Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet u OSijeku Odsjek za povijest
Vercingetoriks Seminarski rad
Kolegij: Kelti Mentor: dr.sc. Krešimir Bušić Studenti: Stjepan Leko Ivan Zvonimir Ivančić
Osijek, siječanj 2015.
SADRŽAJ
1. Uvod..................................................................................................................1 2. Galski ratovi......................................................................................................2 2.1. Uzroci rata................................................................................................................2 2.2. Prvi dio rata..............................................................................................................3
3. Vercingetoriksov ustanak..................................................................................5 3.1. Opsada Avarika........................................................................................................5 3.2. Opsada Gergovije.....................................................................................................6
4. Opsada Alezije...................................................................................................9 5. Posljedice.........................................................................................................12 6. Zaključak.........................................................................................................13 7. Literatura.........................................................................................................14
UVOD U ovom radu govorit će se o vođi galske pobune protiv rimske vlasti, velikom vojskovođi Vercingetoriksu. Budući da je njegova vladavina, ali i sama ličnost usko povezana kroz same Galske ratove, upravo kroz prizmu istih pratit će se Vercingetoriksov uzlet te kasniji poraz od Cezarovih trupa.
Najprije će se govoriti o uzrocima galskoga rata te prvom djelu istoga. Iako Vercingetoriks u tom dijelu nije sudjelovao, esencijalno je pružiti pregled kako bi se shvatila situacija i uzročno – posljedične veze pobune. Nakon toga, dolazi dio koji govori o Vercingetoriksu gdje će se prvo govoriti o njemu samome, a nakon toga kroz kronologiju Galskih ratova. Obradit će se bitke kod Avarika, Gergovije te konačno velika opsada Alezije koja je i Cezara i Vercingetoriksa smjestila u anala svjetske povijesti. Na kraju će se navesti posljedice navede bitke, ali i samog ustanka te iz svega toga izvesti zaključak.
GALSKI RATOVI
Pod pojmom Galski rat podrazumijeva se vojni pohod koji je poduzeo rimski vojskovođa Gaj Julije Cezar protiv "slobodne Galije" u vremenu od 58. do 51/50. pr. Kr. Ovaj rat glavni je uzrok za Vercingetoriksov ustanak koji će ga učiniti jednom od najslavnijih ličnosti keltske i francuske povijesti.
Uzroci rata U politički nesložnoj "slobodnoj Galiji" obitavao je veliki broj plemena čija su nam imena poznata samo Cezarovim posredstvom. Ta plemena su bila ili čisto keltska, ili su u njima na vlasti bili keltski prvaci. Kraljevska vlast kod Kelta je u vrijeme Cezara već nestala ustupajući mjesto aristokratskoj vladavini. Neka plemena, kao Edui, bila su saveznici Rima. Cijela Galija je bila uvučena u vrtlog ranih seoba naroda, od kojih je jedna Cezaru dala izgovor za napad. Helveti, koji su naseljavali današnju Švicarsku došli su pod udar Ariovista, za koga se vjeruje da je bio poglavica Sveva, tako da su se morali povući u pravcu Galije. Zbog toga su se 58. godine pr. Kr. obratili Cezaru, kao tamošnjem rimskom upravitelju, jer su željeli prijeći preko rimske provincije koja je nosila naziv Narbonska Galija (lat. Gallia Narbonensis, današnja Provansa). Međutim, Cezar je ovo odbio i dao izgraditi zid koji bi Helvete spriječio u njihovom naumu. Helveti su jednostavno zaobišli ovaj zid, pa i rimsku provinciju Narbonsku Galiju, ali je Cezar ipak okupio armiju uzevši i dvije novoformirane legije iz Italije i stigao Helvete kod mjesta Bibrakta, gdje ih je teško porazio i natjerao na povratak.
Ovakav Cezarov postupak nije bio potpuno legitiman, jer je rimski zakon propisivao da vojska jedino može voditi opravdane ratove, dok je istovremeno Senat jamčio pomoć Eduima koji u tom trenutku, realno, nisu bili ugroženi. Međutim, Cezar je po svaku cijenu želio svoju upravu nad ovim provincijama maksimalno iskoristi kako bi povećao svoj ugled u Rimu, pa je tako kao objavu rata uzeo Ariovistovo naseljavanje u današnjem Alzasu, teritoriju koji je graničio sa Galijom, a koju je ovaj svevski poglavica na poklon dobio od jednog plemena, Sekvana, sa kojima je zajedno ratovao protiv Helveta. U svojim spisima Cezar je tvrdio da je Ariovist planirao pokoriti cijelu Galiju, pa je u ljeto 58. pr. Kr. krenuo u rat. Ariovist je katastrofalno potučen i samo čudom se uspio spasiti.
Prvi dio rata Iako se već u pohodu protiv Sveva pokazalo da rimska armija ne želi ratovati samo da bi zadovoljila ambicije svojih vojskovođa (kasniji rimski povjesničar Dion Kasije izvještava o skoro otvorenim pobunama u Cezaroj vojsci), Cezar se početkom sljedeće godine, 57. pr. Kr. odlučuje za još jedan riskantan pohod. Izgovor je, ovoga puta, našao u navodnoj zavjeri Belga i ostalih Gala, ali mu je pravi cilj od samoga početka bilo pokoravanje cijele "slobodne Galije". Da bi postigao ovaj cilj Cezar je pojačao svoje postrojbe na ukupno osam legija (u ljeto 53. pr. Kr. pod svojim zapovjedništvom imao je cijelih 10 legija). Ovolika koncentracija vojne snage u rukama samo jednog upravitelja provincije sigurno je uznemirila rimski Senat, posebno jer je ova armija postala moćan ratni stroj koji je Cezaru prisegao na vjernost. Ovakav razvitak događaja nije proistekao samo iz Cezarove karizme i njegovog ratnog genija, već i iz činjenice da je on odlično razumijevao i materijalne potrebe svojih vojnika za čije je namirenje, ali i popunjavanje osobnih zaliha, često organizirao pljačkaške pohode protiv galskih sela.
U svom pohodu Cezar se oslanjao i na galske saveznike Rima, kao što su bili Edui koji su jako profitirali od vojnog pohoda iz godine 58. pr. Kr. ali je računao i na poslovičnu galsku neslogu koju je vješto koristio za svoje ciljeve. U prvom naletu rimske legije su prodrle na sjever Galije, teško porazile Belge (pri čemu je pleme Neura gotovo potpuno istrebljeno) i tako izbile na obalu Atlantika. Cezar je javio da je cijela Galija pokorena, što nije odgovaralo istini.
Već sljedeće godine, 56. pr. Kr., Cezar je morao ugušiti nekoliko ustanaka pokorenog stanovništva. Ništa drugačije nije bilo ni u godinama koje su dolazile, tako da je, praktično, svakog ljeta rimska vojska bila angažirana u gušenju pobuna i ponovnom pokoravanju Gala. Da bi jasnije demonstrirao rimsku vojnu superiornost, Cezar je poduzeo i jedan vojni pohod preko Rajne u kasno ljeto 55. pr. Kr., kao i dvije ekspedicije na Britanska otočje (u ljeto 55. i proljeće 54. pr. Kr.). Po povratku sa drugog pohoda u jesen 54. Cezar je opet morao ugušiti galski ustanak, ovoga puta plemena Kornuta, koji su se pobunili zbog nametanja poreza i obveze davati pomoćne postrojbe rimskoj vojsci. U studenom 54. pr. Kr. rimska vojska je kod Atvatuka pretrpjela težak poraz, kada je kralj Eburona, Ambioriks, uništio jednu legiju i pet kohorta rimske vojske. Cezar, koji je zimu
provodio u logoru Samarobriva od tada se okrutno osvećivao civilnom stanovništvo ovog ratobornog plemena.
Da bi zaustavili dalje istrebljenje nedužnog naroda, galske starješine su se okupile i predale Cezaru 53. godine pr. Kr. dozvoljavajući i da se pogube vođe bune. Pošto su iste godine u pomoć nemirnim Galima pristigla i neka germanska plemena, odlučio se Cezar na svoj drugi prelazak preko Rajne. Kako je situacija u Galiji izgledala mirna Cezar je krajem te godine svoje trupe povukao u sjevernu Italiju jer su u Rimu opet izbili politički nemiri. Tu ga je početkom 52. godine pr. Kr. zatekla do tada najveća galska buna.
VERCINGETORIKSOV USTANAK Vercingetoriks je bio poglavica iz plemena Arverna. Ujedinio je Gale na pobunu protiv rimske vlasti tijekom posljednje faze Cezarovih galskih ratova. Vercingetoriks je došao na vlast 52. godina prije Krista te je podigao vojsku i bio proglašen kraljem. Odmah uspostavio savez s drugim galskim plemenima, preuzeo zapovjedništvo i ujedinio sve snage, te je to dovelo do najznačajnije pobune protiv rimske vlasti u Galiji.
Samo ime Vercingetoriksa potječe iz galskog jezika gdje ver- znači superioran, onaj koji je iznad svih, cingeto- što znači ratnik i rix- što znači kralj. U doslovnom prijevodu značilo bi Veliki ratnik i kralj. Ipak njegov ustanak nije odmah krenuo kako je planirano. Najprije je pleme Karnuti počinilo pokolj nad rimskim legionarima računajući da Cezar neće moći brzo reagirati zbog nemira oko preuzimanja vlasti u Rimu. Vercingetoriks, plemić plemena Arverna, potaknut tim činom poziva pripadnike svoga plemena na ustanak. No, dolazi do gušenja ustanka jer plemenski starješine predvođeni njegovim ujakom smatraju da je prevelik rizik suprotstaviti se Cezaru. Ipak on okuplja vojsku siromašnih Gala te zauzima Gergoviu u kojoj se proglašava kraljem. Svoj vojni autoritet stiče čvrstom disciplinom i zarobljavanjem taoca. Također u svom gerilskom ratovanju, koristio je prirodne fortifikacije i taktiku spaljene zemlje. Vercingetoriks se kretao prema sjeveru i ostavljao opustošenu zemlju iza sebe, iscrpljujući tako Cezarovu vojsku.
Opsada Avarika Kada se Cezarova vojska pojavila kraj Avarika Vercingetoriks je uspostavio svoj logor na 16 milja od Avarika. Sam Avarik je bio sa svih strana okružen rijekom ili močvarom, osim jednoga uskoga prolaza prema gradu. Cezar nije mogao Avarik opsjedati bedemom. Pravio je nasip na tijesnom prolazu, primicao bojne kolibe i gradio je dvije kule pomoću kojih je namjeravao napasti grad. Cezarova vojska je kraj Avarika bila teško pogođena oskudicom u hrani. Cezarovih osam legija je vjerojatno činilo oko 25.000-30.000 vojnika. Pored rimske vojske bilo je tu saveznika i robova, pa je za prehranu trebalo mnogo hrane. Ranije je sva okolica bila spaljena, a pored toga odlazak po hranu bio je opasan, jer bi Vercingetoriksova vojska pratila i čekala pogodan trenutak da napada izdvojene rimske jedinice za opskrbu. Cezar je tražio od saveznika Boja i Heduanaca da mu šalju hranu, ali od njih nije stizala velika pomoć. Boji nisu imali dovoljno hrane.
Gali su kao vješti rudari rimski nasip rušili podzemnim prokopima. U čestim napadima bi napadali i bacali vatru na rimsku vojsku zauzetu gradnjom kula. Pored toga ojačavali bi svoje drvene kule povećavajući im visinu. Rimska vojska je ipak raspolagala sa većim graditeljskim znanjima, pa je nakon 25 dana izgradila zid širok 100 metara i visok 24 metra. Rimski nasip se približio samom zidu, pa su Gali tokom noći potpalili drvene grede u prokopanim tunelima, sa ciljem da izazovu pad cijeloga nasipa ili da ga potpale. Istovremeno su bacali baklje, suho drvo i smolu sa ciljem da zapale rimske kule. Rimska vojska je jedva ugasila vatru istovremeno suočena sa galskim napadima. Nakon žestoke borbe Gali su potisnuti iza zidina a da nisu uspjeli nanijeti dovoljno štete rimskom nasipu i kulama.
Vercingetoriks je zaključio da je neminovan pad Avarika, pa je naredio Galima da pobjegnu iz grada. Pripremili su se za bijeg preko noći i da se preko močvara domognu Vercingetoriksova logora, ali njihove žene su podigle galamu da ih ne ostave u gradu. Pošto su Rimljani na taj način saznali za bijeg, Gali su odustali. Tokom 27-oga dana opsade pala je kiša, pa su galske straže na bedemima bile manje oprezne. Cezar je to iskoristio, pa je za vrijeme kiše naredio napad. Rimska vojska je na prepad zauzela bedeme.
Gali su se onda povukli u centar grada i postrojili spremni da se bore. Međutim rimska vojska nije silazila sa bedema, pa su Gali onda pokušali da beže. Uslijedio je masakr u kome nisu bili pošteđeni ni starci ni žene ni djeca. Od oko 40.000 ljudi samo se 800 dokopalo Vercingetoriksova logora. Cezar je u Avariku našao velike zalihe žita potrebnoga njegovoj ogladnjeloj vojsci.
Opsada Gergovije Kao što je već navedeno, Cezar je u Avariku zatekao veliku količinu žita, što je olakšalo opskrbu. Dolazak proljeća je dodatno olakšao opskrbu. U trenutku kada je namjeravao nastaviti s ofenzivom kod njega su došli Heduanci da im pomogne u sporu tko treba biti heduanski glavni magistrat s mandatom od godinu dana. Pošto je prijetila opasnost da se dio Heduanaca pridruži Vercingetoriksu Cezar se prihvatio posla i razriješio njihov spor izborom kandidata, čija kandidatura je bila zakonita. Od Heduanaca je tražio konjicu i 10.000 pješaka. Cezar je 4 legije dao Titu Labijenu da ih odvede na teritorij Senona i Parisija, a sa preostalih šest legija je krenuo prema Gergoviji.
Cezar je napredovao dolinom rijeke Elaver, a Vercingetoriks je motrio na njegovo kretanje sa druge strane rijeke razorivši sve mostovi duž rijeke. Cezar je ipak uspio nadmudriti Vercigetoriksa i sakrivši dio vojske oporavi most i prijeđe na drugu stranu. Pet dana nakon toga Cezar je došao do Gergovije, sagrađene na vrlo visokom brdu i sa teškim prilazima. Vercingetoriks je uspostavio logor na brdu blizu grada i zauzeo je sve brežuljke. Cezar je shvatio da bi direktan napad bio previše opasan. Da bi krenuo u bilo kakvu blokadu Cezar je prvo morao osigurati vlastite rezerve hrane. Pod samim podnožjem brda na kome je ležala Gergovija nalazio se jedan brežuljak, koji su Gali utvrdili i koji je bio odsječen sa više strana. Cezar je iznenadnim noćnim napadom osvojio taj brežuljak i na njega rasporedio dvije legije. Cezar je nakon toga dao da se iskopa jarak između njegovoga logora i utvrđenoga brežuljka. Nakon osvajanja brežuljaka Cezar je velikim dijelom sprječavao Gale da dođu do vode i paše.
Za vrijeme opsade Vercingetoriksovi poslanici potplatili su razne heduanske plemiće, uključujući i glavnoga magistrata i uvjeravali ga u Cezarove namjere porobljavanja Gala. Cezar je ranije bio sklopio sporazum sa Heduancima po kome su oni trebali njemu poslati 10.000 vojnika i konjicu, ali novi vođa Heduanaca poslao je tu vojsku sa Litavikom, kome je dao uputstvo da se pridruže Vercingetoriksu, a ne Cezaru. Litavik je tu vojsku zaustavio na 30 milja od Gergovije i iznio im lažnu priču da je rimska vojska poubijala heduanske konjanike i da njih čeka slična sudbina. Za tu tvrdnju pred vojsku je izveo lažne svjedoke tobožnjega pokolja, pa su Heduanci odmah napali Rimljane, koji su im bili u pratnji. Kada je Cezar od izvjesnih Heduanaca saznao za Litavikove namjere odmah je na čelu 4 legije i cijele konjice krenuo na marš da spriječi najgore. Cezar je u logor kraj Gergovije ostavio samo 2 legije. Nakon marša od 25 milja Cezar je presreo Heduance, koji su se predali. Litavik je vijesti o tobožnjem pokolju heduanske konjice prenio do svoje domovine, u kojoj su onda napali Rimljane, ali kada su stigle vesti da Cezar drži pod kontrolom 10.000 Heduanaca poslali su poslanike Cezaru da se opravdaju. U međuvremenu rimska vojska kraj Gergovije je jedva odolijevala pod velikim pritiskom Gala, pa je Cezar morao požuriti sa svojom vojskom natrag. Čim se pojavio kraj Gergovije Gali su obustavili napad. Hedauanci su kasnije sudjelovali u bitci na strani Cezara, ali nije im se vjerovalo.
Cezar je shvatio da može očekivati još veću pobunu u Galiji i da bi se kod Gergovije mogao naći u još goroj situaciji. Nije imao dovoljno sredstava da pobjedi Vercingetoriksa ili da zauzme grad. Ostajanjem kod Gergovije nije više mogao ništa postići, a povlačenje bi značilo
gubljenje ugleda. Prijetila je opasnost da bi povlačenje razbilo iluziju rimske nepobjedivosti. Povlačenje bi moglo uvjeriti neodlučna plemena da će uspjeti pobuna protiv Rimljana. Ipak povlačenje bi Cezaru omogućilo da pregrupira snage i da mu se pridruže još 4 legije pod zapovjedništvom Tita Labijena. Cezar se odlučio povući, ali nadao se da će prije toga postići manju pobjedu, tako da povlačenje ne izgleda kao poraz. Cezaru se ukazala prilika kada je uočio da je Vercingetoriks jedan brežuljak ostavio bez ljudstva s ciljem da bolje utvrdi jedan drugi za koji je bio zabrinut. To je Cezaru poslužilo kao prilika da kod Gala stvori nesigurnost, pa je zbog toga po noći slao konjicu da pravi buku kraj brijega, koga je Vercingetoriks jače utvrđivao. Ujutro je na tovarne konje i mazge naredio da uzjašu goniči i druge sluge i da stave šljemove i naredio im je da jašu prema brjegovima. Prema istom važnom brežuljku poslao je i jednu legiju, koja se onda skrila u šumi. Gali su posumnjali da slijedi napad na brijeg, gdje su inače očekivali napad, pa su većinu snaga počeli tamo prebacivati. Cezar je premjestio legije u mali logor i naredio im da krenu. Stigli su brzo do tvrđave i zauzeli su tri utvrde. Zauzeli su i logor. Cezar je bio sa 10. legijom i naredio je povlačenje. Njegova legija se zaustavila, ali ostali nisu čuli znak za povlačenje, pa su ih legati i tribuni trebali zaustavljati. Većina legionara je ponesena pobjedom nastavila goniti neprijatelja i popeli su se na bedeme. Stanovništvo je već mislilo predati se, ali tada je stigla svježa galska vojska sa udaljenijih utvrda i njihova konjica. Rimljana je na tom mjestu bilo puno manje od Gala, a već su bili umorni. Rimljani su bili pritiješnjeni sa svih strana i odbačeni s položaja.
Cezar je sa dvije legije zaštitio vojsku koja se povukla u manji logor. Izgubili su čak 46 centuriona i 700 vojnika. Rimljani su pored toga imali nekoliko tisuća ranjenih. Nakon toga rimska vojska se povukla prema teritoriju Heduanaca. Vijesti o rimskom porazu su se raširile, pa su se najprije Heduanci, a onda još neka galska plemena pridružila pobuni. Heduanci su u Noviodunumu, koji je služio kao značajno Cezarovo skladište, pobili rimski manji garnizon i rimske trgovce.
OPSADA ALEZIJE Sljedeća, ali i ključna bitka dogodit će se u Aleziji. Alezija je bila fortifikacija na vrhu brežuljka okružena dolinama rijeka i sa jakim obrambenim karakteristikama. Budući da bi frontalni napad bio poguban, Cezar se odlučio podići opsadu, nadajući se da će nakon nekog vremena izgladnjele Gale prisiliti na predaju. Uzimajući i u obzir da je u Aleziji bilo smješteno 80 000 galskih vojnika, a skupa s njima i civilno stanovništvo, Cezar je smatrao da to en bi trebalo predugo trajati. Da bi osigurao nepropusnu blokadu, Cezar je naredio izgradnju kružne fortifikacije oko Alezije, nazvane cirkuumvalacija. Oko 18 kilometara dugačka i 4 metra visoka cirkuumvalacija izgrađena je u tri tjedna. Linija fortifikacija prema unutrašnjosti obilovala je dva i pol metra širokim i četiri i pol metra dubokim rovovima. Oni najbliži fortifikaciji ispunjeni su vodom iz obližnjih rijeka. Fortifikacije su također imale i zamke i duboke rupe ispred rovova te kule koje su bile jednoliko raspoređene po liniji i naoružane standardnom rimskom artiljerijom.
Vercingetoriksova konjica stalno je napadala radnike na fortifikacijama kako bi spriječila njezino konačno dovršenje. Rimska pomoćna konjica pokazala je svoju vrijednost, držeći napadače dalje od fortifikacija. Nakon otprilike dva tjedna, odred galske konjice uspio se probiti kroz nedovršeni dio fortifikacije. Predviđajući dolazak svježeg pojačanja, Cezar je naredio izgradnju nove linije fortifikacija, kontravalaciju, koja je trebala biti okrenuta van i tako okružiti njegovu vojsku između nje i cirkuumvalacije. Druga linija bila je gotovo identična prvoj, jedino što je bila dugačka 21 kilometar i imala je 4 konjanička logora. Ova linija fortifikacija trebala je obraniti rimsku vojsku od nadirućeg galskog pojačanja: na ovaj način Rimljani su bili oni koji opsjedaju, a isto tako i oni koji se spremaju biti opkoljeni.
Za to vrijeme, uvjeti života u Aleziji su se pogoršavali. S oko 80 000 vojnika i s lokalnom populacijom, u utvrdi je bilo natiskano previše ljudi koji su se borili za hranu koje baš i nije bilo. Galski vojskovođe odlučili su izbaciti žene i djecu iz utvrde nadajući se da će tako priskrbiti više hrane za vojsku te se također nadajući da će Cezar propustiti civile kroz fortifikaciju. To bi također bila prilika da se probiju rimske linije. Ali Cezar je naredio d se ništa ne čini po pitanju civila te su oni ostavljeni bez hrane i vode na ničijoj zemlji između utvrde i cirkuumvalacije. Ova okrutna sudbina njihovih najbližih dovela je do općeg pada morala unutar utvrde. Vercingetoriks se trudio održati visok borbeni moral, ali bio je suočen s
opasnošću da se dio njegovih ljudi preda. Ipak, pojačanje stiže u posljednji trenutak i tako potiče odluku Gala da se nastave boriti.
Na raju rujna Galske su trupe pokušale su se probiti do opkoljenih suboraca tako što su napali Cezarovu kontravalaciju. Za to vrijeme, Vercingetoriks je naredio opetovane napade iz utvrde. Niti jedan od tih napada nije bio uspješan pa su borbe do večeri prestale. Sljedeći dan, galski napad krenuo je po noći. Ovaj put napad je uspio i Cezar je bio prisiljen napustiti neke dijelove fortifikacije. Sam brz odgovor rimske konjice spasio je situaciju. Unutarnja linija je također napadnuta, ali prisutnost rovova, koje su Vercingetoriksovi ljudi morali premostiti, zadržala ih je dovoljno kako bi spriječila iznenađenja. Za to vrijeme, situacija u rimskoj vojsci također je bila loša. Budući da su također bili opkoljeni, hrana se počela reducirati pa je ljudstvo bilo iscrpljeno.
Sljedeći dan, 02. Listopada, Vercasivelaunus, Vercingetoriksov bratić, pokrenuo je ogroman napad od 60 000 ljudi koncentrirajući se na slabi dio rimske fortifikacije, koji je Cezar pokušavao prikriti, ali su ga Gali ipak otkrili. U pitanju je bilo područje s prirodnim preprekama na kojemu nije mogao biti konstruiran neprekidan zid. Napad je bio u suradnji s Vercingetoriksovim trupama koje su pritisnule iz svih uglova utvrde. Cezar je vjerovao u disciplinu i hrabrost svojih ljudi te je izdao zapovijed da se jednostavno drže linije. Osobno je jahao linijom obrane i ohrabrivao svoje vojnike. Labienova konjica poslana je da pomogne obrani na mjestima gdje je otkrivena slabost u fortifikaciji. Budući da se pritisak pojačavao, Cezar je bio prisiljen pokrenuti kontranapad na Vercingetoriksove trupe, uspijevajući tako smanjiti napad na unutarnju stranu fortifikacija. U to vrijeme, dio jedinica koje je vodio Labien bile su na rubu poraza. Cezar se tada odlučio na očajnički potez te je s trinaest kohorta (oko 6 000 ljudi) s leđa napao galsko pojačanje od 60 000 ljudi. Ovaj potez iznenadio je i Rimljane i Gale. Vidjevši svoga zapovjednika, Rimljani su pojačali svoje napade, a Gali su uskoro počeli paničariti i povlačiti se. Kao i u drugim primjerima antičkih bitki, vojska koja se panično povlačila bila je lak plijen za discipliniranu rimsku vojsku. Gali u povlačenju su bili smaknuti, a Cezar u svojim Komentarima o Galskom ratu navodi da je samo iscrpljenost rimskih legija spasila Gale od potpunog nestanka.
Vercingetoriks je s nevjericom pratio poraz svoga pojačanja. Suočen s izgladnjelošću i niskim moralom bio je prisiljen predati se bez konačne i odlučujuće bitke. Sljedeći dan, vođa galske pobune položio je svoje oružje red Cezarom i tako okončao opsadu Alezije i galski ustanak.
POSLJEDICE Bitka kod Alzije značila je kraj galskog ustanka protiv rimskog pokoravanje Galije te je označavala konačno pokoravanje „Slobodne Galije“ od strane Rimske Republike. Nakon te bitke, Gali su se konačno predali i na kraju su podijeljeni u nekoliko manjih administrativnih jedinica. Sve do trećeg stoljeća poslije Krista nije bilo ustanaka protiv Rimljana. Većina zarobljenika je ili prodana u roblje ili dana rimskim legionarima.
Za Cezara je Alezija bila velik vojni i politički uspjeh. Senat, kontroliran od strane Katona i Pompeja, proglasio je dvadestetodnevnu proslavu, ali je Cezaru uskratio trijumf ulicama Rima, što je vrh karijere za nekog vojskovođu. Političke tenzije su rasle i dvije godine poslije Cezar prelazi Rubikon i počinje Rimski građanski rat u kojemu je pobijedio. Vercingetoriks je bio u zatvoru 5 godina čekajući da bude prikazan u kavezu za vrijeme Cezarova trijumfa. Na raju trijumfa je prema običajima ubijen.
ZAKLJUČAK Na temelju svega gore navedenog možemo zaključiti da je Vercingetoriks jedna od ključnih osoba galske, ali i keltske povijesti. Poveo je najmasovniji ustanak galskih plemena i gotovo polučio uspjeh protiv puno opremljenijeg i uvježbanijeg protivnika. Njegova vojna umješnost, istakla se u opsadama Avarika, Gergovije i Alezije, ali na njegovu žalost imao je protivnika koji je bio sposobniji i od njega, Julija Cezara. Nakon mnoštva neočekivanih vojnih poteza, pobjedu je odnio ovaj potonji, ugušivši tako galsku pobunu i priskrbivši sebi i Rimu čitavu Galiju.
LITERTURA
1. Cezar, Gaj Julije, Moji ratovi, Zagreb, Zora, 1972.
2. James, Simon, The World oft he Celts, London, Thames and Hudson, 2005.
3. Lebrun, François, Carpentier, Jean, Povijest Francuske, Zagreb, Barbat, 1999.
4. Rankin, David, Celts and the Classical World, New York, Routledge, 1996.
