Varohovo (Baruhovo) viđenje
Varoh Varoh upita Boga: želi a mu pokaže kako je na nebu i na zemlji I uzme ga anđeo i anđeo i nosi ga gdje je nebo otvorenije; pokaza mu nebo i prevelika vrata(dveri) nebeska
Anđeo mu reče a de udi unutra za 50 dana Anđeo Panuel mu pokazuje božji sjaj i prevelika nebeska polja; tu su živudi ljui s raznim životinjskim licima (lice kao vol, kao jelen, noge kao koza...)
Varoh Varoh upita anđela: želi a mu kaže koliko je veliko to sve a on zna redi ljuima Anđeo mu ogovori: koliko je od o d istoka sunce do zapada toliko je visoko, a koliko je do zemlje toliko je široko
Na drugom nebu vidje polje preveliko i pita Varoh Varo h anđela tko su ti ljui tamo - anđeo ogovara a oni htjeoše htjeoše ziati stup/toranj/kulu i preobrazi ih Bog Bog
Anđeo ga povee na trede trede nebo i nebo i pokaza prevelika otvorena vrata(veri) vrata(veri) i reče mu anđeo a uđe. I iu oni letedi za 50 ana. ana .
Anđeo mu pokaza jenu veoma preveliku kudu i u njoj bjehu raznoliki ra znoliki ljudi - imaju lica pasja, noge jelenje, rogove kozje - oni o ni htjedu stup/toranj/kulu ziati i udi na nebo i preobrazi ih Bog
Ti su Bogu sagriješili, muževi i žene i svi koji ziahu stup/toranj/kulu tu bjehu vijeti čuesa: jeni sjeku rva, rugi nose, jeni jeni tuku kamenje, rugi cigle, tredi vapno/kreč, četvrti četvrti miješaju smolu – tu – tu vlada tuga tuga velika o istoka sunca o zapaa; ljui se oriču svoga žita i vlaa velika žalost i tuga
Tu se našla jena žena kojoj je ošlo vrijeme a roi, no ne smješe se o posla maknuti te miješajudi vapno poroi ijete i uze svoju ojedu, povije ga i baci ga na zemlju
To ijete počne raiti i sazia stup/toranj/kulu o 1000 koraka i reče: da nebo prosječemo, da vidimo je li cigleno, kameno ili mjedeno
viedi oholost njihovu, Bog im pomiješa jezike te im razjeli jezik na 72 i pođe svaki svojim putem, svojim jezikom jezi kom govoredi (svi su bili pričali surijskim jezikom o Aama)
za 52 ana pokaza mu anđeo polje preveliko koje um čovječji ne može razumjeti na tom polju na gori gori ležaše zmija od zmija od istoka do zapada i ona upija po jedan lakat mora svaki dan i jede zemlju kao vol sijeno
Varoh upita anđela kako to može i anđeo mu ogovori: Bog stvori 363 rijeke prevelike. Prva rijeka jest Alpija, ruga Avir, treda Gornik, četvrta Dunaj, peta Eprat, šesta Jion, sema Jagavios, osma Inus, eveta Prokol, it. Te sve rijeke se ulijevaju u jedno more – more – zato zato Bog stvori zmiju kako bi svaki dan pila po jedan lakat mora a ne bi sve potonulo i Bog joj je rasplamsao utrobu a može to sve popiti i a se ne probui. Varuh upita kolika joj je ona utroba, a anđeo ogovori koliko je pakao dubok.
Varoh Varoh htjeoše vijeti rvo o kojeg je Eva otkinula jabuku i dala je Adamu i tako sagriješila Bogu
Anđeo mu reče: kada Bog stvori Adama Adama i Evu, taa zapovijei anđelu Mihailu da sabere 200 tisuda tis uda anđela i 3 anđela koji de nasaiti raj. raj . Mihovil je sadio maslinu, Gabrijel jabuku, Rafail kupinu, Kupail orah, Rosail naranču, Sotonail lozu (i svi anđeli nasaiše raj)
Varoh opet kaže a mu pokaže rvo, a anđeo kaže a je Sotonail (anđeo z la koji je otpao od Boga) zasadio lozu na kojoj je bila zmija koja je Evu i Adama prevarila i navela na grijeh
Varoh zapita kako to a je Bog prokleo lozu i njezin plo kaa je za potrebu ljuima, a anđeo mu odgovori: kad je Bog potopio zemlju i kada je mnogo ljudi poginulo, voda se digla visoko (15 lakata) sve do raja i iz raja iznijela grančicu loze. Kasnije bilo je suho i Noa (Noj) ju nalazi ka izlazi iz arke (kovčega) i prepoznavši biljku, misli a ga je Bog kaznio i 40 dana i 40 nodi se moli i posti
Bog šalje anđela Larasaela koji govori Noi a ustane i posadi drvo govoredi a de ga on promijeniti i okrenuti na dobro
no tko god bude puno vina pio, zlo bi se njemu dogodilo: nede milovati ni brat brata, ni sin oca, ni otac sina jer zbog vina biva razboj i hrvanja i preljubstvo i sve zlo.
anđeo poziva Varoha da mu pokaže oakle sunce izlazi pokaza mu četveropreg (kola) likom i bjehu konji plameni i na njima sjeahu anđeli na tom četveropregu 40 anđela sjeđaše i ptica prevelika puniza (feniks) sprijea mašudi krilima od istoka do zapad
Varoh želi a mu Panuel pokaže čov jeka koji je nad svim tim(na kolima) i koji vi jenac Božji nosi te a mu kaže što je ta ptica
Anđeo Panuel mu govori: čovjek jest sunca, a ptica je zaštita svega svijeta,ka ta ptica ne bi širila krila, cijeli bi svijet izgorio, Bog zapovijei ptici a služi zemlji do kraja vjekova
I bijahu tu knjige velike koje nitko ne mogaše izmjeriti ni sagleati koliko su velike, a svijetle kao zlato
Reče Varoh anđelu a mu ispriča o čemu to govore te knjige što svijetle Panuel šalje Varoha a naviješta raosnu vijest Božju. Stajasmo i pjevasmo pjesmu Božju i čusmo grom s neba i upitah anđela što je to grom, anđeo mu reče a grom razlučuje svjetlo o tame, vzima bo se vijenac sunčani o prijestolja božjeg
I vidjeh sunce i pticu koja ide kao čovjek neveselo, tužno i tromo, upita V arog anđela zašto je ta ptica tužna i troma, on ogovara a je takva o sunčevog znoja
Sluša kako je zovu: savjetoavče, pošalji savjet svoj svijetu(miru). I taa pijetao zaspe Varoh upita anđela spava li sunce ugo, on odgovara: dok pijetli spavaju zatim svjetlost biva. Anđeo mu reče a de mu ispričati o prijelazu sunčanom: Kada prolazi i sunce zalazi na zapad,24 anđela ie prema zapau i nose vijenac (sunce) k Bogu jer ono vii sva zla svijeta pa plače pa ga mora Bog očistiti od zemaljskih grijeha
I Varoh reče anđelu a mu ispriča o prijelazu mjesečevom,anđeo priča: Mjesec je sličan ženi koja kleči na koljenima, to su 40 anđela koji se voze na njegovu obrazu
Anđeo mu priča zašto mjesec nema vječnu svjetlost: Kada su Adam i Eva pojeli s rveta, svi su bili zgroženi na nebu osim mjeseca/lune koji se samo nasmijao - zato se razljuti Bog i pomrači mu svjetlost i skrati trajanje (u početku je imao užinu ana kao i sunce)
anđeo mu pokaza i gorudu rijeku na kojoj bijaše jezero - odatle oblaci uzimaju vodu i nose je na Zemlju, jer ka bi ju uzeli iz mora, ona bi bila slana i onemogudila rast ploova zemlje
na šestom nebu vije velika vrata na kojima su bila ispisana imena čovječanska, no vrata se ne otvore sve dok nije ošao Mihail/Mihovil
anđeo mu reče a pođe i navješta slavu božju. I bi glas s neba kao grom tri puta. Varoh upita što je to, anđeo mu govori a se ne boji, a to Mihovil olazi primiti molitve pravenika. Začu se glas i vrata se otvore i bi grom 3 puta vedi o prvog, priđe Mihovil i sretnu ga anđeli koji bješe s njima i poklone mu se. Mihovil je ržao veliku kaionicu (posua za paljenje mirisa) koja je bila duboka koliko je od neba do zemlje
Varoh upita Panuela što to Mihovil rži – to grešnici iu u ubinu jer ne možemo živjeti uz njih zbog njihove krivice
Mihovil reče: slušajte anđeli božji, ne smijete ostupiti o grešnika ved im morate služiti ok se ne pokaju, ako se ne pokaju, on de ih poslati u vječni oganj, i pošale na njih ranu i bolest smrt ljutu i skakavce i gusjenice ljutre i tuče i gra i grom i vojske i razrušenje
Poslušajte bado i razumite strah božji i bojte ga se i sabirite se k crkvi i slušajte svetu misu Anđeo reče Varohu: vii slugo božja, pjesmu (mir?pojudih) pravenika i njihovu raost i slavu. I pođi i vii nespokoj grešnika i njihovo uzisanje. I crvi ih grizu i ne mogu umrijeti, a rugi vapiju o nebesa: Pomiluj nas suče praveni!
Varoh moli anđela a i on (Varoh) plače za njih i traži milost, a zatim Bog govori a ga se treba vratiti na Zemlju a svima ispriča što je viio i čuo (tajne nebeske!)
Bogu slava vječno, amen.
