Audio-video aplikacije - Praktikum prvo izdanje Autori: mr Dragan Marković, dipl.inž. Aleksandar Tasić, dipl.inž. Recenzent: Prof. dr Dragan Cvetković Fakultet za informatiku i menadžment Univerziteta "Singdunum" u Beogradu Izdavač: UNIVERZITET SINGIDUNUM FAKULTET ZA INFORMATIKU I MENADŽMENT Beograd, Danijelova 32 Za izdavača: Prof. dr Milovan Stanišić Tehnička obrada: Dragan Cvetković Dizajn korica: Milan Nikolić Godina izdanja: 2009. Tiraž: 200 primeraka Štampa: Čugura Print, Beograd www.cugura.co.rs ISBN:
Sadržaj
Predgovor 1 Svet digitalnog videa 1.1. Merenje vremena u video klipu . . . . . . . . . . 1.2. Kako vremenska baza i brzina slika utiču jedna na 1.3. Merenje vremena korišćenjem vremenskog koda . 1.4. Merenje veličine slike i rezolucije . . . . . . . . . 1.5. Proporcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.6. Nekvadratni pikseli . . . . . . . . . . . . . . . . 1.7. Veličina slike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.8. Preskeniranje i bezbedne zone . . . . . . . . . . 1.9. Dubina bita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.10. Razumevanje komprimovanja video podataka . .
iv
. . . . drugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2 Adobe Premiere Pro CS3 2.1. Prozor Project . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.1. Uvoženje fajlova . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.2. Video . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.3. Zvuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.4. Usklađivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.5. Photoshopovi dokumenti . . . . . . . . . . 2.1.6. Nepokretne slike . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.7. Prikazi projekta . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.8. Prikaz List . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.9. Prikaz Icon . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.10. Pregledanje i podešavanje . . . . . . . . . . 2.1.11. Područje za pregled umanjenih prikaza . . . 2.1.12. Parametri projekta . . . . . . . . . . . . . . 2.1.13. Parametri klipa . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.14. Pravljenje novih elemenata . . . . . . . . . 2.1.15. Saveti za organizovanje . . . . . . . . . . . 2.1.16. Šta treba da zapamtite? . . . . . . . . . . 2.2. Parametri projekta . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2.1. Editing Mode (režim montaže - editovanja)
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
1 2 2 3 4 5 5 5 6 6 7
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9 9 10 11 11 11 13 14 15 15 18 19 19 21 21 24 27 27 28 28
ii
Audio-video aplikacije
2.2.2. Timebase (vremenska baza) . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2.3. Frame Size (veličina frejma) . . . . . . . . . . . . . . . 2.2.4. Pixel Aspect Ratio (odnos vertikalne i horizontalne dimenzije piksela) . . . . 2.2.5. Color Depth (broj boja) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2.6. Quality (kvalitet snimka) . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2.7. Compressor (kompresor) . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2.8. Fields (Polja, poluslike) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3. Prozor Monitor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.1. Monitor Source . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.2. Šta možete otvoriti u monitoru Source? . . . . . . . . . 2.3.3. Izgled monitora Source . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.4. Vremenski kôd i kontrole za kretanje u vremenu . . . . . 2.3.5. Dugmad i kontrole prenosa . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.6. Funkcije za montažu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.7. Opcije iz menija prozora . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.8. Uvećanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.9. Monitor Program . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.10. Šta možete otvoriti u monitoru Program? . . . . . . . . 2.3.11. Izgled monitora Program . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.12. Vremenski kôd i kontrole za kretanje na osnovu vremena 2.3.13. Dugmad i kontrole prenosa . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.14. Funkcije za montažu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.15. Opcije iz menija prozora . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3.16. Montiranje efekata i monitor Program . . . . . . . . . . 2.3.17. Šta treba da zapamtite? . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4. Prozor Timeline . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.1. Područje s kontrolama za kretanje na osnovu vremena . 2.4.2. Traka područja za pregled . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.3. Vremenski lenjir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.4. Radni prostor i traka radnog prostora . . . . . . . . . . . 2.4.5. Područje vremenskog koda . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.6. Polje Output . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.7. Polje Track Lock . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.8. Dugme Set Display Style . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.9. Prikazivanje ključnih kadrova . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.10. Ključni kadrovi videa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.11. Zvuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.12. Kretanje kroz ključne kadrove . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.13. Dodatne funkcije zaglavlja kanala . . . . . . . . . . . . 2.4.14. Dodavanje i uklanjanje kanala . . . . . . . . . . . . . . 2.4.15. Menjanje veličine kanala . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.16. Podešavanje prikaza kanala u prozoru Timeline . . . . . 2.4.17. Područje sadržaja kanala . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.18. Video-kanali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
28 28
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
28 29 29 29 30 30 31 32 32 34 35 39 39 40 41 42 42 42 43 43 43 44 45 45 47 47 48 48 49 50 50 51 51 52 53 53 54 54 55 55 56 56
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sadržaj i predgovor
2.4.19. Zaključani kanali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.20. Nesinhronizovan zvuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.21. Ključni kadrovi efekata klipa . . . . . . . . . . . . . . 2.4.22. Markeri klipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.23. Granice klipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.24. Zvučni kanali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.25. Kanal Master . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.26. Meni prozora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.27. Šta treba da zapamtite? . . . . . . . . . . . . . . . . 2.5. Uređivanje panela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.5.1. Vežba: Učvršćivanje, grupisanje i pomeranje panela . . 2.6. Digitalizacija video zapisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.6.1. Tri moguća modela DV digitalizacije . . . . . . . . . . 2.6.2. Digitalizacija cele video trake . . . . . . . . . . . . . . 2.6.3. Korišćenje paketnog digitalizovanja i alatke za detekciju 2.6.4. Koristite neki utvrđeni sistem za imenovanje klipova . . 2.6.5. Korišćenje alatke za detekciju scena . . . . . . . . . . 2.6.6. Ručna digitalizacija analognog video zapisa . . . . . . 2.6.7. Kontrolna pitanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.6.8. Odgovori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7. Dvadeset saveta za snimanje sjajnih video zapisa . . . . . . . 2.7.1. Snimite završni kadar . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.2. Snimite uvodni kadar . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.3. Snimite dosta video materijala . . . . . . . . . . . . . 2.7.4. Pridržavajte se "pravila trećine" . . . . . . . . . . . . 2.7.5. Neka vam snimci budu stabilni . . . . . . . . . . . . . 2.7.6. Sledite radnju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.7. Švenkujte . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.8. Pronađite neobične uglove . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.9. Nagnite se napred ili nazad . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.10. Napravite široke kadrove i krupni plan . . . . . . . . . 2.7.11. Snimite istu radnju iz dva ugla . . . . . . . . . . . . . 2.7.12. Napravite sekvence . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.13. Izbegavajte brzo panoramsko snimanje i zumiranje . . . 2.7.14. Nastavite da snimate . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.15. Snimite sporedne kadrove . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.16. Nemojte menjati ravan snimanja . . . . . . . . . . . . 2.7.17. Zamenite strane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.18. Koristite rasvetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.19. Zabeležite dobre zvučne zapise . . . . . . . . . . . . . 2.7.20. Izuzeci od pravila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.21. Zabeležite dosta prirodnog zvuka . . . . . . . . . . . . 2.7.22. Naštimujte trake . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.7.23. Isplanirajte postupak snimanja . . . . . . . . . . . . .
iii
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . scena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
56 57 58 58 59 59 60 60 61 62 65 72 72 73 77 77 79 80 81 81 81 82 82 83 83 83 83 83 84 84 84 84 84 85 85 85 85 86 86 86 87 87 87 87
iv
Audio-video aplikacije
3 Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža 3.1. Osnove montaže u programu Premiere Pro . . . . . . . . . 3.1.1. Jednokanalna montaža . . . . . . . . . . . . . . . 3.1.2. Montaža pomoću monitora Source . . . . . . . . . 3.1.3. Komande za montažu i indikator tekućeg vremena . 3.1.4. Montaža na vremenskoj osi . . . . . . . . . . . . . 3.1.5. Izdizanje i izvlačenje . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.1.6. Jedan pokret, četiri opcije . . . . . . . . . . . . . 3.1.7. Montaža pomoću monitora Program . . . . . . . . 3.1.8. Montaža pomoću tri i četiri tačke . . . . . . . . . 3.1.9. Opsecanje vremenske ose . . . . . . . . . . . . . . 3.1.10. Korišćenje alatke Ripple Edit . . . . . . . . . . . . 3.1.11. Opcija Ripple Delete . . . . . . . . . . . . . . . . 3.1.12. Paleta alatki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.1.13. Rezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . .
89 89 90 90 96 98 98 100 101 102 105 106 107 108 110
4 Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi 4.1. Izrada prelaza u programu Premiere Pro . . . . . . . . 4.1.1. Osnove jednokanalnog prelaza . . . . . . . . . 4.1.2. Prozor Effects . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.1.3. Zvučni prelazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.1.4. Video-prelazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.1.5. Podrazumevani prelaz . . . . . . . . . . . . . . 4.1.6. Podrazumevano trajanje . . . . . . . . . . . . 4.1.7. Namenski "sandučići" . . . . . . . . . . . . . . 4.1.8. Prevlačenje prelaza . . . . . . . . . . . . . . . 4.1.9. Dodavanje prelaza jednom klipu . . . . . . . . 4.1.10. Postavljanje prelaza između dva snimka . . . . 4.1.11. Prečice s tastature i dodavanje podrazumevanih 4.1.12. Prozor Effect Controls . . . . . . . . . . . . . . 4.1.13. Podešavanje prelaza u prozoru Effect Controls . 4.1.14. Podešavanje prelaza u prozoru Timeline . . . . 4.1.15. Rezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2. Razumevanje tranzicija . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2.1. Korišćenje glave i repa . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . prelaza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . .
111 111 111 112 113 114 116 117 118 118 118 120 121 122 124 126 127 127 128
5 Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti 5.1. Rad sa efektima u programu Premiere Pro 5.1.1. Standardni i fiksni efekti . . . . . 5.1.2. Fiksni video-efekti: Motion . . . . 5.1.3. Fiksni video-efekti: Opacity . . . . 5.1.4. Fiksni zvučni efekat: Volume . . . 5.1.5. Standardni zvučni efekti . . . . . . 5.1.6. Prozor Effect Controls . . . . . . . 5.1.7. Liste efekata . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
133 133 133 135 136 137 138 138 138
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
Sadržaj i predgovor
5.2.
5.3. 5.4.
5.5.
v
5.1.8. Parametri efekata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.1.9. Područje s prikazom vremenske ose . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.1.10. Rad s ključnim kadrovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.1.11. Ključni kadrovi sa Bezjeovim ručicama i opcije Ease In i Ease Out 5.1.12. Pregledanje ključnih kadrova na vremenskoj osi . . . . . . . . . . 5.1.13. Alatka Pen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.1.14. Rezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Razumevanje video efekata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.2.1. Video efekti i video filtri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.2.2. Izmena redosleda prikazivanja efekata . . . . . . . . . . . . . . . Razumevanje ključnih frejmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.3.1. Pregledanje ključnih frejmova u panelu za upravljanje efektima . . Promena interpolacije ključnih frejmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.4.1. Vremenska i prostorna interpolacija . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.4.2. Metodi interpolacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Alfa kanal i redosleda renderovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.5.1. Alfa kanali i neprozirnost (Opacity) . . . . . . . . . . . . . . . . .
6 Adobe Premiere Pro CS3 - Rasterska grafika 6.1. Rad sa uslojenom rasterskom grafikom . . . . . . . 6.1.1. Ugnežđivanje sekvenci . . . . . . . . . . . . 6.1.2. Dodavanje efekata ugnežđenim sekvencama 6.1.3. Rezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
139 140 141 143 144 145 146 146 147 147 149 152 153 155 156 156 158
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
161 161 161 167 174
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
175 175 175 176 182
7 Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža 7.1. Foto-montaža . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7.1.1. Uvoženje, veličina slika i automatska promena dimenzija 7.1.2. PAR: kvadratni pikseli naspram nekvadratnih piksela . . 7.1.3. Automate to Sequence . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7.1.4. Efekti panoramskog pomeranja slike i namenski skupovi parametara efekta . . . . . . . . 7.1.5. Rezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . 185 . . . . . 196
8 Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi 8.1. Adobe Title Designer . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8.1.1. Izgled prozora . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8.1.2. Gornji red kontrola . . . . . . . . . . . . . . . 8.1.3. Pano Title Properties . . . . . . . . . . . . . . 8.1.4. Paleta alatki za pisanje teksta i izradu objekata 8.1.5. Biblioteka stilova . . . . . . . . . . . . . . . . 8.1.6. Crtanje objekta . . . . . . . . . . . . . . . . . 8.1.7. Menjanje fizičkih dimenzija objekta . . . . . . . 8.1.8. Stilovi objekta . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8.1.9. Svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8.1.10. Popuna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
197 197 197 199 202 202 204 205 206 207 207 208
vi
Audio-video aplikacije
8.1.11. 8.1.12. 8.1.13. 8.1.14. 8.1.15. 8.1.16. 8.1.17. 8.1.18. 8.1.19. 8.1.20. 8.1.21.
Tekstura . . . . . . . . . . . . . . Konture . . . . . . . . . . . . . . Senka . . . . . . . . . . . . . . . Pisanje teksta . . . . . . . . . . . Poravnanje teksta . . . . . . . . . Stilovi teksta . . . . . . . . . . . Pomeranje i raspoređivanje teksta i Upotreba šablona . . . . . . . . . Menjanje šablona . . . . . . . . . Snimanje šablona . . . . . . . . . Rezime . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . objekata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
209 209 211 212 213 213 216 217 218 219 220
9 Adobe Premiere Pro CS3 - Izrada namenskog titla 9.1. Izrada namenskog titla u Adobe Title Designeru . 9.1.1. Pravljenje stila od objekta . . . . . . . . 9.1.2. Pravljenje namenskog stila za tekst . . . . 9.1.3. Rezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
. . . .
221 221 221 227 234
10 Adobe Premiere Pro CS3 - Zvuk 10.1. Rad sa zvukom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10.1.1. Uvoženje zvuka i usklađeni zvučni fajlovi . 10.1.2. O nivoima jačine zvuka . . . . . . . . . . 10.1.3. Kontrola Clip Gain i normalizovanje zvuka 10.1.4. Kontrola Clip Volume . . . . . . . . . . . 10.1.5. Kontrola Track Volume . . . . . . . . . . 10.1.6. Zvučni kanali . . . . . . . . . . . . . . . 10.1.7. Kanal Master . . . . . . . . . . . . . . . 10.1.8. Kanali za podmiksovanje . . . . . . . . . 10.1.9. Efekti klipa naspram efekata kanala . . . 10.1.10. Efekti klipa . . . . . . . . . . . . . . . . 10.1.11. Efekti kanala . . . . . . . . . . . . . . . 10.1.12. Pregledanje i reprodukovanje . . . . . . 10.1.13. Rezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10.2. Razumevanje digitalnog zvuka . . . . . . . . . . 10.2.1. Sinhronizacija zvuka i video klipa . . . . . 10.2.2. Izrada završnog video klipa . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .
235 235 236 237 239 240 242 243 243 243 244 244 245 246 247 247 247 248
11 Adobe Premiere Pro CS3 - Naracija i glas 11.1. Podešavanje nasnimljene naracije . . . . . . . . . . . 11.1.1. Isecanje nasnimljene naracije . . . . . . . . . 11.1.2. Podešavanje brzine i pomeranje visine glasa . 11.1.3. Uklanjanje uzdaha . . . . . . . . . . . . . . . 11.1.4. Rezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11.2. Povezivanje mikrofona sa kamkorderom ili računarom 11.2.1. Povezivanje sa računarom . . . . . . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
249 249 249 254 255 260 260 260
Sadržaj i predgovor
vii
11.2.2. Podešavanje radnog prostora za snimanje glasa . . . . . . . . . . 261 11.2.3. Profesionalna naracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 12 Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti 12.1. Izvoženje filma u MPEG-2 formatu . . . . . . . . . . . . 12.2. Kreiranje fotografskog Sepia efekta . . . . . . . . . . . . 12.3. Kreiranje usporenog snimka i efekta zaustavljanja frejma 12.3.1. Frame Hold opcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 12.4. Redukovanje treperenja slike . . . . . . . . . . . . . . . 12.5. Izvoženje bitmapirane slike . . . . . . . . . . . . . . . . 12.5.1. Kreiranje maske u Photoshopu . . . . . . . . . . 12.5.2. Primena efekta Track Matte . . . . . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
263 263 265 274 281 282 285 286 290
1 Adobe Soundbooth CS4 - Uvod 1.1. Adobe Soundbooth CS4 . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.1.1. Sistemski zahtevi . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2. Zvuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2.1. Analogni zvuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2.2. Kvantizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2.3. Digitalni zvuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2.4. Digitalizacija zvuka korišćenjem Soundbooth-a .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
293 293 294 294 294 295 296 298
2 Adobe Soundbooth CS4 - Interfejs 2.1. O radnoj površini . . . . . . . . . 2.1.1. Manipulisanje panelima . . 2.2. Panel za editovanje . . . . . . . . 2.3. Files panel . . . . . . . . . . . . . 2.4. Tools panel . . . . . . . . . . . . 2.5. Tasks panel . . . . . . . . . . . . 2.6. History panel . . . . . . . . . . . . 2.7. Metadata panel . . . . . . . . . . 2.8. Resource central . . . . . . . . . . 2.9. Markeri . . . . . . . . . . . . . . . 2.10. Ostali tipovi korisničkog interfejsa
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
299 299 300 301 302 303 304 305 305 306 306 307
3 Adobe Soundbooth CS4 - Podešavanja 3.1. Neka podešavanja . . . . . . . . . . 3.1.1. General . . . . . . . . . . . 3.1.2. Adobe Sound Documents . . 3.1.3. Appearance . . . . . . . . . 3.1.4. Audio hardware . . . . . . . 3.1.5. Media . . . . . . . . . . . . 3.1.6. Metadata . . . . . . . . . . 3.2. Prečice na tastaturi . . . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
309 309 309 310 311 311 312 312 312
viii
Audio-video aplikacije
4 Adobe Soundbooth CS4 - Osnovne operacije sa zvukom 4.1. Osnovni rad sa zvukom . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.1.1. Trim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.1.2. Insert silence . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.1.3. Fade in/out . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.1.4. Isecanje, kopiranje, brisanje . . . . . . . . . . . 4.1.5. Podešavanje jačine zvuka . . . . . . . . . . . . 4.2. Čišćenje zvučnog zapisa . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2.1. Šum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2.2. Ostale smetnje na audio zapisu . . . . . . . . . 4.3. Pitch and timing . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
. . . . . . . . . .
313 313 313 313 314 314 315 316 316 316 317
5 Adobe Soundbooth CS4 - Rad 5.1. Analog delay . . . . . . . . 5.2. Chorus/Flanger . . . . . . 5.3. Compressor . . . . . . . . 5.4. Convolution Reverb . . . . 5.5. Distortion . . . . . . . . . 5.6. Dynamics . . . . . . . . . 5.7. Graphic EQ . . . . . . . . 5.8. Parametric EQ . . . . . . . 5.9. Master . . . . . . . . . . . 5.10. Phaser . . . . . . . . . . . 5.11. Vocal Enhancer . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
319 320 320 321 322 323 323 324 324 326 327 328
6 Adobe Soundbooth CS4 - Napredne opcije za obradu zvuka 6.1. O zvuku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.1.1. Ujednačavanje zvuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.2. Pravljenje i optimizovanje petlji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.2.1. Postupak kreiranja petlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.3. Rad sa video fajlovima, bibliotekama zvuka, ključnim momentima 6.3.1. Video zapis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.3.2. Biblioteke zvukova (score files) . . . . . . . . . . . . . . . 6.3.3. Rad sa ključnim momentima (keyframe) . . . . . . . . . . 6.4. Rad sa više zvučnih zapisa (Multitrack) . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . .
. . . . . . . . .
. . . . . . . . .
. . . . . . . . .
329 329 329 330 330 331 331 332 333 334
sa efektima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
7 Adobe Soundbooth CS4 - Snimanje i čuvanje zvuka 337 7.1. Snimanje zvuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337 7.2. Čuvanje datoteka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338 Literatura 339 Knjige . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339 Internet adrese . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340
Sadržaj i predgovor
ix
Predgovor Ova knjiga spada u grupu stručnih dela iz oblasti računarskih nauka, koja pokriva značajno područje, koje se izučava na nivou dodiplomskih i poslediplomskih studija danas i u svetu i kod nas. Predviđena je da bude Praktikum sa samostalnim vežbama uz udžbenik iz predmeta Audio-video aplikacije koji se izučava na Fakultetu za poslovnu informatiku Univerziteta "Singidunum" u Beogradu. Ova knjiga može da se koristi i na ostalim visokoškolskim ustanovama za predmete koji imaju sličan sadržaj. Knjiga se sastoji iz dva dela, gde je prvi deo posvećen programu Adobe Premiere Pro CS3, a drugi deo programu Adobe Soundbooth CS4. Montaža video snimka je proces preuzimanja dužeg video snimka i njegovo skraćivanje u oblik koji predstavlja konciznu i jasnu priču. Pojam video montaže upotrebljava se i kao pojam koji uključuje proces kombinovanja većeg broja zasebnih video snimaka (video klipova) kako bi se kreirao novi snimak, zajedno sa titlovima, grafikom, muzikom, naracijom i specijalnim efektima. Program Premiere Pro CS3 je aplikacija za nelinearnu video montažu (nonlinear editor, NLE). Za razliku od starog načina video montaže zasnovanog na video trakama u kojima se montiranje načelno moralo izvoditi hronološki i u nizu, Premiere Pro vam omogućava da klipove pozicionirate, naknadno im menjate položaj, ili ih pomerate na bilo koje drugo mesto i u već dovršenom video zapisu. Ako biste u sistemu zasnovanom na video trakama poželeli da zvučni zapis naknadno umetnete u sredinu zapisa već izmontiranog na video traci, taj zvuk biste morali da ubacite preko postojećih izmena, a da zatim ponovo montirate sve ono što dolazi nakon tog mesta. Drugo rešenje je da napravite video kopiju segmenta priče koji dolazi nakon novonastale montažne tačke, pa da taj video snimak nasnimite u nastavku izmene (što dovodi do gubitka kvaliteta ovog dela video snimka). Korišćenjem programa Premiere Pro i drugih aplikacija za nelinearnu video montažu, izmene se obavljaju jednostavnim biranjem klipova i video segmenata i njihovim povlačenjem u već dovršenom video zapisu. Video segmenti se mogu uređivati zasebno, pa se naknadno mogu spojiti. Šta više, završna sekvenca može biti ta koja se montira prva. Program Premiere Pro CS3 vam dopušta da radite onim redosledom koji se vama čini najzgodnijim. Glavna prednost aplikacija za nelinearnu video montažu u odnosu na sistem zasnovan na video trakama sastoji se u mogućnosti trenutnog pristupanja video klipovima. Nema potrebe za beskrajnim premotavanjem kilometarskih video traka unapred ili unazad da biste s mukom pronašli neki vrlo važan kadar. U programu Premiere Pro, od ovog kadra vas deli samo jedan pritisak tastera miša.
x
Audio-video aplikacije
Adobe Premiere Pro CS3 je program za video montažu koji korisniku pomaže da kreira video materijale koje može da reprodukuje na TV prijemniku, DVD uređaju, na Internetu i u mnogim drugim raspoloživim formatima. Adobe Soundbooth CS4 softver namenjen Web dizajnerima, video montažerima i drugim kreativnim profesionalcima i nudi alatke za kreiranje i prilagođavanje audio zapisa, prilagođavanje muzike, dodavanje zvučnih efekata i još mnogo toga. To je program za obradu zvuka koji pomaže korisniku da iskaže svoju kreativnost u toj oblasti. Ovaj priručnik je namenjen početnicima i korisnicima koji poseduju srednji nivo znanja a žele da ovladaju tehnikama montaže audio-video materijala pomoću personalnog računara. Na kraju je prikazan spisak literature, s tim što treba napomenuti da je korišćena literatura prikazana na proizvoljan način. Beograd, jun 2009.
Autori
Glava 1 Svet digitalnog videa Izrada video klipa (video zapisa) podrazumeva rad u tri opšte faze: • Preprodukcija - Podrazumeva izradu skripta, vizuelizaciju scena skiciranjem u stripu knjige snimanja, kao i izradu produkcijskog rasporeda za snimanje pojedinih scena. • Produkcija - Podrazumeva snimanje scena. • Postprodukcija - Podrazumeva montiranje najboljih scena u konačni video program, korekciju i unapređenje video i audio zapisa prema potrebi. Montaža podrazumeva prvu verziju ili grubu montažu (engl. rough cut) u kojoj možete da dobijete okvirnu ideju o mogućnostima koje vam stoje na raspolaganju sa klipovima koje posedujete. U nastavku montaže video program ćete fino podešavati uzastopnim intervencijama sve dok ne dođete do konačnog rezultata. U tom trenutku nastaje završni rez (engl. final cut). Programi za nelinearnu montažu su osmišljeni tako da vam obezbeduju efikasno montiranje, korekciju i poboljšavanje izgleda klipova, čime predstavljaju vrlo dragocenu alatku u postprodukciji. Očekuje se da svoje projekte realizujete samostalno, međutim ako vaš projekat u bilo kom trenutku zahteva spoljne saradnike, kao što su recimo usluge postprodukcije, pre nego što uopšte započnete dati projekat, najbolje je da se posavetujete sa njima. Oni mogu da vam pomognu da utvrdite koje parametre treba da koristite u različitim fazama projekta, kao i da vam pomognu da izbegnete eventualne greške koje vas mogu koštati vremena i novca. Na primer, ako izrađujete video klip za televizijsko emitovanje, potrebno je da znate da li isti izrađujete za • standard NTSC (National Television Standards Committee) koji se koristi uglavnom u Severnoj Americi i Japanu; • standard PAL (Phase Alternite Line) koji se koristi uglavnom u Evropi, Aziji i južnoj Africi; ili • standard SECAM (Sequential Couleur Avec Memoire) koji se uglavnom koristi u Francuskoj, na Bliskom Istoku i u severnoj Africi.
2
Audio-video aplikacije
Međutim, pre nego što se upustite u avanturu zvanu digitalni video, poželjno je da se upoznate sa nekim pojmovima iz te oblasti i njihovim značenjem.
1.1.
Merenje vremena u video klipu
U stvarnom svetu vreme osećamo kao stalni tok događaja. Međutim, u toku rada na video klipu zahteva se precizna sinhronizacija, tako da se vreme mora meriti korišćenjem preciznih brojeva. Uobičajene merne jedinice kao što su časovi, minuti i sekunde nisu dovoljno precizni za video montažu, pošto se u jednoj sekundi može naći više od jednog događaja. Video profesionalci mere vreme korišćenjem standardnih postupaka koji broje delove jedne sekunde u slikama.
1.2.
Kako vremenska baza i brzina slika utiču jedna na drugu
Određivanjem vremenske baze (engl. timebase) nekog projekta određuje se način merenja vremena u njemu. Na primer, vremenska baza od 30 označava da je svaka sekunda podeljena na 30 jedinica. Tačno vreme u kome dolazi do montiranja zavisi od navedene vremenske baze, pošto do montiranja može doći samo u vremenskim jedinicama. Korišćenje različitih vremenskih baza dovodi do toga da vremenske jedinice nastupaju na različitim mestima. Vremenski intervali u izvornom klipu uslovljeni su izvornom brzinom slika (engl. source frame rate). Na primer, kada izvorne klipove dobijate korišćenjem kamere čija je brzina 30 slika u sekundi, to znači da kamera beleži radnju tako što snima po jednu sliku u svakom 30-tom delu jedne sekunde. Imajte u vidu da sve ono što se dešavalo između ovih intervala u jednoj sekundi nije zabeleženo. Otud manja brzina slika (recimo 15 fps) (engl. frames per second) beleži manje informacija o nekoj radnji koja traje, dok veća brzina slika (recimo 30 fps) beleži više ovakvih informacija. Određivanjem brzine slika datog projekta (engl. project frame rate) određujete koliko često aplikacija generiše slike iz vašeg projekta. Brzina slika nekog projekta od 30 slika u sekundi označava da će aplikacija izraditi 30 slika na osnovu svake sekunde vašeg projekta. Da bi se postigla fina i konzistentna reprodukcija, vremenska baza, izvorna brzina slika i brzina slika datog projekta treba da budu istovetne. Vrsta video montaže Igrani film PAL i SECAM video klip NTSC video klip Web ili CD-ROM Druge vrste video klipova: montiranje bez odbacivanja slika Druge vrste video klipova: ED animacija
Slika u sekundi 24 fps 25 fps 29.97 fps 15 fps 30 fps 30 fps
Svet digitalnog videa
3
Napomena: NTSC sistem je prvobitno izrađen za crno-bele slike brzine 30 fps, ali je da bi se udovoljilo slikama u boji, modifikacijom signala sredinom dvadesetog veka standard NTSC izmenjen u 29.97 fps. Ponekad se vremenski sistemi ne podudaraju. Na primer, od vas se moze zatražiti da izradite video klip predviđen za distribuciju na kompakt diskovima u kome treba kombinovati izvorne klipove igranog filma koji su digitalizovani na 24 fps sa izvornim video klipovima digitalizovanim na 30 fps, korišćenjem vremenske baze od 30 da biste dobili konaču brzinu slika za kompakt disk od 15 fps. Kada se neke od ovih vrednosti ne podudaraju, matematička nužnost je da se pojedine slike ponavljaju ili izostavljaju. Dobijeni efekat može biti iritirajući ili neprimetan zavisno od razlika između vremenske baze i brzine slika koju ste koristili u svom projektu. Savet: Preporuiuje se da svoje kiipove digitalizujete pri istoj brzini slika u kojoj nameravate da izvezete svoj projekat. Na primer, ako znate da će izvorni klipovi biti izvezeni pri brzini od 30 fps, digitalizujte ih pri brzini od 30 fps umesto na 24 fps. Ukoliko to nije moguće (na primer, DV se može digitalizovati jedino na 29.97 fps), izlaz bi trebalo da ima brzinu slika koja vremensku bazu deli na jednake delove. Tako, recimo ako je brzina digitalizovanih slika i vremenske baze podešena na 30 fps (zapravo 29.97), izvoz bi trebalo da bude na 30, 15 odnosno Wfps kako bi se izbegla "suluda" reprodukcija. Kada se vremenski sistemi ne podudaraju, najvažnije je odrediti vremensku bazu koju treba izabrati imajući u vidu najosetljiviji odredišni medijum. Ako pripremate reklamni spot za film odnosno trejler ili foršpan (engl. trailer; nem. vorspan) koji želite da prikažete i na televiziji, možda ćete odlučiti da je film najvažniji medijum za dati projekat i za vremensku bazu odrediti 24. Važno je upamtiti sledeće: Najpredvidljivije rezultate ćete dobiti ako su vremenska baza i brzina slika međusobno ravnomerno deljive. Najbolje rezultate ćete dobiti ako su one identične.
1.3.
Merenje vremena korišćenjem vremenskog koda
Vremenski kôd (engl. timecode) definiše način brojanja slika i odražava se na način prikazivanja vremena u nekom projektu, kao i njegovog određivanja. Vremenski kôd nikada ne menja vremensku bazu ili brzinu slika nekog klipa ili projekta, već jedino menja način na koji se ove slike broje. Stil vremenskog koda određuje se na osnovu medijuma koji je najznačajniji za vaš projekat. Kada se video klip montira za emitovanje na televiziji, način brojanja slika razlikuje se od načina brojanja slika prilikom montiranja video klipa za igrani film. Video aplikacije obično prikazuju vreme korišćenjem vremenskog koda za video SMPTE (Society of Motion Picture and Television Engineers), gde trajanje od 00 : 06 : 51 : 15 označva da je u toku 6. minut, 51. sekunda i 15. slika datog klipa. U bilo kom trenutku možete da se prebacite na neki drugi sistem prikazivanja vremena, kao što su stope i slike u filmu od 16 mm ili 35 mm. Profesionalni uređaji za reprodukciju video traka i kamkorderi mogu da pročitaju i upišu vremenski kôd direktno na video traku, što vam omogućava da zvuk,
4
Audio-video aplikacije
video i montirani materijal sinhronizujete ili da montirate van mreže. Prilikom korišćenja vremenske baze standarda NTSC od 29.97, razlika između ove vremenske baze i vremenskog koda od 30 fps dovodi do odstupanja između prikazanog trajanja datog programa i njegovog stvarnog trajanja. Iako je ovo neslaganje u početku neznatno, u toku trajanja programa ono se vremenom uvećava čime vam onemogućava da precizno izradite program određene dužine. Vremenski kôd sa odbacivanjem slike (engl. drop-frame timecode) predstavlja SMPTE standard za video od 29.97 koji eliminiše ovu grešku čime čuva tačnost NTSC vremena. Slika na televiziji ili na računarskom monitoru sastoji se od horizontalnih linija. Ove linije mogu da se prikažu na više načina. U prikazu većine personalnih računara koristi se progresivno skeniranje (engl. progressive scan) ili prikaz bez preplitanja (engl. Noninterlaced) u kome su linije na nekoj slici prikazane odjednom odozgo nadole pre nego što se pojavi naredna slika. Televizijski standardi kao što je NTSC, PAL ili SECAM su sa preplitanjem (engl. interlaced) pri čemu je svaka slika podeljena na dve poluslike (engl. field). Svaka poluslika sadrži svaku drugu horizontalnu liniju na datoj slici. TV prikazuje prvu polusliku naizmeničnih linija preko čitavog ekrana, a zatim prikazuje drugu polusliku i popunjava naizmenične procepe koje je napravila prva poluslika. Jedna slika u video standardu NTSC koja je prikazana približno na svaki trideseti deo sekunde sadrži dve prepletene poluslike, pri čemu se svaka prikazuje približno na svaki šezdeseti deo sekunde. Slike u video standardu PAL i SECAM prikazuju se približno na svaki dvadeset peti deo sekunde i sadrže dve prepletene poluslike, pri čemu se svaka prikazuje približno na svaki pedeseti deo sekunde. Poluslika koja sadrži prvu ekransku liniju na vrhu date slike naziva se gornja poluslika (engl. upper field), a druga poluslika se naziva donja poluslika (engl. lower field). Prilikom reprodukcije ili izvoženja u video sa preplitanjem nastojte da se navedeni redosled poluslika podudara sa prijemnim video sistemom, jer će u suprotnom pokreti biti isprekidani, a ivice objekta na slici poprimiće izgled češlja. Napomena: Kada je reč o analognom videu, redosled poluslika mora da se podudara sa redosledom poluslika kartice za digitalizaciju (koji mora biti naveden u unapred definisanim parametrima). Kadaje reč o digitalnom videu (DV), donja poluslika uvek dolazi prva u redosledu poluslika. Postarajte se da uvek prvo izaberete ispravne unapred definisane parametre. Na taj način ćete ispravno navesti redosled poluslika. Ako nameravate da usporite ili zadržite neku sliku u video klipu sa preplitanjem, rasplitanjem (engl. de-interlacing) njegovih slika sprečićete drhtanje ili vizuelno prekidanje. Na ovaj način isprepletene poluslike će biti konvertovane u dovršene slike. Ako koristite izvorne klipove koji su progresivno skenirani (kao što su recimo, igrani film ili računarski generisana animacija) u videu koji je predviđen za isprepleten prikaz kao što je recimo televizija, slike možete da izdvojite u poluslike postupkom koji se naziva generisanje poluslika (eng. field rendering) tako da pokret i efekti budu pravilno isprepleteni.
1.4.
Merenje veličine slike i rezolucije
Prilikom digitalnog montiranja video klipova važno je imati u vidu nekoliko svojstava vezanih za veličine slike (engl. frame size): piksel i proporciju (razmeru) slike, rezoluciju
Svet digitalnog videa
5
klipa, veličinu slike u projektu i dubinu bita. Piksel (element slike) predstavlja najmanju jedinicu koja se može koristiti za izradu neke slike. Ništa što je manje od jednog piksela ne može se precizno prikazati.
1.5.
Proporcija
Proprocija (engl. aspect ratio) neke slike označava odnos njene širine i njene visine. Na primer, proporcija video zapisa u NTSC standardu iznosi 4 : 3, dok se u video formatima DVD, HDTV i na nekim slikama u igranom filmu koristi produžena proporcija od 16 : 9. U nekim video formatima koristi se različita proporcija (razmera) za piksele koji sačinjavaju datu sliku. Kada se video klip u kome su korišćeni nekvadratni pikseli (engl. nonsquare pixels) (pikseli koji su duži nego širi, odnosno širi nego duži), prikaže na sistemu zasnovanom na kvadratnim pikselima, kao i obrnuto, dolazi do istezanja oblika i pokreta. Na primer, krugovi poprimaju oblik elipsi.
1.6.
Nekvadratni pikseli
Većina programa za nelinearnu montažu ima podršku za različite razmere nekvadratnih piksela, uključujući i DV-ovu razmeru Widescreen (Cinema) za DV od 16 : 9, kao i razmeru piksela Anamorphic od 2 : 1. Kada na ekranu svog računara gledate video klip sa nekvadratnim pikselima, aplikacija za montažu prikazuje odgovarajuću razmeru na monitoru vašeg računara kako slika ne bi bila izobličena. U parametrima za pokret i neprovidnost, kao i kod geometrijskih efekata takođe se koristi odgovarajuća razmera, tako da nema izobličenja posle montiranja ili generisanja videa.
1.7.
Veličina slike
U programima za montažu po pravilu može da se definiše veličina slike za reprodukciju videa, a prema potrebi i za izvoženje videa u datoteku. Velična slike iskazuje se horizontalnim i vertikalnim iznosima u pikselima. Na primer, 640 sa 480 piksela. Kod digitalne video montaže veličina slike označava se i kao rezolucija. Uopšteno govoreći, veća rezolucija značajnije čuva detalje na slici i prilikom montiranja zahteva veću količinu memorije (RAM) i prostora na disku. Povećanjem dimenzija slike povećaćete broj piksela koje aplikacija mora da obradi i sačuva za svaku sliku, tako da je vrlo važno znati koja se rezolucija zahteva za konačni video format. Na primer, slika u NTSC formatu čije su dimenzije 720 sa 480 piksela (DV standard) sadrži 345 600 piksela, dok slika u PAL formatu čije su dimenzije 720 sa 576 piksela sadrži 414 720 piksela. Ako odredite suviše malu rezoluciju, slika će izgledati grubo a pikseli će biti uočljivi. Ako odredite suviše veliku rezoluciju, upotrebićete više memorije nego što je zaista neophodno. Prilikom promene veličine slike nastojte da dimenzije budu u skladu sa proporcijama izvornog video klipa.
6
Audio-video aplikacije
Savet: Ako nameravate da radite u većoj rezoluciji i/ili ako ste zabrinuti zbog mogućnosti obrade koje obezbeđuje vaš CPU, možete da odredite jedan ili više radnih diskova za dodatni RAM i prostor na disku.
1.8.
Preskeniranje i bezbedne zone
Ako video klip pripremate za emitovanje na televiziji, veličina slike može vas odvesti u pogrešnom pravcu. Većina televizijskih prijemnika gledalaca u NTSC sistemu uvećava sliku. Na taj način spoljnje ivice slike izlaze sa ekrana. Ovaj postupak se naziva preskeniranje (engl. overscan). Kako stepen preskeniranja nije konzistentan na svim televizijama, poželjno je da radnju i potpise (titlove) smestite unutar dve bezbedne površine: zone bezbedne za radnju i titlove. Zona bezbedna za radnju je površina koja je približno za 10% manja od stvarne veličine slike. Zona bezbedna za titlove je približno za 20% manja od stvarne veličine slike. Da biste bili sigurni da će svi značajni elementi vašeg video zapisa biti u potpunosti prikazani, nastojte da se celokupna značajna radnja smesti unutar zone bezbedne za radnju, kao i da se sav tekst i važni grafički elementi nađu unutar zone bezbedne za titlove. Na taj način ćete izbeći izobličenja teksta i grafičkih objekata do kojih dolazi na ivicama mnogih televizijskih prijemnika. Moguće preskeniranje možete uvek da predvidite korišćenjem bezbednih zona, pri čemu važna radnja i tekst ostaju unutar njih, a video klip isprobajte na pravom televizijskom prijemniku.
1.9.
Dubina bita
Verovatno ste upoznati sa činjenicom da bit predstavlja osnovnu mernu jedinicu za čuvanje informacija u računaru. Što je veći broj bitova koji se koriste za opisivanje nečega, to će dati opis biti verniji. Dubina bita (engl. bit depth) označava broj bitova koji su izdvojeni za opisivanje boje jednog piksela. Što je dubina bita veća, slika može da sadrži veći broj boja, a to omogućava precizniju reprodukciju boja i veći kvalitet slike. Na primer, slika koja čuva 8 bitova po slici (8-bitna slika) može da prikaže 256 boja, a 24-bitna slika može da prikaže približno 16 miliona boja. U aplikacijama za montažu obično možete da koristite video klip koji je digitalizovan i sačuvan korišćenjem bilo koje dubine bita, ali one uglavnom klipove interno konvertuju u format boje YUV koji se koristi na televiziji. Format YUV može da sačuva kvalitetan video zapis korišćenjem 16 bitova po pikselu (format boje RGB zahteva 24 bita po pikselu). Time se postižu veći kvalitet i brzina obrade. Prostor boje YUV osmišljen je ranih pedesetih kao način da se televizijskom programu obezbedi boja a da se pri tom očuva kompatibilnost unazad sa crno-belim parovima i da se pri tom ograniči veličina tzv. propusnog opsega koji je neophodan za signal. U sistemu YUV, tri komponente boje sistema RGB matematički se konvertuju u svetlosni signal (tj. u crno-belu boju) plus u dva signala u boji. S obzirom na način na koji se izvodi ova konverzija, količina podataka za celokupni signal se znatno smanjuje a da se pri tom ne
Svet digitalnog videa
7
gubi na kvalitetu. Da biste dobili vrhunski kvalitet slike, neophodno je da: • Izvorne klipove i zamrznute slike sačuvate u formatu od 24 bita po pikselu (iako možete da koristite klipove sa manjom dubinom bitova). • Ako dati klip sadrži masku alfa kanala, sačuvajte ga u izvornoj aplikaciji korišćenjem 32 bita po pikselu (naziva se takođe 24-bitni sa 8-bitnim alfa kanalom ili milioni boja). Na primer, QuickTime filmovi mogu da sadrže do 24 bita boje sa 8-bitnim alfa kanalom, a u zavisnosti od konkretnog formata koji se koristi. • Mnoge aplikacije za video montažu (recimo, Premiere Pro) interno uvek obrađuju klipove korišćenjem 24 bita po pikselu bez obzira na to koja je izvorna dubina bita svakog klipa (16 bita za YUV plus 8-bitni alfa kanal). Na taj način se čuva kvalitet slike prilikom primenjivanja efekata ili superponiranja klipova. Ako video klip pripremate za NTSC standard, trebalo bi da imate na umu da je opseg boja NTSC standarda ograničen načinom na koji se prenose signali boja bez obzira na to što formati 16-bitni YUV i 24-bitni RGB obezbeđuju pun opseg boja. NTSC ne može precizno da reprodukuje zasićene boje i nežne prelive boja. Najbolji način da sprečite eventualne probleme kod boje u NTSC standardu, sastoji se u tome da svoj video klip u toku montaže pregledate na pravilno kalibrisanom NTSC monitoru.
1.10.
Razumevanje komprimovanja video podataka
Montiranje digitalnog video klipa podrazumeva čuvanje, premeštanje i izračunavanje izuzetno velikih količina podataka u poređenju sa drugim vrstama datoteka. Mnogi personalni računari, a posebno stariji modeli nisu adekvatno opremljeni za obrađivanje podataka koji se prenose velikom brzinom (količina video informacija koje se obrađuju u sekundi) i velikih datoteka koje sadrže nekomprimovane video zapise. Da biste smanjili brzinu prenosa podataka digitalnog video klipa i sveli je na meru koju vaš računar može da obradi, potrebno je da koristite komprimovanje. Prilikom digitalizacije izvornog videa, pregledanja montiranog materijala, reprodukcije i izvozenja vrlo su značajni parametri za komprimovanje. Navedeni parametri neće biti isti u svim situacijama: • Dobra je zamisao komprimovati video klip koji dolazi u vaš računar. Cilj je da za potrebe montiranja očuvate što bolji kvalitet slike, a da pri tom brzinu podataka održite u granicama mogućnosti vašeg računara. • Video klip koji izlazi iz vašeg računara treba takođe komprimovati. Pokušajte da postignete što bolji kvalitet slike prilikom reprodukcije. Ako izrađujete video traku, neka brzina podataka ostane u granicama računara koji će reprodukovati video zapis na video traku. Ako izrađujete video zapis koji će biti reprodukovan na nekom drugom računaru, neka brzina podataka ostane u granicama mogućnosti planiranih modela računara. Ako izrađujete video klip sa neometanim tokom podataka (eng.
8
Audio-video aplikacije
streamed) sa veb servera, neka brzina podataka bude odgovarajuća za distribuciju na Internetu. Primenjivanje parametara za komprimovanje predstavlja vrlo osetljivo pitanje, a izbor najboljih parametara može da se razlikuje od projekta do projekta. Ako se odlučite za komprimovanje koje je suviše malo, brzina podataka će biti prevelika za dati sistem što će dovesti do grešaka, poput odbačenih slika. Ako se odlučite za stepen komprimovanja koji je prevelik, čime se brzina podataka znatno smanjuje, nećete moći u potpunosti da iskoristite mogućnosti svog sistema što će nepotrebno ići na uštrb kvaliteta slike. Napomena: DV poseduje fiksnu brzinu podataka od 3.5 megabajta u sekundi, nominalno 25 megabita po sekundi. Stepen standardnog komprimovanja za DV je 5 : 1.
Glava 2 Adobe Premiere Pro CS3
2.1.
Prozor Project
Prozor Project je središte zbivanja u programu Premiere Pro. Svaki element koji se koristi u montiranoj sekvenci prvo mora biti uvezen i otvoren u projektu. Svi klipovi, zvučni (audio) fajlovi, nepokretne slike i sekvence klipa, imaju ikonice i instance kojima ćete pristupati iz prozora Project. Mada projekti mogu postati veoma veliki (četiri do deset megabajta), zavisno od količine uvezenog i snimljenog sadržaja, oni će se spakovati u neverovatno mali fajl jer je njen format zasnovan na XML-u. Pošto se mnogo funkcija odnosi na rad sa klipovima videa, bitno je da znate kako Premiere Pro njima upravlja. Prvi fajl koji uvezete u projekat, naziva se glavni klip (engl. master clip). To je glavni fajl od koga će poteći sve izmenjene i upotrebljene instance. Ukoliko je polovina klipa klip01 ugrađena u sekvencu, nastaje izmenjena instanca klipa klip01 koja se naziva podklip (engl. subclip) i on je potomak glavnog klipa. Ako podklip otvorite posebno, on će pristupati svim informacijama glavnog klipa, a imaće svoje ulazne i izlazne tačke i trajanje koji su mu dodeljeni.
10
Audio-video aplikacije
Brisanjem uređenog (editovanog) podklipa, nećete obrisati glavni klip. Brisanjem glavnog klipa iz projekta, obrisaćete sve podklipove jer oni iz glavnog klipa dobijaju informacije. Pošto Premiere Pro podržava rad na vremenskoj osi sa datotekama evidentiranim za naknadno učitavanje, ako slučajno obrišete glavni klip sa diska, sve instance klipa ostaće u projektu, samo će materijal biti evidentiran za naknadno učitavanje.
2.1.1.
Uvoženje fajlova
U verziji Premiere Pro, jedino što možete otvoriti jesu drugi projekti. Međutim, možete uvoziti fajlove u prozor Project da biste ih pregledali pre nego što ih dodate vremenskoj osi. Da biste dodali ili otvorili fajl medija, morate ga uvesti. Okvir za dijalog Import otvorićete ako: • Odaberete File > Import; • Dvo-kliknete na prazan prostor u prozoru Project; • Desnim tasterom miša pritisnite prazan prostor u prozoru Project i izaberite Import;
• Pritisnete Ctrl + I
Adobe Premiere Pro CS3
11
Potom samo izaberite fajl koji hoćete da uvezete. Da biste odjednom uvezli više stavki, izaberite ih držeći modifikatorski taster Shift ili Ctrl. Svaki tip snimljenog materijala ima određene specifičnosti prilikom uvoženja.
2.1.2.
Video
Prilikom uvoženja video-fajla, on neće biti usklađen sa parametrima projekta. Recimo da ste za projekat zadali veličinu 320 × 240 i režim montaže Video for Windows. Ako uvezete DV snimak, on će zadržati veličinu 720 × 480 umesto da bude smanjen na 320 × 240. Kada montirate nov klip ili ga dodate sekvenci, možete odabrati da mu veličina automatski bude prilagođena veličini zadatoj za projekat. To znači da će svi uvezeni elementi zadržati originalan format i veličinu prilikom uvoženja. Da biste veličinu fajla (rezoluciju) promenili u onu koja je zadata za projekat, odaberite Edit > Preferences > General i u okviru za dijalog Preferences potvrdite polje Default Scale to frame size.
2.1.3.
Zvuk
Uvoženje zvuka je neznatno drugačije. Da bi se skratilo vreme potrebno za pristupanje zvučnim fajlovima, a povećao broj detalja koji se iz njih mogu izdvojiti, Premiere Pro konvertuje zvuk prilikom uvoženja u projekat. Taj proces se naziva usklađivanje (engl. Conforming). Možete uvoziti sve vrste formata zvučnih fajlova - WAV, MP3, AIFF itd. - ali najbitnije je da zapamtite koju ste učestalost uzorkovanja (odmeravanja) zadali za projekat. Ako uvozite zvučni fajl sa nižom ili većom frekvencijom od one koju ste zadali za projekat, usklađivanjem ćete mu povećati ili smanjiti uzorkovanje.
2.1.4.
Usklađivanje
Mnogi vrhunski programi za obradu zvuka i videa podešavaju uvezeni sadržaj pretvarajući ga u format koji precizno odgovara njegovim parametrima i koji se može lako otvarati.
12
Audio-video aplikacije
Mada Premiere Pro iz standardnih WAV, MP3 i AIFF zvučnih fajlova može da izvuče obilje informacija, on pravi zvučni fajl u formatu koji omogućava optimizovano vreme otvaranja, grafički prikaz zvučnog talasa, reprodukovanje i primenu efekata. Ako učestalost uzorkovanja zvuka u projektu podesite na 48 kHz, sav zvuk će biti prilagođen toj vrednosti. Pored toga, prilagođeni zvučni fajlovi izmeniće dubinu u bitovima na promenljivu dubinu od 32 bita. Kada Premiere Pro uskladi zvuk, dobijaju se dva jedinstvena fajla koji se povezuju sa originalnim zvučnim fajlom u projektu. Jedan ima nastavak .cfa, a drugi .pek. Ta dva fajla nastaju na radnom disku koji ste odabrali za usklađene zvučne fajlove i odnose se samo na projekat koji je trenutno otvoren.
Tipičan proces usklađivanja izgleda ovako: počnete od projekta sa učestalošću uzorkovanja od 48 kHz, i uvezete DV klip čiji je zvuk podešen na 16 bitova i 32 kHz. Dok Premiere Pro dodaje klip projektu, pokazivač napredovanja u donjem desnom uglu programa govori vam da se zvuk usklađuje. U direktorijumu za usklađeni zvuk koji je povezan s projektom, Premiere pravi dva nova fajla. CFA fajl je usklađena verzija zvuka iz DV datoteke, a sa njim je povezan PEK fajl (fajl sa grafičkim prikazom zvučnog talasa, engl. peakfile). Kada u projektu reprodukujete ili referencirate taj uvezeni DV klip, zvuk koji ćete čuti nije originalan zvuk iz klipa nego usklađeni zvučni fajl. Zašto? Usklađivanje omogućava efikasniju obradu zvuka jer nema potrebe za konvertovanjem u realnom vremenu. Nakon usklađivanja zvuk će postojati u formatu kojem Premiere Pro može da pristupi, koji može da prikaže i mnogo brže podešava. Kada počnete da podešavate zvuk, referenciraćete usklađeni fajl u kome je zvuk konvertovan tako da odgovara parametrima projekta. Parametri za zvuk u projektu obično su podešeni na 16-bitni zvuk frekvencije od 48 kHz. Vrednost u bitovima (dubina u bitovima, engl. bitdepth) odražava rezoluciju zvučnog fajla. Što je više bitova, to će detalji u zvučnom fajlu biti jasniji. Premiere Pro podržava dubinu zvuka do 32 bita. Vrednost u kilohercima (kHz) jeste učestalost uzorkovanja (engl. sample rate), poznata i kao frekvencija (1 kHz je 1 000 herca). Učestalost uzorkovanja predstavlja broj uzoraka u zvučnom fajlu. Na primer, 48 kHz znači da fajl ima 48 000 uzoraka zvuka u sekundi. Premiere Pro podržava do 96 kHz ili 96 000 uzoraka u sekundi. Nekoliko napomena o usklađivanju. Kada uvozite veliki fajl, za njegovo usklađivanje trebaće više vremena, ali kada proces bude gotov, nećete morati da ga ponavljate. Usklađeni zvučni fajlovi (klipovi) su vezani za projekat (engl. project sensitive), pa ako imate isti klip u tri različita projekta, imaćete tri usklađena fajla - po jedan za svaki projekat. Zbog
Adobe Premiere Pro CS3
13
toga je dobro da imate jedan projekat sa više direktorijuma za različite faze u montaži. Pošto Premiere Pro podržava rad sa više vremenskih osa, organizujte projekat u skladu sa tim, i tako povećajte slobodan prostor na disku.
Mada će se usklađivanje zvuka u određenim situacijama zaustaviti, u programu Premiere Pro možete bezbedno raditi sa zvučnim fajlom i pre nego što se usklađivanje završi. Za usklađivanje treba obično oko par minuta. Možda vam to sada zvuči kao mnogo vremena, ali dobijeni kvalitet i brzina vredni su čekanja. Posvetite se tokom tih par minuta nekim drugim stvarima koje ste zapostavili.
2.1.5.
Photoshopovi dokumenti
U Premiere ste uvek mogli da uvozite Photoshopove dokumente (PSD fajlove), ali je u verziji Premiere Pro ta funkcija značajno poboljšana. Pošto u projektu možete imati više sekvenci klipa, sada vam je na raspolaganju opcija uvoženja Photoshopovog fajla sa slojevima kao jedinstvene sekvence u kojoj će slojevi biti poređani jedan preko drugog, sa očuvanom hijerarhijom iz originalnog dokumenta. Ova opcija je veoma moćna jer olakšava dodavanje pokreta dokumentu koji je prvobitno bio statičan.
Što je dubina u bitovima veća, to je dinamičniji raspon zvučnog klipa. Format fiksne dubine (engl. fixed-bitformat) ima ograničen raspon. Format promenljive dubine (engl.
14
Audio-video aplikacije
floating-bit format) jeste način za proširivanje dubine kako bi se dobio znatno dinamičniji raspon za primenjivanje efekata. Dubina je promenljiva jer se, nakon primene efekta, klip vraća na ranije zadatu dubinu radi reprodukovanja. Mada su 24 bita maksimum za zvučne klipove u programu Premiere Pro, svi usklađeni fajlovi će biti podešeni na promenljivu 32bitnu dubinu. Efekti se dodeljuju i klip menja u 32-bitnom promenljivom fajlu, pa je rezultat mnogo precizniji, a kvalitet viši.
2.1.6.
Nepokretne slike
Glavno poboljšanje prilikom uvoženja video fajlova i fajlova nepokretnih (mirnih) slika (engl. stills) u Premiere Pro, jeste to što program poštuje njihovu originalnu veličinu kadra i izvorne dimenzije. Nepokretna slika veličine 2000 × 1000, biće uvezena u toj veličini, i neće biti smanjena na 720 × 480. Zapravo, originalna veličina nepokretne slike može se sačuvati kada je koristite za uređivanje na vremenskoj osi. Ta mogućnost je ogromno poboljšanje jer znači da se kvalitet slike neće pokvariti prilikom obrade u Premiereu Pro - nema kompromisa niti gubitka kvaliteta kada počnete da zumirate i menjate veličinu nepokretne slike. Kadar videa ima 72 tačke po inču (engl. dots per inch, dpi), dok ih nepokretna slika može imati daleko više. Kada pravite nepokretne slike koje ćete koristiti u programu Premiere Pro, preporučuje se da ih podesite tako da imaju 72 dpi. Neka njihov kadar bude velik koliko želite, ali smanjite broj tačaka po inču kad god možete. Tako ćete ubrzati proces uzorkovanja slike u Premiereu Pro. Svaki put kada na nepokretnu sliku primenite filtar ili efekat, Premiere Pro posmatra celu sliku, izračunava i obrađuje efekat. Što je viša vrednost dpi to će biti više posla pri uzorkovanju i obradi, pri velikom kadru u kombinaciji sa 72 dpi, program će brže reagovati. Pri uvoženju PSD-a sa slojevima, svaki sloj iz fajla može biti uvezen kao posebna nepokretna slika, a sve nepokretne slike biće naslagane jedna preko druge u odvojenim video-kanalima kako bi se dobio precizan odraz originalnog PSD fajla sa slojevima. Kada uvozite slojeviti PSD, imate tri opcije: • Uvoženje jedne nepokretne slike sa stopljenim slojevima (opcija Merged Layers). Ova opcija daje jednu nepokretnu sliku sa istim imenom kao Photoshopov fajl. • Uvoženje samo jednog sloja kao nepokretne slike (opcija Choose Layer). Izabrani sloj će biti uvezen kao nepokretna slika, a naziv će joj biti ime sloja/ime PSD-a. Na primer, ako se PSD fajl zove Italy_MapDV, a izabrani sloj Portofino, ime uvezenog sloja biće Portofino/Italy_MapDV.psd. • Uvoženje svih slojeva kao sekvence (opcija Import As: Sequence). Ova opcija postiže mnogo više nego prethodne dve. Ona pravi nov direktorijum u projektu i daje mu ime PSD fajla. U taj direktorijum smeštaju se nepokretne slike i sekvenca. Svaka nepokretna slika predstavlja jedan sloj fajla, a nosi ime u obliku ime sloja/ ime fajla. Sekvenca će imati ime uvezenog PSD fajla. Kada je otvorite, u njoj će se nalaziti svi slojevi, postavljeni svaki na poseban kanal tako da odgovaraju originalnom fajlu.
Adobe Premiere Pro CS3
2.1.7.
15
Prikazi projekta
Kada projekat napunite snimljenim materijalom, na raspolaganju vam je nekoliko načina da pregledate njegov sadržaj. Starije verzije programa nudile su tri prikaza: List (lista), Icon (ikonice) i Thumbnail (umanjen prikaz). U verziji Premiere Pro, prikazi List i Thumbnail spojeni su u nov prikaz List, a prikazu Icon dodati su elementi prikaza scenarija. Dve ikonice u donjem levom uglu prozora Project uključuju prikaz List (leva ikonica) i prikaz Icon (desna ikonica).
2.1.8.
Prikaz List
Prikaz List ne sadrži samo manje ikonice, u njemu se nalaze i brojne kolone koje vam pomažu da organizujete i sortirate sadržaj projekta. U prikazu List, ime projekta se uvek nalazi na levoj strani. Desno od kolone sa imenom nalaze se kolone koje možete organizovati i prilagođavati svojim potrebama. U ovom prikazu, stavke i sandučići organizovani su po standardnom principu prikazivanja Windowsovih direktorijuma. Kada proširite stavku sandučeta, u prozoru ćete videti njegov sadržaj, a kada sanduče dvaput pritisnete, njegov sadržaj će popuniti ceo prikaz prozora Project. Da biste se vratili za jedan nivo naviše, pritisnite dugme Up Folder (dugme u obliku foldera sa strelicom). Kolone prikaza List Kolone sa informacijama u prikazu List možete prilagođavati i sortirati tako da odgovaraju zadatku na kom radite. Ako vam nije bitan podrazumevani raspored kolona, promenite njihov redosled tako što ćete pritisnuti i povući naslov kolone da biste je premestili. Možete menjati i veličinu kolona povlačenjem leve ili desne ivice naslova kolone.
Određene kolone sadrže informacije koje se mogu podešavati. Pomoću interfejsa sa aktivnim tekstom, u prozoru Project možete promeniti ulaznu tačku klipa tako što ćete mišem prevući preko vrednosti navedene u koloni Video In Point. Isto možete uraditi i u kolonama Video Out Point (izlazna tačka) i Video Duration (trajanje).
16
Audio-video aplikacije
Namenske kolone Možete praviti namenske kolone i uključivati ili isključivati određene kolone tako što ćete iz menija prozora odabrati Edit Columns, U okviru za dijalog Edit Columns, potvrdite polja za kolone koje hoćete da se vide. Redosled ćete menjati tako što ćete izabrati stavku i povući je naviše ili naniže po listi u okviru za dijalog.
Kolonu možete lako proširiti ili suziti (gore), ili je premestiti prevlačenjem (dole).
Adobe Premiere Pro CS3
17
Najbitnije je to što u ovom okviru za dijalog možete sami napraviti kolone. Kada pritisnete dugme Add, nastaće nova kolona. Možete praviti dve vrste kolona: • Tekstualne kolone (Text). One sadrže polja u koja se može upisivati tekst. Ukoliko vam u prozoru Project treba dodatan prostor za unošenje napomena o snimcima, napravite namensku kolonu i nazovite je npr. Moje napomene. Kada pritisnete polje u toj koloni, možete upisati šta god hoćete. Da biste sortirali informacije uzlazno ili silazno, istaknite naslov kolone Moje napomene, pa ga zatim pritisnite još jednom. To je korisno ako vam treba suprotan redosled kojim ćete uređivati fajlove. Napravite, na primer, namensku kolonu i unesite brojčane vrednosti, kao što su 01, 05, 07, i potom komentar. Ako hoćete da uređujete datoteke na osnovu tog redosleda, izabraćate kolonu i odabrati način sortiranja.
• Logičke (Bulove) kolone (Boolean). To su kolone s poljima za potvrdu. Ovu opciju koristite da biste napravili namensku kolonu u kojoj ćete lako označiti atribut znakom za potvrdu. Kada pravite foto-montaže, zgodno je da znate da li je slika portret (vertikalno orijentisana) ili pejzaž (horizontalno orijentisana). Napravite novu logičku kolonu i dajte joj ime Portret, pa ćete potvrditi ("čekirati") polje za svaku sliku koja je portret. Da bi svi portreti bili jedan do drugog, pritisnućete ime kolone Portret i tako sortirati stavke po tom kriterijumu, uzlazno ili silazno. Pored fleksibilne strukture kolona, prikaz List ima više režima. Režimi prikaza List Meni prozora Project sadrži mnogo lako dostupnih funkcija. Kada opcije postavite u taj meni, možete im dodeliti prečice s tastature. U prikazu List možete odabrati način pregledanja stavki biranjem opcije iz menija prozora. Odaberite View > List ili View > Icon da biste stavke prikazali u listi ili kao ikonice,
18
Audio-video aplikacije
a preko podmenija Thumbnails menjajte veličinu ikonica u odeljku za umanjeni prikaz (Thumbnail Preview) ili ga potpuno isključite.
Ako ne želite da posmatrate ikonicu za video-klip, već hoćete da vidite umanjeni prikaz sa sličicom koja predstavlja klip, uklonite potvrdu pored stavke Off i odaberite veličinu za umenjeni prikaz. Što je veća sličica umanjenog prikaza, to ćete manje stavki videti u prostoru za njihovo pregledanje u prozoru Project. Birajte manje prikaze i po potrebi ih uključujte ili isključujte. Parametri iz podmenija Thumbnails su globalni, pa ne možete isključiti umanjene prikaze za jedan direktorijum projekta, a ostaviti ih uključene za drugi.
2.1.9.
Prikaz Icon
Prikaz Icon se mnogima ne dopada previše jer nije intuitivan niti je do kraja razrađen. Prozor Storyboard (scenario) koji je postojao u ranijim verzijama programa Premiere, a
Adobe Premiere Pro CS3
19
nema ga u verziji Premiere Pro, bio je sasvim jednostavan, s mrežom sekvenci (engl. sequential grid) uz koju bi sve stavke prianjale. Mreža je bila širine prozora, pa ako biste proširili prozor, mreža bi ga popunila, a redosled stavki u sekvenci ostao bi isti. Prikaz Icon u verziji Premiere Pro ima sličnu formu mreže, ali nema definisanu veličinu. Pored toga, ako promenite veličinu prozora ili pomerite stavke, one neće prionuti po zadatom redosledu.
Prikaz Icon je koristan kada radite s nepokretnim slikama jer se tu redosled stavki pravi lakše nego u prikazu List. Pošto prikaz List predstavlja stavke na osnovu uzlaznog ili silaznog redosleda, ne možete ih prevlačiti na različita mesta u okviru prikaza List. U prikazu Icon prevucite stavke gde želite, a poštovaće se redosled sleva udesno, odozgo nadole. Prikaz Icon je najbolje koristiti sa funkcijom Automate to Timeline (na donjoj traci s dugmadima), koja omogućava automatsko uređivanje sekvence klipa prema njihovom sortiranom redosledu u prozoru Project.
2.1.10.
Pregledanje i podešavanje
Kada u projekat uvezete fajlove, iz njih možete izdvojiti mnogo informacija i podešavati ih na razne načine, pre nego što ih uredite na vremenskoj osi. Znate da prikaz List sadrži obilje kolona koje otkrivaju sve podatke što se odnose na fajlove.
2.1.11.
Područje za pregled umanjenih prikaza
U gornjem levom uglu prozora Project, nalazi se područje za pregled umanjenih prikaza (Thumbnail Preview). U njemu možete videti neke informacije o izabranoj stavki u prozoru Project. Kada jednom pritisnete fajl zvuka, videa ili sekvence, otvoriće se odgovarajući umanjeni prikaz i kontrole prenosa da biste reprodukovali taj fajl. Ako DV fajlove montirate u DV režimu, oni će biti reprodukovani na vašem FireWire uređaju i u području za pregled umenjenih prikaza. Zgodno je to što se sekvenca može otvoriti u tom prostoru, tako da je ne morate otvarati u prozoru Timeline.
20
Audio-video aplikacije
Svojstva Svojstva izabranog fajla možete pregledati na dva mesta. Mada ćete skraćene informacije dobiti u području za pregled umanjenih prikaza, ako desnim tasterom miša pritisnete (selektujete) fajl u prozoru Project i odaberete Properties, saznaćete mnogo više. Istoj funkciji možete pristupiti i ako odaberete File > Get Properties for > File/Selection.
Adobe Premiere Pro CS3
21
Okvir za dijalog Properties prikazuje detalje o svojstvima zvuka,videa i vremenske ose izabrane datoteke, i nudi grafičku analizu brzine prenosa podataka. Pregledanjem svojstava proveravate jesu li određeni parametri povezani sa fajlom. Na primer, ukoliko vam nije jasno koji je sistem komprimovanja korišćen za uvezeni videoklip, on će biti naveden kada otvorite svojstva tog klipa.
2.1.12.
Parametri projekta
Da biste videli parametre otvorenog projekta, odaberite Project > Project Settings i područje koje hoćete da podesite ili izmenite. Pošto je projekat već napravljen i otvoren, određeni parametri će biti zaključani.
2.1.13.
Parametri klipa
Za izvesne medije, neke parametre možete podešavati u prozoru Project. Na primer, ako hoćete da zamenite mesta video-poljima, izaberite klip i odgovarajuću opciju pronađite u meniju Clip. Podešavanjem klipa u prozoru Project, ubrzaćete montažu. Ukoliko ćete klip koristiti samo za usporeni snimak, ne morate njegovu brzinu uvek podešavati u prozoru Timeline, već je možete unapred zadati za glavni klip u prozoru Project. Meni Clip za video klipove Dok je video-klip izabran, meni Clip otkriva obilje funkcija koje na njega možete primeniti.
22
Audio-video aplikacije
Rename omogućava da promenite ime fajla u prozoru Project. Ova komanda ne menja povezani fajl na disku, već samo prikazani fajl u projektu. Klip možete urediti u prozoru Timeline tako što ćete iskoristiti opciju Insert and Overlay. Trebalo bi odabrati Clip > Video Options > Field Options. U okviru za dijalog Field Options možete menjati sve parametre polja za klip. Poslednja stavka u meniju Clip jeste menjanje brzine ili trajanja fajla (opcija Speed/Duration). Ukoliko u prozoru Project menjate glavni klip, izmenićete i sve montirane instance od te tačke nadalje. Ako ste prethodno uredili pet instanci izvedenih iz jednog glavnog klipa, a potom njegovu brzinu promenili na 50%, tih pet instanci neće promeniti svoju brzinu za datu vrednost. Meni Clip za zvučne klipove Desnim tasterom miša pritisnite bilo koji fajl u prozoru Project i otvorićete njegov kontekstni meni sa odgovarajućim opcijama. Na primer, pre nego što sekvenci dodate klip, možete podesiti njegovu brzinu u prozoru Project. Kada su izabrani audio fajlovi, većina stavki u meniju Clip ostaće iste, ali dve nove Clip > Audio Options > Audio Gain i Clip > Audio Options > Breakout to veoma su posebne. Opcija Audio Gain i normalizovanje zvuka Kada uvezete zvučni fajl, sa njim će biti povezana zadata jačina zvuka. Pošto zvučni fajl postavite na vremensku osu, jačina zvuka se može povećavati ili smanjivati na razne načine. Veoma moćna, ali donekle skrivena opcija, Audio Gain, omogućava da zadate nivo jačine zvuka glavnog klipa tako da ne morate stalno podešavati montirane podklipove. Pomoću parametra Audio Gain, nivo jačine zvuka podesićete povećavajući ili smanjujući vrednost u decibelima (dB). Ako je izabran zvučni klip ili video-klip sa zvukom, odaberite Clip > Audio Options > Audio Gain. U okviru za dijalog Clip Gain možete povećati ili smanjiti vrednost dB za izabrani klip. Dugme Normalize ovu akciju uzdiže na viši nivo.
Adobe Premiere Pro CS3
23
U okviru raspona nivoa jačine zvuka, postoje vrednosti u decibelima koje neće zabeležiti nikakav zvuk (niske vrednosti) i druge koje će zvukove zabeležiti preglasno (visoke vrednosti). Ako je zabeleženi nivo zvuka previsok, dobićete praskanje, pucketanje ili izobličenje zvuka. Ako originalan snimak sadrži pucketanje i izobličenja, nema načina da to popravite jer ne možete poništiti snimljeni zvuk. Međutim, ukoliko je jačina audio fajla koji ste uvezli preniska ili previsoka nakon što ga učitate u Premiere Pro, možete je ujednačiti. Normalize je inteligentna, automatizovana funkcija koja pregleda ceo audio fajl, registruje najviše i najniže nivoe, i potom preporučuje vrednost pojačanja koja će dati najbolje podešen zvuk bez premašivanja najviše ispravne vrednosli od 0 dB tokom reprodukovanja. Normalizovanje će dati pozitivnu ili negativnu dB vrednost koja će zvuk svesti na bezbedan ukupan nivo kada ne postoji izobličenje. Ova funkcija će vam uštedeti mnogo vremena koje biste inače posvećivali podešavanju nivoa zvuka. Kada normalizovanje u prozoru Project primenite na glavni fajl, svi podklipovi povezani s glavnim klipom biće podešeni na isti način. Preporučuje se da prilikom uvoženja zvučnih klipova i video-klipa sa zvukom prvo normalizujete njihove nivoe da biste ih doveli do optimalne vrednosti dB. Pojedinačne instance možete kasnije podešavati po potrebi.
Opcija Breakout To Druga mogućnost zvučnih klipova jeste deljenje kanala stereo-zvuka ili okružujućeg (5-1) zvuka na posebne fajlove. Stereo-fajl sadrži dva kanala, levi i desni. Ako ga izaberete u prozoru Project i zadate Clip > Audio Options > Breakout to Mono Clips, Premiere Pro će napraviti dva odvojena monofajla.
24
Audio-video aplikacije
Jedan fajl će na kraju imena imati L (levi kanal), a drugi R (desni kanal). Te fajlove potom možete koristili u sekvencama kao odvojene mono-kanale. Premiere Pro deli fajlove okružujućeg (5-1) zvuka na šest odvojenih mono-kanala. Zašto je to bitno? Zamislite nekoliko scenarija snimanja. Recimo da snimate porodičnu večeru s desnog kraja stola. Svi zvuci će dopirati sa levog stereo-mikrofona kamere. Kada pogledate zvučni talas snimka, videćete daje levi kanal mnogo glasniji i jači od desnog. Drugi primer je snimanje intervjua pri kom je na jednom kanalu zvuk sa mikrofona oko vrata sagovornika, a na drugom je zvuk sa usmerenog mikrofona. U oba slučaja, mogućnost deljenja kanala zvuka u odvojene kanale u prozoru Timeline, olakšava kasnije manipulisanje zvukom kada te datoteke budete obrađivali. Mada postoje filtri koji mogu oba stereo-kanala popuniti jednim kanalom, ovde je samo naglašena snaga opcije Breakout To. Da klipovi sa jednim mono-kanalom ne bi bili previše prazni, možete ih tretirati kao stereo duplirajući kanale i praveći novi stereo-fajl. Ako je izabran mono-klip, zadajte Clip > Audio Options > Treat as Stereo.
2.1.14.
Pravljenje novih elemenata
Poslednji deo prozora Project o kom će ovde biti reči jeste traka na njegovom dnu. To je mesto na kom možete obaviti razne zadatke i napraviti brojne stavke za projekat. Sleva, ikonice su sledeće: • List View i Icon View. Pritisnite ih da biste uključili jedan ili drugi prikaz u prozoru Project. • Automate to Sequence. Pritisnite treću ikonicu da biste automatski uredili izabrane klipove tako što ćete ih postaviti jedan uz drugi, uz mogućnost pravljenja prelaza između njih. Ta funkcija je detaljno objašnjena u vežbi foto-montaže.
Adobe Premiere Pro CS3
25
• Search. Ikonica sa sličicom dvogleda pokreće alatku Search koja omogućava da pretražujete prozor Project po bilo kojoj koloni na osnovu raznih kriterijuma. Column zadaje koju ćete kolonu pretraživati, Operator je kriterijum pretrage, a Find What je prostor u koji ćete uneti znakove koje tražite. Opcija Case Sensitive omogućava da se pri pretrazi razlikuju velika i mala slova.
• New Bin. Kada pritisnete ovu ikonicu, napravićete novo sanduče u kojem je izabrano polje za ime tako da možete odmah upisati novo ime. Novo sanduče nastaje u izabranom sandučetu ili sandučetu koje je fokusirano u prozoru Project.
26
Audio-video aplikacije
• New Item. Pritisnite ovo dugme da biste otvorili listu stavki koje možete napraviti: Sequence, Offline Files, Titles, Bars and Tone, Black Video, Color Matte i Universal Counting Leader. Samo odaberite vrstu stavke.
• Trash. Izaberite stavke koje hoćete da izbrišete i pritisnite ikonicu Trash. Ako se izabrani klip koristi u sekvenci, pojaviće se upozorenje pre nego što budete mogli da ga izbrišete. Ukoliko se izabrani klip ne koristi, neće biti upozorenja pre brisanja.
Napomena: Kada hoćete da fajl izbrišete iz projekta i sa diska, morate ga izabrati u meniju Project ili iz kontekstnog menija (koji se otvara na desni klik miša), i odabrati
Adobe Premiere Pro CS3
27
Unlink Media. U okviru za dijalog Unlink zadajte da se fajl izbriše sa diska (opcija Media Files Are Deleted). Program prvo prikazuje upozorenje, zatim briše fajl sa diska, a potom možete iz projekta ukloniti instance klipa. Upamtite da izbor u prozoru Project može uticati na zadatke koje izvršavate preko trake sa ikonicama na dnu prozora. Na primer, ako je izabrano jedno sanduče, a vi napravite novo, ono će nastati unutar izabranog sandučeta. Pored toga, imajte na umu i nekoliko saveta za organizovanje prozora Project.
2.1.15.
Saveti za organizovanje
Prozor Project je mesto na kom možete organizovati materijal i sebi olakšati život. Trudite se da koristite više sandučića čija imena govore o njihovoj nameni. Umesto da projekat popunite sa 250 različitih fajlova u jednom prikazu prozora, nastojte da napravite posebne sandučiće za različite fajlove. Preporučuje se da u svojim projektima koristite sledeću strukturu sandučića: • Logged Clips: Sadrži sve evidentirane fajlove za naknadno učitavanje • Video: Sadrži video-klipove koji se mogu učitati, i može imati poddirektorijume za različite grupe klipova • Audio: Sadrži dodatne zvučne fajlove • Music: Koristite ga samo ako projekat sadrži muzičke fajlove • Voice-Over: Koristite ga samo ako projekat ima fajlove sa naracijom • Graphics: Sadrži sve Photoshopove ili grafičke fajlove koji su napravljeni na računaru • Titles: Sadrži natpise iz Adobe Title Designera • Stills: Sadrži slike ili fotografije • Sequences: Sadrži sve sekvence za otvoreni projekat Ako u prozoru Project napravite strukturu sandučića koja će biti slična strukturi direktorijuma na disku, lakše ćete pronalaziti i premeštati stavke u projektu. Ukoliko natpise na svom disku uvek budete smeštali u direktorijum Title, a u svakom novom projektu budete pravili sanduče Title, vrlo lako ćete pronalaziti starije naslove i koristiti ih u novim projektima.
2.1.16.
Šta treba da zapamtite?
Najbitnije što ste u ovoj vežbi naučili jeste kako se materijal dodaje i sa njim radi u prozoru Project. Ove koncepte kombinujte sa znanjem o evidentiranju i učitavanju video materijala i uvidećete koliko je Premiere Pro moćan alat. Obratite pažnju i na proces usklađivanja zvučnih fajlova. Ako često usklađujete fajlove,
28
Audio-video aplikacije
možda bi trebalo da izmenite svoj način rada. Na primer, ako dva različita projekta imaju zajedničke fajlove, ne morate za svaki projekat praviti posebne usklađene fajlove za instance istog zvučnog fajla. Pošto u jednom projektu možete napraviti više sekvenci, ukoliko za nov film koristite postojeći sadržaj, napravite novo sanduče i novu sekvencu u projektu u kom se nalazi najveći deo tog sadržaja. Mnoge opcije koje su ovde predstavljene biće detaljnije objašnjene u sledećim projektima, ali već sada možete zaključiti koje su od njih najkorisnije i koje ćete najviše upotrebljavati. Opcije Breakout to Mono, Normalize, Boolean Columns i uvoženje slojevitih Photoshopovih datoteka, samo su neki primeri.
2.2.
Parametri projekta
2.2.1.
Editing Mode (režim montaže - editovanja)
Određuje programu Premiere Pro koji će tip izvornih datoteka da se upotrebljava i kako da ih reprodukuje. Raspoloživi formati su DV NTSC, DV PAL, DV 24p, HDV 720p i još nekoliko manje poznatih. To su svi mogući tipovi video datoteka sa kojima program Premiere Pro može da radi. Značajno je izabrati režim rada koji odgovara vašem izvornom video snimku tako da Premiere Pro ne mora da ulaže dodatan napor za konvertovanje formata video snimka na vašoj kameri u format definisan projektom.
2.2.2.
Timebase (vremenska baza)
Definiše osnovne jedinice vremenske podele vašeg video snimka. NTSC video je podeljen u 30 frejmova u sekundi. (Zapravo, reč je o 29.97 frejmova u sekundi, ali je 30 jednostavnije da se zapamti.) PAL video je podeljen u 25.0 frejmova u sekundi. Neki režimi montaže, kao što je 24 p, imaju jedinstvenu vremensku bazu, koja iznosi 23.976 frejmova u sekundi. Drugi režimi montaže, kao što je HDV 1080i, upotrebljavaju vremensku bazu sa vrednošću od 25.00 frejmova u sekundi.
2.2.3.
Frame Size (veličina frejma)
Definiše širinu i visinu vašeg video snimka. Frejm je kontejner koji sadrži video snimak. Frejmovi se u bioskopima mere u stopama (ili metrima). Frejmovi na televizorima sa velikim ekranima se mere u inčima (centimetrima). Frejmovi video snimaka koji se prikazuju na računarskom monitoru mere se u pikselima. Jedan frejm NTSC DV video snimka je 720 piksela širok i 480 piksela visok (čak i u slučaju da je reč o widescreen video snimku).
2.2.4.
Pixel Aspect Ratio (odnos vertikalne i horizontalne dimenzije piksela)
Odnos vertikalne i horizontalne dimenzije definiše oblik frejma video snimka. Radićete sa tri uobičajena odnosa vertikalne i horizontalne dimenzije prilikom montaže video snimaka:
Adobe Premiere Pro CS3
29
1. 1.0 aspect ratio pixel (računarski monitor) - Svaki pojedinačni piksel na standardnom računarskom monitoru je idealnog kvadratnog oblika, tako da je njegov odnos širine i visine 1 : 1, odnosno 1 + 1, što iznosi 1.0. 2. 0.9 aspect ratio pixel (NTSC DV standard 4:3) - Nijedan pojedinačni piksel u DV video snimku nije idealno kvadratnog oblika, već je neznatno sužen. Evo i razloga zbog čega je to tako: NTSC DV video snimak je uvek dimenzija 720 piksela ×480 piksela, što predstavlja odnos 720/480 = 1.5. Ali standardni televizijski aparati imaju odnos 4 : 3 = 1.333. To znači da je DV video snimak sa odnosom 1.5 isuviše širok da bi mogao u celini da se prikaže na televizijskom aparatu sa odnosom 4 : 3 = 1.333. Da bi se rešio ovaj problem, svaki piksel DV video snimka se neznatno sužava, da budemo precizniji 0.9 puta, što omogućava da se u celosti prikaže na ekranu televizijskog aparata sa odnosom 4 : 3. Zbog toga postoji "0.9 pixel aspect ratio" opcija. 3. 1.2 aspect ratio pixel (NTSC DV widescreen 16:9) - Sa druge strane, svaki pojedinačni piksel widescreen DV video snimka širi je od kvadratnog piksela. Pošto je NTSC DV video uvek sa rezolucijom 720 × 480 piksela - da, čak i u slučaju widescreen NTSC DV video snimka - ovo postavlja pred nas jedinstveni problem. Kako sada imati isti broj piksela, a da popunite celokupni ekran sa odnosom 16 : 9? Odgovor je jednostavan - treba učiniti da pikseli budu širi! Ovo je način na koji se 720 × 480 pikseli prikazuju preko celog ekrana televizijskog aparata sa odnosom 16 : 9. Za one koji vole matematiku: (16 : 9)/(720 : 480) = 1.2.
2.2.5.
Color Depth (broj boja)
Definiše koliko mogućih boja može da se upotrebljava u vašem video snimku. DV video snimak uvek sadrži u sebi "milione boja" ("millions of colors" opcija) i ta vrednost se ne može menjati.
2.2.6.
Quality (kvalitet snimka)
Određuje kvalitet na osnovu brojne vrednosti između 0 i 100, gde je 100 maksimalna vrednost. DV može da se postavi samo na vrednost 100%.
2.2.7.
Compressor (kompresor)
Kompresuje i dekompresuje podatke video snimka tako da se on reprodukuje bez zastoja na vašem računam.
30
Audio-video aplikacije
Nekompresovani video snimak je veoma veliki (25 MB po sekundi snimka), pa bi prosečan računar bio prilično opterećen prilikom reprodukovanja tako velike datoteke. Kompresija je metod koji omogućava efikasno smanjivanje veličine datoteke video snimka tako da vaš računar može tu datoteku da reprodukuje bez ikakvih problema. DV video snimci uvek upotrebljavaju DV kompresiju. DVD i HDV upotrebljavaju MPEG-2 kompresiju. Takođe, postoje i drugi kompresori, a vi ćete naučiti koji je od njih najbolji za eksportovanje vašeg projekta na Web, CD, DVD i druge medijume.
2.2.8.
Fields (Polja, poluslike)
Gornja poluslika + Donja poluslika = Ceo frejm
Jedan DV frejm je podeljen na dve poluslike. Svaka neparna linija nalazi se u gornjoj poluslici, a svaka parna linija se nalazi u donjoj poluslici. Ove grupe linija nazivaju se isprepletana polja (podsećaju na rajsferšlus). DV video se generiše tako što se prvo prikazuje njegova donja poluslika. Ukoliko prilikom reprodukovanja DV video snimka usporite snimak na ekranu koji na taj način generiše sliku, možete uočiti da se prvo prikazuje donja poluslika, pa tek onda gornja poluslika. DV video snimak se ponekad naziva i 60i, što je skraćenica od "60 frames interlaced" (30 frejmova u sekundi ×2 poluslike po svakom frejmu). Računarski monitori ne generišu sliku pomoću dve poluslike, tako da se svaka pojedinačna horizontalna linija frejma prikazuje u numeričkom redosledu (1, 2, 3, 4, 5...). Ovo se naziva progresivno skeniranje. Zbog čega je ovo važno? Kada pratite video snimak koji se sastoji od dve poluslike na televizijskom ekranu koji na isti način generiše sliku, nećete primetiti sam proces generisanja slike; video snimak će se glatko prikazivati. Ali, kada na monitoru računara gledate video snimak kod koga se slika generiše na osnovu dve poluslike, efekat kreiranja slike u okviru jednog frejma će postati vidljiv. Kasnije ćete naučiti kako da konvertujete video snimak kod koga se slika u svakom frejmu generiše na osnovu dve poluslike u format kod koga se slika u svakom frejmu generiše odjednom (tzv. progresivno skeniranje), kako biste omogućili njegovo reprodukovanje na Internetu ili optičkom medijumu.
2.3.
Prozor Monitor
Prozor Project možete smatrati kontejnerom za snimljeni materijal. Prozor Monitor je mesto na kom možete detaljno pregledati materijal i odlučiti sa kojim delovima ćete raditi. Kasnije ćete videti da je prozor Timeline virtuelna video-traka ili platno po kom ćete raspoređivati i montirati snimke.
Adobe Premiere Pro CS3
31
Prozor Monitor ima dva monitora: Source i Program. U monitoru Source otvarate izvorni materijal i birate delove koje ćete ugraditi u sekvencu. U monitoru Program otvarate i pregledale sekvence koje montirate. Mada monitori imaju gotovo identičnu dugmad i kontrole prenosa (Transport), njihove funkcije su prilično različite, što ćete videti u nastavku ove vežbe.
2.3.1.
Monitor Source
U prethodnim verzijama programa Premiere, monitor Source se zvao prozor Clip (prozor za rad sa klipovima) i nije bio povezan sa monitorom Program. Monitor Source i dalje možete posmatrati kao prozor za rad sa klipovima, jer samo u njemu možete otvarati i reprodukovati pojedinačne klipove. Koristićete ga za otvaranje i pregledanje snimljenog materijala koji hoćete da montirate i ugradite u sekvence.
32
Audio-video aplikacije
Monitor Source sadrži padajuću listu (na jezičku kartice), meni prozora (u desnom uglu), polja vremenskog koda, područje za kretanje na osnovu vremena, kontrole prenosa i odeljke dugmadi za montažu.
2.3.2.
Šta možete otvoriti u monitoru Source?
Monitor Source omogućava otvaranje i pregledanje: • video-klipova • zvučnih klipova • zvučnih i video klipova • nepokretnih slika • sekvenci Pored toga, možete otvoriti sintetičke medije, kao što su: • ključevi u boji (engl. Color Matte) • crni video (tzv. Blenk, engl. Black Video) • fajlove evidentirane za naknadno učitavanje (engl. Offline Files) • trake u boji (kolor-bar i ton frekvencije 1 kHz (engl. Bars and Tone) • univerzalni uvodni brojač (engl. Universal Counting Leader) Kada materijal prevučete iz prozora Project na monitor Source, pokazivač će dobiti oblik šake, označavajući da možete spustiti (otvoriti) sadržaj u tom monitoru. Većina fajlova će se otvoriti kada na njih dvo-klinete mišem, ali ponekad ćete morati da držite pritisnut taster Ctrl i dvo-kliknete na fajl. Na primer, ako dvo-kliknete na datoteku za naknadno učitavanje, otvoriće se njeni parametri i možete ih menjati. Kada na taj fajl dvo-kliknete, držeći pri tom pritisnut taster Ctrl, on će se učitati u monitor Source. Isto važi i za sekvence: standardni dvo-klik mišem otvara sekvencu u prozoru Timeline, a Ctrl + dvo − klik otvara sekvencu u monitoru Source. Treba još reći da postoji i treći monitor: Trim. Pošto ćete njegove funkcije mnogo lakše shvatiti u kontekstu konkretnog radnog procesa, biće naknadno objašnjen a koristi se za precizno vizuelno opsecanje klipova.
2.3.3.
Izgled monitora Source
Na slici se vidi da monitor Source ima nekoliko jasno razdvojenih područja za prikaz informacija i pristup funkcijama i kontrolama prenosa. Mada monitor Source ima područje sa karticama, materijal se ne otvara na posebnim karticama već je otvoren i naveden na kartici monitora Source. Ostale kartice su dostupne kada je prozor Effect Controls ili monitor Reference usidren u monitor Source, na primer u rasporedima radnog prostora Effects i Color Correction.
Adobe Premiere Pro CS3
33
Desno od područja s karticama nalazi se dugme za otvaranje menija prozora koji sadrži fizičke veze do nekih opcija dugmadi sa dna prozora. Tim fizičkim vezama možete dodeliti jedinstvene prečice s tastature pomoću funkcije Keyboard Customization.
U sredini monitora Source nalazi se područje za pregled u kom se reprodukuje snimljeni materijal. U monitor možete učitati više stavki ili cele direktorijume tako što ćete ih izabrati i prevući na područje za pregled. Prevlačenjem direktorijuma učitaće se sve njegove
34
Audio-video aplikacije
stavke u monitor Source. Da biste otvorili pojedinačnu stavku, izaberite je sa padajuće liste. Otvoren sadržaj možete zatvoriti tako što ćete sa padajuće liste odabrati stavku Close ili ako pritisnete Ctrl + razmaknicu. Sve navedene stavke ćete zatvoriti ako sa liste odaberete Close All. Ispod područja za pregled nalazi se prikaz vremenskog koda, vremenski lenjir, traka područja za pregled, i kontrole prenosa raspoređene u tri odeljka, slično rasporedu u prozoru Capture.
2.3.4.
Vremenski kôd i kontrole za kretanje u vremenu
Kada u monitoru Source otvorite materijal, tekstualno područje u donjem levom uglu otkriva vremenski kôd tekućeg kadra (onog koji se reprodukuje ili na koji je klip premotan u monitoru). Vrednost vremenskog koda na desnoj strani jeste ukupno trajanje sadržaja u prozoru. Kada počnete da menjate ulazne i izlazne tačke, trajanje će se automatski ažurirati. Premiere Pro poseduje vremenski lenjir (engl. time ruler). To je vizuelni brojač za otvoreni sadržaj pomoću kog možete premotavati klip i fokusirati se na neki njegov deo. Vreme je označeno podeocima i meri se na osnovu vrednosti parametra Timebase zadate u prozoru Project Settings. Na vremenskom lenjiru se vide i ostale oznake - na primer, ulazne i izlazne tačke koje ste zadali za klip. Iznad vremenskog lenjira je traka područja za pregled (engl. viewingarea bar), koju ćete razvlačiti i povlačiti da biste menjali razmeru vremenskog lenjira i pomerali njegov vidljivi deo. Na vremenskom lenjiru postoji i plavi indikator tekućeg vremena (engl. Current Time Indicator, CTI) koji možete pritisnuti i povlačiti da biste se kretali kroz sadržaj. Napomena: CTI postoji i na vremenskoj osi, a tu se za njega koristi i naziv linija Edit.
OdeljakTransport monitora Source sadrži tri grupe kontrola. Leva grupa upravlja ulaznim i izlaznim tačakama, srednja grupa se odnosi na reprodukovanje materijala, a desna grupa sadrži dugmad za montažu. Kretanje kroz jedno-satni klip kadar-po-kadar bilo bi teško kada ne bi postojala mogućnost zumiranja određenog područja na vremenskom lenjiru. Skraćivanjem trake područja za pregled (povlačenjem njenih ručica od ivica trake ka sredini), menjaćete razmeru vremenskog lenjira. Kada na vremenskom lenjiru uvećate prikaz određenog dela materijala, pritisnite i povlačite sredinu trake područja za prikaz da biste na vremenskom lenjiru videli različite delove otvorenog klipa. Traka područja za pregled inteligentno zumira vremenski lenjir: ukoliko se CTI vidi na vremenskom lenjiru, ona će zumirati lenjir oko položaja indikatora CTI.
Adobe Premiere Pro CS3
2.3.5.
35
Dugmad i kontrole prenosa
Ispod vremenskog lenjira nalaze se kontrole prenosa i razna dugmad za obeležavanje i dolaženje do ulaznih i izlaznih tačaka izvornog materijala. Ta dugmad i kontrole podeljeni su u tri odeljka. Leva grupa dugmadi koristi se za dodeljivanje ulaznih i izlaznih tačaka otvorenom klipu i za premotavanje do zadatih tačaka. Srednji odeljak sadrži kontrole prenosa za reprodukovanje klipa. Desni odeljak sadrži dugmad za zadatke montiranja u monitoru Source. U levom odeljku nalazi se šest dugmadi: • In Point (prečica: I). Postavlja ulaznu tačku (ulazni rez) na tekući položaj indikatora CTI. • Out Point (prečica: O). Postavlja izlaznu tačku (izlazni rez) na tekući položaj indikatora CTI. • Set Unnumbered Marker (prečica: ∗ na numeričkoj tastaturi). Dodaje nenumerisani marker na tekući položaj indikatora CTI. • Go to In (prečica: Q). Automatski pomera CTI sa tekućeg položaja na dodeljenu ulaznu tačku. • Go to Out (prečica: W). Automatski pomera CTI sa tekućeg položaja na dodeljenu izlaznu tačku. • Play In to Out. Automatski reprodukuje materijal od dodeljene ulazne do dodeljene izlazne tačke. Napomena: Ako držite pritisnut taster Alt, dugme Play In to Out postaje dugme Play Edit. Mada neka dugmad nemaju prečice s tastature, možete birati stavku Edit > Keyboard Customization, sa padajuće liste izabrali Windows i pogledati koje su prečice dodeljene opcijama iz prozora Monitor i Trim, tj. koje su slobodne za dodeljivanje. Ako držite pritisnut taster Shift i pritisnete dugme Step Back, pomeraćete se unazad po pet kadrova odjednom. Takođe, kada držite taster Shift i pritisnete dugme Step Forward, pomeraćete se unapred za po pet kadrova. • Play Edit. Reprodukuje od tekućeg položaja CTI koristeći vrednosti koje ste uneli u polja Preroll i Postroll u okviru za dijalog General Preferences. Na primer, ako se CTI nalazio na 10-toj sekundi, a parametri Preroll i Postroll bili podešeni na 3, dugme Play Edit će reprodukovati od 7. sekunde do 13. sekunde. To je veoma korisna funkcija za brzo pregledanje materijala. Samo nemojte zaboraviti da zadate vrednosti za parametre Preroll i Postroll u okviru za dijalog General Preferences. Srednji odeljak sadrži glavne kontrole prenosa, a to su (sleva): • Go to Previous Marker. Prebacuje CTI sa tekućeg položaja na položaj najbližeg prethodnog markera.
36
Audio-video aplikacije
• Step Back (prečica: strelica ulevo). Pomera CTI unazad za po jedan kadar (frejm). Morate pritisnuti svaki put kada hoćete da CTI napravi korak unazad, on neće kontinuirano ići unazad ako dugme držite pritisnuto. • Plav/Stop Toggle (prečica: razmaknica). Reprodukuje ili zaustavlja reprodukovanje sadržaja u području za pregled. Ovo dugme ima dva stanja. Kada zaustavite reprodukovanje, pojaviće se ikonica Play. Pritisnite je da biste pokrenuli reprodukovanje. Kada se klip reprodukuje, dugme dobija ikonicu Stop. Ako ga tada pritisnete, reprodukovanje će se zaustaviti. • Step Forward (prečica: strelica udesno). Svakim pritiskom pomera CTI za po jedan kadar unapred. Ne možete držati dugme pritisnuto da bi se CTI neprekidno pomerao unapred. • Go to Next Marker. Pomera CTI na prvi sledeći dodeljeni marker, najbliži tekućem položaju indikatora. • Klizač Shuttle. Omogućava dinamičko prebacivanje monitora u promenljive brzine reprodukovanja. Što je klizač dalje od sredine, levo ili desno, to će reprodukovanje biti brže. Kako pokazivač privlačite bliže sredini, tako će se reprodukovanje usporavati. Ovaj klizač je odličan za pregledanje klipa kao usporenog snimka jer neće biti zastajkivanja pri reprodukovanju.
• Točkić Jog. Omogućava premotavanje medija, bilo unapred, bilo unazad, sa većom preciznošću. Postupak je sličan premotavanju usporenog snimka, i možete ga kontrolisati povlačenjem. Dok klizač Shuttle omogućava menjanje brzine reprodukovanja, točkić Jog prolazi kroz sadržaj konstantnom brzinom, kadar po kadar. Grupa dugmadi na desnoj strani ima funkcije koje su jedinstvene za monitor Source: o Loop. Aktivira stanje reprodukovanja. Ako je dugme Loop pritisnuto, svaki put kada pokrenete reprodukovanje ono će biti u tom režimu - kada CTI dođe do kraja
Adobe Premiere Pro CS3
37
medija ili do izlazne tačke, počeće da reprodukuje od početka ili od ulazne tačke odlomka. • Safe Margins. Stanje prikaza u monitoru Source. Kada pritisnete dugme Safe Margins, u prikazu monitora Source videćete bezbedne margine, a njihova širina će zavisiti od vrednosti koje ste zadali u oknu General prozora Project Settings. Bezbedne margine ćete najviše koristiti kada želite da akcija i tekst na nepokretnim slikama i klipovima budu unutar područja kadra koje će se sigurno videti na televiziji. Kada je opcija Safe Margins uključena, sivi pravougaonici preko kadra označavaju područjeTitle Safe - bezbedno za tekst (unutrašnji pravougaonik) i Action Safe bezbedno za akciju (spoljni pravougaonik).
• Output. Odnosi se na ono što će biti prikazano u monitoru Source. Prva grupa opcija na padajućoj listi sadrži sve monitore komponenata boje video signala (engl. vectorscopes) i monitore zvučnog talasa, a druga grupa sadrži opcije kvaliteta prikaza. Ukratko, ako izaberete režim prikaza Waveform, isti klip će se reprodukovati u monitoru Source, ali će biti prikazan u vidu monitora zvučnog talasa. Biranje različitih prikaza opsega omogućava merenje vrednosti boje i svetloće medija. Prikazi opsega su veoma korisni pri zadacima kao što je korekcija boje. Opcije za kvalitet su Highest, Draft i Automatic. Opcija Highest prikazuje klip u punoj rezoluciji. Draft ga
38
Audio-video aplikacije
prikazuje u četvrtini rezolucije. Automatic prikazuje klip u punoj rezoluciji ako ne otkrije instance sa filtrima ili efektima (koji zahtevaju vizuelizovanje). Ukoliko režim Automatic otkrije instancu koja treba da bude vizuelizovana, za tu instancu će prikaz prebaciti na četvrtinu rezolucije, pa vratiti punu rezoluciju kada instanca prođe. Promene veličine će uticati na performanse reprodukovanja. Ako u sekvenci koja je otvorena u monitoru Source postoji mnogo efekata, možda nećete postići odlično reprodukovanje u realnom vremenu ukoliko odaberete najviši (Highest) kvalitet. Prozor će pokušati da vizuelizuje visokokvalitetnu sekvencu u realnom vremenu, a to zahteva mnogo snage za obradu podataka. Bolje je da odaberete režim Automatic. • Insert (prečica: ,). Umeće izabran sadržaj iz monitora Source na vremensku osu, bilo na dodeljenu ulaznu tačku, bilo na položaj CTI (ako nema dodeljene ulazne tačke). Akcija dugmeta Insert neće zameniti postojeći medij na vremenskoj osi. Taj medij će biti podeljen tako da snimak koji umećete može biti postavljen na vremensku osu ne zamenjujući drugi materijal. • Overlay (prečica: .). Preklapanjem postavlja izabrani klip iz monitora Source na vremensku osu, u dodeljenu ulaznu tačku ili na mesto gde se nalazi CTI (ako nema dodeljene ulazne tačke). Opcija Overlay je suprotna opciji Insert: ona će zameniti materijal u sekvenci. Ako klip u trajanju od pet sekundi opcijom Insert umetnete u sredinu vremenske ose, ukupno trajanje vremenske ose povećaće se za pet sekundi. Ako biste isti klip umetnuli opcijom Overlay, trajanje se ne bi promenilo. Umetnuti klip bi zamenio pet sekundi postojećeg materijala na vremenskoj osi.
• Take Audio and Video. Određuje koji će elementi snimljenog materijala biti prebačeni na vremensku osu. Ako imate klip koji sadrži i video i zvuk, biće vam ponuđene opcije da vremenskoj osi dodate samo video, samo zvuk ili i video i zvuk. Pritiskom na dugme aktiviraćete različita stanja ovog dugmeta i dobiti povratnu informaciju o tome koje je stanje uključeno. Ako je dugme u režimu Audio, samo
Adobe Premiere Pro CS3
39
će zvučni deo klipa biti iskorišćen na vremenskoj osi. Režim Video znači da će biti iskorišćen samo video, a režim Audio and Video znači da će biti upotrebljen i video i zvuk.
Odeljci s dugmadima u monitoru Source sadrže sve alatke potrebne za pronalaženje i definisanje delova i atributa otvorenog medija koji će biti dodati sekvenci. Kada materijal dodate sekvenci, možete nastaviti da koristite monitor Source za obradu materijala iz aktivne sekvence.
2.3.6.
Funkcije za montažu
U monitoru Source možete montirati sekvence koristeći dugmad Insert i Overlay, ili prevlačiti klipove u prozor Timeline. Obično ćete sadržaj otvarati u monitoru Source da biste zadali In/Out instancu, a zatim je dodati prozoru Timeline. Pored toga, instancu klipa koju ste montirali u prozoru Timeline možete otvoriti u monitoru Source ako na klip dvo-kliknete na vremenskoj osi. Klip će se otvoriti kao podklip u prozoru Source Monitor, a izmene koje napravite na njegovoj ulaznoj i izlaznoj tački automatski će se ažurirati na vremenskoj osi.
2.3.7.
Opcije iz menija prozora
Iz menija monitora Source možete birati funkcije ili režime pregledanja specifične za taj monitor. Većina opcija je sama po sebi jasna, ali dve bitne funkcije nisu toliko očigledne: • Gang Source and Program. Ova opcija znači da ćete određene kontrole prenosa u dva monitora vezati jednu za drugu. Ako udružite dva monitora, monitor Program oponašaće premotavanje iz monitora Source. Ako u monitoru Program pomerite klip jedan kadar unapred, pomerićete se jedan kadar unapred i u monitoru Source.
40
Audio-video aplikacije
Mada vam na prvi pogled ova funkcija možda neće izgledati naročito korisno, ona je izuzetno efikasna u obavljanju određenih zadataka.
• Audio Units. Pošto ste uskladili zvučne fajlove veće dubine u bitovima i sa više detalja, možda ćete hteti da zumirate njihov prikaz, da ih premotavate i dodelite im ulazne ili izlazne tačke na nivou potkadra. Da biste prikaz na brojaču prebacili iz režima Video Frames (kadrovi videa) u Audio Units (jedinice zvuka), iz menija prozora odaberite opciju Audio Units. Ne zaboravite, kada brojač prebacite u režim Audio Units, dugme Step Forward će vas pomerati za po jedan uzorak zvuka pri čemu jedva da će se zabeležiti ikakav zvuk. Mada je detaljnost veća, moraćete malo više fizički da premotavate i pritiskate kako biste došli do odgovarajućeg mesta u snimku. Veoma su korisne i opcije Dual View i Single View. Da biste uštedeli prostor, odaberite Single View pa će u radnom prostoru biti otvoren samo monitor Program. Standardan raspored u kom se vide i monitor Source i monitor Program, naziva se Dual View. Kada radite u rasporedu sa jednim monitorom i dvo-kliknete na video-klip, prozor Monitor prelazi u raspored Dual View da bi klip prikazao u monitoru Source. Ako zatvorite klip, prozor Monitor se neće sam vratiti u raspored Single View.
2.3.8.
Uvećanje
Područje za pregled otvorenog snimka možete uvećavati tako što ćete otvoriti listu uvećanja (Magnification) koja se nalazi između dva prikaza vremenskog koda u monitoru Source. Podrazumevano je uključena opcija Fit koja uzima u obzir tekuću veličinu prozora i menja sadržaj tako da ceo kadar stane u prozor. Kada uvećanje podesite na Fit, menjanjem veličine prozora dinamički će se menjati i veličina prikaza. Ako sa liste uvećanja odaberete opciju 25%, sadržaj će stati na četvrtinu prostora koji zauzima pri punoj veličini.
Adobe Premiere Pro CS3
41
Ukoliko je prozor monitora Source veći od četvrtine veličine sadržaja, taj sadržaj će biti uokviren sivim prostorom. Ukoliko odaberete veličinu koja premašuje veličinu prozora monitora Source, u njemu se neće videti ceo kadar klipa.
2.3.9.
Monitor Program
Monitor Program je televizijski ekran za sekvencu montiranu na vremenskoj osi. U tom prozoru možete menjati i podešavati otvorene sekvence, ali i pregledati video-efekte ili upravljati njihovom izradom. Iako gotovo ista kao u monitoru Source, dugmad i funkcije u monitoru Program odnose se na sekvencu, a ne na izvorni materijal. Na primer, dugmad In Point, Out Point, Markers i Edits, biće primenjena na aktivnu sekvencu u monitoru Program, a ne na pojedinačne klipove. Pošto su dugmad slična, biće objašnjena samo dugmad prenosa jer ona postoje samo u monitoru Program.
42
Audio-video aplikacije
Kada materijal prebacujete iz monitora Source na vremensku osu i koristite dugmad za montažu u tom monitoru, položaj indikatora CTI ili ulazne tačke u monitoru Program zadaje mesto gde će materijal biti postavljen. Ti monitori rade ruku pod ruku, pa je važno obratiti pažnju na to šta radite u oba monitora.
2.3.10.
Šta možete otvoriti u monitoru Program?
Monitor Program prikazuje otvorenu sekvencu, omogućava kretanje kroz sekvencu i podešavanje određenih delova. U monitoru Program možete otvoriti proizvoljnu sekvencu ili sve sekvence iz projekta bilo da je sekvenca otvorena na vremenskoj osi ili nije. Dvo-kliknite na sekvencu u prozoru Project i ona će se aktivirati na vremenskoj osi i u monitoru Program. Sekvenca koja je aktivna u prozoru Timeline biće aktivna i u monitoru Program, i obrnuto.
2.3.11.
Izgled monitora Program
Prozori monitora Program i Source imaju istu strukturu, ali se podaci o vremenskom kodu i navedene informacije odnose na aktivnu sekvencu, a ne na aktivnu stavku sadržaja. Položaj indikatora CTI pokazuje vam gde se on nalazi u granicama sekvence. Odeljak sa karticama u monitoru Program sadrži karticu za svaku sekvencu učitanu u prozor Timeline. Da biste prelazili između sekvenci i neku od njih prebacili na vrh (aktivirali je), pritisnite njeno ime na jezičku kartice. Ukoliko nema dovoljno mesta za prikazivanje imena svih sekvenci, Premiere postavlja traku za pomeranje sadržaja kojom možete pregledati kartice sa sekvencama i aktivirati ih. Pošto monitor Program služi samo za sekvence, aktiviranjem sekvence otvorićete je i na vremenskoj osi, gde sa njom možete manipulisati, reprodukovati je i montirati. Da biste u monitoru Program zatvorili sekvencu, pritisnite dugme X uz ime sekvence na jezičku kartice. Time ćete sekvencu zatvoriti ali je nećete obrisati. Zatvaranjem sekvence u prozoru Timeline zatvorićete i odgovarajuću karticu u monitoru Program.
2.3.12.
Vremenski kôd i kontrole za kretanje na osnovu vremena
Sekvenca može trajati najviše 23 sata, 59 minuta, 59 sekundi i 29 kadrova (NTSC), što je period koji vremenski kôd može da pokrije. Kada premotavate koristeći vremenski lenjir monitora Program, premotavaćete sekvencu koja je u monitoru otvorena. Ako premotavate koristeći lenjir vremenske ose, CTI u monitoru Program biće ažuriran u skladu sa vremenskom osom. Polje vremenskog koda u monitoru Program uvek prikazuje tekuću vrednost položaja indikatora CTI u aktivnoj sekvenci. Menjanje razmere vremenskog lenjira u monitoru Program pomoću trake područja za pregled, uticaće samo na lenjir u tom monitoru, ne i na onaj u prozoru Timeline. To je zgodno jer se prikaz na vremenskoj osi neće ažurirati kada u monitoru Program poželite da detaljnije posmatrate sekvencu. Isto važi i kada pomerate traku područja za pregled da biste radili na drugom delu sekvence. U oba slučaja, kada CTI pomerite do drugog područja, njegov položaj će biti ažuriran u oba prikaza.
Adobe Premiere Pro CS3
2.3.13.
43
Dugmad i kontrole prenosa
Mada monitor Program sadrži dugmad koja obavljaju iste funkcije kao ona u monitoru Source, on sadrži i dugmad koja se razlikuju. Na primer, prvo i poslednje dugme u gornjem delu srednje grupe dugmadi nalaze se samo u monitoru Program: • Go to Previous Edit Point (prečica: PageUp). Omogućava da CTI priljubite uz najbližu tačku montaže ili reza levo od tekućeg položaja CTI. Tačkom montaže smatra se kraj klipa ili rez između dva klipa. • Go to Next Edit Point (prečica: PageDown). Prianja CTI uz najbližu tačku montaže desno od tekućeg položaja CTI. • Lift (prečica: ;). Daje rezultat suprotan funkciji dugmeta Overlay. Ako ste u sekvenci napravili instancu sa ulaznom i izlaznom tačkom, a hoćete da uklonite materijal između tih tačaka, pritisnite Lift. Dugme Lift ukloniće materijal iz instance In/Out, a očuvati prostor koji je ona zauzimala. • Extract (prečica: ). Funkcija je suprotna dugmetu Insert. Zadajte In/Out instancu u sekvenci i odaberite Extract da biste uklonili materijal i prostor koji je on zauzimao na vremenskoj osi. Na primer, ako izaberete deo u trajanju od pet sekundi i pritisnete Extract, ukupno trajanje sekvence biće skraćeno za pet sekundi. • Trim (prečica: Ctrl + T ). Otvara prozor Trim, a to je monitor za pregledanje i podešavanje tačaka montaže na vremenskoj osi. Prozor Trim možete otvoriti i preko menija monitora Program. Dugmad Lift i Extract osnova su montaže sekvenci u monitoru Program.
2.3.14.
Funkcije za montažu
Kada ih upotrebljavate sa opcijama Insert i Overlay, pomoću funkcija Lift i Extract izvodićete složene zadatke montaže jednostavnim pritiskom na par tastera. Ipak, imajte na umu da se funkcije montaže u monitoru Program ne mogu upotrebiti na sve kanale videa istovremeno. Da biste izdvojili materijal iz sekvence, prvo morate označiti ciljne (engl. target) kanale na koje će izmene biti primenjene, što je detaljnije objašnjeno kod rada sa prozorom Timeline. Tako možete odabrati samo jedan video i jedan zvučni kanal istovremeno, ili odabrati jedan video ili jedan zvučni kanal. Kada montirate pomoću dugmadi iz monitora Program, često ćete ga koristiti za prebacivanje do određenog mesta na vremenskoj osi i za prianjanje novih klipova uz postojeće. Kada pronađete određenu tačku, klip premeštate fizički ili koristite prečice sa tastature da bi montirali sekvencu. Ako u monitoru Program nema izabrane ulazne ili izlazne tačke, klip koji dodajete iz monitora Source biće ubačen na tekući položaj indikatora CTI.
2.3.15.
Opcije iz menija prozora
Preko menija prozora Program Monitor, možete udružiti monitore Source i Program, odabrati šta će monitor prikazivati, zadati kvalitet prikaza, prebacivati brojač na jedinice
44
Audio-video aplikacije
zvuka i birati režim prikaza u monitoru. U njemu se nalaze i dve opcije koje treba detaljnije da upoznate: • Reference Monitor. Da biste napravili novi monitor Reference, odaberite opciju Reference Monitor. Kada otvorite novi monitor Reference, napravićete duplikat prozora Monitor u kom možete pregledati aktivnu sekvencu. Potom možete udružiti monitore Reference i Program tako što ćete iz menija prozora odabrati opciju Gang to Reference Monitor. Otvaranjem monitora Reference, napravićete monitor koji će referencirati sekvencu koja je bila aktivna kada je komanda izvršena. Ova opcija je korisna za korekciju boja: ako otvorite monitor Reference i režim prikaza u njemu podesite na Waveform, možete pratiti menjanje vrednosti na grafičkom prikazu talasa u monitoru Reference, a sliku podešavati u monitoru Program. • Playback Settings. Opcija Playback Settings je prečica za komandu Project > Project Settings > General > Editing Mode > Playback Settings. Okvir za dijalog Playback Settings je mesto na kom ćete uključivati i isključivati komunikaciju između programa Premiere Pro i DV hardvera u raznim okolnostima reprodukovanja.
Monitor Reference ćete uglavnom koristiti u veoma specifičnim situacijama (pri korigovanju boje i podešavanju providnosti kanala), ali mogućnost brzog pristupa parametrima reprodukovanja mnogo će vam značiti kada reprodukovanje u realnom vremenu hoćete da usmerite samo na radnu površinu računara ili samo na DV uređaj.
2.3.16.
Montiranje efekata i monitor Program
Monitor Program se koristi i s prozorom Effect Controls. U monitoru Program vidi se prikaz efekata koje dodeljujete i podešavate. Odnos između monitora Program i prozora Effect Controls, istražićemo u vežbi za primenu efekata. Monitor Reference referencira samo sekvencu koja je bila aktivna kada je on napravljen. Ako biste otvorili još jednu sekvencu ili selektovali drugu karticu u monitoru Program,
Adobe Premiere Pro CS3
45
prikaz u monitoru Reference ne bi bio ažuriran tako da prikaže sekvencu koja je upravo otvorena.
2.3.17.
Šta treba da zapamtite?
Najjednostavniji opis monitora Source i Program jeste: monitor Source prikazuje izvorni materijal koji ćete tek uređivati (montirati), a monitor Program prikazuje sekvence i montiran materijal. Oba monitora omogućavaju kretanje kroz sadržaj, ali elementi sadržaja se uzimaju sa različitih mesta. Monitor Source pronalazi klipove i delove koje hoćete da dodate sekvencama. U monitoru Program birate mesto na koje ćete dodati klipove i kretati se kroz uređenu (montiranu) sekvencu klipova. Ovde smo se usredsredili na specifične opcije i funkcije prozora Monitor, ali tek treba da istražite radni proces pri montiranju. Da biste ustanovili radni tok, morate razumeti još jedan deo programa: prozor Timeline.
2.4.
Prozor Timeline
Tokom rada u programu Premiere Pro, najviše ćete koristiti prozor Timeline. U njemu možete posmatrati video-klipove i montirati ih. Prozor Timeline je poput slikarskog platna ili video-trake: on se polako oblikuje i definiše dok radite. U verziji Premiere Pro imate mogućnost učitavanja više sekvenci.
Prozori Project i Timeline su i dalje povezani, ali u oba možete otvoriti više sekvenci. Da biste napravili sekvencu, izaberite File > New > Sequence ili u prozoru Project pritisnite dugme New Item > Sequence. Da biste sekvencu otvorili u prozoru Timeline, dvaput pritisnite njenu ikonicu u prozoru Project. (Ukoliko držite pritisnut taster Ctrl i dvaput pritisnete sekvencu, otvorićete je u monitoru Source.) Otvorene sekvence se učitavaju u prozor Timeline, a svaka dobija svoju karticu. Što je više sekvenci učitano, to se više kartica vidi u prozoru Timeline. Ukoliko broj kartica premaši dostupan prostor u prozoru, na vrhu područja s jezičcima kartica pojaviće se traka za pomeranje sadržaja, pa ćete moći da dođete do svih kartica sekvenci.
46
Audio-video aplikacije
Pritisnite karticu učitane sekvence da biste je postavili na vrh prikaza. Kada je sekvenca prikazana, možete je montirati i menjati. Aktivna sekvenca u prozoru Timeline biće aktivna i u monitoru Program i obrnuto. Mada mogu imati različit broj kanala, različite visine kanala i različite parametre zvuka, sve sekvence ćete montirati na isti način. Ako karticu sekvence pritisnete i povučete van prozora Timeline na prazan deo radnog prostora, napravićete novu vremensku osu u kojoj će ta sekvenca biti otvorena. Sve dok na ekranu ima mesta za prikaz, možete otvarati prozore Timeline i sekvence.
Adobe Premiere Pro CS3
47
Prostor prozora Timeline čine četiri glavna dela: • Traka s karticama. Mesto pomoću kog ćete se prebacivati između učitanih sekvenci. • Područje s kontrolama za kretanje na osnovu vremena. U tom prostoru možete pomerati indikator tekućeg vremena (CTI), podešavati traku prostora za prikaz, dobiti vizuelne povratne informacije o ulazoj tački, izlaznoj tački, markerima, selekcijama, ili zadati veličinu i deo vremenske ose koji hoćete da posmatrate. • Područje zaglavlja kanala. Mesto na kom ćete zadati šta svaki kanal prikazuje i u kom je režimu. Tu se nalaze svi podaci o kanalima prikazanim u području za sadržaj kanala. • Područje sadržaja kanala. U tom prostoru prikazani su zvučni i video kanali u skladu s parametrima koje ste zadali u zaglavlju kanala. Funkcija trake s karticama je jasna, ali ostale delove prozora treba bolje objasniti.
2.4.1.
Područje s kontrolama za kretanje na osnovu vremena
Područje s kontrolama za kretanje na osnovu vremena (engl. time navigatioti controls) nalazi se iznad područja za sadržaj kanala. Čine ga sledeći delovi: • Traka područja za prikaz • Vremenski lenjir • Radni prostor i traka radnog prostora • Područje za vremenski kôd Krenimo od trake područja za pregled.
2.4.2.
Traka područja za pregled
Traka područja za pregled (engl. viewing area bar) u prozoru Timeline funkcioniše isto kao odgovarajuća traka u prozoru Monitor. Smanjivanjem trake, zumiraćete prikaz vremenske ose. Proširivanjem trake, umanjićete prikaz na vremenskoj osi. Ukoliko se CTI nalazi
48
Audio-video aplikacije
unutar vidljivog područja prozora Timeline, pri podešavanju trake područja za pregled CTI će ostati centriran u prozoru. Traku možete povlačiti i ulevo i udesno da biste videli određeni deo vremenske ose.
2.4.3.
Vremenski lenjir
Vremenski lenjir (engl. time ruler) je siva traka s debelim podeocima koji predstavljaju vrednosti vremenskog koda za aktivnu sekvencu. Kada pritisnete i vučete u tom području, CTI će se pomerati s pokazivačem miša i moći ćete da vidite deo videa do kog ste premotali sekvencu. Vrednosti vremenskog koda prikazane na vremenskom lenjiru povećavaće se i smanjivati kada uvećate, odnosno umanjite tekući prikaz. Na vremenskom lenjiru, deo između ulazne i izlazne tačke prikazan je tamnosivom bojom između zagrada. Ovde možete zadavati ulazne i izlazne tačke i pregledati ih.
2.4.4.
Radni prostor i traka radnog prostora
Radni prostor (engl. work area) je sivi prostor ispod vremenskog lenjira. U njemu se vidi svetlobež traka radnog prostora i markeri. Da biste postavili markere, pritisnite dugme na vrhu područja za zaglavlje kanala. Na vremenskoj osi marker će biti postavljen u kadar u kome se nalazi CTI. Pomoću trake radnog prostora (engl. work area bar) zadaćete koji deo želite da pregledate, reprodukujete ili izvezete na vremensku osu. Traka vam pomaže da definišete manje delove za pregled i izvoženje jer možete izvesti celu sekvencu, ali i samo jedan njen deo. Kada na klip primenite efekat, on kao oznaku dobija ljubičastu liniju (što ćete videti dok budete radili vežbe). Iznad područja za sadržaj kanala, a ispod trake radnog prostora, crvena pruga označava da klip mora biti vizuelizovan da bi se mogao reprodukovati u punoj rezoluciji. Kada pritisnete Enter, Premiere pravi fajlove (datoteke) za pregled samo za deo klipa iznad kog se nalazi traka radnog prostora.
Adobe Premiere Pro CS3
49
Ispod radnog prostora videćete crvenu ili zelenu prugu. Boja govori da li je potrebno vizuelizovanje fajlova za pregled. Kada radite na vremenskoj osi i na klip primenite efekat, iznad tog klipa biće prikazana crvena pruga koja označava da podaci moraju biti ponovo obrađeni, a fajl za pregled napravljen da bi se klip ispravno reprodukovao sa efektom. Pomoću trake radnog prostora definisaćete područje za koje treba da bude napravljen fajl za pregled. Podesite dužinu trake radnog prostora iznad klipa i pritisnite Enter, a Premiere će vizuelizovati fajlove za pregled (engl. previewfiles) za taj klip. Kada napravite fajl za pregled, crvena traka će pozeleneti. Važno je da zapamtite da traka radnog prostora omogućava definisanje područja koje će biti izvezeno ili za koje treba napraviti fajl za pregled.
2.4.5.
Područje vremenskog koda
Uz radni prostor nalaze se tri važne kontrole: • Područje za vremenski kod sadrži prikaz vremenskog koda (krupni brojevi), • dugme Snapping (levo) i • dugme Add Marker (desno).
Prikaz vremenskog koda. Pokazuje odgovarajući broj vremenskog koda za tekući položaj indikatora CTI na vremenskoj osi. To je aktivno tekstualno polje, pa ga možete pritisnuti, uneti vrednost vremenskog koda i pritisnuti Enter da bi CTI prešao na zadatu poziciju. Ako upišete +5 i pritisnete Enter, pomerićete se pet kadrova udesno od tekućeg položaja indikatora CTI. Kada upišete negativnu vrednost, vratićete se za zadati broj kadrova. Aktivno tekstualno polje možete koristiti i za premotavanje vremenske ose. Dugme Snapping. Uključuje i isključuje režim Snapping (prianjanje). Ako je prianjanje uključeno (podrazumevan izbor), kada pomerite klip na vremenskoj osi, on će skočiti da bi se poravnao uz ivicu najbližeg klipa ili uz marker. To je veoma korisno kada ne želite da prilikom dodavanja klipa nastanu praznine. Isključivanje prianjanja omogućava da prevlačite klipove tako da se oni ne postavljaju automatski uz ivice. Sa uključenim prianjanjem, klip će prionuti uz ivicu ili marker kada je od njega udaljen oko deset piksela. Ako pokušavate da klip pomerite manje od tih deset piksela, isključite prianjanje, pa ga onda pomerite. Područje zaglavlja kanala. Na levoj strani prozora Timeline nalazi se područje zaglavlja
50
Audio-video aplikacije
kanala. Tu ćete uključivati i isključivati parametre, režime prikaza i režime pregledanja kanala. Mada prozor možete povlačiti i menjati mu veličinu do mile volje, područje zaglavlja kanala ne može biti manje od podrazumevane veličine. Svaki kanal na vremenskoj osi ima sopstveno zaglavlje u kom se nalazi ime kanala i kontrole vezane za kanal. Kanal ćete preimenovati ako desnim tasterom pritisnete bilo gde unutar zaglavlja i odaberete opciju Rename. Zaglavlja kanala mogu biti sažeta i proširena. S jedne veličine na drugu prelazićete pritiskom na trougao uz ime kanala. U sažetom stanju (trougao je usmeren udesno), sva zaglavlja sadrže polja Output i Track Lock. Zvučni kanali imaju još jednu ikonicu jer mono, stereo i 5-1 kanali izgledaju isto. Da biste videli je li zvuk mono, stereo ili okružujući, pogledajte da li ikonica u gornjem desnom uglu zaglavlja ima sličicu jednog zvučnika (mono), dva zvučnika (stereo) ili broj 5, 1 (okružujući zvuk). Pritisnite trougao da biste proširili ili odvili zaglavlje zvučnog ili video kanala (trougao će biti usmeren nadole) i pojaviće se još nekoliko dugmadi: Display Style, Show Keyframes, Next Keyframe i Previous Keyframe. Evo čemu ona služe.
2.4.6.
Polje Output
Preko polja Output uključivaćete i isključivati zvučne i video kanale iz prikaza ili procesa izvoženja. Kada se u tom polju nalazi sličica oka (za video) ili zvučnika (za zvuk), opcija Output je uključena. Ukoliko je polje prazno, kanal se neće videti ili čuti prilikom reprodukovanja sekvence. Na primer, možete isključiti kanal za muziku dok montirate druge zvučne kanale, da ne biste morali kroz muziku da razabirate šta se u tim kanalima dešava.
2.4.7.
Polje Track Lock
Polje Track Lock omogućava da zaključate kanal i tako sprečite njegovo menjanje. Kada je zaključan, kanal će u području za sadržaj kanala biti šrafiran. Dok se šrafura vidi ne možete pritisnuti, izabrati niti prevlačiti sadržaj ni na zaključani kanal ni sa zaključanog kanala. Međutim, zaključani kanali će se reprodukovati sa ostatkom sekvence. Da biste otključali kanal, ponovo pritisnite polje Track Lock. Zaključavanje je veoma korisno kada kanal sadrži stvari koje nećete da pomerate, kao što su naslovi, muzika ili zvučni efekti. Zaključajte kanal i, bez obzira na to šta radite sa ostalim kanalima, sadržaj će u zaključanom kanalu ostati na istom mestu.
Adobe Premiere Pro CS3
2.4.8.
51
Dugme Set Display Style
Kada proširite kanal dobićete više mesta za pregledanje njegovog sadržaja. Proširivanje otkriva i dodatne kontrole, kao što je dugme Set Display Style, koje omogućava prilagodavanje izgleda kanala. Svaki video-klip dodat vremenskoj osi ima kadrove koji se reprodukuju u monitoru Program. Ako hoćete da u granicama klipa u odeljku za sadržaj kanala vidite uzorak tih kadrova, pritisnite dugme Set Display Style i odaberite: Show Head and Tail (prvi i poslednji kadar), Show Head Only (samo prvi kadar), Show Frames (više kadrova) ili Show Name Only (samo ime). Većina profesionalaca prikazivaće samo ime klipa. Ipak, dok učite da koristite Premiere Pro, najbolje je da odaberete opciju Show Head and Tail jer će ona prikazati prvi i poslednji kadar svakog klipa. Ako dovoljno uvećate vremensku osu, ime klipa biće prikazano između prvog i poslednjeg kadra. Za zvučne kanale, dugme Set Display Style nudi dve opcije: Show Waveform, koja daje grafički prikaz zvučnog klipa, i Show Name Only - prikazuje samo ime.
2.4.9.
Prikazivanje ključnih kadrova
Premiere Pro omogućava da u prozoru Timeline menjate i dodajete ključne kadrove efekata unutar granica klipa. Recimo da hoćete da uvećate video-klip tako da umesto normalnog prikaza od 100%, klip bude prikazan u veličini 150%. Da biste to ispravno uradili, koristićete alatku Motion, promeniti veličinu iz 100% u 150%, i dodeliti vrednosti 100% i 150% određenim kadrovima (koji se nazivaju ključni kadrovi, engl. key-frames), tako da Premiere može izračunati razliku između njih. Rezultat će biti dinamičko uvećavanje video-klipa, a brzinu zumiranja odrediće vreme između zadatih ključnih kadrova. Što je vreme duže, to će zumiranje biti sporije, i obrnuto. Da biste dodali i podešavali ključne kadrove, morate koristiti režim u kom se oni vide. Pritisnite ikonicu Show Keyframes i odaberite režim koji vam treba.
52
2.4.10.
Audio-video aplikacije
Ključni kadrovi videa
Za video-kanale, ikonica Show Keyframes otkriva tri opcije: Show Keyframes, Show Opacity Handles ili Hide Keyframes. Opcija Show Keyframes omogućava da pregledate ključne kadrove dodeljene svakom odlomku na vremenskoj osi. Ona pruža i pristup padajućoj listi ključnih kadrova u telu klipa. Preko nje ćete lako, jednim pritiskom na taster miša, prelaziti na različite ključne kadrove unutar klipa. Pošto ste dodelili ključne kadrove položaja za efekat Motion u izabranom odlomku, do tih ključnih kadrova možete doći i podešavati ih u području sadržaja kanala tako što čete kanal prebaciti u režim Keyframe Display i odabrati Motion > Position. Ako ste uvećali prikaz i ne vidite padajuću listu Effect, desnim tasterom miša pritisnite klip sa efektom za koji ste zadali ključne kadrove. Ne zaboravite, da biste videli ključne kadrove efekta, prvo morate u zaglavlju kanala odabrati opciju Show Keyframes. Kada izaberete opciju Show Opacity Handles, pojaviće se žuta linija koja definiše vrednost parametra Opacity za svaki klip u kanalu. Kada je na vrhu klipa, linija označava 100% neprovidnosti. Na dnu, ona označava 0% neprovidnosti, odnosno potpunu providnost. Da biste podesili neprovidnost, pritisnite taster P koji aktivira alatku Pen i povucite liniju naviše ili naniže. Svaki video-kanal ima vrednost Opacity koja predstavlja neprovidnost klipa. Vrednost 100% parametra Opacity znači da se fajl (klip) u potpunosti vidi - nema providnosti.
Adobe Premiere Pro CS3
53
Vrednost 50% je polu-providan klip. Prikaz prebacite u režim Show Opacity Handles da biste podešavali ključne kadrove za vrednost Opacity klipa na vremenskoj osi. Opcija Hide Keyframes pokazuje samo ime klipa i dodeljeni stil prikaza.
2.4.11.
Zvuk
Za zvučne kanale, ikonica Show Keyframes otkriva više opcija jer u tim kanalima možete prikazati dve različite vrste ključnih kadrova: ključne kadrove klipa i kanala. Opcije su: • Show Clip Keyframes (prikazivanje ključnih kadrova klipa) • Show Track Keyframes (prikazivanje ključnih kadrova kanala) • Show Clip Volume (prikazivanje jačine zvuka klipa) • Show Track Volume (prikazivanje jačine zvuka kanala) • Hide Keyframes (sakrivanje ključnih kadrova) Premiere Pro podržava zvučne efekte klipa i zvučne efekte kanala. Efekti zasnovani na klipovima mogu se dodeliti jedinstvenim instancama klipa na vremenskoj osi. Efekti zasnovani na kanalima mogu se dodeliti celom kanalu. Efekat kanala uticaće na sav sadržaj u kanalu kom je dodeljen. Opcija Show Clip Keyframes prikazuje ključne kadrove dodeljene za efekte klipa. Opcija Show Track Keyframes prikazuje ključne kadrove dodeljene za efekte kanala.
Navedene parametre ćemo istražiti u narednim lekcijama. Zasad je dovoljno da zapamtite da pojedinačni zvučni klipovi imaju odvojeno podešavanje jačine zvuka i parametara efekata. Pored toga, za svaki kanal možete odvojeno podešavati jačinu zvuka i parametre efekata. Poželjno je da prvo podesite klip, a zatim, po potrebi, podesite kanal.
2.4.12.
Kretanje kroz ključne kadrove
Dok ste u režimu prikazivanja ključnih kadrova, možete se kretati kroz dodeljene ključne kadrove pomoću dugmadi Go To Previous Kevframe i Go To Next Kevframe. Dugme Go
54
Audio-video aplikacije
To Previous Kevframe pomeriće CTI unazad za jedan ključni kadar, a dugme Go To Next Kevframe pomeriće ga unapred za jedan ključni kadar. Između dugmadi za kretanje koja su obeležena trouglićima okrenutim ulevo, odnosno udesno, nalazi se dugme Add/Remove Keyframe. Da biste obrisali ključni kadar, postavite na njega crvenu liniju Edit indikatora CTI, pa pritisnite dugme Add/Remove Keyframe. Ako ispod linije Edit nema ključnog kadra, a pritisnete dugme Add/Remove Keyframe, Premiere će na to mesto dodati ključni kadar.
2.4.13.
Dodatne funkcije zaglavlja kanala
Pored toga što sadrži ikonice kontrola, zaglavlje kanala ima još neke važne funkcije. Biranje ciljnog kanala Kada koristite funkcije za montažu u monitoru Source ili Program, morate zadati na koje će kanale izmene uticati. Treba da odaberete ciljne kanale. Da biste zadali ciljni kanal, pritisnite bilo gde unutar zaglavlja, ali van polja, dugmadi ili tekstualnog polja. Takođe, možete iskoristiti prečice s tastature: • Biranje sledećeg gornjeg video-kanala: Ctrl + znak plus (+) • Biranje sledećeg donjeg video-kanala: Ctrl + crtica (−) • Biranje sledećeg gornjeg zvučnog kanala: Ctrl + Shift + znak plus (+) • Biranje sledećeg donjeg zvučnog kanala: Ctrl + Shift + crtica (−) Izabrani ciljni kanal imaće tamnosivu zagradu na levoj strani i biće nešto tamnije boje od ostalih kanala. Zaključani kanali ne mogu biti odabrani kao ciljni kanali. U određenim situacijama za ciljne kanale biraćete samo zvučne kanale ili samo video-kanale. Ako kanalu hoćete da ukinete status ciljnog kanala, ponovo ga pritisnite.
2.4.14.
Dodavanje i uklanjanje kanala
Da biste napravili nove kanale ili obrisali postojeće kanale iz sekvence, desnim tasterom miša pritisnite unutar zaglavlja kanala i iz kontekstnog menija odaberite Add Tracks, odnosno Delete Tracks. Kada iz kontekstnog menija odaberete Add Tracks (ili iz glavne trake menija odaberete Sequence > Add Tracks), otvoriće se istoimeni okvir za dijalog. U njemu možete zadati da li ćete dodati video (Video), zvučne (Audio) ili Submix kanale (kanale za "podmiksovanje"). Možete zadati vrstu zvučnog kanala (mono, stereo ili 5.1) i njegov položaj u odnosu na druge kanale: pre prvog kanala, nakon ciljnog kanala ili nakon poslednjeg kanala. Kada iz kontekstnog menija ili menija Sequence odaberete opciju Delete Tracks, otvoriće se istoimeni okvir za dijalog u kom se nalaze ista tri tipa kanala, ali sa nešto drugačijim kriterijumima. Pošto izaberete vrstu kanala (zvučni, video ili kanal za podmiksovanje),
Adobe Premiere Pro CS3
55
za brisanje možete izabrati ciljni video-kanal (opcija Target Track), sve prazne zvučne ili video-kanale (opcija All Empty Tracks), ili sve nedodeljene zvučne kanale za podmiksovanje (All Unassigned Tracks). Na primer, ako hoćete da se rešite praznog video-kanala, mogli biste ga obrisati tako što ćete ga odabrati za ciljni kanal, iz menija odabrati Sequences > Delete Tracks, potvrditi polje Delete Video Track(s), a s padajuće liste odabrati Target Track. Da biste raščistili projekat kada završite rad na njemu, u okviru za dijalog Delete Tracks potvrdite polja Delete Video Track(s) i Delete Audio Track(s), a sa obe padajuće liste izaberite opciju All Empty Tracks.
2.4.15.
Menjanje veličine kanala
Kada je potrebno da prilagodite prozor Timeline, možete promeniti visinu pojedinačnih kanala. Da biste promenili veličinu video-kanala, proširite ga, postavite pokazivač miša iznad ivice zaglavlja kanala (pokazivač će dobiti oblik alatke za podešavanje visine kanala), pritisnite i povucite. Kada želite da podesite zvučni kanal, pritisnite i povucite dno. Kanal će imati zadatu visinu svaki put kada ga proširite. Svi sažeti kanali su iste veličine, ali kada ih proširite, svaki može imati različitu visinu. Ako držite pritisnut taster Shift dok podešavate veličinu proširenog kanala, automatski ćete promeniti veličinu svih proširenih kanala iste vrste. Na primer, ako tako podesite proširen video-kanal, uticaćete i na ostale proširene video-kanale. Zvučne kanale biste morali podesiti posebno. Sažeti kanali neće biti izmenjeni.
2.4.16.
Podešavanje prikaza kanala u prozoru Timeline
Ukoliko želite da u prozoru Timeline zvučni kanali zauzimaju više mesta od video-kanala, u zaglavlju kanala pritisnite i povucite debelu liniju koja razdvaja te dve vrste kanala. Kada je povučete, automatski ćete promeniti odnos između prikazanih zvučnih i video kanala.
56
2.4.17.
Audio-video aplikacije
Područje sadržaja kanala
Desno od zaglavlja kanala nalazi se područje za njihov sadržaj - mesto na kom ćete praviti izmene. Sećate se, područje zaglavlja kanala određuje kako će izgledati područje za sadržaj. Video-kanali su iznad središnje sive linije, a zvučni su ispod. Na desnom kraju vremenske ose, nalaze se dve trake za pomeranje sadržaja - jedna za video i jedna za zvuk -pa možete nezavisno pregledati video i zvučne kanale. Ispod kanala, vodoravna traka za pomeranje sadržaja pomoći će vam da dođete do različitih đelova sekvence. Da biste promenili razmeru prikaza materijala u kanalu, koristite kontrole za zumiranje u donjem levom uglu prozora Timeline. Kada pritisnete malu sliku planina, prikaz u kanalu će biti sitniji, a kada pritisnete veću sliku planina, uvećaćete prikaz. Povlačenje klizača ka sličicama planina daje iste rezultate. Prikaz možete uvećavati ili smanjivati i ako pritisnete tastere + ili −. Dok zumirate preko prečica s tastature, ažuriraće se i kontrole za zumiranje. Vreme je da se pozabavimo glavnim područjem za sadržaj u prozoru Timeline. Najbolje je da počnemo od ponašanja video-kanala.
2.4.18.
Video-kanali
Za razliku od prethodnih verzija programa Premiere, svi video-kanali imaju ista svojstva videa i jedinstvene, podesive parametre neprovidnosti i efekata Motion. Sekvenca može da sadrži neograničen broj video–kanala, a hijerarhija vidljivog teče od vrha nadole. To znači da, iako je kanal Video 1 glavni kanal za montažu, ako iznad njega postavite klip u kanal Video 2, sadržaj kanala 2 će prekriti sadržaj kanala 1. Naslove ćete postavljati u kanal Video 2, a montirani klipovi će biti ispod naslova, u kanalu Video 1, Ukoliko klipove poređate jedan preko drugog i poželite da se vidi ono što je ispod, smanjite neprovidnost gornjih klipova da biste otkrili donje. U verziji Premiere Pro moguće je i dodavanje prelaza svakom zvučnom ili video kanalu. Ako hoćete da se naslov u kanalu Video 2 postepeno pojavi, u prvi kadar naslova postavite jednostrani prelaz "rastvaranja" (engl. one-sided cross dissolve transition). Pošto je prazan prostor na vremenskoj osi crn, ako se ispod naslova ne nalazi ništa (ako je kanal Video 1 prazan), naslov će polako izroniti iz crnog ekrana. Ukoliko se ispod naslova nalazi klip, naslov će se postepeno pojaviti preko njega. Izgled kanala u području za sadržaj govori mnogo toga. Sledeći odeljak objašnjava razne indikatore koji se nalaze u području za sadržaj.
2.4.19.
Zaključani kanali
Zaključani kanali su označeni šrafurom. S tog kanala ne možete pomerati i birati materijal, niti ga možete dodavati na kanal.
Adobe Premiere Pro CS3
2.4.20.
57
Nesinhronizovan zvuk
Ukoliko se zvučni deo klipa sa slikom i zvukom pomeri - tj. ako više ne bude usklađen sa slikom (ili obrnuto), u uglu klipa pojaviće se okvir, tj. indikator. Taj indikator vam govori za koliko je sekundi i kadrova sadržaj pomeren.
58
Audio-video aplikacije
Desnim tasterom miša pritisnite indikator da biste videli dve opcije: Move Into Sync i Slip Into Sync. Prva opcija fizički vraća pomereni klip na početno mesto. Opcija Slip Into Sync menja sadržaj - iako je materijal fizički izmešten, Premiere će ažurirati zvučni i video kanal tako da budu sinhronizovani ali odvojeni.
2.4.21.
Ključni kadrovi efekata klipa
Ako proširite kanal i uključite prikaz ključnih kadrova, svi klipovi će u telu imati padajuću listu Effects. Ta lista prikazuje ime izabranog parametra efekta. Ona omogućava da se krećete kroz efekte i njihove parametre da biste zadali koje ćete ključne kadrove posmatrati. Pošto na jedan klip može biti primenjeno više efekata, koristićete listu da biste se kretali kroz efekte i parametre za koje možete zadati ključne kadrove. Svi klipovi na koje ste primenili dodatne efekte, imaće ljubičastu liniju ispod područja za ime.
2.4.22.
Markeri klipa
Markeri klipa (engl. clip markers) označeni su strelicom usmerenom naviše i vide se u granicama klipa kada je kanal proširen. Dok povlačite klipove u prozoru Timeline, markeri klipa služe kao ivice uz koje drugi elementi mogu prianjati. To je veoma korisno kada gradite sekvencu, jer markere možete precizno postaviti na mesto gde materijal treba da bude dodat. Kada materijal dodajete uz uključeno prianjanje (opciju Snapping), moći ćete da ga postavite na ranije zadato mesto.
Adobe Premiere Pro CS3
59
Markere klipa na vremenskoj osi ne možete dvaput pritisnuti da biste zadali njihove parametre - samo markerima vremenske ose možete dodeliti komentare, brojeve poglavlja itd.
2.4.23.
Granice klipa
Kada klip otvorite u monitoru Source, on može imati najviše četiri definisana parametra: Media In i Media Out, a to su prvi i poslednji kadar medija, i Video In i Video Out, koji odgovaraju dodeljenim ulaznim (In) i izlaznim (Out) tačkama. Ponekad će parametri Media In i Video In imati istu vrednost jer ste učitavanje počeli tačno od prvog kadra koji ste hteli da upotrebite u sekvenci. U području za sadržaj kanala, klip koji počinje u tački Media In ima zatamnjen gornji levi ugao. Klip koji se završava u tački Media Out ima zatamnjen gornji desni ugao. Ti uglovi se nazivaju uši (engl. dogears). Vidljive uši znače da ne možete proširiti ili povući ulevo ili udesno da biste videli još materijala iz klipa jer preko njih nema više materijala.
2.4.24.
Zvučni kanali
Postoje tri tipa zvučnih kanala: mono, stereo i 5.1 okružujući. Zvučne fajlove možete postaviti samo u kanal sa odgovarajućim parametrima. Drugim rečima, stereo-klip možete postaviti samo u stereo-kanal, mono-klip u mono-kanal, a okružujući zvuk u 5.1 kanal. Ako mono-klip spustite u projekat koji sadrži samo stereo-kanale, klip morate prevući na sivo područje za prenošenje na dnu prozora, a Premiere će napraviti nov mono-kanal. Područje za sadržaj zvučnih kanala prikazuje vrednosti zvučnog talasa (a video-kanali prikazuju ikonice video-kadrova).
60
Audio-video aplikacije
Režimi prikaza zvuka Zvučni kanali prikazuju odgovarajuće informacije za klipove koje sadrže. Mono-kanali sadrže jednokanalne zvučne fajlove, stereo sadrže dvokanalne, a kanali okružujućeg zvuka sadrže šestokanalne zvučne fajlove. Pošto stereo i okružujući zvuk zahtevaju mnogo prostora za prikaz informacija o zvučnom talasu, često ćete proširivati te kanale i na vremenskoj osi ostavljati više prostora za zvuk. Izgled radnog prostora možete lako prilagoditi takvom načinu rada ako sami napravite raspored elemenata radnog prostora (engl. workspace layout). Prikaz zvučnih talasa u zvučnom kanalu može biti uključen ili isključen. Zvuk: klip naspram kanala U zvučnim kanalima efekte i ključne kadrove možete posmatrati na nivou klipa i na nivou kanala. Ako odaberete opciju Clip, videćete istu padajuću listu efekata kao u videokanalima. Ako odaberete ključne kadrove kanala, na vrhu kanala ćete videti debelu sivu traku s padajućom listom efekata u kojoj su navedeni parametri. Padajuća lista se nalazi na početku kanala, pa se morate vratiti na početak da biste odabrali parametar koji želite da vidite ili podesite. Jačina zvuka Parametar jačine zvuka (engl. volume) prikazan je tankom narandžastom linijom otprilike u sredini prikaza zvučnog talasa. Taj položaj označava vrednost 0 dB. Kada povučete liniju naviše, pojačaćete zvuk, a ako je povučete nadole utišaćete ga.
2.4.25.
Kanal Master
Na zvučni kanal Master ne možete postavljati klipove. Taj kanal služi isključivo za pojačavanje, utišavanje ili dodavanje efekata miksovanim zvučnim kanalima. Ako proširite kanal Master, videćete da se u njemu mogu prikazivati samo parametri ključnih kadrova kanala. Zamislite da se svi zvučni kanali slivaju u kanal Master koji potom pojačava i utišava zvuk, dodaje eho ili neki drugi efekat. Konačan miks zvuka proći će kroz kanal Master i možete ga pratiti posmatranjem pokazivača prosečnih nivoa zvuka (VU Meters) u prozoru Audio Mixer. Bez obzira na vrstu kanala u sekvenci -mono, stereo ili 5.1 - oni će uvek biti umiksovani i reprodukovani u skladu s parametrima kanala Master.
2.4.26.
Meni prozora
Meni prozora Timeline sadrži dva bitna parametra: • Audio Units. Menja jedinice na brojaču iz kadrova videa u jedinice zvuka. Ta opcija funkcioniše isto kao u prozoru Monitor, i omogućava detaljnije posmatranje zvučnih klipova na vremenskoj osi. Da biste uklonili krckanje i pucketanje ili da biste
Adobe Premiere Pro CS3
61
bili sigurni da menjate odgovarajuće mesto, pređite u režim Audio Units, zumirajte kanal i pronađite tačno mesto koje ćete menjati. • Sequence Zero Point. Otvara okvir za dijalog u kom možete ponovo zadati početnu vrcdnost vremenskog koda za tekuću sekvencu. To je veoma korisno kada upotrebljavate tehnike montiranja snimaka sa više kamera. Pomoći će vam i ako pravite projekat koji treba da se poklopi s drugom trakom sa sopstvenim vremenskim kodom. Unesena vrednost postaće početna vrednost vremenskog koda u kadru 1 sekvence. Te opcije su sakrivene u meniju prozora, ali im možete dodeliti prečice s tastature ako odaberete Edit > Keyboard Customizations > Windows > Timeline Window > Timeline Window Menu.
2.4.27.
Šta treba da zapamtite?
Pri radu u prozoru Timeiine važno je da znate šta posmatrate i u kom je režimu prikaz. Ako menjate ključne kadrove zvučnog klipa, a radite u prikazu ključnih kadrova kanala, lako ćete se zbuniti. Samo pogledajte da li na vrhu kanala postoji siva traka. Ako postoji, znači da radite na nivou kanala. Ukoliko primetite da prikaz u realnom vremenu ne reaguje dovoljno brzo pri prikazivanju naslova na koji su primenjeni efekti, isključite prikazivanje kanala s naslovom, montirajte materijal koji će se videti ispod naslova, pa kada budete hteli da vidite i naslov, ponovo uključite njegov kanal. Na kraju, ne zaboravite da koristite prelaze za stapanje zvuka i za stapanje videa. Mada se način rada dosta razlikuje od onog u prethodnim verzijama programa Premiere, podešavaje i rad s prelazima sada su mnogo brži - samo prevucite efekat Cross Dissolve i nastavite dalje. Osnove su iza vas, vreme je da se pozabavite montažom. U sledećoj vežbi ćete saznati kako da prevlačite, pomerate i montirate materijal u prozorima Monitor i Timeiine.
62
2.5.
Audio-video aplikacije
Uređivanje panela
U okviru programa Premiere Pro možete da učvrstite i grupišete nekoliko panela u jedan jedinstveni panel, kao i da vratite bilo koji panel u stanje u kome ga možete proizvoljno pomerati po sopstvenom nahođenju. Većina korisnika počinje sa osnovnom radnom površinom kao šablonom, a zatim podešavaju raspored panela kako bi zadovoljili svoje potrebe. Korisno je naučiti kako izabrati i grupisati panele u jedinstveni panel.
Grupisani paneli prikazuju se kao kartice na vrhu panela. Vi možete da pregledate sadržaj samo jednog panela u jednom trenutku kada je nekoliko panela grupisano u jedan. Prethodna slika prikazuje Info, History i Effects panele koji su grupisani u jedan jedini panel. Da biste pristupili svakom od ovih panela, jednostavno izaberite karticu koju želite da stavite u prvi plan. Prethodna slika prikazuje sadržaj panela Info, koji se nalazi u prvom planu.
Adobe Premiere Pro CS3
63
Za razliku od grupisanih panela, učvršćeni paneli vam omogućavaju da pregledate sadržaje većeg broja panela u isto vreme u okviru jednog panela. Panele možete da učvršćujete jedan pored drugog ili jedan ispod drugog. Na prethodnoj slici panel History učvršćen je na dnu panela. Na sledećoj slici, panel History je učvršćen sa desne strane panela.
Serija tačaka pojavljuje se na kartici na vrhu svakog panela. Da biste pomerili panel, morate da pritisnete i prosledite njemu odgovarajuću karticu (prethodno pomenute tačke) na novu lokaciju. Kako se grupiše ili učvršćuje panel u okviru jednog prozora? Trik je u tome da izaberete karticu panela, koja je predstavljena tačkama na vrhu panela, a zatim je prosledite do jednog od pet odredišnih panela. Odredišni panel u koji kopirate izabrani panel utvrđuje njegovu poziciju u okviru prozora.
64
Audio-video aplikacije
Slike koje su ovde prikazane demonstriraju tri scenarija učvršćivanja panela u okviru određenog prozora. • Slika A: Ukoliko karticu panela pomerite do vrha ili dna odredišnog panela, kreiraćete panel koji je učvršćen za vrh ili dno panela u kome se nalazi. • Slika B: Ukoliko karticu panela pomerite do leve ili desne ivice odredišnog panela, kreiraćete panel koji je učvršćen za tu ivicu panela u kome se nalazi. • Slika C: Ukoliko karticu panela postavite u središte odredišnog panela, kreiraćete grupu panela.
Adobe Premiere Pro CS3
65
Možete da kreirate i panele koji se mogu pomerati po ekranu, a koji se prikazuju u gornjem delu drugih panela. Na ovde prikazanoj slici, History panel preklapa panele Source Monitor i Timeline. Paneli koji se mogu pomerati po ekranu su posebno korisni u slučaju da imate veći broj monitora, pošto možete da pomerite panel na drugi monitor, a zatim dodatne panele pridružite onom panelu koji ima mogućnost pomeranja. U vežbi koja sledi praktično ćete isprobati postupke učvršćivanja, grupisanja i pomeranja panela.
2.5.1.
Vežba: Učvršćivanje, grupisanje i pomeranje panela
Toliko puno glagolskih imenica u jednoj rečenici! U ovoj vežbi ćete naučiti kako da učvrstite i grupišete panele, kako da kreirate panel koji se može pomerati po ekranu, kao i kako da snimite tako definisano radno okruženje i omogućite brz pristup tom okruženju iz svojih budućih projekata.
1. Pokrenite Premiere Pro i kreirajte projekat pod proizvoljnim imenom i sa proizvoljnim projektnim parametrima. 2. Izaberite stavku menija Window > Workspace > Editing kako biste bili sigurni da koristite osnovnu radnu površinu - radnu površinu za montažu (Editing).
66
Audio-video aplikacije
3. Izaberite i prevučite kartice panela palete alatki (Toolbar) sa donje desne ivice radne površine na levu stranu panela vremenske ose kako biste učvrstili panel. Zadržite taster miša sve dok ne vidite novu lokaciju u levom delu odredišnog panela, a zatim pustite taster.
Adobe Premiere Pro CS3
67
Napomena: Ukoliko slučajno pozicionirate miša na pogrešnu lokaciju, jednostavno ponovite korak 2 kako biste vratili radnu površinu u prvobitno stanje, a zatim ponovite korak 3 od početka.
4. Pritisnite i prevucite žutu graničnu liniju između panela palete sa alatkama i panela vremenske ose do krajnje leve ivice ekrana. Veličina panela se ovim postupkom neće promeniti, ali se menja prostor koji zauzima svaki od panela. Ovo daje veći prostor panelu vremenske ose.
5. Pritisnite karticu (tačke) na gornjem delu panela sa pikmetrima (Audio Master Meters). Možete uočiti da se panel sa pikmetrima nalazi na desnoj strani panela Timeline. Napomena: Pritiskanje kartice koja predstavlja odgovarajući panel postavlja taj panel u fokus, što je prikazano žutim okvirom koji okružuje panel. To da se panel nalazi u fokusu znači da je aktivan. U programu Premiere Pro, jedna ista komanda se može upotrebljavati tako da daje različite rezultate zavisno od toga koji je panel u fokusu, tako da je dobra
68
Audio-video aplikacije
navika eksplicitno izabrati panel sa kojim želite da radite pre nego što pokušate da izvedete odgovarajuću akciju.
6. Pritisnite i prevucite žutu graničnu liniju koja se nalazi između panela sa pikmetrima (Audio Master Meters) i panela vremenske ose (Timeline) na levu stranu i to tačno toliko koliko je dovoljno da se Audio Master Meters panel vidi u potpunosti. Upravo ste učvršćivali panel i menjali dimenzije jednog panela u okviru ekrana. Sada je vreme da se pozabavite grupisanjem panela.
7. U donjem levom delu ekrana izaberite panel sa efektima (Effects) kako biste ga doveli u fokus.
8. Pritisnite i prevucite panel sa efektima do centralnog dela panela projekta (Project). Pustite taster miša onda kada se panel nađe u središnjem delu odredišnog panela.
Adobe Premiere Pro CS3
69
Otpuštanjem miša u središnjem delu odredišnog panela kreira se grupa panela sa karticama koje se nalaze na vrhu prozora za svaki pojedinačni panel koji pripada toj grupi.
9. Izaberite panel sa informacijama (Info) kako biste ga doveli u fokus. Zadržite taster Ctrl, a zatim pritisnite i prevucite panel sa informacijama u središnji deo ekrana kako biste kreirali panel koji može da se pomera (pluta) po ekranu. Optustite taster miša onda kada uočite da se panel pomera sam od sebe.
Napomena: Panel koji može da se pomera možete da zatvorite tako što pritisnete uobičajeni crveno-belo dugme Close koje se nalazi u gornjem desnom uglu panela. Imajte na umu da svaki panel možete da otvorite iz menija Window.
70
Audio-video aplikacije
Nakon što podesite sve panele, možda ćete poželeti da snimite tako definisanu konfiguraciju. Premiere Pro omogućava da snimite radnu površinu (radno okruženje) koju ste sami definisali, kako biste imali mogućnost da je koristite u budućim projektima. Kako to možete da uradite, naučićte u koracima koji slede.
10. 10. Izaberite stavku menija Window > Workspace > New Workspace.
11. 10. U okviru za dijalog New Workspace, u polje Name upišite My Workspace, a zatim pritisnite dugme OK. Napomena: Radnu površinu koju ste sami kreirali možete da obrišete iz istog menija. Jednostavno izaberite stavku menija Window > Workspace > Delete Workspace. Jednom kada snimite radnu površinu, veoma jednostavno možete prelaziti iz jedne u drugu radnu površinu. U koraku koji sledi, otvorićete jednu od raspoloživih dodatnih radnih površina koje dolaze zajedno sa instalacijom programa Premiere Pro, a zatim ćete naučiti kako da ponovo koristite snimljenu radnu površinu My Workspace.
12. Izaberite stavku menija Window > Workspace > Color Correction.
Adobe Premiere Pro CS3
71
Uočite da je raspored panela potpuno drugačiji - ovo je zaista veoma čudan raspored elemenata na ekranu. Šta da uradite ukoliko poželite da vratite radnu površinu koju ste kreirali u toku ove vežbe? Pošto ste snimili radnu površinu, možete je veoma lako povratiti. Kako se to obavlja, naučičete u narednom koraku.
13. Izaberite stavku menija Window > Workspace > My Workspace.
Na ovaj način ste vratili izgled radne površine koju ste prethodno sami kreirali i snimili.
72
Audio-video aplikacije
14. Izaberite stavku menija File > Save. Nakon toga izaberite stavku File > Close kako biste zatvorili ovaj projekat pre nego što nastavite dalje sa radom.
2.6.
Digitalizacija video zapisa
Pre nego što počnete sa montažom sopstvenih video zapisa potrebno je da ih prebacite na disk personalnog računara. U žargonu korisnika aplikacija za nelinearnu montažu to se označava digitalizacijom. Digitalizacija se kao termin donekle pogrešno koristi u svetu aplikacija za nelinearnu montažu. Sve što program Premiere Pro izvodi tokom procesa digitalizacije DV formata je zapravo prebacivanje podataka video zapisa u "omotač" Windowsove AVI datoteke, pri čemu ne dolazi do izmene polaznih DV podataka. Proces digitalizacije u svetu analognog zapisa podrazumeva nekoliko koraka: prebacivanje, konverziju, kompresiju i pakovanje. Video i audio zapis se sa kamkordera prebacuju u obliku analognih podataka na video karticu za digitalizaciju. Ugrađeni hardver ove kartice prebacuje signal talasnog oblika u digitalni format, komprimuje ga korišćenjem kodeka (kompresija/dekompresija), a zatim ga pakuje u format AVI datoteke.
2.6.1.
Tri moguća modela DV digitalizacije
Premiere Pro nudi alatke kojima se eliminiše ručna intervencija u procesu digitalizacije. Postoje tri osnovna pristupa:
Adobe Premiere Pro CS3
73
• Digitalizacija cele video trake kao jednog dugačkog klipa • Beleženje tačaka In i Out za klipove ako želite da obavite automatsku, paketnu digitalizaciju • Koristite alatku za detekciju scena u programu Premiere Pro da biste automatski napravili zasebne klipove kadgod pritisnete dugmad Pause/Record na svom kamkorderu. Da biste obavili ove postupke i zadatke, potreban vam je DV kamkorder. Većina DV kamkordera poseduje FireWire (IEEE 1394) port koji se može povezati sa FireWire portom na personalnom računaru. Ako na vašem računam ne postoji FireWire port, predlažemo vam da kupite kombinovanu FireWire/USB karticu. Možete da radite sa formatom HDV (komprimovani video format visoke definicije) ili sa kamkorderom profesionalnog kvaliteta koji ima SDI (Serial Digital Interface) konektor i posebnu video karticu za digitalizaciju. U programu Premiere Pro možete da obavite digitalizaciju formata HDV i SDI korišćenjem sličnog programa za kontrolu uređaja kakav se koristi na uobičajenim DV kamkorderima. Kada je reč o digitalizaciji formata SDI, neophodno je obaviti dodatna podešavanja. Bliže informacije o tome potražite u Helpu programa Premiere Pro. Ako radite sa analognim kamkorderom, potrebna vam je video kartica za digitalizaciju na kojoj postoji S-Video ulaz ili kompozitni video ulaz. U slučaju analognih kamkordera presnimavanje se može započinjati i zaustavljati jedino ručno. Na većini ovakvih kamkordera nema mogućnosti za kontrolu uređaja, ili postoje očitavanja vremenskog koda tako da ne možete da označavate klipove, obavljate paketnu digitalizaciju, a na većini ne postoji ni funkcija za detekciju scena.
2.6.2.
Digitalizacija cele video trake
1. Povežite kamkorder sa personalnim računarom. 2. Uključite kamkorder i prebacite ga u režim rada za reprodukciju: VTR ili VCR. Nemojte ga postavljati u režim Camera.
3. Ako se poruka Digital Video Device zaista pojavi, izaberite Take No Action, potvrdite polje Always Perform the Selected Action, a zatim pritisnite dugme OK. Kada sledeći put budete uključili kamkorder, ova poruka se neće pojavljivati. Koristite električno napajanje, a ne bateriju Prilikom digitalizacije video zapisa, za rad kamkordera koristite električno napajanje, a nikako se nemojte oslanjati na bateriju. A evo i zašto: kada radi na baterije, kamkorder može da pređe u režim rada Sleep. Osim toga, može se dogoditi i da se baterija istroši pre nego što dovršite započeti posao.
74
Audio-video aplikacije
Parametri projekta za SDI ili HDV Pretpostavka projekata koji se obraduju na vežbama je da se digitalizuje materijal sa DV kamkordera: u formatu 4 : 3 ili u bioskopskom formatu 16 : 9. Ako koristite SDI ili HDV, potrebno je da ponovo pokrenete Premiere Pro, izaberete New Project, a zatim odaberete one parametre projekta koji odgovaraju vašem kamkorderu.
4. Pokrenite Premiere Pro, kreirajte novi projekat u kome ćete obrađivati materijal koji presnimavate sa kamere na računar. 5. Iz menija Main, izaberite File > Capture da biste otvorili panel Capture
6. Pogledajte iznad okna za pregled panela Capture da biste se uverili da je kamkorder pravilno povezan.
Adobe Premiere Pro CS3
75
Napomena: Ako se pojavi poruka No Device Control or Capture Device Offline, moraćete da utvrdite razlog nastalog problema. Najčešće je dovoljno uključiti kameru ili proveriti da li su kablovi pravilno povezani. Ostale predloge za rešavanje problema potražite u Helpu programa Premiere Pro.
7. Ubacite traku u kamkorder. Premiere Pro će zatražiti da traci dodelite neko ime. 8. Upišite ime trake u polje za tekst. Važno je da različitim trakama dodelite različita imena. Premiere Pro pamti tačke In/Out za klipove na osnovu naziva trake.
9. Koristite kontrole uređaja koje podsećaju na slične kontrole na video rikorderu, a nalaze se na panelu Capture. Pomoću njih možete da reprodukujete traku, premotavate je unapred i unazad, privremeno ili trajno je zaustavljate. Ako do sada niste koristili personalni računar da biste kontrolisali kamkorder, ovaj postupak će vam biti prilično zabavan.
Kontrole za reprodukciju na panelu Capture: A. Next scene B. Set In point C. Set Out point D. Rewind E. Step back F. Play G. Stepforward H. Fastfonvard I. Pause J. Stop K. Record L. Previous scene M. Go To In point N. Go To Out point O. Jog P. Shuttle Q. Slow reverse R. Slowplay S. Scene detect
76
Audio-video aplikacije
10. Isprobajte i ostalu dugmad (ako ne znate čemu služi neko dugme, obratite pažnju na oznake koje se pojavljuju kada kursor miša postavite na odgovarajuće dugme): • kontrola Shuttle (klizač pri dnu) omogućava vam da traku pomerate unapred, odnosno unazad, sasvim lagano ili veoma brzo - u zavisnosti od toga koliko je sam klizač udaljen od centra. • kontrola Single-frame Jog (ispod klizača Shuttle) kontrole Step Forward i Step Backward, za po jedan kadar kontrole Slow Reverse i Slow Play
11. Premotajte traku na početak ili na neko drugo mesto sa kojeg želite da počnete presnimavanje.
12. Obratite pažnju da je u grupi opcija Setup na kartici Logging podrazumevano odabran parametar Audio and Video. Ako želite da digitalizujete samo audio ili samo video zapis, izmenite ovaj parametar.
13. Pritisnite dugme Tape ili dugme Record da biste započeli presnimavanje. Video zapis (klip) ćete moći da vidite (i da čujete) unutar panela Capture, ali i na kamkorderu. Pošto tokom digitalizacije dolazi da neznatnog odlaganja slike i zvuka, učiniće vam sa kao da zvuk odjekuje. Ako vam to smeta, isključite zvučnik na kamkorderu ili na računaru.
14. Kada želite da prekinete presnimavanje, pritisnite crveno dugme Record ili crno dugme Stop. Otvoriće se okvir za dijalog Save Captured Clip.
Adobe Premiere Pro CS3
77
15. Dodelite klipu ime (u polje Description možete upisati i kraći opis klipa), a zatim pritisnite dugme OK. Premiere Pro će sačuvati ovaj i sve druge klipove koje digitalizujete u specificiranom folderu na disku računara. Ako poželite da izmenite mesto za čuvanje klipova, izaberite Edit > Preferences > Scratch Disks. O izmeni ponuđenih parametara biće reči kasnije.
2.6.3.
Korišćenje paketnog digitalizovanja i alatke za detekciju scena
Kod paketne digitalizacije, dovoljno je da vi kao korisnik programa zabeležite tačke In i Out većeg broja klipova, a Premiere Pro će ih onda automatski prebaciti na računar. Ovaj proces koristite za kritičko sagledavanje sirovog materijala. Da pronađete najbolje delove video zapisa, najbolje delove zvučnog zapisa u nekom intervjuu, i prirodne zvukove koji će dodatno poboljšati izgled vaše reportaže. Svrha paketne digitalizacije je trostruka: bolje upravljanje medijskim materijalom, ubrzavanje procesa digitalizacije i ušteda prostora na disku računara (budući da je za jedan sat materijala u DV formatu potrebno 13 GB).
2.6.4.
Koristite neki utvrđeni sistem za imenovanje klipova
Dobro razmislite kako ćete imenovati klipove. Na kraju će ih biti na desetine, pa ako im ne dodelite dovoljno opisna imena, to će vam znatno usporiti proces montaže. Možete da koristite sistem za zvučne zapise kao što je recimo Zvuk-1, Zvuk-2 i tako dalje. Pomoći će i bliži opis tipa, Zvuk-1 Smeh. A postupak je sledeći:
1. U grupi opcija Setup na panelu Capture, pritisnite jezičak Logging.
78
Audio-video aplikacije
2. Parametar Handles izmenite (u donjem desnom uglu panela Capture) na 30 (25) Frames. Na taj način se dodaje po jedna sekunda na početku i na kraju svakog digitalizovanog klipa. To vam omogućava dovoljno kadrova za dodavanje prelaza, a pri tome se ne ugrožava najvažniji deo klipa. Koristite miša da biste izmenili numeričke vrednosti Kada menjate parametar Handles, mišem možete da pritisnete postojeći broj, a zatim da upišete neki drugi, ili da postavite kursor preko parametra Handles i da povučete mišem ulevo da biste smanjili broj, odnosno udesno da biste ga povećali. Ovaj postupak je primenljiv i na drugim mestima u programu Premiere Pro.
3. U grupi opcija Clip Data dodelite ime traci. 4. 3 Označite traku tako što ćete je premotati, a zatim započeti reprodukciju. Kada ugledate početak segmenta koji želite da prebacite na računar, zaustavite traku, premotajte je do tog mesta, a zatim pritisnite dugme Set In.
5. Kada dođete do kraja tog segmenta (možete da koristite kontrolu Fast-forward ili kontrolu Play da biste došli do njega), pritisnite dugme Set Out. Pojaviće se vremenska očitavanja tačaka In/Out, kao i dužina klipa. Još tri načina za određivanje tačaka In/Out Postoje i drugi načini da označite tačke In i Out za odabrane klipove. Pritisnite vitičaste zagrade (ili) na kontrolama za reprodukciju, tasterske prečice - I za In, a O za Out - ili vreme tačaka In i Out izmenite direktno u grupici opcija Timecode tako što ćete mišem pritisnuti vremenski kôd, a zatim povući kursor ulevo ili udesno.
6. Izaberite Log Clip da biste otvorili okvir za dijalog Clip Data. 7. Prema potrebi izmenite naziv klipa, dodajte odgovarajuće napomene, a zatim pritisnite dugme OK. U panelu Project sada se nalaze naziv klipa i vremenska očitavanja tačaka In/Out, kao i naziv trake (uz naznaku "Offline" pored nje). Stvarnu digitalizaciju obavićete kasnije.
Adobe Premiere Pro CS3
79
8. Korišćenjem izloženog postupka izaberite i ostale klipove sa trake. Svaki put kada izaberete Log Clip, Premiere Pro automatski dodaje novi broj na kraj prethodno dodeljenog naziva klipa. Ovakvo automatsko imenovanje klipova možete da prihvatite ili da zaobiđete.
9. Kada završite sa označavanjem klipova, zatvorite panel Capture. Svi označeni klipovi sada se nalaze u panelu Project, a pored svakog od njih stoji naznaka "Offline".
10. U panelu Project izaberite sve klipove koje želite da digitalizujete (u narednom savetu slede tri postupka pomoću kojih to možete da obavite). Tri načina da se izabere više od jedne datoteke Windows i Premiere Pro nude tri načina da izaberete više od jedne datoteke u prozoru. Ako se nazivi datoteka nalaze jedni za drugima, pritisnite mišem prvu datoteku, zadržite pritisnut taster Shift, a zatim pritisnite poslednju datoteku u grupi. Ili, pritisnite mišem uz ivicu prozora, ali iznad prvog klipa, a zatim povucite nadole da biste izabrali čitavu grupu (ovaj načinje korišćen na prethodnoj slici; obratite pažnju na sivi pravougaonik). Ako se potrebne datoteke ne nalaze u nizu, pritisnite mišem prvu datoteku, zadržite pritisnut taster Ctrl, a zatim pojedinačno pritisnite sve ostale datoteke.
11. Izaberite File > Batch Capture. Otvoriće se sasvim jednostavan okvir za dijalog Batch Capture koji vam omogućava da zaobiđete parametre kamkordera ili da dodate još kadrova.
12. Nemojte potvrđivati polja u okviru za dijalog Batch Capture, već samo izaberite OK. Otvoriće se panel Capture, kao i još jedan mali okvir za dijalog koji će zatražiti da ubacite odgovarajuću traku (u ovom slučaju ona se već nalazi u kamkorderu).
13. Ubacite traku i pritisnite dugme OK. Premiere Pro sada preuzima kontrolu nad kamkorderom, premotava traku na prvi klip i prebacuje njega i ostale zadate klipove na disk računara.
14. Kada se ovaj proces završi, pogledajte panel Project da biste analizirali dobijene rezultate. Fajlovi uz koje je stajala oznaka Offline sada su postali filmski zapisi (klipovi).
2.6.5.
Korišćenje alatke za detekciju scena
Umesto da ručno označavate tačke In i Out, možda ćete poželeti da koristite alatku Scene Detect. Ova alatka analizira oznake Time/Date na traci do kojih je došlo prekidanjem snimanja usled korišćenja kontrola na kamkorderu. Kada se tokom digitalizacije aktivira alatka Scene Detect, Premiere Pro automatski digitalizuje zapis i izrađuje zasebne fajlove svaki put kada otkrije prekid scene. Alatka Scene Detect funkcioniše i kada se digitalizuje cela traka, ali i na manjem delu trake oivičenom tačkama In i Out. Da biste aktivirali alatku Scene Detect, u panelu Capture preduzmite jednu od sledećih
80
Audio-video aplikacije
operacija: • Pritisnite dugme Scene Detect koje se nalazi ispod dugmeta Record. • Potvrdite polje Scene Detect u panelu Capture.
U nastavku možete da odredite tačke In i Out i da pritisnete dugme Record, ili da traku premotate do željenog mesta i da zatim pritisnete dugme Record. U drugom slučaju pritisnite dugme Stop kada završite posao. Klipovi se pojavljuju u panelu Project. Nema potrebe za paketnim digitalizovanjem, pošto je Premiere Pro digitalizovao svaki od njih „u hodu". Premiere Pro je imenovao klipove dodavanjem broja 01 iza naziva koji ste upisali u polje Clip Name. Svaki sledeći klip uz postojeći naziv nosi naredni redni broj.
2.6.6.
Ručna digitalizacija analognog video zapisa
Ako želite da prebacite analogni video zapis - video zapis sa VHS, SVHS ili Hi-8 traka, ili sa profesionalnih Beta-SP traka - potrebna vam je video kartica za digitalizaciju sa analognim ulazima. Na većini takvih kartica postoje kompozitni ulazi, kao i S-video ulaz, a ponekad i komponentni priključci. Pogledajte dokumentaciju kartice da biste utvrdili da li su potrebna dodatna podešavanja i kako biste saznali informacije o kompatibilnosti. Kada je reč o analognom video zapisu, na raspolaganju vam stoji samo jedna mogućnost - ručna digitalizacija: 1. Otvorite panel Capture (File > Capture). 2. Upotrebite kontrole na kamkorderu da biste video traku pomerili nekoliko sekundi pre onog segmenta koji želite da digitalizujete. 3. Pritisnite dugme Play na kamkorderu, a zatim crveno dugme Record u panelu Capture. 4. Pošto se klip digitalizuje, pritisnite dugme Stop u panelu Capture, a zatim i na kamkorderu. Klip se pojavljuje u panelu Project.
Adobe Premiere Pro CS3
2.6.7.
81
Kontrolna pitanja
1. Zašto je važno snimiti završni kadar? 2. Ako snimate zvaničan intervju u sedećem položaju, a kamera je pozicionirana iznad levog ramena voditelja intervjua, gde treba postaviti kameru da biste snimili sporedne kadrove samog voditelja? 3. Zašto treba naštimovati trake? 4. Kada otvorite panel Capture, u monitoru Video se ne vidi slika i ne možete da kontrolišete DV kamkorder. U čemu bi mogao da bude problem? 5. Kako se tokom digitalizacije obezbeđuju dodatni kadrovi koji su potrebni za kasnije dodavanje prelaza? 6. Želite da digitalizujete video zapis iz nekog klipa, ali i deo tog klipa samo da biste došli do nekog prirodnog zvuka. Kako ćete to uraditi?
2.6.8.
Odgovori
1. Završni kadar je ono što ostaje u sećanju gledaocima vašeg video priloga. Učinićete sve što možete da bi im on ostao u trajnom sećanju. 2. Postavite kameru iza ispitanika i snimajte preko njegovog desnog ramena. 3. Štimovanjem traka obezbeđuje se jasan i neisprekidan vremenski kôd. 4. Može biti nekoliko razloga za to: kamkorder nije uključen (ili ako koristite bateriju, možda je u režimu Sleep); kamkorder se nalazi u režimu Camera, a ne u režimu VCR/VTR; ili možda niste ubacili traku. 5. Upišite broj kadrova u polje Handles u grupi opcija Capture u panelu Capture. 6. Jednostavno označite ceo klip, a zatim učinite to isto samo za zvučni segment klipa.
2.7.
Dvadeset saveta za snimanje sjajnih video zapisa
Pošto u rukama držite kamkorder koji ste sami odabrali, vreme je da počnete da snimate. Ako je to za vas sasvim novo iskustvo, saveti koji slede pomoći će vam da izradite što bolje video zapise. Ako ste se već bavili snimanjem, posmatrajte ovu listu saveta kao način da iskoračite iz uobičajene rutine i učinite stvari malo drugačijim. Evo osnovnih principa snimanja: • Snimite završni kadar. • Snimite uvodni kadar. • Snimite dosta video materijala.
82
Audio-video aplikacije
• Pridržavajte se "pravila trećine". • Neka vam snimci budu stabilni. Sledite radnju. • Švenkujte. • Pronađite neobične uglove. Nagnite se napred ili nazad. • Napravite široke kadrove i krupni plan. • Snimite istu radnju iz dva ugla. • Napravite sekvence. • Izbegavajte brzo panoramsko snimanje i zumiranje. • Snimite sporedne kadrove. • Nemojte menjati ravan snimanja. • Koristite rasvetu. • Zabeležite dobre zvučne zapise. • Zabeležite dosta prirodnog zvuka. • Naštimujte trake. • Isplanirajte postupak snimanja.
2.7.1.
Snimite završni kadar
Završni kadrovi su ono što ostaje u sećanju gledalaca. Trebalo bi da uvek budete u potrazi za tim jednim kadrom ili sekvencom koja će na najbolji način upakovati priču koju imate da prenesete. Izveštaču televizijske stanice En-Bi-Si Bobu Dotsonu i njegovom kamermanu nikada nisu promakli završni kadrovi. To su mogle da budu jednostavne stvari poput nekoga ko zatvara vrata, zatvara penkalo, mazi psa, gasi sijalice ili pušta leptira iz raširenih šaka. Ako ikada budete imali priliku da pogledate neki Dotsonov prilog, pažljivo ga analizirajte. Ostaće vam u trajnom sećanju.
2.7.2.
Snimite uvodni kadar
Uvodni kadar formira postavku scene u samo jednoj slici. Iako su široki kadrovi sasvim dobri (posebno oni iz vazduha), razmotrite i neke druge uglove posmatranja: iz kokpita trkačkog automobila, krupni plan skalpela sa koga se presijava svetlost, ili kretanje vesla kroz bučnu belu vodu. Svaki od njih prosto upija pažnju gledalaca i pomaže vam da ispričate priču.
Adobe Premiere Pro CS3
2.7.3.
83
Snimite dosta video materijala
Video trake su jeftina potrošna roba. Snimite znatno više sirovog materijala nego što nameravate da ubacite u dovršenu video priču. Pet puta više nego što vam je potrebno nije ništa neuobičajeno. Ako sebi na taj način date oduška, možda ćete snimiti kadrove koje inače ne biste uspeli da zabeležite.
2.7.4.
Pridržavajte se "pravila trećine"
Naziva se "pravilom trećine", ali je zapravo reč o pravilu četiri linije koje se seku. Kada pravite kompoziciju snimka, zamislite da se na vašem viziru nalaze po dve horizontalne i dve vertikalne linije koje se međusobno seku. Ono što vas zanima tokom snimanja treba smestiti duž ovih linija ili u blizini jedne od četiri tačke preseka ovih linija, nikako u središte slike. Setite se svih onih porodičnih fotografija gde su oči subjekta tačno u centru fotografije. To svakako nisu primeri dobre kompozicije. Još jedan od načina da sledite ovo pravilo je da posmatrate i izvan vizira dok snimate, a ne da pogledom fiksirate samo centar vizira. Obratite pažnju na ivice kako biste ustanovili da li je kadar upotpunjen zanimljivim slikama. Izbegavajte ogromne površine praznog prostora.
2.7.5.
Neka vam snimci budu stabilni
Gledaocima želite da pružite osećaj da nešto posmatraju kroz prozor, ili još bolje, da se nalaze na samom mestu događaja. Kamera koja podrhtava može da razbije tu iluziju. Koristite stativ uvek kada je to moguće. Na dobrim stativima postoji fluidna glava koja omogućava fino panoramsko pomeranje i snimanje pod različitim uglovima. Ako stativ ne možete da koristite, pronađite neki način da stabilizujete kadar: naslonite se o zid, oslonite se laktovima o sto ili postavite kamkorder na neki stabilan objekat.
2.7.6.
Sledite radnju
Iako se to gotovo podrazumeva, vaš vizir mora uvek da prati glavnu radnju (bilo da je to trkač, policijski automobil koji ubrzava, surfer, pokretna traka i si.). Pogled vaših gledalaca uvek je prikovan za radnju, zato im pružite ono što žele da vide. Efikasan trik je da ciljno kretanje upotrebite kao uvod u panoramski kadar. To znači da, recimo, pratite list koji pluta potokom, a da zatim kamerom nastavite dalje pored lista - napravite panoramski - širok kadar u kome ćete prikazati nešto neočekivano: vodopad, veliki industrijski kompleks ili ribolovca.
2.7.7.
Švenkujte
Švenkovanjem ili zumiranjem kamera se pomera paralelno ravni posmatranja. Na primer: držite kameru na udaljenosti ispružene ruke odmah iza klinca koji na biciklu jurca oko
84
Audio-video aplikacije
kuće, stavite kameru na kolica u samoposluzi dok ih pomerate između gondola sa robom, ili snimajte kroz prozor zahuktalog voza.
2.7.8.
Pronađite neobične uglove
Ako kamkorder spustite sa ramena i što dalje od nivoa očiju, možete zabeležiti prilično zanimljive i zabavne kadrove. Snimci u nivou zemlje odlični su za skakutavu jagnjad ili štenad. Snimajte nagore iz niskih uglova i nadole iz visokih. Snimajte kroz objekte ili ljude fokusirajući se na subjekat koji želite da zabeležite.
2.7.9.
Nagnite se napred ili nazad
Objektiv za zumiranje stvara pravu zavisnost. Bolji način da se približite subjektu ili da se udaljite od njega je upravo da se nagnete unapred, odnosno unazad. Na primer, nagnite se da biste napravili krupan kadar nečijih ruku koje rade drvorez; zatim se, snimajući i dalje oslonite unazad (eventualno proširite i zum objektiva) da biste otkrili kako subjekt na snimku radi u fabrici prepunoj radnika zaokupiranih svojim ručnim radovima.
2.7.10.
Napravite široke kadrove i krupni plan
Naše oči ponašaju se kao objektivi srednjeg ugla. Zato i imamo običaj da snimamo na taj način. Umesto toga, zabeležite široke kadrove i krupni plan svojih subjekata. Umesto da koristite objektiv za zumiranje, uvek kada je to moguće, približite se subjektu da biste napravili krupan kadar. Ne samo da će video zapis izgledati bolje, već će i zvuk biti čistiji.
2.7.11.
Snimite istu radnju iz dva ugla
Snimite bacača otpozadi dok baca bejzbol lopticu. Drži je u rukama i zabacuje u rukavicu hvatača. Umesto da snimite jedan kadar, napravite dva: srednji kadar snimljen iza bacača koji oslobađa lopticu koja leti prema hvataču i krupan kadar rukavice hvatača. Isti pristup važi i kada snimate umetnike: napravite širok kadar slikara koji četkicom nanosi boju na platno, a zatim se približite platnu da biste zabeležili istu ovu radnju. Ove kadrove ćete izmontirati da biste usaglasili radnju.
2.7.12.
Napravite sekvence
Snimanje radnje koja se ponavlja u sekvenci još jedan je od načina da se ispriča priča, izazove interesovanje ili postigne napetost. Bacač kugle briše ruke krpom natopljenom smolom, suši ih, briše kuglu peškirom, podiže kuglu, fiksira pogledom kegle, iskoračuje, zamahuje kuglom unazad, ispušta je, proklizava do zaustavne linije, posmatra trajektoriju kugle, a zatim reaguje na udarac. Umesto da sve to prikažete jednim kadrom, razbijte ove operacije u sekvencu kadrova koje ćete montirati i tako ćete postići dramski efekat. Lako možete da kombinujete široke i krupne kadrove, švenkovanje, snimanje iste radnje iz više uglova i da video materijal koji se ponavlja pretvorite u sekvence koje oduzimaju dah.
Adobe Premiere Pro CS3
2.7.13.
85
Izbegavajte brzo panoramsko snimanje i zumiranje
Ovakve vrste pokreta mogu da prođu na Em-Ti-Viju i na amaterskim video snimcima. Samo u retkim prilikama ima opravdanja za ovakve snimke koji izazivaju mučninu u stomaku. U načelu, brzo panoramsko snimanje i zumiranje najbolje je svesti na minimum. Kao i drhtava kamera, oni samo podsećaju gledaoce da zapravo gledaju televiziju. Ako se već odlučujete za zumiranje ili panoramsko snimanje, učinite to s razlogom: da biste nešto razotkrili, da biste sledili nečiji pogled u pravcu objekta posmatranja ili da biste nastavili tok radnje (kao u primeru lista koji smo naveli). Sporo zumiranje, uz neznatnu izmenu fokalne dubine (žižne daljine), postojećem zvučnom zapisu može da obezbedi potreban dramski zaplet. Ponavljamo, činite to sa merom.
2.7.14.
Nastavite da snimate
Ne dozvolite da vas ovo upozorenje spreči da koristite brzo panoramsko snimanje i zumiranje kada se ukaže prava prilika za to. Ako uočite nešto što zahteva brzo snimanje u krupnom planu ili ako je panoramskim snimanjem moguće uhvatiti neki kadar koji bi vas inače mimoišao, slobodno snimajte. Uvek možete taj iznenadni pokret da otklonite u montaži. Ako prekinete snimanje da biste ispoštovali ovo pravilo, može se dogoditi da izgubite kadar koji ste očajnički tražili. Osim toga izgubićete i prateći prirodni zvuk.
2.7.15.
Snimite sporedne kadrove
Izbegavajte nagle prelaze tako što ćete uvek snimati sporedne kadrove (engl. cutaways). Nagli prelaz je ono što u očima gledalaca deluje kao praznina (gubitak kontinuiteta). Sporedni kadar - u bukvalnom značenju kadar koji preseca tekući kadar - otklanja ove nedostatke. Sporedni kadrovi su uobičajeni u intervjuima kada želite da montirate dva zvučna zapisa od po 10 sekundi koji potiču od iste osobe. Kada biste to zaista učinili ispitanik bi izgledao kao da se iznenada pomerio. Da biste izbegli taj nagli prelaz - to iznenadno zbunjujuće pomeranje - napravite sporedni kadar samog intervjua. To možete učiniti nekim širokim kadrom, kadrom ruku ili tako što ćete preko ramena ispitanika snimiti osobu koja vodi intervju. Ovaj sporedni kadar možete zatim umontirati preko ukrštanja dva zvučna zapisa kako biste izbegli nagli prelaz između postojećih kadrova. Isto važi i za fudbal. Može biti prilično zbunjujuće kada sa jednog širokog plana igrača na terenu pređete na sasvim drugi. Ako snimite reakciju publike ili semafor sa rezultatima, ove sporedne kadrove možete iskoristiti da biste prekrili ove nagle prelaze.
2.7.16.
Nemojte menjati ravan snimanja
Tako ćete izbeći dodatno zbunjivanje gledalaca. Ako snimate u jednom pravcu, ne želite da vaš sledeći kadar gleda u pravcu iz kojeg je prethodno snimala kamera. Na primer, ako snimate intervju jednom kamerom koja preko levog ramena voditelja snima ispitanika,
86
Audio-video aplikacije
sporedni kadar ćete snimati iza ispitanika i to preko njegovog desnog ramena. Na taj način kamera ostaje na istoj strani ravni - zamišljenoj vertikalnoj površini koja se prostire kroz voditelja i ispitanika. Kada biste snimali preko levog ramena ispitanika ta ravan bi bila prekinuta, što znači da bi gledalac s razlogom očekivao da se kamera od maločas sada nalazi u kadru. U načelu, pozicije kamera trebalo bi da se nađu uvek sa iste strane ravni, pa čak i onda kada se snimaju događaji u velikim razmerama kao što su fudbalske utakmice. U suprotnom će gledaoci izgubiti vezu sa pravcem u kome se odvija igra. Postoje izuzeci. Recimo, snimanje koncerta neke rok grupe. Članovi snimateljske ekipe obično se muvaju po pozornici snimajući sa svih strana i često se i sami nađu u kadru kamere.
2.7.17.
Zamenite strane
Ako snimate formalni intervju u sedećem položaju u kome istovremeno učestvuje više ispitanika, svakog od njih snimajte iz različite pozicije u odnosu na položaj voditelja. Prvog ispitanika snimajte tako što ćete kameru postaviti u položaj iznad levog ramena voditelja, a drugog ispitanika tako što ćete snimanje obaviti sa desne strane voditelja. Tako ćete izbeći nagle prelaze do kojih dolazi kasnijim montiranjem zvučnih zapisa koji potiču od dva različita subjekta koji gledaju u istom pravcu.
2.7.18.
Koristite rasvetu
Svetla doprinose isticanju, naglašavanju i dubini inače bezličnih i sumornih scena. Obezbedite eksterni izvor svetlosti koji se montira na kamkorder, a ako imate vremena, finansijskih sredstava, strpljenja i pomoćno osoblje, kompletnu opremu za rasvetu sa nekoliko svetlosnih filtara (obojeni umeci) za reflektore. Učinite sve što je potrebno da obezbedite što veću osvetljenost prostorije u kojoj snimate. Raširite zavese, upalite sva svetla ili unesite nekoliko stonih lampi u prostoriju. Upozorenje: Loše osvetljeni prizori deluju dramatično, a samo nekoliko stonih lampi može za par sekundi da razbije takvu atmosferu.
2.7.19.
Zabeležite dobre zvučne zapise
Spiker prezentuje činjenice. Ljudi u vašoj priči dočaravaju emocije i iskazuju mišljenja. Nemojte se oslanjati na zvučni zapis iz intervjua da objasni ko, šta, gde, kada i kako. Neka taj zvuk objasni "zašto". U prilogu koji govori o nekom proizvodu, neka spiker kaže čemu služi proizvod, a zaposleni i mušterije neka kažu koliko su zainteresovani za proizvod. Spiker bi trebalo da kaže, "Bila je ovo premijera i njen prvi solistički nastup." A neka pevačica, koja se priseća tog dramatičnog trenutka kaže, "Grlo mi se stezalo, a u stomaku mi se sve prevrtalo." Iako intervjui mogu da traju večno, u završnoj produkciji koristite samo kraće zvučne zapise. Tu zvučnu podlogu koristite da biste naglašavali, a ne da biste objašnjavali.
Adobe Premiere Pro CS3
2.7.20.
87
Izuzeci od pravila
Nijedno od izloženih pravila i upozorenja ne treba shvatiti doslovno. Pojedini junaci vaših reportaža toliko su neodoljivi, zanimljivi i duhoviti da biste svakako pogrešili ako im ne biste dozvolili da dođu do izražaja u prilogu koji snimate. Naknadno možete odlučiti šta ćete od svega toga zadržati kao ilustraciju onoga što su imali da kažu. Pa ipak, nećete dozvoliti da se sve vreme pojavljuje krupan kadar jedne iste osobe koja neprestano govori.
2.7.21.
Zabeležite dosta prirodnog zvuka
Razmišljajte dalje od samih slika. Zvuk je izuzetno važan. Osluškujte zvuke koje možete da iskoristite u svom projektu. Čak i onda kada je kvalitet video zapisa osrednji, pronađite potreban zvuk. Mikrofon na kamkorderu je samo pomoćno sredstvo. Razmislite o tome da upotrebite dodatne mikrofone: "top" (engl. shotgun) mikrofone koji se usmeravaju na određeni zvuk i eliminišu spoljnu buku, lične (engl. lavalieres) koji ne upadaju u oči na intervjuima i bežične mikrofone, koje ćete koristiti kada vaša kamera ne može da se približi toliko blizu da bi zabeležila sve ono što vam je potrebno.
2.7.22.
Naštimujte trake
Premiere Pro može da automatizuje najveći deo procesa digitalizacije. Međutim, ako na DV (digitalni video) traci postoji prekid u vremenskom kodu, automatsku digitalizaciju nećete moći da obavite. Do ovih prekida obično nastaje kada iz kamkordera izvadite delimično snimljenu traku, a zatim je ponovo ubacite. Vremenski kôd se tada vraća na nulu zbog čega na jednom delu trake neće biti zabeležen snimak. U svakom slučaju, Premiere Pro neće moći automatski da digitalizuje klipove koje ste označili. Štimovanjem traka pre snimanja rešava se ovaj problem. To možete učiniti tako što ćete u kamkorder ubaciti traku, zatvoriti objektiv, pritisnuti dugme Record i sačekati da kamkorder snimi celu traku. Na taj način se uspostavlja kontinuirani vremenski kôd od početka do kraja, čime se izbegava eventualno dupliranje vremenskih kodova, odnosno, prekidi u kodu na traci. Premotajte traku i spremni ste da počnete sa snimanjem. Kamkorder će preko crnog video zapisa snimiti novi video zapis, ali neće izmeniti vremenski kôd.
2.7.23.
Isplanirajte postupak snimanja
Ako se odlučujete za neki video projekat, dobro isplanirajte šta bi sve trebalo da snimite, kako biste ispričali neku priču. Bez obzira na to da li snimate fudbalsku utakmicu svoga sina, prilog o nekoj firmi ili neki medicinski postupak, za uspeh svakog od njih neophodno je da se dobro organizujete. Razmislite o tome šta biste svojim konačnim video projektom želeli da kažete i utvrdite šta je to što bi trebalo da zabeležite da biste ispričali zamišljenu priču. Kada počne snimanje na terenu, i za najbolje definisane planove i pažljivo formulisane
88
Audio-video aplikacije
projekte, ponekad su potrebna dodatna podešavanja. Bez obzira na to kako zamišljate dovršeni projekat, budite spremni na promene koje nalaže data situacija.
Glava 3 Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža
3.1.
Osnove montaže u programu Premiere Pro
Šest akcija predstavlja osnovu montaže na vremenskoj liniji (osi): • Trim (opsecanje). Koristićete je za podešavanje ulaznih i izlaznih tačaka snimljenog sadržaja na vremenskoj osi. • Ripple (povlačenje klipa). Koristićete je za pomeranje sadržaja - da biste napravili mesta za drugi snimljeni sadržaj ili da biste obrisali razmak nastao uklanjanjem postojećeg. • Insert (umetanje). Upotrebite je za dodavanje sadržaja vremenskoj osi tako da se postojeći sadržaj pomeri i napravi mesta za dodate klipove (klipove). • Overlay (preklapanje). Koristite je za dodavanje snimljenog sadržaja vremenskoj osi tako što ćete novi klip postaviti preko postojećeg materijala u kanalu ("šini"). Tako ćete zameniti postojeći sadržaj novim klipom. • Lift (izdizanje). Upotrebite je za uklanjanje sadržaja iz vremenske ose tako da prostor koji je on zauzimao u kanalu ostane očuvan. Ova akcija je suprotna akciji Overlay. • Extract (izvlačenje). Upotrebite je da biste uklonili sadržaj s vremenske ose, a potom pomerili okolni materijal tako da prostor koji je uklonjeni klip zauzimao bude i obrisan. Ova akcija je suprotna akciji Insert. Pomenute termine ćete često sretati u ovom kursu, a vaši prsti će se dobro upoznati i sa dva tastera na tastaturi: Ctrl i Alt. To su modifikatorski tasteri kojima ćete menjati stanja izabrane alatke, ali i režim montiranja prilikom prevlačenja klipa. Pošto se komande Insert, Overlay, Lift i Extract biraju pritiskanjem odgovarajućeg modifikatorskog tastera, vrlo lako ćete obavljati složene zadatke montaže. Njihovu snagu ćete primetiti u svim operacijama - od menjanja redosleda montiranih snimaka, do uklanjanja nepotrebnih praznina iz sekvence.
90
Audio-video aplikacije
Naučite pravila i možete očekivati dobre rezultate. Samo ćete tako opušteno preći na nov način rada. Poznavanje alatki i njihovog ponašanja umnogome olakšava proces montaže. Premiere Pro više ne podržava A/B montažu (engl. A/B editing), u kojoj se dva potkanala videa kombinuju u jedan glavni kanal. Dostupna je samo jednokanalna montaža (engl. single-track editing).
3.1.1.
Jednokanalna montaža
Pošto je Premiere Pro aplikacija za jednokanalnu montažu, sve izmene klipova dešavaju se u jednom video-kanalu na vremenskoj osi. Zbog toga Premiere Pro nudi brojne alatke za menjanje klipova nakon postavljanja. Ukoliko ste ranije koristili A/B montažu, možda će vam se povremeno desiti da se zbunite, ali sve probleme ćete najverovatnije rešiti izborom odgovarajuće alatke. Na primer, alatka Ripple Edit omogućava jednostavno opsecanje - zadavanje ulaznih i izlaznih tačaka (rezova) - uz očuvanje susednih klipova. Alatka Slip je korisna jer njom možete pomeriti ulazne i izlazne tačke unutar granica instance klipa koja je već postavljena na vremensku osu.
3.1.2.
Montaža pomoću monitora Source
Najjednostavniji i najintuitivniji način da počnete proces montaže jeste da klip iz prozora Project otvorite u monitoru Source. Prođite kroz klip u monitoru Source i označite ulazne i izlazne tačke oko dela klipa koji ćete upotrebiti u montiranom videu. Prevucite klip na vremensku osu i postavite ga na odgovarajuće mesto. Naravno, to nije sve. Prevlačenje i spuštanje, Insert i Overlay Dok držite pritisnut taster miša, možete da upravljate klipom i da ga pomerate. Držeći klip u kanalu kom želite da ga dodate, desno od pokazivača pogledajte strelicu nadole između dve linije. Ona će vam reći kojom će metodom klip biti dodat vremenskoj osi.
Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža
91
Strelica nadole označava podrazumevanu metodu, a u Premiereu Pro to je Overlay (za razliku od prethodnih verzija programa). Kada montirate metodom Overlay, klip će biti postavljen direktno preko postojećeg materijala na vremenskoj osi i zameniće ga. Strelica udesno označava metodu Insert (o metodama ćemo više govoriti kasnije). Pored toga, dok montirate imaćete tekstualne povratne informacije o režimu i dostupnim modifikatorskim tasterima. Dok držite klip, na traci na dnu prozora programa prikazane su korisne informacije. Kada pustite taster miša klip će biti spušten na mesto gde se nalazi pokazivač i biće dodat vremenskoj osi odabranom metodom postavljanja: Overlay ili Insert. Metoda Overlay Da biste bolje shvatili metodu Overlay, uradite kratku vežbu. Možete koristiti projekat Saleen_Car ili neki drugi video-klip.
1. Na radnu površinu kopirajte projekat Saleen_Car (verzija je NTSC), pa u direktorijumu dvaput pritisnite ikonicu Saleen_Car.prproj da biste otvorili projekat. 2. Odaberite File > New > Sequence da biste napravili novu sekvencu u projektu. Dajte joj ime OVERLAY i dodelite joj dva video-kanala i dva stereo zvučna kanala. Dvaput pritisnite direktorijum Sample Media u prozoru Project. Te klipove ćete koristiti za montažu.
3. Pritisnite traku menija prozora Timeline da biste ga aktivirali. Uvećajte prikaz na vremenskoj osi tako što ćete klizač za zumiranje pomeriti ka velikoj slici planina. U području vremenskog koda, opcija Snapping treba da bude uključena. (Pritisnite dugme Snap to Edges ili prečicu S da biste uključili ili isključili prianjanje.) 4. U prozoru Project izaberite klip Saleen_Car_01.avi, prevucite ga na vremensku osu i polako pomerite ulevo ka početku vremenske ose. Klip će prionuti uz levu ivicu - to je rezultat režima Snapping. Kada je on aktivan, materijal možete dodavati vremenskoj
92
Audio-video aplikacije
osi bez pravljenja neželjenih praznina. Primetićete i da pokazivač miša označava metodu Overlay.
5. Prevucite klip Saleen_Car_03.avi i postavite ga u isti kanal, neposredno iza prvog klipa. Drugi klip ćele lako spustiti na kraj prvog, trebalo bi da on prione uz njega. Zapravo, drugi klip može da prione uz početak vremenske ose ili uz izlaznu tačku prvog klipa.
6. Pošto su dva klipa na vremenskoj osi postavljena jedan uz drugi, prevucite klip Saleen_Car_02.avi direktno preko klipa Saleen_Car_03.avi tako da prione uz rez između prva dva klipa. Kada spustite klip Saleen_Car_02, on će biti dodat vremenskoj osi na zadatom mestu i zameniće sadržaj koji se nalazio ispod njega.
Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža
93
Kada metodom Overlay dodate klip vremenskoj osi, on će zameniti sadržaj koji se nalazio ispod njega kada ste pustili taster miša. Novi klip zameniće samo sadržaj koji prekriva. Klip Saleen_Car_03 je duži od klipa Saleen_Car_02, pa će ostatak klipa Car_03 ostati na vremenskoj osi. Ako ne želite ni taj ostatak, možete ga izabrati i obrisati. (Ukoliko desno od ostatka klipa koji brišete postoji sadržaj, na primer Saleen_Car_04, upotrebite komandu Ripple Delete da biste taj sadržaj obrisali zajedno s prostorom koji je zauzimao.) Ne dopada vam se kako montirani materijal izgleda? Pritisnite Ctrl + Z da biste se vratili jedan korak unazad.
Sledeća kratka lekcija objašnjava metodu Insert. Ukoliko vas sve ovo zbunjuje, pomoći će vam povratne informacije uz kursor i na dnu prozora programa. Znači, obratite pažnju na ikonicu pokazivača miša i čitajte tekst što prati akciju koju izvodite. Metoda Insert i taster Ctrl Drugi način montaže u programu Premiere Pro jeste metoda Insert. Umesto da zameni sadržaj vremenske ose, ova metoda će podeliti postojeći sadržaj i novi klip postaviti između dobijena dva dela.
94
Audio-video aplikacije
Evo kako to funkcioniše.
1. Napravite novu sekvencu i dajte joj ime INSERT. U kanal Video 1 postavite klipove Saleen_Car_01 i Saleen_Car_03 jedan uz drugi. Ne zaboravite da uvećate prikaz pomoću klizača za zumiranje ili prečice +. 2. U prozoru Project pritisnite klip Saleen_Car_02, pa ga prevucite na isto mesto na koje ste ubacili klip iz prethodne vežbe. Postavite klip tako da prione uz rez ali nemojte puštati taster miša.
3. Umesto da klip spustite kao u prethodnoj vežbi, pritisnite taster Ctrl još uvek držeći pritisnut taster miša. Kada pritisnete taster Ctrl, pokazivač miša će promeniti oblik iz strelice nadole, koja označava metodu Overlay, u strelicu udesno, za metodu Insert. Pored toga, na drugim kanalima pojaviće se linija sa "zubima". Zubi označavaju na koje će kanale metoda Insert biti primenjena. Tekst na traci na dnu ekrana potvrđuje režim Insert i njegovo ponašanje. Umetanje klipa metodom Insert "gura" materijal desno od pokazivača miša, ostavljajući dovoljno mesta za novi klip. Novi klip se umeće između postojećih klipova i ništa ne zamenjuje. Metoda Insert biće primenjena na sve kanale u kojima se vide "zubi", što znači da će za izabrane klipove biti ostavljen prostor na svim kanalima. Ukoliko je neki kanal zaključan, u njemu neće biti oznake i na njega neće biti primenjena akcija Insert.
4. Dok je taster Ctrl pritisnut, pustite taster miša da biste spustili klip. Nemojte pustiti taster Ctrl pre tastera miša. Klip Saleen_Car_02 biće umetnut pre klipa Car_03 i pomeriće materijal na vremenskoj osi udesno. 5. Iz prozora Project prevucite klip Saleen_Car_04 u kanal Video 2 iznad reza između klipa Car_03 i Car_02. 6. Pritisnite Ctrl, prevucite klip Saleen_Car_05 iz prozora Project i spustite ga u sredinu klipa Car_04 u kanalu Video 2. Tako ćete sadržaj podeliti na pola u oba kanala, Video 1 i Video 2, jer metoda Insert podrazumevano u svim kanalima ostavlja mesto za umetnuti klip.
Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža
95
7. Pritisnite Ctrl + Z da biste poništili poslednju izmenu, pa probajte još jednu varijaciju komande Insert. Držeći pritisnute tastere Ctrl i Alt, prevucite klip Saleen_Car_05 na isto mesto kao u prethodnom koraku, pa pustite taster miša. Ova metoda naziva se Insert Only on Target Track (umetanje samo u ciljni kanal). Videćete da ona utiče samo na ciljni kanal i da nema zubaca u ostalim kanalima već samo u onom kom dodajete materijal.
96
Audio-video aplikacije
Sve varijante metode Insert umeću sadržaj na osnovu lokacije prvog kadra umetnutog klipa. Da biste pronašli to mesto, potražite tačkastu liniju koja se vidi dok držite pritisnut taster Ctrl. Spušteni klip počeće od mesta ispod te tačkaste linije na vremenskoj osi. U monitoru Program možete odabrati prikaz u kom se prvi kadar klipa vidi na mestu gde će biti dodat vremenskoj osi. Metode Overlay i Insert funkcionišu slično i kada materijal prevlačite iz monitora Source na vremensku osu. Najveća razlika je u tome što monitor Source omogućava da menjate ulazne i izlazne tačke izvornog materijala pre dodavanja medija vremenskoj osi. Kada klipove umećete metodom Insert, ne zaboravite da će sadržaj kanala promeniti položaj. Ukoliko nema zaključanih kanala, standardno umetanje metodom Insert (Ctrl) pomera sadržaj svih kanala. Metoda Insert on Target Track Only (Ctrl+Alt), ograničava pomeranje sadržaja samo na kanal kom se klip dodaje. Kada okvirno sastavljate sekvencu, sve klipove postavite na vremensku osu i uspostavite osnovni redosled snimaka. Ako neki klip hoćete da postavite pre ostalih, koristite metodu Insert (pritisnite taster Ctrl dok prevlačite i spuštate klip na vremensku osu) da biste snimak umetnuli na željeno mesto.
Ako prilikom prevlačenja klipa držite pritisnute tastere Ctrl + Alt, pokazivač miša će dobiti oblik za metodu Insert Only on Target Track (gore). Premiere će pomeriti samo materijal u kanalu Video 2; kanal Video 1 ostaje nedirnut (dole)
3.1.3.
Komande za montažu i indikator tekućeg vremena
Postoji još jedan način montaže preko monitora Source: upotreba dugmadi Insert i Overlay dok je klip otvoren u monitoru. Pogledajte donji red kontrola prenosa na desnoj strani. Ikonica komande Insert prikazuje umetanje jednog klipa u drugi koji se pri tom deli; ikonica Overlav prikazuje jedan klip postavljen direktno preko drugog. Ako više volite prečice s tastature, koristite zarez (,) da biste umetnuli klip, a tačku (.) da biste klip postavili preko drugog klipa. Montiranje sekvence pomoću dugmadi ili prečica manje je fleksibilno od prevlačenja i
Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža
97
spuštanja klipa mišem. Na primer, nema dugmeta za umetanje samo u ciljni kanal koje bi bilo ekvivalent upotrebi tastera Ctrl + Alt prilikom prevlačenja klipa. Prevlačenje mišem omogućava da materijal spustite na bilo koje mesto na vremenskoj osi. Kontrole za montažu dodaće sadržaj vremenskoj osi na mesto gde se nalazi indikator tekućeg vremena (CTI), tj. linija Edit, ili na zadatu ulaznu tačku u monitoru Program. Da biste shvatili dugmad komandi za montažu, isprobajte na projektu Saleen_Car još jednu metodu montaže klipa.
1. Napravite novu sekvencu i dajte joj ime SOURCE EDIT. 2. Da biste ispravno montirali koristeći monitor Source, morate zadati ciljne kanale u kojima će se klip pojaviti. Da biste odabrali ciljni kanal, pritisnite unutar praznog prostora zaglavlja kanala. Prostor oko zaglavlja ciljnog kanala biće tamnije siv, a leva ivica će biti zaobljena.
3. Metodom za biranje opsega klipa (pritisnite i pokazivačem miša prevucite preko klipa), u prozoru Project izaberite dva klipa (Saleen_Car_01 i Saleen_Car_ 02). Prevucite ih na ciljni kanal tako da počnu od početka vremenske ose. Videćete da je više izabranih klipa u kanal postavljeno neposredno jedan iza drugog. Verovatno ćete morati ponovo da uvećate prikaz, pa pritisnite taster da bi se tekućim klipovima popunio dostupan prostor u prozoru.
4. Pritisnite i povucite unutar lenjira na vremenskoj osi da biste CTI (liniju Edit) pomerili na tačku 02; dok je CTI u tom kadru, pritisnite taster I da biste vremenskoj osi dodali ulaznu tačku na položaj indikatora CTI. Kada koristeći dugmad izvršite komandu Insert ili Overlay, Premiere će prvo potražiti
98
Audio-video aplikacije
dodeljenu ulaznu tačku u koju bi postavio klip. Ako ulazna tačka nije dodeljena, Premiere će klip umetnuti na mestu linije Edit.
5. U prozoru Project dvaput pritisnite klip Saleen_Car_03 da biste ga otvorili u monitoru Source. Pritisnite dugme Insert Edit da biste klip iz monitora Source umetnuli u zadatu ulaznu tačku u ciljnom kanalu. 6. Pritisnite Ctrl+Z da biste poništili prethodnu akciju, a potom dugme Overlay da biste videli po čemu se ta komanda razlikuje od komande Insert. Ovaj put, izvorni materijal će zameniti materijal postojećeg klipa umesto da ga gurne udesno i napravi sebi mesta. Sačuvajte ovu sekvencu takvu kakva je; koristićete je u sledećoj kratkoj vežbi. Komande za montažu odlične su za instance u kojima definišete određenu oblast koju hoćete da izmenite (kao u tehnikama montiranja pomoću tri i četiri tačke, objašnjenim u nastavku), ili kada ste pronašli tačan kadar u koji hoćete da umetnete klip ili preko kog hoćete da postavite klip. Umesto da prevlačite klipove, izvršićete komandu na tačno utvrđenom mestu. Ovaj način montaže obezbeđuje precizno postavljanje, a kada ga koristite s kontrolama prenosa u monitoru Program, predstavlja brz i jednostavan način kretanja i montiranja. Za zadavanje ciljnog video-kanala možete koristiti i prečice s tastature. Prečicom Ctrl + znak plus (+) za ciljni kanal odabraćete kanal iznad tekućeg ciljnog kanala, a prečicom Ctrl + crtica (−) odabraćete kanal ispod tekućeg ciljnog kanala. Za zvučne kanale koristite prečicu Ctrl + Shift + znak plus da biste odabrali zvučni kanal iznad (bliži dnu), a Ctrl + Shift + crtica da za ciljni kanal odaberete kanal ispod (bliži videokanalima). Dok materijal povlačite po vremenskoj osi ili opsecate ivice klipa, posmatrajte povratne informacije u monitoru Program da biste znali koje kadrove menjate. Na primer, kada klip spustite na vremensku osu, monitor Program prikazuje poslednji kadar materijala pre dodatog snimka i prvi kadar nakon poslednjeg kadra dodatog snimka.
3.1.4.
Montaža na vremenskoj osi
Kada vremenskoj osi dodate klipove, Premiere nudi mnogo opcija koje će vam pomoći da ih organizujete i rasporedite. Da biste montirali i raspoređivali klipove u prozoru Timeline, povlačićete sadržaj s tekućeg položaja na odgovarajuće mesto. Na isti način na koji birate da li će klip biti postavljen preko postojećeg materijala ili umetnut, možete izdizati ili izdvajati klipove dok ih povlačite. Izdizanje (Lift) jeste podrazumevana komanda i suprotna je postavljanju klipa preko postojećeg materijala (Overlay). Izvlačenje (Extract) aktivira se modifikatorskim tasterom Ctrl, i suprotno je komandi Insert.
3.1.5.
Izdizanje i izvlačenje
Pored komandi Overlay i Insert, koje služe za spuštanje klipa na vremensku osu, Premiere sadrži i dve funkcije za pomeranje i povlačenje klipa sa njihovog položaja na vremenskoj osi: Lift i Extract. Da biste shvatili kako one funkcionišu, nastavite da radite na sekvenci SOURCE EDIT.
Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža
99
1. Izaberite klip u sredini, Saleen_Car_03 i prevucite ga u kanal Video 2. Primetićete da je prostor koji je zauzimao klip Car_03 u kanalu Video 1 sada prazan. To je podrazumevano ponašanje komande Lift: pomerite klip s njegovog mesta - izdignete ga - a prostor definisan nekadašnjim granicama klipa ostaje otvoren i nepromenjen na vremenskoj osi. Kao i komanda Overlay, komanda Lift ne remeti i ne menja elemente koji okružuju izdignuti klip. Mada Premiere ne daje nikakve povratne informacije dok radite u režimu Lift, to je podrazumevana komanda za premeštanje klipa.
2. Pritisnite Ctrl + Z da biste poništili komandu Lift i isprobali komandu Extract. 3. Postavite pokazivač miša iznad klipa Saleen_Car_03, potom pritisnite i držite pritisnut taster Ctrl. Da biste izvršili komandu Extract, morate držati modifikator Ctrl pre nego što pritisnete klip da biste ga izabrali. Dok je taster Ctrl pritisnut, uz pokazivač miša se pojavljuje strelica ulevo označavajući režim Extract. Tekst na traci sa dna ekrana daje istu informaciju.
100
Audio-video aplikacije
4. Dok držite pritisnute taster Ctrl i taster miša, prevucite klip Car_03 na novo mesto u kanalu Video 2. Prvo pustite taster Ctrl, a potom pustite i taster miša. Ako i dalje budete držali taster Ctrl kada pustite klip nakon pomeranja, odmah ćele se prebaciti u režim Insert. Ukoliko taster Ctrl pustite pre tastera miša, bićete u režimu Overlay. Pošto ste u ovom primeru radili u režimu Overlay, sadržaj kanala se nije pomerio. Ovo su osnovne komande za povlačenje klipa po vremenskoj osi. Komandu Lift koristite da biste sačuvali prostor koji je premešteni klip zauzimao, a komandu Extract da biste taj prostor uklonili. Kada povezete režime povlačenja (Lift i Extract) i spuštanja (Overlay i Insert), shvatićete zašto je radni tok montaže u programu Premiere toliko moćan.
3.1.6.
Jedan pokret, četiri opcije
Odvojićemo nešto vremena da ponovimo poslednji korak prethodne vežbe. Kada se odlučite za metodu povlačenja (Lift ili Extract) kojom ćete klip premestiti s tekućeg položaja na vremenskoj osi, možete odabrati ne samo novu lokaciju, već i metodu kojom će klip na nju biti postavljen (Insert ili Overlay). Sve dok držite taster miša pri povlačenju klipa, možete se odlučiti za komandu Overlay ili komandu Insert (pritiskom na taster Ctrl).
Zamislite sekvencu s pet klipova poređanih redosledom 1 − 2 − 3 − 4 − 5. Recimo da hoćete da ih razmestite u redosled 4 − 1 − 2 − 3 − 5. To sada možete uraditi samo jednim korakom: pritisnite taster Ctrl i povucite klip 4 s tekućeg položaja (komanda Extract) ulevo. Pokazivač miša prianja uz početak vremenske ose, a klip 1 biće prekriven klipom 4. Pritisnite taster Ctrl i pustite taster miša da biste spustili klip 4 (komanda Insert). Pošto ste izvršili komandu Extract, Premiere je zatvorio prostor koji je nekada zauzimao klip 1, praveći rez direktno između klipa 3 i 5. Pošto ste prešli u režim Insert, Premiere je klip 1 pomerio udesno da bi napravio mesta za klip 4 na početku vremenske ose, pre klipa 1.
Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža
3.1.7.
101
Montaža pomoću monitora Program
Komande Overlay i Insert koristićete sa izvornim materijalom, a Lift i Extract sa materijalom na vremenskoj osi. Kao što klipove umećete pomoću dugmadi Overlay i Insert iz monitora Source, tako ćete klipove izdizati ili izvlačiti u monitoru Program koristeći dugmad Lift i Extract ili njihove prečice s tastature (; za Lift, a ’ za Extract). Probajte.
1. Napravite novu sekvencu, nazovite je PROGRAM EDIT, i rasporedite klipove po sledećem redu Saleen_Car_01 do Saleen_Car_04 jedan uz drugi u kanal Video 1.
2. Dok je Video 1 izabran za ciljni kanal, označite ulaznu tačku u vremenu 02 : 28, a
izlaznu u vremenu 06; taj prostor definiše koji ćete deo vremenske ose uređivati. Pošto definišete ulaznu i izlaznu tačku, Premiere će prikazati tamnosivu instancu okruženu zagradama ulazne i izlazne tačke na lenjiru vremenske ose. Pored toga, svetloplavo istaknuto područje u ciljnom kanalu omogućava da lakše vidite koliki je raspon između ulazne i izlazne tačke koji ste zadali za montažu.
3. Pritisnite dugme odgovarajuće komande za montažu. Prvo isprobajte dugme Lift, koje će ukloniti materijal, ali ostaviti prazninu u vremenskoj osi na mestu koje je taj materijal zauzimao. Pritisnite Ctrl + Z da biste poništili komandu, a potom dugme Extract da biste uklonili materijal i prostor koji je on zauzimao. Komande Lift i Extract biće vam najkorisnije za potpuno uklanjanje sadržaja sa vremenske ose. Kada za premeštanje sadržaja koristite miša, izabrani materijal i dalje ima fizička svojstva na vremenskoj osi i morate odlučiti gde ćete ga smestiti. Ne možete ga samo pritisnuti mišem i povući van prozora da biste ga uklonili; morate pronaći nov dom za prevučeni materijal. To nije slučaj s komandama Lift i Extract. One trajno uklanjaju materijal sa vremenske ose. Zvuči loše, ali zapravo je prilično praktična zamena za pomeranje klipa mišem.
102
3.1.8.
Audio-video aplikacije
Montaža pomoću tri i četiri tačke
Kada zajedno koristite monitore Program i Source, moći ćete precizno da uređujete instance zahvaljujući montaži pomoću tri i četiri tačke. Recimo da izvorni klip ima definisanu ulaznu i izlaznu tačku; to su dve tačke. Ako u monitoru Program definišete ulaznu tačku na vremenskoj osi, to je treća tačka za montiranje. U montaži pomoću tri tačke koristi se kombinacija tri tačke. Pošto komande Insert i Overlay menjaju sekvencu u zadatoj ulaznoj tački na vremenskoj osi, možete precizno zadati instancu u izvornom klipu i postaviti je tako da počne u tačno određenoj tački na vremenskoj osi. Ukoliko i izvorni materijal i vremenska osa imaju dodeljene ulazne i izlazne tačke, znači da imate četiri tačke za montažu.
Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža
103
Dosad ste već naučili da se snalazite sa pravljenjem sekvence i montiranjem materijala, pa isprobajte sledeću vežbu sa klipovima po sopstvenom izboru. Ova tehnika se univerzalno odnosi na varijacije montaže pomoću tri tačke:
1. Napravite novu sekvencu u projektu i kanalu Video 1 dodajte dva klipa. 2. Dvaput pritisnite nov klip u prozoru Project da biste ga otvorili u monitoru Source. Definišite ulaznu tačku na mestu.od kog želite da nov klip počne i izlaznu tačku na mestu gde klip treba da se završi. To su dve tačke.
3. U monitoru Program, pomerite CTI na određeno mesto na vremenskoj osi na koje hoćete da dodate klip. Kada odaberete položaj, pritisnite taster I ili dugme In point da biste tu dodali ulaznu tačku. To je treća tačka.
4. U monitoru Source pritisnite dugme Insert ili Overlay da biste zadatu instancu izvornog klipa (između dve tačke za montažu) postavili na zadato mesto na vremenskoj osi (na jednu tačku za montažu).
Pošto ste na vremenskoj osi definisali ulaznu tačku, a u izvornom klipu i ulaznu i izlaznu, kada pritisnete dugme Overlay (ili tačku na tastaturi) izvršićete komandu Overlay pomoću tri tačke tako da klip počne od označene ulazne tačke na vremenskoj osi. Upravo ste montirali pomoću tri tačke. Da biste isprobali još jednu varijantu, morate izolovati deo vremenske ose koji hoćete da popunite drugim materijalom.
1. Dok je ista sekvenca otvorena, u monitoru Program pomerite CTI i zadajte ulaznu i izlaznu tačku da biste definisali deo vremenske ose koji hoćete da zamenite (to su dve tačke za montažu). Vodite računa o tome koji su kanali odabrani za ciljne kanale. U ovoj vežbi pravite instancu In/Out u kanalu Video 1 i njom definišete granice dela koji ćete montirati.
2. Otvorite nov klip u monitoru Source. Ovaj put definišite samo ulaznu tačku od koje klip treba da počne kada bude dodat vremenskoj osi (to je jedna tačka za montiranje). Neka to bude klip čiji sadržaj može da popuni prostor definisan u koraku 1. Ulazna tačka koju ste zadali definiše mesto od kog će klip početi kada ga dodate vremenskoj osi. Ne
104
Audio-video aplikacije
morate da zadajete izlaznu tačku za izvorni klip jer ulazna i izlazna tačka na vremenskoj osi definišu prostor koji će biti popunjen klipom.
3. Proverite da li ste odabrali odgovarajući ciljni kanal - onaj u kom se nalazi materijal koji treba da zamenite. Pritisnite dugme Overlay.
Da ste pritisnuli dugme Insert, Premiere bi umetnuo klip u okviru zadatih granica i pomerio postojeći materijal udesno. Pošto ste pritisnuli Overlay, fizički ste zamenili postojeći sadržaj definisan ulaznom i izlaznom tačkom. Kada montirate pomoću četiri tačke, ulaznim i izlaznim tačkama ćete definisati granice na vremenskoj osi u okviru kojih ćete menjati materijal, i izvorni materijal koji ćete postaviti u okviru tih granica. Najveća teškoća ove metode jeste to što trajanje instance In/Out izvornog klipa mora odgovarati trajanju označenog područja In/Out na vremenskoj osi. Ukoliko se dva trajanja ne poklapaju, pojaviće se okvir za dijalog Fit Clip sa upozorenjem da ubrzate ili usporite izvorni materijal pri dodavanju vremenskoj osi. Ako je
Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža
105
trajanje između ulazne i izlazne tačke izvornog klipa duže od prostora u koji hoćete da ga postavite, morate povećati brzinu klipa tako da se poštuju zadata ulazna i izlazna tačka na vremenskoj osi. Ukoliko nema dovoljno izvornog materijala koji bi popunio sav prostor do izlazne tačke na vremenskoj osi, odaberite opciju za usporavanje klipa da bi on trajao duže. Montiranje pomoću tri i četiri tačke odlično je kada hoćete da popunite određenu prazninu ili da određeni sadržaj smestite na odgovarajuće mesto. Montiranje pomoću tri tačke naročito je korisno u situacijama kada montirate materijal sa više kamera i hoćete da vremenski kôd izvornog klipa odgovara kodu na vremenskoj osi. Montiranje pomoću četiri tačke korisno je kada pravite montažu s kanalom za nasnimljeni govor i morate da umetnete snimak sa određenim trajanjem. Ukoliko brzina snimka nije bitna, možete odabrati tačno ono što želite da vidite i zadati tačno trajanje.
3.1.9.
Opsecanje vremenske ose
Prevlačenje omogućava da postavite klipove, a druge alatke vremenske ose omogućavaju da sekvencu fino podesite, opsečete i oblikujete je po želji. Za montažu klipa najviše ćete koristiti alatke Trim i Ripple Edit. Alatka Trim se koristi za odsecanje neželjenih delova klipa koji se nalaze na vremenskoj osi. Ako pritisnete početak ili kraj klipa, možete dodati ili oduzeti deo materijala prikazanog na vremenskoj osi. Alatka Ripple Edit je varijacija alatke Trim i omogućava da dodajete i oduzimate materijal instanci klipa, a da u isto vreme očuvate susedni materijal tako da ne nastanu praznine. Povremeno ćete, nakon postavljanja klipa na vremensku osu, shvatiti da hoćete da u sekvencu uključite još neki deo tog klipa ili da nešto izbacite. Ne morate počinjati iz početka, samo pomerite pokazivač miša i koristite ga kao alatku Trim. Da biste podesili ulaznu (In) tačku klipa, postavite pokazivač miša iznad nje na vremenskoj osi. Pokazivač će promeniti u ikonicu Trim-in, tj. levu zagradu. Kada pritisnete i povučete udesno, odseci ćete materijal sa početka klipa, skratiti mu trajanje i pomeriti ulaznu tačku. Ako pritisnete i povučete ulevo, produžićete klip i postaviti novu ulaznu tačku. Monitor Program prikazuje kadar do kog je opsecanje došlo, pa možete tačno videti na koji je kadar podešen izmenjeni klip. Postavite pokazivač miša iznad izlazne tačke klipa da biste aktivirali alatku Trim-out (desna zagrada). Pritisnite i povucite ikonicu Trim-out da biste promenili lokaciju izlazne tačke klipa. Ograničenja postoje kada imate klip okružen sa druga dva klipa. Recimo da se klip 2 nalazi između klipa 1 i 3. Hoćete da pomerite ulaznu tačku klipa 2 tako da se nalazi ranije u klipu, ali hoćete da rez bude na istom mestu u klipu 3. U tom slučaju, produžićete klip 2 s početka ulevo da bi on počeo ranije u snimku. Međutim, na levoj strani se već nalazi drugi klip i ako upotrebite alatku Trim nećete moći da je povučete preko granica drugog klipa. U takvoj situaciji, ako ne vidite indikator početka materijala (uši) u gornjem levom uglu,
106
Audio-video aplikacije
znači da levo od tekuće ulazne tačke klipa postoji još materijala. Možete pritisnuti i povući udesno da biste pomerili ulaznu tačku i skratili klip, ali ako naiđete na drugi klip, nećete moći da koristite alatku Trim-in da biste pomerili ulaznu tačku klipa 2 ulevo. Podešavanje trajanja zahteva da se materijal desno od klipa 2 pomeri udesno i napravi mesta za dodatan materijal tog klipa. Premiere Pro nudi brzo rešenje: pritisnite modifikatorski taster Ctrl da biste aktivirali alatku Ripple Edit. Alatka Ripple Edit inteligentno podešava klipove na vremenskoj osi tako što produžava ili uvlači ulazne ili izlazne tačke i pomera okolni materijal ulevo ili udesno da bi svi klipovi ostali na okupu, bez praznina.
3.1.10.
Korišćenje alatke Ripple Edit
Jedna od osobina komandi Insert i Extract jeste pomeranje sadržaja ulevo (Insert) ili udesno (Extract). Takvo pomeranje sadržaja naziva se mreškanje (engl. rippling), jer podseća na sitne talase u kadi. Smisao montaže alatkom Ripple Edit je u tome da se prilikom izmena očuva položaj susednog sadržaja u odnosu na izmenjeni. Vratite se na sekvencu OVERLAY sačinjenu od tri klipa postavljena jedan za drugim: Car_01, Car_03, Car_02. U ovoj vežbi ćete produžiti klip Car_03 tako što ćete otkriti više materijala pre njegove ulazne tačke na vremenskoj osi:
1. Alatku Selection (V) postavite na početak instance klipa Saleen_Car_03 tako da zagrada bude okrenuta udesno. Pre nego što uhvatite ivicu klipa, pritisnite taster Ctrl da biste alatku Trim-in pretvorili u alatku Ripple-in, čija je ikonica veća i deblja.
2. I dalje držeći taster Ctrl, pritisnite i povucite ulaznu tačku ulevo da biste otkrili još materijala i istovremeno materijal desno od tačke koju menjate gurnuli dalje udesno po vremenskoj osi. Alatkom Ripple Edit možete opsecati i podešavati ulaznu i izlaznu tačku instance klipa, a u isto vreme očuvati tačke rezova između susednih klipa.
Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža
107
Dok montirate alatkom Ripple Edit, monitor Program daje dvostruki prikaz - na levoj strani se vidi poslednji kadar klipa 1, prvi pre reza, a na desnoj prvi kadar klipa 2 koji se dinamički menja dok povlačite mišem. Alatka Ripple-out funkcioniše na sličan način kada je koristite na kraju klipa. Ukoliko vam je postupak montaže ovom alatkom nejasan, evo kratkog podsetnika: • Povlačenje početka klipa ulcvo alatkom Ripple-in produžiće klip i gurnuti materijal udesno. • Povlačenje početka klipa udesno alatkom Ripple-in, skratiće klip i povući materijal ulevo. • Povlačenje kraja klipa udesno alatkom Ripple-out produžiće trajanje klipa i gurnuti materijal udesno. • Povlačenje kraja klipa ulevo alatkom Ripple-out skratiće klip i povući materijal ulevo. U svim navedenim primerima, rez između klipa koji menjate i susednog sadržaja biće očuvan.
3.1.11.
Opcija Ripple Delete
Kada se desi da vam na vremenskoj osi ostane prazan prostor, desnim tasterom miša pritisnite unutar tog prostora i odaberite opciju Ripple Delete. Tako ćete obrisati prazninu povlačeći ulevo materijal koji se nalazi desno od praznine.
108
Audio-video aplikacije
Kao i komanda Insert koja pomera sve kanale, montiranje opcijama Ripple i Ripple Delete pomeriće sadržinu svih kanala ulevo ili udesno, zavisno od toga šta menjate. Zaključani kanali, naravno, neće biti izmenjeni. Ako je na vremenskoj osi sve lepo poravnato, a otkrijete prazninu u kanalu Video 1, verovatno ćete otključati sve zaključane kanale i onda ukloniti procep. Ipak, treba da vas upozorim da opcijom Ripple ne možete u svim kanalima pomerati proizvoljnu količinu materijala, i da možda nećete moći da montirate. Ukoliko izlaznu tačku klipa pomerate ulevo, a na drugim kanalima se nalaze stavke koje ne dozvoljavaju pomeranje ulevo, Premiere neće izvršiti komandu. Nažalost, program vas neće upozoriti da nešto nije u redu i gde je problem. Simptome ćete morati sami da otkrijete na osnovu iskustva i oštrog oka. U svakom slučaju, zaključavanje kanala u kojima nema prostora za pomeranje sadržaja omogućiće ispravno pomeranje sadržaja u ostalim kanalima.
3.1.12.
Paleta alatki
Paleta alatki (Tool Palette) vizuelna je kutija iz koje možete birati alatke za razne vrste izmena vremenske ose. Ako vam se ne dopada da ih birate pritiskajući mišem, svaka alatka ima i prečicu s tastature. Kada izaberete alatku, pokazivač miša će dobiti odgovarajuću ikonicu. Dok je alatka aktivna, pritiskanje i povlačenje po vremenskoj osi izvršiće njenu funkciju.
Adobe Premiere Pro CS3 - Montaža
109
Paleta alatki sadrži brojne alatke za montiranje i raspoređivanje medija u prozoru Timeline. Odozgo nadole alatke su: • Selection (prečica: V). Standardan pokazivač za biranje. Pritisnite taster Ctrl da biste alatku Selection pretvorili u alatku Ripple Edit, • Track Select (prečica: M). Koristi se za biranje sveg sadržaja u određenom kanalu. Pritisnite taster Shift i ta alatka će se pretvoriti u alatku Multi-track Selection, koja bira sve kanale. Alatka bira materijal od mesta koje ste pritisnuli vrhom alatke do desnog kraja vremenske ose. • Ripple Edit (prečica: B). Omogućava podešavanje ulazne ili izlazne tačke instance klipa na vremenskoj osi, a preostali sadržaj pomera ulevo ili udesno i tako čuva rezove. • Rolling Edit (prečica: N). Omogućava dinamičko premeštanje reza između dva klipa, ažurirajući izlaznu tačku klipa levo od reza i ulaznu tačku klipa desno od reza. • Rate Stretch (prečica: X). Omogućava produžavanje ili skraćivanje klipa na vremenskoj osi usporavanjem ili ubrzavanjem klipa, pa ulazna i izlazna tačka ostaju nepromenjene. • Razor (prečica: C). Ovom alatkom ćete praviti rezove na pojedinačnim klipovima na vremenskoj osi. Držite pritisnut taster Shift da biste odjednom napravili rez kroz ćelu vremensku osu na mestu koje ste pritisnuli. • Slip (prečica: Y). Pomera deo klipa koji će se videti u okviru granica izabrane instance tog klipa. Tako možete izabrati drugi deo klipa, a on će zauzimati isti prostor na vremenskoj osi. Kada vremenskoj osi dodate klip, možda nećete upotrebiti sav izvorni materijal. Ako ste upotrebili samo pet sekundi klipa koji traje deset sekundi, negde izvan ulazne i izlazne tačke ostaje vam još pet neiskorišćenih sekundi. Kada klip postavite u sekvencu i uklopite sa ostalim materijalom, alatkom Slip možete pomerati sadržaj tog klipa u okvirima njegovih granica na vremenskoj osi. Pomerite vidljivi materijal ulevo ili udesno da biste prikazali drugih pet sekundi klipa, a da ne izmenite granice klipa na vremenskoj osi. • Slide (prečica: U). Omogućava pomeranje izabranog sadržaja preko susednog klipa. Ako pomerate udesno, klip levo od pomeranog sadržaja biće produžen (izlazna tačka će mu biti pomerena udesno), a klip desno biće prekriven pomeranim sadržajem (i obrnuto). • Pen (prečica: P). Omogućava da birate i pravite ključne kadrove u prozoru Timeline. Kada držite pritisnut taster Ctrl, možete dodavati ključne kadrove. Kada držite pritisnut taster Shift možete izabrati nesusedne ključne kadrove i istovremeno ih podešavati.
110
Audio-video aplikacije
• Hand (prečica: H). Alatka kojom možete pritisnuti povući područje za pregled vremenske ose ulevo ili udesno. Njom ćete uhvatiti mesto gde ste pritisnuli i povući mišem ulevo ili udesno. • Zoom (prečica: Z). Menja razmeru vremenske ose. Kada izaberete ovu alatku i pritisnete taster miša, uvećaćete prikaz. Ako držite taster Alt i pritisnete, umanjićete prikaz.
3.1.13.
Rezime
Vežbajte i sve kockice će se složiti. Najvažnije je da zapamtite kako se koristi taster Ctrl i alatke Ripple. Bilo da na vremenskoj osi pomerate rez ili materijal, pomoću komande Insert ili Extract, taster Ctrl je modifikator za sve funkcije alatke Ripple. Koristićete ga da biste uklanjali materijal prilikom povlačenja i da biste umetnuli materijal prilikom prevlačenja. Pored toga, modifikatorski taster Ctrl pretvara standardnu alatku Selection u alatku Ripple Edit, pa će rezovi ostati bešavni. Dok montirate, obratite pažnju na to koji su kanali zaključani i zašto, i pokušajte da napravite logičan raspored medija na vremenskoj osi. Glavnu sekvencu izgradite u kanalu Video 1 i, pre nego što počnete da dodajete naslove i prelaze, složite sekvencu što je moguće urednije i čvršće. Tako ćete izbeći kasnije glavobolje jer nećete morati da umećete i pomerate klipove. Evo strukture za izgradnju sekvenci koja prilično dobro funkcioniše. Ona obično iziskuje montažu glavnog video i zvučnog materijala u određenim kanalima. Sve naslove, grafiku, muziku i dodatne zvučne efekte postavljajte na posebne kanale i dajte im odgovarajuća imena. Lako uočavanje šta je šta u montiranom materijalu olakšava upravljanje sekvencama i sadržajem. Kada radite sa ugnježđenim sekvencama, deljenje montiranog materijala u radne odeljke pomaže da organizujete proces rada na projektu. Ako je logično da projekat izdelite na manje delove i posebne odeljke, napravite novu sekvencu za svaki takav deo. Znači, prvo oblikujte materijal montirajući sekvence, a potom se pripremite za dodavanje prelaza i korišćenje prozora Effect Controls.
Glava 4 Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi
4.1.
Izrada prelaza u programu Premiere Pro
Prelaz (engl. transilion) služi za prebacivanje iz jednog momenta u drugi. U obradi digitalnog videa, prelaz je vizuelna metoda koja se koristi za prebacivanje iz jednog snimka u sledeći. Odabrana vrsta prelaza - jednostavan rez, pretapanje ili neki složeniji efekti može imati bitnu ulogu u dočaravanju raspoloženja u projektu. Na primer, efekti pretapanja (Dissolve) i brisanja (Wipe), mogu dočarati prolaženje vremena, a ravni rezovi ubrzavaju ritam sekvence. U sceni koja prikazuje osobu kako celo jutro proučava program trke i šanse pojedinih trkačkih konja, pretapanje i brisanje pomoći će da se dočara prolaženje vremena. Međutim, kada lik posmatra uzbudljivu trku konja, takvi prelazi bi mogli uništiti kontinuitet akcije. Rezovi sa trke na junaka i nazad, pomoći će da se održi ritam i napetost scene. Kad god montirate i birate prelaze zapitajte se: šta pokušavam da kažem i kome to govorim? U nekim slučajevima, standardni prelazi neće pomoći da postignete odgovarajući izgled ili osećaj u projektu. U ovoj vežbi prikazano je ponašanje prelaza u Premiereu Pro, pa ćete lakše odlučiti koji vam efekat najviše odgovara.
4.1.1.
Osnove jednokanalnog prelaza
Prethodne verzije programa Premiere koristile su A/B montažu: prelazi su mogli biti dodavani samo posebnom kanalu između kanala A i B. Premiere Pro koristi jednokanalnu montažu, pa je dodavanje prelaza u njemu jednostavnije i fleksibilnije. Prelaz možete postaviti na početak klipa, na kraj klipa ili na rez između dva susedna klipa. To znači da, ako postavite dva klipa jedan uz drugi, možete prevući prelaz iz prozora Effects i spustiti ga na rez između tih klipova. U Premiereu Pro, svetloljubičaste trake predstavljaju prelaz i povezuju susedne klipove u jednom kanalu na vremenskoj osi. Kada pritisnete i izaberete prelaz, njegova svojstva i simulirani kanali A i B pojavljuju se u prozoru Effect Controls. U ovom primeru izabran je prelaz Wipe, što se vidi u monitoru Program.
112
Audio-video aplikacije
Premiere Pro dodaje odgovarajući sadržaj i koristi ga u prelazu. Prelazi mogu biti postavljeni između svih elemenata sadržaja u svim kanalima, zvučnim i video. Najzad, ako vam se više dopada prikaz iz A/B montaže, upotrebite prozor Effect Controls da biste pogledali AB odnos između prelaza i da biste došli do namenskih kontrola prelaza. Kada sadržaju na vremenskoj osi dodate prelaz, Premiere mora vizuelizovati fajlove za pregled da bi se postigao pun kvalitet reprodukovanja instance prelaza. Crvene trake biće prikazane iznad svih instanci prelaza dok ne vizuelizujete fajlove za pregled (tako što ćete pritisnuti Enter). Prelazi na jednom ili dva DV klipa, obično će se bez problema reprodukovati u realnom vremenu.
4.1.2.
Prozor Effects
Svi zvučni i video efekti i prelazi nalaze se u prozoru Effects. Da biste ga otvorili, odaberite Window > Effects ili pritisnite karticu Effects u prozoru Project. Prozor Effects ima četiri glavna direktorijuma: • Audio Effects (zvučni efekti) • Audio Transitions (zvučni prelazi) • Video Effects (video-efekti) • Video Transitions (video-prelazi)
Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi
113
Svaki prozor sadrži poddirektorijume u kojima su efekti ili prelazi grupisani po kategorijama. Da biste pronašli efekat, pregledajte poddirektorijume tako što ćete ih proširiti i pogledati njihov sadržaj, ili u polje Contains na vrhu prozora unesite ime efekta. Dok upisujete ime u polje Contains, Premiere proširuje direktorijume pokazujući stavke koje odgovaraju kriterijumu pretrage. Na primer, dok upisujete reč „dissolve", Premiere prvo prikazuje sve prelaze i efekte čije ime počinje na "d", potom samo one čije ime počinje sa "di", i tako sve dok ne dođe do onih u čijem imenu se nalazi reč "dissolve". Brisanjem slova vratićete se kroz prikaz rezultata pretrage. Dok pregledate prelaze, jedan zvučni i jedan video prelaz, izgledaće drugačije jer su njihove ikonice uokvirene crvenim ramom. To su podrazumevani prelazi. Podrazumevani prelazi (engl. default transitions) koriste se za automatizovane zadatke i brzo postavljanje preko prečica s tastature.
4.1.3.
Zvučni prelazi
U proširenim direktorijumima Audio i Video Transitions, možete videti da se izbor zvučnih prelaza svodi na dva različita efekta Fade. Za video je dostupno više prelaza. Podrazumevani prelazi su Constant Power i Cross Dissolve, i njihove ikonice videćete na ekranu uokvirene crvenim ramom. Direktorijum Audio Transitions sadrži samo jedan poddirektorijum nazvan Crossfade, u kom se nalaze dva prelaza: Constant Gain i Constant Power. Oba prelaza omogućavaju postepeno jačanje klipa od njegovog početka, slabljenje klipa ka kraju (engl. fading) i pretapanje između dva klipa (engl. crossfading). Razlika između prelaza Constant Gain i Constant Power je suptilna ali primetna.
114
Audio-video aplikacije
Prelaz Constant Gain uvek menja jačinu u ravnom, dijagonalnom pravcu. Kada ga koristite da bi se jačina zvuka postepeno povećavala od početka klipa, jačina zvuka će u kadru 1 biti 0%, a na kraju prelaza će biti 100%. Tokom prelaza, jačina zvuka će konstantno, ujednačeno rasti, pravom linijom rasta. Prelaz Constant Power je nešto drugačiji. Kada ga koristite za pojačavanje, on će jačinu podizati od 0% do 100% u startu strmom krivom koja prvo brzo pojačava zvuk, a potom ga polako podiže do granice od 100%. Umesto da na polovini prelaza jačina zvuka bude 50%, na polovini prelaza Constant Power jačina će biti oko 75%, a potom će se sporije podizati do 100%.
I posmatranje ikonica tih prelaza govori vam kako svaki od njih radi. Za opšte svrhe postepenog pojačavanja ili slabljenja, uvek koristite prelaz Constant Gain, koji daje progresivno, jednostavno menjanje jačine. Za prelaz između dva klipa, koristite Constant Power. Kada na taj način pretapate klipove, umesto da oslabi na pola, nivo zvuka ostaje nešto viši i ne slabi previše tokom prelaza. U oba slučaja, prelaze možete vrlo brzo dodati da bi klipovi postepeno došli do određenog nivoa.
4.1.4.
Video-prelazi
Direktorijum Video Transitions sadrži deset poddirektorijuma za kategorije prelaza: • 3D Motion. Sadrži prelaze s trodimenzionalnim svojstvima koja se otkrivaju tokom sekvence. Na primer, kocka koja se vrti i u jednom snimku se vidi na jednoj strani, a u drugom na drugoj.
• Dissolve. Sadrži metode za postepeno pretapanje jednog snimka u drugi. To je direktorijum iz kog se najčešće biraju prelazi.
Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi
115
• Iris. Sadrži prelaze koji počinju iz centralnog oblika i šire se, poput otvora blende na kameri.
• Map. Sadrži prelaze koji omogućavaju međusobno mapiranje određenih svojstava slika (luma i channel). Možda bi bilo bolje da te prelaze nazivamo efektima jer se ne pravi prelaz između klipa već se u njima dva klipa preklapaju.
• Page Peel. Sadrži prelaze koji "ljušte" sliku na različite načine, otkrivajući sledeći snimak. • Slide. Sadrži prelaze koji na razne načine povlače jednu sliku preko druge. Postoji i više trakastih prelaza; oni izgledaju kao trake materijala koje nezavisno klize i spajaju se kako bi sačinile sledeći snimak. • Special Effect. Sadrži prelaze koji više liče na efekte. Na primer, prelaz Displace prvom snimku dodaje sliku drugog snimka, i to ne kao prelaz, već kao efekat. ThreeD mapira odlaznu sliku u crveno, a dolaznu u plavo, poput efekta koji se dobija kada nosite 3D naočari s crvenim i plavim staklom. Ovi efekti se i dalje smatraju prelazima jer zahtevaju dva izvora videa. Prelaz Displace postavlja dve slike jednu preko druge, a informacije o crvenoj zelenoj i plavoj boji (RGB) odlaznog klipa A izmeštaju piksele dolaznog klipa B. Prelaz Three-D stvara crveno-plavi efekat. Ovo nisu pravi dinamički prelazi već efekti s preklapanjem.
116
Audio-video aplikacije
• Stretch. Sadrži prelaze u kojima dolazne slike počinju od određene veličine i na različite načine se razvlače dok ne budu prikazane. • Wipe. Sadrži prelaze koji koriste tehniku brisanja linija ili oblika u zadatom pravcu dok se ne otkrije dolazni snimak. Prelazi Wipe su na drugom mestu liste omiljenih prelaza jer ako uskladite vreme brisanja sa akcijom na snimku, prelaz možete utopiti u akciju i sakriti rez. • Zoom. Sadrži prelaze koji uvećavaju ili umanjuju slike i tako sakrivaju rezove između snimaka. Cross Zoom, na primer, mnogo zumira odlaznu sliku, pravi rez prema krupnom planu dolazne slike, i potom brzo otkriva celu dolaznu sliku. Rezultat je brzo uvećavanje i umanjivanje u trenutku kada jedan snimak prelazi u drugi. Mada postoji dovoljno prelaza za obavljanje raznih zadataka i za kreativno izražavanje, broj opcija prelaza možete i uvećati ukoliko uložite sredstva u karticu za učitavanje nekog nezavisnog proizvođača. Na primer, ako snimate venčanja i slične događaje i trebaju vam prelazi s bojom, pokretom i "karakterom", moći ćete da iskoristite i opcije koje ne spadaju u standardne prelaze dobijene s Premiereom Pro. Ako snimate filmove, TV emisije, spotove, ili ukoliko vam je montaža samo hobi, i prelazi ponuđeni u programu biće vam sasvim dovoljni. Jedini savet je da budete umereni kada birate prelaze i da na umu imate publiku i ton prelaza. Prelaz Star Iris Wipe jeste blještav i primamljiv, ali možda će Cross Dissolve više odgovarati tonu projekta. Ako dok montirate na vremenskoj osi dođete do kraja snimka i poželite da on postepeno izbledi, ili naiđete na rez na koji hoćete da primenite prelaz, dovoljna je prečica s tastature da biste na tekući položaj linije Edit dodali podrazumevani prelaz.
4.1.5.
Podrazumevani prelaz
Cross Dissolve je fabrički podešen podrazumevani video-prelaz u programu Premiere Pro. Vi biste možda želeli da prečicom s tastature dolazite do nekog drugog prelaza. Da biste izabrali podrazumevani prelaz, odaberite ga sa liste u prozoru Effects. Dok je prelaz istaknut, iz menija prozora Effects izaberite opciju Set Selected as Default Transition. Ikonica prelaza dobiće crveni okvir što znači da je to sada podrazumevani prelaz. Za podrazumevane prelaze možete odabrati samo po jedan zvučni i jedan video prelaz.
Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi
117
Podrazumevane zvučne i video prelaze brzo ćete dodati vremenskoj osi pomoću prečica s tastature. Ctrl + D dodaje podrazumevani video-prelaz, a Ctrl + Shift + D dodaje podrazumevani zvučni prelaz. Položaj indikatora CTI i odabrani ciljni kanali odrediće mesto na koje će prelaz biti postavljen.
4.1.6.
Podrazumevano trajanje
Među ostalim parametrima projekta možete zadati i podrazumevano trajanje prelaza. Izaberite Edit > Preferences > General, pa unesite broj kadrova za podrazumevano trajanje video-prelaza (Video Default Transition Duration) i broj sekundi za podrazumevano trajanje zvučnih prelaza (Audio Default Transition Duration). Svaki put kada vremenskoj osi dodate prelaz, on će trajati zadati broj kadrova ili sekundi.
118
Audio-video aplikacije
U okviru za dijalog General Preferences, možete zadati podrazumevano trajanje video i zvučnih prelaza. Trajanje video-prelaza zadaćete u kadrovima, a trajanje zvučnih prelaza može biti zasnovano i na podkadrovima. Na primer, 0.05 je ispravna vrednost za kratak zvučni preiaz. Ako tokom rada morate da promenite vrednost, iz menija prozora Effects odaberite Default Transition Duration. Kada između klipa dodajete mnogo prelaza da rezovi ne bi bili ravni, obično se skraćuje trajanje zvučnih prelaza na nešto manje od sekunde. Ponekad i prelaz od 0,10 sekunde reši problem praskanja koje se javlja kada napravite direktan rez između dva zvučna klipa. Za istovremeno izbleđivanje ili postepeno pojavljivanje zvučnih i video klipa, obično je dovoljna jedna sekunda, ali trajanje prelaza uglavnom će zavisiti od vremenskog trenutka, tempa i ličnog ukusa.
4.1.7.
Namenski "sandučići"
Ako određenu grupu prelaza često koristite i mrzi vas da svaki put prolazite kroz direktorijume da biste do njih došli, u prozoru Effects možete napraviti novo "sanduče" i u njega smestiti omiljene prelaze. Iz menija prozora odaberite New Custom Bin ili pritisnite ikonicu foldera (omotnice) u donjem desnom uglu prozora. Prelaze ili filtre koje najčešće koristite sada možete prevlačiti u namensko sanduče i sandučetu dati odgovarajuće ime. Pri tom, prelazi i efekti se neće premestiti iz svojih direktorijuma, već će Premiere u namensko sanduče samo postaviti prečice do njih. Preporučuje se da napravite sanduče za omiljene prelaze i još jedno za omiljene efekte. Kada su tako organizovani, lakše ćete ih prevlačiti na vremensku osu.
4.1.8.
Prevlačenje prelaza
Prelaze ćete na vremensku osu postavljati na tri načina: • da počinju od reza • da se završavaju u rezu • da budu centrirani na rezu Metoda koju ćete odabrati zavisi od okolnog sadržaja i položaja pokazivača miša kada pustite prelaz.
4.1.9.
Dodavanje prelaza jednom klipu
Kada radite s jednim klipom, na primer, kada hoćete da se on postepeno pojavi iz crnog ekrana, prelaz ćete postaviti tako da počinje ili da se završava u rezu. Početak od reza znači da će, kada ga spustite na vremensku osu, prelaz početi od tačke reza u koju ste ga umetnuli.
Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi
119
Na primer, ako hoćete da se prvi kadar klipa postepeno pojavi iz crnog ekrana, treba vam prelaz koji će početi od reza - na početku tog početnog klipa. Prevucite prelaz Cross Dissolve (Video Transitions/Dissolve) na početak klipa. Pošto levo od prvog klipa nema drugog medija, pojaviće se plava linija koja označava početak prelaza, a desno od nje ikonica prelaza koja označava mesto na kom se prelaz dešava. Obratite pažnju na zatamnjeno područje koje se pojavljuje kada prelaz zadržite iznad početka snimka. Ono vam pokazuje trajanje prelaza. Pustite taster miša da biste prelaz Cross Dissolve dodali klipu. Klip će dobiti i vizuelnu pomoć - traku na vrhu klipa koja govori da mu je dodat prelaz.
120
Audio-video aplikacije
Ne zaboravite, da bi prelaz počeo ili se završio u rezu, neposredno uz klip ne sme biti drugog materijala. Materijal koji se nalazi direktno levo ili desno od klipa biće ugrađen u prelaz. Da biste napravili čist početni ili završni prelaz iz crnog ekrana ili u crn ekran, treba vam praznina od bar jednog kadra između klipa da prelaz ne bi spojio materijal.
4.1.10.
Postavljanje prelaza između dva snimka
Da biste napravili uravnotežen prelaz između dva snimka, centrirajte prelaz u rezu. Centriranje je dostupno samo kada postoji rez između dva snimka. Kada prelaz prevučete iznad reza između dva snimka i zadržite pokazivač miša na sredini reza, plava linija će se pojaviti u sredini ikonice prelaza. To znači da će pola prelaza biti na jednoj strani reza, a pola na drugoj. Premiere će upotrebiti jednak broj kadrova iz svakog snimka da bi ispravno prikazao prelaz. Ako ste prelaz koji traje 30 kadrova postavili između snimaka 1 i 2, Premieru će trebati dodatnih 15 kadrova od početka snimka 2 i 15 kadrova od kraja snimka 1. Ukoliko za snimak 2 imate samo 10 dodatnih kadrova, Premiere će prelaz podesiti tako da traje 20 kadrova i iskoristiće po 10 dodatnih kadrova iz snimaka kako bi prelaz ostao centriran. Ipak, ponekad vam za prelaz neće trebati tako savršena simetrija, što nas vraća tehnikama prelaza koji počinju ili se završavaju u rezu primenjenim na dva klipa.
Prevucite prelaz direktno na tačku reza između dva klipa da biste dobili uravnotežen, centriran prelaz koji će spojiti ta dva snimka. Prevucite klip levo od reza između dva snimka da bi se pojavila ikonica za prelaz koji se završava u rezu. Tekuća tačka reza između snimaka biće kraj prelaza kada ga postavite na vremensku osu.
Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi
121
Premiere dodaje još materijala iz drugog snimka tako da prelaz bude ispravan. Ako se prelaz od 30 kadrova završava u rezu između snimaka 1 i 2, Premiereu će trebati 30 dodatnih kadrova s početka snimka 2 da bi prelaz bio ispravno prikazan. Kad nema dovoljno materijala, na primer ako imate samo 20 kadrova, Premiere skraćuje trajanje prelaza na 20 kadrova. Kada prevučete prelaz i spustite ga levo od reza, videćete ikonicu za prelaz koji se završava u rezu. Prelaz će biti završen u tekućoj tački reza - tada će se slika potpuno fokusirati na sledeći snimak. Prevucite prelaz desno od reza između snimaka 1 i 2 da biste dobili ikonicu prelaza koji počinje od reza. Ukoliko koristite podrazumevano trajanje iz prethodnog primera, prelazu će trebati 30 dodatnih kadrova završnog materijala iz snimka 1 kako bi počeo od reza i napravio prelaz ka snimku 2. I u ovom slučaju, ako je dostupno manje kadrova, Premiere će skratiti prelaz na taj broj kadrova. Pri nekim uvećanjima možda neće biti dovoljno prostora da prevučcte prelaz levo ili desno od reza. Ako ste toliko umanjili prikaz da nekoliko piksela na ekranu predstavlja nekoliko sekundi materijala, moći ćete samo da centrirate prelaz u rezu. Ne brinite, u prozoru Effect Controls lako ćete podesiti poravnanje prelaza koji je već postavljen.
4.1.11.
Prečice s tastature i dodavanje podrazumevanih prelaza
Ako vam se miš umorio od sveg ovog prevlačenja, vremenskoj osi prelaze možete dodati i pomoću jednostavnih komandi s tastature: Ctrl + D da biste dodali video-prelaz, i kombinaciju Ctrl + Shift + D da biste dodali zvučni prelaz. Da biste vremenskoj osi dodali podrazumevani prelaz, prvo morate odabrati ciljni kanal i zadati mesto postavljanja pomoću linije Edit. Prelaz ćete ispravno dodati ako je linija Edit postavljena unutar sadržaja klipa na ciljnom kanalu i u blizini tačke reza ili tačno na njoj. Podrazumevane prelaze možete primeniti na audio i video klipove na samo tri osnovna načina: • da počinju u rezu na jednostranom početku klipa
122
Audio-video aplikacije
• da se završavaju u rezu na jednostranom kraju klipa • centrirane u rezu između dva susedna klipa Koristeći prečice za prelazak na sledeći rez (Page Up i Page Down), brzo ćete doći do reza. Potom pritisnite Ctrl + D da biste dodali video-prelaz ili Ctrl + Shift + D da biste dodali zvučni prelaz. Samo vodite računa o tome koji su kanali ciljni i gde se nalazi linija Edit. Pošto sada znate kako da postavite prelaze, pogledajte prozor Effect Controls u kom ćete podešavati prelaze koji se već nalaze na vremenskoj osi.
4.1.12.
Prozor Effect Controls
Sve parametre efekata i prelaza možete podešavati i dodeljivati u prozoru Effect Controls. Dvaput pritisnite ikonicu prelaza u prozoru Timeline i izabrani prelaz će se otvoriti u prozoru Effect Controls. Isti prozor ćete otvoriti i ako odaberete sledeću putanju Windows > Effect Controls ili pritisnete karticu Effect Controls u prozoru Monitor.
U prozoru Effect Controls postoje dva glavna područja: levo je područje s parametrima (Settings), a desno je područje za navigaciju i ključne kadrove (Navigation and Keyframe, koristi se za efekte). Područje Settings prikazuje ime sekvence u kojoj radite i vrstu prelaza koji je otvoren. Ispod se nalazi opis prelaza i dugme Preview Play. Pritisnite dugme da biste u umanjenom prikazu reprodukovali primenjeni prelaz. Prilikom pregledanja prelaza prozor Thumbnail Preview podrazumevano prikazuje samo ikonice. Da biste videli kako izgleda video na vremenskoj osi, morate potvrditi polje Show Actual Sources. Aktivno polje Duration omogućava dinamičko menjanje vrednosti kojom ćete produžiti ili skratiti prelaz. Na padajućoj listi polja Alignment ponuđene su metode poravnanja: Start at Cut (početak od reza), End at Cut (kraj u rezu) i Center at Cut (centriran u rezu). Sve tri poštuju originalnu tačku reza koju ste dodelili klipovima. Veliki prozori za pregled Start i End omogućavaju prilagođavanje procentualne vrednosti od koje će prelaz početi i u kojoj će
Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi
123
se završiti, a prikazaće i tok prelaza, od snimka u kanalu A (početak) do snimka u kanalu B (kraj).
Kada izaberete prelaz, u odeljku Settings prozora Effect Controls vide se imena sekvence i prelaza, kratak opis prelaza, prikazi, parametri trajanja i poravnanja, i opcija za prikazivanje pravih kadrova izvora.
Dok je prelaz izabran na vremenskoj osi, prozor Effect Controls prikazuje njegove parametre i prikaz sa A i B kanalima. U odeljku Navigation na desnoj strani, videćete prikaz prelaza i materijala koji on pokriva, u režimu A/B montaže. Klip na vrhu je u kanalu A (pogledajte ikonicu), B je donji kanal, a prelaz je u sredini. Jarko obojen deo klipa je deo koji se koristi i on se vidi pri reprodukovanju u prozoru Timeline. Dodatni neiskorišćen materijal, ako ga ima, zatamnjen je nakon prelaza u kanalu A ili pre prelaza u kanalu B. Pošto možete da vidite ima li još materijala, lako ćete znati šta možete izmeniti na prelazu.
124
Audio-video aplikacije
Zadržite pokazivač miša iznad tačke reza između dva klipa da biste došli do alatke Rolling Edit, koja omogučava da pomerate rez između klipova i da istovremeno pomerate ceo prelaz. Zadržite pokazivač na prelazu da biste aktivirali alatku Slide, koja omogućava da sačuvate tačku reza između klipova, ali pomera prelaz na drugo mesto na vremenskoj osi, ne menjajući pri tom njegovu dužinu. Zadržite pokazivač na bilo kom klipu blizu tačke reza da biste aktivirali alatku Ripple Edit, kojom možete povlačiti materijal u klipu uz očuvanje prelaza i međusobnog odnosa susednih klipova. Kada u režimu prikaza Transition prozora Effect Controls, pomerate liniju Edit, monitor Program daje prikaz novog reza - na levoj strani pokazuje poslednji kadar pre reza, a na desnoj prvi kadar nakon reza. Brojač kadrova u donjem levom uglu monitora Program govori za koliko kadrova ste pomerili liniju. Traka područja za pregled omogućava zumiranje i kretanje do različitih delova materijala. CTI možete pomerati preko vremenske ose ili u području Navigation prozora Effect Controls. Da biste izmenili prelaz i materijal klipa, pritiskajte, povlačite i pomerajte prelaz ili ivice klipa koristeći razne alatke za montažu koje će se pojavljivati zavisno od položaja pokazivača.
4.1.13.
Podešavanje prelaza u prozoru Effect Controls
Bela linija u sredini kanala označava originalnu fizičku tačku reza između dva klipa. Birajte različite položaje prelaza (Start at Cut, End at Cut i Center at Cut), i videćete da se poravnanje prelaza prikazuje u odnosu na tačku reza. Tačku reza možete promeniti povlačenjem bele linije Edit. Da biste to ispravno uradili, zadržite pokazivač miša na liniji Edit dok se ne pojavi ikonica alatke Rolling Edit. Linija Edit će biti ažurirana u prozoru Timeline, a u monitoru Program videćete ažurirane kadrove pre i nakon novog reza. Kada povučete liniju Edit, videćete i da je trajanje i poravnanje prelaza očuvano. Dok povlačite liniju Edit, dvostruki prikaz u monitoru Program otkriva poslednji kadar u kanalu A na levoj strani, i prvi kadar u kanalu B na desnoj strani. Da biste izmenili položaj prelaza, a sačuvali originalnu tačku reza, zadržite pokazivač miša na granici prelaza dok se ne pojavi
Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi
125
ikonica alatke Slide. Pomerajte prelaz da biste promenili njegov položaj i očuvali njegovu dužinu. U dvostrukom prikazu videćete isti poslednji kadar u kanalu A i prvi kadar u kanalu B. Da biste prelaz produžili ili skratili s kraja ili početka, zadržite pokazivač miša iznad ivice prelaza dok se ne aktivira alatka Edge Trim. Pritisnite i povucite ulevo ili udesno da biste produžili ili skratili prelaz. Povlačenjem desne ivice pomerićete ulaznu tačku u B kanalu, pa će desna strana dvostrukog prikaza u monitoru Program biti ažurirana. Ako povučete levu ivicu, izmenićete poslednji kadar u kanalu A, pa će leva strana dvostrukog prikaza u monitoru Program biti ažurirana.
Kada pomerite prelaz, pojaviće se drugi dvostruki prikaz u kom će se, na levoj strani, videti prvi kadar odlaznog snimka koji će biti uključen u prelaz, i desno, poslednji kadar dolaznog snimka koji će biti uključen u prelaz. Informacije o vremenskom kodu na dnu monitora Program, ukazuju tačan položaj ulazne i izlazne tačke pomerenog prelaza.
126
Audio-video aplikacije
Da biste povlačili materijal klipa ispod prelaza (Ripple Edit), postavite pokazivač miša neznatno unutar ivice klipa u kanalu A ili B. Kada vidite ikonicu alatke Thick Ripple Edit, možete pomerati ulaznu ili izlaznu tačku tog klipa i tako pomeriti sve kanale u vremenskoj osi ulevo ili udesno. Dvostruki prikaz otkriva ivični kadar koji podešavate, kanal A će biti levo, a B desno.
4.1.14.
Podešavanje prelaza u prozoru Timeline
Kada ne koristite prozor Effect Controls, prelaze možete podešavati i u prozoru Timeline. Ukoliko je prikaz kanala sažet, moći ćete samo da menjate trajanje prelaza povlačenjem njegovih ivica i da pomerate prelaz na različita mesta između dva klipa. Kada je prikaz kanala proširen, u njegovom gornjem delu ćete videti prelaz, a u donjem tačku reza između klipova. Da biste menjali prelaz, pritiskajte i podešavajte unutar granica trake koja predstavlja prelaz. Da biste podešavali klip (metodama Ripple i Rolling
Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi
127
Edit), izaberite odgovarajuću alatku ili modifikatorski taster koji služi kao prečica za njene aktiviranje, i pritiskajte i povlačite ispod prikaza prelaza, u odeljku sa tačkom reza. Mada podešavanjem prelaza na vremenskoj osi ne gubite nijednu opciju, nećete moći da vidite dodatan dostupan materijal. Zato, ako povlačite ivicu prelaza u vremenskoj osi, a ona neće da se pomeri dalje od određene tačke, dvaput pritisnite prelaz i pogledajte prozor Effect Controls. Videćete da nema dodatnog materijala za izmenu koju pokušavate da napravite.
4.1.15.
Rezime
Kada postavljate prelaz između dva klipa, zapravo definišete metodu kojom će jedan snimak preći u drugi. Prelazi mogu početi, završiti se ili biti centrirani u tački reza, a možete ih primeniti na sve kanale. Ukoliko bi sadržaj u kanalu Video 3 izgledao bolje sa prelazom ka drugom sadržaju, nemojte se ustručavati da dodate prelaz. Mogućnost da šest naslova pretapanjem prelazi jedan u drugi umesto da zauzimaju dva posebna kanala (kao u prethodnim verzijama programa Premiere), odlična je za uštedu vremena i prostora na ekranu. Mada ne morate odmah u potpunosti shvatiti sve alatke za podešavanje u prozoru Effect Controls, predlaže se da posmatrate video-klip i eksperimentišete. Dok se igrate, obratite pažnju na ulogu alatke Ripple Edit, koja se koristi za produžavanje i skraćivanje materijala u klipu dok dva klipa povezuje prelaz.
4.2.
Razumevanje tranzicija
Tranzicija omogućava kreiranje blagog prelaza između poslednjih nekoliko frejmova Klipa A i prvih nekoliko frejmova Klipa B. Tranzicije primenjujete u tačkama montiranja (editovanja), koje predstavljaju tačke na vremenskoj osi gde se jedan klip završava, a drugi počinje. Tačke montiranja su neka vrsta "tačaka spojeva između klipova".
Do sada ste upotrebljavali oštre prelaze između scena, gde naredni klip odmah kreće nakon završetka postojećeg klipa, odnosno slepljen je sa prethodnim klipom. Kao što
128
Audio-video aplikacije
je prikazano na slici, drugi klip ne počinje da se reprodukuje sve do tačke montiranja postavljene u okviru frejma 6 : 04. Još jedan način da se ovo izrazi je da početnu tačku drugog klipa predstavlja frejm 6 : 04. Do sada deluje prilično jednostavno, zar ne?
Međutim, nakon što dodate tranziciju, drugi klip počinjete da vidite pre nego što se dostigne njegova početna tačka. Ukoliko pažljivo ispitate frejm 3 : 21 koji je prikazan na slici, možete da primetite kako prvi klip počinje polako da nestaje, odnosno da se gubi, dok drugi klip počinje da se pojavljuje. (To se naziva pretapanje). Dakle, ovo inicira sledeće pitanje: Ukoliko je početna granična tačka drugog klipa određena tek frejmom 6 : 04, koji deo tog klipa ćete videti u okviru frejma 3 : 21? Odgovor je: materijal zaglavlja.
4.2.1.
Korišćenje glave i repa
Materijal glave predstavlja neiskorišćeni deo video klipa koji se nalazi ispred početne granične tačke klipa (ulazni rez). Neiskorišćeni deo video klipa koji se nalazi iza krajnje granične tečke (izlazni rez) naziva se materijal repa. Tranzicije se zasnivaju na materijalu glave i materijalu repa, kako bi se kreiralo pretapanje klipova pre i nakon tačaka editovanja. Ovo naglašava značaj činjenice da uvek sačuvate jednu ili dve dodatne sekunde video klipa na početku i kraju svakog klipa prilikom kreiranja samog video klipa.
Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi
129
Materijal glave klipa B prikazuje se pre tačke montiranja. Materijal repa klipa A prikazuje se i nakon tačke montiranja. Prilikom pretapanja jedne sekvence u drugu, što je prikazano na slici, koristi se oko 15 frejmova materijala glave Klipa A koji se nalazi ispred tačke montiranja. Nakon tačke montiranja, pretapanje upotrebljava oko 15 frejmova materijala sa repa Klipa B. U ovom primeru tranzicija je idealno postavljena na tačku montiranja i vi upotrebljavate 15 frejmova materijala glave i 15 frejmova materijala repa. Međutim, ovo je samo jedno od tri moguća načina postavljanja vaših tranzicija. Kada postavite tranziciju iznad tačke montiranja, zavisno od toga gde pustite taster miša, imate tri moguća načina za postavljanje tranzicije u odnosu na tačku montiranja: • postavljanje tranzicije u tački editovanja (Centet at Cut), • završavanje tranzicije u tački editovanja (End at Cut), • početak tranzicije u tački editovanja (Start at Cut). Slede prikazi naglog prelaza između scena, kao i sve tri opcije postavljanja tranzicija:
130
Audio-video aplikacije
Nagli prelaz (Straight cut)
Tranzicija u tački montiranja (Center at Cut)
Tranzicija počinje pre tačke montiranja i završava se nakon tačke montiranja. Ovakvo podešavanje omogučava da se koristi podjednaka količina materijala glave Klipa B i materijala repa Klipa A.
Adobe Premiere Pro CS3 - Prelazi
131
Početak u tački montiranja (Start at Cut)
Tranzicija počinje u tački montiranja. Ovakvo uređenje upotrebljava samo materijal repa Klipa A. Kraj u tački montiranja (End at Cut)
132
Audio-video aplikacije
Tranzicija se završava na izlaznom rezu. Ovakvo podešavanje se upotrebljava u slučaju da se koristi samo materijal glave Klipa B. Kao i u slučaju mnogih drugih funkcija programa Adobe Premiere Pro, pozicija tranzicija je utvrđena pozicijom na kojoj pustite taster miša u toku postavljanja tranzicije u tački montiranja. Svaka opcija za podešavanje vam daje drugačiji rezultat - a u nekim slučajevima i sam Premiere Pro umesto vas definiše način postavljanja tranzicije usled nedostatka materijala zaglavlja Klipa B ili nedostatka materijala repa Klipa A. U svim ostalim slučajevima odluka može biti čisto estetske prirode. Tranziciju možete postaviti i smaknuto u odnosu na tačku montiranja (Custom Start).
U prozoru Effect Controls možete izabrati prikaz realnih klipova koji su uključeni u prelaz umesto šematskih prikaza A i B.
Glava 5 Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
5.1.
Rad sa efektima u programu Premiere Pro
Rad sa efektima u programu Premiere Pro sličan je radu sa prelazima. Standardni efekti su, kao i prelazi, grupisani po tipu u prozoru Effects. Dodavaćete ih prevlačenjem iz prozora Effects na klipove na vremenskoj osi. Da biste fino podesili efekte, koristićete prozor Effect Controls, u kome se ogleda sva snaga programa Premiere Pro.
Kada na vremenskoj osi odaberete klip, prozor Effect Controls prikazaće parametre primenjenog efekta koje možete podesiti. Monitor Program prikazuje putanju efekta (engl. motionpath) sa ključnim kadrovima koje ste dodelili u prozoru Effect Controls.
5.1.1.
Standardni i fiksni efekti
Pre nego što dublje zaronite u podešavanje efekata u prozoru Effect Controls, morate upoznati dva tipa efekata koje možete podešavati: standardne efekte i fiksne efekte. Standardni efekti (engl. standard effects) jesu efekti koje Premiere nudi u direktorijumima
134
Audio-video aplikacije
prozora Effects. Morate ih ručno - prevlačenjem - primeniti na klipove. Fiksni efekti (engl. fixed effects) zapravo su osnovna svojstva klipa koja on podrazumevano ima kada ga postavite u kanal na vremenskoj osi. Video-klipovi imaju dva fiksna efekta: Motion (kretanje) i Opacity (neprovidnost). Zvučni odlomci imaju jedan fiksni efekat: jačinu zvuka, Volume.
Izabrani klip ima povezan zvuk i video, pa su tri fiksna efekta - Motion, Opacitv i Volume - odmah dostupna za podešavanje u prozoru Effect Controls. U prozoru Effect Controls vidi se ime izabranog klipa i otvorene sekvence, i prikaz klipa u desnom području prozora. Napomena: Ako ste radili u programu Adobe After Effects, izgled i način korišćenja prozora Effect Controls biće vam poznati. Pri osmišljavanju programa Premiere Pro, stručnjaci kompanije Adobe pokušali su da premoste neke razlike između ta dva programa. Postoje veliki deo osobina programa Premiere Pro projektovan po ugledu na odgovarajuće funkcije programa After Effects, ukoliko poznajte jedan program, lako ćete sa efektima raditi u oba.
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
5.1.2.
135
Fiksni video-efekti: Motion
Kada vremenskoj osi dodate video-klip, postavićete ga preko crnog, praznog kadra čiju ste veličinu definisali u prozoru Project Settings. Pomoću efekta Motion Fixed možete smanjivati, povećavati ili pomerati klip unutar prostora definisanog tim kadrom. Kombinujte efekat Motion sa ključnim kadrovima i moći ćete da pomerate i zumirate sliku. Osnovni parametri efekta Motion su: • Position (položaj). Fizički položaj slike unutar ili izvan zadatog crnog kadra. Možete podesiti X osu klipa, da biste ga pomerali levo-desno, i Y osu, da biste klip pomerali gore-dole. Ukoliko hoćete da "sakrijete" deo klipa, podesite parametar Position tako da deo klipa bude van granica crnog kadra. Videće se samo deo unutar kadra.
• Scale (veličina). Ukupna veličina izabranog klipa. 100% je podrazumevana, normalna vrednost. Ako uklonite potvrdu iz polja Uniform Scale, možete odvojeno podešavati visinu (Scale Height) i širinu (Scale Width) klipa. Dok je polje Uniform Scale potvrđeno, dimenzije će se menjati proporcionalno.
136
Audio-video aplikacije
• Rotation (rotacija). Zadaje broj obrtaja (levi aktivni tekst) i ugao (desni aktivni tekst) obrtanja klipa. Ako nije uključeno zadavanje ključnih kadrova, možete promeniti ugao rotacije. Da bi slika rotirala, morate uključiti zadavanje ključnih kadrova i postaviti bar dva ključna kadra s različitim vrednostima parametra Rotation. Klip će se obrtati od vrednosti parametra Rotation u prvom ključnom kadru, do vrednosti istog parametra za drugi ključni kadar.
• Anchor Point (uporišna tačka). Tačka koja će biti centar podešavanja pokreta. Uporišnu tačku možete zamisliti kao pribadaču kojom ste prikačili sliku. Ako je pomerite u donji desni ugao, slika će rotirati oko tog ugla, ne oko svog centra.
Parametre za efekat Motion i druge fiksne efekte, podešavaćete u prozoru Effect Controls.
5.1.3.
Fiksni video-efekti: Opacity
Efekat Opacity omogućava podešavanje količine providnosti klipa. U prethodnim verzijama programa, efekat Opacity je korišćen za postepeno pojavljivanje naslova, grafike,
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
137
nepokretnih slika i video-klipa, na svim kanalima osim kanala Video 1. Pošto se u verziji Premiere Pro u svim kanalima postepeno pojavljivanje ili nestajanje klipa može napraviti pomoću prelaza, efekat Opacity sada možete koristiti da namenski izbledite klip i za opšte podešavanje njegove neprovidnosti.
5.1.4.
Fiksni zvučni efekat: Volume
Volume je jedini fiksni zvučni efekat, a on ima dva parametra: Level i Bypass. Parametar Level podešava stvarni nivo zvuka klipa, povećava ga ili smanjuje. Parametar Bypass omogućava da isključite podešeni nivo i koristite podrazumevanu jačinu zvuka za zvučni klip.
138
Audio-video aplikacije
Podešavanjem parametara efekta Volume uticaćete na vrednosti dB za instancu klipa na vremenskoj osi. Kada je zadavanje ključnih kadrova isključeno, podešavaćete ukupnu jačinu zvuka za ceo klip. Uključite zadavanje ključnih kadrova da biste dinamički pojačali ili utišali zvuk u zvučnom odlomku.
5.1.5.
Standardni zvučni efekti
Glavni direktorijum Audio Effects u prozoru Effects sadrži poddirektorijume Mono, Stereo i 5.1 u kojima se nalaze isti standardni efekti, prilagođeni broju kanala zvuka. Kada te efekte dodajete vremenskoj osi, obavezno odaberite odgovarajuću vrstu kanala. Na primer, mono-klipovi zahtevaju efekte iz poddirektorijuma Mono, stereo-klipovi iz poddirektorijuma Stereo, a klipovi sa okružujućim zvukom zahtevaju efekte iz poddirektorijuma 5.1. Ukoliko se desi da zvučni efekat ne možete da prevučete na klip, najverovatnije pokušavate da prevučete efekat koji ne odgovara tipu zvuka u klipu.
5.1.6.
Prozor Effect Controls
U prethodnoj vežbi saznali ste kako se u prozoru Effect Controls podešavaju prelazi. Međutim, isti prozor izgleda i radi drugačije kada u njemu podešavate efekte. Da biste zadali parametre efekta, prvo odaberite Window>Effect Controls. Pošto na vremenskoj osi izaberete klip, na levoj strani prozora Effect Controls biće navedeni fiksni i standardni efekti tog klipa i njihovi parametri. Ključni kadrovi vezani za efekat pojaviće se na desnoj strani prozora, u prikazu vremenske ose. Parametre efekata možete menjati u prozoru Effect Controls samo dok je klip izabran.
Prozor Effect Controls po želji možete usidriti u prozor Project ili monitor Source, ili ga ostaviti da slobodno pluta. Da biste prešli iz jednog stanja prozora Effect Controls u drugo, pritisnite jezičak prozora i povucite ga.
5.1.7.
Liste efekata
Uz svaki efekat na listi nalazi se trouglić koji omogućava da proširite stavku i vidite parametre efekta, ili da je sažmete tako da bude prikazano samo ime efekta, dugme za
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
139
uključivanje i isključivanje efekta, dugme za resetovanje (Reset) i ikonica za direktno upravljanje (Direct Manipulation). Dugme za uključivanje i isključivanje efekta nalazi se na levom kraju efekta. Kada se na dugmetu vidi slovo f, zadati parametri efekta biće primenjeni na izabrani klip. Ponovo pritisnite dugme sa slovom f da biste isključili efekat za izabrani klip. Isključivanje će deaktivirati efekat, ali neće obrisati njegove parametre. To je korisno kada na jednom klipu isprobavate više efekata. Isključivanje efekta poboljšava i reprodukovanje u realnom vremenu.
Na desnom kraju efekta navedenog na listi, nalazi se dugme Reset. Pritisnite ga da biste parametre efekta vratili u početno stanje. Nažalost, ne možete resetovati pojedinačne parametre već samo ceo efekat. Oprezno koristite opciju Reset sa efektima za koje se zadaje više parametara: lako se može desiti da jednim pritiskom izgubite mnogo truda. Možda je bolje da u takvoj situaciji koristite komandu Undo. Neki efekti, kao što je Motion, ispred imena imaju i ikonicu Direct Manipulation (kvadratić s pokazivačem miša). Pritisnite ime efekta i monitor Program će prikazati ručice koje možete povlačiti. Pomoću tih ručica direktno ćete upravljati određenim parametrima izabranog efekta.
5.1.8.
Parametri efekata
Da biste u prozoru Effect Controls došli do parametara efekta, proširite njegovu stavku. Levo od imena parametra nalazi se ikonica Toggle Animation (sličica štoperice). Pritisnite je da biste uključili ili isključili podešavanje ključnih kadrova.
140
Audio-video aplikacije
Kada je štoperica prazna, podešavanje ključnih kadrova je isključeno. Kada se u štoperici nalazi kazaljka, a oko štoperice pravougaonik, možete podešavati ključne kadrove. Kada zadate ključne kadrove, pritiskom na štopericu obrisaćete sve dodeljene ključne kadrove za taj parametar. U nekim slučajevima, time možete obrisati i ceo efekat (na primer, Color Corrector). Pre nego što obriše ključne kadrove, Premiere Pro će prikazati okvir za dijalog sa upozorenjem u kom ćete morati da potvrdite akciju. Parametre ćete podešavati preko aktivnih tekstualnih polja, desno od imena parametra. Pritisnite i povucite pokazivačem preko polja ulevo ili udesno da biste promenili vrednost. Ako pri povlačenju držite pritisnut taster Ctrl, vrednost će se menjati u manjim koracima, a ako držite taster Shift, vrednost će se menjati u većim koracima. Pritisnite polje da biste ručno uneli vrednost. Ukoliko više volite vizuelno podešavanje, pritisnite trougao za proširivanje levo od imena parametra i pojaviće se klizač kojim možete menjati vrednost parametra.
5.1.9.
Područje s prikazom vremenske ose
U prozoru Effect Controls postoji i područje s prikazom vremenske ose u kom se vide ključni kadrovi efekta za izabrani klip. Da biste proverili preciznost efekta i položaja ključnih kadrova, uvećajte prikaz i krećite se kroz klip pomoću vremenskog lenjira i trake područja za pregled u prozoru. Premotavanjem u prozoru Effect Controls, prikazaćete odgovarajuće kadrove i u monitoru Program. Granice prostora s prikazom vremenske ose u prozoru Effect Controls, podrazumevano su definisane granicama klipa. To je najbolji prikaz u većini situacija, ali veličinu prostora za vremensku osu možete i promeniti: u meniju prozora Effect Controls isključite opciju Pin to Clip. Kada je opcija Pin to Clip isključena, područje za prikaz možete podesiti tako da vidite vremensku osu i preko ivica klipa. Takav prikaz se preporučuje samo za fino podešavanje ključnih kadrova koji počinju van granica klipa. Isključite opciju Pin to Clip kada ključni kadar efekta treba da postavite izvan klipa. Pošto postavite taj dodatni ključni kadar, kasnije ka njemu možete pomeriti ivicu klipa, bez potrebe da ponovo primenjujete efekat.
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
5.1.10.
141
Rad s ključnim kadrovima
Rad s ključnim kadrovima važan je deo primene efekata u programu Premiere Pro, pa je neophodno da naučite kako se njima upravlja. Kada zadajete ključne kadrove za efekat, prvo se pobrinite da odgovarajući klip bude izabran na vremenskoj osi i da je CTI postavljen unutar granica tog klipa. Pritisnite dugme Toggle Animation (štopericu) za parametar efekta koji hoćete da podesite ili za koji dodajete ključne kadrove. Svaka izmena parametra dodaće ključni kadar na mestu gde se nalazi CTI i parametar će u tom trenutku imati vrednost koju ste zadali u njegovom tekstualnom polju. Ako se CTI nalazi na postojećem ključnom kadru, menjanjem vrednosti parametra promenićete vrednost u postojećem ključnom kadru. Pritiskom na dugmad Previous i Next Keyframe, pomeraćete CTI unazad odnosno unapred za po jedan ključni kadar za tekući parametar. Ove komande funkcionišu isto kao odgovarajuće komande za kanale vremenske ose.
142
Audio-video aplikacije
Ukoliko hoćete samo da dodate ključni kadar, a da ga podešavate kasnije, postavite CTI na željeno mesto i pritisnite dugme Add Keyframe desno od imena parametra. Ukoliko je CTI postavljen preko ključnog kadra, dugme Add Keyframe će biti tamnosivo, a kada ga pritisnete ukloniće postojeći ključni kadar za taj parametar. Da biste premestili ključni kadar, izaberite ga i povucite u prikazu vremenske ose u prozoru Effect Controls. Kada pritisnete i povučete ključni kadar, promenićete mu samo mesto, ne i vrednost. Držeći pritisnut taster Shift ili Ctrl, možete birati susedne, odnosno nesusedne ključne kadrove i odjednom ih pomerati. Kada pritisnete i povučete alatkom Selection, napravićete okvir za izbor kojim možete da obuhvatite više ključnih kadrova.
Alatkom Selection možete pritisnuti i nacrtati okvir za izbor kojim ćete obuhvatiti više kadrova u prozoru Effect Controls. Izabrane ključne kadrove možete kopirati u druge klipove i povlačiti ih kao grupu
Tokom rada u prozoru Effect Controls, uvek vodite računa o položaju indikatora CTI. Dok premotavate klip koji sadrži više ključnih kadrova, ažuriraće se vrednosti parametra
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
143
između tih ključnih kadrova. Ukoliko CTI postavite na mesto na kom nema ključnog kadra i podesite parametar za koji je opcija Toggle Animation uključena, dodaćete nov ključni kadar na to mesto. Pomeranjem (približavanjem ili razmicanjem) ključnih kadrova na vremenskoj osi utiče se na brzinu promene podešavanog parametra. Dok je CTI postavljen unutar granica klipa, uključivanje opcijeToggle Animation (sličica štoperice) postavlja početni ključni kadar na tekući položaj linije Edit (indikatora/markera CTI). Ako pomerite CTI i podesite parametar Scale, nov ključni kadar biće postavljen na novi položaj indikatora sa odgovarajućim vrednostima parametra.
5.1.11.
Ključni kadrovi sa Bezjeovim ručicama i opcije Ease In i Ease Out
Verzija Premiere Pro podržava podešavanje ključnih kadrova pomoću ručica Bezjeove krive. Bezjeove krive (engl. Bezier curves) omogućavaju pravljenje glatkih putanja efekta pomeranjem i izvlačenjem ručica u odgovarajućim tačkama na putanji. U programu Premiere Pro, te tačke su dodeljeni ključni kadrovi. Recimo da ste podesili položaj klipa i hoćete da putanja efekta između dva ključna kadra bude blago zakrivljena. Jednom ključnom kadru biste dodelili Bezjeovu ručicu (engl. Bezier handle) i potom podesili ručicu tako da iz te tačke izlazi kriva. Na vremenskoj osi možete dodatno prolaziti kroz kadrove i upravljati ručicama koje ste postavili u prozoru Effect Controls. Pošto postavite ključni kadar, možete ga pritisnuti desnim tasterom i navesti vrstu ručice ili parametar brzine za tu poziciju. Na raspolaganju su vam dve glavne opcije: Temporal Interpolation (vremenska interpolacija) i Spatial Interpolation (prostorna interpolacija). Opcija Temporal Interpolation odnosi se na brzinu i trenutak u kom vrednost zadata u ključnom kadru treba da bude dostignuta. Opcija Spatial Interpolation odnosi se na krivu i definiciju putanje ključnog kadra.
144
Audio-video aplikacije
Za vremensku interpolaciju dostupno je sedam opcija: Linear, Bezier, Auto Bezier, Continuous Bezier, Hold, Ease In i Ease Out. Najčešće ćete koristiti opcije Ease In i Ease Out. One utiču na brzinu kojom će efekat ući u ključni kadar ili iz njega izaći. Ako hoćete da klip uspori pre nego što dođe na položaj zadat u ključnom kadru, za izabrani ključni kadar uključite opciju Ease In. Gustina tačkica na putanji do ključnog kadra odražava brzinu klipa na toj putanji.
5.1.12.
Pregledanje ključnih kadrova na vremenskoj osi
Da biste ključne kadrove pregledali u prozoru Timeline, pritisnite ikonicu Show Keyframes u zaglavlju odgovarajućeg kanala. Iznad svakog klipa pojaviće se padajuća lista. Pritisnite je da biste videli efekte primenjene na klip. Svaki efekat ima svoj podmeni u kom su navedeni njegovi parametri. Izaberite parametar da biste videli njegove ključne kadrove u granicama klipa u kanalu. Pregledanje ključnih kadrova na vremenskoj osi ima i jedan nedostatak: ne možete odjednom pregledati ključne kadrove za više parametara.
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
5.1.13.
145
Alatka Pen
Da biste birali i podešavali ključne kadrove prikazane u prozoru Timeline, pritisnite taster P dok je vremenska osa aktivna i pokazivač će postati alatka Pen. Mada i standardnim pokazivačem možete birati kadrove, alatka Pen ima više bitnih funkcija.
Da biste za parametar efekta alatkom Pen dodali ključne kadrove, prvo u prozoru Effect Controls uključite zadavanje ključnih kadrova za parametar (sličica štoperice imaće kazaljku). U prozoru Timeline, držeći pritisnut taster Ctrl, alatkom Pen pritisnite liniju u prikazu klipa i dodaćete ključni kadar za parametar koji pregledate
Alatkom Pen možete dodati ključni kadar za aktivni parametar tako što ćete držati pritisnut taster Ctrl i mišem pritisnuti liniju koja spaja ključne kadrove. Prikazane ključne kadrove možete i menjati: izaberite kadar alatkom Pen i povucite ga naviše da biste povećali vrednost parametra, ili nadole da biste smanjili vrednost. Ako ključni kadar povučete vodoravno, promenićete njegovo mesto unutar granica klipa. Pritiskanjem i povlačenjem alatke Pen preko grupe ključnih kadrova, izabraćete te ključne kadrove. Dok je više ključnih kadrova izabrano, možete ih sve pomeriti ili ukloniti. Biranje opsega je jedna od najkorisnijih mogućnosti alatke Pen.
146
Audio-video aplikacije
Kao i u prozoru Effect Controls, i na vremenskoj osi možete birati pomoću okvira za izbor. Potom možete pomerati izabranu grupu ključnih kadrova.
5.1.14.
Rezime
Kada dodajete i podešavate efekte, uvek vodite računa o tome da li je za parametar uključeno ili isključeno zadavanje ključnih kadrova i pratite položaj indikatora CTI. Ako to ne radite, može se desiti da se toliko udubite u precizno podešavanje parametara i da napravite nekoliko izmena u različitim kadrovima klipa, a onda shvatite da je sve to uzalud jer ste zaboravili da uključite štopericu (dugme Toggle Animation). Naučite pravila i možete očekivati rezultate. Kao u montaži i pregledanju sadržaja, položaj indikatora CTI izuzetno je važan i pri dodeljivanju efekata. Prozor Effect Controls je uvek aktivan, čak i kada se nalazi ispod drugog prozora. On uvek prikazuje atribute efekta za klip koji je izabran na vremenskoj osi. Ukoliko imate veliki monitor i možete da raširite prozor Effect Controls, obavezno to uradite. Jednostavnost prelaženja između vremenske ose, klipa i prozora Effect Controls pomoći će vam da izgradite dobar način dodavanja i podešavanja efekata.
5.2.
Razumevanje video efekata
Striktno govoreći, video efekat je filtar koji primenjujete na video klipove ili nepokretne slike, kako biste promenili sam izgled klipa. Panel za upravljanje efektima prikazuje listu video efekata, isto kao što to čini sa video tranzicijama. Video efekte primenjujete
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
147
na klipove na isti način na koji primenjujete i tranzicije - jednostavno izaberete efekat koji želite da primenite, prevučete ga iz odgovarajućeg direktorijuma panela efekata u kome se on nalazi, a zatim ga postavite u okviru klipa koji želite da modifikujete. Međutim, postoji još mnogo toga što treba reći o video efektima. U okviru ovog kursa, pojam video efekat opisuje sve što utiče na način na koji se klip prikazuje, što uključuje filtre (kao što je korekcija boja, zamućenje slike ili 3D orijentacija), zaustavljanje frejmova (naziva se i zamrzavanje frejmova, pošto je video klip pauziran ili "zamrznut"), usporeno i ubrzano reprodukovanje. U toku laboratorijskih vežbi ćete naučiti kako da kreirate neke od prethodno navedenih tipova video efekata. Takođe, u toku narednih vežbi naučičete i neke korisne trikove za snimanje podešavanja efekata i kopiranje efekata iz jednog klipa u drugi.
5.2.1.
Video efekti i video filtri
Koja je zapravo razlika između video efekta i video filtra? Vaš odgovor zavisi od toga kome u kompaniji Adobe postavljate ovo pitanje. U programu Premiere Pro, video filtri se nazivaju video efekti. Korisnici koji prelaze sa neke prethodne verzije programa Premiere Pro prepoznaće reč filtar. (Nije li pomalo čudno što ih Adobe naziva filtrima u svim ostalim programima, osim u programu Premiere Pro?) Da bi se sprečila konfuzija u toku ovog kursa, tehnike ćete učiti uz korišćenje Premiere Pro terminologije. Imajte u vidu da, kada pročitate pojam video efekat, to zapravo može da znači da se tekući filtar primenjuje na klip ili može da podrazumeva bilo koji efekat koji menja način na koji se prikazuje video klip (kao što je usporeno reprodukovanje ili zaustavljanje frejma).
5.2.2.
Izmena redosleda prikazivanja efekata
U prethodnim vežbanjima modifikovali ste fiksne efekte klipa, kao što su njegova pozicija, rotacija i slično. Ukoliko se sećate, trebalo je prvo da izaberete klip, a zatim da modifikujete njegova Motion svojstva u panelu za upravljanje efektima. Panel za upravljanje efektima možete upotrebljavati i za modifikovanje i uklanjanje video efekata. Panel za upravljanje efeklima prikazuje fiksne efekte, kao što su efekti Motion ili Opacity, kao i primenjene video efekte, kao što je Gaussian Blur efekat. Fiksni efekti i video efekti imaju jednu razliku: Možete primeniti veći broj video efekata na jedan jedini video klip. Kada istovremeno primenjujete veći broj efekata, Premiere Pro ih prikazuje u specifičnom redosledu, poznatom kao redosled prikazivanja efekata. Kao što je prikazano na slici, dva efekta su primenjena na klip Saleen_Car_05. Međutim, oba efekta su isključena pomoću polja za potvrdu vezanog za te efekte. Pošto su oba video efekta privremeno isključena, monitor programa prikazuje originalni nepromenjeni klip.
148
Audio-video aplikacije
Međutim, kao što je prikazano na sledećoj slici, oba efekta su primenjena. Premiere Pro prikazuje efekte od prvog do poslednjeg, i to u redosledu koji je dat u panelu za upravljanje efektima. Prvo je primenjen Gaussian Blur efekat, koji Saleen_Car_05 video čini zamućenim. Zatim je primenjen Bevel Edges efekat, koji kreira oštre ivice oko zamućenog video klipa.
Uočite šta se dešava kada promenite redosled primenjivanja efekata. Kao što je prikazano na slici, Bevel Edges efekat je pomeren tako da se primenjuje pre Gaussian Blur efekta u panelu za upravljanje efektima. U tom slučaju, Premiere Pro prvo kreira oštre ivice klipa, a zatim primenjuje efekat zamućenja. Rezultat toga je zamućena ivica, pošto se efekat zamućenja primenjuje kao poslednji efekat u redosledu.
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
149
Naravoučenije prethodne priče je sledeće: Redosled efekata je veoma bitna stvar. U narednim vežbanjima ćete naučiti kako da primenjujete i uklanjate video efekte, kao i kako da u okviru panela za upravljanje efektima menjate redosled primene efekata u slučaju da imate veći broj efekata.
5.3.
Razumevanje ključnih frejmova
Do sada su fiksni i video efekti koje ste primenjivali bili statički efekti. Drugim rečima, efekti se nisu menjali u toku vremena. Nakon što promenite vrednost efekta kao što je transparentnost slike, on se primenjuje na isti način u toku celog klipa, od njegovog početka pa sve do kraja (globalna promena svojstva). Na primer, klip bi počinjao vrednošću 40% za svojstvo transparentnosti (Opacity) i završio istom vrednošću ovog parametra.
150
Audio-video aplikacije
Kada kreirate animirane efekte, Premiere Pro menja vrednost efekata u toku vremena. Na primer, vaš klip bi mogao da počne vrednošću 0.0 Scale svojstva, a da završi vrednošću 4.0. Da bi omogućio kreiranje animiranih efekata, Premiere Pro upotrebljava ključne frejmove, koji predstavljaju markere koji se upotrebljavaju da definišu svojstva efekta, kao što su pozicija, rotacija, dimenzije i ostali. Svaki ključni frejm daje odgovor na dva vitalna pitanja: 1. Koja je vrednost efekta? 2. Kada se pojavljuje vrednost?
Kao što je prikazano na slici, video klip na traci Video 1 sadrži dva ključna frejma. Dva prethodno pomenuta ključna pitanja možete postaviti za oba ova ključna frejma.
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
151
Ključni frejm #1: 1. Koja je vrednost efekta? 0 procenata. 2. Kada se pojavljuje vrednost? U 0 sekundi. Ključni frejm #2: 1. Koja je vrednost efekta? 100 procenata. 2. Kada se pojavljuje vrednost? U 1 : 13 sekundi. Izuzetne mogućnosti ključnih frejmova zasnovane su na činjenici da Premiere Pro obavlja matematička izračunavanja kako bi omogućio postepeni prelazak sa jedne na drugu vrednost ključnog frejma. Puna linija žute boje između dva ključna frejma predstavlja vrednost efekta u svakom trenutku vremena. Ova linija se naziva graf vrednosti (iako je "puna linija žute boje" nešto što je mnogo jednostavnije da se zapamti). Na istoj slici možete primetiti kako Premiere Pro polagano povećava neprozirnost sa 0 procenata na 100 procenata u vremenskom periodu od tri sekunde. Takođe, uočite da je CTI indikator (indikator tekućeg vremena) postavljen na polovini rastojanja između dva ključna frejma. Možete li da pretpostavite kolika je vrednost svojstva u tom trenutku? (Pomoć: Nalazite se na polovini rastojanja između 0 procenata i 100 procenata.) Odgovor: 50 procenata. Graf vrednosti vam daje informacije i o tome šta se dogodilo pre i nakon trenutaka u kojima se pojavljuju ključni frejmovi. Pre ključnog frejma 1, vrednost svojstva je konstantna i iznosi 0 procenata. Nakon što se dostigne ključni frejm 2, vrednost se zadržava na 100 procenata sve do kraja klipa. Da bi Premiere Pro mogao da promeni vrednost svojstva u toku vremena, neophodno je da definišete par ključnih frejmova. Klip može da sadrži koliko god želite ključnih frejmova, ali se obično radi sa parovima ključnih frejmova. Kao što je prikazano na slici, u ovom slučaju definisana su tri para ključnih frejmova:
152
Audio-video aplikacije
Prvi par: Vrednost svojstva se povećava sa 0 procenata na 100 procenata. Drugi par: Vrednost svojstva se zadržava na 100 procenata. Treći par: Vrednost svojstva se smanjuje sa 100 procenata na 0 procenata. Naravoučenije ove priče je: Za tango je neophodno dvoje. Premiere Pro zahteva bar dva ključna frejma kako bi se animirao efekat.
5.3.1.
Pregledanje ključnih frejmova u panelu za upravljanje efektima
Prilikom kreiranja i modifikovanja ključnih frejmova, veliki deo posla ćete obavljati u okviru panela za upravljanje efektima, što na prvi pogled može izgledati veoma privlačno. Sledeći uvod kreiran je sa ciljem da se eliminiše bilo kakva mogućnost dolaženja do zabune. Pre svega morate da znate sledeće: Da biste prešli u režim upotrebe ključnih frejmova, morate da izaberete Toggle animation polje za potvrdu ("štoperica"). Ukoliko je ova opcija isključena, sve promene koje napravite primenjivaće se na celokupan klip (na isti način kao i statički efekti). Možete da animirate bilo koji parametar efekta koji pored svog naziva sadrži ikonu u obliku štoperice.
Kao što je prikazano na slici, panel za upravljanje efektima prikazuje sve efekte i ključne frejmove koji postoje u okviru klipa. Leva strana panela treba da vam je već poznata; to je mesto gde ste menjali vrednosti efekata. Desna strana panela je vremenska osa za upravljanje efektima i ne treba da je mešate sa standardnom vremenskom osom koju ste do sada upotrebljavali.
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
153
Kada izaberete klip u okviru standardne vremenske ose, vremenska osa za upravljanje efektima uvećava prikaz samo izabranog klipa. Svaki ključni frejm se pojavljuje u posebnoj vrsti, pored svojstava koja mu pripadaju. Kao što je prikazano na prethodnoj slici, četiri Opacity ključna frejma se pojavljuju u vrsti koja se nalazi pored svojstva Opacity. Kada pritisnete ikonu u obliku strelice u cilju prikazivanja svojstva efekta, u okviru vremenske ose za upravljanje efektima uočićete graf vrednosti. To je isti onaj graf vrednosti koji smo analizirali u prethodnom odeljku.
5.4.
Promena interpolacije ključnih frejmova
Kada kreirate par ključnih frejmova, Premjere Pro obavlja matematička izračunavanja kako bi omogućio prelaz sa jedne na drugu vrednost. Kao što ste imali priliku da vidite u toku vežbanja, vi samo treba da kreirate dva ključna frejma, a Prerniere Pro sam obavlja posao vezan za kreiranje nepoznatih podataka između ključnih frejmova. Tehnički pojam koji opisuje ovu operaciju je interpolacija. Podešavanje interpolacije vam omogućava da fino podesite način promene svoje animacije. Na primer, možete da podesite da se kretanje nekog grafičkog elementa (logoa) usporava kako se on približava svom krajnjem položaju. Ovo je primer Bezijeove (Bezier) interpolacije. Linearna interpolacija kreira uniformnu brzinu promene između ključnih frejmova (kao automobil koji se kreće konstantnom brzinom na autoputu). Bezijeova interpolacija omogućava da se smanji vrednost koja opisuje ključni frejm, na isti način kao što se automobil zaustavlja kada je na semaforu upaljeno crveno svetio, ili poveća vrednost, nalik automobilu u slučaju da se upali zeleno svetio na semaforu. U ovom trenutku, osim u slučaju da niste profesor fizike u srednjoj školi, ovo može da vam zvuči kao nerazumljiv žargon. Obično je mnogo zgodnije pogledati graf vrednosti ključnog frejma kako biste zaista razumeli u čemu je razlika.
154
Audio-video aplikacije
Graf vrednosti u slučaju linearne interpolacije (gornja slika) i Bezijeove interpolacije (donja slika).
Kao što je prikazano na ilustraciji, imate tri ključna frejma sa linearnom interpolacijom (levo). Graf vrednosti ispod ključnih frejmova je u obliku prave linije. Ukoliko vam to nešto pomaže, zapamtite da linearan znači prav. Po definiciji, najveći broj ključnih frejmova se kreira sa linearnom interpolacijom. Ta tri ista ključna frejma možete videti i uz upotrebu Bezijeove interpolacije (desno). Umesto prave linije, graf vrednosti je sa zaobljenim vrhom i gladak. Takode, umesto nagle promene u toku središnjeg ključnog frejma, vrednost se sporije povećava kako se prilazi središnjem ključnom frejmu, kreirajući na taj način graf vrednosti u obliku nasipa. Uočite da Premiere Pro menja ikone ključnog frejma u obliku dijamanta u ikone u obliku peščanog sata, kako bi označio da je reč o Bezijeovoj interpolaciji. Zbog čega je ovo toliko značajno? Mogućnost da se doda Bezijeova interpolacija ključnim frejmovima predstavlja način da se poboljša realnost vaših efekata. U realnom svetu retko ćete videti da neki objekat menja pravac, kretanja ili brzinu na linearan način. Na primer, zamislite bejzbol loptu koja se baca u vazduh. Nakon što dostigne najvišu tačku svoje putanje, usporava i u deliću sekunde lebdi u vazdušnom prostoru pre nego što gravitacija počne da je privlači naniže. Graf vrednosti u slučaju brzine bejzbol lopte trebalo bi da
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
155
izgleda kao Bezijeova kriva sa prethodne ilustracije. Još jedan standardan primer je automobil. Kada pokušate da ga zaustavite, on se ne zaustavlja u mestu. Umesto toga, postepeno usporava do trenutka kada se zaustavlja. Na sličan način, kada se uključi zeleno svetio na semaforu, vaš automobil ne kreće brzinom od 100 kliometara na sat, Umesto toga, postepeno ubrzava do željene brzine. U programu Premiere Pro možete kreirati isti tip usporavanja i ubrzavanja korišćenjem Bezijeovih ključnih frejmova.
5.4.1.
Vremenska i prostorna interpolacija
Kao šio je već prethodno pomenuto, interpolacija utiče na način na koji se ključni frejm menja u toku vremena. Ovo je pozanto i kao vremenska (temporalna) interpolacija. (Temporalno je samo elegantan naziv za vremensko.) Primeri efekata koje ste menjali u toku vremena uključuju Opacity i Blur. Pored toga što možete da menjate efekte tokom vremena, neke od efekata možete menjati i prostorno, odnosno možete primenjivati prostornu interpolaciju. To znači da možete vizuelno da modifikujete efekte u okviru monitora programa. Primeri efekata koji mogu da koriste i prostornu interpolaciju su Position, Rotation i Scale.
Tačkasta putanja na monitoru programa prikazuje prostornu interpolaciju. Graf vrednosti u panelu za upravljanje efektima predstavlja vremensku interpolaciju. Putanja koju ste kreirali za neko kretanje (recimo nekog svetlosnog izvora) preko ekrana sadržala je Bezijeovu prostornu interpolaciju (uočite da je putanja blaga i zakrivljena). Međutim, vremenska interpolacija svetlosnog izvora je linearna, pošto se brzina kretanja ni u jednom trenutku ne menja. Ovo je predstavljeno grafom brzine koji je u obliku prave linije. Da biste ovo uporedili sa realnim svetom - to je kao automobil koji se kreće oko malog kružnog toka; automobil se kreće kružnom putanjom lagano i precizno, ali pri tome ne menja brzinu kretanja. Zbunjeni ste? Razmišljajte na sledeći način: Vremenska interpolacija definiše koliko brzo objekat putuje, a prostorna interpolacija definiše u kom pravcu putuje objekat. Sve je to vezano za odnos vremena i prostora.
156
5.4.2.
Audio-video aplikacije
Metodi interpolacije
Premiere Pro sadrži veliki broj različitih interpolacionih metoda koji vam mogu pomoći da postignete različite oblike putanja kretanja efekata po ekranu. Sledeća tabela opisuje te interpolacione metode i odgovarajuće ikone ključnih frejmova:
U narednim vežbanjima ćete isprobati nekoliko interpolacionih metoda i lično iskusiti kako oni utiču na ključne frejmove u prostoru i vremenu.
5.5.
Alfa kanal i redosleda renderovanja
Mnogi tipovi slika sa kojima radite u programu Premiere Pro ne odlikuju se transparentnošću, kao što su fotografije snimane digitalnom kamerom. Međutim, drugi tip grafičke
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
157
datoteke je transparentan u okviru klipa. Kao što gledate kroz rupu na ogradi, transparentna oblast klipa omogućava da se prikaže bilo koji video koji se nalazi ispod tog klipa. Da biste ovo omogućili, grafički element mora da poseduje alfa kanal.
Slika bez alfa kanala, koja se nalazi iznad video klipa. Ništa se ne vidi kroz sliku. Alfa kanal predstavlja dodatni kanal sa informacijama koji definiše transparentnost slike. Neke slike imaju alfa kanale, druge slike nemaju. Kada snimite sliku sa alfa kanalom u programu kao što je Adobe Photoshop, informacije alfa kanala smeštaju se u sliku. Kada importujete sliku kao klip u Premiere Pro projekat, Premiere Pro automatski očitava sadržaj alfa kanala i kreira transparentnu oblast. Kada postavite klip na traku iznad video klipa, video koji se nalazi ispod tog klipa takođe se prikazuje. (Na žalost, niste u mogućnosti da kreirate alfa kanal u programu Premiere Pro; alfa kanal morate da snimite u nekom drugom programu koji koristite za kreiranje slika.)
Alfa kanali su posebno korisni za logoe, titlove i begove. (Beg je mala ikona, kao što je CBS Eye ili NBC Peacock, koja se prikazuje u donjem desnom uglu televizijskog ekrana.)
158
Audio-video aplikacije
Na slici je prikazano kako slika koja sadrži alfa kanal može učiniti da vaš proizvod izgleda profesionalnije.
U Photoshopu se vidi koji su transparentni delovi slike. Kako zapravo postavljate sliku, koja sadrži alfa kanal, iznad video klipa? U stvari, vi je ne postavljate bukvalno iznad video klipa. Umesto toga, postavljate je na video traku iznad slike. Premiere Pro prikazuje sadržaj odozgo naniže, što znači da se klip na najvišoj video traci prikazuje prvi na monitoru programa. Ukoliko postavite sliku koja sadrži alfa kanal na traku koja je na vrhu, ona će se prikazati iznad video klipa, koji se u tom slučaju prikazuje ispod nje. Na slici koja je ovde prikazana, logo je u traci Video 2, tako da se prikazuje iznad video klipa koji je u traci Video 1, kao što je prikazano na slici (Dutch Harbor Resort and Casino). Ukoliko logo ne bi sadržao alfa kanal, konačan rezultat bi izgledao nalik onome što je prikazano na Dutch Harbor Resort and Casino slici levo. Konačno, treba da znate da upotreba alfa kanala nije ograničena samo na slike. Neki video klipovi mogu da sadrže alfa kanale. Ovi tipovi klipova su obično kompjuterski generisani ili na neki način modifikovani pomoću računara. Klipovi koji su snimljeni direktno sa video kamere ne mogu da sadrže alfa kanale.
5.5.1.
Alfa kanali i neprozirnost (Opacity)
Transparentnost je dosta zbunjujući pojam. Ranije ste naučili nešto o neprozirnosti, koja definiše koliko su transparentne slike koje se postavljaju preko drugih slika.
Adobe Premiere Pro CS3 - Efekti
159
Upravo ste naučili nešto i o alfa kanalima, koji takode definišu transparentnost. U čemu je zapravo razlika između ove dve stvari?
160
Audio-video aplikacije
Alfa kanal definiše transparentnost samo za deo klipa. Neki pikseli mogu biti više, a neki manje transparentni. Na slici gore, neki pikseli su potpuno neprozirni (neprovidni), dok su drugi potpuno nevidljivi. Video koji se nalazi ispod slike, prikazuje se samo kroz onu oblast koja se ne vidi, a koju definiše alfa kanal. Neprozirnost definiše transparentnost celokupnog klipa. To je nešto nalik regulatoru jačine svetla za sijalicu; možete celu sobu da učinite više ili manje osvetljenom. Isto važi i za neprozirnost. Neprozirnost omogućava da cela slika izgleda više ili manje transparentno. Na slici dole, neprozirnost klipa je smanjena na vrednost 50%. Sada možete da primetite kao je svaki piksel poluprovidan, a video koji se nalazi ispod slike se prikazuje kroz svaki piksel slike.
Glava 6 Adobe Premiere Pro CS3 - Rasterska grafika
6.1.
Rad sa uslojenom rasterskom grafikom
Jedna od najpoželjnijih osobina programa Adobe Premiere Pro jeste mogućnost uvoženja Photoshopovih fajlova sa slojevima. Ipak, uvoženje slojeva može znatno povećati broj fajlova u gotovoj sekvenci. Da biste imali koristi od te osobine, bez dodatnih troškova, koristite ugnežđivanje. Ugnežđivanje (engl. nesting) jeste proces ujedinjavanja više fajlova u jednu sekvencu koja predstavlja celu grupu. Ne samo da je ugnežđivanje odličan način smanjivanja nereda u sekvencama, već je i efikasan način grupisanja klipova radi boljeg upravljanja položajem efekata. U ovoj vežbi ćete naučiti kako da ugnezdite grupe slojeva da biste pojedinačnim slojevima dodali pokret i efekte bez menjanja integriteta originalnog Photoshopovog fajla. Osnove ugnežđivanja ćete upoznati kroz pravljenje grafičkog uvoda za foto-montažu. U sledećoj vežbi, na elemente ugnežđene sekvence primenićete pokret i prelaze.
6.1.1.
Ugnežđivanje sekvenci
Tehnikama ugnežđivanja napravićete efekte koje ćete kasnije mnogo lakše kontrolisati i podešavati. U ovom odeljku, uvešćete Photoshopov fajl sa devet slojeva i svesti ga na četiri fajla sekvenci sačinjenih od grupisanih slojeva. Photoshopov fajl u ovom primeru sadrži mapu sa tri grada u Italiji, i poslužiće kao uvod u foto-montažu. Imena gradova će se postepeno pojaviti i uvećati, a posle rezova biće prikazane fotografije navedenog grada. Da biste posebno podesili imena gradova, morate ugnezditi određene fajlove (slike) gradova. Tako ćete napraviti okosnicu fajlova, pa ćete u sledećoj lekciji bolje kontrolisati dodavanje efekata.
1. Otvorite folder AV Lab6 a zatim priloženi projektni fajl Nest_Start.prproj. Izaberite File/Import, pa u istom direktorijumu odaberite fajl Italy_MapDV.psd. U okviru za dijalog Import Layered File, sa padajuće liste Import As izaberite opciju Sequence i pritisnite OK.
162
Audio-video aplikacije
Da biste iz Photoshopovog fajla uvezli samo jedan sloj, sa liste Import As odaberite opciju Footage, a sa padajuće liste Choose Layer izaberite sloj koji hoćete da uvezete. Kada otvorite Photoshopov fajl, možete uvesti pojedinačne slojeve (ili ceo dokument sa stopljenim slojevima) kao nepokretnu sliku (opcija Footage), ili sve lojeve kao sekvencu (opcija Sequence). Kada uvezete fajl, Premiere će napraviti nov direktorijum: Italy_MapDV. U njemu se nalazi devet nepokretnih slika i jedna sekvenca. Svaka nepokretna slika predstavlja jedan sloj iz Photoshopovog fajla. Sekvenca, nazvana isto kao Photoshopov fajl, sadrži sve nepokretne slike poređane jedna preko druge istim redosledom kao u originalnom Photoshopovom fajlu. Tih devet fajlova/slojeva čini sliku koja se prikazuje u monitoru Program kada indikator CTI dovedete do njihovog mesta na vremenskoj osi.
Adobe Premiere Pro CS3 - Rasterska grafika
163
2. Izaberite Project > Projects Settings > Default Sequence. Video podesite na 2 kanala, a Audio Master na Stereo sa jednim stereo-kanalom. Pritisnite OK da biste zatvorili okvir za dijalog. Napravite pet novih sekvenci i dajte im sledeća imena: Rome, Florence, Portofino, Italy Map i Map Comp.
164
Audio-video aplikacije
Podešavanje podrazumevanih vrednosti sekvence omogućava brzo pravljenje sekvenci sa određenim brojem kanala. Pet sekvenci koje ste napravili kasnije će sadržati odgovarajuće slojeve tri grada, slojeve mape i konačnu kompoziciju četiri sekvence.
3. U prozoru Timeline pritisnite karticu Rome da biste otvorili istoimenu sekvencu. Otvorite direktorijum Italy_MapDV, pa prevucite fajl Rome Button/Italy_MapDV.psd na kanal Video 1 sekvence Rome. Fajl Roma/Italy_MapDV.psd prevucite na kanal Video 2, ispod instance u kanalu Video 1. Otvorite sekvencu Florence. Prevucite fajl Florence Button/Italy_MapDV.psd na kanal Video 1, a Firenze/Italy_MapDV.psd na kanal Video 2. Najzad, otvorite sekvencu Portofino, sloj Button prevucite na kanal Video 1 a sloj Name na kanal Video 2. Pošto hoćete nezavisno da upravljate imenom i dugmetom grada, oba sloja moraju biti ugrađena u sopstvene sekvence. Postavljanje dugmeta u kanal Video 1, a imena grada u kanal Video 2, garantuje da će ime grada ostati preko dugmeta kada mu promenite veličinu ili ga pomerite. Svaka pojedinačna sekvenca grada odražava rezultat kombinovanja dva sloja koje sadrži.
4. U prozoru Timeline pritisnite karticu Italy Map da biste otvorili sekvencu. Prevucite fajl Pattern Fill/Italy_MapDV.psd na kanal Video 1. Prevucite fajl pod nazivom Color Layer/Italy_MapDV.psd na kanal Video 2, neposredno iznad fajla u kanalu Video 1. Prevucite fajl Outline/Italy_MapDV.psd na sivi prostor iznad kanala Video 2, tako da prione uz početak vremenske ose, direktno iznad fajlova u prva dva video-kanala.
Adobe Premiere Pro CS3 - Rasterska grafika
165
Kao kada ste provlačili imena gradova, i sada ste napravili sekvencu koja će prikazivati slojeve mape. Pošto su za dodavanje sadržaja bila dostupna samo dva kanala, napravili ste treći prevlačenjem sadržaja na prazan sivi prostor iznad kanala Video 2. Iako na slojeve Map nećete primenjivati efekat, u konačnoj kompoziciji lakše ćete jednim fajlom (datotekom) upravljati nego trima.
166
Audio-video aplikacije
5. U prozoru Timeline pritisnite karticu Map Comp da biste otvorili istoimenu sekvencu. Pronađite pet sekvenci koje ste napravili u prozoru Project. U istom prozoru držite taster Ctrl, pa dvo-kliknite na sekvencu Italy Map da biste je učitali u monitor Source. Dugme Take Audio/Video prebacite u režim Video Only. Prevucite sekvencu iz monitora Source na kanal Video 1 sekvence Map Comp.
Pošto nećete koristiti zvučne kanale iz pojedinačnih sekvenci, isključili ste im zvuk pre nego što ste ih ugnezdili u konačnu kompoziciju. Ugnežđivanjem sekvence Italy Map u kanal Video 1 pobrinuli ste se da mapa bude ispod ostalih slojeva. Sada možete završiti ugnežđivanje ostalih sekvenci.
6. Otvorite u monitoru Source preostale tri sekvence sa imenima gradova, isključite im zvuk i dodajte ih sekvenci Map Comp tako da sekvenca Florence bude u kanalu Video 2, Portofino u kanalu Video 3, a Rome u kanalu Video 4.
Adobe Premiere Pro CS3 - Rasterska grafika
167
Rezultat ugnežđivanja. Sve četiri sekvence su postavljene jedna preko druge, a rezultat je prikazan u monitoru Program. Ikonica ugnežđene sekvence u prozoru Timeline prikazuje snimak sadržaja sekvence. Čak i kada ih ugnezdite, alfa kanali fajlova u sekvencama sa imenima gradova biće očuvani i služiće da imena budu postavljena jedno preko drugog i preko mape. Da biste otvorili izvornu sekvencu bilo koje ugnežđene sekvence, dvo-kliknite na ugnežđenu sekvencu. Izvorna sekvenca će se otvoriti u prozoru Timeline. Drugi način je da za ciljni kanal odaberete video-kanal koji sadrži ugnežđenu sekvencu, da postavite liniju Edit preko ugnežđene sekvence koju hoćete da otvorite i pritisnete Shift + T . Ta komanda se naziva Match Frame. Ukoliko hoćete da ugnežđenu sekvencu otvorite u monitoru Source, dvokliknite na nju držeći pritisnut taster Ctrl. U poređenju sa početnom sekvencom sa devet slojeva, sekvencom Map Comp ćete lakše upravljati jer ima manje fajlova, pa je očigledna korist od ugnežđivanja. Recimo da hoćete da se ime i dugme grada Rima postepeno pojave. U originalnoj sekvenci spustili biste prelaze na oba fajla, a u ugnežđenoj samo na jednu ugnežđenu sekvencu za Rim. Ukoliko hoćete da napravite putanju pokreta za slojeve Name i Button, umesto da pravite istu putanju dvaput, mogli biste je primeniti na ugnežđenu sekvencu. Radom u ovoj vežbi izgradili ste odgovarajući okvir i strukturu u kojima možete nezavisno podešavati grupe slojeva bez uticaja na ceo dokument. Da biste sa tim otišli i dalje, možete otvoriti bilo koju ugnežđenu sekvencu i primeniti efekte na pojedinačne kanale u toj sekvenci. Efekat primenjen na sadržaj ugnežđene sekvence videće se bez obzira na mesto na kom je sekvenca ugnežđena.
6.1.2.
Dodavanje efekata ugnežđenim sekvencama
Pošto su svi slojevi ispravno ugnežđeni u posebne sekvence, spremni ste da na materijal u tim sekvencama primenite efekte. U ovoj vežbi ćete naučiti kako da se ime grada Rima postepeno pojavi i uveća, što će gledaocu ukazati na to da sledi foto-montaža slika iz Rima.
1. Nastavite dalje rad na započetom projektu Nest_Start.prproj. U prozoru Timeline otvorite sekvencu Map Comp i pritisnite klip Florence u kanalu Video 2. U zaglavlju kanala Video 2, iz menija Show Keyframe izaberite opciju Show Opacity Handles. Pritisnite taster P da biste aktivirali alatku Pen. Alatkom Pen selektujte liniju neprovidnosti klipa Florence i povucite je nadole, tako da parametar Opacity bude podešen na 50%.
168
Audio-video aplikacije
Umesto da koristite prozor Effect Controls, prikazali ste i podesili ključne kadrove u prozoru Timeline. Podešavanjem parametra Opacity na 50%, ceo klip sa imenom grada Firence postao je delimično providan. U nastavku ćete napraviti efekat nestajanja koristeći parametar Opacity.
2. Postavite liniju Edit na poziciju 02; 00 na vremenskoj osi. U zaglavlju kanala Video 2, pritisnite dugme Add Keyframe da biste dodali ručicu ključnog kadra na tekući položaj linije Edit. Pomerite liniju Edit na poziciju 03; 00 i dodajte još jedan ključni kadar. Dok je alatka Pen izabrana, pritisnite i povucite drugi ključni kadar na dno kanala, tako da Opacity ima vrednost 0%.
U ovom koraku je predstavljena metoda pravljenja namenskog efekta nestajanja pomoću parametra neprovidnosti: napravili ste dva ključna kadra kao sidrišta za početnu vrednost
Adobe Premiere Pro CS3 - Rasterska grafika
169
(50%) i završnu vrednost (0%) nestajanja. Klip sada počinje sa 50% neprovidnosti tokom dve sekunde, a u toku jedne sekunde izbledi do 0% neprovidnosti. Pošto sva imena treba na početku da budu neprovidna i da zajedno postepeno izblede, u sledećem koraku kopiraćete ključne kadrove neprovidnosti iz klipa Florence na klipove ostalih gradova.
Dva nova ključna kadra. Drugi ključni kadar je spušten na dno kanala i označava vrednost 0% parametra Opacity, tj. potpunu providnost. Da biste na tekući položaj linije Edit dodali ključni kadar, pritisnite dugme Add/Remove Keyframe u zaglavlju kanala. Ako isto dugme pritisnete dok se linija Edit nalazi preko postojećeg ključnog kadra, taj ključni kadar će biti uklonjen.
3. Držeći pritisnut taster Shift, alatkom Pen kliknite na svaki ključni kadar neprovidnosti koji ste napravili. Dok su oba ključna kadra izabrana (žuta), pritisnite jedan od njih desnim tasterom miša i iz kontekstnog menija odaberite stavku Continuous Bezier.
Kada ste napravili ključne kadrove da biste dodelili nestajanje, oni su bili povezani pravom linijom. Da biste napravili gladak tok efekta iz jednog ključnog kadra u drugi, dodelili ste krivu Continuous Bezier. Ako hoćete glatku krivu između više ključnih kadrova, izaberite ključne kadrove između kojih hoćete da podesite liniju, i opciju Continuous Bezier.
4. Izaberite radni proctor Window>Workspace>Effects. Kliknite na klip Florence u sekvenci Map Comp. Desnim tasterom miša pritisnite stavku Opacity u prozoru Effect Controls, pa odaberite Copy. Izaberite klip Portofino u sekvenci Map Comp, desnim tasterom miša pritisnite prazan prostor u prozoru Effect Controls i odaberite komandu
170
Audio-video aplikacije
Paste. Selektujte klip Rome, pa ponovo komandom Paste prenesite efekat u prozor Effect Controls. Kanale Video 2 i 3 prebacite u režim Show Opacity Keyframes.
Kopiranje i prenošenje efekata korišćenjem prozora Effect Controls, brz je način primene istog efekta i ključnih kadrova na više klipova. Imajte na umu da biste morali uraditi triput više posla da sekvence nisu ugneždene. Mada ste neprovidnost podesili na vremenskoj osi, parametre efekta za svaki pojedinačni objekat možete pregledati i menjati u prozoru Effect Controls. Kada je klip izabran, parametri njegovog efekta biće prikazani u tom prozoru.
5. I dalje radeći u režimu Effects Workspace, na vremenskoj osi izaberite klip Rome. Liniju Edit postavite na poziciju 03; 00. U prozoru Effect Controls proširite stavku Opacity i njenu vrednost u tekućem ključnom kadru podesite na 100%.
Adobe Premiere Pro CS3 - Rasterska grafika
171
Ključne kadrove ćete lako menjati u prozoru Effect Controls. U ovom primeru ste promenili parametar Opacity da biste za klip Rome napravili efekat pojavljivanja. (On će vam trebati u sledećoj vežbi, kada budete pravili foto-montažu za Rim.) U nastavku ćete napraviti efekat postepenog menjanja veličine dok se reč "Rome" pojavljuje.
6. Dvo-kliknite na ugnežđeni klip Rome u sekvenci Map Comp da biste ga otvorili u posebnom prozoru Timeline. U kanalu Video 2 izaberite fajl Roma/Italy_MapDV.psd. U prozoru Effect Controls proširite stavku Motion. Postavite liniju Edit na poziciju 02; 00. Uključite dugme Toggle Animation za parametar Scale. Premestite liniju Edit na poziciju 05; 00. Podesite vrednost Scale na 175.0. Izaberite oba ključna kadra koja ste upravo dodali, pritisnite jedan desnim tasterom miša, pa iz kontekstnog menija odaberite Continuous Bezier. Pritisnite Enter da biste pogledali rezultat. Izaberite karticu sekvence Map Comp, pa pritisnite Enter da biste rezultat pogledali na celoj sekvenci.
Dok je klip Rome izabran, možete pregledati njegove ključne kadrove u prozoru Effects Control. U ovom primeru linija Edit je postavljena preko drugog ključnog kadra parametra Opacity, u kom je on podešen na 0%. Dugme Add/Remove Keyframe je potamnelo, što znači da je linija Edit postavljena na ključni kadar. Proširili ste stavku Opacity i ručno dodelili novu vrednost parametra Opacity za taj ključni kadar. Podešavanjem neprovidnosti na 100%, umesto postepenog nestajanja napravili ste efekat postepenog pojavljivanja. Primećujete i da je štoperica (Toggle Animation) aktivna i da označava da su efektu dodeljeni ključni kadrovi.
172
Audio-video aplikacije
Napomena: Kada hoćete da podesite određeni ključni kadar, linija Edit mora biti tačno na njemu. Da biste bili sigurni da je to tako, upotrebite dugmad Go to Next/Previous Keyframe dok radite u prikazu ključnih kadrova efekta.
Da biste naglasili samo ime grada, prešli ste u originalnu sekvencu Rome i podesili vrednost Scale samo za sloj sa imenom grada. Uključili ste dugme Toggle Animation da biste dodali ključni kadar na položaj linije Edit dok je tekuća vrednost parametra animirana. U ovom primeru, veličina 100% dodeljena je u ključnom kadru na poziciji 2; 00. Dok je animiranje pomoću ključnih kadrova uključeno, ako premestite liniju Edit i izmenite parametar efekta, Premiere će napraviti nov ključni kadar u kom će biti zadata ta nova vrednost. U datom primeru, ključni kadar za vrednost 175% parametra Scale napravljen je na poziciji 5; 00. Pobrinuli ste se i da se veličina glatko menja krivom putanjom između vrednosti 100% i 175%. Iz ovog koraka vidite kakve sve mogućnosti i koliku kontrolu donosi ugnežđivanje. Rezultat podešavanja ključnih kadrova je dinamičko menjanje veličine jednog sloja od 100% do
Adobe Premiere Pro CS3 - Rasterska grafika
173
175%. Pošto je sekvenca tog sloja ugnežđena u sekvencu Map Comp, istovremeno se vide promena veličine i promena neprovidnosti same ugneždene sekvence.
7. Napravite novu sekvencu i dajte joj ime Photo Montage. Držeći taster Ctrl, dvokliknite na sekvencu Map Comp u prozoru Project da biste je otvorili u monitoru Source. Dugme Take Audio/Video prebacite u režim Take Video Only. Sekvencu Map Comp prevucite na kanal Video 1. Dok je linija Edit postavljena na početak vremenske ose, pritisnite Ctrl + D.
Živelo izobilje! U ovom koraku ste sekvencu Map Comp ugnezdili u novu sekvencu koju ćete koristiti u sledećoj vežbi da biste napravili konačnu foto-montažu. Ukoliko budete morali da menjate sekvencu Map Comp, moći ćete da podešavate parametre bilo koje ugnežđene sekvence i pojedinačnih slojeva u originalnim sekvencama imena gradova ili mape. Ako ste ispravno ugnezdili sekvencu Map Comp u sekvencu Photo Montage, izmene na ugneždenoj sekvenci i slojevima koje ona referencira videće se i u konačnoj instanci. Kao što vidite, upotreba ugnežđene strukture ima očigledne prednosti. Odvajanjem pojedinačnih slojeva i sekvenci omogućavate njihovo nezavisno kontrolisanje i lakše menjanje ugnežđenih elemenata. Ne samo da ćete lako podešavati celu sekvencu u jednom koraku, već ćete brzo podešavati i njene elemente. Ugnežđivanje može imati razne namene: od smanjivanja nereda u projektima, do kontrolisanja pojedinačnih slojeva.
174
6.1.3.
Audio-video aplikacije
Rezime
Premiere Pro radi ruku pod ruku sa Photoshopovom mogućnošću rada u slojevima, što omogućava uvoženje Photoshopovih fajlova tako da svaki sloj bude postavljen u posebnu sekvencu. Tehnikom ugnežđivanja grupisaćete određene slojeve u jednu sekvencu da biste na celu grupu primenili efekte. Ako hoćete da koristite različite efekte u samoj grupi, pređite u originalnu ugnežđenu sekvencu i direktno podesite sloj/kanal. Koncept ugnežđivanja se često koristi jer je ugnežđivanje u mnogo situacija dragoceno i praktično rešenje.
Glava 7 Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža
7.1.
Foto-montaža
Program Premiere Pro ima poboljšan opšti kvalitet nepokretnih slika (engl. still images ili stills). Umesto ponovnog uzorkovanja i smanjivanja rezolucije uvezenih fajlova nepokretnih slika, Premiere Pro obrađuje punu rezoluciju slika, rasterizujući konačan rezultat u skladu sa parametrima koje ste zadali za montiran video-materijal. Cilj ove vežbe je da vas nauči kako da ispravno pripremite slike, lako uvezete pojedinačne slike ili grupe slika, a zatim glatko i dinamično panoramski pomerate sliku kao što je Ken Burns radio u filmovima The Civil War i Baseball. Usput ćete dobiti dobra uputstva za rad sa nepokretnim slikama i saznati kako da sačuvate efekat panoramskog pomeranja slike te namenske skupove efekata koje kasnije možete ponovo koristiti.
7.1.1.
Uvoženje, veličina slika i automatska promena dimenzija
Slike za štampu i video same po sebi imaju različite zahteve: rezolucija video-ekrana je 72 tačke po inču (engl. dots per inch, dpi), a standardna veličina kadra je 720 × 480 (za DV), dok se za štampu koriste mnogo veće rezolucije i veličine slika. U ranijim verzijama programa Premiere, uvoženje nepokretnih slika sa većim rezolucijama zahtevalo je kompromis - slika je konvertovana u manju veličinu i pri tom je gubila kvalitet. Premiere Pro, s druge strane, ima nov pristup u kom se nepokretne slike precizno obrađuju i čuva se njihova originalna rezolucija. U ovoj verziji programa dostupne su vam opcije za dodavanje slika vremenskoj osi u punoj rezoluciji ili opcije pomoću kojih Premiere Pro slikama automatski promeni dimenzije tako da stanu u video-kadar. Čak i kada Premiere Pro automatski menja veličinu slike, on i dalje referencira njenu punu rezoluciju - slika neće biti nepovratno konvertovana. Ukoliko poželite da zumirate ili pomerate sliku unutar kadra, preporučuje se da kadar bude što veći. Neka bude širok bar 1000 piksela za slike sa pejzažnom orijentacijom, odnosno visok 1000 piksela za portretno orijentisane slike. Ukoliko ćete sliku uvećavati do 200%, pobrinite se da bude bar dvaput veća od standardnog video-kadra.
176
7.1.2.
Audio-video aplikacije
PAR: kvadratni pikseli naspram nekvadratnih piksela
Video-kadar, kao i računarska grafika, sačinjen je od piksela. Većina piksela ima oblik kvadrata, što znači da imaju proporcije piksela (engl. pixel aspect ratio, PAR) 1 : 1. Međutim, pikseli koji čine video-kadar u standardu NTSC DV, imaju proporcije 1 : 0, 9 nisu kvadratni. Izobličenje kvadratnih piksela u DV prostoru najjednostavnije ćete videti ako u Photoshopu napravite nepokretnu sliku savršenog kruga s kvadratnim pikselima. Kada takav fajl uvezete u Premiere Pro i dodate ga DV sekvenci, proporcije piksela za DV pretvoriće krug u elipsu. Photoshop CS može da radi sa slikama za nekvadratne piksele i označava ih na odgovarajući način. Premiere Pro prepoznaje oznaku i čuva integritet slike prilikom uvoženja, tako da nema izobličenja. Ukoliko slike pripremate u Photoshopu i hoćete da ih koristite u DV projektu, pri izradi nepokretne slike odaberite razmeru NonSquare Pixel for DV (720 × 480). Ako u Photoshopu napravite dokument s kvadratnim pikselima namenjen upotrebi u NTSC DV projektu, a hoćete da sačuvate integritet slike prilikom uvoženja u Premiere Pro, snimite sliku u veličini 720 × 534. Kada Premiere Pro uveze sliku i ugradi je u vremensku osu, promena proporcija piksela biće kompenzovana pomoću dodatna 154 piksela. Ako ne planirate zumiranje i panoramsko pomeranje, isprobajte automatsku promenu dimenzija u programu Premiere Pro. Kad je ta opcija uključena i uvezete nepokretnu sliku veličine 1600 × 1200, Premiere Pro će automatski podesiti parametar Motion/Scale da bi slici promenio veličinu tako da precizno stane u video-kadar projekta. Ako biste hteli da kasnije zumirate sliku, mogli biste animirati efekat Motion/Scale. U ovoj vežbi ćete istražiti prednosti oba pristupa i naučiti kako da dodelite podrazumevano trajanje svim nepokretnim slikama koje uvozite.
1. Otvorite projektni fajl koji ste dorađivali u prethodnoj vežbi - Nest_Start.prproj. Lekcija počinje od mesta na kom ste stali u prethodnoj vežbi - od dodavanja foto-montaže uvodnoj grafici.
2. U prozoru Project napravite novo sanduče (bin - folder) i nazovite ga Rome Stills. U tom sandučetu napravite novu sekvencu (sa jednim video i jednim zvučnim kanalom), i dajte joj isto ime.
Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža
177
I dalje vas ohrabrujemo da koristite ugnežđivanje, pa će struktura ovog projekta biti takva da svi pojedinačni elementi budu smešteni u posebne sekvence. Pošto konačna fotomontaža treba da bude dostupna kao jedan klip, sve nepokretne slike Rima spojićete u sekvencu sa imenom Rome. Napomena: Kada za svaku vežbu otvarate različite projekte, imajte na umu da ćete ponekad morati da tražite određene fajlove za projekat. Na primer, PSD (Photoshop-ov) fajl (Italy_MapDV.psd) potreban za ovaj projekat, nalazi se u prethodnoj vežbi.
3. Iz menija Edit odaberite Preferences > General. U polju Still Image Default Duration (podrazumevano trajanje) upišite vrednost 180 frames (kadrova) i kliknite na OK. U prozoru Project selektujte sanduče Rome Stills. Prečicom Ctrl + I otvorite okvir za dijalog Import. Iz poddirektorijuma Rome, izaberite slike Rome06.jpg i Rome11.jpg, i pritisnite Open. U prozoru Project selektujte slike da biste videli njihova svojstva.
178
Audio-video aplikacije
Pošto nepokretne slike mogu trajati beskonačno, brže ćete raditi ako za sve uvezene slike zadate podrazumevano trajanje, naročito ako uvozite više slika. Za ove dve nepokretne slike dodelili ste podrazumevano trajanje (Default Duration) od 180 kadrova (6 sekundi), jer su to prva i poslednja slika u montaži. Foto-montažu ćete kasnije podesiti tako da se postepeno pojavi i na kraju postepeno nestane, pa vam treba više kadrova za pravljenje tog efekta.
4. Odaberite Edit > General i podesite Still Image Default Duration na 150 kadrova (5 sekundi). Uvezite preostale fajlove iz direktorijuma (izaberite sve osim slika Rome06 i Rome11). Selektujte svaku uvezenu sliku pojedinačno i pogledajte njena svojstva u području Project Preview da biste videli promenjeno trajanje.
Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža
179
Kada u prozoru Project selekujete fajl, u području Project Preview videćete njegove parametre. Ovde vidite veličinu uvezene slike, njene proporcije piksela (PAR), podatak da li slika sadrži alfa kanal i informacije o njenom trajanju. Drugoj grupi uvezenih slika ne trebaju dodatni kadrovi za prelaze, pa ste podrazumevano trajanje spustili na 150 kadrova. U području Project Preview videćete da te slike traju pet sekundi.
5. U meniju Edit odaberite Preferences > General. Potvrdite polje Default scale to frame size i kliknite na dugme OK. U prozoru Project izaberite sliku Rome11.jpg i umetnite je u kanal Video 1, na početak vremenske ose. Otvorite prozor Effect Controls i na listi proširite efekat Motion.
Fajl Rome11.jpg dodat je kanalu Video 1 na vremenskoj osi. U prozoru Effect Controls vidite da je Premiere ujednačeno smanjio visinu i širinu, mada parametar Scale ima vrednost 100. Sada originalni kadar slike 1812 × 1200 staje unutar video-kadra 720 × 480. Pošto proporcije originalne slike nisu bile 4 × 3, monitor Program prikazuje crne trake na vrhu i dnu. Napomena: Kada uvezete nepokretnu sliku čije proporcije nisu 4 × 3, na primer sliku
180
Audio-video aplikacije
dimenzija 1280 × 720, prilikom automatskog menjanja proporcija slike da bi stala u kadar 720 × 480, pojavljuje se prazan prostor na mestu gde se dimenzije razlikuju. Slika navedenih dimenzija imala bi prazan crni prostor na vrhu i dnu, slično marginama koje vidite kada bioskopski film gledate na TV-u. Ako ne želite taj sinemaskop efekat, podesite parametre promene veličine da biste dobili odgovarajuće dimenzije. Kada potvrdite polje Default scale to frame size, Premiere Pro automatski podešava parametre dodate slike tako da cela slika bude u granicama video-kadra sa dimenzijama 720 × 480. Slika koju ste uvezli poslednja je slika u foto-montaži. Kasnije ćete zumirati tamno nebo dok se prikazivanje montiranih nepokretnih slika završava postepenim nestajanjem. Napomena: Način tretiranja slike na video kanalu možete kasnije u toku rada promeniti tako što na selektovanoj slici desnim tasterom miša aktivirate kontekstni (pomoćni) meni i u njemu izaberete ili poništite opciju Scale to Frame Size.
6. Odaberite Edit > Preferences > General i isključite opciju Default scale to frame size. U prozoru Project izaberite fajl Rome06.jpg, pa ga, držeći pritisnut taster Ctrl, prevucite na početak vremenske ose, pre slike Rome11. Izaberite fajl na vremenskoj osi i otvorite prozor Effect Controls. Liniju Edit postavite na izabrani klip i proširite efekat Motion u prozoru Effect Controls. Pritisnite ime efekta Motion da biste uključili direktno manipulisanje svojstvima slike. Uvoženje slike Rome06 sa parametrima Scale Height i Scale Width podešenim na 100, znači da ne možete videti celu sliku: njen kadar je više nego dvaput veći od video-kadra.
Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža
181
Napomena: Ukoliko nameravate da slici dodate efekat zumiranja, brzo ćete je dodati sekvenci uz uključenu opciju Default scale to frame size. Tako će slike automatski biti smanjene da bi precizno stale u kadar. Kada poželite da ih uvećate, postavite liniju Edit na početak klipa i uključite zadavanje ključnih kadrova (pritisnite dugme Toggle Animation) za parametar Scale. Potom pomerite liniju Edit na kraj klipa i podesite parametar Scale na odgovarajuće uvećanje. Da biste umanjili sliku, uradite suprotno: uključite zadavanje ključnih kadrova dok je linija Edit na kraju klipa, a vrednost Scale podesite na početku. Ovakav način rada je koristan jer automatska promena dimenzija bira savršenu vrednost Scale, ne morate je izračunavati sami. Ne zaboravite, kada je za svaki parametar efekta uključeno zadavanje ključnih kadrova, ključni kadar će nastati za tekuću vrednost parametra na položaju linije Edit.
182
Audio-video aplikacije
Svojstva efekta za sliku Rome06.jpg aktivna su u prozoru Effect Controls i uključeno je direktno manipulisanje. Vidite odnos između stvarne veličine nepokretne slike (linija žičanog prikaza) i onoga što se vidi u video-kadru dimenzija 720 × 480. Prikaz u monitoru Program smanjen je na veličinu od 10% da bi se video ceo kadar.
7.1.3.
Automate to Sequence
Opcija Automate to Sequence omogućava biranje grupe fajlova u prozoru Project i dodavanje tih fajlova vremenskoj osi. Možete ih dodati redom, jedan za drugim, ili redosledom koji sami zadate, čak možete programu reći da između klipova automatski postavi prelaze. U ovoj kratkoj vežbi, koristićete opciju Automate to Sequence da biste brzo napravili skelet foto-montaže dodajući grupu nepokretnih slika vremenskoj osi.
1. Nastavite rad na tekućem projektu. Proširite prozor Project da biste videli sve fajlove i kolone, pa promenite redosled kolona u sledeći: Comment/Good/Video Info. Za svaku vertikalnu (portretnu) sliku potvrdite polje Good.
Pošto direktorijum pun nepokretnih slika zauzima dosta mesta kada hoćete da pregledate i birate slike, prerasporedite kolone i koristite ih da biste označili fajlove i brzo im promenili redosled. Polje Good omogućava da označite poželjne slike (u ovom slučaju, "poželjne" su vertikalno poravnate slike) ukoliko su isključeni njihovi umanjeni prikazi.
2. Dvo-klikinte na kolonu Comment slike Rome06.jpg, i unesite broj 1. U kolonu Comment za sliku Romel l.jpg unesite 2. Pritisnite zaglavlje kolone Comment da biste promenili redosled u uzlazni (strelica će biti okrenuta naviše). Izaberite slike od RomeOl do Romel3, osim slika Rome06 i Romel 1 koje su na dnu. U kolonu Comment možete unositi alfanumeričke podatke, a zatim sortirati listu na osnovu tih podataka. Ovde ste tu tehniku koristili da biste slike grupisali numeričkim redosledom i izuzeli dve slike koje ste već dodali vremenskoj osi. Opcija Automate to Sequence šalje fajlove na vremensku osu onako kako ste ih sortirali ili redom kojim ste ih birali.
Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža
183
3. Dok je 11 nepokretnih slika izabrano u prozoru Project, aktivirajte prozor Timeline i pritisnite taster Page Down da biste liniju Edit postavili u rez između slika Rome06.jpg i Rome11.jpg u kanalu Video 1.
Aktivirajte prozor Project i pritisnite dugme Automate to Sequence. U okviru za dijalog Automate to Scquence podesite sledeće parametre i pritisnite OK:
184
Audio-video aplikacije
• Ordering: Sort Order • Placement: Sequentially • Method: Insert Edit • Clip Overlap: 30 Frames • Apply Default Video Transition: On
Prvo programu Premiere morate reći gde da doda nepokretne slike, a zatim kako da to uradi. U ovom primeru, liniju Edit ste postavili na tačku reza u koju hoćete da dodate nove slike - između slika Rome06 i Rome11. U okviru za dijalog Automate to Sequence zadali ste i da program slike doda redom na osnovu sortiranja, da pri tom koristi metodu Insert, dok ste za prelaze zadali preklapanje koje traje 30 kadrova. Premiere će dodati podrazumevani prelaz Cross Dissolve. Kada zadajete vrednost Clip Overlap (preklapanje klipova), ne zaboravite da se ta vrednost ne dodaje podrazumevanom trajanju nepokretnih slika, već mu se oduzima. Od pet sekundi trajanja svake slike, Premiere će iskoristiti jednu sekundu za prelaz pri pojavljivanju i jednu za prelaz pri nestajanju slike, a ostaće tri sekunde neometanog prikazivanja slike.
4. U poslednjem koraku, dodajte prelaze Cross Dissolve tako da budu centrirani u rezu između prve i druge slike, i između pretposlednje i poslednje. Dok je kanal Video 1 označen kao ciljni, postavite liniju Edit u rez i pritisnite Ctrl+D da biste mu dodali podrazumevani prelaz. Mada funkcija Automate to Sequence postavlja prelaze između dodatih fajlova, ona ne dodaje prelaze rezu u koji je linija Edit bila postavljena kada ste umetnuli slike. Da biste ujednačili celu sekvencu, dodali ste prelaze između svih slika. Spremni ste da im dodate i pokret. Funkcija Automate to Sequence je sredstvo za brzo početno montiranje klipova. Pošto je polje Default scale to frame size bilo isključeno, sve nepokretne slike su vremenskoj osi dodate u veličini od 100%. U sledećoj vežbi ćete podesiti parametre, dodati efekte pokreta i promene veličine da biste napravili tečno pomeranje i zumiranje slika.
Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža
7.1.4.
185
Efekti panoramskog pomeranja slike i namenski skupovi parametara efekta
Ugrađivanje pokreta može dosadnu foto-montažu pretvoriti u montažu koja drži pažnju posmatrača. Sporim otkrivanjem elemenata slike ili fokusiranjem na određeni deo fotografije, nepokretne slike postaju dinamične i oživljavaju. Da biste foto-montaži o Rimu dodali malo života, primenićete odsečne i jasne efekte pokreta i promene veličine nepokretnih slika. Konkretno, napravićete četiri efekta pokreta koristeći animaciju pomoću ključnih kadrova. Pored toga, naučićete kako da parametre pokreta sačuvate kao namenski skup parametara koje ćete koristiti u drugim projektima.
1. Nastavite rad na tekućem projektu. Radeći u režimu Effects Workspace, izaberite prvu nepokretnu sliku (Rome06.jpg) u prozoru Timeline. Pritisnite taster Home da biste liniju Edit postavili na položaj 00; 00; 00; 00. U prozoru Effect Controls, kliknite na ime efekta Motion da biste uključili direktno manipulisanje. Podesite uporišnu tačku (Anchor Point) klipa na koordinate 906.0 × 800. Potvrdite polje Uniform Scale, i povećajte vrednost Scale (Height) na 125. Pritisnite dugme Toggle Animation da biste uključili zadavanje ključnih kadrova i zadajte ključni kadar za poziciju (Position) i još jedan za visinu (Scale Height). Pošto uključite direktnu manipulaciju, videćete razne ručice za primenu na izabrani klip. Krstić u sredini predstavlja uporišnu tačku. Ona je poput čiode kojom ste proboli sliku. Kao što bi se list papira pomerao oko tačke u kojoj je proboden, pokreti koje budete zadavali biće zasnovani na uporišnoj tački slike. Na primer, ako smanjite sliku, veličina će
186
Audio-video aplikacije
se smanjivati od uporišne tačke, a ona je u ovom slučaju postavljena na sredinu donjeg dela slike. Mada direktno manipulisanje donosi mnogo tačaka za podešavanje, uporišnu tačku možete menjati samo preko njenog polja u prozoru Effect Controls.
Da biste dinamički menjali veličinu slike i pomerali je, postavili ste dva ključna kadra na početak klipa (položaj linije Edit 00; 00; 00; 00). Za ispravno animiranje parametara zadatih u ključnim kadrovima, morate pomeriti liniju Edit na sledeći položaj i izmeniti vrednosti u ključnim kadrovima.
2. Dok je prozor Timeline aktivan, pritisnite taster Page Down da biste liniju Edit pomerili na rez sledećeg klipa. Dok je slika/klip Rome06 izabrana u prozoru Effect Controls, unesite vrednost 360 × 333 za Position i 45 za Scale Height. Premiere pravi dva ključna kadra. Držeći pritisnut taster Shift ili crtanjem okvira za izbor, izaberite ta dva ključna kadra i povucite ih na sam kraj izabranog klipa. Kliknite na početak sekvence i Play da biste pogledali kako izgleda efekat zumiranja slike. Pošto je kraj instance klipa Rome06 prekriven prelazom, ne možete videti njegov poslednji kadar. Poslednji kadar klipa Rome06 potpuno se pretopio u fajl Rome0l. Ako pomerite liniju Edit u tačku reza, a ona je skoro na kraju klipa, videćete odnos između klipa Rome06 i
Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža
187
klipa koji će se sledeći pojaviti. Videćete i podešene vrednosti efekta i napraviti dva ključna kadra. Te ključne kadrove možete izabrati i povući ih na završni položaj na kraju prikaza vremenske ose za Rome06.jpg. Rezultat prve animacije je veoma jasan: jednostavno uvećanje u kom je pokret naglašen od početka do kraja klipa.
3. Dok je slika Rome06.jpg izabrana i aktivna u prozoru Effect Controls, desnim tasterom miša pritisnite stavku efekta Motion i izaberite opciju Save Preset. Skupu parametara promenite ime u Rome Zoom Out 01. Kliknite na radio-dugme Scale u grupi opcija Type, i u polje Description dodajte kratak opis, na primer, "Horizontalni Zoom Out, KK za Position i Scale". Među korisne opcije spada mogućnost snimanja parametara efekta kao pojedinačnih namenskih skupova parametara koji se kasnije mogu ponovo koristiti. Napomena: Ne zaboravite, kada je dugme Toggle Animation uključeno za efekat, svako pomeranje linije Edit na nov položaj i podešavanje svih parametara efekta, stvoriće nov ključni kadar sa zadatim vrednostima. Napomena: Čuvanje efekta kao namenskog skupa parametara omogućava da ga ponovo iskoristite za druge nepokretne slike u ovoj sekvenci, ali i u kasnijim projektima. Pošto
188
Audio-video aplikacije
ovaj efekat ima početni i završni ključni kadar, za vrstu namenskog skupa odabrali ste Scale. Ta opcija omogućava da efekat primenite na nov klip različitog trajanja. Ona će efekat primeniti proporcionalno tokom trajanja klipa, pa kraći klip znači brži efekat. Opcija Anchor to In Point očuvaće vremenski raspored i ritam animacije, ali će je početi od ulazne tačke klipa. Opcija Anchor to Out Point očuvaće vremenski raspored i ritam animacije, ali će izračunati vreme početka tako da animacija završi tačno u izlaznoj tački.
4. Izaberite drugi klip u sekvenci, Rome0l. Liniju Edit postavite u tačku 7; Aktivirajte
direktno manipulisanje za efekat Motion tog klipa. Podesite Anchor Point na 0.0×1200.0, a Position na 0.0 × 480.0. Uključite zadavanje ključnih kadrova (Toggle Animation) za Scale i Position. Premestite liniju Edit u tačku 8; Podesite Position na −97 × 480, a Scale Height na 41. Izaberite obe grupe ključnih kadrova, pa desne ključne kadrove premestite na početak klipa, a leve na kraj. Napomena: Ukoliko napravite efekat uvećavanja i hoćete brzo da napravite obrnut efekat, zamenite položaj ključnih kadrova za parametar Scale. Pošto je u pojedinačne ključne kadrove ugrađena određena vrednost efekta, kada pomerite ključni kadar sačuvaćete originalne parametre. U drugom klipu, uporišna tačka je postavljena u donji levi ugao, a zatim pomerena tako da je uz promenu veličine nastao i blagi efekat pomeranja iz donjeg levog ugla. Pošto se na oba kraja klipa nalaze prelazi, početnu i završnu grupu ključnih kadrova napravili ste
Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža
189
u sredini klipa, pa ste ih povukli na odgovarajuće krajeve.
5. Snimite ovaj efekat kao namenski skup parametara. U grupi opcija Type odaberite Scale i skupu efekata dajte ime Rome Zoom Out Anchored LL. U polju Description, navedite da je efekat napravljen za horizontalan klip. Liniju Edit postavite na početak vremenske ose i reprodukujte prva dva klipa da pogledate rezultate.
6. Izaberite treći klip na vremenskoj osi, Rome02. Za ovaj klip biće dovoljna jednostavna promena parametra Scale. Postavite liniju Edit u tačku 12, 13. Scale Height podesite na 44, 0, a Position na 412.0 × 240.0. Za Scale Height pritisnite dugme Toggle Animation. Premestite taj ključni kadar na kraj instance klipa u prozoru Effect Controls. Dok je klip izabran, liniju Edit postavite na početak instance klipa u prozoru Effect Controls (otprilike u tačku 10; 00). Podesite Scale Height na 110. Efekat snimite kao grupu parametara pod imenom Rome Zoom Out 02. U okviru za dijalog Preset Properties, odaberite Scale i dodajte opis u kom ćete navesti da je efekat napravljen za horizontalnu sliku. Napomena: Povlačenje ručice slike menja parametre Scale, a povlačenje cele slike menja parametre Position.
190
Audio-video aplikacije
Menjanje veličine ove slike pomoglo je da pronađete optimalne dimenzije tako da se može videti cela slika. Dok Scale ima vrednost 44, kadar je neznatno pomeren, pa ste ponovo podesili položaj klipa. Pošto je ovo bilo obično umanjivanje, animirali ste samo ključne kadrove parametra Scale. I u ovom slučaju možete odabrati Temporal Interpolation > Continuous Bezier da biste napravili glatku promenu veličine između ključnih kadrova.
7. Izaberite četvrti klip, Rome03.jpg. Postavite liniju Edit otprilike u tačku 16; 06. Proširite efekat Motion i selektujte ga da biste aktivirali direktnu manipulaciju. U monitoru Program podesite uvećanje tako da vidite linije koje označavaju originalnu veličinu slike.
Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža
191
Da biste napravili efekat vertikalnog pomeranja, morate promeniti veličinu slike tako da precizno stane u video-kadar. Da biste joj kasnije promenili veličinu i pomerali je, aktivirali ste direktnu manipulaciju i prešli u žičani prikaz (engl. wireframe) koji pokazuje pravu veličinu slike. Dok je direktna manipulacija uključena, možete pritisnuti ručice u monitoru Program i menjati veličinu ili premeštati sliku. Uhvatite bočnu ručicu na žičanom prikazu i povucite je ka unutra da biste širinu smanjili na 54.
192
Audio-video aplikacije
Uhvatite sredinu slike i povucite naviše da bi dno slike bilo u kadru. Trebalo bi da Position ima vrednost 360 × 120.0. Uključite zadavanje ključnih kadrova (Toggle Animation) samo za Position. Pošto ste pronašli odgovarajuću veličinu i položaj slike, dodelili ste ključni kadar za parametar Scale da biste napravili efekat vertikalnog pomeranja od dna slike ka njenom vrhu. U sledećem koraku, postavićete završni ključni kadar.
8. Dok je klip Rome03 izabran, a direktna manipulacija aktivna, premestite liniju Edit u tačku 17; U prozoru Effect Controls, podesite vrednost Position na 360 × 480. Odgovarajuće ključne kadrove pomerite na početak i kraj izabranog klipa. Snimite ovaj efekat Motion kao namenski skup parametara i dajte mu ime Rome Vert Pan Up, a u grupi Type odaberite opciju Scale.
Nakon menjanja vrednosti vertikalnog položaja, prikazana je putanja pokreta za izabrani klip. Pošto ste izmenili vrednost Position, Premiere je napravio nov ključni kadar u tekućem kadru. Kada je uključena direktna manipulacija, videće se sve izmene putanje i položaji ključnih kadrova.
9. Namenski skup parametara Rome Zoom Out 01 prevucite na poslednji klip u sekvenci, Rome11.jpg. Postavite marker CTI jednu sekundu iz poslednjeg klipa i produžite trajanje poslednjeg klipa za jednu sekundu (povucite zadnju ivicu klipa nadesno do markera CTI).
Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža
193
Izaberite taj klip i otvorite prozor Effect Controls da biste videli svojstva ključnih kadrova. Postavite liniju Edit u sredinu klipa, na položaj 54; 08. Posebno izaberite grupe početnih i završnih ključnih kadrova i zamenite im mesta da biste obrnuli efekat. U parametrima Scale, pritisnite dugme Go to Next Keyframe ako se linija Edit nalazi pre poslednjeg ključnog kadra za efekat promene veličine. Ukoliko je linija Edit prešla poslednji ključni kadar, pritisnite dugme Go to Previous Keyframe da biste je priljubili uz poslednji ključni kadar parametra Scale. Vrednost Scale podesite na 100.
194
Audio-video aplikacije
Adobe Premiere Pro CS3 - Foto-montaža
195
Kada na izabrani klip primenite namenski skup parametara, lako ćete menjati dodeljene vrednosti u ključnim kadrovima. Jedino pravilo je da linija Edit mora biti postavljena baš u ključni kadar koji hoćete da menjate. Da biste je precizno postavili, koristite dugme Go to Next ili dugme Go to Previous Keyframe za odgovarajući efekat u prozoru Effect Controls. Dobro bi bilo da uvek koristite dugmad Go to Next/ Previous Keyframe jer ako promašite makar za jedan kadar, napravićete nov ključni kadar i dobiti neželjene efekte.
10. Metodom koju ste naučili, za preostale slike u sekvenci sami definišite parametre pokreta ili dodajte i izmenite namenske skupove parametara
11. Otvorite sekvencu Photo Montage u prozoru Timeline, pa postavite liniju Edit na položaj 4; 00. Iz direktorijuma Rome Stills prevucite sekvencu Rome Stills tako da počne od tekućeg položaja linije Edit. Iz prozora Effect Controls prevucite prelaz Cross Dissolve tako da počinje u rezu između dva klipa. Dodajte još jedan prelaz Cross Dissolve na kraj sekvence Rome Stills, i pritisnite Enter da biste vizuelizovali radni prostor i pregledali konačnu verziju montaže u punoj rezoluciji. Pošto je sekvenca Rome Stills preklapanjem postavljena u tačku 4;00 vremenske ose, zadržite prelaz Cross Dissolve neposredno desno od tačke reza da biste uključili poravnanje Starting at the Cut. Sa tom tehnikom bićete sigurni da će cela poslednja sekunda slike Map Comp biti iskorišćena za prelaz. U poslednjem koraku ste ugnezdili sekvencu Rome Stills u sekvencu Photo Montage. Pošto je uvodna slika duga pet sekundi i postepeno nestaje dok se grafika još vidi, sekvencu Rome Stills postavili ste preko poslednjih 30 kadrova slike Map Comp, Prevlačenjem prelaza tako da počinje u rezu, za prelaz je upotrebljeno tih poslednjih 30 kadrova i prvih 30 kadrova sekvence Rome Stills. Sad možete dodati svoju omiljenu muziku da biste delu dali svoj pečat. U ovoj vežbi savladali ste osnove efekata Motion, ali treba da naučite još mnogo toga. Pošto ste postavili temelje i napravili pregršt skupova parametara, moći ćete da ih podešavate i sami smislite svoju verziju savršenog efekta pomeranja ili zumiranja slike.
196
7.1.5.
Audio-video aplikacije
Rezime
Dok radite sa nepokretnim slikama, najvažnije je ispravno upravljanje rezolucijom i veličinom uvezenih slika. Obradu možete ubrzati, na primer, smanjujući nepokretnu sliku na rezoluciju 72 dpi pre nego što je uvezete u Premiere Pro. Sto se tiče veličine kadra, možete unapred definisati veličinu koju slike treba da imaju. Ako ćete zumirati između 150% i 200%, neka slika bude bar dvaput veća od video-kadra; na primer, za video-kadar 720 × 480, treba vam slika 1440 × 960. Pošto ne možete odabrati grupu slika i za sve istovremeno podesiti trajanje, zadajte podrazumevano trajanje slika pre nego što ih uvezete. Odabrano trajanje biće dodeljeno slikama prilikom uvoženja. Nakon uvoženja, slikama možete menjati veličinu. Kada ih dodajete sekvenci, ne zaboravite da to možete učiniti na dva načina - u normalnoj veličini, ili naložiti Premiereu da im automatski promeni dimenzije kako bi stale u video-kadar. Ne zaboravite namenske skupove parametara za efekte. U programu Premiere Pro možete praviti i ponovo koristiti gotove skupove. Njih možete i uvoziti i izvoziti i tako ih razmenjivati sa drugim korisnicima programa. Svi skupovi koje ste napravili u ovoj vežbi mogu biti pojedinačno uvezeni. Iz menija prozora Effects odaberite Import Preset, izaberite skup iz direktorijuma gde ste ih snimili i koristite ga do mile volje.
Glava 8 Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
8.1.
Adobe Title Designer
U programu Premiere Pro CS3 nalazi se izuzetno koristan alat čije jednostavne kontrole olakšavaju izradu natpisa (titlova) - Adobe Title Designer. Ukoliko ste koristili Adobe Illustrator, neke alatke iz Title Designera, na primer za ređanje i pozicioniranje elemenata, već su vam poznate. U ovoj vežbi naučićete osnove pravljenja i korišćenja stilova natpisa, premeštanja i raspoređivanja teksta i objekata, i učitavanja i snimanja šablona.
8.1.1.
Izgled prozora
Da biste otvorili Adobe Title Designer, pritisnite funkcijski taster F9 ili u meniju izaberite File > New > Title.
198
Audio-video aplikacije
Gornji red sa kontrolama sadrži više dugmadi za pristupanje šablonima, za biranje fonta i zadavanje vrste natpisa koji hoćete da napravite (nepomičan tekst, tekst koji se "odmotava" ili "puzi"). Objekte i tekst ćete dodavati prostoru za crtanje (središnji deo) u kome se nalazi paleta alatki. Pano Title Properties omogućava menjanje teksta i stila objekata, te podešavanje njihovog položaja. Iz biblioteke stilova, Title Styles, možete birati stilove ili ih dodavati u biblioteku, i primenjivati namenske ili podrazumevane stilove na objekte i tekst. Kada otvorite Adobe Title Designer, biće vam dostupan i meni Title na glavnoj traci menija. Meni Title sadrži prečice i stavke koje će vam pomoći da rasporedite i podesite otvoren natpis ili izabrane objekte. Prečice možete dodeliti većini navedenih stavki u meniju Title.
Koje ćete sve kontrole prikazati možete definisati korišćenjem kontekstnog menija.
Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
8.1.2.
199
Gornji red kontrola
Gornji red kontrola sadrži padajuću listu TitleType, opcije Roll/Crawl, dugmeTemplates, dugme Tab Stop, Font Browser, tri dugmeta za manipulaciju razmakom između slova i redova (Aspect, Leading i Kerning), tri dugmeta Type Alignment, polje Show Background Video i aktivno tekstualno polje za vremenski kôd videa u pozadini.
Među kontrolama u gornjem redu Title Designera nalazi se padajuća lista Title Type. Iz nje ćete odabrati vrstu natpisa koji pravite: • Still. Nepokretan natpis. • Roll. Natpis koji se kreće vertikalno ("odmotava se"). • Crawl. Natpis koji klizi horizontalno ("puzi"). Kada odaberete opciju Roll ili Crawl, možete otvoriti okvir za dijalog Roll/Crawl Options tako što ćete pritisnuti ikonicu uz listu Title Type. Ako hoćete da pokretni tekst počne ili da se završi izvan ekrana, potvrdite odgovarajuće polje (Start Off Screen, odnosno End OffScreen) u okviru za dijalog Roll/Crawl Options. Možete zadati vrednosti u kadrovima za period tokom kojeg će natpis biti izvan ekrana pre nego što se pojavi (Preroll), koliko će mu trebati da dođe do sredine (Ease-In), koliko će mu trebati da izađe iz ekrana (Ease-Out), i koliko dugo treba da se zadrži izvan ekrana pošto iz njega izađe (Postroll).
Kada potvrdite polja Start Off Screen i End Off Screen, pokretni tekst će početi van ekrana, potom će se kretati vertikalno (Roll) ili horizontalno (Crawl) i opet potpuno izaći iz ekrana. Ako je bitno da u Font Browseru pregledate određene znakove, trebalo bi odabrati putanju
200
Audio-video aplikacije
Edit > Preferences > Titler. U prozoru Titler Preferences možete navesti koji će znakovi biti prikazani u Font Browseru. Pored dugmeta Roll/Crawl Options nalazi se dugme Template. Pritisnite ga da biste došli do gotovih šablona i učitali ih u Title Designer. Možete ih koristiti takve kakvi su ili ih izmeniti
Dugme Tab Stop (Ctrl + Shift + T ) postaje aktivno kada izaberete tekst. Graničnici (engl. tab stops) veoma su korisni kada dodajete vertikalan pokretni tekst, što ćete i raditi u potonjim vežbama.
Sledi dugme Font Browser. Izaberite tekst, pritisnite dugme i pregledajte listu dostupnih fontova. Pritisnite font i Premiere će u prikazu tekst ispisati izabranim fontom. Pomoću strelica nagore i nadole možete preći na sledeći ili prethodni font. Font Browser je prilično koristan jer daje tačnu sliku izgleda svakog fonta. Podrazumevana lista je ogromna Premiere Pro se instalira s tonom fontova.
Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
201
Sledeća tri dugmeta koriste se za poravnanje teksta: Left (ulevo), Center (centrirano) i Right (udesno). Dok su pasus ili stavka u tekstu izabrani, pritisnite dugme poravnanja i ono će biti primenjeno na izabrani tekst. Polje Show Background Video uključuje i isključuje prikaz otvorene video-sekvence. Kada je polje potvrđeno, ispod natpisa ćete ugledati video-kadar s kojim je on povezan. Aktivno tekstualno polje na desnoj strani vezano je za vrednost vremenskog koda otvorene sekvence. Ukoliko unesete vremenski kod ili prevučete pokazivačem preko aktivnog teksta, ažuriraće se prikazani video-kadar. To je veoma korisno kada hoćete da odredite tačan položaj ili izaberete odgovarajuću boju za natpis. Potvrđeno polje Show Background Video i kretanje kroz video pomoću polja vremenskog koda, omogućavaju da vidite kako natpis izgleda preko bilo kog kadra sekvence.
202
8.1.3.
Audio-video aplikacije
Pano Title Properties
Pano Title Properties sadrži sva podesiva svojstva stila za tekst i za objekte. Izaberite bilo koji element napravljen u Title Designeru i na tom panou biće prikazani parametri koje možete podesiti.
Stil je sačuvani skup svojstava objekta (boja, font, veličina itd.) koji možete iskoristiti na bilo kom narednom objektu ili tekstu. Dok je tekst izabran u prostoru za crtanje, polja na panou Title Properties odražavaju sve parametre teksta. Podešavanjem vrednosti u tim poljima automatski ćete promeniti izabrani tekst u prostoru za crtanje. Opcijom Transform možete pomerati i podešavati položaj, rotaciju i neprovidnost izabranih elemenata u Title Designeru.
8.1.4.
Paleta alatki za pisanje teksta i izradu objekata
Paleta alatki Title Designera sadrži alatke za dodavanje teksta i objekata. Odozgo nadole i sleva udesno, alatke su:
Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
203
• Selection (prečica: V). Za biranje, pomeranje i podešavanje teksta ili objekata. • Rotation (prečica: O). Za hvatanje i rotiranje teksta ili objekata. • Type (prečica: T ). Za pisanje teksta. • Vertical Type (prečica: C). Pisanje vertikalnog teksta. • Area Type. Za definisanje pravougaonika za dodavanje horizontalno orijentisanog teksta. Veličinu pravougaonika zadajete sami. Ovo je neka vrsta alatke za pravljenje okvira za tekst. • Vertical Area Type. Ovom alatkom ćete definisati pravougaonik u koji postavljate vertikalno orijentisan tekst. I u ovom slučaju ćete sami definisati veličinu pravougaonika. • Path Type. Za pisanje teksta po definisanoj putanji. • Vertical Path Type. Za pisanje vertikalnog teksta po putanji. Ispod alatki za pisanje po putanji nalaze se alatke za podešavanje putanje: • Pen (prečica: P). Za postavljanje i podešavanje sidrišnih tačaka. • Add Anchor Point. Za dodavanje sidrišne tačke na putanji. • Delete Anchor Point. Za uklanjanje sidrišne tačke s putanje. • Convert Anchor Point. Za pretvaranje sidrišne tačke u glatku krivu. Ova alatka je neka vrsta alatke za podešavanje Bezjeove krive.
204
Audio-video aplikacije
Poslednju grupu čine alatke za pravljenje objekata i njima ne treba posebno objašnjenje: • Rectangle (prečica: R) - pravougaonik • Clipped Corner - pravougaonik zarubljenih uglova • Rounded Corner Rectangle i Rounded Corner - dve alatke za pravougaonike zaobljenih uglova sa različitim nivoima zaobljenja • Wedge (prečica: W) - klin • Arc (prečica: A) - luk • Ellipse (prečica: E) - elipsa • Line (prečica: L) - linija Ispod tih alatki nalaze se dugmad Align, Center i Distribute koja omogućavaju da poravnate odnosno rasporedite više izabranih objekata. Ona su aktivna samo kada je izabrano više od jednog elementa natpisa. Na primer, ako hoćete da tri elementa poravnate horizontalno, izaberite ih i pritisnite dugme za horizontalno centrirano poravnanje.
8.1.5.
Biblioteka stilova
Biblioteka stilova (Title Styles) nalazi se na samom dnu Title Designera i pomoću nje možete učitavati, snimati i dodeljivati stilove izabranim objektima i tekstu u prostoru za crtanje. Za svaki dostupan stil prikazuje se ikonica, ili uzorak (engl. swatch).
Pogledajte kako stil izgleda u biblioteci stilova, a zatim ga selektujte klikom miša da biste ga primenili na izabrane elemente u prostoru za crtanje.
Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
205
Dodatne stilove možete učitati iz poddirektorijuma Styles u odgovarajućem direktorijumu Program Files/Adobe/Premiere Pro CS3/Presets korišćenjem opcije Replace Style Library u pomoćnom meniju panoa Title Styles. Kada u prostoru za crtanje pišete tekst ili crtate objekat, Premiere automatski na njega primenjuje selektovani stil iz podrazumevane biblioteke. Ako hoćete da promenite stil teksta ili objekta, izaberite ga u prostoru za crtanje i selektujte uzorak stila koji hoćete da primenite. Iako uzorci stilova koje dobijate sa programom Premiere Pro prikazuju kako stil izgleda kada se primeni na tekst, možete ih dodeliti i tekstu i objektima. Da biste bolje shvatili atribute stilova, pažljivo proučite kako se stilovi prave i dodeljuju objektima i tekstu. Da biste napravili objekat, sa palete alatki izaberite odgovarajuću alatku, kao što je Rectangle, pa pritisnite i povucite u prostoru za crtanje. Što više vučete od mesta koje ste pritisnuli, to će objekat biti veći. Da bi objekat imao proporcije 1 : 1, držite pritisnut taster Shift dok povlačite. Na primer, ako hoćete da napravite krug, izaberite alatku Ellipse, držite taster Shift i povucite pokazivač miša do željene pozicije.
8.1.6.
Crtanje objekta
Dok je pokazivač u režimu Tool (tj. dok se koristi kao jedna od 15 alatki za dodavanje teksta ili objekata), njegova jedina funkcija je pravljenje elementa sa kojim je alatka povezana. Da biste izmenili dimenzije objekta, odaberite alatku Selection (pritisnite taster
206
Audio-video aplikacije
V ili alatku na paleti). Alatkom Selection možete selektovati i povlačiti objekte da biste ih pomerali. Ako pri povlačenju pritisnete taster Alt, napravićete kopiju objekta.
8.1.7.
Menjanje fizičkih dimenzija objekta
Napravite pravougaonik ili neki drugi objekat, pa izaberite alatku Selection. Ugledaćete osam ručica kojima možete menjati dimenzije objekta. Kada pritisnete i povučete ugaonu ručicu, povećaćete objekat iz izabranog ugla. Pritisnite i povucite bočnu ručicu da biste objektu podesili dimenziju na strani koju povlačite. U oba slučaja držite taster Shift ako hoćete da očuvate proporcije objekta - njegova veličina će se ujednačeno povećavati ili smanjivati. Zadržite pokazivač iznad ugaone ručice dok ne ugledate ikonicu alatke Rotation. Uhvatite ručicu i rotirajte izabrani element. Ukoliko prilikom rotiranja držite pritisnut taster Shift, rotiraćete u koracima od po 45 stepeni.
Ako hoćete da preciznije menjate dimenzije, izaberite objekat i podesite ga pomoću kontrola na panou Transform. Na tom panou možete menjati položaj objekta unošenjem tačnih koordinata u polja X Position i Y Position, i zadati tačnu širinu (Width) i visinu (Height) objekta. Možete podesiti i parametar Opacity, koji zadaje providnost objekta, i parametar Rotation, koji rotira objekat za zadatu vrednost u stepenima, do vrednosti 360.
Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
207
Pano Transform prikazuje tačne vrednosti parametara Opacity, Position, Size i Rotation za izabrani grafički element. Vrednosti u svim navedenim poljima možete menjati.
8.1.8.
Stilovi objekta
Mada stil objekta možete lako promeniti tako što ćete selektovati uzorak stila u biblioteci, pano Title Properties omogućava detaljnije podešavanje izabranog stila. Četiri proširive stavke na listi omogućavaju pristup parametrima: Properties (svojstva), Fill (popuna), Strokes (konture) i Shadow (senke).
Pano Title Properties prikazuje detalje o stilu izabrane elipse. Izobličenje po X osi izmenilo je oblik kruga, a za popunu (Fill Type)se koristi linearni preliv boja (Linear Gradient) pod uglom od 24 stepena. Strelica kod polja za boju u prelivu znači da tu boju možete izmeniti preko polja Color Stop Color.
8.1.9.
Svojstva
Izaberite objekat, pa na panou Title Properties proširite stavku Properties. Padajuća lista Graphic Type prikazuje tip izabranog objekta i omogućava da odaberete nov tip sa istim dimenzijama. Proširite stavku Distort i podesite vrednosti X i Y da biste objekat izobličili po X i Y osi. Ukoliko je izabran tekst, pojaviće se proširena lista sa dodatnim poljima za podešavanje teksta.
208
8.1.10.
Audio-video aplikacije
Popuna
Stavka Fill sadrži kontrole za podešavanje vrste, boje i drugih parametara popune. Da biste napravili providan objekat, uklonite potvrdu iz polja Fill. Potvrdite polje Fill da biste došli do parametara popune. Na primer, padajuća lista Fill Type omogućava da zadate vrstu popune: jednu čistu boju, dve boje u linearnom ili radijalnom prelivu, četiri boje u prelivu, iskošenje, opciju Eliminate koja i popunu i konturu objekta čini providnim, ili opciju Ghost koja uklanja popunu, a zadržava senku. Boju popune možete zadati na dva načina: pritisnite polje s bojom da biste otvorili Color Picker (birač boje), ili izaberite pipetu i postavite je na bilo koju boju na radnoj površini računara, a zatim pritisnite da biste odabrali tu boju. Ako birate boje za preliv, svaka boja preliva ima polje i strelicu koja pokazuje u kom delu preliva ta boja ima punu vrednost. Da biste dodelili boju, pritisnite njeno polje. Strelica iznad polja će pocrneti, a boja koju izaberete pipetom ili u biraču boja postaće boja u izabranom polju preliva. Pritisnite i povlačite polja boja da biste povećali ili smanjili rastojanje između boja i pozicionirali ih. Bez obzira na to da li dodeljujete jednu, dve ili četiri boje popune, svaka boja će imati parametar Opacity koji možete podesiti. Ako hoćete da jedna boja u dvobojnom prelivu bude neznatno providna, izaberite je (pritiskom na njeno polje) i smanjite joj vrednost Opacity.
Potvrdite polje Sheen na panou Title Properties i moći ćete da podesite boju, neprovidnost, veličinu, ugao i pomeraj ovog crnog odsjaja. Popuna može imati i odsjaj (engl. sheen), poput odsjaja na sjajnoj površini, na primer, hromiranom metalu. Da biste objektu dodali odsjaj, potvrdite polje Sheen i proširite nje-
Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
209
govu stavku kako biste videli podesive parametre. Parametri Color i Opacity funkcionišu isto kao odgovarajući parametri za osnovnu popunu, a i ostali su sami po sebi jasni. Na primer, ako hoćete odsjaj u vidu tanke dijagonalne bele trake, podesite Color (boju) na belu boju, Size (veličinu) na 10, a Angle (ugao) na 135. Ukoliko nećete da traka bude u sredini, podesite parametar Offset (pomeraj) da biste je pomerili nagore ili nadole.
8.1.11.
Tekstura
Potvrdite polje Texture i proširite tu stavku da biste odabrali spoljnu sliku kojom ćete popuniti tekst ili objekat. Pritisnite polje Texture i odaberite sliku koju ćete učitati. Premiere će je automatski umetnuti u prostor za popunu objekta. Preko polja Flip with Object i Rotate with Object zaključaćete orijentaciju slike za popunjavanje (teksture), pa ako se objekat obrne ili rotira, i tekstura će se obrnuti ili rotirati s njim.
Stavka Scaling omogućava zadavanje veličine teksture u objektu, a Alignment omogućava menjanje poravnanja teksture, pomeranje ulevo ili udesno, nagore ili nadole. Proširite stavku Blending da biste teksturu stopili sa bojom popune.
8.1.12.
Konture
Parametar Strokes odnosi se na konture. Konture mogu biti unutrašnje i spoljne. Unutrašnja kontura (engl. innerstroke) jeste linija unutar definisane ivice objekta. Kada povećate debljinu unutrašnje konture, ona će rasti ka centru objekta. Spoljna kontura (engl. outer stroke) koristi ivicu objekta kao početnu granicu i kada je podebljate raste ka spolja.
210
Audio-video aplikacije
Da biste dodali i podesili unutrašnju ili spoljnu konturu, proširite stavku Strokes i pritisnite reč Add uz odgovarajuću vrstu konture. Možete napraviti nekoliko unutrašnjih i spoljnih kontura, pa se naviknite na proširivanje stavki jer će vam ono trebati da biste prikazali svojstva svake konture. Postoje tri vrste kontura: • Edge. Obična linija; podrazumevana vrsta konture. • Depth. Iskošena ivica na jednoj strani objekta koja stvara iluziju dubine. • Drop Face. Kopija veličine i dimenzija objekta koju možete pomeriti unutar granica objekta da biste dobili unutrašnju konturu, ili van da biste dobili spoljnu konturu.
Ovaj objekat ima unutrašnju (crnu) i spoljnu (belu) konturu. Pored podešavanja podrazumevanih vrednosti, konturi možete dodati i odsjaj ili teksturu. Svaka vrsta konture ima sopstvene parametre. Za konture tipa Edge možete podesiti debljinu linije. Za konture tipa Depth podešavaćete ugao i debljinu. Za konture tipa Drop Face podešavaćete ugao i magnitudu. Magnituda je vrednost za koju je površina objekta spuštena. Ovaj objekat ima unutrašnju konturu tipa Depth. Dubina je dodata na jednoj strani objekta, pa izgleda kao da ga posmatrate pod uglom. Kontrole za zadavanje vrste popune, biranje boje, podešavanje neprovidnosti i dodavanje odsjaja ili teksture, iste su kao odgovarajući parametri popune.
Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
8.1.13.
211
Senka
Poslednji atribut stila je senka. Potvrdite polje i proširite stavku Shadow da biste došli do parametara senke: Color, Opacity, Angle, Distance, Size i Spread. Parametri Color i Opacity funkcionišu isto kao za popunu i konture. Parametar Angle zadaje ugao pod kojim senka pada.
212
Audio-video aplikacije
Distance meri rastojanje između objekta i senke. Size podešava ukupnu veličinu senke u odnosu na objekat: • vrednost 0.0 pravi senku veličine objekta, • negativne vrednosti daju manje senke, a • pozitivne veće senke. Parametar Spread umekšava ivicu senke. Kada povećate vrednost Spread, ivice će biti mekše i izgledaće kao da boja senke nestaje stapajući se s drugom bojom. Ova senka je nešto veća od objekta (parametar Size je podešen na 16) i ima meku ivicu (Spread podešen na 50).
8.1.14.
Pisanje teksta
Pisanje teksta je jednako lako kao pravljenje objekata, uz nešto više funkcija i detalja. Izaberite orijentaciju teksta - horizontalnu ili vertikalnu, u okviru ili na putanji - i selektujte odgovarajuću alatku za dodavanje teksta: Type, Vertical Type, Area Type, Vertical Area Type, Path Type ili Vertical Path Type. Kliknite mišem unutar prostora za crtanje da biste napravili instancu za tekst koji ćete dodati i počnite da kucate. Tekst koji unosite ima podrazumevani stil.
Alatkom Type možete uneti tekst u prostor za crtanje tako što ćete kliknuti mišem na željeno mesto i početi da pišete.Tekst će imati tekuće izabrani stil. Ako hoćete da pomerite tekst, odaberite alatku Selection i povucite tekst ili, dok je tekst aktivan a alatka za tekst izabrana, izmenite svojstva položaja teksta na panou Transform.
Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
213
Alatkom Selection birajte tekst, menjajte mu veličinu, rotirajte ga ili pomerajte. Držite pritisnut taster Shift i dinamički menjajte veličinu fonta. Ako pritisnete alatku Selection i izaberete element teksta, oko teksta će se pojaviti pravougaonik sa ručicama. Povlačenje bočnih ili ugaonih ručica pravi iste izmene kao na objektima. Ukoliko pri tom držite pritisnut taster Shift, izmene će biti proporcionalne, pa se tekst neće izobličiti dok ga uvećavate ili smanjujete.
8.1.15.
Poravnanje teksta
Kada unosite tekst, možete zadati njegovo poravnanje: centrirano, ulevo ili udesno. Za to postoji nekoliko načina: izaberite polje sa tekstom i iz glavnog menija odaberite Title > Type Alignment, pa izaberite poravnanje (Left, Center ili Right). Izabrani tekst možete pritisnuti desnim tasterom miša i iz priručnog menija odabrati Type Alignment. Ili, pritisnite dugme poravnanja u gornjem redu kontrola.
8.1.16.
Stilovi teksta
Stil ćete primeniti na tekst ako selektujete mišem uzorak stila u biblioteci. Kada za izabrani tekst aktivirate stil, taj stil možete fino podesiti menjanjem navedenih parametara na panou Title Properties. Kada dodeljujete stilove, možete izabrati cele reči ili pojedinačne znakove i na njih primeniti različite stilove. Stavke Fill, Strokes i Shadow na panou Title Properties, iste su i za tekst i za objekte. Međutim, stavka Properties ima još 11 atributa za podešavanje. Prvi je padajuća lista Font Family. Da biste zadali font, odaberite ga sa liste ili pritisnite dugme padajuće liste
214
Audio-video aplikacije
da biste otvorili Font Browser. Tekst će automatski biti ažuriran i prikazati novi font. Pritisnite i povucite mišem preko aktivnog tekstualnog polja Font Size da biste dinamički i vizuelno menjali veličinu fonta.
Parametrom Aspect ćete podesiti koliko će tekst biti razvučen. Vrednosti iznad 100% razvlače tekst od položaja prvog znaka; vrednosti ispod 100% sabijaju tekst. Atribut Leading podešava razmak između redova teksta. Povećavanje vrednosti pravi veći prored, a smanjivanje približava redove. Da biste promenili rastojanje između pojedinačnih znakova, koristite parametar Kerning. Recimo da hoćete da zarez bude bliže slovu uz koje stoji. Alatkom Type pritisnite između slova i zareza, pa za parametar Kerning zadajte negativnu vrednost da biste primakli znakove. Pozitivne vrednosti parametra Kerning povećavaju meduslovni razmak. Smanjivanje vrednosti parametra Tracking slova se približavaju. Dodatni razmaci u trećem redu nastali su pritiskanjem između parova znakova i povećavanjem vrednosti parametra Kerning. Parametar Leading zadaje prored.
Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
215
Parametar Tracking omogućava da ujednačeno podesite međuslovni razmak za sve znakove. Da bi svi znakovi u tekstu bili više međusobno razmaknuti, povucite mišem udesno preko aktivnog tekstualnog polja Tracking i zadajte pozitivnu vrednost. Povlačenjem ulevo, do negativnih vrednosti, smanjićete međuslovni razmak u celom tekstu. Nevidljiva linija po kojoj se tekst ispisuje naziva se osnovna linija (engl. baseline). Da bi ceo tekst ili određeni znak bio postavljen iznad ili ispod osnovne linije, povećajte, odnosno smanjite vrednost Baseline Shift. Ukoliko želite nešto kreativnije od običnog horizontalnog reda teksta, upotrebite alatku Path Type ili Vertical Path Type da biste definisali liniju po kojoj ćete pisati. Kombinovanjem parametara Kerning i Baseline Shift, lako možete primaći zarez iz prethodnog primera znaku koji stoji levo od njega, a zatim ga pomeriti nagore ili nadole da biste ga još bolje pozicionirali.
Atribut Slant stvara pseudokurziv naginjući znakove pod uglom koji sami zadate. Polje Small Caps omogućava da sav tekst jednim pritiskom prebacite u velika slova. Kada je parametar Small Caps Size podešen na manje od 100%, možete sačuvati originalnu hijerarhiju između ranijih velikih i malih slova. Podrazumevana veličina zadata parametrom Small Caps Size iznosi 75%, što znači da će nekadašnji tekst ispisan malim slovima biti ispisan velikim ali će njihova veličina biti 75% pune veličine velikih slova. Naravno, da bi opcija bila efikasna font mora podržavati ovakvo ispisivanje slova. Kod zadnjeg reda teksta uključena je opcija Small Caps, a parametar Small Caps Size podešen na 75%. Opcija Small Caps je očuvala proporcije slova u rečenici - i dalje postoje velika i mala slova. Poslednje jedinstveno svojstvo teksta je Underline. Kada potvrdite polje Underline, tekst će biti podvučen. Podvlačenje uvek poštuje dno znaka. Drugim rečima, ako pomerite
216
Audio-video aplikacije
tekst u odnosu na osnovnu liniju, podvlačenje će se držati dna teksta, a ne podrazumevane osnovne linije.
Mada će izobličenje parametrom Distort za tekst biti primenjeno na osnovu X i Y ose kao i za objekte, ipak treba dodatno da se objasne aktivna polja Distort. Velike objekte ćete lako primetno izobličiti, dok će rezultat na tekstu biti suptilniji. Poigrajte se parametrima Distort i možete dobiti zanimljive znakove. Isprobajte razna izobličenja, popune, senke i konture.
8.1.17.
Pomeranje i raspoređivanje teksta i objekata
Kada elemente postavite unutar prostora za crtanje, možete ih izabrati crtanjem okvira za izbor (držite pritisnut taster Shift da biste izabrali više elemenata) i potom ih pomerati. Dok su izabrani i tekst i objekti, možete im menjati veličinu, rotirati ih i premeštati kao jedan objekat. Pored toga, desnim tasterom miša možete pritisnuti izabrane elemente i promeniti im položaj u prostoru za crtanje. Opcijom Transform menjate providnost, položaj, veličinu i rotaciju elementa. Ukoliko ste izabrali više grafičkih elemenata i koristite alatku Selection, pokazivač miša će vam reći da li ćete promeniti položaj (pokazivač sa oblikom strelice) ili rotaciju (alatka Rotation). Ponašanje alatke Selection isto je kao kada menjate izabrani tekst ili objekte. Dok je izabran jedan element ili više njih, kliknite na njih desnim tasterom miša i otvorite podmeni Position da biste videli tri opcije položaja: • Horizontal Center. Ne menja vertikalan položaj izabranih elemenata, a centrira ih horizontalno.
Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
217
• Vertical Center. Zadržava horizontalan položaj izabranih elemenata, a centrira ih vertikalno. • Lower Third. Ne menja horizontalan položaj izabranih elemenata a pomera ih nadole, u donju trećinu kadra.
Napomena: Donja trećino (engl. lower third) odnosi se na donji deo kadra. Obično u vestima viđate natpise u kojima je, na primer, napisano ime novinara. Takav natpis se nalazi u donjoj trećini kadra. U donjoj trećini kadra može da bude i titl (prevod). Ako ste dva elementa napravili jedan preko drugog ili ako hoćete da se tekst pojavljuje preko objekta, možda ćete morati da promenite redosled tih elemenata. Desnim tasterom miša pritisnite element i odaberite Arrange Send to Back da biste ga postavili ispod ostalih elemenata, ili odaberite Arrange Bring to Front da biste ga postavili na vrh. Da biste element pomerili za jedno mesto naviše, pritisnite ga desnim tasterom i izaberite opciju Arrange Bring Forward. Da biste element pomerili za jedno mesto nadole, odaberite opciju Arrange Send Backward. Ukoliko više volite da radite u meniju Title, izaberite element, pa iz menija TitleArrange odaberite pravac u kom element treba da se pomeri. U slučaju da je svo ovo menjanje i premeštanje previše za vas, Adobe Title Designer nudi i gotove šablone koje možete učitati i izmeniti u nekoliko jednostavnih koraka.
8.1.18.
Upotreba šablona
Šabloni su gotovi natpisi koje možete učitati i menjati. Bez obzira na to da li radite na video-materijalu sa rođendana deteta, snimcima sa porodičnog odmora ili nekog drugog događaja, Premiere Pro će verovatno imati šablon natpisa koji će odgovarati projektu.
218
Audio-video aplikacije
Šabloni sadrže tekst i grafičke elemente koje možete učitati i izmeniti da biste vizuelno začinili montiran projekat. Svi ugrađeni šabloni natpisa u programu Premiere Pro napravljeni su u Adobe Title Designeru. Ako hoćete da istražite tehnike pravljenja natpisa, izaberite šablon i pogledajte parametre na panou Title Properties za sve elemente šablona.
Da biste učitali šablon, pritisnite dugme Templates u gornjem redu komandi Title Designera, pa u okviru za dijalog Templates izaberite šablon iz direktorijuma koji se kaskadno proširuju. Desno okno okvira za dijalog sadrži prikaz izabranog šablona. Pritisnite OK da biste izabrani šablon otvorili u prostoru za crtanje. Ipak, budite pažljivi: učitani šablon će zameniti elemente koji već postoje u prostoru za crtanje.
8.1.19.
Menjanje šablona
Učitane šablone ćete lako menjati. Da biste šablon prilagodili svojim potrebama, izaberite alatku Type i pritisnite unutar teksta koji hoćete da izmenite. Do mile volje pritiskajte i birajte tekst koji hoćete da promenite. Ukoliko nov tekst hoćete da povećate ili da mu promenite boju, podesite atribute na panou Title Properties. Takođe, možete pritisnuti i izabrati bilo koji objekat u šablonu da biste ga promenili.
Adobe Premiere Pro CS3 - Natpisi
219
Na gornjoj slici, učitan je šablon i alatka Type je postavljena kod elementa teksta. Ako kliknete mišem, izabraćete tekst koji dalje možete menjati.
8.1.20.
Snimanje šablona
Svaki tekst ili raspored objekata koje ste sami napravili, možete sačuvati kao šablon i koristiti ih kasnije. Prvo otvorite okvir za dijalog Templates (pritisnite dugme Templates u gornjem redu komandi ili prečicu Ctrl + J). U pomoćnom meniju okvira za dijalog Templates odaberite Import Current Title as Template. Program će od vas tražiti da date ime šablonu. Pritisnite OK i snimićete kopiju tekućeg rasporeda elemenata u direktorijum Templates (na korenskom disku) pod imenom koje ste zadali, a instanca šablona će biti dodata i direktorijumu User Templates u levom oknu okvira za dijalog Template. Vrlo lako ćete napraviti svoju biblioteku šablona koji će odgovarati jedinstvenim potrebama vaših projekata.
220
8.1.21.
Audio-video aplikacije
Rezime
Ako ste nesigurni u svoje veštine izrade natpisa, preporučuje se da učitate šablone i izmenite ih kako vam odgovara. Da biste napravili jednostavan natpis novog izgleda, možete učitati neki šablon natpisa u donjoj trećini kadra, pa promenite oblik i boju objekta, i veličinu i font teksta. Kada dobijete rezultat kojim ste zadovoljni, izmenjeni šablon snimite kao nov, namenski šablon. Dok menjate natpise, ne zaboravite da svako svojstvo teksta možete menjati i za pojedinačne znakove i za ceo izabrani tekst. Ukoliko hoćete da svako slovo u jednoj reči bude ispisano drugačijim fontom, izaberite jedno po jedno slovo i svaki put menjajte font. Isto važi za podešavanje boje, konture i senke. Zahvaljujući tome možete napraviti raznovrsne naslove i isprobati neke uvrnute, ali ipak zanimljive opcije.
Glava 9 Adobe Premiere Pro CS3 - Izrada namenskog titla
9.1.
Izrada namenskog titla u Adobe Title Designeru
Adobe Title Designer kombinuje moć izrade jedinstvenih, privlačnih natpisa sa mogućnostima snimanja stila i dizajna teksta i objekata korišćenih u natpisu. U njemu možete napraviti i sačuvati natpise i šablone prilagođene svojim potrebama i iznova ih koristiti u više projekata. Pravljenje namenskih šablona omogućava da brzo učitate natpis i izmenite mu tekst tako da odgovara tekućem projektu. Na primer, ako montirate video-snimke sa venčanja ili sa posla, možete ujednačiti i prilagoditi natpise koji će se videti u montiranom materijalu. U ovoj vežbi ćete se usredsrediti na pravljenje stilova tj. definisanje izgleda teksta - dodavanje šlaga na tortu. Prvo ćete napraviti geometrijski objekat sa namenskim stilom, a zatim ćete napisati tekst koji staje u objekat. Tako ćete dobiti šablon natpisa za donju trećinu kadra koji ćete moći da koristite i kasnije. Usput ćete upoznati svojstva koja čine stil teksta ili objekta.
9.1.1.
Pravljenje stila od objekta
Najjednostavniji način da shvatite svojstva stila jeste da ih primenite na objekat.
1. Otvorite novi projektni fajl pod imenom Title_Style_Start.prproj.
222
Audio-video aplikacije
2. Odaberite File > New > Title ili pritisnite F9 da biste otvorili Title Designer. Sa palete alatki izaberite alatku Rounded Rectangle i na sredini prostora za crtanje Title Designera nacrtajte pravougaonik širok 325 i visok 80.
Da biste napravili objekat, pritisnite i povucite odabranom alatkom za crtanje. Raspon povlačenja definiše veličinu objekta. Ukoliko hoćete da objekat ima preciznu širinu i visinu, izaberite ga i podesite parametre Width i Height u odeljku Transform prozora Title Designer. U ovom primeru, za Width je ručno zadata vrednost 325, a za Height vrednost 80. Za ovaj natpis vam treba jednostavan, ali upadljiv objekat koji možete centrirati u donjoj trećini kadra i u koji možete smestiti tekst. Uz malo izobličavanja, izmenićete dimenzije objekta i dati mu moderniji izgled.
3. Dok je novi objekat izabran, proširite stavku Properties na paleti Title Properties, a zatim proširite stavku Distort. Parametar X podesite na 20%, a Y na 30%. Vrednosti Distort će suziti izabrani objekat po njegovoj X i Y osi. Da bi izobličenje bilo obrnuto, za Distort zadajte negativne vrednosti.
4. Dok je polje Fill potvrđeno, proširite stavku Fill. Za vrstu popune (Fill Type) odaberite preliv četiri boje (4 Color Gradient). Pritisnite gornji levi kvadratić u prikazu preliva tako
Adobe Premiere Pro CS3 - Izrada namenskog titla
223
da se ispod njega pojavi crna strelica. Pritisnite uzorak boje Color Stop Color da biste otvorili birač boja - Color Picker. Izaberite vrednosti: R:0, G:138, B:0, i pritisnite OK. Pritisnite donji desni kvadratić na prelivu da biste ga izabrali, pa i njemu dodelite istu boju.
Stavka Fill zadaje boju kojom će biti popunjen izabrani tekst ili objekat. Na listi je ponuđeno više opcija, ali čini se da 4 Color Gradient omogućava da napravite natpis sličan profesionalnim natpisima. Četvorobojni zelenobeli preliv postavljen je dijagonalno, od severozapada ka jugoistoku. U ovom koraku ste dodelili osnovnu boju objektu. Nju ćete lako promeniti u sledećim projektima.
5. Potvrdite polje Sheen i proširite njegovu stavku na listi. Pritisnite birač boja, i odaberite tamnozelenu boju (R:0, G:102, B:0). Pritisnite OK. Parametar Size podesite na 35, a Angle neka ostane podešen na 0 stepeni. Odsjaj (engl. sheen) zapravo je linija koja se pojavljuje na popuni objekta. Zadajući parametre Size (veličina), Angle (Ugao) i Oftset (pomeraj), postavićete tu liniju na bilo koje mesto u granicama objekta. Početna boja objekta bila je zelena, ali pošto ste parametar Sheen podesili na tamnozelenu, čini se kao da je boja tamna u sredini, a postaje svetlija ka uglovima. Ukoliko se odlučite za neku drugu boju, pridržavajte se pravila: odaberite osnovnu boju za preliv, a za parametar Sheen izaberite tamniju nijansu iste boje. Kada dodeljujete boju za preliv, prvo morate pritisnuti kvadratić koji pokazuje njeno mesto u prelivu. Ispod kvadratića sa bojom pojaviće se crna strelica okrenuta nadole. Da biste za to mesto u prelivu odabrali boju, pritisnite polje za otvaranje birača boja. Pored toga,
224
Audio-video aplikacije
boju možete dodeliti i pipetom (Eye Dropper) koja omogućava da izaberete boju sa bilo kog dela radnog prostora. Zahvaljujući tome, lako ćete izabrati boju koja je deo video-kadra, a teško biste je sami definisali u biraču boja.
Napomena: Odsjaji su neophodni kada hoćete suptilno da dočarate dubinu i da objekat natpisa učinite sjajnim i elegantnim. Unutrašnje konture (engl. inner strokes) prate granice objekta ili teksta iznutra i ređaju se i šire ka njegovoj sredini.
6. Sažmite stavku Fill, a proširite stavku Stroke. Pri tisnite dugme Add uz stavku Outer Strokes i proširite je. Parametrima spoljne konture dodelite sledeće vrednosti: • Type: Edge, • Size: 4, • Fill Type: Solid Color: R:0, G:60, B:0
Adobe Premiere Pro CS3 - Izrada namenskog titla
225
Spoljne konture (engl. outer strokes) počinju od ivice objekta i šire se ka spolja kada im promenite debljinu. Prvo ste dodali spoljnu konturu, a zatim ste definisali njenu debljinu i boju. Pri biranju boje za prvu konturu poštovano je pravilo biranja još tamnije nijanse od one izabrane za odsjaj. Kao što popuna može imati odsjaj, mogu ga imati i konture. U ovoj vežbi, kombinacija više spoljnih kontura s različitim odsjajima daće veoma lep objekat.
7. Potvrdite polje Sheen za prvu spoljnu konturu i proširite njegovu stavku. Unesite vrednosti navedene u nastavku, pa sažmite stavku Outer Stroke: • Color: R:229, G:255, B:196 • Size: 25 • Angle: 260
Objektu možete dodati spoljnu konturu, pa konturi dodeliti odsjaj. Pošto će odsjaj postojati samo na toj konturi, biće pojačan utisak sjajnosti i dubine ivice objekta. Za odsjaj prve spoljne konture odabrali ste svetlozelenu/žutu boju, sličniju beloj nego zelenoj na uglu. Podešavanjem ugla, odsjaj ste postavili pri krivinama oblika. Takav položaj stvara iluziju treće dimenzije objekta. Neznatna izmena boje predstavlja razliku između popune i konture. Da biste dovršili objekat, dodajte još jednu spoljnu konturu.
8. Dodajte drugu spoljnu konturu i podesite joj parametre na sledeći način: • Type: Edge • Size: 4 • Fill Type: Solid • Color: Podrazumevana crna • Opacity: 100%
226
Audio-video aplikacije
9. Potvrdite polje Sheen da biste dodali odsjaj. Zadajte sledeće vrednosti: • Color: Podrazumevana bela • Opacity: 100% • Size: 40 • Angle: 100 • Offset: 0.0 Svaka sledeća kontura primenjuje se od ivice prethodne konture, ne od ivice objekta. U ovom koraku ste dodali poslednju crnu spoljnu konturu i iskoristili istu tehniku dodavanja odsjaja da biste stvorili utisak dubine . Crna spoljna kontura će jasno oivičiti objekat i njom ćete završiti njegovu izradu. Sa dve spoljne konture čiji se odsjaji neznatno razlikuju po boji i položaju, lako ćete stvoriti iluziju dubine na bilo kom objektu napravljenom u Title Designeru. U ovom primeru, ivica izgleda kao da je od metala i obasjana svetlom. Kada napravite nov stil, on će u biblioteci stilova biti dostupan za ponovno korišćenje. Pritisnite objekat, a zatim uzorak stila iz biblioteke da biste svojstva stila dodelili objektu.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izrada namenskog titla
227
10. Dok je objekat izabran, iz pomoćnog menija panoa Title Styles odaberite opciju New Style. Stilu dajte ime Green Object i pritisnite OK. Premiere Pro će u biblioteci stilova napraviti nov uzorak na kom će biti prikazana svojstva stila objekta koji ste upravo napravili. Svaki put kada napravite nov stil, on će biblioteci biti dodat kao poslednji uzorak.
11. Izaberite alatku Rectangle i nacrtajte nov objekat u Title Designeru. Dok je gotov objekat izabran, pritisnite poslednji umanjeni prikaz koji je upravo dodat paleti Styles.
Pošto ste napravili umanjeni prikaz svojstava stila objekta, namenske stilove možete primeniti na više različitih vrsta objekata ili teksta. Da biste izmenili stilove teksta, izaberite element teksta i pritisnite uzorak novog stila. Premiere menja tekst u skladu sa stilom na izabranom uzorku. Ukoliko hoćete da izmenite svojstva popune, konture i senke, ali ne i svojstva samog teksta, držite pritisnut taster Ctrl dok pritiskate uzorak drugog stila. Originalna svojstva teksta biće očuvana, a popuna, konture i senka biće izmenjene. Na kraju ove vežbe najvažnije je da se naglasi jednostavnost kojom možete snimati i primenjivati namenske stilove. Takvim načinom rada možete napraviti elemente naslova i sačuvati ih za kasniju upotrebu, pa nećete gubiti vreme ponavljajući iste korake dizajniranja.
9.1.2.
Pravljenje namenskog stila za tekst
Pravljenje namenskog stila teksta slično je pravljenju stila objekta. Glavna razlika je u tome što rad sa tekstom omogućava definisanje još nekoliko specifičnih svojstava. U
228
Audio-video aplikacije
koracima koji slede istražićete dodavanje stilova tekstu. Pre kraja lekcije spojićete tekst i objekat iz prethodne vežbe da biste dobili lep šablon natpisa za donju trećinu kadra.
1. Nastavite rad na projektu iz prethodne vežbe. Dvo-kliknite na fajl natpisa Title 001.prtl u prozoru Project da biste ga otvorili u Adobe Title Designeru.
2. Alatkom Type pritisnite unutar okvira za natpis i upišite: Ime Prezime. Koristite velika i mala slova kao što je prikazano. U svojstvima stila objekta za aktivan tekst, sa padajuće liste Font izaberite font Eras Demi ITC. Veličinu fonta (Font Size) podesite na 46. Potvrdite polje Small Caps i parametar Small Caps Size podesite na 80%.
Dok je tekst izabran, možete izabrati font sa padajuće liste. Dugme na padajućoj listi otvara Font Browser sa prikazima fontova i njihovih imena. Veličinu teksta ste morali da izmenite da bi stao u objekat. Uključivanjem opcije Small Caps svi znakovi su ispisani velikim slovima. Podešavanje parametra Small Caps Size omogućava da očuvate odnos između velikih i malih slova tako što smanjuje slova koja su ranije uneta kao mala.
3. Sažmite stavku Properties, a proširite stavku Fill. Za izabrani tekst zadajte popunu 4 Color Gradient. Prelivu dodelite sledeće boje: • Polje u gornjem levom uglu: R:255, G:255, B:191 • Gornje desno polje: R:255, G:255, B:148 • Donje levo polje: R:247, G:247, B:89 • Donje desno polje: R:242, G:223, B:78 Umesto da za ovaj preliv odaberete dve boje, u svakom sledećem uglu preliva izabrano je žuta jačeg intenziteta od prethodne.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izrada namenskog titla
229
4. Sažmite stavku FilI, a proširite stavku Stroke. Dodajte jednu spoljnu konturu sa sledećim vrednostima: • Type: Edge • Size: 14 • Fill Type: Solid • Color: Podrazumevana crna • Opacity: 100%
5. Potvrdite polje Sheen za spoljnu konturu i unesite sledeće vrednosti: • Color: R:255, G:255, B:168 • Opacity: 60% • Size: 60
230
Audio-video aplikacije
• Angle: 65 Kao što ste videli praveći objekte, dodavanje odsjaja stvara nagoveštaj dubine. Prvoj konturi ste dodali odsjaj sličan boji popune. Na prvi pogled, čini se da je odsjaj prejak, ali kada ste mu smanjili neprovidnost, on se stopio sa konturom. Kada stil teksta zaokružite dodavanjem još jedne spoljne konture, tekst će izgledati odlično.
6. Sažmite tekuću stavku spoljne konture, pa pritisnite Add da biste napravili još jednu spoljnu konturu. Proširite drugu stavku Outer Stroke i dodelite sledeće vrednosti: • Type: Edge • Size: 14 • Fill Type: Solid • Color: Podrazumevana crna • Opacity: 100%
Dodavanjem druge spoljne konture napravili ste završni okvir koji će ispravno definisati vidljivi tekst.
7. Sažmite stavku Outer Strokes, pa potvrdite polje Shadow i proširite njegovu stavku. Za senku unesite sledeće vrednosti: • Color: Podrazumevana crna • Opacity: 50% • Angle: 122 • Distance: 10 • Size: 0 • Spread: 35
Adobe Premiere Pro CS3 - Izrada namenskog titla
231
Parametar Opacity upravlja providnošću senke, a Spread je blago povećava i stanjuje, smanjujući naglašenost boje. U ovom primeru, treba vam senka koja je relativno blizu teksta i rasprostire se tako da naglašava njegov oblik.
8. Dok je tekst izabran u prozoru Title Designer, u pomoćnom meniju panoa Title Styles izaberite opciju New Style. Novom stilu dajte ime Custom Yellow Text i pritisnite OK. Čuvanje namenskog stila teksta ima istu ulogu kao čuvanje stila objekta.
9. Alatkom Selection izaberite tekst i objekat (pritisnite i jedno i drugo držeći taster Shift, ili ih obuhvatite okvirom za izbor). Dok su oba elementa izabrana, pritisnite dugme Alignment za poravnanje Horizontal Center, a zatim dugme Alignment za poravnanje Vertical Center.
232
Audio-video aplikacije
Dok su objekti izabrani i postavljeni jedan preko drugog pritisnite desni taster miša i izaberite Position > Horizontal Center. Najzad, pritisnite još jednom desni taster miša i odaberite Position > Lower Third. Dva elementa ste prvo poravnali horizontalno tako da tekst stoji u horizontalnom središtu objekta. Vertikalnim poravnavanjem tekst je precizno stao u objekat, poravnat sa njegovim apsolutnim centrom. Izabrane elemente ste centrirali horizontalno tako da se rasprostiru po apsolutnom središtu kadra, a zatim ste ih premestili u donju trećinu kadra. Kasnije ćete ih koristiti kao šablon za predstavljanje ljudi koji se pojavljuju u montiranom video-materijalu.
10. Iz menija File odaberite Save As i fajlu dajte ime po sopstvenom izboru.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izrada namenskog titla
233
Kada su elementi savršeno postavljeni jedan u odnosu na drugi, možete ih premestiti na odgovarajuće mesto na ekranu koristeći prečice za pozicioniranje u kontekstnom meniju ili u meniju Title > Position. Praveći stil objekta, naučili ste osnove izrade stilova, a zatim ste sličnu metodu, uz manje varijacije, primenili na tekst. Pošto slova teksta imaju različite oblike, tehnika postizanja efekta dubine pomoću odsjaja možda vam neće uvek odgovarati. Neka slova možda neće imati odgovarajuće uglove da bi na njima odsjaj dobro funkcionisao. Da biste to rešili, smanjite neprovidnost odsjaja i dobićete suptilniji efekat. Iz istog razloga, umesto dve dijagonalne boje u četvorobojnom prelivu, odlučili ste se za postepeno naglašavanje jedne boje. Tako su slova, koja se sastoje od svih oblika, imala istu opštu nijansu. Ponovimo, rezultat je bio nov stil u biblioteci, dostupan za ponovno korišćenje u sledećim projektima.
234
9.1.3.
Audio-video aplikacije
Rezime
Prikazani način rada možete ponoviti u svakom sledećem projektu, praveći jedinstvene stilove objekata i teksta usklađene sa osobenostima dela na kom radite. Najvažnije je da zapamtite da objekti i tekst imaju ista svojstva popune, konture i senke. Jedina razlika su parametri teksta tekstualnih elemenata i različiti geometrijski oblici elemenata objekta. Ukoliko napravite stil teksta, a hoćete da ga dodate objektu, napravite objekat i slobodno primenite isti stil. Objekat se neće pretvoriti u tekst, samo će imati svojstva popune, konture i senke definisana stilom. Isto pravilo važi i kada stil objekta hoćete da primenite na tekst, uz jednu razliku - stilovi objekta će koristiti podrazumevane parametre teksta. Popunjavanje i bojenje elemenata najbitniji je deo pravljenja natpisa (pored izbora fontova za tekst). U ovom primeru ste koristili jednobojne konture, ali i konturu možete popuniti četvorobojnim prelivom, kao što biste popunili objekat ili tekst. Ukoliko tokom eksperimentisanja poželite da snimite tekući stil, napravite nov stil dok je element izabran u prozoru Title Designera.
Glava 10 Adobe Premiere Pro CS3 - Zvuk
10.1.
Rad sa zvukom
Rad sa zvukom u verziji Premiere Pro je prilično komforan, bar kada su u pitanju standardni poslovi. U mogućnosti koje Premiere Pro podržava spadaju: • Mikser zvuka. Audio Mixer ima takvu arhitekturu da podržava i efekte zasnovane na klipovima i efekte zasnovane na kanalima. To znači da zvučne efekte možete dodeliti pojedinačnim klipovima ili kompletnom sadržaju određenih kanala. Možete obavljati i standardne poslove miksovanja, kao što su korišćenje Stem kontrola, slanje signala u kanale za podmiksovanje i automatizacija. Podrška za živu automatizaciju miksovanja, omogućava da tokom reprodukovanja sekvence podešavate klizače jačine zvuka i nivoe, a da podešeni parametri jačine budu sačuvani u sekvenci nakon samo jednog prolaza.
236
Audio-video aplikacije
• Dodatni VST programi. Uz mogućnost dodavanja efekata klipovima i kanalima, na raspolaganju je i kompatibilnost sa dodatnim VST programima (skraćeno od engl. Virtual Studio Technology - virtuelna studijska tehnologija). Premiere Pro dobijate sa nekoliko profesionalnih dodatnih VST programa koji podržavaju rad sa mono, stereo i 5.1 izvornim materijalom, a dostupno je još mnogo dodatnih programa za zvučne efekte nezavisnih proizvođača. (Standard VST napravljen je za Steinbergovu aplikaciju za obradu zvuka Cubase.)
• Pravljenje usklađenih zvučnih fajlova. Kada uvezete i otvorite fajlove, Premiere ih automatski konvertuje u svoj format usklađenih zvučnih fajlova (engl. conformed audio files). Te fajlovi omogućavaju da iz zvučnog talasa izvučete više detalja, a programu Premiere Pro omogućavaju da efikasnije prenosi i obrađuje zvučne fajlove. Pošto usklađeni fajlovi imaju povećanu rezoluciju, Premiere može preciznije dodeljivati i reprodukovati zvučne efekte i filtre. Da biste sve to bolje shvatili, posmatrajte tok zvuka dok prolazi kroz Premiere Pro.
10.1.1.
Uvoženje zvuka i usklađeni zvučni fajlovi
Da bi hard disk brže radio, a program brže reagovao, usklađene zvučne fajlove nemojte čuvati na disku na kom čuvate originalne izvorne fajlove. Ako imate spor disk, pristupanje i izvornom materijalu i usklađenim fajlovima na istom mestu stvoriće usko grlo. Lokacije za skladištenje možete zadati ako iz menija odaberete Edit > Preferences > Scratch Disks. Kada napravite nov projekat, jedan od parametara koje ćete za njega zadati jeste i Sample Rate - učestalost uzorkovanja zvuka - čija vrednost za standardni DV može biti 16-bitni zvuk frekvencije 48 kHz ili 12/16-bitni zvuk frekvencije 32 kHz. Kada kasnije uvezete zvučni fajl ili fajl koji sadrži zvuk i video, Premiere će pogledati koja je dubina
Adobe Premiere Pro CS3 - Zvuk
237
zvuka u bitovima i koja mu je učestalost uzorkovanja, a onda će uskladiti fajl tako da odgovara parametrima projekta. Kada program napravi usklađeni zvučni fajl, povećaće mu rezoluciju na 32 bita povećavajući ili smanjujući učestalost uzorkovanja tako da odgovara zadatoj vrednosti u kilohercima. Premiere zatim koristi usklađene zvučne fajlove da bi na vremenskoj osi i monitoru Source prikazao informacije o zvučnom talasu, da bi primenjivao efekte i reprodukovao zvuk za klip. Kada pokrenete reprodukovanje u programu Premiere Pro, ukoliko je DV kamera povezana, zvuk će se uvek prenositi u odgovarajućoj dubini i sa odgovarajućom učestalošću uzorkovanja. Usklađeni fajlovi su privremeni, što znači da ih možete obrisati bez straha da ćete pokvariti projekat. Ukoliko Premiere ne pronađe usklađene fajlove kada otvori projekat, napraviće nove. Pošto uvezete fajl sa zvukom, posmatrajte kako se pokazivač napredovanja usklađivanja ažurira u donjem desnom uglu prozora programa. Kada se traka popuni, usklađena datoteka je napravljena i spremna za korišćenje prilikom reprodukovanja zvučnog fajla. Kada u drugi projekat uvezete projekat sa kojim su već povezani usklađeni fajlovi, Premiere neće praviti nove usklađene fajlove, nego će referencirati one koji već postoje za uvezeni projekat.
10.1.2.
O nivoima jačine zvuka
Kada prvi put snimite ili uvezete zvučni klip, njegove informacije o zvuku prilikom reprodukovanja mere se u decibelima (dB). Na VU-metrima Audio Mixera, lako ćete videti vrednost zvučnog talasa ili pratiti jačinu zvuka. Da biste zvučni klip pratili uz prikaz zvučnog talasa, otvorite klip koji sadrži samo zvuk u monitoru Source. Ako su u klipu povezani zvuk i video, otvorite ga u monitoru Source, ali dugme Take Audio/Video prebacite u režim Take Audio Only pa će biti prikazan samo zvučni talas. Da biste zvučni talas posmatrali na vremenskoj osi, proširite zvučni kanal i prebacite ga u režim prikaza Show Waveforms. Dok posmatrate zvučni talas, visoke vrednosti na prikazu talasa označavaju jači zvuk, sa većom vrednošću u decibelima, dok niske vrednosti označavaju tiši zvuk, sa manjom vrednošću u decibelima.
238
Audio-video aplikacije
Mada je zvučni talas zgodan vizuelni prikaz, VU-metri omogućavaju veću preciznost. Da biste preko VU-metra pratili zvučni fajl, prvo morate dodati klip sekvenci, a zatim posmatrati VU-metre koji beleže jačinu zvuka u Audio Mixeru. Ako je Mixer proširen, možete otvoriti njegov meni i sažeti ga u mali prozor VU Meters.
Glasni zvučni registri imaju jačinu blizu 0 dB, a tihi zvučni registri oko −18 dB. VU-metri su neophodni za praćenje jačine zvuka - da ona ne bi premašila maksimalnu vrednost i izobličila ili pokvarila zvuk. Ukoliko je zvuk preglasan (što je označeno crvenom bojom na VU-metrima), prilikom reprodukovanja ćete čuti puckanje, praskanje i druge smetnje. Ako je klip previše tih, to ćete prvo uočiti na prikazu zvučnog talasa: klip neće imati visoke vrednosti zvučnog talasa. Kada, dok se reprodukuje, klip pažljivije pogledate u VU-metrima Audio Mixera, videćete njegove tačne dinamičke nivoe u decibelima. Šta da uradite ako je klip previše glasan ili previše tih? Možete promeniti jačinu zvuka pri reprodukovanju pomoću tri kontrole: • Clip Gain. Koristićete je na klipovima pre nego što ih dodate sekvenci. Podešena vrednost biće dodeljena glavnom (master) klipu; svaki put kada upotrebite klip, ona će biti sačuvana. • Clip Volume. Koristićete je za klipove koji su već u sekvenci. Podešene vrednosti ostaju uz klip čak i kada ga premestite u drugi kanal ili kopirate iz jedne sekvence u drugu. • Track Volume. Koristićete je na svim klipovima u jednom kanalu. Podešena jačina zvuka specifična je za kanal i nije vezana ni za jedan pojedinačan klip u kanalu. Kada koristite kontrole Clip Volume i Clip Gain, Premiere ne menja prikaz zvučnog talasa fajlova. Mada će zvuk biti glasniji ako ga pojačate pomoću navedenih kontrola, zvučni talas neće biti krupniji nego ranije.
Adobe Premiere Pro CS3 - Zvuk
10.1.3.
239
Kontrola Clip Gain i normalizovanje zvuka
Kada normalizujete klip čije vrednosti premašuju 0 dB, okvir za dijalog Clip Gain nameće negativne vrednosti parametra Gain kako biste mogli da smanjite jačinu signala. Sećate se, ako zvuk premaši prag od 0 dB, izvorni fajl je verovatno presečen i sadrži neke smetnje. U takvim situacijama, smanjivanje jačine neće poboljšati zvuk, samo će se greške manje primećivati. Ako imate oštećen zvučni fajl, Adobe Audition ili SoundBootH pružaju velike mogućnosti za njegovo popravljanje i podešavanje. Pre nego što sekvenci dodate zvučni klip, možete pojačati ili utišati njegov zvuk podešavanjem kontrole Clip Gain. Recimo da ste uvezli tih zvučni klip. Izaberite klip u prozoru Project, pa odaberite Clip > Audio Options > Audio Gain da biste otvorili okvir za dijalog Clip Gain. Povećavanje vrednosti dB (jačine zvuka klipa) poguraće zvučni signal naviše. Ako aktivan tekst u okviru za dijalog podesite na 5, 0 dB, za toliko će se povećati zvučni signal. Ukoliko pritisnete tekst i povučete pokazivač ulevo, smanjićete vrednost parametra Gain, a jačina zvuka će imati negativnu vrednost koju ste zadali. Da biste izmenu primenili na klip, pritisnite OK.
Kada u okviru za dijalog Clip Gain pritisnete dugme Normalize, dobićete veoma koristan rezultat: Premiere će zadati preporučenu vrednost parametra Gain za klip. Program će ispitati vrednost dB za ceo izabrani zvučni fajl i odrediti koliko može da je poveća ili
240
Audio-video aplikacije
smanji tako da najjači signal ne premaši maksimum (0 dB) ni u jednom delu klipa. Kada pritisnete dugme Normalize, Premiere ažurira vrednost Gain u aktivnom tekstualnom polju - unosi preporučenu vrednost koja će dati ispravno podešenu jačinu zvuka. Pritisnite OK i izmena će biti primenjena na klip. Zadržite pokazivač miša na klipu u sekvenci da biste videli pomoćni tekst sa informacijama o tom klipu. Ako ste podešavali jačinu zvuka, tu informaciju ćete videti kad pokazivač miša zadržite na zvučnom klipu u aktivnom prozoru Timeline, Mada okvir za dijalog Clip Gain možete odabrati kada je klip izabran na vremenskoj osi, mnogo je bolje da za glavne klipove parametar Gain podešavate u prozoru Project. Kada parametar Clip Gain podesite za glavni klip, Premiere će poštovati zadatu vrednost svaki put kada instancu klipa dodate vremenskoj osi. Normalizujte zvučne klipove u prozoru Project pre nego što ih dodate vremenskoj osi. Ako na vremenskoj osi već postoje instance klipa, a vi podesite glavni klip u prozoru Project, vrednost Gain za klipove na vremenskoj osi neće biti ažurirana.
10.1.4.
Kontrola Clip Volume
Recimo da vam treba kanal sa pesmom ptica kao dodatak video-snimku jata koje preleće preko polja i sleće oko glumca. Snimak na terenu ima tih zvuk, i kada ga uvezete u Premiere, ptice zvuče kao da su kilometrima daleko. Da biste to popravili, prvo podignite vrednost Gain kako biste pojačali signal. Kada klip dodate sekvenci, možete smanjiti vrednost Clip Volume na početku sekvence (da bi zvučalo kao da su ptice na kraju polja), a pojačati je na kraju (tako da zvuči kao da su ptice okružile i gledaoca). Takva podešavanja pravićete pomeranjem ručica za zvuk klipa u prozoru Timeline.
Da ponovimo, podešavanjem vrednosti Gain pojačaćete ili oslabiti osnovni nivo signala zvučnog fajla pre i, ponekad, nakon dodavanja sekvenci. Pomoću kontrole Clip Volume podešavate jačinu zvuka određene instance klipa u sekvenci. Kontrola Clip Gain je nezavisna od kontrole Clip Volume. Podešavanje kontrole Clip Gain neće uticati na parametar Clip Volume klipa. Bez obzira na parametar Gain, jačina zvuka klipa biće prikazana kao podrazumevana vrednost 0 dB sve dok ne podesite parametar
Adobe Premiere Pro CS3 - Zvuk
241
Clip Volume. Ova nezavisnost znači i da, na primer, možete pojačati parametar Gain da biste pojačali zvučni signal, a potom samo malo smanjiti parametar Volume da biste utišali zvuk.
Prazan prostor u video-kanalu prikazan je crnom bojom. Prazan prostor u zvučnom kanalu registruje se kao potpuna tišina ili −∞dB. Kao što dodavanjem prelaza Cross Dissolve početku video-klipa zadajete da se video postepeno pojavi iz crnog ekrana, usled dodavanja prelaza Audio Dissolve na početku zvučnog klipa zvuk se pojačava od potpune tišine do dodeljene jačine zvuka za klip. Jedan način da pojačate jačinu zvuka klipa u sekvenci jeste da izaberete klip u prozoru Timeline i otvorite prozor Effect Controls. Kao što je ranije rečeno, Volume je fiksni efekat za zvučne klipove. Kada u prozoru Effect Controls podesite svojstva jačine zvuka klipa, postavite CTI na mesto gde hoćete da se promena desi i proširite parametar Level da biste prikazali njegov klizač.
Ako hoćete da pojačate zvuk za ceo klip, isključite dugme Toggle Animation (sličicu štoperice), pa podesite vrednost. Da biste zadali ključne kadrove za podešene vrednosti jačine zvuka, uključite dugme Toggle Animation, pa postavite ključne kadrove sa odgovarajućim parametrima efekta Volume unutar granica klipa.
242
Audio-video aplikacije
Ukoliko vam se tako više dopada, jačinu zvuka klipa možete podesiti u prozoru Timeline alatkom Pen (pritisnite taster P dok je vremenska osa aktivna). Prvo prebacite prikaz zvučnog kanala u režim Show Clip Volume, a Premiere će prikazati sve jačine zvuka klipa u tom kanalu. Da biste zadali statičan nivo, pritisnite i povucite dok alatka Pen prikazuje horizontalnu liniju jačine zvuka. Povlačenje naviše pojačava zvuk, a naniže ga utišava. Ako hoćete da dodate ključne kadrove sa različitim vrednostima jačine zvuka, držite taster Ctrl i alatkom Pen pritisnite liniju jačine zvuka da biste na tom mestu dodali ručicu ključnog kadra. Pritisnite ključni kadar i povucite ga naviše ili nadole da biste pojačali, odnosno utišali zvuk. Podešavanje parametra Clip Volume korisno je kada treba da uklonite određene delove ili neželjene zvukove. Režim Automation (automatizacija) ekvivalent je zadavanju ključnih kadrova za efekte, a jedina razlika je to što se on koristi "uživo", dok se zvučni kanali reprodukuju. Da biste menjali jačinu zvuka u određenim tačkama, prebacite kanal u jedan od tri dostupna režima automatizacije i pritisnite Play. Dok se vremenska osa reprodukuje, možete uživo menjati parametre zvučnog kanala. Premiere će snimiti izmene - zapisaće ih u vidu ključnih kadrova za podešeni parametar. Automatizacija je veoma moćna opcija jer možete gledati, slušati i podešavati u isto vreme. Podesite kanal tako da prikazuje jačinu zvuka klipa, pa alatkom Pen pojačajte statičnu vrednost jačine zvuka između dve ručice jačine ili pritisnite i izmenite pojedinačne ključne kadrove.
10.1.5.
Kontrola Track Volume
Kontrole Clip Gain i Clip Volume specifične su za pojedinačne klipove, a kontrola Track Volume podešava jačinu zvuka za ceo kanal. Podrazumevana vrednost je 0 dB, a možete je promeniti u prozoru Audio Mixer ili na vremenskoj osi. U prozoru Audio Mixer koristite klizače za podešavanje jačine zvuka koji se nalaze na dnu svakog panoa kanala. Položaj klizača odražava nivo zvuka odgovarajućeg kanala. Da biste statički podešavali jačinu, isključite režim Automation i povucite klizač nagore ili nadole da biste pojačali ili smanjili nivo dB. Budite pažljivi: ako ste koristili režim Automation ili ako ste zadavali ključne kadrove za jačinu zvuka u kanalu ili za efekte, isključivanje tog režima obrisaće sve ključne kadrove u kanalu.
Adobe Premiere Pro CS3 - Zvuk
243
Da biste kanal podešavali u prozoru Timeline, prebacite ga u režim prikaza Show Track Volume ili Show Track Keyframes, i podesite alatkom Pen. Povlačenje alatkom iznad središnje linije jačine zvuka povećaće vrednost dB, a povlačenje ispod središnje linije smanjiće vrednost dB.
10.1.6.
Zvučni kanali
Kanal Master prikazan je na dnu prozora Timeline i u njemu su samo svojstva kanala. On ne sadrži informacije o pojedinačnim klipovima i uvek je uključen. Primetićete da nema dugmeta Output kojim biste isključili taj kanal. Već smo pomenuli da možete imati do 99 zvučnih kanala, uključujući kanale za podmiksovanje, u bilo kojoj kombinaciji mono, stereo i 5.1 kanala. Svih 99 kanala biće umiksovano kada reprodukujete sekvencu, a vrednosti njihovih jačina zvuka biće prikazane na VUmetrima kanala Master. Pošto se svi kanali miksuju i potom reprodukuju kroz jedan glavni (Master) kanal, dostupna vam je još jedna mogućnost utišavanja, filtriranja ili podešavanja umiksovanih kanala zvuka preko samo jednog kanala.
10.1.7.
Kanal Master
Balansiranje zvuka (engl. paning) jeste premeštanje zvuka sa jednog kanala zvučnika na drugi. Ako biste zvuk umiksovali tako da se čuje samo sa desnog zvučnika, rekli bismo da ste ga raspodelili udesno. Kada pravite sekvence možete definisati zvučni kanal Master kao mono, stereo ili 5.1. Kada otvorite sekvencu, kanal Master će biti na samom dnu i neće sadržati informacije o klipovima. U prozoru Audio Mixer, kanal Master nalazi se na desnom kraju. Kanal Master možete zamisliti kao levak. Mada sekvenca može sadržati sve vrste zvučnih kanala, one se na kraju moraju sliti u kanal Master i rasporediti na odgovarajući način. Ako sekvenca sadrži mono-kanal (sa jednim kanalom informacija), a kanal Master je stereo (sa levim i desnim kanalom), mono-kanal će se, podrazumevano, ravnomerno reprodukovati na oba stereo-kanala. Postavljanjem mono-kanala u stereo glavni kanal, dobićete stereo umiksovane kanale koji omogućavaju raspodelu mono-zvuka na levi ili desni kanal ili ujednačenu raspodelu na oba. Ukoliko stereo-kanal postavite u sekvencu sa mono glavnim kanalom, izgubićete mogućnost balansiranja koju ima stereo-zvuk: umiksovaćete ga u jedan, mono-kanal. Pošto se sav zvuk sliva kroz kanal Master, parametri koje zadate za taj kanal utiču na zvuk cele sekvence. Na primer, da biste utišali zvuk cele sekvence, spustite klizač jačine zvuka za kanal Master u prozoru Audio Mixer ili u kanalu (dok je u režimu Track Volume). Slično tome, da biste celoj sekvenci dodelili efekat odjeka (Reverb), dodelite ga kanalu Master.
10.1.8.
Kanali za podmiksovanje
Sadržaj klipa ne možete fizički dodati niti prevući na kanale za podmiksovanje (engl. submix); na njih samo možete primenjivati efekte, podešavati im jačinu zvuka ili ga balansirati.
244
Audio-video aplikacije
Slično kanalima Master, kanali za podmiksovanje ponašaju se kao cevovodi. Radni tok je takav da ćete obične zvučne kanale slati na obradu kroz kanal za podmiksovanje. Ta mogućnost je naročito korisna kada neki efekat hoćete da primenite na više kanala. Kada jedan efekat primenite na kanal za podmiksovanje, a potom više kanala pošaljete u taj kanal za podmiksovanje, svi poslati kanali dobijaju isti efekat.
10.1.9.
Efekti klipa naspram efekata kanala
U programu Premiere zvučne efekte možete primenjivati na nivou klipa ili na nivou kanala, kao što podešavate i jačinu zvuka. Efekti klipa utiču samo na jedan klip. Efekti kanala utiču na određeni kanal, a ne na pojedinačne delove njegovog sadržaja. Da biste klipu dodali zvučni efekat, sledite isti radni tok kao za dodavanje video-efekata, sa jednom razlikom: kada birate efekat koji ćete koristiti, morate voditi računa o vrsti klipa: mono, stereo ili 5.1.
10.1.10.
Efekti klipa
Ranije je pomenuto da morate odabrati odgovarajući tip standardnog efekta - Mono, Stereo ili 5.1 -pogodan za tip zvučnog klipa na koji primenjujete efekat. I zvučni efekat možete podesiti tako što ćete na vremenskoj osi izabrati klip i postaviti. CTI unutar njegovih granica. Svojstva klipa pojaviće se u prozoru Effect Controls.
Kada proširite stavku na listi, za neke efekte ćete dobiti klizač za podešavanje vrednosti, a za druge će se otvoriti vizuelno interaktivno područje za podešavanje. Ključne kadrove za zvučne efekte možete dodavati samo kada je dugme Toggle Animation uključeno. Kada pomerite klip na koji je primenjen efekat sa ključnim kadrovima, ključni kadrovi će zadržati svoj položaj unutar granica klipa. Zvučne efekte i njihove ključne kadrove možete pregledati ako prikaz u kanalu podesite na opciju Show Clip Keyframes.
Adobe Premiere Pro CS3 - Zvuk
10.1.11.
245
Efekti kanala
Efekti klipa menjaju samo instancu klipa i to se vidi u sekvenci. Efekti kanala utiču na ceo kanal. Kao što možete poželeti da promenite visinu samo jednog određenog lipa (efektom PitchShifter), mogli biste poželeti i da dodate odjek celom kanalu.
246
Audio-video aplikacije
U prozoru Audio Mixer lako ćete dodavati i podešavati efekte kanala. Dok je prozor otvoren, možete pregledati sve kanale u sekvenci; svaki će imati svoj pano u mikseru. Imena panoa odgovaraju kanalima u sekvenci. Da biste kanalu dodali efekat, otvorite padajući meni i izaberite efekat. Kada izaberete efekat, dvo-kliknite na njega da biste otvorili okvir za dijalog sa parametrima koje možete vizuelno podešavati. Desnim tasterom miša pritisnite ime efekta i otvoriće se padajući meni unapred zadatih parametara za taj efekat.
Upravljanje efektima u prozoru Audio Mixer nije do kraja razrađeno jer neki efekti nemaju vizuelni prikaz za podešavanje. Za te efekte, parametre ćete podešavati na malom panou kanala u prozoru Audio Mixer. Istaknite dodati efekat i padajuća lista sa njegovim imenom pojaviće se iznad radio-dugmadi. Pritisnite padajuću listu da biste videli sve parametre efekta koje možete podesiti. Da biste podesili parametar, izmenite njegovu vrednost u polju iznad liste. Ako nema ključnih kadrova i ako niste koristili automatizaciju, podešeni parametri efekta biće statični za ceo kanal. Da biste primenili efekte, možete alatkom Pen pritiskati u prikazu vremenske ose dok je uključena opcija Show Track Keyframes, ili prebacite kanal u režim Automation i počnite da podešavate. Kada dodeljujete efekte kanala (i miksujete), ključni kadrovi nemaju nikakve veze s položajem klipa i isključivo su vezani za kanal. Postepeno pojačavanje zvuka u kanalu od 0 dB do 4 dB tokom 5 sekundi od početka vremenske ose, ostaće isto bez obzira na to da li se ispod ključnih kadrova nalazi klip ili ne. Ako ste automatizovali ili dodavali ključne kadrove zasnovane na kanalu, možete zaključati kanal da biste očuvali svojstva miksovanja koja ste zadali i klipove ispod.
10.1.12.
Pregledanje i reprodukovanje
Zavisno od efekata i podešenih parametara, Premiere ne mora uvek da pravi fajlove za pregled. Međutim, ako dodate više efekata, Premiere će vizuelizovati zvučne fajlove kada pritisnete Enter da bi reprodukovao sekvencu.
Adobe Premiere Pro CS3 - Zvuk
10.1.13.
247
Rezime
Pošto sada znate kako da pratite zvuk i tri načina da ga podesite, trebalo bi da nivoi zvuka u vašim projektima nadalje budu u mnogo boljem stanju. Neka ukupna jačina zvuka u zvučnim kanalima uvek bude takva da je zvuk dovoljno jak, ali ne preglasan. Pomoći će ako vremensku osu prebacite u režim prikaza Audio Units, u kom se vide uzorci zvuka umesto kadrova videa. Režim Audio Units omogućava da uvećate prikaz zvučnog talasa u monitorima ili na vremenskoj osi i da bolje vidite informacije koje on otkriva. Pošto efekte možete nezavisno zadavati za klipove i kanale, lako ćete zvuk na vremenskoj osi učiniti raznovrsnijim.
10.2.
Razumevanje digitalnog zvuka
Zvuk možemo da čujemo zato što je naše uho u stanju da prepozna varijacije u vazdušnom pritisku koje stvara zvuk. Analogni zvuk proizvodi ove zvučne varijacije izradom ill očitavanjem varijacija u električnom signalu. Digitalni zvuk proizvodi zvuk odmeravanjem (uzimanjem uzorka) zvučnog pritiska ili nivoa signala pri zadatoj brzini i njegovim konvertovanjem u broj. Kvalitet digitalnog zvuka zavisi od brzine odmeravanja (uzorkovanja) i dubine bita. Brzina odmeravanja (engl. sample rate) označava učestanost digitalizovanja nivoa zvuka. Brzina odmeravanja od 44.1 kHz poseduje kvalitet zvuka sa kompakt diska, dok se za zvuk na CD-ROM-u ili Internetu koristi brzina odmeravanja od 22 kHz ili niža. Dubina bita (engl. bit depth) označava opseg brojeva koji se koriste za opisivanje zvučnog uzorka. Dubina od 16 bita odgovara kvalitetu zvuka sa kompakt diska. Niže vrednosti za dubinu bita i brzinu odmeravanja nisu pogodne za zvuk visoke vernosti, ali mogu biti prihvatljive (iako sa šumom) za dijalog. Povećavanjem odnosno smanjivanjem brzine odmeravanja ili dubine bita veličina datoteke se saglasno povećava odnosno smanjuje. Napomena: DV kamkorderi podržavaju samo zvuk od 32 odnosno 48 kHz, ali ne i od 44.1 kHz. Tako da prilikom digitalizovanja izvornog materijala sa DV-a, ili njegovog obrađivanja, nastojte da zvuk podesite na 32 odnosno 48 kHz.
10.2.1.
Sinhronizacija zvuka i video klipa
Brzinu odmeravanja treba uskladiti sa vremenskom bazom i brzinom slika u samom projektu. Uobičajena greška je da se izrađuje film čija je brzina slike recimo 30 fps, dok je brzina odmeravanja 44.1 kHz, a da se zatim ovakav film reprodukuje na 29.97 fps (video standard NTSC). Kao rezultat se dobija postepeno usporavanje video zapisa dok zvuk (u zavisnosti od vaše hardverske opreme) nastavlja da se reprodukuje odgovarajućom brzinom, tako da vremenom prestigne video klip. Razlika izmedu 30 i 29.97 dovodi do odstupanja u sinhronizaciji koje se pojavljuje brzinom od jedne slike na 1000 slika odnosno od 1 slike na svakih 33.3 sekunde (nešto ispod 2 slike u minuti). U slučaju da uočite ovakav stepen razmimoilaženja zvuka i video klipa, proverite da li je brzina slika datog projekta usklađena sa vremenskom bazom.
248
Audio-video aplikacije
Do sličnog problema može doći prilikom montiranja igranog filma koji je prethodno prebačen na video. Filmski zvuk se obično beleži na digitalnoj audio traci (DAT) brzinom od 48 kHz pri čemu je sinhronizovan sa filmskom kamerom koja beleži brzinom od 24 fps. Kada se film prebaci na video zapis brzine 30 fps, razlika u brzini video zapisa dovešće do toga da zvuk preduhitri sliku ukoliko DAT reprodukciju ne umanjite za 0.1% prilikom prebacivanja na računar. Zbog ovog problema, korišćenjem računara ne možete da konvertujete brzinu odmeravanja posle izvornog snimanja. Najbolje rešenje se sastoji u tome da izvorni zvuk beležite korišćenjem DAT magnetoskopa koji može da beleži za 0.1% brže (48.048 kHz) prilikom sinhronizacije sa filmskom kamerom. Na starijim CD-ROM-ovima ponekad je korišćena brzina odmeravanja zvuka 22.254 kHz. Danas je uobičajenija brzina od 22.250 kHz. Ako uočite odstupanje zvuka koje odgovara brzini nastaloj usled razlike između ove dve brzine odmeravanja (1 slika na svakih 3.3 sekunde), to znači da miksujete nove i stare audio klipove koji su beleženi korišćenjem dve različite brzine odmeravanja.
10.2.2.
Izrada završnog video klipa
Kada završite montažu i objedinjavanje svog video projekta, aplikacija će vam ponuditi najrazličitije fleksibilne opcije za izvoženje ovakvog projekta. U torn smislu možete da učinite sledeće: • Svoju produkciju možete direktno da zabeležite na DV ili analognu video traku tako što ćete svoj računar povezati sa video kamkorderom ili video-rikorderom. U slučaju da kamera, odnosno video-rikorder podržavaju opciju za kontrolu uređaja, postupak beleženja možete da automatizujete korišćenjem oznaka na vremenskom kodu i tako selektivno zabeležite delove svog programa. • Video datoteku možete da izvezete sa mogućnošću reprodukcije sa diska, prenosivog diska, kompakt diska ili DVD-ROM-a. U aplikacijama za montažu obično postoji podrška za izvoženje u formate: Advanced Windows Media, RealMedia, AVI, QuickTime i MPEG. Izvoženje u ostale formate je moguća ukoliko je obezbeđena podrška u obliku plug-in programa nezavisnih proizvođača i proizvođača kartice za digitalizaciju video zapisa. • Da biste generisali pravilno kodiranje video datoteke za distribuciju na Internetu ili intranetu, koristite opcije za izvoz Advanced RealMedia ili Advanced Windows Media. U programima je uglavnom moguć izvoz u formatima QuickTime, RealMedia i Windows Media za preuzimanje, progresivno preuzimanje ili neometani tok podataka. • U slučaju da imate odgovarajući hardver za prenos fllma ili video klipa ili možete da pristupite onom dobavljaču usluga koji pruža odgovarajuću opremu i usluge, materijal možete da izvezete na celuloidnu filmsku traku ili video traku.
Glava 11 Adobe Premiere Pro CS3 - Naracija i glas
11.1.
Podešavanje nasnimljene naracije
U ovoj vežbi montiraćete nasnimljenu naraciju za automobil Saleen S7 tako da prati tok video-materijala. Početku i kraju klipa dodaćete prelaze da ne bi bilo naglih rezova i prejakih šumova. Najzad, naučićete nekoliko tehnika za uklanjanje neželjenih uzdaha i buke između reči.
11.1.1.
Isecanje nasnimljene naracije
Montiranje fajla nasnimljenog glasa prvi je korak njegovog oblikovanja. Kada normalizujete jačinu zvuka, iseći ćete nasnimljenu naraciju na manje delove i podesiti im vreme tako da se uklope u video-materijal. Razdvajanjem reči i rečenica, napravićete vremenski raspored koji se razlikuje od onog na originalnom snimku.
1. Otvorite fajl Saleen_Promo.prproj. Pritisnite tastere Ctrl + I da biste otvorili okvir za dijalog Import File i uvezite fajl Saleen_VO.wav. Uvezeni fajl će biti izabran u prozoru Project. Odaberite Clip/AudioOptions/Audio Gain, pa u okviru za dijalog Clip Gain pritisnite Normalize.
250
Audio-video aplikacije
Ovom fajlu nasnimljenog glasa ne morate podešavati globalnu jačinu, a nakon normalizovanja rezultat će biti 0 dB. Takav rezultat ste dobili jer je pretpojačalo koje je korišćeno prilikom snimanja ispravno podesilo ulazni signal, pa su nivoi bili dovoljno jaki, a nisu premašivali prag od 0 dB. Preporučuje se da rad uvek počinjete od normalizovanja zvuka jer često nećete imati savršen snimak. Kada normalizujete glavni fajl izabran u prozoru Project, sve naredne instance i upotrebljeni delovi iz tog klipa imaće vrednost Gain koja je zadata tokom normalizacije. Prvi i najvažniji korak pre isecanja fajla jeste normalizovanje njegove jačine zvuka.
2. U prozoru Project dvo-kliknite na fajl Saleen_ VO.wav da biste ga otvorili u monitoru Source. Pomerite traku prostora za pregled tako da prikaz bude uvećan i da možete videti detalje fajla.
Da biste počeli isecanje fajla nasnimljene naracije, treba dovoljno da uvećate prikaz izvornog materijala da ulazne i izlazne tačke ne bi obuhvatale previše neželjenog materijala. Sledeći korak je izdvajanje svih grešaka i praznina između važnih reči i fraza koje će činiti konačnu montiranu naraciju. Biće objašnjen postupak kod prvog elementa, a kasnije će biti naznačeni ostali rezovi kako biste sami mogli da završite montažu.
3. U monitoru Source treba da budu prikazani kadrovi videa, a ne jedinice zvuka. Pritisnite vrednost vremenskog koda tekućeg kadra u donjem levom uglu monitora Source, upišite vrednost 412 i pritisnite taster Enter. Vremenski indikator CTI će preći na vrednost04; 12, neposredno pre prve fraze, "A Dream". Pritisnite I da biste označili ulaznu tačku. Ponovo izaberite vrednost vremenskog koda tekućeg kadra, upišite 511 i pritisnite Enter. CTI će preći na položaj 05; 11, neposredno iza fraze "A Dream". Pritisnite O da biste zadali izlaznu tačku. Instancu In/Out prevucite iz monitora Source na kanal VO, u marker 0 na vremenskoj osi. Označili ste deo zvučnog fajla i zadali ulaznu i izlaznu tačku tako da između njih nema viška materijala. Kada ste napravili izbor, dodali ste podklip na ranije zadato mesto u sekvenci. Kada menjate zvuk, klip možete uvećati koristeći traku prostora za prikaz, a možete i prikaz prebaciti u režim jedinica zvuka (Audio Units) da biste klip uvećali do nivoa potkadra.
Adobe Premiere Pro CS3 - Naracija i glas
251
Iz glavnog klipa izdvojili ste malu instancu In/Out i od nje napravili jedinstven podklip koji sadrži samo deo zadat u monitoru Source. Pošto je opcija Snapping uključena, ako podklip prevučete u blizinu numerisanog markera, on će automatski prionuti uz marker. Pošto
252
Audio-video aplikacije
podklip prevlačite bez pritisnutih modifikatorskih tastera, prikazana je ikonica Overlay i elementi na vremenskoj osi se neće pomeriti kada spustite klip. Najzad, na vrhu vremenske ose pogledajte crnu liniju prianjanja sa strelicom okrenutom naviše - ona označava da je to marker prianjanja uz početak vremenske ose.
Markeri su dobre vođice za postavljanje svakog podklipa, ali slobodno možete menjati njihov položaj. Ne zaboravite, ako hoćete vrlo malo da pomerite klip, možete isključiti opciju Snapping ("S") da se klip ne bi stalno priljubljivao uz potencijalne tačke za prianjanje.
4. Da biste napravili sledeći podklip, napravite novu instancu In/Out i prevucite tako dobijen podklip da prione uz sledeći marker na vremenskoj osi. U sledećoj tabeli navedene su preostale instance In/ Out i fraze koje one sadrže.
Kada razdvojite delove nasnimljenog glasa, možete ih odmaći jedan od drugog više nego što su bili razmaknuti na originalnom snimku, ili ih približiti. Sami procenite ritam i tok snimka i odlučite gde koji deo treba da stoji. Pošto imate i kanal za muziku, nemojte previše brinuti o tišini između podklipova. Otvorite Edit/Preferences/General i za parametar Audio Transition/Default Duration zadajte vrednost 0.15 sekundi. Selektujte zaglavlje kanala VO da biste bili sigurni da je to ciljni kanal (zaglavlje će postati tamnosivo). Dok nijedan klip nije izabran, pritisnite taster Home da biste CTI postavili na početak vremenske ose. Pritiskajte taster
Adobe Premiere Pro CS3 - Naracija i glas
253
Page Down dok CTI ne prione uz početak prvog podklipa nasnimljene naracije. Prečicom Ctrl+Shift+D dodajte podrazumevani prelaz početku podklipa. Pritisnite Page Down da bi CTI prionuo uz kraj prvog podklipa, pa prečicom Ctrl + Shift + D postavite podrazumevani prelaz. Prvi klip bi trebalo da izgleda kao na sledećoj slici.
Jednostrani prelazi su postavljeni na početak i kraj klipa. Oni će napraviti gladak prelaz jačine zvuka iz praznine na vremenskoj osi do zvuka podklipa, i od podklipa do praznog prostora na vremenskoj osi. Ako jačina zvuka naglo skoči kada reprodukovanje dođe do rezova umetnutih podklipova, dodajte prelaze početku i kraju svakog podklipa da biste ublažili pojačavanje zvuka. Možda ćete morati da uvećate prikaz na vremenskoj osi da biste videli postavljene prelaze jer oni traju samo 15 stotih delova sekunde. Veličinu prelaza možete menjati da biste napravili duže ili kraće postepeno utišavanje ili pojačavanje.
5. Dodajte prelaze na početak i kraj i ostalih podklipova u sekvenci. Ako preskočite tačku reza, taster Page Up će CTI/liniju Edit vratiti unazad do prethodne tačke reza. Ukoliko poželite da produžite trajanje postavljenog prelaza, uvećajte prikaz dovoljno da možete uhvatiti njegovu unutrašnju ivicu i povucite je ka sredini klipa. Pored toga, ako dvo-
254
Audio-video aplikacije
kliknete na prelaz, možete promeniti njegova svojstva u prozoru Effect Controls. Pošto postavite prelaze, montirani materijal trebalo bi da bude u savršenom obliku za nastavak podešavanja.
11.1.2.
Podešavanje brzine i pomeranje visine glasa
Što se tiče napomene postavljene ispod logotipa Saleen na kraju montiranog materijala, pokušajte da ubrzate ritam, poput onih rafalnih napomena o ograničenju odgovornosti u određenim televizijskim reklamama. Da biste to uradili, na vremenskoj osi izaberite klip koji podešavate, i pritisnite Ctrl + R (ili, odaberite Clip/Speed/Duration) da biste otvorili okvir za dijalog Speed/Duration. U tom okviru za dijalog podesite brzinu klipa na 120% i potvrdite polje Maintain Pitch. Kada odaberete tu opciju, Premiere Pro će dinamički podesiti visinu ubrzanog zvuka tako da glas ne zvuči skvičavo, poput mišjeg, već da i dalje zvuči prirodno. Rezultat je klip koji je ubrzan da bi mu se skratilo trajanje, ali nema izobličen, visok zvuk. Ovom metodom ćete postići efekat, ali će postojati neke čujne nepravilnosti. Kao što vidite - odnosno čujete - veličinu pojedinačnih klipova možete menjati, a pri tom sačuvati odgovarajuću visinu i zvuk nasnimljenog glasa. Mada Premiere Pro ima odlične mogućnosti obrade zvuka, razmislite o korišćenju specijalizovanih programa za obradu zvuka da biste stvari podigli na viši nivo.
Adobe Premiere Pro CS3 - Naracija i glas
11.1.3.
255
Uklanjanje uzdaha
Među nepotrebne elemente koje možete iseći iz snimljenog govora, spadaju i tihi uzdasi i praznine između reči. Ne želite da se čuju nikakvi zvuci iz prostorije ili uzimanje vazduha između reči i rečenica, naročito kada nasnimavate naraciju. Efekat je bolji kada se zvuk čuje samo dok se reči izgovaraju, a ostatak kanala je prazan. Pošto će muzika popuniti praznine, hoćete da nasnimljeni glas bude što čistiji zarad elemenata koji treba da se čuju. Zvuk možete fino podesiti i doraditi tehnikom brzog uklanjanja tiših uzdaha i šumova.
1. Pretposlednji klip nasnimljenog glasa, postavljen u markeru 6, počinje rečima "built from the most". Između reči "pounds" i "the Saleen" (otprilike u tački 41; 25), čuje se tih uzdah koji lako možete ukloniti sledećom metodom.
256
Audio-video aplikacije
2. Pritisnite dugme Toggle Track Output za kanal Music da biste isključili ikonicu zvučnika. U kanalu VO sa padajuće liste Show Keyframes izaberite opciju Show Clip Volume. Pošto ste isključili reprodukovanje kanala Music, zvuk iz kanala VO biće jedini koji ćete čuti tokom reprodukovanja. Podešavanjem prikaza u kanalu VO na opciju Show Clip Volume, aktivirali ste vizuelni prikaz i okruženje za direktno podešavanje jačine pojedinačnih instanci podklipova.
3. Postavite CTI u tačku 41; 18 vremenske ose. Koristeći meni prozora Timeline, brojač na vremenskoj osi prebacite u režim Audio Units, pa uvećajte prikaz tekućeg položaja indikatora CTI. Pojačajte zvučnike, ili još bolje, slušalice, pa vucite liniju Edit između kraja zvuka "sss" i početka zvuka "thhhh" - otprilike između tačaka 41 : 27000 i 41 : 44000. Napomena: Ako tokom povlačenja linije Edit ne čujete zvuk, proverite da li je polje Play Audio While Scrubbing potvrđeno u okviru za dijalog Preferences/Audio. Primećujete da je uzdah registrovan na prikazu zvučnog talasa u području preko kog povlačite liniju Edit. Možete videti da čak i tokom povlačenja linije Edit, VU-metri ispravno prikazuju dB vrednosti za područje koje preslušavate. U tom delu, nivo jačine je oko −30 dB. Iako to nije naročito glasan uzdah, ipak je zabeležen. Zadavanjem ključnih kadrova za ukupnu jačinu zvuka u delu u kom se nalazi uzdah, lako ćete ga izbaciti iz krajnjeg rezultata. Zahvaljujući prikazu na nivou uzoraka zvuka, lako i brzo ćete pregledati zvučni talas na nivou potkadra i premotavati ga. Tako ćete preciznije izolovati i ukloniti neželjene elemente zvuka. Dok je prozor Timeline aktivan, pritisnite taster P da biste pokazivač miša pretvorili u alatku Pen. Alatkom Pen, držeći taster Ctrl, kliknite na narandžastu liniju nivoa jačine zvuka na šini da biste dodali četiri ključna kadra, počevši od kraja zvuka "sss", pa do početka zvuka "thhh".
Napomena: Alatka Pen služi za dodavanje, biranje i podešavanje ključnih kadrova. Kada držite pritisnut taster Ctrl, alatku Pen prebacujete u režim u kom svakim pritiskom
Adobe Premiere Pro CS3 - Naracija i glas
257
dodajete nov ključni kadar. Narandžasta linija prikazuje nivo jačine zvuka klipa, pa pošto ste toj liniji dodali ključne kadrove, možete dinamički podesiti njenu vrednost. Strateški su razmešteni parovi ključnih kadrova na obe strane. Prvi ključni kadar je postavljen na kraju zvuka "ssss", a drugi je odmah pored. Četvrti ključni kadar je na početku zvuka"thhh", a treći je neposredno pre njega.
4. I dalje radeći alatkom Pen, pritisnite i povucite nadole liniju jačine između dva unutrašnja ključna kadra tako da dobijete vrednost −∞ dB.
Kada alatku Pen držite između dva ključna kadra sa jednakim vrednostima, njena ikonica će imati horizontalnu traku sa strelicom nadole i strelicom nagore. U tom slučaju, alatkom ćete vrednost između dva ključna kadra ujednačeno pomerati naviše ili naniže. Pošto ćete time uticati samo na vrednost između ključnih kadrova, spoljni ključni kadrovi zadržaće tekuću vrednost. Unutrašnja dva ključna kadra biće podešena na vrednost koju zadate, u našem primeru to je −∞ dB, tj. tišina. Povlačenjem nadole linije između dva unutrašnja ključna kadra, napravili ste „udu-bljenje" u nivou jačine zvuka podklipa. Spoljni ključni kadrovi postaju sidrišta za tekuću jačinu zvuka. Unutrašnji su sidrišta za utišan zvuk. Ovakvim podešavanjem, jačina zvuka je na normalnom nivou (0 dB) do kraja zvuka "ssss". Nakon prvog ključnog kadra, zvuk se postepeno utišava do −∞ dB, tj. do potpune tišine. Zvuk ostaje utišan dok ne dođe do sledećeg ključnog kadra za vrednost −∞ dB, a od tog ključnog kadra postepeno se pojačava do normalnog zvuka −0 dB.
5. Pritisnite drugi ključni kadar alatkom Pen, i primaknite ga malo prvom kadru. Linija između ta dva kadra biće pod većim nagibom. Pritisnite i povucite treći ključni kadar bliže četvrtom da bi i taj ugao bio pod većim nagibom.
258
Audio-video aplikacije
Približavanjem ključnih kadrova, ubrzaće se utišavanje, odnosno pojačavanje, i manje će se primećivati.
6. Dok je alatka Pen aktivna, okvirom za izbor obuhvatite sva četiri ključna kadra. Desnim tasterom miša pritisnite jedan od njih i izaberite opciju Continuous Bezier.
Sve ključne kadrove možete izabrati tako što ćete ih obuhvatiti okvirom za izbor. Potom (dok su ključni kadrovi žuti), bilo koji ključni kadar pritisnite desnim tasterom miša i prave linije koje ih spajaju zamenite neprekidnom Bezjeovom krivom. Kriva linija koja spaja ključne kadrove daje suptilan, ali efikasan rezultat. Obratite pažnju na plave ručice ključnih kadrova koje možete pomerati i tako podešavati krivu.
Adobe Premiere Pro CS3 - Naracija i glas
259
Kada ste za interpolaciju ključnih kadrova odabrali opciju Continuous Bezier, napravili ste krivu jačine zvuka, nasuprot pravolinijskoj interpolaciji. Zvuk se sada glatko utišava i ponovo glatko pojačava.
7. Alatkom Pen izaberite ključne kadrove, pa pritisnite Ctrl + C da biste ih kopirali. Kao i u prethodnom koraku, alatkom Pen možete izabrati više ključnih kadrova. Samo pritisnite taster miša i povucite alatkom Pen preko grupe ključnih kadrova. Izabrani ključni kadrovi će požuteti. Prečica Ctrl + C kopira vrednosti izabranih ključnih kadrova i njihovo rastojanje.Te vrednosti možete kopirati na nivo jačine zvuka drugog podklipa. Da biste kopirali i prenosili ključne kadrove iz jednog klipa u drugi, klip u koji prenosite ključne kadrove mora biti izabran. Ključni kadrovi će biti preneti počevši od položaja linije Edit.
8. Postavite liniju Edit u tačku 51 : 05000 (otprilike), pa pritisnite unutar granica podklipa Disclaimer da biste ga izabrali na vremenskoj osi. Pritisnite Ctrl + V da biste kopirane ključne kadrove preneli u podklip Disclaimer, počevši od tekućeg položaja linije Edit. Prvo ste liniju Edit precizno postavili na mesto gde jačina zvuka treba da bude vraćena na normalnu vrednost. Potom ste okvirom za izbor obuhvatili dva ključna kadra i pomerili ih ulevo. Ova slika je snimljena "tokom akcije": zatamnjeni ključni kadrovi prikazuju nov položaj na koji se dva ključna kadra premeštaju.
260
Audio-video aplikacije
Ključni kadrovi su precizno kopirani u novi klip i zadržali su svoje parametre. Preostaje samo da alatkom Pen izaberete jednu stranu kopiranih ključnih kadrova i ujednačeno ih podesite.
9. Uvećajte prikaz vremenske ose i postavite liniju Edit otprilike na poziciju 51 : 2100. Alatkom Pen izaberite dva desna ključna kadra i pomerite ih ulevo tako da poslednji ključni kadar bude poravnat sa linijom Edit. Pomoću ključnih kadrova podesili ste jačinu zvuka - utišali ste deo klipa između dve tačke. Koristeći komande Copy i Paste, lako možete kopirati i potom podesiti ključne kadrove da biste uklonili sve tihe uzdahe ili šumove. Ova tehnika je veoma moćna jer kada jednom napravite četiri ključna kadra sa podešenom jačinom zvuka, kasnije samo treba da ih prenesete na novo mesto i ponovo upotrebite.
11.1.4.
Rezime
Iz ovih vežbi ste naučili kolika je važnost čistog zvuka, bez neželjenih šumova. Iako izgleda da su neki poslovi zamorni i pipavi, Premiere vam dozvoljava da zađete kako biste napravili bitne izmene. Uvećavanje do nivoa uzorka zvuka i precizno postavljanje ključnih kadrova kojim se uklanjaju sitni šumovi i uzdasi, neprocenjiva je opcija za profesionalnu montažu. Iako postoje brojni filtri i efekti koji će ovaj posao obaviti umesto vas, sve možete uraditi i sami. Napravite jednu instancu zadatih ključeva za uklanjanje uzdaha, a zatim je kopirajte, prenesite i podesite ključne kadrove da biste uklonili neželjene zvuke u bilo kom klipu i bilo kojoj sekvenci u projektu.
11.2.
Povezivanje mikrofona sa kamkorderom ili računarom
Na profesionalnim kamkorderima postoje otporni i pouzdani trostruki XLR priključci, koji su usklađeni sa profesionalnim mikrofonima i kablovima. Na većini kamkordera predviđenih za široku potrošnju, pa čak i na onim nešto naprednijim modelima, postoje samo mini-priključci. Osim toga, u ovakvim kamkorderima ne postoji pojačivač koji bi omogućio da se "čuju" standardni ručni mikrofoni. Dakle, pre nego što se odlučite za kupovinu, najbolje je da isprobate sve raspoložive mogućnosti. Ponesite sa sobom kamkorder i isprobajte nekoliko mikrofona. Da biste mogli da koristite pojedine mikrofone možda ćete morati da kupite XLR-to-Mini adapter ili pojačivač snage. Cena svakog od ovih uređaja je nešto ispod 100 američkih dolara.
11.2.1.
Povezivanje sa računarom
Bolji programi za video montažu omogućavaju da naraciju snimite direktno u svom projektu posredstvom mikrofona koji je priključen za zvučnu karticu računara. Na većini zvučnih kartica postoji samo mini-stereo 3, 5 milimetarski priključak. Mikrofoni predviđeni
Adobe Premiere Pro CS3 - Naracija i glas
261
za korišćenje na računaru koštaju nešto manje od 25 dolara. U prodavnici elektronske opreme obično će vam ponuditi sledeće: • Dinamičke mikrofone - model za glavu ili izduženi model koji možete da postavite na radni sto. • Kondenzatorske mikrofone - ovo su u osnovi lični mikrofoni, koji nude nešto bolji kvalitet nasnimljenog glasa i zahtevaju da koristite baterije. Mikrofon povežite sa odgovarajućim priključkom na zvučnoj kartici (obično nosi oznaku Mic ili je obeležen ikonom mikrofona). To ne sme biti priključak Line-in koji je predviđen za uređaje koji imaju ugrađeni pojačivač, kao što su CD plejeri i muzičke miksete. Koji god mikrofon da izaberete, obavezno morate imati i kvalitetan dodatak za glavu onaj koji prekriva uši i eliminiše spoljne zvukove (razne varijante slušalica). Ovaj dodatak bi trebalo koristiti prilikom snimanja video zapisa i tokom snimanja naracije. Dobro je znati kako vas mikrofon "čuje".
11.2.2.
Podešavanje radnog prostora za snimanje glasa
Da biste snimili naraciju potrebno vam je neko tiho mesto koje dobro "upija" zvuk. Najjednostavnije rešenje je da napravite improvizovani studio tako što ćete na dva susedna zida okačiti debelu ćebad ili izolaciju od staklene vune. Utoliko bolje ako nešto slično možete da izvedete na sva četiri zida. Priča da ambalaža za jaja, tepih i stiropor pružaju odlične rezultate gotovo da je mitski utemeljena. Savet eksperata glasi - izbegavajte ova pomoćna sredstva. Ako ćebad postavite samo u jednom uglu, mikrofon usmerite prema tom uglu, a vi se smestite između mikrofona i tog ugla, i govorite što dalje od ćebadi. Postavka možda deluje pomalo neočekivano, međutim mikrofon se ponaša slično kameri. "Vidi" ono što se nalazi ispred njega. U ovom slučaju vidi vaše lice i okačenu ćebad koja upijaju zvuk.
11.2.3.
Profesionalna naracija
Pre nego što nasnimite naraciju, dobro proučite ovaj spisak predloga: • Uvežbajte čitanje teksta naglas - Osluškujte svoje reči. One treba da zvuče prijatno, kao da potiču iz nekog razgovora, štaviše, trebalo bi da deluju neformalno. • Izbegavajte tehničke termine - Od slušalaca se tada zahteva da ulože dodatni napor da bi nešto razumeli i lako se može dogoditi da ih izgubite. • Kraće rečenice funkcionišu bolje - Ako i sami sebe uhvatite da zapinjete oko nekih delova rečenica, napišite ih ponovo. • Naglasite važne reči i fraze - Dok pregledate tekst, obavezno podvucite one reči koje smatrate važnim. Dok budete nasnimavali svoj glas, ove reči ćete želeti posebno da naglasite - glasnijim izgovaranjem ili drugim isticanjem.
262
Audio-video aplikacije
• Obeležite mesta na kojima dolazi do pauze - Označite logične prekide u naraciji paralelnim crticama. • Izbegavajte preteranu prijatnost i konstantnu brzinu govora - To su karakteristike prethodno napisanog teksta. Ne želite da gledaoce podsećate da je ono što gledaju televizijski prilog. U pitanju je stvarni život, razgovor koji se odvija spontano. • Zvučite poletno - Ne dozvolite da vam glas postane dosadan i monoton. Umesto toga, unesite živost i polet u svoju naraciju. • Vežbajte - Snimite nekoliko naracija i saslušajte ih. U početnim naracijama primetićete mumlanje i gutanje reči. Da li je to baš ono što ste želeli da kažete?
Glava 12 Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
12.1.
Izvoženje filma u MPEG-2 formatu
Svaki put kada poželite da eksportujete film, čak i kada je reč o eksportovanju na Web, Premiere Pro prikazuje Export Settings dijalog. Međutim, ovde ćemo se fokusirati samo na opcije vezane za eksportovanje na DVD. Prilikom kodiranja DVD filma, Premiere Pro vam omogućava da kodirate samo u MPEG-2 formatu. Razlog je veoma jednostavan: to je zvanični standard za sve DVD diskove koji sadrže filmove. Premiere Pro vam omogućava da definišete opseg (radnu oblast ili čitavu sekvencu) i da izaberete jedno od preko 50 raspoloživih inicijalnih podešavanja. Primer velikog polja, koje sadrži brojne opcije vezane za inicijalna podešavanja, prikazan je na sledećoj slici.
Sami nazivi inicijalnih podešavanja su u dobroj meri pisani žargonom koji mogu da razumeju samo video zaluđenici. Sledeći primer bi trebalo da vam pomogne u prevođenju tih naziva u jezik koji možete da razumete. Inicijalna podešavanja:
264
Audio-video aplikacije
• NTSC DV • 4:3 • High Quality • 7 Mb • CBR • 1 Pass Razmotrimo detaljnije ovo inicijalno podešavanje. • NTSC: To je video format koji se upotrebljava u Severnoj Americi, delovima Centralne Amerike, Japanu, Južnoj Koreji i nekim ostrvima u Južnom Pacifiku. (NTSC predstavlja skraćenicu za National Television Systems.) Drugi format je PAL (skraćeno od Phase Alternating Line), koji je podržan u svim ostalim delovima sveta. (Postoji i SECAM standard u Francuskoj i oblastima koje su ranije bile u Sovjetskom savezu.) • DV: Premiere Pro pretpostavlja da je vaš izvorni video snimak preuzet sa DV kamere, čime je definisana veličina frejma od 720 × 480 piksela (NTSC). Pošto je DV standard široko prihvaćen u svetu, u programu Premiere Pro je to jedini izvorni format koji vam stoji na raspolaganju. • 4:3: Ovo definiše frejm konačnog DVD-ja. Možete izabrati da li će konačni DVD biti 4 : 3 (kao u slučaju standadnog televizijskog ekrana) ili sa širokim ekranom i odnosom 16 : 9. • High Quality: Ovo definiše kvalitet kodiranja. U opštem slučaju, više vrednosti povećavaju vreme renderovanja i veličinu dobijene datoteke. • 7Mb: Ova vrednost ukazuje na broj bitova u sekundi i izražena je pomoću broja megabita u sekundi. Veća vrednost broja bitova u sekundi povećava veličinu datoteke, pošto beleži veći broj informacija o svakoj sekundi video snimka. • CBR: Govreći o broju bitova u sekundi, Premiere Pro može da ima CBR (Constant Bit Rate), kod koje se u svakoj sekundi beleži isti broj bitova informacija, a može da ima i VBR (Variable Bit Rate). U slučaju promenljivog broja bitova u sekundi, Premiere Pro dodatno analizira svaki pojedinačni frejm; jednostavni frejmovi imaju manju vrednost broja bitova u sekundi od normalne vrednosti, a složeniji frejmovi, kao što su oni koji sadrže dosta pokreta, imaju veću vrednost broja bitova u sekundi od normalne vrednosti. Promenljiva vrednost broja bitova u sekundi je efikasnija, ali zahteva dodatno vreme prilikom kodiranja. Ponovimo još jednom, konstantna vrednost broja bitova u sekundi predstavlja manje opterećenje plejera i procesora vašeg računara, tako da ona može dovesti do veće kompatibilnosti.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
265
• 1 Pass: Ovo definiše "broj prolazaka u procesu renderovanja" koje obavlja Premiere Pro. U svakom prolazu, Premiere Pro dolazi do novih podataka vezanih za sam video snimak. Upotreba dva prolaza traje mnogo duže od jednog prolaza, ali rezultujući video može biti neznatno bolje ili efikasnije kodiran (manja veličina dobijene datoteke). Samo VBR kodiranje može da se izvodi u dva prolaza. Na kraju, najlakše što možete da uradite je da jednostavno iskoristite inicijalna podešavanja, koja umesto vas definišu više od 20 podešavanja. Međutim, avanturističke duše mogu i da menjaju parametre inicijalnih podešavanja kako bi dalje ispunile svoje potrebe, a vi raspoložive opcije možete pronaći u istom Export Settings dijalogu.
12.2.
Kreiranje fotografskog Sepia efekta
J2dan od najčešćih zahteva kada je reč o video efektima glasi: "Kako da kreiram video ili fotografiju koja će izgledati staromodno?" Verovatno ste ovo već više puta videli do sada - jednostavno, fotografija je prikazana u braon boji (Sepia efekat) kako bi podsećala na stare fotografije. U ovoj vežbi ćete kreirati Sepia efekat na video klipovima, a zatim iskopirati atribute efekata na nepokretnu sliku.
1. Na ekranu dobrodošlice pritisnite dugme Open Project. U okviru za dijalog Open Project pristupite folderu Tropical_promo i selektujte fajl Tropical_promo.prproj kako biste ga izabrali, a zatim pritisnite dugme Open. 2. Izaberite u meniju File stavku Save As da biste projekat snimili pod svojim nazivom na lokalnoj mašini u svom radnom folderu. 3. Izaberite u meniju Window stavku Workspace/Effects.
266
Audio-video aplikacije
4. Na vremenskoj osi izaberite karticu Sequence 01 kako bi se prikazala odgovarajuća sekvenca. Pritisnite backslash (\) taster da biste uvećano prikazali sekvencu na vremenskoj osi.
5. U panela projekta selektujte beach_tropical.avi klip i postavite ga na kraj prvog klipa koji se prikazuje u donjoj trećini ekrana (nakon tranzicije) na traci Video 2.
Napomena: Prilikom primenjivanja efekata na klip, odmah ćete imati mogućnost da pogledate rezultate. Zbog toga je korisno da postavite CTI indikator na poziciju iznad klipa, tako da ga možete posmatrati na monitoru programa i odmah videti način na koji efekti utiču na vaš klip.
6. Pomerite CTI indikator na poziciju 00; 00; 23; 00.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
267
7. U panelu efekata pritisnite ikonu u obliku strelice koja se nalazi pored foldera Video Effects (tj. grupe svojstava) kako bi se prikazao njegov sadržaj, a zatim pristupite folderu Image Control. Izaberite Black & White video efekat, a zatim ga prevucite do klipa beach_tropical.avi koji se nalazi na traci Video 2. Odmah nakon što primenite Black & White efekat na beach_tropical.avi klip, na monitoru programa video počinje da se prikazuje u crno-beloj tehnici.
8. U folderu Video Effect sada pristupite folderu Color Correction i selektujte Color Balance video efekat i prevucite ga do beach_tropical.avi klipa. Ovaj put, nakon što primenite Color Balance, nećete primetiti nikakvu vidljivu promenu na monitoru programa. Razlog leži u tome što su neki efekti, kao što je Black & White efekat, automatski uključeni; drugi efekti, kao što je Color Balance efekat, postavljeni su na 0 i neće uraditi ništa sve dok ručno ne promenite njihove vrednosti.
268
Audio-video aplikacije
9. Ukoliko vidite malu vremensku osu sa desne strane panela za upravljanje efektima, pritisnite Show/Hide Timeline View polje za potvrdu kako biste uklonili vremensku osu za upravljanje efektima.
10. U panelu za upravljanje efektima, pritisnite ikonu u obliku strelice koja se nalazi pored Color Balance grupe svojstava, kako biste prikazali njen sadržaj. Pritisnite Midtone Blue Balance vrednost kako biste je selektovali, a zatim promenite vrednost na −50.0.
Vaš video će početi da se prikazuje u crveno-smeđoj nijansi (sepia). Sepia efekat možete da postignete tako što ćete smanjiti procentualno učešće plave boje, a povećati učešće crvene i zelene boje.
11. U panelu za upravljanje efektima pritisnite ikonu u obliku strelice koja se nalazi pored Color Balance grupe svojstava, kako biste uklonili njen sadržaj sa ekrana.
12. U panelu efekata pomerajte mišem traku za prikaz sadržaja ekrana ("skrolujte") kako biste mogli da pristupite folderu Time, a zatim prikažite njegov sadržaj. Selektujte Posterize Time efekat, a zatim ga primenite na beach_tropical.avi klip koji se nalazi na traci Video 2. Da li ste uočili da se vaš klip ponovo prikazuje u boji? Razlog je taj što neki efekti, kao što je Posterize Time, potpuno ignorišu prethodno primenjene efekte. Ovo naglašava značaj definisanja redosleda primene efekata. U ovom slučaju, treba da pomerite Posterize Time efekat na početak liste efekata, tako da se on prvi primenjuje.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
269
13. U panelu za upravljanje efektima, izaberite Posterize Time efekat i pomerite ga ispred Black & White efekta. Pustite taster miša u onom trenutku kada uočite puniju crnu liniju iznad Black & White efekta, čime se definiše mesto gde će se naći Posterize Time efekat. Nakon što pustite taster miša, Posterize Time efekat bi trebalo da se pojavi u listi efekata iznad Black & White efekta, dok bi video na monitoru programa trebalo ponovo da bude prikazan u crveno-smeđoj boji. Savet: Prilikom primene, pažljivo postavite Posterize Time efekat neposredno iznad Black & White efekta tako da se pojavi punija crna linija. Ukoliko isuviše pomerite pokazivač miša, nakon puštanja tastera miša nećete izazvati pomeranje efekta. Napomena: Nikada nećete biti u mogućnosti da pomerite efekat iznad Opacity i Motion fiksnih efekata. Oni su, kako i sam naziv kaže, fiksni, odnosno ne mogu se pomerati.
270
Audio-video aplikacije
14. U panelu za upravljanje efektima pritisnite ikonu u obliku strelice koja se nalazi pored Posterize Time efekta kako bi se prikazala njegova svojstva. Postavite vrednost Frame Rate parametra na 8.0. Pritisnite dugme Play kako biste reprodukovali sekvencu sa vremenske ose od početka klipa historian.avi. Nakon što pregledate efekat, pritisnite dugme Stop (ili pritisnite razmaknicu).
Savet: Posterize Time efekat menja postojeći broj frejmova koji se prikazuju u jednoj sekundi klipa na vrednost koju samostalno definišete. U ovom slučaju, video počinje pomalo da "secka", pošto se reprodukuje samo osam frejmova u sekundi. (Ukoliko biste koristili analogiju sa blokom koji sadrži slike koje se od stranice do stranice veoma malo razlikuju, tako da brzim prelistavanjem bloka stvara utisak pokreta, odnosno animacije, ovaj efekat izgleda kao da prikazujete svaku treću sliku i zadržava je neko vreme pre nego što pređe na sledeću sliku.) Ovo podseća na stare filmove. Dodatni savet: Neki montažeri koriste 24 frejma u sekundi u okviru svojih video klipova kako bi postigli "filmski" izgled, iako je skoro nemoguće da vaš video izgleda kao pravi film, ovo je samo jedan od metoda koji montažeri koriste da bi njihov proizvod vizuelno podsećao na film.
15. U folderu Video Effects panela efekata "skrolujte" sadržaj sve dok ne uočite folder Blur & Sharpen, a zatim pritisnite ikonu u obliku strelice kako bi se prikazali raspoloživi
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
271
efekti. Postavite Gaussian Blur efekat na kraj liste efekata u panelu za upravljanje efektima. Nakon što pustite taster miša, pojaviće se efekat u listi koja se nalazi u okviru panela za upravljanje efektima.
16. U panelu za upravljanje efektima pritisnite simbol koji se nalazi pored Gaussian Blur efekta kako bi se prikazala njegova svojstva. Postavite svojstvo Blurriness na vrednost 4.0. Na ovaj način primenjeno neznatno zamućenje smanjuje pikselizaciju video klipa i pomaže da se postigne efekat koji je još bliži starinskim fotografijama.
Savet: Ukoliko ne primećujete nikakvu razliku, pritisnite polje za potvrdu vezano za Gaussian Blur efekat kako biste ga uključili, odnosno isključili. Nakon što ovo uradite, obavezno ostavite polje za potvrdu u stanju koje podrazumeva da se ovaj efekat primenjuje.
17. Pomerite CTI indikator vremenske ose na početak historian.avi klipa na traci Video
272
Audio-video aplikacije
1. Pritisnite razmaknicu kako biste inicirali reprodukovanje sekvence i pogledali rezultate primenjenog efekta. Pritisnite razmaknicu kako biste zaustavili reprodukovanje klipa nakon što istoričar završi svoju priču. Da li ste primetili prelaz koji se javlja na sredini intervjua sa istoričarom? Razlog je taj što je cela sekvenca uklonjena. Na žalost, u stanju onakvom kakvo jeste, ovo bi očigledno primetili gledaoci. Da biste ovo maskirali, možete razmisliti o primeni b-roll efekta. B-roll efekat podrazumeva primenu dodatnog materijala koji je povezan sa onim što se objašnjava u okviru klipa. Možete postaviti dodatni klip na traku u tački montaže. Dok se reprodukuje dodatni klip, publika neće biti svesna onoga što se dešava ispod tog klipa. B-roll efekat se svakodnevno upotrebljava na stanicama koje prikazuju vesti i obavlja izuzetan posao kada je reč o skrivanju očiglednih montaža, kao što je ona koja se javlja u ovom slučaju.
18. Iz panela projekta prevucite mountain.jpg klip (grafiku) i postavite ga u krajnju graničnu tačku beach_tropical.avi klipa na traci Video 2.
19. Pomerite CTI indikator na početak beach_tropical.avi klipa na traci Video 2. Pritisnite razmaknicu kako biste reprodukovali sekvencu i posmatrajte dodatni klip. Nakon što se završi reprodukovanje dodatnog klipa, pritisnite razmaknicu. Sada vam prelaz verovatno manje odvraća pažnju. Zapravo, verovatno uopšte niste ni primetili da postoji tačka montaže u toku govora glumca. Dobar način za višestruko korišćenje jednog istog efekta je njegovo kopiranje iz jednog klipa u drugi. Ovo na najbrži način možete ostvariti upotrebom Paste Attributes komande, koja kopira samo "izgled" (tj. svojstva; ne sadržaj klipa) jednog klipa u neki drugi klip.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
273
20. Na traci Video 2 pritisnite desnim tasterom miša beach_tropical klip, a zatim izaberite Copy stavku menija.
21. Na traci Video 2 uradite desni klik mišem na klip mountain.jpg, a zatim izaberite Paste Attributes stavku menija. Čim izaberete Paste Attributes komandu, uočićete da je na monitoru programa slika planine prikazana crveno-smeđom bojom (Sepia efekat).
Uklanjanje efekta klipa u programu Premiere Pro je podjednako prosto kao i njegovo primenjivanje. Jednostavno izaberite efekat u okviru panela za upravljanje efektima, a zatim pritisnite taster Delete.
274
Audio-video aplikacije
U ovoj vežbi, pošto je mountain.jpg nepokretna slika, ne morate da upotrebljavate Posterize Time video efekat (pošto slika ne sadrži nijedan frejm video klipa na koji se može primenjivati ovaj efekat!) Zbog toga ga slobodno možete ukloniti.
22. Ukoliko to već niste prethodno učinili, kliknite mišem na mountain.jpg klip kako biste ga selektovali, zatim u panelu za upravljanje efektima selektujte efekat Posterize Time i pritisnite taster Delete. Savet: Uprkos tome što Posterize Time efekat nema vidljivih efekata na konačni video klip, još uvek je dobra ideja da uklonite sve nepotrebne efekte. Svaki efekat koji dodate zahteva određeno vreme za obradu i bez ikakve potrebe dodatno opterećuje vaš računar. Naravoučenije ove priče je sledeće: Ukoliko efekat ne radi ništa, onda ga se slobodno otarasite!
23. Pomerite CTI indikator vremenske ose na početak beach_tropical.avi klipa na traci Video 1. Pritisnite razmaknicu kako biste inicirali reprodukovanje sekvence i pogledali efekte koje ste primenili.
24. Izaberite File/Save stavku menija, ili pritisnite Ctrl + S da biste sačuvali projektnu datoteku. U ovoj vežbi ste primenjivali, preuređivali i uklanjali video efekte koje ste primenjivali na video klipove i nepokretne slike. Premiere Pro vam olakšava da primenjujete efekte na sve tipove klipova, pošto se svi efekti primenjuju na potpuno identičan način. Možete ih prevući do željenog klipa ili ih postaviti u panel za upravljanje efektima (sve dok je željeni klip prethodno selektovan). Pored toga, preuređivanje efekata je teško koliko i pritiskanje tastera miša ili prevlačenje nekog elementa na ekranu. Ova vežba je primer kako možete kreirati proizvoljan "izgled" primenjivanjem većeg broja efekata na jednom istom klipu. Postoji beskonačno mnogo izgleda koje na taj način možete da kreirate.
12.3.
Kreiranje usporenog snimka i efekta zaustavljanja frejma
Premiere Pro omogućava da se potpuno jednostavno "igrate sa vremenom". To znači da za klip koji se reprodukuje možete da menjate broj frejmova koje se prikazuju u jednoj sekundi. Na primer, umesto da se klip reprodukuje sa 30 frejmova u sekundi, možete da reprodukujete 15 frejmova u sekundi - na taj način klip traje duplo duže. Ovo se obično naziva usporeno reprodukovanje, odnosno usporeni snimak. Usporeni snimak se upotrebljava na svakom koraku u procesu video montaže, od kreiranja usporenih snimaka sportskih događaja do naglašavanja dramatičnih momenata u filmovima. Pored usporenog snimka, Premiere Pro obezbeđuje i jednostavan metod za pretvaranje video klipa u nepokretnu sliku, poznat i kao zamrznuti frejm. U svetu programa Premiere Pro ovo se naziva zaustavljanje frejma. U ovoj vežbi naučićete kako da kreirate efekat usporenog snimka, kao i još neke korisne tehnike koje možete upotrebljavati za zaustavljanje frejma.
1. Na ekranu dobrodošlice pritisnite dugme Open Project, pristupite folderu FreezeFrame,
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
275
selektujte projektni fajl FreezeFrame.prproj, a zatim pritisnite dugme Open.
2. Izaberite u meniju File stavku Save As da biste snimili projekat na željenu lokaciju na lokalnoj mašini. 3. U gornjem delu panela za prikaz vremenske ose izaberite karticu Sequence 01 kako biste prikazali tu sekvencu. Pomerite CTI indikator vremenske ose na početak sekvence.
4. U panelu projekta otvorite bin (to je folder) Video i dvo-kliknite na video klip show_fire.avi kako biste ga prikazali na monitoru izvora. Postavite ulazni rez na poziciju 00; 00; 01; 00, a izlazni rez na poziciju 00; 00; 04; 00.
Napomena: Rastojanje između graničnih tačaka (ulaznog i izlaznog reza) iznosi 3 sekunde. Zapamtite taj podatak. Dobićete pitanje vezano za ovo rastojanje u koraku 9.
5. Pomerite klip iz monitora izvora i postavite ga na početak trake Video 1. U ovom koraku postavljate video klip ispod skrolujućeg titla. Da bi ovo manje odvraćalo pažnju gledalaca, usporićete video klip i jako ga zamutiti.
6. Na traci Video 1, desnim tasterom miša pritisnite klip, a zatim izaberite Speed/Duration stavku menija. 7. U okviru za dijalog Clip Speed/Duration promenite vrednost parametra Speed na 50.00, a zatim pritisnite dugme OK. Pritisnite razmaknicu kako biste inicirali reprodukovanje sekvence i pogledajte klip koji je prikazan usporeno. Nakon završetka klipa pritisnite razmaknicu da biste zaustavili dalje reprodukovanje.
276
Audio-video aplikacije
Klip koji se nalazi na traci 1 sada je dva puta duži. Kako budete smanjivali brzinu klipa u procentima, trajanje klipa biće povećano. U Clip Speed/Duration okviru za dijalog možete da definišete brzinu ili trajanje - oba parametra postižu isti efekat. Iako ste ovim produžili klip, on još uvek nema dovoljno trajanje. No, nema veze, pošto može da se promeni brzina klipa na bolji način, kao što ćete videti u narednom koraku. Napomena: Ukoliko želite da se video izvršava normalnom brzinom, ali otpozadi, ostavite brzinu na vrednosti 100, a zatim pritisnite dugme Reverse Speed. (Ali nemojte to činiti u okviru ovog koraka!)
8. Izaberite alatku Rate Stretch iz panela sa alatima ili pritisnite taster X. Rate Stretch alatka se ponaša veoma slično Trim Out/Trim In kursoru koga ste već dobro upoznali i zavoleli, uz jednu glavnu razliku: Rate Stretch alat ne menja položaj početne i krajnje granične tačke. Umesto toga, on rasteže klip kako bi se prostirao do nove krajnje granične tačke.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
277
9. Na traci Video 1 postavite pokazivač miša iznad krajnje granične tačke prvog klipa. Kada pokazivač miša promeni oblik u Rate Stretch kursor, pritisnite krajnju graničnu tačku (izlazni rez) i pomerite je do početka prve tranzicije na traci Video 1.
U ovom primeru rastojanje između početne i krajnje tačke izvornog klipa i dalje je samo 3 sekunde. Ali, umesto da se reprodukuje brzinom od 100 procenata, brzina reprodukovanja klipa je smanjena na 23 procenta, tako da on traje mnogo duže u okviru sekvence.
10. Izaberite alatku Selection iz panela sa alatima ili pritisnite taster V.
278
Audio-video aplikacije
11. U folderu Video Effects/Blur & Sharpen panela efekata izaberite Gaussian Blur efekat i primenite ga na usporeni snimak klipa koji se nalazi na traci Video 1. U panelu monitora izvora izaberite Effect Controls karticu kako bi se prikazala svojstva efekata. 12. U panelu za upravljanje efektima pritisnite ikonu u vidu strelice pored Gaussian Blur efekta kako biste prikazali njegova svojstva. Promenite vrednost svojstva Blurriness na 40.0. Na vremenskoj osi postavite CTI indikator na početak sekvence. Pritisnite razmaknicu kako biste reprodukovali klip na kome je primenjen efekat usporenog snimka. Pritisnite razmaknicu kako biste zaustavili reprodukovanje sekvence nakon što se završi klip.
Savet: Veoma izražen Gaussian Blur efekat može da pomogne da standardni video klip pretvorite u pozadinski video za tekst, tako što će biti manje upadljiv i što će manje odvraćati pažnju gledalaca. Takođe, na ovaj način može da se maskira preskakanje koje se javlja kod video klipova sa usporenim snimkom.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
279
Sada je trenutak da kreirate efekat zaustavljanja frejma (zamrzavanja frejma). Najčešća upotreba ovog efekta je u slučaju zamrzavanja poslednjeg frejma klipa nakon što se završi njegovo reprodukovanje.
13. U okviru iste sekvence, na kraju trake Video 1 desnim tasterom miša pritisnite media_relations.avi klip i izaberite Copy stavku menija.
Kada izaberete klip, u isto vreme se selektuje i zvuk koji je povezan sa tim klipom. To je sasvim u redu. U ovom klipu glumac nije napravio veliku pauzu nakon što je prestao da igra svoju ulogu. (Drugim rečima, odmah nakon što je prestao da govori, nasmejao se ili je uradio nešto što publika ne bi trebalo da uoči.) Zamrznućete video klip tako da dobijete dovoljno vremena za postepeno gubljenje sadržaja ekrana ili primenu pretapanja.
14. Postavite CTI indikator vremenske ose u završnu graničnu tačku izabranog klipa. Pritisnite mišem naziv trake Video 1 kako biste je selektovali i definisali kao odredišnu traku. Napomena: Da biste iskopirali klip u okviru vremenske ose, morate da pomerite CTI indikator i izaberete odredišnu traku pre samog kopiranja.
15. Izaberite u meniju Edit stavku Paste.
Sada imate dva identična klipa, jedan pored drugog. Dalje, zamrznućete drugi klip; prvi klip će se reprodukovati normalno, a drugi klip će biti u potpunosti nepokretan, kao slika.
280
Audio-video aplikacije
16. Zadržite taster Alt, a zatim na traci Audio 1 pritisnite zvučni deo pod nazivom media_relations.avi klipa. Pritisnite taster Delete kako biste zvučni klip uklonili iz sekvence.
Savet: Kada držite pritisnut taster Alt, prilikom pritiskanja mišem selektujete samo video ili zvučni deo klipa, ali nikako i jedan i drugi deo klipa istovremeno.
17. Na traci Video 1 pritisnite desnim tasterom miša poslednji media_relations.avi klip, a zatim izaberite Frame Hold stavku menija. U Frame Hold Options okviru za dijalog Premjere Pro nudi opciju da zaustavi (zamrzne) video u bilo kojoj od navedenih tačaka. Možete da zamrznete prvi frejm - tako da ceo klip postane nepokretna slika u obliku prvog frejma. Možete zaustaviti poslednji frejm, a možete zaustaviti i marker (ukoliko ste primenili marker na video klip).
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
281
18. U Frame Hold Options okviru za dijalog selektujte Hold On polje za potvrdu. Iz padajućeg menija izaberite Out Point opciju. Pritisnite dugme OK.
19. Na vremenskoj osi pomerite CTI indikator nekoliko sekundi u levu stranu. Pritisnite razmaknicu kako biste reprodukovali deo sekvence koja sadrži efekat koji ste upravo kreirali. Nakon što se završi efekat, pritisnite razmaknicu kako biste zaustavili reprodukovanje. 20. Izaberite File/Save stavku menija ili pritisnite Ctrl + S. Nadamo se da vam zamrznuti frejm koji ste upravo kreirali nešto znači. Pošto ste zamrzli poslednji frejm klipa 2, celokupni klip bi trebalo da izgleda kao poslednji frejm. Ovo bi trebalo da se poklapa sa poslednjim frejmom prvog klipa (pošto su oni identične kopije), tako da se klip 1 reprodukuje i izgleda kao da je zaustavljen na svom kraju. Ključna stvar prilikom kreiranja ovog efekta je da imate poslednji frejm klipa koji ćete želeti da zamrznete. Ovo možete da uradite i sa početnom graničnom tačkom klipa, što se dešava u slučaju kada želite da klip bude zaustavljen, a zatim nakon nekoliko sekundi počne reprodukovanje.
12.3.1.
Frame Hold opcije
U prethodnoj vežbi ste se upoznali sa Frame Hold Options okvirom za dijalog. Prilikom kreiranja efekta zaustavljanja frejma imate na raspolaganju nekoliko opcija koje možete da izaberete. Ukratko smo ih opisali u prethodnoj vežbi, ali ćete ovde pronaći detaljnije objašnjenje svake od opcija: • Hold On: Morate obeležiti Hold On polje za potvrdu kako biste aktivirali Hold efekat. Padajući meni koji se nalazi sa desne strane omogućava vam da izaberete frejm na kome ćete zaustaviti klip. In Point je prvi frejm klipa, dok je Out Point poslednji frejm klipa. Vi niste ograničeni samo na ove dve tačke. Možete dodati marker klipa u bilo kom frejmu videa i izabrati da se klip zaustavlja na poziciju određenu tim markerom (Marker 0). Da biste dodali marker klipa, pomerite CTI indikator na frejm koji želite da markirate, selektujte klip, a zatim izaberite Marker/Set Clip Marker/Not Available Numbered stavku menija. (Napomena: Ovo važi samo za Marker 0, tako da on mora da bude prvi marker koji upotrebljavate u okviru klipa.) • Hold Fifters: Ukoliko je izabrano Hold Filters polje za potvrdu, svi animirani filtri biće zamrznuti. Filtar će biti i dalje upotrebljen, ali vrednosti filtra se neće menjati u toku vremena u slučaju da ste dodali ključne frejmove. (Uočite stalno korišćenje reči filtar!)
282
Audio-video aplikacije
• Deinterlace: Ukoliko je izabrano Deinterlace polje za potvrdu, jedno polje video klipa sa preplitanjem je duplirano, a ostala polja su uklonjena, što sprečava kombinovanje elemenata. Ovo zvuči pomalo tehnički, ali predstavlja kitnjast način da se kaže "Sprečava pojavu treperenja video klipa". Ovo je pomalo pojednostavljivanje stvari, ali vi možete uvek da isključite ovu opciju, a zatim da je ponovo uključite, kako biste utvrdili da li primećujete bilo kakvu razliku. Treperenje je najočiglednije u video klipovima koji prikazuju tanke linije i brze pokrete. Upozoravamo vas na sledeću stvar vezanu za zaustavljanje klipova: Za razliku od nepokretnih slika, koje imaju (skoro) neograničeno trajanje, zaustavljanje frejmova može da traje samo onoliko koliko traje klip na koji je ovaj efekat primenjen. Ukoliko primenite ovaj efekat na klip koji traje 3 sekunde, Frame hold efekat može da traje najviše 3 sekunde. Ukoliko želite da zadržite frejm tako da traje duže od originalnog klipa, imate dve mogućnosti: možete da promenite trajanje klipa, tako da on traje duže, ili da eksportujete frejm kao nepokretnu sliku na vaš disk, a zatim da je importujete u sekvencu.
12.4.
Redukovanje treperenja slike
Iritirajuće pomeranje, treperenje, lepršanje, poskakivanje i vremensko kašnjenje. Sve ovo su (tehničke) reči koje opisuju šta se dešava sa titlovima, tekstom i slikama, kada se oni prikazuju na video ekranu. Grafika koja izgleda veoma privlačno na ekranu vašeg monitora može biti veoma neugledna kada se prikazuje na video monitoru. Tanke i horizontalne linije posebno imaju predispoziciju da izazovu treperenje na ekranima televizijskih aparata. U ovoj vežbi ćete se upoznati sa Anti-flicker filtrom, koji se nalazi u panelu za upravljanje efektima.
1. Na ekranu dobrodošlice pritisnite dugme Open Project i pristupite folderu AntiFlick i izaberite fajl AntiFlick.prproj, a zatim pritisnite dugme Open. 2. Izaberite u meniju File stavku Save As da biste snimili projekat na lokalnoj mašini pod nazivom koji želite. 3. U prozoru Timeline selektujte karticu Sequence 01, kako biste prikazali ovu sekvencu
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
283
na ekranu. Ukoliko je to neophodno, pomerite CTI indikator na poziciju 00; 00; 02; 15. To ne mora biti očigledno kada koristite monitor programa, ali ukoliko imate video monitor priključen na vaš računar, možete da detektujete treperenje blizu ivica hoirozontalnih linija logoa - posebno je to uočljivo oko žutog prstena i crnih kontura banera. Treperenje obično izazivaju tanke horizontalne linije.
Dodavanje Anti-flicker filtra nije teško. Zapravo, najbolje je da ga primenjujete u hodu. Povećavajte njegovu vrednost veoma polako, od 0 do 1. Vrednost se povećava za 0.1, tako da možete da izaberete jedan od 10 mogućih nivoa, pri čemu svaki daje neznatno zamućeniju sliku u odnosu na prethodni. U toku sporog povećavanja vrednosti parametra, svaki put kada promenite vrednost, pogledajte svoj video monitor kako biste utvrdili da li je prestalo treperenje. Nastavite da podešavate vrednost ovog parametra sve dok ne pronađete pogodnu vrednost.
4. Na vremenskoj osi pritisnite dutch_harbor_logo ugnježđenu sekvencu kako biste je izabrali. Izaberite stavku menija Window/Effect Controls. U panelu za upravljanje efektima pritisnite ikonu u obliku strelice koja se nalazi pored Motion zaglavlja, kako biste prikazali svojstva ovog klipa. Pritisnite i prevucite Anti-flicker Filter klizač na vrednost 0.80. (Ukoliko imate povezan video monitor, možete polako da povećavate vrednost od 0 do 0.80 i utvrdite kada će prestati treprerenje.) Anti-flicker filtar dodaje jedva primetnu zamagljenost grafičkog klipa. U ovom slučaju, vrednost 0.80 je bila dovoljna da se ublaže horizontalne linije i eliminiše trperenje. Ponovimo još jednom, možda vam je neophodan pravi video monitor kako biste detektovali neznatnu razliku. Ukoliko posedujete samo računarski monitor, pokušajte da primenjujete i isključujete
284
Audio-video aplikacije
efekat (pomoću italik slova f pored svojstva Motion). Nakon što završite poređenje, uverite se da je efekat primenjen.
Treperenje se najčešće javlja u grafici koja se generiše pomoću računara, posebno kada je reč o logoima i nepokretnim slikama. Na još jednu sliku u ovom projektu bi mogao da se primeni Anti-flicker Filter.
5. Na vrhu vremenske ose izaberite karticu Sequence 02. Uverite se da je CTI indikator vremenske ose postavljen bilo gde iznad klipa resort_map.ai, koji se nalazi na traci Video 2, tako da možete da ga posmatrate u monitoru programa. Ukoliko imate priključen video monitor, trebalo bi da uočite treperenje oko horizontalne granice crvenog nuklearnog simbola.
6. Na traci Video 2 pritisnite klip resort_map.ai kako biste ga selektovali. U panelu za upravljanje efektima pritisnite ikonu u obliku strelice, koja se nalazi pored Motion zaglavlja, kako biste prikazali svojstva. Pritisnite i pomerite Anti-flicker Filter klizač do vrednosti 0.40. 7. Izaberite File/Save stavku menija ili pritisnite Ctrl + S. Izaberite stavku menija File/Close kako biste zatvorili ovaj projekat. Eto kako se jednostavno koristi Anti-flicker filtar. Ovo svojstvo je raspoloživo za svaki
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
285
tip klipa, ali će vam biti najkorisnije u slučaju računarski generisane grafike. Da biste na pravi način mogli da sagledate rezultate primene ovog efekta, pogodno je da imate video monitor priključen na vaš računar.
Ukoliko niste uklonili efekat treperenja ni pri najvećoj vrednosti Anti-flicker filtra, možete da pristupite drastičnijim merama, kao što je dodavanje Fast Blur video efekta u vaš klip, sa vertikalnim dimenzijama zamućenja. (Zamućenje slike može da ide od 0 do 100 tako da ovo može biti i dosta opasno ukoliko preterate sa zamućenjem. Kao i u ostalim stvarima u životu, suština se ogleda u umerenosti!)
12.5. 1. 2. 3. 4.
Izvoženje bitmapirane slike
Pokrenite program Adobe Premiere Pro CS3. Otvorite novi projekat NTSC tipa i uvezite video klip Saleen_Car_07.avi. Postavite taj video klip na šinu Video 1 sekvence.
Želimo da prvu sliku (frejm) tog klipa izvezemo kako bi od nje napravili "zamrznutu sliku" u trajanju od 5 sekundi. Takođe, od te slike ćemo napraviti masku kako bi realizovali tzv. efekat transportacije.
286
Audio-video aplikacije
5. Dok je linija montaže (CTI) na prvoj slici video klipa u meniju File izaberite opciju Export/Frame i dodelimo izvezenom bitmapiranom fajlu ime Saleen_Car07.bmp.
6. Sada ćemo privremeno napustiti Premiere CS3 i pokrenuti Photoshop CS3 kako bi od izvezene bitmape napravili masku koja obuhvata automobil sa slike. 12.5.1.
Kreiranje maske u Photoshopu
1. Otvorite u Photoshopu bitmapiranu sliku koju ste izvezli iz Premiera kao zamrznuti frejm.
2. Prevucite sloj Background na ikonu Create New Layer na paleti Layers kako bi napravili kopiju sloja Background. Sada možemo da uklonimo sloj Background (desni klik mišem i biranje stavke Delete Layer iz kontekstnog menija) i da radimo sa njegovom kopijom.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
287
3. Uzmite alatku Polygonal Lasso iz kutije sa alatima i na paleti svojstava (opcija) za ovu alatku kliknite na ikonicu koja je zaokružena na sledećoj slici (New Selection). Uz pomoć ove alatke ćete napraviti čistu i lepu putanju (konturu) koja će obuhvatiti željeni model, tj. automobil. Tu konturu ćemo kasnije pretvoriti u masku.
4. Kliknite na sliku sa modelom i uvećajte je alatkom Zoom da lakše radite i počnite da pravite putanju oko modela korak-po-korak (klik po klik). Svaki klik pravi po jedan čvor i program ih automatski povezuje linijom. Uglavnom potrebno je malo strpljenja da se obuhvati kompletna kontura modela ali ništa vas ne sprečava da se povremeno odmarate i nastavite kasnije. Što budete precizniji i vaša kontura će bolje ocrtavati model.
288
Audio-video aplikacije
5. Na sledećoj slici vidite da je crtičastom linijom označena putanja sa kojom je obuhvaćen model.
6. U meniju Select izaberite opciju Inverse da biste selektovali oblast van modela.
7. Pošto je "izolovan" model od pozadine, vreme je da se ona obriše jer nije više potrebna. Sada u meniju Edit aktivirajte komandu Cut i isecimo oblast van modela. Sada je model obuhvaćen transparentnom oblašću.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
289
8. U meniju Select izaberite sada opciju Reselect a zatim Inverse kako bi ponovo selektovali konturu modela. Na konturi uradite desni klik mišem i iz kontekstnog menija izaberite stavku Fill. Popunite konturu crnom bojom kako bi napravili masku za potrebe našeg video projekta. Na sledećoj slici vidi se rezultat rada.
290
Audio-video aplikacije
9. U meniju Image selektujte opciju Pixel Aspect Ratio a zatim D1/DV NTSC (0.9) pošto smo u Premiereu iz NTSC video klipa izvezli zamrznutu sliku.
10. Snimite masku kao fajl Saleen_Car_Maska.psd. 12.5.2.
Primena efekta Track Matte
1. Postavite video klip sa iskricama Iskrice.avi na šinu Video 2 iznad zamrznute slike.
Adobe Premiere Pro CS3 - Izvoz i efekti
291
2. Uvezite Photoshopv fajl sa maskom koji je napravljen u prethodnom postupku i postavite ga na šinu Video 3 iznad klipa sa iskricama. Isključite vidljivost šine Video 3.
3. Sada treba da saopštite klipu sa iskricama da koristi sadržaj šine Video 3 kao masku. U panelu Effects selektujte efekat Video Effects > Keying > Track Matte Key. Prevucite taj efekat na klip sa iskricama. Zatim na panelu Effects Control kod opcija Track Matte Key za stavku Matte stavite vrednost Video 3 a za Composite Using vrednost Matte Alpha.
292
Audio-video aplikacije
Maska je sada dobila svoju funkciju. Ako ručno izvedete reprodukciju video sadržaja sa zamrznutom sliko videćete kako se u konturi objekta (maske) pojavljuju animirane iskre.
4. Sledeći zadatak je da postepeno potisnemo efekat kako bi "otkrili" objekat ispod maske. U prozoru Timeline postavite CTI marker na početak video klipa sa iskricama i selektujte klip sa iskricama. Zatim u panelu Effects Control preko ključnih kadrova podesite transparentnost ovog klipa. Postavite parametar Opacity na 100% na početku klipa a na 0% na kraju klipa.
5. Kada ručno reprodukujete sadržaj sekvence videćete kako iskrice postepeno nestaju i pojavljuje se objekat.
Glava 1 Adobe Soundbooth CS4 - Uvod
1.1.
Adobe Soundbooth CS4
Soundbooth je proizvod komapnije Adobe koji se isporučuje uz takozvane Creativ Suite pakete ili zasebno. Trenutno je aktuelna verzija CS4 (2.0), koja je donela mnoga unapređenja u odnosu na prethodnu. Nastao je kao adaptacija nekadašnjeg Sound Edit 16 i Cool Edit-a 2000. Iako nije profesionalni program ima veliku popularnost među korisnicima, jer im često, uz ugrađene funkcije može poslužiti da, lako i brzo, izmene neki audio zapis.. Kompanija Adobe proizvodi i softver Audition (trenutno je aktuelna verzija 3) koji je profesionalni alat nastao kao naslednik popularnog Cool Edit-a, nakon kupovine kompanije od strane Adobe-a.
Osim što poseduje standardne opcije za isecanje i brisanje dela audio zapisa, korisniku može da posluži i za uklanjanje šuma, pravljenje profesionalnih fade - in i fade - out efekata, promenu jačine zvuka u određenom trenutku, itd. Poseduje i ugrađene funkcije za analizu audio zapisa i automatsku popravku, mogućnost da razdvoji stereo zapisa na dva mono fajla, i mogućnosta rada sa više traka, kao i funkcionalnosti za ediovanje audio zapisa za video fajlove.
294
1.1.1.
Audio-video aplikacije
Sistemski zahtevi
• 1.4 GHz ili brži procesor za DV; 3.4 GHz za HDV; dual 2.8 GHz za HD (SSE2 je obavezan za AMD procesore) • Microsoft Windows XP sa instaliranim servisnim paketom 2 (SP3 se preporučuje) ili Windows Vistaő Home Premium, Business, Ultimate, ili Enterprise sa servisnim paketom 1 (podržane su i 32bit i 64bit veryija) • 1 GB RAM memorije; 2 GB za HDV i HD • 10 GB praznog prostora na hard disku za instalaciju kao i dodatni prostor tokim instalacije. Soundbooth nije moguće instalirati na fleš memorijama ili sličnim medijumima • Za lagodan rad minimum, 1280 × 900 piksela na monitoru kao i grafička kartica sa Open GL 2.0 podrškom • DVD-ROM uređaj • Microsoft DirectX- ili ASIO-kompitabilna muzička kartica • Instaliran QuickTime 7 za korišćenje QuickTime mogućnosti • Brza veza sa internetom je potrebna za korišćenje većine internet servisa podržanih Soundboothom
1.2.
Zvuk
Da bi se uspešno radilo sa bilo kojim alatom za obradu zvuka korisnik se mora najpre upoznati sa njegovom prirodom i načinima digitalizacije. Zvuk se prostire u talasima, ali zvuk nije deo elektromagnetnog spektra, kao što su to svetlosni ili radio talasi i nastaje kada neka materija vibrira. Frekvencija tih vibracija meri se jedinicama koje se nazivaju herci i označavaju oznakom Hz. Pojam "frekvencija" odnosi se na broj talasa koji se proizvedu u sekundi, a varijacije u frekvenciji zvuka proizvode njegovu visinu, odnosno zvuk visokog ili niskog tonaliteta. Čovekovo uvo može čuti zvuk frekvencije izmedu 20 i 20 000 Hz. Zvuk je po svojoj prirodi talas koji se širi vazduhom u određenom intenzitetu i određenom brzinom. Uobičajena tehnologija koja omogućava prenos/snimanje zvučnih sadržaja temelji se na preslikavanju ovih pojava na određeni medij zadržavajući i dalje oblik talasa, odnosno i dalje zadržava analogni oblik.
1.2.1.
Analogni zvuk
Zvuk je u analognom svetu kontinuirani sled iskazan u vremenu i određenog je raspona. Raspon je moguće približno tačno izmeriti u bilo kojoj vremenskoj tački. Kod digitalnog zvuka, signal je definisan za tačnu vremensku tačku i može imati čvrsto
Adobe Soundbooth CS4 - Uvod
295
definisan broj vrednosti. Zbog toga se rešenje nalazi u izradi uzorka, koji se najcešće temelji na Teoremi uzoraka gde se utvrđuje da, ako signal sadrži frekvenciju do tačke f, tada uzorak mora imati frekvenciju najmanje 2f kako bi se iz uzorka mogla ispravno izvršiti rekonstrukcija izvornog signala. Kod analognog sistema zvuk koji je primljen preko mikrofona se pretvara u kontinuirano promjenjiv električni signal koji je potpuno veran tonskoj pobudi. Još u prvim danima digitalnog zvuka prihvaćeni su frekvencijski uzorci od 44.1 KHz i 48 KHz koji u potpunosti ispunjavaju zaheve rekonstrukcije zvučnih signala u čujnom području čoveka od 20 KHz. Danas se ti uzorci mogu naći na medijumima kao što je CD.
Prikazana tabela prikazuje standardne frekvencijske raspone najkorišćenijih medijuma za prenos zvuka.
1.2.2.
Kvantizacija
Bith depth ili nivo kvantizacije određuje dinamički opseg zvuka. Kada se uzima uzorak zvučnog talasa, svakom uzorku dodeljuje se vrednost amplitude najbliža izvornoj amplitudi talasa.
Veći nivo kvantizacije nudi više mogućih amplituda vrednosti, proizvodeći veći dinamički opseg, niži nivo buke, a veću verodonostojnost. Za najbolji audio kvalitet, dovoljno je
296
Audio-video aplikacije
ostati na 32-bitnoj rezoluciji, dok transformisani zvuk u Soundbooth, treba prilagoditi na niži nivo u zavisnosti od potrebnog izlaza.
1.2.3.
Digitalni zvuk
Da bi se analogni signal mogao pretvoriti u digitalni, potrebno ga je kvantitizirati, tj. utvrditi vrednosti signala do prihvatljive granice tačnosti.
Digitalni signal definisan je samo kod pojave vertikalne linije. Visina svake pojedinačne vertikalne linije nosi određenu vrednost koja se može pretvoriti u digitalni broj - signal je digitalizovan primenom modulacije sa kodiranim signalom (PCM - Pulse-Code Modulation).
Adobe Soundbooth CS4 - Uvod
297
Razlike između tako dobijenog digitalizovanog signala u odnosu na izvorni analogni signal predstavlja prvobitni šum koji prati određeni signal.
Povećanjem broja bitova za kvantitizaciju PCM (digitalnog) signala, dobija se manje šuma to jest digitalni zvučni sadržaj postaje sve čistiji, jasniji i verodostojniji izvornom analognom signalu. Ovi procesi provode se u sistemima za pretvaranje analognih u digitalne (ADC) i digitalne u analogne (DAC) signale. ADC sklop preuzima analogni zvučni zapis, uzima isečak u vremenu, utvrđuje uzorak i proizvodi određeni broj koji ostali sistemi i programi u računaru prihvataju i prevode digitalizovanu sliku zvučnog zapisa. DAC izvodi obrnuti proces, preuzima određene brojeve iz programa, pretvara ih u odgovarajuće električne signale koje šalje na izlazni sistem (u drugi računar, zvučnike itd.).
U praksi zvučni signal sadrži hiljade treptaja u sekundi koji određuju frekvenciju signala (jedan treptaj u sekundi meri se jedinicom 1 KHz). Vršni treptajii su različito udaljeni od vodeće linije zvučnog talasa i određuju amplitudu koja nam pokazuje i visinu tona
298
Audio-video aplikacije
koju nosi određeni zvučni sadržaj. Što je amplituda veća, to je proizvedeni ton glasniji, a razmak između vršnih treptaja pokazuje vreme. Kôd digitalnog sistema zvučni signal se prikazuje pomoću odgovarajućih znakova stvaranjem nekog kôda. Osnova tog kôda su dva stanja (binarni kôd) kojim se pojednostavljuje obrada signala. Prednosti digitalnog zvuka nad analognim su te što se dinamičko područje proširuje na više od 90 dB. Kod procesiranja je moguća korekcija grešaka i ubacivanje odjeka. Kod analognog snimanja postoje relativno velika nelinearna izobličenja, dolazi do modulacijskog šuma, ograničena je korisna dinamika, kao i elektroakustički kvalitet koji zavisi od svojstva medija. Kod digitalnog snimanja zvučnih signala takve smetnje ne postoje pa elektroakustički kvalitet zavisi samo od komponenata sistema.
1.2.4.
Digitalizacija zvuka korišćenjem Soundbooth-a
Kada se zvuk snima u Soundbootu, zvučna kartica započinje proces snimanja i specificira sample rate i bith depth. Kroz liniju ili mikrofon, zvučna kartica prima analogni audio signal i pretvara u digitalni uzorak. Soundbooth pamti svaki uzorak u nizu, sve dok ne prestanu snimanja. Kada reprodukuje zvuk u Soundbootu, proces se dešava u obrnutom smeru. Soundbooth šalje niz digitalnih uzoraka na zvučnu karticu. Kartica rekonstruiše analogni talas i šalje ga kao analogni signal preko Line Out porta na zvučnike. Kada analogni zvuk postane digitalni uz pomoć Soundboota može se snimati, uređivati i procesuirati na bilo koji način - mogućnosti su ograničene samo maštom korisnika...
Glava 2 Adobe Soundbooth CS4 - Interfejs
2.1.
O radnoj površini
Adobe video i audio programi imaju prilagodivu radnu površinu. Iako svaka aplikacija ima svoj sopstveni skup panela (kao što je projekat, Metapodatci i Timeline), moguće je njihovo premeštanje u na isit način u celoj paleti proizvoda. U Soundboothu postoji podrazumevana organizacija panela, takozvani default Worksapce. Paneli u ovom prozoru organizovani su u grupe, kao i panele koji stoje odvojeno. Korisnik može prilagoditi radnu površinu pomeranjem panela tako da najbolje odgovaraju njegovom stilu ili tipu datoteka koje se obrađuju. Sopstvna podešavanja radne površine mogu se sačuvati, i koristiti po potrebi. Takođe grupe panela se mogu razdvojiti i koristiti na više monitora.
Primer radne površine. A - prozor aplikacije B - Grupisani paneli C - odvojeni paneli
300
2.1.1.
Audio-video aplikacije
Manipulisanje panelima
Kako je cela radna površina uređena u vidu panela, njih je moguće povećavati, uvećavati, gasiti ... Pomeranje panela vrši se klikom na liniju naslova panela, a zatim bez puštanja miša prebaci na željeno mesto. Pri prebacivanju primećuje se ljubičasti pravugaonik koji upućuje gde će panel biti smešten u odnosu na postojeći. Prilagođene radene površine mogu se sačuvati, opcijom New Workspace (window - workspace). Veoma korisna funkcija ugrađena u Soundbooth jeste da se radne površine uvek mogu vratiti na početna podešavanja, što je posebno dobro ako ste početnik. Zone za takozvano usidravanje postoje duž rubova panela, grupe ili prozora.
Panel koji se premešta (A) zona gde se panel treba smestiti (B)
Panel koji se premešta (A) Grupisana zona (B) smeštanje pored postojećih panela (C)
Adobe Soundbooth CS4 - Interfejs
2.2.
301
Panel za editovanje
Panel za editovanje predstavlja najbitniji deo pri radu sa Soundbooth-om, jer se u njemu nalazi vizuelni reprezent audio zapisa. Standardna skala prikazana je kroz sate, minute i sekunde (HMS), dok se desnim klikom na skalu mogu odabrati druge opcije - prikaz kroz mili sekunde, semplove ili frejmove, ako je u pitanju video materijal.
Podrazumevani prikaz predstavlja vremensku skalu sa gornje strane i skalu jačine zvuka sa desne. Ako korisnik ima potrebu da vremensku skalu prikaže i sa donje strane možete je aktivirati pozivanjem opcije Bottom Timeline Ruler (View - Botom Timeline Ruler). Skala sa desne strane pokazuje koju jačinu ima zvuk u datom trenutku vremena i predstavljena je u decibelima dB. Na njoj se primećuje bitna razlika u odnosu na analogni zvuk, jer je najveća moguća vrednost 0. U donjem levom uglu nalazi se tajmer koji preciznije pokazuje gde se korisnik tačno nalazi u vremenskoj skali. Klikom miša bilo gde u panelu pojaviće se pokazivač, a na tejmeru će se tačno prikazati vreme. Odmah pored tajmera nalaze se opcije za fade in i fade out. Fade in je funkcija kojom se postiže da se zvuk postepeno pojačava, dok fade out postepeno smanjuje. Ove funkcije su dosta korisne za sve vrste prelaza, mogu se dobiti i ručno, a u Soundboothu se jednim klikom može automatski dobiti odličan fade in/out. Ako korisnik želi da isproba ove funkcije dovoljno je da klikne na vremensku osu, a zatim na fade in ikonicu. Pojaviće se žuta dijagonalna linija koja zapravo predstavlja tok kojim se jačina zvuka menja. Na
302
Audio-video aplikacije
gornjem kraju linije primetan je kvadratić (podeljen dijagonalno). Klikom na njega dobija se mogućnost da se ručno označi dokle će fade in efekat trajati. Potpuno isti postupak može se primeniti i za fade out funkciju. Sledeće dve funkcije koje su ponuđene u edit panelu su takozvane in i out kontrole. One će korisnicima pomoći da obeleže audio zapis od početka do trenutne pozicije pokazivača, tj. od trenutne pozicije do kraja. Ikonice za startovanje emitovanja zvuka play i stopiranje stop nalaze se na sredini donjeg dela edit panela. Kako su ove funkcije isuviše intiutivne nećemo ih dalje objašnjavati. Sledeća u nizu opcija je loop ili ti opcija da program ponavlja selektovani sadržaj ili ceo zapis ako ništa nije selektovano. Snimanje sadržaja kroz dijalog za snimanje može se startovati uz pomoć ikonice koja se nalazi odmah pored opcije za loop. Sledeće ikonice omogućavaju korisniku da se svakoga trenutka prebaci na početak ili kraj audio zapisa ili do prvog markera, ako oni postoje. Ikona Luoder služi da automatski poveća jačinu zvuka za celi zapis ili za selektovani deo audio zapisa. U slučaju da je zvuk neravnomerno snimljen, npr. govornik se tokom izgovaranja često približavao i udaljavao od mikrofona, ili jednostavno želite da izjednačite jačine zvuka iz dva različita audio fajla možete koristiti funkciju Equalize Volume Levels pokretanjem ikone. Kao i prethodne opcije i ona se odnosi na selektovani deo zapisa ili na celi fajl ako ništa nije obeleženo. Tokom korišćenja editor panela uvek će biti primetna ikonica za povećanjem i smanjivanje nivoa zvuka. Prelaskom kursora miša preko nje, kursor će se pretvoriti u ilostrovanu šaku sa strelicama levo - desno, a pomeranje omogućava da se smanji nivo zvuka , ukoliko se pomeraj vrši ulevo, tj. povaćanje pomerajem udesno. Zoom navigator koji se nalazi iznada edit panela omogućava korisniku da se lakše snađe kroz audio zapis.
Između žutih pravugaonika nalzi se deo zapisa koji je trenturno zumiran. Prelaskom kursora miša preko njih, korisnik ima mogućnost da promeni polje koje je zumirano, pomeranjem ulevo ili udesno. Kada je zumiran samo određeni deo audio zapisa, prelaskom kursora na obeleženi deo (između žutih pravougaonika) kursor dobija izgled šake, čijim se pomeranjem može zadržati vremenski okvir zumiranog zapisa i pomeriti na drugo mesto u fajlu. Dobro snalaženje sa edit i zoom panelom predstavlja osnovu rada sa Soundboothom.
2.3.
Files panel
Celokupni interfejs Soundbooth-a izrađen je u vidu panela, koji se mogu pomerati, isključivati po želji korisnika. Osim Edit panela, za rad u programu veoma je bitan i Files panel, koji omogućava pregled otvorenih fajlova i biranje fajla sa kojim trenutno želimo da radimo.
Adobe Soundbooth CS4 - Interfejs
303
U panelu za manipulaciju sa fajlovima uočavamo četri ikone. Ikona Open otvara open dijalog gde korisnik bira koji fajl želi da otvori i sa njime manipuliše. Ikonica Import omogućava da se osim već otvorenog fajla u okviru istog projekta dodaju dodatni fajlovi. Trenutno aktivni fajl obeležen je podebljanim slovima, a drugi se može odabrati duplim klikom. Klikom na treću ikonu dobija se mogućnost kreiranja novog fajla, što je novost u verziji CS4. Četvrta ikonica simbolizovana kantom za smeće služi za brisenje fajla iz Files panela (njegovo zatvaranje), ali ne i sa lokacije gde je snimljen. U slučaju da radimo sa fajlom koji nije sačuvan, a želimo da napustimo program, Soundbooth će nam ponuditi dijalog za čuvanje fajla. Files panel ima još nekoliko veoma korisnih funkcija. Kretanjem kroz njega mogu se dobiti informacije vezane za fajl. Informacije su raspoređene u kolonama tako da prva predstavlja ime fajla, druga tip (audio/video), treća da li je zapis stereo ili mono, četvrta učestalost uzorkovanja, peta dužinu trajanja, a poslednja lokaciju fajla. Da bi se sve ove informacije pregledale možemo raširiti Files panel, ili koristiti skrol bar u njegovom donjem delu.
2.4.
Tools panel
Tools panel omogućava rad sa spektralnim priklazom zvuka. Klikom na prvu ikonicu tools panela editor panel će se promeniti i daće na tzv. Spektralni prikaz fajla. Spektralni priokaz za razliku od klasničnog prikazuje frekvencije, tako da je osnovna frekvencija od 100 Hz. Rad sa njim je i te kako koristan pri obradi audio materijala, jer nam omogućava da iz zapisa izuzmemo, kompresujemo, pojačamo određene frekvencije. Ostali alati koje primećujemo u Tools panelu veoma su slični onima iz programa za obradu grafike, pre svega se najkorišćeniji su horizontalni i vertikalni Select Tool, ali i alat za pravougaonu selekciju. Lasso tool, po kome je Soundbooth je jedinstven služi za slobodno selektovanje dela frekvencionog spektra. Ovaj alat, a i sam Soundbooth su postali poznati jer su ga neke terorističke grupe prethodnih godina koristile da uz pomoć bilo kog audio zapisa (npr. neke pesme) prenesu njima bitne informacije.
304
2.5.
Audio-video aplikacije
Tasks panel
Najkorišćeniji alati za obradu zvuka mogu se naći u Tasks i Effects panelima. Svi ovi alati mogu se pozvati i putem fajl menija.
Bitna stvar koju treba uočiti u radu sa Effects panelom je korišćenje dugmića za paljenje, odnosno gašenje efekata. Soundbooth će svaki od primenjenih efekata prikazati u Effects panel-u, ali osim samog prikaza i eventualno lakšeg pristupa promeni parametara, omogućava i selektivno uključivanje, odnosno isključivanje efekata.
Adobe Soundbooth CS4 - Interfejs
2.6.
305
History panel
Korišćenje panela za istoriju, štedi puno vremena i umanjuje rizik nastao učinjenim pogrešnim korakom. Osim što daje detaljnu inforamciju o tome šta je urađeno, verzija Soundbooth-a CS4 donosi novinu, u vidu pravljenja Snapshots-ova, tj mogućnosti da se u određenom trenutku snimi "slika" dosadašnjeg rada.
To otvara mogućnost da se u okviru jednog fajla nađe više verzija, nastalim raznim izmenama. Novina je i funkcija koja omogućava da se "slika" sačuva u specifičnom Soundbooth formatu (*.asnd). U okviru History panela rad sa slikama pokreće se klikom na ikonicu kamere u donjem desnom uglu. Ona služi ujedno i za pozivanje za otvaranje sačuvanih "slika" i za pravljenja novih.
2.7.
Metadata panel
Meta podaci mogu itekako pomoći u radu sa audio zapisima. Pretraživanje korišćenjem meta podataka zapisanih u Adobe progrmima veoma je lako korišćenjem programa Adobe bridge. Novost, podržana sa verzijom CS4 je mogućnost da se meta podaci snime u popularne audio formate, a sve toje podržano XMP (Adobe’s Extensible Metadata Platform) tehnologijom.
306
Audio-video aplikacije
U podrazumevanom prozoru Soundbootha prikazuje Metadata panel, koji možemo ga uključiti pozivanjem iz fajl menija (Window - Metadata). Pri prvom startovanju primetan je veliki broj, slobodnih polja za upis meta podataka, međutim nisu svi oni podržani za audio fajlove. Ukoliko korisnik želi da promeni sa kojim meta podacima želi da radi, to može uraditi promenom podešavanja (Edit - Preferences - Metadata - Metadata display).
2.8.
Resource central
Resurs centar je opcija nasleđena iz starije verzije Soundbootha, ali je sada daleko više unapređena, i služi za povezivanje sa Internet bazom zvukova i šumova, kao i gotovih muzičkih fajlova. Razni zvučni efekti se uz pomoć centra resursa mogu preuzeti besplatno ili kupiti.
2.9.
Markeri
Markeri su jedna od slabijih tačaka starijih verzija Soundbooth - a, ali nova verzija je donela nova poboljšanja. Kako bi se što bolje upoznali sa markerima, sa servera Design ili Warehouse, treba preuzeti fajl alkohol_marker.wav, a zatim otvoriti u Soundbooth. U panelu za editovanje, primećuje se niz vertikalnih isprekidanih linija koje pretstavljaju markirana mesta u fajlu. Iznad same vremenske linije mogu se primetiti imena markera. Za manipulaciju markerima koristi se Markers panel. U njemu osim imena za označavanje
Adobe Soundbooth CS4 - Interfejs
307
markera nalaze se informacije o vremenskom trenutku gde je marker postavljen, tipu događaj ili navigacija. Korišćenjem markera najlakše se nalaze specifična mesta u audio zapisu i veoma su korisni za zapise u kojima treba vršiti premeštanje.
Da bi se dodao novi marker mora da bude aktivan panel za markere. Preslušavanjem zapisa klikom na ikonicu sa krstićem na sebi dodaje se marker, a njegova vremenaska pozicija i ime, mogu se kasnije izmeniti. Navigacija između markera vrši se između ikona go to previos i go to next u Editor panelu. Takođe markeru se mogu dodati i dodatni parametri korišćenjem panela Marker Details. Obeležavanje dela između dva markera mnogo je lakše nego ranije, jer je sada automatski uključena Snapping funkcija (View > Snapping), koja omogućava da selektovanjem pokazivačem miša bude mnogo lakše, jer se polje selektovanja automatski veže za marker kada mu je približen.
2.10.
Ostali tipovi korisničkog interfejsa
Osim podrazumevanog radnog prostora postoje još dva osnovna koje nudi Adobe Soundbooth, edit audio to video i edit score to video. Razlika između njih skoro je neprimetna, osim što drugi omogućava korišćenje zvukova koji dolaze sa instalacijom Soundbooth - a. Ako korisnik želi da prilagodi radnu površinu sebi i ta podešavanja sačuva, nakon raspoređivanja i grupisanja panela na određeni način bira |ttfamily Window > Workspace > New Workspace. Nakon upisivanja imena i klika na dugme OK podešavanje je sačuvano. Napomena: Ako je projekat sačuvan sa prilagođenom radnom površinom, a otvoren je
308
Audio-video aplikacije
na drugom sistemu, aplikacija će imati izgled radne površine podudarnih imana. Ako ga korisnik ne možete pronaći (ili monitor konfiguracije ne odgovara), on će koristi trenutnu lokalnu radnu površinu. Reset trenutnog radnog prostora za povratak u svoj originalni, sačuvani format panela vrši se pozivom opcijw Reset Workspace (Window > Workspace > Reset workspace name). Za brisanje radne površine treba odabrati opciju Window > Workspace > Delete Workspace. Napomena: Ne možete izbrisati aktivnu radnu površinu.
Glava 3 Adobe Soundbooth CS4 - Podešavanja
3.1.
Neka podešavanja
Pre početka bilo kakvog ozbiljnog rada, soundbooth treba prilagoditi svojim potrebama. Podešavanjima se pristupa ili iz fajl menija (Edit - Preferences - General) ili pokretanjem prečice Ctrl + K.
3.1.1.
General
Prvo na šta se nailazi je podešavanje vremena i tu se preporučuje da sa standardnih 12, prebacite na 25 frejmova po sekundi. Takođe u istoj sekciji može se promeniti način prikazivanja vremena. Sledeća sekcija vezana je za podešavanje vokacije Soundbooth score fajlova. Ukoliko imate sopstvenu biblioteku i želite da promenite lokaciju biblioteke, klikom na browse otvoriće se Open dijalog kojim birate novu lokaciju. Na dnu osnovnog prozora podešavanja, nalazi se niz radio dugmića. • Return to start position on stop - određuje način na koji će se vršiti reprodukcija fajlova, ako je opcija aktivirana pri svakom stopiranju reprodukcije ponovno startovanje reprodukcije krenuće od početka audio zapisa, a ako nije aktivna svaki put
310
Audio-video aplikacije
klikom na stop zapamtiće poziciju pokazivača i reprodukciju kasnije nastaviti sa tog mesta. • Auto - open effect custum settings - vezana je za dodavanje efekata na fajl, i upravljanje njima, kada je ova opcija aktivna biranjem bilo kog efekta iz efekt panela automatski će se otvoriti i njegova dodatna podešavanja. Za početnike je najbolje da ova usluga bude deaktivirana jer je lakše raditi sa gotovim pred podešenim efektima koih ima dosta u Soundboothu. • Auto - heal edit boundaries - opcija koju svakako treba ostaviti uključenu i koja pretstavlja jednu od brojnih prednosti soundbooth - a na ostalim programima za editovanje zvuka. Takozvano automatsko zalečenje zvuka veoma je korisno kada se radi bilo kakvo isecanje, nalepljivanje, i brisanje dela audio zapisa, jer se izbegava da na samom mestu sečenja dodje do pucketanja. • Auto - open properties panel when selecting score clips - funkija za rad sa score fajlovima Soundbooth-a, aktivirana omogućava da se direktno pristupi dodatnim podešavanjima pri korišćenju score fajlova. • Auto - open video panel when loading video files - opcija koju svakako treba ostaviti čekiranu u slučaju da se radi bilo kakavo uređenje zvuka u video fajlovima. Kada nije uključena video fajl će biti prikazan sam kroz niz malih sličica, a kada je aktivirana otvoriće se video panel u kojem se najnormalnije pregleda video fajl.
3.1.2.
Adobe Sound Documents
Sledeće u nizu podešavanje je Adobe Sound Documents, prvo podešavanje minimum display range, njegova podrazumenana vrednost je 10 sekundi, ukoliko se radi sa velikim fajlovima potrebno je da promeniti ovu vrednost na više. Podešavanja vezana za embedded mixdown defaults vezane su za renderovanje materijala u audio i video zapisima i ponuđene se dve opcije jedna vezana za standard primenjen u Adobe Flash prezentacijama, a druga koja omogućava ručno podešavanje u zavisnosti od
Adobe Soundbooth CS4 - Podešavanja
311
potreba korisnika. Samim tim ukoliko se želi rad sa visoko kvalitetnim fajlovima korisnik će odabrati opciju custom, a zatim što veće vrednosti.
3.1.3.
Appearance
Ukoliko se stalno radi sa Soundboothom te se želi promena standardnih boja koje su inače jako slične onima u Microsoft Windows Vista okruženju, pod appearance mogu se prilagoditi boje i način prikaza, kao i kontrast, klikom na dugme default može se vratiti na podrazumevanu vrednost. Ukoliko se radi na starijam računaru ili slabijoj video kartici preporučuje se isključivanje opcije use gradients, jer često zna da uspori rad.
3.1.4.
Audio hardware
Sledeće podešavanje vezano je za Audio Hardware tj. muzičku karticu koju koristi računar, u slučaju da radčunar ima više muzičkih kartica, pod opcijom default device bira se ona koju će koristiti Adobe Soundbooth.
Continue audio playback in background opcija pruža mogućnost da dok se radi i pregledaju fajlovi u Soundboothu mogu biti aktivni i drugi programi za muzičku reprodukciju. Ova mogućnost nije moguća na svim tipovima muzičkih kartica.
312
3.1.5.
Audio-video aplikacije
Media
Podešavanja media, vezano je pre svega za privremene fajlove koje soundbooth pravi tokom svog rada, i lokacije gde se oni nalaze. Kako bi bolje razumeli ova podešavanja, bitno je znati da su *.pek fajlovi zapravo mali grafički fajlovi, gde su upisani grafički zapisi fajla i formira se prilikom učitavanja audio zapisa u Soundbooth. Zapravo to je slika onoga što se prikazuje u Edit panelu. Brisanje ovih fajlova oslobodiće malo mesta na disku, međutim njihovo postojanje i te kako olakšava učitavanje zapisa sa kojima se već radilo. Fajlovi *.cfa predstavljaju kompresovane zapise fajlova sa različitim vremenom uzrokovanja u odnosu na standardne.
3.1.6.
Metadata
Opcije metadata vezane su za dodatne informacije koje će se čuvati u audio fajlovima i olakšati njihovo pretraživanje i sortiranje, posebno u programima Adobe Bridge.
3.2.
Prečice na tastaturi
Korišćenjem prečica na tastaturi u mnogome olašava rad u Soundbooth-u. Njegova mogućnost da korsnik sam definiše svoje prečice je takođe više nego korisna. Podešavanja prečica mogu se izvršiti pozivanje opcija keyboard shortcurts (Edit - Keyboard Shortcurts), ili već predefinisanom prečicom Shift + Ctrl + K. U podešavanjima je moguće definisati prečicu za bilo koju funkciju koju poseduje Soundbooth. Promena ili dodeljivanje prečice vrši se najpre biranjem opcije, a zatim pritiskom željene kombinacije tastera ili samo tastera na tastaturi, odabrana prečica prikazaće se u donjem polju (press shortcurt) SLIKA, a samo dodeljivanje vrši se klikom na assign. U slučaju da je prečica već iskorišćena za neku opciju Soundbooth će vas upozoriti na postojanje duplikata. Sve već dodeljene prečice za neku opciju ostaće upamćene u padajućem meniju Shortcurts for command sve do trenutka dok ih ne uklone, klikom na Remove.
Glava 4 Adobe Soundbooth CS4 - Osnovne operacije sa zvukom
Pristup nekim osnovnim funkcijama za obradu audio zapisa znatno je olakšan u Soundboothu u odnosu na ostale programe za obradu zvuka.
4.1.
Osnovni rad sa zvukom
4.1.1.
Trim
Ukoliko se želi uklanjanje početka ili kraja zvučnog zapisa najlakše se može uraditi opcijom Trim u Edit panelu. Na samoj njegovoj sredini primetan je zaobljeni pravougaonik sa četiri tačke, čijim se povlačenjem udesno ili ulevo uklanja deo zapisa sa početka, tj. kraja. Ova funkcija je posebno korisna ako se obrađuje snimljeni materijal ili se iz već postojećeg želi izvući samo deo i sačuvati kao novi fajl, bez korišćenja naprednih opcija.
4.1.2.
Insert silence
Dodavanje "tišine" tj. ubacivanje u zvučni zapis, najlaše je izvesti opcijom insert silence. Pozivom te opcije (Edit - Insert - Silence) otvara se dijalog u kojem treba definisati dužinu trajanja "tišine" koja će biti ubačena u zapis udesno od mesta gde je postavljen indikator vremna u Edit panelu. Radi boljeg određivanja mesta za opsecanje ili ugnježdavanje "tišine" korisnik se može poslužiti opcijama za zumiranje, koje je i te kako korisno, ako je u pitanju zapis veće dužine, jer pri učitavanju fajla u Soundbooth grafički prikaz celog fajla smešta u prozor Edit panela. Zumiranje se može koristiti scroll-om miša ili preciznije kroz Zoom panel. Što je grafički prikaz više zumiran tim je veća preciznost obrade. Soundbooth podržava mogućnost korišćenja više monitora, tako da korisnici mogu otključati Edit panel i prebaciti ga samostalno na drugi ekran čime znatno olakšavaju rad. Otključavanje se vrši klikom na ikonicu u gornjem desnom uglu i pozivanjem opcije Undock panel (isto vaši i za ostale panele u Soundbooth-u).
314
4.1.3.
Audio-video aplikacije
Fade in/out
Lagano pojačavanje (fade in) i utišavanje (fade out) muzike veoma je lako uraditi u Soundbooth-u. Postoje dva načina kojima se mogu dodati ovi efekti. Prvi, ručni korišćenjem ikonica u gornjem delu Edit panela.
Klikom na njih, bez puštanja tastera miša i povlačenjem levo - desno pojavljuje se kosa žuta linija koja reprezentije tok pojačavanja - smanjivanja zvuka. Efekat se može još više prilagoditi, tako što se kranja tačke efekta (mesta gde se sada nalazi ikona) ili povlače gore dole i samim tim izobličava linija jačine zvuka.
Osim ručne metode postoji automatski metod koji se aktivira pomoću ikona u osnovnoj liniji Edit panela. Da bi koristio ovakav način korisnik mora da postavi indikator vremena na mesto gde želi da se efekat završi, tj počne odnosno na mesto, gde zvuk želi da dosegne svoj maksimum, ili odakle treba da se smanjuje. Aktiviranjem opcija automatski se pravi lagano pojačavanje - smanjivanje, a napredniji korisnici mogu ručno izmeniti efekat.
4.1.4.
Isecanje, kopiranje, brisanje
Isecanje, kopiranje i brisanje su najkorišćenije opcije u svim programima za obradu zvuka. Da bi se neki deo zapisa isekao, kopirao ili obrisao mora se najpre obeležiti. Obeležavanje se vrši najlaše korišćenjem miša u Edit panelu, kombinacijom scroll za zumiranje i osnovnog tastera za obeležavanje. Određeni deo zapisa kojim želi da manipuliše korisnik obeležava klikom bez spuštanja
Adobe Soundbooth CS4 - Osnovne operacije sa zvukom
315
tastera miša, i njegovim pomeranjem ulevo ili udesno u zavisnosti da li je početni klik da li je početni klik bio na kraju ili početku željenog dela. Radi boljeg snalaženja preporučeno je korišćenje markera. Kada je obeležen neki deo zapisa korisnim može manipulisati njime na razne načine. Ljubitelji miša, klikom kontra tasterom, dobijaju pristup opcijama koje se takođe mogu naći u meniju Edit. Standardno mogu se koristiti i Windows prečice sa tastature (copy - Ctrl + C; cut Ctrl + X; paste - Ctrl + V; del - Del). Nalepljivanje dela zapisa na određeno mesto vrši se podešavanjem indikatora vremena, a zatim pozivom opcije paste, koja će zapis iz Clipboard-a umetniti udesno od njega. Bitno je napomenuti da zvuk koji dodajemo neće prepisati postojeći zvuk već će samo ugnezditi između dva dela postojećeg zapisa. Osim običnog nalepljivanja Soundbooth nudi miksovanje postojećeg materijala i onog koji se ubacuje. Ova funkcija je pre svega korisna, ako korisnik želi da na postojeću muziku doda glas, ili jednostavno želi da izmiksuje dva zvučna zapisa. Miksovanje se koristi slično običnom umetanju, s tim što se bira opcija mix paste (Ctrl + Shift + V). Odabirom te opcije otvara se novi dijalog, gde korisnik bira jačinu podloge na koju se nalepljuje zvuk, kao i jačinu nalepljenog zvuka, tj. odnos njihovih jačina u novonastalom zapisu. Dugme Preview omogućava da pre konačnog odabira korisnik ima uvid u to kako će miks zvučati.
4.1.5.
Podešavanje jačine zvuka
Pojačavanje jačine zvuka i noramlizacija su dva slična efekta, a korisnik može odabrati koju će koristiti, u zavisnosti sa kakavim materijalom radi i koji zaveršni efekat želi da postigne. U slučaju da treba pojačati neki zapis ili samo deo njega može se iskoristiti funkcija make louder (Processes - Make louder).
316
Audio-video aplikacije
Ona će zvuk pojačati svaki put pri pozivanju, ali bez nekog određenog limita. Normalizacija zvuka (Processes - Normalize) najpre pregleda celokupni zapisa, određuje momente gde je zvuk najači (najviši peak-ovi), a zatim srazmerno njegovim pojačavanjem na 98 procenata od maksimuma pojačava ostale delove zapisa. Soundbooth ima i opciju da ujednači jačinu zvuka u zvučnom zapisu (ili selektovanom delu), koja je jako korisna pri obradi snimljenog materijala ili materijala nastalog spajanjem više zapisa.
4.2.
Čišćenje zvučnog zapisa
Soundbooth poseduje nekoliko ugrađenih funkcija za uređivanje zvuka.
4.2.1.
Šum
Ako snimljeni materijal ima u sebi šum koji treba ukloniti, treba odabrati opciju clean up audio iz panela Tasks, a zatim opciju Noise.
Odabirom te opcije otvara se novi dijalog sa dva klizača, kojima se određuje koju jačinu će program ukloniti, tj koliko će smanjiti deo za koji smatra da je šum. U dnu dijaloga primetna je opcija za čekiranje use captured noise print. Ova opcija je jako korisna ako na primer postoji pauza u priči govornika na snimljenom materijalu, pa se ta pauza može obeležiti, a svi zvukovi koji postoje za vreme njenog trajanja smatraju se šumom. Izrada ovog uzorka vrši se obeležavanjem šuma i odabirom opcije captured noise point iz sekcije clean up audio.
4.2.2.
Ostale smetnje na audio zapisu
Kako se osim običnog šuma često može naići na još nekoliko tipova smetnju u zvuku, tako je i Soundbooth opremljen alatima za njihovo uklananje. Opcija rumble uklanja šumove kao što je udar vetra, ili one nastale pomeranjem mikrofona od govorinika. Kao i opcija za uklanjanje raznovrsnog pucketanja (clicks & pops) sa gramofonskih ploča i opcija rumble
Adobe Soundbooth CS4 - Osnovne operacije sa zvukom
317
poseduje jedan klizač kojim se određuje koliko će šuma biti odstranjeno, kao i dugme za pred pregledanje (preview). Korisnici moraju biti umereni, jer treba imati u vidu da ne postoji savršen alat za uklananje nedostataka, i da često agresivno uklananje šuma može oštetiti i koristan deo audio zapisa.
4.3.
Pitch and timing
Soundboot poseduje ugrađenu funkciju za promenu brzine reprodukovanja zvuka, tj. trajnu promenu iste, opcija pitch and timing iz panela Tasks nudi niz opcija.
Najpre se uočava sekcija sa informacijama o dužini zapisa (selektovanog ili celog, ako ništa nije selektovano), a zatim dužina nastala primenom efekta. Promena dužine nastaje pomerajem klizača time stretch ulevo za usporavanje, a udesno za ubrzanje. Ova opcija se odnosi na dužinu trajanja bez promene visine tona. Opcija Pitch Shift jeste opcija za promenu brzine reprodukcije sa promenom visine tona, kojom se često veoma lako može postići efekat promene muškog u ženski glas i obratno. Efekat je sličan puštanju gramofonske ploče na brzini različitoj od propisane. Ovaj koncept koristi većina sempl uređaja da naprave sempl koji dostiže različite visine tona. Opcija Solo Instrument or Voice i Preserve Speech Characteristic trebaju da budu selektovane u slučaju da korisnik želi da manipuliše isključivo tonskim zapisom nečijeg govora ili samo jednog instrumenta tj. ako želi da program pokuša da zadrži karakteristike glasa u zapisu.
318
Audio-video aplikacije
Dugme Preview olakšava korišćenje funkcije Pitch and Timing, jer omogućava uvid u novonastali zvuk, dok odgovarajuća ikona isključuje bilo kakvu promenu nastalu ovim efektom.
Glava 5 Adobe Soundbooth CS4 - Rad sa efektima Rad sa efektima u soundboothu poprilično je lak. Iako nije profesinalni alat za obradu zvuka nudi veliki broj već postojećih efekata, ali i mogućnosti za naprednije korisnike. Svi efekti smešteni su u meniju Effects i predstavljaju osnovne efekte, sa već podešenimopcijama i sa malo mogućnosti da se prilagode. U podmeniju Advenced Effects nalaze se efekti istih imena (i funkcija) ali za dosta naprednije korisnike koji znaju tačno šta treba i gde treva izmeniti.Efekat se može dodeliti celokupnom zapisu, ako ništa nije obeleženo ili u obeleženom delu zvučnog zapisa. Pre bilo kakvog rada sa efektima korisnik se mora dobro upoznati sa Effect rack panelom. Bilo koji primenjeni efekat prikazaće se upravo u njemu. Mogućnost da se isključi, ali i pristupi velikom broju predpodešavanja koji dolaze sa samom instalacijom takođe se ostvaruje iz panla efekata. Čak i bez biranja nakog od efekta u samom panelu mogu se odabrati predpodešavanja koja predstavljaju kombinaciju više efekata.
320
Audio-video aplikacije
Da bi se primenjen efekat isključio treba kliknuti na zelenu ikonu ispred imena efekta i ona će postati siva. To neće obrisati efekat, već će korisnik moći da pregleda zvuk i čuje kako on zvuči bez njega. Ispod imena efekta nalazi se padajući meni iz kog korisnik može odabrati neki od prisets (predpodešavanja). Link settings otvara novi dijalog gde korisnik može ručno da podesi parametre efekta. Efekat će biti primenjen tek klikom na Apply Efects u dnu panala sa efektima. Ukoliko je potrebno potrebno svaka primena efekta se može isključiti (čuti kako bi zapis zvučao bez njih) korišćenjem glavnog dugmeta za on/off.
5.1.
Analog delay
Analog delay služi za dodavanje eha. Eho predstavlja povratni zvučni talas (jeka, odziv) ili prva refleksija koja kasni u osnosu na direktan zvuk preko 50 ms tako da su prepoznatljivi slogovi reči. Efekat se postiže tako što se osim originalnog zvuka reprodukuje i njegova kopija sa malim zakašnjenjem, izmenjenom jačinom i visinom tona.
U podešavanjima ovog efekta (Advenced modu) možda i najbitnije podešavanje je Delay koji se meri u ms (milisekuda) i predstavlja zakašnjenje kojim će se kopija javiti nakon originalnog zvuka. Feedback je opcija vezana za broj ponavljanja kopija. Tako će, ako je vrednost opcije feedback na 200% zvuk biti uvećan 2 puta od svoje trenutne jačine, a broj ponavljanja koje se mogu čuti biće određen opcijom delay.
5.2.
Chorus/Flanger
Efekat Chorus/Flanger je dosta korišćen efekat u obradi zvuka. Ova dva efekta su standardno primenjena zajedno, ali se čak i u standardnim predpodešavanjima nalaze odvojeno, a mogućnost potpunog odvajanja postoji u naprednom modu. Chorus se koristi za simulaciju više zvučnih izvora pomoću jednog. Ovo se postiže miksovanjem, zakašnjene, modulisanje po visini tona, kopije zvučnog izvora i samog zvučnog izvora.
Adobe Soundbooth CS4 - Rad sa efektima
321
Flange se koristi za pravljenje tzv. sweeping efekta koji se često čuje na snimcima gitare iz 60-tih godina, a danas u tehno muzici.
5.3.
Compressor
Compressor je najčešće korišćenji efekat u obradi zvuka i služi za snižavanje dinamičkog opsega zvuka. Kada se primenjuje kopresor snižava jačinu glasnih sekcija zvuka, a pojačava jačinu tihih. Ovo se radi da ne bi nivo jačine tokom vremena fluktuirao. Početnicima se preporučuje korišćenje nekog od predpodešavanja, dok napredniji korisnici promene mogu praviti i pratiti u realnom vremenu menjanjem naprednih opcija.
Threshold definiše ulazni nivo na kome kopresija počinje. Ovu opciju najbolje je prilagoditi audio sadržaju i stilu. Za kompresiju samo ekstremnih vrhova i zadržanje postojećeg dinamičnog opsega prag je oko 5 dB ispod vrha ulaznog nivoa. Output gain pojačava ili smanjuje amplitudu nakon kompresije. Moguće vrednosti se kreću od −30 do 30 dB, pri čemu je 0 najbolje rešenje.
322
5.4.
Audio-video aplikacije
Convolution Reverb
Da bi radio sa ovim efektom korisnik mora dobro da poznaje pojam reverberacije. Reverberacija je niz uzastopnih, sve slabijih refleksija koje prate direktan zvuk u prostoriji, i koje se uhom ne mogu međusobno razlučiti, za razliku od eha, ili odjeka koje uho prima kao izdvojenu refleksiju. Vreme reverberacije je vreme potrebno da akustička energija (odnosno intenzitet zvuka) opadne po isključivanju izvora na milioniti deo svoje prvobitne vrednosti od 60 dB. Produženo delovanje zvuka, koji se reflektuje od neke površine, može se bliže odrediti za svaku prostoriju, kao vreme reverberacije u sekundama i delovima sekunde. Vreme reverberacije obično ima sledeće vrednosti u određenim prostorijama: dnevna soba oko 0, 4 sekunde, veliki tonski studio 0, 8 sekundi, velika koncertna dvorana 1 do 2 sekunde itd.
Reverberacija je rezultat reflektovanja zvuka od površina prostorije. Pošto prelaze različita rastojanja i odbijaju se od različitih materijala, ovi odbijeni (reflektovani) zvučni talasi ne dopiru do slušaoca u istom trenutku i imaju različit frekventni sadržaj u odnosu na originalni izvor. Kada se zajedno pomešaju, ove refleksije postaju ono što mi prepoznajemo kao reverberacija. Reverberacija stvara utisak prostornosti i pomaže slušaocu da stekne osećaj o veličini prostorije, materijalu zidova i položaju zvučnog izvora. Simulacija ovih zvučnih refleksija postiže se korišćenjem softverskih linija za kašnjenje i povratne veze, zajedno sa drugim funkcijama za obradu kao što su modulacija visine tona i filtriranje. Linije za kašnjenje stvaraju vremenski pomerene (zakašnjene) kopije zvuka koje se, u zavisnosti od podešenosti povratne veze, ponavljaju tokom vremena. Prve zakašnjene kopije stvaraju rane refleksije koje se čuju kao eha. Korišćenjem povratne veze generišu se opadajuće kopije ranih refleksija. One simuliraju vibriranje zvuka unaokolo po prostoriji i generišu reverberaciju.
Adobe Soundbooth CS4 - Rad sa efektima
5.5.
323
Distortion
Distorzacija je efekat koji se mnogima čini nekorisnim jer uopšteno služi za snimanje kvaliteta zvučog zapisa. Međutim, često je koristan pri kreativnoj obradi zvuka, npr. za izradu radi reklame. Kao i ostali efekti i distortion poseduje velik broj preset-a, čak i za simulaciju šunjanja pacova u pozadini. U Advenced modu postoji mogućnost da se grafički modeluje zvuk.
5.6.
Dynamics
Kada je potrebno što više pojačati koristan zvuk, a što više umanjiti pozadinu može se koristiti i efekat dynamics. U principu ovo nije efekat čišćenja zvuka ali se postižu korisni
324
Audio-video aplikacije
rezultati, prosto rečeno promenom brzine reprodukcije tako da dužina ostaje ista. U muzici se dužina odnosi na način kojom će se note izvoditi. Postoje dva osnovna tipa - piano (meko) i forte (jako zvučno). Šta se sve može uraditi ovim efektom najlaše je videti kroz obradu audio zapisa pod nazivom bubnjevi.wav koji se može preuzeti sa servera Design ili Warehouse. Učitanom zvuku dodaje se efekat dynamics, a zatim izmenom parametra u Advenced modu, odeljku Gate/Expander menja tip bubnjeva koji dominiraju tokom reprodukcije.
5.7.
Graphic EQ
Grafički ekvilajzer poznat svima koji su ikada imali dodira sa naprednijim kućnim stereo uređajima ili programima za reprodukciju na računaru. Pokretanjem osnovnog efekta dobija se dijalog koji se razlikuje od svih ranije pomenutih, jer za razliku od njih koji poseduju samo jedan klizač kojim se menja procenat primene, kod grafičkog ekvilajzer se nalazi na 4 klizača od kojih je svaki zadužen za jačinu tona u određenom delu zvučnog opsega. Korišćenje EQ moguće je u realnom vremenu tako da za vreme reprodukcije mišem menjaju vrednost. U naprednim opcijama, koje se jedine preporučuju za korišćenje svim korisnicima početnicima i profesionalcima, Soundbooth nudi mogućnost da se opseg frekvencija raspoledi čak na 30, što je dovoljno i za najprofesionalnu obradu. Za većinu dovoljna je i podela na 10 bendova.
Svaki opseg ima svoju centralnu frekvenciju. Na primer, opseg 125 Hz, obuhvata frekvencije između 90 i 190 Hz. Vrednost Gain (pojačanje) iznad svakog opsega pokazuje iznos primenjenog slabljenja ili pojačanja na opseg. Kada je ta vrednost postavljena na nulu, to znači da amplitude frekvencija u opsegu neće biti menjane. Pozitivna Gain vrednost znači da će amplitude biti povećane, a negativna vrednost da će biti smanjene.
5.8.
Parametric EQ
Parametarski ekvilajzer služi da se kontrolom tri osnovna prametra zvuka amplitude, centralne frekvencije i širine frekventnog opsega i služi za maksimalnu kontrolu nad tonalnom ujednačenošću.
Adobe Soundbooth CS4 - Rad sa efektima
325
Parametarski ekvilajzer se najčešće koristi kako bi se poboljšale frekvencije koje nisu govor, već određeni instrument. Na primer gudački instrumenti imaju tonalitete i frekvenije koje ne mogu da proizvedu drugi instrumenti. Preciznim podešavanjem, pojačavanjem tih frekvencija može se pojačati njihov zvuk u zapisu. Parametric EQ može se koristiti za precizno uklanjanje prekomerne rezanancije u slučajevima kada npr. neki akustični instrument poput gitare stvara preterani odjek na određenim frekvenijama. Tada se Parametric EQ može iskoristiti za odabir frekventnog pojasa koji je preterano rezonantan, a zatim smanjiti njegova jačina. U Soundboothu Parametric EQ prikazan je kroz grafik frekvencija/jačina zvukova i linijom kojom se grafički mogu pojačati/smanjivati određene frekvencije. Grafik prikazuje učestalost duž horizontalne (x ose) i amplitudu duž vertikalne (dB ose), krivulja (crvena linija), predstavlja amplitudu promene na određenim frekvencijama. Visokopropusni i niskopropusni su band i aktiviraju filtere na oba kraja frekventog spektra. • Polja za selektovanje- označavaju centar frekvencija za ovaj frekventni pojas • dB - nivo jačine zvuka • Q - parametar kojim se kontroliše širina zahvaćenog frekventnog pojasa.
326
Audio-video aplikacije
Niske vrednosti parametra Q utiču na veći raspon frekvencija i najbolje su ako se primenjuju na neku zvučnu celinu, dok visoke vrednosti ukazuju na vrlo uski pojas i idealni su za uklanjanje određene problematične frekvencije, šuma na primer.
5.9.
Master
Master efekat se obično primenjuje kao završni efekat obrade zvuka, i služi za optimizaciju za određeni medij, kao što su radio i video, CD ili Internet.
Pre primene ovog efekta treba dobro razmotriti završne zahteve, medij na prmer. Ako je konačno odredište zvuka web stranica, preko kompjuterskih zvučnika slabo će se reprodukovati bas. Da bi se to nadoknadilo mogu se pojačati bas frekvencije tokom ekvilizacije Mastering efektom.Primenom standardnog master efekta kontroliše se samo nivo obrade zvuka. U naprednim postavkama primetan je niz sekcija parametra koji se u principu mogu i primeniti i sami. Prvi od njih je ekvilajzer, tj. parametarski ekvilajzer koji služi za ujednačenje ukupnog tonskog bilansa.
Adobe Soundbooth CS4 - Rad sa efektima
327
• Rebero - suži da doda ambijentalnost zvuku • Widener - služi za izmenu tzv. stereo efekat. Klizač pomeren ulevo povećava centralni fokus zvuka, dok pomeren udesno proširuje podelu i podstiče prostorni plasman pojedinih zvukova. • Exciter - služi za fino usklađenje visokofrekventnih harmonika dodajući pojačavajući svežinu i jasnoću zvuka. Retro služi za male skokove, tape za malo veće, dok tube za brze dinamične skokove. Povlačenjem klizača prilagođava se nivo obrade. • Loudeness Maximizer - pojačava jačinu zvuka detektovanjem dinamičkog opsega i podsticanjem izlaznog nivoa tako da najviši peak - ovi dosegnu 0 dB. Pomeranjem lizača ograničava se najveća jačina (postavka na 100 ograničava na −20 dB). • Output gain - pojačava ili smanjuje amplitudu gorepomenutih procesa. Klizačem gde u rasponu od −30 do +15 dB, mada je preporučljivo da ostane na nuli.
5.10.
Phaser
Phaser je efekat nastao 60-tih godina 20. veka sa pojavom elektičnih gitara. Primenom proizvodi poprilično psihodelične efekte zvuka. U praksi se koristi za proizvodnju "vanzemaljskih zvukova". U standardnom nudi samo klizač za pojačavanje i smanjenje efekta na izabranom zvuku, dok napredni editori nude niz funkcija.
• Stages - određuje broj faza filtera • Intessify - određuje količinu faznih promena signala
328
Audio-video aplikacije
• Depth - određuje koliko daleko filter ide ispod gornje frekvencije • Mod Rate - modulacijska brzina određuju koliko brzo filter putuje od gornje do donje frekvencije • Upper Freq - odeređuje najvišu frekvenciju nakon primene efekta • Feedback - ima skoro istovetnu funkciju kao i mod rate, ali nudi preciznija podešavanja
5.11.
Vocal Enhancer
Vocal Enhancer je jedini je efekat koji nema napredna podešavanja. Ovaj efekat brzo poboljšava govor u snimcima. Muški i ženski modus se automatski poboljšavaju primenom ovog efekta
Glava 6 Adobe Soundbooth CS4 - Napredne opcije za obradu zvuka
6.1.
O zvuku
6.1.1.
Ujednačavanje zvuka
Često se u obradi audi zapisa dešava de je potrebno ujednačiti jačinu zvuka u jednom zapisu (snimak televizije, gde su reklame često pojačane) ili više zapisa nastalih nalepljivanjem. Dešava se i da je potrebno obraditi više zasebnih fajlova tako da svi imaju isti nivo zvuka. Soundbooth poseduje opciju kojom ujednačava jačinu na osnovu jačine nekog određenog fajla ili podešene jačine. Opciju Match Volume ne treba mešati sa opcijom Equalize Volume Levels iz menija Processes. Opcija za ujednačavanje jačine više fajlova nalazi se u panelu zadataka - Tasks. Proces ujednačavanja izvodi se na sledeći način: 1. Odaberiti Tasks > Volume Correction. 2. U Tasks panelu, odbere se opcija Match Volume. 3. Prevlačenjem i spuštanjem (drag/drop) datoteka na Match spisak, ili klikom na ikonu Add files ispod liste dolazi se do datoteka za obradu. 4. (Opciono) Da bi se prikazao prosek, i vrhunac zvuka za svaku datoteku, odabira se ikona Compute. Ove statistike mogu pomoći da se odredi ciljna vrednost u sledećem koraku. 5. Izaberite jednu od sledećih opcija: • Matches to Volume - Program će zvuk pojačati tako da bude podudaran prosečnoj vrednosti koja je navedena. Ova opcija se koristi ako u grupi ne postoji ni jedna datoteka čija jačina zvuka odgovara željenoj. • Match To File - Zvuk će biti podešen na osnovu odreženog fajla. The Account For Perceived je opcija koja se svakako preporučuje da ostane aktivna, jer će
330
Audio-video aplikacije
se prilikom pojačavanja najvše obratiti pažnja na tonove koje čuje ljudsko uvo. Ako nije odabrana ova opcija pojačane frekvencije će varirati Match To Peak Volume - vrši podudaranje vrednosti jačine zvuka sa vrha vrednosti koja je navedena. Budući da je ova opcija zadržava dinamički opseg, to je dobar izbor za datoteke koje su u planu za dalji postupak obrade, odnosno za vrlo dinamičan zvuk poput klasične muzike. 6. Klik na Match Volume.
6.2.
Pravljenje i optimizovanje petlji
Kreiranje petlji - ponavljanja stvara savršene zvukove za upotrebu u Adobe Flash aplikacijama ili video spotovima.
6.2.1.
Postupak kreiranja petlje
Prilikom reprodukcije zvuka, Soundbooth omogućava ponavljanje klikom na ikonicu sa strelicom. Za naprednije podešavanje, i čuvanje novonastalog zvuka u panelu zadataka treba odabrati opciju Create Loop, a zatim u Editor panelu izaberati vremenski raspon za ponavljanje. U sekcijama za podešavanje, fino podesiti početak petlje u tački In Point, kraj Out Point, i trajanje petlje.
Adobe Soundbooth CS4 - Napredne opcije za obradu zvuka
331
Klikom na Previous i Next Beat, strelice brzo se mišem podešava izabrani opseg. Lock Duration - Zaključaj trajanje opcija, služi za preciznjo određivanje dužine trajanja petlje. Show Beat Indicators - aktivirana ova opcija će prikazati broj otkucaj (beats) u Editor panelu. Aktiviranjem ove opcije u Edit panelu pojavljuju se narandžaste pruge koje označavaju delove zapisa koje je program sam prepoznao. Klikom na Save Loop As petlja se može sačuvati kao zasebni fajl. Podrazumevano Soundboth ne pravi fini prelaz (fade in/out) između ulazne i izlazne tačke petlje. Ako korisnik želi da prelaze ublaži to može uraditi klikom na Settings, a zatim na Auto - Smooth Point. Ukoliko je potrebno još bolje prilagođavanje prelaza, u settings dijalogu treba odabrati Play transaction only, pa će program samo reprodukovati prelaz između ulazne i izlazne tačke.
6.3.
Rad sa video fajlovima, bibliotekama zvuka, ključnim momentima (keyframe)
6.3.1.
Video zapis
Osim rada sa audio fajlovima Soundbooth podržava i rad sa video formatima. Naravno u njemu se na bilo koji način ne može uticati na video zapis, ali se nemom filmu može dodati zvuk ili izmeniti postojeća zvučna podloga. On tesno sarađuje i sa Adobe Premierom,softverom za profesionalnu obradu videa, u koji je ugrađena opcija za automatsko pokretanje soundbootha za obradu audio zapisa.
332
Audio-video aplikacije
Ubacivanje video zapisa u Soundbooth ekvivalentno je onom koji se koristi za ubacivanje audio fajlova. Treba samo paziti na format zapisa koji često u mnogome zavisi od video dekodera instaliranih u računaru. Takođe preporučuje se stalno ažuriranje softvera, jer Adobe stalno uvećava listu podržanih fajlova. Tako na primer prva stabilna verzija Soundbootha nema podršku za DVD video zapise (*.vob fajlovi), ali svako ažuriranje nakon marta 2009. donosi i tu mogućnost. Za rad sa video fajlovima preporučuje se prelazak na definisani radni prostor Edit Audio to video, ali i bez te akcije Soundbooth će uvek, kada je video fajl u pitanju, aktivirati i video panel. Standardno audio delu video fajla moguće je pristupiti iz panela za rad sa zvukom (Edit panel) i vršiti sve akcije kao da je u pitanju običan zvučni zapis. Starije verzije Soundbootha imale su problem sa vremenskim izobličenjima. Naime kada se na primer, obeleženi deo zvuka iz video fajla menjao sa dužim ili kraćim zvučnim zapisom, dolazilo je i do izmene brzine reprodukcije video dela. CS4 međutim automatski razdvaja video i audio deo (unlink), tako da nema promena na video delu , bez obzira šta korisnik radi na zvučnom delu fajla. Ta mogućnost uticala je na to da danas veliki broj korisnika, koji ne želi de vrši ikakve izmene na video zapisu, već samo na zvučnom delu, radije koristi Soundbooth nego neki od alata za obradu videa, koji su do skora imali dominaciju u takvim poslovima.
6.3.2.
Biblioteke zvukova (score files)
Rad sa bibliotekama zvuka nasleđen je iz prethodne verzije, ali tek u verziji CS4 dobija svoju pravu funkciju. Nažalost ova verzija dolazi sa samo dva fajla, dok ih je prethodna u kojoj su bili praktično beskorisni imala na stotine. Dobra vest je što se starije biblioteke mogu koristiti i u novoj verziji. Pristup bibliotekama zvuka, koje često u žargonu korisnici zovu i partiturama, moguć je iz panla Score, koji će automatski učitati sve ona koje se nalaze u definisanom direktorijumu biblioteka.
Promena biblotečkih fajlova u edit panelu (A) Izbor parametara koji se prikazuju (B) delovi biblioteke (C) Linije za izmenu parametara Score fajlovi su muzički zapisi pavljeni isključivo za Soundbooth, a nastali su na temeljima midi zvukova. Prednost u odnosu na obične midi biblioteke je u tome što se svaki instru-
Adobe Soundbooth CS4 - Napredne opcije za obradu zvuka
333
ment može selektivno uključivati i isključivati ili smanjivati njegova jačina. Takođe svaka biblioteka je sastavljena iz delova, a i njena dužina je lako prilagodiva. Da bi se te stavke izmenile treba uraditi sledeće: 1. U Editor tabli izabrati određenu biblioteku. U propertis panelu odabrati jednu od sledećih opcija: • Choose a standard duration - Odabir standardne dužina npr. 30 sekundi ili neku od varijanti iz menija. Standardne dužine trajanja daju idealan rezultat i raspored delova, jer su napravljene od strane kreatora biblioteke. • Enter a custom Clip Duration - Korisnik sam unosi željenu dužinu trajanja. Da bi se postigla optimizacija u odnosu na muzičke celine biblioteke traba odabrati opciju Automatic iz menija Variation. 2. Odabir opcija Intro/Outro omogućava da se dodaju ili oduzmu delovi biblioteke sa početka ili kraja. Ako pri odabiru tih opcija dođe do drastične promene dužine treba ponovo podesiti opciju Clip Duration. 3. U Editor panel, moguće je vizuelno podešavanje vremena početka, kraja, tako da sredina ili ivica odgovaraju potrebama korisnika.
6.3.3.
Rad sa ključnim momentima (keyframe)
Mogućnost rada sa ključnim momentima takođe je novost u ovoj verziji Soundbootha. Za razliku od markera, kojima se samo obležava neki trenutak u zvučnom zapisu keyframe-ovi daju mogućnost da se sa zvukom nešto uradi u određenom trenutku.
U edit panelu najčešće iznad linije koja razdvaja levi i desni kanal kod stereo zvuka nalazi se plava linija, kojom se upravlja keyframeovima. Dodavanje keyframea se vrši klikom na liniju vodilju, pravljenjem ključnog momenta na tom mestu, i njegovim pomeranjem. Pomeraj nagore vrši pojačavanje zvuka u tom momentu, a na dole smanjivanje. Ova opcija itekako je korisna, ako se radi sa više audio zapisa čiji sadržaj treba izmiksovati.
334
6.4.
Audio-video aplikacije
Rad sa više zvučnih zapisa (Multitrack)
Najbitnija novost koju donosi Soundbooth verzije CS4 je mogućnost rada sa više zapisa, tj. pravljenje miksa od njih i čuvanje u novi fajl. Kreiranje novog multi zapisa vrši se odabirom opcije New iz menija File, a zatim odabirom neke od sledećih opcija: • Multitrack File - Program će kreirati novu prazanu multitrack audi datoteku. • Multitrack From File Video - Postojeći video fajl ubacuje u video panel i omogućava da se njemu doda više traka kao muzička podloga. • Multitrack File From Waveform - Aktivni zvučni zapis postaje deo novog multi zapisa tako što se raspoređuje kao prvi, na liniji 1. • Multitrack File From Channels - Ubacuje svaki stereo kanal sa otvorenih audio fajlova kao zaseban, mono isečak na prvu i drugu stazu.
Radi lakšeg snalaženja zapise u multitrack režimu je moguće imenovati. Imenovanje se vrši klikom na postojeće ime, a zatim upisivanjem novog imena. Dodavanje novog zapisa u multitrack vrši se klikom na tracks u gornjem levom uglu, i biranjem jedne od ponuđenih opcija, a brisanje odabirom trake i klikom na Del.
Adobe Soundbooth CS4 - Napredne opcije za obradu zvuka
335
Zapis nastao iz više postojećih moguće je sačuvati, kao novi zasebni audo/video fajl ili ga sačuvati za dalju obradu u Soundbooth (*.asnd) formatu. Probelm pri otvaranju Soundbooth fajla na drugom računaru, ili nakon izmene direktorijuma gde su postojeći fajlovi smešteni, rešava se desnim klikom na zapis koji nedostaje, a zatim odabirom opcije Link media.
Podešavanja u Multitrack režimu (A) Master volume - odnosi se na jačinu u celokupnom miksu, (B) Mute - služi za isključivanje odrđene trake (C) ječina zvuka označene trake (D) - balans levog i desnog kanala u označenoj traci
336
Audio-video aplikacije
Prilikom miksovanja uz korišćenje multitrack funkcije treba imati u vidu opcije koje su vezane samo za taj môd. Sama izmena pojedinih traka, njihovo opsecanje, uređivanje dodavanjem efekta i sl. Vrši se na istovetan način kao i kod običnih audio zapisa.
Glava 7 Adobe Soundbooth CS4 - Snimanje i čuvanje zvuka
7.1.
Snimanje zvuka
Osim što poseduje mogućnost da radi sa velikim brojem audi formata Soundbooth je opremljen mogućnošću da snimi zvuk. Opciji za snimanje zvuka pristupa se klikom na ikonu record u Edit panelu ili odabirom opcije iz menija File. Predefinisana prečica na tastaturi je Ctrl + R.
U dijalogu za snimanje sa desne strane se uočava deo sa vizuelnim informacijama o nivou zvuka na audio ulazu. Da bi kvalitet snimljenog zvuka bio što bolji treba obratiti pažnju da nivo snimanja treba uglavnom biti u opsegu između −18 i −6 dB (žutom delu), dok se bilo kakv prelazak na iznad −5 (crveno) ne preporučuje. Ukoliko ne postoji nikakav pomeraj ili je on isuviše mali, iako je korisnik povezao ulazni uređaj treba poroveriti podešavanja. Soundbooth uvek snima sa uređaja koji je podešen u podešavanjima samog operativnog sistema. Na novijim zvučnim karticama, pri instlaciji, često je podešena opcija Stereo Mix (Wave mix, Output mix i sl.) kojom se kao standard za snimanje uzimaju svi zvukovi koji se emituju na, npr. i mikrofon i pesma koja je puštena
338
Audio-video aplikacije
na računaru. Da bi se izbegli dodatni šumovi treba proveriti sva podešavanja u OS, a tek onda u samom programu. Pozivanjem opcije Settings otvara se dijalog za biranje ulaznog i izlaznog uređaja. Osim odabira zvučne kartice, tu je i podešavanje za međuprenosnu memoriju (eng. baffer) koji predstavlja deo računarske memorije, izdvojen da bi se u njega beležili podaci potrebni za međukorake pri snimanju tj. reprodukciji zvuka. Pomeranjem klizača udesno (povećanjem bafera) može se smanjiti eventualno nastajanje pucketanja i prekida pri snimanju. Opcije sample rate i channels odnose se na kvalitet snimka, odnosno na to koliko kanala će snimak imati. Kvalitet zavisi od toga za šta će se snimljeni zvuk koristiti. Preterano veliki sample rate je često nepotreban i usporava rad, osim ako se ne radi o produkciji za visokokvalitene medije. Ukoliko se zvuk snima običnim mono mikrofonom, nije potrebno da zvuk bude zapisan u stereo formatu, pa je bolje obležiti radio dugme Mono, dok se za sve ostalo npr. snimak sa audio trake koristi opcija Stereo. Opcija Monitor During Input je veoma korisna za duga snimanja sa prekidima. Kada je aktivirana ova opcija, program prati aktivnost na audio ulazu i prestaje sa beleženjem ako nema nikakvog signala. Sekcija Save vezana je za ime datoteke koja će nastati snimanjem, a tu se nalaze i informacije o preostalom prostoru na lokaciji na kojoj se ona smešta. Odabrano ime dataoteke može ostati isto za listu fajlova, sa tim što se na svaku sledeću dodaje redni broj ili vreme snimanja u američkom ili evropskom formatu, u zavisnosti od odabrane opcije padajućeg menija. Snimanje zvuka započinje klikom na ikonicu start record, a prestaje klikom na ikonicu stop. Tokom snimanja moguće je dodati i markere, obeležiti određena mesta i olakšati kasnija obrada. Pored dugmića za startovanje snimanja nalazi se i vremenska skala koja pokazuje trajanje snimljenog zvuka.
7.2.
Čuvanje datoteka
Zavisno od krajnje destinacije i potrebe postoje mnogi formati zapisa kojima se mogu sačuvati fajlovi nakon obrade u Soundboothu. U toku rada program sam sve fajlove pretvara u wav format (Waveform audio format), međutim taj format nije pogodan za čuvanje, jer zauzima dosta prostora na disku. Jedna od mogućnosti verzije CS4, jeste da se popularni mp3 format može pregledati pre krajnjeg čuvanja. Čuvanje fajla vrši se pozivom opcije Save (ili Save As) iz menija File. U Save dijalogu, nakon izbora lokacije i imena fajla treba odabrati format zapisa. Ako korisnik odabere kompresovani mp3 format, otvoriće se novi dijalog za pregledanje u kome osim dugmića za čuvanje, odustajanje i pregledanje, postoji i Bitrate padajući meni kojim se direktno utiče na kvalitet zvuka. Osim standardnih zvučnih zapisa Soundbooth poseduje mogućnost da se rad u njemu sačuva u Soundbooth formatu, koji se ne može otvoriti nigde osim u njemu. *.asnd fajlovi ne čuvaju zvučne zapise, već samo informacije o primenjenim izmenama na njima. Kao što je i ranije navedeno treba voditi računa o korišćenju ovih fajlova na drugom računaru ili nakon izmene lokacije fajlova.
LITERATURA
Knjige 1. Grupa autora: Adobe Premiere Pro CS3 Classroom in a Book, Adobe Press, 2007. 2. Grupa autora: Adobe Premiere Pro CS4 Classroom in a Book, Adobe Press, 2008. 3. Grupa autora: Adobe Creative Suite 4 Design Premium Classroom in a Book, Adobe Press, 2009. 4. Adele Droblas, Seth Greenberg: Adobe Premiere Pro CS3 Bible, Wiley, 2007. 5. Antony Bolante: Premiere Pro CS3 for Windows and Macintosh: Visual QuickPro Guide, Peachpit Press, 1 edition, 2007. 6. Grupa autora: Učionica u knjizi, Premiere Pro 2.0 za Windows, (prevod sa engleskog jezika), CET Computer Equipment and Trade, Beograd, 2006. 7. Grupa autora: Adobe Premiere Pro - Učionica u knjizi, (prevod sa engleskog jezika), CET Computer Equipment and Trade, Beograd, 2004. 8. Jeff Sengstack: Premiere Pro - Naučite za 24 časa, (prevod sa engleskog jezika), Kompjuter biblioteka, Beograd, 2006. 9. Jeff Schell: Premiere Pro 2 - Praktične vežbe, (prevod sa engleskog jezika), Kompjuter biblioteka, Beograd, 2006. 10. Grupa autora: Adobe Soundbooth CS3 Classroom in a Book, Adobe Press, 2007. 11. Sven-Erik Seaholm: Soundbooth CS4 Essential Training (CD-ROM), Sajt je lynda.com, Inc., 2008. 12. Keith Jack: Video Demystified - A Handbook for the Digital Engineer, Third Edition, LLH Technology Publishing, 2001.
340
Audio-video aplikacije
Internet adrese http://www.tutorialized.com/tutorials/Premiere/1 http://www.lynda.com http://www.adobe.com http://www.adobe.com/products/premiere http://www.adobe.com/products/soundbooth/ http://www.video-tutes.com/packages/Premiere.php http://www.vtc.com/products/Adobe-Premiere-Pro-CS3-tutorials.htm http://web.mst.edu/~rhall/premiere_pro/ http://www.totaltraining.com/prod/adobe/premiereprocs3_ess.asp http://www.vtc.com/products/Adobe-Soundbooth-CS3-Tutorials.htm http://www.tutorialspdf.com/soundbooth-cs3-tutorial/