TROPI – riječi ili izrazi u kojima dolazi do neke promjene u njihovu sadržaju u odnosu prema uobičajenoj uporabi u svakodnevnom govoru; METAFORA-grč. Meta phero - preko+nosim. Svako alegorično, slikovito izražavanje pojma. SINEGDOHA-grč.Syn ekdekxumai- zajedno+uzimam. Preneseno značenje riječi kod koje se zamijenjuju imena pojmova koji
znače više ili manje od onoga što se njima obično kaže. EUFEMIZAM- grč eu+femi-govorim, Upotreba blaže riječi (katkada i suprotnog značenja) za neki ružni ili zlokobni po jam. ANTONOMAZIJA-grč.Anti+onomazo-imenujem. Ukras pjesničkog govora (trop)kod kojeg se osobno ime upotrebljava za opći pojam ili obrnuto METONIMIJA- grč.metonumia. Zamjenjivanje sadržajno bliskoh riječi. PERSONIFIKACIJA- lat.persona facere-osoba+činiti. Pridavanje neživim stvarima osobine živih bića. EPITET- grč.ep theton -dodatak. Svaki atribut u pjesmi. ALEGORIJA- grč.allos agoreno - drugi+govorim. Upotreba riječi u prenesenom smislu. SIMBOL- grč.symbolon-znak. FIGURE su konstrukcije koje odstupaju od običnih jezičnih pojava. Figure se mogu podijeliti na figure konstrukcije i figure smisla. HIPERBOLA- grč. Hyperballo -prebacujem, nadvisujem. Preuveličavanje, pretjerivanje koje se koristi za pojačanje utiska. LITOTA- grč. Litos- gladak, jednostavan. Pjesnički ukras kojim se pravi izraz zamjenjuje slabijim, i to negativnim i suprotnim. ANTITEZA- grč. Antithesis-opreka. Figura suprotnosti koja izražava dva pojma koja su meĎusobno što jače oprečni. GRADACIJA- postepenost prijelaza od jednog k drugom, odmjerni dosljedni prijelaz od nižeg k višem vi šem stupnju. POREDBA/KOMPARACIJAPOREDBA/KOMPARACIJA- lat.comparatio-usporeĎivanje.figura je koja nastaje usporeĎivanjem pojmova na temelju sličnosti. IRONIJA- izražavanje neke pojave riječima koje zapravo imaju suprotno značenje PARADOKS- para dóxa-protiv+mišljenje. Figura koja u sebi sadrži proturječnost nekoj tvrdnji ko ja je općeprihvaćena. OKSIMORON- oxys moros-oštar+tup. Figura u kojoj se spajaju dva nespojiva, kont radiktorna pojma. ANAFORA- grč. Anafora -podizanje. Pjesnička figura kod koje se više stihova za redom počinje istim riječima. HENDIADYOIN- grč. Hen dia dyoin - jedno jedno s pomoću dvoga.Govorna figura kada se jedan pojam pojam izriče dvijema riječima spojenim veznikom. ALITERACIJA- lat. A littera-od slova, po slovu. Pjesnički ukras koji se sastoji u podudaranju početnih suglasnika kod riječi ASONANCA- lat. Assonare- odjekivati. Ukras koji se sastoji i podudaranju samoglasnika kod riječi u rečenici ili u stihu. EPIFORA- grč. Epifora. Ponavljanje iste riječi ili istih riječi na kraju nek oliko stihova. SIMPLOKA- grč. Symploke-spletanje, zagrljaj. Stilska figura u kojoj je povezano nekoliko figura ponavljanjau istoj rečenici ili
u rečeničnom nizu. ONOMATOPEJA- grč. Onoma poiemo - ime+onim stvarima. To je skupina glasova koja ko ja vjerno oponaša neki šum ili zvuk. ASINDETON- grč-a+syndetos-ne vezan. Izostavljanje veznika gdje bi u običnom govoru morali doći. POLISINDETON- grč. Poli+sydeo - vežem. Gomilanje veznika u rečenici. RETORIČKO PITANJE -pitanje u govoru nekog govornika na koje je odgovor tako jasan da ga slušatelji ni ne očekuju. INVERZIJA- lat.inversio-okretanje. Figura kojom se okreće red riječi u rečenici ili dijelovi rečenice, često radi jačeg isticanja. ELIPSA- grč.elleipsis- nedostatak. Figura je koja nastaje kad se iz rečenične cjeline izostavljaju pojedine riječi. HIPERBTON-grč.Hyperbainein-prekoračivati. Figura premještanja riječi iz njihova uobičajnog reda. HIAZAM-prema grčkom slovu X. Pjesnički ukras kad se dva suprotna izraza u rečenici žele i položajem istaći te se drugi navodi u obrnutom redu prema prvome ANASRTOFA- općenito svaka izmjena uobičajenog reda riječi. PARENTEZA- figura u kojoj se jedna nezavisna rečenica umeće u neki period. Razdoblje novog stila (srebrno razdoblje):traje od 14. – –117.n.e.(od Tiberija do smrti cara Trajana);pjesnička produkcija bogatija je od one prozne;u poeziju prodire stil iz retorskih škola;dolazi do miješanja književnih rodova -novi stil;u književnosti ulaze nove vrste basna, roman i epigram(usavršuje se);najizvornije razdoblje, grčki utjecaj gubi na →
važnosti;drame je pisao filozof Seneka koje su bile pisane za javno recitiranje;satira se okreće problemima i moralnim porocima društva – Perzije (Aulus Persius Flaccus), Juvenal (Decimus Iunius Iuvenalis), Petronije (Petronius Arbiter) – Cena Trimalchionis;epsko stvaralaštvo – Lukan (Marcus Annaeus Lucanus), autor povijesnog epa Farsalija (Bellum civile), Papinije Stacije (Publius Papinius Statius), Silije Italik (Tiberius Catius Silius Italicus) koji je napisao ep Punski rat;mitska tematika – Valerije Flak (Gaius Valerius Flaccus) EPISTOLOGRAFIJA-vještina u sastavljanju pisama ili pjesničkih poslanica i naziv za pisma kao književnu vrstu i pomoćna disciplina historiografije;RAZVOJ:Pauzanija-autor najstarijeg pisma iz Grčke -upućeno je perzijskom kralju Kserksu,htio je s Perzijancima oboriti spartansku aristokraciju i osvojiti Grčku; Platonova pisma-prva objavljena zbirka; Epikur-začetnik didaktičkog pisma upućeno široj publici u kojima izjašnjava svoj nauk; Katon -uveo pismo u knjiž.;Kornelija(majka braće Grakho)-prva objavljena zbirka;Ciceronova pisma u 4 zbirke- Ad Ad familiares (umjetnička), Ad Atticum (najdragocjenija-odraz
raspoloženja jer nisu pisana za javnost), Ad Quintum fratrem, Ad M.Brutum;umjetnička pisma su pisana za javnost i pisana su u prozi ili stihu;Horacije-2 knjige u heksametru,Ovidije-el.distih, a graĎa iz stvarnog života i mitologije,Plinije MlaĎi;Seneka-predstavik didaktičkog pisma,moralno fil.pisma, pokazuje put prema trajnom blaženstvu GAIUS PLINIUS SECUNDUS MINOR (61/62.-oko131.)-rodio se u Comu;obavljao visoke državne dužnosti za Nerva i Domicijana, konzul tijekom Trajana-posvetio mu Panegyricus(govor u kojem mu zahvaljuje na časti konzula);EPISTULAE 247 pisma u 9 knjiga, pripremao ih i izdavao od 96.-109.;121 pismo upućeno Trajanu u 10.knjizi, izdana nakon smrti i kasnije uklopljena u zbirku; 16.i20.pismo iz 6 knjig-propast Pompeja i smrt ujaka Plinija Starijeg;96.i97. iz 10.knjig.-Trajanu
o postupcima prema kršćanima GAIUS SUETONIUS TRANQUILLUS(60.-oko150.)-povjesničar roĎen u Rimu u imućnoj obitelji;za vrijeme cara Trajana bio je
advokat,kao štićenik Plinija MlaĎ.bio je osobni tajnik Hadrijana;udaljen s dvora zbog povrede etike prema Hadr.ženi carici Sabini;povukao se sa svih funkcija i posvetio se literarnom radu;bavio se prirodnim naukama, gramatikom,arheološkim istr.,rims.običajima, biografijama;graĎu za Životi careva uzimao je iz drž.arhive; dogaĎajima ne prilazi analitički,nego izno si detalje i anegdote;hladan stil, bez umjetničke dotjeranosti,dramske živosti i moralnih osjeća ja; De vita Caesarum-8 knjiga,biografije:Julija Cezara,Augusta,Tiberija,Kaligule,Klaudija,Nerona,Galbe, Otona,Vitelija,Vespazijana,Tita,Domicijana;De viris illustribus-sačuvano u fragmentima,odjeljak De grammaticis et rhetoribus i neke biografije iz odjeljka De poetis-Terencijeva,Horacijeva,Lukanova, Vergilijeva,Tibulova i Perzijeva; CORNELIUS TACITUS(55.-120)-potomak imućne patricijeske obitelji,stekao je bogato obrazovanje i obavljao je mnoge visoke državne funkcije;knjiž.radom se počeo baviti tek nakon D omicijanove smrti; iz malih djela se razvija njegov stil;izvori
su mu bili službene isprave i spisi,memoari,povijesna djela drugih pisaca i vlastiti doživljaj i usmena predaja;trudi se biti kritičan i nepristran,carstvu mu je nužno zlo,a ideal mu je senats ka vlada iz rep-;pragmatik u opisu dogaĎaja i analizi likova i eklektikpo fil.uvjerenju; manja djela-Dialogus de oratoribus,Agricola-životopis tasta i pokoritelja Britanije, Germania(De origine,situ,moribus ac populis Germaniae);veća djela -Historiae-14 knjiga o carevima od Galbe do Domicijana(69.96.),sačuvane 1-4 i pol.5,Annales(Ab excessu divi Augusti)-16 knji., povijest julijevsko-klaudijske carske kuće od Augustove smrti do Neronova pada(14-68), sačuvane 1-4, početak 5.,6.i 11-16; tvrdi da piše „sine ira et studio“ -ali je prikaz carske vladavine prožeo oštrom kritikom sa stajališta senatskog aristokratizma; dogaĎaje opisuje analitički godinu po godinu i ostvaruje snažne likove kje izvodi iz karaktera;nema predikata, rečenice su duge i zavisne zbog neskla da unutar ljudi u rim.carstvu;jezik mu je ozbiljan,svečan, pun dubokih i duhovitih misli da potakne na razmišljanje
