topografska

1

TOPOGRAFSKA KARTOGRAFIJA (VII. sem, izborni predmet na usmjerenju Fotogrametrija i kartografija, 2 + 2, 4 ECTS-boda) SADRŽAJ KOLEGIJA TOPOGRAFSKA KARTOGRAFIJA Definicija topografske kartografije. Razvitak i zada će topografske kartografije. Topografske izmjere. Definicija topografske karte. Svrha i primjena topografskih karata. Korisnici topografskih informacija. Niz mjerila topografskih karata. Topografski objekti i njihove zna čajke. Oblikovanje kartografike topografskih karata. Opća pitanja generalizacije topografskih karata. Kartografski klju čevi. Naselja, prometnice, vode, vegetacija, reljef i granice te njihovo prikazivanje na topografskim kartama. Pregled dosadašnjih topografskih karata za podru č je Hrvatske. Suvremene topografske karte RH. Topografske karte europskih država i država s drugih kontinenata. Osnovno o topografskim informacijskim sustavima.

LITERATURA Frangeš, S.: Grafika karte u digitalnoj kartografiji, Sveu čilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Zagreb, 1998. Lovrić, P.: Topografija, Geodetski fakultet, Zagreb, 1992. Frangeš, S.: Topografska kartografija, rukopis predavanja, 2003.

DEFINICIJE Topografska izmjera  je geometrijsko i značenjsko odre đivanje prirodnih i izgra đenih

objekata Zemljine površine. Topografska kartografija  je dio kartografije koji proučava načine zasnivanja, izrade,

upotrebe i odre đivanja topografskih karata. Topografska karta  je opća geografska karta s velikim brojem informacija o mjesnim

prilikama prikazanog podru č  ja, koje se odnose na naselja, prometnice, vode, vegetaciju, oblike reljefa Zemlje i granice teritorijalnih podru č  ja, sve dopunjeno opisom karte. To su karte na kojima su svi topografski ili op ćegeografski objekti (reljef, vode, vegetacija, naselja, prometnice i podru č  ja) prikazani s jednakom važnošću. Topografske karte jesu kartografski prikazi proizišli iz to čne i cjelovite izmjere topografskih objekata. Topografija   je djelatnost čovjeka na opisu tekstom i prikazu crtežom životnog prostora. Topografija ili mjestopis  jesu i svi tako prikupljeni prostorni podaci i atributi

topografskih objekata. Topografija je danas dio geodezije koji se bavi izmjerom topografskih objekata i njihovim prikazom na topografskim kartama, te postupcima, instrumentima i organizacijom izmjere. Njezin najnoviji zadatak je stvaranje topografskih informacijskih sustava.

2

RAZVITAK TOPOGRAFSKE KARTOGRAFIJE KROZ POVIJEST Prvo poznato djelo u čijem se naslovu upotrebljava rije č topografija sastavio je u 6. stoljeću Cosmas (Kosmas) Indicopleustes pod naslovom Krš ć  a ćanska   nska topografija. U njemu se raspravlja o obliku Zemlje, iz dogmatskih razloga potiskuje Aristotelova teorija o Zemlji kao kugli i prihva ća starije shvaćanje da je ona vodom okružena ploča. Značajan prilog raspravi je shematska karta svijeta. U idućih 10 stoljeća nastala su brojna sli čna djela, no njih sve nadmašuju znamenite Topografije, koje su u ediciji Theatrum Europaeum izdavali u 17. stolje ću otac i sin, Matthäus i Matthäus Merian. Svaki svezak ovog djela, me đu njima i Topografija   provincija Austrije iz 1677. godine, u kojoj je obra đen i dio Slovenije, sadrži mjestopise u doslovnom zna čenju te riječi, zajedno s crtežima izgleda (vedutama) i planovima gradova te kartama pojedinih podru č ja. Po uzoru na Meriana izdaje 1679. godine Johan Vajkard Valvaso u Bogenšperku kod Litije Topografiju kneževine Kranjske, koja je cjeloviti geografsko-povijesnoetnografski prikaz Kranjske u to doba. Prema iznesenom, na kraju 17. stolje ća riječ topografija je ozna čavala prikupljanje građe i izdavanje pisanih i crtanih prikaza prirodnih i izgra đenih objekata zajedno s opisom društvenih i gospodarskih prilika na nekom podru č ju. Tijekom 18. st. Topografija, kao djelatnost na prikupljanju izvornih činjenica o prostoru, najprije na regionalnim razinama a zatim kroz sustavne topografske izmjere pojedinih država, postaje tehni čka djelatnost u okrilju geodezije. Njezin prvenstveni zadatak je izrada topografskih karata. Naši prvi topografi bili su redovnik, profesor i polihistor. Redovnik, augustinac Ivan Klobu č  čari   ari ć  ć  (1550-1605), koji je djelovao u Rijeci i Fürstenfeldu, prikupio je bogatu topografsku građu za karte naših krajeva, koja je ostala u rukopisu. Profesor Stjepan Glavač  (1627-1680) sastavio je, na osnovi svoje na terenu prikupljene gra đe, topografsku kartu zapadne Hrvatske, koja predstavlja naše kapitalno djelo 17. stoljeća. Polihistor Pavao Ritter-Vitezovi ć  ć  (1652-1713) ostavio nam je nekoliko rukopisnih karata hrvatsko-turske granice, koje je sastavio za vrijeme razgrani čenja nakon mira u Sremskim Karlovcima 1699.

NASTANAK TOPOGRAFSKIH KARATA Slabljenje feudalnih odnosa i ja čanje centralističke državne vlasti, vojni čke i gospodarske potrebe te tehni čke mogućnosti dovele su u 18. st. do sustavnih radova što se nazivaju državnim geodetskim izmerama. Na taj su način izrađene jedinstvene topografske i katastarske karte pojedinih država Europe. Započelo se u Francuskoj, gdje ve ć početkom 18. st. Francuska akademija znanosti pokreće geodetsku izmjeru i izradu uzorne Geometrijske karte Francuske. Prvijenac među topografskim kartama jedne države nastao je u mjerilu 1:86 400 izme đu 1750. i 1793. godine, nakon opsežnih geodetskih osnovnih radova i topografske izmjere.

3

Opći društveni razvitak, posebno razvitak kartografije u Francuskoj, nisu ostali bez odjeka u ostalim europskim državama. Opći i tehnički napredak i uo čeni nedostaci doveli su tijekom 19. stolje ća do tri nove topografske izmjere Austrije, odnosno Austro-Ugarske, a tijekom 20. stolje ća do dvije topografske izmjere Jugoslavije. Hrvatska se u 18., 19. i djelomice 20. st. nalazila u sastavu Austrije, Austro-Ugarske, Venecije i Turske ili pod njihovom okupacijom. U tom su razdoblju provedene četiri austrijske izmjere, i to: prva ili jozefinska izmjera, druga ili franciskanska izmjera, treća ili francjozefska i četvrta ili precizna izmjera, te su izra đene karte mnogih naših krajeva.

Jozefinska topografska izmjera Nakon svih ratnih iskustava i ocjenjivanja nedostataka dotadašnjih karata s jedne strane, i neuspjelih katastarskih popisa s druge strane, po četkom druge polovice 18. st. stekli su se uvjeti za prijelaz na organiziranije zemljomjersko-kartografsko prikazivanje zemljišta. Odlu čujuću ulogu u unaprije đenju prikazivanja zemljine površine imala su dva glavna čimbenika: političko-gospodarski i vojni. Na podstrek feldmaršala Moritza grofa Lacyja, feldmaršal Leopold grof Daun predložio je 1763. carici Mariji Tereziji da se obavi izmjera zemljišta u svim zemljama Habsburške Monarhije. Sustavne su izmjere ve ć bile izvedene ili su bile u tijeku u Francuskoj, Pruskoj i Bavarskoj. Marija Terezija je donijela povijesnu odluku o izmjeri svih zemalja i pokrajina Monarhije. To je bilo mogu će osobito nakon reorganiziranja austrijske vojske i osnivanja Generalštaba 1757., čiji je korpus štabnih časnika i poljskih inženjera kao prvu zada ću imao što potpunije upoznavanje teritorija. Za to je bio osposobljen uza sva tadašnja vojna znanja i odgovaraju ćim znanjima geometrije, trigonometrije i geografije. Osim izmjere i kartiranja za vojne potrebe, štab se brinuo za daljnju izobrazbu mladih, zdravih časnika za inženjerske, zemljomjerni čke i kartografske poslove. Prvi radovi zapo četi su u Austriji 1763., a cijela je Monarhija bila izmjerena do po četka 1787. Izmjera je trajala 23 godine, obuhvatila je veliko prostranstvo habsburških zemalja i iz nje je proizašlo 3589 (kasnije dopunjeno 4096) listova zemljovida u mjerilu 1:28 800 (1 be čki palac na karti odgovara 400 be čkih hvati od po 72 palca u prirodi). Bilo je to svakako veliko kartografsko djelo kojim je Austrija stala u sam vrh svjetske kartografije. U literaturi se ta izmjera naziva Marijaterezijansko-jozefinska izmjera ili samo Prva zemaljska jozefinska izmjera prema sinu Marije Terezije caru Josipu II. za čijeg je vladanja izmjera završena. Voditelj jozefinske izmjere u Hrvatskoj bio je bojnik, a potom pukovnik Jeney. Vodio  je izmjere Karlovačkog generalata 1775-77. kada je izradeno 79 listova, Slavonske vojne granice 1780. s 51 izra đenim listom, Varaždinskog generalata 1781-82. s 26 listova, civilne Slavonije (Provincial Sclavonien) 1781-82., sa 66 listova i civilne Hrvatske (Provincial Croatien) 1783-84. kada je izra đen 71 list. Tako su nastali i prvi sustavni i cjeloviti detaljni kartografski prikazi hrvatskih zemalja, osim Dalmacije i Istre.

4

Karte jozefinske izmjere su tlocrtni, geometrijsko i sadržajno pouzdan prikaz naselja što su diferencirana crvenom bojom, putova i cesta, oblika reljefa prikazanih crticama nagiba i djelomice sjen čenjem, vrtova zelenom bojom, vinograda i šuma prikazanih crtanim znakovima te voda plavom bojom. Ipak, te karte nisu imale sve kvalitete svog uzora, Geometrijske karte Francuske. Taj se kartografski materijal držao vojnom tajnom. Od svakog su lista bila izra đena samo dva rukom crtana i obojena primjerka. Neki se listovi s prikazom naših područ ja nalaze u Hrvatskom državnom arhivu i u Kartografskoj zbirci Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu.

Franciskanska topografska izmjera Nedostaci uo čeni pri jozefinskoj izmjeri te opći i tehnički napredak doveli su početkom 19. st. do odluka o novoj, drugoj ili tzv. t zv. franciskanskoj izmjeri Austrije. Sustavna topografska obrada carevine nastavljena je tijekom cijeloga stolje ća uz stalno unapre đivanje teorijske i prakti čne kartografije, razvoja novih metoda izmjere, usavršavanja instrumenata i razvoja tehnike reprodukcije karata. Vode ća ustanova za ta unapre đivanja bio je Generalštab, odnosno be čki Vojnogeografski institut osnovan 1839. godine. Od 1806. do 1869. bila je poduzeta druga zemaljska franciskanska vojna izmjera, nazvana po caru Franji I. U detaljnoj izmjeri u mjerilu 1:28 800 s mjerni čkim stolom i gledačom, a od 1818. s kipregelom s dalekozorom i nitnim križem, izmjeren je državni teritorij na ukupno 3333 lista. Veli čina listova i način prikaza objekata, osim oblika reljefa, ne razlikuje se bitno od listova i na čina prikaza objekata na listovima jozefinske izmjere. Oblici reljefa prikazani su šrafama po metodi koju je 1799. razvio J. G. Lehmann. Iz franciskanske je izmjere proizišlo nekoliko tisu ća listova specijalnih i preglednih topografskih karata u mjerilima 1:14 400, 1:28 800, 1:144 000 i 1:288 000. Od 1816. katastar je služio kao temelj za vojno kartiranje. Podru č  je Primorja je izmjereno u razdoblju 1821-24. i prikazano na 86 listova, Dalmacije 851-54. na 129 listova, uže Hrvatske, Slavonije i Vojne granice 1860-68. na 224 lista, Vojne granice 1868-69., 37 listova. Specijalna karta u mjerilu 1:14 400 izradena je za Dalmaciju u razdoblju 1861-63. na 22 lista, a za užu Hrvatsku, Slavoniju i Vojnu granicu 1869-79. na 141 listu. Kao važnu činjenicu, koja govori o kvaliteti izrade karata, spomenimo da je na Londonskoj izložbi 1851. listovima franciskanske fr anciskanske izmjere dodijeljeno veliko priznanje.

Francjozefska topografska izmjera Topografske karte franciskanske izmjere u mjerilu 1:28 800, koncipirane po četkom stoljeća i izrađivane više od 60 godina, u razdoblju u kojem su se u Europi dogodile velike društvene i gospodarske promjene, nisu sredinom 19. st. više mogle zadovoljiti svojom to čnosti i sadržajem. Zbog toga su predstavnici ministarstva za unutrašnje poslove, trgovinu i agronomiju te predstavnici vojske razradili principe za treću ili francjozefsku izmjeru, nazvanu po caru Franji Josipu I.

5

Od 1869. kada je car Franjo Josip I. prihvatio novu organizaciju be čkog Vojnogeografskog instituta, zapo četi su radovi na tre ćoj državnoj francjozefskoj izmjeri. Ta se izmjera temeljila na novoj trigonometrijskoj mreži I. i II. reda i novoj geodetskoj osnovi s preciznim nivelmanom za čiju je osnovu uzeta nulto čka na molu Sartorio u Trstu. Usvojena je nova poliedarska projekcija. Topografska izmjera, nazvana još Kuhnovom ili  prvom potpunom izmjerom, koja je trajala od 1869. do 1887. izvedena je u mjerilu 1:12 500 i s podjelom na 2780 sekcija. Cilj je izmjere bio izrada specijalne karte mjerila 1:75 000 (Spezial-karte, Generalstabs-karte). Heliogravura i fotolitografija omogu ćile su brzo dovršenje. Specijalna karta u mjerilu 1:75 000 tiskana u 1079 listova, bila je osnova za sve druge kartografske radove u nizu mjerila te za tematske karte službenih i privatnih izdanja. Pojedine su sekcije tiskane i u mjerilu 1:25 000. Karta je stalno održavana, tako da su neke sekcije za mnoga podru č ja doživjele više dopunjenih i popravljenih izdanja. Specijalna karta zasnovana na metri čkom sustavu ozna čila je veliki napredak u prikazivanju zemljišnih oblika, visokoj to čnosti, bogatstvu toponimije i uopće cjelokupnog sadržaja. Na njoj su  prvi put označene visinske razlike reljefa. Ta   je karta bila veliko kartografsko dostignuće, a i danas je nezaobilazni izvor za povijesna istraživanja. Razvitak i izgradnja novih naselja i prometnica, vojni i civilni zahtjevi da se i planinska podru č  ja geometrijski i sadržajno bolje prikažu te daljnji razvoj tehničkih mogućnosti doveli su do četvrte ili Beckove precizne izmjere 1896. U njoj je do 1916. nastalo samo 388 listova topografske karte u mjerilu 1:25 000 podru č ja austrijskotalijanske granice i dijela jadranske obale.

Izdanja Vojnogeografskog instituta Karte naših krajeva po čele su se umnožavati ofsetnim tiskom 1927. u Vojnogeografskom institutu (VGI) u Beogradu. Kako bi se razlikovala starija od novijih kartografskih djela istog naziva i mjerila, starija su se u svakodnevnom govoru nazivala prema po četnom meridijanu "po Parizu", a novija "po Greenwichu". Pregledi naziva karata kroz razli čita mjerila i godine izdanja dati su u tablici 1. Najvažniji kartografski zadatak toga doba bilo je izdavanje jedinstvene topografske karte tadašnje Kraljevine Jugoslavije u mjerilu 1:100 000 po Parizu. Izdava čki originali bili su iscrtani u mjerilu 1:50 000, a zatim su fotografski umanjeni u mjerilo 1:100 000. U razdoblju od 1927. do 1940. izdava čki originali reproducirani su i bez umanjivanja, pa je tako dobivena i sadržajno identi čna karta u mjerilu 1:50 000. Opći i tehnički razvitak zahtijevali su i omogu ćivali izradu točnijih i detaljnijih karata. Zato je 1934. zapo četa topografska izmjera u mjerilu 1:25 000. Izmedu 1938. i 1940. izdana je Karta Kraljevine Jugoslavije u mjerilu 1:500 000 u šest listova, a izmedu 1939. i 1945. topografska karta u mjerilu 1:200 000. Nakon II. svjetskog rata nastavljene su aktivnosti VGI-a. Jedna od najvažnijih bila je obnova i izdavanje postoje će topografske karte u mjerilu 1:100 000. Na temelju nje izrađena je od 1947. do 1951. topografska karta u mjerilu 1:200 000. Ipak, prva karta izrađena i tiskana u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji bila je karta u mjerilu 1:750 000 izdana ve ć 1945.

6

Od 1947. do 1967. provedena je topografska izmjera čitave bivše Jugoslavije, iz koje  je proizašla topografska karta u mjerilu 1:25 000 s po četnim meridijanom koji prolazi kroz Greenwich. Iz nje su izvedene topografske karte u sitnijim mjerilima. U tom dvadesetgodišnjem razdoblju, osim što je na čin izmjere napredovao od klasi čnog s geodetskim stolom do aerofotogrametrijske izmjere s terenskom dopunom, tako đer   je mijenjan i kartografski ključ pa time i primijenjivani znakovi. Tako se razdoblje od 1947. do 1962. može nazvati I. varijantom, a od 1962. do 1968. II. varijantom I. izdanja topografske karte u mjerilu 1:25 000. Sli čna se neujedna čenost nastavila na I. izdanju topografske karte u mjerilu 1:50 000 koja se za podru č  je Hrvatske izrađivala od 1966. do 1973. Pregledna topografska karta u mjerilu 1:300 000 tiskana je prvi put 1950. godine, a zatim više puta, s manjim ili ve ćim dopunama, od 1953. do 1970. karta je tiskana u 10 boja. Pritom je postojalo više varijanti, kao npr.: - s obojenim prometnicama i sjenama reljefa; - bez boje u prometnicama, ali sa sjenama reljefa; - sa svim bojama te koordinatnom mrežom Ijubi časte boje. Ta je karta, zahvaljujući suvremenim kartografskim rješenjima i kartografici primjerenoj u to doba, dugo služila kao uzorak dobro koncipirane pregledne topografske karte. Opća geografska karta u mjerilu 1:500 000 izra đivana je u dva vremenska razdoblja, od 1947. do 1954. i od 1969. do 1975. godine. U razdoblju od 1968. do 1990. Vojnogeografski institut je izdao nove topografske i pregledne karte bivše Jugoslavije, pa tako i podru č ja Hrvatske. Radovi na II. izdanju topografske karte u mjerilu 1:25 000 (TK 25) zapo četi su 1968. godine, dakle odmah nakon završetka izmjere za I. izdanje. Osnovni ciljevi bili su osuvremenjivanje sadržaja karte te prikazivanje elemenata sadržaja jedinstvenim znakovima kartografskog ključa iz 1962. s dopunom iz 1965. godine. Iskustva stečena u kartografsko-reprodukcijskoj obradi, pripremi i tisku raznih karata u Vojnogeografskom institutu prihva ćena su pri izradbi II. izdanja topografske karte u mjerilu 1:50 000 (TK 50). Na II. izdanju TK 100 preuzete su norme boja i rastera s II. izdanja TK 50. Kartografski znakovi uskla đeni su prema znakovima iz priru čnika Topografski znaci iz 1981. Kartografski znakovi, kolorit i opis "novih" topografskih karata bivše Jugoslavije imaju vlastite karakteristike ali i zajedni čka obilježja topografskih karata Europe. U koloritu topografskih karata bivše Jugoslavije dominira zelena boja za raslinje i plava boja za vode. Naime, dok je na starim topografskim kartama karakteristi čna zelenosiva boja, na poslijeratnim je primijenjena zelena, zelenožuta ili svijetlozelena boja. Za isticanje prometne mreže na starim se topografskim kartama primjenjivala crvena, a na poslijeratnima se primjenjuje pretežno naran častocrvena. Kartografski znakovi za pojedine objekte jednaki su po obliku za cijeli niz topografskih karata, od TK 25 do TK 200. Oni su gotovo uvijek geometrijski, osim to čkastih znakova za šumu, koji su slikoviti kao i na starim topografskim kartama.

7

Naziv karte mjerila 1:25 000 Topografska karta 1:25 000 (po Parizu) Topografska karta 1:25 000, I. izdanje, I. varijanta (po Greenwichu) Topografska karta 1:25 000, I. izdanje, II varijanta (po Greenwichu) TK 25, II. izdanje Naziv karte mjerila 1:50 000 Topografska karta 1:50 000 (po Parizu) Topografska karta 1:50 000, I. izdanje, I. varijanta (po Greenwichu) TK 50, II. izdanje Naziv karte mjerila 1:100 000 Topografska karta 1:100 000 (po Parizu) Topografska karta 1:100 000 (po Parizu) TK 100, I. izdanje TK 100, II. izdanje

Godina izdanja 1934.-1940. 1951.-1962. 1962.-1968. 1968.-1986. Godina izdanja 1920.-1934. 1966.-1973. 1978.-1990. Godina izdanja 1920.-1934. 1946.-1967. 1968.-1974. 1979.-1987.

Naziv karte mjerila 1:200 000

Godina izdanja Topografska karta 1:200 000 (po Parizu) * 1934.-1945. Topografska karta 1:200 000 (po Parizu) 1947.-1951. TK 200, I. izdanje 1972.-1975. TK 200, II. izdanje 1984.-1987. * Vojnogeografski institut je za podru č je Hrvatske izradio listove Trst, Rovinj, Pula, Zadar, a Zemljopisni zavod oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske u tijeku II. svjetskog rata listove Zagreb, Bjelovar, Senj, Kostajnica, Banja Luka, Brod, Mitrovica i Split. Naziv karte mjerila 1:300 000 Pregledna karta 1:300 000 PTK 300 Naziv karte mjerila 1:500 000 Karta kraljevine Jugoslavije 1:500 000 Opća geografska karta 1:500 000 PTK 500

Godina izdanja 1950.-1967. 1986.-1990. Godina izdanja 1938.-1940. 1947.-1954. i 1969.-1975. 1979.-1982.

8

Sadašnje stanje u civilnoj topografskoj kartografiji (http://www.dgu.tel.hr/dgu/kartografija.htm#top) preuzeto 13.12.2003.

Povijesni razvoj U doba SFRJ zbog politi čkih razloga u Republici Hrvatskoj nije osnovana državna institucija koja bi se bavila isklju čivo topografsko-kartografskom djelatnoš ću, topografskim i fotogrametrijskim snimanjima, te izradom i izdavanjem topografskih zemljovida. Samo se Osnovna državna karta 1:5000 na podru č  ju Republike Hrvatske izrađivala u nadležnosti ove Uprave. Ta je karta nastala u topografskoj izmjeri što je započela 1947. godine ali nije bila završena. Topografske karte mjerila 1: 25 000, 1:50 000, 1:100 000 i 1:200 000, te pregledne karte 1:300 000 i 1:500 000 izrađivane su u Vojno-geografskom institutu u Beogradu, kako za vojne tako i za civilne potrebe. Karte su izra đene u Gauss-Krügerovoj konformnoj popre čnoj cilindričnoj projekciji trostupanjskih sustava. Izuzetno se izmjera podmorja i obale, te izrada pomorskih zemljovida izvodila, kao i danas u Hrvatskom hidrografskom institutu u Splitu. Premda su spomenute karte u vrijeme izdavanja bile kvalitetne, sadržaj im je zastario 15-25 godina. Vojne su institucije omogu ćavale nabavku samo višebojnih tiskanih primjeraka na papiru, dok korištenje ili umnožavanje reprodukcijskih originala nije bilo dozvoljeno. Opisana je situacija dovela do toga da   je osamostaljenjem Republika Hrvatska ostala bez osnovne opreme kao i bez reprodukcijskih originala, te tiskanih karata u koje je do tada ulagala zna čajna sredstva. Uvidjevši nužno uvo đenje promjena u cijelokupnom geodetsko-prostornom sustavu Republike Hrvatske, Državna geodetska uprava, krajem 1992. godine, pokre će projekt “Rekonstruiranje i reprogramiranje geodetskog prostornog sustava Republike Hrvatske s tehnološkom dogradnjom njegova informacijskog sustava (u novim uvjetima samostalne, suverene države koja se uklju čuje u europske sustave)”GEOPS. Projektom se rješavaju problemi uspostavljanja, održavanja i razvoja geodetsko-prostornog sustava Republike Hrvatske po ugledu na zapadnoeuropske zemlje. Od ostalih studija važno je spomenuti studiju kao i idejni projekt “Službenog topografsko-kartografskog informacijskog sustava” - STOKIS sli čnog njemačkom sustavu ATKIS, te “Studiju o nadomještanju reprodukcijskih izvornika i obnavljanju topografskih zemljovida srednjih i sitnih mjerila”. U arhivi Državne geodetske uprave se osim katastarskih planova čuvaju i listovi topografskih karata 1:25 000, 1:50 000 i 100 000, te reprodukcijski originali i tiskani listovi Hrvatske osnovne karte 1:5000. Korisnici spomenutih karata, te drugih arhiviranih podataka ne pla ćaju komercijalnu cijenu, nego cijenu upravne pristojbe koja ulazi u državni prora čun.

Topografski zemljovid 1:25 000 u digitalnom zapisu – prvo privremeno izdanje Republika Hrvatska je osamostaljenjem ostala bez reprodukcijskih originala državnih topografskih zemljovida. Vode ći se rezultatima “Studije o nadomještanju reprodukcijskih izvornika i obnavljanju sadržaja topografskih zemljovida” odlu čeno je izvršiti generiranje reprodukcijskih originala iz postoje ćih otisaka topografskih karata mjerila 1:25 000. Iako je sadržaj postoje ćih topografskih zemljovida 1: 25 000 zastario, tisak obnovljenih listova s novim vanjskim opisom bez reambulacije sadržaja je nužno, ali privremeno rješenje.

9

Generiranje reprodukcijskih originala je izvršeno suvremenim digitalnim postupcima skaniranja višebojnih otiska, razlaganjem na slojeve prema bojama korištenim u tisku. Razmjenski format za sadržaj reprodukcijskih originala je PDF, a za WGS mrežu DXF/DWG.

Izrada novog hrvatskog topografskog zemljovida 1:25 000 U svrhu izradbe novih topografskih zemljovida pristupilo se novom snimanju. Obrada podataka izvodi se suvremenim digitalnim metodama kako bi se, osim izrade zemljovida, stvorila kvalitetna osnova topografskih podataka za izradu informacijskog sustava i digitalnog modela reljefa. Nakon aerofotogrametrijskog snimanja izvršeno je izjedna čenje bloka metodom zrakovnog snopa. Restitucija se izvodi na analognim stereo instrumentima a za samo kartiranje koristi se program MicroStation tvrtke Bentley. Kartiranje se izvodi u dvije zasebne datoteke (posebno se kartira situacija, a posebno elementi za izradu digitalnog modela reljefa), a računanje DMR pri izradi TK25 provodi se programskim paketom SCOP. Razmjenski formati su: - za topografski sadržaj DGN/DXF, EXPRESS ITD - za visinski prikaz SCOP-DTM DXF, WINPUT, ASCII, DGN.

Izrada Hrvatske osnovne karte 1:5 000 Hrvatska osnovna karta (HOK) izra đuje se na osnovi aerofotogrametrijskih snimaka mjerila 1:10 000. Listovi su izra đeni u digitalnom obliku uz Microstation programsku podršku. Nakon ocjene rezultata ovo je postalo modelom izrade Hrvatske osnovne karte u digitalnom obliku. Koristi se: - kao konvencionalna karta i/ili kartogram na papiru ili foliji - kao digitalna topografska osnova za sve primjerene geolocirane informacijske sustave. Razmjenski format je: - za topografski sadržaj DGN/DXF - za visinski prikaz SCOP-DTM.

Ustroj topografskog informacijskog sustava RH – CROTIS U sklopu projekta STOKIS (Službeni topografsko-kartografski informacijski sustav) pokrenut je projekt Ustroj topografskog informacijskog sustava Republike Hrvatske – CROTIS kao osnova hrvatskome nacionalnom geografskom informacijskom sustavu. Cilj je ovoga projekta ustrojiti norme i principe za modeliranje grafi čkog i slovnobrojčanog kodnog sustava za definiciju, strukturiranje, nadomještanje, kodiranje, transformaciju i transfer topografskih podataka. Projekt je uspješno završen, te je rezultirao katalogom objektnih cjelina, vrsta, grupa i atributa. Važno je spomenuti da jednako kao i drugi europski informacijski sustavi, tako i hrvatski u potpunosti uvažava standarde CEN-a.

10

DANAŠNJE TOPOGRAFSKE KARTE REPUBLIKE HRVATSKE U izdanju Državne geodetske uprave - KATASTARSKI PLANOVI u mjerilu: 1:1000, 1:2000, 1:2880, 1:2904 - KATASTARSKI PLANOVI U DIGITALNOM RASTERSKOM OBLIKU - PODACI IZ GRAFIČKE BAZE REGISTRA PROSTORNIH JEDINICA - AEROFOTOGRAMETRIJSKI SNIMCI u mjerilu snimanja 1:20 000 - DIGITALNA ORTOFOTO KARTA u mjerilu 1:5000 (DOF) - HRVATSKA OSNOVNA KARTA u mjerilu 1:5000 (HOK) - DIGITALNI MODEL RELJEFA u mjerilu 1:5000 (DMR) - TOPOGRAFSKA KARTA u mjerilu 1:25 000 (TK 25) - TOPOGRAFSKA KARTA (nova) u mjerilu 1:25 000 (TK 25) - TOPOGRAFSKA KARTA u mjerilu 1:100 000 (TK 100) - TOPOGRAFSKA KARTA u mjerilu 1:200 000 (TK 200)

U izdanju Ministarstva obrane Republike Hrvatske - VOJNI TOPOGRAFSKI ZEMLJOVID u mjerilu 1:25 000 (VTZ 25) - pripreme za izradu VOJNOG TOPOGRAFSKOG ZEMLJOVIDA u mjerilu 1:50 000 - pripreme za izradu VOJNOG TOPOGRAFSKOG ZEMLJOVIDA u mjerilu 1:250 000 - PREGLEDNI TOPOGRAFSKI ZEMLJOVID u mjerilu 1:500 000 (PTZ 500)

POTREBE KORISNIKA KORISNICI TOPOGRAFSKIH KARATA I KARTE KOJIMA SE SLUŽE Topografske karte služe za informiranje i orijentiranje, te za izvođ enje drugih karata, one služe raznovrsnom organiziranom ljudskom djelovanju na prikazanom podru č ju kao topografski temelj za otkrivanje, istraživanje i lociranje daljih tematskih pojava i  stanja i prikaz određ enih nakana. Tradicionalno podru č  je primjene topografskih karata najkrupnijih i krupnih mjerila  jesu prostorna i urbanistička planiranja, odnosno op ći ili generalni planovi ure đivanja područ  ja općina i naselja. Ti generalni planovi nastaju kao sinteza urbanisti čkih studija i planiranja prometnica. Idu će veliko podru č je primjene jesu tehni čki projekti u predizvedbenim fazama, npr. idejni i glavni projekt ceste.

11

Topografske karte najkrupnijeg i krupnog mjerila predstavljaju važan dio dokumentacije za upravljanje velikim gospodarskim objektima, i za njihovo održavanje, kao što su ceste, vodeni putevi, šume i dr. Među brojnim znanostima topografske karte nalaze posebnu primjenu u geoznanostima, kao pouzdan temelj za njihova istraživanja. Na topografskim kartama prikazuju se s jednakom važnoš ću stvarni, vidljivi općegeografski ili topografski objekti sljede ćih vrsta: reljef, vode, vegetacija, naselja, prometnice i granice. Topografske karte su rezultat svojevrsne inventarizacije čovjekove okoline. Zbog toga imaju brojne korisnike, koje svrstavamo u sljede ća područ ja primjene:

1.Obrazovanje Karte su najbolji mediji za pohranu i prijenos prostornih informacija, pa služe u poduci ili učenju bez učitelja za objašnjenje topografskih datosti i doga đaja vezanih za geografski prostor.

2. Orijentacija Topografske karte su, kao lako prenosiv znakovni model krajolika, nezamjenjivo sredstvo za orijentaciju na prikazanom prostoru korisnicima u izletništvu, športu i pri vojnim operacijama. Pri tome se one upotrebljavaju na terenu ili u zatvorenom prostoru.

3. Uprava Topografske karte najkrupnijeg i krupnog mjerila predstavljaju važan dio dokumentacije za upravljanje velikim gospodarskim objektima u agronomiji, šumarstvu, vodnom gospodarstvu, prometu, opskrbi, energetici i posebno velikim naseljima.

4. Planiranje i projektiranje Tradicionalno, vrlo zna čajno područ je primjene topografskih karata jesu prostorna i urbanistička planiranja, odnosno op ći ili generalni planovi uređivanja područ ja općina i gradova. Iduće veliko podru č je primjene jesu tehnički projekti gradnje prometnica u predizvedbenim fazama, koje se ozna čavaju kao idejni i glavni projekt.

5. Kartografija Osnovne topografske karte, nastale kao neposredni rezultat geodetske izmjere, jesu izvorne za izradu izvedenih topografskih karata. Topografske karte služe kao okosnica, kao temeljne karte za izradu različitih tematskih karata.

6. Znanost Sve prirodne ali i društvene znanosti vezane za prostor, služe se topografskim kartama za stjecanje spoznaja o me đuzavisnostima topografskih objekata, za otkrivanje, istraživanje i lociranje daljih tematskih pojava i stanja te za prikaz određenih nakana.

12

U tablici 1 pregledno je prikazana svrha upotrebe karata u pojedinim podru č jima primjene. U tablici 2 prikazana je potreba za topografskim informacijama velike i djelomi čne važnosti, koje pojedine prirodne, društvene i tehni čke znanosti i djelatnosti mogu i trebaju preuzeti s topografskih karata. Tablica 1. Svrha upotrebe karata Karta služi za opis objekata

Udio primarnih/sekundarnih informacija je Veliki/mali

kao sredstvo rada, Različit izvor informacija i okosnica (podloga) novih prikaza

Područ je primjene

Svrha upotrebe karata

Obrazovanje

Prijenos znanja (učenje s učiteljem ili bez njega) Snalaženje pomoću karte u prostoru; na terenu i u kući Analiza stanja, pomoć u organizaciji i donošenju odluka Razrada i utvr đivanje planskih nakana Izvornik za druge karte; polazište novog oblikovanja Prostorne analize, provjera hipoteza, stjecanje novih spoznaja

Orijentacija

Uprava

Planiranje Kartografija za istraživanja

Mali/veliki

Znanost

13

Tablica 2. Potreba za topografskim informacijama u pojedinim prirodnim, društvenim i tehničkim djelatnostima. Prirodne, društvene i tehničke djelatnosti

Područ ja primjene topografskih karata

Topografski objekti i njihova obilježja    f   e    j    l   e    R

  e    d   o    V   a    i    l    t   a   e    j    i    j   c   n   a   e    t   e   t    š   g   i   e   r   o    V   k

  e    j    l   e   s   a    N  .    i    t   p   k   s   j   e   o   b    G  o

   i    t   u   n    k   a    t    t   s   i    i    k    i    l    j   e   a   b    M  o

  e   c    i   n    t   e   m   o   r    P   e   c    i   n   a   r    G

Izohipsa, kota, crtež stijena, sjene, šrafe, boja Izvor, potok, jaruga, rijeka, kanal,  jezero, vodoprivredni objekt, pristaništa, prevodnice Šuma, park, vrt, oranica, livada, močvara, bara, neplodno zemljište Naselje (nediferencirano), diferencirane zgrade, crkva, groblje, športsko igralište, zid, živica, ograda Rudnik, naftno polje, industrija, energetski vodovi i uređaji Toranj, ruševina, vjetrenjača, istaknuti objekt (stup i sl.), šumarija (lugarnica), povijesni objekt, kulturni i prirodni spomenik, stalna položajna ili visinska to čka, turistički objekt (sklonište, staza itd.) Željeznička pruga, željezničke zgrade (postaja), tramvajska pruga, žičara, cesta, put, most, aerodrom Upravna područ ja, pojedine čestice, prirodna i slivna područ ja

● = informacija velike važnosti

  a    j   a    i   a    j    i    k    i   g   g   o   z   o    l    i    f    l   o   o   o    d   e   e   e    G    G    P

●

● ○ ○ ● ● ●

○ ○ ○ ● ● ● ● ● ● ● ●

  a   a    j    i   g   o    l   o    t   a   a   m    j    i    l    i    k   g   o    i    l   a    j    i   a   o   g    j    i   o   o   z    l   a   g    i   o    j   o    i    l    f   r   g   o   a    k   o    l   o   r   o    i   m   o   e   n   r    t   a   o    d    t   e    i   e   o    G    H    M    B

● ● ○ ● ● ●

● ●

○

● ● ● ● ● ○

○

○ ○

●

○

● ●

○ ● ● ●

  a   r   u    t    l   u    k  ,   o   v    t    š    i   n   v   o   n   a    t    S

○

○

○ ○

○ ○ ○

○

●

○ ○

● ● ● ● ● ●

○

  o   v   a   r   p  ,   a   v   a   r   p   u  ,    t   a   s   e   v    i   a    j   v    ž   r   o    D    P

●

●

  m   a   z    i   n   a    b   r   a   u   n    i  ,   v   e    j   o   n   g   r   a    t   r    i  ,   a   n   e    j    i   a   o   v   v    l   e   a   c    t   a   p    j    ž   s   r    i   z  ,   n   r    d    l    j   a   a   a   r    i    i    d    t   a   a   g    t   o   e   n   n    k   o   o   e   p   m   a    i   s   o   r   g    l   o    j   o   o   r    b   e    k   r    G    P    O    R    E    P

○ ○ ○ ○ ● ● ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○

○ ○ ○ ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●

○ ○ ○

●

●

●

● ● ● ● ○ ○ ○

●

○ ○

○ ○ ● ○ ● ● ●

● ○

○ ● ● ●

●

● ●

○

● ●

○

● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●

● ● ○ ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●

● ● ● ● ● ● ● ●

● ● ● ● ○ ● ● ●

● ● ● ● ●

○ ● ○ ● ● ○ ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●

○ ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●

● ● ● ● ● ●

● ● ○ ● ● ● ● ● ● ●

●

●

●

○

●

○

● ● ●

○ ● ● ●

○ ●

● ● ● ● ● ● ● ○

●

●

● ● ● ● ● ● ● ○

● ● ● ● ● ● ● ● ○

●

●

●

●

●

● ● ●

●

●

● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●

14 ○ = informacija djelomi čne važnosti

MJERILA TOPOGRAFSKIH KARATA Zahtjevima Ijudskih djelatnosti koje od karata traže pružanje jednom op ćeg, drugi put nešto detaljnijeg i kona čno vrlo detaljnog prikaza prostora i objekata, može se udovoljiti jedino izradom karata razli čitih mjerila, koja čine logičan niz mjerila. To su katastarski planovi (mjerila 1:200 do 1:2500; naj češće za naseljena podru č  ja u mjerilu 1:1000, a za nenaseljena podru č ja u mjerilu 1:2000), Hrvatska osnovna karta (mjerila 1:5000 i rjeđe 1:10 000) i topografske karte (mjerila 1:25 000, 1:50 000, 1:100 000, 1:200 000, 1:300 000 i 1:500 000). Topografske karte u mjerilima sitnijim od 1:500 000 jesu korografske (gr č. chora – zemlja, kraj + grafo – pišem) ili geografske pregledne karte. One se dalje dijele na karte  pokrajina (500 000 do 1:1 500 000), država (1:1 000 000 do 1:6 000 000), velikih podru č ja   (regija) (1:7 000 000 do 1:15 000 000), kontinenata i Zemlje (sitnije od 1:15 000 000). Topografske karte do mjerila 1:10 000 jesu topometrijske, od mjerila 1:10 000 do mjerila 1:200 000 topografske detaljne, a od mjerila 1:200 000 do mjerila 1:500 000 topografske pregledne karte. Mjerila karata do 1:10 000 su najkrupnija, od 1:10 000 do 1:100 000 krupna, od 1:100 000 do 1:1 000 000 srednja, od 1:1 000 000 do 1:20 000 000 sitna, a ostala su najsitnija mjerila. Tablica 3. Podjela karata prema mjerilima Mjerilo Karta 1:200 – 1:2500 katastarski planovi (bivši topografskokatastarski planovi 1:5000 Hrvatska osnovna karta (HOK) (bivša HDK, ODK) < 1:10 000 1:10 000 - 1:200 000 1:200 000 - 1:500 000 > 1:500 000

TOPOMETRIJSKE KARTE

TOPOGRAFSKE DETALJNE KARTE TOPOGRAFSKE PREGLEDNE KARTE KOROGRAFSKE ILI GEOGRAFSKE PREGLEDNE KARTE pokrajina (1:500 000 -1:1 500 000) država (1:1 500 000 - 1:6 000 000) velikih područ ja (1:7 000 000 - 1:15 000 000) kontinenata i Zemlje (> 1:15 000 000)

15

TOČNOST Kroz povijest su profesionalni kartografi, usprkos tehnološkim ograni čenjima, pokušavali izraditi što to čnije karte. Razlog tome je djelomice bio taj što su tiskane karte bile višenamjenske, a vrlo malo ih je bilo jednonamjenskih. Elektroni čke tehnologije sada omogu ćuju izradbu jedinstvenih proizvoda koji će zadovoljiti pojedine korisnikove potrebe, a sve se češće primjenjuje IS09000 Medunarodna norma za kvalitetu, gdje je osnovno pravilo: "ne daj ni više ni manje kvalitete nego što je korisnik traži". U svezi točnosti kartografike osobita se pozornost mora posvetiti  položajnoj toč nosti, koja obuhva ća točnost u ravnini prikaza i visinsku to čnost, znakovnoj toč nosti  te rezoluciji. Također je nezaobilazan problem to čnosti pri otiskivanju karte, jer iako živimo u doba digitalne kartografije, još uvijek postoji i postojat će potreba za analognim kartografskim prikazima.

Položajna točnost Položajnu toč nost  možemo razdijeliti na zahtjev to čnosti u ravnini prikaza i na

zahtjev visinske to čnosti. Toč nost u ravnini prikaza ili horizontalna točnostje podudarnost položaja neke to čke

odredenog na karti prema stvarnom položaju te to čke, koja ne smije prije ći neku vrijednost. Srednja kvadratna pogreška kao mjera to čnosti i standardno odstupanje kao mjera preciznosti dugo se u kartografiji upotrebljavaju za predstavljanje kvalitete položajne informacije. Tako su i poznati izrazi za srednju kvadratnu pogrešku po koordinatnim osima:

mx

=±

Σ

ε x2

i

n

my

Σ =±

ε y2 n

gdje su εx i εy razlike između mjerenih i stvarnih koordinata, a n broj to čaka za koje je ta razlika određena. Ukupna srednja kvadratna pogreška položaja (m p) računa se po formuli:

m p

=±

m

2 x +

m

2 y =±

ε x2 + Σε y2

Σ

n

Srednja položajna pogreška od ± 0,33 mm daje iskustvenu vrijednost za jasno iskazane točke objekata i može se uzeti kao prakti čna vrijednost za topografske i većinu tematskih karata. Za posebne elemente sadržaja mogu se, po potrebi, dodatno uzeti i druge srednje pogreške, npr. na topografskim kartama traži se za trigonometrijske točke srednja pogreška od ± 0,1 mm. Tako đer se za odre đene

16

kartografske zadatke moraju odrediti razli čiti činioci koji su uklju čeni u ukupnu položajnu pogrešku. To su pogreške izvornika, pogreške crtanja, pogreške reprodukcijsko-tehničke obrade i pogreške generalizacije. Za računanje relativne položajne pogreške (m L), koja označava međusobnu položajnu pogrešku pojedinih to čaka istog elementa karte, može se primijeniti postupak da se za svako podru č  je istraživanja i svaki element karte izdvoji dio sistematskih pogrešaka ( ∆x i ∆y) prema formulama: ∆x

δx

=

ε

Σ x

n

= εx - ∆x

∆y =

i

δy= εy

2

mL

=±

Σ

i

εy n

- ∆y 2

Σδ x + Σ δ y

n

Zahtjevi horizontalne to čnosti topografskih karata prikazani su u tablici 4. Tablica 4. Kartografski zahtjevi točnosti topografskih karata u ravnini prikaza prema Konecnom (1992). Točnost u ravnini prikaza Mjerilo ± 0,2 mm u mjerilu 1:25 000 ±5m 1:50 000 ± 10 m 1:100 000 ± 20 m 1:200 000 ± 40 m O visinskoj točnosti bit će dano samo osnovno, jer ima važnost samo u prikazu reljefa. Točnost kartografskog prikaza oblika reljefa Zemlje izohipsama naj češće je iskazana Koopeovom formulom: mH = ± (A + B tg α   gdje su m H − srednja pogreška visine bilo koje to čke određene na osnovi izohipsa, A − dio visinske pogreške nastao zbog pogrešno odre đene visine pri izmjeri, B tg α − dio visinske pogreške nastao zbog pogrešno odre đenog položaja to čke pri izmjeri, α − kut nagiba padine u to čki. Visinska pogreška izohipsa (m H) i položajna pogreška (m L) povezane su odnosom: mH = tg α mL

17

pa položajna pogreška izohipsa prema Koopeu glasi: mL = ± (A ctg α + B  Zahtjevi visinske to čnosti topografskih karata prikazani su u tablici 5. Tablica 5. Kartografski zahtjevi visinske točnosti topografskih karata prema Konecnom (1992). Visinska točnost Ekvidistancija (e) ±0,2 × e 20 m ±4m 50 m ± 10 m 100 m ± 20 m

TOPOGRAFSKA IZMJERA Topografska izmjera je primjena geodetskih znanstvenih spoznaja i prakti čnih postupaka izmjere za izradu topografskih karata. To su postupci odre đivanja položaja, odnosno odre đivanja visina točaka u trigonometrijskoj, odnosno nivelmanskoj mreži. S tako određenih osnovnih geodetskih to čaka državne izmjere slijedi detaljna topografska izmjera objekata prirodnog i izgra đenog krajolika, ili kraće zemljišta. Klasična detaljna topografska izmjera zemljišta izvodila se je polarnim postupkom s geodetskim stolom i kipregelom. Kasnije su se tim postupkom izvodile samo manje dopunske izmjere. U 20. stoljeću razvijen je postupak detaljne topografske izmjere i izrade originala topografskih karata primjenom fotografija zemljišta snimljenih sa zemlje ili iz zraka. Danas su fotogrametrijske metode osnovne metode izmjere, a za izmjeru se upotrebljavaju: aerosnimke cikli čkog i drugih snimanja, satelitske snimke, radarska i laserska mjerenja. Topografska izmjera izvodi se osim fotogrametrijskim i drugim geodetskim metodama (ortogonalom, tahimetrijom, nivelmanom, trigonometrijskim mjerenjem visina, globalnim sustavima za odre đivanje položaja i dr.).

TOPOGRAFSKI OBJEKTI Topografski objekti jesu stvarni, vidljivi predmeti ili pojave krajolika, koji se mogu pridružiti nekoj objektnoj cjelini, prostorno geometrijski jednozna čno odrediti, atributima kvantitativno i kvalitativno pobliže opisati i kojima se može dodijeliti ime. Objektne cjeline jesu: naselja, prometnice, vode, vegetacija, reljef i podru č ja. Objektna cjelina, npr. prometnice, sastoji se od više objektnih grupa, npr. ceste, željeznice, itd. Objektne grupe sastoje se od više objektnih vrsta, npr. ulica, put, trg. Konačno svaka objektna vrsta sastoji se od više objektnih dijelova, npr. kolnik, hodnik itd.

18

Prostorni položaj topografskih objekata odre đuje se na osnovi stalnih položajnih i visinskih točaka državne izmjere. Naselja. Naselja jesu lokalne koncentracije mjesta stanovanja i rada s ure đajima

infrastrukture za njihovu opskrbu. U njima rade, stanuju, obrazuju se i odmaraju ljudi te kao zajednica oblikuju materijalni i društveni život. Osnovni oblici naselja jesu sela i gradovi . Oni čine sustav naselja. Karakterističan, osnovni element svakog naselja jest zgrada. Osnovni element seoskog naselja čini kuća, dvorište, gospodarske zgrade i oku ćnica pojedinog gospodarstva. Pojavni oblici pojedinih jedinica u gradu i selu, te cijelih naselja razli čiti su u tlocrtu i nacrtu i ovise o prirodnim datostima podru č  ja (tzv. topografskom i geografskom položaju), osebujnosti graditeljstva i stupnju društvenog i gospodarskog razvitka. Prometnice. Pod pojmom prometnice podrazumijevaju se objekti i ure đaji koji služe

prometu, tj. promjeni mjesta (lokacije) osoba, dobara, vijesti i energije. Promet se može odvijati vodom, kopnom i zrakom pa dosljedno tome razlikujemo op ćenito vodene, kopnene i zra čne prometnice. Kopneni promet odvija se prvenstveno  putovima, koji se, kad imaju izgra đeni tvrdi kolnik, nazivaju ceste, a kad su namijenjeni isključivo prometu motornim vozilima nazivaju se autoceste. Ostale kopnene prometnice jesu željezni čke i tramvajske pruge, uspinjače, žičare, dalekovodi, plinovodi, naftovodi, transportne trake i vodovi za prijenos vijesti. Prometnice se me đusobno razlikuju izgledom, odnosno prometnim mogućnostima, a one ovise o njihovoj tehni čkoj izvedbi. Jedna vrsta prometnica može se dijeliti u podvrste prema privrednom i društvenom zna čenju. Prije su se ceste dijelile na magistralne, regionalne i lokalne, a danas na državne, županijske i lokalne. Vode. Pod pojmom vode podrazumijevamo površine na Zemlji, koje su trajno ili

povremeno (ali u čestalo) pokrivene vodom. Najve će povezane vodene površine koje oplakuju obale kopna jesu oceani, a nešto manje površine op ćenito su mora. Raznoliki ogranci mora op ćenito su zaljevi, a uske veze me đu vodenim površinama su morski tjesnaci. Vode na kopnu dijele se na izdvojene vodene površine ili jezera, koje se zajedno s umjetnim jezerima, ribnjacima i barama zovu stajaćice, za razliku od teku ći  ca u koje spadaju izvori, potoci, kanali i rijeke. Njima treba pribrojati i zaleđene vode ili led. Zbog zaštite od štetnog djelovanja voda, iskorištavanja, upotrebe i zaštite voda, te zbog iskorištavanja voda za plovidbu grade se razli čiti objekti i uredaji. Kako su to tehnički objekti vezani uz direktno ili indirektno privre đivanje, zovu se vodoprivredni ili hidrotehni č ki objekti . Vegetacija. Vegetacija ili raslinstvo jest biljni pokrov ili plašt Zemlje, koji bitno

određuje izgled i posebno vrijednost prirodne osnove nekog kraja. Otuda i poticaji i stoljetna nastojanja da se na topografskim kartama, kao svojevrsnim "slikama

19

krajolika", a zatim i na katastarskim planovima, kao dijelu dokumentacije o poljoprivrednoj proizvodnji, ona prikaže što diferenciranije. Prirodni i trajni biljni pokrov čine šume i travnjaci, kultivirani trajni biljni pokrov čine vinogradi, voćnjaci i maslinici, dok promjenjivi biljni pokrov čine ratarske kulture. Oblici reljefa Zemlje. Čvrsta površina Zemlje odlikuje se velikim bogatstvom najrazličitijih oblika, koje nazivamo geomorfološki oblici ili oblici reljefa Zemlje.

Oblici na površini nastaju uslijed djelovanja dviju velikih grupa geomorfoloških sila. Prvu čine sile koje djeluju iz unutrašnjosti Zemlje i koje nazivamo unutrašnje ili endogene sile (epirogenetski i orogenetski pokreti, vulkanizam i potresi). Drugu grupu čine sile koje na površinu Zemlje djeluju iz atmosfere i koje nazivamo vanjske ili egzogene sile (sunce, oborine, vjetrovi). Posljedice djelovanja endogenih sila jesu prvenstveno veliki oblici na površini Zemlje, koje nazivamo tektonskim ili strukturnim oblicima. Egzogene sile oblikuju u prvom redu male ili ornamentalne oblike reljefa Zemlje. Iz strukturnih oblika nastalim djelovanjem endogenih sila nastaju djelovanjem egzogenih sila skulpturni oblici. Vanjski izgled geomorfoloških oblika ovisi u znatnoj mjeri o materijalu iz kojega su izgrađeni, tj. o stijenama. Pri tome se razlikuju oblici nastali odnošenjem materijala, kojima je materijal izgradnje stariji od njihove površine, od onih nastalih nanošenjem materijala, koji su oblikovani u tom istom materijalu. Podru č ja   . U ovu objektnu cjelinu spadaju državni teritorij i područ ja nastala njegovom

(upravnom) podjelom: županije, op ćine, mjesne zajednice; zatim podru č ja posebnih prirodnih i gospodarskih zna čajki (regije), zaštićena područ ja (npr. nacionalni parkovi i parkovi prirode) i podru č  ja na kojima je opasno ili ograničeno kretanje građana. Konačno ovdje spadaju i podru č  ja istog načina korištenja, npr. gra đevinske, poljoprivredne i šumske površine. Suverenost pomorskih država na moru prostire se na njezino   priobalno more, uključujući i zračni prostor iznad njega, kao i dno i podzemlje tog mora. Priobalno more sačinjavaju u pravilu unutrašnje morske vode i teritorijalno more. Unutrašnje morske vode zatvara osnovna linija, koja spaja vanjske rtove poluotoka i otoka. Teritorijalno more u Jadranu je morski pojas čija širina iznosi 12 nautičkih milja, računajući od osnovne linije u pravcu otvorenog mora. Izvan vanjske granice teritorijalnog mora prostire se epikontinentalni pojas, koji obuhvaća samo morsko dno i podzemlje morskih prostora. Područ  ja međusobno dijele granice. U općem značenju granica je linija koja dijeli dva politička, prirodna, gospodarska ili druga prostora. U imovinsko-pravnom smislu granica znači pravno i stvarno prisutnu liniju ili liniju koja se može uspostaviti, a dijeli prava vlasništva.

20

U svakodnevnom govoru, kada se misli na liniju koja dijeli prava vlasništva, govori se o međi. Nazivi objekata. Mnogi živi ili neživi objekti imaju svoja imena ili nazive kojima se

međusobno razlikuju, pa njihovo unošenje na kartu čini kartografski prikaz informativnijim. Nazive topografskih objekata - zemljopisne nazive ili toponime (gr č. topos – mjesto, kraj + onoma – ime, naziv) dijelimo na: 1. oronime (gr č. oros – brdo) ili nazive pojedinih oblika reljefa Zemlje, 2. hidronime (gr č. hidro – voda) ili nazive voda, 3. regionime (lat. regio – oblast) ili nazive oranica, livada, pašnjaka, vo ćnjaka vinograda i šuma te ve ćih geografskih cjelina, 4. ekonime (gr č. oikos – ku ća) ili nazive naselja, 5. hodonime (gr č. hodos – put) ili nazive prometnica, 6. teritorionime (lat. territorium – zemljište) ili nazive pojedinih podru č  ja pod suverenom vlaš ću neke države ili s mjesnom samoupravom. Uvijek, osim kada to nije druga čije određeno važećim propisima, objekti koji se prikazuju na kartama nazivaju se onako kako ih zovu stanovnici, bez obzira na njihovu narodnu pripadnost. U praktičnoj primjeni to znači da se svi ve ći i srednji objekti nazivaju kako je općeusvojeno, dakle u obliku koji odgovara suvremenom književnom jeziku pojedine države. Mali objekti nazivaju se prema obliku u narodnom jeziku, tj. u narje č  ju i govoru toga kraja.

PRIKAZIVANJE TOPOGRAFSKIH OBJEKATA NA TOPOGRAFSKIM KARTAMA Prikazivanje naselja. Bitan činilac kvalitete kartografskog prikaza i time koli čine informacija što ju on sadrži jest mjerilo karte. Između mjerila i informacijskog

sadržaja karte postoje odre đeni, stupnjeviti odnosi. Naime, zbog ograni čenih veličina prirodnih i posebno izgra đenih objekata mogu u jednom mjerilu još biti prikazane npr. bitne detaljne karakteristike nekog malog i srednjeg objekta, a u drugom, vrlo bliskom sitnijem mjerilu one više ne mogu biti prikazane. Granicu mogućnosti prikaza određene kvalitete objekata nazivamo  prag mjerila. Pragom mjerila ozna čena je neophodna promjena najprije u kvaliteti samog objekta prikaza, a zatim i u kvaliteti kartografskog prikaza. U najkrupnijim mjerilima elementarni objekt prikaza jest zgrada sa svim detaljima. Smanjenjem mjerila zgrada   je najprije svedena na osnovni oblik a zatim se nekoliko zgrada u nizu ili skupu smatra jedinstvenim objektom. Daljim smanjivanjem mjerila sve zgrade u naselju smatraju se cjelinom i naposljetku samo najvažnija naselja objekt su kartografskog prikaza. Kartografski prikaz mijenja se od vrlo detaljnog tlocrtno i površinski vjerodostojnog prikaza, preko tlocrtno sli čnog prikaza svake zgrade i grupa zgrada do položajno vjerodostojnog prikaza naselja to čkastom signaturom. Prema tome, odlika topometrijskih karata jest iscrpan i realan, tlocrtno vjerodostojan prikaz svih i najmanjih objekata. One pružaju pouzdane podatke o dimenzijama objekata. Odlika topografskih detaljnih karata jest tlocrtno sličan prikaz svih objekata

21

koji čine za svako naselje karakteristi čnu strukturu. Odlika topografskih preglednih i korografskih karata   jest prikaz bitnih karakteristika naselja kao cjeline i prikaz međusobnih odnosa naselja. Oblikovne karakteristike prikaza naselja razli čite su na topografskim kartama različitih mjerila. Na topometrijskim kartama zgrade su prikazane prvenstveno obrisima tlocrta. Po namjeni ili visini međusobno se razlikuju ispunjenjem tlocrta rasterom vidljivog uzorka, rasterom različite tonske vrijednosti ili različitim bojama. Na topografskim kartama do mjerila 1:100 000 samo samostalne velike zgrade prikazane su pojedina čno, crno ili tlocrtima ispunjenim bojom. Razmaknute i povezane zgrade odijeljene prometnicama prikazane su prvenstveno kao blok. Samostalne male zgrade i dijelovi nizova ili skupova zgrada prikazani su pravokutnom točkastom signaturom za zgradu. Za topografske karte u mjerilu 1:200 000 karakteristi čan je prikaz tlocrta pojednostavljenih blokova jezgre naselja I pojedina čan prikaz dijelova nizova ili skupova zgrada pravokutnom to čkastom signaturom za zgradu. Za topografske karte u mjerilu 1:250 000 i sitnijem karakterist čan je tlocrtni prikaz i aglomeracija naselja i prikaz kružnom ili pravokutnom to čkastom signaturom manjih naselja. Tlocrtne površine ispunjene su zasi ćenom bojom ili njenom nijansom dobivenom upotrebom rastera. Kružna signatura često je sastavljena od dvije koncentrične kružnice ili kružnice i kruga. Pravokutna ili kvadrati čna signatura često   je sastavljena od ispunjenog i oko njega opisanog pravokutnika ili kvadrata. Pri oblikovanju kružnih i pravokutnih signatura uzima se u obzir broj stanovnika naselja i/ili njegova centralna funkcija. Diferenciran prikaz svih sastavnih dijelova neke prometnice, npr. neke ceste (kolnik, rubna traka, rigol, traka ili uvala za stajanje, traka za mopede, bicikle i pješake, zelene površine i bankine) mogu ć je samo na topografskim kartama u najkrupnijem mjerilu. Na topografskim kartama krupnog i srednjeg mjerila, objekt prikaza jest cesta kao cjelina, najprije tlocrtno vjerodostojno a zatim tlocrtno slično. Daljim smanjivanjem mjerila objekt kartografskog prikaza jest mreža najvažnijih cesta. Prikazivanje

prometnica.

Slično je i s prikazom ostalih prometnih objekata. Neki od njih ve ć se na kartama u najkrupnijim mjerilima svode na liniju (npr. elektro-energetski vod) ili to čku (npr. prometni znak). Na topografskim kartama najkrupnijeg mjerila cjelovit prikaz ceste sastoji se od prikaza pojedinih sastavnih dijelova (površina), me đusobno odvojenih linijama širine oko 0,1 mm. Iako se ovdje radi o vrlo detaljnom prikazu, iz njega ne mora biti vidljivo da li je prikazana magistralna, regionalna ili lokalna cesta, jer svaka od njih može biti izgrađena vrlo slično. Zato se podatak o društvenom i privrednom zna čenju prometnice pruža u obliku slovno-broj čane signature. Na primjer, signatura M 12 ili E 65, E 71 znači autocestu Zagreb - Karlovac.

22

Na topografskim kartama krupnog i srednjeg mjerila ceste se prikazuju kao cjelina, i to trolinijskom signaturom za autoceste s odvojenim kolnicima, a dvolinijskom i   jednolinijskom signaturom za ostale ceste i neutvr đene putove. U sitnim mjerilima prikazuje se samo mreža najvažnijih cesta i to naj češće jednolinijskom signaturom. Stvarni izgled ceste i njene prometne mogu ćnosti mogu biti izra đeni samom linijskom signaturom a mogu se izraziti i dodatnom alfanumeri čkom signaturom. Na našim topografskim kartama linijskom signaturom razlikuju se autocesta s odvojenim kolnicima, autocesta s jednim izgra đenim kolnikom, suvremena cesta, cesta s osuvremenjenim kolnikom i cesta s kolnikom od tucanika (makadam). Uz linijsku signaturu stavlja se i slovno-broj čana signatura, kojom se pruža podatak o vrsti i širini kolnika. Na primjer znak A 12+12 zna či asfaltni kolnik širine dva puta po 12 metara. Posebnim, samo linijskim signaturama prikazani su bolji kolni put, obi čan kolni put, konjska staza, pješa čka staza i mjestimi čno neuočljiva pješačka staza. Prikazivanje voda. Kao i drugi odjeliti ili diskretni objekti, tako se i prirodni i izgrađeni

vodni objekti prikazuju na kartama svojim tlocrtima ili svedeni na objektne linije ili objektne točke, s pridruženim signaturama. Za odre đivanje visinskog (ili dubinskog) položaja pridodaju im se apsolutne ili relativne kote, rje đe izolinije (izohipse i izobate). Najmanji vodni objekt jest izvor , s određenom količinom vode u jedinici vremena, koji može biti stalan ili povremen. Podaci o izvoru mogu se prikazati točkastom (lokalnom) signaturom i opisnim dodatkom. Najmanji tokovi nastali od izvora ili oni koji nastaju oborinskom vodom ponekad mogu biti široki samo nekoliko decimetara i postupno se šire. Zavisno o mjerilu karte oni se prikazuju s jednom ili dvije linije, tlocrtno vjerodostojno ili signaturom (usp. tablicu 6). Postojanje malog vodotoka ili jarka uz neki ve ći objekt (put, cestu, željezni čku prugu) može biti samo naznačen prikladnim znakom, npr. kratkom vijugavom linijom. Prikazivanje zdenca ovisi o njihovoj važnosti. U vodom bogatim podru č  jima i u naseljima važni su javni bunari i oni na kojima se trajno mjeri vodostaj podzemne vode, te bunari s dermom izvan naselja jer su dobri orijentacijski objekti. U krajevima oskudnim vodom, npr. u kršu, od zna čenja je svaki bunar ili cisterna. Razina vode, pa tako i obalna linija razli čite su tokom godina pa i tokom jednog dana. Kod većih vodotoka može se snimljena obalna vodna linija, uz pomo ć podataka vodomjera, svesti na obalnu liniju koja bi bila za vrijeme srednjeg vodostaja. Suhi vodotoci (sušice) i podzemni vodotoci prikazuju se najšeš će isprekidano (crtkano) kako bi se naglasila njihova povremenost, odnosno nevidljivost. Na višebojnim kartama vode i njihovi nazivi prikazuju se u plavoj boji, kako bi se što bolje diferencirali od drugih grupa objekata. Tablica 6: Načini prikaza vodotoka na našim topografskim kartama

23

Mjerilo

1.25 000 1:50 000 1:100 000 1:200 000

Način prikaza do određene širine Tlocrtno Dvolinijskom vjerodostojno signaturom širine 0,55 mm preko 10 m od 5 do 10 m preko 25 m od 10 do 25 m preko 50 m od 25 do 50 m preko 100 m od 50 do 100 m

Jednolinijskom signaturom 0,18 mm do 5 m do 10 m do 20 m do 40 m

Prikazivanje vegetacije. Već od kraja 18. stoljeća topografske karte sadrže

diferencirani prikaz vegetacije: šuma (bjelogori čnih, crnogoričnih), vrištara, grmlja, parkova, voćnjaka, maslinika, vinograda, vrtova, oranica, hmeljišta, pašnjaka, livada, močvara i tresetišta. Po svom poretku signature za stablo i grm mogu biti to čkaste (lokalne), linearne i površinske, a za ostalo raslinstvo samo površinske. Da li će neka površina biti od susjedne u odnosu na raslinstvo diferencirana signaturom, ovisi prvenstveno od njene veličine. U pravilu pojedina signatura za raslinstvo primjenjuje se samo onda ako je površina parcele dovoljno velika da se ona može čitljivo u nju smjestiti. Ako se radi o izuzetno uočljivom i za orijentaciju uz pomoć karte neophodnu drvetu ili grmu, tada će se oni prikazati bez obzira na površinu koju zauzimaju. Za uspješniju diferencijaciju pojedinih vrsta raslinstva na kartama primjenjuju se, same ili u kombinaciji s crtanim signaturama, boje površina. Broj crtanih elementarnih znakova površinske signature smanjuje se pri upotrebi boja površina na jednu signaturu za pojedinu vrstu, koja se naziva  provodna signatura . Na topografskim kartama u mjerilima 1:500 000 i sitnijim prikazuje se još samo šuma, a u mjerilima 1:1 000 000 i sitnijim vegetacija se u pravilu ne prikazuje jer to uz prikaz reljefa hipsometrijskom skalom boja nije mogu će. Prikazivanje oblika reljefa Zemlje složen je kartografski zadatak jer se radi o

neprekinutom ili kontinuiranom trodimenzionalnom objektu. Prikazom treba kao prvo osigurati dovoljnu geometrijsku to čnost, kako bi se mogli izvoditi kartometrijski radovi, a zatim i što ve ću zornost, kako bi se lakše spoznali trodimenzionalni objekti prikazani u dvodimenzionalnoj ravnini. Reljef se na topografskim kartama najkrupnijeg i krupnog mjerila prikazuje izohipsama, kotama, signaturama i crtežom. Za postizanje zornosti često se primjenjuje fotiranje (sjenčanje). Na topografskim kartama srednjih i sitnijih mjerila reljef se često prikazuje hipsometrijskom skalom boja. U 19. i djelomično 20. stoljeću za prikaz reljefa primjenjivale su se šrafe. Izohipse su se pojavile na karti pred 400 godina a njihova široka prakti čna primjena u svjetskoj kartografiji traje više od 100 godina. Prikazivanje izohipsama i danas je najbolji način prikazivanja oblika reljefa Zemljine površine. Prikazivanje ove, tzv,

24

topografske plohe izohipsama omogu ćava niz metri čkih radnji i potpunu reprodukciju

geomorfoloških odnosa. Izohipse su zamišljene linije koje spajaju to čke jednake nadmorske visine. Analogno tome, izobate su zamišljene linije koje spajaju to čke jednake dubine. Zbog pogrešaka mjerenja i kartiranja, te zbog umanjenja pri prikazu na karti i s tim u vezi neophodnog pojednostavljivanja ili generaliziranja toka izohipsa, one odstupaju manje ili više od svog to čnog položaja. Bitno se razlikuju izohipse na topografskim kartama do mjerila 1:200 000 od izohipsa na kartama sitnijih mjerila. Ta se razlika ponekad i terminološki diferencira, pa se egzaktnim izohipsama nazivaju izohipse koje na svakom mjestu odgovaraju zahtijevanoj visinskoj to čnosti. Na topografskim kartama u mjerilu 1:200 000 do mjerila 1:1 000 000 izohipse se redovito dopunjuju ili nadomještaju drugim na činima prikazivanja površine Zemlje. U tim mjerilima izohipse poprimaju vrlo uop ćen ili generalizirani tok. Isticanje i naznačavanje oblika reljefa u ovom slu čaju je važnije nego njihov geometrijski prikaz. Zato se one nazivaju oblikovnim visinskim izolinijama. Još veći stupanj generalizacije izohipsa primjenjuje se na topografskim kartama u mjerilu sitnijem od 1:1 000 000, na kojima se visinska raš članjenost oblika reljefa Zemlje prikazuje hipsometrijskom skalom boja. U tom slučaju one ograni čavaju visinske stupnjeve, pa se nazivaju linijama visinskih stupnjeva. Osnovnim izohipsama nazivamo izohipse koje se nižu na me đusobnom visinskom razmaku koji odgovara odabranoj ekvidistanciji. Na topografskim kartama redovito se svaka peta ili deseta, rje đe svaka četvrta izohipsa iscrtava nešto deblje od ostalih, a uz to im se pridružuje broj koji ozna čava njihovu visinu, tj. kota izohipse. Time se postiže bolja preglednost i upotrebljivost prikaza. U njema čkoj stručnoj li_teraturi ove izohipse nazivaju se "die Zählhöhenlinien", a u nas se nazivaju glavne izohipse. Na nekim mjestima, gdje zbog posebnosti dijela topografske plohe osnovne izohipse ne mogu osigurati potpunu geometrijsku to čnost, konstruiraju se  pomoć ne izohipse. Geometrijska svojstva prikaza oblika reljefa Zemlje izohipsama i mogu ćnost izazivanja prostornog, zornog utiska ovise o izabranoj ekvidistanciji. Pri njezinu izboru mora se voditi računa o mjerilu karte, nagibima, padina, veli č ini i protezanju  oblika i sustavu mjera. Krupnije mjerilo omogućava izbor manje ekvidistancije, pa time prikaz izohipsama, uz određenu točnost izmjere, može biti točniji i cjelovitiji. Izbor ekvidistancije ovisan je o nagibima padina oblika reljefa iz grafi čkih razloga. Minimalni horizontalni razmaci izohipsa kod najstrmijih oblika ne smiju biti manji od onih kod kojih se izohipse pri iscrtavanju i umnožavanju mogu jasno medusobno razlučiti. Kada su u nekom krajoliku zastupljeni veliki, blago jednoli čno zaobljeni oblici reljefa, koji se uz to protežu na ve ćim površinama, mogu ća je primjena ve će ekvidistancije. Nasuprot tome, mali i vrlo raš članjeni oblici zahtijevaju primjenu manje ekvidistancije  jer će samo na taj na čin biti moguće obuhvatiti izohipsama sve bitne detalje.

25

Pri izboru ekvidistancije ovisno o sustavu mjera vezani smo na metarski sustav i zahtjev za praktičnosću upotrebe prikaza izohipsama. Zbog toga ekvidistancija mora biti brojčano jednostavna, lako zbrojiva i djeljiva. Četverostruki ili peterostruki umnožak ekvidistancije mora biti jednostavan broj. Empirijska formula za izbor ekvidistancije po Imhofu (1965) glasi e = n log n tgαmax gdje je

mx

=±

Σ

ε x2 n

u je faktor umanjenosti α je maksimalni kut nagiba padina Na našim topografskim kartama ekvidistancija osnovnih i glavnih izohipsa za topografsku kartu 1:25 000 (TK 25) jest 10 i 50 m, za TK 50 20 i 100 m, za TK 100 20 i 200 m i za TK 200 100 i 500 m. Kote su brojevi koji zna če visine pojedinih točaka na površini Zemlje. Kod nas se

apsolutne visine točaka odnose na srednju razinu Jadranskog mora. Osim to čaka kotiraju se i izohipse. Kote u prikazivanju topografske plohe poma~u prikazivanju izohipsama na svim mjestima koja bi zbog posebnosti oblika ili posebnosti samog prikazivanja izohipsama ostala neobuhva ćena. Osim u zajednici s izohipsama kote se samostalno primjenjuju za visinski prikaz ravnice, pojedinih točaka izgrađenih objekata i karakteristi čnih mjesta u vodotocima. Kote izohipsa predstavljaju svojevrsnu mjernu skalu. Njihov raspored treba biti takav da se, uzimajući u obzir postojanje kota pojedinih to čaka, sa što manje ponavljanja postigne mogućnost lagane upotrebe izohipsa kao mjerne skale. Signature se primjenjuju za prikazivanje velikog broja malih prirodnih oblika i oblika

nastalih nasipavanjem i otkopavanjem, koji se ne mogu prikazati izohipsama ni onda kada se zahvaljuju ći krupnom mjerilu može izabrati vrlo mala ekvidistancija. Takvi oblici, u koje spadaju prirodni i umjetni pokosi, kamenolomi i šljun čare, odroni i klizišta, mali krški oblici, točila i sipari, morenski nasipi, oblici na površini ledenjaka, eolski i vulkanski mali oblici, prikazuju se signaturama. Signature za ove male oblike razlikuju se od signatura za izgra đene male objekte jer  im oblik i veličina nisu unaprijed odre đeni, već ovise o samom obliku reljefa Zemlje. Za oblikovanje signatura kao grafi čki element primjenjuje se naj češće sistem paralelnih jednoličnih crtica ili sistem paralelnih klinastih crtica, koje se nazivaju šrafe ili klinaste šrafe. Za površine koje imaju posebnu pojavnu sliku, npr. površine sipara, kamenoloma, šljunčara, pješčanih oblika i sl., osim šrafa iii umjesto njih upotrebljavaju se površinske signature.

26

Grafički elementi od kojih su površinske signature sastavljene jesu mali trokutasti, četverokutasti ili okrugli poop ćeni znakovi za kršje ili šljunak ili to čke kao poopćeni znak za pijesak. Crtež stijena primjenjuje se za prikaz ve ćih, potpuno ogoljelih stjenovitih površina,

koje su obično vrlo strme i ne mogu se dobro prikazati izohipsama. Javljaju se u najvišim dijelovima planina, zatim u usje čenim dolinama i na strmi obalama. Manji stjenoviti oblici susre ću se posvuda. Na topografskim kartama u mjerilima sitnijim od 1:10 000 dobar prikaz stjenovitih oblika moguć je samo kombinacijom prikaza izohipsama i prikaza crtežom poopćenog stvarnog izgleda stijena. Pri ovoj kombinaciji ekvidistancija izohipsa redovito je veća nego ekvidistancija izohipsa za prikaz susjednih nestjenovitih površina. Crtežom stijena nastoji se prikazati njihova struktura i pružanje slojeva, a osim toga variranjem širine crta dijelova crteža nastoji se posti ći i prostorna zornost prikaza. Višetonski prikaz  oblika reljefa Zemlje, koji općenito nazivamo fotiranje i posebno

sjenčanje, nije geometrijski egzaktan kao prikaz izohipsama, ali može bitno pomo6i stvaranju zornog prikaza trodimenzionalnih oblika. Prikaz može biti izveden po principu "što strmije, to tamnije", dakle uzimaju ći u obzir nagibe padina, zatim uzimajući u obzir sjene koje bi nastale uz pretpostavljeno koso osvjetljenje i kombiniranjem obiju metoda. Šrafe za prikaz oblika reljefa Zemlje uveo je Georg Lehmann 1799. godine. Njegova metoda osniva se na principu "što strmije, to tamnije", uz pretpostavku vertikalnog osvjetljenja. Prema tome, strmiji oblici bit će odgovarajućim šrafama nagiba prikazani tamnije od blaže nagnutih oblika. Šrafe nagiba su redovi crtica smještenih jedna do druge u smjeru padnica. Širina (debljina) proporcionalna im je kutu nagiba padina, pri čemu je suma širine i međuprostora konstantna. Dužina crtica odgovara stvarnom ili zamišljenom horizontalnom razmaku ekvidistantnih izohipsa. Prikaz šrafama može se izvesti i uz pretpostavku kosog postranog osvjetljenja i tada se one nazivaju šrafe sjena. Hipsometrijskom metodom prikazivanja reljefa Zemlje zornost visinskih odnosa

nastoji se posti ći bojenjen intervalnih površina izme đu izohipsa. Razli čite boje za pojedine površine izabiru se po odre đenim principima. U 19. stoljeću primjenjivala se skala boja sastavljena po principu "što više, to tamnije", koja se sastojala od ovih boja: žuta, svjetlocrvena, svjetlosme đa, maslinastozelena, zelena, plavozelena, ljubi časta i purpurna. Ovoj skali uskoro je suprotstavljena skala boja sastavljena po principu "što više, to svjetlije", koja se sastojala od ovih boja: siva, sivozelena, žuta, bijela. Danas je u upotrebi naj češće hipsometrijska skala, koja se sastoji od ovih boja: plavozelena (0-100 m), žutozelena (100-200 m), žuta (200-500 m), svjetlosme đa (500-1000 m), smeđa (1000-2000 m), crvenosme đa (2000-4000 m) i sme đecrvena (iznad 4000 m).

27

Posebna skala boja nastaje ako se uzmu u obzir stvarne boje tla promatranog iz daljine i u kombinaciji s fotiranjem nastoji dobiti što prirodniji izgled reljefa Zemlje. Ova tzv. skala zra čne perspektive, koju je po principu "što dalje, to magli čatije" razvio prof. Eduard Imhof (1965), sadrži ove boje koje prelaze jedna u drugu: sivozelenoplava, plavozelena, zelena, žutozelena, žuta, crvenkastožuta. Skala boja za prikaz dubinskih odnosa voda izvodi se naj češće varijacijom plavih tonova po principu "što dublje, to tamnije". Prikazivanje podru č  ja granicama. Za granicu kao liniju logično se u kartografskom

prikazu primjenjuje grafi čki element linija. Medutim, potreba da se me đusobno razlikuju granice koje ome đuju područ ja različite vrste nalaže preoblikovanje linije u linijsku signaturu. Pri tome se varira širina linije, stvaraju se to čkaste linijske signature, signature se sastavljaju kombinacijom crtica i to čkica, crtica s popre čnim crticama i na kraju i točkama između i sl. Posebna karakteristika prikaza granice jest, da se one ponekad djelomi čno iscrtavaju u mjeri koja omogu ćava njihovo nedvosmisleno čitanje kao da su cjelovito prikazane. Obično se granice prikazuju djelomi čno kada se poklapaju s vodenim tokom.

KARTA KAO ZNAKOVNI MODEL Prikaz crtežom podru č  ja u kojem trajno ili povremeno živi, vjerojatno je starije čovjekovo umijeće od umijeća pisanja. Od prvih nacrtanih izgleda krajolika ili veduta, crtani prikazi razvili su se postupno u karte kao posebne tlocrtne prikaze objekata Zemljine površine, izra đene po određenim principima i metodama uz upotrebu odgovaraju ćih tehničkih (tehnoloških) sredstava. Na karti je preslikan dio prostorne stvarnosti, pa ih neki nazivaju slikama krajolika. No kako karte nastaju na druga čijim principima nego slika (fotografska ili umjetni čka) krajolika, uz pomoć posebnog sustava znakova, to se za karte kaže da su one znakovni modeli krajolika.

KARTOGRAFIKA TOPOGRAFSKIH KARATA Kartografika je poseban (kartografski) na čin prikazivanja prostornih objekata. To je znakovni sustav koji obuhva ća: - kartografske znakove i medusobne odnose znakova (sintakti čka dimenzija); - odnose znakova prema prikazanim objektima (semanti čka dimenzija) I - odnose korisnika prema znakovima (pragmati čka dimenzija). Na topografskim kartama prikazuje se velik broj informacija o stvarnim, vidljivim općegeografskim ili topografskim objektima. Oblici reljefa, vode, raslinje, naselja, prometnice i granice imaju na topografskim kartama jednaku važnost.

28

Na topografskim kartama u kartografiku spadaju osnovni geometrijsko-grafi čki elementi: točka, linija i površina, te kartografski znakovi koje, kada se primjenjuju za prikaz položaja i kvalitete objekta, nazivamo signaturama. Kartografiku nadalje sačinjavaju: rasteri, čiji je poseban slučaj višeton, koji može poslužiti za zorni prikaz oblika reljefa, zatim kao samostalni element treba uklju čiti boju i obvezatno pismo za opis i imena objekata na karti. Kroz povijest su topografske karte za podru č je Hrvatske, prvo kao izvorne rukopisne, a zatim kao tiskom umnožene karte, dostigle kvalitetu visoke razine. Kartografika, prostorna određenost, mjerilo, znakovnost modela, to čnost i cjelovitost te estetika dostigli su na kartama vrlo visoku razinu, no sve to primjereno klasi čnim fotomehaničkim postupcima izradbe karata. Posljednjeg desetlje ća ti su postupci u velikoj mjeri zamijenjeni digitalnima. Između pojedinih kartografskih klju čeva primjenjenih na topografskim kartama koje su prikazivale podru č je Hrvatske postoje znatne razlike u broju znakova te njihovu izgledu i veli čini (vidi tablicu 1). Mnogi stari znakovi su izostavljeni, a uvedeni su novi. Tonovi boja su izmijenjeni, a po čela se primjenjivati i naran častocrvena boja. Prešlo se na novu vrstu pisma za imena na karti - grotesk. Sve to rezultat je pojave novih objekata na zemljištu, osuvremenjivanja sadržaja karte, uvo đenja graviranja umjesto crtanja i većih mogućnosti reprodukcije. Tablica 7. Kartografski ključevi prema godini i mjestu izdanja, broju signatura, boja i vrsta slova za imena na topografskim kartama. Godina izdanja Mjesto izdanja 1917. 1934. 1939. 1946. 1952. 1962. 1965. 1981. * Na ćirilici

Solun Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd

Broj znakova

Broj boja

217 235 308 289 260 272 293 327

4 4 5 6 6 6 6 7

Broj vrsta slova 5* 5 3 3 4 3 3 3

Nova kartografika u pravilu se povezuje samo uz suvremenu tehnologiju digitalne kartografije. Usprkos novoj eri geografskih informacijskih sustava te nove namjene i upotrebe karata, ne smije se izgubiti iz vida zna čenje tradicionalne kartografije i upotrebe karata prije ra čunala. Osobito se ne smije zanemariti naslije đeni spektar  potpuno utemeljenih sredstava kartografskog prikaza te temeljito izgra đenih sredstava kartografskog izražavanja, koja imaju dragocjene izvore i podrijetlo. Kartografika se mijenja pod utjecajem duha vremena, nadalje pod utjecajem geoinformacijskih sustava te s obzirom na upotrebu karata. Do sada je kartografika topografskih karata bila primjerena klasi čnim fotomehaničkim kartografskim postupcima. Danas, kada su aktualni digitalni postupci, potrebno ju je mijenjati. Zbog

29

navedenih utjecaja nužno je postaviti po čela nove kartografike, koja će biti potpuno u sukladnosti suvremenoj komunikaciji i vizualizaciji prostora.

Današnje stanje kartografike na topografskim kartama Republike Hrvatske Kartografska je djelatnost do 1990. godine bila vezana uz vojne ustanove izvan Hrvatske, tako da su sva izdanja topografskih karata pripadala proizvodnji tadašnjeg Vojnogeografskog instituta u Beogradu. Stoga su se ondje nalazili izdava čki i reprodukcijski originali za topografske karte od mjerila 1:25 000 do 1:500 000, a Hrvatska je raspolagala samo odre đenim brojem otisaka tih karata. U početku je jedna od najvažnijih zada ća bila osigurati za podru č  je samostalne Republike Hrvatske i njezino pograni čno područ  je nekoliko primjeraka svake topografske karte najnovijeg izdanja. Vrlo brzo se pokazalo da obi čno fotokopiranje, pa čak ni u boji, ne može zadovoljiti potrebe vojske u ratu, te se pristupilo bržem i ekonomičnijem načinu njihova umnožavanja. Na prijedlog Geodetskog fakulteta Ministarstvo obrane Republike Hrvatske pokrenulo je po četkom 1992. godine postupak faksimilskog izdavanja topografskih karata njihovim skeniranjem i izradom reprodukcijskih originala za četverobojni tisak. Tim se postupkom ne izra đuju pravi faksimili, jer su promijenjeni: - cjelokupni izvanokvirni sadržaj; - nazivi listova prema novom preglednom listu; - imena pojedinih naselja i objekata sukladno hrvatskom jeziku. Osim toga, dodana je granica izmedu Republike Hrvatske i drugih država nastalih raspadom Jugoslavije. Na faksimilskim izdanjima Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH) nema namjernih promjena primijenjene kartografike s obzirom na izdanja Vojnogeografskog instituta. Me đutim, primjetna je slabija oštrina otisnutih to čkastih i linijskih signatura te imena na karti. To se dogodilo zbog izrade izvadaka boja, tj. reprodukcijskih originala za četverobojni ofsetni tisak, a izvorno je ta karta otiskivana u šest boja. Tako su svi objekti na karti sastavljeni od više boja (dvije, tri ili četiri), ali   je to posebno smetajuće na točkastim i linijskim signaturama te imenima na karti. Oni su sastavljeni od skeniranjem odre đenih tonskih vrijednosti rastera četiriju osnovnih boja, a ne kao na izvorniku, gdje su bili izvedeni u punoj tonskoj vrijednosti  jedne od raspoloživih šest boja. U tablici 8 uspore đene su primijenjene boje i tonske vrijednosti rastera izabranih signatura na izvornom izdanju karte Vojnogeografskog instituta i faksimilskom izdanju MORH-a. Imena na karti, izvorno u crnoj, na faksimilima su otisnuta, jednom preko druge, crnom, plavom, purpurnom i žutom bojom. Imena voda, izvorno plava, na faksimilima su izvedena plavom i purpurnom. Tablica 8. Usporedba primijenjenih boja i tonskih vrijednosti rastera izabranih signatura na izvornom izdanju karte Vojnogeografskog instituta i faksimilskom izdanju Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Signatura

Boje i tonska vrijednost (%) primijenjenog rastera Izvorno izdanje (tiskano Faksimilsko izdanje 1981.) tiskano 1994.

30

izvor grmlje crkva izohipsa

plava (100 %)

plava (100 %), purpurna 30 % tamnozelena (100 %) plava (80 %) žuta 40 % narančastocrvena (100 %) purpurna (80 %) žuta 100 % smeđa (100 %) purpurna (30 %) žuta (80 %)

Kartografika primijenjena na tim kartama odre đena je prema postoje ćem priručniku "Topografsko znakovlje na zemljovidima mjerila 1:25 000, 1:50 000, 1:100 000 i 1:200 000" (Križovan 1993), koji je izra đen u analognom i digitalnom obliku. Usporedbom toga kartografskoga klju ča s ključem Vojnogeografskog instituta iz 1981. godine može se zaklju čiti da u kartografici nema razlika. Priru čnik obuhvaća 327 signatura i 3 vrste slova, a ostvaren je primjenom 7 boja. Razlika je u imenovanju i objašnjenju pojedinih objekata sukladno hrvatskom jeziku. Državna geodetska uprava naru čila je krajem 1994. godine Studiju o nadomještanju reprodukcijskih izvornika i obnavljanju topografskih zemljovida, koja je završena u lipnju 1995. godine i kojom su predložene metode obnavljanja i umnožavanja topografskih karata. Izradu te studije vodila je tvrtka GEOFOTO iz Zagreba u suradnji s Geodetskim fakultetom iz Zagreba, Landestopographie iz Berna, ITC iz Enschedea i Zavodom za fotogrametriju iz Zagreba. Rezultat Studije o nadomještanju reprodukcijskih izvornika i obnavljanju topografskih zemljovida bio je prijedlog novog Hrvatskog topografskog zemljovida 1:25 000 (HTZ 25). Taj zemljovid obuhva ća najbitnije informacije o topografiji površine Zemlje u digitalnom obliku. Analitičko-digitalni postupci osiguravaju trodimenzionalni prikaz, niske troškove održavanja zemljovida te izravno preuzimanje podataka za Topografsko-informacijski sustav 1:25 000 Republike Hrvatske. Novi pristup izradi topografskih karata traži izmjenu i dopunu postoje ćega kartografskoga ključa, što je u Studiji dijelom i napravljeno. Tako su za prikaz prometnica primijenjene žuta boja za glavne regionalne putove, crvena za magistralne, a narančasta za autocestu. Takav prikaz , olakšava čitanje karte i snalaženje pomo ću nje. Nadalje, željezni čke pruge prikazane su samo crnim linijama, jednostrukim ili dvostrukim, ovisno o broju kolosijeka. Prikazi nasipa uz prugu signaturama su izostavljeni jer su prikazani tehnikom sjen čanja. To rješenje nije najbolje, jer korisnik karte nema dojam je li prikazan nasip ili usjek. Bolje rješenje bi bila kombinacija prikaza odgovaraju ćom signaturom i sjen čanjem. Glede raslinja, travnata područ  ja nisu prikazana posebnim točkastim znakom, a vo ćnjaci su prikazani bez obrisa s točkastim rasterom vidljive strukture u zelenoj boji, kako je to prikazano i na švicarskim kartama. Za prikaz vinograda primijenjen je znak kolja u zelenoj boji koji se upotrebljava na francuskim kartama, a sli čan je znak bio na kartama VGI-a za hmeljišta. Elektri čni vodovi visokog napona prikazani su crnom linijom crta-točka-crta za razliku od dosadašnjih linija sa strelicama. Reljef je prvi put kod nas na topografskoj karti mjerila 1:25 000 prikazan pomo ću tehnike sjen čanja. Naime, pomoću digitalnog modela reljefa mogu će je vrlo brzo i kvalitetno izraditi

31

takav prikaz. Ipak neki objekti, kao npr. nasipi, usjeci, stijene, vrta če, prijevoji i slično, ne mogu biti sjenčanjem dovoljno odre đeni pa bi ih trebalo dodatno prikazati odgovarajućim signaturama. Mnogobrojne pozitivne ocjene koje je dobila TK 25 Vojnogeografskog instituta, nameću potrebu njezine maksimalne upotrebe i pri izradbi nove topografske karte u mjerilu 1:25 000. Razlike u kartografskom klju ču primijenjene na HTZ 25 bile su uvjetovane specifi čnostima kompjutorske obradbe. Probni višebojni otisci prijedloga HTZ 25 izvedeni su petobojnim ofsetnim tiskom u šest razli čitih kombinacija boja. Ta   je probna karta pokazala potrebu za izradom novog računalom podržanoga kartografskoga ključa za mjerilo 1:25 000, a potom i druge u nizu mjerila topografskih karata. Godine 1998. Državna geodetska uprava naru čila je za civilne potrebe izradu Topografskih karata 1:25 000 (TK 25). Te se karte izra đuju prema novoj, zasada radnoj i još službeno neusvojenoj verziji -1.5, zbirci znakova "Kartografski klju č za topografsku kartu 1:25 000" (Zavod za fotogrametriju 2000). Prema tom prijedlogu oblikovani su, dijelom radi kataloga objekata koji sadrži nove objekte, a dijelom za potrebe digitalne kartografije i tehnologije GIS-a, 43 potpuno nova znaka, a 9 ih je znatnije promijenjeno s obzirom na znakove iz Topografskog znakovlja iz 1993. Godine 1999., iako su pregovori zapo čeli još 1995., MORH naru čuje izradu obnovljenih vojnih Topografskih kartata 1:25 000 (VTZ 25). Te karte izra đuju Zavod za kartografiju i tvrtka KLK prema postoje ćem priručniku "Topografsko znakovlje na zemljovidima mjerila 1:25 000, 1:50 000, 1:100 000 i 1:200 000" (Križovan 1993).

Izvadak koji se odnosi na topografsku izmjeru i topografske karte (www.dgu.hr) PRAVILNIK  O NAČINU TOPOGRAFSKE IZMJERE I O IZRADBI DRŽAVNIH ZEMLJOVIDA

I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim pravilnikom propisuju se metode topografske izmjere, sadržaj i na čin izradbe državnih zemljovida, obvezatni za sve fizi čke i pravne osobe koje obavljaju poslove državne izmjere i katastra nekretnina. Članak 2. Državne zemljovide izra đuju fizičke i pravne osobe posebno ovlaštene za poslove državne izmjere i katastar nekretnina. Državna geodetska uprava planira i provodi programe izradbe državnih zemljovida i provodi nadzor nad izradbom tih programa u pojedinim fazama izvođenja radova i njihovu provjeru. Članak 3.

Osnovni su državni zemljovidi: - hrvatska osnovna karta u mjerilu 1:5 000, iznimno u mjerilu 1:10 000 za podru č ja manje gospodarske važnosti (HOK 5/10) - detaljna topografska karta u mjerilu 1:25 000 (TK 25).

32

Ostale službene topografske i pregledne karte izra đuju se po potrebi iz topografskokartografske baze podataka ili na temelju osnovnih državnih zemljovida. Službene tematske karte moraju kao osnovu upotrebljavati sadržaj službenih zemljovida. Izostavljanje dijela sadržaja službenih zemljovida radi preglednosti odobrava ravnatelj Državne geodetske uprave sukladno članku 15. Pravilnika o na činu čuvanja i korištenja dokumentacije i podataka državne izmjere i katastra nekretnina. Članak 4. Pojedini pojmovi i kratice upotrijebljeni u ovome pravilniku imaju sljede će značenje: - Topografska izmjera prikupljanje je i obradba podataka o krajoliku ili topografskim objektima geodetskim metodama. - Digitalni model reljefa (DMR) ozna čuje brojčani zapis položajno i visinski odre đenih točaka i geometrijskih elemenata koji prikazuju reljef zemljišta i iz njih izra čunan matematički model površine Zemlje. - Zračne snimke zapisi su podataka o elektromagnetskome zra čenju zemljine površine i objekata na njoj, u analognome ili digitalnome obliku, dobiveni razli čitim tehnikama (fotografski, skeniranjem...). - Aerofotogrametrijske snimke (aerosnimke) zra čne su snimke snimljene mjernim kamerama iz zrakoplova. - Satelitske snimke zra čne su snimke snimljene iz satelita (svemira). - Mjerna kamera analogna je ili digitalna fotogrametrijska kamera s poznatom unutarnjom orijentacijom (elementi se odre đuju kalibriranjem). - Aerotriangulacija (blok-aerotriangulacija) metoda je odre đivanja elemenata vanjske orijentacije snimaka, orijentacijskih i stalnih geodetskih i me đnih točaka iz fotogrametrijskih mjerenja. - Fotokarte su aerofotogrametrijske snimke prevedene metodom redresiranja u strogo vertikalne snimke. - Ortofotokarte su prevedene fotogrametrijske snimke iz centralne ili druge poznate  projekcije u ortogonalnu. - »CROTIS« ozna čuje Topografsko informacijski sustav Republike Hrvatske – model topografskih podataka - »DOF« označuje digitalnu ortofotokartu - »HOK« ozna čuje hrvatsku osnovnu kartu u mjerilu 1:5000 ili 1:10 000 (HOK 5 ili HOK  10) - »TK« ozna čuje detaljne topografske karte u mjerilima od 1:25 000 do 1:200 000 (TK 25 do TK 200) - »PTK« ozna čuje pregledne topografske karte u mjerilima od 1:300 000 i sitnijim (PTK  300, PTK 500,...) - »STOKIS« ozna čuje službeni topografsko-kartografski informacijski sustav - »GPS« označuje globalni pozicijski sustav. II. TOPOGRAFSKA IZMJERA Članak 6. Topografska izmjera obuhva ća pripremu, terensko odre đivanje dopunskih geodetskih točaka, snimanje zemljišta, kartiranje odnosno prikupljanje podataka o prirodnim i izgrađenim objektima i podru č jima. Podaci topografske izmjere osnova su za uspostavljanje topografsko-kartografske baze

33

 podataka, izradbu i održavanje državnih zemljovida te izradbu DMR. Topografska izmjera izvodi se geodetskim metodama (fotogrametrijom, ortogonalom, tahimetrijom, nivelmanom, trigonometrijskim mjerenjem visina, globalnim sustavima za odre đivanje položaja i dr.). 1. FOTOGRAMETRIJSKE METODE IZMJERE Članak 7. Fotogrametrijske metode osnovne su metode izmjere, a za izmjeru se upotrebljavaju: aerosnimke cikli čkog i drugih snimanja, satelitske snimke, radarska i laserska mjerenja. 1.1. Ciklič ko fotogrametrijsko snimanje

Članak 8. Cikličko fotogrametrijsko snimanje teritorija Republike Hrvatske izvodi se iz zraka u mjerilu snimanja ne sitnijem od mjerila 1:20 000 (za intravilan gradova snimanje se izvodi u krupnijim mjerilima) svakih 5 godina. Područ  je cikličkog fotogrametrijskog snimanja iz zraka određuje ravnatelj Državne geodetske uprave godišnjim planom. Članak 9. Cikličko fotogrametrijsko snimanje iz zraka osnova je za izradu i održavanje HOK-a i TK  25, prikupljanje podataka (stereoizmjeru) za potrebe topografske baze prema modelu  podataka CROTIS i izradbu fotokarte ili ortofotokarte u mjerilima 1:5000, 1:10 000 i 1:25 000. 1.6 Izmjera i kartiranje

Članak 16. Iz orijentiranih stereoparova (stereomodela) na stereoinstrumentima izmjerom se kartir aju topografski objekti pridruživanjem objektnim cjelinama, skupinama i objektnim vrstama (klasama) sukladno modelu podataka CROTIS. Kartira se odvojeno visinski (za DMR) i  položajni sadržaj stereomodela s izravnim vektorskim zapisom u državnome koordinatnom sustavu. Prikupljanje, obradba, prikazivanje i digitalni zapis izmjerenih podataka izvodi se prema Katalogu kartiranja izra đenomu prema modelu podataka CROTIS-a sukladno potrebnomu kartografskom sadržaju. Postupci tijekom orijentacije stereoparova i izmjere zapisuju se u propisanome obliku (registar orijentacije i radni list – prilog br. 4). Točnost podataka fotogrametrijske izmjere iskazuje se srednjim pogreškama apsolutne orijentacije stereomodela izra čunanim na temelju odstupanja na četiri i više dobro raspoređene orijentacijske to čke. Srednje pogreške apsolutne orijentacije stereomodela moraju biti manje od ± 0.15 m za HOK i ± 0.35m za TK 25. To čnost topografskih podataka za topografsko-kartografsku bazu podataka i izradbu TK 25 iskazana srednjom pogreškom mora biti manja od ± 1m za izgra đene i dobro definirane objekte i ± 3 m za prirodne loše definirane objekte. Članak 17. DMR je dio topografsko-kartografske baze podataka i izra đuje se u dvije razine to čnosti: - za HOK u referentnome mjerilu 1:5000/1:10 000 - za TK u referentnome mjerilu 1:25 000 prema modelu podataka CROTIS-a. Visinska izmjera stereomodela za DMR Zemljine površine obuhva ća: - Raster visinskih to čaka koji se mjeri u profilima na razmaku 25-30m. U raslinjem obraslome zemljištu, razmak može biti do 120 m.

34

- Prijelomnice kojima se opisuju neizrazite promjene nagiba padine, pretežito prijelomi kao npr. grebeni, usjeci, nasipi, obale, a prepoznaju se kao lom terena. - Linije oblika kojima se opisuju blagi oblici terena npr. najdublja linija u plitkome jarku, najviša linija duž hrpta padine. U prikazu terena pokazuju blagu promjenu. - Pojedinačne markantne to čke kojima se opisuju vrh brda, glavica, najniže to čke korita,  ponikva i sedlo, to čake koje se prikazuju na karti sukladno kartografskomu klju ču (raskrižja, nasipi, kote u ravni častome terenu i dr.) i to čke na optimalnome razmaku koje osiguravaju visine gdje teren ne opisuju linije oblika (npr. dno široke udoline). Provjera izmjerenih podataka izvodi se programima koji interpoliraju izohipse (za  provjeru vizualne vjernosti oblika) i omogu ćavaju otkrivanje grubih pogrešaka. Točnost digitalnog modela reljefa ovisi o obliku (ravni čast, brežuljkast ili brdovit) i  pokrivenosti terena raslinjem i iskazuje se prosje čnim odstupanjem interpoliranih visina od stvarnih.  Najveća odstupanja moraju biti manja od 1.5 m za HOK i 3 m za TK 25. Članak 18. Dijelovi zemljišta koji nisu vidljivi u stereomodelima (raslinje, duboke sjene, oblaci…) dopunjuju se drugim snimanjima ili drugim metodama. Provjera podataka kartiranja izvodi se terenskom usporedbom iscrtanog sadržaja topografske izmjere sa stvarnim stanjem, a istodobno se izvodi i dopuna karte sadržajem koji nije kartiran (vrste vodova i stupova, zgrade, ceste, toponimi i dr.).

2. OSTALE GEODETSKE METODE IZMJERE Članak 19. Ostale su geodetske metode izmjere ortogonal, tahimetrija, trigonometrijsko odre đivanje visina, nivelman i globalni sustavi za odre đivanje položaja (GPS). Te metode izvode se mjerenjem detalja odnosno objekata pojedina čnim točkama, nejednoli čno raspoređenim točkama u profilima, karakteristi čnim linijama i točkama reljefa. Mjerenje se izvodi neposrednim odre đivanjem koordinata to čaka u prostoru (GPS-om) ili sa stalnih geodetskih to čaka i poligonske mreže to čaka razvijene tako da se s njih može snimiti predviđeni teren. Točnost određivanja poligonske mreže i pojedina čnih točaka te njihova gusto ća moraju zadovoljavati zahtjeve odre đene topografske karte. Kartiranje se izvodi sukladno modelu podataka CROTIS.  Na ostale metode izmjere primjenjuju se na odgovaraju ći način odredbe članaka 16. i 17. Članak 20. Podaci za topografsku izmjeru mogu se prikupljati iz postoje ćih planova i karata te digitalnih podataka ako po to čnosti odgovaraju topografskoj karti koja se izra đuje. Podaci se   preuzimaju sukladno strukturi topografsko-kartografske baze podataka i potrebnom kartografskom sadržaju. Prije uporabe obvezatna je provjera to čnosti takvih podataka metodama propisanim u člancima 22., 23. i 24. ovoga pravilnika, a pri preuzimanju podataka primjenjuju se na odgovarajući način odredbe članaka 16. i 17. ovoga pravilnika.

3. DIGITALNI PODACI ZA TOPOGRAFSKOKARTOGRAFSKU BAZU PODATAKA Članak 21.

35

Digitalni podaci topografske izmjere, osim propisane strukture, moraju zadovoljavati norme razmjenskih formata za slovno-broj čane i grafičke kodne sustave te zahtjeve topografsko-kartografske baze podataka. 4. KONTROLA TOPOGRAFSKE IZMJERE Članak 22. Kontrola topografske izmjere izvodi se fotogrametrijskim metodama i terenskom izmjerom kontrolnih profila. Predvi đa se projektnim zadatkom, a izvodi je Hrvatski geodetski institut ili fizičke i pravne osobe koje obavljaju poslove državne izmjere i katastra nekretnina. Izvješće o kontroli topografske izmjere izra đuje se u obliku elaborata sa svim izmjerenim  podacima, izra čunima i analizama. 4.1. Fotogrametrijska kontrola topografske izmjere

Članak 23. Fotogrametrijska kontrola topografske izmjere obuhva ća izjednačenje aerotriangulacije, orijentaciju proizvoljno izabranih stereomodela i kartiranje. Računanje aerotriangulacije kontrolira se nezavisnim izjedna čenjem mjerenih slikovnih odnosno modelnih koordinata bloka po mogu ćnosti drugim programom za ra čunanje blokaerotriangulacije. Razlika na to čkama u dva izjedna čenja mora biti manja od dvostruke srednje pogreške izjednačenja bloka. Razlike u odstupanjima na zadanim to čkama iz dvije apsolutne orijentacije istog modela moraju biti manje od dvostruke srednje pogreške apsolutne orijentacije. Kartiranje se kontrolira na dobro definiranim detaljima na aerosnimkama i iskazuje se kao  prosječno odstupanje na do 50 detalja jednoli čno raspoređenih po stereomodelu. Prosječno odstupanje mora biti manje od dvostruke srednje pogreške apsolutnih orijentacija modela iz kojih je kartirano. 4.2. Izmjera kontrolnih profila

Članak 24. Kontrolni profili biraju se tako da sijeku izohipse i linije detalja pod kutem što bližem  pravomu kutu, na što čišćemu terenu (bez raslinja). Terenska izmjera profila izvodi se geodetskim metodama sa stalnih geodetskih to čaka. Prosječna položajna odstupanja za linije detalja i visinska odstupanja na lomovima terena moraju biti manja od 0.30 m za HOK i 0.70 m za TK 25.

III. IZRADBA DRŽAVNIH ZEMLJOVIDA Članak 25. Izradba državnih zemljovida obuhva ća: - digitalnu kartografsku obradu podataka prikupljenih topografskom izmjerom prema modelu podataka CROTIS (uklju čujući kartografsku generalizaciju za sitnija mjerila) - izradbu kartografske baze podataka - pripremu za tisak  - tisak zemljovida - službenu ovjeru zemljovida - pohranu i održavanje zemljovida u digitalnome i analognome obliku. Državna geodetska uprava treba donijeti kartografski klju č i detaljne upute za izradbu

36

svakoga pojedinog državnog zemljovida. Članak 26. Sadržaj državnih zemljovida odre đen je uputama »Grafi čki i slovno-broj čani kodni sustav državnih topografskih zemljovida« i sadržajem kartografskih klju čeva koje donosi ravnatelj Državne geodetske uprave. Sadržaj državnih zemljovida čine: - stalne geodetske to čke - građevine, gospodarski i javni objekti - vodovi i objekti vezani uz vodove - prometnice i objekti vezani uz promet - vegetacija i vrste zemljišta - vode i objekti vezani uz vode - visinski prikaz i reljefni oblici - granice - koordinatna mreža - unutarnji i vanjski opis karte. Članak 27. Katrografska generalizacija pojedinih državnih zemljovida izvodi se prema uputi »Kartografska generalizacija sa standardizacijom za državne zemljovide«, koju donosi ravnatelj Državne geodetske uprave. Članak 28. Položajna ili geometrijska to čnost državnih zemljovida (u analognome ili digitalnome obliku), izražena srednjom pogreškom o čitavanja koordinata s karte, mora biti manja od ± 0.0002⋅u, gdje je »u« nazivnik mjerila zemljovida.

1. KARTOGRAFSKA PROJEKCIJA, PODJELE I SLOVNO-BROJ ČANE OZNAKE LISTOVA Članak 29. HOK i topografske karte izra đuju se u dva sustava (zone) konformne Gauss-Krügerove  projekcije na osnovi dimenzija Besselova elipsoida. Srednji su meridijani sustava 15° i 18° zemljopisne duljine isto čno od Greenwicha, a linearno je mjerilo na srednjim meridijanima 0,9999. Karte zapadno od meridijana 16°30 ” zemljopisne duljine izra đuju se u 5. sustavu, a istočno u 6. sustavu. Članak 30. Podjela listova državnih zemljovida i slovno-broj čano označavanje vrši se prema uputi »Podjela na listove, imena i oznake pojedinih listova državnih zemljovida«, koju donosi ravnatelj Državne geodetske uprave.

2. IZVORNICI Članak 31. Primarni su izvornici za izradbu HOK-a, TK 25 i topografsko-kartografske baze podataka aerosnimke cikli čkog snimanja iz zraka. Ako snimke cikli čkog snimanja zbog konfiguracije terena, naseljenosti, vegetacije,

37

mjerila ili drugih razloga ne odgovaraju toj namjeni, ponovit će se snimanje u istome ili krupnijemu mjerilu. HOK i TK 25 osnova su i primarni izvornik za izradbu ostalih državnih zemljovida. Za područ  ja izvan granice Republike Hrvatske koja nisu obuhvaćena cikličkim snimanjem te za koja nisu dobiveni podaci iz razmjene sa susjednim državama, upotrebljavaju se satelitske snimke ili postoje ći zemljovidi. Sekundarni su izvornici podataka za izradbu HOK-a i TK 25: evidencija državne granice, evidencija zemljopisnih imena, registar prostornih jedinica, evidencije naselja, ulica i ku ćnih   brojeva, odluke o razvrstavanju javnih cesta i popisu državnih voda, podaci hidrografske izmjere Hrvatskoga hidrografskog instituta, statisti čki podaci o broju stanovnika naseljenih mjesta i ostali službeni popisi. 3. IZRADBA HRVATSKE OSNOVNE KARTE U MJERILU 1:5 000/1:10 000 (HOK-a) Članak 32. HOK se izrađuje na osnovi topografsko-kartografske baze podataka ili neposredne izmjere zemljišta fotogrametrijskim metodama. Članak 33. Topografski podaci prikupljeni neposredno stereofotogrametrijskom izmjerom s  prostornim digitalnim zapisom kartografski se obrađuju primjenom digitalnih kartografskih signatura koje su uskla đene s važe ćim kartografskim ključem. Visinski prikaz izohipsama izra đuje se interpolacijom iz DMR-a. Članak 34. Prikupljeni podaci i izvršena kartografska obradba dopunjuju se podacima iz sekundarnih izvornika i kontroliraju se na terenu. Članak 35. Dovršene listove HOK-a pregledavaju ovlaštene osobe Državne geodetske uprave koja može prenijeti ovlaštenje za pregled HOK-a Hrvatskomu geodetskom institutu ili drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja obavlja poslove državne izmjere i katastra nekretnina.   Nakon izvršenoga pregleda sastavlja se izvješ će s primjedbama i uo čenim pogreškama koje se dostavljaju izvo đaču radova na ispravak uz odre đivanje primjerenog roka. Pregled se izvodi na u boji iscrtanome sadržaju lista.  Nakon unošenja ispravaka i ovjere od strane Državne geodetske uprave digitalni podaci listova pripremaju se za tisak. Članak 36. Izvođač radova isporu čuje Državnoj geodetskoj upravi izvorne digitalne podatke fotogrametrijske izmjere, kartografski obra đene digitalne podatke i reprodukcijske originale (filmove) za tisak i sve dijelove elaborata HOK-a.

4. IZRADBA DETALJNE TOPOGRAFSKE KARTE U MJERILU 1:25 000 (TK 25) Članak 37. Topografska karta u mjerilu 1:25 000 izra đuje se na osnovi topografsko-kartografske baze  podataka ili neposredne izmjere zemljišta fotogrametrijskim metodama. Članak 38.

38

Prikupljeni se topografski podaci generaliziraju i kartografski obra đuju primjenom digitalnih kartografskih signatura koje su uskla đene s važe ćim kartografskim ključem. Visinski prikaz izohipsama izra đuje se interpolacijom iz DMR-a . Članak 39. Prikupljeni podaci i izvršena kartografska obradba dopunjuju se podacima iz sekundarnih izvornika i kontroliraju se na terenu. Članak 40. Dovršene listove TK 25 pregledavaju ovlaštene osobe Državne geodetske uprave koja može prenijeti ovlaštenje za pregled TK 25 Hrvatskomu geodetskom institutu ili drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja obavlja poslove državne izmjere i katastra nekretnina.   Nakon izvršenoga pregleda sastavlja se izvješ će s primjedbama i uo čenim pogreškama koje se dostavljaju izvo đaču radova na ispravak uz odre đivanje primjerenog roka. Članak 41. Izvođač radova isporu čuje Državnoj geodetskoj upravi izvorne digitalne podatke fotogrametrijske izmjere, kartografski obra đene digitalne podatke i reprodukcijske originale (filmove) za tisak i sve dijelove elaborata TK 25.

5. IZRADBA OSTALIH DRŽAVNIH ZEMLJOVIDA Članak 42. Državni zemljovidi sitnijih mjerila izra đuju se na osnovi topografsko-kartografske baze   podataka ili digitalnih topografsko kartografski obrađenih podataka HOK-a i TK 25 kartografskom generalizacijom iz članka 27. 6. IZRADBA FOTOKARTE I ORTOFOTOKARTE Članak 43. Fotokarte se izra đuju redresiranjem, a ortofotokarte diferencijalnim redresiranjem aerofotogrametrijske snimke ili op ćenito diferencijalnim preslikavanjem predloška. Fotokarte i ortofotokarte mogu služiti i za održavanje topografsko-kartografske baze  podataka, a izra đuju se po podjeli na listove za odgovaraju će državne zemljovide. Za izradbu fotokarte ili ortofotokarte potrebni su: - digitalna aerofotogrametrijska snimka, satelitska snimka ili analogna aerofotogrametrijska snimka prevedena u digitalnu sliku skeniranjem s elementom slike 0,56 ili manje za mjerilo 1:5000 i 2.80 m ili manje za mjerilo 1:25 000 i dubinom boja 8 bita po kanalu (24 bita za snimku u boji). Za skeniranje mora se upotrebljavati fotogrametrijski skener visoke geometrijske to čnosti. Satelitske snimke moraju biti prethodno procesuirane s  parametrima koji osiguravaju zahtijevanu to čnost. - koordinate orijentacijskih to čaka - elementi vanjske orijentacije snimke koji se dobivaju iz aerotriangulacije u bloku ili iz mjerenja orijentacijskih točaka na snimci - slovno-brojčani podaci, koordinatna mreža, stalne geodetske to čke, unutarnji i vanjski opis lista - DMR odgovaraju će točnosti za ortofotokartu. Položajna to čnost fotokarte i ortofotokarte mora zadovoljavati zahtijevanu to čnost HOK-a u mjerilu 1:5000/1:10 000 i TK 25. Metoda numeričkog redresiranja primjenjuje se samo za ravna zemljišta gdje su radijalna izmještanja elemenata slike zbog odstupanja visina terena od ravnine redresiranja manja od

39

zahtijevane točnosti.   Na fotokartu i ortofotokartu mogu se dodati nazivi, izohipse, kote, prometnice, vode, naselja/objekti, vegetacija, ako takvi podaci postoje u vektorskome obliku. 7. KONTROLA I SLUŽBENA OVJERA IZRADBE DRŽAVNIH ZEMLJOVIDA Članak 44. Kontrola i službena ovjera izradbe državnih zemljovida u djelokrugu je Državne geodetske uprave. Kontrolu provode ovlaštene osobe Državne geodetske uprave ili fizi čke i pravne osobe ovlaštene za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina tijekom topografske izmjere i izradbe državnih zemljovida i za pojedine je faze obvezatna. Obvezatne kontrole i oblik izvješ ća o učinjenoj kontroli propisuje ravnatelj Državne geodetske uprave. Državna geodetska uprava o obavljenim kontrolama vodi posebnu evidenciju. Završna kontrola provodi se na temelju tehni čkog izvješća pregledom potpunosti dokumentacije i podataka. Tehničko izvješće mora sadržavati opis izvedenih radova, popis izvornika, na čin i proces   prikupljanja, način i proces obradbe i na čin prikaza podataka te opis provedenih kontrola tijekom izvođenja. Članak 45. Državni se zemljovid službeno ovjerava nakon preuzimanja digitalnih podataka za topografsko-kartografsku bazu podataka i obavljene završne kontrole. Službena je ovjera isklju čivo u djelokrugu Državne geodetske uprave.

8. TISAK  Članak 46. Tisak HOK-a izvodi se u tri boje (crna, sme đa i plava), a na poseban je zahtjev mogu ća i četvrta boja (zelena). Tisak TK 25 izvodi se u četiri boje (crna, purpurna, plava i žuta), a na poseban je zahtjev moguća peta i šesta boja (smeđa i siva). Tisak pojedinih listova državnih zemljovida provodi se prema uputi »Tisak državnih zemljovida«, koju donosi ravnatelj Državne geodetske uprave. 9. ODRŽAVANJE DRŽAVNIH ZEMLJOVIDA I TOPOGRAFSKO-KARTOGRAFSKE BAZE PODATAKA Članak 47. Državna geodetska uprava mora organizirati i osigurati tehni čke uvjete za stalno održavanje topografsko-kartografske baze podataka i državnih zemljovida. Potpuna obnova karte provodi se svakih 10 godina, a za podru č  ja veće gospodarske važnosti i češće. Državna geodetska uprava izra đuje i provodi program povremene provjere potpunosti topografsko-kartografske baze podataka i obnove osnovnih državnih zemljovida. Članak 48. Promjene podataka u bazi provode ovlaštene osobe Državne geodetske uprave nakon kontrola iz članka 44. i ovjere iz članka 45. ovoga pravilnika. Tehnički dokumenti elaborata održavanja baze moraju osigurati mogu ćnost

40

rekonstrukcije svih provedenih promjena od uspostave topografsko-kartografske baze  podataka. Postupak promjena u bazi podataka, stalne i povremene dopune propisuje ravnatelj Državne geodetske uprave. 10. ZAŠTITA PODATAKA Članak 49. Svi sudionici izradbe i održavanja topografsko-kartografske baze podataka i državnih zemljovida obavezni su osigurati zaštitu podataka prema pisanim pravilima poštuju ći specifičnosti primjenjene tehnologije. Zaštita podataka propisana je »Pravilnikom o na činu čuvanja i korištenja dokumentacije i  podataka državne izmjere i katastra nekretnina«.

MOGUĆNOSTI NABAVE CIVILNIH TOPOGRAFSKIH KARATA I PODATAKA Dokumentacija i podaci državne izmjere i katastra nekretnina čuvaju se i upotrebljavaju na na čin propisan Pravilnikom o na činu čuvanja i korištenja dokumentacije i podataka državne izmjere i katastra nekretnina (Narodne novine br. 55, 2001, str. 1687-1689). Obrazac za podnošenje zahtjeva za dobivanje karata koje izdaje Odjel za kartografiju Državne geodetske uprave može se podi ći na porti Državne geodetske uprave u Zagrebu, Gruška 20. zahtjev se predaje u pisarnici (soba br. 17) ili šalje poštom (telefaks poruke ne smatraju se zahtjevom i ne će se uzimati u postupak). Stranke se primaju svakog radnog dana od 9 do 12 sati kada se obavljaju i telefonska dogovaranja poslova.

Izvadak koji se odnosi na topografsku dokumentaciju i podatke (www.dgu.hr) PRAVILNIK  O NAČINU ČUVANJA I KORIŠTENJA DOKUMENTACIJE I PODATAKA DRŽAVNE IZMJERE I KATASTRA NEKRETNINA

1. OPĆE ODREDBE Članak 1. Dokumentacija i podaci državne izmjere i katastra nekretnina čuvaju se i upotrebljavaju na način propisan ovim pravilnikom. Ako je način čuvanja i uporabe odre đene vrste dokumentacije i podataka druk čije određen  posebnim propisima, primjenjivat će se ti propisi. Članak 2. Pod dokumentacijom i podacima državne izmjere i katastra nekretnina (u daljnjemu tekstu: podaci) u smislu ovoga pravilnika podrazumijevaju se sljede ći službeni podaci: 1. podaci o geodetskim to čkama 2. aerofotogrametrijski materijali 3. ortofoto, karte i planovi 4. podaci o državnoj granici 5. HOK 

41

6. topografske karte 7. podaci iz baze podataka prostornih jedinica 8. topografsko-kartografske baze podataka 9. podaci iz katastra nekretnina, odnosno katastra zemljišta 10. ostali prostorni podaci. Članak 3. Podatke čuvaju, njima rukuju, izdaju izvode, preslike i ispise te daju na uvid i uporabu službenici Državne geodetske uprave, odnosno nadležnog tijela za poslove katastra Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: ured Grada Zagreba).

2. ČUVANJE PODATAKA Članak 4. Središnji ured Državne geodetske uprave čuva za podru č  je Republike Hrvatske u analognome i digitalnome obliku sljede će izvorne podatke: - podatke i mjerenja o geodetskim to čkama s koordinatama i visinama - pregledne karte geodetskih mreža - aerofotogrametrijske materijale - ortofoto karte i planove - podatke o državnoj granici - HOK 1 : 5 000, reprodukcijske originale i otiske, topografske karte u mjerilu 1:25 000, 1:50 000, 1:100 000, 1:200 000 - podatke iz baze podataka prostornih jedinica - podatke iz katastra zemljišta, odnosno katastra nekretnina – katastarske planove. Članak 5. Područni uredi, odnosno ured Grada Zagreba, čuvaju u analognome i digitalnome obliku, za područ ja iz svoje nadležnosti sljede će podatke: - prijepise i preslike podataka o geodetskim to čkama - izvorne podatke mjerenja izvršenih na dopunskoj mreži stalnih geodetskih to čaka - prijepise i preslike pregledne karte geodetskih mreža - originale fotoskica za dešifriranje izmjera - izvorne podatke detaljnog snimanja terena na osnovi kojih su izra đeni originali listova topografsko-katastarskih planova - presliku podataka o državnoj granici - otisak HOK 1 : 5 000 - tiskane listove službenih kartografskih izdanja - podatke područnog registra prostornih jedinica - katastarske planove – otisak – radni original - izvorne skice katastarskih izmjera - pisani dio katastarskog operata - podatke registra katastra vodova - zbirke isprava. Članak 6. Za čuvanje podataka iz članka 4. i 5. potrebno je u prostorijama Državne geodetske

42

uprave, odnosno ureda Grada Zagreba, osigurati primjeren prostor, uvjete i opremu za smještaj, radi trajne zaštite podataka. Pod primjerenim prostorom podrazumijeva se prostor s odgovaraju ćom temperaturom, zaštićen od provale, vlage, požara i sli čnih nepogoda. Članak 7. Čuvanje podataka pravilno je rukovanje i sustavno pra ćenje radi zaštite od ošte ćenja i uništenja, kao i poduzimanje mjera i radova nužnih za o čuvanje cjelovitosti i namjene  podataka. Članak 8. Podaci moraju biti sre đeni po vrstama, pregledno evidentirani i složeni u pismohrani. Digitalni podaci čuvaju se u dvije kopije, na odvojenim mjestima. Članak 9. Službene su osobe obvezne postupati s dužnom pažnjom, savjesno rukovati, a osobito sprječavati svake radnje kojima bi se izravno ili neizravno mogla ugroziti (oštetiti ili uništiti) vrijednost podataka. Članak 10. Izvorni podaci (originali) čuvaju se u posebno izdvojenome prostoru (trezoru) a iz  prostorija ureda smiju ih iznositi samo ovlaštene službene osobe uz odobrenje čelnika tijela, ako je iznošenje nužno.

3. UPORABA PODATAKA Članak 12. Za dobivanje izvoda, ispisa, preslika, dokumenata, zra čnih snimaka, kartografskih i drugih materijala stranka podnosi pismeni zahtjev s obrazloženjem namjene, odnosno na čina njihove uporabe. Za dobivene podatke stranka pla ća upravnu pristojbu te stvarne troškove sukladno Cjeniku podataka državne izmjere i katastra nekretnina, ako se druk čije ne utvrdi u smislu članka 15. ovoga pravilnika. Članak 13. Izvodi, ispisi, preslike, potvrde, dokumenti, zra čne snimke, kartografski i drugi materijali, kao i svi podaci i isprave koji se izdaju o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija moraju biti potpisani od strane ovlaštene službene osobe i ovjerovljeni pe čatom. Članak 14. Državna geodetska uprava, odnosno ured Grada Zagreba ovlašteni su dopustiti uporabu dobivenih podataka, ako posebnim propisom nije druk čije određeno. Korisnik podataka obvezan je u radovima u kojima primjenjuje podatke državne izmjere i katastra nekretnina pravilno navesti izvor podataka. Članak 15. Dobiveni podaci, izvodi, ispisi, preslike, dokumenti, zra čne snimke, kartografski i drugi materijali ne smiju se umnožavati, mijenjati, obra đivati, javno objavljivati te davati na uporabu drugim osobama, odnosno u komercijalne svrhe bez posebnoga pismenog odobrenja Državne geodetske uprave, odnosno posebnog ugovora kojim će se utvrditi me đusobni odnosi s korisnikom podataka. Svako neovlašteno postupanje s dobivenim podacima kažnjivo je u smislu članka 93.

43

Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Članak 16. Za uporabu digitalnih i analognih podataka potrebno je, uz zahtjev, potpisati izjavu kojom se korisnik obvezuje da će podatke upotrebljavati isklju čivo za odobrenu svrhu i na odobreni način.

44 Zagreb, 12.01.2004. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – GEODETSKI FAKULTET Zavod za kartografiju – Predmet: Topografska kartografija (VII. sem.) Nastavnik: prof. dr. sc. Stanislav Frangeš ISPITNA PITANJA 1. Što je topografska izmjera? 2. Što je topografska kartografija? 3. Što je topografska karta? 4. Razvitak topografske kartografije kroz povijest. 5. Nastanak topografskih karata. 6. Jozefinska topografska izmjera i iz nje proizišle topografske karte. 7. Franciskanska topografska izmjera i iz nje proizišle topografske karte. 8. Francjozefska topografska izmjera i iz nje proizišle topografske karte. 9. Topografske karte u izdanju Vojnogeografskog instituta (VGI) bivše Jugoslavije. 10. Što su topografski objekti i koje objektne cjeline postoje? 11. Što su naselja? 12. Kako se naselja prikazuju na topografskim kartama? 13. Što su prometnice? 14. Kako se prometnice prikazuju na topografskim kartama? 15. Što su vode? 16. Kako se vode prikazuju na topografskim kartama? 17. Što je vegetacija? 18. Kako se vegetacija prikazuje na topografskim kartama? 19. Što su oblici reljefa Zemlje? 20. Kako se oblici reljefa Zemlje prikazuju na topografskim kartama? 21. Što su područ ja? 22. Kako se područ ja prikazuju na topografskim kartama? 23. Što su toponimi? 24. Kako dijelimo toponime? 25. Zašto kartu smatramo znakovnim modelom? 26. Koji elementi kartografike su primijenjeni na topografskim kartama? 27. Što je to kartografski ključ? Koji kartografski ključevi postoje u Republici Hrvatskoj? 28. Kakvo je današnje stanje kartografike na topografskim kartama Republike Hrvatske? 29. Svrha i primjena topografskih karata. 30. Koji je niz mjerila karakterističan za topografske karte? 31. Na temelju kojeg pravilnika se danas izrađuju topografske karte? 32. Koji su osnovni državni zemljovidi/karte? 33. Koja je danas osnovnametoda izmjere i što se sve upotrebljava za izmjeru? 34. Koje su ostale geodetske metode izmjere? 35. Što obuhva ća izradu državnih zemljovida/karata? 36. Što čini sadržaj državnih zemljovida/karata? 37. Kolika je položajna ili geometrijska točnost državnih zemljovida/karata? 38. Matematička osnova osnovnih državnih zemljovida/karata. 39. Koji su primarni, a koji sekundarni izvornici za izradu osnovnih državnih zemljovida/karata? 40. Kako se tiskaju osnovni državni zemljovidi/karte? 41. Kako se održavaju državni zemljovidi/karte? 42. Kako se zaštićuju podaci, kojim Pravilnikom? 43. Koji se službeni podaci podrazumjevaju pod dokumentacijom i podacima državne izmjere i katastra nekretnina? 44. Kakva je mogućnost nabave topografskih karata i podataka? 45. Koje topografske karte u izdanju Državne geodetske uprave postoje danas? 46. Koje topografske karte u izdanju Ministarstva obrane RH postoje danas? LITERATURA: Bačić, Ž. (2001): Pravilnik o na činu topografske izmjere i o izradbi državnih zemljovida. Narodne novine br. 55 od 15.6.2001., str. 1675-1687. Bačić, Ž. (2001): Pravilnik o na činu čuvanja i korištenja dokumentacije i podataka državne izmjere i katastra nekretnina. Narodne novine br. 55 od 15.6.2001., str. 1687-1689. Frangeš, S. (2003): Topografska kartografija. Rukopis predavanja. Landek, I. (2003): Katalog proizvoda 2003. Državna geodetska uprava, Zagreb.