UVOD: Tekstil (lat. Textiles – tkan, tkalački) naziv je za svaku izrađevinu proizvedenu postupkom prepletanja ili povezivanja vlakana, niti, predenjem, tkanjem, pletenjem, prepletanjem, pustenjem, iglanjem, lijepljenjem i dr. Za sve to u novije vrijeme uobičajio se skupni naziv tekstilije. Naziv tekstilije zajednički je naziv za sve vrste vlakana, elementarnih niti, te za njihove izrađevine, kao što su linearni proizvodi (pređe, konci, užad, konopi i sl.), plošni proizvodi – tvorevine ravnih površina i u cjevastom obliku (tkanine, pletiva, netkane tekstilije), konfekcijski predmeti (rublje, odjeća, posteljina, tehnički proizvodi) i dr. Danas je tekstilna industrija jedna od najjače razvijenih u svijetu. Tekstil se ponajprije upotrebljava za izradbu odjeće. Obuhvaća i proizvode za široku potrošnju u kućanstvima, ugostiteljstvute za tehničku i medicinsku namjenu. Tekstilna industrija obuhvaća proizvodnju pređe, tkanina, pletiva, netkanog tekstila, odjeće i ostalih proizvoda na osnovi tekstilnih vlakana. Sirovine (tekstilna vlakna) su linearne tvorevine, odnosno savitljive tanke niti, sastavljene od elementarnih niti koje po dužini mogu biti ograničene (vlasak, engl. staple fibre) ili neograničene (grež u prirodne svile, fibrile u kemijskih vlakana). U osnovne sirovine za proizvodnju tekstilne robe ubrajaju se prirodna i kemijska vlakna. Prirodna se vlakna prema podrijetlu djele na sljedeće vrste: 1. Biljna vlakna (celulozna vlakna): - pamuk (sjemena vlakna) - lan, kudjelja, brnistra, juta (stabljična vlakna) - manila, sisal, novozelandski lan (vlakna od lista) - kokos (vlakno ploda). 2. Životinjska vlakna (proteinska vlakna): - ovčja vuna, moher vuna, kozja dlaka, zečja dlaka, devina dlaka (keratinska vlakna) - prirodna svila, divlja svila (fibroinska vlakna). 3. Anorganska vlakna (mineralna vlakna): - azbestna vlakna - staklena vlakna - metalna vlakna - ugljikova vlakna
1
Kemijska se vlakna prema podrijetlu djele na: 1. Vlakna od prirodnih polimera: - viskozno (CV) - acetatno (CA) - bakreno (CUP) - modalno (CMD) (od celuloze) - od mlijeka, kikirikija, soje, riba (od proteina) - alginatna (od alginske kiseline) 2. Vlakna od sintetičkih polimera: - akrilna (PAN) - polivinilkloridna (PVC) - poliamidna (PA) - poliesterska (PES) - polipropilenska (PP) - polietilenska (PE) - elastanska (EL) - elastodienska (ED) - aramidna (AR) - modakrilna (MOD). Najvažnija svojstva tekstilnih vlakana jesu dužina, finoća, čvrstoća, elastičnost, higroskopičnost, otpornost na određena kemijska sredstva te njihova površinska svojstva. Tehnološki proces proizvodnje tekstila sastoji se od proizvodnje pređe i tzv. plošnih proizvoda, tj. tkanina, pletiva i netkanih proizvoda. Poslje skidanja s talačkog ili pletaćega stroja sirovi proizvodi se podvrgavaju mehaničkoj i kemijskoj obradbi radi dorade i oplemenjivanja. Tim postupcima uklanjaju se nejednoličnosti i greške, promjene izgleda, boje, površinepromjene opipa i postiže se dimenzionalna stabilnost. Racionalizacija proizvodnje omogućuje istodobno više različitih obradba. Tkanine, pletiva i netkani tekstil dolaze na tržište kao gotovi proizvodi, a dijelom se rabe za daljnju proizvodnju u konfekcijskoj industriji.
2
1. TKANINE 1.1. Izradba tkanina U proizvodnji su tkanine još uvijek zastupljene s oko 65% usprkos sve većem prodoru pletenog i netkanog materijala. Tkanine su proizvodi dobiveni od pređe koji nastaju na talačkom stanu ili strojnim putem. Tehnološki proces dobivanja tkanine sastoji se od pripreme osnove i potke za tkanje, tkanja i dorade tkanine. Osnova je skup niti koji u gotovoj tkanini idu njezinom duljinom, a potka je skup niti koji ide po širini tkanine. Niti potke poprečno su položene na niti osnove, prelazeći naizmjenice iznad i ispod niti osnove. Za osnovu se upotrebljava tanja i jača pređa jer jer trpi veća mehanička opterećenja, za razliku od potke za koju se koristi deblja i slabija pređa. U procesu tkanja razlikuju se tri faze rada: - pripremanje osnove i potke za tkanje - tkanje - doradba tkanina. Priprema osnove počinje snovanjem, tj. namatanjem na valjak određenog broja niti uz što ravnomjerniju napetost. Sve niti pređe koje će Činiti osnovu buduće tkanine namotaju se usporedno jedne uz druge uz takozvano vratilo osnove. Duljinu tkanine određuje duljina osnove. Niti osnove podnose velika naprezanja u procesu tkanja. Osnova se škrobi te postaje čvršća i glađa. U novije vrijeme obrađuje se sintetičkim polimerima. Nakon škrobljenja osnova se suši. Kao potka upotrebljava se manje čvrsta pređa koja se također premata. Tkanje koje slijedi nakon snovanja sastoji se u međusobnom unakrsnom prepletanju osnove i potke pri čemu nastaje vez. Osnova je sastavljena od snopa niti koje su međusobno usporedne, dok je potka obično jedna nit koja se provlači između niti osnova ( kroz zijev) pod kutom od 90°. Izgled tkanine i njezina gustoća ovise o vezu(platneni, keper, atlasni). Tkanje se obavlja ručno na tkalačkom stanu ili strojno na mehaničkom stanu, odnosno tkalačkom stroju. Najveće mogućnosti za vizualni dojam pruža žakard-stroj na kojem se mogu tkati tkanine s neograničenim brojem i vrstama šara i najsloženijih uzoraka. Tkanine izrađene na žakard-stroju nazivamo žakard tkivima (damasti, brokati itd.)
3
Među tkalačkim strojevima susreću se tri generacije: klasični strojevi s čunkom, beščunkovni tkalački automati i strojevi sa sustavom višefaznog tkanja. Ti se strojevi međusobno razlikuju utkivnim učinkom, tj. metrima potke utkanim u minuti. Utkivni učinak klasičnih strojeva s čunkom iznosio je 500 m potke u minuti, beščunkovnih 1 200 m, a tkalačkih strojeva treće generacije 2 000 – 2 500 m u minuti. Tkalački se strojevi intezivno razvijaju. U tkalačkih je strojeva osim utkivnog učinka vrlo bitan čimbenik za ocjenjivanje njihove kakvoće pouzdanost rada, pa time i sniženje troškova održavanja i posluživanja. Danas kada se modni trendovi mijenjaju sve brže, bitno je da se tkalački strojevi mogu prilagođivati programu proizvodnje glede poboljšanja kakvoće tkanina, smanjenja otpada i proširenja asortimana.
1.2. Vrste vezova Prema načinu na koji se prepleće osnova i potka, postoji više vrsta prepletaja ili vezova. Način prepletanja žica osnove i potke, odnosno vez, neobično je važan za jačinu i izgled tkanine, a može biti raznolik. Premda u praksi postoji mnogo vezova, svi se oni mogu svesti na tri osnovna: platneni, keper i atlasni vez. Iz svakog od ta tri osnovna veza proistekli su takozvani izvedeni vezovi (npr. panama, rips i drugi). Platneni vez Najjednostavniji je i najjači vez. Sastoji se u naizmjeničnom prepletanju osnove i potke. Potka prelazi izmjenično iznad parnih i ispod neparnih niti osnove. To znači da se nit potke provlači između niti osnove tako da u jednom redu prelazi preko neparnih niti i podvlači se ispod parnih niti, a u sljedećem redu prelazi preko parnih i podvlači se ispod neparnih niti. U trećem redu opet će niti potke prelaziti preko neparnih niti osnove i podvlačiti se ispod parnih niti. Taj način vezenja daje najjaču i najpotpuniju tkaninu. Površina je ista na licu i naličju, tj. glatka. Od platnenog se veza izvode dva tipa vezanja: panama i rips. U panama vezu dvije niti ili više niti potke prelazi preko dvije ili više niti osnove tako da se stvaraju kvadratići. Te tkanine nisu gusto tkane i mekše su od tkanina s platnenim vezom. Lagane tkanine od pamuka i svile namjenjene su košuljama, a gušće i teže ljetnim odijelima i kostimima. Rips se izvodi tako da se tanke niti potke prevode naizmjenično iznad i ispod jedne niti osnove ili obrnuto. Na tkanini se pojavljuju poprečna ili uzdužna rebra koja su svojstvena za tu vrstu veza. Prema tome, rips može biti uzdužan i poprečan. Ripsovi su redovito gušče i teže pamučne, svilene i vunene tkanine.
4
Keper-vez Prepoznaje se po površinskom uzorku u obliku karakterističnih kosih pruga na površini tkanine. Zovu ga i kosi ili dijagonalni vez. Taj se vez stvara izmjeničnim povezivanjem potke s osnovom tako da potka prelazi najprije iznad jedne, a zatim ispod dvije niti osnove, što se ponavlja i daje opisani izgled kosih pruga. Keper-vez može biti osnovin i potkin. U prvom slučaju na licu tkanine se više vide niti osnove, a u drugom niti potke. Tkanine izrađene u keper vezu su elastične, mekanije od tkanina koje su izrađene u platnenom vezu. U keper-vezu najviše se izrađuju odjevne tkanine: gabarden, koverkot, serž i druge. Te se tkanine daju dobro čupaviti, pa se izrađuju flaneli. Atlasni vez Nastaje izmjeničnim prelaženjem potke ispod jedne niti osnove, a zatim preko najmanje pet niti osnove. Zbog toga veliki djelovi osnove ili potke leže na površini tkanine slobodni, pa tkanina dobiva glatku i sjajnu površinu. Atlasni vez može biti osnovin ili potkin, a najčešće se za taj vez rabi prirodna ili umjetna svila koja daje izvanredan površinski dojam. Pamučne tkanine tog veza zovu se sateni, a svilene previ atlasi. Izvedeni vezovi (tj. modificirani osnovni vezovi), osim već spomenutih panama-veza i rips-veza jesu pike, krep, baršunasti i dubl-vez. Pike-vez (piqué) Ima pravilno raspoređene uzvisine i udubine na licu i često na naličju tkanine. Izgledom je sličan rips vezu. Pikei su najčešće platnene tkanine za dječje košulje, ženske bluze i slično. Da bi se istaknuo površinski dojam, ponekad se upotrebljava i obojena osnova. Krep-vez Daje tkanini hrapav opip i zrnat izgled. Taj površinski uzorak može se postići i tijekom dorade tkanine. Krep vez može se naći na svim vrstama tkanina (osobito namjenjenima za ženske odjevne predmete). Baršunasti vez Kombinacija je platnenog i atlasnoga veza koji se izvodi na dvije vrste osnove i potke. Pritom jedna osnova ili jedna potka služe kao umetnuta, tzv. florna nit koja je izvučena iznad tkanine i izdiže se iznad tkanine tvoreći petlje. Tako se dobivaju frotirne tkanine. Kada se poslje tkanja petlje razrežu, tj. ošišaju, nastale tkanine zovu se baršun, pliš ili samt. Izrađuju se od svile, pamuka ili umjetnih vlakana. Dvostruki ili dubl-vez Nastaje kada se dvije tkanine povežu (protkaju) posebnom veznom osnovom ili potkom. Lice i naličje često je različito. Izrađuju se od pamučne, svilene ili vunene pređe.
5
1.3. Oplemenjivanje tkanina Sirove tkanine poslje tkanja ne mogu se isporučiti na tržište jer su nečiste, često neuglednog izgleda, nedovoljne gustoće. Zbog toga se podvrgavaju brojnim mehaničkim i kemijskim operacijama kojima se dotjeruje estetski izgled, čvrstoća, trajnost i upotrebljivost za pojedine namjene. Oplemenjivanje ovisi o sirovinskom sastavu tkanine i njezinoj namjeni, a prema načinu razlikuju se mehaničko i kemijsko oplemenjivanje. Mehaničko oplemenjivanje Postupci su: Pregledavanje Prvi je postupak kojem se podvrgava svaka sirova tkanina. Moguće pogreške u tkanju mogu se ukloniti ručnim načinom (vezanje prekinutih niti, skidanje čvorića). Ako se pogreške ne mogu ukloniti odmah, mjesta se obilježe kako bi se poslje uklonile. Najčešće se mjesta obilježavaju obojenim koncem. Kada se pogreške uopće ne mogu odstraniti, u prodaji se daje niža cijena (bonifikacija), a obojena su mjesta putokaz kupcima kako da izbjegnu oštećenja. Glačanje Nazivamo ga još i kalandriranje. Izvodi se propuštanjem suhe ili blago navlažene tkanine preko strojeva s više sustava valjaka. Pritom jedni djeluju težinom (željezni), a drugi toplinom (šuplji i zagrijani vodenom parom). Tkanina dobiva ravnomjernu, više ili manje sjajnu površinu i u nategnutom stanju namotava se na tube. Valjanje Postupak je sabijanja tkanine od grebenane vune koja se prethodno namače u toploj sapunici. Strojevi za valjanje sastoje se od sustava valjaka (kod lakših tkanina) ili od sustava drvenih čekića (kod teških tkanina) kojima se sva stršeća vlakna na površini zamrse i uvaljaju. Tako tkanina dobiva pustenast izgled, vez u kojem je tkanina izrađena nije više vidljiv, a sama tkanina postaje punija i gušća. Tkanine dorađene valjanjem vrlo su dobra zaštita od vjetra i kiše, pa služe za izradbu kišnih ogrtača odlodena (hubertusa), vunenog flanela itd. Čupavljenje Primjenjuje se kada se želi postići dojam čupavog, odnosno vlasastog izgleda. Od pamučnih tkanina tako se dobivaju flanel i barhend, a od vunenih i poluvunenih tkanina šajak, tediber. Nakon čupavljenja tkanina postaje bolji toplinski izolator.
6
Smuđenje i šišanje Postupak je kojim se odstranjuju krajevi vlakanaca koji strše iznad površine tkanine. Smudi se neposrednim spaljivanjem na plamenu ili prevođenjem preko ugrijanih ploča. Šišanje se obavlja na posebnim valjcima na kojima se nalaze spiralni noževi. Tim se postupkom odstranjuju vlakna koja strše kako bi tkanina postala glatka ili ih se reže na određenu visinu kao pliš i samt. Dekatiranje ili sanforizacija Postupak je kojim se sprječava naknadno skupljanje tkanine. Postupak je jednostavan: raširena tkanina izlaže se djelovanju vodene pare, čime trajno stabilizira svoje dimenzije. Tu otpornost na skupljanje pamuk stječe i u mješavini sa sintetičkim vlaknima pa ne treba provoditi proces sanforizacije. Djelovanjem vodene pare (suha dekatura) ili vruće pare (mokra dekatura) tkaninama se odstranjuje višak apreture. Pranje Tkanina se provodi kroz otopinu sredstava za pranje (posebni deterdženti). Nakon namakanja tkanine se ispiru velikom količinom vode, a zatim se voda iscjeđuje na valjcima i centrifugama. Tkanine se suše na šupljim, parom grijanim valjcima uz njihovo istodobno istezanje. Kemijsko oplemenjivanje Postupci su: Bijeljenje Pređe i tkanina u industrijskoj proizvodnji bijele se oksidacijskim i drugim sredstvima (natrijevim hipokloritom, vodikovim superoksidom). Pamuk i lan obično se izbjeljuju spojevima klora. Mercerizacija Sastoji se u provlačenju pamučne pređe ili tkanine u nategnutom stanju kroz hladnu otopinu natrijeve lužine (izum eng. Kemičara Johna Mercera, 1844.). Tako se obrađena tkanina zatim ispire i suši, a pritom se nategnuto stanje ne mjenja. Tim postupkom pređa odnosno tkanina dobiva vrlo lijep, postojan i svilenkast sjaj, veću čvrstoću, higroskopnost i bolju sposobnost upijanja boje. U naknadnom pranju tkanina se ne skuplja. Naprimjer, pamučni damast obvezatno se mercerizira jer se stolno i posteljno rublje češće pere, pa time zadržava lijep oblik, ne gubi boju i dugo traje. Karbonizacija Postupak je kojim se djelovanjem sulfatne kiseline uklanjaju različite primjese biljnog podrijetla s vunenog vlakna. Nakon odstranjivanja pougljenjele celuloze koja se valjcima smrvi u prašinu, tkanine se ispiru vodom.
7
Bojenje Provodi se obično nakon bijeljenja pređe i tkanina. Najbolje se boje vlakna, a najslabije tkanine. Materijali pripremljeni za bojenje boje se u posebnim aparatima, a zatim se ispiru i suše. Od boje se traži postojanost prema svjetlosti, vodi, toplini, sapunu, znoju, itd. Tisak To je poseban način bojenja. Bojila se u tom postupku nanose na određena mjesta na tkanini, pa nastaju šare, najčešće deseni, samo na licu tkanine. Primjenjuje se najčešće na tkaninama s platnenim vezom na kojima nastaju šare u više boja. Najčešće se taj postupak rabi za pamučne tkanine i tkanine od kemijskih celuloznih vlakana. Postupak se provodi uzornicama (šablonama), graviranim valjcima, izjedanjem. Izravnim tiskom nanosi se neposredno gusta otopina bojila na tkaninu (pasta za tisak). Izjedanje se primjenjuje u već obojene tkanine. Sredstvo za izjedanje (jetkanje) razara bojilo, ali ne smije štetiti vlaknu. Izjedanje se primjenjuje u već obojene tkanine. Tisak rezerviranjem sastoji se u prethodnom nanošenju voska, kaolina ili nekih drugih tvari koje onemogućuju pristup boji na tim mjestima na tkanini. Apretiranje Obavlja se sa sredstvima koji tkanini daju ljepši, puniji izgled i opip. Prije su se upotrebljavala prirodna sredstva (škrob, dekstrin, kazein, želatina itd.), a danas se primjenjuju sintetička sredstva (glicerin ili omekšivači). Sredstva za apretiranje ispunjavaju prostor između žica i nakon apreture tkanine postaju gušće. Sjaj površine tkanine povećava se apretiranjem stearinom, parafinom ili voskom. Za smanjivanje prirodne krutosti tkanine dodaju se sredstva koja lako upijaju vodu iz zraka. Poslje apreture potrebno je uvijek glačati tkaninu. Impregniranje Jedna je vrsta apretiranja tkanina koja se provodi radi zaštite od moljaca, plijesni, gužvanja i vode. Protiv plijesni tkaninama se dodaju razna antiseptička sredstva u malim količinama (salicilna, borna kiselina). Vodoodbojnost tkanina postiže se raznim sredstvima. To mogu biti soli nekih metala, parafin, masne kiseline, vosak, smola, sušiva ulja itd. Sredstva za impregniranje ulaze u prostor između vlakana i oduzimaju mu sposobnost upijanja vode i propuštanja kapljevite vode. Tkaninama se tim postupkom bitno smanjuje sposobnost brzog upijanja vode. Osim kabanica, na vodoodbojnost impregniraju se i mnogi drugi tekstilni predmeti. Impregniranje protiv gužvanja primjenjuje se za tkanine od pamuka, lana i regenerirane celuloze, tj. u onih materijala koji su vrlo osjetljivi na pritiske za vrijeme nošenja. Obrađuju se sintetičkim smolama. Potražnja za tako obrađenim tkaninama velika je usprkos nešto slabijoj
8
čvrstoći i otpornosti tkanine. Impregniranje tkanina protiv moljaca izvodi se raznim zaštitnim sredstvima na tkaninama životinjskog podrijetla (vunenim). Pakiranje i uskladištenje tkanina Nakon završene doradbe, komadi tkanina mjere se po duljini i po širini posebnim napravama. Tkanine se isporučuju u velikoj metraži u balama na čijem se početku i kraju nalazitvornički znak, a na završnom kraju i etiketa (deklaracija). Tkaninama se i osim deklaracije proizvoda prilažu i upute za održavanje. Isporučuju se u ambalaži od jute, kudjelje ili plastike predhodno zamotane u papir. Normalna duljina komada pamučne tkanine iznosi od 25 do 50 m, vunene od 30 do 50 m, a svilene do 40 metara. Tkanina se prije izlaska iz tvornice klasificira prema eventualnim pogreškama. Na tkanine s pogreškama (označenima obojenim koncem) daje se bonifikacija na cijenu ili na metražu. Tkanine se namataju u bale ili neki drugi oblik namota. Tkanine veće širine slažu se dvostruko radi jednostavnijeg rukovanja. Tkanine manje širine ili neke apretirane tkanine stavljaju se u promet u jednoj širini. Platna se namataju u bale. Neke vrste tkanina namataju se na drvene ili plastične daščice – bretle ili na drvene i papirnate valjke (hilzne). Najfinije vrste pliša i slične tkanine namataju se na posebne valjke s nazubljenim rubnjacima na koje se zakvače rubovi tkanine u određenom razmaku. Tako se tkanina ne pritišće pa se ne može ni oštetiti. Prostorije u kojima se uskladištuju tkanine moraju biti suhe i prozračne. Vlaga štetno djeluje na tkanine, osobito vunene, jer uzrokuje plijesan, a miris plijesni dugo se zadržava na robi. Vlaga štetno djeluje i na jako apretirane tkanine i na tkanine koje su protkane metalnim nitima jer oksidacijom gube svoj sjaj. Tkanine treba čuvati i od izravnog utjecaja sunca jer mogu izbjeljeti ili se čak oštetiti. Vunene tkanine posebno treba čuvati od štetnog utjecaja moljaca, pa se može posipati sredstvima koja tjeraju moljce, a prostorije treba često provjetravati.
9
2. TRGOVAČKE VRSTE TKANINA Svaka tekstilna roba bilo da je riječ o poluproizvodu ili o finalnom proizvodu, mora imati deklaraciju. Deklaracija kao oznaka potrebna je svakoj tekstilnoj robi, a sadržava sljedeće podatke: -
naziv proizvođača i mjesto zaštitni znak oznaku vrste proizvoda nadnevak proizvodnje oznaku je li roba izrađena prema standardima ili nije kontrolni znak boju i dezen šifru i duljinu oznake za održavanje
Osim cijene koja je bitna, ali ne i presudna za pojedini artikl, kupcu je važna i kakvoća robe. Njega će ponajprije zanimati sirovinski sastav iz kojeg proilaze bitne osobine određene tekstilne robe i način održavanja. Današnja tekstilna roba može biti najrazličitijeg sirovinskog sastava: od 100% čiste sirovine do velikoga broja mješavina. Kada su posrijedi mješavine, općenito vrijedi pravilo da će tekstilna roba nositi naziv prema onoj sirovini koja je najbolje kakvoće, što posebice vrijedi za mješavine s pamukom.
2.1. Pamučne tkanine U tople ljetne dane, kada su ljudi najviše skloni znojenju, pamučna je odjeća spas. Kaže se da ,,koža diše'' jer zbog higroskopnosti pamučnih tkanina one izvanredno upijaju znoj i zdrave su za nošenje. Pamučne tkanine i konfekcija izrađena od njih mogu biti različite kakvoće, ovisno o tome koristi li se za izradbu češljani ili kardirani pamuk. Bolja je kakvoća kad se upotrijebi češljani pamuk jer su njegova vlakna dulja i finija. Ako je posrijedi roba za izvoz ili uvezena roba, na etiketi je otisnut strani naziv za pamuk (engleski cotton, talijanski cotone). Jedno je od osnovnih svojstava pamučnih tkanina da su na dodir podatne, a to znači da ne ,,bježe'' pod rukom, već prijanjaju uz nju. Kao materijal, pamuk je izrazito higroskopno vlakno, što znači da ima veliku sposobnost upijanja vode pa je zato osobito i pogodan za stolno i posteljno rublje, donje osobno rublje i razne kućne proizvode. Te se tkanine odlično peru i glačaju u vlažnom stanju i izrazito se dobro 10
ponašaju pri pranju. Bijela pamučna roba može se iskuhavati, što pogoduje sterilnom, a ujedno i lakom održavanju (gaze i sl.). Pamučna tekstilna roba sklona je skupljanju poslje pranja. Postotak skupljanja razlikuje se prema vrstama pamučnih tkanina od koje je roba izrađena. Primjerice, platno za posteljinu skuplja se od 2 do 4%, flaneli od 4 do 8% itd. Taj se nedostatak može znatno smanjiti mehaničkom doradom sanforizacijom. Sanforizirane tkanine skupljaju se samo od 0 do 1 %. Pamučno vlakno male je čvrstoće pa su pamučne tkanine manjeg vijeka trajanja. Taj nedostatak izbjegava se miješanjem pamuka s kemijskim vlaknima. Pamučna je roba otporna na moljce, ali ne i na bakterije i mikroorganizme zbog čega se ne smije spremati prljava i vlažna. Mrlje od voća mogu se ukloniti jedino ako se to učini odmah, i to uz pomoć limunske kiseline. Masne se mrlje uklanjaju uz visoku koncetraciju deterdženata, a ako su posrijedi obojene tkanine koje ne podnose žestoke uvijete, mrlje se mogu ukloniti benzinom. Trgovačke vrste pamučnih tkanina Domaće platno – Sirova i grublja pamučna tkanina, gusto i čvrsto tkana u platnenom vezu od kardiranoga pamučnog prediva. Upotrebljava se za posteljinu, narodne nošnje, ručnike, osobno rublje. Gušća platna s tanjim nitima bolje su kakvoće. Narodno platno – Slične je kakvoće, izrađeno je od kardiranog prediva u bijeljenom i bojenom stanju. Oksford – Karirana pamučna tkanina od kardiranog prediva od kojeg se izrađuje muško rublje prosječne kvalitete. Inlet – Gusta, sirova ili obojena tkanina izrađena platnenim vezom. Služi za izradbu jastučnica u koje se sprema perje ili spužva. Neobojen je žućkaste boje, a obojen se izrađuje u ružičastoj, crvenoj ili plavoj boji. Dorađuje se posebnom apreturom koja čini tkaninu gušćom i sprječava izlaženje pahuljica iz presvlake. Šifon – Bolja vrsta platna, glatke površine. Lijepi sjaj potječe od apretiranja sa škrobom. Neobojeni šifon upotrebljava se za posteljinu, a obojeni za osobno rublje. Molino – Sirovo grubo platno deblje pređe. Prodaje se nebjeljeno i služi za navlake za jastuke, podstave i drugo.
11
Kanafas – Pamučna je prugasta ili karirana tkanina od kardiranog pamuka koja je najčešće namjenjena za posteljinu, ali ima i druge namjene (stolnjaci, kuhinjske krpe i dr.). Pamučni damast – Izrađuje se od najtanje do deblje pređe u bijeloj boji ili u blagim pastelnim bojama. Tkanina je imitacija pravog lanenog damasta. To je najprimjerenija tkanina za izradbu stolnjaka, finih ubrusa, ručnika, ali i posteljine. Teže upija vlagu nego laneni damast. Popelin – Tanka je, čvrsta, ali i mekana tkanina. Izrađuje se od merceriziranog pamuka lijepoga i svilenkastog sjaja. U tekstilnoj konfekciji namjenjen je za izradu kvalitetnih muških košulja, ženskih bluza i haljina. Batist – laka, poluprozirna tkanina, meke apreture. Upotrebljava se za izradbu finoga donjeg rublja, ženskih bluza i rupčića. Organdi – Prozirna fina tkanina. To je tkanina od koje se u kombinaciji s aplikacijama koje se na nju mogu našiti mogu izraditi prekrasne stilske haljine i bluze. Til – Tanka, prozirna mrežasta tkanina od končane pređe namjenjena za vjenčanice i stilske haljine ili ukrase na šeširima. Krepon – Tkanina lagano naborane površine prema kojoj je i dobila naziv. Naziva se i krep. Panama – Zbog načina tkanja ona je porozna i mekana, i namjenjena je za izradbuljetnih košulja i bluza. Osim merceriziranog pamuka, za tkanje se upotrebljava i mješavina s lanom i cel vlaknima. Pamučni rips – Mješavina cel vlakna i pamučne pređe. Pamučni rips od finijih niti pogodan je za izradbu muških košulja i haljina. Od debljega se izrađuju ljetna odijela i kostimi. Kreton – Deblja i kruća tkaninas tiskanim licem čiji se uzorak dobiva izjedanjem. Dolazi na tržište i pod nazivima šareno platno, odnosno cic. Od njih se najčešće izrađuju haljine i tkanine za pokućstvo. Flanel – Meka je pamučna tkanina u platnenom vezu od kardiranog pamuka. S obje strane je čupavljena, pa je ugodna i topla za nošenje. Služi za zimsko rublje i kućne haljine. S kariranim uzorkom u trgovine dolazi pod nazivom sport flanel, od kojeg se izrađuju zimske košulje. Imamo tenis i keper flanel (rublje, spavaćice i pidžame), te dubl flanel (kućne haljine, kućni kaputi i dekice).
12
Frotir – Tkanina s ispupčenim, ali nerasječenim petljama. Dobro upija vodu, pa se od njega izrađuju ručnici o ogrtači za kupanje. Ostale važne tkanine: frenč, zefir, pamučni muslin, markizet, lajnen, satinet, pulodelen, gradl, barhend, atlas barhend, matlase, vaferi, keper, cajg, divtin, balonska svila, glot, džepovina, rukavina, strunjak, krojački kanafas, gaza, tetrapelena.
2.2. Lanene tkanine Lanene tkanine izrađuju se u platnenom i keper vezu. Tkanine su teže od pamučnih, čvrste i sjajne, hladne na opip. Vrlo su jake i teže se boje. Dobro se peru, ali se pritom skupljaju jače od pamučnih. Tkanine od čistog lana veoma su cjenjene i skuplje od pamučnih. Često se rade u mješavini s pamukom, pa se kao osnova uzima lanena, a za potku pamučna pređa. Od lanenih tkanina izrađuje se posteljno i stolno rublje, muška i ženska konfekcija, posebice kostimi i haljine, radna odijela itd. Trgovačke vrste lanenih tkanina Laneno platno – najčešća lanena tkanina. Različitih je debljina i boja. Ta mekana, ugodna, ali i hladna tkanina koja dobro upija vlagu upotrebljava se za izradbu posteljine, osobnog rublja i drugo (npr. platno za uljane slike). Obojeno laneno platno za ljetne ženske haljine osobito je pogodno za vruće dane jer zbog svojstva hladnog opipa daje na koži osjećaj svježine. Laneni damast – Osobito je prikladan za stolno rublje. Iako je laneni damast skuplji od pamučnoga, njegove su velike prednosti izdržljivost, čvrstoća i time dugotrajna upotreba. Salonzegl (salon segel) – Gruba, čvrsta tkanina koja služi za međupodstave. Kada služi kao presvlakaza pokućstvo, tiska se fino dizajniranim uzorcima. Tkanina za madrace – Tkanina je u keper-vezu ili atlasnom vezu, s prugastim ili žakard-uzorcima. Gradl za rolete – Tkanina otporna na sunce i atmosferilije. Izrađuje se jednobojna i saširoko utkanim prugama.
13
2.3. Vunene tkanine Svojstva vunene tkanine ovise o samom vunenom vlaknu. Dobre su vunene tkanine mekane, na dodir pune, dobro obojene. Takve tkanine ubrajaju se među najvrjednije jer štite ljudsko tijelo od zime i loših vremenskih utjecaja, trajne su i elastične, pa je zato vunena odjeća ugodna za nošenje ne samo zimi već i u toplije dane. Primjer za to su ovčari koji zimi nose kožuhe okrenute runom prema tijelu da ih zagrijava, a ljeti prema van kako bi ih to runo štitilo od sunčane topline. Prema načinu preradbe vune, vunene tkanine općenito se dijele na: - Grebenane (njem. Streichgarn – štrajhgarn) vunene tkanine - Češljane (njem. Kammgarn) vunene tkanine Vunene tkanine ne smiju se prati, već se preporučuje kemijsko čišćenje perkloretilenom i benzinom. No prečestim nošenjem u kemijsku čistionicu može se umanjiti lijep površinski izgled tkanine jer će površinske dlačice polako nestajati, a tkanina će ogoljeti. Trgovačke vrste vunenih tkanina Loden ili darovac – Tkanina pustenog izgleda za izradbu sportskih ili planinarskih odijela. Vez je platneni, a u doradi se valja i čupavi. Vez mu je potpuno pokriven jakim dlakavim pokrovom koji je počešljan, odnosno glađen u uzdužnom smjeru. Hubertus – Vrlo je gusto tkan loden koji se, ovisno o težini tkanine, rabi za izradbu zimskih kaputa, lovačkih i športskih odijela i ogrtača. Tkanina je u doradbi impregnirana kako bi postala otporna na vodu. Bukle – Tkanina za ženske kapute i kostime. Dok je lice tkanine isprepleteno čvorićima, naličje je glatko. Tvid – Vunena tkanina od grebenane pređe za kostime, sakoe i kapute. Pri tkanju se u dezen ubacujuraznobojne kovrče na nejednakim površinama tkanja, pa je tvid tkanina koju karakterizira raznolikost boja u dezenu. Heris-tvid (harris tweed) – Izvorni je naziv za rukom tkane karirane ili prugaste tkanine koje se izrađuju u škotskoj.
14
Velur – Teža vunena tkanina, na površini glatka, baršunasta, kratko šišana, ugodna na opip. Dok joj je naličje glatko, na licu se ne vidi tkanje. Velur bolje kakvoće izrađen je od češljane pređe, a slabije kakvoće u mješavini s grebenanom pređom. Berberi (burbery) – To je vrlo skupa i trajna tkanina s tankim dijagonalnim prugama izrađena od češljane pređe. Kamelhar (kamelhaar) – Mekana je, kratko šišana, iznimno topla i lagana tkanina od devine dlake od koje se izrađuju kaputi najčešće u prirodnoj boji bijele kave ili tamnoplavoj. Kamgarn – Skupni je naziv za tkanine od fine, češljane pređe. Te se tkanine odlikuju mekoćom, lijepim izgledom, elastičnošću, ali se gužvaju, a ishodna sirovina je fina i srednje fina vuna. Od tih tkanina izrađuju semuška odijela, ogrtači, kostimi i drugi skuplji odjevni predmeti. Gabarden – Sličan je kamgarnu, samo je izrađen od debljih niti i ima dijagonalna vidljiva rebra od keper-veza. Od gabardena se izrađuju ogrtači, muška odijela i ženski kostimi. Kašmir – Vrlo je gusta, lagana i za nošenje ugodna tkanina, glatke smuđene površine od vune kašmirske koze. Kao sirovina rabi se i mješavina s vunenom pređom. Teže vrste upotrebljavaju se za izradbumuških i ženskih sakoa, a lakše za haljine ili rupce. Ostale važne tkanine: cibelin, krombi, šetlend (shetland), koverkot (covercoat), lister, kaša (kesha), vuneni flanel, vuneni žoržet (georgette), vuneni rips, tropikal (tropical), delen, džersej (jersay).
15
2.4. Svilene tkanine Svilene tkanine izrađuju se najvećim dijelom od kemijskih vlakana, a mnogo manje od prirodne svile. Kakvoća svilenog vlaknaocjenjuje se prema podrijetlu, a vrednuje se prije svega sjaj, boja, čvrstoća i finoća. Svila je čisto vlakno velike elastičnosti. Njezin je sjaj prigušen, a šušti na dodir. Vrlo je ugodna za nošenje ljeti zbog hladnog opipai glatkoće. Kina je najveći proizvođač prirodne svile. Trgovačke vrste svilenih tkanina Krep – Naziv je za mnoštvo svilenih tkanina koje se odlikuju posebnim sitno valovitim uzorkom. Taj učinak dobiva tkaninazato što su osnova ili potka vrlo uvijene pa na metar duljine dolazi i do 3 000 zavoja. Postoji više vrsta krepa: krepdešin (crepe de Chine), krep-saten (crepe satin), krep-muslin, krep-žoržet, krep-romen, krep-maroken. Kloke – Atraktivna svilena tkanina s izbočenim i spuštenim uzorcima koji djeluju poput mjehura. Brokat – Teška i vrlo dekorativna tkanina sa žakar uzorcima. U pojedinim slučajevima koristi se za večernje ženske sakoe, a vrlo je pogodna za svečanije presvlake i zastore. Šantung – Tkanina koja ima mjestimično odebljale niti koje se prekidaju. Ovisno o težni tkanine, šantung se rabi za izradbu ljetnih kostima i sakoa, haljina i košulja. Nekad se proizvodio isključivo od prirodne svile, a danas još od kemijskih vlakana. Taft – Važnija svilena tkanina platnenog veza, gusta i čvrsta, ripsasta izgleda, vrlo šuštava i kruta. Posebna vrsta tafta, koja je impregnirana služi za kišobrane. Saten – Tkanina koja služi za podstave, kruća i deblja od krep satena. Atlas – Glatka, sjajna tkanina atlasnog veza, upotrebljava se za svečane haljine. S lica je sjajna, a s naličja je bez sjaja.
16
Ostale važne tkanine: emona, brokat za rublje ili svileni damast, lame, fular (foulard).
3. PLETIVO Pletenje je mehanički postupak koji se sastoji u savijanju niti u valoviti oblik, stvarajuči pritom očice. Plošni tekstilni proizvod u ovom slučaju izrađuje se oblikovanjem očica od niti koje se međusobno povezuju i prepleću po određenom sustavu. Međusobno povezane očice oblikuju pletivo. Redovi očica vežu se jedni na druge. Razlikuje se pletivo po potki koje se dobiva od jednog ili više sustava niti koje prolaze vodoravno u redovima i pletivo po osnovi koje nastaje prolazom sustava niti okomito u nizovima. Za razliku od tkanina koje se dobivaju tkanjem dvaju unakrsnih sustava niti, pletivo se dobiva jednim sustavom niti ili samo jednom niti stvaranjem očica i međusobnim prepletanjem. Pletenje je, prema tome, izradba očica od niti i povezivanje tih očica u pletivo koje je konačni proizvod ili se dalje prerađuje. U početku je tehnika pletenja bila većinom orijentirana naproizvodnju čarapa, a poslje je uporava pletiva proširena na izradbu rublja te pojedinih gornjih odjevnih predmeta. Danas pletivo ima važno mjesto u proizvodnji tekstila. Oplemenjivanjem pletiva dobivaju se raznovrsni gotovi tekstilni proizvodi, npr. odjevni predmeti, umjetna krzna, zavjese, čipke, ribarske mreže, proizvodi za različite tehničke i medicinske potrebe.
3.1. Sirovine i postupci dobivanja pletiva Sirovine Sirovine za proizvodnju pletene robe razne su vrste pređe od pamučnih, vunenih, svilenih, kemijskih vlakana i njihovih mješavina. Pređe za te proizvode razlikuju se svojstvima od sličnih pređa koje se upotrebljavaju za proizvodnju na tkalačkim strojevima. Zato predionice proizvode pamučne, vunene i druge pređe posebno za pletenje, a posebno za tkanje. Sirovine za proizvodnju pletiva vlakna su od pamuka, vune i cel vlakna pamučnog i vunenog tipa te različita filamentna i ostala vlakna. Kratka vlakna daju neravne, dlakave površine pređe, a duga glatku i ravnu površinu pređe. Ručno pletenje
17
Ručnim pletenjem većinom se proizvode proizvodi za osobnu potrebu. Ponekad su to bešavni odjevni predmeti, npr. čarape, rukavice, kape, ovratnici ili dijelovi džempera, haljina, sukanja, ogrtača, a i mreže, prostirači, pokrivači. Igle za ručno pletenje mogu biti metalne, plastične, drvene ili u kombinaciji tih materijala s oba zašiljena kraja ili samo s jednim. Igla za kružno pletenje bez drugih igala mora biti savitljiva i imati krute, zašiljene krajeve. Za ravno pletenje obično se rabe dvije igle. Kružno se plete uz pomoć jedne ili više od dvije (četiri ili pet) igle. Strojno pletenje Za industrijsku proizvodnju takozvanoga metražnog pletiva i komadnih izrađevina primjenjuju se dva postupka: 1. Kulirno pletenje – tim se postupkom najčešće jedna nit kulira u vodoravnom smjeru, pa se kulirana nit sjedinjuje s predhodnim vodoravnim sustavima očica u pletivo; kulirna pletiva lako se paraju red po red, obrnuto nego što su ispletena. 2. Lančano pletenje – tim se postupkom dobiva pletivo koje se u načelu ne da parati; tim načinom pletenja na svaku iglu stroja polaže se po jedna nit od mnogih međusobno paralelnih niti koje ulaze u stroj; te niti oblikuju očice koje su međusobno povezane. Pletivo se, dakle, dobiva od jednog sustava niti koji prolazi vodoravno u redovima (pletivo po potki) ili okomito u nizovima (pletivo po osnovi). U tim postupcima veze među očicama i međusobni razmještaj očica određeni su prepletanjem niti. Proizvodnju svih vrsta pletenih proizvoda uvjetuju dva osnovna elementa: sirovine i strojevi. Oba elementa su raznovrsna i utječu na namjenu pletiva kao finalnog proizvoda.
3.2. Vrste pletiva Pletiva se u prvom redu klasificiraju prema strukturi. Temeljne skupine pletiva su kulirna i lančana pletiva, koja se dalje svrstavaju prema obliku očica na lijeve (krive) i desne (prave) očice. U skupini kulirnih pletiva sve te podskupine mogu se dobiti ručnim i strojnim pletenjem. Lančana pletiva (osim prepleta tzv. lančića) ne mogu se dobiti ručnim pletenjem. Za razliku od ostalih lančanih pletiva, jedino se lančić može parati. Prema vrsti prepleta za izradbu kulirnih pletiva rabe se nazivi: platirna pletiva, pliš, podstavljena, rupičasta, interlok itd. Za izradbu lančanih pletiva isprepleće se sedam temeljnih prepleta: lančić, triko, sukno, baršun, saten, atlas i keper. Najmanji broj očica nakon čega se ponavlja njihov poredak naziva se raportom prepletanja niti.
18
Pletiva se prema strukturi mogu razvrstavati na glatka i uzorkovana pletiva. U glatkim pletivima očice su jednake boje i oblika, a u uzorkovanima se oblikuju od jedne ili više vrsta niti različite finoće ili boja koje se pletu prema unaprijed određenom programu.
3.3. Svojstva i primjena pletiva Svojstva pletiva Na svojstva pletiva utječe sirovinski sastav pređe, obilježja pletaćeg stroja, proces pletenja i oplemenjivanja te uvjeti okoline proizvodnog procesa. Izbor i kakvoća pređe za pojedinu pletaću tehniku presudno utječe na izgled gotova proizvoda. Kakvoća pletiva određuje se prema izgledu njegove površine, prema površinskoj zbijenosti i mehaničkim svojstvima. Površinska zbijenost određuje se brojem očica pletiva po jedinici duljine u smjeru redova ili u smjeru nizova. Izražava se masom niti po jedinici površine pletiva. Pletiva za gornju odjeću koja su često uzorkovana i punija imaju površinsku zbijenost od 200 do 600 g/m. Pletiva za izradbu rublja mnogo su lakša od 70 do 240 g/m. Od mehaničkih svojstava za kakvoću proizvoda bitna je rastezljivost (u uzdužnom, poprečnom i dijagonalnom smijeru), elastičnost, prekidna čvrstoća, otpornost prema mehaničkom trošenju i sklonost rastezanju i uvijanju rubova. Elastičnost pletiva ovisi o vrsti pređe i načinu pletenja. Najelastičnija su sintetička, pa zatim vunena, a najneelastičnija su pamučna vlakna. Nakon pranja iz pletenih se proizvoda treba odstraniti što više vode da se tijekom sušenja ne bi izdužili ili izobličili. Čvrstoća pletene robe ovisi u prvome redu o vrsti pređe i načinu pletenja. Primjena pletiva Pletivo se može proizvesti kao takozvano metražno pletivo, kao ispleteni odjevni komadi s rubovima i kao dovršeni odjevni predmeti. Prema načinu izradbe pletena roba dijeli se na: - dimenzijski oblikovanu pletenu robu koja ne podliježe krojenju i šivanju jer je svoj definitivni oblik dobila na stroju za pletenje (rukavice, šalovi). - poludimenzijski oblikovanu pletenu robu koja se sastoji od dijelova najprije izrađenih na stroju za pletenje, koji se zatim po rubovima sastavljaju u cjelinu (haljine, džemperi, veste itd.).
19
- krojenu pletenu robu dobivenu od krojenih djelova metražnog pletiva koji se šivanjem spajaju u cjelinu (majice, gaće, grudnjaci, košulje itd.). Pletena roba izrađena na industrijski način naziva se još i trikotažnom robom (franc. tricoter – plesti). Takvi pleteni predmeti mogu se podijeliti u dvije skupine: gornja trikotaža: džemperi, veste, tunike, haljine, šalovi, itd.; i donja trikotaža: pleteno rublje. Raznovrsne tehnike izradbe pletiva često su potpomognute računalima. Izbor pređe određene strukture i građe omogućuje primjenu pletiva na gotovo sva područja i za sve namjene. - odjevna industrija – proizvodnja gornjih odjevnih predmeta, podstavnih materijala, rublja, bešavne i šavne odjeće, umjetnog krzna, steznika, čarapa, rukavica, kapa, šalova, čipaka, vrpci itd. - potrebe kućanstva – tekstilni materijali za namještaj, zavjese, pokrivače, ručnike, zidne obloge itd. - tehničke, medicinske i specijalne namjene – tekstilni materijali za obloge sjedala vozila i letjelica, izolacijski materijal, vreće za prehrambene proizvode, ribarske mreže, mreže za zaštitu od tuče, podni prostirači, geotekstilije, kompozitna pletiva od staklenih, karbonskih i aramidnih pređa s primjenom u avioindustriji i svemirskim istraživanjima itd.
3.4. Čipkanje Čipke su rupičasti ili mrežasti proizvodi koji se često rabe kao ukras, osobito odjeće, posteljine, rublja i pokrivača. Izrađuju se ručno ili strojno od pamučnih, lanenih, svilenih i kemijskih niti pređe ili konca. Čipke su se pojavile potkraj 15. stoljeća u Italiji i Flandriji. Izrađivale su se kao ukrasi na rubovima tkanina različitim povezivanjem niti osnove i potke. Najstarije očuvano dijelo o čipkarstvu jest knjiga P. Quintyja o šivanim čipkama s predlošcima (Köln, 1527.). U Francuskoj je J. B. Colbert (1660.) uveo manufakturnu proizvodnju čipaka. Strojno su se čipke počele izrađivati u 19. stoljeću. J. Heatcoat konstruirao je stan s čunkom za tkanje tila, a njegovim usavršavanjem omogućena je strojna izradba uzorkovanog tila iz koje se zatim razvila proizvodnja tkanih čipaka. U Hrvatskoj su se čipke počele proizvoditi mnogo prije nego u mnogim drugim zemljama. Colbert je 1666. godine zabilježio da se u Francuskoj rade čipke na jastuku na dubrovački način. Najbolji primjer te čipke očuvan je u Gospi od Šunja na Lopudu. Čipkarstvo je bilo razvijeno na
20
Pagu, gdje je prije Prvoga svjetskog rata radila čipkarska škola, u Ludbregu, Lepoglavi, Ozlju, Moslavini, Primoštenu. Motivi čipaka u doba renesanse bili su geometrijski (četvrtasti, kružni, eliptični), a u baroku su to pretežito cvijetne grane. U Španjolskoj se čipke često izrađuju od zlatnih i srebrnih niti. Čipke, čija površina može biti glatka ili reljefna, izrađuju se kao metražni i komadni proizvodi. Ručno čipkanje Čipke se ručno izrađuju iglom, kukicom (kačkalicom), batićima i čunčićima (lađicama). Prema tom priboru razlikuju se tehnike ručnog čipkanja. - šivene čipke – Izrađuju se iglom na rubu tkanine ili na drugim njezinim mjestima u otvorima dobivenim izvlačenjem niti osnove ili potke. Prema tome, to su iste niti od kojih su te tkanine napravljene. Poznata je visoka kakvoća venecijanskih i naših, paških, osobito komadnih čipaka. - čipke na batiće – Izrađuju se samostalno (bez podloge od tkanina) na nacrtima uzoraka na papiru učvršćenom na valjkastim ili četvrtastim jastucima. Različite niti namotane su na drvene batiće ( do 1 200 batića), a krajevi su im pribadačama učvršćeni na nacrt uzorka. Poznate vrste čipaka jesu Colbert, Valenciennes, briselske i dubrovačke čipke. - kukičane (kačkane) čipke – Izrađuju se samostalno, kukicom, često još i različitim drugim priborom. Najpoznatije su irske čipke. - pletene čipke – Izrađuju se iglama. Oblikuju se očice koje se na različite načine povezuju u rupičastu tvorevinu. - ostale vrste ručnih čipaka – Rjeđe se izrađuju, a uzorci su im jednostavniji. Aplicirane čipke dobivaju se vezenjem ili šivanjem na odjevnim predmetima, posteljini, stolnim prekrivačima. Strojno čipkanje Čipke se strojevima izrađuju brže i jeftinije. Čipkarski bobinet strojevi različite su konstrukcije, ovisno o tome služe li za izradbu zavijesa ili drugih čipkarskih proizvoda. Čipkanje se može izvoditi i rašel-strojevima za pletenje po osnovi. Na tim strojevima izrađuju se čipke kao metražna pletiva ili vrpce različitih širina, najčešće od 20 do 140 mm.
21
Pletilice za čipkanje kružnog su presjeka i njima se proizvode cjevaste vrpce. Čipkanje strojevima za vezenje izvodi se na tkaninama za stolno i posteljno rublje ili za odjevne predmete. Najčešće se na njima izrađuju aplicirane čipke.
ZAKLJUČAK Najstariji očuvani tekstili potječu iz Catala Hüvüka u Anatoliji. To su komadići vunenog sukna nađeni uz posmrtne ljudske ostatke. Starost im je procjenjena na 6 500 godina prije Krista. Vuna je bila prva tekstilna sirovina. Upotrebljavala se u istočnom Sredozemlju i u Europi. U Egiptu je glavna tekstilna sirovina bio lan i najfinijim lanenim platnom omotavali su se kipovi bogova. U Egiptu su nađene lanene tkanine čija je starost procjenjena na 5 000 godina prije Krista. Od Egipćana su tehniku obradbe lanenog vlakna preuzeli Fenićani, a poslje Grci i Rimljani. Pamuk se uzgajao u dolini rijeke Ind več 2 500 godina prije Krista. Svila je istočnjačkog podrijetla, a njezina je proizvodnja bila ograničena na Kinu. Dudov svilac uzgajao se u Kini već 3 000 godina prije Krista. Stoljeće kasnije dudov svilac prenosi se u Koreju, a zatim u Japan. U Europu stižu svilene tkanine već 100 godina prije Krista, tzv. Svilenom cestom (preko cijele Azije). Tijekom 18. stoljeća počelo se razmišljati o proizvodnji umjetnih vlakana koja bi mogla zamjeniti pojedine prirodne sirovine. Problem opskrbe tekstilne industrije vlaknima prirodnog podrijetla potaknulo je znanstvenike da potkraj 19. stoljeća proizvedu prva kemijska vlakna. Grofu Hilaireu de Chardonnetu polazi za rukom da izradi postupak za dobivanje umjetne svile. Sirovina za to vlakno bila je celuloza. Tako je prva umjetna svila pod nazivom rayon (rajon) izložena 1889. godine na Pariškoj izložbi. Godine 1938. američki učenjak dr. Wallace Carothers objavio je otkriće nylona 6,6. Osnovu za taj proizvod čini vrlo dugačak lanac molekula (polimer), a najlon je poznat kao jedan od prvih sintetiziranih proizvoda. Sintetička vlakna kemijska su vlakna druge generacije koja za sirovinu imaju sintetičke polimere dobivene petrokemijskim putem ili proizvodnjom suhe destilacije ugljena. Od treće generacije kemijskih vlakana očekuje se da će ujediniti dobra svojstva prirodnih i sintetičkih vlakana. Najstarije poznate pletene izrađevine potječu iz Egipta. Par ručno pletenih vunenih čarapa pronađenih u grobnici vjerovatno potječu iz 4. stoljeća. Vještina ručnog pletenja nije bila poznata širem krugu pučanstva sve do 22
13. stoljeća. Tada se u Španjolskoj i Italiji počelo plesti ravno, na dvije igle, i počeli su se osnivati cehovi pletača. Daljnji krupni koraci u razvoju pletenja načinjeni su tijekom 19. i 20. stoljeća, pa je tako u Stuttgartu (1963.) tvrtka Morat prva izradila sklop uređaja za elektroničko upravljanje izradbom pletiva na stroju za kružno pletenje.
LITERATURA: mr. sc. Ljiljana Tanay Poznavanje neprehrambene robe; © ŠKOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 2006.
Ostali izvori: Internet
23
