Tiskovne_forme_2

GRAFIKI FAKULTET ² ZAGREB

´TISKOVNE FORME 2µ

ROBERT V.

2001.g.

KONVENCIONALNI DUBOKI TISAK 99% materijala od kojih se radi tiskovna forma za kovencionalni duboki tisak je bakar, a mali dio od elika i nemetalnih materijala. Tiskovna forma je reljefna ± tiskovni elementi su udubljeni, a slobodne povrine su izboene. Tiskovni elementi se zapune bojom i boja se kapilarnim efektom prenosi na papir. Otisak je karakteriziran s koliinom boje koja se nanese. Dubina tiskovnih elemenata moe biti razliita, a  presjek tiskovnih elemenata isti ili kombinacija prethodno nabrojenih karakteristika. Bakrotisak je skupa i komplicirana tehnika tiska, ali po kvaliteti nenadmana tehnika jer samo ovom tehnikom moemo dobiti prave vietonske reprodukcije. Najvea dubina aica iznosi 50 ± 60Qm. 3RGMHODGXERNRJWLVND 1. konvencionalni  ± svi tiskovni elementi imaju jednaku povrinu, ali razliitu dubinu. Na otisak se

 prenosi razliita koliina boje i dobiju se viebojni otisci. 2. autotipijski ± svi tiskovni elementi imaju istu dubinu, sadre istu koliinu boje, tako da se dobiju samo  jednotonski otisci, ali su tiskovni elementi razliitih povrina. Dobivamo jednotonske reprodukcije, koristi se za tisak ambalae (folije, laminate). 3. kombinirani duboki tisak  ± ima karakteristike konvencionalnog i autotipijskog dubokog tiska. Tiskovni elementi mogu imati razliite povrine i razliite dubine. Ova tehnika omoguava izradu  pravih vietonskih reprodukcija. r eprodukcija. Tiskovna forma se moe pripraviti: KLASI N IM N AI NO  NO M ± indirektni ind irektni fotomehaniki fotomehaniki postupak kopiranja, fizikalno-kemijski fizikalno-kemijski proces jetkanja (kontrolirano otapanje metala). Tiskovna forma za konvencionalni duboki tisak se moe dobiti jedino klasinim postupkom, a za autotipijski i kombinirani se osim klasinim postupkom mogu dobiti i drugim postupcima. TRO MEH A NIKIM POSTUP K OM ili ISTIM Tiskovna forma za kombinirani duboki tisak se dobiva ELEK TRO  ELEK TRON TRONSKIM METODAMA (laserska gravura ili bombardiranje snopom elektrona). 

0DWHULMDOL]DL]UDGXWLVNRYQHIRUPH BAKAR ± izdri velike naklade  ELIK  ± tiskovnu formu od elika dobivamo elektromehanikim graviranjem, koristi se za posebne  

namjene (tisak novanica)  NEMETAL  NE TISK OVNE OVNE FOR ME ± fotopolimerni slojevi, nemaju dovoljno veliku otpornost za velike naklade [prirodne (sintetske) smole ± graviranjem gra viranjem otvaraju tiskovne elemente, nemaju preveliku  budunost]

Duboki tisak je u najveoj n ajveoj veini rotacijski tisak. Bakrotisak na ploe se koristio do 1980. Princip tiska : cilindar s tiskovnim i slobodnim povrinama rotira u spremniku bojila, rakel skida suviak   bojila, bojilo ostaje samo u aicama, tiskovni cilindar u jednoj toci pritie papir uz temeljni cilindar i  bojilo se prenosi na papir. Bojila su razrijeena s organskim otapalima. od sve tri vrste tiskovnih formi za duboki tisak nema razlike u strukturi, odnosno grai. K od Cilindri nisu kompletno izraeni od bakra, te oni mogu biti dugaki do 1,80 metara i promjera veeg od 1 metra. Tiskovna forma se radi tako da se na elinu cijev s jakim stjenkama nanese OSNOVNI SLOJ  bakra 0,5 - 2,0 cm debljine, te se na njega nanaa tanki sloj bakra ija debljina moe iznositi od 120 ± 200 Qm i u tom sloju se rade tiskovni elementi ± ta folija naziva se BALLARDOV PLAT i on se nakon svake otisnute naklade uklanja i na osnovnom sloju se radi nova tiskovna forma. Da bi mogli povezati bakar s bakrom izmeu osnovnog i tankog sloja nalazi se meusloj debljine jedne molekule ili jednog atoma srebra ili vodljivog vodljivog sulfida i on mora imati vrstu adheziju, ali mora omoguiti i razdvajanje.   Naklada je ograniena na 30000 ± 50000 otisaka jer rakel troi bakar jer je elini, izdrljivost bakra moemo povisiti upotrebom posebnog bakra i tome povisujemo nakladu na 70000 ± 80000 otisaka, ili elektrolitiki nanijeti na bakar sloj kroma debljine 2 ± 3 Qm koji ima odgovarajuu tvrdou i on poveava trajnost tiskovne forme od 250000 ± 300000 otisaka. Postoje dva razliita postupka bakrenja i kromiranja.

Tiskovna forma mora imati elektrokemijski istaloen osnovni sloj bakra, kemijski istaloen meusloj i elektrokemijski istaloen tanki sloj bakra. 326783&,(/(.752/,7,Î.2*7$/2(1-$0(7$/$ Metal

se u elementarnom obliku taloi iz otopine koja sadri ione tog metala pod utjecajem istosmjerne struje. Nije svejedno to se moe taloiti, takoer moramo imati elektrolit koji je u kation obliku u otopini, katodu i anodu, te metal na koji se neki drugi metal taloi mora biti manje plemenit. Temeljni i radni sloj se razlikuju, WHPHOMQLVORM se ne uklanja, ukoliko doe do mehanikih oteenja on se popravlja, mora imati kompaktnu i sitnokristalininu strukturu, pa je on dugotrajan. K od drugih procesa taloenja metala depozit ima svojstva koja su proporcionalna njegovoj grai. to su kristalii manji metal ima veu tvrdou, homogenu i kompaktnu strukturu; to su kristalii vei metal ima heterogenu strukturu to znai i manju tvrdou i povrinsku otpornost. Elektrolitiko taloenje metala treba provoditi pod kontroliranim uvjetima . 8UDGQRPVORMX se izrauju tiskovni elementi i slobodne povrine i on se uklanja nakon svake naklade. 3RVWRMHSURFHVDEDNUHQMD 

/XQDWLLOLFLMDQLGQLSRVWXSDN



.LVHOLLOLVXOIDWQLSRVWXSDN

a izradu temeljnog sloja se primjenjuje lunati ili cijanidni postupak bakrenja, a za Ballardov plat se  primjenjuje kiseli ili sulfatni postupak. Razlika u tim postupcima je u elektrolitu (otopini iz koje dobivamo ione bakra), a ostalo je isto, moramo imati katodu i anodu, izvor istosmjerne struje, elektrodni prostor. Z

.LVHOLLOLVXOIDWQLSRVWXSDN

U kadu s dvostrukim dnom koja mora biti prilagoena dimenzijama cilindra, kroz njene dvostruke stjenke cirkulira voda za hlaenje jer je proces egzoterman. Cilindar moe biti u cjelini uronjen u elektrolit ili uronjen do 1/3 njegovog promjera.

K 

Cu

A

CuSO4

K oliina

elektrolita je velika, u cijelom tom sustavu cilindar je spojen kao katoda, a anoda je od bakra (bakrene ploe) koje su smjetene na udaljenosti od 2-5 cm od povrine uronjenog cilindra i one su smjetene na olovnim nosaima (one su od 99.99% istog bakra), a nosai su izraeni od olova jer se olovo ne otapa u elektrolitu. Cilindar se okree, a elektrolit se ispumpava van i regenerira se da bi se ponovno mogao koristiti. U elektrodnom prostoru se zbiva elektrolitika disocijacija, odnosno simultano se zbivaju dvije vrste reakcija: 1. otapanje anode, 2. taloenje bakra na katodi. Ako govorimo o kiselom postupku reakcija se odvija drugaije nego kod lunatog postupka. K od kiselog  postupka elektrolit je otopina bakar (II) -sulfata CuSO4 i ona ima sposobnost brze i potpune elektrolitike disocijacije. CuSO4 p Cu2+ + SO42-

Cur ± 2e- p Cu2+ Cu2+ + 2e- p Cur

A K 

U anodnom procesu u elektrodnom prostoru sada imamo viak bakrenih iona (pozitivnog naboja), pa se u katodnom procesu kompenzira pozitivan naboj s vikom elektrona iz negativnog pola izvora istosmjerne struje i na taj nain se elementarni bakar taloi na povrini cilindra. K od sulfatnog postupka dobiva se heterogena i ne previe kompaktna struktura bakrene prevlake. Elektrolitu se dodaje i odreena koliina sulfatne kiseline koja poveava vodljivost i potpomae disocijaciju, otopine se jo dodaje i sredstvo za tvrdou. Rast kristala se moe sprijeiti mehaniki tako da se jednim kotaiem od tvrdog materijala prelazi po   povrini cilindra i kristali se na taj nain drobe ili na drugi nain gdje se dodaju visokomolekularne organske otopine i tako se kristal vie ne moe razvijati i ograniavamo njegove dimenzije. U elektrolit se dodaju sastojci u sljedeim koliinama: CuSO4 x 5 H2O ~ 200 g/l otopine H2SO4 40 ± 70 g/l otopine 5 ml/l otopine Sredstvo za tvrdou Uvjeti elektrolitikog postupka moraju biti strogo definirani: - manje napona, vie struje napon izmeu 2-6 V, struja treba biti od 20-25 A/dm2 - temperatura otopine 25-35rC (27-29rC optimalno) - vrijeme elektrolitikog taloenja Velika struja je potrebna da moe doi do izbijanja elektrona iz vanjske ljuske elektronskog omotaa bakra oko jezgre, moraju savladati hidrodinamiki otpor, moraju imati kinetiku energiju. Z  bog svladavanja hidrodinamikog otpora i kinetike energije dolazi do prevelikog zagrijavanja pa moramo odravati stalnu temperaturu. Ako je temperatura previsoka proces se ubrzava, dolazi do nekontroliranog rasta kristala i isparavanja tekuine, poveanja koncentracije i promjene uvjeta. Ako je temperatura preniska proces se usporava, spor dotok bakrenih iona na katodu, pojedinano se taloe i izbijaju, kristalii nisu vrsto vezani i lako se skidaju. Ako promatramo sluaj kada je cilindar uronjen do 1/3 promjera u elektrolit vrijeme stvaranja prevlake je izmeu 60 i 90 minuta i u tim okolnostima dobivamo prevlaku ija je debljina 150-200Qm, a tvrdoa mjerena po Vickersu iznosi hV = 180-200r. Danas prevladava cjelovito uranjanje cilindra u kadu zbog brzine procesa. 1.

i A  i ! I P ! 25 2 54,95 dm 2 P dm P ! d T l ! 42 cm 3,14 125 cm ! 16485 cm 2 ! 164,85 dm 2 ¨ 1 ¸ P ! 164,85 ! 54,95 dm 2 © ¹ 3 ª 3 º

l ! 125 cm

I!

d ! 42cm I

! 25

A

dm 2

1

i ! 1373,75 A

d 3 i!? 2. i ! 1854 A

P ! 75 dm 3 r  ! 25cm

! ? «¬

l!?

!

i 1854 A A ! ! 24,72 2 2 P 75 dm dm 3

1

I

I

A

» dm ¼½ 2

2

1

P 225 dm 2 225 dm 2 225 dm 2 3 l! ! ! ! 2r T 2 25cm 3,14 157 cm 15,7 dm l ! 14,33 dm

/XQDWLLOLFLMDQLGQLSRVWXSDN

Primjenjuje se za izradu temeljnog sloja bakra i eventualno za njegovu obnovu, temeljni sloj se tvorniki radi, ali se nekad u tiskarama obnavlja ili popravlja. Temeljni sloj bakra zbog istroenosti leajeva moe poprimiti valoviti oblik, pa se mehaniki skine 1 mm temeljnog sloja bakra i onda se cijanidnim postupkom istaloi novi sloj. K od cijanidnog postupka takoer imamo kadu s dvostrukim dnom koja mora biti prilagoena dimenzijama cilindra, kroz njene dvostruke stjenke cirkulira voda za hlaenje jer je proces egzoterman, cilindar je spojen kao katoda, a anoda je od bakra (bakrene ploe) koje su smjetene na udaljenosti od 2-5 cm od povrine uronjenog cilindra i one su smjetene na olovnim nosaima. Elektrolit je drugaiji, proces je vrlo spor, a dobiva se nanos vrlo istog, homogenog bakra sitnokristalinine strukture i vee tvrdoe u odnosu na bakar  dobiven sulfatnim postupkom. Ovaj proces se izbjegava raditi u tiskarama jer je otrovan zbog cijanida, pa se radi u posebnim pogonima. Elektrolit koji se koristi je otopina soli koja sadri bakrene ione, kalij i cijanid ion (dvostruka sol kalijtetracijano-puprat) ± relativno slabi elektrolit. + 3K 3Cu (CN)4 p I. 3K  + Cu (CN)4 3+ II. Cu (CN)4 p Cu + 4CN Prvi stupanj disocijacije je vrlo spor, dok je drugi stupanj bri, ali drugi stupanj ne moe zapoeti dok prvi stupanj disocijacije ne zavri, dobivamo jednovalentne ione bakra koji se sporije kreu s katode na anodu i  proces lunatog elektrolitikog bakrenja je vrlo spor ± sporo taloenje bakra, ali e prevlaka imati bolja mehanika svojstva. Proces zna trajati i nekoliko dana. Cur ± e- p Cu+ A K  Cu+ + e- p Cur + K  + CN p K CN CN- + H+ p HCN hV=150r je dovoljna za jetkanje, a za graviranje hV=180r - 200r. ,]UDGDPHÓXVORMD Meusloj ima funkciju elektrolitike veze izmeu temeljnog i radnog sloja. Temeljni sloj mora biti

mehaniki ravan i ist, temeljni sloj se omasti smjesom u kojoj je smrvljena kreda i nalije se 5%-tnom sulfatnom kiselinom i nalijeva se otopina iona oksida, ti ioni reagiraju s bakrom i tvore tanak (uniforman) sloj visoke vodljivosti i on djeluje kao vodljivi sloj. Sam proces je kemijski i temelji se na ionskoj zamjeni, otopine sadre ili ivu, ili srebro. +  ±  AgCl p Ag + Cl Cur + Ag+ p Cu+ + Agr Bakar s povrine koji je neutralan reagira s srebrom koje je u ionskom obliku i dolazi do prebacivanja naboja, te se na povrini temeljnog sloja bakra taloi srebro. I srebro i iva su elektropozitivniji od bakra. HgCl 2 p Hg 2+ + 2Cl  ±  Cur + Hg 2+ p Cu 2+ + Hgr Bakar reagira s 2Cl ±  i dobivamo CuCl2. Bakar kao manje plemeniti metal gubi elektrone. Sloj je  jednoatomaran, ako je raspodjela ravnomjerna (kompaktna) on djeluje kao katoda kada se taloi Ballardov  plat. Adhezija na srebru ili ivi je dovoljna da djeluje vrsto, a takoer se moe i oljutiti nakon otiskivanja. Postoje i jo neki postupci ± npr. s vodljivim oksidom.   Najee su se koristile otopine ivinih soli. Razvijena je i metoda s kompleksnim solima. Reakcije s srebrom i ivom su trenutne ± im kapnemo dobijemo sloj. Postoji i kromiranje cilindara, odnosno elektrokemijska depozicija metala. )RUPLUDQMHVOLNHQD%DOODUGRYSODW

Fotokemijski proces stvaranja slike se radi off line odnosno tek kada je slika gotova prenosi se na podlogu. Fotomehaniki proces koji se primjenjuje je .2/2,'1, gdje je kopirni sloj na bazi elatine nanesen na  pigmentni papir. K oloidni slojevi moraju biti senzibilizirani. Pigmentni papir je tvorniki oslojen, ali nije senzibiliziran jer  kad bi bio senzibiliziran on bi ³radio´ ± senzibilizirati se mora neposredno prije primjene.

U elatini ima fino dispergiranih estica eljezo(II)-oksida Fe2O3 ± crvenkasta praina koja daje obojenje, apsorbira se dio zraenja koji smeta, selekcioniran je onaj dio zraenja koji je potreban da se stvori fotokemijska reakcija, jo ima glicerina da bi sloj bio elastian i zadrao vlanost, ima antibaktericidnih sredstava jer se na elatini razvijaju mikroorganizmi. Oslojeni pigmentni papir u kontroliranim uvjetima se moe uvati dosta dugo. Senzibiliziranje je aktiviranje fotokemijske reakcije kalij bikromatom K 2Cr 2O7. Raspon koncentracije je od 1-5% ovisno to i kako emo reproducirati. Ako reproduciramo linijske reprodukcije koncentracija je vea, a kod rasterskih reprodukcija koncentracija je manja. Isto tako treba biti podeena pH vrijednost u lagano kiselom podruju od 5-6, a temperatura mora biti izmeu 14 i 16rC i to postaje fotografski materijal koji razvija iroki raspon tonskih vrijednosti na vietonskom dijapozitivu. K opira se kontaktno, a predloak je vietonski dijapozitiv. To su velike povrine i koriste se veliki filmovi,  pa se rade montae ali se radi i na vrlo velikim kopirnim ramama. K opira se u dvije faze: u prvoj fazi se prenosi ono to je na filmu ± kopira se s svjetlom koji ima iri raspon valnih duljina koje mogu djelovati na sloj. Gdje je gustoa zacrnjenja mala zraka e prodrijeti dublje u sloj. U drugoj fazi kopiranja omoguavamo uvjete koji e kasnije omoguiti tisak. U postojeu sliku moramo ukopirati raster koji ne stvara jednotonska polja razliite povrine nego razvije sliku na niz segmenata od kojih e svaki biti razliito tavljeno i time stvaramo stjenke, razdvaja tiskovne elemente da se sprijei razlijevanje boje iz jedne aice u drugu i predstavlja oslonac za rakel. Raster je 60 ili 70 linija /cm, a vrlo rijetko 90 linija/cm, kao raster se koriste gravirane staklene ploe, raster   je u negativu. Imamo relativno debele linije i izmeu njih prazna polja. Omjer irine linije i praznog polja  je 1 : 3 i prozirne linije su budue stjenke rastera. Takav raster je u fotografskom smislu jednotonski. To se kontaktno kopira s drugim izvorom svjetla (tvrdim) odnosno s ksenonskim lampama.

Svjetlo ulazi samo kroz pukotine i to svugdje jednako i tamo gdje nije tavljeno stvara pregrade, ali one ne idu do podloge. K ada to iskopiramo sve to je u prvoj fazi otavljeno postaje netopivo, a ostalo je postalo

topivo ± dobijemo latentnu sliku koju treba prenijeti na cilindar i onda razviti. Prilijepimo ju s donjom stranom prema licu cilindra.

tavljeni dio elatine se natopi s toplom vodom i tako se nalijepi na sloj bakrenog cilindra ± cijeli sustav se  polijeva s toplom vodom (40 ± 50°C), ona penetrira kroz polupropusni papir i otapa (omekava) elatinski sloj, ali prije topiv sloj i ostaje nam vrlo tanki netopivi sloj. K ad bi tavljenje ilo do kraja elatina bi se privrstila za papir i on se ne bi mogao ukloniti. elatina se ukloni iz aica, te dobijemo trodimenzionalnu kopiju s aicama razliitih dubina. K opija se mora fiksirati s hladnom vodom i grafikim otapalom (alkoholom) ± 97%-tni etilni alkohol koji je higroskopan ± izvlai vodu iz strukture elatine jer je ona okruena molekulama vode ± voda se isparavanjem i etilnim alkoholom uvruje pa dobijemo vrstu kopiju razliitih dubina, ali jednakih debljina stjenki. To to imamo u cilindru treba prenijeti na sloj bakra koji je ispod. K ada imamo kopiju u elatinskom sloju i to prenesemo na cilindar moramo formirati tiskovne elemente i slobodne povrine jer samo imamo kopiju tiskovnih elemenata (koliki e biti i gdje e biti).

To je mogue samo fizikalno-kemijskim procesom kontroliranim otapanjem bakra u agresivnom mediju ±  otapa na mjestima gdje treba - taj proces se zove jetkanje. Jetkanje je isti proces kao korozija ali je ona nekontrolirani proces. Jetkanje bakra za dobivanje konvencionalne tiskovne forme za duboki tisak je viefazan proces.

Otopina koju primjenjujemo je FeCl3 ± anorganska sol koja potpuno disocira. Prije nogo doe do otapanja odvijaju se slijedee faze: 1. HIDRATACIJA ELATINE ± 10% FeCl3 90% H2O elatina bubri i postaje propusna za ivahne ione eljeza i klora FeCl3 p Fe3+ + 3Cl- - ioni penetriraju kroz nabubrenu elatinu

2. DIFUZIJA ± prodiranje kroz neko sredstvo (iz smjera vie koncentracije u smjer nie koncentracije). Brzina

dif uzije je diktirana s temperaturom otopine (via temperatura bra difuzija), koncentracijom otopine (pri niim koncentracijama difuzija je bra jer ima vie vode (20% FeCl3 80% H2O) ± elatina se  jae hidratizira, pa e manje iona proi bre kroz nabubrenu elatinu ± kroz iri prostor.  Nedostatna koncentracija FeCl3 dovodi do produkata koji sprjeavaju daljnje otapanje.   Najprije e difundirati gdje je sloj najmanji, pa onaj do njega itd. Gdje imamo velike dubine idemo s otopinom manje koncentracije, a manje dubine s otopinom vee koncentracije. Dubina aice je definirana proputanjem sloja elatine i koncentracijom otopine. Otapanje je vrlo brzo ± moe se otopiti samo onoliko bakra koliko eljezo(III)klorida dolazi do njegove  povrine.

3. OTAPANJE A

Cu + 2FeCl3 2FeCl2 + CuCl2 PR IMARNA R EAK CI JA Z biva se ako imamo dostatnu koncentraciju i njom se otapa bakar. Oba produkta te reakcije su topiva, oni moraju biti topivi i uklanjaju se difuzijom u suprotnom smjeru. Cu + FeCl3 p CuCl + FeCl2 SEK UNDARN A R EAK CIJA CuCl je netopiva sol i ona se istaloi i sprjeava kontakt s FeCl 3 i proces prestaje. U ovom sluaju je nedostatna koncentracija i zaustavlja se jetkan je. Otopina FeCl3 se izraava u gustoi (a ne u postocima) jer  gustoa sadri podatke i o temperaturi i o koncentraciji (stupnjevi po Mea).   Nakon to su otvoreni i najmanji tiskovni elementi jetkanje se prekida ispiranjem i moramo ukloniti elatinski sloj s vruom vodom (iznad 50°C) i skida se mehaniki s valjcima i dobivamo istu povrinu  bakra. B

Pregrade rastera predstavljaju slobodne povrine. Tiskovna forma za duboki tisak ne moe dati velike naklade, pa se povrina bakrenog cilindra K R OMIRA (gotova tiskovna forma s tiskovnim elementima i slobodnim povrinama) se presvlai tankim slojem kroma koji otvruje povrinu (krut je i tvrd) i ima iroku primjenu. K rom titi povrinu bakra od ogrebotina. To se   MIRANJE je elektrokemijsko taloenje kroma iz otopine koja  provodi kod svih bakrotiskarskih formi. K RO sadri kromove ione (elektrolit, katoda, anoda, izvor istosmjerne struje). Debljina prevlake kroma je do 2m. Anoda nije od kroma, jedini izvor kromovih iona je elektrolit.

Postoji razlika potencijala izmeu kroma i bakra pa se moe taloiti krom. Elektrolit je otopina antihibrida kromne kiseline ± jaka mineralna anorganska kiselina. H2CrO4  CrO3 + H2O Ona je nestabilna, raspada se na krom(VI)-oksid i vodu pa dolazi u obliku antihibrida. CrO3 H2O H2CrO4 - voda je tu drugaije vezana, otapanjem antihibrida u vodi dobijemo otopinu antihibrida kromne kiseline i ona je elektrolit za kromiranje. H2CrO4  2H+ + CrO42K romna kiselina disocira brzo i u potpunosti. Produkti elektrolitike disocijacije sudjeluju u procesu, ali se deavaju dvije katodne reakcije. Anode moraju biti od inertnih metala ± ne sudjeluju u reakciji, nego samo  prenose elektrone (ne otapaju se) ± TITA N anode ± eljezo presvueno s titanom ili olovne anode ili od  platine. PRVA KATODNA REAK CIJA ± oznaava izbijanje vodika (izbijaju se pozitivno nabijeni ioni vodika s katode, nastaje elementarni vodik, a ostatak odlazi kao plin). 2H+ + 2e-  H2 2.K  DRUGA KATODNA REAK CIJ A ± produkt djeluje kao anion, ali ima sloen sastav, nastaje esterovalentan krom, est elektrona s katode e neutralizirat est kromovih iona i krom e se istaloit na katodi. CrO42-  Cr 6+ + 4O2Cr 6+ + 6e-  Cr°  Na anodi dolazi do izbijanja kisika: A 4O2- - 8e-  4O  2O2 - dio kisika odlazi van, dio se otapa, dio se vee s vodikom koji je izbijen na anodi, tako dobijemo glatku, sjajnu prevlaku kroma. Prevlaka kroma zavisi o gustoi struje, koncentraciji, temperaturi itd. Dolazi do  potpune adhezije i taj sloj je mogue odvojiti samo obrnutim sistemom (dekromiranje). 1.K 

AUTOTIPIJSKI DUBOKI TISAK

To je varijanta dubokog tiska koja zadrava reljef iz konvencionalne tiskovne forme, ali ima simuliranu vietonsku reprodukciju. Volumen tiskovnih elemenata je funkcija povrine (presjeka) ± njom je definiran. Svi tiskovni elementi imaju jednaku dubinu, ali razliitu povrinu pa se primjenjuje konvencionalni raster  koji razbija vietonsku sliku na jednotonsku.

- sredita aica moraju biti jednako udaljena. Sama kopija na buduoj tiskovnoj formi radi se izravno. Postupak pripreme je jednak kao i kod konvencionalnog dubokog tiska (temeljni sloj, meusloj, radni sloj). Predloak je rastrirani film i tu sliku prenaamo na cilindar. Otopina se nanaa prskanjem na povrinu cilindra (kopirna otopina). OSLOJAVANJE K opirne otopine su koloidni preparati a najee su senzibilizirani diazo spojevima. Osloji se jednolikim, tankim slojem pod utim ili crvenim svjetlom pa dobijemo fotoosjetljiv cilindar. U posebnom ureaju imamo namotanu na jednoj dugoj osovini montanu foliju, s unutarnje strane montane folije nalijepljen je film i ta folija se vodi i namata   pa na taj nain dobijemo kontakt pomou kojeg moemo dobiti prijenos slike.

Imamo

otar kut izvora svjetla pa dolazi do dimenzionalnih netonosti pa se ispred cijelog sustava stavi maska tik uz film te onda svjetlo ulazi u kopirni sloj uz film priblino samo u jednoj toki. K opiranjem dolazi do tavljenja sloja ± postaje netopiv na tim mjestima i u procesu razvijanja neosvijetljena mjesta se uklanjaju (otapalo je voda), ali prije toga se stabilizira senzibilizator. Bakar se otapa u direktnom kontaktu s eljezo(III)-kloridom. Ista dubina, a povrina zavisi o situaciji na filmu i otisak na tiskovnoj podlozi e imati karakteristike jednotonskog otiska s rastriranom vietonskom slikom s jednolikim nanosom boje. K ada jetkanje zavri uklanja se ostatak sloja i onda se kromira. Ako tiskamo na poliesterske folije naklade mogu biti vrlo velike.

ELEKTROMEHANIKI

POSTUPCI ± ne ukljuuju nikakve fotomehanike i fotokemijske komponente, ali se trebalo rijeiti oitavanje slike. ELEKTRONSKA GRAVURA ± elektronski upravljamo elektromehaniko graviranje. Heliogravura ± nazvana prema izumitelju tog postupka Rudolfu Helu. Graviranjem stvaramo tiskovne elemente. Elektromehaniki sklop se razvijao do rotacijskog skenera. Ureaj ima 3 nezavisne cjeline: ULAZ NI DIO (cilindar ± na njega se stavlja slika, dimenzije cilindra moraju biti iste kao i bakrotisnog cilindra). Na osovini se vozi tzv. optika glava koja oitava sliku red po red u beskonanoj spirali.

Fotoelija pod utjecajem svjetla generira struju koja je proporcionalna reflektiranom svjetlu. Ako zraka svjetla doe do bijelog mjesta ± refleksija velika, signal koji dolazi na fotoeliju je velik. Da bi se refleksija  poveala predloak je opal film. Struje koje se dobiju na fotoeliji su male (mikroamperske). Signal ide u upravljaki dio, a iz njega ide u gravirni dio u kojem sklop za graviranje (gravirna glava sa dijamantnim vrkom koji gravira po primljenom signalu). OPTIKI SIGNAL  ELEKTRIKI SIGNAL  MEHANIKI RAD Ako je signal jai elektromagnetsko polje e biti jae i jae e povui dijamantnu iglu dolje. Linijatura je 90 l/cm ali dobijemo malo deformirani 90 linijski raster. Zraka svjetla oitava u obliku spirale ± ako naleti na  bijelo mjesto dobijemo veliki tiskovni elemenat, a s tamnog mjesta dobijemo mali tiskovni elemenat.

Predloak se mora raditi u negativu, ti ureaji mogu danas raditi konverziju. Sredite svakog tiskovnog elementa jednako je udaljeno od sljedeeg, ima karakteristike i konvencionalnog i autotipijskog bakrotiska  ± K OMBI NIR A NI DUBOKI TISAK  ± slobodne povrine nisu jednake.

Zacrnjenje na otisku ovisi o koliini boje koja je izala iz tiskovnih elemenata, a to ovisi i o dubini i o  presjeku tiskovnih elemenata.  Na ovoj tehnici se prvo poelo upotrebljavati raunalo za ITF jer se shvatilo da se cijeli jedan sklop mogao zamijeniti raunalom. Danas se umjesto dijamantne igle moe koristiti laser koji radi u bakrenom sloju tiskovne elemente. Ti laseri zrae u toplinskom podruju preko 830 nm, toplinom dovodimo bakar do isparavanja i tiskovni elementi imaju drugaiji oblik.

Jako puno se radi na nemetalnim materijalima kao osnova za cilindar (prirodne sintetske smole BAK ELIT) koji laser gravira, ali bakelit je lomljiv, on se dobro ponaa u tisku, lako se sloj obnavlja itd. Pokuavalo se I sa fotopolimerima ± nanaani su na cilindre pa se pokualo prenositi sliku ± za autotipijski bakrotisak , ali oni nisu mehaniki otporni ± tvrdoa nije dovoljna za velike naklade (abrazivno djelovanje papirne praine, rakel strue pa se troi). K od tampon tiska tiskovna forma je ista kao iza veliki duboki tisak i radi se od fotopolimera.

NEMETALNE TISKOVNE FORME FOTOPOLIMERI - PRIMJENA U FLEKSOTISKU  Nemetalne tiskovne forme su se razvile otkriem postupka fotopolimerizacije ± fotokemijski postupak koji daje tiskovne forme koje su primjenjive u razliitim tehnikama tiska (duboki tisak ± tampon tisak) i u visokom tisku (fleksotisak) ili kao sam kopirni slojevi za metalne tiskovne forme. To su reljefne tiskovne forme ± sam postupak osvjetljavanja i razvijanja daje reljef. Fotopolimerizacija je  proces skupljanja vie manjih molekula u jednu veliku, moe se primijeniti samo na organske molekule koje su same po sebi velike (sloene) ± visokomolekularni organski spojevi koji moraju biti nezasieni ±  ima barem jednu toku gdje su 2 ugljikova atoma vezana dvostrukom ili trostrukom kovalentnom vezom. Dvostruka veza je energetski nestabilna ± eli se pretvoriti u stabilnu jednostruku, pa dovoenjem energije e se razbiti pri emu jedna ostaje vrsta, a druga se razbija i to isto se primjeni na susjednu nezasienu molekulu. C C Lanasti proces koji tee dok imamo nezasiene veze i izvor energije. C C C C

Naziva se monomer, a rezultat procesa je polimer.

M E P Monomer pod utjecajem energije prelazi u polimer. K oristi se toplina i pritisak da bi dolo do kidanja veza i spajanja u lance. Monomer je plinovit, a polimer je krut. U nekim sluajevima moemo dobiti posebne efekte. M h P Umjesto topline i pritiska koristi se svjetlost. Polimerizacija pod utjecajem svjetla (E MZ odreene valne duljine) naziva se fotopolimerizacija. To je prvi put zamijeeno na amidima (organski spojevi koji sadre amino skupinu i dvostruku kovalentnu vezu). POLIAMIDI AMIDI h Monomeri kao tekue ili plinovite komponente su vrlo osjetljivi, nestabilni, a polimeri kao produkti reakcije vezanja u lance su u krutom agregatnom stanju i postaju netopivi. Veina monomernih molekula su sami po sebi dugaki lanci i na sredini lanca imamo dvostruke veze. Proces polimerizacije se iri u sve tri dimenzije ± dobivamo 3D (reljefne) forme. Plinoviti monomeri najbre reagiraju s nekim oblikom energije ali podlogu tiskovne forme ne moemo oslojiti s plinovitim monomerom pa se za grafiku industriju primjenjuju djelomino polimerizirani organski spojevi pomijeani s nereagiranim monomerima. Ploe nisu nikad tvrde, pa su se zato i poeli koristiti u fleksotisku jer su forme fleksibilne i elastine. Fleksotisak se prije nazivao anilinski tisak ± tf je od gume.

FOTOPOLIMERNA KOMBINACIJA Sastoji

se od tekueg monomera i krutog polimera, u nju se dodaju jo neke tvari koje slue kao okidai (aktiviraju proces) i sprjeavaju da proces bude prebrz. MONOMER 

h ( ½ 360 nm)

POLIMER 

Izvor zraenja ne moe

biti u vidljivom dijelu nego u UV podruju spektra. Odreenim dodacima (optikim filterima) osjetljivost fotopolimerne kombinacije se moe prebaciti u vidljivo podruje, ali ne moemo vie dobiti dubinu pa se koriste kao kopirni slojevi za ofsetne ploe.

Reakcija se dogaa po cijeloj dubini sloja ± tf je samim kopiranjem reljefna. Poliamidi su se u poetku koristili kao klieji za visoki tisak, a kasnije se otkrilo da se moe koristiti umjesto gume. Veina monomera dolazi u plinovitom stanju, njih je nemogue primjenjivati kao ishodini materijal za dobivanje polimera. Dodaju im se tvari ± polimeri koji su djelomino ili potpuno polimerizirani. Fotopolimerima (smjesama monomera i polimera) se dodaju tvari koje tite te smjese od vanjskih utjecaja. Inicijator fotokemijske reakcije nema ulogu senzibilizatora, okida koji zapoinje reakciju su organski spojevi koji su nepostojani ± daju slobodne radikale, hidrokinon ± sprjeava druge oblike polimerizacije, sprjeava utjecaj kisika iz zraka itd. Tekui monomer, kruti polimer, hidrokinon, inicijator fotokemijske reakcije, optiki filtri ± sve to se naziva fotopolimerna kompozicija. Tri su naina primjene polimernih slojeva: 1. za reljefne tiskovne forme za visoki tisak ± alternativa za metalne klieje, tvrdi su, ilavi i otporni, nanaaju se na metalnu podlogu. Ta primjena je produila vijek visokog tiska za barem 20 godina. Takoer se primjenjuje u folijotisku. 2. za kopirne slojeve za ploni tisak ± ima 3D reakciju sa svjetlom ± djeluje dubinski, ali se mogu koristiti u tankom nanosu kao obini kopirni slojevi. 2/3 ofsetnih negativskih ploa su oslojene sa fotopolimernim kopirnim slojem. Nije potrebna prostorna reakcija, te fotopolimerne kompozicije se mogu senzibilizirati da im se podruje osjetljivosti pomakne u vidljivi dio spektra pa se mogu osvjetljavati sa metal-halogenidnim lampama. 3. za elastine fotopolimere za fleksotisak ± nisu tvrdi, kruti, nisu naneeni na metalnu podlogu.  Njihovim razvojem silno se razvio fleksotisak. R ELJEFN A TISK OVNA FOR MA ZA VISOKI TISAK OSLOJENA FOTOPO LIMERNIM SLOJEM Zatitna folija Fotopolimerna kompozicija 0,7 mm Meusloj Me (Al 1 mm, e 0,3 mm)

Uloga meusloja je da spaja i razdvaja, on je inertan, sprjeava refleksiju svjetla s metala natrag u sloj. Na aktivnom dijelu sloja se sa svjetlom stvara reljef. Termiki je zalijepljena zatitna folija koja sprjeava kontakt s kisikom iz zraka, skida se neposredno prije upotrebe jer kisik moe dovesti do polimerizacije. O  C C C±O±C kisikov most   Pada osjetljivost fotopolimernih slojeva. Na taj se sloj kopira predloak, karakter sloja je negativski, koristi se negativ kao predloak, negativi ne mogu biti napravljeni na obinim litografskim filmovima, nego na filmovima sa ekstremno visokim gustoama zacrnjenja 4 ili vie i moraju biti mat filmovi.

 Nahrapavljena povrina je potrebna da bi se dobio bolji kontakt izmeu relativno mekane povrine sloja i  povrine filma koji se utisne i isisava se zrak ± sprjeava se stvaranje mjehura zraka. Visoka gustoa zacrnjenja je potrebna jer je prodornost UV zraka vea od zraka iz vidljivog dijela spektra. Osvjetljavanje ± ne moe biti isto kao za ofsetne ploe (metal-halogenidne lampe), moraju se koristiti izvori koji emitiraju u UV dijelu ± neonske cijevi koje se prikljue na struju od 220 V. Radi se sa viestrukim, a ne sa tokastim izvorom svjetla jer kad bi radili s tokastim izvorom svjetlo bi se irilo radijalno (i pod kutovima) i ulo bi u sloj koso pa bi dobili tiskovni elemenat na ploi koji bi bio kosi (deformiran, nestabilan). Viestruki izvori svjetla su smjeteni na relativno maloj udaljenosti (3-5 cm od povrine filma) i te cijevi radijalno emitiraju, ali dobijemo oblik tiskovnog elementa kakav treba biti.

 Ne moemo koristiti obine kopirne rame jer staklo apsorbira UV dio spektra ± ne dolazi do fotokemijske reakcije pod staklenim poklopcem. Vakuum u kopirnoj rami se moe dobiti s mat folijom ± dolazi do difuzije zraenja i imamo mogunost prolaska UV zraenja. Ti ureaji se moraju jako hladiti i ekspozicija se mora utvrditi, vrijeme kopiranja je vee nego kod diazo kopirnih slojeva (2 minute ± 6,7 minuta). Ekspozicija se odreuje na slijedei nain: imamo standardne test filmove koji imaju 4 jednaka polja s nizom razliitih elemenata (linije, tokice, tekst u pozitivu, tekst u negativu, rozete, rasterska polja, mreu, kontinuiran klin), pokrijemo 3 polja, a jedno osvjetljavamo 3 minute, pa pokrijemo 2 polja, a dva osvjetljavamo 2 minute, pa pokrijemo 3 polja a jedno osvjetljavamo 2 minute, pa pokrijemo sva 4 polja i osvjetljavamo ih 2 minute pa je na kraju prvo polje osvjetljavano 9 minuta, drugo polje 6 minuta, tree  polje 4 minute, a etvrto polje 2 minute i to usporeujemo s badarenim uzorkom (traimo koje od tih polja nam je najbolje). K ad je sloj osvijetljen treba otopiti ono to nije bilo izloeno zraenju ± ono to je topivo. Slika koju dobijemo na sloju je nevidljiva, ali ima promjena u volumenu ± udubljena su ona mjesta gdje e biti tiskovni elementi. T - topivo

Proces otapanja se ne naziva razvijanje nego ISPIRANJE. K ao sredstva za otapanje (otapala) se mogu koristiti etilni alkohol, otopine lunatog karaktera i jaa organska otapala. Za fleksotisak su razvijeni vodotopivi fotopolimeri. Uklanja se topivi dio sloja, a nakon uklanjanja neosvijetljenog sloja ploa se sui na toplom zraku, istjeramo svo otapalo koje je penetriralo u polimer i onda se nakon suenja ploa jo jednom osvjetljava bez filma UV zraenjem zato to osvjetljavanjem s UV zraenjem polimerizacija nije dovedena do kraja. Osvjetljava se pod vakuumom da bi se nastali tiskovni elementi mogli fiksirati - dovrava se proces polimerizacije. Taj proces se naziva POSTEKSPOZICIJA i takva tiskovna forma bez problema moe dati 2 milijuna otisaka (ak i u direktnom visokom tisku), a u fleksotisku moe ii do 6 milijuna otisaka. Tvrdi polimeri na metalnim podlogama se mogu upotrebljavati za ofsetne ploe bez vlaenja, samo to je  podloga tanki elini lim i sloj je tanji. Tanka ofsetna ploa s malim reljefom i tiska se indirektno bez vlaenja. Fleksotisak je jako dugo postojao samo to se nazivao anilinski tisak, tf su bile od gume ± gumene ploe su se izrezivale i to se koristilo za grubu ambalau. Osnova fleksotiska su elastini fotopolimeri ija je kompozicija razliita od tvrdih ± omoguava veu osjetljivost i djelotvorniju pripremu tf i zadravaju elastinost. Zavisno o namjeni ploe se rade na razliite naine, one mogu, a i ne moraju imati podlogu. Ako ju imaju podloga je poliesterska folija koja se nalazi s jedne ili s obje strane. Imamo i samonosee

fotopolimerne ploe koje su dovoljno konzistentne da ne trebaju imati podlogu, a imamo i gotovo ³tekue´  ploe koje se nalijevaju na podlogu i kopiraju. Debljina ploa moe varirati od 1,7 ± 6 mm ± zavisi o namjeni. Ploe su poluprozirne ± zelenkaste, ute ili crvene. Za plastine vreice koriste se fine tanke ploe, a za grubu ambalau se koriste debele ploe. U fleksotisku se koriste elastini polimeri i imamo razliite kombinacije kako su strukturirane ploe. Fotopolimerne kompozicije moraju sadravati odreen omjer polimera i monomera. Podloge su tanke  poliesterske folije na koju se nanaa sloj (moe biti razliite debljine). Poliesterska podloga mora imati optika svojstva, dimenzionalnu stabilnost, mora biti vrsta i elastina, ne smije se deformirati pri  povienoj temperaturi. Struktura moe biti da je sloj u sendviu (gornja folija), a imamo i fotopolimerne kompozicije koje imaju sastav da funkcioniraju bez podloge. Ploa je prije osvjetljavanja je zatiena s tankom poliesterskom folijom koja se skine prije osvjetljavanja (sprjeava kontakt s kisikom iz zraka). TA NKA FOLIJA POLIESTER SKA FOLIJA Svi polimerni slojevi za fleksotisak (elastini polimeri) se osvjetljavaju na specifian nain. IMAMO TR I FAZE OSVJETLJ AVANJ A: 1. PREDEKSPOZICIJA ± osvjetljava se sa stranje i sa donje strane sa UV cijevima na maloj udaljenosti, cijevi

su usko razmaknute. UV zraenjem dolazi se do postupne polimerizacije. to dulje osvjetljavamo zraenje e dublje prodrijeti i izazvati veu kemijsku reakciju. Odabere se takvo vrijeme da zraenje prodre do 1/3 ukupne debljine ploe. Osvjetljava se bez filma ± dobijemo polimerizirani sloj koji predstavlja podlogu. Reljef dalje od toga nee ii.

 Nakon toga se osvjetljava sa gornje strane gdje se stavlja negativ. 2. GLAVN A EKSPOZICIJA   ± tiskovni elementi se spajaju s podlogom, odvajaju se tiskovni elementi od slobodnih povrina. Na ureaje koji imaju s donje strane cijevi se stavlja ploa i film koju poklopimo s  poklopcem koji ima cijevi s gornje strane pa se osvjetljava prvo donja pa gornja strana ± ne moramo nita okretati. 3. POSTEKSPOZICIJA ( NAK  N ADN A EKSPOZICIJA) ± nakon to UV zraenjem i ispiranjem i fiksiranjem stvorimo reljef jo jednom osvjetljavamo bez filma s gornje strane i time uvrujemo reljef (tiskovne elemente). Glavnom ekspozicijom odvajamo tiskovne od slobodnih povrina, ali tu polimerizacija ne ide do kraja, a kada se fiziki odvoje tiskovne od slobodnih povrina polimerizacija se dovrava osvjetljavanjem bez filma (relativno dugo osvjetljavanje). Nakon glavne ekspozicije moemo dodati ispiranje i suenje. U fleksotisku kartonske ambalae primjenjuju se tekui polimeri (guste ljepljive otopine) koje brzo reagiraju, kratko se osvjetljavaju, ali se ne moe dobiti previe fina rezolucija (do 40 linija/cm). Tekui polimeri se razvijaju iskljuivo vodom, imamo posebno konstruirane kopirne rame sa setom UV cijevi, podloga je od kvarcnog stakla i ograda je od pleksiglasa, ona visina koja odgovara visini ploe tu se nalije masa i sa plastinim ili drvenim noem se potpuno izravna. Ispod se stavlja tanka poliesterska folija. Osvjetljava se odozdo i dobivamo relativno vrstu podlogu.

Problem je kako na gornji sloj koji je tekui kopirati predloak koji mora biti u kontaktu sa slojem na ploi. To je rijeeno tako da se: - gore stavi tanka folija i na nju se stavlja negativ i sve se poklopi i sa gornje strane osvjetljava. Folija je vrlo tanka (nekoliko m) i s vakuumom se priljubi s podlogom). - ili se negativ montira na posebnu foliju i dovede se blizu pleksiglasnih graninika 0,3 mm od sloja koji je ve djelomino polimeriziran ± kopija nee biti precizna jer nije u prisnom kontaktu ± ne moemo dobiti visoke linijature rastera i sitne rasterske tokice.

Osvijetljena se ploa stavlja na okvir pod kutom i prska se vodom koja ispire neosvijetljene dijelove. Isprani se polimer ekstrahira iz vode i ponovno koristi za izradu tiskovne forme. Leterfleks

± tekui polimer se nanaa na vrlo tanke metalne podloge (0,2 mm). Isto postoje graninici, tekui polimer se ulijeva, negativ se dovodi na 0,2 mm od sloja. Nema donjeg sloja i nema predekspozicije. Osvjetljava se tako da tiskovni elementi dou do metalne podloge. Polimerizacijom se ide do kraja. R AK 

Z

E, AL BLOW OUT ± ISPUHIVANJE

rak se pue na plou i ta struja zraka ispuhne tekui polimer koji se nalazi izmeu ispolimeriziranih tiskovnih elemenata. To se esto koristi za tisak novina. K onzistencija tiskovnih elemenata i slobodnih  povrina je razliita. Osvjetljavanjem se tiskovnim elementima mijenja volumen. To se koristi i za suhi  postupak. PEEL OFF POSTUPAK  ± LJUTENJE Struktura takvih ploa je kao sendvi ± fotopolimerna kompozicija je smjetena izmeu dvije poliesterske folije. Predekspozicijom se stvori nosei sloj. U ovom postupku se jako koristi promjena volumena. Stisnu se tiskovni elementi, gornja folija se oljuti i na njoj ostanu slobodne povrine i zbog toga nema razvijanja. Z

Ploe za fleksotisak nisu preskupe, a naklada ide od 800.000 do 2.000.000 otisaka. Nedavno se u fleksotisku poeo primjenjivati Computer to Plate ± nema filma, moemo raditi na tekuim polimerima ±  laserska glava putuje i ispisuje podatke ± dobiva se vea rezolucija.

TISKOVNE FORME ZA PLONI TISAK

K oriste se tiskovne forme koje su u principu ravne (nisu reljefne). Tiskovni elementi i slobodne povrine su

nominalno u istoj ravnini, mala je razlika u visini, tiskovni elementi u nekim sluajevima mogu biti malo nii od slobodnih povrina i obrnuto.

Slika

se stvara na temelju razlike u kemijskom afinitetu ± tiskovni elementi su oleofilni i hidrofobni pa imaju afinitet prema viim masnim kiselinama, dok su slobodne povrine hidrofilne i privlae molekule vode, a istodobno su oleofobne i odbijaju nepolarne molekule viih masnih kiselina. U praksi e se prije adsorbirati voda na slobodne povrine, a boja se nee primiti. PR IPR EMA TISK OVNE FOR ME ± trebaju se stvoriti takve okolnosti da se boja u odgovarajuoj koliini primi na tiskovne elemente, a ne primi na slobodne povrine ± trebaju se stvoriti razgraniena svojstva tiskovnih elemenata i slobodnih povrina. Za to postoji itav niz tehnika. Razlika u kemijskom afinitetu izmeu tiskovnih elemenata i slobodnih povrina mora biti takva da dobijemo otar otisak za sve tiskovne elemente. POSTUPCI ZA PR IPR EMU TISK OVNE FOR ME Sl.p.

sl.p.

sl.p.

T.e. T.e.

sl.p.

T.e.

sl.p.

T.e.

sl.p.

T.e. Podloga koja je najee metalna

KOPIRNI POSTUPAK

FORMIRANJE TIS. ELEMENATA I SL. POVRINA

Moramo razlikovati stvaranje slike na povrini ploe (kopirni postupak) i artikuliranje tiskovnih elemenata i slobodnih povrina. K opirni postupak mora biti u funkciji stvaranja tiskovnih elemenata i slobodnih

 povrina. Podloga nema samo ulogu nosaa, nego ima funkcionalnu ulogu. Podloga na mjestima na kojima doemo do njene povrine ima slobodne povrine ± funkcija joj mora biti izraena hidrofilno. Podloga moe biti i papir, poliesterske folije, metalne (1 ili vie metala) ± najee aluminij jer je lagan, lako se valja, metalurki i povrinski obrauje, a mogue je dobiti hidrofilne povrine. Povrina ne smije biti ravna i glatka, ona je namjerno sitno nahrapavljena. Povrina aluminija se nahrapavljuje da dobijemo diskontinuiranu strukturu, a s njom se postie to da dobijemo vrlo visoku specifinu povrinu (omjer stvarne prema geometrijskoj povrini ± format koji izmjerimo irina x duina, a stvarna povrina ukljuuje sva udubljenja) ± time se viestruko poveava stvarna povrina u odnosu na geometrijsku. To se postie mehaniki ± etkama, kvarcnim pijeskom, elektro-kemijskim otapanjem povrinskog sloja, vibracijom ploe s keramikom kuglicom. Takvom obradom mogue poveanje iznosi do 10000 puta. Za potrebe aluminijske tiskovne forme se ne izrauje na taj nain jer bi zrnanje bilo premalo, pa se obrauje tako da im je stvarna povrina 2000-3000   puta vea od geometrijske. Taj faktor poveanja znai ako se na 1cm2 potpuno glatke povrine moe adsorbirati x molekula vode, nakon obrade moi e se adsorbirati 2000 * x molekula vode na taj 1cm2. Tako pripremljena povrina (zrnana) se dodatno obrauje da bi se efekt hidrofilnosti pojaao. Namjerno se (kontrolirano) stvara oksidni sloj da bi se sprijeio nehomogeni oksid. Aluminijska ploa se oksidira iz kisele otopine sulfatne kiseline, ne dolazi do otapanja aluminija koji je spojen kao anoda nego dolazi do otapanja kisika i nastaje Al2O3. Al2O3 se dobije kontrolirano i to je vrlo tanki sloj ali je vrlo tvrd i on slijedi  povrinu koja je nazrnana. sloj Al2O3 Al K ada

se taloi iz kiselih otopina Al2O3 ima strukturu heksagonalne prizme s otvorima u sredini (otvori dodatno poveavaju povrinu). Rast kristala, debljina i dimenzija tih kristala se moe kontrolirati. Takva povrina sama po sebi nije fotoosjetljiva. Na to se nanaaju razliiti slojevi, ono ima funkciju snane adsorpcije polarnih molekula i  poveanje tvrdoe. Svi drugi materijali koji se primjenjuju za ploni tisak moraju biti nahrapavljeni i imati izraena hidrofilna svojstva. Danas se predoslojene ploe rade linijski ± od aluminijske trake iz role se na drugom kraju dobiju gotove aluminijske ploe.

Oslojavanj e se moe raditi na tri naina: 1. POMOU VALJ AKA ± kopirna otopina nalazi se u kontenjeru u tekuem obliku i valjci ju nanaaju u vrlo tankom sloju na povrinu nazrnane aluminijske ploe.

2. TR AKA PROLAZI K ROZ ³ZAVJESICU´ U K OMOR I  ± sapnice s vrlo finim otvorom u jako finom rasprenju  prskaju otopinu na povrinu ploe ± te sitne kapljice zapunjuju udubine (pore) na ploi pa se sloj vrsto dri na ploi. 3. OSLOJAVA  NJE U ELEK TRO STATIK OJ K OMOR I  ± prvi ureaj se pojavio u K erestincu. Oslojavanje ploa koje su prethodno bile obraene i razrezane na format. Ploa putuje po traci na valjcima ± traka je elina mrea. Jedna velika elektroda ima vrlo tanki otvor kroz koji prska kopirna otopina ± oslojava se u elektrinom polju jer se elektroda s jedne strane i elina mrea koja slui kao vodi s druge strane prikljuuju na elektrini napon, otopina putuje u magnetnom polju.

Osnovna podjela postupaka: TISK OVNE FOR ME ZA PLONI TISAK 

FOTOMEHA NIKI POSTUPCI

K ONVENCION ALA N OFSET

BEZVODNI OFSET  NEGATIVSKI POLIMETAL NE

MONOMET AL NE

POZITIVSKI

CTP POSTUPCI

Razlike izmeu negativskih i pozitivskih kopirnih postupaka su u nainu na koji funkcionira kopirni sloj ±  dolazi do promjene topivosti.  NEGATIVSKI K OPIRNI POSTUPAK  ± kopirni sloj je topiv i osvjetljavanjem prelazi u netopivi oblik. POZITIVSKI K OPIRNI POSTUPAK  ± kopirni sloj je netopiv, a izlaganjem zraenju ± (osvjetljavanjem) prelazi u svoj topivi oblik. Pojam topivosti odnosi se na odreeno otapalo s potpuno definiranim uvjetima. Slika na povrini ofsetne  ploe mora biti u pozitivu, budui da tiskovni elementi moraju biti tamni. Pozitivsk e kopirne ploe se kopiraju kroz pozitivski kopirni predloak (+) (+) = (+) Negativsk e kopirne ploe se kopiraju kroz negativski kopirni predloak (-) (-) = (+) Pozitivske ploe su brze ± dobijemo dobru kopiju u kratkom vremenu, a prednost im je to se m ontaa vri s pozitivom pa je kod montiranja viebojnih radova olakan posao.  Negativske predoslojene ploe se veinom koriste u novinskom rotacijskom tisku, negativske ploe su bre (osvjetljavaju se i razvijaju 20 sekundi). Pojavom prvog fotoslog ureaja ± radili su negative pa su se koristile negativske ploe da se utedi na materijalu kod konvertiranja u pozitiv. U ofsetu u malom segmentu se koriste i druge vrste ploa: polimetalne (graene od vie razliitih metala) ±  metali preuzimaju ulogu tiskovnih elemenata i slobodnih povrina. Osnovna prednost je ta da daju visoke naklade 800.000 ± 1.200.000 otisaka, a to je za standardnu monometalnu plou nezamislivo.  Nedostatak polimetalnih ploa je to to je postupak spor i ploe su skupe. Polimerne tiskovne forme nale su svoju primjenu na velikim tritima (K ina, Japan, SAD), dok je opseg u ukupnom ofsetu mali. U tisku vrijednosnih papira se koriste polimetalne ploe jer daju otrije otiske od standardnih monometalnih ploa. Polimetalne ploe mogu imati razliitu grau, ali moraju imati dva funkcionalna sloja koji su najee:  bakar i krom ± bimetalna ploa.

Sloj bakra je nosivi sloj ±

isti elektrolitiki bakar je skup pa se uvodi trei i etvrti sloj ± elik (elini lim) koji slui kao podloga i nosa. elik koji se nalazi s donje strane se presvlai bakrom. Ploa koja je sastavljena od etiri sloja naziva se K VADR IMETALNA PLOA. Donji sloj bakra ima zatitnu ulogu ± titi elik od agresivnog djelovanja kiselina. Ploa je obnovljiva ± elini lim se elektrolitiki pobakri s obje strane. K rom na bakru ± izborom elektrolita postie se zrnata struktura (nehomogena) pa on i izgledom i svojstvima lii sloju aluminija. K rom e imati ulogu slobodnih povrina jer je manje plemenit od bakra i imati e jae izraena hidrofilna svojstva od bakra.  Na kopirni sloj koji moe biti pozitivski ili negativski, diazo ili fotopolimerni, se kopira kopirni predloak ±  svjetlo ulazi u sloj i dolazi da reakcije. Nakon osvjetljavanja sloj se mora razviti. Razvijanje mora biti  potpuno da se iz sitnih pora kroma ukloni zaostali dio kopirnog sloja. CaCl2, ZnCl2, HCl Sastav otopine, temperatura otopine i pH moraju biti potpuno kontrolirani jer ta otopina mora selektivno otapati krom, a ne otapati bakar. Prije poetka otapanja cijeli sustav bi mogao funkcionirati kao tiskovna forma ali je slika u negativu u odnosu na ono to emo dobiti na kraju. Proces je vrlo spor, krom se  jednolino otapa, dok ne doe do sloja bakra. Bakar se ne otapa i potrebo je osloboditi slobodne povrine ±  snanim organskim otapalom ukloni se zaostali kopirni sloj i oslobaaju se hidrofilne slobodne povrine na  bazi kroma. Slobodne povrine su izboene u odnosu na tiskovne elemente 2 m, ali se ne otiskuje na bazi reljefnosti. Metali se razlikuju po svojoj strukturi, ako je metal elektropozitivniji to je plemenitiji (ne reagira s okolinom, teko je topiv, teko se legira), a ako je metal elektronegativniji to je i neplemenitiji ± ta razlika   proizlazi iz njihove elektronske strukture (ako je vanjska ljuska popunjena teko reagira s drugim metalima). Metali koji imaju nepopunjenu vanjsku ljusku oni imaju tendenciju spajanja s drugim elementima. K rom je vrlo sklon reakcijama, a bakar tee reagira s drugim elementima. U jednakim okolnostima u nekom mediju krom i bakar e drugaije reagirati, pa e se krom selektivno otapati, a bakar  nee. Poredak plemenitost: Pt, Au, Ag, Hg, Cu, Cr.

MONOMETALNE PLOE ZA BEZVODNI PLONI TISAK U nekim segmentima bezvodni ploni tisak istiskuje konvencionalan ploni tisak. Tiskovni elementi i slobodne povrine moraju biti drugaije diferencirani nego kod konvencionalnog ofseta. Razlika je u svojstvima ploe i ona mora sprjeavati prihvaanje boje na slobodne povrine, a boja se mora dobro adsorbirati na tiskovnim elementima. BASF je napravio prve ploe za bezvodni ofset. Ploe su graene od aluminijskog lima koji slui kao  podloga ploe, na njemu je sloj fotopolimera ± tono odreena skupina koja ima vinilne grupe u lancima, a na njemu je sloj sintetske silikonske gume koja sadri vinilne skupine. Na sve to je termiki zataljena vrlo tanka prozirna poliesterska folija pa ploa ne smije doi u doticaj s zrakom da ne bi nastao oksid. K opiranje je isto kao i kod konvencionalnih ploa ± iste kopirne rame, metalhalogenidno zraenje je dovoljno da se izazove fotokemijska reakcija u sloju, filmovi su isti (po mogunosti tvrdi), svjetlo prolazi i ulazi u fotopolimerni sloj, elektromagnetsko zraenje valne duljine oko 350 nm oslobaa vinilne skupine koje reagiraju s komponentama silikonske gume (vrsta veza) i ta mjesta e ostati na ploi, stvara se sloj gdje je guma vezana za fotopolimer i tvori budue tiskovne elemente. Ukloni se folija i ploa se razvija. Otapala koja se koriste su organska, dosta snana, razgrauju silikonsku gumu, a otapaju fotopolimerni sloj i silikon nabubri i postane rahli i to se trljanjem ukloni ± otvaramo slobodne povrine. SI NTET SKA SILIK ONSKA GUMA

FOTOPOLIMER  ALUMI NIJ

Utrljava se posebna boja jer kopija nije vidljiva. Na mjesto ureaja za vlaenje se stavlja jedinica za hlaenje. Boje su vrlo tekue i one su skuplje, ali dobivamo relativno visoke naklade i jako otre otiske. Te  ploe su nale primjenu i u DI tehnologiji (CTP).

CTP POSTUPCI COMPUTER TO PL ATE CTP

COMPUTER TO PR ESS COMPUTER TO P APER 

Ishodite

je raunalo, a izlaz mogu biti tiskovna ploa, stroj ili papir. Dakle, postoje razliite varijante ispisa, dok je raunalo zajedniki nazivnik koji obrauje informaciju koja se upuuje na neku izlaznu  jedinicu. U digitalnom tisku tiskovna forma postoji, ona je latentna i nevidljiva (elektrinostatikog naboja i nakon otiskivanja se brie) i dinamika (moe se mijenjati ili ostati ista). CTP nam omoguuje razliite razine integriranja pojedinih faza r eprodukcije. Sve je saeto u nekoliko faza koje su upravljane raunalom. K od computer to plate, i computer to press tiskovnu formu dobivamo u materijalnom smislu, ali za  pripremu nema montae, kopiranja, razvijanja, dobijemo oleofilne tiskovne elemente i hidrofilne slobodne  povrine.

COMPUTER TO PR ESS Heidelberg bazira sav svoj razvoj na computer to press. Tiskovna forma se generira iz raunala na  posebnim ploama u samom tiskarskom stroju. K oriste se tiskovne forme za bezvodni ofset. K oriste se  posebne ploe, sustav za vlaenje je uklonjen i umjesto njega je stavljen ureaj za generiranje slike. U  postupku pripreme cilindri se okreu, dok glava ispisuje na ploi informaciju iz R IP-a (Raster  Imaging Processor).

Ploa se ispisu je na dva naina: 1.  pomou visokonaponske iskre ± 16 ili 24 igliaste elektrode se dovode na malu udaljenost od ploe,  ploa ima silikonski sloj, a ispod tanku aluminijsku foliju, iskra dolazi na vrak elektrode, dok aluminij slui kao protuelektroda, spaljuje se ploa. 2.  pomou laserske glave ± ploe su aluminijske, oslojene sa slojevima senzibiliziranim na laserskom zraenju (termalni postupci ± emitira se na valnoj duljini od 830 nm)- ploe nisu osjetljive na svjetlo, ve na toplinu. Dobivamo tiskovnu formu za bezvodni ofset ± prednost ovog postupka je da moemo istovremeno raditi sve 4 tiskovne forme. Prilikom pripreme tiskovne forme moemo podesiti registar i odmah krenuti u tisak, ali je cijena stroja velika, ploe su skupe, ali je postupak brz. Stroj predvien za tiskanje stoji dok se rade tiskovne forme. Tehnologija se naziva DI (direct imaging) ± izravno oslikavanje, generiranje. Tiskovne forme daju 40.000 ± 60.000 otisak, ali imamo problema sa rezolucijom kod ploa koje se ispisuju s visokonaponskim elektrodama ± linijatura rastera je do 40 l/cm. COMPUTER TO PLATE Ispis tiskovne forme bez filma, uglavnom i bez kemijskih postupaka, skraivanje cijelog puta reprodukcije,  predvieno za klasian ofset s vlaenjem. Danas se ofset pribliio konvencionalnom dubokom tisku, najrairenija je tehnika tiska pa razvoj ide  preteno u tom pravcu. Postoji puno razliitih sustava, ali se danas svode na: - ARGONSKI IONSKI LASER  - TER MAL NI LASER VAL NE DULJI NE 830 nm Cjelokupna informacija se priprema i integrira u raunalu (pripremljena informacija iz raunala se upuuje na izlaznu jedinicu). Izlazna jedinica se naziva PLATESETT ER   ± neka vrsta pisa, ispisuje informaciju na  plou laserskom zrakom. Postoji nekoliko sustava kao cjeline: - elektrostatiki postupci, -  postupci na bazi srebrnih soli, -  postupci na bazi fotopolimera. Elektrostatiki postupci ± isto to i laserski printer, snani su strojevi, vei formati, ispis je na tanku metalnu foliju, ili na poliestersku foliju, a ne na papir. Postupci na bazi srebrnih soli ± ploe su djelovale slino kao filmovi, mogu se obraivati u istim ureajima za filmove. IMAGESETTER  ± moe odmah raditi tiskovnu formu. Prva dva postupka su za male naklade. Postupci na bazi fotopolimera ± u velikim platesetterima se izrauju tiskovne forme na bazi sintetskih slojeva, a podloga je aluminijska. Za postupke na bazi fotopolimera razvila su se tri sustava platesettera: 1. FLAT ± BED (PLONI PLATESETTER ) Ureaji gdje se na kolicima provlai ploa ispod konzole s laserom koji osvjetljava (zatvoreni sistem). Pomak u jednom ili drugom pravcu da se cijela povrina ploe obuhvati s laserskim zraenje.

2. EXTER NAL DR UM

Ploa je navuena s vanjske strane na cilindar, a jedna ili vie laserskih glava ispisuje informacije na ploi dok se cilindar vrti. Na cilindar se mogu postaviti 4 ploe.

3. INTER N AL DR UM

Jedna ili vie ploa se montira unutar segmenta cilindra. Prizme se miu ±  16 ± 24 laserske glave, vrlo brz ispis, trajanje osvjetljavanja ploe ovisi o samoj ploi, vrsti platesettera.

Internal

drum ± najtonija konstrukcija platesettera, ali se najvie koristi external drum zbog novih ploa koje ne zahtijevaju naknadnu obradu ± uklanjanje estica s povrine ploe. K valitetan computer to plate ureaj za etverobojni tisak kota kao i tiskarski stroj, ploe su 4 puta skuplje od konvencionalnih, pa bi se to trebalo kompenzirati brim vremenom pripreme ploe, a manjim brojem ljudi i veom nakladom. Svi postupci obzirom na 1.  NE ABLACIJ SKI 2. ABLACIJSKI

vrstu ploa i vrstu postupaka se mogu podijeliti u 2 vrste postupaka:

NEABLACIJSK I ± oni kod kojih laserom u nekom sloju izazivamo fizikalno-kemijske promjene koje kasnije moramo sankcionirati (razvijanje, termiko fiksiranje i sl.). ABL ACIJSK I ± svi termalni postupci s laserom od 830 nm, fiziki se uklanja dio sloja (smrvi se, otpada).