Tajna Molitve Lekcije - Nevil

TAJNA MOLITVE –  LEKCIJA 1, 2, 3, 4, i 5. –  NEVIL GODARD NA SRPSKOM

“Ne kritikujem pojeine crkve ili grupe, ali ima onih koje vjeruju a niko izvan njihove crkve još uvijek nije spašen. Ja sam rođen kao protestant. Razgovarate sa protestantom —  postoji s amo jean hrišdanin, protestant. Pričate sa katolikom — pa, ne postoji ništa na ovome svijetu što je hrišdanin a a nije katolik. Razgovarate sa Jevrejem, hrišdani su bezbožnici a Jevreji su izabrani naro. Pričate sa muslimanom, Jevreji i hrišdani su nevjernici. Pričate sa nekim petim i svi prethoni su toliki griješnici a ih se ne smije ni tadi. S kime go a razgovarate, uvijek su baš oni izabrani. Ako vjerujete a morate biti jean/jena o ovih a biste bili spašeni, još uvijek ste luak koji se krije iza ovih sujevjerja i prerasua iz prošlosti, i preklinjete a ne buete očišdeni. Neki o vas mi govore: “Ne tražite o mene a se oreknem vjerovanja u Isusa čovjeka, ili Mojsija čovjeka ili Petra čovjeka. Kaa tražite a se oreknem vjerovanja u ove likove, tražite previše. Ostavite mi ova vjerovanja, jer me tješe. Mogu vjerovati a su življeli na zemlji i paralelno pratiti Vaše psihološke interpretacije njihovih priča“. . Čega ste svjesni a  Jeste? Iako ne možete

vijeti svoj cilj ograničenim fokusom svog troimenzionalnog uma, . Zbog sporosti proticanja vremena ovje, često ne uspijevate a viite vezu između Vaše unutrašnje priroe i svijeta koji o njoj svjeoči.” “U stvari, o ana anašnjeg, on vjeruje a je on inicirao želju a me ovee kudi. Moj stari prijatelj Abulah mi je prosto rekao: “Ti  Jesi  na  na Barbadosu, Nevile. Želiš a bueš tamo; a gje go želiš biti, tamo si. Živi kao a  Jesi , i bideš.“ “

. Dakle, one patke

nisu mogle biti ujutru hranjenje kukur uzom, popone ribom i nečim tredim

naveče. Morala je to biti potpuno rugačija ishrana. . Moramo se baciti na mentalnu dijetu, tokom jedne sedmice moramo u potpunosti izmijeniti

našu mentalnu hranu.

Kako čovjek misli u svom srcu, takav je.

Dopustite mi a vam ispričam zašto anas raim ovo što raim. Bilo je to 1933. godine u Nj ujorku, i moj stari prijatelj Abulah, sa kojim sam učio hebrejski pet goina, je bio na samom početku iskorjenjivanja svih mojih sujevjerja. Kaa sam ošao k njemu, bio sam pun sujevjerja. Nisam mogao jesti

meso, nisam mogao jesti ribu, nisam mogao jesti piletinu, nisam mogao jesti

ništa o ovoga što živi na svijetu. Nisam pio, nisam pušio i ulagao sam ogroman napor a živim u celibatu. Abulah mi je rekao: “Nedu ti redi ‘lu si‘, Nevile, ali  jesi, znaš… Sve te stvari su glupost“. Ali ja nisam mogao vjerovati a su glupost.”

TAJNA MOLITVE Tajna biblijske molitve , kao što nam je ispričano u formi parabole, je a

moliš i nikaa ne gubiš srce. Jena takva parabola govori nam o uovici koja je stalno olazila suiji, moledi za oslobađanje. U početku on nije ogovarao, a ona je rekao sebi: „Iako se ne plašim Boga, niti zazirem o ijenog čoveka, onedu joj oslobađajudu presuu, jer me je izmorila njenim mnogobrojnim olascima.“ Parabola, kao i snovi, sarži nebrušeni ragi kamen istine.   Jednom kada

njom ovlaate vi dete živeti u stanju zahvalnosti, i kroz čitav an dete govoriti sebi iznova i iznova: „Hvala ti, Oče.“ Najefektnija molitva može se pročitati u 11. poglavlju Jevanđelja po Jovanu, stih 41 -42: „Oče, hvala ti što si me uslišio, jer me ti svaga uslišiš.“ U ovom poglavlju, ispričana je priča o jenome koji je umro i naizgle otišao sa ovoga sveta. Ali istina je a niko nije mrtav u onosu na vas, ako znate kako a molite. Moža ne možete više a oirnete, viite ili čujete voljene osobe svo jim smrtnim čulima ali ako znate kako a ate zahvalnost, možete se pokrenuti iz vašeg tela tame u svet svetlosti i sresti svoje voljene tamo. Stoga, onaj koji je naučio kako a moli otkride veliku tajnu punog i sretnog života. U 33. poglavlju, stih 18, Knjige Postanja, Jerusalim je nazvan „Sihem“ i rečeno je: „Jakov ođe sredno u gra Sihem u zemlji Hananskoj, … i tamo on načini oltar i nazva ga El Elohej Izrael, što znači Bog Izraela“. Orijentišudi sebe prema Sihemu (jedinom ispravnom pravcu),

. Rečeno nam je a se Danijel orjentisao na otvorenom prozoru, sa kog je gledao prema Jerusalimu. I oni u Muhamedskom

svetu se mole okrenuti prema onom što zovu Meka. Ali zbog toga što se hrišdanstvo oigrava unutar iniviue, . Kaa se molite, nemojte paati ničice na zemlju i

zuriti u neku aleku tačku na istoku, ovladali.

. Iako je ova tehnika jednostavna, zahteva praksu da biste njom .

. Utišajte sve misli i opustite a se vrata vašeg uma otvore. Ona uđite u vašu želju. Ostanite sa vašom imaginacijom kao sa vašim prijateljem. Počnite sa mislima a je imaginacija nešto ovojeno o vas samih, i na kraju dete spoznati a ste vi saa ono što ste prethono   zvali svojom imaginacijom. Mogude je amputirati ruku, nogu, ili različite elove tela –   ali imaginacija ne može biti amputirana, jer je ona vaše večno Sopstvo! Dopustite mi a vam pokažem na šta mislim. Dok stojim ove u Los Anđelesu, moža želim a buem nege ruge.Vreme i novac mi moža to ne opuštaju, ali u mojoj imaginaciji mogu zamisliti a sam ved tamo. Saa, kroz čisti akt imaginacije sa moje strane, Bog prenosi ovo telo. Ako pretpostavim da sam u Njujorku, bilo ko od onih o kojima mislim u Los A nđelesu moraju biti tri hiljae milja aleko. Ne mogu više

a mislim o njima kao a se nalaze ole niže niz ulicu ili na brima zapano o mene. To mi je test.

Usmeravajudi sebe ka Njujorku, ja činim pokret, prilazak njemu. Dok delujem kao da sam u njegovoj blizini, vidim svoje prijatelje relativno u

onosu na Njujork. Činedi ovo, potpuno verujem u svoju imaginaciju, znajudi a  je ona bide koje čini pokret. Blejkove reči su istinite: „Čovek je sav imaginacija, i Bog je Čovek i postoji u nama kao i mi u njemu. Čovekovo Besmrtno Telo je Imaginacija, i ona je Sam Bog.“ Možete se kretati ne samo u prostoru, ved i u vremenu i ispuniti svaku vašu želju. Molitva ne mora biti ograničena samo na ono što osoba zove sobom. Možete se moliti za ruge, osedajudi a saa imaju ono što su nekaa želeli, jer osedanje je pokret. Prvi kreativni akt zapisan u Svetom pismu je pokret; Postanje 1, stih 2:” …Duh Božiji lebeše na voama”. Jedan prijatelj je neavno imao fantastičnu viziju, za vreme koje je upitao: ”Da li sam bilo šta naučio?” i ja sam mu ogovorio: ” Da, naučio si kako a se kredeš”. Ona se sve preobrazilo, ok se konflikt smanjivao, stradara je postala zamak, bojno polje more zrele pšenice, i on je bio ispraden ka svom večnom omu. Molitva je pokret. To je učenje kako se kredete prema promeni bilansa vašeg bankovnog računa, bračnog statusa, ili socijalnog okruženja. Naučite kako a ovlaate umetnošdu pokreta jer pošto ste se pokrenuli, promena počinje a se uziže iz ubina. . Ako viite ono što biste želeli a promenite, pokrenite se u vašoj imaginaciji ka poziciji koju biste zauzeli pošto je promena zauzela mesto . Bilo koji zahtev o rugih, koji ste vi čuli, ne treba da bude ignorisan, jer dolazi od vas samih! Vi ste se spustili iz sveta svetlosti da

biste ograničili sebe u ovom telu tame. Saa samo varnica beskonačnog sveta svetlosti, jenoga ana dete se setiti tog sveta i probuiti, ali u međuvremenu morate a naučite a koristite mod sopstvenog uma. Setivši se beskonačnog

sveta svetlosti, ja saa znam a je sve što viim u stvari –  ja, da su sve stvari saržane u meni. . Ona je umetnost kretanja od problema ka njegovom rešenju. Kaa me prijateljica zove, govoredi mi problem, mi spuštamo slušalice, i ja omaknem o stanja problema ka njegovom rešenju zamišljajudi a čujem istu gospođu koja mi govori kako je problem saa rešen. Prijatelj je neavno poelio ovaj san sa mnom: Mi smo u bašti i on mi je ispričao sve svoje želje, na šta sam mu ja rekao:“ Nemoj a ih želiš, živi ih!“ Ovo je istina. Želja je razmišljanje nečemu. Živeti je razmišljanje nečega. Nemojte da idete kroz život želedi. Živite svoju želju. Zamislite kako je ved ispunjena. Verujte a je istina; jer pretpostavka, iako neosnovana, ako u njoj istrajete  – postade neosporna činjenica. Kaa učite umetnost molitve, istrajnost je neopho na, kao što nam je rečeno u priči o čoveku koji je, olazedi nodu, rekao: ”Prijatelju, pozajmi mi tri vekne hleba.” Iako je njegov prijatelj ogovorio: “Kasno je, vrata su zatvorena, moja eca su u krevetu, i ja ne mogu a siđem ole a te uslužim“, zbog čovekove nametljivosti, njegov prijatelj mu je ao ono što je želeo. Reč „nametljivost“ znači „rski bezobrazluk“. Čovek je ponavljao i ponavljao svoj zahtev, ne želedi a prihvati ne kao ogovor. Ista istina je u priči o uovici. Ovo su parabole ispričane a bi ilustrovale molitvu. Očenaš nam govori a smo svi  jedno.

 Bez obzira

na rasu ili boju kože, ako imamo istog Oca, moramo pripaati i istom bratstvu. Na kraju svi mi demo odi o spoznaje a smo mi Otac; ali u međuvremenu, istrajnost je ključ ka promeni u životu – vedem ohotku, vedem priznanju, bilo čemu što želite. Ako vam se želja ne ispuni anas, sutra, sleede neelje ili sleedeg meseca – istrajte, jer istrajnost de se isplatiti. Na sve vaše molitve de biti odgovoreno ako se ne predate. Moj stari prijatelj Abdulah, dao mi je ovu

vežbu. Svakog ana bih seo u svoj nevni boravak iz kog ne bih mogao a viim telefon u honiku. Zatvorenih očiju, zamišljao bih a sjeim u stolici koja se nalazi pored telefona. Onda bih osetio sebe nazad u dnevnom boravku. Ovo sam

raio ponovo i ponovo, ok sam se upoznavao sa osedanjem pokreta koji onosi promjenu. Ova vežba mi je mnogo pomogla. Ako je probate, otkridete a uz ovu vježbu postajete vrlo pokretlji vi. Praktikujte umetnost pokreta, i jednoga dana dete otkriti a ste se kroz sam čin zamišljanja ovojili o vašeg fizičkog tela i postavili tačno ge zamišljate sebe a treba a buete – u toj meri, čak, a oni koji su tamo mogu da vas i vide.

. Kredudi se u imaginaciji, pripremate mesto za ispunjenje vaše želje. Ona se vratite, a biste prošli kroz niz ogađaja koji de vas voiti o mesta na koje ste se ranije postavili. U imaginaciji, mogu a postavim sebe tamo ge želim a buem. Premestim se i viim svet oatle. Potom se vradam ove, ubeđen a de me, na meni nepoznat način, ovo bide koje može a učini sve i zna sve, voiti fizički preko niza ogađaja sve o mesta ge sam sebe postavio. U imaginaciji možete otidi u bilo koje mesto ili bilo koje vreme.

. Moja supruga

imala je preivnu viziju u kojoj je viela sebe u nekom šumarku. Izašavši na čistinu, ugleala je ljue okupljene oko oltara. Prišla joj je gospođa nosedi knjigu po imenom “Veroispovest i Opraštanje Greha prema Juaizmu“. Prilazedi oltaru, počela je naglas čitati. Ubrzo, ruga gospođa joj je prišla, nosedi knjigu po imenom „Veroispovest i Opraštanje Greha prema Hrišdanstvu“. Prilazedi oltaru, ona je isto tako otvorila knjigu i počela a čita naglas. Slušajudi to, moja supruga spoznala je a je beskrajno teže biti Hrišdanin nego Jevrej. Uviela je a  je cela stvar psihološke priroe. Da se ništa ne čini o spolja, jer sve olazi iznutra. Brauning započinje svoju preivnu poemu „Uskrs“ rečima: “Kako je teško biti Hrišdanin“. A Čepmen je rekao: ”Hrišdanstvo nije bilo isprobano i okazano manjkavim. Isprobano je i pokazalo se kao teško i stoga je napušteno“. (U originalu piše:  „Christianity has not been tried and proved wanting. It has beentriedandfounddifficultandthereforegivenup.“  , prim. ur.) Zašto? Zato što Hrišdanin ne može krivicu tražiti u bilo kome rugom. . Da čovek uvijek vii samo ono što je u sklau sa onim što čini unutar sebe. Da je vaš svet sveočanstvo onoga što činite sebi. Teško je ovo prihvatiti, a ipak, to vam je Hrišdanstvo. Nijean čovek ne olazi k meni, osim ako ga moj Otac, koji me je poslao, ne prizove k meni. Ja i moj Otac

smo jeno, stoga ja prizivam sve one koji ulaze u moj život a mi otkriju ono što činim u mojoj imaginaciji. Naučite kako a se molite. Ovlaajte molitvom i učinite a se vaš svet povinuje iealu koji želite a oživite. o iz Razmišljajudi iz stanja ispunjene želje ostvaridete ono što nikaa ne biste oživljeli kaa biste samo mislili o tome. Kada stavite sebe u stanje a je vaša želja ispunjena i mislite iz nje, vi se molite, i na način koji vaš racionalni um ne zna, vaša želja de postati činjenica u vašem svetu. Možete postati čovek ili žena koji želite a buete, kaa znate kako a se molite. Sve stvari su mogude onome ko veruje, stoga naučite umetnost verovanja i ubeđivanja sebe a je to istina. Ona dete jenoga ana, ok zauzimate vreme i prostor u vašoj imaginaciji, biti viđeni o nekog rugog, koji de vas potom nazvati ili vam poslati pismo okazujudi vašu posetu. Ovo znam iz svog iskustva. Biblija nije samo ivna poezija, ona je naahnuta reč Boga. Napisali su je pesnici, koji su ali prošireno značenje normalnim rečima. Kaa legnete na krevet i zamislite a ste nege ruge, zar vi niste celi imaginacija? U činu imaginacije, napuštate mračne pedine ovog tela i pojavljujete se tamo ge zamišljate a ste, zato što ste vi Bog, sav imaginacija, i ne možete umreti. Ne možete udi u večnu smrt u onome što ne može umreti, a vaše besmrtno bide je imaginacija! Vi ste centralno bide Svetog pisma  – osoba zvana Isus Hrist, koji je Gospod Bog Jehova  – koji se spustio ove sa svrhom. Dok ste ove, morate platiti cenu življenja u svetu Cezara.

. Sve što treba a naučite je umetnost molitve i stvoriti više novca. Setio sam se priče pokojnog presenika Keneija.

Izglea a se njegov otac, koji je u jenoj generaciji stekao nešto oko četiri stotine miliona olara, žalio a njegova eca troše suviše novca. Na banketu, presenik Kenei je rekao: “Jeino rešenje ovog problema za oca je bilo a stvori više novca.” Jenoga ana prijateljica mi je ispričala a je, ok je bila ete, njen otac imao običaj a kaže: “Ako imaš samo olar i moraš a ga potrošiš, učini to kao a se rai o suvom listu, a ti si vlasnik nepreglene šume.“ Ako neko stvarno zna kako a se moli, znao bi kako a potroši olar i ona ga ponovo proizvee. Viite, ovaj svet je oveen u postojanje kroz čovekovu imagin aciju, tako a je vrlo važno a naučite tajnu molitve. Ako još uvek nešto želite, omah prekinite sa tim! Zapitajte se kako bi to bilo kaa bi vaša želja bila realnost. Kako biste se osedali ved  Jeste ono što želite a buete? Istoga trenutka kaa uhvatite to raspoloženje, počinjete a mislite iz stanja ispunjene želje. A velika tajna molitve je umišljenju nečega , pre nego mišljenju o nečemu. Usireni ove, vi znate ge živite, stanje na vašem računu u banci, posao, kreitore, prijatelje i voljene  –  dok mislite iz ovog stanja. Ali možete se premjestiti u rugo stanje i ati mu isto osedanje realnosti, kaa otkrijete i praktikujete veliku tajnu molitve. Primite moju poruku u srce i živite sa njom. Praktikujte umetnost molitve svakonevno, i ona dete jenoga ana otkriti a je najefektnija molitva: „Hvala ti, Oče“. . Taa dete imati ti/ja onos, i redi: „Hvala ti, Oče“. Ako želim nešto, znam a ta želja potuče o Oca, . Pošto mi je ao ovu potrebu, ja Mu zahvaljujem za njeno ispunjenje. Ona du hoiti po vjeri, siguran a de onaj koji mi je potrebu dao kroz meijum želje, istu ogrnuti u telesnu formu a bih je susreo u fizičkom svijetu.

. Mnogo je lakše biti plemenit, velikoušan, pun ljubavi i ljubazan, nego osuđivati ruge. Ako rugi žele a čine tako, pustite ih. Oni su aspekti vas samih koje još niste prevazišli, ali ne paajte u tu naviku. Jenostavno zahvaljujte svom nebeskom Ocu uvek ponovo i ponovo, jer de se na kraju, kaa se zavesa spusti na ovu preivnu ramu, iz svega toga uzidi vrhunski glumac i vi dete znati a ste vi On. A saa haje a utonemo u tišinu.

Ovo de biti vrlo praktičan kurs. Zato, naam se a svi u ovoj grupi imaju vrlo jasnu sliku onoga što žele, jer sam ubijeđen a možete ostvariti svoje želje tehnikom koju dete naučiti tokom ove nejelje, iz pet lekcija. Kako biste imali punu korist o ovih uputstava, ozvolite mi saa a ustvrim a se Biblija uopšte ne odnosi na neke osobe koje su ikada postojale, niti na bilo koji ogađaj ikaa odigran na zemlji.

Vjekovima smo pogrešno shvatali personifikacije kao osobe, alegoriju kao istoriju, način na koji su uputstva prenošena kao uputstva i prosti privini smisao kao suštinski smisao. Razlika između forme Biblije i njenog saržaja je velika kao razlika između zrna kukuruza i klice života koju ono sarži. Kao što naši organi za varenje razlikuju između hrane koju organizam može iskoristiti i one koja mora biti obačena, tako i naša mod probuđene intuicije vii iza alegorije i parabole psihološku klicu života Biblije; i hranedi se ovim i mi, takođe, obacujemo formu koja prenosi poruku. Diskusija protiv istorijske priroe Biblije je preugačka; posleično, nije priklana za uključivanje u ovu praktičnu psihološku interpretacija njenih priča. Stoga, nedu traditi vrijeme pokušavajudi a vas ubijeim a Biblija nije istorijska činjenica. Večeras du izvojiti četiri priče i pokazati vam šta su revni pripovjeači htjeli a ja i vi viimo u njima. Drevni učitelji su oali psihološke istine faličnim* i solarnim alegor ijama. Nisu znali o fizičkoj strukturi čovjeka koliko znaju moerni naučnici, niti su znali o nebesima koliko naši moerni astronomi. Ali ono malo što su znali koristili su muro i izgraili su falične i solarne okvire za koje su vezali velike psihološke i stine koje su otkrili. U Starom Zavjetu nadi dete osta faličnog obožavanja. Kako nije o pomodi, nedu mu posvedivati posebnu pažnju. Samo du vam pokazati na koji način možete a ga interpretirate. Prije nego pređemo na prvu o psiholoških drama koje vama i meni mogu biti korisne u praksi, dozvolite mi da pomenem dva izvanredna imena iz Biblije: prvo, koje vi i ja prevodimo kao Bog ili Jehova, i drugo, koje nosi onaj kog zovemo njegovim sinom, Isus. Stari narodi su pisali ova imena koristedi male simbole. Drevni jezik, zvani hebrejski jezik, nije bio jezik

kojem ste avali snagu ahom. Bio je to mistični jezik, koji čovjek nikaa nije izgovorio. Oni koji su ga razumjeli, razumjeli su ga kao što matematičari razumiju simbole više matematike. Nije to bilo nešto što su ljui koristili a bi prenijeli svoje misli, kao što ja saa koristim engleski jezik. Kažu e se Božije ime spelovalo kao:  (nije prevodeno, prim. prev.). Saa du uzeti ove simbole i na našem uobičajenom, ovozemaljskom, jeziku objasniti ih na sleedi način: Prvo slovo u imenu Bog je šaka ili sjeme, i to ne bilo koja šaka, ved

upravljačka šaka. Ako postoji jean organ koji izvaja čovjeka i čini a se razlikuje o ostatka stvorenog svijeta, ona je to njegova šaka. Ono što nazivamo šakom ko čovjekolikih majmuna nije šaka. Ona se koristi jeino u svrhu prinošenja hrane ustima ili za prelaženje sa grane na granu. Ljuska šaka grai, oblikuje. Ne možete se zaista izraziti bez šake. Ovo je šaka graitelja, šaka upravljača; ona upravlja, oblikuje i grai unutar Vašeg svijeta. Drevni pripovjeači zvali su prvo , šaka, ili bezuslovno sjeme iz kog de čitava kreacija nastati. Drugom slovo slovu, , dodijelili su simbol prozora. Prozor je oko — prozor na kudi je ono što  je oko na tijelu. Trede slovo, , zvali su ekser. Ekser se koristi za spajanje stvari. Konjukcija “i” u hebrejskom jeziku je, prosto, trede slovo ili . Ako želim redi “muškarac i žena”, stavidu između, ono ih vezuje. Četvrto i poslenje , je još jean prozor. Na ovom modernom, ovozemaljskom, jeziku, slovo, možete zaboraviti oči i prozore i šake i gleati na sve ovako: Vi saa sjeite  je Vaše ovdje. Prvo slovo, (“IAMness” , u originalu, prim.prev.), Vaša svijest. Svjesni ste svoje svjesnosti — to je prvo slovo. Iz ove svijesti proizilaze sva , zvano oko, je Vaša mašta, Vaša druga stanja svijesti . Drugo slovo, sposobnost perceprcije. Vi zamišljate ili percipirate nešto što izglea rugačije nego što zaista jeste. Kao a ste izgubljeni u sanjarijama i zamišljenim mentalnim stanjima na nepovezan način, što je mislioca i njegovu misao učinilo ovojenim entitetima. Trede slovo, , je Vaša sposobnost a osjetite a  Jeste* ono što želite a buete. Osjedajudi a  Jeste  to, postajete svjesni da  Jeste  (u originalu: “Asyoufeelyouareit,youbecomeawareofbeingit.“   Prim. prev.). Hodati kao

a ste ono što želite a buete, znači izvaiti Vašu želju iz imaginarnog svijeta i na nju. Završili ste ramu kreacije. staviti . Četvrto i poslenje slovo u imenu Bog je još jeno , još jeno oko, i . Ne raite ništa u realnom svijetu;

.

Rečeno vam je a je ovo ime kojim su sve stvari na svijetu nastale, i bez njega nije nastalo ništa što je nastalo. Ime je prosto ono što imate saa ok sjeite ovdje. Svjesni ste da  Jeste, zar ne? Svakako a ste svjesni. Takođe ste svjesni nečega rugog, izvan sebe: sobe, namještaja, ljui. Saa možete postati selektivni. Moža ne želite a buete nešto što ved niste, ili a posjeujete ono što viite. Ali imate sposobnost a osjetite kako bi bilo a ste saa nešto rugo. Dok pretpostavljate* da  Jesteono što želite a buete, ovršili ste Božije ime, ili . Krajnji rezultat, materijalizacija Vaše pretpostavke, nije Vaša briga. . A sada hajde da se posvetimo Sinovljevom imenu, jer On (Bog,

prim. prev.) aje Sinu vlast na svijetom. Vi ste taj Sin, Vi ste slavni Jošua, ili Isus, iz Biblije. Znate a smo mi ime Jošua ili Jehošua anglicirali u Isu s. Sinovljevo ime  je skoro ientično Očevom. Prva tri slova Očevog imena su i prva tri slova , činedi a se Sinovljevog imena, , zatim dodajete i

Sinovljevo ime čita kao “ ”. Čuli ste šta su prva tri slova: znači a ste svjesni, znači a ste svjesni nečega i znači . da ste postali svjesni da  Jeste to čega ste bili svjesni. Imate vlast jer imate sposobnost a zamislite i a postanete to što ste zamislili. Ovo je mod stvaranja. Ali, zašto je doato Sinovljevom imenu? Zbog beskonačne milosti Oca. Shvatite, Otac i Sin su jeno. Ali kaa Otac postane svjestan a je čovjek, on stanju zvano čovjek oaje nešto što sebi nije ao. Doaje , zbog ovoga:  je simbolizovano kao zub. Zub je ono što troši, ono što prožire. Moram u sebi imati mod a uništim ono što mi se saa ne opaa. Ja sam, u svom neznanju, stvorio stvari koje mi se sada ne dopadaju i koje bih htio da ostavim za sobom. Ako u meni ne bi postojali plamenovi koji de to uništiti, bio b ih zauvijek osuđen a živim u svijetu sopstvenih grešaka. Ali postoji , ili plamen, u Sinovljevom imenu, koje Mu dozvoljava da se odvoji od stanja koja je ranije izrazio u svijetu.

Ako se ja saa u svojoj svijesti ovojim o ove sobe, ovradajudi svoju pažnju o nje, više je nisam svjestan. Postoji nešto u meni što je prožire, u meni. .

, ili zub, u Sinovljevom imenu je ono što mu aje apsolutnu

vlast. Zašto ono nije moglo biti i u Očevom imenu? Iz prostog razloga: . Čak i nemile stvari ne mogu prestati a postoje. Ako mu jednom dam izraz, ono zauvijek ostaje z aključano u imenzionalno vedem Meni, koje je Otac. Ali, ja ne bih volio a oržavam u životu unutar mog svijeta sve moje greške. Zbog toga sam, u svojoj beskonačnoj milosti, kaa sam postao čovjek ao sebi mod a se osloboim onih stvari koje sam, u nezna nju, stvorio u svom svijetu. To su dva imena koja Vam daju vlast.   Imate sposobnost da osjetite da  Jeste i a posjeujete to što je tek momenat ranije bilo samo

zamišljeno. Krajnji rezultat, otjelovljenje Vaše pretpostavke, je u potpunosti izvan sposobnosti troimenzionalnog uma. Stvara se na način koji nije poznat nijenom čovjeku. Ako su ova va imena jasna u Vašem umu, vijedete a su to Vaša vječna imena. Dok sjeite ovje, Vi ste taj ; Vi ste . Priče u Bibliju tiču se isključivo modi imaginacije. To su zaista dramatizacije tehnike molitve, jer molitva je taj na mijenjanja buudnosti. Biblija otkriva ključ kojim čovjek ulazi u imenzionalno vedi svijet u svrhu mijenjanja uslova u imenzionalno nižem svijetu, u kom živi.Uslišena molitva implicira a se nešto esilo kao rezultat molitve, što se inače ne bi esilo. Stoga, čovjek je izvor akcije, upravljački um, i onaj koji uslišava molitvu. Priče Biblije sarže snažan izazov misaonoj modi čovjeka. Istina koja je prikrivena — a su to psihološke rame a ne istorijske činjenice — zahtijeva reiteracije, buudi a je jedino opravanje ovih priča. Sa malo mašte, možemo lako pronadi psihološki smisao u svim pričama iz Biblije. “Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svom obličju,

kao što smo mi, koji de biti gospoar o riba morskih i o ptica nebeskih i o stoke i od cij ele zemlje i o svih životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju svom, po obličju Božijem stvori ga.” (Postanje/1. Mojsijeva 1:26,27). Tu, u prvom poglavlju Biblije,

, i a čovjek ima vlast na svom zemljom. Ako su Bog i čovjek  jeno, ona Bog ne može biti ualjen čak ni toliko a bi bio blizu, jer blizina implicira razvojenost. Postavlja se pitanje: Šta je Bog? Bog je ljuska svijest, njegova svjesnost, njegovo Jastvo. . Kamen temeljac, na

kom su sve ruge stvari zasnovane je čovjekovo mišljenje o samom sebi. Djela tako kako jela i ima iskustva koja ima jer je njegovo mišljenje  o sebi takvo kakvo  jeste, i ni iz jednog drugog razloga.

. Čovjek, usvajajudi osjedanje a je njegova želja ispunjena, mijenja svoju buudnost u sklau sa tom pretpostavkom, jer, pretpostavke iako netačne, ako ih se ržimo, de postati činjenice. Neisciplinovanom umu je teško a pretpostavi stanje koje njegova čula negiraju.

Ali, revni učitelji su otkrili a san, ili stanje slično snu, pomaže čovjeku pri izgradnji pretpostavke. Stoga, oni su prikazali prvi kreativni čin čovjeka kao čin tokom koga je čovjek bio u ubokom snu. Ovo ne samo a postavlja šablon za sva buuda jela kreacije, ved nam pokazuje a . “I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto

popuni mesom; I Gospo Bog stvori ženu o rebra, koje uze Aamu, i ovee je k Aamu.” (Postanje/1. Mojsijeva, 2:21,22). Prije nego je Bog načinio ovu ženu za čovjeka, oveo je Aamu poljske zvijeri, i ptice iz vazuha, a ih Aam imenuje. “Kako go a je Aam nazvao svako živo bide, to mu je o taa bilo ime.” Ako biste uzeli ineks pojmova Biblije ili Biblijski riječnik i potražili riječ ko st (u originalu stoji „thigh“, što se bukvalno prevoi kao berena kost, bero. Prim. prev.), onako kako je upotrijebljena u ovoj priči, vijeli biste a nema ništa sa kosti. Definisana je kao mekani jelovi koji su kreativni u čovjeku, koji su okačeni o čovječiju kost. Drevni pripovjeači su upotrijebili ovaj falični okvir a bi otkrili važnu psihološku istinu. Anđeo je Božiji glasnik. Vi ste Bog, kao što ste ved otkrili, 1  jer , i imate ideju, poruku. Rvete se sa idejom, jer ne znate da  Jeste ved ono što zamišljate, niti vjerujete a biste mogli to a postanete. Vi

biste voljeli, ali ne vjerujete a možete. Ko se rve sa anđelom? Jakov. A riječ “Jakov”, po efiniciji, znači potiskivač ( “supplanter” , u originalu. Prim.prev.). Vi biste vol jeli a se transformišete i postanete ono što razum i Vaša čula negiraju. Dok se rvete sa svojim iealom, pokušavajudi a osjetite a  Jeste on, to se 1

Ili rugim riječima, u sklau sa Lekcijom koja je mnog o preciznija,

Primjedba: Bhaerava

.-

ešava. . Mogli biste upotrijebiti riječi: “Neko se otače mene; jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene.” (Po Luci, 8:46). Za trenutak, nakon uspješne meitacije, postajete nesposobni a nastavite čin, kao a je u pitanju fizički čin kreacije. Nakon uspješne molitve ste nemodni taman kao a ste završili fizičku kreaciju. Kaa osjetite zaovoljenje, više ne osjedate želju. . Postoji i dalje ta

žeđ, kaa se vratite iz ubine. . Više ne osjedam žeđ, jer se u tom stanju osjedam zaovoljno. Ona se nešto skupi u meni, ne fizički, ved u mojim osjedanjima, u mojoj svijesti, jer to je ljuska kreativnost. Toliko se skupi u svojoj želji, a izgubi volju a nastavi sa meitacijom. Ne zaustavlja je fizički, prosto više nema želju a nastavi čin meitacije.  (Po Marku, 11:24). Kaa se fizički čin kreacije završi, mišid koji se nalazi u praznini između ljukih rebara se skupi, i čovjek shvata a je nemodan ili zaustavljen. Na sličan način, , stoga ne može i alje željeti a bue nešto čega je ved svjestan a  Jeste. U trenutku zaovoljenja, fizičkog i psihološkog, nešto izađe napolje i vremenom bue svjeok čovječije modi stvaranja. (Prethodna dva pasusa izgledaju u originalu ovako: IfIcanfeelthatIamthatwhichbutafewsecondsagoIknewIwasnot,but desiredtobe,thenIamnolongerhungrytobeit.Iamnolongerthirstybecause Ifeelsatisfiedinthatstate.Thensomethingshrinkswithinme,notphysicallybut in my feeling, in my consciousness, for that is the creativeness of man. He so shrinksindesire,helosesthedesiretocontinueinthismeditation.Hedoesnot haltphysically,hesimplyhasnodesiretocontinuethemeditativeact. “Whenyoupraybelievethatyouhavereceived,andyoushallreceive.”Whenthe physicalcreativeactiscompleted,thesinewwhichisuponthehollowofman’s thighshrinks,andmanfindshimselfimpotentorishalted.Inlikemannerwhena manprayssuccessfullyhebelievesthatheisalreadythatwhichhedesiredtobe, thereforehecannotcontinuedesiringtobethatwhichheisalreadyconsciousof being.Atthemomentofsatisfaction,physicalandpsychological,somethinggoes outwhichintimebearswitnesstoman’screativepower.  Prim. prev.)

Naša sleeda priča je iz 38. poglavlja Knjige Postanja/1. Mojsijeve. Tu imamo kralja po imenu Jua, čovjek čije ime takođe počinje sa . Tamara je njegova snaha. Riječ “Tamara” ( “Tamar”  u originalu, prim. prev.) znači palma, ili najljepše, najljupkije. Ona je graciozna i ivna za gleanje i zovu je

palma. Visoka, ponosna palma cvjeta čak i u pustinji —  gdje god je ona, tu je oaza. Kaa viite palmu u pustinji, tu dete pronadi ono što najviše tražite u toj suvoj zemlji. Ništa nije poželjnije čovjeku koji hoa pustinjom nego prizor palme. U našem slučaju, a buemo praktični, naš cilj je palma. To je ono nešto ivno, nešto prelijepo čemu težimo. Šta go a je to što Vi i ja želimo, što zaista želimo, u ovoj priči je personifikovano kao preivna Tamara. Rečeno nam je a pokrila lice kurvinskim velom i sjela na raskršde na putu. Njen svekar, kralj Jua, prolazi tua i toliko mu se opaa ova što nosi veo a joj nui jare a bi bio intiman sa njom. Ona kaže: “Ali a mi aš zalog okle ga (jare, prim.prev.) ne pošalješ.” Gleajudi oko sebe, on reče: “Kakav zalog a ti am?” “Eto, prsten i narukvicu, i štap što ti je u ruci”, reče ona, nakon čega je on sa ruke skinuo prsten i narukvicu i dao joj ih, skupa sa štapom. Ona je legao s njom i ona osta trudna, te mu rodi sina. To je priča; a saa interpretacija. . Prosto nema rugog ara, kao što nam je rečeno u prvom kreativnom činu Aamovog stvaranja žene iz samog sebe. Nije postojala na svijetu nijedna druga susptanca od koje je mogao oblikovati

premet svoje želje. Na sličan način, Jua je imao samo jean ar koji je zaista bio njegov za davanje —  samog sebe, kako su prsten, nar ukvica i štap simbolizovali, jer to su bili simboli njegovog kraljevskog položaja. Čovjek nui nešto što nije on sam, ali život zahtijeva a pruži jeinu stvar koja simbolizuje njega samoga. “Prsten i narukvicu, i štap što ti je u ruci”. Ovi simboli čine k ralja. Kaa aje njih, on aje o sebe. Vi ste slavni kralj Jua. Prije nego mognete ledi sa Tamarom i učiniti a onese na svijet slične Vama, morate otidi k njoj i ati joj io sebe. Pretpostavimo a želim sigurnost. Ne mogu je imati poznavajudi ljue ko ji je ved imaju. Ne mogu je obiti povlačedi veze. Moram postati svjestan a  Jesam siguran. A saa, recimo, želim a buem zrav. Pilule nede pomodi. Ishrana ili klima nede pomodi. Moram postati svjestan a sam zrav prisvojivši osjedaj zravlja. Moža želim a postanem neko i nešto u ovom svijetu. Prosto gleajudi u kraljeve i presjenike i plemenite ljue, i živedi kao njihov oraz, nedu postati uglean. . Kada hodam u toj pretpostavci, ja

ajem io sebe slici koja je opsijeala moj um, i vremenom de mi ona poariti ijete; što znači a du načiniti svijet koji je u harmoniji sa onim čega sam ja svjestan a jeste. Vi ste kralj Jua i Vi ste takođe Tamara. Kaa po stanete svjesni da  Jeste ono što želite a buete, Vi ste Tamara. Ona kristalizujete svoju želju u svijetu koji Vas okružuje. Bez obzira koje priče čitali u Bibliji, bez obzira na to koliko likova su revni pripovjeači uveli u ramu, jenu stvar Vi i ja stalno moramo imati na umu — sve se one oigravaju u umu iniviue. Dok čitate priču, uklopite je u sebe. Znajte a je Vaša svjesnost jeina realnost. Ona znajte šta želite a bue. Zatim   Uvijek je

uklopite u sebe. Naša treda interpretacija vezana je za priču o Isaku i njegova va

sina: Isavu i Jakovu. Prikazana je slika slijepog čovjeka kojeg je mlađi sin obmanuo kako bi mu da o blagoslov koji je pripaao starijem sinu. Priča naglašava činjenicu a je obmana postignuta preko čula oira. “Taa reče Isak Jakovu: Hoi bliže, sine a te opipam jesi li sin moj Isav ili ne. I pristupi Jakov k Isaku ocu svom, a on ga opipa… … A ka Is ak blagoslovi Jakova, i Jakov otide od Isaka oca svog, u taj čas ođe Isav brat njegov iz lova.” (Knjiga Postanja/1. Mojsijeva 27:21-30). Priča može biti vrlo poučna ako je saa ponovo proživimo. Ponovo, imajte na umu da su svi likovi Biblije personifikacije apstraktnih ideja i moraju biti ispunjene u individui. Vi ste slijepi otac i oba njegova sina. Isak je star

i slijep, osjeda a mu se bliži smrt i poziva svog starijeg sina Isava, rutavog momka, te ga šalje u šumu a mu onese mesa ivljači. Drugi sin, Jakov, momak glatke kože, je načuo očev zahtjev. Kako je želio pravo prvorođenja, koje je pripaalo njegovom bratu, Jakov, ijete glatke kože, je zaklao jare iz očevog staa i orao ga. Zatim je, ogrnut kožama jareta koje je zaklao, lukavo prišao svom ocu i prevarom ga uvjerio a je on Isav. Otac je rekao: “Hoi bliže, sine, a te opipam. Ne mogu a viim, ali priđi a bih te mogao opipati.” Obratite pažnju na naglasak koji je stavljen na osjedanje u ovoj priči. Prišao je blizu i otac mu reče: “Glas je Jakovljev, ali ruke su Isavove.” I osjedajudi grubost njegove kože, svojstvenu njegovom sinu Isavu, izgovorio je blagoslov i ao ga Jakovu. Priča kaže a se, tek što je Isak izgovorio blagoslov i Jakov se ualjio, Isav vratio iz lova. Ovo  je važan io. Ne očajavajte prilikom našeg praktičnog pristupa, jer ok sjeite ovje Vi ste, takođe, Isak. Ova prostorija u kojoj sjeite je Vaš trenutni Isav. Ovo  je grubi, ili čulno osjetni svijet, koji poznajemo preko naših tjelesnih organa. Sva Vaša čula potvrđuju činjenicu da se ovdje, u ovoj sobi. Sve vam govori da ste ovje, ali moža Vi ne želite a buete ovje. Ovo možete primijeniti u korist bilo kog cilja. Prostorija u kojoj se nalazite bilo kada — okruženje u kom ste, to je Vaš čulno spoznajni svijet koji je u priči personifikovan kao Isav. Ono što biste željeli umjesto onoga što imate ili  Jeste  je Vaše stanje glatke kože ili Jakov, potiskivač. Ne šaljite svoj viljivi svijet u lov negiranjem, kao što to čini osta ljui. Govoredi a ne postoji, činite ga još stvarnijim. Umjesto toga,

. Prilikom koncentrisanja na Vaš cilj, tajna je u tome

a ga onesete ovje. Morate učiniti a tamo bue ovje i zamisliti a Vam je cilj tako blizu a ga možete osjetiti. Pretpostavimo a ovoga trenutka želim klavir ovdje, u ovoj prostoriji. Ako vidim u svom umu klavir koji je negdje drugdje, to

nede pomodi. Ali vizualizovati ga u ovoj sobi, kao a je ovje i staviti svoju zamišljenu ruku na klavir i opipati a je neporecivo stvaran, znači približiti subjektivno stanje, personifikovano kao moj mlađi sin Jakov, tako blizu da ga mogu osjetiti. Za Isaka se kaže a je slijepac. Vi ste slijepi zato što ne viite svoj cilj tjelesnim organima, ne možete ga vijeti svojim čulima. Percipirate ga jeino u svom umu, ali ga približavate toliko a možete a ga opipate kao a je

potpuno stvaran u ovom trenutku. Kada se ovo dogodi, i Vi se izgubite u njegovoj

stvarnosti i osjetite a je stvaran, otvorite oči. Kaa otvorite oči, šta se ešava? Prostorija koju ste bili potpuno isključili samo trenutak ranije, se vrada iz lova. Tek što ste ali svoj blagoslov — osjetili zamišljeno stanje kao stvarno — realni svijet, koji se prije činio nestvarnim, se vrada. Ne obrada Vam se riječima, kao što  je zapisano o Isavu, ali Vam prostorija koja Vas okružuje, samim svojim prisustvom, govori da ste samo-obmanuti. Govori Vam da, dok ste bili zanijeti u zamišljanju, osjedali a  Jeste ono što želite a buete, osjedali a saa

posjeujete nešto što želite imati, a ste se prosto zavaravali. Pogleajte ovu prostoriju. Ona negira da ste negdje drugo. Ako znat e zakon, saa dete redi: “Iako je tvoj brat pristupio lukavo i prevario me i uzeo tvoje pravo prvorođenog, ao sam mu svoj blagoslov i saa ga ne mogu povudi.” Drugim riječima, ostajete vjerni toj subjektivnoj realnosti i ne ouzimate joj mod rođenja. Dali  ste joj pravo a se roi, i ona de se realizovati u Vašem svijetu.

Uzmite ieju koju želite a utjelovite, i pretpostavite a ved jeste. Potpuno se izgubite u pretpostavci da je to neporecivo stvarno. Dok joj dajete

ovaj osjedaj realnosti, ali ste joj blagoslov koji pripaa realnom svijetu, i ne morate a potpomažete njeno rođenje ništa više nego što morate pomagati rođenje jeteta ili nicanje sjemena koje ste jenom posijali u zemlju. . Večeras možete oživjeti ramu u kojoj Isak blagosilja mlađeg sina i vijeti šta de se ogoiti u neposrenoj buudnosti u Vašem svijetu. Vaše trenutno okruženje nestaje, sve životne okolnosti se mijenjaju i stvaraju prostor za nastanak onoga čemu ste poarili svoj život. .

Četvrta priča za večeras je preuzeta iz knjiga koje su pripisane Mojsiju. Ako Vam treba okaz a je Mojsije nije napisao, pročitajte priču pažljivo. Nalazi se u 34. poglavlju 5. Mojsijeve knjige. Pitajte bilo kog svještenika ili rabina ko je autor ove knjige i oni de Vam redi a je napisao Mojsije. U 34. poglavlju 5. Mojsijeve knjige dete pročitati umrlicu koju je čovjek napisao sam sebi. Neko može sjesti i napisati šta bi želio a piše na njegovom  nadgrobnom spomeniku, ali ovje imamo čovjeka koji je napisao sopstvenu umrlicu. I ona umire, i tako potpuno briše sebe a izaziva potomstvo a pronađu gje se sahranio. “I umrije onje Mojsije, sluga Gosponji u zemlji moavskoj po riječi Gosponjoj. A pogrebe ga Gospod u dolini u zemlji moavskoj prema Vet-Fegoru; i niko ne

ozna za grob njegov o anašnjeg ana. I bješe Mojsiju sto i vaeset goina 2

 Prosto djelovanje Triju Sila koje su pod Silom Shaktii - Silom Kreacije, Manifestacije koja oglea Sjeme koje je u njoj posađeno. - Bhaerava

ka umre, i ne bjehu potamnjele oči njegove niti ga snaga izala.” (5. Mojsijeva, 34:5-7). . Ako ste sada bolesni, pa ste

ozravili, a ja znam na osnovu činjenica a ste bolesni, gje mi možete pokazati i redi a ste tamo sahranili bolesnika? Ako ste siromašni i pozajmljujete o svakog prijatelja kog imate, a ona se iznenaa počnete valjati u bogatstvu, gje ste sahranili siromašnog čovjeka? Tako potpuno izbrišete siromaštvo iz svog uma a ne postoji ništa na ovom svijetu na šta možete a pokažete i tvrite a ste ga tamo ostavili.

. Najljepša tehnika ostizanja cilja je ata u prvom stihu 34. poglavlja 5. Mojsijeve knjige: “Taa iziđe Mojsije iz polja Moavskog na goru Nava, na vrh Fazge, koja je prema Jerihonu; i pokaza mu

Gospo svu zemlju o Galaa o Dana”. Čitate ovaj re i pitate se: “Pa šta?” Ali uzmite ineks pojmova i potražite riječi. Prva riječ, “ . Drugim riječima, ,

. . Vi ste Mojsije koji izlazi iz Moavskih

ravnica. . .

. Uvijek nešto izvlačite iz nje. Sleeda riječ je “Nava” (eng. Nebo). U . Proročanstvo je nešto indesku pojmova, subjektivno. Ako kažem “bide tako-i-tako”, to je slika u umu; još uvijek nije činjenica. Moramo sačekati i okazati ili opovrgnuti ovo proročanstvo. Preveeno na naš jezik, . . Planina je nešto vede o Vas, nailazi Vas. . Riječ “ .

.

. Poslenja riječ . Saa ih sve sastavite na praktičan način i otkrijte šta su stari naroi htjeli a nam kažu.

. . . . . .

. . .

. Tako sam potpuno umro da izazivam potomstvo

a ikaa pronađu gje sam sahranio starog sebe. U ovoj prostoriji sigurno postoji neko ko de se toliko transformisati a ga nede prepoznati ni krug najbližih prijatelja. Deset goina sam bio plesač, plesao u brovejskim prestavama, varijetskim prestavama i u Evropi. Nekaa sam mislio a ne bih mogao življeti bez oređenih prijatelja. Mislio sam a nikaa ne bih mogao življeti bez njih. Sada priznajem da i nisam mogao. Danas, m i nemamo ništa zajeničko. Kaa se sretnemo, ne prelazimo namjerno na drugu stanu ulice, ali to je skoro potpuno

hlaan susret, jer nemamo o čemu a razgovaramo. Tako sam umro za taj raniji život a, kaa sretnem ove ljue, oni ne mogu ni a govore o stari m vremenima. Ali ima ljui koji i anas žive u tom stanju, i sve su siromašniji i siromašniji. Oni uvijek vole a govore o starim vremenima. Nikaa nisu sahranili tog čovjeka, on  je i te kako živ u njihovom svijetu.   (u originalu: “the numerical symbol of expression” , prim. prev.). Ja sam potpuno svjestan svog izraza. Oči su mi nezamudene i tjelesne funkcije neoslabljene. Potpuno sam svjestan da sam ono

što ne želim a buem.

Nemojte se pitati kako de se sve zbiti. Nije bitno što Vaš razum sve negira. Nije bitno ako čitav svijet oko Vas sve negira. Tako dete sahraniti prošlost, ostajudi vjerni novom konceptu Sebe, a dete izazivati čitavu buudnosti a otkrije gje ste je zakopali. Do ana anašnjeg, nijean čovjek u čitavom Izraelu nije pronašao Mojsijev grob. Eto, to su četiri priče koje sam obedao za večeras. Morate ih primjenjivati svakoga ana svog života. Iako se čini a je stolica na kojoj saa sjeite tvra i nepogona za meitaciju, možete je, imaginacijom, napraviti najudobnijom foteljom na svijetu. Dopustite mi sada da

efinišem tehniku onako kako želim a je koristite. Vjerujem a je svako o vas ošao ovje večeras sa jasnom prestavom svoje želje. Nemojte redi a je nemoguda. Želite li je? Ne morate koristiti svoj moralni koeks a biste je realizovali. To je sve skupa van omašaja Vašeg koeksa. Stoga, moramo oblikovati objekat naše želje u sopstvenoj svjesnosti. Ljui imaju naviku pocjenjivanja važnosti jenostavnih stvari, i preporuka a se oveete u stanje slično snu kako bi Vam bilo lakše a prihvatite stanje koje Vaš razum i čula negiraju, je jena o prostih stvari koje dete moža pocijeniti. Međutim, ova jenostavna formula za mijenjanje buudnosti koju su otkrili revni učitelji i ali nam je u Bibliji, može biti okazana o bilo koga. — znajte tačno šta želite. —   (u originalu: “something which will have the actionofSelfpredominant“ , prim. prev.). . . . . Na primjer,

pretpostavimo a želite unapređenje na poslu. U tom slučaju bi čestitanje bilo ono što bi uslijeilo nakon ispunjenja Vaše želje. Nakon što ste izabrali tu akciju a je oživite u imaginaciji kako biste implicirali unapređenje, imobilišite fizičko tijelo i izazovite stanje na ivici sna, sanjivost (u originalu: “drowsy state” , prim.prev.), ali tako a ste još uvijek u stanju a kontrolišete  tok svojih misli,

stanje u kom ste usresređeni bez napora. Posle toga zamislite prijatelja kako stoji pre Vama. Stavite svoju zamišljenu ruku u njegovu. Osjetite a je čvrsta i realna, i sproveite zamišljeni razgovor sa njim koji je u sklau sa OSJEĆAN JEM DA STE UNAPRIJEĐENI. Ne zamišljate sebe na istanci u prostoru ili vremenu kako vam čestitaju na obroj sredi. . Razlika između osjedanja a proživljavate ogađaj sada i ovdje i zam išljanja sebe u ogađaju kao na filmskom platnu znači razliku između uspjeha i neuspjeha. Shvatidete razliku ako saa zamislite a se penjete merevinama. Zatvorenih očiju, zamislite a su merevine saa ispre Vas i OSJETITE KAKO SE ZAISTA PENJETE NJIMA. Iskustvo me je naučilo a ograničim zamišljenu scenu koja implicira ispunjenje želje, a zbijem ieju u jeinstveni čin, i a ga proživljavam iznova i iznova sve ok ne poprimi svojstva realnosti. U suprotnom de Vam pažnja olutati tragom asocijacija, gomila slika de se nametnuti Vašoj pažnji i za par sekuni de vas ovesti stotinama kilometara daleko od cilja u domenu prostora i godinama daleko u domenu vremena.

Ukoliko ste olučili a se popnete oređenim nizom stepenika, jer je to vrlo

vjerovanto ogađaj koji de pratiti ispunjenje Vaše želje, ona morate ograničiti jelovanje na taj oređeni niz stepenika. Ako Vam pažnja oluta, vratite je zaatku penjanja tim nizom stepenika, i nastavite tako sve ok Vaš zamišljeni čin ne poprimi čvrstodu i karakteristik e realnosti. . Morate, sa minimalnim

naporom, ispuniti um osjedanjem a je želja ispunjena. Sanjivost potpomaže promjenu, jer olakšava pažnju bez naprezanja, ali ne smijete otidi   predaleko, u stanje sna u kom više niste u stanju a kontrolišete kretanje svoje pažnje. Ved umjereni stepen sanjivosti u kom ste još uvijek u stanju a upravljate sopstvenim mislima.

Znam a de, kaa se ovaj kurs završi u petak, mnogi o vas modi a mi kažu a su

ostvarili svoje ciljeve. Prije vije nejelje sam sišao sa poijuma i uputio se ka vratima kako bih se rukovao sa publikom. Sigurno nedu slagati ako kažem a mi  je najmanje trideset pet njih, iz grupe od stotinu trideset pet ljudi, reklo da su

ved ostvarili ciljeve koje su imali kaa su se priružili preavanjima. Ovo se ogoilo prije samo vije nejelje. Ja nisam ništa učinio a bi se te želje ostvarile, osim što sam poijelio sa njima ovu tehniku molitve. Vi ne morate ništa a učinite a biste ostvarili svoje želje — osim da primijenite ovu tehniku molitve. .

I vede Vi, koristedi širu perspektivu, de upotrijebiti sva srestva, i nazvati ih obrima, koja de idi u prilog realizaciji onoga što ste prisvojili kao svoje stanje. Oslobođeni ste bilo kakve ogovornosti za realizaciju, jer ok zamišljate i osjedate a je ved tako, Vaše imenzionalno vede Ja oređuje srestva. Nemojte ni na trenutak pomisliti a de neko biti povrijeđen u procesu, ili a de neko biti razočaran. To se Vas ne tiče. Ja moram upravljati ovom kudom. Previše nas, učenih različitim životnim putevima, smo toliko zabrinuti za ruge. Pitate se: “Ako ja obijem ono što želim, zar to nede povrijeiti rugog?” Postoje načini koji Vama nisu poznati, zato nemojte a brinete o tome. Saa zatvorite oči, jer dete biti u ugom periou tišine. Uskoro dete potonuti u kontemplaciju, osjedajudi a jeste ono što želite a bue, toliko a dete biti potpuno nesvjesni činjenice a ste u ovoj prostoriji sa ostalima. Doživljedete šok kaa otvorite oči i otkrijete a ste ovje. Trebali biste a oživite šok kaa otvorite oči i otkrijete a ste ovje a ne zaista tamo gje ste, samo trenutak ranije, osjedali a jeste, ili imate. A saa demo se upustiti u tišinu. PERIODTISINE…

. Ne možete misliti o “kako“ , kaa znate a ved JESTE. Vaše troimenzionalno rezo novanje, koje je zaista vrlo ograničeno rezonovanje, ne bi trebalo biti uvučeno u ovu ramu. Ono ne zna kako. Ono što ste upravo osjetili kao istinito jeste istinito. Ne opustite a Vam bilo ko kaže a nešto nedete imati. Ono za šta osjedate a imate — imadete. I ovoliko mogu a Vam obedam, nakon što ostvarite svoj cilj, kaa se osvrnete unaza, moradete a priznate a ovaj Vaš svjesni rezonski um ne bi nikaa mogao pronadi način za tako što. Vi  Jeste ono i imate ono što ste ovoga trenutka prisvojili. Nemo jte raspravljati o tome. Ne tražite ničiju poršku jer se može esiti a stvar ne ođe. Ved je ošla. Iite svojim poslom, raedi sve uobičajene stvari i opustite a se ove stvari ogoe u Vašem svijetu. Mislim a bi trebalo oatno pojasniti piču o Tamari i Jui, kako čitaoci koji je nisu čitali u Bibliji ne bi stekli pogrešan utisak. Tamara je bila uata za Judinog sina Ira, koga je Bog ubio jer nije bio zadovoljan njime. Nakon ovoga, Jua je naložio svom sinu Avnanu a se oženi Tamarom u bratovljevo i me i da

naprave poro koji de se zvati potomcima njegovog brata. Avnan je bio sa Tamarom, ali nije htio a je oploi („prosipaše na zemlju“, stoji u Bibliji) pa je Bog i njega ubio. Posle njegove smrti, Jua je naložio Tamari a oe ko svog oca kao udovica i a bue tamo ok njegov tredi sin, Silom, ne staše za ženibu, „a ne umre i on kao brada mu“. Tamara je sjela na raskršde kojim su Jua i Silom morali prodi, jer je Silom u to vrijeme bio orastao, a oni je još nisu uali za njega. Juda je zbog vela mislio da je ona prostitutka i nije je prepoznao. Kasnije, kada je saznao da je Tamara trudna, naredio da je ubiju, ali mu je ona poslala njegove stvari koje je dao kao zalog i tako se spasila. Prim. prev.

Ova naša Biblija nema nikakve veze sa istorijom. Neki o vas večeras bi

mogli biti skloni a vjeruju a, iako joj možemo ati psihološku interpretaciju, ona i alje može biti tumačena bukvalno, u njenom izvornom obliku. Ne može. Biblija uopšte nema veze sa ljuima i ogađajima, kako su vas naučili a vjerujete. Što prije izbrišete to vjerovanje iz svog uma, to bolje. Večeras demo izvojiti nekoliko priča, i ponovo du vas posjetiti a ih morate iznova oigrati u svom umu. Imajte na umu a, iako se čini a su to priče o potpuno bunim ljudima,

. Oni jesu oličeni u ljuima, ali kaa ođete o primjene, morate zapamtiti važnost pospanog stanja (eng. “drowsystate“ , prim. prev.). Svo stvaranje, kao što smo prethone večeri rekli, se oigrava u stanju sna, ili stanju sličnom snu — remljivom, pospanom stanju. Prethone nodi smo vam rekli i a se prvi čovjek još uvijek nije probuio. . Kreativno Ja u vama je četvoroimenzionalni Vi čiji je om, prosto, ono stanje koje ljui obično zovu snom. Naša prva priča za večeras je iz Jevanđelja po Jovanu. Dok se bue razvijala pre Vama, želim a je uporeite u umu sa pričom koju ste čuli prošle večeri, iz Knjige Postanja/1. Mojsijeve. Prva knjiga Biblije, Knjiga postanja, tvre istoričari, bilježi ogađaje koji su se oigrali nekih tri hiljae goina prije ogađaja opisanih u Jevanđelju po Jovanu. Ja Vas molim da budete racionalni i da se zapitate a li je obije priče mogao napisati isti pisac. Vi prosuite a li je isti inpirisani čovjek mogao ispričati jenu -istu priču na rugačiji način. Ovo je vrlo slična priča, priča o suđenju Isusu. U Jevanđelju po Jovanu zapisano je da je Isus doveden pred Pontija Pilata, i razuzdana rulja je

tražila njegovu smrt, tražili su a pogube Isusa. Pilat im se obratio riječima: “A u vas je običaj a vam o Pashi osloboim jenoga; hodete li, akle, a vam osloboim cara juejskog? Taa opet povikaše govoredi: ne ovoga , nego Varavu. A Varava bješe lopov.“ (Po Jovanu, 18:39, 40). Rečeno je a Pilat nije imao izbora u ovoj situaciji, on je samo tumačio zakon, a ovo je bio zakon. Narou se moralo ati ono što su tražili. Pilat nije mogao osloboiti Isusa protivno željama n aroda, zato je oslobodio Varavu i dao im Isusa, da bude razapet. Sada, imajte na umu da

 je Vaša svjesnost Bog. Nema rugog Boga. I rečeno Vam je a Bog ima sina po imenu Isus. Ako biste se potruili i potražili u ieksu Biblije riječ (u originalu, na engleskom jeziku, Varava se piše kao “Barabbas“ , prim. prev.) Varava je sin velikog oca. I Isus je u priči nazvan Spasitelj, Sin o Oca. Imamo va sina u ovoj priči. I imamo va sina u priči o Isavu i Jakovu. Imajte na umu da je Isak bio slijep, a pravda, da bi bila pravda, mora

imati povez preko očiju. Na svim vedim pravnim zgraama u svijetu možemo vijeti ženu ili muškarca koji predstavljaju pravdu — sa povezom preko očiju. “Ne gleajte ko je ko kaa suite, nego pravean su suite.“ (Po Jovanu, 7:24) .

Ovdje imamo Pilata, koji igra istu ulogu kao Isak. Imamo dva sina. Svi likovi,

onako kako se pojavljuju u ovoj priči, mogu se primijeniti na Vaš život. Imate sina koji ovoga trena krae o Vas ono što biste mogli biti. Ako ste ošli večeras na ovaj sastanak svjesni a nešto želite, ošli ste u ruštvu Varave. Jer željeti — znači priznati a saa nemate nešto što želite, a pošto je sve Vaše, Vi sebe potkraate živedi u stanju želje. Moj spasitelj je moja želja. Dok želim nešto, ja gleam u oči mog spasitelja. Ali, ako nastavim a želim, ja obijam svog Isusa, svog spasitelja, jer ok želim, ja priznajem a nisam a  (Po Jovanu 8:24).

Mogu uživati u tome, ali ne mogu ga i alje željeti. Evo priče. Ovo je gozba za vrijeme Pashe*. Nešto de se promijeniti ovoga trena, nešto de a pređe iz jenog stanja u rugo. Vi i ja možemo idi na fizičke gozbe, iz goine u goinu kaa Sunce uđe u ivni znak Ovna, ali to ne prestavlja ništa u onosu na pravi mistični prelazak. .

Činim to oslobađajudi Varavu, lopova i pljačkaša, koji krae o mene stanje koje bih mogao okupirati u svom svijetu. Stanje koje želim a okupiram je u priči personifikovano kao Isus Spasitelj. . A ako to ne postanem, onda i dalje u

sebi ržim zaključanog lopova koji mi krae mogudnost a buem ono što bih mogao biti. Ove priče nemaju veze sa nekakvim osobama koje su življele, niti sa bilo kojim ogađajem ikaa oigranim na zemlji. Ovi likovi su vječiti likovi u umu svakog čovjeka na svijetu. Vi i ja vječito oržavamo u životu ili Varavu ili Isusa. Svakoga trenutka znate koga oržavate. Nemojte osuđivati rulju jer su tražili a Varava bue oslobođen a Isus razapet. Nije to gomila ljui zvanih Jev reji. Oni nisu imali ništa sa tim. Ako smo muri, i mi bismo trebali vikati a se osloboi ono stanje uma koje nas spiječava a buemo ono što bismo mogli biti, koje nas ograničava, koje nam ne ozvoljava a postanemo ieal koji tražimo i kom težimo u ovom svijetu. Ne tvrim a Vi večeras ne ovlapodujete Isusa. Samo Vas posjedam a, ako ovoga trena imate neispunjenu ambiciju, ona oržavate u životu ono što ne opušta ispunjenje te ambicije, a ne opušta je Varava. Da bismo objasnili mističnu, psihološku transformaciju zvanu kao . . Po pr iči, niko nije mogao ujutru

ustati ovoljno rano a bi sklonio kamen sa ulaza. Bez pomodi ljuskih ruku kamen je uklonjen, i ono što je naizgle bilo mrtvo i sahranjeno je vaskrslo nepotpomognuto čovjekom. Vi hoate u svijesti da  Jeste ono što želite a buete, to još uvijek niko ne vii, ali ne treba Vam niko a ukloni Vaše životne probleme i prepreke kako biste izrazili ono čega ste svjesni a  Jeste. To stanje

ima svoj jeinstveni način na koji de se otjeloviti u ovom svijetu, na koji de postati od krvi i mesa, kako bi ga čitav svijet mogao oirnuti. Saa možete vijeti vezu između priče o Isusu i priče o Isaku i njegovoj vojici sinova, o kojih je jean zamijenio rugoga, o kojih se jean nazivao Potiskivačem (eng. “Supplanter“ , prim. prev.) drugoga. Šta mislite, zašto su oni koji su sastavili šezesetak knjiga Biblije učinili Jakova Isusovim pretkom? Uzeli su Jakova, koji je nazivan i Potiskivačem, i učinili ga ocem vanaestorice, uzeli su Juu ili (po)hvalu, petog sina i učinili ga Josifovim praocem, koji je navono na neki čuan način bio otac onome koga zovemo Isus. Isus mora potisnuti Varavu, kao što Jakov mora potisnuti Isava i zauzeti njegovo mjesto. Večeras možete sjejeti ovje i oržati suđenje za svoja va sina, a viite kojeg želite a osloboite. Možete postati rulja koja galami tražedi oslobađanje lopova i suija koji svojevoljno oslobađa Varavu i osuđuje Isusa a zauzme njegovo mjesto. .

Najbolji način za postizanje ovoga je koncentrisanje pažnje na ideju ientifikovanja sebe sa svojim iealom. Pretpostavite a ved  Jeste ono što želite biti i Vaša pretpostavka, iako netačna, ako je se buete ržali, de postati činjenica. mentalno . Drugima izgledamo uvijek kao

otjelotvorenje ieala koji inspirišemo. Prema tome, u meitaciji, moramo zamisliti a nas rugi vie onako kako bi nas gleali a smo ono što želimo biti. Možete osloboiti Varavu i razapeti i vaskrsnuti Isusa ako prethono efinišete svoj ideal.

Ovim jenostavnim metoom oživljavanja u imaginaciji onoga što biste oživljeli uživo kaa biste bili oličenje ieala kom služite, oslobađate Varavu koji Vam je krao mod i razapinjete pa vaskrsavate svog spasitelja, ili ieal koji ste željeli a izrazite. A saa, haje a se okrenemo priči o Isusu u Getšemanskom vrtu (eng. “the garden of Gethsemane“ ). Imajte na umu da je

. Vi pripremate to tlo zvano Getšeman olazedi ovje i učedi i činedi nešto za svoj um. Proveite nevno neko vrijeme pripremajudi svoj um čitanjem obre literature, slušanjem obre muzike i učestovanjem u razgovorima koji oplemenjuju. Rečeno nam je u Poslanicama: “Što je go istinito, što je go pošteno, što je go praveno, što je go čisto, što  je go ivno, što je go na obrom glasu, i još ako ima koja dobrodetelj, i ako ima koja pohvala, o tome mislite.“ (Filipljanima 4:8) Da nastavimo sa našom pričom: kako nam je rečeno u 18. poglavlju Jevanđelja po Jovanu, Isus je u vrtu i

iznenaa se pojavljuje rulja koja ga traži. On stoji u tami i kaže: “Koga tražite?” Prestavnik grupe, po imenom Jua ogovara i kaže: “Tražimo Isusa Nazaredanina.“ Glas ogovara: “Ja sam On.“ U tom trenutku svi oni paaju na tle, hiljade njih se ispreturalo. To, samo po sebi, treba da Vas navede na

razmišljanje i stavi Vam na znanje a se to nije moglo zaista tako esiti, u fizičkim okvirima, jer niko ne bi mogao biti toliko hrabar pri svojoj tvrdnji da je onaj kojeg

traže, a bi najterao hiljae onih koji ga traže a panu na zemlju. Ali, priča kaže da su svi oni pali na zemlju. Zatim su, kad su malo ošli sebi, ponovili pitanje. (Po Jovanu 18:8) “Ona mu reče Isus: Šta činiš — čini brže.“ (Po Jovanu 13:27). Jua, koji mora to a učini brzo, izlazi i izvršava samoubistvo. A saa iemo na ramu. Vi ste u svom Getšemanskom vrtu, ili pripremljenom umu, ako želite, ok ste u stanju sličnom snu, kontrolišete svoju pažnju i ne opuštate a oluta o svog cilja. Ako to možete a uraite, sasvim sigurno ste u vrtu. Vrlo malo ljui može sjejeti u tišini i ne upasti u sanjarenje ili stanje nekontrolisanog razmišljanja.

. .

(Jua je izvršio samoubistvo) . Možete se svojevoljno ovojiti o svijeta koji Vas okružuje ka go to poželite i povezati se sa onim što želite a otjelovite u svom svijetu. Saa ka ste me pronašli, kaa ste pronašli ono što de Vas spasiti onoga što  Jeste, oslobodite se toga što  Jeste i svega što ono prestavlja u svijetu. Postanite u potpunosti odvojeni od njega. Drugim r iječima, izađite i izvršite samoubistvo. . Preuzeli ste svoj život tako što ste se potpuno odvojili u svijesti od on oga što ste ranije oržavali u životu, i počeli ste a živite u sklau sa onim što ste otkrili u svom vrtu. Pronašli ste svog spasitelja. To nije pa čovjeka, nije izaja rugog, ved ovajanje Vaše pažnje i njeno usmjeravanje u potpuno novom pravcu.

. Ostajudi vjerni svom novom konceptu sebe, umirete, t.j. izvršavate samoubistvo. Niko Vam nije ouzeo život, sami ste ga položili. Trebali biste biti u stanju a viite vezu o voga sa Mojsijevom smrdu, kaa je on tako potpuno umro a niko nije mogao pronadi gje je sahranjen. Morate vijeti i vezu sa Juinom smrdu. On nije čovjek koji je izao nekoga po imenom Isus. Riječ ; . Ne pucate o srede osim ako ste se ientifikovali sa iealom koji tražite i koji težite a postanete u ovom životu. Kaa se poistovjetite sa stanjem koje ste kontemplirali, ne možete suzbiti raost.

Ona se širi poput mirisa opisanog kao Jerihon u Starom Zavjetu. Pokušavam a Vam pokažem a su revni naroi ispričali jenu-istu priču u svim pričama iz Biblije. Sve što nam pokušavaju redi je kako a postanemo ono što želimo biti. I u svakoj priči nagovještavaju a nam ne treba ničija pomod. Ne treba Vam pomod nekog rugog a biste saa postali ono što zaista želite a buete. Saa demo se posvetiti jenoj neobičnoj priči iz Starog Zavjeta; priči koju de se vrlo malo sveštenika i rabina usuiti a pomenu sa svojih propovijeaonica. U njoj imamo  jenoga koji de primiti obedanje, kao što ga vi saa primate. Ime mu je Isus, samo što su ga revni naroi zvali Jošua, “Nun“ znači “riba“, a riba pripaa ubini, ubokom okeanu. “Jehošua” znači “Jehova spašava” a “Ben“ znači “potomak“ ili “sin o“. Dakle, zvali su ga onim ko je onio oba ribe. Priča je u šestoj knjizi Biblije, knjizi o Isusu Navinom ( “thebookofJoshua“   u originalu, prim. prev.). Isusu Navinu je

ato obedanje kao što je ato Isusu, u angliciranom obliku u jevanđeljima po Matiji, Marku, Luki i Jovanu. U Jevanđelju po Jovanu, Isus kaže: . U Starom Zavjetu, u knjizi o Isusu Navinom rečeno je

ovim riječima: “Svako mjesto na koje stupite stopama svojim, to sam vam Ja ao“ (Isus Navin 1:3) Nije bitno gje se nalazi; analizirajte obedanje i viite a li ga možete prihvatiti bukvalno. Ono nije istinito fizički, ali psihički je istinito. Gje go se nađete u ovom svijetu mentalno, to možete ostvariti. Isus Navin je progonjen ovim obedanjem a de mu bilo koje mjesto na koje kroči stopalom (stopalo je razumijevanje), gje go nagazi svojim đonom, a de mu to biti ato. On želi najpoželjnije stanje na svijetu, mirisni gra, očaravajude stanje zvano Jerihon. Međutim, biva spriječen nesavlaivim ziinama Jerihona. On je napolju, kao što ste Vi saa napolju. Funkcionišete troimenzionalno i kao a ne možete osegnuti četvoroimenzionalni svijet u kom je Vaša želja ved čvrsta objektivna realnost. Čini se a ga ne možete ostidi, jer Vas čula sprečavaju u tome. Razum Vam govori da  je nemogude, sve što Vas okružuje govori Vam a nije istinito. Saa koristite usluge prostitutke i špijuna, i njeno ime je Rava (eng. “Rahab” ). Riječ “Rava“ prosto znači “uh oca“. “Race“  znači “ah uha“ a “ab“  znači “otac“. Prema tome, otkrivamo a je ova prostitutka duh oca, a otac je čovjekova svjesnost sopstvene svijesti, čovjekovo Jastvo, čovjekova svijest. Vaša sposobnost a osjedate je slavni uh oca, i ta sposobnost je u priči Rava. Ona ima va zanimanja: špijuna i prostitutke. Profesija špijuna porazumijeva sleede: a putuje tajno, a putujete tako tiho a ne možete biti primijedeni. Ne postoji ni jean jeini špijun na ovome svijetu koji može putovati tako tiho a bi ostao neprimijeden. Može biti vrlo muar u prikrivanju svojih tragova, i moža nikaa nede biti uhvaden, ali svakoga trenutka on rizikuje a bue primijeden. Kaa sjeite mirno sa svojim mislima, nema čovjeka na svijetu

toliko mudrog da bi Vas samo pogledao i rekao Vam gdje u mislima boravite. Ja mogu stajati ovdje i prebaciti se u Lonon. Buudi a poznajem Lonon prilično

obro, mogu zatvoriti oči i pretpostaviti a zaista stojim u Lononu. Ako ostanem unutar ovog stanja ovoljno ugo, modi du a se opašem okruženjem Lonona tako stvarnim kao a je o cigle i betona. Fizički, ja sam još uvijek ovje, ali mentalno sam hiljaama kilometara ualjen i učinio sam a negdje drugo bude ovdje. Ne iem tamo, kao špijun, ved mentalno učinim a negdje drugo bude ovdje i nekad  da bude sad . Vi ne možete vijeti a boravim na tom mjestu, pa mislite da sam samo zaspao i da sam i dalje ovdje, u ovom svijetu, u ovom

troimenzionalnom svijetu koji je trenutno San Francisko. Što se tiče mog fizičkog tijela, ja jesam ovje, ali niko mi ne može redi gje sam kaa uđem u meditaciju. Ravina druga profesij a je profesija kurve, koja treba a pruži ljuima ono što traže o nje, bez ovođenja u pitanje njihovog prava a to traže. Ako je apsolutna kurva, kao što njeno ime implicira, ona ima sve i može pružiti sve što čovjek o nje traži. Vi imate u sebi sposobnost da prisvojite neko stanje ne znajudi koja de srestva biti iskorišdena a bi se ošlo o takvog ishoa, i a prisvojite osjedanje ispunjene želje a a nemate nijean talenat za koje ljui tvre a ih morate imati a bi Vam se takva želja ispunila. Ka a ga prisvojite u svijesti, uposlili ste špijuna, a kako možete otjeloviti to stanje u sebi tako što dete ga zaista sebi ati, vi ste kurva, jer kurva aje zaovoljenje čovjeku koji je potraži. Možete se zaovoljiti tako što dete prisvojiti osjedanje a  Jeste ono što želite biti. I ova pretpostavka, iako netačna, to jest, iako je razum i čula negiraju, ako je se buete ržali, de postati činjenica. Tako što dete zaista otjeloviti ono što ste pretpostavili da  Jeste, imate mogudnost a postanete potpuno zaov oljeni. Osim ako ono ne postane opipljiva, konkretna realnost, nedete biti zaovoljeni; bidete isfrustrirani. Rečeno Vam je u priči a je Ravi, kaa je ušla u gra a ga osvoji, komanovano a uđe u centar graa, u samo srce stvari, sami centar, i a tamo ostane ok ne ođem. Ne ii o kude o kude, ne napuštaj gornji sprat kude u koju uđeš. Ako napustiš kudu i tvoja krv bue prolivena, to je na tvoju ušu. Ali ako ne iziđeš iz kude i proliješ krv, to de idi na moju ušu. Rava ulazi u kudu, penje se na gorn ji sprat, i tamo ostaje ok se ziovi ruše. Što de redi,  (u originalu: “Thatis,wemustkeepa high mood if we would walk with the highest“ , prim. prev). Na vrlo prikriven

način, priča kaže a je, kaa su se ziovi srušili i Isus Navin ušao u gra, jeina koja je pošteđena u čitavom grau bila špijun i kurva čije ime je bilo Rava. Ova priča Vam govori šta možete uraiti u ovom svijetu. Nikaa nedete izgubiti sposobnost da postavite sebe negdje d rugje i učinite a negdjedrugdje  bude ovdje. Nikaa nedete izgubiti mod a sebi ate ono za šta ste ovoljno ovažni a prisvojite kao istinito o Vama. Nema nikakve veze sa ženom koja je igrala tu ulogu. Objašnjenje rušenja ziova je jenostavno. Rečeno Vam je da je on sedam puta uvao u trubu i a su se prilikom semog puta ziovi srušili i on je pobjeonosno ušao u stanje koje je tražio.

. Okolnosti se mijenjaju,

oblikujudi se u sklau sa mojom pretpostavkom. Dok se ziovi ruše, ja oživljavam ono što sam unutar njih prisvojio. Ziovi, prepreke, problemi, ruše se po sopstvenom težinom ako mogu ostidi tačku mirnode u sebi. Čovjek koji u svom umu učvrsti neku ieju, čak i ako je svijet emantuje, de, ako joj ostane vjeran, vijeti kako se ta ieja ostvaruje. Ali, ogromna je razlika između stanja u kom čovjek rži ieju i stanja u kom je zarobljen iejom.

Kao što smo Vam rekli prethone večeri, imate samo jean ar koji je zaista Vaš za avanje, a to ste Vi sami.  Nema rugog ara; morate ga (premet svoje želje, prim. prev.) istisnuti iz sebe prisvajanjem. On je tu, u Vama, saa, jer kreacija je završena. Ne može biti ništa što ved nije. Ništa ne mora biti stvoreno, jer sve su stvari ved Vaše, sve su ved gotove. Iako čovjek ne može fizički zauzeti neko stanje, uvijek može mentalno udi u bilo koje željeno stanje. Kaa kažem mentalno udi, ona mislim na to a možete saa, baš ovoga trena, zatvoriti oči i vizualizovati mjesto rukčije o ovog na kome ste, i pretpostav iti a ste zaista tamo. Možete   ovo tako stvarnim, a se po otvaranju očiju začuite što niste tamo i fizički. Ovo mentalno putovanje u Vaše mentalno stanje, sa pratedim osjedanjem realnosti, je sve što  je potrebno da bi se izazvalo ispunjenje tog stanja. Vaše imenzionalno vede Ja ima načine za koje manji, troimenzionalni, Vi ne zna. Pore toga, za Vaše vede Ja, sva srestva koja de oprinijeti realizaciji Vaše pretpostavke su obra.

Vaše vede Ja de uticati na akcije i riječi svih onih koji mogu biti upotrijebljeni a potpomognu stvaranje Vašeg usvojenog, nepromjenljivog, mentalnog stav a. Saa se okredemo Knjizi Brojeva/4. Mojsijevoj i tu pronalazimo čunovatu priču. Vjerujem da su neki od vas imali iskustvo opisano u

(1. Korindanima 3:16). Drugi hram ne postoji. Nije to hram sagrađen rukama, ved hram vječiti na nebesima. Ovaj hram je izužen i prekriven je kožom i krede se kroz pustinju. “A u koji an bi poignut hram, pokri oblak hram, t j. šator o sastanka; a uveče bješe na šatorom kao oganj o jutra. Tako bješe jenako: oblak ga zaklanjaše anju, a nodu bješe kao oganj.“ (4. Mojsijeva 9:15,16). Naređenje ato narou Izrailja je bilo a se kredu sve ok se

ne spusti oblak anju, onosno plamen po nodi. “Ako  li bi dva dana ili mjesec ana ili goinu oblak stajao na šatorom, stajahu u logoru sinovi Izrailjevi i ne polažahu, a kako bi se poigao, oni polažahu. “ (4. Mojsijeva 9:22). Znate da ste Vi hram, ali moža se pitate šta je taj oblak. Tokom meitacije, mnogi od vas su ga sigurno vijeli. Tokom meitacije, ovaj oblak, kao pozemne voe arteškog bunara, navire spontano ka Vašoj glavi i oblikuje se u pulsirajude zlatne prstenove. Zatim, kao nježna rijeka, oni otiču o Vaše glave u potoku živih zlatnih prstenova. U meitativnom stanju koje se graniči sa snom, ovaj oblak se uziže.

. Ovaj oblak je, prosto, ruho

Vaše svjesnosti, a gje je Vaša svjesnost, tu dete biti i Vi o krvi i mesa. Ovaj zlatni oblak se javlja tokom meitacije. Postoji oređeni trenutak ok se bližite snu kada je on vrlo, vrlo, tana n, vrlo tečan i vrlo živ i pulsira. Počinje a se uziže kako ulazite u pospano, meditativno stanje, na ivici sna. Ne rasklapajte hram

(hram/tijelo = šator u Starom Zavjetu. Ne rasklapajte šator, igra riječi prim. prev); niti ga pomjerate sve dok oblak ne počne a se uziže. Oblak se uvijek uziže kaa se čovjek približi snu. Jer, ka čovjek oe na spavanje, znao to ili ne, on sklizne iz troimenzionalnog u četvoroimenzionalni svijet i to što se uziže je svjesnost tog čovjeka u širem fokusu; to je četvoroimenzionalni fokus. Ono što viite a se uziže je Vaše više Ja. . To je trenutak da se uljuljkate u modus da  Jeste ono što želite biti, ili tako što dete u imaginaciji iskusiti ono što biste

iskusili u stvarnosti a ste ved ono što želite a buete, ili ponavljajudi iznova i iznova frazu koja implicira a ste ved završili to što ste namjeravali a uraite. Frazu kao što je: “Zar nije preivno? Zar nije preivno? …“, kao  a Vam se upravo ogoilo nešto preivno. .

. Nodu, u imenzionalno višem svijetu, ka tvr san pane na ljue, oni vie i igraju uloge koje de kasnije igrati na zemlji. I rama je uvijek u harmoniji sa onim što njihova viša Ja čitaju i izvoe kroz njih. .

. Prisvajanje osjedanja ispunjene želje ok tonemo u san je komanda ovom procesu otje lovjljenja koja govori našem ojmu: “Bui stvaran“. Na ovaj način prironim procesom postajemo ono što želimo biti. Mogu vam ispričati esetine ličnih iskustava kaa je izglealo prosto nemogude otidi negje, ali kako sam se mentalno prebacio negdje drugdje dok sam upadao u san,

okolnosti su se brzo mijenjale primoravajudi me a otputujem. Činio sam to preko voe, lijegajudi u krevet kao a spavam tamo gje želim a buem. Kako su ani prolazili, stvari su počele a se oblikuju u sklau sa tom pretpostavkom  i

sve ono što se moralo esiti a bi primoralo moje putovanje se i esilo. I ja, uprkos sebi, se moram pripremiti da otputujem na to mjesto na kom sam

pretpostavio a sam ok sam upaao u san. Dok se moj oblak uziže, ja pretpostavim a sam saa čovjek koji želim a buem, ili a sam ved na mjestu koje želim a posjetim. Spavam na tom mjestu saa. Ona život rasklopi hram, razmontira moje okruženje i ponovo ga sastavi preko mora ili preko kopna, i sastavi ga u skladu sa mojom pretpostavkom. Nema to nikakve veze sa ljudima

koji hoaju fizičkom pustinjom. Čitav svijet oko Vas je pustinja. O kolijevke o groba Vi i ja hoamo kao po pustinji. Ali imamo živi hram u kom Bog obitava, i prekriven je oblakom koji se može uzidi i čini to kaa zaspimo ili smo u stan ju sličnom snu. Ne mora a znači a de trebati va ana, može se uzidi za va minuta. Zašto su Vam ali va ana? Ako saa postanem čovjek koji želim a budem, sjutra mogu postati nezadovoljan njime. Trebao bih mu dati makar jedan

an, prije nego olučim a iem alje. Biblija kaže za va ana, za mjesec ili goinu: kaa go olučite a krenete alje sa ovim hramom, poignite oblak. Dok se uziže, počinjete a se kredete za oblakom. Oblak je, prosto, ruho Vaše svijesti, Vaše pretpostavke. Ne morate premještati svoje fizičko tijelo tamo gje boravi Vaša svijest; ono sâmo teži ka tom mjestu, uprkos Vama. Stvari de se esiti koje de Vas primorati a krenete u pravcu mjesta na kom boravite u svijesti. . Mnogi stanovi

su bezbroj stanja u Vašem umu, jer Vi ste Božija kuda. U omu moga Oca postoji bezbroj koncepata o Sebi. Ne biste ni u vječnosti mogli iscrpscti sve što ste kari da budete. Ako sada ovdje mirno sjedim i pretpostavim da sam negdje drugdje,

otišao sam i pripremio mjesto. Ali, ako otvorim oči, bilokacija koju sam kreirao iščezava i opet sam ovje u fizičkoj formi koju sam ostavio za sobom otišavši a pripremim mjesto. Ali, bez obzira na to, ja sam mjesto pripremio i vremenom du u njemu boraviti fizički. Ne morate brinuti o načinima i srestvima koja de biti upotrijebljena da bi Vas premjestila kroz prostor na to mjesto na koje ste otišli i mentalno ga pripremili. Prosto mirno sjedite, bez obzira gdje se nalazite, i

mentalno ga učinite stvarnim. Ali, upozoravam Vas, nemojte ovo shvatati olako,  jer znam šta de učiniti onima koji shvataju olako. Ja sam jednom shvatio olako,  jer sam samo želio a oem neku, jeino zbog nevne temperature toga ana. Bila je pozna zima u Njujorku, i ja sam toliko želio a sam u toplijoj klimi Kariba, a sam te večeri spavao kao a spavam po palmama. Sleedeg jutra, kada sam se probuio, itekako je i alje bila zima. Nisam uopšte namjeravao a putujem za Karibe te goine, ali primio sam jenu uznemiravajudu vijest, koja me je primorala da otputujem. Bilo je to usred rata, kada su brodovi bili potapani na sve strane, ali ja sam isplovio iz Njujorka četreset i osam sati nakon što sam

primio tu vijest. Bio je to jeini način a stignem o Barbaosa, i stigao sam baš na vrijeme a se viim sa majkom i kažem joj troimenzionalno “Zbogom“.

Uprkos činjenici a uopšte nisam namjeravao a oem tamo, moje više Ja je posmatralo gdje se oblak spustio. Ja sam ga smjestio na Barbados i ovaj hram

(moje tijelo) je morao otidi na put a bi izvršio komanu,   Gdje god da se oblak spusti u

pustinji, tu dete ponovo sklopiti hram. Otplovio sam iz Njujorka u ponod, ne razmišljajudi o pomornicama, niti o bilo čemu rugom. Morao sam a iem. Stvari su se ogoile na način koji ja ne bih mogao osmisliti. Upozoravam Vas, ne shvata jte ovo olako. Nemojte redi: “Eksperimentisadu i prebaciti se na Labraor, čisto a viim a li de upaliti“. Otididete na taj Vaš Labraor, i ona dete se pitati zašto ste ikaa uopšte ošli na ovo preavanje. Upalide, ako se usuite a prisvojite osjedanje ispunjene želje ok tonete u san. Kontrolišite stanja svog uma i zaspite. Ne mogu pronadi bolji način a opišem ovu tehniku nego a je nazovem “kontrolisani buni san“ (orig. “controlledwakingdream“ , prim. prev). . . .

. A saa, prije nego utonemo u tišinu, ima nešto što moram skroz razjasniti, a to je onaj napor o kom smo govorili prošle večeri. .

.  Zbog toga insistiramo na uspostavljanju temelja Biblije kao Adamu koji spava. To je

prvi kreativni čin, i nema uopšte pomena a se on probuio iz ubokog sna. Dok spava, kreacija se zaustavlja.

Čini se a  je Vaša pažnja potpuno opuštena, i ona morate vježbati a oržavate pažnju unutar tog osjedanja, bez upotrebe sile, bez napora. .

. To je sve što raite. Saa, kako smo stigli o ključnog ijela večeri, ijela posvedenog molitvi, opustite mi a ponovo razjasnim tehniku. Znajte šta želite. Zatim konstruišite  jeinstveni ogađaj, ogađaj koji implicira ispunjenje Vaše želje.

. Događaj uvijek mora implicirati

ispunjenje želje.

. Vi prosuite koji ogađaj zaista želite a ostvarite. Postoji još jena tehnika, koju sam vam ispričao prošle nodi. Ako se ne možete koncentrisati na čin, ako se ne možete ušuškati u svoju fotelju i zamisliti da se ona nalazi negdje drugdje, kao da je to negjdedrugdje ovdje, onda uradite

ovo: reukujte ieju, zbijte je u jenu jenostavnu frazu poput: “Zar nije preivno?“ ili “Hvala…“ ili “Gotovo je.“ ili “Završeno je“. Ne bi trebalo biti više o tri riječi. Nešto što implicira a je želja ved ispunjena. “Zar nije preivno?“ ili “Hvala…“ svakako to impliciraju. Ovo nisu sve fraze koji biste mogli koristiti. Iz sopstvenog fona riječi osmislite frazu koja Vam najbolje odgovara. . . . Koja god fraza da je u pitanju, neka implicira da je pretpostavka istinita, da je konk retizovana, a je ved

činjenica i Vi to znate. Samo se opustite i uđite u osjedanje a ved jeste ono što želite a bue. Činedi to, ulazite u Jerihon sa svojim špijunom, koji ima mod a ga prea. Oslobađate Varavu i osuđujete Isusa a bue razapet i vaskrs nut. Sve ove priče Vi ponovo oigravate ako počnete a opuštate i uđete u osjedanje a zaista jeste ono što želite a bue. A saa možemo a potonemo… Period tišine…

. Šta ste raili kaa je oblak bio poignut, je potpuno Vaša stvar. Ali jeste poigli oblak ako su Vam lanovi suvi. Opisadu vam još jean fenomen, koji je vrlo neobičan i koji ja ne mogu analizirati. Događa se ako zaista oete uboko. Kaa se probuite, shvatidete a imate par najaktivnijih bubrega na svijetu. Razgovarao sam o ovome sa

ljekarima, i oni fenomen ne mogu a objasne. Još jena stvar koju tokom meitacije možete vijeti je ražesna kolebljiva plava svjetlost. Najbliža stvar sa kojom bih mogao da je uporedim je plamen sa alkohola. Znate ono, kada

pospete alkohol na puing za Božid i zapalite ga, ražesni kolebljivi plavi plamen koji obavija puing ok ga ne ouvate. Taj plamen je najbliži plavoj svjetlosti  koja se pojavi na čelu čovjeka tokom meitacije. Nemojte brinuti, znadete kaa ga vidite. Kao da je od dvije nijanse plave, tamnija i svjetlija plava u konstantnom

pokretu, baš kao plamen sa alkohola, koji se razlikuje o stalnog plamena iz petrolejske lampe. Ovaj plamen je živ, baš kao što bi uh bio živ. Još jena stvar koja bi Vam se mogla pojaviti, kao meni. Vijedete pjege pre očima. Nisu to  jetrene pjege, kao što de Vam redi neki koji o tome ništa ne znaju. Ovo su malene stvarčice koje plutaju u prostoru, poput mreže, mali kružidi koji su povezani. Počinju jenom delijom i naolaze u grupama različitih geometrijskih šara, kao

crvi, kao kompozicije vagona, i lebe Vam preko čitavog lica. Kaa zatvorite oči i alje ih viite, što okazuje a nemaju uzrok spolja, ved iznutra. Kaa se počnete širiti u svijesti, sve ove stvari olaze. One mogu biti objektivizacija Vašeg krvotoka, napravljena nekim čunim ljuskim trikom koji ni on sam ne razumije u potpunosti. Ne poričem a je to prikaz Vašeg krvotoka, ali nemojte se mučiti misledi a su jetrene pjege ili neka ruga besmislica koju de Vam redi. Ako Vam se ovi različiti fenomeni pojave, ne mislite a nešto ne raite kako treba. To je normalna, prirona ekspanzija koja ođe svim ljuima koji se okrenu rau i pokušaju a razviju Getšemanski vrt. Onoga časa kaa počnete isciplinovati svoj um tako što dete obratiti pažnju na svoje misli i paziti na njih tokom ana, postajete policajac svojih misli. Obijte a uđete u nemile razgovore, obijte a sa pažnjom slušate bilo šta što vuče k nu. . Čujte samo ono što Vam pričinjava raost ok slušate. Nemojte svojevoljno slušati ružne stvari, za koje kasnije želite a ih niste ni čuli. To je gleanje i slušanje bez ulja u Vašoj lampi, ili raosti u Vašem umu. U Bibliji postoje vije vrste jevica: pet bualastih i pet murih jevica. Onoga časa kaa postanete mura jevica, ili napravite pokušaj u tom smjeru, sve ovo de Vam se ogoiti. Vijedete ove stvari, i one Vas zanimaju toliko a nemate vremena a razvijate bualasto viđenje, kao što mnogi čine. Naam se, niko o vas koji ste ovje. Jer niko ko i alje pronalazi radost u nemilom razgovoru o nekome drugom ne bi trebao da se pronalazi u

ovom uzvišenom rau.

Postoje, zaista, va gleišta na svijet u svakom čovjeku, i revni pripovjeači su ih bili u potpunosti svjesni. Jeno su zvali “čulni um“ a rugo “um Hrista“. Prepoznajemo ova va centra mišljenja u sleedoj izjavi: (1. Korindanima 2:14). Tjelesnom umu, realnost je ograničena na trenutak zvani saa; čini se a baš ovaj trenutak saa sarži čitavu realnost. Sve rugo je nestvarno. Za tjelesni um, prošlost i buudnost su skroz imaginarne. Drugim riječima, moja prošlost, kaa koristim tjelesni um, je samo sjedanje na nešto što je bilo. A u ograničenom fokusu čulnog ili tjelesnog uma, buudnost ne postoji. Tjelesni um ne vjeruje a bi mogao ponovo posjetiti prošlost i vijeti je kao nešto što je u saašnjosti, nešto što je objektivno i realno za sebe, niti vjeruje a postoji buudnost. Hristovom umu, duhovnom umu, koji demo na našem jeziku zvati četvoroimenzionalni fokus, prošlost, saašnjost i buudnost tjelesnog uma su cjelina. On obuhvata čitav niz senzornih poticaja koje je čovjek oživio, oživljava i koje de oživljeti. Jeini razlog zbog kog Vi i ja funkcionišemo ovako kako anas funkcionišemo i nismo svjesni šireg gleišta, je to što smo robovi navike, i navika nas čini potpuno slijepima za ono što bismo inače vijeli; ali navika nije zakon. Djeluje kao a je najsnažnija sila na svijetu, ali ipak nije zakon. Možemo stvoriti novi pristup životu.

. Kontemlirano stanje je ovoga

trenutka čvrsta stvarnost, izmještena u vremenu. Večeras kaa se posvetimo našoj Bibliji, Vi prosuite koliko ste aleko ogurali na ovom polju. Naša prva priča je iz petog poglavlja Jevanđelja po Marku. U ovom poglavlju su ispričane tri priče, kao a su zasebna iskustva glavnih likova. U prvoj priči kaže se a je Isus naišao na luaka, golog čovjeka koji je živio na groblju i skrivao se iza nagrobnih spomenika. Čovjek je molio Isusa a ne istjeruje đavole koji su ga opsijeali. Ali Isus mu reče: “Iziđi, uše nečisti, iz čovjeka“ (Po Marku, 5:8). Time je Isus istjerao đavole a bi se sami uništili, i viimo ovog čovjeka prvi put obučenog, bistrog uma, kako sjedi pore  Gospoarevih nogu. Shvatidemo psihološki smisao ovog poglavlja ako promijenimo ime . Kako napredujemo kroz ovo poglavlje,

rečeno nam je a Isus srijede starješinu sinagoge čije je ime Jair, i Jair starješina sinagoge ima ijete koje je na samrti. Ona ima vanaest goina, i starješina moli Isusa a ođe i a je izliječi. Isus pristaje, i ok se krede ka starješininom omu, žena na pijaci otiče njegovu ojedu. “A Isus, osjetivši omah u sebi a sila iziđe iz njega, okrenu se u narou i reče: ko mi otače haljine?“ (Po Marku 5:30) Žena,

kojoj je zaliječeno krvarenje o kog je patila vanaest goina, priznaje a ga je otakla ona. “A On reče joj: Kderi! Vjera tvoja pomože ti; ii s mirom,   i budi zrava o bolesti svoje.“ (Po Marku 5:34) . Dok napreuje prema kudi starješine sinagoge, govore mu da je dijete umrlo i da nema potrebe da ide da je vaskrsava.

Više ne spava, ved je saa mrtva. “A Isus omah, čuvši riječ što rekoše, reče starješini: .“ (Po Marku 5:36). “I ušavši reče im: Šta ste uzavreli te plačete? Djevojčica nije umrla, nego spava.“ (Po Marku 5:39) . Na ove riječi, sav mu se okupljeni naro počeo rugati i ismijevati ga, ali Isus, zatvorivši vrata pred podrugljivom gomilom, povede sa sobom u Jairov dom njegove

učenike i oca i mati mrtvog jeteta. Ušli su u sobu u kojoj je jevojčica ležala. “I uzevši jevojčicu za ruku reče joj: Talitakumi , koje znači: Djevojko, tebi govorim, ustani.“ (Po Marku 5:41) “I omah usta jevojčica i hoaše; bješe joj, naime, vanaest goina. I omah se veoma zaprepastiše. I zapovjei im strogo a niko ne ozna za ovo, i reče a joj au a jee.“ (Po Marku 5:42,43) . Vi ste, baš ove večeri, ok sjeite ovje, oslikani u ovom petom poglavlju Jevanđelja po Marku.

  Ako odbijete da ih se oslobodite, ludi ste taman koliko i ludak iz Biblije, koji je molio prosvijetljeni um da ih ne izbacuje napolje. Nema razlike. Ali

prosvijetljeni um je nesposoban a zaštiti prerasue i sujevjerje o invazije razuma. Ne postoji čovjek na ovom svijetu koji može oržati neku svoju predrasudu, bez obzira na prirodu te predrasude, ako je stavi pod lupu razuma.

Recite mi a imate nešto protiv oređene nacije, oređene rase, oređenog “izma“, bilo čega —  nije me briga šta je to — ne možete izložiti to ubjeđenje svjetlosti razuma i posle toga nastaviti da ga gajite u sebi.

. Kaa ovaj četvoroimenzionalni fokus ođe, otkrije Vam novi pristup životu i istjera iz Vašeg uma sve ove stvari koje su Vas opsijeale, ona ste oprani, obučeni i bistroga uma. I sjeite uz noge razumijevanja, opisane kao noge Gospoara. A saa, obučeni i zravoga u ma, možete vaskrsavati mrtve. To je ijete smješteno u umu čovjeka. Jer, kao što sam ved rekao, čitava rama Biblije je psihološka drama. Biblija se ne odnosi na bilo koju osobu koja je postojala niti na bilo koji

ogađaj ikaa oigran na zemlji. Sve priče u Bibliji ovijaju se u umu iniviue. U ovoj priči, Isus je čovjekov probuđeni intelekt.

. .

. Rečeno Vam je a je njena vjera zatvorila. Kaa se materica zatvori, može ati formu sjemenu, ili ideji.

 Dijete je, u njihovom svijetu, mrtvo; ali ja, koji znam zakon,

kažem: “Djevojčica nije umrla“. Djevojčica nije umrla, nego spava. Ja je saa buim. Ja, svojom pretpostavkom, buim i činim viljivim u mom svijetu ono što pretpostavljam, jer pr etpostavke, ako ih se ržimo, svaki put probue ono što tvre. Zatvaram vrata. Koja vrata? Vrata mojih čula. Prosto isključim sve što moja čula javljaju. Obijam okaze svojih čula. Suspenujem ograničeni um tjelesnog čovjeka i hoam u ovoj ovažnoj pretpo stavci da  Jesam ono što moja čula negiraju. Kaa sam zatvorio vrata svojih čula, šta voim sa sobom u to isciplinovano stanje? Nikoga osim roitelje jetjeta i svoje učenike.

  Ko su roditelji? .  Moj um je disciplinovan. . Sada dijete,

nepotpomognuto o strane čovjeka, oživljava. Stanje koje sam priželjkivao i pretpostavio a jeste, postaje materijalizovano u mom svijetu i svjeoči o modi moje pretpostavke. Vi buite suija, ja Vam ne mogu suiti. Ili živite u mrtvoj prošlosti, ili živite kao žena čiji je problem sa krvarenjem izliječen. Da li biste mi zaista mogli ogovoriti ako bih Vam postavio pitanje: “

“ Ne kritikujem pojeine crkve ili grupe, ali ima onih koje vjeruju a niko izvan njihove crkve još uvijek nije spašen. Ja sam rođen kao protestant. Razgovarate sa protestantom — postoji samo jean hrišdanin, protestant. Pričate sa katolikom — pa, ne postoji ništa na ovome svijetu što je hrišdanin a a nije katolik. Razgovarate sa Jevrejem, hrišdani su bezbožnici a Jevreji su izabrani naro. Pričate sa muslimanom, Jevreji i hrišdani su nevjernici. Pričate sa nekim petim i svi prethoni su toliki griješnici a ih se ne smije ni tadi.

S kime go a razgovarate, uvijek su baš oni izabrani. Ako vjerujete a morate biti jedan/jena o ovih a biste bili spašeni, još uvijek ste luak koji se krije iza ovih sujevjerja i prerasua iz prošlosti, i preklinjete a ne buete očišdeni. Neki o vas mi govore: “Ne tražite o mene a se oreknem vjerovanja u Isusa čovjeka, ili Mojsija čovjeka ili Petra čovjeka. Kaa tražite a se oreknem vjerovanja u ove likove, tražite previše. Ostavite mi ova vjerovanja, jer me tješe. Mogu vjerovati a su življeli na zemlji i paralelno pratiti Vaše psihološke interpretacije njihovih priča“. Ja kažem, izađite iz mrtve prošlosti. Izađite iz toga groblja i hodajte, sa znanjem da ste Vi i Otac jedno, i da je Otac, kog ljudi zovu

Bogom, Vaša svjesnost. To je jeini zakon stvaranja u svijetu. Čega ste svjesni a  Jeste? Iako ne možete vijeti svoj cilj ograničenim fokusom svog troimenzionalnog uma, Vi ste saa ono što ste pretpostavili a  Jeste. Zbog sporosti proticanja vremena ovje, često ne uspijevate a viite vezu između Vaše unutrašnje priroe i svijeta koji o njoj svjeoči. Vi prosuite koju poziciju trenutno zauzimate u petom poglavlju Jevanđelja po Marku. Da li oživljavate mrtvo ijete? Je li Vam još uvijek potrebno zatvaranje materice Vašeg uma? Da li  još uvijek krvari i stoga ne može biti plona? Da li ste saa luak koji živi u mrtvoj prošlosti? Samo Vi možete biti suija i ogovoriti na ova pitanja. Saa demo se okrenuti priči iz 5. poglavlja Jevanđelja po Jovanu. Ovo de Vam pokazati koliko lijepo su revni pripovijeači govorili o va različita poglea na svijet —  jednom, ograničenom troimenzionalnom fokusu i rugom, četvoroimenzionalnom fokusu. Priča govori o jenom nemodnom čovjeku koji brzo ozravlja. Isus stiže ”. Na ovih na mjesto zvano Pet Trijemova je nebrojeno mnogo nemodnih ljui —  sakatih, slijepih, hromih, sušičavih i ostalih. Traicionalno bi u oređenom obu goine anđeo sišao sa neba i uzburkao vou u obližnjem bazenu. Nakon što je anđeo uzburkao vou, prvi koji bi ušao u bazen bi uvijek ozravio. Ali samo prvi, ne i rugi. Isus, vijevši  jenoga koji je bio sakat o rođenja, reče mu: “Hodeš li a bueš zrav?“ (Po Jovanu 5:6) “Ogovori Mu bolesni: Da, Gospoine; ali nemam čovjeka a me spusti u banju ka se zatalasa voa; a ok ja ođem rugi siđe prije mene.“ (Po Jovanu 5:7) “Reče mu Isus: Ustani, uzmi krevet svoj i hoaj.“ (Po Jovanu 5:8) “I omah ozravi čovjek, i uzevši krevet svoj hođaše. A taj an bješe subota.“ (Po Jovanu 5:9) Čitate ovu priču i mislite a je neki neobični čovjek, koji je imao čuesnu mod, ojenom rekao sakatom čovjeku “Ustani i hoaj“. Ne mogu pretjerati u ponavljanju a se priča, čak i ako u sebi sarži bezbroj likova, odigrava unutar individue. . . . .

.

. .

Moji najbliži na ovome svijetu, moja supruga i moja mala jevojčica, su za mene,

kaa im se obradam, rugi. Moram se obradati svojoj supruzi sa “Ti si“. I bilo kome, bez obzira koliko mi bili bliski, moram se obradati sa “Ti“. A posle toga olazi trede lice, “On“. Samo za jenu osobu na ovome svijetu mogu koristiti prvo lice jenine, za Sebe. “Ja jesam“ može biti rečeno   samo za sebe, ne za drugoga. Stoga, .

. . U ovoj

priči nije Vam potreban niko a Vas spusti u bazen kaa Vašu svjesnost uzburka želja. . Koji čovjek može udi prije vas kaa postanete svjesni a jeste ono što želite a bue? Niko ne može udi prije Vas, jer jeino Vi imate mod a kažete JA JESAM. Ovo su ta va gleišta. Vi ste saa nešto što bi Vaša čula emantovala.

. Rečeno vam je da se ovo dogodilo u subotu, na sabat.

 Ako sam svjestan da sam slobodan, bezbjedan,

zrav i bogat, oržavam ova stanja svijesti bez napora ili raa sa svoje strane. Dakle, ja sam u sabatu; a on je ustao i hoao zato što je bio sabat. Naša sleeda priča je iz 4. poglavlja Jevanđelja po Jovanu, i sigurno ste je ved čuli, ko zna koliko puta. Isus nailazi na bunar i tu zatiče ženu koja je prestavljena kao žena iz Samarije, i govori joj: “Daj mi a pijem“. (Po Jovanu 4:7) “Reče Mu žena Samarjanka; kako ti, Jevrejin buudi, možeš iskati o mene, žene Samarjanke, a piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima.“ (Po Jovanu 4:9) “Ogovori Isus i reče joj: Da ti poznaješ ar Božji, i ko je taj koji ti govori: Daj mi a pijem, ti bi iskala u Njega i ao bi ti vou živu.“ (Po Jovanu 4:10) Žena, vijevši a on nema čime a zahvati vou iz ubokog bunara, kaže: “E a li si ti vedi o našeg oca Jakova, koji nam ae ovaj stuenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?“ (Po Jovanu 4:12). “Ogovori Isus i reče joj:

 Zatim  joj priča sve o njoj i traži a oe kudi i pozove

svog muža, na šta ona ogovara: “Nemam muža“. (Po Jovanu 4:17) “Reče joj Isus: Dobro si kazala: Nemam muža; Jer si pet muževa imala, i sa koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.“ (Po Jovanu 4:17,18) Žena, znajudi a je to istina,

olazi na pijacu i govori ostalima: “Sretoh Mesiju“. Oni je pitaju: “Kako znaš a si srela Mesiju?“ “Tako što mi je ispričao sve što sam ikaa učinila“, ogovara ona. Ovje imamo fokus koji obuhvata čitavu prošlost, u najmanju ruku, i sada joj priča o buudnosti. U nastavku priče, učenici prilaze Isusu i govore: “Učitelju,  jei!“ (Po Jovanu 4:31) “A On im reče: Ja imam jelo a jeem za koje vi ne znate.“ (Po Jovanu 4:32) Kaa razgovaraju o žetvi koja prispijeva za četiri mjeseca, Isus odgovara:

On vii ono na šta ljui čekaju četiri mjeseca, ili četiri godine; on te stva ri vii u imenzionalno višem svijetu sada, kako postoje sada, kako se ogađaju sada. Vratimo se saa na prvi io priče.

Ona mi se neko okrene, i ispriča mi sve što sam ikaa oživio.

  Pretpostavljam da  Jesam, i umjesto a se hranim činjenicom a sam u ovoj prostoriji, da govorim i da me vi

slušate, i a sam u Los Anđelesu, ja se hranim činjenicom a sam negje rugje i koračam ovje kao a sam negje rugje. I postepeno postajem ono čime se hranim. A saa mi ozvolite a vam ispričam vije lične priče. Kaa sam bio ječak živio sam u vrlo ograničenoj sreini, na malenom ostrvu zvanom

Barbaos. Hrane za životinje je bilo jako, jako, malo i bila je vrlo skupa jer smo je morali uvoziti. Ja potičem iz poroice sa esetoro jece, i naša baka je življela sa nama, tako da n as je ukupno bilo trinaestoro za stolom. Sjedam se a je majka stalno početkom semice govorila kuvarici: “Želim a izvojiš tri patke za nejeljnu večeru“. Ovo je značilo a de izvojiti iz jata u vorištu tri patke, zatvoriti ih u vrlo mali kavez i hrani ti ih, toviti ih ujutru, u pone i naveče kukuruzom i svim rugim čime je htjela a se ove patke goste. Ovo je bila potpuno rugačija ishrana o one koju su patke inače imale, jer smo ih inače oržavali u životu hranedi ih ribom. Držali smo ih u životu i ugojene ribom, jer je ribe bilo u izobilju i bila je jeftina; ali niste mogli jesti pticu koja se hrani ribom, makar ne onakvu kakvu ja i vi volimo. Kuvarica bi izdvojila tri patke, stavila ih u

kavez i čitavih seam ana ih hranila kukuruzom, kiselim mlijekom i svime što je htjela a se okusi u tim pticama. Ona, kaa bi bile ubijene i poslužene za večeru seam ana kasnije, bile su sočne, mlijekom hranjene, kukuruzom hranjene, ptice. Ali poneka bi kuvarica zaboravila a izvoji ptice i moj otac, znajudi  a demo večerati patke, i vjerujudi a je ona izvršila naređenje, ne bi nam poslao ništa rugo za večeru – i na sto su stizale tri ribe. Niste mogli ni tadi te ptice, jer su toliko bile oličenje onoga čime su se hranile. . Dakle, one patke nisu mogle biti ujutru

hranjenje kukuruzom, popone ribom i nečim tredim naveče. Morala je to biti potpuno rugačija ishrana. U našem slučaju, ne možemo uzeti malo meitacije ujutru, psovku popone i nešto trede naveče. Moramo se baciti na mentalnu ijetu, tokom jene semice moramo u potpunosti izmijeniti našu mentalnu hranu. “Što je go istinito, što je go pošteno, što je go praveno, što je go čisto, što je go ivno, što je go na obrom glasu, i još ako ima koja obroetelj, i ako ima koja pohvala, o tome mislite.“ (Filipljanima 4:8) Kako čovjek misli u svom srcu, takav je. Ako bih saa izvojio jenu vrstu mentalne hrane koju želim a izrazim unutar svog svijeta i hranio se njome, postao bih ona. Dopustite mi a vam ispričam zašto anas raim ovo što raim. Bilo je to 1933. goine u Njujorku, i moj stari prijatelj Abulah, sa kojim sam učio hebrejski pet godina, je bio na samom početku iskorjenjivanja svih mojih sujevjerja. Kaa sam ošao k njemu, bio sam pun sujevjerja. Nisam mogao jesti meso, nisam mogao jesti ribu, nisam mogao jesti piletinu, nisam mogao jesti ništa o ovoga što živi na svijetu. Nisam pio, nisam pušio i ulagao sam ogroman napor a živim u celibatu. Abulah mi je rekao: “Nedu ti redi ‘lu si‘, Nevile, ali jesi, znaš… Sve te stvari su glupost“. Ali ja nisam mogao vjerovati a su glupost. U novembru 1933. goine sam se u Njujorku opraštao o roi telja dok su ispljovlavali za Barbados. Bio sam u ovoj zemlji vanaest goina bez želje a viim Barbaos. Nisam bio uspješan i bilo me je sramota a oem kudi, uspješnim članovima poroice. Posle vanaest goina života u Americi, viio sam sebe kao promaš aj. Radio sam u pozorištu, i čitave goine sam zarađivao novac a bih ga potrošio narenog

mjeseca. Nisam bio ono što bi bih po njihovim, niti po mojim stanarima, nazvao uspješnom osobom. Zamislite, ka sam se opraštao sa svojim roiteljima u novembru, nisam imao želju a iem za Barbaos. Bro je isplovio i ok sam hoao ulicom, obuzela me je želja a oem za Barbaos. Bila je to goina 1933, bio sam nezaposlen i nisam imao stan, osim malene sobice u 75. ulici. Otišao sam pravo mom prijatelju Abdulahu i rekao mu: ”Ab, obuzelo me je najčunije mogude osjedanje. Prvi put za vanaest goina imam želju a oem o Barbaosa”. “Ako želiš a ieš, Nevile, otišao si“, ogovorio je. To je za mene bio vrlo čuan način izražavanja. Ja sam u Njujorku, u 72. ulici a on mi govori da sam otišao na Barbaos. Rekao sam: “Kako to misliš, otišao sam, Abulah?“ Pitao je: “Da li stvarno želiš a oeš?“ Ogovorio sam potvrno. Ona mi je rekao: “Saa ka izađeš kroz ova vrata, ne hoaš 72. ulicom, hoaš ulicama ovičenim drvoredima palmi, kokosima; ovo je Barbaos. Ne pitaj me kako deš otidi. Na “ Barbadosu si. Izišao sam iz njegovog stana zbunjen. Ja sam na Barbaosu. Nemam novca, nemam posao, čak nisam ni ovoljno obro obučen, a ipak sam na Barbaosu. Nije on bio tip čovjeka s kojim biste se raspravljali, ne sa Abulahom. Dvije nejelje kasnije nisam bio ništa bliži svom cilju nego onoga ana kaa sam mu rekao a želim a iem za Barbaos. Rekao sam mu: “Ab, ja ti vjerujem, nema govora, ali ovaj jedan jedini put zaista ne vidim kako bi moglo da upali. Nemam

ni paru za ovo putovanje“, počeo sam a objašnjavam. Znate li šta je on uraio? Bio je crn kao kec pik, moj stari drug Abdulah, sa turbanom na glavi. Kako sam

sjeio u njegovom nevnom boravku, on je ustao iz svoje fotelje, otišao u ranu sobu i zalupio vrata, što baš i nije izglealo kao poziv a pođem za njim. Dok je prolazio kroz vrata rekao mi je: “Rekao sam sve što sam imao a kažem“. Tredeg decembra sam ponovo bio pre Abulahom i ponovo mu rekao a nisam ništa bliži svom putovanju. Ponovio je svoju izjavu: “Ti  Jesi  na Barbaosu“. Poslenji bro koji je plovio za Barbaos i koji me je mogao ovesti tamo o Božida, jer je to bio razlog zbog kog sam htio da idem — a tamo proveem Božid, je isplovljavao 6. ecembra u pone, stara “Nerisa“. Ujutru 4. ecembra, buudi a nisam imao posla niti bilo kakvih obaveza, spavao sam do kasno. Kada sam se

probuio, ispo vrata sam našao avionsko pismo sa Barbaosa. Nakon što sam ga otvorio, malo parče papira je olepršalo na po. Poigao sam ga i bila je to mjenica na 50 olara. Pismo je bilo o mog brata Viktora i glasilo je ovako: “Ne molim te a ođeš, Nevile, ovo je naređenje. Nikaa nismo proslavili Božid tokom kog  je čitava poroica bila na okupu. Ovoga Božida bi se to moglo izvesti ako bi ti ošao.“ Moj najstariji brat Sesil je otišao o kude prije nego što se najmlađe ijete roilo, i jean po jean svi smo počeli a olazimo, tako a nikaa u istoriji naše poroice nismo svi bili kudi u isto vrijeme. Pismo se nastavljalo: “Nisi zaposlen, znam a ne postoji razlog zbog kog ne možeš a ođeš, zato moraš biti ovje prije Božida. Priloženih 50 olara su za kupovinu nekoliko košulja ili cipela koje bi ti mogle trebati za put. Nede ti trebati novac za

napojnice, ii u bar ako bueš pio. Ja du sačekati bro i platiti sve tvoje napojnice i nastale troškove. Poslao sam telegram u ‘Furness, Withy & Co.‘   u Njujorku i rekao im a ti izaju kartu kaa ođeš u njihovu kancelarij u. Ovih 50 dolara su samo a kupiš neke osnovne stvari. Na brou se možeš prijaviti kako go želiš. Ja du ga sačekati i postarati se za pladanje.“ Otišao sam u “Furness,Withy&Co.“  sa mojim pismom i ao im a ga pročitaju. Rekli su: “Primili smo telegram  od g-dina Goara, ali, nažalost, nemamo više raspoloživih mjesta za plovibu o 6. ecembra. Jeino što je ostupno je treda klasa o Njujorka o Sv. Tome. Kaa stignemo tamo, imamo par putnika koji se iskrcavaju. Ona možete idi prvom klasom od Sv. Tome do Barbadosa. Ali od Njujorka do Sv. Tome morate putovati

tredom klasom, iako možete koristiti privilegije restorana prve klase i šetnje po palubi prve klase.“ Rekao sam: “Može, prihvatam.“ Otišao sam ponovo svom prijatelju Abdulahu 4. decembra popodne i rekao mu: “Upalilo je, poput sna“. Ispričao sam mu šta sam učinio, misledi a de biti sredan. Znate li šta mi je rekao? Rekao je: “Ko ti je rekao a putuješ tredom klasom? Jesam li te ja viio na Barbaosu, čovjeka kao što si ti, kako putuje tredom klasom?  Ti si na Barbadosu, i putovao si o tamo prvom klasom.“ Nije bilo prilike a se ponovo viimo prije nego sam isplovio u pone 6. ecembra. Kaa sam stigao na pristanište sa pasošem i okumentima, kako bih se ukrcao, agent mi je rekao: “Imamo obre vijesti za Vas, g- ine Goar. Jena rezervacija je otkazana i Vi dete putovati prvom klasom.“ Abulah me je naučio koliko je . Ja sam se kolebao, ali on je ostao vjeran pretpostavci da sam na Barbadosu i da sam putovao do tamo prvom klasom. A sada nazad na

značenje naše vije Biblijske priče. Bunar je ubok i Vi nemate kofu, nemate kanap. Četiri su mjeseca o žetve, a

  Kada sam se vratio u

Njujork 1934. goine, posle tri božanstvena mjeseca na Barbaosu, pio sam, pušio sam i raio sve što nisam raio goinama. Sjetio sam se šta mi je Abulah  jenom rekao: “Nakon što okažeš ovaj zakon, postadeš normalan Nevile. Izidi deš iz tog groblja, izidi deš iz te mrtve prošlosti u kojoj misliš a si svetac. Jer sve što stvarno postižeš, znaš, time što si tako obar, Nevile, je jeno veliko Ništa“. Po provratku sam hoao Zemljom kao potpuno rugi čovjek. O toga ana, bilo  je to u febr uaur 1934. goine, počeo sam a živim sve više i više. Ne mogu vam redi a sam uvijek uspjevao. Moje mnogobrojne greške na ovom svijetu, moji mnogi promašaji bi me osuili ako bih vam rekao a sam toliko ovlaao kretanjem svoje pažnje a u svakom trenutku mogu ostati vjeran ieji koju želim a otjelovim. Ali mogu se složiti sa revnim učiteljem, iako sam oživljavao neuspjehe u prošlosti, ja iem alje i težim an za anom a postanem ono što želim a otjelovim u ovom svijetu.

. Ako postoji jedno mjesto na ovome svijetu koje nije ni nalik mom malom ostrvu Barbadosu, onda je to N jujork. Na barbaosu najvisočija zgraa ima tri sprata, i ulice su oivičene

palmama i svakakvim tropskim stvarčicama. U Njujorku morate otidi u park ako a biste pronašli rvo. A ipak, morao sam hoati ulicama Njujorka kao a hoam ulicama Barbaosa. Čovječijoj mašti sve je mogude. Koračao sam, osjedajudi a zaista hodam ulicama Barbadosa, i u toj pretpostavci sam skoro mogao osjetiti

miris rvorea kokosovih palmi. Počeo sam u svom umu a stvaram atmosferu kakvu bih fizički zatekao a sam na Barbaosu. Buudi a sam ostao vjeran svojoj pretpostavci, neko je otkazao put i ja sam dobio njegovo mjesto. Moj brat na

Barbaosu, koji nikaa nije ni pomislio o mom olasku kudi, osjetio je poriv a mi napiše ono čuno pismo. Nikaa mi nije naređivao, ali taa mi je naredio, i mislio  je a je ieja o mojoj posjeti potekla o njega. Otputovao sam kudi i proveo tamo tri božanstvena mjeseca, vratio se naza prvom klasom, i onio sa sobom priličnu sumu novca, koji mi je poklonjen. Moj put, a sam ga ja platio, koštao bi 3.000 olara, a opet sam putovao bez pare u žepu. Dimenzionalno vede Ja je shvatilo moju pretpostavku kao komanu i uticalo na mog brata a napiše ono pismo, uticalo na nekoga a otkaže putovanje prvom klasom i učinilo je sve potrebne stvari koje bi težile realizaciji ieje sa kojom sam se poistovjetio. Poistovjetio sam se sa osjedanjem a ved  Jesam tamo. Spavao sam kao a sam ved tamo, i postupci svih ljudi su bili oblikovani u skladu sa mojom pretpostavkom. Nisam otišao u “Furness, Withy & Co.“  i molio ih za kartu, molio ih a otkažu kartu

nekome ko je rezervisao mjesto u prvoj klasi. Nisam morao a pišem svom bratu i a ga molim a mi pošalje nešto novca ili a mi kupi kartu. On je mis lio da je on pokrenuo čitavu stvar. U stvari, o ana anašnjeg, on vjeruje a je on inicirao želju a me ovee kudi. Moj stari prijatelj Abulah mi je prosto rekao:

Nema potrebe a čekate četiri mjeseca na žetvu. Ili ste žena iz Samarije ili Isus na bunaru. Ili ste čovjek koji čeka ko Pet Trijemova ustalasavanje voe i a ga neko spusti u bazen; ili ste onaj koji može komanovati sobom i ustati i hoati nasuprot rugima koji čekaju. Jeste li čovjek iza nadgrobnih spomenika na groblju ko ji čeka i preklinje a ne bue očišden, jer ne želite a buete oslobođeni svojih prerasua? 3

 Spoznaja u smislu razumske spoznaje. - Bhaerava

Drži ih se kao a su najvede blago. . Postaje plono tlo gje sjemena, Vaše želje, mogu pustiti korjenje i rasti o manifestacije. Dijete koje saa nostite u svom srcu je Vaš trenutni cilj. Vaša trenutna čežnja je ijete koje je naizgle boles no. Ako pretpostavite da sada  Jeste ono što biste voljeli a buete, ijete na trenutak umire, jer više nema nemira. Ne možete biti uznemireni ako osjedate a  Jeste ono što želite biti, jer ako osjedate a  Jeste ono što ste željeli a buete, zadovoljni st e u toj pretpostavci. Drugima, koji gleaju površno na stvari, izglea kao a više to ne želite, za njih je jevojčica mrtva. Oni misle a ste izgubili ambiciju, jer više ne iskutujete o svojoj tajnoj ambiciji. Potpuno ste se usaglasili sa idejom.

Saa sam majka koja mora oržavati ovo stanje tako što  je na njega usresređena. .  Iako

anas mi govorimo o troimenzionalnom i četvoroimenzionalnom fokusu, nemojte ni na tren utak pomisliti a revni učitelji nisu bili u potpunosti svjesni ova va izvora misli u umu svakoga čovjeka. Personifikovali su ih, i pokušali su a pokažu ljuima a je jeina stvar koja im krae ono što bi mogli biti —  navika. Iako nije zakon, svaki psih olog na svijetu de vam redi a je Ona potpuno ograničava čovjeka i veže ga i čini ga potpuno slijepim za ono što bi inače mogao biti. . Pretražio sam Bibliju kako bih pronašao pominjanje vremenskog intervala užeg o tri ana i nisam ga našao. “Ogovori Isus i reče im: Srušite ovaj hram, pa du ga za tri ana poidi.“ (Po Jovanu 2:19) “Spremite sebi pogače, jer dete za tri ana predi preko Jorana pa uđite i uzmite zemlju koju vam Gospo Bog vaš aje u naslestvo.“ (Isus Navin 1:11)

 Ali moram biti iskren. Ako promijenim

svoju ijetu tokom ana, proužavam vremenski interval. Pitate me:   Mi danas, u

našem moernom svijetu, imamo jenu malu riječ koja vedinu nas zbunjuje. Znam a je mene zbunjivala, ok nisam zagrebao malo ublje. Ta riječ je “akcija“. Akcija je, navodno, najfundamentalnija stvar na svijetu. Nije to atom,

funamentalnija je. Nije io atoma, poput elektrona, još je funamentalnija o toga. Oni je zovu četvoroimenzionalna jeinica. Najfunamentalnija stvar na svijetu je akcija. Pitate: “Šta je akcija?“ Naši fizičari kažu a je akcija proizvo energije i vremena. Mi se još više zbunjujemo i kažemo: “Proizvo energije i vremena, šta to uopšte znači?“ A oni ogovaraju: “Nema ogovora na pobuu, bez obzira koliko snažna ta pobua bila, ukoliko ne potraje oređeno vrijeme.“ . . Danas se najfundamentalnija stvar zove akcijom, ili prosto proizvodom energije i vremena.

Ukoliko to učinite, trebali biste biti u mogudnosti a mi, prije nego što oem iz Los Anđelesa, kažete a ste realizovali ono što je bilo samo želja kaa ste ošli ovje. Učinide mi raost a se veselim sa Vama u znanju a je ijete, koje je naizgle bilo mrtvo, saa živo. Djevojčica nije zaista bila mrtva, samo  je spavala. . Ona možete ijeliti svoju raost sa mnom i ja se mogu raovati zbog Vaše srede. . Samo niste bili svjesni njegovog funkcionisanja. Hranili ste i oržavali u životu stvari koje niste željeli a izrazite u ovom svijetu. Prihvatite moj izazov i testirajte ovu filozofiju. Ako ne funkcioniše, ne biste je trebali koristiti kao utjehu. Ako nije istinita, morate je u potpunosti odbaciti. Ja znam da jeste istinita. Vi

nedete znati sve ok ne pokušate a je ili okažete ili opovrgnete. Isuviše nas se priružilo raznim “izmima“ i plašimo se a ih povrgnemo probi jer osjedamo a bismo mogli oživljeti neuspjeh; i gje smo ona? Ne željedi zaista a znamo istinu o njemu, oklijevamo a buemo ovoljno ovažni i a ga isprobamo. Kažete: “Ja znam a bi funkcionisalo na neki rugi način. Ne želim zaista a ga testiram. Sve ok ga nisam opovrgnuo, mogu se i alje tješiti njime.“ Nemojte se zavaravati, nemojte ni na trenutak pomisliti a ste muri. Dokažite ili opovrgnite ovaj zakon. Ja znam, ukoliko pokušate a ga opovrgnete, a dete ga u stvari okazati i ja du biti bogatiji zbog toga, ne u olarima, ne u stvarima, ved zato što ste postali živi okaz onoga za šta vjerujem a poučavam u ovom svijetu.

Mnogo je bolje a posle pet ana instrukcija izađete oave kao uspješna, zaovoljna osoba, nego kao nezaovoljna. Naam se a dete biti ovoljno hrabri a izazovete ova uputstva i okazati ih ili opovrdi. A saa, prije nego uđemo u perio tišine, trebao bih a kratko ponovo objasnim tehniku. .

.

. .

. Ako dete se rukovati sa nekim jer to implicira ispunjenje Vaše želje, onda radite samo to. Nemojte se rukovati, a potom olutati u imaginaciji na neku zabavu ili neko trede mjesto. .

. Frazu poput: “Zar nije preivno?“ Ili, ako osjedam zahvalnost  jer mislim a je neko bio srestvo kojim je moja želja ispunjena, mogao bih redi “Hvala“ i ponavljati to sa osjedanjem, iznova i iznova, kao uspavanku, sve ok moj um ne bue preplavljen jeinstvenim osjedanjem zahvalnosti. . Opustidemo se i imobilisati naša fizička tijela. . Ako zamislite sebe kako se rukujete s nekim, nemojte koristiti

svoju fizičku ruku, neka ona ostane nepokretna. Ali zamislite a u njoj imate suptilniju, stvarniju ruku, koja u Vašoj imaginaciji može biti izvučena. Smjestite svoju imaginarnu ruku u ruku prijatelja koji stoji pred Vama i osjetite taj stisak

ruke. Neka Vaše fizičko tijelo ostane nepokretno, iako ste mentalno postali aktivni u onome što namjeravate a uraite. A saa demo se upustiti u tišinu.

Dozvolite mi sam o jean minut a pojasnim ono što je rečeno prošle

večeri. Jena gospođa je stekla utisak prošle večeri a ja imam nešto protiv oređene nacije. Zaista se naam a nisam protiv bilo koje nacije, rase ili uvjerenja. Ako sam, kojim slučajem, pomenuo neku naciju, bilo je to samo da bih očarao neku poentu. Pokušao sam a vam kažem sleede: .

. Prošle večeri sam jenostavno pročitao članak iz novina da bih vam pokazao da se samo zavaravamo kada mislimo da možemo uništiti sopstvenu sliku tako što demo slomiti oglealo. Kaa, tokom rata ili revolucije, uništimo titule koje u našim očima prestavljaju aroganciju i pohlepu, vremenom postaje mo oličenje toga što smo mislili a smo uništili. Tako su anas ljui koji su mislili a su uništili tirane i sami tirani koje misle a su uništili. Kako ne bih bio pogrešno shvaden, opustite mi a ponovo postavim temelj ovoga pricipa.

. Nesposobni smo da

viimo išta izvan saržaja naše svijesti. Dakle, mržnja nas izaje u času pobjee i osuđuje nas a buemo to što sami osuđujemo. Svako osvajanje rezultira razmjenom karakteristika, tako a osvajač postaje poput pokoreno g protivnika. Mrzimo druge zbog zla koje je u nama samima. Rase, nacije i religijske grupe su

vjekovima življele u ubokom neprijateljstvu, a u priroi je mržnje, kao što je i u priroi ljubavi, a nas pretvori u slične onome o čemu kontempliramo. Nacije s e ophoe prema rugim nacijama onako kako se njeni građani ophoe jeni prema rugima. Kaa u ržavi postoji ropstvo i ta nacija napane rugu, to je sa ciljem porobljavanja. Kaa postoji bespošteno ekonomsko nametanje između ržavljanina i ržavljanina, ona je u ratu sa rugom nacijom cilj uništiti trgovinu ili ekonomiju neprijatelja. Ratovi za prevlast su rezultat volje onih koji unutar

ržave vlaaju subinama rugih ljui. Stvaramo svijet koji nas okružuje intezitetom naše imaginacije i osjedanja. Al i u ovom trodimenzionalnom bilo vremena je sporije. Tako a ne viimo uvijek vezu između viljivog svijeta i naše unutrašnje priroe. Dakle, to je ono što sam stvarno htio a kažem. Mislio sam a i jesam rekao. Kako ne bih pogrešno bio shvaden, to je moj p rincip.

  Ali, zbog sporosti toka vremena u ovom trodimenzionalnom svij etu, kaa zaista postanemo ono o čemu smo

kontemplirali, više ne ne sjedamo a smo svojevremeno to obožavali ili htjeli a uništimo. Večerašnja lekcija je kamen temeljac Biblije, prema tome, poklonite mi svu svoju pažnju. Najvažnije pitanje postavljeno u Bibliji nadi demo u šesnaestom poglavlju Jevanđelja po Mateju. Kao što znate, sve biblijske priče su Vaše priče; njihovli likovi žive jeino u ljuskom umu. Ne onose ne ni na jenu osobu koja

 je življela u vremenu i prostoru, niti na neki ogađaj koji se ikada zbio na zemlji. Drama opisana u Jevanđelju po Mateju oigrava se na sleedi način: Isus se okrede svojim učenicima i pita ih: “Šta kažu ljui, ko je Sin čovječiji?“ (Po Mateju 16:13) “A oni rekoše: Jeni — da je Jovan Krstitelj, drugi — da je Ilija, a tredi — a je Jeremija ili koji o proroka. Reče im Isus: A šta vi kažete, ko sam ja? A Simon Petar ogovori i reče: Ti si Hristos, Sin Boga Živoga. I ogovarajudi Isus reče mu: Blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nisu to tebi javili, nego Otac moj koji je na nebesima. I Ja ti kažem a si Petar, i na toj stijeni saziadu crkvu svoju.“ (Po Mateju 16:14–18) .

Ogovarate: “Neki kažu Jovan je ponovo ošao, neki kažu Ilija, rugi kažu Jeremija, a tredi govore a se neki o proroka iz starih vremena vratio.“ .

  (Po Jovanu 8:24)

. Čovjek vječito traži nešto na šta de se osloniti. Uvijek traži nekakav izgovor a bi opravao neuspjeh. Ovo otkride mu uskraduje bilo kakav izgovor za neuspjeh.

. Sve promjene moraju prvenstveno odi iznutra; i ako se ne promijeni spolja, to je zbog toga što se nije promijenio iznutra. Ali čovjek ne voli osjedanje a je jeino on ogovoran za okolnosti u svom životu. “O taa mnogi o učenika Njegovih otioše natrag, i više ne iđahu s Njim. A Isus reče vanaestorici: Da nedete i vi otidi? Taa Mu ogovori Simon Petar: Gospoe! Kome demo idi? Ti imaš riječi vječnog života.“ (Po Jovanu 6 :66-68). Moža mi se ne opaa ovo što sam upravo čuo, a se moram okrenuti svojoj svjesnosti kao  jeinoj realnosti, jeinom temelju pomodu kog sve ruge pojave mogu biti objašnjene. Život je bio lakši kaa sam mogao kriviti rugoga. Bilo je mnogo lakše življeti ok sam mogao kriviti ruštvo za svoje manjkavosti, ili pokazati prstom preko mora i okriviti rugu naciju. Lakše je bilo življeti ok sam mogao kriviti vremenske prilike zbog načina na koji se osjedam. Ali redi mi a sam uzrok svega što mi se ogađa i a vječno oblikujem svoj svijet u sklau sa sopstvenom unutrašnjom priroom, to je više nego što je bilo ko voljan a prihvati. Ako je ovo tačno, kome mogu otidi? Ako su ovo riječi vječnoga života, moram se

okrenuti njima, iako se čini kao a ih je teško prihvatiti. Kaa čovjek shvati ovo u potpunosti, on zna da javno mnjenje nije bitno, jer mu drugi jedino pokazuju ko

 je on. Ponašanje ljui mi konstantno govori kako ja pojmim sebe. Ako prihvatim ovaj izazov i počnem življeti u sklau sa njime, konačno stižem o tačke zvane velika molitva iz Biblije. Ispričana je u 17. poglavlju Jevanđelja po Jovanu: (Po Jovanu 17:4).   (Po

Jovanu 17:5) “Dok sam bio s njima, čuvao sam ih u Tvoje ime, ove koje si mi ao, i sačuvao sam ih, i ni jean o njih se ne izgubi — sem sina propasti.“ (Po Jovanu 17:12) Nemogude je a išta bue izgubljeno. U ovoj božanskoj kudi ništa ne može biti izgubljeno, ne može čak ni minuti. Maleni cvijet koji je jenom procvjetao, cvjeta zauvijek. Vama je to ovje neviljivo, sa Vašim ograničenim fokusom, ali on zauvijek cvjeta u vedoj imenziji Vašeg bida, i sjutra dete ga sresti. Sve što si mi ao, ja sam sačuvao u Tvoje ime, i niko nije izgubljen sem sina propasti. . . Perdido je gubitak   Mogu se spustiti iz sf ere u kojoj ta stvar saa živi, i kako se

spuštam u svijesti na niži nivo unutar sebe, ona olazi iz mog svijeta. Kažem: “Izgubio sam zravlje. Izgubio sam bogatstvo. Izgubio sam položaj u ruštvu. Izgubio sam vjeru. Izgubio sam hiljau stvari.“ Ali stvari , same po sebi, ako su  jednom bile stvarne u mom svijetu, nikada ne mogu prestati da postoje. Nikada

ne postaju nestvarne vremenom. Ja, silaskom na niži nivo u svojoj svijesti, činim a ove stvari nestanu uz mog viokruga i kažem: “Nestale su; gotovo je s njima što se tiče mog svijeta.“ A sve što trebam a uraim je a se uzignem na nivo na kom su one vječne, i one ponovo poprimaju oblik i postaju stvarne u mom svijetu. Jezgro čitavog 17. poglavlja Jevanđelja po Jovanu može se nadi u 19. stihu:

Do saa sam mislio a mogu promijeniti ruge ako uložim napor. Saa znam da ne mogu promijeniti druge ukoliko se sam ne promijenim. . . Da sam imao plemenit, dostojanstven koncept Sebe, nikada ne bih mogao vidjeti

bilo šta ružno u rugima. .

Svijest je ono čemu se moramo okrenuti kao jeinoj realnosti. Jer ne postoji jasna koncepcija o porijeklu bilo koje pojave, osim da je svjesnost u sve mu i a je sve svjesnost. Ne trebate pomodnika koji de Vam

onijeti ono što tražite. Nemojte ni na trenutak pomisliti a zagovaram bijeg o stvarnosti kaa tražim a pretpostavite a ste saa čovjek ili žena koji želite a

budete. Ako bismo Vi i ja mogli d a osjetimo kako bi bilo a smo saa ono što

želimo biti, i a živimo u ovom mentalnom okruženju kao a je stvarno, ona de, na način koji nama nije poznat, ta naša pretpostavka postati činjenica. To je sve što moramo uraiti a bismo se uzigli o nivoa na kom je naša pretpostavka ved objektivna stvarnost. Ne moram mijenjati nikoga, posvedujem sebe i time posvedujem i ruge. Čistima su sve stvari čiste. .  (Po Jovanu, 10:30)  (Po

Jovanu, 10:37,38) On je sebe proglasio jenim sa Ocem i nije viio ništa čuno ili loše u tome što tvori Božija jela.  Najprirodnija stvar na svijetu je a stablo kruške rađa kruške, stablo jabuke a rađa jabuke, i a čovjek oblikuje svoje životne okolnosti u sklau sa sopstvenom unutrašnjom priroom. “Ja sam čokot, vi ste loze.“ (Po Jovanu, 15:5) Loza nema život ukoliko nije povezana sa čokotom. Sve što trebam uraiti a bih promijenio plo, je a promijenim čokot. Ukorijenjeni ste u meni i, poput ploa, svjeočite o tome kakav sam ja čokot. . Iako moža saa izgleate kao a ste nešto što ne želite a buete, sve što morate uraditi da biste to promijenili, i dokazali tu promjenu mijenjanjem okolnosti svog života, je a tiho pretpostavite a  Jeste ono što želite biti, i na način koji Vama

nije poznat, to dete i postati. Ne postoji rugi način mijenjanja svijeta. . .

.

Ukoliko sami niste ono što želite a bue i svijet, nikaa takav svijet nedete vijeti. (Po Jovanu, 8:24). Da li ste svjesni da nema dvoje

ljui u ovoj prostoriji koji žive u istom svijetu? Otidi demo kudama večeras u različite svjetove. Zatvaramo vrata za potpuno rugačije svjetove. Ustajemo ujutru i olazimo na posao, gje se međusobno srijedemo i srijedemo ruge, ali živimo u različitim mentalnim svjetovima, različitim fizičkim svjetovima.

. , ali onoga dana kada postanem

savršen, uljepšavam svoj svijet jer ga gleam mojim očima.

(Titu 1:15) Ne postoji voje ovje koji bi mi mogli redi a su sa ove govornice čuli

ientičnu poruku bilo koje večeri. Moje riječi moraju biti profiltrirane kroz Vaše prerasue, Vaša sujevjerja i Vaš koncept Sebe. Šta go a  Jeste, one moraju kroz to prodi, i biti obojene time što  Jeste. Ako ste uznemireni i željeli biste a sam rukčiji o ovoga kakvim se sa činim, ona Vi morate biti to što želite a buem ja. Moramo postati ono što želimo a rugi buu, u suprotnom ih takve nikaa nedemo vijeti. Vaša svjesnost, moja svjesnost, je jeini pravi temelj svijeta. To je ono što  je u Bibliji nazvano Petrom, ne čovjek, ved ta savjesnost koja se ne može okrenuti nikome rugom, koja ne može biti polaskana kaa Vam ljui kažu a ste novi Jovan. To je vrlo laskavo, kaa Vam kažu a ste novi Jovan Krstitelj, ili slavni prorok Ilija ili Jeremija. Ona ogluvim svoje uši za ovu vrlo laskavu malenu vijest koju bi mi ljui saopštili i zapitam se:

. . Kada otvorim oči slijepcu, otpušim uši gluvome, pružim raost tamo gje žale i ljepotu mjesto pepela, tada — i jedino tada — sam zaista ukorijenio ovu lozu duboko u sebi. To su stvari koje bih automatski radio da sam svjestan da  Jesam  Hrist.

Rečeno je o ovom prisustvu: On je okazao a je bio Hrist kroz Njegova jela. Naša uobičajena  stanja izmijenjene svijesti, dok prelazimo iz jednog u drugo stanje, nisu transformacije, jer de svako o njih isto tako brzo pratiti prethono i u obrnutom redosledu;

. Isus, ili prosvijetljeni um, nije viio ništa nečisto u ženi uhvadenoj u preljubi. Rekao joj je: “Gje su oni što te tužahu? Nijean te ne osui? Ona reče: Niko, Gospoe. Na to joj Isus reče: Ne osuđujem te ni ja; ii, i ne griješi više.“ (Po Jovanu 8:10,11) Šta go iznijeli pre ljepotu, ona vii jeino ljepotu. Isus se toliko poistovijetio sa lijepim da je bio potpuno nesposoban da

vii ružno. Kaa Vi i ja zaista postanemo svjesni a smo Hrist, taa demo i mi ispravljati sparušene ruke i vaskrsavati umrle ljuske nae. Činidemo sve ono što nismo bili u stanju ok smo se osjedali ograničenima sopstvenim poroičnim stablom.

. Jovan, čovjek o tri imenzije biva obezglavljen, ili gubi svoj troimenzionalni fokus, a bi Isus, četvoroimenzionalni Ja, mogao življeti. . Snažni su ligamenti koji nas rže u materici konvencionalnih ograničenja. Sve što ste ranije vjerovali, više ne vjerujete. . Prema tome, ne možete se okrenuti nikome izvan sebe. Nemate sluha za ubjeđivanja a bilo šta rugo ima u

sebi mod.

.

. Ova priča nam je preivno ispričana u Bibliji, koristedi se dvojicom Avramovih sinova: jednim blagoslovenim, Isakom, rođenim na način koji čovjeku nije mogud, i Ismailom, rođenim u ropstvu. Sara je bila isuviše stara a bi mogla zatrunjeti, pa je njen suprug Avram prišao robinji Agari, i ona zatrunje sa starce m i rodi mu sina Ismaila. Ismailova ruka je bila protiv svakog čovjeka, i ruka svakog čovjeka protiv Ismaila. , bilo ono tron Engleske, Bijela Kuda ili bilo koje rugo slavno mjesto na svijetu. Svako ijete rođeno o žene je personifikovano kao ovaj Ismail, Agarin sin. Ali, usnuo u svakom djetetu boravi blagosloveni Isak,

koji je rođen na način nemogud bilo kom čovjeku, i koji je rođen samo kroz vjeru.

“

.” (Po

Jovanu 3:3).

Ona postajem blagosloven, postajem Isak. Kako počinjem a činim stvari koje bi moglo učiniti jeino ovo prisustvo, znam da sam se rodio izvan ograničenja koja ima Ismail, i a sam postao naslenik kraljevstva. Ismail nije mogao naslijeiti ništa, iako mu je otac bio Avram, ili Bog. Ismailu nisu oba roitelja bila božanska; mati mu je bila Agara, robinja, i zato nije mogao imati ujela u očevom imetku. Vi ste Avram i Sara, i u Vašoj svijesti postoji jean koji čeka a bue prepoznat i priznat. U Starom Zavjetu zovu ga Isak, u Novom Zavjetu Isus, i on je rođen bez pomodi o strane ljui. . .

Ništa ne može nastati o čovjeka što nije potencionalni io njegove ličnosti. Ieal kom služimo i koji se naamo a demo ostidi nikaa se ne bi mogao iz nas razviti a nije potencionalni io naše ličnosti. Dozvolite mi saa a prepričam i naglasim jedno moje iskustvo koje sam objavio prije dvije godine pod naslovom

“Potraga“. Mislim a de Vam pomodi a shvatite ovaj zakon svjesnosti, i pokazati Vam a ne morate mijenjati nikoga osim sebe, jer Vam je nemogude a viite išta osim saržaja sopstvene svijesti. Tokom  jednog mirnog perioda na moru, meitirao sam o “savršenom stanju“ i pitao se kako bi bilo kaa bih čistim očima gleao nepravu, kaa bi mi sve stvari izgleale čistima i kaa u meni ne bi bilo osue. Kako sam utonuo u ovo ouševljeno razmišljanje, shvati h da sam uzignut izna mračnog kraljevstva čula. Toliko je snažno bilo to osjedanje a

sam imao utisak a sam bide o vatre u tijelu o vazuha. Glasovi, kao iz nebeskog hora, uz isticanje onih koji su pobijeili u sukobu sa smrdu, su pjevali: “Uzignut je — Uzignut je“ i ja sam intuitivno znao a misle na mene. Potom kao da sam hodao u mraku. Uskoro sam ugledao prizor koji bi mogao

prestavljati revni bazen u Vitezi, jer je na tom mjestu bilo mnoštvo nemodnih — slijepih, hromih, sušičavih — koji su čekali, ne na tradicionalno ustalasavanje voe, ved mene. Kako sam prišao bliže, bez ijene misli ili napora sa moje strane, svi su oni, jean za rugim, bili preoblikovani kao rukom Čarobnjaka Ljepote. Oči, ruke, stopala — sve što je falilo — nastajalo je iz nekog nevidljivog rezervoara i oblikovalo okruženje u sklau sa savršenstvom čiji sam izvor u sebi osjedao. Kaa su svi načinjeni savršenima, hor je trijumfalno uzviknuo: “Svršeno je“. Znam a je ova vizija bila rezultat moje intezivne meditacije o ideji savršenstva, jer se moje meditacije uvijek sjedine sa kontempliranim stanjem. Toliko sam zaronio u tu

ieju, a sam na neko vrijeme postao ono o čemu sam kontemplirao, i plemenita svrha sa kojom sam se na trenutak poistovjetio je privukla ruštvo plemenitih stvari i oblikovala viziju u sklau sa mojom unutrašnjom priroom. . (U originalu: “Theidealwithwhichweareunited worksbyassociationofideastoawakenathousandmoodstocreateadramain keepingwiththecentralidea.“  Prim. prev.) Moja mistična iskustva su me uvjerila

a nema rugog načina ostvarivanja savršenstva koje tražimo osim sopstvenom transformacijom.

.

.

, maa može koristiti fizička srestva a postigne svoj cilj.

. Pomod nede odi spolja: bra ka kojima upiremo pogle su bra unutrašnjeg pejzaža. Stoga se moramo okrenuti sopstvenoj svjesnosti kao jedinoj realnosti, jedinoj osnovi putem koje mogu biti

objašnjene sve ruge pojave. Možemo se u potpunosti pouzati u pravenost ovog zakona, a de nam ati jeino ono što je io nas samih. Pokušati mijenjati spoljašnji svijet prije nego smo promijenili sopstveni koncept Sebe, znači boriti se protiv prirodnog poretka stvari. . Ne zagovaram filozofsku ravnoušnost kaa prelažem a bismo trebali zamisliti sebe kao a ved  Jesmo

ono što želimo biti, življeti u mentalnom stanju veličine, prije nego koristiti fizička

srestva i argumente a bismo onijeli željene promjene. . .

. Okolnosti mog života su isuviše vezane za moj koncept Sebe da ne bi bile oblikovane mojim duhom iz nekog dimenzionalno

vedeg sklaišta mog bida. Ako tokom ovih ogađaja oživim nešto bolno, trebao bih uzrok tome potražiti u sebi, jer budem bacan tamo i ovamo i primoran da živim u svijetu koji je u sklau sa mojim konceptom Sebe. Kaa bismo postali emocionalno angažovani u vezi naših ieja kao što postajemo u vezi onoga što nam se ne opaa, uspeli bismo se na ravan našeg ieala istom lakodom kojom se saa spuštamo na nivo naših mržnji. Ljubav i mržnja imaju magičnu transformacionu mod, i mi njihovim upražnjavanjem postajemo slični onome o čemu kontempliramo. Snagom mržnje stvaramo u sebi karakter koji zamišljamo u našim neprijateljima. Pojave (u originalu stoji “Qualities“ , prim. prev.) umiru zbog neostatka pažnje, zato se loša stanja najbolje iskorjenjuju zamišljanjem “ljepote umjesto pepela, raosti umjesto tuge“, prije nego irektnim napaima na stanje kog želimo a se osloboimo. Što je go ljupko i na obrom glasu, mislite o tim stvarima, jer postajemo ono o čemu mislimo.   Onoga trena kada uspijemo

promijeniti sebe, naš svijet de iščeznuti i preoblikovati se u sklau sa onim što naša promjena utvrđuje. Ja sam, spustivši se u svijesti, prouzrokovao nesavršenosti koje viim. U Božanskoj kudi ništa ne može biti izgubljeno. Ne možemo izgubiti ništa, osim ako se spustimo u svijesti sa nivoa na kom ta stvar prirodno postoji.  (Po Jovanu 17:5)

. Znam, izvan svake sumnje, .

. Nedemo morati ni prstom madi a bismo to sve ostvarili, jer je ved stvarno. Uvijek je ved stvarno. Vi i ja smo se spustili u svjesnosti o nivoa na kom se saa nalazimo i viimo nesavršenost jer smo se spustili! Kaa se počnemo uzizati, ok smo još uvijek u ovom trodimenzionalnom svijetu, otkrivamo a se kredemo u potpuno rukčijem okruženju, imamo potpuno rukčiji krug prijatelja i jean potpuno rugačiji svijet, a opet i alje živimo ovje. Shvatamo veliku misteriju izjave:  Umjesto a mijenjaju stvari, ja bih svima preporučio a

se poistovjete sa iealom koji kontempliraju. Kakav bi osjedaj bio a imate va čista oka kojima posmatrate nepravu, a Vam je sve čisto i a u sebi nemate osude?

. Još uvijek ste u onom stanju u kom ste bili prije nastanka svijeta. Jeina stvar koja je posrnula je Vaš koncept Sebe. Vidite slomljene djelove koji nisu zaista slomljeni. Vidite ih iskrivljenim vidom,

kao a ste u jenoj o onih čunih zabavnih galerija u kojima čovjek hoa ispre ogleala i u njemu bue izužen, a opet — to je isti čovjek. Ili, poglea u rugo ogledalo i bude ogroman i debeo. Ove stvari se danas mogu vidjeti z ato što je čovjek to što jeste. Igrajte se iejom savršenstva. Ne tražite ničiju pomod, ved učinite molitvu iz 17. poglavlja Jevanđelja po Jovanu svojom molitvom.  Shvatite istinitost izjave:

Ništa nije izgubljeno u čitavoj mojoj svetoj planini. Jeino što gubite je vjera u gubitak ili sin propasti.   (Po Jovanu 17:19) Ne morate mijenjati nikoga osim Sebe.

. Nesposobni ste a viite išta neljupko kaa unutar sopstvenog uma uspostavite činjenicu a ste Vi ljupki.

Čujte ove riječi:

 (Po Jovanu 15:16)

.   Sada bih utrošio malo vremena

pojašnjavajudi što je više mogude šta ja lično raim kaa se molim, šta ja raim

kaa želim a unesem promjene u svoj svijet. Vijedete a je interesantno, i vijedete a funkcioniše. Niko ovje mi ne može redi a nije u stanju a učini isto. Toliko je jednostavno, da svi mogu da urade isto.

Ova tehnika nije teška za upražnjavanje, ali morate osjedati želju za time. Ne možemo joj pristupiti sa stavom: “Što a ne, isprobadu je…“ Morate željeti i htjeti ovo a uraite, jer je želja pokretač akcije. . Dakle, šta je to što želim? Moram efinisati svoj cilj. Na primjer, pretpostavimo a saa želim a buem negje rugje. Baš ovoga trena, zaista želim biti negje rugje. Ne moram izidi kroz vrata, ne moram sjesti, ne moram učiniti ništa osim stajati baš tu gje jesam zatvorenih očiju i pretpostaviti a zaista stojim tamo gje želim a buem.   Da sam sada negdje drugdje, ne bih mogao vidjeti

svijet kao što ga viim sa ove tačke. . Dakle, stojim baš ovje, zatvorim oči i zamislim a gleam ono što bih viio a sam tamo gje želim biti. Os tajem u tom stanju sve ok ga ne osjetim kao stvarno. Ne mogu otadi ziove ove prostorije oave, ali kaa zatvorite oči i umirite se, možete zamisliti i osjetiti kako ih oirujete. Možete stajati tu gje jeste i zamisliti a polažete ruku na onaj zi. D a biste okazali a zaista jeste položili ruku na njega, pređite rukom ka gore i osjetite teksturu rveta. Možete zamisliti a to činite ne ustajudi sa stolice. Možete to učiniti, i zaista dete ga osjetiti ako se ovoljno umirite i pokrenete svoja čula. Stojim tu gje jesam i opuštam svijetu koji želim a viim i u kom želim fizički da se obretem, da se pojavi preda mnom, kao da sam tamo sada. Drugim riječima, onosim “negdjedrugdje“ ovje, pretpostavljajudi a sam ved tamo. Da li je to jasno? Dopuštam mu da se pojavi, ne tjeram ga da se pojavi. Prosto

zamislim a sam tamo i ona opustim a se to ogoi. Ako želim nečije prisustvo, zamišljam a je ovje i oirujem tu osobu. Svua kroz Bibliju nailazim na ovakve sugestije: “Spustio je ruku svoju na njega. Dotakao ga je.“ Ako želite nekoga a utješite, koja je automatska reakcija? Da položite svoju ruku na tu osobu, tome ne možete ooljeti. Srijedete prijatelja, i ruka se automatski ispruža — ili da se rukujete, ili da je spustite na njegovo rame. Pretpostavimo da se sada sretnete sa prijateljem kog niste vijeli čitavu goinu, a to je prijatelj koji Vam je  jako rag. Šta biste uraili? Zagrlili biste ga, zar ne? Ili biste položili svoju ruku na njega. U svojoj imaginaciji ga približite ovoljno a možete spu stiti ruku na njega i osjetiti a je potpuno stvaran. Ograničite čin samo na to. Zapanjide Vas ono što de se esiti. O tog trenutka, stvari su u pokretu. Tako to funkcioniše. Svakoga ana ja sebe oveem u remljivo stanje; to je vrlo prosta stvar. Ali navika je čuna stvar u ljuskom svijetu. Nije zakon, ali navika djeluje kao da je najprinudniji zakon na svijetu. Mo smo robovi navike. Ako odvojite oređeni perio svakoga ana tokom koga dete se ovesti u remljivo

stanje, recimo u tri sata popone, znate li a dete se svakoga ana u tom

trenutku osjetiti pospano? Isprobajte ovo tokom jedne nedjelje i provjerite da li sam u pravu.

. Ako znate kaa dete tokom ana biti sloboni, možete taj perio ovojiti. Ne peporučujem a ovo raite olako, jer dete biti  jako, jako pospani, a moža to ne želite. Imam još jean način na koji se molim. U ovom slučaju uvijek sjenem i pronađem najuobniju fotelju koju čovjek može zamisliti, ili legnem na leđa, na nečemu ravnom, i potpuno se opustim. Neka Vam bue uobno. Ne smijete biti ni u kakvom položaju koji nije ugoan Vašem tijelu. faza.

. To je prva . .

. Jedna jednostavna mala stvar, poput rukovanja, zagrljaja,

primanja pisma, pisanja čeka, ili bilo šta rugo što bi impliciralo ispunjenje Vaše želje.

.

. Ne zavaljujete se i

posmatrate sebe kako učestvujete u ogađaju. Izveite taj čin. Imobilisanoga tijela zamislite a vede Vi izlazi iz Vašeg tijela i a zaista izvoite zamišljeni čin. Ako ste planirali da hodate, zamislite da hodate. Ako dete se peti stepenicama, osjetite a se penjete osjetite

stepenicama. Nemojte zamišljati sebe kako to raite, osjetite a se zaista penjete.

. Ali, neka Vaše fizičko tijelo ostane nepokretno i zamislite a se Vaša veda ruka, koja je Vaša zamišljena ruka, rukuje s njegovom. Sve što trebate a uraite je a zamislite kako izvoite taj čin. Izmješteni ste u vremenu i to što raite, što izglea kao kontrolisano sanjarenje, je stvarni čin u vedoj imenziji Vašeg postojanja. Zaista se susredete sa nekim ogađajem četvoroimenzionalno prije nego što ga iskusite ovje u troimenzionalnom prostoru, i ne morate ni prstom madi a se on realizuje. Tredi način na koji se molim je a prosto osjedam zahvalnost. Ako

nešto želim, za sebe ili za nekog rugog, imobilišem fizičko tijelo, zatim se doveem u stanje slično snu i u tom stanju se samo osjedam sredno, zahvalno, što implicira osvarenje onoga što želim. . Ništa ne činim da bi se ovo ostvarilo, pošto je ved stvarno. Vi možete koristiti sve ove tehnike i prilagoiti ih svom temperamentu. Ali moram naglasiti neophonost ulaska u stanje slično snu, u kom postajete usresređeni bez  napora. .

. To je sve što trebate uraiti. Ali ljui imaju naviku umanjivanja važnosti jenostavnih stvari. Mi smo robovi navike i sporo učimo a obacimo ranije koncepte, ved ono po čemu smo rani je življeli i alje na neki način utiče na naše ponašanje. Evo priče iz Biblije koja ilustruje šta želim a kažem. Rečeno nam je a je Isus rekao svojim učenicima a ou na raskršde i a de tamo nadi magare, mlao magare koje čovjek još nije  jahao. Da mu doveu magare i ako bi ih neko pitao: “Što ovoite ovo magare?“, a mu kažu: “Treba Gospou“. Oni su otišli o raskrsnice i pronašli magare, baš kao što im je bilo rečeno. Doveli su još nejahano magare Isusu i on je na njemu trijumfalno ujahao u Jerusalim. Priča nema nikakve veze sa čovjekom koji jaše magarence. originalu: “mood“ , prim. prev.)

(u . .

. Disciplinujte svoju um kako

biste mogli ostati vjerni plemenitom raspoloženju i ujahati na njemu u Jerusalim, koji je ispunjenje, ili gra mira. Ova priča prethoi priči o Pashi.

(u originalu: “Wemustkeepahighmoodifwe wouldwalkwiththehighest“ , prim. prev). . Ako hodam kao da je tako, ali ipak s

vremena na vrijeme provjerim a li zaista jeste, ispaam iz raspoloženja, ili padam sa magareta. Kaa bih suspenovao rezonovanje, kao što je Petar učinio, mogao bih hoati po voi. Petar počinje a hoa po voi, ali se ona okrede svom razumu i počinje a tone. Glas kaže: “Gleaj gore, Petre“. Petar poglea gore, ponovo se uziže i nastavlja a hoa po vodi. Umjesto da gledate ka dolje, a provjerite a li de to nešto zaista postati činjenica, Vi prosto znajte a je to ved tako, zaržite to stanje uma i ujahadete u Jerusalim na neukrodenom

magaretu. Svi mi moramo naučiti a jašemo tu životinju pravo o Jerusalima, bez ičije pomodi. Ne treba Vam niko a Vam pomaže. Čuno je to što, ako oržimo čvrstu volju i obro raspoloženje i ne panemo, rugi ublažavaju uarce. Prostiru palmino lišde prea me, kako bi mi olakšali putovanje. Ne moram brinuti. Potresi de biti ublaženi kako se buem približavao ispunjenju svoje želje. Moja čvrsta volja i obro raspoloženje pobuđuju u rugima ieje i akcije koje naginju ka otjelovljenju mog mentalnog stanja. . Ja odlazim odavde u nedjelju. Ostanite vjerni ovim uputstvima.

. Ako buete tražili izgovor za neuspjeh, pronadi dete ga u zvijezama, u brojevima, šoljici čaja, skoro svua. Izgovora tu nede biti, ali Vi dete ga pronadi kako biste opravali svoj neuspjeh. Uspješni poslovni ljui i žene znaju a ovaj zakon funkcioniše. Nedete to vijeti na sjeeljkama na kojima se ogovara, ved u hrabrim srcima. . On dolazi na sv ijet a bi Oca učinio vidljivim. A njegov Otac postaje vidljiv kroz svie ljupke stvari na ovom svijetu. Sve

što je ljupko i na obrom glasu, na tome jašite, i ne trošite vrijeme na neljupke pojave ovoga svijeta, šta go one bile. Ostanite vjerni znanju je Vaša svjesnost, Vaše JAstvo, Vaša svjesnost a ste svjesni, jeina realnost. To je temelj na kome sve ruge pojave mogu biti objašnjene. Nema rugog objašnjenja. Ja ne znam ni za jednu drugu jasnu koncepciju porijekla svih pojava, osim da je svjesnost sve i

a je sve svjesnost. To za čim tragate je ved u Vama smješteno. Da nije ved u Vama, vječnost ga ne bi mogla stvoriti. Nijeno vremensko razoblje ne bi moglo biti toliko ugo a bi evolucijom stvorilo ono što je ved u Vama stvoreno. Jednostavno mu dopust ite a se ogoi, a ođe u postojanje, pretpostavljajudi a je ved viljivo u Vašem svijetu, i ostajudi vjerni toj pretpostavi. Postade činjenica. Hode.

.  Slavni Paskal je rekao:

Ved imate ono što saa želite, i tragate za time samo zato što ste ga ved pronašli. Pronašli ste ga u formi žel je.

A saa utonimo u tišinu…

Naše večerašnje ruženje je peto i poslenje, makar što se tiče ovog

kursa. Najprije du napraviti kratku rekapitulaciju onoga što smo ved prešli. Zatim, pošto su mnogi tražili a oatno pojasnim Lekciju 3,  adu vam još nekoliko ieja o četvoroimenzionalnom mišljenju. Znam a, kaa čovjek nešto potpuno razumije, on o tome može govoriti, može to objasniti. Protekle zime na Barbaosu ribar, čiji fon riječi ne bi prešao hiljau, ispričao mi je u pet minuta više o ponašanju elfina nego što bi mi Šekspir, sa svojim ogromnim fonom riječi, ikaa mogao objasniti kaa ne bi pozavao navike elfina. Taj ribar mi je objasnio da delfini vole da se igraju sa drvetom koje pluta i, da biste ih uhvatili,

 jenostavno ubacite rvo u vou i mamite elfina kao što biste mamili ijete, jer oni vole a se pretvaraju kako izlaze iz voe. Kao što sam rekao, fon riječi ovog čovjeka je bio jako siromašan, ali on je poznavao ribu i poznavao je more. Pošto  je poznavao elfine, mogao mi je ispričati sve o njihovim navikama i o načinu na koji se mogu uhvatiti.

Ako bih saa o Vas tražio a efinišete molitvu, i rekao Vam: “Kako biste, molitvom, pokrenuli ostvarenje cilja, bilo kog cilja?“ Ako mi možete ogovoriti, ona znate; ali ako ne možete, ona ne znate. Kaa imate jasnu sliku u svom umu, Vede Vi de inspirisati riječi potrebne za oblačenje ieje i njeno lijepo izražavanje, i izrazidete tu ieju mnogo bolje o nekoga ko ima bezgraničan fon riječi, ali je ne razumije tako jasno kao Vi. Ako ste pažljivo slušali prethona četiri ana, znate a se Biblija uopšte ne onosi na neke ljue koji su ikaa življeli niti na bilo koji ogađaj ikaa oigran na zemlji. Autori Biblije nisu pisali istoriju, pisali su veliku dramu uma, koju su ogrnuli u odijelo istorije i

prilagoili ograničenom kapacitetu nekritičkih masa koje mnogo ne razmišljaju. Znate a je svaka priča iz Biblije Vaša priča, a, kaa pisci u istu priču ubace esetine likova, u stvari pokušavaju a Vam prikažu različite umne stavove koje možete zauzimati. Shvatili ste to, jer sam izabrao esetak ili moža više priča i interpretirao ih za Vas. Na primjer, mnogi se pitaju kako je Isus, čovjek koji je imao najviše ljubavi i milosti u sebi, ako je bio čovjek, mogao redi majci ono što  joj je, suedi po rugom poglavlju Jevanđelja po Jovanu, navono rekao. Piše a  je Isus rekao svojoj majci:

 (Po Jovanu 2:4) Vi i ja,

koji se još uvijek nismo poistovjetili sa iealom kom služimo, ne bismo takvo što rekli svojoj majci. A ipak, evo samog oličenja ljubavi koji govori svojoj majci:

Stekli smo naviku a okaze naših čula prihvatamo kao konačn e. Gostima treba oliti vina, a čula mi govore a vina više nema i ja du, iz navike, biti u iskušenju a prihvatim tu oskuicu kao konačnu. Kaa se sjetim a je moja

svjesnost jeina realnost i zato obacim okaze mojih čula i formiram svijest a vina ima ovoljno, na neki način sam prekorio moju majku ili svjesnost koja je nagovijestila neostatak; i usvajanjem svijesti a imam ono što želim a ponuim gostima, vino nastaje na način koji nama nije poznat. Upravo sam pročitao poruku o ragog prijatelja koji je večeras u publici. Prošle nejelje trebao je a se pojavi u crkvi na vjenčanju; sat mu je govorio a kasni, sve mu je govorilo a kasni. Stajao je na uglu, čekajudi prevoz. Nije ga bilo na viiku. Zamišljao je a je, umjesto na trotoaru, u crkvi. U tom trenutku ispred njega se zaustavio automobil. Moj prijatelj je izložio vozaču svoju nevolju i ovaj mu je rekao: “Ne iem u tom pravcu, ali ovešdu Vas o crkve.“ Moj prijatelj je ušao u kola i stigao u crkvu na vrijeme. To je pravilna primjena zakona, neprihvatanje sugestije kašnjenja. . U ovom

slučaju, ja sebi govorim: “Šta imam ja s tobom, ženo?“ Šta ja imam sa okazima mojih čula? Donesite mi sve sue i napunite ih. Drugim riječima, pretpostavljam da imam vino koje želim. Ona moje Više Ja inspiriše u svima misli i akcije koje pomažu otjelovljenje moje pretpostavke. Nije to bio čovjek koji je rekao majci: Nikaa više nedu slušati takav glas, jer ako ga buem slušao, bidu oplođen tom sugestijom i onijedu plo neostatka. Saa demo se okrenuti sleedoj priči, iz Jevanđelja po Marku, u kojoj je Isus glaan. “I vijevši iz aleka smokvu koja je imala lišde, ođe — ne bi li što našao na njoj; a ka ođe o nje ne nađe ništa osim lišda, jer ne bješe vrijeme smokava. Taa prozbori i reče joj: ne jeo niko više roa o tebe o vijeka. A njegovi učenici slušahu.“ (Po Marku 11:13,14) “A ujutru, prolazedi, viješe onu smokvu kako se osušila iz korijena.“ (Po Marku 11:20) Koje rvo uništavam? Nije to rvo o spolja. To je moja svjesnost. “Ja sam pravi čokot.“ (Po Jovanu 15:1)

Ali ja ne mogu toliko čekati. Dajem sebi ovu modnu sugestiju a nikaa više, ni na trenutak, nedu tješiti sebe a su za realizaciju moje želje potrebna četiri mjeseca. . Nije to bio čovjek koji je uništio nekakvo rvo. Sve iz Biblije se nalazi u ljuskom umu; rvo, gra, ljui, sve… . Sve su one personifikacije

uma, a ne stvari ovoga svijeta. Svjesnost je jena i jeina stvarnost. Ne možemo se okrenuti nikome rugom nakon što otkrijemo a je naša svjesnost Bog. Jer Bog je izvor sv ega i ne postoji ništa osim Boga. Ne možete redi a đavo čini neke stvari, a Bog neke ruge. Čujte ove riječi: “

  (Isaija 45:1- 3) “   (Isaija 45:7)

 (Isaija 45:12,13)

(Isaija 45:5) Pročitajte pažljivo ove riječ i. Nisu to moje riječi, ved inspirisane riječi čovjeka koji je otkrio a je svjesnost jeina stvarnost. Ako sam povrijeđen, sâm sam se povrijeio. Ako je moj svijet obavijen tamom, Ja sam stvorio tu tamu i sumornost i depresiju. Ako je obavijen

svjetlošdu i raošdu, Ja sam ih stvorio. Ne postoji ništa osim JAstva, koje sve to čini. Ne možete pronadi uzrok izvan sopstvene svjesnosti. Molitve Vam nede biti ništa manje pobožne ako se obratite sopstvenoj svjesnosti za pomod. Vjerujem a niko ne osjeda tokom molitve vedu raost, uboko poštovanje puno ljubavi i obožavanje o mene kaa osjetim zahvalnost, ok zauzimam osjedanje a mi je želja ispunjena, znajudi u isto vrijeme da sam se obratio sebi. . Dok se molite, vjerujte da ste

primili, i bide Vam. U Bibliji je napisano ovako:

 (Po Marku 11:24-26) To je ono što moramo raiti kaa se molimo.

. . Promijenio sam sopstvenu koncepciju o njemu. Imao

sam nešto protiv te osobe, i oprostio sam joj. . Mogu Vam do kraja vremena govoriti:

“Opraštam ti“. Ali ako se sjetim toga što Vam zamjeram svaki put kaa Vas viim ili pomislim na Vas, uopšte Vam nisam oprostio. Oprostiti znači u potpunosti zaboraviti. Otišli ste ko ljekara i on Vam aje nešto za Vašu bolest. Pokušava a  je uzme o Vas, zato Vam aje nešto umjesto nje. . Uslišena molitva implicira a je nešto urađeno kao posleica molitve, što inače ne bi bilo urađeno. Stoga, ja sam pokretač akcije, upravljački um i onaj koji uslišava molitvu. Svako ko se uspješno moli okrede se ka unutra i prisvaja stanje koje želi. Ne morate nudit i žrtve. Ne ozvolite a Vam iko kaže a se morate mučiti i patiti. Ne morate se boriti za ostvarenje svoje želje. Pročitajte šta se kaže u Bibliji:

 (Isaija 1:11-

14) “Pjevadete kao nodu uoči praznika, i veselidete se o srca kao onaj koji ie sa sviralom na goru Gosponju, k stijeni Izrailjevoj.“ ( Isaija 30:29) (Isaija 42:10) “Pjevajte, nebesa, jer Gospo učini, povikujte, nizine zemaljske, popjevajte, gore, šume i sva rva u njima, jer izbavi Gospo Jakova i proslavi se u Izrailju.“ (Isaija 44:23) “Tako oni koje iskupi Gospo neka se vrate i ođu u Sion pjevajudi, i veselje vječno neka bue na glavom njihovom; raost i veselje neka zaobiju, a žalost i uzisanje neka bježi.“ (Isaija 51:11) .   Usvojite

osjedanje ispunjene želje i onijeli ste jeini prihvatljivi ar.

Priđite mi pjevajudi, hvaledi i zahvaljujudi, jer to su stanja uma koja impliciraju prihvatanje željenog stanja. Ubacite se u ogovarajude raspoloženje i Vaša svjesnost de ga otjeloviti. Ako me pitate: “Šta po time porazumijevate?“, rekao bih: Pokušao bih a ovo oržim bez napora, to jest, živio bih i jelao kao a je ved činjenica, znajudi a de, kako buem koračao sa ovim čvrstim stavom, moja pretpostavka postati činjenica. Vrijeme mi ne ozvoljava a se alje upuštam u iskusiju o tome a Biblija nije istorija. Ali, ako ste pažljivo slušali ono što sam govorio prethonih večeri, vjerujem a Vam nije potrebno više okaza a Biblija nije istorija. Primijenite ovo što ste čuli i ostvaridete svoje že lje.  (Po Jovanu 14:29) Mnogi

ljui, uključujudi i mene, su vijeli neke ogađaje prije nego što su se zbili; to  jest, prije nego što su se zbili u ovom svijetu o tri imenzije. Buudi a čovjek može previjeti neki ogađaj prije nego se on oigra u troimenzionalnom prostoru, znači a se život na Zemlji ovija po planu; a ovaj plan mora postojati negje rugje u rugoj imenziji i sporo se krede kroz naš prostor. Ako se ogađaji koje smo posmatrali nisu oigravali na ovome svijetu, ona, logično gleano, mora biti a se sve ešavalo izvan ovoga svijeta. A što go se može vidjeti tamo prije nego se dogodi ovdje mora biti “preoređeno“ iz perspektive bunog čovjeka u troimenzionalnom svijetu. Ipak, Dakle, moj cilj oržavanja ovog kursa je a ukažem na urođene mogudnosti u čovjeku, a pokažem a čovjek može promijeniti svoju buudnost;

ali, nakon te promjene, formira se novi eterminisani niz ogađanja, počevši o trenutka uplitanja — buudnost koja de biti u sklau sa izmjenom. . Mi u svakom trenutku

naših života možemo izabrati koju demo o nekoliko buudnosti imati. Možemo ih iferencirati kao uobičajenu svjesnost, u bunom stanju, kojojm vlaaju naša čula i kontrolisanu imaginaciju, kojom vlaa želja. Prepoznajemo ova va različita centra mišljanja u rečenici:   (1.

Korindanima 2:14) .

. Navika a viimo samo ono što nam čula ozvoljavaju čini nas potpuno slijepima za ono što bismo inače vijeli. Da bismo gajili sposobnost viđenja neviljivog, trebali bismo često namjerno osloboiti um okaza koja mu prinose naša čula i usmjeriti pažnju na neko neviljivo stanje, osjedati i opažati ga psihički, sve ok ne poprimi jasnodu stvarnosti. Revnosna, koncentrisana misao usmjerena u oređenom pravcu, isključuje ruge opažaje i čini a nestanu. Sve što trebamo uraiti a bismo vijeli željeno stanje, je a se na njega koncentrišemo. Navika povlačenja pažnje iz carstva čula i koncentrisanje na neviljivo razvija naš uhovni pogle i omogudava nam a proremo izna svijeta čula i viimo ono što je neviljivo. “Jer šta se na Njemu ne može vijeti, o postanja svijeta moglo se poznati i vijeti.“ (Rimljanima 1:20) Vi j e potpuno nezavisan o prironih sposobnosti. Otvorite ga i požurite s tim! Malo prakse de nas uvjeriti a možemo, posrestvom kontrolisane imaginacije, preoblikovati našu buudnost u sklau sa našom željom. Želja je glavni pokretač akcije. Ne bismo mogli ni prstom madi a nemamo želju a ga maknemo. Bez obzira šta raili, pratimo želju koja u tom trenutku ominira našim umom. Kaa razbijemo naviku, naša želja aje razbijemo je jača o želje a je nastavimo. Želje koje nas primoravaju na akciju su one koje nam rže pažnju. . . .

.

Ključ za napreak u životu i ispunjenje snova leži u spremnosti a se pokorimo tom glasu. Nepokolebljivo poslušati taj glas znači pretpostaviti a je želja ved ispunjena. Željeti neko stanje, znači imati ga. Kao što je Paskal rekao: “Nikaa me ne biste tražili a me ved niste pronašli.“ Čovjek, tako što de usvojiti osjedanje a mu je želja ved ispunjena i ona življeti i jelati u tom uvje renju, mijenja svoju

buudnost u sklau sa atom pretpostavkom. . Čim čovjek usvoji osjedanje a mu je želja ispunjena, njegovo četvoroimenzionalno Ja pronalazi način za ostizanje tog stanja, otkriva metode za njegovu realizaciju. Ja ne znam za jasniju efiniciju načina za ostvarivanje naših želja o ove: . Ovo zamišljeno iskustvo krajnjeg stanja, uz prihvatanje, namede srestva. Četvoroimenzionalno Ja iz svog šireg gleišta konstruiše srestva neophona za ostvarivanje prihvadenog krajnjeg stanja. Neisciplinovanom umu je teško a pretpostavi stanje koje mu čula negiraju. Ali evo tehnike kojom lako možete “nazivati neviljive stvari viljivima“, to jest, a oživite nešto prije nego što se ogoi. Ljui imaju naviku omalovažavanja prostih stvari. Ali ova jenostavna formula za mijenjanje buudnosti je otkrivena nakog goina istraživanja i eksperimentisanja. želja . nakon

Trede, imobilišite fizičko tijelo i izazovite stanje slično snu, zamišljajudi a Vam se spava. Lezite na krevet ili se opustite u fotelji. .

slijedi

Na primjer, pretpostavimo a želite unapređenje na poslu. Prirodno bi bilo da Vam nakon ispunj enja te želje ljui čestitaju. Nakon što ste izabrali ovaj ogađaj a ga iskusite u imaginaciji, imobilišite fizičko tijelo i uđite u stanje slično snu, remljivo stanje, ali tako a još uvijek možete kontrolisati tok svojih misli, stanje u kom ste usredsr eđeni bez napora. Zatim vizualizirajte prijatelja kako stoji pred Vama. Stavite svoju imaginarnu ruku u

njegovu. Osjetite kako je čvrsta i stvarna i poveite zamišljeni razgovor sa njim koji je u sklau sa ogađajem. Ne zamišljate sebe na istanci u vremen u i prostoru, kako Vam čestitaju na obroj sredi. Umjesto toga, učinite a “negje rugje“ bue i buudnost . Buudi ogađaj jeste stvarnost saa u imenzionalno vedem svijetu i, čuno je to, u imenzionalno vedem svijetu  je ekvivalent našem u običnom troimenzionalnom prostoru svakonevnog života. Razlika između osjedanja a jelate, ovje i saa, i zamišljanja sebe u akciji, kao a ste na filmu, znači razliku između uspjeha i neuspjeha. Shvatidete o čemu govorim ako saa zamislite a   se penjete merevinama. Dakle, zatvorenih očiju, zamislite a su merevine tu pre vama i kako se zaista penjete njima. Želja, fizička nepokretnost na ivici sna i zamišljeni čin u kom Vi imate glavnu ulogu, i , nisu samo bitni faktori

za mijenjanje buudnosti, ved i neophoni uslovi pri svjesnom projektovanju

uhovnog Sebe. Kaa je fizičko tijelo imobilisano i mi postanemo preplavljeni iejom a nešto uraimo —  ako zamislimo da to radimo ovdje i sada i oržavamo ovijanje tog ogađaja uz osjedanja, sve ok ne utonemo u san — vrlo vjerovatno demo se probuiti izvan fizičkog tijela i shvatiti a smo u imenzionalno vedem svijetu sa imenzionalno širim fokusom i a zaista raimo ono što smo željeli i zamišljali a raimo uživo. Ali, probuili   se mi tamo ili ne, zaista izvoimo akciju u četvoroimenzionalnom svojetu u i buudnosti demo ga ponovo oživljeti ovje, u troimenzionalnom svijetu.

. U suprotnom, pažnja de olutati tragom asocijacija i mnoštvo povezanih slika de nam iskrsnuti pre pažnju i u par sekuni de nas odvesti hiljadama kilo metara aleko o našeg cilja u omenu prostora i godinama daleko u domenu vremena.

.

. Pospano stanje omogudava promjenu, jer olakšava oržavanje pažnje bez napora, ali ne smijemo otidi prealeko, u stanje sna, u kom više ne bismo bili u mogudnosti a kontrolišemo kretanje pažnje, ved umjereni stepen pospanosti u kom još uvijek možemo upravljati sopstvenim mislima.

.

. Međutim, ako želimo a se svjesno projektujemo u dimenzionalno vedi svijet, moramo oržavati u svijesti atu akciju sve ok ne utonemo u san. Iskusimo u imaginaciji, uz svu jasnodu stvarnosti, ono što bismo iskusili uživo kaa bismo ostvarili svoj cilj i vremenom demo iskusiti uživo ono što smo oživljeli u imaginaciji. Hranite um premisama — to jest, tvrnjama za koje dete pretpostaviti a su istinite, jer pretpostavke, iako netačne, ako u njima istrajemo sve ok ne poprime osjedaj realnosti, de postati činjenice. Za pretpostavku, sva srestva koja pomažu njenu realizaciju su dobra. Ona utiče na ponašanje svih i svega, inspirisanjem kretanja, akcija i riječi koje teže njenoj realizaciji. Da bismo razumjeli kako čovjek oblikuje svoju buudnost u skladu sa svojom pretpostavkom — prosto tako što de u imaginaciji iskusiti  ono što bi iskusio u stvarnosti kaa bi ostvario svoj cilj — moramo znati šta mislimo kaa kažemo imenzionalno viši svijet, jer tamo olazimo a bismo izmijenili svoju buudnost. Viđenje nekog ogađaja prije nego što se i ogoio implicira a

 je taj događaj unaprije oređen, gleano iz perspektive čovjeka u trodimenzionalnom svijetu. Stoga, da bismo promijenili uslove ovdje, u trima dimenzijama prostora,

prvo ih moramo promijeniti u četverama imenzijama prostora. Čovjek ne zna tačno šta se porazumijeva po imenzionalno višim svijetom, i ne sumnjam a bi obacio postojanje imenzionalno vedeg Sebe. Prilično obro je upoznat sa trima imenzijama užine, širine i visine i čini mu se a, ako bi postojala četvrta dimenzija, da bi mu ona morala biti isto t ako očiglena, kao užina, širina i visina. Dimenzija nije linija. To je bilo koji način na koji nešto može biti mjereno, koji je potpuno rugačiji o svih rugih načina. Dakle, a bismo izmjerili neko tijelo četvoroimenzionalno, jenostavno demo ga izmje riti u bilo kom pravcu osim po užini, širini i visini. Saa, postoji li neki rugi način mjerenja objekta osim po užini, širini i visini? Vrijeme mjeri moj život bez upotrebe užine, širine i visine. Ne postoji takvo što kao trenutan objekat. Nastajanje i nestajanje bilo kog objekta su mjerljivi. On postoji neki oređeni perio vremena. Možemo mjeriti taj vremenski perio bez korišdenja užine, širine i visine. . Što neki objekat ima više imen zija, to značajniji i stvarniji postaje. Prava (linija), koja skroz leži u jenoj imenziji, stiče oblik, masu i supstancu dodavanjem dimenzija. Koju novu osobinu bi joj dodalo

vrijeme, četvrta imenzija, koja bi je učinila mnogo superiornijom u onosu na tijela, kao što su to tijela za ravni a ravni za prave? Vrijeme je onaj meijum u kome se oigravaju promjene onoga što čini naše iskustvo, jer svaka promjena zahtijeva oređeno vrijeme. (U originalu: “Time is a medium for changes in experience, for all changes take time.“   Prim. prev.) Nova osobina je

promjenljivost. Primijetimo a, ako poprečno presiječemo tijelo, poprečni presjek de biti ravan; presjecanjem ravni obijamo pravu, a presjecanjem prave obijamo tačku. Ovo znači a tačka nije ništa rugo nego  presjek prave; koja je, sa ruge strane, samo poprečni presjek ravni; koja je, zauzvrat, ništa više nego poprečni presjek tijela — koje je, ako se buemo voili logičkim zaključkom, ništa više nego poprečni presjek nekog četvoroimenzionalnog objekta. Ne možemo izbjedi zaključak a su svi troimenzionalni objekti samo poprečni presjeci četvoroimenzionalnih tijela. Što znači: kaa Vas sretnem, ja srijedem poprečni presjek četvoroimenzionalnog Vas — četvoroimenzionalnog Vas koji je nevidljiv. Da bih vidio četvoroimenzionalnog Vas, moram vijeti svaki poprečni presjek ili trenutak Vašeg života, o rođenja o smrti, i vijeti ih tako a svi postoje u jenom trenutku. Moj fokus morao bi obuhvatiti čitav niz senzornih poticaja koje ste iskusili na zemlji, uz dodatak onih koje biste tek mogli iskusiti.

Morao bih ih vijeti, ne u onom reosleu u kom ste ih Vi oživljavali, ved kao cjelinu u saašnjem trenutku. .

Saa, ako je sve ovo jasno utisnuto u naše umove, šta to sve znači nama ovje u

troimenzionalnom svijetu? Znači a, ukoliko se možemo kretati po vremenskim osama, možemo vijeti buudnost i mijenjati je onako kako želimo On je apstrakcija funamentalnijeg i imenzionalno vedeg svijeta — funamentalnijeg svijeta koji je apstrahovan iz još funamentalnijeg i imenzionalno vedeg svijeta — i tako o beskonačnosti. Jer, Apsolutno je neokučivo bilo kojim načinom ili analizom, bez obzira koliko imenzija oavali svijetu. Čovjek može okazati postojanje imenzionalno vedeg svijeta tako što de usmjeriti pažnju na neko neviljivo stanje i zamišljati a ga vii i osjeda. Ako ostane skoncentrisan u tom stanju, njegovo trenutno okruženje de izblijeiti, i on de se probuiti u imenzionalno vedem svijetu gje de premet njegove kontemplacije biti viljiv kao čvsta i objektivna stvarnost. Intuitivno osjedam a, ako bi apstrahovao svoje misli iz tog imenzionalno vedeg svijeta i povukao se još dublje u svoj um, da bi ponovo izazvao eksternalizaciju (eng. “externalization“ , prim. prev.) vremena. Otkrio bi a, svaki put kaa se povuče u svoj um i izazove

eksternalizaciju vremena, prostor postaje imenzionalno vedi. I zbog toga bi zaključio a su i vrijeme i prostor serijski uređeni i a rama života nije ništa drugo do uspinjanje uz n-dimenzionalni vremenski blok. (U originalu: “And he would therefore conclude that both time and space are serial, and that the drama of life is but the climbing of a multitudinous dimensional time block.“ 

Prim. prev.) Naučnici de jenoga ana objasniti zašto postoji Serijalizovani Univerzum. Ali u praksi, mnogo je va žnije kako koristimo ovaj Serijalizovani Univerzum a bismo promijenili buudnost.

Rekao sam a čovjek u svakom trenutku vremena može izabrati koju de o nekoliko različitih buudnosti imati. Ali, postavlja se pitanje: “Kako je to mogude, kaa su iskustva čovjeka, bunog u troimenzionalnom svijetu, preoređena?“ — kako implicira viđenje nekog ogađaja prije nego se on oigrao. Ova mogudnost mijenjanja buudnosti de biti shvadena ako uporeimo životna iskustva sa ovom oštampanom stranicom. Čovjek oživljava iskustva na zemlji pojeinačno i sukcesivno, na isti način na koji saa oživljavate riječi sa ove stranice. Zamislite a svaka riječ sa ove stranice prestavlja jean senzorni poticaj. Da biste shvatili kontekst, razumjeli šta želim redi, usmjeravate pogle na prvu riječ u gornjem lijevom ugl u i potom ga pomjerate kroz stranicu s lijeva na esno, puštajudi a paa na riječi pojeinačno i sukcesivno. Dok vaše oči stignu o poslenje riječi na ovoj stranici, shvatili ste moju poruku. Ali pretpostavimo a ste, gleajudi u stranicu na kojoj su oštampane iste ove riječi, olučili a ih prerasporeite. Mogli biste, njihovim razmještanjem, ispričati potpuno rugačiju priču, u stvari, mogli biste ispričati mnogo različitih priča. San nije ništa rugo nego nekontrolisano četvoroimenzionalno razmišljanj e, ili preraspoređivanje proteklih i buudih senzornih oživljaja. Čovjek rijetko sanja

ogađaje u reosleu u kom ih oživljava u bunom stanju. Obično sanja va ili više vremenski razvojenih ogađaja tako a su u snu sjeinjeni u jeinstveni senzorni poticaj; ili toliko preurei taj svoj jean senzorni oživljaj, a nije u stanju a ogađaje iz njega prepozna kaa naiđe na njih u bunom stanju. Na primjer, ja sam sanjao a sam isporučio nekakvu pošiljku u restoran u zgrai u kojoj stanujem. Hostesa mi je rekla: “Ne možete to ostaviti tu”, nakon čega mi je liftboj dao nekoliko pisama i dok sam mu ja zahvaljivao na tome, on je zauzvrat

zahvalio meni. U tom trenutku, pojavio se liftboj iz nodne smjene i mahnuo mi u znak pozdrava. Narednog dana, dok sam izlazio iz stana, pokupio sam nekoliko

pisama koja su bila ubačena ispo vrata. Dok sam silazio ao sam liftboju iz nevne smjene napojnicu i zahvalio mu što voi računa o mojoj pošti, nakon čega je on meni zahvalio na napojnici. Pri povratku kudi načuo sam kak o portir govori nekom isporučiocu “Ne možete to ostaviti tu“. Dok sam čekao lift a bih se popeo do stana, privuklo me je neko poznato lice u restoranu i kada sam

pogleao u tom pravcu, hostesa me je uz osmjeh pozravila. Te večeri sam otpratio svoje goste o lifta i ok sam se opraštao o njih, liftboj iz nodne smjene mi je mahnuo za laku nod. Prostim preraspoređivanjem pojeinačnih senzornih poticaja koje sam po unaprije preoređenom planu morao a oživim, i spajanjem va ili više njih u jean senzorni   poticaj, stvorio sam san koji se u velikoj mjeri razlikovao od mog iskustva na javi.

Možemo, u kontrolisanom bunom snu, svjesno konstruisati ogađaj koji želimo a iskusimo u trodimenzionalnom svijetu. Senzorni poticaji koje koristimo pri konstruisanju

našeg bunog sna su saašnja stvarnost izmještena u vremenu u četvoroimenzionalnom svijetu. Sve što raimo prilikom konstruisanja bunog sna je biranje, između beskonačnog niza senzornih poticaja, onih koj i, kada su valjano uklopljeni, impliciraju a smo realizovali našu želju.

. . Prilikom primjene ove tehnike za

mijenjanje buudnosti važno je zapamtiti a jeina stvar koja okupira um tokom budnog sna mora bit i taj buni san, unaprije izabrana akcija i prateda osjedanja koji impliciraju ispunjenje naše želje. Kako de taj buni san postati stvarnost nije naša briga. Naše prihvatanje bunog sna kao realnosti namede srestva za njegovo ostvarenje.

Dopustite mi a ponovo opišem osnove molitve, koja nije ništa rugo o budni san:

Ali mogu, poput revnog učitelja, redi:  (Filipljanima 3: 13, 14) Opet, želim a Vas posjetim a ogovornost

za realizaciju u ovome svijetu onoga što ste ved učinili stvarnim nije na Vama. Nemojte brinuti o “kako”, pretpostavili ste a je sve ved završeno, a pretpostavka ima sopstveni način na koji de se ostvari ti. Sva odgovornost za to je sklonjena o Vas. Postoji rečenica u 2. Mojsijevoj knjizi koja se onosi na ovo. Milioni ljui koji su je pročitali ili kojima je pomenuta tokom vijekova su je potpuno pogrešno razumjeli. Rečeno je: (2. Mojsijeva, 23:19) Bezbroj miliona ljui, zbog pogrešnog shvatanja ove rečenice, čak i anas, u prosvijetljenoj 1948. goini, nede a jeu nikakav mliječni proizvo uz jelo o mesa. To se prosto ne rai. Oni misle a je Biblija istorija, i kaa se u njoj kaže: “Nemoj kuvati jagnjeta u mlijeku majke njegove“, oni nede jesti mlijeko i mliječne proizvoe, puter i sir, istovremeno sa  jagnjetinom ili bilo kojim rugim mesom. U stvari, imaju čak i zasebne suove u kojima kuvaju meso. Ali vi dete saa ovo primijeniti psihološki.

. . . .