ŠUMARSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU ZAVOD ZA ŠUMARSKE TEHNIKE I TEHNOLOGIJE
ŠUMSKI PROIZVODI (2+1+2)
PREDAVANJA I VJEŽBE INTERNA SKRIPTA Izv. prof . dr. sc. Željko Zečić Dr. sc. Dinko Vusić
ZAGREB, 2013.
0
1. PODJELA ŠUMSKIH PROIZVODA Jedna od više funkcija šume je i proizvodna funkcija koja obuhvaća korištenje šumskih proizvoda. Šumski proizvodi su sva obnovljiva i neonovljiva dobra šume koje je čovjek koristio od svoga postanka do danas (prema prethodnom Zakonu o šumama. Šumskim proizvodima se smatraju sva obnovljiva dobra šume i šumskog zemljišta (Zakon o šumama, 2005., 2006.) 1.1 Zakoni, uredbe i pravilnici koji reguliraju korištenje šumskih proizvoda 1.1.1 Zakon o šumama – odabrani članci (Urednički pročišćeni tekst, «Narodne
novine», broj 140/05 i 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13) Izvodi iz Zakona koji se odnose na korištenje šume i šumskih proizvoda. (1) U smislu ovoga Zakona, šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari. (2) Šumom se smatraju i: šumski rasadnici i sjemenske plantaže koje su sastavni dio šume, šumska infrastruktura, protupožarni prosjeci te ostala manja otvorena područja unutar šume, šume u zaštićenim područjima prema posebnom propisu, šume od posebnoga ekološkoga, znanstvenoga, povijesnog ili duhovnog interes a, vjetrobrani i zaštitne zone – zaštitni pojasevi drveća površine veće od 10 ari i širine veće od 20 m. (3) Šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskoga drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici i sjemenske plantaže koje nisu sastavni dio šume, vje trobrani i zaštitne zone – zaštitni pojasevi drveća površine manje od 10 ari i širine manje od 20 m, drvoredi i parkovi u naseljenim mjestima.
(4) Šumskim zemljištem, u smislu ovoga Zakona, smatra se zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je radi svojih prirodnih obilježja i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma. (5) U slučaju sumnje ili spora smatra li se neko zemljište obraslo šumskim drvećem šumom, odnosno smatra li se neko zemljište šumskim zemljištem odlučuje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Članak 4.
Šumski proizvodi proizvodi jesu svi proizvodi šuma i šumskoga šumskoga zemljišta, uključujući: a) šumsko drveće i grmlje te sve njihove dijelove, b) biomasu ukupne šumske veget acije,
c) cvjetove, cvjetove, sjeme, sjeme, plodove, plodove, koru drveta, korijenje, korijenje,
d) mahovinu, paprat, travu, trsku, cvijeće, ljekovito, aromatično i jestivo
bilje, druge biljke i njihove dijelove, e) gljive, f) med, smolu,
g) listinac, travnati ili pašnjački prekrivač, 1
h) divljač i ostale životinje koje žive u šumi, te
i) treset i humus. Članak 5.
1.1.1.1 Korištenje šuma, šumskih zemljišta i šumskih proizvoda U šumi se mogu sjeći samo doznačena stabla. Članak 30. (1) Drvo posječeno u šumi i izvan šume te ostali šumski proizvodi mogu se transportirati izvan šume samo ako su propisano obilježeni i ako je za njih izdana propisana popratnica.
(2) Transport iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća: prijevoz, otpremu i pohran u drva i ostalih šumskih proizvoda. (3) Obilježbu drveta posječenog u šumi u vlasništvu Republike Hrvatske ili izvan šume u vlasništvu Republike Hrvatske i ostalih šumskih proizvoda podrijetlom iz šume u vlasništvu Republike Hrvatske te izdavanje popratnic e obavlja Trgovačko društvo. (4)Obilježbu drveta posječenog u šumi ili izvan šume šumoposjednika i ostalih šumskih proizvoda podrijetlom iz tih šuma te izdavanje popratnice obavlja Šumarska savjetodavna služba. (5) Uvjete i način doznake stabala, obilježbe drveta i ostalih šumskih proizvoda, njihova prijevoza, otpreme i pohrane, kao i vrijeme sječe i šumski red propisuje ministar. Članak 31. Zabranjeno je, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno: – pustošenje šuma, sječa stabala ili njihovo oštećivanje ,
– čista sječa šume, ako nije predviđena šumskogospodarskim šumskogospodarskim planovima, – krčenje šume, – odsijecanje grana, dijelova grana ili kresanje lisnika, ako to nije predviđeno šumskogospodarskim šumskogospodarskim planovima, – pašarenje, brst i žirenje, – skupljanje i odnošenje šušnja, mahovine, šumskih plodova i drugih šumskih proizvoda,
– odnošenje humusa, treseta i listinca, – smolarenje (Članak 32.) Trgovačko društvo utvrđuje vrstu šumskih proizvoda, visinu naknade za sakupljanje te uvjete pod kojima ih građani mogu sakupljati, kao i način korištenja šume za odmor i rekreaciju općim aktom (Članak 33.)
1.1.2 Drugi zakoni, uredbe i pravilnici u šumarstvu 1.1.2.1 Zakoni
Zakon o zaštiti prirode (NN 80/2013.) Zakon o zaštiti okoliša (NN 80/2013), Zakon o šumskom reprodukcijskom materijalu («Narodne novine», broj 140/05) Zakon o priznavanju svojti šumskog drveća i grmlja (Urednički pročišćeni tekst, «Narodne novine», broj 113/03 i 33/05), Zakon o klasifikaciji neobrađenog drva («Narodne ( «Narodne novine», broj 180/04), izvan snage od 2008. 2
Zakon o Hrvatskoj komori inženjera šumarstva i drvne tehnologije (»Narodne novine«, broj 22/06) Zakon o lovstvu «Narodne novine», broj 140/05. Zakon o normizaciji «Narodne novine», broj 163/2003., 80/2013. Zakon o zaštiti od požara (NN 58/93) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od požara (NN 33/05) Zakon o zaštiti na radu r adu (NN 59/96), zadnje izmjene i dopune NN 75/09, Zakon o rudarstvu (NN 59/96), Zakon o trgovini (NN 87/08, 068/2013)
1.1.2.2 Uredbe
Uredba o osnivanju šumarske savjetodavne službe («Narodne novine», broj 64/06) Uredba o postupku i mjerilima za osnivanje prava služnosti u šumi ili na šumskom zemljištu u vlasništvu republike hrvatske, u svrhu obavljanja turističke djelatnosti ("Narodne novine", broj 69/07) Uredba o postupku i mjerilima za osnivanje služnosti u šumi ili na šumskom zemljištu
u vlasništvu republike hrvatske radi podizanja višegodišnjih nasada («narodne novine», broj 104/06) Uredba o načinu i kriterijima za davanje u zakup šumskog zemljišta u vlasništv u republike hrvatske (»Narodne novine«, broj 108/06) Uredba o postupku i mjerilima za osnivanje služnosti u šumi ili na šumskom zemljištu u vlasništvu republike hrvatske radi podizanja višegodišnjih nasada (“Narodne novine”, broj 104/06) Uredba o postupku i mjerilima za osnivanje služnosti u šumi ili na šumskom zemljištu u vlasništvu republike hrvatske u svrhu izgradnje vodovoda, kanalizacije, plinovoda, električnih vodova (»Narodne novine«, broj 108/06) Odluka o davanju ovlaštenja ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva za donošenje odluka o izdvajanju šuma i/ili šumskog zemljišta u vlasništvu republike hrvatske iz šumsko -gospodarskog područja republike hrvatske (urednički pročišćeni tekst, "Narodne novine", broj 63/06 i 66/07) 1.1.2.3 Pravilnici
Pravilnik o načinu prikupljanja podataka, mreži točaka, vođenju registra te uvjetima korištenja podataka o oštećenosti šumskih ekosustava(»Narodne novine«, broj 129/06)
Pravilnik o načinu prikupljanja podataka, vođenju registra te uvjetima korištenja podataka o šumskim požarima (»Narodne novine«, broj 126/06) Pravilnik o uvjetima za priznanje objekata za proizvodnju normalnog šumskog sjemena («Narodne novine», broj 13/68) 3
Pravilnik o vrsti šumarskih radova, minimalnim uvjetima za njihovo izvođenje te
radovima koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno ("Narodne novine", broj 66/07)
Pravilnik o načinu izrade šumskogospodarstvenih osnova područja, osnova gospodarenja gospodarskim jedinicama i programa za gospodarenje šumama («Narodne novine», broj 42/85, 21/86, 6/91 i 52/94 ) Pravilnik o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i šumskom redu (urednički pročišćeni tekst: “Narodne novine” broj 116/06 i 74/07,…..25/11 ) Pravilnik o mjerilima za izradu šumsko -odštetnih cjenika («Narodne novine», broj 41/87),
Pravilnik o uređivanju šuma (“Narodne novine”, broj 111/06) Pravilnik o načinu i uvjetima upisa u upisnike iz šumskog sjemenarstva i rasadničarstva («Narodne novine», broj 82/99) Pravilnik o načinu i uvjetima prodaje božićnih drvaca iz vlastite proizvodnje (urednički pročišćeni tekst, «Narodne novine», broj 176/03 , 195/03 i 135/04) Pravilnik o službenoj iskaznici i znački šumarskog inspektora (urednički pročišćeni tekst «Narodne novine», broj 1/06 i 17/07) Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja nacionalne inventure šumskih resursa («Narodne novine», broj 53/06) Pravilnik o sadržaju i načinu polaganja stručnih ispita za ovlaštene inženjere šumarstva i drvne tehnologije (»Narodne novine«, broj 74/07.), Pravilnik o uvjetima i mjerilima za odobrenje opsega nužne doznake stabala u šumama šumoposjednika («Narodne novine», broj 61/06) Pravilnik o postupku za ostvarivanje prava na sredstva iz naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za izvršene radove u šumama šumoposjednika («Narodne novine», broj 66/06) Pravilnik o Upisniku šumoposjednika («Narodne novine», broj 69/06) Pravilnik o čuvanju šuma («Narodne novine», broj 121/06) Pravilnik o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu (urednički pročišćeni tekst, »Narodne novine« broj 131/06 i 74/07) Pravilnik o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma (“Narodne novine”, broj 22/07) Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja nacionalne inventure šumskih resursa (»Narodne novine«, br. 53/06. i 137/08.), Pravilnik o sadržaju i načinu polaganja stručnih ispita za ovlaštene inženjere šumarstva i drvne tehnologije („Narodne novine“, broj 74/07) Popis šumskih svojti i križanaca (»Narodne novine«, broj 129/06) Popis šuma i šumskih zemljišta koja čine šumskogospodarska i šumskokrška područja («Narodne novine», broj 54/83) Nacionalna šumarska politika i strategija («Narodne novine», broj 120/03)
4
Popis šuma i šumskih zemljišta šumskogospodarskog područja (urednički pročišćeni tekst, «Narodne novine», broj 41/90 i 52/90) Popis znanstvenih i znanstveno-nastavnih ustanova odnosno drugih pravnih osoba
ovlaštenih za obvezatni stručni nadzor proizvodnje šumskog sjemena (“Narodne novine”, broj 22/07) Statut hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije (urednički pročišćeni tekst, “Narodne novine”, broj 136/06 i 61/07)
INTERNI PRAVILNICI „Hrvatske šume“ d.o.o Zagreb, Pravilnik o normama (1996., 2001.) Pravilnik o prodaji proizvoda i usluga (2005.)
Pravilnik o zaštiti na radu (2008.) Pravilnik o planiranju (2005.)
Pravilnik o sporednim šumskim proizvodima (1994.) Pravilnik o sakupljanju tartufa (1997.)
Pravilnik o prodaji božićnih drvaca
5
1.2 PODJELA ŠUMSKIH PROIZVODA 1.2.1 Podjela prema vrsti nastanka: 1.2.1.1 Obnovljivi šumski proizvodi, su proizvodi biljnoga i životinjskoga porijekla, koji se tijekom svoga životnoga ciklusa prirodno obnavljaju. Tu spadaju:
drveće, grmlje, prizemno raslinje (jednogodišnje bilje), gljive, divljač i druge životinjske vrste (puževi i dr.).
1.2.1.2 Neobnovljivi šumski proizvodi, su proizvodi šumskoga tla i geološke podloge, koji se trajno odnose
sa šumskih površina. Tu spadaju: kamen, pijesak, šljunak, humus, glina, vapnenac, treset i dr.
1.2.2 Podjela šumskih proizvoda prema vrsti i obujmu prihoda: 1.2.2.1 Glavni (Primarni) šumski proizvodi,
su oni proizvodi od koji se ostvaruje najveća ekonomska vrijednost pri korištenju šume. To su kod nas prije svega proizvodi stabla, od kojeg se izrađuju drvni sortimenti, koji se koriste za daljnju mehaničku preradu ili direktnu uporabu. 1.2.2.2 Sporedni (Sekundarni) šumski proizvodi,
obuhvaćaju sve ostale materijalne i nematerijalne koristi za čovjeka koje daje šuma i šumsko zemljište.
Osnovna obilježja glavnih šumskih proizvoda – drvnih sortimenata - Poprečni profil - krug kod oblog drva, a pravokutni (tesano i cijepano) drvo. - Dimenzije - promjer za oblo drvo i du žina - širina, visina (debljina), dužina za tesano i cijepano drvo - Vrsta drveća - narodno ime, latinski naziv vrste - Kakvoća - širina goda (hrastovina - greške), - Tehnika izrade - način izrade (poprečnim piljenjem, tesanjem, cijepanjem) - Vrijeme izrade- zimska, ljetna sječa, posebni uvjeti - Mjere - jedinice mjere pri isporuci (komad, volumen, masa, prm, nm) - Tolerancija - dopuštena odstupanja od osnovnih obiljež ja - Obilježavanje - način obilježavanja
6
1.3 Nomenklatura drveća koje se koristi u Europi prema HRN EN 13556 2008 (Round and sawn timber – Nomenclature of timbers used in Europe (EN 13556:2003)) Nomenklatura komercijalnog drveća koje se koristi u Europi prikazana je u dvije
tablice. U tablici 1 se navode listače, a u tablici 2 četinjače. U dodatku ove norme (Indeks A, B i C) je primjenjena „Prva Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama (CITES)“ gdje se u tablicama navodi zabrana trgovine određenih vrsta drveća, tiskano masnim slovima i označeno „Zabranjene vrste“. Kada je komercijalno drvo (proizvod) proizveden od jedne vrste u cijelosti ili većim dijelom označava se latinskim nazivom npr. Betula pendula, od dvij e ili tri vrste npr. Betula pendula i B. pubescens, a kada je proizvod od više vrsta ulaz je rod i kratica spp.., npr. Dipterocarpus spp.
Četiri slova koda Prva dva slova odnose na rod, s prepoznatljivom kombinacijom svakog roda.
Početno slovo je uvijek od početnog slova roda i drugo, koliko je to moguće, iako u nekim slučajevima to nije moguće. Treće i četvrto slovo odnose na vrste. Gdje je drvo proizvedeno samo ili uglavnom od jedne vrste. Ukoliko su dvije ili više vrsta u proizvodu komercijalnog drva, koristi se oznaka XX.
Primjeri događaja s Quercus, gdje QCXA, QCXE i QCXR se koriste za Američki bijeli hrast, europski hrast i američki crveni hrast odnosno. Tablica 1. Nomenklatura komercijalnih vrsta drvnih proizvoda: Listače
Botanička vrsta
Kod
Pori jeklo
Engleski naziv
1.1
Acer campestre L.
ACCM
EU
field maple
ACPS
EU
sycamore
BTXX
EU
European birch
d’Europe
Gemeine Birke
CPBT
EU
hornbeam
charme
Weißbuche
FASY
EU
European beech
hêtre
Buche
QCXE
EU
European oak
chêne
Européen
kitnjak,
blanc
Eiche
lužnjak
EU
European lime
Linde
malolisna lipa, velelisna lipa, hibrid
1.3 1.32 1.49 1.118 1.216
1.255
Acer pseudoplatanus L Betula pendula Roth, B. pubescens Ehrh. Carpinus betulus L. Fagus sylvatica L. Quercus petraea (Matt.) Liebl., Q. robur L. Tilia cordata Mill., T. platyphyllos Scop., T. x europaea L.
TIXX
Francuski naziv
Njemački
Redni broj
érable champêtre érable sycomore bouleau
tilleul
naziv
Hrvatski naziv
Feldahorn
klen
Bergahorn
gorski javor
obična breza
obični grab
obična bukva
Regija podrijetla drva
Indiciran je u skraćenom obliku, pomoću notacija gdje je EU oznaka za Europu, AF Afrika, AM (N) Sjeverna Amerika, AM, (C) Srednja Amerika, AM (S) Južna Amerika, KAO Azije i Australije i AP otoci Tihog oceana. Zvjezdica nakon zemljopisnog
podrijetla pokazuje da je drvo komercijalno dostupno iz nasada drugih područja. 7
Standardno ime
U nekim slučajevima, imena opće poznatih trupaca, kao što su 'hrast', 'cedar' ili 'bor' s određenog geografskog ili drugog područja, koja se koriste kao nazivi za trupce određene vrte drveća, a nemaju sličnosti s botanički ispravnim nazivom. Ta imena su uspostavljena tijekom dugog korištenja (npr. 'tasmanijski hrast', 'Luka Orford cedar', 'Parana bor').
U tablicama 1 i 2 su numerirane vrste drveća povezane kodovima i standardnim nazivima za botaničke vrste, a također u indeksima A (en), B (fr) i C (njem) . Tablica 2. Nomenklatura komercijalnih vrsta drvnih proizvoda: Četinjače Botanička vrsta
Kod
Pori jeklo
Engleski naziv
2.1
Abies alba Mill.
ABAL
EU
silver fir
ABGR
AM(N)
grand fir
sapin grandis
CDXX
AF;AS
cedar
cèdre
LADC
EU
mélèze d’Europe
Lärche
PCAB
EU
épicéa
Fichte
PNNN
EU
TSCN
AM(N)
European larch Norway spruce Austrian pine eastern hemlock
2.4
2.12
2.21 2.26 2.39 2.59
Abies grandis (Dougl. ex D. Don) Lindl. Cedrus atlantica (Endl.) Manetti ex Carr., C. deodara (D. Don) G. Don, C. libani A. Rich. Larix decidua Mill. Picea abies (L.) Karst. Pinus nigra Arnold subsp. nigra Tsuga canadensis (L.) Carr.
Francuski naziv sapin blanc
Njemački
Redni broj
pin noir
naziv Tanne
Hrvatski naziv Jela
obična
Riesentanne
Echte Zeder
Cedar
Ariš Smreka
obična
d’Autriche
Schwarzkiefer
Crni bor
pruche de l'Est
Eastern hemlock
Čuga
1.4 Glavna podjela gospodarskih vrsta drveća - (HRN D. AO. 020, JUS)
Četinjače Ariš, Bor, Cedar, Čempres, Jela, Smreka, Pseudotsuga,Tisa Tvrde listače: Bagrem, Brekinja, Brijest, Bukva, Cer, Dud, Grab, Hrast, Jabuka divlja,
Jarebika, Jasen, Javor, Kesten, Klen, Koprivić, Kruška divlja, Lijeska medveđa, Mukinja, Orah, Oskoruša, Pajasen, Platana, Rašeljka, Trešnja, Meke listače: Breza, Joha, Kesten, Lipa, Topola, Vrba
Glavna obilježja domaćih i stranih komercijalnih vrsta drveća: Domaći naziv vrste Hrast lužnjak Skraćenica, HRl Stručni naziv porodice, roda i vrste, Fagaceae, Quercus robur L., Drugi strani nazivi vrste,
Boja drveta, srži i bjeljike, Gustoća drveta pri 15 % -tnoj vlažnosti, Areal
Dub, Slavonski hrast, Žućkasto-smeđa; žučkasto -bijela, 0,67 g/cm , Evropa, Zapadna Azija 8
1.5 Razvrstavanje i mjerenje obloga drva (HRN D.B0.022 1984.) 1.5.1 Razvrstavanje 1.5.1.1 Razvrstavanje stabla prema glavnim sastavnicama Drvo stabla razvrstava se na: deblovinu, granjevinu i panjevinu. Deblovina je drvni obujam debla i rašlji od 7 cm
naviše, mjereno na tanjem kraju, bez kore.
Granjevina je drvni obujam grana debljih od 7 cm, mjereno s korom.
Sitna granjevina (kićevina) je drvni obujam grana tanjih od 7 cm, mjereno s korom.
Panjevina je drvni obujam nadzemnog i podzemnog dijela panja i debljih dijelova korijena.
1.5.1.2 Razvrstavanje stabla prema načinu uporabe Drvo se prema načinu uporabe dijeli na: a) drvo za tehničko iskorištavanje (tehničko drvo), b) drvo za kemijsko iskorištavanje, c) drvo za ogrjev.
Tehničko drvo su dijelovi debla i grana kod kojih se koriste tehnička svojstva. Dijeli se na:
a) oblo tehničko drvo, b) cijepano drvo, c) tesano drvo. 9
Oblo tehničko drvo su dijelovi stabala koji su namijenjeni za tehničku uporabu a zadržali su prirodni oblik poslije izrade. Dijeli se na: a) trupce, b) oblu građu,
c) sitno tehničko drvo.
Cijepano tehničko drvo su cjepanice namijenjene daljnjoj preradi. Tesano tehničko drvo su dijelovi debla koji su obrađeni tehnikom tesanja, a namijenjeni su za neposrednu uporabu. Drvo za kemijsko iskorištavanje su dijelovi stabla (oblo, cijepano drvo, granje,
korijenje i kora) koji služe za preradbu kemijskim postupkom. Prostorno drvo je drvo izrađeno u obliku cjepanica, oblica, gula i sječenica, duljine komada do 2 m. Drvo za ogrjev je ono drvo koje nije tehnički uporabivo i od kojeg se koristi toplinska energija.
1.5.1.3 Razvrstavanje trupaca i oble građe prema srednjem promjeru Prema debljini u debljinske razrede i podrazrede razvrstavaju se samo trupci i obla
građa.
Debljinski razredi su sljedeći: 1. 2. 3. 4. 5. 6.
razred razred razred razred razred
do 19 cm srednjeg promjera, bez kore, od 20 cm do 29 cm srednjeg promjera, od 30 cm do 39 cm srednjeg promjera, od 40 cm do 49 cm srednjeg promjera, od 50 cm do 59 cm srednjeg promjera,
bez kore, bez kore, bez kore, bez kore,
razred od 60 cm srednjeg promjera naviše.
1., 2., 3. i 4. debljinski razred razvrstavaju se na sljedeće podrazrede: 1.a 1.b 2.a 2.b 3.a 3.b 4.a 4.b
podrazred do 14 cm srednjega promjera, bez kore, podrazred od 15 do 19 cm srednjega promjera, bez kore, podrazred od 20 do 24 cm srednjega promjera, bez kore, podrazred od 25 do 29 cm srednjega promjera, bez kore, podrazred od 30 do 34 cm srednjega promjera, bez kore, podrazred od 35 do 39 cm srednjega promjera, bez kore, podrazred od 40 do 44 cm srednjega promjera, bez kore, podrazred od 45 do 49 cm srednjega promjera, bez kore.
1.5.1.4 Razvrstavanje drva prema vremenu sječe
Drvo zimske sječe, oboreno u vremenu od 1. listopada do 31. ožujka; za vrijeme mirovanja vegetacije (Pravilnik o uređivanju šuma 2006.) Drvo ljetnje sječe, oboreno u vremenu od 1. travnja do 30. rujna; za vijeme vegetacije osim travnja i svibnja (Pravilnik o uređivanju šuma 2006.).
10
1.6 Sporedni (sekundarni) šumski proizvodi
1.6.1 Obnovljivi sporedni (sekundarni) šumski proizvodi Prema Pravilniku o sporednim šumskim proizvodima (1994.) dijelimo ih na: Proizvodi za obnovu šuma, uzgoj drveća, podizanje nasada, ž ivica i dr ., a to su šumsko sjeme, sadnice šumskog drveća i prirodnog podmlatka, dijelovi biljaka za vegetativno razmnožavanje i dr. Proizvodi koji služe kao hrana za ljude, a to su: šumski plodovi (pitomi kesten, pitomi orah, lješnjak, divlje jabuke i kruške, oskoruše, merale, maginja, rašeljka, dudinja, mogranj, krušćica, rogači, pinjoli, š ipak, jagode, borovnice, brusnice, kupine, maline, drenjine, trnine i dr.), jestivo bilje, korjenje i podzemne stabljike, gljive , žabe, pčelarenje i dr. Proizvodi koji služe kao lijek, a to su: cvijet, list, stabljika, korijen, podzemna stabljikakore ljekovitog drveća, grmlja, i bilja za koje ne postoji zabrana branja i sakupljanja, lišaji, mahovina, pijavice i dr. Proizvodi za potrebe stočarstva, a to su: šumska paša, žirenje, brst, lisnik, stočna hrana, stelja, trava za košnju i dr. Proizvodi za razne industrijske i druge svrhe i potrebe, a to su: smola, liko, trska, treset, humus, glina, šumska zemlja, pijesak, šljunak, kamen, leževina, gule, panjevina, granjevina iza ćišćenja, šiblje za pleter, grane za vijence, grane za metle, br šljan, božićna drvca, iglice i češeri za destilaciju eteričnih ulja i smola, šiške za tanin, češeri za ukras, mahovina, brnistra, kora drveća i dr. Korištenje šume i šumskog zemljišta za odmor i rekreaciju.
Korištenje šuma i šumskoga zemljišta za odmor i rekreaciju mora biti organizirano tako da uzrokuje najmanje štetnih posljedica za šumu i prirodna obilježja kraja o kojem se radi. To osobito treba imati na umu pri izgradnji objekata koji će biti u funkciji odmora i rekreacije (staze, ograde, klupe, kante za otpatke, skloništa itd.). Kampovi različitih kategorija (autokampovi), izletišta, vidikovci, parkovi prirode, nacionalni parkovi i drugo. 1.6.2 Neobnovljivi sporedni (sekundarni) šumski proizvodi
U skladu sa Zakonom o rudarstvu, treset, humus, šumska zemlja, glina, pijesak, šljunak i kamen predstavljaju rudno ili prirodno blago kao i mineralne sirovine. Prirodno blago koje se nalazi u šumama i šumskom zemljišt u mogu koristiti samo ''Hrvatske šume'' d.o.o. za svoje potrebe ili stavljati u promet putem stručno organiziranog otkopa, miniranja, vađenja te obavezne tehničke i biološke sanacije kopova i kamenoloma. Mineralne sirovine
Mineralnim sirovinama prema čl anku 3. Zakona o rudarstvu smatraju se: energetske mineralne sirovine, mineralne sirovine iz kojih se mogu proizvoditi metali i njihovi spojevi, nemetalne mineralne sirovine, arhitektonsko – građevni kamen, sve vrste soli i solnih voda, mineralne i geotermalne vode, tehničko – građevni kamen, građevni
pijesak i šljunak, te ciglarska glina.
11
2. DOMAĆA, EVROPSKA I SVJETSKA PROIZVODNJA ŠUMSKIH PROIZVODA
2.1 PROIZVODNJA ŠUMSKIH DRVNIH SORTIMENATA U RH Proizvodnja drvnih sortimenata u “Hrvatskim šumama” - 2003. (dio prikaza)
12
13
2.2 PROIZVODNJA ŠUMSKIH DRVNIH SORTIMENATA U EVROPI I SVIJETU Proizvodnja glavnih šumskih proizvoda (m3 ) u 2006. godini DRŽAVE DO 20.000.000,00 m3 20.000.000,00 18.000.000,00 16.000.000,00 14.000.000,00 12.000.000,00
Ogrjev
10.000.000,00
Ostala tehnička oblovina Tehniča oblovina - četinjače
8.000.000,00
Tehnička oblovina - listače
6.000.000,00 4.000.000,00 2.000.000,00 0,00
a j i n a b l A
a j i r t s u A
a a n j i i g v l e o B g e c r e H i a i n s o B
a a a a a j a k i s k s k s l š k č k r t a t a a e r r a I g v Č G ž u r d a B H
M
a k s m e z o z i N
a k š e v r o N
a k s j n u m u R
a k č a v o l S
a a a a o j v i k t s k s k n l s r s e o r v u j v j a e c T o n i l l a v r S a p Š k Š o n e j n i d e j U
Proizvodnja glavnih šumskih proizvoda (m3 ) u 2006. godini DRŽAVE PREKO 20.000.000,00 m3 500.000.000,00
Ogrjev
Ostala tehnička oblovina Tehniča oblovina - četinjače Tehnička oblovina - listače
450.000.000,00 400.000.000,00 350.000.000,00 300.000.000,00 250.000.000,00 200.000.000,00 150.000.000,00 100.000.000,00 50.000.000,00 0,00
a k s n i F
a k s u c n a r F
a d a n a K
a n i K
a k č a m e j N
a j i c a r e d e F a k s u R
e k č i r e m e A v a e ž r n e D j n i d e j S
a k s d e v Š
14
3
Struktura svjetske proizvodnje glavnih šumskih proizvoda (m ) u 2006. godini
Tehniča oblovina četinjače; 1.070.869.608,00
Ogrjev; 1.870.172.021,00 Ostala tehnička oblovina; 145.334.335,00
Tehnička oblovina listače; 594.571.752,00
2.3 PROIZVODNJA SPOREDNIH ŠUMSKIH PROIZVODA
Važno je napomenuti da korištenje svih nedrvnih šumskih proizvoda treba biti u skladu sa Zakonom o šumama i šumskogospodarskim planovima, te zakonskim i podzakonskim aktima koji određuju ovo područje. Pri izradi šumskogospodarskih planova treba se služiti i rezultatima najnovijih znanstvenih istraživanja iz toga područja.
Šumsko sjeme, sadni materijal iz prirodnoga pomlatka, dijelovi biljaka za vegetativno razmnožavanje i dr. Proizvodi iz prirodnih sastojina - sjeme, sadnice i reznice
Zbog potreba skupljanja šumskoga sjemena izdvojeno je u šumama Hrvatske 4603 ha stalnih sjemenskih sastojina. Njima se gospodari po posebnim programima. Prikupljeno se sjeme koristi dijelom za proizvodnju sadnica, a dijelom se izravno unosi u sastojine koje se obnavljaju. Nakon zadovoljenja vlastitih potreba sjeme i
sadnice, s odgovarajućim deklaracijama o kakvoći i podrijetlu, se prodaju na tržištu. Uz stalne sjemenske sastojine postoji više izabranih sjemenskih sastojina (10 524 ha) koje zadovoljavaju pro pisane kriterije te se u njima po potrebi skuplja šumsko sjeme.
15
Rasadničarska proizvodnja Orijentacijske godišnje potrebe šumskih sadnica za državne šume kojima gospodare HŠ d.o.o. u razdoblju 2006–2015. godina bit će: – hrast lužnjak 4,5 milijuna kom. – hrast kitnjak 3,5 milijuna kom. – poljski jasen 2,0 milijuna kom. – joha crna 0,3 milijuna kom. – obična bukva 0,5 milijuna kom. – ostale listače 0,5 milijuna kom – četinjače 1,5 milijuna kom. – mediteranske vrste 1,0 milijuna kom. Ukupno:
13,8 milijuna kom.
Proizvodnja potrebnoga broja sadnica odvija se u glavnim i malim rasadnicima. Izbor
glavnih rasadnika treba temeljiti na dosadašnjoj svladanoj tehnologiji, površini, stručnom kadru, opremi, infrastrukturi (prometnice, električna energija, plin, vodovod, telefon itd.), tradiciji i blizini plasmana sadnica (potrebama sadnica).
Šumski proizvodi koji služe kao hrana za ljude Način branja plodova mora biti takav da se ne oštećuje matična biljka. Plodovi pitomoga kestena i pitomoga oraha skupljaju se samo sa zemlje bez prethodne
trešnje stabala na bilo koji način. Ako skupljani biljni šumski proizvodi koji služe kao hrana za ljude pripadaju kategoriji zaštićenih biljnih vrsta sukladno Zakonu o zaštiti prirode (NN, 70/05), potr ebno je pribaviti prethodno dopuštenje tijela nadležnoga za zaštitu prirode(ŠGOP 2006.).
Divljač i ostale životinje Visoka divljač: jelenska divljač, srneća divljač, muflonska divljač, divokoze, medvjed, divlje svinje,
Niska divljač i ptice: zec, fazan, prepelice, i dr. Ostale životinje: puhovi, puževi, žabe, i dr.
Plodovi, sjemenke i cvjetovi
Način branja plodova mora biti takav da se ne oštećuje matična biljka. Plodovi pitomoga kestena i pitomoga oraha skupljaju se samo sa zemlje bez prethodne
trešnje stabala na bilo koji način. Ako skupljani biljni šumski proizvodi koji služe kao hrana za ljude pripadaju kategoriji zaštićenih biljnih vrsta sukladno Zakonu o zaštiti prirode (NN, 70/05), potrebno je pribaviti prethodno dopuštenje tijela nadležnog a za zaštitu prirode (ŠGOP 2006.). Gljive
Skupljanje gljiva na području Republike Hrvatske regulirano je sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti gljiva (Fungi) (NN, 34/02). Branje gljiva može se obavljati pod ovim uvjetima: – Prilikom branja gljiva ne smije se oštetiti micelij pa gljive treba oprezno odsjeći
nožem neposredno iznad zemlje. Stari i crvljivi primjerci gljiva ne smiju se oštećivati ni brati. 16
– Ne smiju se brati nedorasli primjerci gljiva, svaku treću gljivu treba ostaviti na staništu neoštećenu, ne smiju se brati gljive u blizini prometnica i onečišćenih mjesta. – Za osobne potrebe dopušteno je skupljati sve vrste samoniklih gljiva, osim strogo zaštićenih vrsta sukladno Pravilniku o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN, 7/06). Zabranjeno je iznošenje podzemnih vrsta gljiva iz Republike Hrvatske.
– Dnevno je dopušteno skupiti 2 kg gljiva plodišta nadzemnih vrsta gljiva i 0,1 kg podzemnih vrsta gljiva. Korjenje i podzemne stabljike Korjen i podzemne stabljike nekih v rsta mogu se koristiti u skladu s točkom 3 članka
3 Pravilnika o sporednim šumskim proizvodima. Podzemni dio panja se također može koristiti (poljski jasen, crnjuša -erica, crni orah i dr.) u skladu s navedenim parvilnikom.
Šumski proizvodi koji služe kao lijek Za skupljanje biljnih šumskih proizvoda koji služe kao lijek, a pripadaju biljnim vrstama koje nisu zaštićene sukladno Pravilniku o proglašenju divljih sorti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN, 7/06), nije potrebno dopuštenje ministarstva nadležnoga za zaštitu prirode. Za skupljanje biljnih šumskih prozvoda koji služe kao lijek, a pripadaju biljnim vrstama koje su na popisu zaštićenih vrsta navedenoga Pravilnika, potrebno je pribaviti odobrenje ministarstva nadležnoga za zaštitu prirode. Zabranjeno je skupl janje biljnih vrsta koje su zaštićene u kategoriji "strogo zaštićene vrste" sukladno Pravilniku o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim. Vrsta, količina, mjesto i način skupljanja propisani su u Osnovi ili Programu za gospodarenje šumama. Pri izradi propisa treba voditi računa osobito o tome: – da ne dođe do narušavanja strukture sastojine i staništa – da nakon branja ili vađenja biljaka ostane jedna trećina radi produljenja vrste – ne može se dopustiti branje neke vrste ako se pojavljuje pojedinačno i ako bi branjem prijetilo izumiranje te vrste na tom lokalitetu
– prilikom korištenja drvenastih izbojaka ili kore s njih mogu se samo sjeći u mirovanju vegetacije na čep, da se osigura regeneracija; samo u slučajevima kada se radi o nepoželjnim vrstama prilikom gospodarenja dopuštena je sječa i u drugo vrijeme
– da se nakon iskapanja zatrpaju rupe, a pri sječi napravi šumski red – da se prilikom skupljanja ili drugih aktivnosti ne oštećuju ostala vegetacija, stabla i tlo – u svim slučajevima da se postupi marom dobroga gospodara vodeći posebno brigu
za moguće narušavanje okoliša. Skupljanje samoniklih biljaka za ovlaštene pravne osobe i obrte obavljaju komercijalni skupljači samoniklih biljaka. Ovlaštene pravne osobe i obrti za sk upljanje samoniklih biljaka dužni su voditi evidenciju komercijalnih skupljača i odgovaraju za njihove radnje prilikom skupljanja.
Komercijalni skupljač samoniklih biljaka mora imati potvrdu za obavljanje poslova skupljanja samoniklih biljaka koju izdaje nositelj dopuštenja za skupljanje samoniklih biljaka (ovlaštene pravne osobe i obrti). Potvrda sadrži ime i prezime komercijalnoga skupljača samoniklih biljaka, ime roditelja, godinu rođenja, mjesto i adresu 17
stanovanja, navod o nositelju dopuštenja za skup ljanje samoniklih biljaka. Potvrda mora biti ovjerena i potpisana od ovlaštene pravne osobe ili obrta. U tijeku skupljanja samoniklih biljaka komercijalni skupljač dužan je potvrdu imati sa sobom, te je na zahtjev inspektora zaštite prirode ili druge ovlaštene osobe predočiti (Pravilnik o skupljanju samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugoga prometa, NN,
100/04 i 125/04, članak 10). Samonikle biljke mogu se skupljati uz obvezno pridržavanje ovih mjera zaštite: – na jednom nalazištu može se skupljati najviše dvije trećine biljnoga fonda – pri skupljanju bilja kod kojega se koriste samo određeni nadzemni dijelovi, treba primijeniti isključivo rezanje, bez oštećivanja ostalih dijelova biljaka – prilikom branja ne smije se oštećivati neposredno stanište – jame nastale vađenjem podzemnih dijelova samoniklih biljaka moraju se ponovno zatrpati iskopanom zemljom
–posebne mjere zaštite utvrđuju se stručnom podlogom iz Pravilnika o skupljanju samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugoga prometa, NN, 100/04 i 125/04
(članak 11) (ŠGOP 2006).
Šumski proizvodi za potrebe stočarstva Ispaša stoke u šumi nije dopuštena, osim kada je to predviđeno osnovom gospodarenja. Posebno je zabranjen brst koza, pašarenje i žirenje stoke u mladim šumama, te u šumama i na šumskom zemljištu koji su određeni za pomlađivanje ili pošumljavanje. Pašarenje je zabranjeno u prebornim šumama, plantažama i u regularnim šumama za trajanja obnove i rasta mladika, te kulturama prvoga dobnoga razreda. Pašarenje nije dopušteno u ograđenim dijelovima šuma u kojima se uzgaja i lovi divljač. Zakonom o zaštiti prirode u nacionalnom parku dopušteno je obavljanje ugostiteljsko –turističkih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjećivanja i razgledavanja, te bavljenje poljoprivredom, ribolovom i obrtom na tradicionalan način (čl. 11). U parku prirode su dopuštene gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga (čl. 13). Radi očuvanja biološke raznolikosti travnjacima se gospodari ispašom i režimom košnje, prilagođenim vrsti travnjaka, uz prirodno prihvatljivo korištenje sredstava za zaštitu bilja i mineralnih sirovina (čl. 54). Trgovačko društvo može općim aktom u skladu sa šumskogospodarskim planom iznimno predvidjeti određene površine degradiranih šuma i šikara na kojima se može dopustiti brst pod uvjetom da takve površine čine cjelovit kompleks od najmanje 2 ha po grlu i uz obvezno čuvanje stoke (Zakon o šumama, čl. 33). Skupljanje šušnja zabranjeno je u svim sastojinama kojima gospoda re Hrvatske šume d.o.o, osim sastojina u kojima je to predviđeno Osnovom, odnosno Programom za gospodarenje šumama. Budući da za šume na području Uprave šuma podružnice Split nema izrađenih programa za gospodarenje za sve gospodarske jedinice, a potreba je za ovim sporednim šumskim proizvodom dosta izražena, ovom Šumskogospodarskom osnovom područja propisuje se da se šušanj može skupljati u panjačama hrasta medunca i crnoga graba. Trava se može kositi na stalnim šumskim čistinama i površinama oko lugarnica. Ako se šume i šumsko zemljište koriste za ekološku stočarsku proizvodnju, uz naprijed navedena ograničenja, treba se pridržavati i ograničenja u pogledu produkcije dušika 18
po jedinici proizvodne površine. Godišnja produkcija dušika po jedinici površine ne smije biti veća od 170 kg/ha. U šumi i na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske može se osnovati pravo služnosti radi uzgoja stoke. Ugovor u ime Republike Hrvatske sklapa ministar (Zakon o šumama, čl. 57). Trgovačko društvo može pojedina šumska zemljišta kojima gospodari davati u zakup do privođenja namjeni koja je određena šumskogospodarskim planovima. Kriterije propisuje Vlada (Zakon o šumama, čl. 58) (Š GOP 2006.).
Šumski proizvodi za razne industrijske i druge potrebe Smolarenje je zabranjeno, osim kada je to predviđeno Osnovom ili Programom za
gospodarenje šumama koja može dopustiti smolarenje na površinama na kojima se nalaze stabla koja će u sljedeće četiri godine biti posječena. To su preostala stabla nakon uspješno provedene oplodne sječe ili stabla doznačena za sječu. Osnovom ili Programom za gospodarenje šumama može se dopustiti korištenje lika, trske, grana za vijence, grana za metle, bršljana, iglica i češera za destilaciju eteričnih smola, šiške za tanin i dr. Prilikom čišćenja i proreda u prirodnim sastojinama i kulturama mogu se posječena stabalca koristiti kao božićna drvca. Važno je da se na tržištu ponudi dovoljan broj božićnih drvaca po pristupačnoj cijeni, jer se na taj način umanjuje mogućnost šteta od čovjeka na mladim sa stojinama i jelovim i smrekovim kulturama. Za to je potrebno podizati nasade na površinama koje se ne mogu koristiti za trajnu šumsku proizvodnju (trase dalekovoda), ( ŠGOP 2006.).
Korištenje šume i šumskog zemljišta za odmor i rekreaciju Šume i šumsko zemljište može se koristiti u turističke i rekreacijske svrhe kao kampovi, trim-staze, ski-staze, vučnice, šetališta, mjesta za odmor, u sastavu kupališta i dr. Takve se površine moraju izdvojiti iz redovnog gospodarenja šumom po propisanom postupku i doni jeti program za daljnje korištenje i izgradnju potrebnih objekata. Postojeći objekti mogu se koristiti u organizaciji "Hrvatskih šuma" uz potrebnu registraciju tih djelatnosti ili licitacijom ustupiti na korištenje drugoj pravnoj osobi uz naknadu. Proizvodnja ljekovitog i aromatičnog bilja u nekim evropskim dr žavama Sama Zapadna Evropa ima preko 60.000 ha zasađenih ljekovitim i aromatičnim
biljem, a više od 75 % industrijskih nabavki dolazi izvana. Uvoz iznosi negdje oko 250.000 do 300.000 tona/godišnje, gdje su Bugarska i Albanija najznačajniji evropski snabdjevači Zapadne Evrope sa ljekovitim i aromatičnim biljem. Njihov izvoz se kreće ukupno oko 15.000 tona godišnje. Inače, Kina i Indija su najznačajniji isporučioci većine ovog ljekovitog i aromatičnog bilja u Evropu. Približno jedna četvrtina globalnih izvoza ljekovitog i aromatičnog bilja svake godine ide za Evropu, a izvoz obavlja preko 120 zemalja.
19
Njemačka je najveći evropski izvoznik ljekovitog i aromatičnog bilja s izvozom od oko 15.000 tona godišnje u ostale zemlje Evrope i u Sjedinjene Države. Evropska Unija je također i veliki proizvođač ljekovitog i aromatičnog bilja, s ukupno
62.700 ha. Francuska i Španija su do danas najveći proizvođači, sa 25.000, odnosno 19.000 ha. U Bosni i Hercegovini je oko 250 000 sakupljača i 50 prerađivača ljekovitog i
aromatičnog bilja, a povećava se broj organizacija koje se formalno bave uzgojem ljekovitog i aromatičnog bilja, osobito kamilice, metvice, bilo da to rade na vlastitim privatnim farmama ili s kooperantima
Studija Evropske unije koja je provedena početkom 2002 godine procijenila je da je godišnja ukupna tržišna vrijednost ljekovitog i aromatičnog bilja u Bosni i Hercegovini iznosila 50 miliona KM, a potencijalna tržišna vrijednost iznosila je 200 mi liona KM. Međunarodni istraživački i razvojni centar iz Kanade objavljuje da, prema opreznim procjenama u svijetu, novčana vrijednost koja se odnosi na trgovinu ljekovitim i aromatičnim biljem iznosi preko 60 milijardi US$. Povećanjem zahtjeva za ljekoviti m i aromatičnim biljem očekuje se da će ova trgovina doći do 5 milijardi US$ do 2050. godine.
20
3. RAZVOJ I UPORABA ŠUMSKIH PROIZVODA
3.1 Povijesni prikaz uporabe šumskih proizvoda Razvoj tehničke kulture društva promatramo kroz suživot čovjeka i šume u prošlosti, a taj se dio sastoji u korištenju drva kao glavnog proizvoda te ostalih dobara šume za hranu i zaštitu. Korištenje šume i šumskih proizvoda također se promatra po razdoblj ima razvoja ljudskoga društva. Za „Drveno doba” se navodi primitivna uporaba šumskih proizvoda kao, hrana, vatra, građevni materijal – nastambe, špilje, obuća i odjeća od drveta i kože i dr. U eri „Kamenog doba” šuma se i šumski proizvodi koriste kao hrana : plodovi, gljive, divljač i dr., a također kao izvor izrade raznoga oruđa (poluga, klin) i oružja (kamena sjekira, koplja, zamke i dr.). „Brončano doba”, opisuje šumu kao izvor hrane i tehničke uporabe drva kao sirovine (posuđe – dijelovi drveta, osvjetljenje – baklje od smole, splavarenje. „Željazno doba”, hrana i tehnička uporaba (kotač), zatim gradnja brodova. Razdoblje industrijskog razvoja, tehnička uporaba svih šumskih proizvoda. Drvo kao sirovina za daljnju uporabu, a sokovi drveća za piće (javor, breza, brijest) i plodovi šumskog voća za proizvodnju alkohola i hrane, šiblje za košare, vrše i dr., te pojedini dijelovi biljaka kao lijekovi ili hrana. Stare civilizacije su razlikovale drvo listača i četinjača te uporaba dugoga i kratkoga drva. Zatim obrađenoga (tesanoga) i neobrađenoga drva. Pojava zaštite drva „močenjem” (bojanje) zbog trajnosti. Posebna pažnja se posvećivala nepravilnoj teksturi drva (dževeravost, ikričavost, rebravost). Sjaj drveta se posebno cijenio, a postizao se primjenom maslinova ulja. Utezanje – pucanje drva, se sprečavalo zaštitom drveta zakapanjem u zemlju, topljenjem u vodu i dr. Tvrdoća se ocjenjivala s obzirom na oruđe za obradu ili prema
sili uklještenje (pritiska), a vodljivost drveta (pluta) u odnosu na toplinu, hladnoću i rezonanciju. Opterećenje (savitljivost) – izrada posuda od tanjih cijepanih dijelova, posebno bukve i jele, Cjepljivost – pravna žica. Trajnost je ispitivana po mjestu uporabe, na brodovima i dokovima za vezanje su
izrađivani na sjevernoj strani u zasjeni. Trajnost se povećavala „ogarivanjem”, potapanjem u more ili spremanjem u pijesak, u novije vrijeme u stajski gnoj, zatim
prirodnim sušenjem u dubećem stanju opsjecanjem kore. Greškom se smatrala samo usukanost i neki tehnički štetnici.
21
Razdoblje feudalnog uređenja države Glavni šumski proizvod je bilo ogrijevno drvo i drveni ugljen, za ljevaonice i staklarsku industriju. Tehničko drvo se koristilo samo za brodogradnju i mostogradnju te za izgradnju kuća za stanovanje. Prvi priručnik za tehnologiju drva napisao je šumarski stručnjak Bogner 1861. u Trstu. Nagli razvoj industrije početkom 19. st. značajno određuje smjerove uporabe drveta u svim dijelovima društva. Razdoblje kapitalizma
U početnom dijelu razdoblja drvo se koristilo u obloj formi, zatim cjepano drvo pa tesano drvo. Zatim je primjenjena tehnika piljenja i ljuštenja te furniranja, koja se zadržala do današnjega vremena. A razvojem prerađivačke i kemijske industrije započela je faza usitnjavanja i kemijske prerade drva. Pravila ponašanje i uporabe drva regulirano je uzancama Beča, Zagreba, Pešte, Trsta i dr. Razdoblje između dva svjetska rata obilježilo je stvaranje novih država na našim prostorima, a time su se stvarali novi dokumenti vezano za plansku privredu. Tada se
pojavljuje pojam standardizacije općenito u svim privrednim područjima, a posebno u šumarstvu. Cilj stanadardizacije je: poboljšati kvalitetu proizvodnje, racionalno iskorištenje sirovine, smanjiti otpad, smanjiti troškove proizvodnje, racionalizirati tehnološki proces. Uvođenje standarda se razmatra poja „štednje” drva, koji se odnosi na količinu, kvalitet, zamjenu drva drugim građevnim materijalima, način trošenja drva te korištenje otpada. U razdoblju iz dr ugog svjetskog rata do domovinskog rata značajna je promjena nastala uvođenjem mehanizacije u pridobivanju drva te otvaranje šuma mrežom prometnica. Interes prerađivačke industrije usmjeren je tehničku oblovinu za mehaničku preradu, zatim na celulozno drvo za kemijsku preradu. Manji dio prostornog drva se tradicionalno koristi kao ogijevno drvo za potrebe ruralnog
područja.
3.2 Osnovne uporabne značajke šumskih proizvoda Pod uporabom drveta se smatra postupak i način korištenja kojim drvo zadovoljava određene potrebe čovjeka, a da se pri tome ne mijenjaju njegove tehničke značajke ili da se troši sama drvna tvar. Uporaba drveta se može objasniti i u šireme smislu, kada dolazi do mehaničkog trošenja drveta, odnosno do mehaničke prerade, zatim kemijske pr erade te trošenju drveta kao energenta (izgaranje). Tehničke značajke drva se prije svega odnose na drvo, odnosno šumske drvne sortimente za direktnu uporabu i preradu. Drvni sortimenti za direktnu uporabu kao što su TT stupovi, rudničko drvo, piloti, stu povi za vinograde, stupovi za kulture
hmelja, ograde i drugo određeni su propisima namjenskih normi po dimenzijama i kakvoći odnosno dopuštenim odstupanjima i greškama. Tehničke značajke drva za mehaničku preradu sadržane su u općim značajkama vrste drveća , dimenzijama i dopuštenim greškama pilanskih trupaca te sitnog tehničkog drva u brodogradnji, poljoprivredi, zanatstvu i umjetnosti (glazbala).
22
Kemijske značajke šumskih drvnih proizvoda sadržane su kroz osnovni kemijski sastav drva pri kemijskoj preradi, odnosno proizvodnji poluceluloze, celuloze u
industiji za proizvodnju papira, zatim proizvodnja tanina za štavljenje štavljenje kože i drugu uporabu. Drugi dijelovi drveća, grmlja i zeljastih biljaka imaju značajan potencijal u plodovima, cvjetovima, korijenju, kori i dr. kao sirovina za kemijsku
preradu odnosno proizvodnju različitih derivata kao što su eterična ulja, smole, općenito proizvodnja organskih spojeva različitih kemijski i komercijalnih naziva. Moguća je također proizvodnja odnosno izdvajanj a i anorganskih elemenata. Energijske značajke šumskih drvnih proizvoda poznate su od davnina prije svega kao ogrijevno drvo. U današnje vrijeme se, osim normom propisanog oblika ogrijevnog drva (jednometarsko prostorno drvo, sječenica, gule, sitna granjevina, drvna sječka) koriste i drugi izvori za energijske potrebe kao što su razni plodovi, koštice zatim zeljaste biljke (sijeno) u obliku bala ili vezanih snopova. Energijske značajke određene su gustoćom drvne odnosno organske tvari po jedinici obujma. Prehrambene značajke šumskih proizvoda su kao i energijske poznate od postanka čovječanstva. Prije svega se odnose na šumske plodove i divljač, piće, sokov e, jestivo bilje i gljive.
3.3 Uporabna svojstva šumskih drvnih proizvoda Kada se govori o uporabnim svojstvima drva tada se misli na dio drva kao mrtve tvari
stabla. Značajke drva su zanimljive s pozicije anatomske građe i kemizma te estetskog izgleda.
Tehnička uporabna svojstva se odnose na: čvrstoću (građevinarstvo), trajnos t koja se osigurava impregnacijom (namještaj, interijeri, TT stupovi, željeznički pragovi i dr.), tekstura je posebno naglašena pri estetici namještaja i interijera. Boja drva je kao normalna prirodna boja opisana normom, odnosno nomeklaturom. Sjaj drva je
specifičan za pojedine vrste. Miris je izražen kod vrsta s velikim udjelom smole, eteričnih ulja, tanina i dr. Težina, masa, (gustoća) je značajna pri izradi određenoga drvnog sortimenta te u transportu svježega odnosno prosušenoga drva. Utezanje je pojava kod svježe posječenog drva pod utjecajem klimatskih prilika. Manje je kod obloga, a veće kod rezanog drva raznih dimenzija piljenica. Vodljivost zvuka je značajna kod posebnih i vrlo rijetkih stabala smreke, kao rezonans smreka, javor rebraš za proizvodnju gudačkih glazbala. Vodljivost, odnosno izolacijske značajke drva su poznate od davnina pa se tako kaže da je drvo toplo, odnosno da ne podliježe visokim ili niskim temperaturama. Građa drveta pojedine vrste specifična je i vrlo značajna za daljnju uporabu. Struktura drva je ključna pri određivanju kakvoće i vrijednosti drvnog sortimenta, a posebno se odnosi na furnirske trupce, rezonantnu
smreku, trupce klase kakvoće A i B te ostalo drvo koje se koristi u proizvodnji glazbala ili u umjetničkim djelima. Smolno drvo je drvo borova iz koji se u prošlosti proizvodila smola za direktnu uporabu (tamjan) ili za industrijsku preradu. U današnje se vrijeme ne vrši smolarenje.
23
3.4 Uporabna svojstva nedrvnih šumskih proizvoda Glavne aktivne tvari mogu po svom kemijskom sastavu biti organske prirode kao
glikozidi, alkaloidi, eterična ulja, saponozidi, tanini i dr. ili anorganske tvari kao natrij, kalij, kalcij, magnezij, željezo, sumpor, fosfor, klor, jod i dr. Od terapeutske važnosti mogu biti i organske kiseline, masti i ulja, škrob i šećer, smole, vitamini i dr. ALKALOIDI
Alkaloidi su dušikasti bazični organski spojevi biljnog porijekla, gorka okusa, vrlo jakog fiziološkog djelovanja, većinom jako otrovni. Najpoznatiji alkaloidi su morfin (iz opijuma tj. čahura maka), atropin (iz velebilja), kinin (iz kore kininovca), nikotin (iz duhana), kofein (iz kave), strihnin (iz sjemenke strihnosa), kokain (iz listova koke).
Alkaloidi prvenstveno dijeluju na živčani sustav, paralizirajući mu funkciju. GLIKOZIDI Biljni organski spojevi sastavljeni od šećera (obično glukoze) i nešećerne komponente (aglukona). Pripadaju im saponozidi, neke biljne boje, gorke tvari, tanini
i dr. Cijepanjem nekih glikozida (pomoću enzima) nastaju razni spojevi koji biljkama daju karakterističanm miris (ulje gorušice, benzaldehid, kumarin, cijanovodik i dr.). Mnogi glikozidi su otrovni, ali se kod povišene temperature većinom razaraju. Najotrovniji i za medicinu najvažniji su srčani glikozidi (đurđica, digitalis, oleander, kukurijek). Hren, rotkva, luk poznate su biljke ljutog okusa zbog sumpornih glikozida.
Miris pokošenog sijena potječe od glikozida kumarina. Zatim postoje gorki glikozidi (kičica–Erythraea centareum), cijanogenetski (u sjemenkama badema, višnje, breskve, marelice), antrakinonski (u kori krkavine). SAPONOZIDI Saponozidi ili saponini su glikozidni spojevi prisutni u mnogim biljkama (npr. u plodu
divljeg kestena) koji se s vodom pjene. Imaju svojstvo povećavanja propusnosti stanične membrane pa je u njihovoj prisutnosti brže i potpunije upijanje lijekova, ali i raznih otrova. Izazivaju hemolizu (raspadanje crvenih krvnih zrnaca), nadražuju sluznicu i uzrokuju probavne poremećaje. Osjetljivi su na povišenu temperaturu te se kuhanjem većinom razaraju. TANINI Tanini ili treslovine su neotrovni organski spojevi trpkog i gorkog okusa, uglavnom
koloidnih svojstava, velikih molekula topivih u vodi, izgrađeni od benzenskih derivata. U biljci se najviše tanina nalazi u kori, korijenu, lišću i plodovima, a samo drvo sadrži ga relativno malo. Tanini talože želatinu, bjelančevine i alkaloide pa se koriste npr. kod ozljeda kože i sluznice (na površini ozljede tvore s bjelančevinama tanak film ispod kojeg se stvara novi epitel, a istovremeno blokiraju pristup bakterijama), kao protuotrov kod trovanja alkaloidima te kao sredstvo za zatvaranje. Mnogo se koriste i
kao štavila za kožu. ETERIČNA ULJA Hlapljive mirisne tekućine, smjese ugljikovodika vrlo različita sastava, većinom smjese terpenskih derivata. Mogu biti prisutna u svim dijelovima biljke. Često se izlučuju u žljezdastim dlakama npr. na površini listova. Najviše se proizvode 24
destilacijom biljnog materijala s vodenom parom, a nose imena biljaka od kojih
potječu, npr. ružino, lavandino, metvičino ulje. S medicinskog stajališta eterična ulja mogu biti antibiotici, mogu stimulativno djelovati na regenerativne procese u
oštećenom tkivu, iritirati kožu i sluznicu. U želucu izazivaju jače lučenje želučanog soka i time poboljšavaju probavu. Uz to mogu smanjiti intenzitet bolova, umiriti ili pobuditi živčani sistem, ublažiti kašalj itd. Najviše eteričnih ulja ima u biljkama iz porodice usnatica (ružma rin, kadulja, metvica, mravinac, majčina dušica, timijan, matičnjak, bosiljak) i štitarki ( komorač, kopar, kim, divlja mrkva, celer, pasternjak, korijander). SMOLE
Smole su biljni produkti koji nastaju oksidacijim eteričnih ulja; smjesa su smolnih kiselina, aromatskih alkohola i drugih tvari. Obično na površinu nekog biljnog organa dospijevaju njegovom ozljedom. VITAMINI
Vitamini su organski spojevi prisutni u hrani u malenim količinama, neophodni za razvitak i normalno održanje ljudskog i životinjskog organizma. Njihov nedostatak uzrokuje različite bolesti (avitaminoze). Poznato ih je oko 30, a veći dio proizvodi se sintetski. U biljnoj hrani najvažniji su vitamin C (askorbinska kiselina), B1 (tijamin), B2 (riboflavin), B3 (miocin), B6 (piridoksin), E (tokoferol), vitamin K, vitamin P (bioflavonoid).
Najpoznatije bolesti prouzročene nedostatkom vitamina su skorbut (nedostatak vitamina C) i beriberi (nedostatak vitamina B kompleksa).
C vitamin jača imunološki sustav organizma, sudjeluje u izgradnji kola gena, kapilara, hrskavice, kostiju te u metabolizmu željeza. Najviše ga ima u plodovima divlje ruže tj. šipka, zelenoj paprici, plodovima crnog ribizla, listovima kupine. B kompleks je važan u iskorištavanju ugljikohidrata (B1), proteina (B6) i željeza (B12), sudjeluje u procesu staničnog disanja (B2) i staničnoj izmjeni tvari (B3) te ima ulogu u normalnoj provodljivosti živčanog sustava (B1). Najviše ga ima u klicama žitarica, mekinjama, mahunarkama, orasima. A vitamin važan je u formiranju i održavanju procesa vida. Žute i lisnate biljke poput mrkve, bundeve, špinata, marelica osiguravaju velike količine narančastog pigmenta, provitamina karotena, iz kojeg u organizmu nastaje vitamin A. D vitamin - osnovna mu je uloga poticanje iskorištavanja kalcija i f osfata; esencijalan
je za pravilan rast i razvoj skeleta. Njegov nedostatak izaziva omekšavanje kostiju i rahitis. Oko 80 % tjelesnih potreba može se proizvesti u organizmu. Ima ga najviše u žitaricama. E vitamin najači je antiokisidans; važan je za rad mišića i središnjeg živčanog sustava. Najviše je zastupljen u ulju žitarica, sojinom i maslinovom ulju, u pšeničnim klicama i jezgrastom voću. K vitamin prijeko je potreban za stvaranje vitamina koji sudjeluju u procesu zgrušavanja krvi, a glavna posljedica njegova deficita je sklonost ka krvarenju.
Najviše ga ima u kloroplastima listova raznog povrća (špinat, zeleni kupus). P vitamin utječe na jačanje i propusnost kapilara, održavanje kolagena, stvaranje imuniteta. Nalazimo ga u češnjaku, luku, agrumima i koštuničavom voću. 25
ANTIBIOTICI
Antibiotici su složeni organski spojevi koji nastaju kao produkt metabolizma živih organizama. Nalazimo ih i u nižim i u višim biljkama. Problem koji se javlja kod praktične upotrebe prirodnih antibiotika je u tome što mnogi antibiotici u kontaktu s enzimima u krvi gube svoja antibiotska svojstva ili su za čovjeka otrovni, tako da je njihova upotreba isključena. Antibiotici u biljkama mogu biti različitog kemijskog sastava (tanini, eterična ulja, smole, glikozidi, fenoli, alde hidi, ketoni, esteri). Mnogi antibiotici još nisu dovoljno istraženi pa im ne poznajemo kemizam, ali se koriste kao lijek već stoljećima (bijeli luk, brezovo lišće). FLAVONOIDI ili FLAVONI
Flavonoidi, tj. flavoni, su pigmenti veoma rašireni među višim bil jkama, otopljeni u staničnom soku, sastojci većine obojenih cvjetova i plodova; pridaje im se P vitaminsko djelovanje (bioflavonoidi).
Po farmakološkoj vrijednosti i po načinu djelovanja svrstava farmakologija ljekovito bilje, odnosno njegove droge u posebne grupe: amara - gorke tvari - djeluju povoljno na probavni trakt; antispazmotici - stišavaju grčeve ; antipiretici - snizuju povišenu temperaturu tijela; antiseptici – dezinficiraju; kardiotonici - jačaju srce; karminativi služe protiv nadimanja ; hepostiptici - zaustavljaju krvarenje; digestivi - pospješuju probavu; diuretici - pospješuju lučenje mokraće ; emetici - izazivaju povraćanje ; ekspektoransi - olakšavaju iskašljavanje ; hipnotici – uspavljuju, narkotici – omamljuju; sedativi - umiruju živčani sistem; opstipanti – zatvaraju; purgativi – otvaraju; diaforetici - izazivaju znojenje; tonici - jačaju organizam.
Aktivne tvari u biljci vezane su za jedan ili više njezinih organa ili se nalaze u cijeloj biljci. Prema tome razvrstane su droge u radix (korijen), herba (cijela biljka), folia
(lišće), flores (cvijet), cortex (kora), a po tim se oznakama droge i prodaju. OBLICI BILJNIH LIJEKOVA
Ljekovito bilje danas se obično upotrebljava i obrađuje u suhom stanju. Osušena biljka je tek sirova droga koja se mora sortiranjem, usitnjavanjem, prosijavanjem i daljnjim metodama prerade izraditi u pravi oblik u kojem se upotrebljava.
ČAJ je najčešći pripravak. Poznajemo više načina spravljanja čaja, a oni ovise o drogi, aktivnim tvarima i željenom učinku. Razlikujemo oparak, uvarak, provarak i naljev. Čajeve uglavnom spravljamo kao oparak (infuz): dvije čajne žličice droge prelijemo sa 200 -250 ml vrele vode, promiješamo i ostavimo da pokriveno stoji 10 min. Koriste se za pripravu listova i cvjetova koji lako predaju svoje ljekovite komponente
(posebno vitamine i lako hlapljive tvari, npr. eterična ulja) tekućini. Kod uvarka (dekokt) drogu stavimo u hladnu vodu i promiješamo. Polagano ga zagrijavamo dok ne zakuha, skinemo s plamena i pustimo da pokriveno sto ji još desetak minuta.
Provarak koristimo za droge iz kojih je teže ekstrahirati aktivne tvari. Taj je način spravljanja pogodan za kuhanje čajeva iz korijenja, kore ili sjemena koje najprije 26
treba zdrobiti. Dvije žlice droge prelijemo s 250 ml hladne vod e, zagrijavamo dok ne zakuha te pokriveno lagano kuhamo još 20 -30 minuta. Naljev koristimo kod droga koje sadrže sluz i druge na toplinu osjetljive sastojke. Dvije čajne žličice droge prelijemo hladnom vodom i promiješamo. Ostavimo pokriveno određeno vrijeme (obično 6 sati). Prije uporabe čaj zagrijemo do temperature pogodne za pijenje. Tako spravljamo i čajeve kod kojih nam smetaju neki, u vrućoj vodi topivi, sastojci, npr. treslovine. TINKTURA je najprikladniji oblik lijeka jer se može lako dozirati . Spravljamo je od suhih droga s 40 do 70 %-tnim alkoholom. Obično se uzima jedan dio droge na pet dijelova alkohola. Usitnjena biljka prelije se alkoholom u poklopljenoj staklenki te se drži na tamnom mjestu 10 -20 dana uz češće protresanje. Nakon toga se tekućina
filtrira, ulije u bočice, začepi i čuva na hladnom i tamnom mjestu. Koristi se uglavnom za unutarnju upotrebu i to u kapima, a izvana na neoštećenoj koži za utrljavanje ili za obloge (protiv bolova u mišićima, reume i sl.). Općenito se smatra d a tinkture djeluju bolje od čajeva. ULJNE ISCRPINE (ekstrakte) obično spravljamo od suhih biljaka, a iznimka je gospina trava (Hypericum perforatum). Uvijek koristimo hladno prešana ulja (bademovo, maslinovo, sojino, ulje suncokreta ili kukuruznih klica). Masnim uljem izoliramo sve sastojke koji se dobro tope u lipofilnim topilima, ponajprije hlapiva ulja,
karotenoide i vitamine. Uljne iscrpine koristimo kao ulja za masažu, za zacjeljivanje rana i izradu pripravaka za njegu kože. Trajnost im je do 6 mjesec i. SVJEŽI SOK je u narodnoj medicini vrlo omiljen, a i najdjelotvorniji biljni lijek. Jedino u svježoj biljci svi ljekoviti sastojci ostaju nepromijenjeni, jer i najbolje metode sušenja, prerade i pakiranja ne mogu spriječiti razlaganje nekih ljekovitih tvari. Sočne dijelove biljaka (neke korijene i plodove) usitnimo, istisnemo sok i procijedimo kroz
gusto cjedilo. Manje sočnom bilju i korijenju moramo dodati malo vode. Trajnost svježeg soka je nekoliko dana u hladnjaku. SIRUP je omiljen pripravak za djecu kod kašlja, prehlade i gripe. Biljne dijelove po
potrebi razrežemo i u slojevima poslažemo u staklene posude. Svaki sloj pospemo šećerom, posudu pokrijemo krpom i ostavimo na sunčanom mjestu. Sljedeći je dan ponovo napunimo do vrha. Nakon 5-6 tjedana tekućinu ocijedimo, spremimo u bočice i čuvamo na hladnom mjestu. Sirup se može pripremiti i otapanjem šećera u blago zagrijavanoj vodi (16:10) i dodavanjem 10 % iscrpine biljne droge.
LJEKOVITA VINA pripremaju se miješanjem tekućih ili otapanjem krutih di jelova u vinu; najčešće se koristi bijelo vino, osim ako biljka sadrži tanine. Uzimaju se na žlice ili na male čašice. PRAŠCI se dobivaju od osušenih biljnih dijelova kao što su korijen, kora ili deblje stabljike. Mljevenjem, drobljenjem i prosijavanjem droge dobit ćemo grube, polusitne i sitne praške. Prašci se razmute u tekućini i popiju, a mogu se posipati i po hrani. Od njih se u daljnjem postupku izrađuju tablete. KAŠICA (melem) se priprema od sitno samljevene biljke koja se kuha ili popari malom količinom vrele vode. Nanosi se direktno na kožu ili razmazana na čisto laneno ili pamučno platno kao vruć, mlak ili hladan melem. Koristi se za stimuliranje 27
cirkulacije, ublažavanje bolova ili izvlačenje nečistoća kroz kožu, zavisno od
odabrane biljke. Melem će unijeti aktivne biljne tvari u tijelo bez da na njih utječe probavni trakt prije no što stignu do željenog područja. MASTI I KREME možemo izraditi tako da hladno prešanom ulju, npr. suncokretovom, dodamo jaki čaj, kuhamo dok ne ispari voda ostavljajući u ulju ljekovite sastojke i zatim umiješamo otopljeni pčelinji vosak.
28
4. RAZVOJ NORMIZACIJE ŠUMSKIH DRVNIH PROIZVODA I NORME
Normizacija (prema normi HRN EN 45020: 2004) je "…
djelatnost
uspostavljanja
odredaba za opću i opetovanu uporabu, koje se odnose na postojeće ili moguće probleme radi postizanja najboljeg stupnja uređenosti u danom kont ekstu". Cilj je normizacije uvođ enje optimalnog stupnja reda smanjivanjem različitosti, kako bi se ustalila jednaka kakvoća i racionaliziralo poslovanje na tržištu. Norma je rezultat normizacije, odnosno "... dokument donesen konsenzusom i odobren od priznatog tijela, koji za opću i višekratnu uporabu daje pravila, upute ili
značajke za djelatnosti ili njihove rezultate te koji jamči najbolji stupanj uređenosti u danom kontekstu..." Norme su podrška i alat za provedbu tehničkog zakonodavstva. Prihvaća se načelo "pretpostavke o sukladnosti" primjenom harmoniziranih normi, koje nisu obavezne u
primjeni, a nameću se kao način usklađivanja s temeljnim zahtjevima, ali i ostalim zahtjevima tržišta. Norme svojom primjenom omogućavaju uklanjanje trgovačkih zapreka i time slobodno kretanje roba, osoba i kapitala stvaranjem jedinstvenog
tržišta. Norme se primjenjuju na proizvod i na cijele sustave upravljanja kao i na osoblje. Primjena norme olakšava proizvođaču dokazivanje sukladnosti njegova proizvoda temeljnim zahtjevima iz direktiva, a tijelu za ocjenu sukladnosti dokazivanje
vlastite sposobnosti za provođenje zadaća ocjenjivanja proizvoda ili sustava. 4.1 NORMIZACIJA – OD UZANCI DO HRVATSKIH NORMI 4.1.1 Uzance
Uzance ili pisani trgovački sporazumi (dogori) su prvi oblici standarda ili normi nastali prema mjestu dogovora, odnosno nastanka. Tako imamo: Zagrebačke uzance (rukopis iz 1930.) Ljubljanske uzance, Tr šćanske uzance, Bečke uzance, Peštanske uzance.
29
4.1.2 Standardi – namjenske norme (JUS i HRN) Standard - najbolja metoda, svojstvo ili specifikacija ostvariva u vremenu, bazirana na znanstvenim i iskustvenim podacima - skup svih normi za jedan proizvod. Zadatak standarda: definicija oblika, dimenzija, kvaliteta i načina obrade proizvoda.
1. Industrijski (tehnički, operativni) 2. Standardi projekta, 3. Standardi sirovina i materijala, 4. Standard kvalitete, 5. Standard industrijskog procesa Razvoj ostalih standarda 1841. Engleska - jedinstveni propisi za vijke 1869. Njemačka - jedinstveni sustav električnih mjera
1886. Internacionalna Konferencija za ujednačenje širine kolosjeka 1895. Internacionalni Savez za ispitivanje materijala Jugoslavija (JUS) 1940. - uredba o određivanju i k ontrole kvalitete proizvoda, 1950. - uredba o tehničkim standardima - savezni zavod za standardizaciju i
način rada. Schema klasifikacije standarda, JUS-a -20 grana (oznaka D), - svaka grana u 20 glavnih grupa (oznaka B), - svaka glavna grupa u 10 grupa s proizvoljnim brojem podgrupa.
Proizvodi eksploatacije šuma definirani su standardom koje je propisala Jugoslavenska komisija za standarde (JUS. D.B.O.022, 1984). JUS - Jugoslavenski standard, D. - privredna grana (šumarstvo i drvna industrija s pr eradom drva), B. - glavna grupa proizvoda, 4. - trupci, 020 - trupci za furnir listača, 021 - trupci za furnir četinjača, 025 - trupci za šibice, 022 - razvrstavanje i mjerenje neobrađenog i obrađenog drva. Osnovne norme – (standardi) šumskih drvnih proizvoda
Dijelovi stabla, građa i značajke drva (nazivlje i definicije) HRN D.B. 020 (1969) Greške drva (nazivlje, definicije i mjerenje) HRN D.AO. 101 (1969)
30
Nove hrvatske norme (HRN) Temeljem Zakona o normizaciji hrvatske norme priprema, izdaje i objavljuje Hrvatski zavod za norme na prijedlog tehničkih odbora. Hrvatske norme mogu nastati na nekoliko načina s oznakama: izv - izrada izvorne hrvatske norme po - prihvaćanje strane no rme u izvorniku s nacionalnim ovitkom pp - prihvaćanje strane norme prijevodom pp/na - prihvaćanje strane norme prijevodom s nacionalnim dodatkom pr - prihvaćanje strane norme u izvorniku prizv - prijevod izvorne hrvatske norme na engleski jezik pr/na - prihvaćanje strane norme u izvorniku s nacionalnim dodatkom
Oznaka načina prihvaćanja navedena je uz referencijsku oznaku hrvatske norme. Hrvatske su norme zainteresiranima na raspolaganju u normoteci Hrvatskog zavoda za norme, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb.
4.1.3 Hrvatske norme (HRN) proizvoda iskorištavanja šuma, 1995. Namjenske norme (HRN, Standard za drvo; Hrvatske norme, NN BR. 53/91) JUSstandard, od 1991-1999.
Rad na pripremi hrvatskih normi počeo je nakon osnivanja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo. Članak 10. Zakona o normizaciji (Narodne novine 55/96) predstavlja osnovu za osnivanje tehničkih odbora, a njihov se rad propisuje Pravilnikom o načinu osnivanja i rada tehničkih odbora (Narodne novine 86/98). Tehnički odbor 55 Oblo drvo i piljena građa je osnovan 7. veljače 1997. godine u okviru Programskog odbora za drvo. Zadatak tehničkog odbora 55 je priprema i razmatranje prijedloga za izdavanje hrvatskih normi i prihvaćanja međunarodnih i europskih normi, izrada nacrta normi i daljni radovi do izdavanja hrvatske norme u
konačnom obliku. Tehnički odbori su osnivani sukladno s odborima međunarodnih normirnih organizacija, tako da se područje rada Tehničkog odbora 55 Oblo drvo i piljena građa poklapa s radom slijedećih tehničkih odbora pri Međunarodnoj organizaciji za normizaciju ISO i Europskom odboru za normizaciju CEN: ISO Technical committee 55 Sawn timber i sawlogs CEN Technical committee 175 Round and sawn timber Normizacijske organizacije i ustanove pokrivaju sva područ ja proizvodnje. Bečkim sporazumom 1991. godine Europski odbor za normizaciju CEN i Me đunarodna normizacijska organizacija ISO su se suglasili o suradnji na izradbi normi te prihvaćanju postojećih međunarodnih normi kao europskih normi. Europski odbor za normizaciju CEN i dalje razvija svoje vlastite norme iz područ ja u kojima ne postoje međunarodne norme ili one ne zadovoljavaju potrebe europskog tr žišta. Zakon o preuzimanju Saveznog zakona o standardizaciji, koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički Zakon (NN, br. 53/91.) u RH je u primjeni standard za drvo i drvne proizvode.
31
Ciljevi normizacije, odnosno donošenja normi su: povećanje razine sigurnosti proizvoda, procesa, č uvanje zdravlja života ljudi, zaštita okoliša, promicanje kvalitete proizvoda, procesa i usluga te otklanjanje tehničkih zapreka u međunarodnoj trgovini. U Hrvatskoj je nacionalno tijelo za normizaciju, u skladu s postavljenom infrastrukturom za kvalitetu, osnovano 1. srpnja 2005. godine, uredbom Vlade RH (NN 154/04 i NN 44/05) na temelju Zakona o normizaciji (NN 163/03), iako ve ć djeluje od 1993., a od 1996 na temelju Zakona o normizaciji (NN 55/96) počinje s izdavanjem novih hrvatskih normi čija primjena nije obvezna. Osnivanjem tog tijela omogućeno je ostvarivanje ciljeva.
Iz područja šumarstva tj. šumskih proizvoda postoje tehnički odbori pri CEN i ISO normizacijskoj organizaciji. Područje rada Tehničkog odbora 55 Oblo drv o i piljena građa se poklapa s radom slijedećih tehničkih odbora pri Međunarodnoj organizaciji za normizaciju ISO i Europskom odboru za normizaciju CEN: ISO Technical committee 218 Sawn timber i sawlogs, semi-manufactures of timber (ISO/TC 218 Oblo drvo i piljena građa, drvni poluproizvodi) i CEN Technical committee 175 Round and sawn timber (CEN/TC 175 Oblo i piljeno drvo) ISO/TC 218 Oblo drvo i piljena građa, drvni poluproizvodi je osnovan po četkom travnja 2004. i nastao je spajanjem ISO/TC 55 Sawn timber nad sawlogs (Trupci i piljena građ a) sa ISO/TC 99 Semi-manufactures of timber (Drvi poluproizvodi). 4.1.3.1 Zakon o normizaciji NN 163/2003, 80/2013. . Pojmovi koji se upotrebljavaju u smislu odredaba ovoga Zakona imaju sljede će značenje: Norma je dokument donesen konsenzusom i odobren od mjerodavnog tijela, koji za opću i višekratnu uporabu daje pravila, upute ili značajke za aktivnosti i njihove rezultate te jamči najbolji stupanj uređenosti u datim uvjetima. Međunarodna norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatila koja međunarodna normizacijska/normirna organizacija. Europska norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatila koja europska normizacijska/normirna organizacija. Nacionalna norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatilo nacionalno normirno tijelo određene dr žave. Hrvatska norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatilo hrvatsko nacionalno normirno tijelo. Konsenzus je opće slaganje koje se odlikuje odsutno šću razlika u bitnim pitanjima između većine zainteresiranih strana, u kojem se nastoje uzeti u obzir gledišta svih zainteresiranih strana te uskladiti oprečna stajališta (članak 2).
32
4.1.3.2 Uredba o osnivanju Hrvatskog zavoda za norme (NN 154/04) Osnivač i ime ustanove. Uredbom Republika Hrvatska osniva javnu ustanovu za ostvarivanje ciljeva normizacije i obavljanje poslova i zadataka nacionalne normizacije pod nazivom Hrvatski zavod za norme (u daljnjem tekstu: HZN). Naziv zavoda na engleskom jeziku je Croatian Standards Institute. Skra ćeni naziv ustanove je HZN. Sjedi šte HZN-a je u Zagrebu (članak 1). HZN ima svojstvo pravne osobe, s pravima i obvezama propisanim zakonom, ovom Uredbom i Statutom. HZN se upisuje u sudski registar (članak 2). Unutarnji ustroj HZN-a pobliže se uređuje Statutom (članak 3.) Djelatnost Hrvatskog zavoda za norme Djelatnost HZN-a obuhvaća poslove koji su utvrđeni Zakonom o normizaciji i Uredbom, i to:
1. priprema, prihvaća i izdaje hrvatske norme i druge dokumente iz područja normizacije; 2. predstavlja hrvatsku normizaciju u međunarodnim i europskim normizacijskim organizacijama;
3. održava zbirku hrvatskih norma i vodi registar hrvatskih norma; 4. uređuje, izdaje i raspačava hrvatske norme, druge dokumente i publikacije iz područja normizacije; 5. uspostavlja i održava baze podataka o normama i drugim dokumentima iz područja normizacije te daje obavijesti o normama i drugim dokumentima; 6. u službenom glasilu objavljuje obavijesti o hrvatskim normama te obavijesti o drugim dokumentima iz područj a normizacije; 7. osigurava informacije o nacionalnim, europskim i međunarodnim normama cjelokupnoj javnosti, a posebno gospodarstvu;
8. promiče uporabu hrvatskih norma; 9. nabavlja i održava zbirke europskih, međunarodnih te važnijih nacionalnih i granskih normativnih dokumenata;
10. uspostavlja infrastrukturu savjetodavnih (programski odbori) i tehničkih tijela (tehnički odbori/pododbori i radne skupine) za obavljanje poslova hrvatske normizacije; 11. osigurava i koordinira sudjelovanje hrvatskih pre dstavnika u radu međunarodnih i europskih organizacija za normizaciju;
12. surađuje s nacionalnim normirnim tijelima drugih država; 13. obavlja poslove informativne središnjice za WTO TBT; 14. obavlja poslove kontaktne točke za Codex Alimentarius; 15. obavlja poslove vezane uz obavještavanje u području tehničkih normi i propisa; 16. priprema, prihvaća i izdaje hrvatske norme za primjenu tehničkog zakonodavstva; 17. uspostavlja i održava bazu podataka o hrvatskim normama povezanim s tehničkim zakonodav stvom; 18. može pripremati popise hrvatskih normi uz pojedine tehničke propise za objavu u 33
Narodnim novinama;
19. izdaje službeno glasilo u kojem objavljuje obavijesti o javnoj raspravi o nacrtima hrvatskih norma, obavijesti o javnoj raspravi o nacrtima europskih norma,
obavijesti o novim hrvatskim normama, te obavijesti o povlačenju hrvatskih norma, kao i druge obavijesti iz područja normizacije; 20. provodi potvrđivanje sukladnosti s hrvatskim normama; 21. uspostavlja, razvija i održava hrvatsko tehničko nazivlje; 22. provodi stručnu izobrazbu u području normizacije i srodnih djelatnosti; 23. surađuje s tijelima državne uprave vezano uz područja svoje djelatnosti, posebno radi podrške provedbi tehničkoga zakonodavstva; 24. surađuje s gospodarskim i sličnim strukovnim udruženjima, visokim učilištima i slično vezano uz područja svoje djelatnosti; 25. surađuje u razvojnim i istraživačkim projektima vezanim uz normizaciju. Poslovi HZN-a iz stavka 1. točke 1. do 7. ovog članka od interesa su za Republik u
Hrvatsku i obavlja ih isključivo HZN. Poslovi HZN-a iz stavka 1. točke 13. do 18. ovoga članka obavljaju se u skladu s potrebama i prema zahtjevima nadležnih tijela državne uprave. Djelatnost HZN-a obavlja se u skladu s pravilima europskih normirnih tijela. Djelatnost HZN-a se ne obavlja radi stjecanja dobiti. (Članak 4.)
34
4.2 NORME ŠUMSKIH DRVNIH PROIZVODA PREMA KAKVOĆI (HRN EN) 1. HRN EN 844-1:1999 844-1:1999 Oblo i piljeno piljeno drvo - Nazivlje Nazivlje - 1. dio: Opći nazivi zajednički za oblo i piljeno drvo (EN drvo (EN 844-1:1995) Round and sawn timber - Terminology Part 1: General terms common to round timber and sawn timber (EN 844-1:1995) 2. HRN EN 844-2:1999 844-2:1999 Oblo i piljeno drvo - Nazivlje - 2. dio: Opći nazivi povezani s oblim drvom drvom (EN 844-2:1997) Round and sawn timber - Terminology - Part 2: General terms relating to round timber (EN 844-2:1997) 3. HRN EN 844-5:1999 Oblo i piljeno piljeno drvo - Nazivlje - 5. dio: Nazivi povezani s dimenzijama obloga drva drva (EN 844-5:1997) Round and sawn timber Terminology - Part 5: Terms relating to dimensions of round timber (EN 8445:1997) 4. HRN EN 844-7:1999 Oblo i piljeno drvo drvo -- Nazivlje - 7. dio: Nazivi povezani s anatomskom strukturom drva drva (EN 844-7:1997) Round and sawn timber Terminology - Part 7: Terms relating to anatomical structure of timber (EN 8447:1997) 5. HRN EN 844-8:1999 Oblo i piljeno drvo - Nazivlje Nazivlje - 8. dio: Nazivi povezani sa značajkama obloga drva (EN 844-8:1997) Round and sawn timber - Terminology - Part 8: Terms relating to features of round timber (EN 844-8:1997) 6. HRN EN 844-10:1999 844-10:1999 Oblo i piljeno drvo - Nazivlje Nazivlje - 10. dio: Nazivi povezani s promjenom boje i napadom gljiva (EN gljiva (EN 844-10:1998) Round and sawn timber Terminology - Part 10: Terms relating to stain and fungal attack (EN 844-10:1998) 7. HRN EN 844-11:1999 844-11:1999 Oblo i piljeno drvo - Nazivlje Nazivlje - 11. dio: Nazivi povezani s oštećenjem drva od insekata (EN 844-11:1998) Round and sawn timber Terminology - Part 11: Terms relating to degrade by insects (EN 844-11:1998) 8. HRN EN 844-12:2001 Oblo i piljeno drvo - Nazivlje - 12. dio: Dodatni nazivi i kazalo (EN 844-12:2000) Round and sawn timber - Terminology - Part 12: Additional terms and general index (EN 844-12:2000) 9. HRN EN 1309-2:2006. 1309-2:2006. Oblo i piljeno drvo drvo – Metoda mjerenja dimenzija – 2. dio: Oblo drvo –Zahtjevi za pravila proračuna mjera i volumena (EN 1309-2:2006) Round and sawn timber – Method of measurement of dimensions – Part 2: Round timber – Requirements for measurement and volume calculation rules (EN 13092:2006) 10. HRN EN 1310:1999 Oblo i piljeno drvo - Metoda mjerenja svojstava svojstava (EN 1310:1997) Round and sawn timber - Method of measurement of features (EN 1310:1997) 11. HRN EN 1311:1999 Oblo i piljeno drvo - Metoda mjerenja bioloških oštećenja (EN 1311:1997) Round and sawn timber - Method of measurement of biological degrade (EN 1311:1997) 12. HRN EN 1315: 2010 Razredba dimenzija oblog drva drva (EN 1315:2010) Dimensional classification of round timber (EN 1315:2010) 13. Fpr EN 1316-1:2012 Oblo drvo listača -- Razvrstavanje po kakvoći -- 1.dio: Hrast i bukva (EN bukva (EN 1316-1:1997) Hardwood round timber - Qualitative classification - Part 1: Oak and beech (EN 1316-1:1997) 35
14. HRN EN 1316-2:1999 Oblo drvo listača - Razvrstavanje po kakvoći - 2. dio: Topola (EN Topola (EN 1316-2:1997) Hardwood round timber - Qualitative classification - Part 2: Poplar (EN 1316-2:1997) 15. HRN EN 1316-3:1999 Oblo drvo listača - Razvrstavanje po kakvoći - 3. dio: Jasen i javori (EN 1316-3:1997) Hardwood round timber - Qualitative classification - Part 3: Ash and maples and sycamore (EN 1316-3:1997) 16. HRN EN 1438:1999 Simboli za drvo i drvne proizvode (EN proizvode (EN 1438:1998) Symbols for timber and wood-based products (EN 1438:1998) 17. HRN EN 1927-1: 2008 Razvrstavanje po kakvoći oblog drva četinjača - 1. dio: Smreke i jele (EN jele (EN 1927-1:2008) Qualitative classification of softwood round timber -- Part 1: Spruces and firs (ENV 1927-1:1998) 18. HRN EN 1927-2:2008 Razvrstavanje po kakvoći oblog drva četinjača - 2. dio: Borovi (EN Borovi (EN 1927-2:1998) Qualitative classification of softwood round timber - Part 2: Pines (EN 1927-2:1998) 19. HRN EN 1927-2:2008/Ispr.:2009 Razvrstavanje po kakvoći oblog drva četinjača 2. dio: Borovi Borovi (EN 1927-2:1998) Qualitative classification of softwood round timber - Part 2: Pines (EN 1927-2:1998) 20. HRN ENV 1927-3:2008 Razvrstavanje po kakvoći oblog drva četinjača - 3. dio: Ariši i duglazije (ENV 1927-3:1998) Qualitative classification of softwood round timber - Part 3: Larches and douglas firs (ENV 1927-3:1998) 21. HRN EN 13145:2003 Oprema za željeznice - Željeznički gornji ustroj - Drveni pragovi i nosači (EN 13145:2001) Railway applications - Track - Wood sleepers and bearers (EN 13145:2001) 22. HRN EN 12479:2006 Drveni stupovi za nadzemne vodove - Dimenzije Metode mjerenja i dopuštena odstupanja (EN 12479:2001) Wood poles for overhead lines - Sizes - Methods of measurement and permissible deviations (EN 12479:2001) 23. EN 14229: 2010. Structural timber - Wood poles for overhead lines Konstrukcijsko drvo - Drveni stupovi za nadzemne vodove
36
4.3 NAMJENSKE NORME ŠUMSKIH PROIZVODA ISKORIŠTAVANJA ŠUMA (HRN) Razdoblje iz drugog svjetskog rata, od 1950. do 1991., odnosno do 1995. i 2008. 1. Djelovi stabla, građa i značajke drva (nazivlje i definicije ) (JUS D.B.020, 1969) 2. Greške drva (nazivlje, definicije i mjerenje, HRN D.AO. 101 (JUS 1969), 3. Razvrstavanje i mjerenje obloga drva drva (HRN D.B0.022 1984.), 1984.), 4. Trupci za furnir, listopadno drvo drvo (HRN D. D. B4. 020 1979), 5. Trupci za ljuštenje, listopadno drvo (HRN D. B4. 022 1979), 6. Trupci za rezanje, rezanje, listopadno drvo (HRN D. B4. 028 1979), 7. Crnogorični t rupci za rezanje, listopadno drvo (HRN D. B4. 029 1979), 8. Trupci za furnir, hrast (HRN (HRN D. B4. 031 1979), 9. Crnogorični t rupci za furnir (HRN D. B4. 021 1979), 10. Crnogorični trupci za ljuštenje (HRN D. B4. 023 1979), 11. Trupci za pragove (HRN D. B4. 026 1979), 12. Trupci za kombiniranu namjenu (HRN D. B4. 027 1979), 13. Trupci za furnir oraha (D. B4. 030 1959), 14. Rudničko drvo (HRN D.B1.023 - 1980.), 15. Piloti (HRN D.B1.021 - 1982.), 16. Stupovi za vodove (HRN D.B2.020 - 1982.), 17. Oblo i cjepano drvo (Kolarska drvo) (HRN D.B3.021 - 1955.), 18. Rezonanatno drvo (HRN D.B3.023 - 1964.), 19. Oblo tehničko drvo (D. B3. 020, 1964.) - Sitno tehničko drvo, 20. Drvo za ogrijev (HRN D. B5. 023 1979), 21. Drvo za drvene ploče (HRN D. B5. 024 1979), 22. Drvo za izradu celuloze i drvenjače (HRN D. B5. 020 1979),
37
4.4 NORME ZA ČVRSTA BIOGORIVA (HZN TO 238, 2011.)
Da bi specificirani parametri bili relevantni nužno je postojanje normiranog načina njihovog mjerenja kako bi osigurali ponovljivost i nedvosmislenost mjerenja. Stoga
postoji popis tehničkih normi koji definira nazivlje, metode mjerenja i uzorkovanja. 1. HRN EN 14588:2010 Čvrsta biogoriva - Nazivlje, definicije i opisi. Solid opisi. Solid biofuels -- Terminology, definitions and descriptions (EN 14588:2010) 2. HRN EN 14774-1:2010 Čvrsta biogoriva - Određivanje sadržaja vlage - Metoda sušionika- 1. dio - Ukupna vlaga – Referentna metoda. metoda. Solid biofuels -Determination of moisture content -- Oven dry method -- Part 1: Total moisture -Reference method (EN 14774-1:2009) 3. HRN EN 14774-2:2010 Čvrsta biogoriva - Određivanje sadržaja vlage - Metoda sušionika- 2. dio - Ukupna vlaga – Pojednostavljena metoda. Solid metoda. Solid biofuels -Determination of moisture content -- Oven dry method -- Part 2: Total moisture -Simplified method (EN 14774-2:2009) 4. HRN EN 14774-3:2010 Čvrsta biogoriva - Određivanje sadržaja vlage - Metoda sušionika- 3. dio - Vlaga u generalnoj analizi uzorka. Solid biofuels -Determination of moisture content -- Oven dry method -- Part 3: Moisture in general analysis sample (EN 14774-3:2009) 5. HRN EN 14775:2010 Čvrsta biogoriva - Određivanja udjela pepela. Solid biofuels -- Determination of ash content (EN 14775:2009) 6. HRN EN 14778:2011 Čvrsta biogoriva – Uzorkovanje. Solid biofuels -- Sampling (EN 14778:2011) 7. HRN EN 14780:2011 Čvrsta biogoriva - Priprema uzoraka. uzoraka. Solid biofuels -Sample preparation (EN 14780:2011) 8. HRN EN 14918:2010 Čvrsta biogoriva - Određivanje toplotne vrijednosti. Solid biofuels -- Determination of calorific value (EN 14918:2009) 9. HRN EN 14961-1:2010 Čvrsta biogoriva - Specifikacije goriva i razredi -- 1. dio: Opći zahtjevi. Solid zahtjevi. Solid biofuels -- Fuel specifications and classes -- Part 1: General requirements (EN 14961-1:2010) 10. HRN EN 14961-2:2011 Čvrsta biogoriva - Specifikacije goriva i razredi -- 2. dio: Drvni peleti za ne-industrijsku uporabu. uporabu. Solid biofuels -- Fuel specifications and classes -- Part 2: Wood pellets for non-industrial use (EN 14961-2:2011) 11. HRN EN 14961-3:2011 Čvrsta biogoriva - Specifikacije goriva i razredi -- 3. dio: Drvni briketi za ne-industrijsku uporabu. uporabu . Solid biofuels -- Fuel specifications and classes -- Part 3: Wood briquettes for non-industrial use (EN 14961-3:2011) 12. HRN EN 14961-4:2011 Čvrsta biogoriva - Specifikacije goriva i razredi -- 4. dio: Drvna sječka za ne-industrijsku uporabu. Solid uporabu. Solid biofuels -- Fuel specifications and classes -- Part 4: Wood chips for non-industrial use (EN 14961-4:2011) 13. HRN EN 14961-5:2011 Čvrsta biogoriva - Specifikacije goriva i razredi -- 5. dio: Ogrijevno drvo za ne-industrijsku uporabu. Solid uporabu. Solid biofuels -- Fuel specifications and classes -- Part 5: Firewood for non-industrial use (EN 14961-5:2011) 14. HRN EN 14961-6:2012 Čvrsta biogoriva -- Specifikacije goriva i razredi -- 6. dio: Nedrvni peleti za neindustrijsku uporabu. (EN uporabu. (EN 14961-6:2012) Solid biofuels -Fuel specifications and classes -- Part 6: Non-woody pellets for non-industrial use (EN 14961-6:2012)
38
15. HRN EN 15103:2010 Čvrsta biogoriva - Određivanje nasipne gustoće. Solid biofuels -- Determination of bulk density (EN 15103:2009) 16. HRN EN 15104:2011 Čvrsta biogoriva - Određivanje ukupnog udjela ugljika, vodika i dušika – Instrumentne metode. Solid biofuels -- Determination of total content of carbon, hydrogen and nitrogen -- Instrumental methods (EN 15104:2011) 17. HRN EN 15105:2011 Čvrsta biogoriva - Solid biofuels -- Određivanje udjela otopljenih klorida, natrija i kalija. Determination of the water soluble chloride, sodium and potassium content (EN 15105:2011) 18. HRN EN 15148:2010 Čvrsta biogoriva - Određivanje udjela hlapljive tvari. Solid biofuels -- Determination of the content of volatile matter (EN 15148:2009) 19. HRN EN 15149-1:2010 Čvrsta biogoriva - Određivanje granulometrijskog sastava – 1. dio: Oscilacijsko prosijavanja upotrebom sita promjera 1 mm i više . Solid biofuels -- Determination of particle size distribution -- Part 1: Oscillating screen method using sieve apertures of 1 mm and above (EN 15149-1:2010) 20. HRN EN 15149-2:2010 Čvrsta biogoriva - Određivanje granulometrijskog sastava – 2. dio: Vibracijsko prosijavanja upotrebom sita promjera 3,15 mm i više Solid biofuels -- Determination of particle size distribution -- Part 2: Vibrating screen method using sieve apertures of 3,15 mm and below (EN 15149-2:2010) 21. HRN EN 15150:2012 Čvrsta biogoriva - Određivanje gustoće čestica. Solid biofuels -- Determination of particle density (EN 15150:2011) 22. HRN EN 15210-1:2010 Čvrsta biogoriva - Određivanje mehaničke izdrž ljivosti peleta i briketa – 1. dio: Peleti. Solid biofuels -- Determination of mechanical durability of pellets and briquettes -- Part 1: Pellets (EN 15210-1:2009) 23. HRN EN 15210-2:2010 Čvrsta biogoriva - Određivanje mehaničke izdrž ljivosti peleta i briketa – 2. dio: Briketi. Solid biofuels -- Determination of mechanical durability of pellets and briquettes -- Part 2: Briquettes (EN 15210-2:2010) 24. HRN EN 15234-1:2011 Čvrsta biogoriva - Jamstvo kvalitete goriva – 1. dio: Opći zahtjevi. Solid biofuels -- Fuel quality assurance -- Part 1: General requirements (EN 15234-1:2011) 25. HRN EN 15234-2:2012 Čvrsta biogoriva -- Jamstvo kvalitete goriva -- 2. dio: Drvni peleti za neindustrijsku uporabu. (EN 15234-2:2012) Solid biofuels -Fuel quality assurance -- Part 2: Wood pellets for non-industrial use (EN 152342:2012) 26. HRN EN 15234-3:2012 Čvrsta biogoriva -- Jamstvo kvalitete goriva -- 3. dio: Drvni briketi za neindustrijsku uporabu. (EN 15234-3:2012) Solid biofuels -Fuel quality assurance -- Part 3: Wood briquettes for non-industrial use (EN 15234-3:2012) 27. HRN EN 15234-4:2012 Čvrsta biogoriva -- Jamstvo kvalitete goriva -- 4. dio: Drvna sječka za neindustrijsku uporabu . (EN 15234-4:2012) Solid biofuels -Fuel quality assurance -- Part 4: Wood chips for non-industrial use (EN 152344:2012) 28. HRN EN 15234-5:2012 Čvrsta biogoriva -- Jamstvo kvalitete goriva -- 5. dio: Ogrjevno drvo za neindustrijsku uporabu. (EN 15234-5:2012) Solid biofuels -Fuel quality assurance -- Part 5: Firewood for non-industrial use (EN 152345:2012) 29. HRN EN 15234-6:2012 Čvrsta biogoriva -- Jamstvo kvalitete goriva -- 6. dio: Nedrvni peleti za neindustrijsku uporabu. (EN 15234-6:2012) Solid biofuels -Fuel quality assurance -- Part 6: Non-woody pellets for non-industrial use (EN 15234-6:2012) 39
30. HRN EN 15289:2011 Čvrsta biogoriva - Određivan je ukupnog udjela sumpora i klora. Solid biofuels -- Determination of total content of sulfur and chlorine (EN 15289:2011) 31. HRN EN 15290:2011 Čvrsta biogoriva – Određivanje glavnih elemenata - Al, Ca, Fe, Mg, P, K, Si, Na i Ti. Solid biofuels -- Determination of major elements - Al, Ca, Fe, Mg, P, K, Si, Na and Ti (EN 15290:2011) 32. HRN EN 15296:2011 Čvrsta biogoriva - Pretvorba analitičkih rezultata iz jedne osnove u drugu. Solid biofuels -- Conversion of analytical results from one basis to another (EN 15296:2011) 33. HRN EN 15297:2011 Čvrsta biogoriva - Određivanje elemenata u tragovima As, Cd, Co, Cr, Cu, Hg, Mn, Mo, Ni, Pb, Sb, V i Zn. Solid biofuels -Determination of minor elements -- As, Cd, Co, Cr, Cu, Hg, Mn, Mo, Ni, Pb, Sb, V and Zn (EN 15297:2011) 34. HRI CEN/TR 15569:2010 Čvrsta biogoriva - Vodič za sustav osiguranja kvalitete. Solid biofuels -- A guide for a quality assurance system (CEN/TR 15569:2009) 35. HRN EN 16126:2012 Čvrsta biogoriva -- Određivanje granulometrijskoga sastava raspadnutih peleta. (EN 16126:2012) Solid biofuels -- Determination of particle size distribution of disintegrated pellets (EN 16126:2012) 36. HRN EN 16127:2012 Čvrsta biogoriva -- Određivanje duljine i promjera peleta (EN 16127:2012) Solid biofuels -- Determination of length and diameter for pellets (EN 16127:2012)
40
5. NAZIVI, VANJSKE ZNAČAJKE I GREŠKE OBLOGA DRVA PREMA HRN EN NORMAMA
5.1 Opći nazivi za drvo Opći nazivi zajednički za oblo i piljeno drvo određeni su normom HRN EN 844 1:1999 Oblo i piljeno drvo - Nazivlje -- 1. dio: (General terms common to round timber and sawn timber). Značajka drva (feature; fi:čǝr) je fizičko, morfološko svojs tvo ili svojstvo rasta drva koja utječe na njegovu uporabu.
Drvo (Wood) je supstanaca lignoceluloze između srčike i kore stabla ili grma
Drvo (Timber) je drvo u obliku dubećeg ili
posječenog stabla ili proizvod nakon izrade.
Drvo tvrdih vrsta (Hardwood) je drvo stabala
botaničke grupe dikotiledona.
Drvo
mekih
vrsta
(Softwood)
drvo
stabala
botaničke grupe gimnosperma. Najkomercijalnije vrste mekog drva pripadaju botaničkoj grupi četinjača.
41
5.2 Osnovni nazivi o oblom drvu
Nazivi o oblom drvu određeni su normom HRN EN 844-2:1999 Oblo i piljeno drvo Nazivlje - 2. dio: Opći nazivi povezani s oblim drvom .
Krošnja (crown) je gornji dio stabla s granama i grančicama, katkad uključujući dio debla Krupno drvo (stem) je dio stabla iznad tla
uključujući grane
Deblo (trunk) je dio krupnog drva koji se koristi za
procjenu vrijednosti dubećeg stabla (određen minimalnim promjerom tanjeg kraja)
Žilište (butt swelling) je zadebljanje donjeg dijela debla Pridanak (buttress) je izbočenost donjeg dijela debla (stem)
Panjevina (stump) je dio stabla koji ostaje iznad tla
i u tlu nakon sječe
42
Vijenac grana (branch whorl) je zona debla gdje
se pojavljuje nekoliko grana ili kvrga približno na istoj visini
Početak krošnje je zona debla gdje se nalazi najniža grana krošnje
Okresano stablo od grana (pruned timber) je
dubeće stablo kojem je u u stadiju mladika vršeno kresanje grana. Obavlja se prema propisu Osnove
gospodarenja kao njega u cilju zaštite od požara.
Oblo drvo (round wood) je posječeno stablo prerezano na vrhu s okresanim granama, koje
može, ali ne mora biti dalje prikrajano, uglavnom isključujući ogrijevno drvo . Odnosi se na dio debla, koji spada u tehničku oblovinu.
Dugo drvo (long pole) je oblo drvo koje nije dalje prikraćivano.
Može biti oblo tehničko drvo ili kod tanjih stabala oblo višemetarsko prostorno, odnosno energijsko drvo ili drvo za industrijsku preradu (mehaničku ili kemijsku).
43
Trupac (log) je izrađeni dio oblog drva. Koristi se u
daljnjoj mehaničkoj preradi. Prvi trupac (butt log) je trupac iz debljeg kraja dugog drva (long pole).
Srednji trupac (second log, drugi trupac) je trupac između prvog i vršnog trupca .
Vršni trupac (top end log) je trupac iz tanjeg dijela dugog drva (long pole).
Mjesto velike promjene promjera (stop) je dio
debla gdje nastupa značajno smanjenje promjera npr kod deblje grane. Ili kod završetka debla i početka krošnje.
Mjesto prereza (crosscut point) je ono mjesto na dugom drvu (long pole) ili trupcu gdje će se izvršiti trupljenje.
44
Teoretsko mjesto prereza (theoretical crosscut) je ono mjesto na tehničkom oblom drvu ili deblu (long pole or trunk) gdje je vizualno procijenjen prerez (određen u postupku prikrajanja) u svrhu razvrstavanja prema kvaliteti i vrijednosti
Pilanski trupac (sawlog) je trupac namijenjen za preradu u piljenu građu .
Furnirski trupac (veneer log) je trupac namijenjen za izradu furnira.
Industrijsko drvo (pulpwood) je dugo oblo drvo za
mehaničku i kemijsku preradbu pri dobivanju celuloze ili drvenih ploča .
Trupac posebne namjene (special assortment log) je trupac namijenjen duljinom i promjerom za određenu upotrebu .
45
Dugo oblo drvo (Pole) je tehnička oblovina za
direktnu uporabu, odnosno za korištenje u slobodnoj stojećoj primjeni .
Čisto drvo je drvo bez kvrga i svih vrsta oštećenja. Pravno drvo je ono drvo čija je uzdužna os pravac.
Pravnim drvetom smatra se i ono kod koga veličina zakrivljenosti nije veća od 1 %.
Drvo pravne žice je ono drvo kod kojeg žica teče usporedno, neuvijeno i koncentrično s uzdužnom osi drveta.
5.3 Nazivi povezani s dimenzijama obloga drva
Nazivi su određeni prema normi HRN EN 844 -5:1999. Promjer (diameter) je udaljenost između dvije usporedne linije koje predstavljaju tangente na deblo ili oblo drvo. Srednji promjer (mid diameter) je promjer na sredini duljine drvnog sortimenta/trupca. Gornji promjer (top diameter) je promjer tanjeg kraja drvnog sortimenta/trupca.
Zaokružena mjera (full dimension) je mjera zaokružena na cijele jedinice mjerenja po normi. Duljina (length) je najkraća udaljenost između krajeva (čela) jednog komada drva . Nazivna duljina (nominal length) je određena duljina oblog drva koja ne uključuje nadmjeru . Nadmjera (crosscut allowance) je dodatak duljine na nazivnu duljinu koja nadokna đuje gubitak duljine pri prikrajanu (prerezivanju)
46
Obujam oblog drva (solid volume) je obujam oblog drva na osnovu izmjere njegovih
dimenzija, obično se izražava u kubičnim metrima, m3.
Obujam prostornog drva (stacked volume) je
obujam koji zauzima složaj drva određen vanjskim dimenzijama uključujući prazne prostore.
Mjera s korom (over bark) je izraz koji označava
da je mjerenje uključivalo koru
Mjera bez kore (under bark) je izraz koji označava da mjerenje nije uključivalo koru .
Mjerenje težine (weight measure) je mjerenje količine oblog drva na osnovu mase (obično izraženo u tonama) . Mjeri se i izražava i u kilogramima (kg), a to ovisi o ugovornim odnosima proizvođača i kupca.
47
5.4 Anatomska struktura oblog drva
Značajke anatomske strukture obloga drva opisane su normom HRN EN 844 -7: 1999 Oblo i piljeno drvo - Nazivlje - 7. dio: Nazivi povezani s anatomskom strukturom drva. Bijel (sapwood), bjeljika, je vanjska zona drva
koja se u dubećem stablu sastoji od živih stanica popraćenih sokom, obično svjetlija od srži, ali nije uvijek jasno odijeljena od srži. Mjeri se najveća širina bijeli u radijalnom smjeru i izražava u mm ili kao postotak promjera čela trupca. Kod prvog trupca se mjeri na tanjem kraju.
Srž (heartwood) je unutrašnja zona drva u dubećem stablu koja dopire do živih stanica, obično tamnija od bijeli, ali nije uvijek jasno određena.
Neprava srž (false heartwood) je unutrašnja zona drva koja ima nepravilnu obojenost, često kod vrsta drveća koje nemaju izraženu razliku između bijeli i srži (posljedica prirodnih procesa kao mraz i nepravilni uvjeti rasta). Kod bukve nastaje pri ulasku zraka kroz ozljede na deblu ili na granama.
Mjeri se promjer zahvaćene površine i izražava kao postotak promjera čela trupca .
Kora (bark) je vanjski omotač debla i grana na stablu. Liko (bast) je unutrašnji sloj kore zajedno s kambijem. Kambij je aktivni razdijeljujući sloj u živom stablu koji prema van stvara liko, a prema unutra stanice drva (srži).
48
Prirast (growth ring) je sloj drva nastao u vegetacijskom razdoblju. God (annual ring) je godišnji prirast koji odgovara godišnjem razdoblju rasta .
Širina goda (rate of growth) je prirast izražen kao prosječna širina goda. Mjerenje:
Mjeri
se
duljina
vanjskog
75
%
reprezentativnog promjera površine čela oblog drva. Prebroje se godovi na toj duljini i podijeli duljina sa brojem godova te izrazi u mm.
Rano drvo (early wood) je dio goda koji se formirao u
ranijem stadiju vegetacijskog razdoblja (obično manje gustoće i svjetlije boje) Kasno drvo (late wood) je dio goda koji se formirao u kasnijem stadiju vegetacijskog razdoblja
(gušće strukture i tamniji od ranog drva)
Tekstura (texture) je vizualno svojstvo drva
određeno anatomskom strukturom i pravilnošću širine godova . Srčika (pith) ili srce je zona unutar prvog goda koje se sastoji od mekog tkiva.
Vlakno (fibre) je dugačka i uska stanica ili skupina stanica od kojih je drvo većinom sastavljeno . Tok (grain) je osnovni smjer protezanja vlakana.
49
Trak (ray) je skupina stanica nalik vrpci koja se protežu radijalno , od srca prema kori.
Pora je presjek stanice za provod vlage koja se vidi na površini .
Reakcijsko drvo je drvo s izraženim anatomskim
značajkama koje se formira kod nagnutih i savinutih debala i u granama kada stablo nastoji
održati osnovni položaj koji je poremećen. Kod listača se naziva tenzijsko drvo (B), a kod četinjača kompresijsko drvo (A).
Kompresijsko drvo se formira obično na donjim krajevima grana i nagnutih ili savinutih debala stabala četinjača. Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
Tenzijsko drvo se formira obično na gornjim krajevima grana i nagnutih ili savinutih debala stabala listača. Tenzijsko drvo nije jasno vidljivo kod obloga drva.
50
Dvostruko srce: postojanje dva ili više srca u
drvu, vidljivo na poprečnom presjeku koji obično ima ovalan oblik. Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
Strana tijela (geleri), urasli ostaci minsko eksplozivnih sredstava u stablima ili ostaci
metalnih ili drugih čvrstih predmeta. Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
51
5.5 Greške i značajke obloga drva Greške i značajke obloga drva određene su normom HRN EN 844-8:1999 - Nazivi povezani sa značajkama obloga drva. Mjerenje grešaka i značajki obloga drveta određeno je normom HRN EN 1310:1999 - Metoda mjerenja svojstava i HRN EN 1311:1999 – Metode mjerenja bioloških oštećenja . Kvrga (knot) je dio grane preostala u drvu. Neurasla kvrga (uncovered knot) je kvrga vidljiva na površini trupca . Mjeri se najmanji promjer uz zakrivljenu površinu obloga drveta, ne uzimajući u obzir kalus. Izražava se u mm.
Urasla kvrga (covered knot) – je kvrga koja nije vidljiva na površini trupca . Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
Zdrava kvrga (sound knot) je kvrga bez znakova truleži.
Trula kvrga (unsound knot) je kvrga koja je
zahvaćena sa truleži.
52
Živić (epicormic shoot) je grančica ili tragovi grančice na površini debla. Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
Skupina živića na deblu (burl) je nabreklina oko grupe grančica ili tragova grančica . Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
Zadebljanje oblog drva
(buckle)
je
lokalno
zadebljanje površine oblog drva, koje možda ukazuje na uraslu kvrgu ili strano tijelo.
Sljepica (rose) je okrugli nabor na kori koji ukazuje
na unutrašnje svojstvo (obično uraslu kvrgu). Ovisno o veličini: a) Mjeri se najmanji vanjski promjer u mm, b) Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
Kineski brkovi - Sljepica (chinese moustache) su
znakovi na površini trupca listača koji imaju tanku koru i koji ukazuju na uraslu kvrgu.
Ovisno o veličini: a) Mjeri se visina izbočine (elipse) na površini, izražava se u mm, b) Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
53
Uklopljena bijel (included sapwood) je prisustvo
potpunog ili nepotpunog prstena u srži koji ima boju i značajke bijeli . Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
Urasla kora (bark pocket) je kora koja je potpuno
ili djelomično uklopljena u drvo
Usukanost (spiral grain) je tok vlakana koji slijedi spiralni smjer oko srca (srčike). Mjerenje: Odabrati dio duljine 1 m koji pokazuje najveću usukanost (kod perca dio mora biti udaljen najmanje 1
m od debljeg kraja) i mjeri se veličina odstupanja žice od paralelne linije osi trupca na udaljenosti 1 m. Izražava se u cm/m ili kao postotak .
Valoviti tok vlakana (curly grain) je tok koji se niže po nepravilnoj liniji (krivulji)
Ikričavost (burr) je široko izrasli dio drva s valovitim tokom vlakana koji daje karakterističan oblik
54
Nepravilna tekstura (coarse texture) je tekstura s
relativno širokim stanicama i/ili širokim ili nepravilnim godovima (za određivanje granica ove značajke pogledati relevantna pravila kakvoće)
Srednje fina tekstura (moderately fine texture) je tekstura sa srednje velikim stanicama i/ili srednje
širokim pravilnim godovima (za određivanje granica ove značajke pogledati relevantna pravila kakvoće)
Fina tekstura (fine texture) je tekstura s relativno malim stanicama i/ili uskim pravilnim godovima (za
određivanje granica ove relevantna pravila kakvoće)
značajke
pogledati
Raspuklina (fissure) je longitudinalno (uzdužno) odvajanje vlakana.
Raspuklina čela trupca (end shake) je raspuklina koja se vidi na površini čela trupca
55
Paljivost (heart shake) je radijalna raspuklina čela oblog drva od srca (srčike).
Ovisno o veličini: a) Mjeri se duljina vidljive raspukline na čelu oblog drva u mm, b) Ne mjeri se, samo evidentira prisustvo
Zvjezdasta paljivost (star shake) je dvije ili više radijalnih raspuklina (paljivosti). a) Mjeri se duljina najduže vidljive raspukline na čelu oblog drva u mm, b) Ne mjeri se, samo evidentira prisustvo
Okružljivost (ring shake) je raspuklina koja slijedi liniju goda.
Ovisno o veličini: a) Mjeri se promjer kruga okružljivosti ili luka i izražava u mm ili kao postotak promjera čela oblog drva, b) Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
Raspuklina na površini plašta (crack) je raspuklina koja se vidi na zakrivljenoj površini trupca
Prodirajuća raspuklina (transversing crack) je raspuklina koja se pojavljuje na čelu i dvaput na plaštu trupca
56
Zimotrenost (frost crack) je radijalna raspuklina
uzrokovana mrazom na dubećim stablima koja se proteže od bijeli prema srcu u određenoj duljini trupca.
Ovisno o veličini: a) Mjeri se duljina, izražava u cm ili kao postotak duljine oblog drva (ako ih je više uzima se zbroj duljina), b) Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo. Rapuklina
od
groma
(lightning
crack)
je
raspuklina plašta trupca nastala udarom groma . Ovisno o veličini: a) Mjeri se duljina, izražava u cm ili kao postotak duljine oblog drva (ako ih je više uzima se zbroj duljina), b) Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
Površinska raspuklina (check) je kratka, uska i površinska raspuklina . Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
Raspuklina pri rušenju stabla (felling shake) je raspuklina nastala pri sječi koja se pojavljuje na debljem kraju obloga drva i proteže u longitudinalnom (uzdužnom) smjeru . Mjeri se duljina i izražava u cm ili kao postotak duljine oblog drva.
Zakrivljenost (sweep) je odstupanje uzdužne osi obloga drva od ravne linije.
Mjeri se najveća udaljenost između konkavne linije osi trupca i ravne linije koja spaja središta oba čela trupca. Kad nije moguća navedena metoda mjeri se najveći razmak između konkavne linije površine plašta trupca i ravne linije koj a spaja najbliže obode krajeva trupca.
57
Jednostavna zakrivljenost (simple sweep) je zakrivljenost u jednoj ravnini.
Višestruka zakrivljenost (multiple sweep) je zakrivljenost u dva ili više lukova u jednoj ili više ravnina.
Kod višestruke zakrivljenosti trupac se podijeli na dijelove s jednostrukom zakrivljenosti i mjeri posebno svaki dio. Navodi se svaka vrijednost zasebno u cm prema duljini dijela u m.
Eliptičnost (ovality) je presjek obloga drva koji ima značajnu razliku između većeg i manjeg promjera . Mjerenje: Na mjestu barem 1 m udaljenom od
debljeg kraja mjeri se najveći i najmanji promjer i izražava se razlika dva promjera u cm ili kao postotak prema najveće m promjeru.
Koničnost (taper) je smanjenje promjera debla uzduž visine debla ili duljine obloga drva . Mjeri se promjer svakog čela (kraja) ili barem 5 cm od kraja (kod perca 1 m od debljeg kraja) i izražava kao razlika dva promjera u cm prema udaljenosti
između promjera u m. Kod izrazite nepravilnosti promjera na mjestu mjerenja, izvršiti mjerenje 5 cm dalje na pravilnom dijelu drva. Ekscentrično srce (eccentric pith) je srce koje
značajno odstupa od geometrijskog središta presjeka obloga drva.
Mjeri se udaljenošću srca od središta presjeka oblog drva, s točnošću od 1 cm, a izražava odnosom ekscentričnosti prema srednjoj vrijednosti promjera čela.
Smolna vrećica (resin pocket) je šupljina oblika leće u drvu koja sadrži smolu
58
Žlijeb (fluting) je longitudinalno usko udubljenje i izdignuće na površini oblog drva
Zarezivanje debla (tapping cut) je rez u deblo radi uzimanja smole.
Ovisno o veličini: a) Mjeri se duljina zahvaćenog dijela i izražava u m na dvije decimale ili kao postotak duljine oblog drva ili procijenjene visine stabla b) Evidentirati prisustvo
Za oblo drvo se preporučava odredi ti udaljenost između debljeg kraja i oštećenog dijela, a za stabla procijeniti visinu oštećenja iznad tla te izraziti u m (2 decimale). Zasjek (undercut) je klinasto oblikovani rez vidljiv na debljem kraju prvog trupca nastao pri osnovici
debla pri usmjeravanju smjera pada kod sječe
Obrada žilišta (butt trimming) je obavezan rez donjeg dijela obloga drva ili dubećeg stabla u svrhu lakšeg rada pri izradi zasjeka i rušenju stabla
Šupljina od perca (shear; šiǝr -smik, posmik) je šupljina na površini čela obloga drva nastala pri sječi
59
Nagorjelo drvo (carbonized wood) ili opožareno
drvo je drvo djelomično izgorjelo djelovanjem vatre ili požara. Ovisno o veličini: a) Mjeri se duljina zahvaćenog dijela i izražava u m na dvije decimale ili kao postotak duljine oblog drva ili procijenjene visine stabla. b) Evidentira se prisustvo.
Za oblo drvo se preporuča odrediti udaljenost između debljeg kraja i oštećenog dijela, a za stabla procijeniti visinu oštećenja iznad tla te izraziti u m (2 decimale). Uz nagorjelo drvo i ožiljke u ovu skupinu grešaka
spada dio osušenog stabla ili oblog drva, rak kore i druga oštećenja. Sve greške i oštećenja se mjere kako je navedeno za nagorjelo drvo.
Ožiljak (scar) je površinska rana koja je potpuno ili djelomično zarasla na dubećem stablu .
Duplje ptica (bird peck) su šupljine ili oštećenja debla uzrokovana pticama
Oštećenje od životinja (animal damage) je oštećenje debla uzrokovano sisavcima Ne mjeri se, evidentira se prisustvo.
Oštećenja od insekata Mjerenje: Promjer bušotine u mm, navesti vrstu Kod lokalnog oštećenja izmjeriti duljinu oštećenja i izraziti u cm ili m ili kao postotak duljine oblog drva
Kod nepravilno raspoređenih oštećenja izraziti broj bušotina po metru duljine
60
Promjena boje i trulež bijeli Ne mjeri se, samo se evidentira prisustvo.
Trulež srži Mjeri se promjer zahvaćenog dijela i izražava u cm ili kao postotak promjera na mjestu mjerenja.
Šupljine Mjeri se promjer zahvaćenog dijela i izražava u cm ili kao postotak promjera na mjestu mjerenja.
5.6 Greške nastale pod utjecajem gljiva i insekata 5.6.1 Greške promjene boje Nazivi povezani s promjenom boje i napadom gljiva (Terms relating to stain and fungal attack) opisani su normom HRN EN 844-10: 1999.
Biološko oštećenje drva (biodeterioration) kvarenje izgleda i/ili gubitak čvrstoće uzrokovan biološkim agensima (Oštećenje izgleda gubitkom čvrstoć e uzrokovane biološkim agensima
61
Gljiva (fungus) - organizam bez klorofila koji se hrani organskom tvari.
Obojenost (stain) - svako odstupanje od prirodne boje drva koje nije povezano s gubitkom čvrstoće .
Plavetnilo (duboko i površinsko) (blue stain) – obojenost
uzrokovana
gljivom
kod
koje
se promjena boje kreće od blijedo plave do crne boje .
Smeđi trakovi – piravost (brown streak) – obojenost u obliku smećkastih plamenih pramenova.
Crveno srce (bukva) – trulo (red heart) (in beech) –
jasno omeđena crvena ili smeđa obojenost u centralnom dijelu bukova drva.
62
Smeđe mrlje - crni traci –(black streak) – tamna zona uz god kod nekih vrsta listača .
Plijesan (mould) –gljivična izraslina vunastog ili
praškastog izgleda koja se može razbiti na površini drva u vlažnim uvjetima .
Trulež (rot) – razgradnja drva gljivama ili drugim mikroorganizmima koja razultira omekšavanjem, progresivnim gubitkom mase i čvrstoće i često promjenom teksture i boje.
Promjena boje (dote) – početna faza truleži, karakterizirana promjenom boje drva u obliku pruga ili plamenova, kod koje generalna tekstura i čvrstoća ostaju više -manje nepromijenjene.
Smeđa trulež (brawn rot; cubical rot) – trulež izazvana
gljivama
koje
napadaju
celulozu
i
hemicelulozu ostavljajući smeđi lomljivi ostatak nenapadnutoga lignina.
63
Bijela trulež (white rot) – trulež izazvana gljivama razaračima drva koje napadaju celulozu, hemicelulozu i lignin i u pravilu posvjetljuju boju drva.
Meka
trulež
rot) – trulež izazvana mikrogljivama napadaju celulolzu i hemicelulozu i značajno smanjuju čvrstoću drva . (soft koje
Boginjava trulež (pocket rot) – trulež u kojoj je napad ograničen na mala područja ili džepove obično u obliku leća .
Trulež bijeli (sapwood rot) – trulež ograničena na bijel.
Trulež srži (heartwood rot) – trulež ograničena na srž.
64
Rujavost hrasta (brawn oak) – kvarenje, ogrničeno
na srž hratova stabla, koje je u početnoj fazi karakterizirano promjenom boje u obliku smeđih plamenova.
Crno srce kod jasena (blackheart in ash) –
abnormalna crna ili tamno smeđa promjena boje srži nekih vrsta (uglavnom jasena) .
Trulež žilišta (pridanka) (butt rot) – trulež ograničena na pridanak; najčešće nastaje u dubećem stablu .
5.6.2 Greške od insekata Greške od insekata su opisane normom HRN EN 844 -11: 1999 Oblo i piljeno drvo -Nazivlje -- 11. dio: Nazivi povezani s oštećenjem drva od insekata . Bušotine insekata (bore hole) – rupa ili tunel u drvu uzrokovan insektima.
65
Sitne bušotine (pinhole) – bušotina, obično ne veća od 2 mm u promjeru.
Crne bušotine (black hole) - bušotina u kojoj je rub tunela tamno obojen.
Bijele bušotine (white hole) - bušotina u kojoj je rub tunela iste boje kao i okolno drvo.
5.7 Dodatni nazivi i kazalo U normi HRN EN 844-12: 2001 Oblo i piljeno drvo -- Nazivlje -- 12. dio: Dodatni
nazivi i kazalo, opisani su i pojašnjeni nazivi koji nisu opisani u prethodnim normama. Ovdje su prikazani izabrani pojmovi koji se odnose na oblo drvo.
Pravilno oblo drvo (regularized round timber)- Oblo drvo, trupac, obrađeno u cilindričan oblik.
66
Rudničko drvo (pit prop)- Oblo drvo, namijenjeno za potpornje u rudniku.
Kolac, tanji stup (stake) - Oblo drvo manjeg promjera,
obično zašiljeno na jednom kraju.
Piljevina (sawdust)- Čestice proizvedene tijekom procesa piljenja.
Sječka (chip) - Čestica proizvedena tijekom procesa usitnjavanja. NAPOMENA: Općenito se koristi za proizvodnju celuloze, proizvode na osnovi drva ili za gorivo.
Faktor kore ili odbitak na koru (bark allowance)Faktor pretvorbe obujma oblovine, mjereno s korom, u odnosu na obujam bez kore.
67
Smolno drvo (resin wood)- Drvo koje ima nenormalno
visok sadržaj smole.
Rak rana (canker) - Šupljina ili izbočenje na površini debla živog stabla, uzrokovano gljivama ili mikrogljivama.
Trakaste ozljede kore (bark stripping damage) -
Oguljena kora živog stabla uzrokovana sječom ili životinjama.
Strano tijelo u drvu (foreign body) - Anorganski komadi u drvu. NAPOMENA: Na primjer metal, kamen.
Parazitska biljka (prasitic plant) - Biljka koja svoju
hranu crpi iz živog stabla na kojem raste. NAPOMENA Njen korijen ostavlja tragove u drvu. Tragovi imele (mistletoe traces)- Tragovi u drvu od korijena imele.
68
Valoviti tok vlakana (wavy grain) - Žica u prilično
ujednačenim valovima ili treperenjima.
Urasla kvrga (encased knot)- Kvrga koja je okružena
korom na više od tri četvrtine svojeg opsega.
Crna kvrga (black knot)- Kvrga koja je djelomično ili potpuno crna.
Crna kvr žica (black pin knot) - Crna kvrga veličine do 5 mm.
T - bolest (T-disease) - Uzdužni ožiljak, koji nastaje na dubećem stablu, koji izgleda kao slovo "T" na
poprečnom presjeku oblog ili piljenog drva.
69
Smeđa obojenost - rujavost (kod topole) (brown stain (in poplar) - Napad na dubećem stablu koji se pojavljuju kao crne oznake na glatkim dijelovima kore. NAPOMENA Rujavost se također može naći i kod piljenog drva.
Koeficijent koničnosti (taper coefficient) - Stopa smanjenja promjera oblovine po duljini ili debla po visini. NAPOMENA - Obično je izražen u centimetrima po metru.
Prstenovanje (ring barking) - Uklanjanje uske trake kore oko oboda oblovine ili debla.
Dvostruko srce (double pith) - Prisutnost na jednom
čelu trupca dva srca s neovisnim sustavima godova, okruženih jednim perifernim sustavom .
70
6. VANJSKE ZNAČAJKE I GREŠKE OBLOGA DRVA PREMA HRN NORMAMA Tehnička oblovina i prostorno drvo listača mjeri se i isporučuje s korom (HRN D.B0.022 od 1984), s tim da se obujam tehničke oblovine svodi na obujam samog drva odbijanjem dvostruke debljine kore od promjera ili odbijanjem obujma kore od obujma trupca s korom, čime odnosni dio kore gubimo. (HRN D. A0. 101, VII-1969.)
6.1 Vanjske značajke, građa i greške drva prema HRN 6.1.1 Di jelovi stabla, građa i značajke drva (nazivlje i definicije) (HRN D.B.020) U botaničkom smislu, pod drvetom se podrazumijeva odrvenjena, srazmjerno visoka biljka, koja se sastoji od nadzemnog i podzemnog dijela. U tehnološkom smislu drvo predstavlja mrtvu materiju koju je stvorio živi biljni organizam drveta. 6.1.1.1 Dijelovi drveta Stablo je nadzemni dio drveta sa svim njegovim
dijelovima koji se proteže od površine zemlje do vrha. Deblo je dio stabla koji se proteže od panja,
odnosno od prizemnog dijela stabla, do početka razgranjavanja kod rašljatih stabala, a kod stabala sa izrazitim deblom do mjesta na kome promjer bez kore iznosi 7 cm.
Čisto deblo je dio debla od panja, odnosno od prizemnog dijela stabla, do prve izrazite žive grane, odnosno do početka razgranjavanja; može sadržavati i živiće. Najvrijedniji dio debla je dio debla od mjesta gdje prestaje perac pa do prve grane.
Perac (pridanak) je donji dio debla s vrlo velikim padom promjera ili velikom promjenom oblika, a
zahvaća dio od panja do mjesta na kome se pad promjera počinje izjednačavati i na kome prestaje velika promjena oblika.
Uzima se da njegova dužina iznosi najviše 1 m od donjeg dijela debla.
71
Panj (žilište) je donji dio drveta kojim je ono učvršćeno u zemljište i čini prijelaz korijena u deblo. Vrat panja predstavlja nadzemni dio panja koji
se proteže od površine zemlje do površine po kojoj je izvršeno prerezivanje stabla. Podzemni dio panja predstavlja nevidljivi dio
drveta koji se proteže od površine zemlje do mjesta na kome počinje razgranjavanje žila.
Krošnja je dio stabla od prve žive grane do krajnje točke vrha. Sa stoji se od grana, ogranaka i vrha.
Ovršak (vrh) je gornji dio krošnje od mjesta na deblu na kome je promjer bez kore 7 cm, a
proteže se do krajnje točke vrha.
Korijenje je podzemni dio drveta koji se u vidu
žila račva i proteže od podzemnog dijela panja kroz zemlju. Ono vrše fiziološku i mehaničku funkciju.
6.1.1.2 Građa drva Ovaj dio norme obuhvaća vanjski vid unutrašnje građe. Anatomska građa nije predmet ove norme. Kora je vanjski omotač drveta. Sastoji se iz dva
dijela: vanjskog i unutrašnjeg. Vanjska kora (lub) predstavlja vanjski mrtvi
zaštitni dio kore. Ona se proteže od unutrašnje kore do periferije poprečnog presjeka drveta. Unutrašnja kora (liko) predstavlja unutrašnji živi dio kore koji vrši fiziološko -zaštitnu funkciju. Proteže se od kambijalnog prstena do unutrašnje zone mrtve kore.
72
Kambij je tanki unutrašnji sloj sastavljen od stanica
tvornog (meristemskog) tkiva. Čini sloj između drva s unutrašnje strane i lika s periferije. Odrvenjeni dio (drvo) predstavlja dio pod korom.
Sastoji se od bijeli i srži.
Bijel (bijeljika) je vanjski omotač drvenastog dijela
tkiva u kome se obavljaju fiziološke funkcije. Proteže se od kambija do srži. Kod jedričavih vrsta ovaj omotač ima svjetliju boju.
Srž (jedro, jedrac) je unutrašnji osrženi stariji dio drva, sastavljen od mrtvih st anica, koji vrši mehaničku funkciju. Kod jedričavih vrsta tamnije je boje i njene granice se poklapaju s linijom
goda. Proteže se od unutrašnje granice bijeli do anatomske osi drveta.
Srce je dio srži, odnosno tanki omotač od nekoliko
godova oko srčike. Srčika je primarno najstarije tkivo anatomske osi drveta.
Sržni traci (trakovi drveta) protežu se radijalno između ruba srčike i kambija. Sastoje se pretežno ili isključivo od živih stanica parenhima. Mogu biti: · - uski kada su jedva vidljivi lupom, · - srednje široki, kada su vidljivi prostim okom, i · - vrlo široki, kada se ističu i na hrapavim površinama
73
Godovi (godišnji prstenovi) predstavljaju veličinu
godišnjeg prirasta drveta. Na poprečnom presjeku imaju izgled prstenova različitih širina. Sastoje se iz unutrašnjeg i vanjskog dijela. Rano (proljetno) drvo predstavlja unutrašnji dio goda. Ima grublju struktur u, rastresitiju građu i svijetliju boju. Kasno (ljetno) drvo predstavlja periferni dio goda. Ima finiju strukturu, gušće tkanje i tamniju boju.
Žica drveta predstavljena je snopovima, odnosno svežnjevima tkiva drveta (traheje, traheide, drva vlakanca i dr.) koji se protežu u pravcu rasta drveta.
Prava žica odlikuje se time što joj drvna vlakna , traheje i traheide teku uglavnom paralelno s
uzdužnom osi stabla
Kosa žica odlikuje se time što tok drvnih vlakana, traheja i traheida odstupa od uzdužne osi stabla. Usukana žica odlikuje se time što se n a drvetu manje više spiralno obavija nalijevo ili nadesno oko uzdužne osi drveta.
Valovita žica odlikuje se time što žica teče paralelno sa uzdužnom osi drveta, ali njeno protezanje u dužinu ne predstavlja pravu već valovitu liniju.
Reakcijsko drvo predstavljaju lokalne promjene
građe stanica debla i grana koje su izazvane djelovanjem vanjskih činilaca. Reakcijsko drvo je kod četinjača opisuje kao kompresijsko drvo, a kod listača kao tenzijsko drvo.
74
Kompresijsko drvo (crljen-drvo, buks) stvara se samo kod drva četinjača. Ogleda se u
natprosječno širokim godovima, abnormalno širokim zonama kasnog drva, tamnijom bojom, povećanom težinom i povećanim utezanjem.
Tenzijsko drvo stvara se u drvu listača obično u
najširim dijelovima ekscentričnih godova. Ogleda se u postojanju uzdužnih skupina želatinskih vlakana i ranom drvu, srebrnastom sjaju, manjim
sadržajem lignina, a većim sadržajem celuloze. Ima veće uzdužno, a manje poprečno utezanje, manju tvrdoću, a veću zateznu čvrstoću od normalnog drva.
6.1.2 Vanjske značajke drva Čisto drvo je drvo bez kvrga i svih vrsta oštećenja. Pravno drvo je ono drvo čija je uzdužna os pravac. Pravnim drvetom smatra se i ono kod koga veličina zakrivljenosti nije veća od 1 %. Drvo pravne žice je ono drvo kod kojeg žica teče uporedno, neuvijeno i koncentrično s uzdužnom osi drveta. Otklon žice do 1/10 promje ra se ne uzima u obzir i praktično se smatra da takvo drvo ima pravnu žicu. Jedro drvo (punodrvno) odlikuje se time što mu
prosječni pad promjera po tekućem metru dužine, van perca, ne iznosi više od 1 % od većeg promjera debla ili dijela debla van perca.
75
Konično (nejedro, mišorepasto) drvo odlikuje se time što mu prosječni pad promjera po tekućem metru dužine, van perca, iznosi više od 1 % od većeg promjera debla ili dijela debla van perca.
Drvo s pravilnim ili okruglim poprečnim presjekom
odlikuje se time što mu je poprečni presjek približno jednak krugu, odnosno razlika između većeg i manjeg promjera ne premašuje 10 % većeg promjera.
Drvo sa ovalnim (eliptičnim) poprečnim presjekom odlikuje se time što poprečni presjek ima ovalan oblik, kod kojega je razlika iz među većeg i manjeg promjera
veća od 10 % većeg promjera.
76
Drvo sa centričnim srcem odlikuje se time što mu se srce nalazi približno u središtu poprečnog presjeka, odnosno udaljenost od središta nije veća od 1/10 promjera tog presjeka.
Drvo sa ekscentričnim srcem odlikuje se time što mu je srce izvan središta poprečnog presjeka, tj. njegova udaljenost od središta je veća od 1/10 promjera tog presjeka.
Strukturu drva predstavlja njegova unutrašnja
građa. Drvo ima vlaknastu nehomogenu strukturu. Struktura može biti: Pravilna struktura, ako drvo ima pravne ili
približno pravne žice bez skretanja vlakana, bez valovite žice, približno jednake širine godova i ne sadr ži kompresijsko ni tenzijsko drvo.
Nepravilna struktura, ako drvo ima usukanu i
valovitu žicu, zakošenih vlakana, nejednake širine godova, a može sadržavati kompresijsko i tenzijsko drvo. Ovakvo drvo se teško blanja i lako zacepljuje.
Finoća drva se ogleda u građi godova u pogledu njihove širine, pravilnosti nizanja, širine kasnog i ranog drva, većeg stupnja homogenosti građe i lakoćom obrade. Finoća se ocjenjuje prosječnom širinom godova na tanjem kraju oble građe, a za piljenu građu na onom čelu na kome je širina godova manja.
77
Finoća drva može biti; · fina (uskih godova), širine godova do 1/3 cm, odnosno više od 3 goda na mjernoj dužini od 1 cm
·
polufina (srednje širokih godova), širine godova od 1/3 do 2/3 cm, odnosno od 1,5 do 3
goda na mjernoj dužini od 1 cm,
·
gruba (širokih godova), širine godova veće od 2/3 cm, odnosno manje od 1,5 goda na mjernoj dužini od 1 cm (v. sliku - finoća drva: gruba,
širokih godova).
78
6.1.3 Greške drva (HRN D.A0.101) Razvrstavanje grešaka drva prema: 1. ·Nepravilnosti oblika oblog drva, 2. ·Nepravilnosti anatomske građe drva, 3. ·Oštećenja drva od fizikalno -mehaničkih utjecaja, 4. ·Promjene boje i promjene boje i ko nzistencije, 5. ·Oštećenja od insekata. 6.1.3.1 Nepravilnosti oblika obloga drva
Eliptičnost (ovalnost) je odstupanje poprečnog presjeka obloga drva od kružnog oblika (srednji promjer).
Presjek se smatra pravilnim ako razlika između najvećeg i najmanjeg promjera nije veća od 1/10 najvećeg promjera. Mjere se najveći i najmanji promjer s točnošću od 1 cm i nepravilnost izražava odnosom njihove razlike prema većem promjeru u postotnom odnosu.
Eliptičnost =
d max
d min
d max
100
(%)
Žljebovitost: odstupanje
poprečnoga presjeka oblog drva
od kružnog oblika, koji u perifernim zonama ima nepravilnosti u
obliku žlijebova orijentiranih ka unutašnjosti. Ako odnos dubine najvećeg žlijeba i promjera na tanjem kraju nije veći od 1/20, presjek se smatra pravilnim.
Mjeri se na tanjem kraju dubina najvećeg žlijeba, s točnošću 1 cm, i izražava odnosom izmjerene veličine prema većem promjeru.
79
Koničnost: odstupanje oblika oble građe od valjka, odnosno od punodrvnosti. Drvo se smatra jedrim ako koničnost nije veća od 1 %. Na obloj se građi mjere promjeri na debljem i tanjem kraju i razlika podijeli s dužinom. Izračunava se odnosom pada promjera po tekućem metru prema većem promjeru. Koničnost se građe s percem (žilištem) mjeri od mjesta na kojem prestaje velika deformacija. Kada koničnost po dužini nije jednolična, mjeri se na mjestu gdje je najveća, s tim da dužina bude najmanje 1 m.
Zakrivljenost: odstupanje geometrijske osi
oble građe od prave linije. Ona može biti: · jednostruka: krivina samo u jednoj ravnini, · dvostruka: krivina u dvije ravnine,
· višestruka: krivina u više od dvije ravnine. Zakrivljenost do 1 % smatra se da ne postoji.
Mjeri se najveća visina luka na zakrivljenoj dužini i dužina tetive tog luka, s točnošću od 1.cm. Izražava se postotak zakrivljenosti koji se izračunava dijeljenjem visine luka s dužinom sortimenta. Na građi s percem (žilištem) zakrivljenost s e mjeri od mjesta prestanka perca koji se ocijeni vizualno.
Rašljavost: postojanje dvije ili više rašlji na obloj građi. Urasle rašlje se mjere kao eliptičnost.
80
6.1.3.2 Nepravilnosti anatomske građe drva Nepravilnost
strukture
drva se
ogleda
u
nejednakosti širine godova. Mjeri se kod piljene građe na čelu koje ima uže godove. Čelo mora biti ravno, glatko i precizno pod pravim kutom, da bi
linije godova bile što vidljivije. Povuče se pravac okomito na godove najveće moguće dužine, ov isno od dimenzija i oblika presjeka. Na tom pravcu
izmjeri se širina najšireg i najužeg goda s točnošću 0,5 mm. Nejednakost se izražava izračunatom razlikom izmjerenih širina. Kod oble građe postupa se analogno, s tim što se godovi u srcu do 10 % promjera čela ne uzimaju u obzir. Valovitost linije godova: nepravilnost strukture se ogleda u finoj valovitosti godova drveta na
poprečnom presjeku. Na poprečnom presjeku piljene građe, koji mora biti obrađen, izmjeri se površina punog presjeka i dio površine s valovitim godovima. Izražava se postotnim udjelom površine s valovitim godovima u odnosu na površinu punog presjeka. Kompresijsko drvo (crljen drvo): lokalna promjena
strukture drva četinjača u vidu zadebljanja zone kasnog drva u godovima. Kompresijsko drvo je
većinom tamnije obojeno drvo, izraženo je na radijalnom i poprečnom presjeku. Mjeri se i izražava kao valovitost.
Tenzijsko drvo: lokalna promjena strukture drva
listača u vidu pojačanja stijenki stanica želatiniranim (neodrvenjenim) vlaknim a. Tenzijsko drvo je bjeličaste boje i na površinama presjeka ima baršunast (vunast) izgled. Ne mjeri se, nego se samo konstatira postojanje.
81
Kovrdžavost isprepleten
(dževeravost): tok
drvnih
vlakana
nepravilan, (rebravost,
upredenost, ikričavost, čičkavost ili mazer, cvetost i sl.).
Ekscentričnost srca: položaj srca odstupa od centra poprečn og presjeka oblog drva. Mjeri se udaljenošću srca od središta presjeka oble građe, s točnošću od 1 cm, a izražava odnosom ekscentričnosti prema srednjoj vrijednosti promjera.
Dvostruko srce: postojanje dva ili više srca u
drvu, vidljivo na poprečnom presjeku koji obično ima ovalan oblik.
Mjeri se razmak između centara sa točnošću od 1 cm i izražava odnosom tog razmaka i srednje vrijednosti promjera.
Unutrašnja (dvostruka) bijel: postojanje pojasa bijeli u unutrašnjem dijelu srži čija se obojenost i svojstva skoro ne razlikuju od prave bijeli (na
poprečnom presjeku dva pojasa bijeli). Mjeri se širina pojasa sa točnošću od 1 cm i izražava izmjerenom veličinom. Urasla kora: postojanje dijela kore u masi drveta
obuhvaćena drvom. Može biti: -površinska, kada izbija samo na jednoj strani građe, -prodiruća kada izbija na dvije strane građe. Ne mjeri se, nego se samo konstatira postojanje.
82
Usukanost žice: spiralno skretanje smjera drvnih vlakana u odnosu na uzdužnu os oble građe. Prema smjeru žice razlikuje se lijeva i desna usukanost žice. Mjeri se veličina otklona žice, na dužini od 1 m na obloj građi sa točnošću od 1 cm, a izražava odnosom veličine otklona prema promjeru u %. Smatra se da usukanost ne postoji ako je
otklon žice do 5 % promjera. Prema veličini otklona razlikuju se: -mala usukanost, ako se otklon žice kreće od 5 do 10 % promjera, -srednja usukanost, ako se otklon žice kreće od 10 do 20 % promjera, -velika usukanost, ako je otklon žice preko 20 % promjera. Kvrge
· srasle kvrge (srašljike), čiji su godovi srasli sa okolnim drvom najmanje na 3/4 površine presjeka kvrge,
·
djelomično srasle kvrge, čiji su godovi srasli sa okolnim drvom na dužini od 1/4 do 3/4 površine presjeka kvrge,
nesrasle (ispadjuće) kvrge, čiji su godovi srasli sa okolnim drvom na dužini manjoj od 1/4 površine presjeka kvrge.
83
Prema stupnju uraslosti mogu biti: · neurasle kvrge: kvrge vidljive na površini oble
građe, · ·
zarasle kvrge (sljepice): potpuno zarasle kvrge sa vidnim tragovima (bradom - kineskim
brkovima) na površini oble građe (kore), urasle kvrge: nevidljive na obloj građi, koje dolaze do izražaja prilikom prerade.
Prema stanju drva kvrge mogu biti: · zdrave kvrge: bez tragova truleži i pukotina; zdrave kvrge mogu biti:
· svijetle zdrave kvrge, približno iste boje kao i okolno drvo, · tamne (crne) zdrave kvrge, imaju mnogo tamniju boju od okolnog drva;
·
natrule kvrge: sadrže trulež do 1/3 površine presjeka kvrge.
trule kvrge: sadrže trulež preko 1/3 površine presjeka kvrge,
· ·
kvrge sa pukotinama: sa 1 ili više radijalnih pukotina; mogu biti natrule i trule.
84
Prema veličini mogu biti: · kvržice: kod četinjača, promjera do 6 mm, kod listača, promjera do 10 mm; · male kvrge: kod četinjača, promjera od 7 do 20 mm, kod listača, promjera od 11 do 20 mm, · srednje kvrge: promjera od 21 do 40 mm, · velike kvrge: promjera preko 40 mm. Kvrge se mjere na sljedeći način: -Kvrge u vijencu (pršljen -kvrge) -Mjeri se najveća kvrga u pršljenu, pa se po njoj
određuje vijenac kvrga.
Zarasle kvrge (sljepice)
Kod vrsta drveća s glatkom korom utvđuje se dubina sljepice pod plaštom, na osnovu tzv. brade – kineskih brkova koji se vide na površini kore. Dubina početka sljepice pod površinom oblovine dobija se približno, ako se od polumjera oblovine na tom mjestu odbije umnožak tog polumjera s odnosom između visine (h) i širine (a) elipse usta (bradavice).
Živići: ostaci grana koje su se razvile iz spavajućih (proventivnih) i prigodnih (adventivnih) pupoljaka. Ne mjere se, nego se samo konstatira njihovo postojanje.
85
6.1.3.3 Oštećenja drveta od fizikalno-mehaničkih utjecaja Raspukline (pukotine, napukline) od utezanja i drugih činilaca: razdvajanje drvnih
vlakna u uzdužnom smjeru:
Na obloj građi mogu biti: · raspukline na periferiji čela građe (pukotine) koje su: · ·
male, ako ne prodiru prema srcu više od 10 % promjera, velike, ako prodiru više od 10 % promjera.
Mjere se dubinom prodiranja prema srcu i izražavaju odnosom prema promjeru građe. · sunčane raspukline (napukline) na plaštu oble građe, koje su: · male, ako prodiru u dubinu do 2 cm, · srednje, ako prodiru do 3 cm, · velike, ako prodiru u dubinu više od 3 cm. Mjere se dubinom prodiranja u cm.
·
raspukline koje zauzimaju cijelo čelo oble građe u radijalnom ili tangecijalnom smjeru i teku u pravcu drvnih vlakana.
Mjere se dužinom prodiranja duž drvnih vlakana građe, u cm, i izražavaju izmjerenom veličinom ili odnosom prema promjeru čela oble građe. Mogu biti: · jednostavne, ako je samo jedna raspuklina,
· složene, ako ima više raspuklina, · zvjezdaste, ako ima više raspuklina koje se križaju.
Po veličini mogu biti: · male, ako im je dužina duž vlakana do 10 cm, · srednje, do dužine jednog promjera, · velike, ako im je dužina veća od jednog promjera.
86
Paljivost: raspucavanje oblog drveta u radijalnom
smjeru, pri čemu raspukline teku od srca gdje su najšire, a sužavaju se prema periferiji.
Prema dubini može biti. · mala paljivost: dužina protezanja od srca prema periferiji do 1/6 promjera oblovine,
·
srednja paljivost: dužina protezanja od srca prema periferiji do 1/2 promjera oblovine,
·
velika paljivost: dužina protezanja od srca prema periferiji preko 1/2 promjera oblovine.
Po obliku može biti: · jednostruka paljivost: u smjeru jednog promjera, · unakrsna paljivost: u smjeru dva različita promjera, · zvjezdasta paljivost: u smjeru više od dva promjera. Mjerenje
· jednostruka paljivost: mjere se dužina pukotine i promjer čela trupca, a izračunava odnosom dužine pukotine i srednjeg promjera čela trupc a, na kome se paljivost nalazi.
·
unakrsna i zvjezdasta paljivost: mjere se dužine pukotina i promjer čela, a izražava se odnosom najduže pukotine prema srednjem promjeru trupca uz naznaku broja krakova paljivosti.
Zimotrenost (mrazopuc): raspukline usljed djelovanja jakog mraza koje nastaju u vanjskim
slojevima debla i protežu se duž stabla, a mogu prodirati do srčike.
Mjeri se kao raspukline. 87
Okružljivost: lučna ili kružna raspuklina koja se proteže linijom godova. Po veličini može biti: · djelomična okružljivost, kada pukotina zahvaća dio periferije goda, · potpuna okružlijivost, kada pukotina zahvaća cijelu periferiju goda.
Po broju godova, u kojima se javlja, može biti: · jednostruka okružljivost, kada pukotina zahvaća samo jedan god, · dvostruka okružljivost, kada pukotina zahvaća dva goda, · višestruka okružljivost, kada pukotine zahvaćaju više od dva goda. Mjerenje
· ·
potpuna okružljivost i djelomična okružljivost, ako je veća od 1/2 obujma, mjeri se promjerom, a izražava odnosom prema srednjem promjeru ili širini presjeka, djelomična okružljivost, ako je manja od 1/2 obujma, mjeri se tetivom luka okružljivosti i izražava odnosom dužine tetive i srednjeg promjera poprečnog presjeka na kome se okružljivost nalazi, sa točnošću od 1 cm.
88
Upala kore: oštećenje dijelova kore izloženih
jakom zagrijavanju od sunčevih zraka uslijed čega stanice kore umiru. Ne mjeri se, nego se samo konstatira postojanje.
Ožiljci (zarasline): zarasla lokalna oštećenja. Mjeri se i obračunava zarasla površina u cm 2 i iskazuje veličinom površine i brojem ožiljaka na građi.
Oštećenja od groma: je raspuklina plašta trupca nastala udarom groma.
Oštećenja ostalih fizikalno-mehaničkih utjecaja Oštećenja koja se nalaze na oblom drvu, a nastala su uslijed povrede na živom drvetu (zasjecanja, navrtanja, zabijanja čavala i sl.), Oštećenja nastala prije i tijekom uporabe nepravilnim radom (privlačenje, tociljanje) i slično. Mjere se: · na oblom drvu dubina oštećenja, sa točnošću od 0,1 cm i promjer oblog drva, sa
točnošću od 1 cm, i iskazuje odnosom dubine i promjera, kao i veličinom i brojem oštećenih mjesta,
89
6.1.3.4 Promjene boje te promjene boje i konzistencije Promjena boje: odstupanje od prirodne boje drveta pod djelovanjem oksidacije,
svjetlosti i drugih činitelja, pri čemu drvo dobija sivu, žućkastu, bjeličastu, smeđu i tamnu boju (sivljenje, žućenje, smeđenje i crnjenje), bez smanjenja tehničkih svojstva i uporabljivosti drva. Mjerenje: Na oblom drvu:
·
na periferiji čela mjeri se dubina zahvaćenog dijela i promjer čela i izražava odnosom dubine i promjera,
·
u srcu se mjeri promjer zahvaćenog dijela i promjer čela građe i izražava njihovim odnosom.
Neprava srž (crveno srce, smeđe srce, lažno srce, smeđe jezgro): promjena anatomske građe stvaranjem tila u stanicama drva bakuljavih vrsta drveć a; neprava srž ima nepravilan oblik koji se ne poklapa sa grani cama goda; razlikuje se od ostalog drva po boji, heterogenoj strukturi i nepravilnim oblikom.
Može biti: · svijetla, zdrava, jednobojna i približno pravilnoga oblika u odnosu na godove, · tamno omeđena (crveno srce), · plamenasta (zvjezdasta), nepravilno zvjezdastoga oblika i tamne boje.
90
Na oblom drvu se mjeri prosječnim promjerom zahvaćene površine i izražava postotnim odnosom pr ema promjeru čela oblog drva. Za utvrđivanje veličine neprave srži za oba čela oblovine, uzima se aritmetička sredina izmjerenih
vrijednosti na oba čela.
Mrazna srž (srž od studeni, mrzlo jezgro): postojanje neprave srži uslijed djelovanja mraza, sivosmeđe boje sa tamnijim rubom. Na oblom drvu se mjeri prosječnim promjerom zahvaćene površine i izražava postotnim odnosom pr ema promjeru čela oblog drva. Za utvrđivanje veličin e neprave srži za oba čela oblovine, uzima se aritmetička sredina izmjerenih vrijednosti na oba čela.
Prešlo drvo: drvo čija su se fizikalna i mehanička svojstva u toku procesa prirodnog starenja
smanjila (npr. manja volumna masa, čvrstoća i elastičnost). Ne mjeri se, nego se samo konstatira postojanje.
91
Mrlje i trake: promjene boje uslijed djelovanja gljiva koje ne umanjuju tvrdoću drva (prva faza djelovanja).
Mjerenje: Mrlje na oblom drvu:
·
na periferiji čela mjeri se zahvaćena dubina i promjer čela i izražava odnosom
·
dubine i promjera, u srcu (srži) se mjeri promjer zahvaćenog dijela i promjer čela oblog drva i
izražava njihovim odnosom. Obojenost bijeljike: promjena boje bijeli uslijed
djelovanja gljiva koje ne izazivaju trulež i ne umanjuju tvrdoću.
Obojenost bijeli razvrstava se: Po boji: · modrina (plavetnilo) - obojenost sa plavičastim nijansama, · zelenilo - obojenost sa zelenkastim nijansama, · mrlje - narandžaste, žute, ružičaste, ljubičaste i smeđe boje. Po intezitetu (stupnju obojenosti): · svijetla obojenost - obojenost drva u blijedim tonovima pri kojoj je vidljiva tekstura, · tamna obojenost - obojenost drva u jakim tonovima pri čemu je njegova tekstura nevidljiva. Po dubini: · površinska obojenost - kada dubina obojenosti iznosi najviše 2 mm, · duboka obojenost - kada je dubina obojenosti veća od 2 mm, · unutrašnja obojenost - kada je promjena boje na izvjesnom razmaku od
površine. Po veličini: · mala obojenost - sasvim svijetle boje i obuhvaća u većim mrljama ili prugama do 1/6 površine čela obl og drva, · srednja obojenost - obuhvaća u većim mrljama ili prugama do 1/3 površine čela oblog drva, · velika obojenost - obuhvaća do 1/2 površine čela obl og drva, · potpuna obojenost - obuhvaća preko 1/2 površine čela obl og drva.
92
Mjere se elementi za izračunavanje zahvaćene površine, njena dubina. Veličina se izražava postotnim odnosom zahvaćene površine prema ukupnoj površini strane, i dubinom maksimalnog prodiranja.
Smeđe mrlje mekih listača: smeđe mrlje duž godova ili smeđa obojenost tkiva drva.
Mjerenje: Na oblom drvu:
·
na periferiji čela mjeri se dubina zahvaćenog dijela i promjer čela i izražava odnosom dubine i promjera,
·
u srcu se mjeri promjer zahvaćenog dijela i promjer čela oblog drva i izražava njihovim odnosom. Rujavost hrastovine: promjena boje koja nastaje uslijed oksidacije taninskih sastojaka pod
određenim uvjetima. Mjerenje: Na oblom drvu:
·
na periferiji čela mjeri se dubina zahvaćenog dijela i promjer čela i izražava odnosom dubine i promjera,
·
u srcu se mjeri promjer zahvaćenog dijela i promjer čela oblog drva i izražava njihovim odnosom.
Piravost (prozuklost): promjena prirodnog tona boje oblog drva u crveno i crveno-smeđe uz smanjenje permeabilnosti tj. propustljivosti za
tekućine (zagušenost). U daljnjem stupnju razvoja dolazi do pojave crnih linija, crvenih, bijelih i crnih tonova koje izazivaju gljivice (piravost).
Krajnji stupanj razvoja završava se mramornom truleži. Prema stupnju razvoja
izaziva slabljenje mehaničkih svojstava. Na oblom drvu:
·
na periferiji čela mjeri se dubina zahvaćenog dijela i promjer čela i izražava odnosom dubine i promjera,
·
u srcu se mjeri promjer zahvaćenog dijela i promjer čela oblog drva i izražava njihovim odnosom.
93
Rujavost četinjača: početni stupanj truleži koji se ogleda u promjeni boje drva, ne umanjujući mu čvrstoću.
Može biti: · mala rujavost - kada je trakasto zahvatila periferiju čela oblog drva, · srednja rujavost - kada je trakasto zahvatila periferiju i sredinu čela oblog drva, · velika rujavost - kada je potpuno zahvatila jedno čelo oblog drva, · potpuna rujavost - kada je potpuno zahvatila oba čela oblog drva. Mjerenje: Na oblom drvu: · na čelu se mjeri dubina zahvaćenog dijela i promjer čela i izražava odnosom dubine i promjera, · u srcu se mjeri promjer zahvaćenog dijela i promjer čela oblog drva i izražava njihovim odnosom.
Trulež: faza razaranja drva uslijed djelovanja gljiva koja se ogleda još izrazitijom promjenom boje, zatim smanjenjem težine, tvrdoće i čvrstoće. Po boji razlikuju se:
Bijela trulež - promjena prirodne boje drva u svijetlo-bijelu, bjeličastu ili žućkastu boju trulog drva,
Crvena trulež - promjena prirodne boje drva u crvenu ili smeđu boju trulog drva,
94
Boginjava trulež - promjena prirodne boje drva u tamnosmeđu boju trulog drva sa nepravilno razasutim bijelim pjegama,
Prošarana trulež - kada na drvu nastaju smeđe mrlje razasute u vidu traka koje požute ili pobijele.
Prema smještaju razlikuju se: · periferna trulež - kada je zahvatila vanjsku (perifernu) zonu drva, · centralna trulež - kada je zahvatila unutrašnju (centralnu) zonu drva, · nepravilna trulež - kada je nepravilno zahvatila i vanjsku i unutrašnju zonu drva. Mjerenje: Na oblom drvu:
·
na periferiji čela mjeri se dubina zahvaćenog dijela i promjer čela i izražava odnosom dubine i promjera,
·
u srcu se mjeri promjer zahvaćenog dijela i promjer čela građe i izražava njihovim odnosom.
6.1.3.5 Oštećenja od insekata Bušotine (hodnici) i rupe (otvori) - oštećenja koja insekti stvaraju u drvu.
Razlikujemo oštećenja po dubini, veličini i broju
Po dubini: · plitke, kada nisu dublje od 5 mm, · duboke, kada su dublje od 5 mm.
Po veličini: · sitne, kada je promjer do 3 mm (mušičavo drvo), · krupne, kada je promjer veći od 3 mm (crvotočno drvo). Po broju: 95
· · ·
mala mušičavost odnosno crvotočnost: kada su bušotine, najviše 1 po metru dužine šumskog sortimenta , srednja mušičavost odnosno crvotočnost: kada su bušotine, najviše 4 po metru dužine šumskog sortimenta, velika mušičavost odnosno crvotočnost: kada su bušotine raspoređene u grupama po čitavom plaštu šumskog sortimenta .
Mjerenje Mjere se dubina i promjer otvora, sa točnošću od 1 mm, kao i broj po metru dužine.
96
7. MJERENJE I EVIDENCIJA ŠUMSKIH DRVNIH SORTIMENATA
7.1 Mjerenje drvnih proizvoda prema HRN EN 1309•2: 2006 Mjerenje drvnih proizvoda se obavlja prema HRN EN 1309•2 iz 2006 Oblo i piljeno drvo - Metoda mjerenja dimenzija 2. dio: Zahtjevi za mjerenje i pravila izračunavanja obujma.
U Europi postoji mnogo različitih pravila za mjerenje i izračun obujma oblog drva. Ona su nastala na temelju povijesnih utjecaja i tradicija. Većina pila narskih i šumarskih podataka temelji se na tim različitim pravilima. Zbog raznolikosti postojećih pravila u različitim zemljama te u nekim slučajevima i između različitih područja u istoj zemlji, trenutno je nemoguće utvrditi jedinstvena pravila prihvatljiva za sve države članice. Ova norma, stoga daje osnovna načela koja treba slijediti kod sastavljanja pravila za mjerenje i izračun obujma oblog drva. U Dodatku A su navedeni primjeri pravila koja su trenutno u upotrebi, a koja su u skladu s tim načelima. Dodatak B se primjenjuje tamo gdje nema nacionalnih, regionalnih ili pokrajinskim pravila. Ova norma definira načela koja se koriste u razradi pravila mjerenja i izračuna obujma oblog drva. Norma se primjenjuje na pravila za mjerenje posječenog oblog drva listača i četinjača. Ona se ne primjenjuje na tropsko drvo. 7.1.1 Mjerenje i izračun obujma oblog drva
Pravila mjerenja i izračuna oblog drva će minimalno uključivati sljedeće zahtjeve kod uspostavljanja parametara koji se koriste kod izračuna obujma. T amo gdje nema nacionalnih, regionalnih ili pokrajinskih pravila, primijenit će se metode navedene u Dodatku B. 7.1.1.2 Duljina 7.1.1.2.1 Mjerna sredstva
Mora se specificirati uređaj za ručno ili automatsko mjerenje. Moraju biti navedeni zahtjevi za kalibraciju i točnost.
97
7.1.1.2.2 Metode mjerenja
Pravila će jasno definirati kako se mjeri dužina sljedećih oblika drva:
ravno oblo drvo, oblo drvo s jednostrukom zakrivljenosti;
oblo drvo s višestrukom zakrivljenosti; oblo drvo sa zasjekom ili obradom za špronc (obrub).
7.1.1.2.3 Izražavanje rezultata Mora se navesti metrička mjerna jedinica . Ako se zahtijeva nazivna duljina, tada se
duljina mora zaokružiti na najbližu nižu nazivnu duljinu. Mora se navesti način zaokruživanja. 7.1.1.3 Promjer 7.1.1.3.1 Mjerna sredstva
Mora se navesti da li je mjerenje obavljeno ručnim ili automatskim mjernim uređajem. Moraju se navesti zahtjevi za kalibracijom i točnošću.
98
7.1.1.3.2 Metoda mjerenja Pravila trebaju definirati: mjesto mjerenja promjera;
proceduru kada najpovoljnija točka mjerenja nije dostupna; broj mjerenja koja se obavljaju navedenim uređajem; da li se mjeri sa ili bez kore te metode pretvorbe.
7.1.1.3.3 Izražavanje rezultata
Mora se navesti metrička mjerna jedinica. Kod dva i više mjerenja, mora se definirati način računanja aritmetičke sredine. Kod izražavanja rezultata, mora se navesti način zaokruživanja. 7.1.1.4 Izračun obujma
Mora se navesti metrička mjerna jedinica. Pravila moraju dati formulu po kojoj je izračunat obujam. Mora se navesti način zaokruživanja. 7.1.2 Mjerenje i izračun obujma složaja 7.1.2.1 Mjerna sredstva
Mora se navesti da li je mjerenje obavljeno ručnim ili automatskim mjernim uređajem. Moraju se navesti zahtjevi za kalibracijom i točnošću. 7.1.2.2 Metode mjerenja
Mora se navesti metrička mjerna jedinica. Ako se obujam određuje na osnovi širine, dubine i duljine, pravila trebaju definirati kako se one mjere. Pravila također trebaju opisati broj i mjesta potrebnih mjerenja ovisno o tipu složaja. 7.1.2.3 Određivanje obujma složaja
Mora se navesti metrička mjerna jedinica. Pravila moraju pokazati formulu po kojoj je izračunat obujam. Ako se računa obujam drva u složaju, pravila trebaju definirati proceduru izračuna. Mora se navesti način zaokruživanja.
99
V w d h V - obujam u m3 W - širina u m D - duljina u m H - visina u m
Nepravilan složaj
V
h1 h2 ..... hn n
Nepravilan
w d
složaj
na
nagnutom terenu
V
h1 h2 ..... hn n
w d
Složaj na vozilu
V w d h
100
7.1.3 Mjerenje težine - oblo drvo i složajevi 7.1.3.1 Općenito
Postoje dvije mjere težine drva: suha težina i sirova težina. Mora se navesti način određivanja za svaku metodu mjerenja težine. 7.1.3.2 Mjerna sredstva Moraju se navesti kalibrirani mjerni uređaji zajedno s potrebnim stupnjem točnosti. 7.1.3.3 Metode mjerenja
Mora se navesti kako se računa težina oblog drva i složaja za svaku metodu mjerenja težine. 7.1.3.4 Izražavanje rezultata
Težina se treba izražavati u metričkim tonama ili kilogramima. Kod izražavanja rezultata, mora se navesti način zaokruživanja. Kod dva i više mjerenja, mora se definirati način računanja aritmetičke sredine. Dodatak A (informativan)
Primjeri pravila mjerenja oblog drva i izračuna obujma koja zadovoljavaju zahtjeve dane u ovoj normi
Mjerenje drva putem svježe težine Sirova težina svake pošiljke se određuje kao razlika između bruto težine na ulazu u pilanu (težina kamiona + tereta) i težine kamiona nakon istovara. Veći pokrov snijega, leda i inja se mora skinuti s tovara.
Drvo se važe na kalibriranim mosnim vagama s pisačem. Oznaka na skali je 50 kg maksimalno. Kartica s težinom se ispisuje naznačavajući težinu tovara i identifikacijski brojevi tovara.
Mjerenje drva putem standardne suhoće Ova se metoda bazira na razlici svježe težine uzorka sa svojom standardno suhom težinom. Uzimanje uzoraka
Uzorci se uzimaju od svake pošiljke na reprezentativan način. Uzorci piljevine uzimaju motornom pilom, barem 10 komada drva uzetog s kamiona ili 15 komada
uzetih s vagona. Rez se napravi motornom pilom i treba ići do polovice promjera trupca do srži i uzorci se uzimaju na udaljenosti od barem 25 cm od kraja trupca. Piljevina iz jedne pošiljke se miješaju zajedno i stavljaju u odgovarajuću transportnu ambalažu kako bi se spriječilo isušivanje piljevine. Ambalaža bi trebala biti označena identifikacijskim brojevima. 101
Utvrđivanje suhe tvari u uzorcima Suha tvar je izražena kao udio standardno suhe i svježe težine uzorka. Svježa težina uzorka se utvrđuje odmah po uzimanju uzoraka. Za sušenje se uzima miješani uzorak od barem 150 g, a težina se kalibrira s točnošću od 0,01 g. Sušenje traje 8 -12 sati u laboratorijskom sušioniku s cirkulacijom zraka na temperaturi od (103 ±2) °C do konstantne težine uzorka. Nakon sušenja, uzorak se važe kako bi se utvrdila standardno suha težina. Suha tvar je odnos standardno suhe težine i njene težine u svježem stanju. Formula:
wdm = (mw - mo ) / mw
gdje je: mw - sirova težina uzorka mo - standardno suha težina uzorka wdm - vrijednost suhe tvari
Određivanje standardno suhe težine tovara Standardno suha težina se računa kao umnožak svježe težine i suhe t vari prema sljedećem: G0= Ggw x wdm
gdje je : G0 standardno suha težina Ggw svježa težina wdm vrijednost suhe tvari.
Uzimanje uzoraka, utvrđivanje težine, sušenje, izračun i bilježenje rezultata mora obaviti osposobljena osoba koju nadzire neovisno tijelo. Detaljni tehnički uvjeti se utvrđuju prema nac ionalnim pravilima. Dodatak B (normativan)
Pravila mjerenja i izračuna obujma koja se primjenjuju kada ne postoje nacionalna, regionalna i pokrajinska pravila B1. Duljina B.1.1 Mjerna sredstva
Kalibrirani mjerni uređaj s točnošću od najmanje jedan centimetar. B.1.2 Metode mjerenja B.1.2.1 Ravno oblo drvo ili drvo s jednostrukom zakrivljenosti
Mjeri se najkraća duljina koja je udaljenost između dvije paralelne površine na oba kraja oblog drva obuhvaćajući cijeli poprečni presjek i okomita je na uzdužnu os.
102
B.1.2.2 Oblo drvo s višestrukom zakrivljenosti Oblo drvo s višestrukom zakrivljenosti se mora se podijeliti na zamišljenim točkama u ravne dijelove ili na dijelove s jednostrukom zakrivljenosti. Duljina svakog dijela se onda pojedinačno mjeri.
B.1.2.3 Oblo drvo sa zasjekom ili obradom za špronc Mjeriti kao što je to navedeno u B.1.2.1 ili B.1.2.2 ali na kraju zasjeka ili špronca mjeriti od sredine površine zasjeka ili špronca.
B.1.3 Izražavanje rezultata Duljina se mora izražavati u metrima s jednom decimalom zaokruženo naniže . Ako se zahtijeva nazivna duljina, tada se duljina mora zaokružiti na najbližu nižu nazivnu duljinu.
U slučaju oblog drva s višestrukom zakrivljenosti, duljina dijelova definiranih prema B.1.2.2. se trebaju zbrojiti. Rezultat treba biti izražen u metrima zaokruženim na jednu decimalu. B.2. Promjer B.2.1 Mjerna sredstva
Kalibrirani mjerni uređaj (promjerka, mjerna traka, mjerna letvica, automatski sustav) koji mjere promjer uz toč nost od barem jednog centimetra.
103
B.2.2 Mjerenje B.2.2.1 Mjesto mjerenja Promjer se mjeri na sredini duljine.
Ako se na sredini nalazi očita greška u drvu koje može prouzročiti pogrešno mjerenje, treba mjeriti na dva mjesta na obje strane ekvidistantno udaljenih na obje
strane od sredine. Primjenjuje se aritmetička sredina. Ovisno o uvjetima, alternativno treba mjeriti promjer na debljem kraju.
U slučaju mjerenja na debljem kraju, treba utvrditi koeficijent pada promjera ili koristiti koeficijent koji se koristi u zemlji prodavača. Iz toga se zatim izvede ekvivalent srednjeg promjera. B.2.2.2 Odbitak na koru
Treba mjeriti promjer bez kore. U slučaju mjerenja s korom, treba obaviti konverziju u promjer bez kore korištenjem jedne od ove tri sljedeće metode: a) Umanjiti mjerenje za dvostruku procijenjenu debljinu kore na mjestu mjerenja. Ako postoji dvojba oko debljine to treba utvrditi na mjestu mjerenja promjera, b) Koristiti odbitak na koru koji pismeno naveden i dogovoren između kupca i
prodavača, c) U slučaju nepostizanja dogovora, koristiti odgovarajući odbitak na koru dan u tablicama debljine kore, ili pravilima klasiranja u zemlji prodavača. Mjerenje s korom treba dozvoliti kao alternativnu metodu.
104
HsPro 2000: Tablica odbitaka kore VRSTA DRVETA
01 24 43 46 47 48 49 50 59 02 12 19 22 27 28 29 30 31 38 39 40 45 10 16 04
Lužnjak Brijest nizinski Crna joha Bijela vrba Bijela topola Crna topola Trepetljika
PROMJER cm OD
DO
12 31
30 39
ODBITAK >=
KORE cm
40
2 3 4
40
2 3
Domaće topole OMB Kitnjak Jasen poljski Javor gorski Klen Bagrem Orah crni Orah pitomi Kesten pitomi
12
39
Trešnja divlja Voćke ostale OTB Lipa malolisna
Breza obična Bukva Grab Cer
12
39 40
12
30 31
51 52 53 58 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 76 78 79
I-214 Robusta Marilandika E.A. topole
12 25
24 39 40
1 2 3 4 1 2 3
Obična jela Obična smreka Bijeli bor Crni bor Alepski bor Primorski bor Pinj
Američki borovac Brucijski bor Borovi ostali
Ariš evropski Ariš japanski Sitkanska smreka Duglazija Ostala crnogorica
105
3
) m c ( e r o k a n i j l b e D
2,5
2
1,5
1
0,5
Promjer (cm)
0
7
10
15
20
25
30
35
40
45
50
55
60
65
70
75
0,44
0,48
0,55
0,63
0,73
0,83
0,95
1,09
1,25
1,41
1,59
1,78
1,99
2,2
2,49
0,496
0,539
0,609
0,679
0,750
0,820
0,891
0,961
1,031
1,102
1,172
1,243
1,313
1,383
1,454
1
1
1
1
1
1
1
2
2
2
2
2
2
2
2
Najmanja izmjerena vrijednost
0,30
0,34
0,42
0,45
0,53
0,50
0,52
0,58
0,69
0,62
0,82
0,83
0,96
1,16
1,13
Najveća izmjerena v rijednost
0,64
0,80
0,90
1,00
1,15
1,24
1,38
1,47
1,57
1,48
1,64
1,90
1,99
1,72
2,12
NPŠO Velika (Krpan,1986) G.J.B.B. (Prka,2005) HsPro (operativna upotreba)
Usporedba vrijednosti debljine kore bukve obične ovisno o promjeru (Prka 2005)
Kora jele (Zečić & Vusić 2010.)
106
B.2.3 Metoda mjerenja
Kada se koriste promjerke, primijenite sljedeću proceduru: a) oblo drvo za koje se procjenjuje da promjer ne prelazi 19 cm, mjeriti jednom,
postavljajući promjerku tako da mjereni promjer predstavlja srednji promjer Napomena 1: Ako je oblo drvo ovalno, tada treba obaviti dva mjerenja okomita jedno na drugo.
b) oblo drvo za koje se procjenjuje da promjer iznosi 20 cm ili više, treba obaviti dva mjerenja okomita jedno na drugo. Napomena 2: Ako je oblo drvo okruglo, tada se može mjeriti samo jednom. Kada se koristi mjerna traka dovoljno je mjeriti samo jednom, (opseg).
B.2.4 Izražavanje rezultata Kada se promjer mjeri samo jednom, rezultat treba izraziti u centimetrima,
zaokruženo na niži centimetar. Kada se promjer mjeri dvaput, rezultat treba izraziti u centimetrima, zaokruženo na niži centimetar. Treba izračunati aritmetičku sredinu ta dva mjerenja i izraziti je u centimetrima, zaokruženo na niži centimetar prema aritmetičkim pravilima zaokruživanja. B.2.5 Određivanje obujma
Obujam oblog drva se računa prema sljedećoj formuli: V=(π/4) x d2 l / 40000 gdje je: V- obujam u kubičnim metrima na dvije ili tri decimale; d- srednji promjer u centimetrima, kao što je to definirano u B.2; l- je duljina u metrima prema B.1; π - treba zaokružiti na četiri decimalna mjesta (3,1416). Ako oblo drvo ima veliki pad promjera, teoretskim prikrajanjem treba podijeliti na dva dijela i svaki posebno izmjeriti i za njega izračunati obujam te zbrojiti rezultate.
Ako se oblo drvo sastoji od dijelova različite kvalitete, teoretskim prikrajanjem treba podijeliti na potrebni broj dijelova i svaki posebno izmjeriti i za njega izračunati obujam te zbrojiti rezultate. Prodavač treba pismeno navesti duljinu i obujam svakog dijela izražen u postotku od ukupnog obujma oblog drva. Obujam se može utvrditi i korištenjem drvnogromadnih tablica, čija metodologija izrade mora biti u potpunosti objašnjena.
107
7.2 Mjerenje drvnih proizvoda prema HRN 7.2.1 Jedinice mjera za izračunavanje količine drva Jedinice mjera za izračunavanje količine tehničkoga drva su: m3, kg i komad.
Oblovina se mjeri tako da se pojedinačno mjeri duljina i promjer. Iz tih veličina ustanovljava se obujam s točnošću na dvije decimale. 7.2.1.1 Duljina
Duljina oblovine mjeri se na najkraćem mjestu i zaokružuje naniže, na cijele decimetre. Nadmjera za obrub (špronc) se ne uračunava u duljinu.
7.2.1.2 Nadmjera u koju se uračunava i obrub iznosi za trupce:
četinjače 1 cm do 2 cm po tekućem metru, s tim da na jednom trupcu smije biti najmanje 5 cm odnosno najviše 20 cm, listače 10 cm bez obzira na duljinu trupca.
Kod trupaca za furnir i ljuštenje svih vrsta drveć a ne daje se nadmjera. 7.2.1.3 Promjer
Promjer se u pravilu mjeri bez kore, na sredini duljine trupca i oble građe međusobno okomito (najveći i najmanji) i zaokružuje na cijele centimetre, naniže. Uzima se aritmetička sredina, koja se također zaokružuje na cijel e centimetre. Ako se promjer mjeri s korom, udio kore se odbija.
Izuzetno do 19 cm debljine promjer se mjeri jedanput u položaju kako deblo leži u šumi (vodoravni promjer). Od 20 cm debljine naviše promjer se mjeri dva puta. Ako se u sredini trupca ili oble građe, gdje bi trebalo mjeriti promjer, nalazi kvrga ili zadebljanje, mjeri se promjer međusobno okomito, ispred i iza toga mjesta, na jednakim udaljenostima, i uzima se aritmetička sredina. Obujam po sekcijama ustanovljava se za trupce i oblu građu či ja je duljine preko 6 m. Kod trupaca između uporabljivih duljina kao i na kraju trupaca mogu biti i manje uporabljivi dijelovi, koji se obračunavaju prema njihovoj uporabivosti. 108
Mjerenje duljine i promjera i izračunavanje duljina oble građe, osim klasičnog načina obračuna, može se vršiti i elektronskim putem. 7.2.1.4 Jedinice mjere su:
za sitno tehničko drvo: metar, svežanj određenih dimenzija i komad, za cijepano tehničko drvo: m 3 ili komad,
za tesano drvo: m3 ili komad
za drvo za kemijsko iskorištavanje (celulozno, taninsko i drvo za suhu destilaciju):
m3 ili kg, za drvo za ogrijev: m3 ili kg.
7.2.1.5 Prostorno drvo Prostorno drvo se slaže u složajeve u obliku prizme, a obujam se iskazuje u m 3 na
temelju pretvaranja obujma složajeva u kompaktnu drvnu masu (bez šupljina). Složajevi prostornog drva u obliku prizme trebaju biti takvi da složaj ima po čitavoj duljini istu širinu i visinu. Slaganje se obavlja tako da bude sa što manje međuprostora.
Na krajevima jednog složaja dozvoljava se međusobno okomito slaganje. Kod mjerenja visine međusobno okomitih složajeva odbija se 20 %. Kod svježeg drva u šumi, po visini složajeva, daje se nadmjera od 10 %. 109
Sadržaj prostornoga drva utvrđuje se mjerenjem visine, širine i projekcije duljine složaja. Pretvaranje zapremine složaja u kompaktnu drvni obujam vrši se pomoću redukcijskih koeficijenata, zavisno od mjera i namjene koje su ovim standardom
utvrđene. 7.2.1.6 Isporuka drva U prometu drvo se isporučuje kao:
trupci i obla građa, u m 3 i kg, cijepano tehničko drvo, u m 3 i kg, sitno tehničko drvo, u komadu, m 3 i svežnjevima određenih dimenzija i po tekućem metru,
tesano drvo, u m3 ili u komadu,
drvo za kemijsko iskorištavanje (celulozno, taninsko i drvo za suhu
destilaciju) u m3 i kg, drvo za ogrjev, u m3 i kg,
drvo za drvne ploče, u m 3 i kg.
Ogrjevno drvo isporučuje se i mjeri s korom u m 3 ili u kg. Prostorno drvo složaja svodi se na m3 pomoću pretvorbenih koeficijenata: - za složajeve tehničke cjepanice - za složajeve tehničke oblice - za složajeve prostornog drveta za celulozu, polucelulozu i drvenjaču od četinjača i listača - za složajeve pilanskih otpadaka - za složajeve šumski h ostataka - za složajeve panjevine - za složajeve sječenice - za sječke - za drvo za ogrjev i za drvo za drvne ploče
0,80 0,75 0,70 0,50 0,40 0,45 0,55 0,37 0,69
110
7.3 Evidencija šumskih drvnih sortimenata Pravilnik o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i šumskom redu - II. Obilježavanje drvnih sortimenata
Članak 14. (1) Obilježavanje drvnih sortimenata obavlja se obavezno prije njihovog stavljanja u promet, režijskim čekićem propisanim ovim Pravilnikom tako da se na čelima drvnih sortimenata utisne žig. (2) Na utisku mora biti čitljiv sadržaj žiga. Članak 15. (1) Drvni sortimenti ispod 25 cm srednjeg promjera obilježavaju se na jednom čelu, a iznad 25 cm na oba čela. (2) Prostorno drvo obilježava se u složaju na 50 % cjepanica odnosno oblica s jedne strane složaja ili 30 % s obje strane složaja. (3) Drvo, koje zbog malih dimenzija nije moguće obilježiti na čelu, slaže se u snopove te se na najpogodnijem mjestu utisne žig režijskog čekića.
111
Stavke knjige primanja (Izvod iz HSPRO 2000)
Upisuju se stavke knjige primanja, odnosno proizvodi s pločicama ili bez njih. Na ekranu se vide: -
broj dokumenta i stranice zaglavlje podataka koji se unose
-
prethodno unešeni podatak
-
podatak koji se unosi broj unosa i ukupna masa
-
-
pomoćni izbornik Šifra proizvoda se sastoji od šifre vrste drveta i šifre sortimenta prema šifarnicima Hrvatskih šuma. Jedinica mjere označava način unosa prozvoda: -
-
-
trupac : unosi se duljina i promjer, kontrola na dimenzije trupca, obavezan
unos broja pločice, oznaka šumarije se prenosi iz parametara i može se promijeniti, kontrola na broj pločice prostorni metar : unosi se količina u prm, preko koeficijenta se 3 preračunava u m 3 k u b n i m e t ar : unosi se količina u m 3 t o n a : unosi se količina u tonama, preko koeficijenta se preračunava u m 3 k o m a d : unosi se prosječni komad i broj komada, preračunava se u m
Ugrađene kontrole: nema unosa u JM="1" (trupac) za sortimente koji nisu predviđeni za obilježavanje pločicama kontrolira se boja pločice (vezana uz sortiment), da li se broj nalazi u prijavljenim nizovima za tu boju, da li poslovođa koji je zadužio niz odgovara poslovođi iz zaglavlja dokumenta 112
da bi se upisao broj pločice, sve kontrole moraju biti zadovoljene, ako se posuđuju brojevi između boja ili poslovođa ili ..., sva stanja se moraju navesti u zaduženju pločica
Dolaskom na pomoćni izbornik može se: unositi slijedeći proizvod -
otvoriti novu stranicu, prenose se svi elementi prethodne stranice, broj
stranice se povećava za 1, broj sati rada = 0 -
ispraviti elemente proizvoda koji su trenutno na ekranu ispisati kontrolnu listu unosa vratiti se na ekran zaglavlja knjige primanja
Kontrolna lista Knjige primanja
Kontrolna lista se može izvući iz ekrana stavaka, ekrana zaglavlja i sa glavnog izbornika za upisani broj dokumenta i broj stranice. Sadržava elemente koji su unešeni u knjigu pr imanja i daje informaciju o statusu proizvoda na temelju kontrola prilikom unosa. Odvojeno se nalaze proizvodi s identifikacjskim pločicama i proizvodi bez njih. Na listi je predviđena rubrika za ovjeru potpisom ispravnosti unešenih podataka.
113
8. NORME ŠUMSKIH DRVNIH PROIZVODA PREMA KAKVOĆI -HRN EN 8.1 Razredba obloga drva po dimenzijama, prema normi - HRN EN 1315:2010
Područje primjene Ova europska norma navodi razvrstavanje dimenzija oblog drva (listača i četinjača) kada se ne zna njihova konačna uporaba. Razvrstavanje po dimenzijama
Razvrstavanje dimenzija će biti, bez obzira na dužinu, u razrede prema srednjem promjeru bez ili sa korom. Razvrstavanje bez kore se označava slovom D. Razvrstavanje s korom se označava slovom R. D ili R slovo određuje tip razreda. Ako se oblo drvo mjeri s korom, to bi trebalo biti dogovoreno ugovorom, uključujući odbitak na koru. Mogućnosti za odbijanja kore su npr.: - Dogovoreno smanjenje od promjera (srednji ili promjer na tanjem kraju); - Postotno smanjenje (%) od površine presjeka; - Korištenje uobičajenih regionalnih tablica za odbitak kore.
Razvrstavanje se vrši primjenom jednog od sljedećih razreda: Razred bez kore D0 D1a D1b D2a D2b D3a D3b D4 D5 D6 D7 D8
Razred s korom R0 R1a R1b R2a R2b R3a R3b R4 R5 R6 R7 R8
Srednji promjer, cm < 10 10 do 14 15 do 19 20 do 24 25 do 29 30 do 34 35 do 39 40 do 49 50 do 59 60 do 69 69 do 79
≥80
Potpodjela u “a” i “b” podrazrede se ne mora uzeti u obzir ili se može proširiti na sve razrede. Srednji promjer se mora mjeriti u skladu s metodama navedenim u HRN EN 1309-2.
114
8.2 Razvrstavanje obloga drva hrasta i bukve po kakvoći, prema normi - Fpr EN 1316-1:2012 Oblo drvo listača -- Razvrstavanje po kakvoći -- 1.dio: Hrast i bukva
Područje primjene Ova evropska norma određuje razvrstavanje po kakvoći i označivanje razreda izrađenoga oblog drva hrasta i bukve u obliku dugoga drva ili trupca. Razvrstavanjem se određuju razredi kakvoće obloga drva, ali se ne naznačuje njihova uporaba. Razvrstavanje je primjenjivo za ove vrste: hrastovi, Quercus sessiliflora SALISB. (Quercus petraea LIEBL.), Quercus robur L. (Quercus pedunculata EHRH.) i bukva (Fagus sylvatica L.).
Razvrstavanje po kakvoći Načela razvrstavanja Svako oblo drvo, trupac ili dio obloga drva posebno odvojen teoretskom točkom prereza, razvrstava se po dimenzijama i prisutnosti, veličini i raspodjeli određenih značajki. Oznaka razreda
Razvrstavanje po kakvoći ima 4 razreda: A, B, C i D. Razvrstavanje se temelji na sljedećem općem opisu razreda kakvoće:
Razred kakvoće A Drvo iznimne kakvoće. Uglavnom prvi trupac čistog drva ili s manjim greškama koje ne ograničavaju njegovu uporabu.
Razred kakvoće B Drvo normalne do iznimne kakvoće, bez specifičnih zahtjeva za čistim drvom. Kvrge su dopuštene u opsegu koji se smatra prosječnim za određenu vrstu , Razred kakvoće C Drvo normalne do niske kakvoće, dopušta sve karakteristike kakvoće koje znatno ne umanjuju prirodne karakteristike drva., 115
Razred kakvoće D Drvo koje se može ispili ti u iskoristivo drvo, ali koje zbog svojih karakteristika ne može ući u razrede kakvoće A, B ili C . U slučaju da neka od značajki prelazi granicu tog razreda, što bi vodilo deklasiranju, smanjenjem duljine ili promjera može ostati u tom razredu tako da se isključi greška. Razvrstavanje je dopunjeno latinskim imenima vrsta. Umjesto punog latinskog imena
može se koristiti kratica. PRIMJER 1 Hrast: Quercus razred B ili Q-B PRIMJER 2 Bukva: Fagus razred B ili F-B. Bukva Razvrstavanje po kakvoći ima 4 razreda: A, B, C i D.
Razvrstavanje se temelji na sljedećem općem opisu razreda kakvoće :
Razred kakvoće A Drvo iznimne kakvoće. Uglavnom prvi trupac čistog drva ili s manjim greškama koje ne ograničavaju njegovu uporabu.
Razred kakvoće B Drvo normalne do iznimne kakvoće, bez specifičnih zahtjeva za čistim drvom. Kvrge su dopuštene u opsegu koji se smatra prosječnim za određenu vrstu , Razred kakvoće C Drvo normalne do niske kakvoće, dopušta sve karakteristike kakvoće koje znatno ne umanjuju prirodne karakteristike drva.,
Razred kakvoće D Drvo koje se može ispili ti u iskoristivo drvo, ali koje zbog svojih karakteristika ne može ući u razrede kakvoće A, B ili C . U slučaju da neka od značajki prelazi granicu tog razreda, što bi vodilo deklasiranju, smanjenjem duljine ili promjera može ostati u tom razredu tako da se isključi greška. Značajke koje se uzimaju u obzir pri razvrstavanju
Tablica 1 i 2 pokazuju značajke koje se uzimaju u obzir, a trebaju se mjeriti u skladu s normama HRN EN 1309-2, HRN EN 1310 i HRN EN 1311.
Dugo drvo, trupac ili dio obloga drva treba svrstati u niži razred prema greškama i to u skladu sa zahtjevima svake značajke. Duljine i promjeri moraju se mjeriti u skladu s metodama navedenim u HRN EN 13092. U slučaju da je jedna značajka ili greška veća od dopuštene za određenu klasu, što će dovesti do smanjenja kakvoće , kao i duljina ili promjer , odmah isključuje mogućnost da ostane u ovoj klasi.
116
Tablica 1: Pravila razvrstavanja hrastova drva (HRN EN 1316-1:2012) Razred
Značajke
(1) Dimenzije Najmanja duljina Najmanji srednji promjer bez kore (cm) a) (2) Živić (ili ostatak
grančice na kori)
A
B
C
Dc
3 m b)
3 m b)
2 m b)
2 m b)
40 b)
35 b)
30 b)
1 na 3 m
dopuštene
dopuštene
dopuštene
dopuštene
dopuštene
20
b)
(komada/m) 1 na 1 m (3) Zdrave kvrge
1 na 3 m
(≤ 4 cm) ili
(≤ 2 cm)
1 na 3 m
(≤ 6 cm) nema
ograničenja (4) Trule kvrge
(uključujući sljepice)
1 na 2 m
za
nije
(≤ 3 cm; ≤ 4
kvrge ≤ 3 cm
dopuštena
cm za sljepice
i sljepice
dopuštene
≤ 4 cm; 1 po 2 m
≤ 10 cm (5) Skupina živića sa izraslinom (6) Zvjezdasta paljivost
(7) Okružljivost
(8) Raspuklina na
površini plašta
(9) Zimotrenost (10) Bušotine insekata
nije
dopuštena dopuštena u središnjoj petini promjera
nije
dopuštena
nije
dopuštena
1 na 2 m
dopuštene
dopuštene
dopuštena u središnjoj trećini
dopuštena u središnjih 2/3
dopuštena
promjera
dopuštena u središnjoj četvrtini promjera na debljemu kraju duljina raspukline mora biti manja od srednjeg promjer d
nije
nije
dopuštena
dopuštena
nisu
nije
dopuštene
dopuštena
promjera
dopuštena na debljemu kraju duljina raspukline mora biti manja od dvostrukog srednjeg promjer d nije
dopuštena dopuštene samo u bijeljici
dopuštena
dopuštena
dopuštena dopuštene
117
(11) Bolest slova T (12) Bijel (bjeljika)
(13) Širina goda (14) Boja
(15) Ekscentrično srce (16) Usukanost (17) Jednostruka zakrivljenost (18) Uklopljena bijel
(19) Trulež
nije
dopuštena ≤ 3 cm ≤ 4 mm
nije
dopuštena dopuštena dopuštena neograničena neograničena neograničena neograničena neograničena neograničena
homogena b)
nema zahtjeva
nema zahtjeva
nema zahtjeva
≤ 10 %
≤ 20 %
≤ 4 cm/m
≤ 7 cm/m
dopuštena
dopuštena
≤ 2 cm/m
≤ 4 cm/m
≤ 10 cm/m
dopuštena
nije
nije
nije
dopuštena
dopuštena
dopuštena dopuštena u
dopuštena
nije
dopuštena u
bjeljici i u
dopuštena
bjeljici
neograničeno neograničeno
središnjoj četvrtini
dopuštena
promjera
(20) Smeđa srž
nije
nije
dopušteno
dopušteno
dopušteno u središnjoj 1/3
dopušteno
promjera
Za druge značajke, kao što su npr. smeđe mrlje, smeđe pruge, eliptičnost, preporučuje se posebno ugovoriti ili propisati. a
Ugovorne strane trebaju usuglasiti odbitke kore.
b c
Osim članaka reguliranih ugovorom.
Pod uvjetom da je barem 80 % presjeka uporabljivo na cijeloj duljini.
d
Kad pukotina (raspuklina) zahvaća cijeli promjer, treba ugovoriti skraćenje duljine
(bonifikaciju). e
U slučaju bijele truleži, treba ugovoriti skraćenje duljine (bonifikaciju).
118
Tablica 2: Pravila razvrstavanja bukova drva (HRN EN 1316-1:2012)
Značajke (1) Dimenzije Najmanja duljina Najmanji srednji promjer bez kore (cm) a)
Razred A
B
C
De
3 m b)
3 m b)
2 m b)
2m
40 b)
35 b)
25 b)
20
b)
1 na 1 m (2) Zdrave kvrge
1 na 3 m
(≤ 6 cm); ili
(≤ 4 cm)
1 na 2 m
dopuštene
dopuštene
zbroj promjera kvrga
dopuštene
(≤ 8 cm) (3) Trule kvrge
nisu
nisu
dopuštene
dopuštene
≤ 8 cm na 2 m
(4) Urasle kvrge (sljepice) – kineski brkovi
1 na 3 m, ako je
ožiljak grane u
odnosu ≤ 1:4 (5) Usukanost
(6) Ekscentrična srž (7) Jednostruka zakrivljenost
≤ 3 cm/m ≤ 10 % ≤ 2 cm/m
1 na 1 m ako je
ožiljak grane u
≤ 4 cm/m
≤ 15 %
(9) Žljebovitost
nije
nije
dopuštena
dopuštena
trupca
nije
dopuštena
≤ 8 cm/m
dopuštena
neograničena neograničena neograničena
dopuštena je čelu i plaštu
dopuštene
odnosu ≤ 1:2 i visina ožiljka ≤ 10 cm ≤ 7 cm/m neograničena neograničena ≤ 20 % neograničena neograničena
(8) Eliptičnost
(10) Raspuklina na
2 na 1 m
jedna; duljina raspukline na
plaštu mora biti manja od srednjeg promjera
dopuštena
dopuštena
dopuštena je jedna; duljina raspukline na
plaštu mora biti manja od dvostrukog srednjeg promjera
dopuštena
dopuštene, (11) Ostale raspukline (na
plaštu) (12) Bušotine insekata
(13) Trulež (% promjera)
nisu
nisu
dopuštene
dopuštene
nisu
nisu
ako su manje od srednjeg promjera nisu
dopuštene
dopuštene
dopuštene
nije
≤ 15 u srcu
≤ 25 u srcu
dopuštena
dopuštene
dopuštene dopuštena 119
(14) Crveno srce (% promjera) (15) Zvjezdasto crveno srce (% promjera)
≤ 15c)
≤ 30d)
dopušteno
dopušteno
nije
≤ 10
≤ 40
dopušteno dopuštena
dopušteno
(16) Promjena boje
nije
nije
nije
dopuštena
dopuštena
dopuštena
(17) Bolest u obliku slova T -
nije
1 na m
dopuštena
dopuštena
dopuštena
a
Ugovorne strane trebaju usuglasiti odbitke kore.
b
Osim članaka reguliranih ugovorom. Podrazred „A crvena“ (A-s) dopušta 100 % homogeno, ali zdravo crveno srce (nepravu srž). d Podrazred „B crvena (B-s) dopušta 100 % homogeno, ali zdravo crveno srce (nepravu srž). e Za sve greške u razredu D, više od 40% obujma drva mora biti iskoristivo. c
120
8.3 Razvrstavanje obloga drva topole po kakvoći po normi HRN EN 1316-2:1999 Oblo drvo listača - Razvrstavanje po kakvoći - 2. dio: Topola (EN 1316-2:1997) Hardwood round timber - Qualitative classification - Part 2: Poplar (EN 13162:1997)
Područje primjene Ova evropska norma određuje razvrstavanje po kakvoći i označivanje razreda izrađenoga oblog drva topole u obliku dugoga drva ili trupca. Razvrstavanjem se određuju razredi, ali ne naznačuje njihova uporaba. Razvrstavanje je primjenjivo za sve klonove topola tržišne namjene. Razvrstavanje po kakvoći Načela razvrstavanja Svako dugo drvo, trupac ili dio obloga drva posebno odvojen teoretskom točkom prereza, razvrstava se po dimenzijama i prisutnosti, veličini i raspodjeli određenih značajka. Označivanje razreda Normirano označivanje razreda sastoji se od tri znaka od kojih je zadnji odvojen crticom: prvi i drugi znak početna su latinska slova roda vrste drveta treći znak ukazuje na razred kakvoće. -
Oblo drvo topole razvrstava se po kakvoći u tri razreda: Po-A je razred iznimne kakvoće, Po-B je razred normalne kakvoće, Po-C je razred kakvoće koji uključuje dugo drvo, trupac ili dio dugoga drva koji nisu dopušteni u drugim razredima kakvoće. U razredu Po-C treba biti iskoristivo više od 40 % obujma drva.
121
Značajke koje se uzimaju u obzir pri razvrstavanju
Tablica 1 pokazuju značajke koje se uzimaju u obzir, a trebaju se mjeriti u skladu s normama HRN EN 1309, HRN EN 1310 i HRN EN 1311.
Dugo drvo, trupac ili dio obloga drva treba svrstati u niži razred prema greškama i to u skladu sa zahtjevima svake značajke. Duljine i promjeri moraju se mjeriti u skladu s metodama navedenim u HRN EN 13092. Ugovorom se mogu odrediti veličine ovih značajka: urasla kora, nabrekline, zadebljanja, raspukline pri sječi i prikrajanju, trulež, rak, izgorjelo drvo, ožiljci, strani predmeti u drvu, imela, duplje ptica i osušenost. Tablica 1: Pravila razvrstavanja topolova drva Razred
Značajke (1) Dimenzije Minimalna duljina Minimalni srednji promjer bez kore (2) Zdrave kvrge
(3) Trule kvrge
Po-A
Po-B
Po-C
2,5 m b (prije 3 m)
2m
2m
25 cm
20 cm
30 cm
1 (≤ 12 cm) po 1 m; 1 (≤ 6 cm) per 2,5 ili 1 pršljen grana na 2 m (svaka pojedinačna mc kvrga ≤ 8 cm) nisu dopuštene
nisu dopuštene
< 2 cm/m
< 5 cm/m
< 10 %
neograničena
(4) Zakrivljenost ()
(5) Eliptičnost (6) Paljivost
(7) Okružljivost
b
nije dopuštena pukotina
nije dopuštena
duljina pukotine mora biti manja od polovica srednjeg promjera
dopuštena samo u središnjih 15% promjera čela trupca
(8) Zimotrenost
nije dopuštena
nije dopuštena
(9) Trulež
nije dopuštena
nije dopuštena
(10) Bušotine insekata
nisu dopuštene
nisu dopuštene
dopuštene 1 (≤ 12 cm) po 1 m
neograničena neograničena dopuštena dopuštena samo u
središnjih 15% promjera
čela trupca dopuštena nije
dopuštena dopuštene
a
Ugovorne strane trebaju usuglasiti odbitke kore.
b c
Osim članaka reguliranih ugovorom.
Nije dozvoljeno za furnirske trupce.
122
8.4 Razvrstavanje obloga drva jasena i javora po kakvoći po normi HRN EN 1316-3:1999 Oblo drvo listača -- Razvrstavanje po kakvoći -- 3. dio: Jasen i javori (EN 1316-3:1997) Hardwood round timber -- Qualitative classification -Part 3: Ash and maples and sycamore (EN 1316-3:1997)
Početkom 2013. ova je norma stavljena van snage.
Područje primjene Ova evropska norma određuje razvrstavanje po kakvoći i označivanje razreda izrađenoga oblog drva jasena (Fraxinus excelasior) i javora u obliku dugoga drva ili trupca. Razvrstavanjem se određuju razredi kakvoće obloga drva, ali ne naznačuje njihova uporaba. Razvrstavanje javora primjenjivo pseudoplatanus, Acer platanoides i Acer campestris.
je
za
sve
vrste
Acer
Definicije Za potrebe ove norme primjenjuju se definicije dane u normama HRN EN 844-1, HRN EN 844-2 i HRN EN 844-8.
Razvrstavanje po kakvoći Načela razvrstavanja Svako dugo drvo, trupac ili dio obloga drva posebno odvojen teoretskom točkom prereza, razvrstava se po dimenzijama i prisutnosti, veličini i raspodjeli određenih značajka. Označavanje razreda Normirano označivanje razreda sastoji se od tri znaka odvojena crticom. Prvi i drugi znak početna su latinska slova roda vrste drveta. Treći znak ukazuje na razred kakvoće.
123
Jasen (Fr)
Oblo drvo jasena razvrstava se po kakvoći u četiri razreda: Fr-A je razred iznimne kakvoće Fr-B je razred normalne kakvoće Fr-C je razred manje vrijedne kakvoće Fr-D je razred kakvoće koji uključuje dugo drvo, trupac ili dio dugoga drva koji nisu dopušteni u drugim razredima kakvoće. Za sve značajke, u razredu D treba biti iskoristivo više od 40 % obujma drva. Javor (Ac)
Oblo drvo javora razvrstava se po kakvoći u četiri razreda: Ac-A je razred iznimne kakvoće Ac-B je razred normalne kakvoće Ac-C je razred manje vrijedne kakvoće Ac-D je razred kakvoće koji uključuje dugo drvo, trupac ili dio dugoga drva koji nisu dopušteni u drugim razredima kakvoće.
Za sve značajke, u razredu Ac -D treba biti iskoristivo više od 40 % obujma drva. Značajke koje se uzimaju u obzir pri razvrstavanju
Tablice 1 i 2 pokazuju značajke koje se uzimaju u obzir, a trebaju se mjeriti u skladu s normama prEN 1309, EN 1310 i EN 1311.
Ograničenja dozvoljenih znač ajki svakog razreda naznačene su u tablicama 1 i 2. Dugo drvo, trupac ili dio obloga drva treba svrstati u niži razred prema greškama i to u skladu sa zahtjevima svake značajke. Duljine i promjeri moraju se mjeriti u skladu s metodama navedenim u prEN 1309-2.
124
Tablica 1. Pravila razvrstavanja jasenova drva
Značajke
Razred Fr-A
Najmanje dimenzije Najmanja duljina (m) Najmanji srednji promjer bez kore (cm)
Fr-B
Fr-C
Fr-D bez
2)
2)
2)
2
ograničenja
40
35
20
bez
3
2)
3
2)
2)
ograničenja
max.
Neurasla zdrava kvrga
Neurasla trula kvrga Urasla kvrga (sljepice)
Ekscentrično srce (%) Jednostruka zakrivljenost (cm/m) Jednostruka paljivost
Zvjezdasta paljivost
Površinske raspukline Bušotine insekata Trulež Rak-rana
Smeđe srce
≤ 150 mm/3
max.
≤ 150 mm/2
nije
m i promjera < 60 mm nije
dopuštena
dopuštena
≤ 80 mm/2 m
nije
nije
dopuštena ≤ 10
nije
dopuštena
dopuštena
m max.
dopuštena
dopuštena ≤ 20
1 sljepica/2 m
dopuštena
dopušteno
dopušteno
≤3
≤4
dopuštena
dopuštena
dopuštena u središnjoj 1/3
dopuštena u središnjoj 1/2
dopuštena
dopuštena
promjera
promjera
nije
dopuštena u središnjoj 1/5
dopuštena u središnjoj 1/3
dopuštena
promjera
nisu
promjera nisu
dopuštene
dopuštene
nisu
dopuštena
dopuštene
dopuštene
nisu
nisu
dopuštene
dopuštene
dopuštene
dopuštene
nije
nije
nije
dopuštena
dopuštena
dopuštena
nije
nije
dopuštena ≤ 20 %
dopuštena ≤ 20 %
dopuštena
dopuštena
promjera
promjera
dopušteno
dopušteno
dopuštena
1)
: Ograničenja za eliptičnost, usukanost, nabrekline na kori i tragove grančica te raspukline na plaštu
trupca moraju se odrediti ugovorom. 2)
: Osim u ugovorom određenim slučajevima. : U podrazredu “Fr - A smeđe srce” dopušteno je 100 % smeđe srce. 4) : U podrazredu “Fr -B smeđe srce” dopušteno je 100 % smeđe sr ce. 3)
125
Tablica 2. Pravila razvrstavanja javorova drva
Značajke Najmanje dimenzije Najmanja duljina (m) Najmanji srednji promjer bez kore (cm)
Razred Ac-A
Ac-B
Ac-C
3
3
2
2)
2)
2)
40
35
20
2)
2)
2)
Ac-D bez
ograničenja bez
ograničenja
max.
Neurasla zdrava kvrga
Neurasla trula kvrga
max.
≤ 150 mm/3
max.
≤ 150 mm/3
m i promjer< 60 mm
≤ 150 mm/2
m
nije
nije
dopuštena
dopuštena
dopuštena
m Zbroj promjera svih kvrga:
dopuštena
≤ 80 mm/2 m Urasla kvrga (sljepica)
Ekscentrično srce (%) Jednostruka zakrivljenost (cm/m) Jednostruka paljivost
Zvjezdasta paljivost
Površinske raspukline Trulež Smeđe srce 1)
nije
nije
max. 1 sljepica/2 m
dopuštena ≤ 10
dopuštena ≤ 20
dopuštena
dopušteno
dopušteno
≤3
≤4
dopuštena
dopuštena
dopuštena u središnjoj 1/3
dopuštena u središnjoj 1/2
dopuštena
dopuštena
promjera
promjera
nije
dopuštena u središnjoj 1/5
dopuštena u središnjoj 1/3
dopuštena
promjera
nisu
promjera nisu
dopuštene
dopuštene
nije
dopuštena
dopuštene
dopuštene
nije
nije
dopuštena
dopuštena
dopuštena
nije
nije
dopušteno
dopušteno
dopuštena dopuštena u središnjoj 1/3
dopušteno
promjera
Osim u ugovorom određenim slučajevima.
126
8.5 Razvrstavanje obloga drva četinjača po kakvoći prema normi, HRN EN 1927-1: 2008 Razvrstavanje po kakvoći oblog drva četinjača - 1. dio: Smreke i jele (ENV 1927-1:2000) Qualitative classification of softwood round timber - Part 1: Spruces and firs (EN 1927-1:2008)
Područje primjene Ova europska norma određuje razvrstavanje po kakvoći obloga drva smreke (Picea spp.) i jele (Abies spp). Razvrstavanje je izvršeno prema stavkama 4. i 5. ili prema stavci 6. Stavke 4. i 5. opisuju razvrstavanje po kakvoći obloga drva za koje nije određena primjena. Stavka 6. donosi značajke koje se moraju uključiti kao nacionalne norme razvrstavanja po kakvoći ili kao smjernice ugovorima koji opisuju kakvoću oblog drva smreke i jele gdje je primjena određena. Upućivanje na druge norme Ova europska norma sadr ži datiranim ili nedatiranim upućivanjima odredbe drugih publikacija. Ta su upućivanja navedena na odgovarajućim mjestima u tekstu, a publikacije su niže nabrojene. Za datirana upućivanja naknadne dopune ili preradbe bilo koje od tih publikacija primjenjuju se na ovu europsku normu samo ako su one u
tu publikaciju uključene dopunom ili preradbom. Za nedatirana upućivanja primjenjuje se posljednje izdanje publikacije na koju se upućuje. Definicije Za potrebe ove norme primjenuju se definicije iz normi EN 844-1, EN 844-2, EN 8445, EN 844-7 i EN 844-8.
Razvrstavanje po kakvoći kada nije određena primjena Razvrstavanje po kakvoći ima 4 razreda: A, B, C i D. Razvrstavanje se temelji na slijedećem osnovnom opisu razreda kakvoće: Razred kakvoće A Drvo prvorazredne kakvoće, prvenstveno prvi trupac čistog drva, bez grešaka ili s neznatnim greškama i nekoliko ograničenja pri uporabi. Razred kakvoće B Drvo prosječno dobre kakvoće, bez specifičnih zahtjeva za čistim drvom, kvrge su dopuštene u opsegu koji se smatra prosječnim za određenu vrstu. Razred kakvoće C Drvo prosječno niske kakvoće, dopušta sve značajke kakvoće koje ne umanjuju znatno prirodne značajke drva. 127
Razred kakvoće D Drvo koje se može ispiliti u iskoristvo drvo, ali koje zbog svojih značajki ne može ući niti u jedan drugi razred. Razredi su preciznije određeni u tablici 1. Sve navedene značajke kakvoće iz tablice 1 moraju se uzeti u obzir pri određivanju razreda kakvoće, a mjerenje se treba izvršiti u skladu s normama pr HRN EN 1309-2, HRN EN 1310 i HRN EN 1311. Razvrstavanje je potpuno s latinskim imenima vrsta. Umjesto punog latinskog imena
može se koristiti kratica. Primjeri: 1) Jela: Abies alba Class B = ABIA1 class B 2) Smreka: 1 Picea abies Class B = PICA class B 1 Simboli su uzeti iz norme ISO 2036. Tablica 1: Razvrstavanje za smreke i jele Smreke / Jele Značajke A Kvrge nisu - srasle, zdrave a
≤ 8 cm
dopuštene
≤ 3 cm
≤ 6 cm
dopuštene
nisu
nisu
dopuštene
dopuštene
≤ 3 cm
dopuštene
nisu
dopuštene
- trule
nisu
Smolne vrećice Širina goda (mm)
D
≤ 4 cm
dopuštene
- mrtve
B
Razredi C
dopuštene a
1 na presjeku
dopuštene
dopuštene
≤ 4 mm
≤ 7 mm
bez
bez
ograničenja
ograničenja
≤ 3 cm/m
≤ 7 cm/m
≤ 10 cm/m
bez
10 %
15 %
bez
bez
ograničenja
ograničenja
dopušteno
10 %
33 %
ograničenja
nema zahtjeva
≤ 1 cm/m
≤ 1,5 cm/m
≤ 3 cm/m
≤ 1 cm/m
≤ 1 cm/m
≤ 1,5 cm/m
≤ 3,5 cm/m
≤ 1 cm/m
≤ 1,5 cm/m
≤ 2 cm/m
≤ 4,5 cm/m
nema zahtjeva bez
≤ 1,25 cm/m
≤ 2 cm/m
bez
≤ 1,5 cm/m
≤ 2,5 cm/m
Rast usukanost
ekscentričnost srca reakcijsko drvo
b
< 20 cm
nije
ograničenja bez
≥20 c
zakrivljenost
cm do <35 cm
≥ 35 koničnost
c
cm < 20 cm
≥20
ograničenja bez 128
cm do <35 cm
ograničenja
≥ 35
bez
cm Raspukline - paljivost (osim raspuklina od
sušenja) - okružljivost
< 35 cm
≥ 35
ograničenja
bez
≤ 2 cm/m
≤ 4 cm/m
nije
nije
dopuštena
dopuštena
≤ 1/2 Ø
dopuštena
≤ 1/4 Ø
≤ 1/4 Ø
≤ 1/2 Ø
dopuštena ≤ 1/2 Ø
ograničenja
ograničenja
cm < 35 cm
nije
nije
nije
dopuštena
dopuštena
dopuštena
≥ 35
nije
≤ 1/4 Ø
≤ 1/3 Ø
≤ 1/2 Ø
nisu
nisu
nisu
dopuštena
dopuštena
dopuštena (d)
dopuštena
nisu
nisu
nisu
dopuštena
dopuštena
dopuštena
cm
dopuštena
Oštećenja od insekata < 2 mm (npr. Trypodendron lineatum)
≥ 2 mm (npr. Sirex, Cerambyciden)
napad malih razmjera
dopušten
Za srednji promjer < 35 cm
dopušteno je
Promjena boje (mrlje)
nije
nije
dopuštena
dopuštena
do 10 % srednjeg promjera Za srednji
dopuštena
promjer ≥ 35 cm
dopušteno je
Trulež Obojenost a (b)
nije
nije
dopuštena
dopuštena
nije
nije
dopuštena
dopuštena
do 20 % srednjeg promjera nije
dopuštena
(e)
dopuštena (g)
nije
dopuštena (f) dopuštena
Prema općem opisu razreda kakvoće Metoda mjerenja: širina reakcijskog drva u odnosu prema promjeru poprečnog presjeka (dodatak
normi HRN EN 1310), Srednji promjer trupca bez kore, (d) Početne faze napada Trypodendron lineatum dopuštena, (e) Mala područja površinske truleži su dozvoljena na debljem kraju trupca (f) Pod uvjetom da je iskoristivo najmanje 80% od srednjeg promjera u ukupnoj duljini g) . Preporučuje se posebno propisati ugovorom (c)
129
Dodatni kriteriji
U slučaju sumnje u neku vanjsku vidljivu ili moguću unutranju grešku (sljepice, zarasle raspukline, površinske ozljede) moraju se otkriti i greške procijeniti prema zahtjevima kakvoće. Strana tijela (geleri) nisu uzeta u obzir ove norme. Kada neke značajke oblog drva razreda A i B ne ispunjavaju potpuno uvjete kakvoć e prema dogovoru, tada se trebaju kompenzirati većom kakvoćom drugih značajki. Općenito, slijedeće značajke se ne smiju kompenzirati: oštećenja insekata (osobito Xyloterus lineatus), trulež i promjena boje. Ako je kompenzirana neznatna trulež s malim posljedicma, potreban je dogovor.
Svaki trupac se razvrstva u pojedini razred ili više razreda prema mjestima teoretskog prikrajanja. Minimalna duljina koja se prihvaća teoretskim prikrajanjem je 3 m.
Kriteriji Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, od 01. 2013. Dimenzije (Nominalna duljina): rastući po 25 cm. Smreka i jela:Duljina za A- 4 m, srednji promjer: 40 cm, Duljina za B- 4 m, srednji promjer: 35 cm, Duljina za C- 4 m, srednji promjer: 20 cm, Duljina za D- 2 m, srednji promjer: 18 cm,
130
8.6 Razvrstavanje obloga drva borova po kakvoći prema normi HRN EN 1927-2: 2008. Razvrstavanje po kakvoći oblog drva četinjača - 2. dio: Borovi (HRN ENV 1927-2:2000) Qualitative classification of softwood round timber -- Part 2: Pines (EN 1927-2:2008)
Područje primjene Ova europska norma određuje razvrstavanje po kakvoći obloga drva borova. Primjenjuje se za obični bor ( Pinus sylvestris), crni bor (Pinus nigra), primorski bor (Pinus pinaster ) i kalifornijski bor (Pinus radiata). Razvrstavanje je izvršeno prema stavkama 4. i 5. ili prema stavci 6. Stavke 4. i 5. opisuju razvrstavanje po kakvoći obloga drva za koje nije određena primjena. Stavka 6. donosi značajke koje se moraju uključiti kao nacionalne norme razvrstavanja po kakvoći ili kao smjernice ugovorima ko ji opisuju kakvoću oblog drva borova gdje je primjena određena. Upućivanje na druge norme Ova europska norma sadr ži datiranim ili nedatiranim upućivanjima odredbe drugih publikacija. Ta su upućivanja navedena na odgovarajućim mjestima u tekstu, a publikacije su niže nabrojene. Za datirana upućivanja naknadne dopune ili preradbe bilo koje od tih publikacija primjenjuju se na ovu europsku normu samo ako su one u
tu publikaciju uključene dopunom ili preradbom. Za nedatirana upućivanja primjenjuje se posljednje izdanje publikacije na koju se upućuje. Razvrstavanje po kakvoći oblog drva kojem nije određena primjena
Razvrstavanje po kakvoći ima 4 razreda: A, B, C i D. Razvrstavanje se temelji na slijedećem osnovnom opisu razreda kakvoće:
Razred kakvoće A Drvo prvorazredne kakvoće, prvenstveno prvi trupac čistog drva, bez grešaka ili s neznatnim greškama i nekoliko ograničenja pri uporabi. Razred kakvoće B
Drvo prosječno dobre kakvoće, bez specifičnih zahtjeva za čistim drvom, kvrge su dopuštene u opsegu koji se smatra prosječnim za određenu vrstu. Razred kakvoće C Drvo prosječno niske kakvoće, dopušta sve značajke kakvoće koje ne umanjuju znatno prirodne značajke drva. Razred kakvoće D
131
Drvo koje se može ispiliti u iskoristvo drvo, ali koje zbog svojih značajki ne može ući niti u jedan drugi razred. Razredi su preciznije određeni u tablici 1. Sve navedene značajke kakvoće iz tablice
1 moraju se uzeti u obzir pri određivanju razreda kakvoće, a mjerenje se treba izvršiti u skladu s normama HRN EN 1309-2, HRN EN 1310 i HRN EN 1311. Razvrstavanje je potpuno sa latinskim imenima vrsta. Umjesto punog latinskog imena
može se koristiti kratica. Primjeri:
1) Obični bor Pinus sylvestris Class B = PINS1 class B 2) Crni bor Pinus nigra Class B = PINN1 class B 3) Primorski bor Pinus pinaster Class B = PINP1 class B 4) Kalifornijski bor Pinus radiata Class B = PINR1 class B 1
Simboli su uzeti iz norme ISO 2036.
Tablica 1: Razvrstavanje za borove Borovi Značajke A Kvrge nisu Srasle, zdrave
B
Trule Zadebljanje na kori
Smolne vrećice
D
≤ 5 cm
≤ 8 cm
dopuštene
≤4
≤ 7 cm
dopuštene
nisu
nisu
dopuštene
dopuštene
≤ 4 cm
dopuštene
nije
nije
mala su zadebljanja
dopušteno
dopuštene a
Mrtve (nesrasle zdrave)
Razredi C
nisu
dopuštene
dopušteno
dopušteno b
nisu
1 na presjeku
dopuštene
dopuštene
≤ 6 mm
≤ 8 cm
bez
bez
ograničenja
ograničenja
≤ 4 cm
≤ 7 cm
bez
bez
ograničenja
ograničenja
≤ 3 cm/m
≤ 7 cm/m
≤ 10 cm/m
bez
10 %
20 %
bez
bez
ograničenja
ograničenja
nije
10 %
30 %
bez
dopuštene
a
dopuštena
Širina goda Pinus radiata, Pinus pinaster Pinus sylvestris, Pinus nigra Rast Usukanost
Ekscentričnost srca Reakcijsko drvo
c
ograničenja
132
dopušteno Zakrivljenost Pinus radiata, Pinus pinaster Pinus sylvestris, Pinus nigra < 35 cm d
Koničnost
≥ 35 cm
ograničenja
≤ 2 cm/m
≤ 2 cm/m
≤ 4 cm/m
≤ 6 cm/m
≤ 1 cm/m
≤ 1,5 cm/m
≤ 3 cm/m
≤ 4,5 cm/m
bez
≤ 1,5 cm/m
≤ 2,5 cm/m
bez
≤ 2 cm/m
≤ 4 cm/m
nije
nije
dopuštena
dopuštena
≤ 1/2 Ø
dopuštena
≤ 1/4 Ø
≤ 1/3 Ø
≤ 1/2 Ø
dopuštena ≤ 1/2 Ø
ograničenja bez
ograničenja
ograničenja bez
ograničenja
Raspukline Paljivost (osim raspuklina
od sušenja) d Okružljivost
d
< 35 cm
≥ 35 cm < 35 cm
nije
nije
nije
dopuštena
dopuštena
dopuštena
≥ 35
nije
≤ 1/4 Ø
≤ 1/3 Ø
≤ 1/2 Ø
nisu
dopuštena
cm
dopuštena
Oštećenja od insekata < 2 mm (npr. Trypodendron lineatum)
nisu
nisu
dopuštena
dopuštena
dopuštena e
≥ 2 mm (npr. Sirex,
nisu
nisu
nisu
dopuštena
dopuštena
dopuštena
napad malih razmjera
nije
nije
nije
dopuštena
dopuštena
dopuštena
nije
nije
dopuštena
dopuštena
Cerambyciden)
Trulež Obojenost a b c d e
dopuštena f dopuštena u bjeljici g
dopušten
dopuštena
Potrebno je propisati ugovorom.
Pogledati prema općem opisu kvalitete klase. Metoda mjerenja: širina reakcijskog drva u odnosu na promjer čela (uz EN 1310). Srednji promjer bez kore.
Dopuštene su početne faze napada Trypodendron lineatum. Mala površinska trulež dozvoljena je na debljem kraju prvog trupca. g Preporučuju se posebni propisi ugovora. f
Dodatni kriterij
U slučaju sumnje u neku vanjsku vidljivu ili moguću unutranju grešku (sljepice, zarasle raspukline, površinske ozljede) moraju se otkriti i greške procijeniti prema zahtjevima kakvoće. Strana ti jela (geleri) nisu uzeta u obzir ove norme. Kada neke značajke oblog drva razreda A i B ne ispunjavaju potpuno uvjete kakvoće prema dogovoru, tada se trebaju kompenzirati većom kakvoćom drugih značajki. Općenito, slijedeće značajke se ne smiju kompenzirati: oštećenja insekata (osobito Xyloterus lineatus), trulež i promjena boje. Ako je kompenzirana neznatna trulež s malim posljedicma, potreban je dogovor. Svaki trupac se razvrstva u pojedini razred ili više razreda prema mjestima teoretskog prikrajanja. 133
Minimalna duljina koja se prihvaća teoretskim prikrajanjem je 3 m za obični bor, crni bor i kalifornijski bor, a 2 m za primorski bor.
Kriteriji Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, od 2013. Dimenzije (Nominalna duljina): Borovi: Duljina za A- 2 m, srednji promjer: 35 cm, Duljina za B- 2 m, srednji promjer: 30 cm, Duljina za C- 2 m, srednji promjer: 20 cm, Duljina za D- 2 m, srednji promjer: 18 cm,
Duljine se po normi određuju rastući po 10 cm.
134
8.7 Razvrstavanje obloga drva ariša i duglazija po kakvoći prema normi HRN EN 1927-3: 2008 Razvrstavanje po kakvoći oblog drva četinjača - 3. dio: Ariši i duglazije Qualitative classification of softwood round timber - Part 3: Larches and douglas firs (EN 1927-3:2008)
Područje primjene Ova europska norma određuje razvrstavanje po kakvoći obloga drva ariša (Larix) i duglazije (Pseudotsuga). Razvrstavanje je izvršeno prema tablici 1. za ariš i 2. za duglaziju po kakvoći obloga drva za koje nije određena primjena. Mogu se uključiti dodatne značajke kao nacionalne norme razvrstavanja po kakvoći ili kao smjernice ugovorima koji opisuju kakvoću oblog drva ariša i duglazije gdje je primjena određena. Upućivanje na druge norme Ova europska norma sadr ži datiranim ili nedatiranim upućivanjima odredbe drugih publikacija. Ta su upućivanja navedena na odgovarajućim mjestima u tekstu. Za datirana upućivanja naknadne dopune ili preradbe bilo koje od tih publikacija primjenjuju se na ovu europsku normu samo ako su one u tu publikaciju uključene dopunom ili preradbom. Za nedatir ana upućivanja primjenjuje se posljednje izdanje publikacije na koju se upućuje. Razvrstavanje po kakvoći kada nije određena primjena Razvrstavanje po kakvoći ima 4 razreda: A, B, C i D. Razvrstavanje se temelji na slijedećem osnovnom opisu razreda kakvoće:
Razred kakvoće A Drvo prvorazredne kakvoće, prvenstveno prvi trupac čistog drva, bez grešaka ili sa neznatnim greškama i nekoliko ograničenja pri uporabi. Razred kakvoće B
Drvo prosječno dobre kakvoće, bez specifičnih zahtjeva za čistim drvom, kvrge su dopuštene u opsegu koji se smatra prosječnim za određenu vrstu. Razred kakvoće C Drvo prosječno niske kakvoće, dopušta sve značajke kakvoće koje ne umanjuju znatno prirodne značajke drva. Razred kakvoće D Drvo koje se može ispiliti u iskoristvo drvo, ali koje zbog svojih značajki ne može ući niti u jedan drugi razred. 135
Razredi su preciznije određeni u tablici 1. Sve navedene značajke kakvoće iz tablice 1 moraju se uzeti u obzir pri određivanju razreda kakvoće, a mjerenje se treba izvršiti u skladu s normama HRN EN 1309-2, HRN EN 1310 i HRN EN 1311.
Razvrstavanje je potpuno sa latinskim imenima vrsta. Umjesto punog latinskog imena može se koristiti kratica. Primjeri:
1) Duglazija Pseudotsuga Class B = PSES class B 1 2) Ariš Larix Class B = LARX class B1
1
Tablica 1: Razvrstavanje za ariše Ariši Značajke A
Simboli su uzeti iz norme ISO 2036.
B
Razredi C
D
Kvrge Srasle, zdrave
nisu
≤ 5 cm
≤ 8 cm
dopuštene
nisu
≤ 3 cm
≤ 7 cm
dopuštene
nisu
nisu
dopuštene
dopuštene
≤ 3 cm
dopuštene
nisu
1 na presjeku
dopuštene
dopuštene
≤ 4 mm
≤ 7 mm
bez
bez
ograničenja
ograničenja
≤ 3 cm/m
≤ 7 cm/m
≤ 10 cm/m
bez
10 %
20 %
bez
bez
ograničenja
ograničenja
≤ 1 cm/m
≤ 1,5 cm/m
≤ 2,5 cm/m
≤ 4,5 cm/m
≤ 1,5 cm/m
≤ 2 cm/m
≤ 3 cm/m
≤ 4,5 cm/m
bez
≤ 1,5 cm/m
≤ 2,5 cm/m
bez
≤ 2 cm/m
≤ 4 cm/m
nije
≤ 1/2 Ø
dopuštena
dopuštene a
Mrtve (nesrasle) Trule
Smolne vrećice
dopuštene a
dopuštene
Širina goda
(a)
Rast Usukanost
Ekscentričnost srca Zakrivljenost (b)
Koničnost
< 35 cm
≥ 35 cm < 35 cm
ograničenja
≥ 35
bez
cm Raspukline < 35 Paljivost cm (osim raspuklina od ≥ 35 sušenja) b cm < 35 Okružljivost cm (b)
≥ 35
ograničenja nije dopuštena
dopuštena
ograničenja
ograničenja bez
ograničenja
≤ 1/4 Ø
≤ 1/3 Ø
≤ 1/2 Ø
dopuštena
nije dopuštena
nije
nije
dopuštena ≤ 1/4 Ø
dopuštena ≤ 1/3 Ø
≤ 1/2 Ø
nije dopuštena
≤ 1/2 Ø 136
cm
Oštećenja od insekata < 2 mm (npr. Trypodendron lineatum)
nisu
nisu
dopuštena
dopuštena
dopuštena (c)
nisu
nisu
nisu
dopuštena
dopuštena
dopuštena
napad malih razmjera
Trulež
nije dopuštena
nije
nije
dopuštena
Obojenost
nije dopuštena
≥ 2 mm (npr. Sirex, Cerambyciden)
a b c
dopuštena nije
nisu
dopuštena d dopuštena u
dopuštena
bjeljici e
dopuštena dopušten
dopuštena
Prema općem opisu razreda kakvoće Srednji promjer trupca bez kore.
Dopuštene su početne faze napada Trypodendron lineatum. Mala površinska trulež dozvoljena je na debljem kraju prvog trupca. e Preporučuju se posebni propisi ugovora. d
Tablica 2: Razvrstavanje za duglazije Duglazije A Značajke Kvrge nisu Srasle, zdrave
B
≤ 8 cm
dopuštene
nisu
≤ 4 cm
≤ 7 cm
dopuštene
nisu
nisu
dopuštene
dopuštene
≤ 4 cm
dopuštene
nisu
1 na presjeku
dopuštene
dopuštene
≤ 8 mm
≤ 8 mm
bez
bez
ograničenja
ograničenja
≤ 3 cm/m
≤ 7 cm/m
≤ 10 cm/m
bez
10 %
20 %
≤ 1 cm/m ≤ 1,5 cm/m bez
dopuštene a
Trule
Smolne vrećice
dopuštene
Širina goda
D
≤ 5 cm
dopuštene a
Mrtve (nesrasle)
Razredi C
a
Rast Usukanost Ekscentričnost srca Zakrivljenost b
< 35 cm
≥ 35 cm
bez
bez
≤ 1,5 cm/m ≤ 2 cm/m
ograničenja ≤ 2,5 cm/m ≤ 3 cm/m
ograničenja ≤ 4,5 cm/m ≤ 4,5 cm/m
≤ 1,5 cm/m
≤ 2,5 cm/m
bez
≤ 2 cm/m
≤ 4 cm/m
nije
nije
dopuštena ≤ 1/4 Ø
dopuštena ≤ 1/3 Ø
≤ 1/2 Ø
dopuštena
≤ 1/2 Ø
dopuštena
< 35 cm
ograničenja
≥ 35 cm
bez
Koničnost Raspukline Paljivost < 35 cm (osim raspuklina ≥ 35 cm
ograničenja
ograničenja
ograničenja bez
ograničenja
137
od sušenja) Okružljivost
b
< 35 cm
nije
nije
nije
dopuštena
dopuštena
dopuštena
≥ 35 cm
nije
≤ 1/4 Ø
≤ 1/3 Ø
≤ 1/2 Ø
nisu
dopuštena
dopuštena
≤ 1/2 Ø
Oštećenja od insekata < 2 mm (npr. Trypodendron lineatum)
nisu
nisu
dopuštena
dopuštena
dopuštena c
≥ 2 mm (npr. Sirex,
nisu
nisu
nisu
Cerambyciden)
dopuštena
dopuštena
dopuštena
napad malih razmjera
nije
nije
nije
dopuštena
dopuštena
dopuštena
nije
nije
dopuštena
dopuštena
Trulež Obojenost a b c
dopuštena d dopuštena u bjeljici e
dopušten
dopuštena
Prema općem opisu razreda kakvoće Srednji promjer trupca bez kore.
Dopuštene su početne faze napada Trypodendron lineatum. Mala površinska trulež dozvoljena je na debljem kraju prvog trupca. e Preporučuju se posebni propisi ugovora. d
Dodatni kriteriji
U slučaju sumnje u neku vanjsku vidljivu ili moguću unutranju grešk u (sljepice, zarasle raspukline, površinske ozljede) moraju se otkriti i greške procijeniti prema zahtjevima kakvoće. Strana tijela (geleri) nisu uzeta u obzir ove norme.
Kada neke značajke oblog drva razreda A i B ne ispunjavaju potpuno uvjete kakvoće prema dogovoru, tada se trebaju kompenzirati većom kakvoćom drugih značajki. Općenito, slijedeće značajke se ne smiju kompenzirati: oštećenja insekata (osobito Xyloterus lineatus), trulež i promjena boje. Ako je kompenzirana neznatna trulež s malim posljedicma, potreban je dogovor.
Svaki trupac se razvrstva u pojedini razred ili više razreda prema mjestima teoretskog prikrajanja. Minimalna duljina koja se prihvaća teoretskim prikrajanjem je 3 m. 8.8 Razvrstavanje obloga drva stupova za nadzemne vodove po normi HRN EN 12479:2006.: Drveni stupovi za nadzemne vodove - Dimenzije - Metode mjerenja i dopuštena odstupanja (EN 12479:2001) Wood poles for overhead lines - Sizes Methods of measurement and permissible deviations (EN 12479:2001)
8.9 HRN EN 13145: 2003 Oprema za željeznice - Željeznički gornji ustroj - Drveni pragovi i nosači (EN 13145:2001) Railway applications - Track - Wood sleepers and bearers (EN 13145:2001)
138
9.
NORME
ZA
ŠUMSKE
DRVNE
PROIZVODE PREMA NAMJENI (HRVATSKE NORME PROIZVODA ISKORIŠTAVANJA ŠUMA, HRN, 1995.)
9.1 Norme drvnih proizvoda po dimenzijama (HRN D.B0.022 1984.) Razvrstavanje prema srednjem promjeru Prema debljini u debljinske razrede i podrazrede razvrstavaju se samo trupci i obla građa. Debljinski razredi su sljedeći: 1. razred do 19 cm srednjeg promjera, bez kore, 2. razred od 20 cm do 29 cm srednjeg promjera, 3. razred od 30 cm do 39 cm srednjeg promjera, 4. razred od 40 cm do 49 cm srednjeg promjera, 5. razred od 50 cm do 59 cm srednjeg promjera, 6. razred od 60 cm srednjeg promjera naviše.
bez kore, bez kore, bez kore, bez kore,
Debljinski podrazredi: 1., 2., 3. i 4. debljinski razred razvrstavaju se na sljedeće podrazrede: 1.a - podrazred do 14 cm srednjega promjera, bez kore, 1.b - podrazred od 15 do 19 cm srednjega promjera, bez kore, 2.a - podrazred od 20 do 24 cm srednjega promjera, bez kore, 2.b - podrazred od 25 do 29 cm srednjega promjera, bez kore, 3.a - podrazred od 30 do 34 cm srednjega promjera, bez kore, 3.b - podrazred od 35 do 39 cm srednjega promjera, bez kore, 4.a - podrazred od 40 do 44 cm srednjega promjera, bez kore, 4.b - podrazred od 45 do 49 cm srednjega promjera, bez kore.
9.2 Trupci za furnir, hrast (HRN D. B4. 031 1979) Dimenzije; Trupci se isporučuju u duljinama od najmanje 2,0 m,
a većih duljina rastući po 10 cm. Srednji promjer trupaca za proizvodnju rezanog furnira I.i II. klase mora iznositi najmanje 40 cm. Razredba; Trupci za proizvodnju raznog furnira razvrstavaju se u dvije klase kvalitete, F-I i F-II .
139
Kakvoća; Trupci F-I klase: Opći uvjeti: Trupci moraju biti zdravi, pravi, pravih vlakana, jedri, bez napuklina, kvrga, okružljivosti, zimotrenosti, bušotina od insekata, raspuklina i mehaničkih ozljeda. Dozvoljene greške: 1. zdrave kvržice promjera do 5 mm, neograničeno; 2. zdrave kvržice promjera do 10 mm, do 2 na tekući metar; 3. mala kvrga promjera do 20 mm, 1 na tekući metar; 4. jednostrana zakrivljenost; visina luka do 2 % od duljine trupca; 5. bušotine od strizibuba kod trupaca srednjeg promjera većeg od 55 cm, po jedna na tekući metar; 6. centralna trulež se dozvoljava uz uvjet da širina prstena na zdravom dijelu drveta na tanjem kraju iznosi najmanje 25 cm; 7. trulo drvo se bonificira; 8. prešla, natrula i mušićava bijeljika je dozvoljena, ali uz uvjet da promjer zdravog drveta ima najmanje 40 cm; 9. bijeljika se u ovom slučaju bonificira; 10. koničnost do 3 % promjera na debljem kraju; 11. eliptičnost, do 20 % srednjeg promjera; 12. djelomične povrede kore pri manipulaciji i transportu; 13. raspuklina na jednom čelu trupca, do 10 cm dubine; 14. ozljede, zatesi i zarasle rane, do dubine 5 % srednjeg promjera; 15. okružljivost i nagorjelost do 10 % srednjeg promjera.
Na jednom trupcu može biti do 4 od nabrojanih grešaka.
Trupci II. klase: Dozvoljene greške: 1. zdrave kvržice, promjera do 10 mm neograničeno,
a male kvrge do 20 mm, po 2 na tekući metar; 2. zatez dubine do 10 % od srednjeg promjera; 3. bušotine od strizibuba, po 1 na tekući metar; 4. prešla, natrula i mušićava bijeljika je dozvoljena uz uvjet da promjer zdravog drveta ima najmanje 35 cm; bijeljika se u ovom slučaju bonificira; 140
5. koničnost, do 5 % promjera na debljem kraju; 6. eliptičnost neograničena; 7. usukanost vlakana, mala; 8. dvostruko srce sa razmakom centra, do 20 % promjera trupca; 9. povreda kore, djelomična; čeone raspukline na oba čela, zajedno do 10 10. cm; pukotine, zimotrenost i nagorjelost, do 40 % promjera.
Na jednom trupcu može biti do 6 nabrojanih grešaka. Izrada i isporuka Trupci se isporučuju s korom: sječa se vrši zimi. Rok isporuke trupaca posječenih zimi je kraj travnja. Izmjena (HRN D.B4.031/1 - 1990.) Trupci za furnir hrasta obilježavaju se oznakom F - I ili F - II, zavisno od klase kvalitete, ili identifikacijskim brojem trupca koji određuje proizvođač. Slovna oznaka ili
identifikacijski broj moraju biti vidljivi i stavljaju se na čelo trupca. 9.3 Trupci za furnir, listopadno drvo (HRN D. B4. 020 1979)
Predmet norme i opći uvijeti: Ova se norma odnosi na sve vrste tvrde i meke bjelogorice koje odgovaraju uvjetima za izradu furnira, osim hrasta.
Norma se ne odnosi na dževeraste, rebraste, ikričave i druge furnirske trupce nepravilne teksture svih vrsta drva te za sve orahove furnirske trupce.
Dimenzije: Duljina - od najmanje 2,0 m te većih duljina rastući po 10.cm. Srednji promjer trupaca bukve mora iznositi najmanje 40 cm, a svih ostalih vrsta tvrdih i mekih
listača mora iznositi najmanje 35 cm. Razredba: Trupci za izradu furnira svrstavaju se u jednu klasu.
141
Kakvoća, opći uvjeti: Trupci moraju biti zdravi, pravi, pravih vlakana, sa srcem približno u sredini, jedri, pravilnih godova, prirodne boje, bez kvrga, sljepica, okružljivosti, zimotrenosti, paljivosti i grešaka od insekata. Dozvoljene greške: 1. zdrave srasle kvr žice, neograničeno; 2. jedna mala kvrga do 20 mm po duljinskom metru; 3. zdrava neprava sr ž ( crveno srce), do 1/5 srednjeg promjera; 4. unutrašnja natrulost, do 1/10 srednjeg promjera; 5. jednostrana zakrivljenost; visina luka do 2 % od duljine trupca; 6. ozljede, zarasle rane, natrula i obojena bijeljika, do dubine 1/20 srednjeg promjera; 7. eliptičnost, do 20 % srednjeg promjera; 8. koničnost, do 3 % promjera na debljem kraju; 9. žljebovitost, dubine do 5 % promjera trupaca na tanjem kraju; 10. okružljivost i nagorjelost, do 1/10 srednjeg promjera; 11. raspuklina na jednom čelu trupca do 10 cm dubine. Na jednom trupcu dozvoljavaju se do 4 od nabrojanih grešaka.
Dozvoljene dopunske greške Za trupce jasena: zdrava neprava srž (smeđa srž) do 30 % promjera na tanjem kraju; - za smeđi jasen zdrava, neprava srž (smeđa srž) do 80 % promjera na tanjem kraju. Za trupce mekih listača: sve greške srca do 10 % srednjeg promjera bez bonifikacije, a preko 10 % se odbija cjelokupni volumen drveta obuhvaćena greškom, s tim da je širina vijenca najmanje 25 cm na tanjem kraju.
Izrada i isporuka Sječa i izrada trupaca furnira vr ši se zimi, a kod bukve i topole po dogovoru i ljeti.
Zimi sječeno drvo isporučuje se do 30. travnja, a po dogovoru do 31. svibnja. Ljeti sječeno drvo isporučuje se po dogovoru, a najkasnije 30 dana poslije sječe. Voćkarice se sjeku i izrađuju zimi, a isporučuju do 30. lipnja. Trupci se isporučuju neokorani, ukoliko zakonom nije drugačije propisano. Označavaju se oznakom „F” ili crvenom pločicom.
142
9.4 Trupci za ljuštenje, listopadno drvo (HRN D. B4. 022 1979) Ova norma se odnosi na razne vrste tvrde i meke bjelogorice, koje odgovaraju uvjetima za izradu ljuštenih furnira. Vrsta drva se mora navesti u
narudžbi. Dimenzije:
Trupci se izrađuju u duljinama od najmanje 2,0 m, a za veće duljine rastući po 10 cm najviše. Srednji promjer mora iznositi najmanje 35 cm, a javora i mekih listača mora iznositi najmanj e 30 cm. Razredba:
Trupci za ljuštenje listača svrstavaju se u jednu klasu.
Opći uvijeti: Trupci moraju biti zdravi, pravi, pravih vlakana, sa
srcem približno u sredini, jedri, pravilnih godova, prirodne boje, bez kvrga, sljepica, okružljivosti, zimotrenosti, paljivosti i grešaka od insekata. Dozvoljene greške: 1. zdrave kvrge do 20 mm promjera neograničeno, a do 40 mm promjera do 2 na duljinski metar; 2. zdrava neprava sr ž, do 70 % od promjera; 3. sve greške u srcu, koje svojim značajkama ne utječu na kvalitetu učvr šćivanja u stroju za ljuštenje i da periferna uporabljiva zona izmjerena na najužem mjestu na čelu iznosi najmanje 1/6 promjera, i to: ako je greška do 10 cm, bez bonifikacije, a preko 10 cm s bonifikacijom prema uporabljivosti drveta; 4. čeone raspukline ukupne duljine do 10 cm; 5. jednostrana zakrivljenost; visina luka do 2 % od duljine trupca; 6. koničnost, do 3 % većeg promjera; 7. žljebovitost, dubine do 3 % srednjeg promjera; 8. djelomična povreda kore pri manipulaciji i transportu; 9. srednja usukanost; 10.ekscentrično srce.
Na jednom trupcu dozvoljava se najviše 5 od nabrojanih grešaka. Izrada i isporuka:
Trupci se izrađuju neokorani, s otesanim kvrgama u površini plašta. Trupci se sijeku zimi, a trupci bukve, topole, jasike i vrbe, po sporazumu i ljeti. Zimi sječeno drvo
143
isporučuje se do kraja travnja, a po sporazumu do kraja svibnja, a ljeti sječeno po sporazumu. Izmjena (HRN D.B4.022/1 - 1990.):
Trupci za ljuštenje listača obilježavaju se oznakom L ili identifikacijskim brojem trupca, koji određuje proizvođač. Slovna oznaka ili identifikacijski broj moraju biti vidljivi i stavljaju se na čelo trupca. 9.5 Trupci za rezanje, listopadno drvo (HRN D. B4. 028 1979) Predmet norme: Ovom normom se utvr đuju tehnički uvjeti i razredba bjelogoričnih trupaca namijenjenih za piljenu građu. Ovaj standard se odnosi na sve vrste tvrdih i mekih listača koje su namijenjene za izradu piljene građe. Dimenzije: Trupci svih vrsta listača i svih klasa isporučuju se u duljinama od najmanje 2,0 m, a za većih duljina rastući najviše po 10 cm, osim trupaca crnog graba koji se isporučuje u duljinama od najmanje 1,5 m.
Razredba:
Trupci listača za rezanje razvrstavaju se u tri klase kvalitete, kako je dato u tablici. Srednji promjeri trupaca za pojedine klase kvalitete prikazani su u tablici 1. Označene mjere, u cm, su najmanje mjere. Vrsta drveta I. 30 30 35 20 25 25
Bukva i hrast Jasen, brijest, javor Grab Crni grab Bagrem
Meki listače
Mjere u cm Klase II. 25 25 20 15 20 20
III. 25
Trupci I. klase Opći uvjeti: Trupci I. klase moraju biti zdravi, pravi, pravih vlakana, jedri, bez napuklina, raspuklina,
kvrga, zimotrenosti, okružljivosti i bušotina od insekata.
Dozvoljene greške: 1. zdrave kvržice i male kvrge, do 20 mm, neograničeno; 2. zdrave srasle kvrge veličine do 15 % srednjeg promjera trupca, po jedna na tekući metar;
144
3. po jedna sljepica na dva tekuća metra; 4. po jedna raspuklina na jednom ili na oba čela ukupne duljine srednjeg promjera trupca; 5. bušotine od velikog crva, jedna na svaka dva
metra i od mušica do 3 na tekući metar, ukoliko ne zalaze u srčiku; 6. jednostrana zakrivljenost; visina luka do 3 % od duljine trupca; 7. mala usukanost; 8. koničnost, do 4 % od promjera na debljem kraju; 9. žljebovitost, dubine do 5 % promjera trupca na tanjem kraju trupca; 10. eliptičnost, neograničena; 11. sve greške u srcu, do 20 % promjera trupca, bez bonifikacije;
12. za hrastovinu, bijeljika s napuklinama, prešla, natrula i mušićava, 13. djelomična povreda kore pri manipulaciji i transportu; 14. srednja usukanost; 15.ekscentrično srce. Na jednom trupcu mogu biti najviše 4 od nabrojanih grešaka. Trupci II. Klase Opći uvjeti U pogledu vanjskog izgleda, važi isto što je rečeno za trupce I. klase.
Dozvoljene greške: 1. zdrave srasle kvržice, male i srednje kvrge, do 40 mm promjera, neograničeno; 2. zdrave kvrge, veličine do 1/4 srednjeg promjera trupaca po jedna na tekućem metru; 3. sljepice visine bradavice na kori, do 4 cm (kvrge
od grana debljine do 2 cm) neograničeno, a veće sljepice po jedna na tekućem metru; 4. sve greške u srcu, do 1/4 srednjeg promjera, bez bonifikacije; 5. raspukline na jednom ili oba čela trupaca, do duljine srednjeg promjera; 6. jednostrana zakrivljenost; visina luka do 4 % duljine trupca;
145
7. eliptičnost, neograničena; 8. koničnost, do 6 % većeg promjera; 9. srednja usukanost; 10. bušotine od velikog crva, po jedna na tekućem metru; 11. bušotine od mušica, po tri na tekućem metru,
ukoliko ne ulaze u srčiku; 12. žljebovitost, do dubine 10 .% srednjeg promjera; 13. zagušenost sa oba čela, ukupno do 10 % duljine trupca; 14. za hrastovinu, bijeljika sa napuklinama, prešla,
natrula i mušičava. Na jednom trupcu može biti najviše 6 od nabrojanih grešaka.
Trupci III. klase
Trupci za rezanje III. klase mogu imati greške koje su veće od dozvoljenih za II. klasu, ali ograničene sljedećim dozvoljenim greškama: 1. zdrave, male i srednje kvrge, neograničeno; 2. na svakom tekućem metru po 2 zdrave kvrge veličine do 30 % srednjeg promjera trupca; 3. sljepice visine bradavice na kori do 4 cm (kvrge
od grana debljine do 2 cm) neograničeno, a veće sljepice po 2 na tekući metar; 4. greške u srcu, do 50 % srednjeg promjera bez bonifikacije; 5. raspukline na jednom ili oba čela trupca, do dvostruke duljine srednjeg promjera trupca; 6. jednostrana zakrivljenost, visina luka do 5.% duljine trupca; 7. eliptičnost, neograničena; 8. koničnost do 10 % većeg promjera; 9. usukanost velika; dvostruko srce; 10. bušotine od velikog crva ili mušice, do 5 na tekući metar; 11. žljebovitost, neograničena; 12. zagušenost s oba čela, do 15 % duljine i 2 cm dubine po obimu.
Na jednom trupcu može biti najviše 6 od nabrojanih grešaka.
146
Pored nabrojanih grešaka, zdrava neprava sr ž, za pojedine vrste drveta i klase kvalitete, smije najviše iznositi, u postocima, u odnosu na promjer trupca kako je dato u tablici.
Vrsta drveta Bukva Jasen Javor
Meke listače Ostale vrste listača
I. % 50 50 40 50 -
Klase II. % 80
neograničeno 60 70 -
III. %
neograničeno -
Napomena: Za trupce od drugih bjelogoričnih vrsta koje ovdje nisu spomenute, važe odredbe u pogledu kvalitete i mjera kao najsrodnije vrste po ovom standardu. Izrada i isporuka
Trupci se normalno isporučuju s korom. Debljina kore se odbija od promjera. Trupci se, po pravilu, sijeku zimi, a na zahtjev mogu se sjeći i ljeti. Zimi sječeno drvo cera, bukve, javora, klena, graba, johe i breze isporučuje se do kraja travnja, a po sporazumu do kraja svibnja. Ljeti sječeno drvo isporučuje se po narudžbi a najkasnije 30 dana od sječe. Izmjena (HRN D.B4.028/1 - 1990.)
Trupci listača za rezanje obilježavaju se oznakama I, II ili III, zavisno od klase kvalitete, ili identifikacijskim brojem trupca, koji određuje proizvođač. Slovna oznaka ili identifikacijski broj moraju biti vidljivi i stavljaju se na čelo trupca. 9.6 Crnogorični trupci za furnir (HRN D. B4. 021 1979) Ovom normom se utvr đuju tehnički uvjeti za crnogorične trupce namijenjene za izradu furnira. Trupci za furnir izrađuju se od svih vrsta četinjača, koji se odlikuju teksturom i bojom pogodnom za izradu furnira. Dimenzije: Trupci se isporučuju u duljinama od najmanje 2,0 m, a većih duljina rastući po 10 cm. Srednji promjer trupaca mora iznositi najmanje 35 cm. Razredba: Trupci za furnir četinjača svrstavaju se u jednu klasu.
147
Opći uvjeti: Trupci moraju biti zdravi, pravi, pravih vlakana, jedri,
pravilnih godova, prirodne boje, sa srcem približno u sredini, bez kvrga, sljepica, okružljivosti, zimotrenosti i mušičavosti. Širina godova mora biti tolika da budu najmanje tri goda po 1 cm.
Dozvoljene greške: 1. kvrge i ostale greške ako su raspoređene u vijencu, tako da se preostali dijelovi mogu upotrijebiti za furnire; 2. kvr žice neograničeno, a zdrava mala kvrga promjera do 20 mm, jedna po tekućem metru; 3. ravna pukotina koja ide kroz srce, na jednom kraju trupca, duljine do 1/2 srednjeg promjera trupca; 4. jednostrana zakrivljenost; visina luka 2 % od duljine trupca; 5. koničnost, do 3 % većeg promjera;
Na jednom trupcu dozvoljavaju se najviše 3 od nabrojanih grešaka.
Izrada i isporuka:
Trupci se sijeku zimi, a isporučuju se bez kore u roku koji se sporazumom odredi. Obilježavanje: Trupci za furnir četinjača obilježavaju se znakom F. Ova oznaka mora biti vidljiva i stavlja se na čelo trupca. Izmjena (HRN D.B4.021/1 - 1990.)
Trupci za furnir četnjača obilježavaju se oznakom F ili identifikacijskim brojem trupca koji određuje proizvođač. Slovna oznaka ili identifikacijski broj moraju biti vidljivi i stavljaju se na čelo trupca.
148
9.7 Crnogorični trupci za ljuštenje (HRN D. B4. 023 1979) Ovom normom se utvr đuju tehnički uvjeti za crnogorične trupce namijenjene za izradu ljuštenih furnira. Ova norma obuhvaća sve vrste četinjača, koje odgovaraju uvjetima za izradu ljuštenih furnira, osim smreke i jele. Dimenzije: Trupci se izrađuju u duljinama od najmanje 2,0 m, a za veće duljine rastući po 10 cm, a srednji promjer mora iznositi najmanje 30 cm. Razredba: Trupci za ljuštenje četinjača svrstavaju se u jednu klasu. Opći uvjeti: Trupci moraju biti zdravi, pravi, pravih vlakana, jedri, sa srcem približno u sredini, pravilnih godova, prirodne boje, bez grana, kvrga, sljepica, okružljivosti, zimotrenosti, natrulosti i mušičavosti Dozvoljene greške 1. zdrava, mala kvrga promjera do 20 mm, jedna na
tekući metar, 2. mala usukanost, 3. modrina kod bora, do 10 % površine (omotača trupaca), dubine do 1 cm, 4. koničnost, do 2 % od promjera na debljem kraju.
Obilježavanje Trupci za ljuštenje četinjača obilježavaju se znakom L. Ova oznaka mora biti vidljiva i stavlja se na čelo trupca.
Izmjena (HRN D.B4.023/1 - 1990.)
Trupci za ljuštenje četinjača obilježavaju se oznakom L ili identifikacijskim brojem trupca koji određuje proizvođač. Slovna oznaka ili identifikacijski broj moraju biti vidljivi i stavljaju se na čelo trupca.
149
9.8 Crnogorični trupci za rezanje, (HRN D. B4. 029 1979) Ovom normom se utvr đuju tehnički uvjeti i razredba trupaca četinjača namijenjenih za piljenu građu. Vrste drva: Trupci za piljenje izrađuju se od jele, smreke, crnog i bijelog bora i ostalih četinjača sposobnih za piljenje. Dimenzije: Duljina trupaca za smreku i jelu iznosi: I. klasa - 4,0 m, rastući po 25 cm, II. klasa - 4,0 m, rastući po 25 cm, III. klasa - 3,0 m, rastući po 25 cm.
Od ukupne količine trupaca koja se isporučuje, dozvoljava se 20 % I. i II. klase u duljinama od 3,0 do 3,75 m. Duljina trupaca za bijeli i crni bor iznosi: I. klasa - 3,0 m, rastući po 10 cm, II. klasa - 2,5 m, rastući po 10 cm, III. klasa - 2,0 m, rastući po 10 cm.
Od ukupne količine koja se isporučuje, dozvoljava se do 20 % I. klase u duljinama od 2,50 do 2,90 m. Srednji promjer iznosi: za I. klasu - najmanje 25 cm, za II. klasu - najmanje 20 cm, za III. klasu - najmanje 20 cm. Razredba
Trupci za piljenje četinjača razvrstavaju se u tri klase kvalitete.
Trupci I. klase Opći uvjeti: Trupci moraju biti zdravi, prave žice, jedri, bez kvrga, izbočina, okružljivosti, zimotrenosti i mušičavosti.
Dozvoljene greške: 1. zdrave srasle kvržice i male kvrge, do 20 mm promjera neograničeno, a srednje kvrge,
odnosno vijenac kvrga promjera do 40 mm po
jedna na tekući metar, 2. nesrasle, djelomično srasle i trule kvr žice neograničeno, a male kvrge, odnosno vijenac kvrga, do 20 mm promjera po 3 na tekući metar, 3. 4. 5. 6. 7.
rujavost u srcu trupca, do 1/4 promjera trupca, modrina, do 1 cm dubine,
sve greške u srcu, do 1/10 promjera, ožiljci, nezarasli, dubine do 1/20 promjera, sunčane napukline i pukotine, dubine do 1/20 promjera,
150
8. koničnost, do 4 % većeg promjera, 9. žljebovitost čija dubina na tanjem kraju ne prelazi 5 % srednjeg promjera, 10. eliptičnost do 20 % srednjeg promjera 11. urasla kora, 12. mala usukanost, 13. jedna mehanička povreda, dubine do 1/10 srednjeg promjera. Na jednom trupcu dozvoljava se najviše 5 od
nabrojanih grešaka. Trupci II. klase
Opći uvjeti: Trupci moraju biti zdravi. Dozvoljene greške: 1. zdrave, srasle kvržice, male i srednje kvrge do 40 mm neograničeno, a velike kvrge, odnosno vijenac kvrga, do 60 mm promjera po jedna na
tekući metar, 2. nesrasle, djelomično srasle ili trule kvržice i male kvrge neograničeno, a srednje kvrge, odnosno vijenac kvrga, do 40 mm promjera po 3 na tekući metar, 3. rujavost, u srcu čela trupca, do 1/3 promjera, a u perifernih traka do dubine 1/4 promjera trupca, 4. ožiljci nezarasli, dubine do 1/10 srednjeg promjera, 5. sunčane napukline i pukotine, dubine do 1/10 srednjeg promjera, 6. čeone raspukline, na jednom ili oba čela ukupne
duljine do veličine srednjeg promjera, 7. jednostrana zakrivljenost; visina luka do 3 % duljine trupaca, 8. koničnost, do 6 % većeg promjera, 9. žljebovitost i urasla kora, 10. eliptičnost, neograničeno, 11. srednja usukanost, 12. dvostruko srce, pod uvjetom da razmak između centra nije veći od 1/4 srednjeg promjera, 13. smoljenice, neograničeno, 14. mehaničke povrede, dvije, svaka dubine do 1/10 srednjeg promjera.
151
Trupci III. klase Trupci III. klase mogu imati različite greške koje su veće od dozvoljenih grešaka za II. klasu, s tim da imaju najmanje 60 % drvnog obumja sposobnog za iskorištenje piljenjem, odnosno trulež u srcu trupca smije biti najviše do 1/2 promjera ili na periferiji čela najviše do dubine 1/5 promjera, uzimajući pri tome prosjek između obima truleži na oba čela.
Izmjena (HRN D.B4.029/1 - 1990.)
Trupci četinjača za rezanje obilježavaju se oznakama I, II. i III, ovisno o klasi kvalitete, ili identifikacijskim brojem trupca koji određuje proizvođač. Slovna oznaka ili identifikacijski broj moraju biti vidljivi i stavljaju se na če lo trupca. Ostale vrste crnogorice
Za crnogorične vrste koje nisu označene u ovoj normi važe u pogledu kvalitete odredbe iz ove norme, a za dimenzije kao kod bora. Izrada i isporuka
Trupci se isporučuju bez kore. Trupci jele i smreke izrađuju se i isporučuju zimi i ljeti. Isporučuju se odvojeno po vrstama ili miješano bez obzira na količinski odnos. Trupci bijelog i crnog bora izrađuju se zimi a isporučuju najdalje do 30. travnja. 9.9 Trupci za pragove (HRN D. B4. 026 1979) Ovom se normom utvr đuju tehnički uvjeti i klasifikacija oblovine namijenjena za izradu raznih običnih željezničkihh pragova. Vrsta drveta Pragovi se izrađuju od hrasta, cera, bukve, pitomog kestena, bora i ariša. Vrsta drveta se
mora navesti u narudžbi.
Mjere Trupci za normalni kolosjek isporučuju se u duljinama do 2,5 m i 2,6 m s promjerom na tanjem kraju od najmanje 29 cm. Razredba Trupci za pragove svrstavaju se u jednu klasu. Kakvoća, Opći uvjeti: Trupci moraju biti zdravi i pravi.
Dozvoljene greške: 1. zdrave kvrge, neograničeno, a u pojasu ležišta dozvoljavaju se sve zdrave kvrge osim velikih;
152
2. natrule kvrge na povr šini trupca, kod trupca promjera 35 cm, naviše, neograničeno, a sljepice, ukoliko su u srcu trupca, koje zauzima 1/2 promjera trupca, neograničeno; 3. zdrava neprava sr ž od hladnoće (mrzla sr ž), do najviše 50 % promjera trupca; 4. mala modrina u bijeljici, do 5 % od isporučene količine trupaca; 5. do 3 bušotine od strizibuba po trupcu; 6. srednja mušičavost do 5 % od isporučenih komada trupaca za pragove; 7. čeone raspukline na oba čela; do dubine od 20 cm; 8. sunčane napukline i pukotine do dubine od 2 cm; 9. jednostrana zakrivljenost; visina luka do 3 % duljine trupca.
Izrada i isporuka
Trupci se sijeku zimi a isporučuju se do 30. travnja. Izmjena (HRN D.B4.026/1 - 1990.)
Trupci za pragove obilježavaju se oznakom P ili identifikacijskim brojem trupca, koji određuje proizvođač. Slovna oznaka ili identifikacijski broj moraju biti vidljivi i stavljaju se na čelo trupca. 9.10 Trupci za kombiniranu namjenu (HRN D. B4. 027 1979) Predmet norme; Ovom se normom utvr đuju opći uvijeti za izradu trupaca za kombiniranu namjenu, koji se rabe za proizvodnju rezane građe, željezničkih pragova i furnira.
Trupci za kombiniranu namjenu se izrađuju u svrhu povećanja iskorištenja i olakšanja prijevoza.
Opći uvijeti; Svaki dio trupca mora odgovarati uvjetima kakvoće, a dimenzije normi za odgovarajući sortiment i vrstu drva. Dijelovi trupaca koji se nalaze između pojedinih trupaca po namjeni, bonificiraju se prema svojoj uporabljivosti. U obračun se uzimaju i manje vrij edni dijelovi na krajevima trupaca koji su ostavljeni u
svrhu zaštite okoliša.
153
Izrada i isporuka
Trupci se isporučuju s korom ukoliko propisima o zaštiti šuma nije drugačije propisano.
Dopuštene greške za pojedine sortimente koji su sastavni dijelovi trupaca, naznačeni su normama za odgovarajuće sortimente i vrste drva. Sve kvrge na trupcima moraju biti otesane u plohi površine trupca.
Označavanje; U tehničkoj i drugoj dokumentaciji i u narudžbama, trupci se po ovoj normi označavaju oznakom: Trupac A HRN D.B4.027 Gdje je: A-oznaka za vrstu drva.
Primjer: Trupci jasena označavaju se: Trupac jasena HRN D.B4.027
Obilježavanje; Kombinirani se trupci obilježavaju slovima KT. Ova oznaka mora bit i vidljiva i stavlja se na čelo trupca. 9.11 Trupci za furnir oraha (D. B4. 030 1959)
Orahovi trupci kakvoće F su oblovina sposobna za izradu furnira.
Opći uvjeti: Trupci kakvoće F moraju biti izvađeni sa žilištem, koje mora biti zaobljeno obrađeno, moraju bitit zdravi, osrženi, po mogućnosti pravi, bez grana, sljepica i bez bušotina. Ne smiju biti okružljivi, zimotreni, paljivi, truli i mušičavi. Moraju biti iz zimske sječe i ne smiju biti prstenovani.
Razvrstavanje: Razvrstavanje: Orahovi furnirski trupci se razvrstavaju prema
kakvoći u tri klase. F trupci I klase U trupce I klase spadaju trupci od petog debljinskog
razreda na više, dužine od 1,20 m na više. Srž mora biti dobro vidljiva na debljem čelu trupca s izraženim nepravilnostima rasta. Na tanjem čelu trupca srž mora biti jednoličnije tamnije boje.
154
Širina bjeljike može biti: 5 cm – na tanjem kraju trupca promjera od 50 do 59 cm, 6 cm – na tanjem kraju trupca promjera od 60 do 69 cm, 7 cm – na tanjem kraju trupca promjera od 70 do 79 cm,
Širina bjeljike se mjeri na dva međusobno okomita promjera. U I klasu se mogu preuzimati i trupci 4b drbljinskog
razreda iste kakvoće. Dozvoljene greške F trupaca I klase: zakrivljenost do 10 % srednjeg promjera trupca trupca po dužnome 1. jednostrana zakrivljenost metru; 2. ekscentrično srce, ako os ekcentričnosti leži u ravnini rezanj a; 3. do dvije sljepice ili jedna zdrava zdrava kvrga promjera do 12 cm na trupcima preko
1,50 m dužine; 4. jedna bušotina. Na jednom trupcu može biti jedna do dvije od navedenih grešaka u zavisnosti od njihove izraženosti i ostalih kakvoćnih značajki trupca. F trupci II klase
U II klasu spadaju trupci od četvrtog debljinskog razreda na više, dužine od 1,20 m na više. Trupci II klase se dijele na IIa i IIb II b klasu. F trupci IIa klase
U IIa klasu spadaju trupci dužine od 1,20 m na više i srednjeg promjera od 40 cm na više. Srž i bjel su kao kod trupaca I klase. Dozvoljene greške F trupaca IIa klase: 1. jednostrana zakrivljenost do 15 % srednjeg promjera trupca po dužnome metru; 2. ekscentrično srce; 3. po jedna zdrava kvrga promjera do 15 cm na svakom dužnom metru ili po
jedna sljepica na dužini trupca do 1,50 m dužine, a iznad te dužine dvije do tri sljepice na ukupnoj dužini trupca; 4. po jedna ravna zimotrena pukotina na količini od 1/3 preuzetih trupaca; okružljivost; 5. jednostruka parcijalna okružljivost; 6. dvije bušotine. Na jednom trupcu može biti jedna do dvije od navedenih grešaka u zavisnosti od
njihove izraženosti i ostalih kakvoćnih značajki trupca. F trupci IIb klase
U IIb klasu spadaju trupci dužine od 1,50 m na više i srednjeg promjera od 40 cm na više. U ovu klasu spadaju trupci sa srži svijetle boje bez izrazitih šara. 155
Širina pojasa bjeljike može iznositi: 6 cm – na tanjem kraju trupca promjera od 40 do 49 cm, 7 cm – na tanjem kraju trupca promjera od 50 do 59 cm, 8 cm – na tanjem kraju trupca promjera od 60 do 69 cm, itd. Širina bjeljike se mjeri na dva međusobno okomita promjera. Dozvoljene greške F trupaca IIb klase: 1. jednostrana zakrivljenost do 10 % srednjeg promjera trupca po dužnome metru; 2. ekscentrično srce ako os ekcentričnosti leži u ravnini rezanja; 3. do dvije sljepice ili jedna zdrava kvrga promjera do 12 cm na trupcima trupcima preko
1,50 m dužine; 4. jedna bušotina. Na jednom trupcu može biti jedna do dvije od navedenih grešaka u zavisnosti od njihove izraženosti i ostalih kakvoćnih značajki trupca. U IIa i IIb klasu mogu se preuzeti i trupci s drugim nenabrojenim sličnim greškama uz bonifikaciju po dogovoru. F trupci III klase
U III klasu spadaju trupci koji zbog većih grešaka ili većeg broja grešaka ne odgovaraju trupcima I i II klase. Preuzimaju se po dogovoru. Ova norma je neobavezna u primjeni od 01. 04. 1967. godine. 9.12 Rudničko drvo (HRN D. B1. 023 - 1980.) Rudničko drvo je oblovina za uporabu u rudnicima u podzemnim radovima.
Opći uvjeti; Rudničko drvo mora biti zdravo i pravo (bez sljepica, pukotina i okružljivosti). Sječe se zimi, a četinjače i ljeti. Izrađuje se o d hrasta, bagrema, brijesta, jasena, graba, bukve, pitomog kestena i svih vrsta četinjača osim vajmutskog bora. Dimenzije: Debljina rudničkog drva kreće se od 9 do 26 cm (mjereno u sredini), duljina od 1,5 do 5 m. Dozvoljene greške: 1. zdrave kvrge za listače, a za četinjače srasle i nesrasle kvrge čiji promjer nije veći od 1/3 promjera oblovine;
156
2. jednostrana zakrivljenost visine luka do 7 % duljine komada; 3. usukanost do 2/3 promjera po 1 m; 4. koničnost do 15 mm; Ne dozvoljava se: se: pukotine od groma i mraza, oštećenja od insekata, okružljivost, trulež. Dozvoljava se: se: plavetnilo i periferna i trakasta rujavost.
Isporuka u m3 ili kg. Listače se isporučuju s korom, koja se odbija od sadržaja, a
četinjače bez kore. 9.13 Piloti (HRN D.B1.021 - 1982.) Piloti su oblo crnogorično ili bjelogorično drvo koje se šćivanje temelja. upotrebljava za učvr šć Vrste drva Piloti se izrađuju od sljedećih vrsta drva: smreka, jela, bor, ariš, hrast, cer, bagrem, pitomi kesten, klen, joha i topola.
Dimenzije
Duljine pilota su od 4 m rastući po 0,50 cm. Promjer pilota na tanjem kraju iznosi:
a) za pilote iz komada 18 cm rastući po 2 cm, b) za pilote iz složenog presjeka (u svežnjevima) 10 cm rastući po 2 cm.
Kakvoća Za izradu pilota drvo mora biti zdravo, pravo, jedro, bez kvrga i sljepica, bez pukotina, zimotrenosti,
okružljivosti i bušotina od insekata. Dozvoljene greške Hrastovi piloti: 1. zakrivljenost ukoliko se spojnica središta oba čela nalazi unutar debla; 2. 3. 4. 5. 6. 7.
srednja usukanost;
parcijalna okružljivost, do 1/3 promjera; zdrave kvrge;
prešla bijeljika, koja se odbija od sadržaja; pojedinačne bušotine od strizibube; mušičavost u bijeljici.
157
Piloti od četinjača: 1. zakrivljenost ukoliko se središta oba čela nalaze unutar debla, 2. srednja usukanost, 3. zdrave kvrge, 4. pojedinačne bušotine od insekata. Drvo za pilote četinjača mora biti okorano. Drvo se sječe zimi, a četinjače mogu i ljeti.
Drvo za pilote mjeri se pojedinačno i to: promjer na tanjem kraju, a duljina od čela do čela na najkraćem mjestu. Čela pilota moraju biti prerezana okomito na njihovu duljinu. Za izračunavanje obujma mjeri se srednji promjer. Duljina se mjeri i iskazuje u cijelim decimetrima. Piloti se isporučuju u m 3.
9.14 Stupovi za vodove (HRN D.B2.020 - 1982.) Definicija Stupovi za vodove su obla gra đa koja se upotrebljava za izradu telekomunikacijskih i elektromagnetskih vodova. Izrada Stupovi se izrađuju od svih vrsta hrasta (osim cera), pitomog kestena, bagrema, jele, smreke, ariša, bijelog i crnog bora. Drvo za stupove se siječe zimi. Kora i liko se odmah grubo skidaju. Deblo se prikraja odmah u dimenzije stupa.
Kakvoća; Stupovi moraju biti zdravi, jedri, sa što manje kvrga, sljepica i usukanosti, bez pukotina, okružljivosti i bušotina od insekata. Na duljini od dva metra od vrha stupovi moraju biti potpuno pravi.
Dozvoljene su sljedeće greške: 1. zakrivljenost, ukoliko se spojnica središta oba čela nalazi unutar debla, 2. usukanost srednja, 3. udubljenja, izvijanja, nastala nepravilnim rastom ili udubljenja na površini stupa prouzrokovana rastom grane, ako je njihova dubina, mjerena radijalno, manja od 10 mm, 4. smolnjače ako im površina nije veća od 15 cm 2,
158
5. smolne vrećice ako su odstranjene tako da promjer stupa nije smanjen za više od 1 cm, 6. ekscentrično srce ako udaljenost srca nije veća od 1/10 promjera stupa u odnosu na srednji promjer stupa, 7. oštećenja od mikroorganizama (crveno srce, plavetnilo) kod stupova od smreke i jele se dozvoljavaju, dok se kod stupova od bora i ariš a ne dozvoljavaju, 8. oštećenja od insekata, ako se na duljini od 1 m nalaze najviše 3 rupe promjera od 1,5 mm, 9. ako na 1,5 m od vrha stupa broj kvrga ne prelazi tri srednje kvrge. Dimenzije Mjere stupova prikazane su u tablici. Debljina se mjeri na 30 cm od vrha stupa bez
kore sa likom i strojno neobrađenog. Duljina (m) 6,00 7,00 8,00 9,00 10,00 11,00 12,00 13,00 14,00 15,00 16,00
Najmanja debljina na 0,30 m od vrha
listače (m)
četinjače (m)
0,12 0,12 0,13 0,14 0,15 0,16 0,17 0,18 0,18 0,19 0,20
0,15 0,15 0,16 0,16 0,17 0,17 0,18 0,19 0,19 0,20 0,21
Kod stupova duljine od 9 metara smanjenje promjera ne smije biti manje od 0,5 cm po metru. Kod stupova iznad 9 m smanjenje promjera ne smije biti manje od 0,6 cm po metru. Dozvoljena odstupanja duljine su: za stupove do 9 m + 5 cm, za stupove iznad 9 m +10 cm. Dozvoljena odstupanja debljine su: za stupove do 9 m + 1 cm, za stupove iznad 9 m + 2 cm. Isporuka: Sve do isporuke stupovi moraju biti složeni na legama. Stupovi se izvoze na cestu radi otpreme i slažu na podloge poredani jedan do drugoga. Stupovi namijenjeni za
impregnaciju moraju biti isporučeni najkasnije 90 dana poslije sječe. Stupovi se isporučuju u m 3. Stupovi namijenjeni za impregnaciju;
Stupovi moraju biti zdravi, jedri, sa što manje kvrga i sljepica, bez pukotina, okružljivosti i bušotina od insekata. Gornja dva metra moraju biti potpuno ravna.
159
Duljine stupova su od 5,50 do 15,00 m i promjera od 12 cm na više, mjereno 30 cm od vrha. Promjer na debljem kraju treba biti kod stupova duljine do 10 m približno za 1/3 veći od promjera na tanjem kraju, a kod stupova preko 10 m duljine mora biti najmanje za 1/3 veće.
Dozvoljene greške 1. zakrivljenost, ukoliko se spojnica oba čela nalazi unutar debla; 2. srednja usukanost; 3. velike kvrge glatko otesane do 50 mm, s tim da na 1 m od vrha ne smije biti kvrga;
4. 5 % mušičavih komada. 9.15 Oblo i cjepano drvo (Kolarska drvo) (HRN D.B3.021 - 1955.) Zdravo i bez kvrga; sječa se vr ši zimi; izrađuje se od hrasta, jasena, brijesta, bagrema, breze i bukve.
Izrađuje se kao obla kolarska građa i cjepano kolarsko drvo. Dimenzije oble kolarske građe: Duljina 2 m na više (kod breze 3,5-4,0 m); Debljina 15-25 cm srednjeg promjera; isporuka u m 3 (neokorano).
Dozvoljene greške: Kod komada duljih od 2 m na svakom daljem metru po 1 mala zdrava kvrga.
9.16 Rezonantno drvo (HRN D.B3.023 - 1964.)
Pod sortimentom „rezonantno drvo“ podrazumijeva se se oblo ili cijepano drvo smreke, fine strukture i
potpuno prave žice, koje se upotrebljava za izradu muzičkih instrumenata i u avionskoj industriji. Izrada
Rezonantno drvo se izrađuje od smreke u trupcima, polutkama i cjepanicama iz zimske sječe.
160
Trupci i polutke
Trupci se izrađuju u dužinama od 2 m na više, rastući po 10 cm, promjera od 35 cm na više, a polutke (prorezani trupac kroz srce) u istim dužinama i promjera od 35 cm na više. Cjepanice
Cjepanice se izrađuju od 1 m na više, rastući po 10 cm, s tetivom luka od 14 cm na više ili po dogovoru, prema uporabljivosti.
Kakvoća Rezonantno drvo izrađeno u trupcima, polutkama ili cjepanicama mora biti potpuno zdravo, jednolične građe s najmanje 6 godova po 1 cm i zonom kasnoga drva od 1/5 do ¼ šireine goda, potpune prave žice i normalne boje.
Dozvoljene greške za trupce i polutke 1. jedna ravna pukotina koja ide ravno kroz srce, na
jednom čelu trupca ili polutke, dužine do jedne polovine srednjeg promjera trupca 2. centralna trulež ili šupljina do 20 % promjera, 3. jednostrana zakrivljenost do 2 % od dužine, 4. glatko obrađene male zdrave kvrge na komadima
preko 2 m dužine i to po jedna na tekućem metru.
Dozvoljene greške za cjepanice 1. jedna zdrava kvrga, periferno smještena na uzdužnom presjeku, s tim da ne zadire dublje od 2 cm, 2. jedna zdrava kvrga, izvan uzdužnog presjeka, s
tim da se može koristiti najmanje 80 % dužine cjepanice i to najviše do 1/3 isporučene količine. Isporuka Trupci i polutke se isporučuju i prodaju u m 3, a cjepanice u prm.
161
9.17. Oblo tehničko drvo (D. B3. 020, 1964.) - Sitno tehničko drvo Stupovi za hmelj Izrađuju se od oblovine, dužine od 5 do 8 m rastu ći po 1 m, i promjera od 8 cm naviše na tanjem kraju. Stupovi četinjača moraju se obavezno korati.
Dozvoljene greške: 1. zdrave kvrge, bez obzira na broj i smještaj, s tim da ne umanjuju čvrstoću, 2. zakrivljenost do 4 % od dužine. Stupovi za vinograde Izrađuju se od oblovine, dužine od 1,5 m do 3 m, rastući po 10 cm, sa srednjim promjerom od 7 do 10 cm.
Dozvoljene greške: 1. zdrave kvrge, bez obzira na broj i smještaj, s tim da ne umanjuju čvrstoću, 2. zakrivljenost do 4 % od dužine. Vinogradsko kolje, (četinjače i listače)
Koristi se oblovina od 40 mm na više. Promjer na tanjem kraju mora biti najmanje 30 mm. Dužine su: 1,25; 1,50; 2,20; 2,50 m. Drvo mora biti zdravo, bez
kvrga i približno ravno. Dozvoljene greške: 1. male kvrge, uslijed kojih se kolac ne će prelomiti, 2. jednostrana zakrivljenost do 10 cm visine luka, do
20 % od isporučene količine.
Kolje za voćke (četinjače i listače) Uzima se oblovina od 5 do 10 cm promjera a dužina od 1,5 do 2,5 m.
Dozvoljene greške: 1. male kvrge, na kolju promjera od 5 cm do 7 cm, 3. srednje kvrge, na kolju promjera od 8 cm do 10 cm,.
Tehnička oblica One su namijenjene daljem prerađivanju i izrađuju se u dužinama od 0,5 do 1,3 m, srednjeg promjera od 12 cm naviše. Dozvoljene greške: 1. zdrave srasle kvrge do 20 mm neograničeno, a do 40 mm promjera po jedna kvrga na komadu, 2. zakrivljenost do 2 % od dužine, 3. zdrava neprava srž do 50 % promjera. 162
Štapovi Izrađuju se od izbojaka iz panja i izdanaka. To je sitna oblovina od 2 do 4 cm promjera na mjestu koje je 30
cm udaljeno od debljeg kraja, dužine od 1,1 do 1,3 m. Na tih 30 cm ne smije biti grančica i kvrga i mora biti zdrav, a na ostajom djelu štapa smije biti do 5 odrezanih grana, ali bez kvrga.
Ručke Ručke za kišobrane i štapovi za djecu su sitna oblovina od 12 do 20 mm promjera, dužine od 35 do 110 cm.
Držala Za alat se izrađuje u dužinama od 0,25 m naviše za alat i 1,3 do 1,5 m za motike i lopate, srednjeg promjera 4 do 6 cm.
Jarboli četinjača Jarboli moraju biti: zdravi, pravi, pravih vlakana, sa srcem približno u sredini, jedri, pravilnih godova, prirodne boje, bez kvrga, sljepica, okružljivosti, zimotrenosti, mušičavosti, kao i očišćeni od kore. Dužina jarbola je od deset metara naviše, a debljina
od dvadeset centimetara naviše mjereno na sredini. Promjer na tanjem kraju jarbola treba iznositi 2/3 srednjeg promjera. Tunelsko drvo četinjača Tunelsko drvo se koristi kod izrade tunela s jakim bočnim tlakom. Debljina mu je 25 do 34 cm, a dužina
od 6 do 8 m. Dozvoljava se do 25 % isporučene količine u dužinama od 3 do 6 m. Drvo mora biti zdravo, pravo, bez kvrga i sljepica, bez okružljivosti, raspuklina i bušotina od insekata.
163
10. NORME ZA ENERGIJSKO DRVO, PROSTORNO DRVO I DRVNI UGLJEN
10.1 Norme za čvrsta biogoriva (HZN TO 238) Da bi specificirani parametri bili relevantni nužno je postojanje normiranog načina njihovog mjerenja kako bi osigurali ponovljivost i nedvosmislenost mjerenja. Stoga postoje norme (specifikacije) koje definiraju vrste, oblike, nazivlje, metode mjerenja i uzorkovanja energijskog drva.
10.1.1 Vrste i oblici energijskog drva, prema normi HRN EN 14961-1:2010 Naziv goriva
Tipična veličina čestice
Uobičajena metoda pripreme
Cijela stabla (Tablica 15)
> 500 mm
Bez pripreme i kresanja grana
Drvna s ječka (Tablica 5)
5 mm do 100 mm
Rezanje oštrim alatima
Iver (Tablica 6)
Različito
Lomljenje tupim alatima
Dugo drvo/ogrijevni drvo
100 mm do 1000 mm
Rezanje oštrim alatima
Različito
Ostatak od koranja stabla, može biti isjeckana
(Tablica 7) Kora (Tablica 10)
ili ne
Svežnjevi (snopovi) (Tab.
Različito
Polegnuti u dužinu i povezani
Gorivo u prahu (Tab. 15)
< 1 mm
Mljevenje
Drvna prašina -
1 mm do 5 mm
Rezanje oštrim alatima
Strugotine (Tab. 9)
1 mm do 30 mm
Blanjanje s oštrim alatima
Briketi (Tablica 3)
Ø > 25 mm
Mehanička kompresija
Peleti (Tablica 4)
Ø < 25 mm
Mehanička kompresija
15)
Piljevina(Tab. 8)
Bale(Tab. 11) Male bale
0,1 m
Velike bale
3,7 m
Okrugle bale
2,1 m
3 3 3
Stisnute i povezane u
četverokute Stisnute i povezane u cilindre
Sjeckana slama ili trava
10 mm do 200 mm
Sjeckano tijekom proizvodnje ili prije uporabe
Različito
Nema pripreme ni sušenja osim pri pohrani
(Tab. 15) Zrno ili sjeme (Tab. 12-
164
14) Koštice voća ili ljuske (Tab. 13)
5 mm do 15 mm
Pogača od vlakana (Tab.
Različito
zrna žitarica Nema pripreme ili prešanja i ekstrakcije kemijskih sastojaka Pripremljeno od vlaknastog otpada
isušivanjem
15)
10.1.2 Metoda određivanja udjela vlage – HRN ENS 14774-1:2010 Čvrsta biogoriva – Metode određivanja udjela vlage – Metoda sušionika – Prvi dio: Ukupna vlaga – Referentna metoda Vlagu određujemo gravimetrijskom metodom, odnosno količina vlage je razlika između mase svježeg uzorka i mase suhog uzorka. Kod drvne biomase metodom sušionika uz vlagu se gubi i dio hlapljivih tvari. Potrebno je znati i udio vlage u drvnom iveru zbog izračuna troškova prijevoza, te zbog iskoristivosti pri izgaranju.
Norma za ovu metodu propisuje minimalnu količinu uzorka 300 grama (preporučljivo iznad 500 grama). Od instrumenata za postupak su potrebni:
Sušionik s mogućnošću reguliranja temperature na 105 ± 2 ºC i izmjena zr aka 3 – 5 puta u satu. Laboratorijska vaga s točnošću očitanja na 0,1 gram. Posuda otporna na toplinu površine dna od 1 cm² za svaki gram uzorka.
Sušionik
Laboratorijska vaga
Postupak
Potrebno je prije sušenja izvagati čistu praznu posudu na 0,1 gram točnosti. Uzorak u posudi treba jednolično rasporediti, tako da približno svaki cm² prekrije jedan gram uzorka. Određuje se masa uzorka i posude na točnost 0,1 gram. U slučaju da je dio vlage očigledno ostao u posudi u kojoj je dopremljen uzorak nužno je odrediti njegovu masu tako što se izvaže vlažna i zrakosuha posuda. Uzorak se suši u sušioniku na 105 ±2 ºC do konstantne mase (promjena mase koja ne prelazi 0,2 % ukupnog gubitka mase tijekom slijedećeg perioda sušenja u trajanju od 60 minuta).
Vrijeme sušenja ne bi trebalo prelaziti 24 sata kako bi se spriječio nepoželjan gubitak hlapljivih tvari i posljedično njihov iskaz u postotku vlage. Nakon sušenja posudu s 165
uzorkom je potrebno izvagati na točnost 0,1 gram , i to zagrijanu, unutar 10 – 15 sekundi nakon što ju izvadimo iz sušionika kako bi izbjegli apsorpciju zračne vlage zbog higroskopnosti analiziranog materijala.
Izračun rezultata Sadr žaj vlage na mokroj bazi u biogorivu Mar izražen kao maseni udio, računamo prema formuli: – masa u gramima prazne posude – masa u gramima posude i uzorka
prije sušenja – masa u gramima posude i uzorka nakon sušenja – masa u gramima posude i uzorka prije sušenja pri sobnoj temperaturi – masa u gramima posude i uzorka poslije sušenja ( vagano vruće ) – masa u gramima vlage u posudi u kojoj je dostavljen uzorak
Ako je uzorak bio osušen prije određivanja vlage, ukupna vlaga M T računa se prema formuli:
– gubitak vlage sušenjem, izražen u masenom postotku - ostatak vlage, izražen u masenom postotku
Odnos između između vlage na suhoj bazi (U d) ili na mokroj bazi izražen kao maseni udio, računa se po formuli: – sadržaj vlage na mokroj bazi – sadržaj vlage na suhoj bazi
Pojednostavljena metoda
Izračun
Sadržaj vlage na mokroj bazi u biogorivu Mar izražen kao maseni udio računa se po formuli :
– masa u gramima prazne posude – masa u gramima posude i uzorka
prije sušenja – masa u gramima posude i uzorka nakon sušenja – masa u gramima vlage u posudi u 166
kojoj je dostavljen uzorak
Sadržaj vlage na suhoj bazi u biogorivu izražen kao maseni udio računa se po formuli:
– sadržaj vlage na mokroj bazi
10.1.3 Granulometrijska analiza prema HRN EN 15149-2:2010 Čvrsta biogoriva – Metode određivanja granulometrijskog sastava – Drugi dio: Metoda vibracijskog prosijavanja upotrebom sita promjera 3,15 mm i manje Distribucija veličina čestica, odnosno granulometrijska struktura drvne sječke određuje se prosijavanjem uzorka kroz nekoliko sita različitih dimenzija, propisanih normom, a izražava se masenim udjelom pojedine frakcije izraženim u postotku. Granulometrijska strukture sječke je važna zbog toga što većina postrojenja (sustav za dobavu iz spremišta do peći) zahtijeva ujednačenu frakciju limitiranu minimalnim i maksimalnim dimenzijama pojedine čestice za pravilno funkcioniranje i minimalne zastoje. Norma propisuje minimalnu količinu uzorka 8 litara, a za goriva gdje 100 % čestica prolazi oka sita promjera 45 mm uzorak se mo že smanjiti na minimalno 4 litre. Ovisno o veličini sita uzorak se dijeli u poduzorke tako da po četna visina uzorka u prvom situ, najvećeg promjera otvora, ne prlazi 5 cm. Prosijavanje se obavlja na uzorku sadr žaja vlage na mokroj bazi ispod 20 % kako bi se izbjeglo sljepljivanje čestica uzorka.
Sita za granulometrijsku analizu
Granulati drvne sječke nakon prosijavanja
Metoda korištenja sita promjera oka 3,15 mm i manje Za razliku od prethodne metode ova se koristi za uzorak (npr. piljevina ) čija je nazivna veličina manja od 3,15 mm. Norma propisuje minimalnu količinu uzorka od 50 grama. Instrumenti
Instrumenti za postupak su slijedeći: sita gdje su promjeri oka 3,15 mm, do 63 mm; posuda za sakupljanje zadnje frakcije; vaga s točnošću očitanja na 0,01 gram; vibrator odnosi se na mehanički uređaj koji vibrira u 3 dimenzije i ravna četka koja služi za čišćenje sita. 167
Postupak
Sita je potrebno posložiti po redoslijedu, od posude za skupljanje zadnje frakcije do sita najvećeg promjera oka. Uzorak se izvaže na točnost 0,01 gram i rasporedi se jednolično na zadnje sito (ø 3,15 mm). Potrebno je spriječiti opterećenje prosijavanja, uzorci s uskom veličinom čestice trebaju se razdijeliti na uzorke mase oko 0,08 puta veće od efektivne površine sita izražene u cm². Nakon prosijavanja, frakcije potrebno izvagati na pojedinom situ na točnost 0,1 gram. Tanke čestice čija je duljina veća od promjera oka kroz koje su prošle pripadaju onoj frakciji na kojoj se nalaze jer su prošle oko.
10.1.4 Metode određivanja nasipne gustoće CEN/TS 15103:2005. Metodu određivanja nasipne gustoće primjenjujemo na sva kruta biogoriva. Nasipna gustoća nije apsolutna vrijednost, stoga uvijeti za njeno određivanje moraju biti standardizirani da bi se dobili usporedivi rezultati.
Nasipna gustoća krutih biogoriva podložna je promjeni zbog više utjecaja, kao što su vibracija, udarac, pritisak, biodegradacija, sušenje, vlaga... Izmjerena nasipna gustoća tijekom transporta, skladištenja ili pretovara se zbog toga može razlikovati. Instrumenti Posuda za mjerenje treba biti vodootporna, cilindričnog oblika i načinjena od
materijala glatke površine otpornog na udarce (kako bi spriječile promjene oblika i zapremine). Ručke se mogu pričvrstiti s vanjske strane radi lakšeg rukovanja. Omjer promjera i visine treba biti između 1,25 i 1,50. Velika posuda za mjerenje treba imati zapreminu 50 litara (0,05 m³). Zapremina može odstupati 1 litru ili 2 %. Mora imati unutarnji promjer 360 mm i unutarnju visinu 491 mm (Slika 11). Mogu se tolerirati odstupanja od tih dimenzija ako omjer promjera i visine ostaje kako je prethodno navedeno.
Mala posuda za mjerenje treba imati zapreminu 5 litara (0.005 m³). Zapremina može odstupati 0.1 litru ili 2 %. Mora imati efektivan, unutarnji, promjer 167 mm i unutarnju visinu 228 mm (slika 3). Mogu se tolerirati odstupanja od tih dimenzija ako se zadrži prethodno navedeni omjer promjera i visine.
Vaga koja ima dovoljnu točnost da omogući mjerenje uzorka i posude s odstupanjem od 10 grama se koristi za mjerenje sa velikom posudom. Vaga koja ima dovoljnu točnost da omogući mjerenje uzorka i posude s odstupanjem od 1 grama se koristi za mjerenje s malom posudom.
Letva, načinjena ako je moguće od tvrdog drveta, dužine otprilike 600 mm i poprečnog presjeka 50 x 50 mm. Ravna drvena ploča debljine 15 mm. Postupak Za sva goriva može se koristiti velika posuda. Za goriva čija je nominalna veličina (veličina otvora sita kroz koje prolazi 95% mase uzorka) do 12 mm i za pelete promjera 12 mm ili manje može se koristiti mala posuda. 168
Određivanje zapremine posude Prije upotrebe treba odrediti masu i zapreminu posude. Izvagati praznu,čistu i suhu
posudu na vagi. Zatim napuniti posudu vodom i nekoliko kapi sredatva za vlaženje (tekući sapun) do maksimalnog kapaciteta, zatim je ponovno izvagati. Voda treba biti na temperaturi između 10 i 20 ºC. Iz neto težine vode i gustoće vode se izračuna zapremina posude (kg/dm³) i rezultat se zaokruži na 0,00001 m³ za veliku posudu, odnosno 0,000001 m³ za malu posudu.
Utvrđivanje nasipne gustoće drvne sječke velikom posudom
Izmjera Napuniti posudu sipajući materijal uzorka s visine 200 mm do 300 mm iznad gornjeg ruba dok se ne oblikuje sto žac maksimalne visine. Posuda treba biti suha i čista prije
nego se napuni. Napunjenu posudu potrebno je izložiti udarcu da bi se sadržaj slegnuo. To se radi tako da se posuda slobodnim padom ispusti sa 150 mm visine na
drvenu ploču koja je položena na vodoravan, gladak i tvrd pod. Provjeriti da su pod i ploča u ravnini. Prije izlaganja udarcu ukloniti čestice sa drvene ploče na površini na koju namjeravamo ispustiti posudu. Posuda treba udariti u pod u vodoravnom
položaju. Udarce ponoviti još dva puta. Nakon toga ukloniti višak materijala koristeći malu gredu koja se prevuče preko ruba posude oscilirajućim pokretima. Kada uzorak sadrži hrapav materijal, sve čestice koje sprječavaju slobodan pr olaz grede moraju se ručno ukloniti. Izvagati posudu. Odrediti sadržaj vlage uzorka odmah nakon određivanja nasipne gustoće.
Izračun Izračunavanje nasipne gustoće:
- nasipna gustoća uzorka u kg/m³ - masa prazne posude u kg - masa pune posude u kg - volumen posude za mjerenje u m³
Rezultat svakog pojedinog određivanja izračunava se na 0,1 decimalno mjesto, a u svrhu izvješća, prosječna vrijednost individualnih rezultata izračunava se i zaokružuje na najbližih 10 kg/m³.
169
Izračunavanje nasipne gustoće suhe tvari:
- nasipna gustoća suhe tvari u kg/m³ - nasipna gustoća uzorka u kg/m³ - sadržaj vlage, u postotcima
Formula ne uzima u obzir usuh i bubrenje, koji obično uzrokuju znatna odstupanja kada se uzorak mjeri u različitim fazama sušenja. Usporedba nasipnih gustoća uzorka je dakle moguća samo pri sličnim sadržajima vlage. Okvirne vrijednosti nasipne gustoće nekih biogoriva
Biogorivo
Nasipna gustoća kg/m3
Peleti Briketi Prah Piljevina Strugotine Drvni iver Balirana slama Sjeckana slama
550 – 650 500 – 650 200 – 250 290 – 380 140 – 170 280 – 350 130 – 180 80 -120
170
10.2 Drvo za ogrijev (HRN D. B5. 023 1979) Definicija Ogrjevno drvo je ono koje se upotrebljava za proizvodnju topline. Izrađuje se od svih vrsta drveća.
Sječe se u zimskoj i ljetnoj sječi. Suho drvo za ogrjev - od sječe je proteklo najmanje 6 mjeseci. Sirovo drvo za ogrjev - od sječe je proteklo manje od 4 mjeseca. Prema tvrdoći dijeli se na: 1. tvrdo drvo listača (hrast, bukva, grab, cer, bagrem, javor, jasen, brijest, klen i drvo voćkarica), 2. drvo mekih listača (breza, joha, lipa, topola, vrba), 3. drvo četinjača (jela, smreka, bor, ariš).
Prema obliku razlikuju se: 1. Cjepanice, su komadi drveta 1 m duljine 5 cm. Izrađuju se cijepanjem oblog drveta promjera 14 cm naviše, koje je s oba kraja prerezano pilom. Tetiva luka cjepanice iznosi 10 do 24 cm.
Cijepane oblice su širine 12 do 20 cm.
2. Oblice, izrađuju se od oblog drveta, koje je s oba kraja prepiljeno pilom. Oblice su duljine kao i cjepanice, a promjera 7 do 12 cm.
3. Sječenice, izrađuju se od oblog drveta koje je na
oba kraja presječeno sjekirom ili pilom. Promjera su 3 do 7 cm, a duljine su od 0,90 do 1,20 m.
171
4. Gule, kvrgavi, necjepivi komadi drveta, debljine do 40 cm, a duljine od 0,50 do 1,20 m.
5. Panjevina, komadi drva dobiveni cijepanjem panja debljine 15-40 cm.
6. Otpaci, komadi drva koji otpadaju pri sječi, rezanju, cijepanju, tesanju i koranju u šumi, na pilani i CMS. Komadi drva su debljine 0,5 do 25 cm, širine 2 do 25 cm i duljine 15 do 120 cm.
Prema kvaliteti ogrjevno drvo se dijeli: I. klasa - cjepanice i oblice. Dopušta kvrge svih vrsta i
veličina, natrulost do 10 % isporučene količine, 30 % prozuklih komada, visina luka do 15 cm,
neograničena usukanost.
II. klasa- cjepanice i oblice koje ne pripadaju I. klasi te gule duljine 0,5 do 1,2 m i debljine 25 do 40 cm.
Dopušta se zakrivljenost, usukanost neograničena, 20 % trulih komada i 50 % prozuklih komada od isporučene količine, kvrge svih vrsta i veličina, komadi u obliku kratica koje zajedno čine duljinu i do 10 % od isporučene količine.
172
Sječenice - dopuštene sve kvrge, prozukli i natruli komadi do 30 % količine. Panjevina - zdrava, očišćena od zemlje i kamenja. Dopušta se 30 % prozuklih i natrulih komada i nečistoće do 5 % obujma drva. Otpaci - dopušta se 30 % natrulih i prozuklih komada. Ogrjevno drvo isporučuje se i mjeri s korom u m 3 ili u kg. Prostorno drvo složaja svodi se na m pomoću pretvorbenih koeficijenata: - za složajeve tehničke cjepanice 0,80 - za složajeve tehničke oblice 0,75 - za složajeve prostornog drveta za celulozu, polucelulozu i drvenjaču od četinjača i listača 0,70 - za složajeve pilanskih otpadaka 0,50 - za složajeve šumskih ostataka 0,40 - za složajeve p anjevina 0,45 - za složajeve sječenice 0,55 - za sječku 0,37 - za drvo za ogrjev i za drvo za drvne ploče 0,69
10.2.1 Drvo za ogrjev kao materijal za preradbu Drvo za suhu destilaciju
Za suhu destilaciju može se uporabiti drvo za ogrjev od tvrdih listača I. i II. klase i sječenice. Drvo za generatore
Kao drvo za generatore služi drvo za ogrjev, usitnjeno na mjere 4 cm x 5 cm x 7 cm, koje mora biti zdravo, bez piljevine i drugih nečistoća. Stavlja se u promet u kilogramima i pomiješano iz svih vrsta drveća. Drvo za dobivanje terpentina i kalofonija
Za dobivanje terpentina i kalofonija služi panjevina četinjača bez korijenja i žila, promjera do 10 cm, očišćena od pijeska, kamenja, zemlje i truleži. Mogu se upotrebljavati i otpaci.
173
10.3 Oblovina za ogrjev - VMO
Drvo za ogrjev osim u prostornom obliku može se staviti u promet i u obliku oblovine duljine od 1 m pa
naviše. Promjer se zaokružuje na cijele centimetre, a duljina na 10 cm. Nadmjera se ne daje. Oblovina se mjeri zajedno s korom, u m3 ili u kg. Po kvaliteti dijeli se na I. i II. klasu.
U I. klasu spada oblovina sa sljedećim dozvoljenim
greškama: 1. kvrge svih vrsta i veličina, 2. natruli komadi do 10 % od isporučene količine, 3. prozukli komadi do 30 % od isporučene količine, 4. zakrivljenost s visinom luka do 15 cm, 5. usukanost, neograničena. U II. klasu spada oblovina sa sljedećim dozvoljenim
greškama: 1. kvrge svih vrsta i veličina, 2. zakrivljenost i usukanost, neograničena, 3. komadi sječeni s jednog ili sa oba kraja, 4. natruli komadi do 20 % od isporučene količine, 5. prozukli komadi do 50 % od isporučene količine.
10.4 Drvo za drvene ploče (HRN D. B5. 024 1979)
Opći uvijeti Za izradu drvenih ploča upotrebljava se drvo: 1. Četinjača; 2. Tvrdih i mekih listača. Prema obliku drvo može biti: 1. Prostorno drvo (u obliku cjepanica i oblica);
2. Oblovina određenih dimenzija; 3. Pilanski i šumski ostaci; 4. Sječenica. Dimenzije: 1. Cjepanica: duljina 1 m 5 cm; duljina tetive ili stranice od 10 do 25 cm. 2. Oblice: duljina, 1 m na više, zaokruženo na 10 cm na niže; promjer od 7 cm do 25 cm.
Napomena: Promjer četinjača se mjeri bez kore, a listača s korom. Za ugovaranje proizvodnje i trgovine ovim drvnim sortimentom pogledati detaljno orginalnu normu.
174
10.5 Drvo za izradu celuloze i drvenjače (HRN D. B5. 020 1979) Za izradu celuloze se upo trebljavaju razne vrste drva, od crnogoričnog do tvrdog i mekog listopadnog drva. U drvo za izradu celuloze se ubraja: 1. Prostorno drvo (u obliku cjepanica i oblica);
2. Oblovina određenih dimenzija; 3. Pilanski i šumski ostaci; 4. Sječenica. Dimenzije: 3. Cjepanica: duljina 1 m 5 cm; duljina tetive ili stranice od 10 do 25 cm. 4. Oblice: duljina, 1 m na više, zaokruženo na 10 cm na niže; promjer od 7 cm do 25 cm. Jedinice mjere:
Količina drva se iskazuje kao masa u kg ili kao obujam u m 3. Prilikom obračuna količine drvo se mjeri: 1. četinjače bez kore; 2. listače s korom, bez kore ili bez lika (omakljano); 3. listače (oblovina) s korom, pri čemu se odbija postotak kore od obujma ili mase. Napomena: Svaka se vrsta drva stavlja u promet posebno. Za ugovaranje proizvodnje i trgovine ovim drvnim sortimentom pogledati detaljno orginalnu normu.
175
10.6 Norme za drveni ugljen (JUS D. B9 020 1958.)
Na temelju Zakona o pruzimanju Saveznog zakona o standardizaciji koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički Zakon (“Narodne novine” br. 53/91.), u Republici Hrvatskoj je u primjeni standard za drvo i drvne proizvode. Norma - Drveni ugljen (JUS D.B9.020, 1958.) Definicija
Drveni ugljen je proizvod dobiven pougljavanjem drveta u retortama ili žežnicama. Sirovina
Sirovina za proizvodnju drvenog ugljena je drvo listača i četinjača, bez truleži.
Značajke drvenog ugljena Drveni ugljen je bez mirisa i okusa, bez smeđih nepougljenih dijelova drveta. Pri udaru mora odavati jasan zvuk, a pri manjem pritisku ne smije se mrviti. Lako je upaljiv i sagorijeva mirno, bez dima, sa slabim plavkastim plamenom. 1 Razvrstavanje 1.1 Prema načinu proizvodnje razlikuje se: -retortni ugljen, -drveni ugljen iz žežnica. 1.2 Prema vrsti drveta razlikuje se: -bukov ugljen od same bukovine ili s primjesom grabovine, -hrastov ugljen od same hrastovine ili s primjesom cerovine, odnosno kojeg drugog tvrdog drveta, - ugljen mekih listača, -jelov ili smrekov ugljen. 1.3 Prema krupnoći se drveni ugljen razvrstava u 3 klase. 1.3.1 I Klasa Drveni ugljen I klase mora imati komade promjera iznad 4 cm na dan utovara kod
proizvođača, s najviše 5% komada promjera ispod 4 cm.
176
U I klasu spada takode i drveni ugljen u oblicama - kanela (cannella), promjera od 3 do 8 cm, koji je proizveden iz svježih bukovih, odnosno grabovih grana. Ovaj ugljen ne smije imati komade promjera ispod 3 cm. 1.3.2 II Klasa Drveni ugljen II klase mora imati komade promjera od 0,5 do 4 cm na dan utovara kod proizvođača, s najviše 8%> komada promjera ispod 0,5 cm. 1.3.3 III Klasa Drveni ugljen III klase ima komade primjera do 0,5 cm (prašina). 2. Tehnički uvijeti Tablica 1 Drveni ugalj
iz retorti Uvijeti I |
II
|
iz žežnica klasa III | I
|
II
|
III
% po težini Ukupna vlaga najviše Pepeo, najviše, računato na suhu materiju
Sagorljivi sastojci, računato na suhu materiju, najmanje Ostatak koksiranja (Cfix) računato na
suhu materiju, najviše
6
8
12
8
10
15
2
3
5
3
4
7
18
21
23
14
16
19
80 >
76
72
83
80
74
Ugljen se preuzima i u slučaju kad je ukupna vlaga u ugljenu veća od vrijednosti navedenih u tablici 1 i to samo do vrijednosti navedenih u tablici 2, ali se tada razlika
izmedu stvarne vlage i vlage po tablici 1 odbija od težine ugljena. Tablica 2 Najveća ukupna vlaga koju. ugljen smije imati pri preuzimanju
iz retorti
I klase do 8% II klase do 12% III klase do 15%
iz žežnice
I klase do 10% II klase do 15% III klase do 18%
Nepougljenih komada ne smije biti više od l %, a stranih primjesa (zemlja, pesak i si.) ne smije biti više od 2 % od isporučene količine. 3. Ispitivanje 3.1 Uzimanje i obrada uzoraka 177
Uzorak mora biti prosječan i u svemu treba odgovarati isporučenoj količini ugljena. Uzorak se uzima pri utovaru ili istovaru. Ukoliko ugovorom nije predviđeno drugačije uzorak se uzima iz jedne trećine svih prijevoznih sredstava (vagona, kamiona i dr.). 3.1.1 Uzimanje uzoraka 3.1.1.1 Pri isporuci ugljena u vagonima u rasutom stanju (rinfuza) prosječni uzorak
uzima se u ukupnoj težini od 50 kg po vagonu. 3.1.1.2 Pri isporuci ugljena u vrećama prosječni uzorak uzima se po 5 kg iz 3°/o
vreća. 3.1.1.3 U slučaju manjih isporuka ugljena u vrećama (manje od 100 vreća) prosječni
uzorak uzima se iz 3 vreće. 3.1.1.4 Prosječan uzorak u određenoj količini uzima se s vrha, sredine i dna iz
prevoznog sredstva odnosno vreće. 3.1.2 Obrada uzoraka
Količina ugljena prema točki 6.1.1 ovog standarda mora se odmah obraditi i svesti na količinu potrebnu za . ispitivanja. Ovo se vrši na slijedeći način: cjelokupna izdvojena količina rasprostre se na limenu podlogu,. veličine 1500x1800 mm, u obliku praviln e hrpe koja se podijeli ukriž na četiri jednaka dijela, od kojih se dva suprotna odbace, a preostala dva zdrobe do približne krupnoće oraha i pomješaju. Dijeljenje, drobljenje i miješanje produžava se toliko dugo, dok težina preostalog drvenog ugljena ne iznaša otprilike 3 kg, a krupnoća ne premašuje veličinu lješnjaka. Tako dobiveni uzorak drobi se dalje do prosječne krupnoće od 1 do 4 mm. To se postiže prosijavanjem kroz sito veličine okaca 4 mm, te onaj dio koji je prošao kroz sito ponovo se prosije kroz sito veličine okaca 1 mm. Od dobivenog ugljena, koji nije propao kroz sito od 1 mm, uzimaju se dva uzorka za analizu, od približno 100 g i stavljaju u posudu koja se može hermetički zatvoriti. Posuda može biti od lima ill stakla. Ovi se uzorci zapečate i jedan preda u laboratorij na ispitivanje, a drug se čuva za slučaj arbitražne analize. Izbor laboratorija za vršenje arbitražne analize, rok i mjesto čuvanja arbitražnog uzorka određuje se ugovorom. 3.1.3 Označavnje uzoraka 3.1.3.1 Posuda s uzorkom označava se na taj način što se jedna oznaka pričvršćava
na posudu pečaćenjem, tako da se ne može izmijeniti, a kopija se stavlja u posudu. Kopija oznake koja se stavlja u posudu mora biti osigurana od vlage na siguran
način. 3.1.3.2 Oznaka uzoraka mora sadržavati slijedeće podatke: -naziv proizvođača, -vrstu i kvalitet drvenog ugljena, -datum uzimanja uzoraka (datum proizvodnje i isporuke), -količinu ugljena na koju se uzorak odnosi, 178
-broj vagona ili drugog prijevoznog sredstva (zavisno iz koga je uzorak uzet), -mjesto uzimanja uzoraka, -vremenske prilike (kiša, vjetar, sunce), -imena lica, koja su uzimala uzorke, s potpisom. 3.2 Način ispitivanja 3.2.1 Određivanje ukupne vlage
Od uzoraka spremljenog prema točki 6.1.2 ovog standarda odmjere se 2 g drvenog ugljena u staklenoj posudi za odmjeravanje (s brušenim poklopcem). Ova posuda stavi se otvorena 2 sata u sušionicu na 103 ± 2°C. Poslije sušenja staklena posuda se zatvori i stavi u eksikator da se ohladi (najmanje 60 mihuta) i zatim izmjeri.
Vlažnost ugljena izračunava se po obrascu, v
Gv Gsv
100
Gsv
gde je: v= vlažnost ugljena u težinskim procentima Gv, = težina ugljena prije sušenja (2 g) Gsv = težina ugljena poslije sušenja. 3.2.2 Određivanje pepela
Od uzorka spremljenog prema točki 6.1.2 ovog standarda odmjeri se 1 g drvenog ugljena u porculanskom, kvarcnom ili platinskom sudu dimenzija 40mmx30mmxl0mm
i žari u peći postepenim zagrijavanjem do 800°C uz dovoljan pristup zraka. Žarenje traje oko 2 sata. Poslije žarenja posuda se oprezno izvadi iz peći i stavi u eksikator da se ohladi i zatim izmjeri. Pepeo se izračunava po obrascu P
Gp
100
G v1
gde je: P = pepeo u težinskim procentima G p = težina pepela u gramima, G =
izmjerena količina ugljena (1 g) v x = količina vlage u 1 g ugljena, izražena u gramima. 3.2.3 Utvrđivanje sagorljivih materija
Od uzorka spremljenog prema točki 6.1.2 ovog standarda odmjeri se 1 g drvenog ugljena u platinskom lončiću 30 do 35 mm visine, sa platinskim poklopcem, postavi na trougao po mogućnosti iz platine i spaljuje pomoću Bunzenovog plamenika tako, da dno lončića bude udaljeno od vrha plamenika 3 do 4 cm, dok je visina plamena 18 do 20 cm. Spaljivanje se vrši dok iz lončića ne prestane da izlazi plamičak, što traje 2 do 3
minute. Lončić sa poklopcem se posle žarenja stavi u eksikator da se ohladi i zatim izmeri.
Sagorljive materije izračunavaju se po obrascu Sm = 100-(P+v) gde je: Sm = sagorljive materije, P = pepeo, v = vlaga. 179
3.2.4 Određivanje C fix Cfix odreduje se računskim putem, po obrascu Cfix =K-P gde je: Gfix "= nevezani ugljik u %, K = koks %, P = pepeo %. 4. Kontrola krupnoće drvenog ugljena
Kontrolu krupnoće drvenog ugljena vrši prilikom utovara prijemni organ u zajednici sa predstavnikom proizvođača. Predstavnik primaoca potvrđuje potpisom da kvalitet drvenog ugljena, s obzirom na krupnoću, odgovara propisima ovog standarda. Ukoliko se okularno ne može ustanoviti krupnoća ili se pronađe da ista ne odgovara, vr ši se rešetanje drvenog ugljena u prisustvu zainteresiranih stranaka. U tu svrhu izdvoji se oko 500 kg drvenog ugljena namijenjenog utovaru i prosije kroz odgovarajuće sito. 5. Utovar i otprema 5.1 Utovar Drveni ugalj I klase utovaruje se vilama. 5.2 Otprema 5.2.1 Ugljen u rasutom stanju otprema se u naročitim vagonima od najmanje 10.000
kg, a ukoliko ih nema onda u običnim zatvorenim vagonima koji mogu primiti: drvenog uglja I klase 8.800 kg, II klase 9.400 kg, III klase 9.800 kg 5.2.2 Kada se ugljen u papirnatim ili tekstilnim vrećama otprema vagonima, vreće se
ne označavaju. U slučaju manjih pošiljaka vreće se snabdjevaju privezanim etiketama sa slijedećim oznakama: - vrsta i kvalitet drvenog ugljena, - naziv proizvođača, - neto težina. 5.3 Drveni ugljen mora se zaštititi od nevremena prilikom transporta i uskladištenja. 5.4 Drveni ugljen se isporučuje po težini označenoj u kg.
180
11. METODE I MJESTO IZRADE ŠUMSKIH DRVNIH PROIZVODA
Metode sječe i izrade su prije svega uvjetovane vrstom sijeka, tehnologijom i sredstvima rada. Pri sječi i izradi se primjenjuju tri tehnologije, ručna sječa i izrada, ručno-strojna i strojna sječa i izrada drvnih sortimenata. Ručna sječa i izrada se primjenjivala prije uvođenja motornih pila u šumarstvo do 1960., a ručno strojna sječa i izrada se primjenjuje i u današnje vrijeme. Strojna sječa iz izrada drvnih sortimenata u Hrvatskoj je prvi puta primjenjena pri pokusnom radu harvestera Timberjack 1070 2001. na području Šumarije Ogulin u šumskoj kulturi crnog bora. Metode koje se primjenju u pridobivanju drva: 1. Stablovna metoda, 2. Deblovna metoda, 3. Poludeblovna metoda, 3a. Metoda utovarnih duljina, 3b. Metoda kombiniranih trupaca, 4. Sortimentna metoda, 5. Kombinirana metoda (poludeblovna i sortimentna; deblovna i sortimentna; 6. Metoda iveranja, 7. Metoda izrade snopova 8. Metoda baliranja
181
11.1 Stablovna metoda sječe i izrade šumskih drvnih sortimenata Stablovna metoda se u Hrvatskoj načelno ne primjenjuje. Opisana je kao metoda
sječe i privlačenja cijeloga nadzemnog dijela stabla. Može se primjenjivati pri čistim sječama kod prenamjene šumskog zemljišta u druge svrhe ili pri konverzijama nižeg ugojnog oblika u viši. U panjačama bukve je pokusno 2011. godine obavljena sječa i privlačenje cijelih stabala na pomoćno stovarište. Na području prebornih šuma se također po prvi puta 2011. obavilo privlačenje cijeloga stabla jele u dva ili tri dijela s ciljem iskorištenja većeg dijela krošnje za proizvodnju drvne sječke.
Razmjeravanje i prikrajanje stabala obavlja se na pomoćnom stovarištu gdje se
nalazi poslovođa s jednim radnikom sjekačem. Pri privlačenju se obavlja odvajanje sitne granjevine krošnje trupljenjem, koja se uhrpava na jedan dio pomoćnog stovarišta. Nakon toga poslovođa prikraja preostali dio debla te odvaja tehničku oblovinu od višemetarskog prostornog drva. Privlačenjem traktorom po pomoćnom stovarištu odvajaju se na posebne hrpe dijelovi debla iz koji će se izrađivati trupci i preostali dio debla iz kojega će se izrađivati višemetarsko prostorno drvo određenih dužina.
182
11.2 Deblovna metoda
Deblovna metoda se primjenjuje samo u sječinama u kojima prirodni uvjeti to dopuštaju. U Hrvatskoj se deblovna metoda počela primjenjivati uvođenjem traktora pri privlačenju po tlu. Uvođenjem prilagođenih velikoserijski poljoprivrednih traktora u šumarstvo (1955.) privlačilo se jedno ili više debala u jednom tovaru. Intencija je bila da se u jednom tovaru privuče što veći obujam od panja do pomoćnog stovarišta. Uvođenjem specijalnih šumskih traktora tipa Timberjack 200 na području Šumarije Perušić 1959. u prebornim se šumama privlače cijela debla. U brdskom području se 1971. godine ispituje primjena traktora Holder AG 35 F pri privlačenju debala bukve.
Prikrajanje i izrada drvnih sortimenata odvija se isključivo na pomoćnom stovarištu.
183
11.3 Poludeblovna metoda
Poludeblovna metoda sječe, izrade i privlačenja drva najzastupljenija je pri privlačenju drva po tlu. Uobičajena je u skupnome radu gdje se dijelovi debla privlače na pomoćno stovarište, prikrajaju i izrađuju u drvne sortimente. Često se u prorednim sječinama izrađuju drvni sortimenti višemetarskog prostornog drva u dužinama od 4 m do 6 m zbog uhrpavanja i iskorištenja kapaciteta tovarnog prostora kamiona, odnosno vagona pri daljinskom transportu. Pa stoga kažemo da se pri sječi i izradi koristi metoda uto varnih duljina. Metoda utovarnih duljina se također može primjenjivati pri sječi i izradi svih drvnih sortimenata u šumskim kulturama četinjača. Metoda kombiniranih trupaca, primjenjuje se samo u određenim slučajevima kada se drvni sortimenti izrađuju za poznatoga kupca, a uvijeti se određuju ugovorom. Normirani su hrvatskim normama.
Prikrajanje i izrada drvnih sortimenata odvija se na pomoćnom stovarištu. Drvni se
sortimenti odvajaju prema vrsti drveća i klasi kakvoće.
184
11.4 Sortimentna metoda
Sortimentna metoda je najstarija metoda sječe i izrade drvnih sortimenata u šumarstvu. Odvija se pored panja. Uvođenjem strojeva pri izvoženju u nizinskim šumama smanjuje se proizvodnja jednometarskog prostornog drva i uvodi se višemetarsko prostorno drvo.
Prikrajanje i izrada drvnih sortimenata odvija se u sječini pored panja. Pri izvoženju
se na pomoćnom stovarištu obavlja razvrstavanja i slaganje drvnih sortimenata po vrsti drveća, vrsti i kakvoći drvnih sortimenata.
185
11.5 Kombinirana metoda (poludeblovna i sortimentna; deblovna i sortimentna;
Kombinirana metoda sječe, izrade i privlačenja drva nastala je kao posljedica terenskih i sastojinskih uvjeta te vrste sječe. Upošljavanjem visoko proizvodnih traktora na privlačenju drva po tlu težnja je na povećanju obujma tovara pa se stoga, gdje dopuštaju sastojinski i terenski uvjeti, obavlja privlačenje relativno manjih debala ili dijelova debala većih dimenzija.
Prikrajanje i dorada drvnih sortimenata odvija se na pomoćnom stovarištu.
186
11.6 Metoda iveranja
Proizvodnja drvne sječke u hrvatskom je šumarstvu organizirano započela 2007. na području nizinskih šuma osnivanjem tvrtke Šumska biomasa d.o.o. U početku se proizvodnja odvijala na pomoćnom stovarištu deponiranjem drvne sječke na tlo. Dodatni troškovi utovara u specijalne kamione (šlepere) zahtijevali su promjenu tehnologije. Proizvodnja se pretežito odvija na pomoćnom stovarištu ali direktno u kamionske poluprikolice te odmah prevozi do kupca ili na međustovarište na željezničkoj stanici ako se daljinski transport odvija vagonima.
187
11.7 Metoda izrade snopova
Izrada snopova, kao novog šumskog proizvoda, rezultat je novih tehnologija finskoga šumarstva 2003. godine. Bandler je novi stroj koji prikuplja ostatke nakon sječe i izrade drvnih sortimenata harvesterom te ih komprimira i veže u snopove raznih dimenzija, od 3 m do 6 m dužine i od 40 cm do 60 cm promjera. Proizvodnost mu je 10-30 snopova/sat, a godišnja proizvodnost oko 50.000 snopova.
Proizvodnja se odvija na sječini, a izvoženje i slaganje na pomoćnom stovarištu različitim sredstvima, forvarderima i traktorskim skupovima s hidrauličnim dizalicama.
188
11.8 Metoda baliranja - biobale
Tehnologija baliranja poznata je u poljoprivrednoj proizvodnji na poljima nakon žetve žitarica. U šumarstvu je prema uzoru na poljoprivredu uveden novi stroj biobaler, koji je kao i bandler namijenjen za skupljanje, komprimiranje i vezanje ostataka granjevine nakon sječe. Primjenjuje se uspješno također u šumskim kulturama kratke
ophodnje te na površinama ispod dalekovoda i na drugim obraslim površinama.
189
12. OSTALI ŠUMSKI PROIZVODI Gospodarenje nedrvnim šumskim proizvodima u šumama i na šumskom zemljištu šumskogospodarskoga područja moguće je samo kada je to predviđeno i propisano Šumskogospodarskom osnovom područja, osnovama gospodarenja gospodarskim jedinicama i programima za gospodarenje šumama, na način koji ne ugrožava biološku raznolikost. Ako skupljanje šumskih proizvoda nije propisano na te načine, a obavlja se, radi se o pustošenju šuma i počinitelje treba sudski goniti i nastalu štetu naplatiti (Pravilnik o sporednim šumskim proizvodima). Šumskogospodarskim planovima Trgovačko društvo može u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske predvidjeti za svoje potrebe i za potrebe građana, uz naknadu, skupljanje šumskih proizvoda, iskorištavanje humusa i smolarenje, a pašarenje i žirenje uz obvezno čuvanje stoke. Trgovačko društvo utvrđuje vrstu šumskih proizvoda, visinu naknade za skupljanje te uvjete pod kojima ih građani mogu skupljati, kao i način korištenja šume za odmor i rekreaciju općim aktom (Zakon o šumama). Zakon o šumama (NN, br. 140/05 i 82/06) čl. 5. navodi sve šumsk e proizvode.
Šumski proizvodi jesu svi proizvodi šuma i šumskoga zemljišta, uključujući: a) šumsko drveće i grmlje te sve njihove dijelove, b) biomasu ukupne šumske vegetacije, c) cvjetove, sjeme, plodove, koru drveta, korijenje, d) mahovinu, paprat,
travu, trsku, cvijeće, ljekovito, aromatično i jestivo bilje, druge biljke i njihove dijelove, e) gljive, f) med, smolu, g) listinac, travnati ili pašnjački prekrivač, h) divljač i ostale životinje koje žive u šumi, te i) treset i humus. Pravilnik o sporednim šumskim proizvodima ("Hrvatske šume" Zagreb, 27. 05. 1994.),
Ovim Pravilnikom se utvrđuje što se smatra sporednim šumskim proizvodima i način njihovog korištenja, uvjeti sakupljanja, otkupa i sve što je u svezi s korištenjem sporednih šumskih proizvoda za cijelo šumsko gospodarsko područje. Pod sporednim šumskim proizvodima smatraju se: 1. Proizvodi za obnovu šuma, uzgoj drveća, podizanje nasada, živica i dr., a to su šumsko sjeme, sadnice šumskog drveća i prirodnog podmlatka, dijelovi biljaka za vegetativno razmnožavanje i dr. 2. Proizvodi koji služe kao hrana za ljude, a to su: šumski plodovi (pitomi kesten, pitomi orah, lješnjak, divlje jabuke i kruške, oskoruše, merale, maginja, rašeljka, dudinja, mogranj, krušćica, rogači, pinjoli, šipak, jagode, borovnice, brusnice, kupine, maline, drenjine, trnine i dr.), jestivo bilje, korjenje i podzemne stabljike,
gljive, žabe, pčelarenje i dr. 3. Proizvodi koji služe kao lijek, a to su: cvijet, list, stabljika, korijen, podzemna stabljika, kore ljekovitog drveća, grmlja, i bilja za koje ne postoji zabrana branja i sakupljanja, lišaji, mahovina, pijavice i dr. 4. Proizvodi za potrebe stočarstva, a to su: šumska paša, žirenje, brst, lisnik, stočna hrana, stelja, trava za košnju i dr. 5. Proizvodi za razne industrijske i druge svrhe i potrebe, a to su: smola, liko, trska,
treset, humus, glina, šumska zemlja, pijesak, šljunak, kamen, leževina, gule, panjevina, granjevina iza ćišćenja, šiblje za pleter, grane za vijence, grane za metle, bršljan, božićna drvca, iglice i češeri za destilaciju eteričnih ulja i smola, šiške za tanin, češeri za ukras, mahovina, brnistra, kora drveća i dr. 6. Korištenje šume i šumskog zemljišta za odmor i rekreaciju. 190
Korištenjem sporednih šumskih proizvoda smatra se: 1. Kada organizacijske jedinice "Hrvatskih šuma" u svojoj režiji organiziraju prikupljanje, doradu, skladištenje, promet i druge aktivnosti u svezi s kori štenjem sporednih šumskih proizvoda, 2. Kada organizacijske jedinice "Hrvatskih šuma" vr še samo neke radnje od prikupljanja do prodaje sporednih šumskih proizvoda, a druge prepuštaju građanskim i pravnim osobama, 3. Kada se prikupljanje, dorada, uskladi štavanje, promet i drugo ustupa drugim pravnim osobama, a što se rješava ugovorima, 4. Kada se građanskim i drugim pravnim osobama dozvoljava uz naknadu sakupljanje sporednih šumskih proizvoda za vlastite potrebe i stavljanje u promet, 5. Kada se koriste šume i šumsko zemljište za odmor i rekreaciju u vlastitoj režiji ili se ustupa drugim pravnim osobama na korištenje, a što se rješava ugovorom.
Šume su složeni ekosustavi u kojima postoji bogatstvo različitih organizama. Uravnoteženi šumski ekosustavi daju najveće moguće učinke u bioproizvodnji. Šume i šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske predstavljaju jedinstveno šumskogospodarsko područje kojim gospodare ''Hrvatske šume'' d.o.o. Zagreb, poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj Prema Zakonu o šumama gospodarenje šumama obuhvaća: - jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju šuma , -iskorištavanje šuma i šumskih zemljišta, nasada i sporednih šumskih proizvoda, -korištenje općekorisnih funkcija šume , -izgradnju i korištenje šumskih prometnica i drugih objekata u svrhu gospodarenja šumama . Prema Pravilniku o sporednim šumskim proizvodima, kamen, šljunak i pijesak
smatraju se sporednim šumskim proizvodima. Sporedni šumski proizvodi zajedno s ukupnom vrijednosti drvne zalihe, šumskog zemljišta, općekorisnih funkcija šuma, lovnog gospodarenja i šumskih cesta čine glavne parametre za procjenu vrijednosti šume. Trenutno prihodi od nedrvnih djelatnosti u ''Hrvatskim šumama'' iznose oko 15 %, a u budućnosti se planira njihov rast do 30 %.
Gospodarenje sa sporednim šumskim proizvodima propisano je šumsko – gospodarskom osnovom područja, osnovom gospodarenja gospodarskom jedinicom, odnosno programom za gospodarenje šumama. Kada, gdje i na koji način će se koristiti sporedni šumski proizvodi, odlučuje Uprava šuma ili Šumarija. Sporedni šumski proizvodi se mogu iskorištavati, ako ne ugrožavaju stabilnost ekosustava i u opsegu koji ne umanjuje općekorisne funkcije šuma, a iskorištavanje kamena, šljunka i pijeska može se dopustiti samo u skladu sa Zakonom o rudarstvu. Rudarstvo je jedna od primarnih privrednih grana koja bavi se istraživanjem i eksploatacijom svih vrsta mineralnih sirovina. Eksploatacijom mineralnih sirovina
smatra se vađenje iz ležišta i oplemenjivanje mineralnih sirovina. Količina otkopanih sirovina u stalnom je porastu, što potvrđuje činjenica da je u posljednjih 40 godina u svijetu izvađeno više mineralnih sirovina, nego što je to bilo u cijeloj ljudskoj prošlosti. 191
U SAD - u se zadnjih godina po stanovniku godišnje iskorišćuje 5 -10 t pijeska,
šljunka i drugih sirovina, što je dokaz visokog standarda s jedne strane, ali i potiskivanje prirodnih područja neophodnih za opstanak čovjeka s druge strane. 12.1 Korištenje ostalih šumskih proizvoda (ŠGOP RH 2006.)
Interes Republike Hrvatske u gospodarenju šumama i šumskim zemljištem ostvaruje se, među ostalim, i nadzorom nad provođenjem šumskogospodarskih planova i nad korištenjem nedrvnih šumskih proizvoda. U nedrvne šumske proizvode ubrajaju se: – cvjetovi, sjeme, plodovi, kora drveta, korijenje; – mahovina, paprat, trava, trska, cvijeće, ljekovito, aromatično i jestivo bilje, druge biljke i njihovi dijelovi; – gljive; – med, smola; – listinac, travnati ili pašnjački pokrivač; – divljač i ostale životinje koje žive u šumi; – treset i humus. U šumi i na šumskom zemljištu zabranjeno je: – odsijecanje grana, dijelova grana ili kresanje lisnika; – pašarenje, brst i žirenje; – skupljanje i odnošenje šušnja, mahovine, šumskih plodova i drugih šumskih proizvoda; – odnošenje humusa, treseta i listinca; – smolarenje, ako drukčije nije predviđeno šumskogospodarskim planovima ( Zakon o šumama). Za skupljanje biljaka, gljiva i njihovih dijelova, te hvatanje ili ubijanje ž ivotinja koje pripadaju kategoriji "zaštićenih divljih svojti", radi prerade, trgovine i drugoga prometa, ako nije drukčije propisano, potrebno je pribaviti dopuštenje Ministarstva kulture u obliku rješenja. Dopuštenje može biti dobiveno ako podnositelj im a prethodnu suglasnost vlasnika ili nositelja prava na prirodnim dobrima (Zakon o
zaštiti prirode). Zabranjeno je branje, skupljanje, uništavanje, sječa ili iskopavanje "samoniklih strogo zaštićenih biljaka i gljiva". Zaštitu uživaju i samonikle biljke i gljive, te divlje životinje koje se nalaze u nacionalnom parku, strogom rezervatu, te u posebnom rezervatu ako se radi o
samoniklim biljkama, gljivama te divljim životinjama radi kojih je područje primarno zaštićeno, kao i sve podzemne životinje, i kad nisu zaštićene kao pojedine svojte, ako nije drukčije propisano. (Zakon o zaštiti prirode ).
12.1.1. Korištenje nedrvnih šumskih proizvoda Prije skupljanja ili korištenja šumskih proizvoda svaka fizička i pravna osoba mora pribaviti dozvolu Hrvatskih šuma d.o.o. ili ugovorom regulirati mogućnost korištenja šumskih proizvoda (Pravilnik o sporednim šumskim proizvodima). Ugovorom mora biti određeno mjesto i vrijeme skupljanja, biljna i životinjska vrsta i dopuštena količina, te način skupljanja (Pravilnik o sporednim šumskim proizvodima). Prije napuštanja nalazišta za skupljanje proizvoda šumarija izdaje popratnicu, a stranka je dužna uplatiti naknadu predviđenu cjenikom (Pravilnik o sporednim šumskim proizvodima). Šumoposjednik može u svojoj šumi pašariti te skupljati i iznositi iz šume nedrvne šumske proizvode u skladu s programom gospodarenja šumoposjednika ili posebnim propisima (Zakona o šumama). 192
Nedrvni šumski proizvodi mogu se transportirati izvan šume samo ako su propisano obilježeni i ako je za njih izdan a propisana popratnica (Zakona o šumama). Nekontroliranim skupljanjem ugrožava se postojeća biološka i krajobrazna raznolikost, sustav zaštite prirodnih vrijednosti radi trajnoga očuvanja njihovih svojstava, održivo korištenje prirodnih dobara na dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja i narušava se ravnoteža njezinih sastavnica. Ugrožava se prirodnost tla, očuvanje kakvoće, količine i dostupnost vode, održavanje atmosfere i proizvodnja kisika, te održavanje klime. 12.1.2 Korištenja šumskoga sjemena, sadnoga materijala iz prirodnoga
pomlatka, dijelova biljaka za vegetativno razmnožavanje i dr.
Radi skupljanja šumskoga sjemena ovom su Osnovom gospodarenja šumskogospodarskim područjem izdvojena 4603 ha stalnih sjemenskih sa stojina. Njima se gospodari po posebnim programima. Prikupljeno se sjeme koristi dijelom za proizvodnju sadnica, a dijelom se izravno unosi u sastojine koje se obnavljaju. Nakon zadovoljenja vlastitih potreba sjeme i sadnice, s odgovarajućim deklaracijama o
kakvoći i podrijetlu, prodaju se na tržištu. Uz stalne sjemenske sastojine postoji više izabranih sjemenskih sastojina (10 524 ha) koje zadovoljavaju propisane kriterije, te
se u njima po potrebi skuplja šumsko sjeme.
12.1.3 Korištenja šumskih proizvoda koji služe kao hrana za ljude Način branja plodova mora biti takav da se ne oštećuje matična biljka. Plodovi pitomoga kestena i pitomoga oraha skupljaju se samo sa zemlje bez prethodne
trešnje stabala na bilo koji način. Ako skupljani biljni šumski proizvodi koji služe kao hrana za ljude pripadaju kategoriji zaštićenih biljnih vrsta sukladno Zakonu o zaštiti prirode, potrebno je pribaviti prethodno dopuštenje tijela nadležnoga za zaštitu prirode. 12.1.4 Korištenja šumskih proizvoda koji služe kao lijek
Za skupljanje biljnih šumskih proizvoda koji služe kao lijek, a pripadaju biljnim vrstama koje nisu zaštićene sukladno Pravilniku o proglašenju divljih sorti zaštićenim i strogo zaštićenim, nije potrebno dopuštenje ministarstva nadležnoga za zaštitu prirode. Za skupljanje biljnih šumskih pro izvoda koji služe kao lijek, a pripadaju biljnim vrstama koje su na popisu zaštićenih vrsta navedenoga Pravilnika, potrebno je pribaviti odobrenje ministarstva nadležnoga za zaštitu prirode. Zabranjeno je skupljanje biljnih vrsta koje su zaštićene u kategoriji "strogo zaštićene vrste" sukladno Pravilniku o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim. Vrsta, količina, mjesto i način skupljanja propisani su u Osnovi ili Programu za gospodarenje šumama. Pri izradi propisa treba voditi računa osobito o tome: – da ne dođe do narušavanja strukture sastojine i staništa – da nakon branja ili vađenja biljaka ostane jedna trećina radi produljenja vrste – ne može se dopustiti branje neke vrste ako se pojavljuje pojedinačno i ako bi branjem prijetilo izumiranje te vrste na tom lokalitetu
193
– prilikom korištenja drvenastih izbojaka ili kore s njih mogu se samo sjeći u mirovanju vegetacije na čep, da se osigura regeneracija; samo u slučajevima kada se radi o nepoželjnim vrstama prilikom gospodarenja dopuštena je sječa i u drugo vrijeme
– da se nakon iskapanja zatrpaju rupe, a pri sječi napravi šumski red – da se prilikom skupljanja ili drugih aktivnosti ne oštećuju ostala vegetacija, stabla i tlo
– u svim slučajevima da se postupi marom dobroga gospodara vodeći posebno brigu za moguće narušavanje okoliša. Skupljanje samoniklih biljaka za ovlaštene pravne osobe i obrte obavljaju komercijalni skupljači samoniklih biljaka. Ovlaštene pravne osobe i obrti za skupljanje samon iklih biljaka dužni su voditi evidenciju komercijalnih skupljača i odgovaraju za njihove radnje prilikom skupljanja.
Komercijalni skupljač samoniklih biljaka mora imati potvrdu za obavljanje poslova skupljanja samoniklih biljaka koju izdaje nositelj dopuš tenja za skupljanje samoniklih biljaka (ovlaštene pravne osobe i obrti). Potvrda sadrži ime i prezime komercijalnoga skupljača samoniklih biljaka, ime roditelja, godinu rođenja, mjesto i adresu stanovanja, navod o nositelju dopuštenja za skupljanje samonik lih biljaka. Potvrda mora biti ovjerena i potpisana od ovlaštene pravne osobe ili obrta. U tijeku skupljanja samoniklih biljaka komercijalni skupljač dužan je potvrdu imati sa sobom, te je na zahtjev inspektora zaštite prirode ili druge ovlaštene osobe predočiti (Pravilnik o skupljanju samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i dr ugoga prometa.
Samonikle biljke mogu se skupljati uz obvezno pridržavanje ovih mjera zaštite: – na jednom nalazištu može se skupljati najviše dvije trećine biljnoga fonda – pr i skupljanju bilja kod kojega se koriste samo određeni nadzemni dijelovi, treba primijeniti isključivo rezanje, bez oštećivanja ostalih dijelova biljaka – prilikom branja ne smije se oštećivati neposredno stanište – jame nastale vađenjem podzemnih dijelova samoniklih biljaka moraju se ponovno zatrpati iskopanom zemljom
–posebne mjere zaštite utvrđuju se stručnom podlogom iz Pravilnika o skupljanju samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugoga prometa. 12.1.5 Korištenja šumskih proizvoda za potrebe stočarstva
Ispaša stoke u šumi nije dopuštena, osim kada je to predviđeno osnovom gospodarenja. Posebno je zabranjen brst koza, pašarenje i žirenje stoke u mladim šumama, te u šumama i na šumskom zemljištu koji su određeni za pomlađivanje ili pošumljavanje. Pašarenje je zabranjeno u prebornim šumama, plantažama i u regularnim šumama za trajanja obnove i rasta mladika, te kulturama prvoga dobnoga razreda. Pašarenje nije dopušteno u ograđenim dijelovima šuma u kojima se uzgaja i lovi divljač. Zakonom o zaštiti prirode u nacionalnom parku dopušteno je obavljanje ugostiteljsko –turističkih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjećivanja i razgledavanja, te bavljenje poljoprivredom, ribolovom i obrtom na tradicionalan način . U parku prirode su dopuštene gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga. Radi očuvanja biološke raznolikosti travnjacima se gospodari ispašom i režimom košnje, prilagođenim vrsti travnjaka, u z prirodno prihvatljivo korištenje sredstava za zaštitu bilja i mineralnih sirovina.
194
Trgovačko društvo može općim aktom u skladu sa šumskogospodarskim planom iznimno predvidjeti određene površine degradiranih šuma i šikara na kojima se može dopustiti brst pod uvjetom da takve površine čine cjelovit kompleks od najmanje 2 ha po grlu i uz obvezno čuvanje stoke (Zakon o šumama). Skupljanje šušnja zabranjeno je u svim sastojinama kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o, osim sastojina u kojima je to predviđeno Os novom, odnosno Programom za gospodarenje šumama. Budući da za šume na području Uprave šuma podružnice Split nema izrađenih programa za gospodarenje za sve gospodarske jedinice, a potreba je za ovim sporednim šumskim proizvodom dosta izražena, ovom Šumskogospodarskom osnovom područja propisuje se da se šušanj može skupljati u panjačama hrasta medunca i crnoga graba. Trava se može kositi na stalnim šumskim čistinama i površinama oko lugarnica. Ako se šume i šumsko zemljište koriste za ekološku stočarsku proiz vodnju, uz naprijed navedena ograničenja, treba se pridržavati i ograničenja u pogledu produkcije dušika po jedinici proizvodne površine. Godišnja produkcija dušika po jedinici površine ne smije biti veća od 170 kg/ha. U šumi i na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske može se osnovati pravo služnosti radi uzgoja stoke. Ugovor u ime Republike Hrvatske sklapa ministar (Zakon o šumama). Trgovačko društvo može pojedina šumska zemljišta kojima gospodari davati u zakup do privođenja namjeni koja je određena šumskogospodarskim planovima. Kriterije propisuje Vlada (Zakon o šumama). 12.1.6 Proizvodi za razne industrijske i druge svrhe i potrebe
Smolarenje je zabranjeno, osim kada je to predviđeno Osnovom ili Programom za gospodarenje šumama koja može dopustiti smolarenje na površinama na kojima se nalaze stabla koja će u sljedeće četiri godine biti posječena. To su preostala stabla nakon uspješno provedene oplodne sječe ili stabla doznačena za sječu. Osnovom ili Programom za gospodarenje šumama može se dopustiti korištenje lika, trske, grana za vijence, grana za metle, bršljana, iglica i češera za destilaciju eteričnih smola, šiške za tanin i dr. Prilikom čišćenja i proreda u prirodnim sastojinama i kulturama mogu se posječena stabalca koristiti kao božićna drvca. Važno je da se na tržištu ponudi dovoljan broj božićnih drvaca po pristupačnoj cijeni, jer se na taj način umanjuje mogućnost šteta od čovjeka na mladim sastojinama i jelovim i smrekovim kulturama. Za to je potrebno podizati nasade na površinama koje se ne mogu koristiti za trajnu šumsku proizvodnju (trase dalekovoda).
12.1.7 Korištenje šuma i šumskoga zemljišta za odmor i rekreaciju Fizičke osobe mogu se kretati šumom ili šumskim zemljištem kao posjetitelji šuma, ako nije drukčije određeno Zakonom o šumama ili drugim propisom. Posjetom šumi ili šumskom zemljištu smatra se šetnja i ostali oblici građanskoga uživanja u šumi i/ili šumskom zemljištu, bez stjecanja imovinske koristi (Zakon o šumama). Trgovačko
195
društvo utvrđuje način korištenja šume za odmor i rekreaciju općim aktom (Zakon o šumama). Opći akt treba uskladiti s propisima Zakona o zaštiti prirode. Korištenje šuma i šumskoga zemljišta za odmor i rekreaciju mora biti organizirano tako da uzrokuje najmanje štetnih posljedica za šumu i prirodna obilježja kraja o kojem se radi. To osobito treba imati na umu pri izgradnji objekata koji će biti u funkciji odmora i rekreacije (staze, ograde, klupe, kante za otpatke, skloništa itd.). Na kraju je važno ponovno napomenuti da korištenje svih nedrvnih šumskih proizvoda treba biti u skladu sa Zakonom o šumama i šumskogospodarskim planovima, te zakonskim i podzakonskim aktima koji određuju ovo područje. Pri izradi šumskogospodarskih planova, osim navedenoga, treba se služiti i rezultatima najnovijih znanstvenih istraživanja iz toga područja. 12.1.8 Smola kao šumski proizvod Smola je od davnina korištena kao dekorativno sredstvo, ali uz ukrasnu, ima i zaštitnu vrijednost zbog svog posebnog kemijskog sastava i teksture. Prirodne smole netopive su u vodi, a
manje ili više su topive u organskim supstancama i biljnim uljima. Generalno se dijele s obzirom na topivost u alkoholu i one topive u ulju. Dalje se klasificiraju u 4 grupe: damar,
istočno indijske, kopali i četvrta mješovita grupa koja uključuje mekani elemi, mastiks i sandarak. Današnja je podjela češća na prirodne, proizvod nekog drveta i sintetičke smole proizvedene umjetnim putem.
Općenito o smoli Smola se u drvetu skuplja u smolnim kanalima, tj. intercelularnim međuprostorima stanica. Smolni kanali teku aksijalno unutar godova i radijalno unutar sržnih trak ova.
Radijalni kanali izbijaju iz aksijalnih u horizontalnom smjeru i spajaju se često s drugim vertikalnim kanalima i tako čine povezani s ustav. Tekuća smola (balzam) nalazi se samo u bijeli. U srcu se smolni kanali ispune tilama, tako da smola iz srca
ne može preći u kanale bijeli. Srce drveta je uvijek bogatije smolom nego bijel, a sama bijel je u unutarnjim slojevima bogatija smolom nego u vanjskom.
Broj smolnih kanala, a i njihova veličina ne varira samo prema vrstama drveća, nego se mijenja od stabla do stabla pa i u raznim dijelovima istog stabla. Najviše ih ima, a i najveći su u borovcu, c rnom boru, bijelom boru, i smreci. Najviše smole ima u žilama, pridanku, granama, deblu, a najmanje u kori. Što je drvo starije, bogatije je smolom. U stablima starijim od 200 godina opada sadržaj smole pa je unutarnji dio srca siromašniji od vanjskog dije la. U normalnom stanju ne izbija smola iz smolnih kanala na površinu, ali ako se drvo ozlijedi tada se najprije na vanjskim godovima pojave male kapi smole, koje nakon kratkog vremena zbog unutarnjeg pritiska počnu teći. Drvo se nakon ranjavanja samo zaštićuje i oblijepi svu ranu balzamom, koji se nakon isparavanja skruti u čvrstu prevlaku. Tako se zatvore i smolni kanali. Prirastom drveta u debljinu ispuca i prevlaka smole te balzam može opet izbiti na površinu. Od 196
nadražaja ranjavanja se u novom tkivu stv araju mnogobrojniji smolni kanali, a nasječe li se to novo tkivo, teče smola zbog tih patološki smolnih kanala mnogo obilnije. Na ovoj pojavi bazira se smolarenje. Smolarenje
Smolarenje je bila vrlo važna djelatnost u šumarstvu jer je smola u vrlo širokoj upotrebi u industriji i obrtu još od vremena starih Egipćana. Kod nas za smolarenje u
obzir dolaze uglavnom borovi. Ako se rana umjetno održava i drži otvorenom, produžuje se vrijeme isticanja smole. Naročito borovi reagiraju jako na takve ozljede. Smrekova stabla ne reagir aju tako burno, ali smola istječe dulje. Balzam ariševih stabala vadi se iz samog srca drveta. Jela i tuja nemaju smolne kanale, ali imaju
smolnjake kao i ariš, tj. smolne kvrge na kori drveta. Količina dobivene smole ovisi uglavnom o staništu i toplini koja pospješuje stvaranje smole. Stabla izložena suncu, pogotovo njihova južna strana imaju općenito više smole. Drveće izlučuje najviše smole u lipnju, a zatim se količina smole smanjuje. Tekući produkt smolarenja je balzam, a stvrdnuta na zraku stružac. Stružac sadrži mnogo manje terpetinskog ulja i natrunjen je iverjem pa mu je i vrijednost manja. Sastav balzama mijenja se od jednog sakupljanja do drugog. Postotak terpetinskog ulja raste od prvog sakupljanja do zadnjeg, bez obzira
na vrstu drveta i metodu smolarenja. Prema vrstama drveća i njihovom karakterističnom načinu stvaranja smole razvile su se različite metode smolarenja. U prvom redu razlikuju se prema načinu ozljeđivanja drveta. Može se ili nasjeći bijel ili navrtati stablo ili razrezati kora.
Značajke drveća i smole Smola se stvara normalno u drvetu svih četinjača osim u drvetu jela i tuja. U Europi se za smolarenje uglavnom koristi smola primorskog bora (Pinus maritima) i to u
Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Portugalu i crni bor (Pinus laricio) na prostoru bivše Jugoslavije i Austrije. U sjevernoj Americi smolari se najviše u šumama Pinus palustris i Pinus caribaea, u srednjoj Americi u šumama Pinus ponderosa, u Aziji Larix sibirica, Pinus silvestris u Sibiriji, Pinus longifolia u Indiji, Pinus merkusii, Pinus massoniana i Pinus khasya u Burmi, na Filipinima i Sumatri i Pinus densiflora i Pinus
thunbergii u Japanu. Osim tih četinjača dolaze u obzir i mnogi drugi te se tako u Europi smolari i u smrekovim šumama, jelovim, ariševim pa i na limbi, molici, kleku, borovcu itd. Produkti smole Primarni produkti dobiveni destilacijom sirove smole su kalafonij koji se koristi za
proizvodnju lakova, sapuna, maziva, tehničkih masti, linoleuma, krema za obuću, kitova, katrana, kaučuka i terpentinsko ulje koje je skupocjenije od kolofonija, a koristi se za izradu raznovrsnih lijekova i mirisa, lakova i boja.
197
Najpoznatije smole Prirodne smole su podijeljene u meke poput damar ili mastik i u tvrde poput kopala ili jantara. Dok su meke smole lako topive, tvde su vrlo otporne na vlagu. Prirodne
smole možemo također podijeliti na živuće i fosilne koje gotovo podudaraju prethodnoj podjeli. Živuće su produkt živih drveća, a primjer su damar i mastik, dok su fosilne smole produkti starog zakopanog drveća. Neke vrste kopala i jantar su fosilne smole. Damar je prirodna smola koja se koristi od najstarijih vremena, a dobiva se iz drveća u tropskom dijelu Azije poput Malazije ili Indonezije. Otok Sumatera u Indoneziji poznato je produkcijsko mjesto damara za izradu materijala u slikarstvu. Koriste ju
europski slikari još od 19. stoljeća. Svojstva su mu vrlo slična svojstvu mastika. Ima znatnu ljepljivu snagu i starenjem ne požućuje. Danas se koristi pri restauraciji slika. Nalazimo dvije vrste damar laka: besjajni i sjajni. Mastik ili mastiks je smola drveta Pistacia lentiscus. Upotrebljava se, kao i damar, u slikarstvu i za kvalitetne lakove, ali je pun o skuplja. Smola se sakuplja iz drveća
mediteranskog podneblja. Najbolje nalazište se nalazi na grčkom otoku Chiosu. S vremenom lagano žuti te je stoga damar cjenjeniji. Kopal je teško topiva smola nekih tropskih stabala koja je također svoju uporabu pronašla u slikarstvu. Ima mnogo različitih kopala za slikare. Najtvrđi je Kongo kopal, a Manila je najmekši i jedini je topiv u alkoholu. Jantar je fosilizirana smola, koju još zovu zlato sjevera. Vjeruje se da u sebi nosi mističnu energiju i ljekovita svojstva, zbog osobine da privlači i skuplja oko sebe elektricitet. Također, nošenje nakita od zrna jantara, po antičkom vjerovanju, zaštita je od bolesti. Bilo je dovoljno nositi neki ukras s jantarom, kako bi se uklonila glavobolja i zubobolja. Uz ljekovita svojstva, koristi se kao kamen za sre ću i zaštitu te pojačavanje snage tijekom rehabilitacije i ubrzavanje oporavka poslije bolesti. Vjeruje se da je u njemu zgrušana svjetlost i magnetizam te da tako ojačava volju i dovodi do uspjeha. U pretpovijesnim je kulturama jantar imao vrijednost ravnu onoj koju danas ima drago kamenje. Tamjan. Opuštajući miris tamjana od davnina se koristi u religioznim obredima. Bio je cijenjen poput zlata, a smatrao se znakom moći i blagostanja. Ta mirisna smola dobiva se iz niskog listopadnog drveta koje se zove Boswellia, a vrste iz kojih se dobiva najbolja smola su: Boswellia Carteri, Boswellia Sacara i Boswellia Serrata. Drvo je veoma zahtjevno i raste samo na svom prirodnom staništu na vapnenastom i kamenitom tlu između 500 i 1500 metara nadmorske visine (južna Arabija, južna Indija i središnji dio Afrike od Nigerije do Somalije). Pokušalo se sa uzgajanjem u drugim krajevima, no nije išlo. Smola se dobiva zarezivanjem kore u proljeće. Iz rana
se izlučuje sok koji se djelovanjem sunca stvrdne u smolu. Smola se sakuplja u listopadu, a jedno drvo može izlučiti i do 8 kg smole. Mora se paziti da smola ne dođe u dodir s vodom, jer tada jako gubi na vrijednosti.
198
Upravo
zbog
nekontroliranog
iskorištavanja stablu tamjana, olibana ili svete bosvelije prijeti izumiranje. Suvremene analize pokazale su da drvo
tamjana sadrži više od 200 različitih tvari od kojih su mnoge ljekovite. Znači s razlogom su mu još unazad više od 3500 godina pripisali ljekovita svojstva. Fenoli koji nastaju zagrijavanjem
tamjana imaju antiseptičko djelovanje, uz to djeluje umirujuće, opuštajuće i pomaže kod depresije. Eterično ulje tamjana bilo je cijenjeno i kao dodatak kupkama i raznim kremama za njegu lica i tijela (navodno su ga koristile kraljica od Sabe i Kleopatra). U
istočnjačkoj medicini odavnina su smolu koristili kao lijek protiv reume. U današnje vrijeme na tržištu se može naći u obliku zrnaca smole, praška, štapića za dimljenje i kao eterično ulje. Propolis je smolasta supstanca koju pojedine pčele radilice sakupljaju sa pupoljaka i kore drveća i drugih biljaka. Time se bavi samo mali broj pčela koje imaju u košnici tu odgovornu zadaću. Prirodni je antibiotik i bakteriostatik. Djeluje antivirusno, antibakterijski, antifungicidno, antimikotično i blago anestetski. Propolis sadrži 55% smola, 30% voska, 10% eteričnih ulja i 5% peludi te vitamine E i B, željezo, cink, enzime, organske kiseline... Posebnost propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju
otpornost i što nema štetnih popratnih pojava, što je mana kod sintetskih antibiotika. Uspješno suzbija viruse gripe i herpesa, a preventivno djeluje kod upale grla i paradentoze. Izuzetne rezultate postiže u liječenju infekcija, opeklina, otvorenih rana te čireva probavnog sustava. Uklanja natekline kod zubobolje. Redovnom upotrebom jača obrambenu sposobnost imunog sustava. Najnovija istraživanja kod propolisa, usmjerena su u suzbijanju raka, koja provode prvi u svijetu znanstvenici iz Hrvatske!
12.1.9 Pčelarenje Značajna djelatnost u šumi može biti i pčelarenje. Značenje pčela kao oprašivača bilja iznimno je važna jer njihova prisutnost u šumama omogućuje opstanak mnoštva samonikloga bilja koje ovisi o oprašivanju pčelama. U Hrvatskoj je moguće proizvesti 100 vrsta monoflornoga meda. 50 % ukupno proizvedenoga meda potječe iz šuma. Najznačajnije su vrste bagremov, kestenov, lipov, med od kadulje, ružmarina, te med od jelove i sladunove medljike.
Mjesta za smještaj pčelinjaka mogu se također propisati u Osnovi ili P rogramu za gospodarenje šumama prema kartama pčelinjih ispaša. Vlasnik pčela sklapa ugovor s Hrvatskim šumama d.o.o. o korištenju pčelinje ispaše bez naknade tako da ne ugrožava provođenje redovitoga gospodarenja. Pčelinjak koji je doseljen na pčelinju pašu mora biti na određenoj udaljenosti od drugoga najbližega pčelinjaka:
199
– Ako pčelinjak broji do 50 pčelinjih zajednica, udaljenost do sljedećega pčelinjaka mora biti najmanje 200 metara.
– Ako pčelinjak broji više od 50 pčelinjih zajednica, udaljenost do sljedećega pčelinjaka mora biti najmanje 400 metara. Svaku pošiljku pčela mora pratiti uvjerenje o njihovu zdravstvenom stanju. Na pčelinjaku koji je doseljen mora na vidljivom mjestu biti istaknuta ploča na kojoj je dan broj pčelinjih zajednica, ime i prezime vlasnika pčelinjaka te adresa i broj telefona. Pravne osobe koje zaprašuju ili zamagljuju površina protiv kukaca obvezne su o tome obavijestiti pčelare. Obavijest se objavljuje
preko
sredstava
javnoga
priopćavanja, 48 sati prije prskanja, navođenjem vrste bilja, područja i površine koja će se prskati te vremena kada će se ono obaviti. U slučaju da se vrijeme tretiranja odgađa, organizator toga posla dužan je o tome obavijestiti pčelare putem sredstava javnoga priopćavanja. Prije ponovnoga prskanja organizator tretiranja obvezan je ponoviti postupak obavješćiv anja (Pravilnik o držanju pčela).
12.1.10 Pašarenje, žirenje i steljarenje Za ishranu stoke čovjek je od postanka koristio šumu i šumske čistine koristeći pri tome travu i drugo zeljasto bilje. Pašarenje je u šumi zabranjeno jer šteti prirodnoj obnovi. Pašarenje se uglavnom obavljalo na šumskim proplancima i na pašnjacima bez drvenaste vegetacije. Pri tome se najveći značaj pridavao planinskim pašnjacima, gdje se tijekom 60 -tih godina 20. stol jeća naplaćivalo pašarenje za 3000 do 4000 grla sitne stoke i 500 do 800 grla krupne stoke. Od pašarenja se ostvarivao značajan prihod, koji je na nekim područjima bio veći od prihoda ostvarenog prodajom drvnih sortimenata.
Žirenjem se u najširem smislu podrazumijevao „ugon“ odnosno puštanje svinja u šumu da bi se hranile i tovile šumskim proizvodima na zemlji i u zemlji. Predmet žirenja je žir, bukvica, bobice jagode, divlje voće, zatim ličinke insekata, gljive i korjenje biljaka. Žirenje se obavljalo u svim hrastovim šumama, a najviše u lužnjakovim. Žir se koristio kao hrana domaćim svinjama, a kroz povijest i danas kao hrana divljim svinjama u našim lovištima te ostaloj divljači. Panonsku nizinu su stari Rimljani nazivali „žirorodnim“ područjem jer je glavni šumski proizvod u to vrijeme bio žir. Na žirenje su imali pravo krajiško stanovništvo, a trgovci svinjama su uzimali u zakup pravo „ugona“ u žirovinu. Tako su uzgajali i tovili svinja koje su nakon toga prodavali u Beču. Uz žir se u drugim šumama kao hrana svinjama koristila bukvica jer u tov vrijeme nije bilo dovoljno kukuruza i ostalih žitarica. U današnje se vrijeme žir i bukvica koriste samo za proizvodnju sadnica, a prikupljaju se iz sjemenskim sastojinama.
Steljarenje je jedan od oblika korištenja šumskih proizvoda, koje je načelno zabranjeno. U prošlosti se obavljalo samo ako za okolno stanovništvo nije bilo 200
drugoga rješenja ili za poboljšanje prirodne obnove sastojina. Stelja ili nastor je nerazgrađeno lišće, iglice i mahovina na šumskom tlu. Panjevina
Panjevina odnosno panjevi se u prirodnim šumama nisu iskorištavali kao proizvod ili sirovina u proizvodnji nekog proizvoda. Početak korištenja panja s privim metrom debla počeo se iskorištavati prema tržišnim zahtjevima sirovine za proizvodnju bezbol palica. Panj poljskog jasena se u sastojinama drugog dobnoga razreda
nizinskih šuma iskopava te komadno prodaje po ugovoru s kupcima.
Panj poljskog jasena
Panj crnog oraha
Panj crnog oraha se iskorištava u šumskim kulturama gdje se nakon sječe iz izrade drvnih sortimenata obavlja iskopavanje te se u dijelovima izrađuje i prodaje za različite potrebe. Najčešće se koristi za proizvodnju kundaka za lovačke puške, za proizvodnju unikatnog namještaja, ukrasnih i umjetničkih predmeta i drugo. Panjevi se iz šumskih kultura četinjača koristi za proizvodnju drvnog ivera i drvne sječke za energijske potrebe te za proizvodnju komposta u koposištima.
Sanacija vjetroloma
Panjevi četinjača
201
Grane za vijence
Božićna drvca
202
Mahovina
Češeri
Grane za metle
203
13. PLODOVI, GLJIVE, LJEKOVITO, AROMATIČNO I JESTIVO BILJE 13.1 Plodovi i sjeme šumskog drveća, grmlja i prizemnog raslinja
Plodovi i sjeme šumskog drveća pretežito se koriste za prirodnu obnovu šuma. Kao plodovi se koriste još i za ishranu ljudi i životinja te za potrebe industrijske prerade. Korištenje plodova šumskog drveća i ostalih biljaka jedan je od najstarijih načina uporabe šuma za potrebe ishrane. Šumsko drveće počinje rađati relativno kasno što ovisi o vrsti i biljnoj zajednici u kojoj se nalazi, a grmlje (kupina, malina) nakon nekoliko godina dok zeljasto bilje (šumska jagoda) plodonosi svake godine.
Žir hrastova se kao šumski proizvod najviše koristio za ishranu, odnosno žirenje domaćih svinja. Oganizirano Žir hrasta lužnjaka se sakupljao do sredine 20. stoljeća u hrastovim šumama za potrebe tovljenja svinja i daljnju proizvodnju i prodaju mesa. Nakon toga je zabranjeno žirenje, a žir se isključivo prikuplja i koristi za proizvodnju sadnica u šumskim rasadnicima. Sakupljanje je propisano posebnim zakonima i pravilnicima. Plodovi šumskog drveća, grmlja i prizemnog raslinja se u današnje vrijeme sve više koriste za potrebe zdrave prehrane ljudi. Neki se plodovi koriste u izvornom obliku,
kao plod pitomog kestena, a od nekih se plodova proizvode sokovi, džemovi, alkohol i drugo.
13.1.1 Sjeme šumskog drveća za rasadničarsku proizvodnju Za sjeme šumskog drveća interes iskazuju šumarski stručnjaci koji se bave rasadničarskom proizvodnjom s jedne strane i šumarije koje imaju sjemenske sastojine u kojima je dozvoljeno sakupljanje s druge strane. Šumarija u obliku šumskog proizvoda prodaje određenu količinu prikupljeno g sjemena prema pravilniku o sporednim šumskim proizvodima te cjeniku sporednih šumskih proizvoda. Žir hrasta lužnjaka i kitnjaka je najtraženiji plod za proizvodnju sadnica u rasadnicima te za potrebe popunjavanja nedovoljno pomlađenih površina nakon dovršnog sijeka.
Sjeme smreke obične
Sjeme pinjola
Sjeme javora
Bukvica je plod bukve obične koja se također sakuplja za potrebe rasadničarske
proizvodnje. Osim navedenih vrsta drveća sjeme se sakuplja sa stabala jele, smreke, borova te drugih vrsta drveća za kojima postoji potreba. Plodovi i sjeme voćkarica i grmlja, koje su sastavni dio sastojine, mogu se osim za potrebe obnove šuma koristiti u prehrani ljudi.
204
13.1.2 Šumski plodovi kao hrana
Plodovi drveća, grmlja i prizemnog raslinje, koji se neposredno koriste kao hrana ili se prerađuju u pekmeze, voćne sokove, alkoholna pića ili druge gastronomske oblike su: pitomi kesten, lješnjak, pitomi orah, pinjol, šipak, divlja jabuka, divlja kruška, divlja trešnja, oskoruše, maline, kupine, jagode, brusnica, borovnica, dudinja, maginja, rašeljka, rogač, trnine, i drugo. Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) Pitomi kesten je jedna od gospodarski značajnijih vrsta drveća u proizvodnji šumskih
drvnih sortimenata, a također je značajna po količini proizvodnje plodova koji se prvenstveno koriste u prehrani. Godišnje se u kestenicima može sakupiti od 1 -2 t/ha plodova, što prosječno po stablu iznosi od 20 -30 kg. Osim osnovne vrste tijekom prošlosti nastali su križani oblici pod nazivom maroni, koji se najčešće nalaze u mediteranskim zemljama, najviše u Italiji. Svježi plod kestena ili kao se još popularno naziv a „žir bogova“ spada u nutritivno visokovrijedne namirnice i sadrži : 53 % vode i oko 44 % škroba, nešto bjelančevina i ugljikohidrata, a može se usporediti s krumpirom. Zbog velikog udjela škroba se od njegovih plodova proizvodi i brašno, koje pomiješano s brašnom žitarica daje punovrijedna peciva i kruh. Brašno karakterizira znatna količina šećera koji se stvara u osušenom plodu. Plod kestena je još bogat kalcijem, kalijem, a sadrži i fosfor, željezo, većinu vitamina B Pitomi kesten skupine. Plod kestena se u današnje vrijeme koristi kao hrana pečenjem ili kuhanjem svježih plodova, zatim kao poslastica u obliku pirea ili sastavni dio kolača.
Lješnjak (Corylus avellana L.) Lješnak je plod lijeske, grmolike drvenaste vrste naših šuma. Lijeska je rasprostranjena u umjereno kontinentalnoj zoni i sredozemnoj klimi.
Zbog velikih nutritivnih značajki lješnjaka kao ploda u cijelom svijetu se nalaze podignute kulture lijeske različitih sorti. Privredni značaj lješnjaka kao poljoprivredne kulture je i u tome što njegov uzgoj nije kompliciran, ne napadaju ga mnoge bolesti i nametnici, zadovoljava se i skromnijim uvjetima. Njegovu
proizvodnju moguće je maksimalno mehanizirati, što je velika prednost u odnos u na druge voćke. L ješnjak je Lješnjak značajan i u međunarodnoj trgovini. Za plasman plodova lješnjaka nema nikakvih ograničenja, jer je proizvodnja deficitarna. Plodovi su prikladni za transport u različitim oblicima pakiranja . Lješnjak u narodnom naslijeđu ima svoje mjesto. Njemu su pripisivali neku čudotvornu moć. Njegove plodove koristili su svećenici starih naroda da bi postali vidoviti. Plodove su spaljivali uz određenu ceremoniju i to bi im pružalo nadu u vidovitost. Pri ceremoniji vjenčanja plodovi su korišteni kao sinonim plodnosti za mladence. Travari su u meleme stavljali jezgre lješnjaka, jer im je pripisivana magična moć. Narod je u sve to vjerovao, ali nije shvatio otkuda ta moć plodovima
205
lješnjaka. Moć lješnjaka prije svega dolazi zbog toga što je izuzetne hranljive vrijednosti, po sadržaju važnijih sastojaka u njemu. U jezgri lješnjaka ima najviše ulja , od 52 do 77 %, u Turskoj 64,33 %. Visoka tehnološka vrijednost lješnjakova ulja je razlog zašto je ono jako cijenj eno u parafinskoj i farmaceutskoj industriji. Jezgra je bogata i bjelančevinama, od 16,02 do 21,37%. Ocjenjuje se veliki udio nezasićenih aminokiselina , devet, a najzastupljenija je arginin s 2,59 %. Šećer u plodu lješnjaka varira od 2,4 do 6,00%. Minerali su zastupljeni s oko 2,66 % (soli kalija, magnezija, kalcija i fosfora). S adrži vitamine, C, B1 i E.
Proizvodnja lješnjaka u svijetu iznosila je 421.777 tona (1974.), a 1981. iznosi 481.429 tona. Potražnja i povećana proizvodnja se kretala u razdoblju od 1990. do 2003. od 600 000 t do 1 000 000 t godišnje . Najveću proizvodnju ostvaruje Turska sa 71 % svjetske proizvodnje, Italija s 13 %, Španjolska s 3 % i SAD 5 %, a sve ostele države 8 %. U Hrvatskoj je na 149,58 ha (2003.) ukupne površina pod plantažama lijeske zasađeno oko 269 000 stabala. Pitomi orah (Juglans regia L.)
Pitomi orah je sporedna gospodarska vrsta, koja se vrlo rijetko nalazi u našim šumama. Pojedinačna stabla se nalaze u umjerenom području brdskih šuma. Najčešće se, kao i lijeska uzgaja na poljoprivrednim tlima kao voćarska kultura. Od svih orašastih plodova, orasi imaju najviše antioksidansa. To znači da sadrže najveću količinu tvari koje nas štite od slobodnih radikala i oštećenja koje oni uzrokuju. Plod oraha sadrži oko 40 % ulja, 12-15 % bjelančevina, oko 10 % ugljikohidrata i oko 27 % vode, zatim proteine, vitamin E, vlakna, minerale, nezasićene masne kiseline kao predvodnik orašastih plodova po
dobrobitima za naše zdravlje. Istraživači su mjerili količinu fenola iz devet vrsta orašastih plodova – oraha, kikirikija, pistacija, badema, lješnjaka, brazilskih, indijskih, australskih i pekan oraha. Orah je ispred kikirikija, badema, pekan oraha, pistacija i drugih
oraha. Samo jedna šaka oraha sadrži gotovo dvostruko više antioksidansa nego ista količina bilo kojeg drugog orašastog ploda . Pitomi orah
Pinjol (Pinus pinea L.) Pinjol je plod istoimene vrste bora. Bor je visok 6-12 metara, a potrebno je 15-ak godina da bi razvi o veću količinu češera, a može biti produktivno daljnjih stotinu godina. Sakupljanje češera se obavlja ručno, suše se na suncu kako bi se otvoril i.
Sjemenke s ljuskama potom se odstranjuju ručno ili mehanički kako bi se došlo do sjemenke – pinjola. U starom se Rimu od smrvljenih pinjola, badema i octa pripremala neka vrsta senfa. Pinjoli su se
Pinjol
upotrebljavali i kao začin u kobasicama, salatama, kolačima te u drugim jelima. Budući da lako užegnu, čuvali su se u medu. Još iz antičkih vremena poznata su njihov a afrodizijačka svojstva. Zapisi o tomu nalaze se u
rimskim i arapskim povijesnim knjigama o zdravlju. 206
Pinjoli pripadaju skupini orašastih plodova koji se odlikuju svojstvenom aromom, visokim sadržajem ulja i visokovrijednim bjelančevinama. Osim toga, sadrže ob ilje minerala i topljivih vitamina u mastima. Energetska vrijednost 30 g pinjola iznosi oko 200 kcal. Usporedba s drugim orašastim plodovima pokazuje da su pinjoli osobito bogati bjelančevinama (23,7%), vitaminima i mineralima. Od vitamina pinjoli sadrže vitamine A, C, D, E, tiamin, riboflavin, niacinom, a od minerala željezo, magnezij, fosfor, cink i selen.
Plodovi voćkarica Plodovi voćkarica koji se koriste kao hrana ili sirovina za ostale pripravke sakupljali su se od divlje jabuke (Pirus malus), divlje kruške ( Pirus communis), jarebike (Sorbus aucuparia), oskoruše ( Sorbus domestica), mukinje (Sorbus aria), brekinje (Sorbus torminalis) i divlje trešnje (Prunus avium). Plodovi su jestivi kada su potpu no sazreli, i oporog su okusa. Najčešće se upotrebljavaju u proizvodnji različitih alkoholnih pića, a divlja jabuka i za proizvodnju jabučnog octa. Od navedenih plodova se najčešće proizvode mermelade i džemovi u kombinaciji s drugim voćem. Plodovi sadrže od 614 % šećera, 8-50 % vitamina C, karotin, organske kiseline i minerale. Borovnica (Vaccinium myrtillus) Borovnica raste kao manji zimzeleni grm, visine oko 30 centimetara, sa sitnim tamnoplavim bobičastim plodovima, izrazito slatkastog ukusa. Ova bi ljka raste na
većim nadmorskim visinama, na proplancima šuma ili na šumovitom području manje gustoće ili uz šumske putove . Borovnica se po Europi i Sjevernoj Americi koristi kao ljekovita biljka. Kod nas su pored borovnica, popularni i nazivi poput borovnjača, crna borovnica i slični. Plod
borovnice u sebi sadrži mnoge sastojke, ljekoviti su: antiocianini, bakar, biljna vlakna, vitamin C, vitamin E,
vitamin B, željezo, glukoza, kalij, kalcij, karotin, mangan, natrij, organske kiseline, proteine, tanine, folnu kiselinu, krom i još neke. Plod ove biljke ima jako Borovnica antioksidacijsko djelovanje, a dokazano je i antikancerogeno djelovanje na organizam. Borovnica se možete koristiti u ishrani kao svjež plod, veoma je osvježavajuć eg i ugodnog i slatkastog okusa, a može se jesti
osušena, kao sušeno voće. Od borovnice se mogu pripremiti razni namazi, poput pekmeza i džema, sokovi i kompoti, te sirupi i čajevi. Brusnica (Vaccinium vitis idaea) Brusnica dolazi uglavnom u sloju grmlja suhih šuma, daje prednost staništu borovih i
smrekovih šuma, raste na pješčanim, šljunčanim i humusnim zemljištima te naročito u planinama, na dubokim tresetištima. Ljekoviti dijelovi biljke su bobice koje se sabiru u srpnju i kolovozu. U kišnim ljetima, a sunčanim jesenima, bobe sazrijevaju iznimno kasno te se sabiranje zrelih boba produljuje sve do druge polovine rujna. Listovi borovnice sabiru se tek nakon
sazrijevanja plodova jer su u to vrijeme i najbogatiji važnim ljekovitim tvarima. Ljekovite i djelotvorne tvari: listovi sadrže arbutin, erikolin i tanin, a bobe jabučnu, citronsku, oksalnu i jantarnu kiselinu, tanin, šećer, pektin te vitamine A, B i C. Čaj od listova brusnice ima vrlo povoljno ljekovito djelovanje kod gihta i reumatizma, a 207
priprema se u obliku laganog čajnog uvarka: 1 puna čajna žlica osušenih i sitno
izrezanih listova za 1 šalicu pije se nezaslađen i u gutljajima. Plodovi ukuhani sa šećerom osvježuju, pobuđuju apetit i djelotvorno su sredstvo protiv proljeva. Primjena u pučkoj medicin i: rakija od plodova brusnice (0,25 kg
svježih boba stavlja se na močenje kroz 4 tjedna u litru jake rakije) djeluje osvježavajuće i umiruje. Prašak od osušenih bob ica, rastvoren u vodi, daje crvenkasti napitak koji gasi žeđ u vrućici. Bobice brusnice ili sok od boba pospješuje mokrenje. Sok od bob ica, bogat Brusnica vitaminima, može se u steriliziranom obliku spremiti za trošenje u vrijeme kada je hrana siromašnija vitaminima. Isto tako se preporuča i kompot od boba. Da bi se utrošilo manje šećera, može se pripremiti miješani pekmez od 1/3 jabuka ili krušaka, 1/3 mrkve i 1/3 boba od brusnice. Borovica, kleka, venja (Juniperus communis) Borovica u svim dijelovima ima aromatičan miris. Drvo i iglice razvijaju prilikom sagorijevanja balzamičan miris. Bobice imaju smolast i aromatičan miris, a okusa su gorko-slatkog te su istovremeno mirisne i smolaste. Borovica dolazi često u velikom mnoštvu na kamenitoj i
kraškoj podlozi od primorskog područja do planinskih i brdskih područja. Vrijeme cvatnje je travanj-svibanj, a vrijeme sazrijevanja plodova u jeseni (listopad) iduće godine. Biljka borovice je ljekovita, no u prvom redu se sabiru
plodovi od jeseni pa čak i do zime ako to dozvoljavaju Borovica
vremenske prilike. Plodovi se sabiru tako da se s grane omlate na prostirki, a iza toga se rašire radi sušenja na suhom i prozračno m mjestu. Plod borovice suši se
samo prirodnim putem te se ne smije sušiti ni na suncu ni na umjetnoj toplini. Ako se borovica upotrebljava za proizvodnju rakije ili dobivanje e teričnog ulja, tada se odmah iza sabiranja može pristupiti preradi. Spremanje suhih plodova borovice najprikladnije je, ukoliko se radi o manjim količinama, u drvenim ili staklenim posudama koje se daju dobro zatvoriti. Iglice i vrhovi grančica sabiru se o d travnja do kraja lipnja mjeseca. Sušenje i čuvanje jednako je kao i kod plodova samo što se prije spremanja osušene grančice sitno izrežu. Drvo borovice sabire se od mladih grana isto tako od travnja do kraja lipnja. Sitno izrezano drvo nakon sušenja čuv a se jednako kao i plodovi. Ulje od borovice dobiva se destilacijom, te je uglavnom sadržano u plodovima. Dobivanje ulja ne može se dobro pripremiti u kućanstvu , prodaje se u ljekarnama. Ulje iz drveta dobiva se suhom destilacijom. Špirit od borovice sasta vljen je iz jednog dijela ulja od borovice i 3 dijela alkohola. Za osjetljive osobe razređuje se špirit od
borovice i jednim dijelom prokuhane vode. Špirit borovice ne smije se zamijeniti borovičkom rakijom ili klekovačom koja se dobiva iz plodova borovice postupkom kojim se dobivaju i druge vrste rakije. Tinktura borovice dobiva se stavljanjem plodova borovice u alkohol ili jaku rakiju, zatim se ostavi na suncu da provrije. Sok
borovice priprema se od plodova sa ili bez dodatka šećera. Ljekovite i djelotvorne tvari: relativno visok sadržaj eteričnog ulja koje se sastoji uglavnom iz terpena, gorka tvar juniperin, tanin, smola, mast slična vosku, pentozani, 208
pektin, taninski glikozid, grožđani šećer, mravlja i octena kiselina, inozit, invertni šećer, kalcij naročito vezan na jabučnu kiselinu, kalij, mangan vezan na octenu kiselinu. Izdanci i mlade iglice sadrže i vitamin C. Ljekovito djelovanje je višestruko, da je već Hieronymus Bock u svojoj knjizi o ljekovitom bilju, 1577. pisao o borovici slijedeće: "Zbroj djelovanja te dobre značajke borovice nije moguće opisati." Malina (Rubus idaeus L.) Malina raste često u velik im skupinama na šumskim plješinama , na rubovima šuma i
padinama, među grmljem te po kamenitim šumskim čistinama brdskog i planinskog područja. Vrijeme cvatnje je svibanj - lipanj, a vrijeme sazrijevanja jagoda od lipnja do kolovoza. Ljekoviti se dijelovi biljke, plodovi sabiru u vrijeme sazrijevanja, a kao droga sabiru se i listovi tako da se kidaju s grana, očiste od vršaka grančica i od dugih
peteljki te se suše u hladu na prozračnom mjestu. Osušeni su listovi svijetlozelene boje i imaju bijelo pusteni izgled. Od srednjeg vijeka malina se radi
sočnih i aromatičnih plodova mnogo uzgaja u vrtovima, a u novije vrijeme i kao plantažna kultura. Mnogo su, međutim, aromatičniji plodovi koji se sabiru od samonikle maline. Ljekovite i djelotvorne tvari su zreli plodovi, koji sadrže do 80 % soka, a od toga oko 60-70 % vode, nadalje šećer (levuloza), Malina
tanin, pektin, citronsku i jabučnu kiselinu, dušične
tvari, boju i aromatske tvari (cianidin-glukozid) kao i niz do sada pobliže neistraženih tvari. Listovi sadrže tanin, mliječnu kiselinu, janta rnu kiselinu i dr. I plodovi i listovi sadrže vitamine A i C. Plodovi maline su u službenoj
upotrebi samo još u Nizozemskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu, pa prije svega služe za pripremu malinova sirupa, koji se priprema opreznim kuhanjem iscijeđen og soka sa šećerom. Ispravna količina je 7 dijelova procijeđenog soka i 10 dijelova šećera. Kod nijednog drugog voćnog soka, ma kako on bio prijatan, nije tako harmonično i za zdravlje korisno sjedinjen stupanj kiseline, slatkoće, nadalje učešće mineralnih tvari i koloidalna struktura, kao kod malinovog soka. Sterilizacija svježe istiještenog malinovog soka vrši se na isti način kao i sterilizacija jabučnog soka. Malina je, kao i borovnica, prikladna za dijetnu hranu kod bolesnika koji boluju od šećerne bol esti ili na bubrezima, a i za reumatične je bolesnike malina kao dijetno voće vrlo vrijedna. Kupina (Rubus fruticosus L)
Pod skupnim imenom kupina razlikuju se mnogobrojne vrste i oblici s međusobno malim razlikama, no pod tim su imenom obuhvaćene sve vrste koje rastu u našim krajevima, jer se i sve upotrebljavaju u ljekovite svrhe i imaju isto ljekovito djelovanje. Vrijeme cvatnje je od lipanja do rujna, a zrelost plodova od kolovoza. Kupina raste na šumskim
čistinama i plješinama, na rubovima šuma, na širokim svijetlim šumskim putovima, među grmljem, te uz rubove polja, na neplodnim zemljištima, vrlo često veći broj biljaka u skupinama.
Kupina
Plodovi se sabiru u vrijeme sazrijevanja, pri tom treba paziti da nisu crvljivi ili napadnuti drugim nametnicima. Plodovi se konzerviraju ili se od njih
pripremaju sokovi, džem, a najčešće se koriste svježi 209
za jelo. Listovi, vršci i korijen iziskuju vrlo pažljivo sušenje, a čuva ju se na suhom mjestu kako ne bi izgubili aromu. Katkada se suše i plodovi; sušenje se mora provesti vrlo pažljivo i polagano. Kupinovo vino izrađeno od zrelih plodova kupine, od davnina je poznato u narodu kao čudotvorni lijek, sa svojstvenom bojom, blagim mirisom i ugodnim, podatnim okusom te izuzetnom pitkošću. Kupinovo vino sadrži brojne nutrijente a naročito minerale: magnezij, kalij, kalcij, molibden te selen i mangan, koji djeluju kao
antioksidansi. Najveća vrijednost nalazi se u željezu kojeg ima najviše u kupini. Najnovija istraživanja pokazuju da konzumiranje kupinovog vina u malim količinama smanjuje kolesterol. Povoljno djeluje na poboljšanje općeg stanja organizma, sprečava brojne tegobe, povisuje niski krvni pritisak. Posebno se preporučuje kod anemija, iscrpljenosti, slabe uhranjenosti, za regulaciju probave i poboljšanje cirkulacije.
Šumska jagoda (Fragaria vesca L.) Šumska jagoda je zeljasta biljka trajnica, koja se razmnožava vriježama što pužu vodoravno po zemlji, ukorjenjuju se i stvaraju nadzemne dijelove biljke. Listovi su na
peteljkama i trostruko su perasti. Listići su gotovo jajoliko okrugli, nazubljeni i dlakavi. Pravilni bijeli cvjetovi nalaze se na dugim stapkama , dok su sočni plo dovi crvene boje. Vrijeme cvatnje je u travnju do lipnja. U jesen je moguća katkada i druga cvatnja. Sazrijevanje plodova je od početka lipnja do jeseni, što je ovisno o staništu. Šumska jagoda je vrlo uobičajena i poznata biljka , raste gotovo svuda na šumskim čistinama, na progalama, na padinama i šumskim livadama. Ljekoviti dijelovi biljke su listovi, koji se sabiru ili čitavi nadzemni dio biljke bez cvjetova od svibnja do srpnja.
U pučkoj medicini sabire se i korijen i to ili rano u proljeće ili u kasnoj jeseni. Listove, biljku ili korijen treba sušiti u hladu na prozračnom mjestu. Plodovi Šumska jagoda imaju ugodan miris i fini slatki okus. Najčešće se se jedu svježe nakon branja. Jagode su dosta bogate vitaminom C, no sadržaj vitamina nije stalan te jako ovisi o utjecaju staništa. Općenito sadržaj vitaminima C bi trebao biti visok na staništima na kojima je dug utjecaj sunčane svjetlosti kao i na staništima kod kojih su dani topli, a noći vrlo hladne, iako ta promatranja još do sada kod nijedne biljke nisu izvršena. Trnina (Prunus spinosa L.), crni trn, divlja šljiva
Trnina je razgranati grm ili manje drvo iz roda šljiva (Prunus) porodice ruža (Rosaceae). Kao grm raste u visinu 1-3 metra, kao drvo može narasti do 5 metara, rijetko više. Cvate sitnim
cvjetovima u ožujku, travnju i svibnju, prije listanja. Plod je koštunica tamnoplave boje, promjera 10 -12 mm. Plod dozrijeva od kolovoza do listopada, ali tada
je izrazito trpkog okusa. Za konzumaciju u svježem stanju pogodan je nakon pojave nekoliko mrazova, u studenom ili prosincu. Konzumacija trnine ima dugu Trnina tradiciju, postoje dokazi da je konzumirana još u mlađem kamenom dobu, a kao voće poznavali su je i u starom Rimu. Plodovi se mogu korisititi kao izvor prirodne boje za bojenje tkanina u crvenkastu boju koja 210
ispiranjem postaje postojana blijedo plava. Od prezrelih plodova mogu se raditi sirupi,
džem, miješane marmelade ili voćne pite. Dodaje se u kompote od šljiva, jabuka i krušaka, poboljšava im okus i dodaje im ljekovitu komponentu. Iak o je plod najbolje ubirati u studenom i prosincu, sličan efekt može se dobiti tako da se ranije ubrani plodovi ostave nekoliko tjedana u zamrzivaču.Dodaje se kao začin u jel ima od divljači, posebno u gulaše kojima naglašava okus i daje tamno obojenje. Ukiseljene trnine delikatesa su posebno cijenjena u Francuskoj, gdje se vrlo često serviraju kao zamjena za masline. Trnina se upotrebljava i kao sirovina za proizvodnju alkoholnih pića. U Velikoj Britaniji proizvodi se sloe gin (koji nije pravi džin), a biljni likeri od
trnine proizvode se u Italiji (bargnolino), Francuskoj (épine) i Španjolskoj (patxaran). U Rusiji se od trnine proizvodi delikatesna rakija ternovka. Narodna medicina odavno poznaje ljekovitost trnine, iako je u d anašnje vrijeme njezina upotreba zapostavljena. U ljekovite se svrhe prvenstveno koristio plod, ali i cvijet, list, kora i korijen.
Šipak – šipurak, plod divlje ruže (Rosa canina) - pasja ruža U prirodi najrasprostranjenija vrsta divlje ruže. Šipak je oko 2 m visok trnovit grm. Listovi su mu jajoliki, oštro nazubljeni, na peteljkama, naizmjenični, te neparno perasti. Cvjetovi su veliki, bijelo – ružičaste boje. Plod šipka je jajolika crvena bob ica, slatko – kisela okusa s mnogo dlaka. Šipak raste uz živ ice i plotove, uz putove, uz rubove šuma, po pašnjacima i kršu, te u vrtovima. Šipak cvate u lipnju i srpnju, te se tada beru cvjetovi. Plodovi se pak beru u jesen. Valja obratiti pažnju na to da se uberu plodovi dok su još nepotpuno zreli, ali isto tako valja obratiti pažnju da se ne uberu nezreli, tvrdi i zeleni plodovi, te prezreli modro crveni i mekani plodovi koji nisu ljekoviti.
Jesen je pravo vrijeme za prikupljanje plodova šipka. Šipak sazrijeva od rujna do sredina studenoga. Bobice Šipak biljke koju još nazivaju divljom ružom, sadrže više vitamina C nego limun, naranča i paprika zajedno. Vrijednost šipka postala je još značajnija kad je dokazano da se sadržaj vitamina C kuhanjem ne smanjuje, nego po nekima čak i povećava. Ipak, utvrđeno je da količina vitamina C ne ostaje dugo stalna, nego se nakon jednogodišnjeg stajanja i najbolje čuvanih plodova, smanjuje na samo jednu četvrtinu od prvotne količine. Plod se bere po suhom i lijepom vremenu, odmah se prerađuje ili suši. Plod se nakon berbe mora očistiti od ostatka cvijeta, zati m prerezati plodove na polovice te ih očistiti od dlačica i sjemenki, a nakon toga se plodovi stavljaju sušiti na temperaturu od oko 40˚C. Nakon što se plodovi posuše mogu se usitniti. Čuvanje čaja vrlo je bitno kako bi on zadržao svoja ljekovita svojstva i okus. Čaj od šipka čuvajte na hladnom, suhom i tamnom mjestu gdje nema vlage i jakih mirisa, te u dobro zatvorenoj ambalaži da nema prevelikog doticaja sa zrakom. Za to se preporučaju posude od stakla, porculana ili pak limene kutije. Šipak sadži natrij, tanin, flavonoid, mnogo vitamina P, vitamina K, oko 1600 mg % vitamina C, oko 12 – 18 mg % vitamina A, oko 0,02 mg % vitamina B2, vitamin B1, 3% jabučne i limunove kiseline, masno ulje i eterično ulje, 15% šećera, 10 % pektina, vanilin, dekstrin.
211
Rogač (Ceratonia siliqua L.) Dr vo je zimzeleno i može narasti oko 15 metara, novi listići su mekani s laganom crvenkasomu nijansom. Voli sunčane pozicije i rahla propusna tla. Potječe iz Sirije i Palestine, a danas mnogo rogača raste kao divlje samoniklo drveće ili grmlje u sastavu sredozemne makije. Kao kultivirana voćna vrsta raširen je u Arabiji, te svim zemljama Sredozemlja. U Hrvatskoj
Rogač
raste u južnoj Istri i na uskom obalnom području i otocima Drveniku, Šolti, Braču, Hvaru, Visu, Lastovu, Korčuli, na Elafitima, posebice na Mljetu, Lopudu, Korčuli, te na poluotoku Pelješcu. Najbolje uspijeva na terenima neposredno uz morsku obalu (od 150 do 300
m nadmorske visine), ali i na nižim nadmorskim visinama. Ako se rogač uzgaja kao stablo, može narasti i do 20 m . Vrlo je osjetljiv prema na hladnoće, pa strada već na 6°C. Najbolje mu odgovaraju topli terasasti tereni uz samu morsku obalu. Rogač cvate od kraja kolovoza do polovice listopada i ima tamne, neugledne cv jetove bez kruničnih listića. Rogač je izrazito dvodomna voćka. Plod je do 20 cm duljine i 1 do 2 cm širine, plosnata, mesnata, ukusna, slatka, pomalo opora, čvrsta mahuna (koja ne puca), posebnoga mirisa, boje čokolade u zrelom stadiju. Mahuna sadrži 12 do 15 sjajnih, vrlo tvrdih sjemenki. Mahune zriju iduće godine poslije cvatnje. Beru se u kolovozu i rujnu. Rogač se može uspješno ra zmnožavati sjemenom, reznica ma i kalemljenjem. Ima
gotovo idealna svojstva za pošumljavanje otočkih i priobalnih područja, poglavito površina uništenih požarima ili mjesta agresivne erozije. Atraktivnom zimzelenom krošnjom odlično se uklapa u hortikulturni sr edozemni i jadranski kraj obraz te vrlo dekorativno izgleda tijekom cijele godine. U vrijeme cvatnje iznimno je medonosna biljka pa je odlična ispaša za pčele.
212
13.2 Gljive Skupljanje gljiva na teritoriju Republike Hrvatske regulirano je sukladno odredbama
Pravilnika o zaštiti gljiva (Fungi) (NN, 34/02). Branje gljiva može se obavljati pod slijedećim uvjetima: Prilikom branja gljiva ne smije se oštetiti micelij pa gljive treba oprezno odsjeći nožem neposredno iznad zemlje. Stari i crvljivi primjerci gljiva ne smiju se oštećivati ni brati. Ne smiju se brati nedorasli primjerci gljiva, svaku treću gljivu treba ostaviti na staništu neoštećenu, ne smiju se brati gljive u blizini prometnica i onečišćenih mjesta. Za osobne potrebe dopušteno je skupljati sve vrste samoniklih gljiva, osim strogo zaštićenih vrsta sukladno Pravilniku o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN, 7/06). Zabranjeno je iznošenje podzemnih vrsta gljiva iz Republike Hrvatske. Dnevno je dopušteno skupiti 2 kg gljiva plodišta nadzemnih vrsta gljiva i 0,1 kg podzemnih vrsta gljiva. Za otkup i skupljanje gljiva radi prerade, trgovine i drugoga prometa potrebno je
prethodno pribaviti dopuštenje tijela nadležnoga za poslove zaštite prirode. Zahtjev se podnosi zaključno do 1. travnja za tekuću godinu. Skupljanje gljiva radi prerade, trgovine i drugoga prometa može obavljati osoba koja posjeduje iskaznicu komercijalnoga skupljača gljiva. Iskaznicu izdaje tijelo nadležno za poslove zaštite prirode na vrijeme od 10 godina.
Radi sprječavanja prekomjernoga skupljanja ugrože nih vrsta gljiva koje bi moglo ugroziti njihov opstanak, smiju se skupljati radi prerade, trgovine i drugoga prometa samo komercijalne nadzemne i podzemne vrste gljiva. 13.2.1 Nadzemne komercijalne vrste gljiva U skupinu nadzemnih komercijalnih vrsta gljiva spadaju: lisičica (Cantharelus cibarius) – isključujući varijetet amethystetus , mrka trubača (Craterellus cornucopoides), pravi vrganji (Boletus aereus, B. edulis, B. pinophilus i B. reticulatus), prosenjaci (Hydnum repandum i H. rufescens), puze ( Armillaria borealis, A. cepistipes, A. gallica, A. mellea i A. osoyae), rujnice (Lactarius deliciosus, L. deterrimus, L. hemicyaneus, L. queticolor, L. salmonicolor, L. sanguifluus i L. semisaguifluus).
Lisičica (Cantharelus cibarius) ili lisičarka Gljiva žarko žute do narandžaste boje. Raste u skupinama u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Klobuk je ljevkast, veličine od 3 do 10 cm, suhe površine, mesnat s valovitim i uvrnutim rubovima, u centru manje-više ulegnut i vijugava oboda . Stručak se prema dnu sužava i jednake je boje kao i klobuk. Mogućnost zamjene su sa otrovnom zavodnicom. Neiskusni sakupljači gljiva mogu je zam ijeniti sa otrovnom zavodnicom.
Lisičarke, koje se još nazivaju i lisičicama, vrlo su česte u našim krajevima i uz šampinjone i vrganje vjerojatno jedna od najomiljenijih vrsta gljiva. Može ih se naći u razdoblju od lipnja do listopada i to na mahovini, a najčešće rastu u velikim prepoznatljivim skupinama. Lisičica
213
Mrka trubača (Craterellus cornucopoides) Nalazi se u b jelogoričnim i crnogoričnim šumama, na raznim tlima, najčešće na sjenovitim i vlažnim staništima. Posebno voli staništa uz bukve, ali i grabove i pitome kestene. Raste i u nizinsko-brdskom području i na većim nadmorskim visinama. Pojavljuje se u velikim kolonijama, ponekad i više stoti na primjeraka na jednom manjem prostoru.
Izgleda kao šuplja trubica, visine do 12 cm, s krpastim krajevima, plodno tijelo je tanko, mesnato, jako ulegnuto, vijugava i nepravilna oboda, pri dnu tanko i lagano se proširuje do rubova, na gornjoj strani i
iznutra je crnosmeđe ili crnosivo, s prilegnutim čehicama, stručak je vijugav, modrikastosiv ili siv, te naboran. Meso je tanko, sivkasto ili crnkastosivo,
kožasto, elastično, ugodnog mirisa i slatkog okusa. Cr na truba, crna trubača, mrka trubača su neki od naziva za ovu vrlo finu gljivu. Također ne postoji mogućnost zamjene s nekom otrovnicom, pa je isto zgodna za početnike koji tek ulaze u tajnoviti svijet gljiva . Mrka trubača
Pravi vrganji (Boletus sp.) Razlikuje se četiri osnovne vrste vrganja iako postoje mnoge dileme oko determinacije te se može reći da postoje: proljetni ili mrežasti vrganj ( Boletus aestivalis), ljetni ili pravi vrganj (Boletus edulis), crni vrganj ili hajdenjak (Boletus aereus) i borov vrganj (Boletus pinicola). Proljetni vrganj (Boletus aestivalis). Osnovna je
značajka proljetnog vrganja što mu je klobuk raspucan, poput mrežice, naročito po suhom vremenu, a interesantno je to što je ova vrsta najukusnija.
Proljetni vrganj
Ljetni vrganj (Boletus edulis) je najpoznatiji i najčešći vrganj i izaziva najviše nedoumoca obzirom da se javlja u mnogo varijeteta ali su sve izvrsnog okusa tako da ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. Jedino se mora paziti da ga se ne zamjeni sa žučarom (Boletus felleus) koja ima vrlo gorak okus, poput žuči. Upravo je fascinantno koliko je prilagodljiv i u kakvim
količinama ga zna biti kad se poklope uvjeti. Ljetni vrganj
Crni vrganj ili hajdenjak (Boletus aereus) se smatra najukusnijim vrganjem zbog konzistencije. Lako se prepoznaje po tamnom, gotovo crnom klobuku i zatvorenim cjevčicama bijele ili blijedo -žute boje. Stručak je deb lji prema tlu i prekriven blijedom
Jesenski vrganj
mrežicom. Raste najviše krajem jeseni po svjetlijim mjestima listopadnih šuma, proplancima, putovima itd. Može biti težak i preko pola kilograma sasvim zdrav. 214
Borov vrganj (Boletus pinicola) Najveći je među vrganjima . Ime borovog vrganja ne odgovara stvarnom staništu jer,
iako raste u borovim šumama puno je češći u bjelogoričnim šumama. Osnovne značajke su da ima tamno crveni klobuk. Stručak je, što je bitnije za prepoznavanje, uvijek prekriven vrlo izraženom crvenkastom mrežicom. Za razliku od hajdenjaka, borov vrganj voli tamnija i mračnija mjesta. Uvijek s e nalaze dalje od čistina i rubnih dijelova šuma, pored staza u dubini šume. Borov vrganj može narasti fantastično velik. Nisu rijetki primjerci po 1,5 kg, čak i 2 kg. Borov vrganj
Prosenjak (Hydnum sp.) Najpoznatije su vrste veliki prosenjak (Hydnum repandum) i mali prosenjak (Hydnum rufescens). Klobuk je gladak i mesnat širine 3 -15 cm. U mladosti nepravilno polukuglast sa rubom podvrnutim prema dolje. Kod starijih primjeraka je nepravilan i
valovit. Boja mu može varirati od bljedožute pa sve do jarko narandžaste. Prosenjaci nemaju listiće nego bodlje ili iglice koje se spuštaju po str učku,krhke su i lagano se lome. Stručak je čvrst, tvrd i masivan bjeklaste do blijedožute boje. Meso je tvrdo i debelo. Ugodnog je i blagog okusa kada je mlad, a kod starijih primjeraka meso postaje gorkasto. Raste od kraja ljeta i u jesen, najčešće u
skupinama, ali može i pojedinčano. Prosenjak je vrlo popularna gljiva koju ljudi vole kiseliti. Prosenjak je spesifična gljva koju n ije lako zamjeniti sa nekom otrovnicom upravo zbog iglica koje joj daju posebnu notu. Prosenjak uvijek ima bijeli Prosenjak
stručak. Puze ( Armillaria sp.) puza, medenjača, mraznica, puzica, puzva i dr. Parazit je na raznom odumrlom bjelogoričnom drveću, pa i u voć njacima na voćkama, a r jeđe na crnogoričnom drveću. Najčešće raste u velikim skupinama ili grmovima, na panjevima ili uokolo panjeva prividno na tlu iz odumrlog korijenja
stabala. Nerijetko se pronađe se i u podnožjima još stojećih, bolesnih ili odumrlih stabala. Jestiva je prilično ukusna gljiva u skuhanom stanju,
prije upotrebe treba ju prokuhati jer sadrži termolabilne otrove. Kod nekih ljudi svejedno i skuhana izaziva probavne smetnje. Dobra je i za duboko zamrzavanje, prethodno blanširana. Može se konzervirati i kiseljenjem, a može se i sušiti. Jestivi su samo klobuci jer su stručci previše vlaknasti i žilavi. Sakuplja se u Puze ili mednjače jesen. Može se zamijeniti sa drugim vrlo sličnim uvjetno jestivim vrstama iz roda Armillaria (cepistipes, ostoyae, borealis, gallica, tabescens). Treba pripaziti da se ne zamijeni sa otrovnom sumporačom Hypholoma fasciculare
koja također raste grmoliko po panjevima, ali ima listiće zelenkastožute ili sumporaste boje. Vrlo je popularna jestiva gljiva u nekim dijelovima sjeverozapadne 215
Hrvatske. U Podravini tržišna gljiva. Vrlo lako ju možemo nakupiti u znatnim
količinama, budući da raste u velikim grmovima. Rujnica (Lactarius sp.)
Rujnice su u hrvatskoj gljvarskoj literaturi gljive iz roda mliječnica (Lactarius) koje na prerezu imaju narančasto ili crvenkasto meso i mliječni sok iste takve boje. Ima ih nekoliko vrsta. Obično se pod rujnicama podrazumijevaju sve vrste narančasto smeđastih mliječnica koje rastu pod crnogoricom i ispuštaju narančasti ili crveni mliječni sok. Ipak, takve se mliječnice u literaturi razlikuju. Rujnica (Lactarius deliciosus) je samo jedna vrsta mliječnice iz grupacije rujnica. Rujnica je među prvim gljivama, tijekom listopada, a govedarica (paprenjača) kasnije – od kraja listopada pa do prosinca. Rujnica obično ima pravilan ljevak boje bijele kave prošaran sa zelenkastim šarama. Priprema se kuhana (gulaš),te peče na gradele i friga, a može se i kiseliti no onda gubi dosta na okusu, a govedarica ima
veliki ljevak, nekad i do 20 i više centimetara. Lijepo miriše tako da onaj tko ima dobro osjetilo mirisa i nađe se negdje u njezinoj blizini sigurno će to osjetiti. Boje je bijele, a raste obično u Rujnica
krugovima ili skupinama. 13.2.2 Podzemne komercijalne vrste gljiva U skupinu podzemnih komercijalnih vrsta gljiva spadaju: veliki bijeli tartufi (Tuber asa, T. borchii, T. maculatum,T. magnatum) i crni tartufi (Tuber aestivum, T. brumale, T. hiemalbum, T. macrosporum, T. malenconii, T. melanosporum, T. mesentericum i T. uncinatum). Veliki bijeli tartufi (Tuber sp.) Tartufi su u Hrvatskoj prvi put pronađeni 1929. godine u šumama Istre, a sakupljaju se od 1931. Kasnije su pronađeni i u drugim dijelovima Hrvatske. U priručniku za
uređivanje šuma iz 1966. godine bilo je navedeno koje se vrste tartufa mogu sakupljati u šumama i kada. Od 1980.-1990. je bilo zlatno doba tartufa u šumarstvu
Bijeli tartuf rekoreder 216
Hrvatske. Tartufi su otkupljivani i sakupljani pod nadzorom šumarskih stručnjaka. Od
tada do danas prevladava neorganizirano gospodarenje tartufima u šumama Hrvatske - prema Pravilniku o zaštiti gljiva (NN 34/02) to pitanje nije pravilno definirano te Pravilnik o sakupljanju tartufa HŠ 1997. . Crni tartufi Najpoznatije komercijalne vrste crnih tartufa su: Tuber melanosporum Vittad. (T. nigrum Bull.) – crni tamnosporni tartuf, T. aestivum Vittad. – ljetni tartuf, T. brumale Vittad. – zimski tartuf, T. macrosporum Vittad. – golemosporni tartuf, T. mesentericum Vittad. – crijevoliki tartuf, T. uncinatum Chatin. Količine sakupljenih tartufa u R H prema podacima Ministarstva kulture
5.000 Bijeli
4.500
Crni
4.000 3.500 3.000 g k
2.500 2.000 1.500 1.000 500 0 2003.
Crni tartuf
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
Količine sakupljenih tartufa
Zabranjeno je skupljanje komercijalnih gljiva čiji su promjeri plodišta manji od 20 mm za lisičice, 15 mm za mrku trubaču, 40 mm za vrganje, 35 mm za prosenjake i 30 mm za rujnice, za puze nema ograničenja. Gljive se trebaju skupljati i prenositi odvojeno. Dnevno je dopušteno skupiti maksimalno 10 kg pojedine nadzemne komercij alne vrste (Pravilnik o zaštiti gljiva, NN, 34/02). Skupljanje podzemnih gljiva u Republici Hrvatskoj dopušteno je samo u razdoblju od 15. rujna tekuće godine do 31. siječnja sljedeće godine. Pojedini komercijalni skupljač gljiva radi prerade, trgovine i drugoga prometa smije dnevno skupiti najviše 0,5 kg podzemnih komercijalnih vrsta gljiva. Ako plodište podzemnih vrsta gljiva ima masu veću od 0,5 kg, komercijalni skupljač smije skupiti takvo plodište ako nema već skupljena druga plodišta u dnevnoj dopuštenoj količini. Skupljači podzemnih gljiva trebaju voditi brigu o zaštiti i očuvanju njihovih staništa. Skupljati gljive dopušteno je samo uz pomoć jednoga, odgovarajuće dresiranoga i registriranoga psa s trajnom obilježbom identiteta (tetovaža, mikročip i s l.) upisanom u veterinarsku iskaznicu koju skupljač mora nositi sa sobom i predočiti službenoj osobi na njezino traženje, uz kojega može biti još samo jedan pas u postupku dresure, registriran na isti način. Kopati je dopušteno na mjestu nanjušivanja lopaticom čije sječivo nije duže od 15 i šire od 8 cm. Plodišta velikih bijelih tartufa, čije pojedinačno plodište ili najveće plodište u skupini plodišta nije veće od 15 mm, moraju se ponovno zakopati na mjestu vađenja. Rupe, što ih skupljač podzemnih gljiva i skopa istoga dana, ne smiju biti na udaljenosti manjoj od 150 cm. 217
Način, uvjeti skupljanja i otkupa tartufa u šumi i na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, a kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o, dodatno je regulirano Pravilnikom o skupljanju i otkupu tartufa. Skupljač podzemnih gljiva treba uz dopuštenje tijela nadležnoga za poslove zaštite prirode pribaviti dozvolu od Hrvatskih šuma d.o.o. Dozvola ima oblik iskaznice. 13.2.3 Ostale vrste jestivih gljiva
Osim navedenih vrsta gljiva u našim šumama se nalaze i druge brojne jestive vrste gljiva kao što su: Carska blagva (Amanita caesarea), Prava tigrica (Amanita spissa), Maglen (Albatrellus pes-caprae), Judino uho (Auricularia auricula-judae), Siva preslica (Amanita vaginata) Zelenjača (Boletus erythropus), Kraljevka (Boletus regius), Raspucali vrganj (Boletus reticulatus) Ljubičasta koprenka (Cortinarius violaceus), Velika gnojištarka (Coprinus comatus), Zlatonoga trubača (Cantharellus lutescens), Ljevkasta lisičica (Cantharellus tubaeformis), Jelenovo uho (Dendropolyporus umbellatus), Bijela šljivovača (Entoloma sepium), Baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), Turčin (Leccinum aurantiacum), Brezov djed (Lecinum scabrum), Tikvasta puhara (Lycoperdon perlatum), Kuštrava sunčanica (Macrolepiota rhacodes), Velika sunčanica (Macrolepiota procera), Obični Smrčak (Morchella vulgaris), Bukovača (Pleurotus ostreatus), Golubača (Russula virescens), Livadska puhara (Vascellum pratense), Zlatača (Xerocomus chrysenteron), Crvenkasti baršunovac (Xerocomus rubellus) i druge. 13.3 Ljekovito i aromatično bilje
U našim se šumama nalazi veliki broj biljaka ili dijelova biljaka koji imaju ljekovitih sastojaka. Glavna ljekovita svojstva narod je od davnina koristio u narodnoj medicini.
Razvojem znanstvenih područja farmacije i medicine današnji su lijekovi pretežito sintetičkog porijekla. Prema nekim izvorima literature svaki drugi lijek je u našim ljekarnama biljnog porijekla. U današnje vrijeme ljekovito bilje sakuplja uglavnom ruralno stanovništvo za osobne potrebe. Manji dio se bavi organiziranim sakupljanjem i prodajom. 13.3.1 Povijesni prikaza uporabe ljekovitog bilja
Fitoterapija je prvi oblik medicine kojeg je čovjek poznavao, stoljećima jedini oblik liječenja i ublažavanja boli. Pretpostavlja se da je još prije Homo sapiensa čovjekov predak poznavao ljekovitu vrijednost nekih biljaka. Promatrajući ponašanje životinja , a i vlastitim iskustvom, čovjek je dolazio do određenih saznanja koja je prenosio na svoje potomke. Nositelji tih saznanja bili su vračevi budući da se bolest kao misteriozna pojava povezivala s nečim nadnaravnim. U tome leže korijeni narodne medicine. U starim razvijenijim kulturama kod Egipćana nalazi se prvi popis ljekovitog bilja.
Koristeći velebilje (Atropa belladonna) kao spazmolitik stari Asirci uočili su razlike u intenzitetu djelovanja ovisno o podrijetlu biljke pa su počeli uzgajati određene bi ljne vrste. Stari Grci prvi su odvajali medicinu od religije. Hipokrat (grčki liječnik, 4 – 5 st.pr.Kr.) je tvrdio kako je bolest prirodna pojava te da je treba suzbijati točno određenim metodama podupirući prirodne otporne snage organizma. Primijetivši da u 218
narodu postoji više naziva za istu ljekovitu biljku, Dioscorid (grčki liječnik, 1. st) je dao prvi opis određenih biljnih vrsta koje su se tada koristile. Njegovo djelo "O ljekovitim tvarima" je sve do 18. st. bilo važan izvor znanja za liječnike i farm aceute. Galen (grčki liječnik, 2.st) je isticao važnost pravilne pripreme biljaka za postizanje terapijskog djelovanja. S druge strane, arapska civilizacija postavlja temelje suvremenoj kemiji. Naime, poznato je da su Arapi koristili destilaciju za odvaja nje djelatne tvari iz matične biljke. Paracelsus (švicarski liječnik, 15 -16 st.) tvrdi da za svaku bolest postoji specifičan
lijek i time se suprotstavlja tadašnjim načinima u traganju za univerzalnim lijekom za sve bolesti, "eliksirom života". U 18. st. svoja djela o ljekovitom bilju pišu Carl von Linné, tvorac binarne nomenklature, Samuel Hahnemann, otac homeopatije, liječenja zasnovanog na principu "similia similibus curantum" – svaka se bolest liječi minimalnim dozama lijeka koji uzet u većoj količini izaziva simptome slične simptomima bolesti koju želimo izliječiti. Razvojem metoda ekstrakcije i sintetskih lijekova fitoterapija pomalo zaostaje i
postaje dio alternativne medicine. Zbog nedostatka odgovarajućih zakona kojima bi se reguliralo to područje, fitoterapijom se danas bave i ljudi bez specifičnog kliničkog i farmakološkog znanja, čime se povećava mogućnost pojave toksičnih djelovanja i umanjuje značaj liječenja koje zaslužuje više pozornosti i u svakom slučaju znanstveni pristup. Ljekovito bilje ostalo je temeljna sirovina za mnoge preparate (preparati skupnih glikozida iz naprstka, atropin, skopolamin, lobelin iz alkaloidnih biljaka te mnoga eterična ulja). I svježe biljke mogu se upotrebljavati kao početna sirovina za izradu lijekova i farmaceutskih preparata.
Smilje
Preparat smilja
Ljekovito bilje se u današnje vrijeme upotrebljava u terapeutske svrhe, osobito aromatično, u velikim količinama i kao začin (kim, lovorov list i dr.), u kozmetičkoj industriji (parfemi i kreme) te produkciji alkoholnih pića (likeri, vina i dr.). Mnoge ljekovite biljke su medonosne pa se dvije privredne grane, odvojeni uzgoj ljekovitog bilja i pčelarstvo, mogu korisno kombinirati . Usporedo s razvojem industrije postavlja se i pitanje umjetnog uzgoja ljekovitog bilja.
U inozemstvu se osnivaju i posebni instituti kojima je cilj da odabiranjem, križanjem i oplemenjivanjem uzgoje takve sorte biljaka koje će kvantitativno i kvalitativno dati što bolje prinose. U rad tih instituta spada i ispitivanje najpovoljnijeg vremena berbe te
pronalaženje najdjelotvornije metodike rada oko uzgoja, berbe, sušenja itd. 219
U gospodarenju šumama umjetni uzgoj ljekovitog bilja u monokulturama dolazi u obzir samo izuzetno, dok za uzgoj na šumskim tlima ima više razloga: poveć anje
prihoda sa šumskog zemljišta uzgajanjem vrednijeg bilja na njegovim prirodnim nalazištima (velebilje, buhač); vezanje degradiranih tala na kršu (kadulja, pelin); zaštita mladih šumskih biljaka od insolacije u kulturama na kršu; zaštita ljekovitog bilja ondje gdje je ono neracionalnim i nesavjesnim iskorištavanjem gotovo posve istrijebljeno. Potreba te zaštite pokazuje se već sada na mnogim mjestima. Tome načinu uzgajanja treba prethoditi smišljen znanstveno – istraživački rad.
13.3.2 Sakupljanje i čuvanje ljekovitog bilja Pri korištenju ljekovitog bilja potrebno je u prvom redu botaničko poznavanje bilja, poznavanje aktivnih tvari u njemu po kvaliteti i kvantiteti te poznavanje njegovog fiziološkog djelovanja na organizam čovjeka. Od iste tolike važno sti je temeljito
poznavanje ispravne tehnike sabiranja, prenošenja, sušenja i otpreme te oblika u kojima se sirovine prerađuju i kako dolaze na tržište. Svaka biljka zahtijeva specifičan postupak. Važno je poznavanje karakterističnih svojstava ljekovitog bilja, njegova staništa, pravog vremena sabiranja i tehnike rada. Ljekovito bilje bere se u vrijeme kad je najbogatije aktivnim tvarima. To zavisi od fizioloških procesa u biljkama, a oni su različiti u razna godišnj a doba i u toku dana i noći. Najpovoljnij e vrijeme za vađenje korijenja, podanaka i gomolja je kasna jesen ili rano proljeće, prije nego što krenu sokovi. Cijele biljke i listovi beru se općenito od vre mena cvatnje do zametanja ploda jer je tada izmjena tvari najživlja. Alkaloidne biljke su najbogatije alkaloidima ljeti, poslije nekoliko sunčanih dana. Sadržaj alkaloida opada prema večeri; zbog toga se alkaloidne biljke moraju brati prijepodne. Sadržaj glikozida, naprotiv, raste od jutra prema kraju dana. Danju stvoreni glikozidi cijepaju se u toku noći. Zbog toga glikozidne biljke treba brati poslijepodne. Biljke i lišće s eteričnim uljem beru se neposredno prije cvatnje za oblačna vremena. Cvjetovi se beru kada su se otvorili, uglavnom oko podneva, kad nema rose. Stariji i otpali cvjetovi su bezvrijedni. Plodovi se beru kad su posve sazreli. Nedozreli i prezreli plodovi obično su bezvrijedni i lako se kvare. Sjeme se skuplja rano izjutra, neposredno prije sazrijevanja, da se samo ne bi istrusilo.
Ljekovito bilje skuplja se samo za suha vremena kad je nestalo rose. Vlažne biljke ne daju dobru drogu i teže se suše. Sabiru se samo snažne, zdrave biljke koje nisu napali insekti i gljivice. Otrovne se biljke uvijek beru odvojeno od neotrovnih. Sabrani materijal slaže se rahlo u košare i otprema brzo i pažljivo do mjesta sušenja.
Svrha je sušenja spriječiti da se pod utjecajem vlage, fermenata ili plijesni bilje pokvari. Pritom treba nastojati da bilje zadrži svoju prirodnu aromu i da se što više sačuva sadržaj aktivnih tvari. Najjednostavnije prirodno sušenje jest sušenje pod vedrim nebom u sjeni (što je moguće samo ljeti za sunčana vremena). Biljke izložene dulje vremena suncu izblijede, a eterična ulja ishlape. Sigurnije je sušenje u natkrivenim prozračnim prostorijama. Biljke se razastiru u posve tankim slojevima na čiste suhe podloge i češće prevrću. Neke se biljke (pelin) suše i u snopićima obješenim na zračnim mjestima. Deblje se korijenje (nakon što je dobro oprano) razrezuje po dužini i suši nanizano na duže niti. Za dugotrajnih kišnih perioda i za hladna vremena mora se pribjeći umjetnom sušenju, pri čemu je najvažnija neprekidna obnova zraka.
220
Svaka ljekovita biljka zahtijeva specifičnu temperaturu i trajanje sušenja. Najviše temperature za sušenj e alkalodinih i glikozidnih biljaka iznose 50- 60°C, a za sušenje biljaka s eteričnim uljima temperatura ne smije prijeći 30 -35°C. Obično se bilje suši na 9-15 % vlage. Bilje s jakim mirisima i otrovno bilje suše se uvijek odvojeno od ostalog bilja. Kvaliteta droge zavisi i od pravilnog spremanja i skladištenja. U skladištima se biljka
sprema u kartonske kutije, drvene sanduke ili široke staklenke, a otprema se obično u vrećama od papira ili jute.
13.3.3 Ljekoviti dijelovi drveća Neki dijelovi naših gospodarskih vrsta drveća su ljekoviti ili se mogu koristiti u druge svrhe. Veliki broj različitih vrsta drveća se može koristiti kao sirovina za proizvodnju nedrvnih proizvoda, a ovdje će se prikazati samo nekoliko. Obična jela ( Abies alba Mill.) U ljekovite svrhe upotrebljavaju se iglice i smola starijih stabala. Uzima se eterično ulje dobiveno iz smole. Ulje ima aromatična i antiseptična svojstva, pomaže pri cirkulaciji i prokrvljenosti, djeluje kao ekspektorans i diuretik. Uobičajen je sastojak sredstava protiv kašlja i prehlada, kupki, ulja za masažu protiv reumatizma i neuralgija.
Obična jela sadrži eterična ulja, smolu resin, terpene limonen i pinen. U izbojcima ima 50-100 mg% vitamina C. Iglice su najbogatije vitaminima u zimskim mjesecima. Iglice sasvim mladih
Obična jela
izbojaka mogu poslužiti za pripremanje čajeva i vitaminskih napitaka –najprije treba otopiti voštani sloj i odstraniti smolu držanjem iglica 2 -3 minute u vreloj vodi. Ocijeđeni izbojci drže se sat do dva u hladnoj vodi, tekućina procijedi i zasladi. Unutrašnja kora drveta može se u nuždi osušiti, samljeti i primiješati s brašnom za kruh.
Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) U ljekovite svrhe koriste se listovi, korijen, mladi izbojci i sjeme. Plod sadrži 25 -40% škroba, 15-20% šećera, 4% bjelančevina, 2% masti i oko 40% vode,
gamaaminomaslačnu kiselinu, vitamine najviše B1, a vitamina C 5mg, zatim kalij, kalcij, fosfor, natrij i željezo. Lišće i kora sadrže 95% tanina, smolu, pektin i flavonoide, vitamin K. Energetska vrijednost na 100 mg ima 814 kJ ili 194 kal.
Oparak od kestenova lišća uzima se protiv kašlja (hripavca) i prehlade te za grgljanje pri upali grla.
Pomaže i kod išijasa. Za dodatak kupki najprikladniji su korijen, listovi i mladi izbojci,
usitnjeni i prokuhani. Biljna se kaša pusti preko noći stajati, sljedeće jutro se zagrije i stavi u malenoj lanenoj vrećici u vodu za kupku (prikladno i kao naljev za saunu). Ljekovito djelovanje pri jetrenim tegobama pripisuje se
kuhanim ili pečenim plodovima. Pri želučanim tegobama preporuča se juha od kestenova brašna. Kestenova se tinktura nanosi npr. kod proširenih vena. Obična jela
221
Bukva ( Bukva (Fagus Fagus sylvatica L.)
U sjemenkama bukve ima više od 40 % masnog ulja, dosta škroba, šećera, jabučne i limunske kiseline, dušičnih tvari, treslovina i oko 150 mg% tokoferola (vitamina E). Tu je i alkaloid fagin koji može izazvati glavobolju, mučninu i bunilo nalik pijanstvu ako se bukvica uzima u sirovom stanju i većoj količini, međutim, termički obrađen žir nije otrovan jer se na temperaturi iznad 100°C fagin razara. Bodljikava ovojnica ploda sadrži saponin koji djeluje nadražajno i kaustički na sluznicu probavnog trakta, a nakon resorpcije uzrokuje
grčeve mišića. U iscrpku bukovih sjemenki ima djelatnih tvari koje blokiraju ili razaraju tiamin, a
možda još i drugih toksičnih spojeva. Preparati bukve djeluju antibakterijski, koriste se pri liječenju kožnih bolesti, npr. psorijaze, u
liječenju tuberkuloze, pri poteškoćama u radu Bukvica
crijeva. Masno ulje sjemenki ubraja se u najkvalitetnija i najzdravija jestiva ulja. Sastoji se
pretežno iz trioleina, uz malene količine slobodnih masnih kiselina koje ga čuvaju od kvarenja. Sasvim mladi svježi listići bukve daju ukusnu salatu. Hrast kitnjak ( kitnjak (Quercus Quercus petraea Lieb.)
U mladoj svježoj kori ima više od 20 % tanina, zatim galne kiseline, floroglucinola i, šećera i (fenol, bijeli slatkasti kristalni prah), gume, masti, smole, pektinskih tvar i, gorkog flavonoida kvercina. Žir sadrži oko 30 % škroba, tanine, mast, šećer, limunsku kiselinu, fosfor, slatku tvar kvercit, pektin.
Za lijek se koristi mlado lišće koje se bere u proljeće, kora s mladih grančica koja se skida u proljeće prije listanja ili ujesen nakon odbacivanja lišća te plod. Sitno izrezana hrastova kora, kuhana u mlijeku,
uzima se kao protuotrov u slučaju trovanja hranom. Čaj od kore jača srce, zaustavlja krvarenje iz želuca, crijeva i pluća. Čaj se ko risti i za grgljanje pri upali grla i pri kožnim infekcijama. Kao lijek za malaksalost, slabokrvnost, nervozu i
nesanicu upotrebljava se kava od žira: žir se oljušti, prelije vodom i kuha dok ne omekša, zatim se izgnječi u kašu, dobro osuši i preprži te kuha u mlijeku sa šećerom. Za jelo se mogu koristiti pečeni ili kao pire pripremljeni žirevi, a mogu se i samljeti u brašno.
Hrast kitnjak
Velelisna lipa Tilia platyphyllos Scop
mangan), treslovine, eterično ulje, karoten, više od 200 mg% vitamina C te farnezol (eterično ulje) koji cvijetu daje miris. Najviše tanina ima u pricvjetnom listiću. U listovima ima dosta sluzi, škroba i šećera te oko 80 mg% vitamina C, a u sjemenu masnog ulja i hesperidina (bioflavonoid).Ljekovito djelovanje imaju lipov cvijet, list, a ponekad se koristi i kora. Od lipova drveta dobiva se aktivni ugljen (ligni Tilia carbo
pulveratus). Beru se cijeli cvatovi, zajedno s pricvjetnim listovima (bractea) i to čim počnu cvjetati. 222
Od davnina je čaj od lipova cvijeta poznat kao sredstvo za pospješivanje znojenja, a upotrebljava se i za pospješivanje lučenja želučanih sokova i mokraće pri liječenju bubrežnih bolesti. Cvjetovi lipe jačaju obrambene snage organizma, naročito protiv infekcijskih prehlada i gripe. Iz lipovog drveta priprema se lipov ugljen
koji se koristi kod trovanja jer na sebe veže otrovne tvari koje nastaju procesom truljenja i vrenja u probavnom aparatu. Lipov ugljen ima i Velelisna lipa vanjsku primjenu – posipa se na gnojne rane. Sasvim mladi, tek otvoreni listovi, mogu se upo trebljavati kao povrće, za salate i variva. 13.3.4 Ljekoviti dijelovi grmlja Kurika Evonymus europaea L.
Sadrži
otrovne
gorke
tvari,
kardiotonične
glikozide
(evonosid,
evobiosid,
evomonosid), alkaloid evonin, lecitin.
Lista i cvjeta od ožujka do svibnja. U rujnu i listopadu dozrijeva plod pa se tad i skuplja, kao i
kora. Iz njih se priprema naljev, tekući ekstrakt, suhi ekstrakt ili ulje.
Pripravci
kurike
potiču
izmjenu
tvari
u
metabolizmu, koriste se kao tonik, laksativ, za reguliranje znojenja. Evonin je gorka tvar koja
žestoko nadražuje tkivo, a triacetin iz ulja sjemenki u prvom redu uzrokuje povišenje krvnog tlaka. Kurika
Žutilovka Genista tinctoria L. Sadrži oko 0,33 % alkaloida s citizinom kao glavnim alkaloidom, flavonski glikozid genistein (koji daje cvijeću žutu boju), oko 0,03 % eteričnog ulja, treslovine, šećere, vosak, gorke tvari i mineralne soli. Cvate od lipnja do kolovoza, a skuplja se ljeti. Koriste se mladice s cvjetovima i sjemenke.
Žutilovka je otrovna zbog citizina koji djeluje na živčani sustav pa čak može prouzročiti i smrt. Zato se smije upotrebljavati samo u homeopatskim dozama i bezuvjetno pod
nadzorom liječnika. Kuhana (najbolje u vinu s malo meda), ova biljka
potiče izbacivanje pijeska i kamenaca iz bubrega, čisti crijeva, pomaže izlučivanje loših tvari iz krvi, uklanja neurotične želučane smetnje. Čaj od žutilovke dobro djeluje u slučaju velike iznemoglosti, srčane slabosti i srčanih smetnji s niskim krvnim tlakom nakon teških bolesti. Ekstrakt pripremljen od cvijeta liječi lišaj na glavi. Žutilovka
223
Bršljan Hedera helix L. Sadrži oko 5 % saponozida, jabučnu i mravlju kiselinu, treslovine, pektin i lipid kolesterin. Najdjelotvorniji je glikozid hederin iz lišća. List sadrži i ljekovite saponozide (hederakozid), kiseline, treslovine, pektin.
Bere se lišće od proljeća do jeseni, cvijet u listopadu, kad procvjeta, a plod kasnije, kad dozre. Za liječenje se koristi svjež i suh list, cvijet, plod i tanke t anke stabljike, a rjeđe kora i gumena smola.
List bršljana već u malim količinama djeluje na krvne žile i srce, a liječi i od upale mokraćnog mjehura. Bršljanov sok, ušmrkan, liječi od nosnih polipa. Uvarak od lista koristi se za kupk e koje pomažu pri rahitisu te za ispiranje rana koje teško zarastaju. Oblog od uvarka liječi upalu očiju. Od suhog ekstrakta lista pravi se sirup protiv pr otiv kašlja. Kozokrvina Lonicera caprifolium L.
Sadrži eterična ulja, saponine, glikozide, minerale, vitam ine. Cvate od svibnja do srpnja, plod dozrijeva u kolovozu. U ljekovite svrhe koriste se cvjetovi i plodovi.
Plod kozokrvine koristi se kao emetik (izaziva povraćanje) i laksativ. Sok iz boba je blagi purgativ, a list i cvijet djeluju antispazmodički ( smiruju grčeve), kao emolient (omekšavaju sluz) i kao ekspektorans (olakšavaju iskašljavanje). Pospješuju i zacjeljivanje rana, a koriste se i kao kožni tonik. Sjeme djeluje diuretički. Nedavna istraživanja pokazuju da ova biljka ima izvanredan ljekoviti učinak u slučajevima kolitisa (katar debelog crijeva).
Bazga Sambucus nigra L.
Bazgin cvijet sadrži malu količinu eteričnog ulja i nešto saponina, glikozida i sluzi, cijanogenetski glikozid sambunigrozid, flavonski glikozid rutozid. Kora i list sadrže sambunigrozid i purgativne smole, a kora još i saponozide, treslovine i holin. U cijeloj biljci ima željeza, kalcija i natrija. List bazge otrovan je zbog prisutnosti glikozida sambunigrina koji oslobađa do 10 mg% cijanidne kiseline. Smatra se da i u nezrelim bazginim plodovima
ima glikozida koji cijepanjem oslobađaju cijanovodik. Zrele bobe sadrže oko 10 mg% vitamina C, nešto karotena i vitamina E, a osobito su bogate vitaminom B1. Pored toga, u bobama ima 5-6 % šećera, nešto organskih kiselina (jabučne, vinske i valerijanske), treslovina,
Bazga
pektina, gorkih tvari te tragova eteričnog ulja. Lišće, kora i korijen sabire se u proljeće, cvijet u lipnju, a bobe potkraj ljeta kad dozru. Sivi vanjski
bradavičasti sloj kore ostruže se i baci, a koristi se samo unutrašnji, zeleni sloj. Cvijet se bere za toplih i suhih dana. Cijeli cvatovi objese se na uže ili razastru na papir na toplim i zračnom mjestu da bi se što brže osušili i ostali žutobijeli. Plodovi se sabiru s peteljkom da se ne bi zgnječili i slijepil i.
224
Čaj od bazgina cvijeta pojačava znojenje i mokrenje; pije se protiv prehlade, gripe, glavobolje, upale srednjeg uha i krajnika. Čaj od lista koristi se u slučaju bolesti bubrega, nedovoljna mokrenja, šećerne bolesti, kao blagi laksativ. Čaj od unutarnje , zelene kore liječi kronični želučani katar i stimulira izlučivanje stolice i mokraće. Čaj od korijena upotrebljava se protiv vodene bolesti, debljanja i bolesti mokraćnih organa. Zrele, svježe bobe, posute šećerom i vinom, čiste i regeneriraju krv (oprez !). Sirup od zrelih boba čisti želudac i mokraćni mjehur, a osobito je koristan onima koji dugo sjede. Kaša od boba, razmućena u vodi, pije se radi osvježenja i čišćenja krvi. Cvjetovi se koriste za jelo (prženi), a prerađuju se i u vino, likere i sirup. B azgine bobe ukuhavaju se u pekmez i kompot, pravi se i voćni sok, vino, ocat, liker, a koriste se i kao dodatak nekim jelima.
13.3.5 Ljekovite biljke Jetrenka Anemone Jetrenka Anemone hepatica L.
Sadrži glikozid hepatrilobin, anemonol, treslovine, anemonsku kiselinu, anemonin, smole, saharozu te uobičajene mineralne soli. Cvate u travnju i svibnju, a bere se cijela biljka u doba cvatnje. U većoj količini biljka je otrovna pa treba biti vrlo oprezan. Služi kao adstringens (koji steže, skuplja ili zatvara), tonik i diuretik. Svježe zgnječeno lišće stavlja se na rane i otvorene čireve. Stišava krvarenje, čisti krv, liječi rane. Sjeme potiče izlučivanje pijeska i kamenaca iz bubrega. Lazarkinja Asperula Lazarkinja Asperula odorata L.
Sadrži oko 1 % kumarina, glikozid asperulozoid, gorke tva ri, treslovine, polisaharide, fenole, limunsku kiselinu te mineralne soli (natrij i željezo). Cvate u svibnju i lipnju. Za lijek se skuplja lišće prije cvatnje, a mladice kad je biljka u cvatu. Svježe lišće privijeno na bolno mjesto liječi od glavobolje, jača živce, izvlači temperaturu i napetost iz zglobova, stišava lupanje srca, liječi vodenu bolest, bolove u trbuhu, bolesti slezene i jetre, a pripremljena kao čaj lazarkinja liječi neke kožne osipe. Kumarin uspavljuje, a uz to djeluje i antiseptički; kako sadrži i organske kiseline, otapa kamence iz bubrega i mokraćnog mjehura te pomaže da se oni pojačanim mokrenjem izluče. Zbog ugodna mirisa dodaje se lazarkinja čajevima za kupke, nekim vrstama vina kao začin da im oplemeni okus te duhanu da bi cigaretama dala miris kumarina.
Đurđica Convalaria majalis L. majalis L. Sadrži kardiotonične glikozide (convalarin, convalamarin), zatim alkaloide, eterično ulje, žutu boju, kalcijev oksalat (netopiva sol), limunsku i jabučnu kiselinu, a korijen još i asparagin (aminokiselina). Cvate u svibnju, koristi se cijela biljka, a može i posebno cvijet i podanak. Listove treba brati prije nego što se pojave cvjetni pupoljci, kad su najkrupniji i s najviše ljekovitih tvari. Cvijet se skuplja kad su cvjetići samo u donjem d ijelu rascvjetani, a u gornjem još u pupoljcima. Korijenje se vadi u jesen, a cijela biljka bere se u početku cvatnje. Biljku treba brzo sušiti i spremiti u dobro zatvorene limenke jer je zrak, vlaga i enzimi brzo pokvare. 225
Svježa je biljka ljekovitija, postojanija i jača droga od osušene. Najdjelotvorniji je sok iz cvijeta: cvijet djeluje 4 puta, a list 2 puta jače od podanka. Đurđica se koristi protiv ubrzanog bila, proširenja srca i aorte, grčeva u srcu, protiv padavice, glavobolje, za jačanje srca; pri plućnim bolestima djeluje kao blagi diuretik. Iako je manje otrovna nego digitalis, njeni pripravci ne smiju se uzimati u većoj količini ni predugo, a i pri branju, sušenju i preradi potreban je poseban oprez.
Muška paprat Dryopteris filix-mas L. ili navala, bujatka, glistovnica U svježem stanju izdanci sadrže 20 -30 mg% vitamina C i oko 1-2 mg% karotena i dok su još posve mladi i sočni, s nerazvijenim, u spiralu uvijenim lišćem, mogu se upotrebljavati za jelo. Stari razvijeni listovi mogu biti škodljivi, a nisu ni ukusni za jelo. Podanak paprati je otrovan. Sadrži alkaloid filicin, flavaspidne kiseline, aspidin, eterična i masna ulja, trijeslovine itd. Kopa se u rano proljeće ili jesen, a suši se nerazrezan i čuva na tamnom mjestu. Trajnost osušene droge je godinu dana. Ekstrakt podanka poznat je još od antičkih vremena kao antihelmintik tj. kao djelotvoran lijek protiv trakavice. Korijen oslobađa oleo -resin koji paralizira mišiće crijevnog parazita tako da se oni otpuste od podloge.
Konopljuša Eupatorium canabinnum L. Sadrži gorke tvari, eterična ulja, tanine, gorki glikozid eupatoriopikrin, flavonoid euparin, terpenski alkohol lactucerol sličan opijumu, resin (epoksidna smola), taninsku kiselinu, saponozide. Bere se cijela biljka, cvatući vrhovi suše se i upotrebljavaju kao oparci, oparci, ekstrakti i ostali pripravci
Odavno su poznata njena diuretička svojstva, a koristi se i kao sredstvo za jačanje te u liječenju bolesti sličnih gripi. Daljnje ljekovito djelovanje ove biljke je složeno, čak kontradiktorno. Konopljuša sadrži sastojke koji stimuliraju imunološki sustav i suzbijaju tumore, ali isto tako sadrži i alkaloide koji štetno djeluju na jetru i mogu je oštetiti ako se uzimaju u velikim količinama. Vanjska se primjena odnosi na nanošenje na čireve i rane . Hmelj Humulus lupulus L.
Hmelj sadrži tanin, smolu, gorke tvari, eterično ulje, narkotični alkaloid hopein, kalijevu sol, vosak, valerijansku, octenu i maslačnu kiselinu.U mladim izbojcima biljke ima oko 150 mg % vitamina C i oko 8 mg % karotena. U ljekovite svrhe koriste se plodovi, korijen, sjeme, list i cvijet. Plodovi se beru prije
nego što dozriju, a korijen, list i sjeme nakon dozrijevanja. Ženske cvjetne glavice beru se u jesen i koriste svježe ili sušene, izvana kao kašica na čireve i otekline. Najvažniji sastojak hmelja je gorka tvar lupulin iz plodova ženske biljke koji se koriste u industriji piva. Smola iz lupulina sprečava razvoj mliječno -kiselih bakterija u pivu te ga tako konzervira i daje mu bolji okus, gorke supstance daju mu gorčinu, eterično ulje ugodan miris, a treslovine bistre pivo taložeći bjelančevine ječmenog slada. U medicinske svrhe hmelj se koristi protiv upale bubrega i mokraćnog mjehura, liječi jetru, žučni mjehur i slezenu, pomaže protiv grčeva u donjem dijelu trbuha, pospješuje mokrenje i znojenje, umiruje, uspavljuje i otklanja osjećaj straha. U većoj 226
količini hmelj uzrokuje mučninu, povraćanje, glavobolju i usporenu cirkulaciju, a upalu očiju onih koji s njim rade. Jestivi su i vrlo ukusni posve mladi, nježni i krhki proljetni izdanci, a i vršci mlađih stabljika, priređeni kao šparga (mahune), salata ili varivo. Treba ih brati u travnju i svibnju.
Obični jaglac Primula vulgaris Huds. List sadrži do 2 %, a korijen 5 -10 % saponozida primverina i primulaverina. U listu ima 3-4,5 mg % karotena, a u cvijetu flavonoida. Cijela biljka ima jaglačne kiseline, vitamina C, kalija, natrija i kositra. List ove biljke ubrajamo među najbogatije izvore vitamina C (200-530 mg %). U ožujku, u vrijeme cvjetanja, količina ovog vitamina u listu iznosi oko 300 mg %. Kasnije se, u ocvaloj biljci, potkraj travnja, penje na više od 500 mg %, a zatim postepeno pada u toku godine.
Cvate među prvim cvijećem u proljeće, a tad se i skuplja. Upotrebljava se čitava biljka. Korijen se bere u proljeć e i jesen. Ljekovitija vrsta je Primula veris. Uvarak od usitnjena korijena pomaže cirkulaciju krvi, otklanja nesvjestice, olakšava iskašljavanje, čuva srce izmoreno čestim kašljanjem. Čaj od cvjetova pije se protiv reume u zglobovima, povećava broj crvenih krvnih zrnaca, liječi histeriju, zatvor stolice, a u mješavini s cvijetom bazge stimulira znojenje. Čaj od lišća pije se protiv nesanice, nesvjestice, migrene, za jačanje živaca, lakše iskašljavanje i znojenje. Ušmrkavanjem praha osušena i samljevena korijena liječe se česte nesvjestice. U dozama većim od određenih jaglac je otrovan pa se treba točno držati propisa. Posve mladi listovi mogu se jesti kao salata, a priređuju se i juhe, variva i umaci. Bujad Pteridium aqulinum L.
Sadrži gorke tvari, karcinogeni i otrovni glikozid ptaquilozid, flavonoide antibiotičkih svojstava i mnogo kalija. List se bere ujesen kad se osuši, korijen se vadi u proljeće i jesen. Svježi list koristi se za liječenje bolesnih mutnih očiju, za izradu tekućine za masažu (ocat, rakija) kod reume, gihta, išijasa i lumbaga; čaj otklanja parazite u crijevima. Izrada jastučića od svježe biljke staro je pučko sredstvo za liječenje nagluhosti i glavobolje kao posljedice nazeba i propuha.
Suhi list koristi se za izradu jastučića koji se polože na bolna mjesta na tijelu (reuma, giht, neuralgija) kao i za izradu madraca za kronične reumatične bolesnike i razne grčeve mišića. Korijen biljke je oko 5 puta otrovniji od nadzemnih dijelova. Koristimo ga za izradu tekućina za masažu (rakija, ocat) kod oduzetih udova, raznih reumatskih bolesti, kao i za pripremu kupki koje liječe reumu i giht, a i razne nametnike na tijelu. Za jelo mogu služiti mladi proljetni izdanci (ne viši od 20 -25 cm) koji počinju tjerati u travnju, a korijen se može samljeti u brašno. Svježi izdanci sadrže 10 -30 mg% vitamina C i oko 2 mg% karotena; sadrže i jedan enzim koji razara tiamin (vitamin B1). Svi dijelovi biljke su kancerogeni. Bujad se smatra potencijalnim insekticidom i potencijalnim bio-gorivom.
227
Plućnjak Pulmonaria officinalis L. Sadrži 5-7 % silicijeve kiseline (u topljivom i netopljivom obliku), oko 10 % treslovine, mnogo sluzi, gumu, smolu, željezo, kalcij; u mladim listovima ima do 30 mg % vitamina C i oko 10 mg % karotena.
Cvate od ožujka do svibnja, a skuplja se u svibnju i lipnju. Upotrebljava se lišće, rjeđe čitava biljka u cvatu (bez korijena). Ova biljka je poznat narodni lijek protiv plućnih bolesti, po čemu je i dobila naziv. Čaj od osušenog lišća pomaže protiv promuklosti, upala u grlu i prsima, protiv kašlja, za lakše izbacivanje sluzi, čišćenje pluća i grla. Iscijeđen sok svježe biljke dobro je uzimati za jačanje pluća. Kao povrće mogu služiti samo posve mladi listovi, ubrani u ožujku; pripremaju se kuhani kao varivo ili svježi kao salata.
Čestoslavica VERONICA OFFICINALIS L. Sadrži glikozide aukubin, amigdalin, veronikozid, salikozid i druge, manitol (polivalentni alkohol, zamjena za šećer), treslovine, flavone, gorke tvari, vosak, eterično ulje, šećer, jabučnu i limunsku kiselinu te kalcij . Cvate od svibnja do kraja srpnja, a bere se cijela stabljika u vrijeme cvatnje. Za lijek se koristi list i cvijet.
Čaj od lišća i cvjetnih vrhova izliječit će slabu probavu, čireve, kožne bolesti. Koristi u svim slučajevima kad treba omekšati sluz. Uvarak zaustavlja izbacivanje krvi iz pluća, pospješuje protjecanje žuči i potiče rad bubrega. Opušta nervni sistem i liječi glavobolje uzrokovane nervozom. Za jelo, kao dodatak juhama i salatama, mogu koristiti posve mladi listovi, ubrani prije cvatnje, u kojima ima 30-60 mg% vitamina C i oko 5 mg% karotena. Biljka u cvatu
sadrži otrovni termolabilni glikozid aukubin pa listove razvijene biljke ne treba jesti neprokuhane. Cvjetovi se koriste za priređivanje likera i aromatiziranje nekih vina (malaga).
Korištenje Korištenje ljekovitog i aromatskog bilja mora biti racionalno. Bez obzira na trenutnu potražnju, treba paziti na rasprostranjenost i brojnost pojedinih vrsta te mijenjati terene na kojima se biljke sabiru radi njihove regeneracije. Nikada se ne smiju sve
biljke pobrati na jednom mjestu, da se ne bi iskorijenile. Male skupine berača saberu, zbog većeg izbora, uvijek bolje biljke. Kod masovnog sabiranja velike grupe često iskorijene ljekovite biljke u kraju u kojem rade. Neke farmaceutski važne bi ljne vrste znatno su prorijeđene, a negdje su gotovo nestale. Osobito su ugrožene one biljne vrste od kojih se sakupljaju podzemni dijelovi (srčanik – Gentiana lutea, velebilje – Atropa belladonna, odoljen – Valeriana officinalis) ili nadzemni drvenasti dijelovi. Samonikle biljne vrste u blizini velikih gradova ugrožene su od prodavača cvijeća i zelenila te od izletnika; osobito se prije nekih blagdana devastiraju proljetnice i druge autohtone biljke
3.4 Jestivo bilje Od jestivog bilja napozantiji je medveđi luk i šparoga, a i druge se vrste zeljastog bilja koriste u prehrani. 228
Šparoga je biljka trajnica visine do jednog metra, razgranate i glatke stabljike. Podzemni dio jaki je podanak. Lisne proširene grančice, tanke su, konačaste, duge 15-30 mm, široke 0,1 -0,3 mm. Jedan do dva cvijeta drže se zajedno. Plod je boba crvene boje (otrovna). Cvate od svibnja do lipnja. Bez naročitog je mirisa, a gorkog je okusa. Raste na sunčanim kamenitim obroncima, u šikarama, na rubovima šuma, u grmlju itd.
Beru se mladi izdanci šparoge, te korijen i plod -sjeme koji su također ljekoviti. Novija znanstvena istraživanja ukazuju na jako antioksidativno i antikancerogeno djelovanje te se preporučuje u terapiji kod raka mjehura, limfe, pluća, kože, ističući djelotvornost gluatationa i histona. U primorskom kraju poznati su tradicionalni obiteljski pohodi u berbu šparoga. Šparoga je omiljeni kulinarski specijalitet u rano proljeće bogat
mineralima i vitaminima. Zbog svoje ljekovitosti šparoga se preporuča u mnogim situacijama.
Za čišćenje organizma naročito bubrega, mjehura, mokraćnih kanala, crijeva, jetre i krvi i potiče mokrenje; mokraća nakon konzumiranja šparoge ima jak miris kao i zelenu boju od asparagina. Šparoga pročišćava i obnavlja (eritrocite) krv pogotovo kod žutice i oboljenja jetre. U narodu postoji uvjerenje da šparoga potiče potenciju. Usitnjeno sjeme šparoge tj. prašak ima antibiotičko djelovanje.
Luk Divlji – Medvjeđi lat Allium ursinum L.
Divlji luk je 1992. godine proglašen biljkom godine u Europi. Trajna biljka visine do 25cm, s duguljastom podzemnom stabljikom obavijenom bijelom prozirnom kožicom, iz koje izbijaju duguljasti i plosnati listovi. Uspravna i
nešto uglasta stabljika nema listova, a na njoj se razvijaju glavičasti cvatovi s mnogobrojnim zvjezdastim bijelim cvjetovima. Lukovica je trajna, duga do 5 cm i tanka. Vrijeme cvatnje je travanj-svibanj. Miris i okus podsjeća na bijeli luk.
Stanište: Raste na bogatom humusnom tlu u sjenovitom mjestu, ponajviše uz potoke, rijeke, šumeske putove, jarke, na brdskim i planinskim područjima. Branje i prerada: Za jelo u svježem stanju rabi se list i to u ožujku, travnju i svibnju, a lukovice (Bulbus Alli ursini) sakupljamo poslije cvatnje sve do jeseni, kao i plodove. Iz
svježih listova pripravlja se, tj istisne svježi sok koji se može konzervirati, a lukovice se mogu ukiseliti te koristiti za izradu melema, masti te za pripremu tinkture. Biljka se
ne može sušiti. Ljekoviti sadržaj: Najviše je aktivnih sastojaka u listu, a ne u lukovici, i to: eteričnog ulja u kojemu su sastojci vinilsulfid, vinilpolisulfid, merkaptan, allicin, adenosin 1.200mg/kg, y-glutamin peptida (GLUT), germanijum, selen, mineralne soli, sluz, šećer, vitamini C 20 -50mg, A i B, karotin 7mg, mangan 230mg, magnezij 1600mg,
sumpor 7000mg, željezo 120mg, cink.
229
Kopriva Urtica dioica L. Kopriva je vrsta samonikle jestive biljke roda Urtica koja raste na zapuštenim
mjestima kao korov. Naziva ju se i velika kopriva, žara te pasja kupina. Kopriva ima ljekovita svojstva. Osim što štiti od bolesti, kopriva može suzbiti lisne uši koje su veliki nametnik voću. Koprive se često koriste kao hrana zečevima i svinjama. Korijen koprive se koristi za dobivanje žute boje. Kopriva se često koriste i u tekstilnoj industriji, a njezina vlakna su jako hrapava. Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive. Upravo je kopriva ta koja se najviše koristi i kao industrijska i kao ljekovita biljka. Koristi se list, korijen i sjeme. Cvjeta od proljeća do jeseni, a za vrijeme zime ostaje u zemlji. Koprivu su stari Grci koristili za masažu protiv reumatskih bolova. Kopriva poboljšava rad probavnog sustava. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske kiseline. Također, u koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno utiče na krv. Od koprive se često priprema čaj i sok te koristi se često u kuhinji. Djeluje kao diuretik i antihemoragik. Bez obzira na ljekovita svojstva, kopriva se ne konzumira
svježa jer ponekad mogu nastupiti problemi sa probavnim sustavom i crvenilo kože. Kao lijek vrlo je uspješna za čišćenje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma, groznice, prekomjernog mokrenja, tuberkoloze pluća, bronhitisa, oboljenja zglobova, kamenca u bubregu, pri zarastanju rana, protiv zr ačenja, slabokrvnosti, čira na želucu, nesanice, nervoze. Pored svoje vitaminske i prehrambene vrijednosti, kopriva se smatra izuzetno zdravim, korisnim i pristupačnim povrćem i, naravno, lijekom. Izuzetno je bogata bjelančevinama, ugljičnim hidratima, mas tima, kalcijem, fosforom, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom, pantotenskom kiselinom i dr.
List koprive službeno je odobren za liječenje reumatoidnog artritisa i artroza, bilo kao samostalan lijek, bilo kao dodatna (adjuvantna) terapija uz druge lijekove. Osim tih
indikacija, list koprive, blagog diuretičkog djelovanja, odobren je kao dodatna terapija kod bolesti mokraćnog sustava, poput cistitisa. Pripravci korijena službeno su odobreni za liječenje benigne hiperplazije prostate (nezloćudnog povećanja prostate). Osim u toj indikaciji, preporučuje se njegova uporaba kod subjektivnih tegoba mokrenja, poput čestog noćnog mokrenja i osjećaja neugode tijekom mokrenja, ali tek nakon konzultacije s doktorom.
230
14. ŠUMSKI PROIZVODI ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA Zakonom o šumama (članak 5) u šumske proizvode svrstavaju se „divljač i ostale životinje koje žive u šumi“. Divljač je opisana Zakonom o lovstvu te cjenikom odstrela divljači i usluga u lovu. Cjenikom su predviđene i ostale usluge u lovu, kao što je razgledavanje lovišta sa čeka, snimanje kamerom, korištenje prijevoznih sredstva u lovištu i drugo.
14.1 Divljač i divljačina 14.1.1 Krupna divljač Krupna divljač se razvrstava na trofejnu divljač i ostalu krupnu divljač. U trofejnu divljač spadaju: medvjed, jelen obični, jelen lopatar, jelen aksis, jelen bjelorepan, zatim srnjak, divokoza, muflon, kozorog i vepar. U ostalu krupnu divljač ubrajaju se: srna obična, krmača, nazime, prase.
Gospodarenje i uzgoj divljači određen je Zakonom o lovu i propisan lovno gospodarskom osnovom u svakom lovištu. Divljač se lovi prema lovnom kalendaru. Pri odstrelu tofejne divljači naplaćuje se trofej, a može se zajedno ili odvojeno prema važećem cjeniku naplatiti i divljačina ukoliko je lovac zainteresiran.
14.1.2 Sitna i pernata divljač U sitnu divljač spadaju: kuna zlatica, kuna bjelica, lasica, jazavac, dabar, zec obični, kunić divlji, puh, čagalj, tvor, lisica, mungos, vidra, divlja mačka i ris.
231
Sitnom divljači se gospodari prema lovno -gospodarskim osnovama svakog lovišta, a lovi se prema kalendaru lovidbe svake divljači. U pernatu divljač spadaju: fazan, tetrijeb gluhan, tetrijeb ruševac, kamenjarka, trčka, prepelica, šljuka, divlji golubov i, divlje patke, divlje guske, vrane i druge ptice. Love se također prema kalendaru lovidbe.
14.1.2.1 Puhovi kao šumski proizvod Zakonom o lovstvu, veliki puh je svrstan
u divljač. Puholovstvo je na goranskom području rašireno i u njemu sudjeluju lovci. Poticaji su im donekle slični, ali i različiti: meso, krzno, strast ali i razonode. Puholov se ponajviše odvija noću. To su skupine dobno i interesno različitih ljudi, koji su spremni provesti noć idući od stabla do stabla, od zamke do zamke. U jednom dijelu Gorskog kotara, u Prezidu, osnovano je Puharsko
društvo kao udruga građana koji iako nemaju
zakonsku
snagu
zabrane
i
kontrole, ipak limitiraju puholov. Na ta način zaljubljenici u tu vrstu lova sami sebi stvaraju određene okvire ponašanja i moral ne granice.
Puhovi koji obitavaju na području RH Myoxus glis-veliki puh, kako ga nazivaju u pojedinoj literaturi ili sivi puh što je uvreženiji naziv, u Velikoj Britaniji još ga nazivaju latinskim imenom Glis glis. Dužina odraslog puha bez rep kreće se od 14 do 20 centimetara, a sam rep može biti 10 do 16 centimetara. Doseže tjelesnu težinu do 260 grama. Leđa velikog puha su smeđe siva, do srebrnasto-siva. Oko očiju može imati uski i tamniji krug krzna. Rep mu je po cijeloj dužini bogat dugim gustim dlakam a koje se podudaraju s osnovnom bojom leđa. Po trbuhu je bijel. Gusto sjajno krzno štiti ga od atmosferskih neprilika. Ima izbuljene okrugle oči, prilagođene gledanju po mraku budući da je puh noćna životinja. Ima male stršeće okrugle uši koje su gusto obr asle sitnim i osjetljivim dlačicama, te su vrlo pokretne pa se okreću poput radara te otkrivaju najmanje šumove. Ispod vlažnih nosnih otvora nalaze mu se dugi pokretni brci koji su još jedan mehanizam za snalaženje po mraku u okruženju raznih zvukova i mirisa, te pomoću njih lakše pronalazi i determinira svoju hranu. Na nogama, koje su prilagođene penjanju po drveću i skakanju po krošnjama, ima duge i oštre kandže koje služe za penjanje po kori drveća. Prsti su mu vrlo pokretljivi u zglobovima, peti prst mu je zakržljao. Brušenje svojih zubi obavlja tvrdim plodovima kao što su: bukvica, žir, lješnjak, orah, kesten i slično, ali i griženjem kore stabala, voćaka i lješnjaka. Osobito rado grize otvore svojih duplji, te na taj način osim što brusi zube označava svoju duplju aktivnom i zauzetom (markira svoju duplju), te ne dozvoljava da kalus, koji stvara
kora drveća, kao obranu od ozljeda, zatvori otvor duplje i time mu uništi sklonište.Omjer spolova ove vrste je 1:1. 232
Eliomys quercinus dalmaticus-krški puh, dužina mu je 11 do 16 cm. Leđa krškog puha su odozgo smeđa (kod mladih siva). Muscardinus avellanarius-puh lješnikar (orešar), najmanji od naših puhova (dug 6 do 9 cm) uvijek je narančasto -žućkast. Dryomys nitedula-gorski puh, je dug 8 do 10 cm. Leđa gorskog p uha su pepeljasto
siva do rđasta s repom sličnih boja i dugih dlaka. Rasprostranjenost
Puh najradije živi u sredogorju. U Hrvatskoj je raširen po svim planinskim šumama u kojima nalazi dovoljnu količinu debelih, šupljih stabala koja su mu glavno obita valište. Iz nizinskih je šuma gotovo posve nestao, jer su sječom iz njih izvađena debela, šuplja stabla koja su puhovima neophodna za život, pogotovo puhovima iz nizina jer tamo puh prezimljuje u takvim stablima, a ne u zemlji (kao što je slučaj u planinsk im šumama). Područja nizinskih šuma su izložena poplavama, pa bi puh u zemlji pri tome stradao. Nalazimo ga i po našim mediteranskim šumama, makijama i šikarama, a posebno je dobro rasprostranjen na otocima Krku, Braču i poluotoku Pelješcu. Najviše voli šume listača (bukove i hrastove) i mješovite šume.
Način života i ponašanje Puh se u prirodi primjećuje u kasno proljeće. Budi se iz zimskog sna i izlazi iz svojih zimskih skrovišta u zemlji (tzv. pušina) u drugoj polovici travnja i u svibnju što ovisi o klimatskim prilikama dotičnih godina i o nadmorskim visinama. Toplije vrijeme uvjetuje raniji izlazak puhova iz pušina i obrnuto, a na nižim nadmorskim visinama puh se ranije budi od onih na većim nadmorskim visinama. Izlasci puhova iz pušina ovise o njihovom šestom čuli. Naime, primijećeno je da puh unaprijed zna kakva će mu biti slijedeća godina što se tiče prehrambenih prilika, pa se s tim u vezi i ponaša. Npr., ukoliko puh osjeti da će slijedeća godina za njega biti gladna godina on ne žuri sa jesenskim povlačenjem u pušine, već se hrani do kasno u jesen da bi sakupio što više potkožne masti, dragocjene energetske tvari koja mu omogućuje preživljavanje u teškim sezonama. Po tome i puhari procjenjuju slijedeću sezonu puhova. Ukoliko se puh kasno povukao u z emlju, slijedeće će ga godine biti malo ili gotovo ništa. Tu dolazi do izražaja još jedan fenomen iz života puhova. Imamo na pr. godinu u kojoj je bilo obilje hrane za puha tzv. pušja godina i puh se lijepo razvijao i razmnožavao u velikom broju, te u veli kom broju krenuo na prezimljavanje. U Gorskom kotaru osobito obilne pušje godine bile su: 1929, 1932, 1936, 1938, 1983, 1985, 1989 i pogotovo 1992. Lov na puha
Zbog ukusna mesa, upotrebljiva krzna i često velike brojnosti, sivi puh je u Italiji, dijelu Austrije, Slovenije i Hrvatske tradicionalna lovna divljač. Kao posebno ukusno meso cijenili su ga već i stari Rimljani. Oni su ga tovili u posebnim glinenim posudama (dolija ili gliraria).
Tradicija lova na puhove zadržala se naročito u dinarskom dijelu Sl ovenije te u Hrvatskoj: Istri, Gorskom kotaru i na Jadranskim otocima Braču, Hvaru i Krku. Osobito je i danas jaka u mjestima Gorskog kotara Tršću i Gerovu. Načini lova, konzerviranja i pripremanja mesa specifični su za pojedine krajeve. Puhovi se love u jesen kad su najdeblji.
Lov pomoću puholovki
233
Puholovka, škrinjica ili šklopa (svaki puharski kraj zove te zamke na svoj način i izgovara u dijalektu dotičnog kraja) je ustvari zamka s mehanizmom konstruirana za puholov. Postoje razne konstrukcije i razni mehanizimi koji se koriste za izradu puholovki. Postoji barem dvadesetak patenata puholovki. Raznih su dimenzija i
funkcionalnosti, ali generalni sistem je taj da se puholovka postavi pomoću dugog štapa (neki patenti zahtjevaju penjanje puholovaca na drvo i postavljanje puholovki) u krošnju stabla. Unutar puholovke je zaponac na kojega se postavi mamac (u pravilu komadić jabuke umočen u liker radi arome, ali i drugi mamci kao lješnjak, žir, dunja pa neki stavljaju i slaninu) i zatezni mehanizam. Puh, grizući mamac, otpusti zaponac, zatezni mehanizam se aktivira i priklješti puha po vratnoj kralježnici jer je glava puha unutar puholovke kod mamaca.
Lov pomoću tuljca Tuljac je u stvari imitacija duplje. Može se napraviti iz jelove oblice dužine 40 -tak i promjera 20-tak cm. Oblica se po dužini prepolovi, svaka polovica se izdubi. Na jednom kraju se na oblicama naprave polukružni otvori koji, kada se oblice spoje, tvore krug tj., ulaz u tuljac, a na drugoj strani se izbuši rupica promjera oko 8 mm koja služi da se kroz nju šibom tjera puh van na otvor tuljca. Polovice tuljaca se nikad ne pričvršćuju čavlima već se povežu žicom da se mogu rastavljati i tako čistiti i da se, ukoliko se puh ne da istjerati, ulovi rasklapanjem tuljca. Tuljac se može napraviti i od daščica, tako da je četvrtastog oblika. Također se napravi mehanizam za otvaranje tuljca.
Tuljci se postavljaju na stabla, pretežno bukova, ali se mogu postaviti i na druge vrste drveća. Puholovac se uzvere na stablo i postavi tuljac uglavivši ga u rašlju da ne padne ili ga zaveže žicom. Tuljac se ne skida već stoji na jednom mjestu dok ne istrune. U pušijim godinama tuljci se mogu posjećivati svakih par dana. Lov u dupljama
Lov u dupljama je u Hrvatskoj zabranjen, zbog toga što se lovac koristi omamljujućim sredstvom, i pri tome se uništava puhovo prirodno prebivalište te postoji mogućnost masovnog uništenja puhova na nekom području. Svaki puhar od prije zna za određen broj duplji koje posjećuje, ali je uvijek u potrazi za novim dupljama. Jedan od indikatora da li je duplja naseljena puhovima je taj da je
ulaz u duplju obgrižen. Nadalje, na ulazu se može naći svježe navučenog lišća, ali pravo stanje u duplji otkrijemo tako da prodremo ljeskovom šibom u duplju i ukoliko je puh tamo na uznemiravanje reagira jednoličnim glasanjem. Generalni princip je u tome da se u duplju ubaci zapaljeni sporogoreći štapin (ili neko drugo zapaljivo sredstvo koje dimi, npr. u šumi se uvijek kažemo snaći za tu priliku s gubom), te se duplja začepi krpom ili mahovinom. Ukoliko puholovac očekuje da će sami izletiti iz duplje na miris dima duplu nije potrebno začepiti, već se na otvoru spremno čeka izlazak puhova. Puhari, koji se time bave, u pravilu su spretni penjači no dohode se i padovi sa stabla, tako da se u taj lov obavezno ide u paru, u slučaju nezgode jedan drugome mogu pomagati, ali i u samom načinu lova dobro dođe asistent.
Lov puškom Lov na puha s puškom je rijedak. Na puha se puca malokalibarskom puškom, ili zračnom puškom. To se događa ukoliko nam puh pobjegne iz duplje u krošnju pa ga onda «skinemo» puškom. Zračnom puškom love puha kad se naseli po vikendicama, 234
gdje se vere po zidovima i gredama. Specifičan način lova puškom je kad se u toku noći puh dočekuje pred pušinom. Pri tome jedan lovac osvjetljuje puha koji izlazi na pašu, dok ga drugi gađa.
Lov pomoću kamena, panja To je vrlo jednostavan način lova, sastoji se u tome da se kao mamac uzeta jabuka nataknuta na kolac, kolac se podupire kamenom ili panjem. Odgrizanjem i
navlačenjem jabuke puh oslobađa kamen ili panj koji ga poklopi i usmrti. Taj se način lova koristi u jesen kada se bukvica nalazi na tlu i kada se puhovi spuštaju s drveća na tlo. Svrha lova na puhove Lovom na puhove u prvom redu zadovoljavamo lovačku strast, koja je u slučaju
puholova specifična i svatko, tko je kao dječak ili odrastao bio u puholovu, nikada neće zaboraviti taj doživljaj i nikada neće propustiti priliku da opet ide. Korist, relaksacija, rekreaci ja to su u današnje vrijeme glavni motivi puholova. Puholovom ostvarujemo višestruke koristi za čovjeka, što je dolazila više do izražaja u prošlosti,kad su ljudi bili siromašniji. Danas je puhovina (puhovo meso) poznati specijalitet u restoranima gdje se priprema na razne načine, dok je nekada bio dopuna ishrani ljudi u planinskim selima koji su ga konzervirali u kacama, natrljavši ih solju i koristili kao hranu tjekom hladne zime.
Posebno je na cijeni puhova mast, puh je skuplja oko bubrega i pod kožom, k oja se cijeni kao ljekovito sredstvo za zacijeljivanje rana, opeklina, srašćivanje ožiljaka, kožnih bolesti a pripisuje joj se i ljekovitost za unutrašnje organe kad ju koristimo u ishrani. Ona daje i posebnu aromu ukoliko je dodamo nekim jelima. I puhovo puno i gusto krzno možemo iskoristiti u kožarstvu (posebno su cijenjnene
bunde od puhove kože i karakteristične kape). Poznati delnički puholovac pok. Matija Petranović prodavao je puhove kožice i time ostvarivao dobit, po sezoni je osušio šestotinjak puhovih kožica. Kožica ovogodišnjih puhova prenježna je za upotrebu, te se koriste kožice starih puhova, (lanjskih i starijih) čije je krzno bilo čvršće i kvalitetnije. To je interesantno stoga što se na jednog starog puha ulovi tri do četiri mlada.
Štete na drveću koje uzrokuje puh Puh za svoj normalni način života u Gorskom kotaru treba normalno razvijenu bukovu šumu, bilo da je to čista ili mješovita bukova šuma. Iz toga razloga puh je u određenim uvjetima primoran raditi štete na kulturama smreke tj. prste nuje vrhove mladih ali i odraslih smreka, jer ima potrebu da proširi svoj jelovnik novom vrstom hrane jer mu je regularna hrana nedostupna. Puh ima i potrebu brušenja svojih zubi pa je i to jedan od razloga njegovog glodanja i šteta kao posljedica glodanja . Jedan od razloga glodanja smrekovih i jelovih izbojaka je fiziološke prirode jer tako puh dolazi do nekih, za njegov život neophodnih tvari, kojih nema u svakodnevnoj ishrani. On, naime, taninima iz četinjača čisti svoj želudac i dolazi do nekih tvari ko je imaju važnu, mada još neistraženu funkciju u njegovom metabolizmu, te kod njegovog specifičnog prezimljavanja. Stanovnici Gorskog kotara od davnina poznaju puha (Myoxsus glis), love ga i koriste
se njegovim mesom, njegovom mašću i krznom, a danas ga love i zbog lovačke 235
strasti te specifičnog doživljaja u puholovu. Puh je cijenjen kao gurmanski specijalitet u restoranima i u domaćoj kuhinji, te zbog ljekovite masti. Šumarstvo i lovstvo nemaju preciznija konkretna znanstvena saznanja o puhu pa je potrebno intenzivnije proučavati puha. Puharstvo je specifičan dio lovstva i ne može mu se prići kao lovu na ostalu divljač, već je potrebno pronaći pravi pristup s uvažavanjem specifičnosti puha i puhova. Organizrani puholov mogao bi postati profitabilan oblik lovnog turizma, to bi spriječilo stihijski lov.
14.2 Ostale životinje koje žive u šumi Ostale životinje koje žive u šumi, koje se love i sakupljaju opisane su šumsko gospodarskom osnovom područja i pravilnikom o sporednim šumskim proizvodima.
Puževi Puževi se od davnina koriste za jelo. Sakupljaju se u proljeće i ljeto na rubovima šuma i proplancima te uz rubove puteva. Rimljani su ih za svoje potrebe tijekom carske vladavine uzgajali u posebnim uzgajalištima zvanim „cochlearia“. Do polovine dvadesetoga stoljeća saklupljanje i trgovina puževima bila je značajna za srednjo - i zapadno-europske države. Na području Hrvatske je do domovinskog rata bilo organizirano sakupljanje puževa u ruralnim područjima te je organiziran izvoz u zemlje zapadne Europe. Posebno je cijenjen vrtni puž Helix pomatia L. Pripremanje puževa se obavlja na način da se prokuhaju u vodi, zatim odvajaju od kućica pa se od tijela puža odvaja utroba. Tijelo puža se u pripremi jela može koristi na različite načine. U Hrvatskoj je, kao i u ostalim europskim zemljama, podignut veći broj uzgajališta puževa u kompletnom biološkom ciklusu na otvorenom, tzv. f arme puževa zbog gastronomskih potreba. Puževi su visokovrijedna niskokalorična namirnica s 11,9 % proteina i svega 0,8 % masti te 63 kcal u 100 g. Preporučuje se u dijetnu hranu zbog velikog udjela aminokiselina te kardiovaskularnim bolesnicima,
trudnicama i rekonvalescentima. Najčešće se pripremaju svježi, a mogu se koristiti i konzervirani u staklenkama. U novije vrijeme se proizvodi i sa lama od puževa.
Žabe i zmije Žabe su se kao i puževi koristili od davnina za potrebe prehrane. U današnje vrijeme se na području Gorskoga kotara organiziraju „žabarski dani“ gdje se pripremaju različiti oblici jela od žabljih krakova. Često se pripremaj u kao pohanci te u drugim oblicima jela s umacima. Slatkastog su okusa i niskokalorični. Zmije su se u prošlosti lovile na šumskim područjima za potrebe proizvodnje seruma protiv zmijskog ugriza. Na našim prostorima se najčešće lovio poskok i riđovka. Od drugih životinja lovile su se i prodavala pijavice za medicinske potrebe. Ribe i rakovi
U šumarstvu se uzgoj riba odvija na ribnjacima većih površina kao što su ribnjaci kod Lipovljana, kojima upravlja UŠP Zagreb. Slatkovodni rakovi se u današnje vrijeme ne love i ne proizvode u organizaciji šumarstva.
236
15. NEOBNOVLJIVI ŠUMSKI PROIZVODI 15.1 Kamen
U skladu sa Zakonom o rudarstvu, treset, humus, šumska zemlja, glina, pijesak, šljunak i kamen predstavljaju rudno ili prirodno blago. Prirodno blago koje se nalazi u šumama i šumskom zemljištu mogu koristiti samo ''Hrvatske šume'' d.o.o. za sv oje potrebe ili stavljati u promet samo putem stručno organiziranog otkopa, miniranja, vađenja te obavezne tehničke i biološke sanacije kopova i kamenoloma.
Slika 1. Kamenolom''Šamanovica'' u vlasništvu ''Hrvatskih šuma'' (Izvor: Špoljarić, D.)
Ostalim građanima nije dozvoljeno vađenje kamena u kamenolomima i napuštenim kamenolomima, a isto se odnosi i na vađenje treseta, humusa i šumske zemlje u šumama i šumskom zemljištu (Pravilnik o sporednim šumskim proizvodima, članak 33.). Tablica 1.Proizvodnja pijeska, šljunka i kamena u Republici Hrvatskoj za 1999. i 2000. godinu Proizvodnja Proizvodnja Naziv proizvoda Jedinica 1999. 2000.
Eksploatacija pijeska i šljunka
1. 1.1.
pijesak za industrijsku potrošnju
t
112 494
116 019
1.2.
građevinski pijesak
t
677 130
637 371
1.3.
šljunak
t
2 966 940
2 842 867
2.
Eksploatacija arhitektonsko - građevnog kamena
2.1.
mramor, travertin, sirovi i grubo klesani
2.2.
mramor, travertin, lomljeni u ploče
t
54 788
111 736
m2
1 371 140
576 862 237
2.3. 2.4. 2.5.
kamen od karbonatnih stijena za gradnju ili rezanje, sirovi kamen od karbonatnih stijena za gradnju ili rezanje, lomljen
granit, samo lomljen u ploče, debljine do 25 cm
3.2.
10 184
11 509
m2
62 321
65 375
m2
23 873
11 603
Eksploatacija građevno - tehničkog kamena
3. 3.1.
t
dolomit, lomljen ili drobljen za nasipanje cesta i drugu upotrebu ostali kamen, lomljen ili drobljen za nasipanje cesta i drugu upotrebu
t
5 100 489
4 215 488
t
3 055 123
2 981 144
3.3.
mramorni granulat
t
12 000
7 409
3.4.
kameni granulat osim mramornog
t
629 062
671 220
3.5.
tucanik
t
1 325 211
1 381 732
Izvor: Živković S.,Vrkljan D., 2002.:Površinska eksploatacija mineralnih sirovina, Rudarsko -geološkonaftni fakultet, str. 227.
Jedna od značajnih posljedica transformacije mineralnog dijela zemljišta je pretvaranje kompaktnih stijena u rastresitu polidisperzivnu masu, sastavljenu iz
čvrstih čestica različitih dimenzija. Kamenje je frakcija koja je u šumskim zemljištima zastupljena u visokom postotku. To je u fizičko – kemijskom pogledu inertna frakcija, pa se stoga frakcija kamena zajedno sa šljunkom naziva zemljišnim skeletom. Ona omogućuje ekstemnu propustljivost za vodu i praktično nema sposobnost zadržavanja vode. Promjer čestice kamena veći je od 20 mm. Kamenje po obliku može biti zaobljeno, poluzaobljeno i nezaobljeno, što može pomoći pri proučavanju njegova porijekla, ali i proučavanju geneze zemljišta. Prema članku 3., Zakona o rudarstvu kamen se dijeli na arhitektonsko – građevni kamen i tehničko – građevni kamen. Podjela je potrebna budući da se istraživanje, eksploatacija, prerada i namjena arhitektonsko – građevnog i tehničko – građevnog kamena uvelike razlikuju. 15.1.1 Arhitektonsko – građevinski kamen Arhitektonsko – građevinski kamen rabi se u obliku tankih obloga koje istodobno
imaju zaštitnu i dekorativnu ulogu, te se njime uređuju unutarnje i vanjske, vertikalne i horizontalne površine. Materijali koji imaju vrijednost arhitektonsko – građevinskog kamena u našim terenima su većinom sedimentnog porijekla. Najčešće su to različiti tipovi vapnenca, unutar pojedinih katova jure i krede. Eruptivne i metamorfne stijene iskorištavane su u simboličnim količinama. U Republici Hrvatskoj arhitektonsko - građevinski kamen javlja se u tri različita područ ja: -sjeverni dio zemlje u kojem se nalaze ležišta materijala koji su u prošlosti bili eksploatirani, ali su kasnije zapostavljeni ili zaboravljeni, kao npr. miocenski vapnenci u Hrvatskome zagorju, Medvednici, trijaski vapnenci u Samoborskome gorju, te eruptivi i metamorfiti slavonskih planina
238
-prostor od Ozlja do Gorskog kotara i sjeverne Like sa samo nekoliko nalazišta i
podosta ležišta koja su ocijenjena kao izvrstan potencijal, ali najvećim dijelom nisu istražena; riječ je o lijaskim, dogerskim, malmskim i drugim vapnencima -područje JI Like, JI Velebita, Zagore, srednje i južne Dalmacije, Istre i otoka Brača, gdje su počeci, sadašnjost i budućnost temeljeni na vapnencima jurske i kredne starosti Tablica 2. Podjela tla s obzirom na promjer čestice Naziv tla
Promjer čestice
kameno tlo
> od 20 mm
šljunčano tlo
80% - 1 - 20 mm, 20% < 0,02 mm
pješčano tlo
80% - 0,1 - 1 mm, 20% < 0,02 mm
Izvor: Živković S., Vrkljan D., 2002.: Površinska eksploatacija mineralnih sirovina, Rudarsko -geološkonaftni fakultet, str. 237.
15.1.2 Tehničko – građevni kamen
Upotreba tehničko – građevnog kamena svodi se u Hrvatskoj većinom na proizvodnju drobljenca i sitnijih granulata iz svih vrsta čvrstih stijena, te na proizvodnju vapna od karbonata bolje kakvoće. Vapnenci se koriste u industriji cementa, proizvodnji šećera, kemijskoj industriji, za kalcizaciju tala i kao dodatak stočnoj hrani.
Slika 3. Kamenolom''Ćukur'', Uprava šuma Podružnica Požega – nakon miniranja Izvor: Špoljarić, D., Uprava šuma, Podružnica Osijek
239
Tehničko – građevni kamen lomljen je ili se lomi na velikom broju lokacija:
obronci Krndije u kojima se nalaze ležišta bazalta taložine miocenske starosti u Hrvatskome zagorju, te pliocensko – pleistocenske naslage u Baniji
ležišta paleozojskih glinenih škriljavaca u Petrovoj i Zrinskoj gori paleozojski sitnozrnati konglomerati kamena i pješčenjaka u Lici
15.2. Šljunak Šljunak ima osnovne karakteristike kao i kamenje, ali sitnije frakcije šljunka mogu imati određenu moć zadržavanja vode, a pri mehaničkoj obradi zemljišta ova frakcija ne čini takve smetnje kao kamenje.
Slika 4, Mobilna drobilica usitnjava kameni materijal ( Izvor: Špoljarić, D., Uprava šuma, Podružnica Osijek)
Šljunak i pijesak pripadaju u skupinu prirodno usitnjenih kamenih materijala. Prema potrebi prosijavanjem se mogu odjeliti na pojedine frakcije, iz kojih se sastavljaju
potrebne mješavine. Ležišta šljunaka, šljunkovitih pijesaka i pjeskovitih šljunaka nalaze se u više stratigrafskih horizonata, pa se po mjestu i načinu pojavljivanja mogu svrstati u tri skupine:
šljunci i pijesci razvijeni unutar miocenskih i pliocenskih taložina; nalaze se na području sjeverne Hrvatske, Požeškoj gori, te na obroncima Krndije i Dalja šljunci i pijesci kvartarnih nanosa u gornjim tokovima rijeka Save, Drave i Mure 240
ležišta deluvijalno – proluvijalne naslage pijesaka i šljunaka u morfološkim depresijama Dinarida
15.3 Pijesak
Pijesak u suhom stanju nema kohezijsku sposobnost i zato je sipak. U vlažnom stanju pojavljuje se određena kohezijska sposobnost među česticama, koja se isušivanjem gubi. Pijesak ima malu aktivnu površinu i stoga ne učestvuje u adsorpcijskim pojavama u zemlji. Porozni sustav koji izgrađuje frakcija pijeska odlikuje se dominacijom makropora, kroz koje se voda ubrzano drenira, a zrak u njih
vrlo lako prodire. Sposobnost pijeska da zadržava vodu je malena. Visina kapilarnog penjanja vode u pijesku je neznatna, ali je kretanje te vode brzo.
Pijesak se dobiva drobljenjem određene vrste kamena i ne smije sadržavati ogranske tvari i glinu.
Diljem Hrvatske nalazi se veći broj ležišta različitih pijesaka koje stalno ili povremeno otkopavanju za potreb e građevinarstva. Glavnina kopova nalazi se u sjevernom dijelu zemlje u pješčanim naslagama tercijarne i kvartarne starosti:
Podravina – eolski pijesci na području Molvi, Virja, Virovitice sjeverna Slavonija - područje Donjeg Miholjca, Belišća jugozapadna Baranja
MINERALNE SIROVINE Rudnim blagom, u smislu Zakona o rudarstvu (2013), smatraju se sve organske i
neorganske mineralne sirovine koje se nalaze u čvrstom, tekućem ili plinovitom stanju u prvobitnom ležištu, u nanosima, jalovištima, talioničkim t roskama ili prirodnim rastopinama (u daljnjem tekstu: mineralne sirovine). Mineralnim sirovinama, u smislu ovoga Zakona, smatraju se: 1. energetske mineralne sirovine: 1.1. ugljikovodici (nafta, prirodni plin, plinski kondenzat i zemni vosak), 1.2. fosilne gorive tvari: ugljen (treset, lignit, smeđi ugljen, kameni ugljen), asfalt i
uljni škriljavci; radioaktivne rude; geotermalne vode iz kojih se može koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe, osim geotermalnih voda koje se koriste u ljekovite, balneološke ili rekreativne svrhe i druge namjene, na koje se primjenjuju propisi o vodama, 2. mineralne sirovine za industrijsku preradbu: grafit, sumpor, barit, tinjci, gips,
kreda, kremen, kremeni pijesak, drago kamenje, bentonitna, porculanska, keramička i vatrostalna glina, feldspati, talk, tuf, mineralne sirovine za proizvodnju cementa, karbonatne mineralne sirovine (vapnenci i dolomiti) za industrijsku preradbu, silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu, sve vrste soli (morska sol) i solnih voda, mineralne vode iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine, osim mineralnih voda
koje se koriste u ljekovite, balneološke i rekreativne svrhe ili kao voda za ljudsku potrošnju i druge namjene, na koje se primjenjuju propisi o vodama, brom, jod, peloidi,
3. mineralne sirovine za proizvodnju građevnog materijala: tehničko -građevni kamen (amfibolit, andezit, bazalt, dijabaz, granit, dolomit, vapnenac), građevni 241
pijesak i šljunak iz neobnovljivih ležišta, građevni pijesak i šljunak iz morskog dna, ciglarska glina, 4. arhitektonsko-građevni kamen, 5. mineralne sirovine kovina. Mineralne sirovine porijeklom mogu biti:
iz šuma i šumskih zemljišta u državnom vlasništvu iz šuma i šumskih zemljišta na kojima postoji pravo vlasništva iz pojasa do 50 m od ruba š ume izvan šuma i šumskih zemljišta (poljoprivredno zemljište)
15.1 Iskorištavanje mineralnih sirovina 15.1.1 Tehničko – građevni kamen Iskorištavanje mineralnih sirovina površinskim iskopom datira još iz kamenog doba, a među najstarije rudarske djelatnosti na našem tlu spada dobivanje kamena za gradnju.
Slika 15.1 Izgradnja šumske prometnice (Izvor: Špoljarić, D., UŠP Osijek)
Iskorištavanje ponajprije ovisi o prirodnim resursima nekog područja, ali na njega utiču i drugi čimbenici kao što su, prisutnost velikih i stalnih potrošača, tradicija, tehničko – tehnološka opremljenost te zakonska regulativa. Trgovačko društvo ''Hrvatske šume'' d.o.o. Zagreb, putem Uprava šuma, Podružnica i Šumarija koriste 45 eksploatacijskih polja – lokaliteta, ukupne površine 207,43 ha i to pretežno za vlastite potrebe, kao što su izgradnja šumskih prometnica i objekata. Većina se odnosi na eksploatacijska polja tehničkog građevnog kamena (uglavnom vapnenca i dolomita), manji dio na otkopavanje šljunka, pijeska, ciglarsku glinu, te na eksploatacijska polja arhitektonsko – građevinskog kamena 242
Tablica 15.1 Broj i površina (ha) eksploatacijskih polja šumama i u šumskom zemljištu koje koriste
''Hrvatske šume''
Uprava šuma podružnica Vinkovci Osijek
Nova Gradiška Našice Požega Bjelovar Koprivnica Zagreb Sisak Karlovac Ogulin Delnice Senj
Gospić Buzet Split Ukupno
Broj eksploatacijskih polja 3 3 8 1 2 2 2 5 5 10 4 45
Povr šina (ha) 14,58 7,51 68,3 2,1 7,94 4,94 5,14 3,2 67,5 6,28 19,94 207,43
Izvor: Margaletić M.,2003.:Iskorištavanje mineralnih sirovina s obzirom na šumu i šumsko zemljište. Šum. list, 3-4 , str. 164.
Korištenje kamena koji se nalazi pored puta znatno pojeftinjuje gradnju. Kod gradnje šumskih prometnica kamen čini pretežan dio kolničke konstrukcije.
Slika 15. 2 Mobilna drobilica za usitnjavanje kamenog materijala
U podlozi i cestovnom zastoru kamen može biti ugrađen u obliku većih komada (kocka, prizma, lomljeni kamen) ili u obliku prirodno (pijesak, šljunak) ili umjetno usitnjenog kamena (drobljenac, kamena sitnež, kameno brašno). Kameni materijal za 243
cestogradnju mora biti otporan na tlak, habanje, udar, te mora biti postojan na smrzavanje. Za izradu tucanika koriste se razne drobilice. U šumama u kojima ima kvalitetnog granita, adhezita i drugih stijena, izrada ivičnjaka, betonskih kocaka (10x10x10) može biti vrlo isplativ posao.
Slika 15.3 Statična drobilica za usitnjavanje kamena (Izvor: Špoljarić, D., UŠP Osijek)
Kamen se može vaditi samo pomoću poluga i krampova ili uz prethodno miniranje. Miniranje se smije vršiti u većim kamenolomima i u slučaju da se radi o kompaktnim stijenama. Otvaranju kamenoloma trebaju prethoditi istražna bušenja ili vrlo detaljne geološke analize. Na teritoriju Republike Hrvatske evidentirano je i 205 ostalih korisnika, te 243 eksploatacijska polja na kojima se obavlja iskorištav anje mineralnih sirovina u
šumama i šumskom zemljištu unutar šumskogospodarskog područja Republike, na ukupnoj površini od 2 602,51 ha. Tablica 15.2 Broj ostalih korisnika i površine (ha) eksploatacijskih polja u šumama i šumskom zemljištu
Uprava šuma podružnica Vinkovci Osijek
Nova Gradiška Našice Požega Bjelovar Koprivnica Zagreb Sisak Karlovac Ogulin
Broj eksploatacijskih polja 7 3 28 9 8 20 2 17 4
Broj korisnika
Površina (ha)
6 3 18 6 6 20 2 15 4
80,00 7,51 225,00 140,00 25,00 100,00 75,00 50,00 50,00 244
Delnice Senj
Gospić Buzet Split Ukupno
5 9 4 22 105 243
4 6 2 20 93 205
125,00 75,00 50,00 225,00 1375,00 2602,51
Izvor: Margaletić M.,2003.:Iskorištavanje mineralnih sirovina u odnosu na šumu i šumsko zemljište. Šum. list, 3-4,165.
15.1.2 Nemetalne mineralne sirovine – kvarcni pijesak Kvarcni pijesak se eksploatira iz površinskih kopova u obliku kruzpnozrnatog pijesaka, koji se upotrebljava u industriji stakla, keramičarskoj industriji, ljevačkoj industriji, kao filter za vodu, kao abraziv u pjeskarenju itd. Iz njega se dobiva i sitnozrnati pijesak do srednje kremeni s visokim postotkom SiO 2O3 ili SiO2.
Nalazište kvarcnog pijeska, iskop pod nazivom Vranić , se nalazi kod Orljavca, na relaciji od Pakraca prema Požegi. Iskop je aktivan od 1968. godine i ima koncesiju na 30 godina te sadrži procjenjene rezerve od oko 1 375 000 tona sirovine. Procjena rezervi se vrši svake 4 godine. U staklarskoj industriji Lipik proizvodnja pijeska iznosi oko 60 000 tona godišnje što nije ni približno isto proizvodnji prije Domovinskog rata koja je iznosila 160 000 tona.
Slika 15.4 Površinski kop Vranić
Slika 15.5 Skladište kvarcnog pijeska iz Vranića
Postoji još nekoliko eksploatacijskih polja, a jedno eksploatacijsko polje pod nazivom Medinac na kojem zalihe iznose oko 400 000 tona, a to je dostatno jer je za proizvodnju kopelita potrebno oko 20 000 tona godišnje. Kopelit staklo koristi se za zatvaranje otvora na industrijskim halama, stubištima, garažama i sličnim prostorima.
Kroz njih prodire djelomično svjetlost, no zbog svoje hrapave površine nemoguće je kroz njih vidjeti. Radi se o staklenim „U“ profilima širine oko 30 cm izrazito zelene boje koji se slažu je dan do drugoga i tako stvaraju niz kojim zatvaramo otvor.
245
Slika 15.6 Separacija kvarcnog pijeska u tvornici
Slika
15.7
Granulat
kvarcnog
pijeska
za
građevinarstvo
Osim navedenih eksploatacijskih polja još je otvoreno nekoliko kao rezervna polja za
dugoročna planiranja proizvodnje. Eksploatacijaka polja, Branešci (19 km od Pakraca u smjeru Požege) i Novo se lo-Španovica (17 km od Pakraca) su u pripremi predviđena za novu tvornicu FORT stakla , koje služi za izradu vjertobranskih auto stakala, pancirnog stakla, tj. općenito jako kvalitetnog stakla. Kvarcni pijesak se nakon dopreme s eksploatacijskog polja, upućuje na separaciju, gdje se izdvajaju različite granulacije (veličine) pijeska. Pijesak se na separaciji odvaja na 4 granulacije: -sitniji ker amičarski pijesak promjera 0,063 – 0,3 mm, -staklarski pijesak promjera 0,1 – 0,6 mm (sirovina za proizvodnju stakla, u njega se dodaje stakleni krš, dolomit i soda), -pijesak sitnijih granulacija za pjeskarenje 0,3 – 1,25 mm, -pijesak za filtriranje vode i pjeskarenje brodova 0,6 – 3,15 mm. Napomena: Što je više Fe2O3 u pijesku to je zelenija boja stakla.
15.2 Sanacija eksploatacijskih polja
Iskorištavanje rudnih bogatstava jedna je od aktivnosti kojom se najrazornije djeluje na tlo, biljni i ži votinjski svijet, reljef, a posredno se mijenja i cjelovita slika krajolika, pa je rekultivacija prostora zakonska i moralna obveza čovjeka. Tehnička i biološka rekultivacija eksploatacijskih polja je provođenje određenih tehničkih i bioloških zahvata u svrhu ozelenjavanja korištenjem ogoljelih površina, saniranja tako nastalih ''rana'' u krajoliku, obnove prvotne ekološke stabilnosti i privođenje prostora eksploatacijskih polja najpogodnijoj namjeni. Iskorištavanje mineralnih sirovina, namjena i korištenje prostora eksploatacijskih polja nakon završetka iskopavanja trebalo bi biti definirano i u prostornim planovima gradova i županija. Sanacija bilo kojeg kamenoloma obuhvaća dvije komponente koje su neophodne i moraju biti jedna drugoj nadopuna:
246
