Scuba Diver - Skripta za tečaj
Samo za internu upotrebu.
1
Predgovor Ova skripta namijenjena je svim polaznicima NAUI početnog tečaja ronjenja. * U njoj se nalaze osnovni podaci koje ćete zajedno sa instruktorom proći za vrijeme tečaja. Skripta se sastoji od 6 poglavlja, te dodatka sa popisom i objašnjenjem važnih pojmova. Svako poglavlje obrađuje jednu nastavnu jedinicu. Skripta predstavlja samo mali okvir i početak vašeg otkrivanja jednog novog, i za nas, ljude, kopnena bića, potpuno drugačijeg, svijeta. Imajte na umu da stalno treba učiti, jer svijet se konstantno mijenja. Podatke ćete pronaći na Internetu, knjigama o ronjenju, časopisima, ………. Ako imate nove ideje, zamisli, pitanja, javite nam se. “Znanje je moć” , a glavni moto NAUI-a je “Znanjem do sigurnosti “. Pa stoga idemo učiti. Što je NAUI ? NAUI je skraćenica za National Associtation of Underwater Instructors – međunarodna udruga ronilačkih instruktora. NAUI je osnovan 1959 godine SAD-u te je najstarija američka asocijacija. NAUI je neprofitno udruženje ronilačkih instruktora Osnovni cilj je obuka, putem kvalitetnih tečajeva i programa, za ronjenje u sigurnosti. Da bi postigao zacrtane ciljeve NAUI priprema i organizira profesionalne tečajeve i određuje minimalne standarde za svaki tečaj, razvija programe i proizvode koji pomažu profesionalcima pri podučavanju i nadziranju ronilačkih aktivnosti. Glavni moto NAUI-a je “VEĆA SIGURNOSTI RONJENJA KROZ OBRAZOVANJE” Prvi instruktorski tečaj je održan 1960 g. u Hustonu (Texas). 1972 g. NAUI postaje član tehničke komisije CMAS-a. 1985 g. istupa iz CMAS-a jer je CMAS htio ograničiti njegovo djelovanje samo na područje SAD-a. Istovremeno se osniva NAUI International. S godinama otvaraju se regionalni centri u cijelom svijetu koji pripremaju i prevode didaktičke materijale. 1996 g. kao posljedica svoje sveprisutnosti u cijelom svijetu NAUI mijenja ime u NAUI WORLDWIDE. U Europi NAUI ima sjedište u Nizozemskoj, od kuda će doći i vaše ronilačke iskaznice. Godine 2007-e NAUI je svoje programe certificirao te kao takav uveo ISO standard te CE norme za tečajeve. NAUI uvodi i novi moto NAUI – Just Dive! NAUI sudjeluje u mnogim programima diljem svijeta za očuvanje okoliša i zaštitu flore i faune. Na kraju NAUI je jedno od prvih udruženja koje je odobrilo upotrebu mješavina i “rebreathera”. NAUI U SVIJETU Nakon što je 1959 g. NAUI osnovana 1968 g. otvara prvi “service centar” izvan SAD-a u Japanu. Tokom posljednjih trideset godina NAUI otvara područne centre u više od 25 država. U svrhu lakšeg poslovanja NAUI otvara servis centre za pojedine dijelove svijeta, te za pojedine države imenuje Repesentative koji su spona između članova i glavnog ureda. RONJENJE Ronjenje je jedinstven sport. I podvodnom svijetu možete promatrati jedinstvenu ljepotu riba koje plivaju oko živopisnih koraljnih grebena, uživati u plivanju s dupinima ili kitovima. Kao ronilac možete vidjeti povijest, otkriti potopljena blaga i brodove. Ronjenje je sport koji možete prakticirati svugdje u svijetu. Od hladnih voda Norveške do koraljnih grebena u tropskim morima. Da biste ronili ne trebate biti stručnjak. Možete uživati u uzbuđenjima koje pruža ronjenje kad završite tečaj Scuba Diver.
2
NAPREDNI TEČAJEVI AJEVI (ADVANCED SCUBA DIVER) Postoje i napredni tečajevi ajevi koji će ć vam omogućiti iti da steknete neka nova saznanja o ronjenju, no ovaj tečaj Scuba diver ver je prva stepenica u ronjenju i omogućuje omogu uje Vam da ronite na većini ve ronilačkih pozicija u svijetu. Ronilačka ka oprema izgleda komplicirano i glomazno no vrlo je jednostavna za upotrebu. Kao i automobil, nije potrebno znati kako radi da biste se njime vozili. vozili Nakon prvog tečaja moguće e je ODMAH upisati napredni tečaj te aj ronjenja(ne treba vam određen odre broj ronjenja) ŠTO JE RONJENJE? Roni se s zrakom komprimiranim u ronilačkoj ronila boci koja se nosi na leđima. đima. Zrak dobivamo preko regulatora koji smanjuje pritisak boce na pritisak okolne vode. Osim ronjenja sa ronilačkim ronila aparatom možemo roniti i na dah. To je ronjenje bez ikakvih ronilačkih ronila ronilač aparata za disanje. Jednostavno zadržite dah i zaronite pod vodu. Osnovni cilj ovog tečaja tečaja je ronjenje sa ronilačkim ronila aparatom no vaš instruktor učit čit će će vas i ronjenju na dah. Osim sa zrakom sportski ronioci koriste i Nitrox (EANx) koji je mješavina zraka i kisika (Kisik=24 do 40%) OPASNOSTI VEZANE UZ RONJENJE Naravno u svakoj avanturi postoji uvijek doza rizika, i to morate razumjeti razumje prije nego postanete ronioci.U većini slučajeva ajeva ronjenje je jednostavan i zabavan sport. Ponekad ronjenje može biti stresno kao kod ronjenja u strujama, po velikim valovima ili u jako hladnoj vodi. Prije samog tečaja aja morate popuniti karton s povijesti bolesti. bolesti. Obavezan je liječnički lije pregled. Najveća a opasnost je da možete doživjeti ronilačku ronila nesreću u ili poginuti pod vodom ili na površini. Iako se to vrlo rijetko događa a treba znati da rizik postoji. Kao ronilac morate znati taj rizik i preuzeti odgovornost odgovornost za vlastite postupke. Ova skripta objašnjava svaku vrstu rizika povezanu s ronjenjem. Ako ste maloljetni vaši roditelji također er moraju biti upoznati s opasnostima ronjenja. Oni vam moraju potpisati odobrenje. OBAVEZE POLAZNIKA TEČAJA ČAJA Kao polaznik morate te prisustvovati svim teorijskim i praktičnim prakti nim lekcijama. Ako koju lekciju propustite dogovorite se s instruktorom kad ćete ete je nadoknaditi. Morate znati primijeniti naučeno nau u praktičnom ronjenju. Prva ronjenja ćete započeti eti u bazenu ili zatvorenoj vodi. Nakon Nakon što ste naučili nau vježbe vaš instruktor će e vas odvesti na ronjenje u otvorene vode. Prije nego dobijete ronilačku ku iskaznicu morate s uspjehom završiti teorijski i praktični prakti dio tečaja. ŠTO JE RONILAČKA KA ISKAZNICA Ronilački tečajevi ajevi NAUI verificirani su u Hrvatskoj od ministarstva kulture i sporta. NAUI ronilačka ka iskaznica priznata je u cijelom svijetu. Za sve ronilačke ronila ke tečajeve teč postoje standardi kojih se instruktori moraju pridržavati i koje vi morate zadovoljiti da biste završili tečaj. te Sa ronilačkom iskaznicom moći ći ćete ćete kupiti dozvolu za ronjenje, napuniti boce, iznajmiti opremu….
3
RONILAČKA OPREMA Ubrzani razvoj ronilačke opreme nakon drugog svjetskog rata približio je ronjenje svima. Veliki korak u razvoju ronjenja omogućio je prvi jednostupanjski regulator koji su konstruirali Gagnan i Cousteauo. Krajem šezdesetih godina konstruiran je prvi dvostupanjski regulatori a kasnije i kompenzatori plovnosti, ronilački kompjuteri… Te time ronjenje postaje dostupno svima. Pravilan odabir ronilačke opreme je bitan za ugodno ronjenje. Loše odabrana maska ili peraje mogu vam pokvariti ronjenje. U ovom poglavlju govoriti ćemo o karakteristikama koje morate imati na umu pri pravilnom odabiru ronilačke opreme, konačna odluka ipak ostaje na vama. U poglavlju o ronilačkoj opremi učit ćemo o upotrebi ronilačke opreme, o održavanju i odabiru ronilačke opreme. Reći ćemo koji su najčešće greške i zablude pri odabiru i održavanju opreme. Ovo poglavlje podijeljeno je u tri dijela: ABC oprema, osnovna oprema za ronjenje s ronilačkim aparatima i dodatna oprema. ABC OPREMA Kad kažemo ABC oprema mislimo na masku, peraje i disalicu. Dakle oprema koja nam služi za ronjenje, kao i za ronjenje na dah. Osim ovoga u proširenom smislu mislimo i na dodatke kao što su kapuljača, čizmice i rukavice. MASKE Maska je namijenjena da omogući gledanje pod vodom, stvarajući zračni prostor ispred očiju ( oštra, jasna podvodna slika ). Postoje više tipova maski neke imaju i nepovratne ventile. Naočale za plivanje neprihvatljive su, zbog nemogućnosti izjednačavanja tlaka. Maske koje su pogodne za ronjenje moraju imati sigurnosna stakla(tempereted), prilagodljiv remen, obrazinu koja dobro brtvi, segment za nos s kojim je lako kompenzirati, te prije svega da odgovara licu te da je udobna. Materijali od koji se proizvode su guma ili silikon (obrazina) s tim da je silikon trajniji pa je skoro istisnuo gumu. Silikon može biti proziran ili crn, izbor je individualan. Što se tiče vidnog polja neke maske imaju povećano vidno polje što je korisno ali ako imaju bočna stakla slika u njima je iskrivljena zbog loma svijetlosti. Volumen maske ovisi svrsi za koju služi, maske malog volumena koriste se za ronjenje na dah. Također svi veći proizvođači proizvode maske u koje je moguće ugraditi dioptrijska stakla. Kod izbora najvažnije je da vam maska odgovara tj. brtvi, zato ju treba isprobati prilikom kupnje. Njega i održavanje maske je jednostavna poslije ronjenja opere se u slatkoj vodi i spremi najbolje u originalnu kutiju. Masku ne treba izlagati direktnoj sunčevoj svijetlosti . Zapamtite izbor tipa maske je individualna stvar, najvažnije karakteristike su da odgovara obliku lica, te da je udobna, maska koja odgovara obliku lica “zalijepit” će se čim ju prislonite na lice sa zabačenom glavom u nazad. Pravilnom brigom produžit ćete vijek trajanja, te spriječiti lomljenje
4
DISALICE Disalice služe da bi se prilikom plivanja sačuvala energija, te da se ne troši zrak iz boce. To jest da možemo plivati s pogledom pod vodu. Disalica spada u obaveznu opremu jedan od razloga za to je to što se tijekom ronjena mogu promijeniti vremenski uvjeti pa se desi da ronilac izronu u uzburkano more. U takvim uvjetima disalica može biti presudna za siguran izlaz iz mora. Dva su osnovna tipa sa i bez ventila za pražnjenje. Mogu biti jednostavne, anatomske s rebrastim fleksibilnim crijevom itd. Karakteristike koje moraju zadovoljavati su: dovoljno velik promjer (2 cm), maksimalna dužina 30 – 35 cm, da je minimalno savinuta zbog otpora disanja i naravno da je udobna i da odgovara. Materijali koji se koriste za usnike su guma i silikon a cijev je od plastike. Disalice s ventilom za pražnjenje su skuplje i manje trajnosti ali ih je lakše isprazniti. Na disalice se mogu montirati i anatomski usnici. Dobra je praksa da disalica ima reflektirajuću traku na vrhu ili traku jarke boje da bi nas sudionici u vodenom prometu vidjeli. Izbor dsalice uključuje isprobavanje da li odgovara. Kada je disalica na mjestu ronilac bi se trebao osjećati ugodno, bez da ga žulja, stiska i slično. Disalica se stavlja se na lijevu stranu maske razlog za to je montiranje regulatora na desnu stranu. Držali disalice mogu biti takvi da disalicu lako skinemo. Održavanje uključuje: ispiranje u slatkoj vodi nakon uporabe te čuvanje od sunca. Zapamtite: disalice su potrebne da bi se čuvala energija prilikom plivanja, te zrak iz boce. Tip disalice je stvar individualnog izbora, ali disalice sa napravama za zatvaranje su neprihvatljive. Najvažnije karakteristike su udobnost i da odgovara, disalica se pričvršćuje na lijevu stranu maske. PERAJE Peraje su namijenjene da omogućuju velikim mišićima nogu da se koriste za propulziju samim time možemo brže plivati a ujedno nam oslobađaju ruke za ostale namjene. Postoje dva osnovna tipa: s otvorenom petom (kao na slici) koje se više koriste kod ronjenja s bocama dok se peraje sa zatvorenom petom više koriste za ronjenje na dah. Peraje se razlikuju po veličini i tvrdoći lista. Što je list tvrđi i duži to su peraje brže ali je veći otpor pa se i mišići nogu jače umaraju te često dolazi do grčeva, pogotovo kod netreniranih ronilaca (početnika). Materijali od kojih se proizvode osim silikona koji je najzastupljeniji proizvode se i od grafita, plastike, kompozitivnih materijala te gume. Kod peraja kao i kod sve ostale opreme najvažnije je da vam odgovara i da je udobna. Također nije nevažno da vam se oprema sviđa. Kod izbora treba izabrati tip koji odgovara području ronjenja te izabrati dužinu i tvrdoću lista prema snazi nogu. Ako se nose čizmice, veličina se treba odabrati prema tome. Održavanje uključuje ispiranje u slatkoj vodi poslije uporabe, čuvanje od sunca te pravilno spremanje. Treba paziti da list peraja nije savinut duže vrijeme jer može doći do deformacija, posebno kod dužeg odlaganja. Zapamtiti treba da tip peraja koje se koriste ovisi o lokalnim uvjetima ronjenja. Da pet primarnih faktora koje treba uzeti u obzir prilikom odabira peraja su : tip, da li odgovaraju, udobnost, veličina lista te tvrdoća lista. Osim maske, disalice i peraja prilikom ronjenja na dah, ako je potrebno koristimo i ronilačko odijelo, te pojas sa utezima, nož, pa i kompenzator plovnosti za ronjenje na dah.
5
RONILAČKA ODIJELA Odijela su namjena da bi osigurala zaštitu od povreda te da spriječe gubitak tjelesne temperature. Dva su osnovna tipa ronilačkih odijela a to su mokro i suho ronilačkog odijela. Kod nas je češća upotreba mokrih odijela zbog uvjeta u moru te jednim djelom zbog cijene. Za ronjenje u suhom odijelu potrebna je dodatna obuka. Mokra odijela izrađena su od neoprena a razlikuju se po debljini i to od 10 do 3mm. Neopren ja materijal koji je napravljen od gume i zraka, točnije to je guma koja u sebi ima mjehuriće zraka. Debljina odijela ovisi o stupnju termičke zaštite tj. o temperaturi vode u kojoj se roni. U tropskim morima koriste se odijela napravljena od likre ili neoprena debljine 0.5mm ta odjela više su zaštita od žarnjaka i mehaničkih ozljeda nego termička zaštita. Krojevi su vrlo različiti tako da postoje jednodijelna , dvodijelna te razne kombinacije. Zipovi nam omogućavaju lakše oblačenje i skidanje odijela ali na mjestima gdje se nalaze propuštaju vodu pa nas hlade. Kroj odijela mora biti udoban, problem nastaje kod kupnje odijela jer je teško isprobati odijelo u dućanu. Rješenje za to je, da prije kupnje probate što veći broj modela te pamtite veličine koji vam odgovaraju za pojedine proizvođače. Suha odjela kompliciranija su ali imaju bolju termičku zaštitu, posebno na većim dubinama. Pošto su suha moramo ih dopunjavati sa zrakom kako povećavamo dubinu te prazniti tijekom izrona, to se radi preko ventila za upuhivanje i ispuhivanje. To zahtijeva određenu vještinu i znanje za pravilnu upotrebu, to znanje stječe se na NAUI tečaju specijalnosti – suho odijelo. Ta odjela imaju vodonepropusne zatvarače koje je potrebno mazati s voskom. Kod upotrebe suhog odijela neophodna su i prikladna pododjela. Termička zaštita ovisi težini pododjela možemo (mjeri se u gramima). U dodatnu opremu spadaju: kapuljače, čizmice i rukavice a namjena im je ista kao i odijelima. Kapuljače su standardne, za hladnu vodu, za suho dojelo I kao dodatna opcija. Napravljene su od neoprena. Rukavice služe kao termička i mehanička zaštita bitno je da u njima možete normalno baratati svom ronilačkom opremom kao i bez njih . Čizmice nam omogućavaju lakše i sigurnije hodanje kopnom te lakše ulaske te izlaske iz vode ujedno su i termička zaštita. Izbor odijela prvenstveno ovisi prvenstveno o temperaturi vode u kojoj će se roniti. Mokra odijela moraju vam odgovarati kao druga koža. Kod nas u hrvatskoj najčešća su dvodijelna odijela debljine 5mm Održavanje ronilačkog odijela sastoji se od toga da ga treba isprati u slatkoj vodi nakon uporabe, čuvati na hladnom mjestu, podmazivati zipove te izvršiti popravke što prije. Zapamtite da ronilačka odijela sprječavaju prevelik gubitak tjelesne temperature, te povrede. Mogu biti suha ili mokra, ali za ronjenja sa suhim odijelom mora se proći specijalistička obuka . Kapuljače, čizmice i rukavice služe da spriječe gubitak tjelesne topline, te povrede. Rukavice bi uvijek trebalo nositi. Za odijela se treba brinuti kao i za ostalu ronilačku opremu, ne zaboravite podmazivati zipove.
6
SISTEM UTEGA Utezi su namijenjeni bi neutralizirali pozitivnu plovnost ronioca, koju ronilac ima prvenstveno zahvaljujući odijelu. Neoprensko odijelo u samom materijalu sadrži zrak a suho ga ima kao izolacijski sloj. Tipovi utega su odvojeni koji se nalazi na pojasu ili integrirani u kompenzator plovnost. sa brzim Utezi moraju imati kopču otkopčavanjem (oslobađanje u hitnoći ), kako na pojasu tako i u konpenzatoru plovnosti. Tipovi utega su, standardni olovni odljevi osim ovih mogu biti i okrugli ili zakrivljeni radi udobnijeg nošenja. Postoje i utezi koji su punjeni sačmom, koji pružaju veći komfor. Kod pojaseva s utezima bitna je i kompenzacija koja je potrebna jer se odijelo tanji povećanjem dubine na kojoj ronimo( stiskanje mjehurića zraka u neoprenu) Kod izbora treba imati na umu da se elastični pojasevi koji automatski kompenziraju smanjenje obujma struka kako se tlak povećava, preporučuju se za ronjenje sa debljim odijelima ( kada se roni u hladnoj vodi ) . Kod nas se najviše koriste obični na platnenom remenu sa inox kopčom. Nakon ronjenja dovoljno ih je isprati . Treba paziti da su krajevi pojasa kompaktni tj. da nisu raspucani. Radi vlastite sigurnosti prilagodite dužinu tako da kraj pojasa bude slobodan, ne stavljajte slobodni kraj pojasa pod KPL ili zategnuti dio pojasa, mora slobodno visiti radi lakšeg oslobađanja u slučaju hitnoće. Poželjno je da koristite “ osigurače olova” na slobodnom kraju pojasa kako olova ne bi iscurila, kopča se treba otkopčavati u desno. Pojas mora biti slobodan, da ga u slučaju potrebe možete lako pronaći i odbaciti. Ne ronite sa previše olova, iskusni ronioci trude se nositi što manje olova. Razlog tome je da moraju manje koristiti kompenzator plovnosti a i manje se opterećuje kičma. Iz navedenih razloga lakše im je roniti, manje se umaraju te troše manje zraka. Zapamtite da je namjena sustava utega je da djeluje kao protuteža pozitivnoj plovnosti koju vam daje ostala oprema. Da sistem utega može biti odvojen ili integriran. A najvažnija karakteristika je da ima brzo oslobađajuću kopču. Pravilno namjestite pojas, koristite “desni” sistem za otkapčanje, držite olova tako da ih uvijek lako možete odbaciti, ne koristite previše olova Kako odrediti dovoljnu količinu olova ? Jednostavno morate probati. Utezi su pravilno izbalansirani ako s njima i svom opremom u vodi s punim plućima plivate a praznim tonete. Tako čete s polupunim plućima lebdjeti tj. biti ćete neutralni. Takvo stanje još nazivamo neutralna plovnost.
7
RONILAČKE BOCE Ronilačke boce služe da bi veliki volumen zraka stavili na malo prostora koji je pogodan za nošenje pod vodu. Također su namijenjene da se komprimirani zrak sigurno čuva na visokom tlaku Dva su osnovna tipa aluminijske i čelične. Također mogu biti i karbonske koje su rijetke unatoč mnogim prednostima. Razlog za to je cijena. Razlikujemo ih po veličini najčešće su one od 10,12, 15 i 18 litara. To znači da je unutarnji volumen boce npr. 12 litara. Također su razlike u radnom pritisku, tako postoje boce koje se mogu maksimalno puniti do 200, 232, te 300 bara tlaka. Čelična boca također ima plastičnu stopu koja služi za zaštitu dna boce te omogućuje boci da stoji uspravno. Mnoge boce imaju i zaštitnu mrežicu koja služi kao mehanička zaštita boje i zaštitnog premaza. Oznake na bocama moraju imati , radi tak, volumen, materijal, težinu te datum A-testa ili datum proizvodnje(za nove boce). Osim ovih informacija mogu imati i serijski broj, ime proizvođača, serija itd. Izbor ovisi o vrsti ronjenja kojom se želite baviti te osobnom potrošnjom zraka. Za sportska ronjenja kod nas najčešće se upotrebljava 15litarska čelična boca s radnim tlakom od 200bara. Održavanje i čuvanje boce sastoji se od ispiranja u slatkoj vodi nakon korištenja, te redovitog vizualni pregled(jednom godišnje). Hidrostatski test radi se svake tri godine za čelične i svake dvije za aluminijske boce on se radi prilikom A-testiranja a propisan je zakonom. Kod odlaganja boca na duže vrijeme potrebno je u boci ostaviti 20 do 30 bara da ne dođe do ulaska vlage i posljedica koje iz toga proizlaze. Kada rukujemo s bocama treba paziti da boce ne lupaju po podu ili međusobno da ne dođe do oštećenja iz istog razloga ih nikada ne ostavljamo uspravne. Kod transporta boce trebaju biti dobro učvršćene i ne smiju biti izložene direktnom sunčevom svijetlu zbog zagrijavanja i povećanja tlak u njima. Treba reći da je u E. U. zabranjen transport punih boca u osobnom automobilu. Zapamtite da postoje različiti tipovi i veličine boca za razne potrebe. Dva osnovna tipa ronilačkih boca su čelične i aluminijske. Uobičajene veličine su 10, 12, 15 i 18 litara, a uobičajeni radni tlakovi su 200 i 232 bara. Ronilačke boce treba jednom godišnje vizualno testirati, a hidrostatski svake ti godine. Sa bocama treba pažljivo rukovati, ne ostavljati ih u uspravnom položaju, osigurati ih za vrijeme transporta, te ostaviti 30-tak bara u boci kada se ne koriste duže vrijeme.
8
VENTILI BOCA Ventili boca služe tome da omoguće ili zaustave protok zraka iz ronilačke boce. Osnovni tipovi su K ventil , jednostavni ventil kakvi se nalaze na gornjoj slici te J ventil odnosno ventil sa rezervom. On se danas sve manje koristi jer je kompliciraniji i skuplji a njegova upotreba gubi na važnosti upotrebom manometra koji je obavezan dio svake opreme. Ventil ima na kraju navoja cjevčicu dužine oko 8 cm kroz koju zrak izlazi iz boce a namjena joj je da spriječi ulazak nečistoće u ventil prilikom okretanja naglavačke. Osim toga na navoju ima rupicu koja služi da kroz nju izlazi zrak u slučaju da netko odvrće bocu koja je pod tlakom te tako upozori da je boca pod tlakom. Savjeti za održavanje i čuvanje uključuju, ne koristite suviše snage kod otvaranja i zatvaranja, isperite u slatkoj vodi poslije korištenja, spriječite oštećenja pravilnim rukovanjem i spremanjem . Servisirati i ventile prilikom testiranja boca a ako se teško otvaraju ili zatvaraju servisirati ih odmah. Ne pokušavajte sami napraviti servis to morate prepustiti ovlaštenom serviseru. Zapamtiti da ventili mogu biti “J” tip ( sa rezervom ) ili “K” ( bez rezerve ), ventil ima tijelo (cjevčicu) koja sprečavaju ulazak nečistoće u ventil. Prilikom servisa boca treba pregledati i ventile, ili ako se teško otvaraju i zatvaraju ili ako nedostaje sigurnosni prsten.Brtva koja se nalazi između regulatora i ventila naziva se O-ring. Tipovi priključaka su DIN i INT (na slici) danas su sve zastupljeniji DIN-ski radi svoje veće pouzdanosti. Također Din-ski mogu biti namijenjeni za tlakove do 300bara a INT do max 232 bara. KONPENZATORI PLOVNOSTI Glavna namjena kompenzatora plovnosti je da omoguće da ronilac na površini postigne pozitivnu plovnost te još važnija da pod vodom može održavati neutralnu plovnost Tri su osnovna tipa okovratnik koji se danas više i ne koristi te “tehnički” KPL te model “jacket” Svaki konpenzatror plovnosti mora imati sigurnosni ventil koji je u biti prekotlačni ventil a služi da u slučaju prenapuhavanja kompenzatora ne dođe do njegovog pucanja. Deflator koji ima veliki promjer, te da je prikopčan na ramenu, radi lakšeg pražnjenja. Usnik sa nepovratnim ventilom koji je montiran na deflatoru. Za punjenje nam služi niskotlačni inflator. Naravno daje bitno da je odgovarajuće veličine. Opcionalno može imati džepove,
9
integrirane utege te rezervni regulator na inflatoru. Skuplji modeli imaju i bocu od 0,5l za punjenje .Da bi znamo odabrati konpenzator najbolje je probati što više veličina i modela raznih proizvođača .Briga i održavanje :nakon svake uporabe isprati ga iznutra i izvana slatkom vodom a sve popravke treba napraviti ovlašteni serviser Zapamtite da je namjena KPL-a je da omogući pozitivnu plovnost na površini te neutralnu pod vodom. Tri osnovna tipa KPL-a su : okovratnik, “tehnički” KPL, i “jacket”. Najvažnija karakteristika KPL-a je odgovarajuća veličina. Druge poželjne karakteristike uključuju niskotlačni inflator, dovoljno široko crijevo deflatora, usni inflator sa nepovratnim ventilom, te sigurnosni ventil.
REGULATORI
Drugi stupanj
Prvi stupanj DIN
Regulator INT
Regulatori služe da roniocu daju zrak na zahtjev pod istim tlakom kao što je tlak okoline koja ga okružuju. U komplet koji nazivamo regulator ulaze prvi stupanj, niskotlačno crijevo, drugi stupanj, stremen(INT) ili vijak(DIN). Na svakom regulatoru u ronilačkom kompletu se nalaze još i visokotlačno crijevo te manometar odnosno konzola te niskotlačno crijevo koje se priključuje na inflator. Odvojeni drugi stupanj ( octopus ) spajamo s niskotlačnim crijevom na prvi stupanj. Poželjna karakteristika je lakoća disanja ( najvažnije ) a što se priključaka tiče prednost treba dati DIN-skim ispred INT priključaka. Razlog za to je da su DIN. Sigurniji prilikom udaraca pod vodom te da se rabe do većeg radnog tlaka (300bara). Kod izbora najvažnije je izabrati regulator sa malim otporom prilikom disanja. Princip rada regulatora prvi stupanj regulatora spušta tlak zraka u boci na +10 bara tlaka okoline, zatim se taj zrak prenosi niskotlačnim crijevom do drugog stupnja u kojem se tlak od +10 spušta na tlak okoline.
10
Shematski prikazi rada prvog i drugog stupnja. Kod ispiranja regulatora nakon ronjenja u slatkoj vodi , bolje je potopiti ga nego tuširati. Voda ne smije ući u prvi stupanj, zato se ne smije ispušni gumb držat pritisnut, odmah nakon što se regulator montira na bocu, treba otvoriti ventil boce osim toga čim ste skinuli regulator sa boce, treba staviti zaštitnu kapu. Kod korištenja treba izbjegavati savijanja crijeva, koristiti zaštitu za crijevo, regulator redovito servisirati u ovlaštenom servisu najmanje svakih godinu dana, ili čim se pojavi problem. Ne podmazivanje regulatora Zapamtiti da je namjena regulatora je da dovede zrak na zahtjev, i to pod ambijentalnim tlakom. Regulator se sastoji od prvog stupnja, niskotlačnog crijeva te drugog stupnja. Osim ovih dijelova poželjni priključci uključuju : manometar, niskotlačno crijevo KPL-a, i odvojeni drugi stupanj ( octopus ). Kod odabira najvažniji kriterij je lakoća disanja. Procedure održavanja uključuju pravilo pranje, paziti da voda ne uđe u prvi stupanj, paziti da se crijeva ne oštete, te redovito servisirati regulator u ovlaštenom servisu. Ako je ispušni ventil drugog stupnja pritisnut prilikom pranja regulatora, voda može u prvi stupnja kroz niskotlačno crijevo
11
INSTRUMENTI
Instrumenti, četiri su instrumenta koji su neophodni za ronjenje u otvorenim vodama. Dubinomjere možemo podijeliti na dva osnovna tipa , analogni i digitalni. Analogni su sigurniji (nema elektronike) ali su digitalni daleko precizniji( 0.1m) Točnost instrumenata trebala bi biti 0.1% odstupanja ali kod analognih je često lošije. Što se tiče održavanja treba izbjegavati udarce te ih oprati poslije svakog ronjenja. Treba reći da dubinomjeri mjere tlak a pokazuju dubinu, to rade na više principa(otvorena burdonova cijev, zatvorena burdonova cijev, uljni , membranski i kapilarni koji se koriste za ronjenja na većim nadmorskim visinama). Dubinomjeri osim kazaljke za dubinu imaju i kazaljku za maksimalnu dubinu, nju nakon svakog ronjenja treba vratiti na nulu. Manometar služi očitavanju tlaka zraka u boci. Na taj način pokazuje nam kolika nam je autonomija pod vodom a to je od izuzetne važnosti za sigurnost ronjenja. Također mogu biti digitalni i analogni. Održavanje im je isto kao i za dubinomjere. Pažnja kod rukovanja s manometrom, ne postoji nikakva zaštita od prskanja stakla manometra. Stoga ga prilikom otvaranja boce okrenite od sebe. Podvodni satovi služe za mjerenje vremena provedenog pod vodom. Analogni se prepoznaju po pokretnom prstenu (kronometar) a digitalni često imaju i dubinomjer. Oznake koje nam govore da je sat napravljen za ronjenje su 100m,200m ili NDL(no depth limit), većina takvih satova boljih proizvođača imaju u broj A-testa na tlak. Kod baterijskih kod promjene baterije treba zamijeniti O-ring, te ga testirati (kod ovlaštenog servisera). Nakon ronjenja obavezno oprati. Kompas koristimo kao pomoć pri podvodnoj navigaciji a neophodan je za ronjenje u mutnim vodama (jezera). Kod upotrebe kompasa treba paziti na položaj tijela i držanje kompasa, tijelo i kompas nam moraju biti u istoj liniji. Kad ronimo s kompasom gledamo u kompas i preko njega u smjeru ronjenja. Osnovni dijelovi ronilačkog kompasa su , kućište ispunjeno tekućinom, pokretni disk(on pokazuje sjever) , skala sa stupnjevima na kućištu koja se može pomicati. Kompas pokazuje magnetski sjever koji se razlikuje od pravog. Odstupanja od toga mogu biti iz dva razloga jedan je magnetska varijacija a to su nepravilnosti u zemljinom magnetskom polju. Drugi tip odstupanja puno je značajniji za ronjenje a naziva se devijacija koju može uzrokovati metalni predmet u blizini kompasa. Poželjno je da je kompas što tanji a da se disk što teže zaglavljuje s obzirom na nagib. Konzola je u biti instrument sačinjen od više instrumenata npr. manometar + dubinomjer,a može se sastojati i od tri ili četiri instrumenta (kompas, termometar). U konzolu može biti ukomponiran i ronilački kompjuter. Zapamtite da su manometri su potreban i dragocjen dio opreme. Četiri instrumenta koja se preporučuju su : manometar, dubinomjer, podvodni sat i kompas. Točnost ronilačkih instrumenata može se osigurati sa inicijalnim i periodičkim provjerama instrumenata pod tlakom. Devijacija je iznos za koji se igla kompasa okrene od Sjevera, a zbog efekta metala koji se našao u blizini.
12
RONILAČKI KOMPJUTERI Ronilački kompjuter nam olakšava ronjenje. Najveća Najve a vrijednost je u tome da d dozvoljava duže vrijeme ronjenja zahvaljujući zahvaljuju proračunu unu “multi level ronjenja “. Kompjutor prikazuje podatke o dubini ( trenutnoj i maksimalnoj ) zatim pokazuje podatke o vremenu ( ronjenja i površinskog intervala ),osigurava podatak o ukupnom vremenu ronjenja. ronjenja. Osim ovih podataka pokazuje podatak o brzini izrona te o letenju nakon ronjenja(No Flay Time). Zatim može pokazivati podatke o potrošnji zraka a može pokazivati podatke o grupi ponavljanja(saturaciji). Ima memoriju koja pohranjuje podatke o dubini i vremenu. Osnovni termini kod upotrebe su ceiling ( strop ) – najmanja dubina do koje ronilac može zaroniti a da ne dođe do e do pojave formiranja mjehurića mjehuri i scrolling ( pretraživanje – planiranje ronjenja) – display na kojem se mogu očitati o maximalna vremena ronjenja za razne dubine, a pomažu roniocu da napravi plan slijedećeg slijede ronjenja. Da biste znali roniti s kompjutorom morate poznavati procedure za pravilnu upotrebu a to su da svaki ronilac mora imati svoj kompjuter, ako kompjuter otkaže, odmah prekinuti ronjenje, r ne roniti 24 sata prije ronjenja sa kompjuterom, nakon uporabe, neka radi 24 sata. Pridržavajte se uputa proizvođača a a za sva ronjenje preko 12 metara napravite sigurnosni zastanak. Planirajte “multi level” ronjenja. Zapamtite kompjuteri omogućava ćavaju ju više vremena za ronjenje, ali korisnik ih mora znati pravilno koristiti Kompjuter daje mnoštvo podataka, ali uvijek su potrebni i drugi instrumenti za praćenje pra dubine i vremena. Procedure za korištenje kompjutera treba poznavati i koristiti LJNA OPREMA OSTALA POŽELJNA Ostala oprema u nju spada ronilački ronila nož namjena mu je sjeći,i, rezati, mjeriti, kopati, otrgnuti. Točnije nije rabi se kao alat a ne kao oružje. Izbor ovisi o vašim potrebama. Ronilačka Ronila torba služi da se spremi i transportira oprema korisna je jer možemo svu opremu staviti na jedno mjesto. Tipovi od čvrstog vrstog materijala od kojih su neke i nepromočive nepromo ive što je korisno kad stavljamo mokru opremu u auto te mrežasta torba. Ronilačka Ronilač bova upozorenje ostalim stalim sudionicima u vodenom prometu da se u tom području ju nalaze ronioci. Tipovi koje koristimo su plava alfa( međunarodne me vode ) i crveno bijela za unutarnje vode.
Rezervni dijelovi sprječavaju čavaju da manji problemi sa opremom opremom upropaste ronjenje, možete koristiti kupljeni set ili sam svoj majstor set. Ronilačka knjižica,, sadrži dragocjene podatke o ronjenjima. Ona je dokumentacija iskustva a to je potrebno za daljnju obuku, te organizirana ronjenja. NAUI ronilačke ke tablice se smatraju se dijelom opreme te treba ih nositi na sva ronjenja. Poželjna dodatna oprema nam čini čini ronjenje ljepšim lakšim i zanimljivijim a u nju spada, pločica plo za pisanje. Ronilačka lampa koja je korisna na svakom ronjenu te popis potrebna opreme koji nam pomaže da ne zaboravljamo opremu. Prva pomoć sastavni je dio opreme. Zapamtite da je ronilački ki nož alat je koristan za rezanje, kopanje, sječenje, sje mjerenje, etc., te je potreban. Karakteristike uključuju čuju veličinu, veli inu, dizajn, materija, oblik oštrice. Treba uvije biti oštar, te premazan uljem. Torba za opremu je potrebna za prijenos velike količine koli količ opreme potrebne za ronjenje. Odlike uključuju uju veličinu, veličinu, materijal, dizajn, zipove. Torba treba biti čista, a zipovi 13
podmazani. Ronilačka bova povećava sigurnost ronjenja, jer upozorava da se u blizini nalaze ronioci, dobro je koristiti oba tipa zastave. Ronilačku knjižicu treba koristiti jer ona sadržava vrijedne podatke o ronjenjima, te je dokaz ronilačkog iskustva. Komplet rezervnih dijelova može spasiti ronjenje. NAUI ronilačke tablice su dio opreme. Različita dodatna oprema povećava sigurnost i užitak ronjenja. Komplet za prvu pomoć je bitan dio opreme. OPREMA U SLUČAJU HITNOĆE – ALTERNATIVNI IZVORI ZRAKA POD VODOM Oprema u slučaju hitnoće osigurava alternativni izvor zraka u slučaju hitnoće te omoguće davalac da za vrijeme dijeljenja zraka zadrži regulator u ustima. Posebni drugi stupanj ( octopus ) je dodatni drugi stupanj koji se niskotlačnim crijevom spaja s prvim stupnjem regulatora. Njegove su prednosti da malo košta, te se lagano koristi. Glavna mu je mana samo jedan izvor zraka(jedan ventil i prvi stupanj) te je veća vrijednost za primaoca nego za davaoca a može i nekontrolirano ispuštati zrak ( free flow ). Kombinacija drugog stupnja i niskotlačnog inflatora u biti to je octopus na inflatoru Prednost je da ima manje crijeva a mane su kao i oktopus, plus više košta, te postoje posebne procedure za korištenje. “spare air” ( mala bočica sa ugrađenim regulatorom ), volumena oko 0,7l i radnog tlaka do 300bara. Prednost je u tome da je to odvojeni izvor zraka, korisna za oba partnera, nema curenja zraka. Mala količina raspoloživog zraka te posebne procedure za korištenje glavne su joj mane. Poni boca u biti je još jedna manja boca s regulatorom pričvršćena na primarnu bocu ona je odvojeni i dovoljan izvor zraka te je korisna za oba partnera. Zbog težine, nezgrapnosti cijene rijetko se koristi. Odvojeni dodatni ¨drugi¨ regulator je najbolji i najsigurniji odabir alternativnog izvora zraka. Prednost mu je dodatni izvor zraka (ventil) a u slučaju curenja zraka možemo zatvoriti jedan od regulatora. Cijena nije previsoka a njegovim korištenjem se neznatno povećava ukupna količina opreme. Zapamtite da oprema u slučaju hitnoće može osigurati alternativni izvor zraka bez potrebe da davalac daje svoj glavni regulator. Postoji pet tipova posebni drugi stupanj, kombinacija drugog stupnja / niskotlačnog inflatora, “spare air”, i poni boca. Prva dva su jednostavni sistemi, ali su ovisni o jednom izvoru zraka, dok su ostala dva složenija te predstavljaju potpuno odvojene izvore zraka. Te odvojeni kompletni drugi stupanj. Oprema za slučaj hitnoće zahtijeva isto održavanje kao i sva ostala ronilačka oprema, uključujući i servisiranje.
14
FIZIKA DJELOVANJE VODE NA RONIOCA Naučit ćemo: Usporediti svojstva vode i zraka, te ukratko opisati učinke na ronioca uslijed promjena u slijedećim karakteristikama vode : gustoći, stlačivosti, viskozitetu, provođenju zvuka, topline i svjetlosti, te toplinskom kapacitetu Djelovanje vode na ronioca, voda je daleko gušća od zraka (oko 800 puta). Recimo da je gustoća omjer težine i volumena. Pošto je voda daleko gušća od zraka toga nam proizlaze neki efekti a to su plovnost i povećani otpor prilikom kretanja kroz vodu. Za razliku od zraka koji je stlačiv voda je nestlačiva. To što je zrak stlačiv omogućava nam da zrak možemo spremiti u ronilačke boce. Efekti koji iz ovog proizlaze ,a manifestiraju se tako da se gustoća zraka ( tlak ) mijenja sa nadmorskom visinom i dubinom. Zbog toga otpor disanja se povećava kako se sa dubinom povećava gustoća zraka. Za razliku od zraka tlak vode se povećava proporcionalno sa dubinom jer je gustoća vode konstantna . Brzina svjetlost u vodi 25% manja je nego u zraku to dovodi do loma svijetlosti. Osim navedenog voda apsorbira svjetlost. Tako se zbog refrakcije objekti se čine veći i bliži a povećanjem dubine smanjuje se količina svjetlosti. Povećanjem dubine dolazi do apsorpcije boja. Zvuk putuje otprilike 4 puta brže u vodi zato pod vodom nismo u stanju odrediti smjer iz kojeg nam dolazi zvuk pa nam se zato nam se čini da dolazi sa svih strana Voda provodi toplinu 25 puta brže od zraka zbog toga se kod ronjenja toplina brže gubi. Toplinski kapacitet vode je 4 puta veći u odnosu na zrak iz toga slijedi da voda može apsorbirati veliku količinu topline bez velike promjene u temperaturi Zapamtite da je voda je puno gušća nego zrak, nestlačiva je, te utječe na prijenos svjetlosti, zvukova, topline, te dobro apsorbira toplinsku energiju. Razlika između vode i zraka utječe na pokrete ronioca, vid, sluh, disanje, gubitak tjelesne topline i još mnogo toga. Djelovanje svih tih efekata se može savladati uz trening, opremu i iskustvo. PLOVNOST Plovnost funkcionira na bazi Arhimedovog zakona. Dok se nalazio u javnoj kupki u Sirakuzi ( na otoku koji je danas Sicilija ), Arhimed, čuveni grčki filozof, primjetio je da kad uđe u kadu nivo vode poraste. Iz ovog fenomena, on je stvorio ono što je kasnije postalo poznato kao Arhimedov princip ( Arhimedov zakon ), objekt djelomično ili potpuno uronjen u tekućinu istiskuje onoliko tekućine koliko iznosi težina istisnute tekućine. To znači da objekt koji je gušći od vode ( npr. olovo ) će tonuti, a objekt koji je lakši će plutati. Objekti iste gustoće će ostati na istom nivo, tj. oni će lebdjeti. Za objekte koji tonu kažemo da su negativno plovni, za one koji plutaju da su pozitivno plovni, a koji ostanu stacionarni da su neutralno plovni. Plovnost je najlakše razumjeti ako ju objasnimo pomoću principu vektora. Težina
15
je sila koja vuče prema dolje ( npr. gravitacija koja djeluje na masu ), a plovnost je sila koja gura prema gore. Ako se ove dvije sile uravnoteže, tada je postignuta tzv. Neutralna plovnost. Ako nisu u ravnoteži, uronjeni objekt će ili tonuti ili plutati. Stanja plovnosti su pozitivna kada tijelo pliva, neutralna kada tijelo lebdi i negativna kada tijelo tone Faktori koji utječu na plovnost: veličina i težina ronioca, tip i količina opreme, težina utega, gustoća vode ( slatka / slana ), količina zraka u KPL-u, količina zraka u plućima, kompresija odijela te ostala oprema. Tri osnovna načina kako se kontrolira plovnost: količinom utega, količinom zraka u KPL-u, količinom zraka u plućima. Praktični savjeti: kako utvrditi količinu utega da biste postigli neutralnu plovnost ? jednostavno morate probati. Kod zarona KPL morate napuhavati da biste osigurali neutralnu plovnost na dubini. Kod izranjanja se KPL prazni da s smanjenjem tlaka ne bi došlo do povećanja volumena KPL-a te sve veće pozitivne plovnosti i povećanja brzine izrona. Volumen pluća djeluje na plovnost tako da prilikom udaha raste volumen a samim time i pozitivna plovnost. Zapamtite da se plovnost se povećava kako se povećava volumen istisnute vode da promjene u odnosu težina / volumen mogu proizvesti pozitivnu, negativnu ili neutralnu plovnost. Na plovnost utječe mnogo faktora ( svi su u odnosu sa volumenom, težinom ili gustoćom vode )Kada ronimo plovnost primarno kontroliramo količinom utega koje nosimo, te količinom zraka u KPL-u i plućima. DIREKTNI UTJECAJ TLAKA NA RONIOCA Direktni utjecaj tlaka djeluju na zračne prostore kod ronilaca. Zračni prostori u ronioca su : uši, sinusi, pluća i zračni putovi, trbuh ( plin ), crijeva ( plin ) te zubi ako imamo loše plombe. Osim ovih prostore još i umjetni zračni prostori a to su maska i suho odijelo. Ostalo se ponaša kao da je tekućina tj. nestlačivo je. Barotraume su u jednom imenu objedinjene bolesti koje su izazvane promjenom tlaka. Možemo ih podijeliti na stiskanja (squeez) i blokove. Da ne dođe do ovih bolesti dovoljno je pravilno izjednačavati tlak. Stiskanja ili sqeez-ovi nastaju prilikom zaranjanja tj. kada je vanjski tlak veći od onog u našem tijelu. Tipovi stiskanja su squeez uha, sinusa, maske, suhog odijela i zubi. Simptomi uključuju prvenstveno bol i neugodu na djelu tijela na kojem nastaju. Prevencija nastanka je izjednačavanje tlaka kod zarona. Izjednačavanje tlaka je proces poravnanja tlaka u tijelu s tlakom koji vlada u okolini u kojoj se nalazimo. Obično kod ronjenja mislimo na izjednačavanje tlaka u srednjem uhu, jer ostale većinom izjednačavamo automatski. Izjednačavanje treba raditi često i na vrijeme, u biti s izjednačavanjem treba započeti prije nego osjetimo ikakvu nelagodu. Najčešće tehnike su Valsalvin manevar Frenzelov manevar.
16
Obrnuti blok nastaje tijekom izrona kada je okolni tlak manji od unutarnjeg. Znači kada tijekom izrona zrak ostane zarobljen te se počne širiti. Najčešći su blokovi sinusa te uha. Dok su blok trbuha / crijeva te pluća osjetno rjeđi. Simptomi kod obrnutog bloka uha su neugodan osjećaj u uhu nakon ronjenja tek kod težih slučajeva bol. Ako je bol jaka ili se pojavi krv treba otići kod liječnika. Zapamtite da na zračne prostore u tijelu, te umjetno stvorene ( suho odijelo, maska ) utječe tlak. Izjednačavanje znači držati tlak unutar zračnog prostora jednakim okolnome tlaku. Izjednačavajte često i na vrijeme. Ne forsirajte izjednačavanje, izronite, izjednačite, pa se ponovno spustite Stiskanje nastaje kada je tlak unutar zračnog prostora manji od okolnog tlaka. Stiskanje se može spriječiti dobrim zdravljem i pravilnim izjednačavanjem tlaka. Obrnuti blok nastaje kada je tlak unutar zračnog prostora veći od okolnog tlaka. Ako ste zdravi neće doći do obrnutog bloka Sinusi se dijele na četiri grupe sinusa od toga jedan iza očiju, jedan iz obraz te dva para iza nosa. Tehnike izjednačavanja nisu potrebne jer kod zdravih sinusa se to dešava automatski. Poteškoće nastaju zbog prehlade kada su sinusi neprohodni. Squeez sinusa nastaje zbog ronjenja sa neprohodnim sinusima. Glavni simptomi su bol kod zaranjanja. Pomoć je prekidanje ronjenja te posjet liječniku radi terapije jer obično se radi o prehladi ili nekoj upali. U rijetkim slučajevima riječ je o deformaciji sinusa. Nemojte roniti kada ste pod terapijom lijekovi djeluju kratkotrajno i to često dovodi do obrnutog bloka. Ronite kada su sinus zdravi i zbjeći čete probleme . Obrnuti blok sinusa češći je od squeeza a uzrokuje ga to da za vrijeme ronjenja dolazi do blokade sinusa. Razlog može biti i lijek koji se koristi za pročišćavanje sinusa, pa možemo izjednačiti tlak kod zarona ali kad se vračamo na manji tlak sinusi ostaju blokirani. Simptomi su bol za vrijeme izrona u predjelu sinusa. Pomoć ako je moguće spustiti se do početne dubine, te ponovno započeti sa izronom, ali vrlo polagano. Njabitnija je prevencija tj. roniti samo kada su sinusi zdravi Zapamtite da imamo četiri grupe sinusa : jednu iznad očiju, jedan iza obraza, te dva para iza nosa Kod zdravih, prohodnih sinusa izjednačavanje tlaka je automatsko a do squeeza može doći kada se roni sa sinusima koji su začepljeni. Sredstva ( lijekovi ) za omogućavanje prohodnosti sinusa mogu prouzročiti probleme. Ako se oteklina zatvori, te sinus postane neprohodan može doći do pojave obrnutog bloka za vrijeme izrona. I zato ronite samo kada su sinusi zdravi. Anatomija Uha : vanjsko, srednje, unutarnje uho, te Eustahijeva tuba . Tehnike izjednačavanja tlaka su : Valsalvin manevar, gutanjem, zijevanjem, pomicanjem donje čeljusti, te pomicanjem glave. Najvažnije je izjednačavati na vrijeme i često. Posebni problemi mogu nastati zbog nemogućnosti izjednačavanja . Treba reći da forsiranje može izazvati štetu. Te da zbog prekasnog izjednačavanja može doći do pojave boli. Squeez uha uzrokuje nemogućnost izjednačavanja tlaka za vrijeme zarona. Simptomi su bol u uhu. Kada dođe do puknuća bubnjića
17
dolazi do pojave vertiga zbog prodora hladne vode u unutrašnjost uha te nagle promijene tlaka. Prva pomoć za squeez uključuje podizanje dubinu na kojoj možete izjednačiti tlak, tek onda pokušati ponovno zaroniti. Ako je potrebno prekinuti ronjenje. Ako se nakon ronjenja pojavi osjećaj neugode ili boli otići do liječnika. Prevencija, izjednačavati na vrijeme i često. Ne ignorirati bol. Ako se ne može izjednačiti tlak prekinuti ronjenje. Obrnuti blok uzrokuje zatvorena Eustahijeva tuba za vrijeme izrona. Može nastati kao posljedica ronjenja sa začepljenim zračnim putovima, kao kad smo prehlađeni. Simptomi su bol u uhu za vrijeme izrona. Prva pomoć, spustiti se na dubinu na kojoj nema boli, ako je sigurno. Vrlo polagano izroniti, te za vrijeme izrona pomicati donju čeljust. Otići do liječnika. Jedno od glavnih pravila sigurnog ronjenja glasi roniti kad si zdrav. Zapamtite da se tlak u srednjem uhu se mora izjednačiti kroz Eustahijevu tubu za vrijeme zaranjanja. Eustahijeva tuba se može otvoriti, te na taj način omogućiti kompenzaciju, primjenom Valsalvinog manevra, gutanjem, pomicanjem donje čeljusti prema naprijed, pomicanjem glave, zijevanjem, ili kombinacijom ovih načina. Izjednačavajte na vrijeme i često. Ako se zakasni sa izjednačavanjem, Eustahijeva tuba se više neće moći zatvoriti, te kompenzacija neće biti moguća. Ako ne možete izjednačiti tlak u ušima, podignite se do dubine gdje to možete učiniti, te ponovno krenite u zaron. Nikada ne forsirajte izjednačavanje. Izjednačavanje tlaka kod pluća je automatski kada se normalno diše. Zato je jedno od osnovnih pravila kod ronjenja s bocama nikada ne zadržavajte dah kada ronite s bocama. je rijedak a uzrokuju ga Squeez pluća prazna pluća za vrijeme zarona ( npr. ako onesviješteni ronilac tone ).Prepoznajemo ga po boli u grudnom košu, problemi sa disanjem nakon što unesrećeni dođe k svijesti. Sprječavamo ga tako da ne dopustimo roniocu u nesvijesti da potone. Unesrećenog obavezno moramo odvesti liječniku. Prevencija je sistem ronjenja u paru. Problemi sa pretjeranim širenjem pluća. Uzrok za probleme sa širenjem pluća je zadržavanje daha prilikom izranjanja; ronjenje sa nepotpuno prohodnim dišnim putovima . Probleme nastale na ovaj način nazivamo još i barotrauma pluća. Simptomi su bol u prsima, krvavi ispljuvak, poteškoće sa disanjem, zrak ispod kože, itd. Treba reći da se simptomi javljaju neposredno nakon izranjanja .
18
Tipovi ozljeda (barotrauma pluća) 1. blokada cirkulacije ( zračna embolija ) 2. kolaps pluća ( pneumotoraks ) 3. zrak u grudnom košu ( medistinalni emfizem ) 4. zrak ispod kože u predjelu vrata (subkutalni ili potkožni emfizem ) Prva pomoć za zračnu emboliju je davanje 100% kisika te transport u barokomoru. Nadalje kada se radi o povredi pluća, odmah zatražiti medicinsku pomoć. Nastajanje ovih problema može se izbjeći pravilnim disanjem pod vodom. Zapamtite da do squeeza pluća može doći ako onesviješteni ronilac potone, a ronjenjem u paru se mogu spriječiti ovakve nezgode. Povrede uzrokovane pretjeranim širenjem pluća uključuju : zračnu emboliju, kolaps pluća, zrak u sredini prsnog koša ili zrak na bazi vrata. Sve ove povrede su vrlo ozbiljne i zahtijevaju stručnu medicinsku pomoć. Ozljede se mogu spriječiti normalnim disanjem prilikom izranjanja. Prva pomoć za zračnu emboliju uključuje stavljanje pacijenta na lijevi bok, sa malo podignutim nogama, davanje 100% kisika, te stalno praćenje stanja. Najvažnije pravilo ronjenja sa aparatom je : “ Disati cijelo vrijeme ronjenja i nikada ne zadržavati dah.” Oprema koja može uzrokovati squeez je maska i suho ronilačko odijelo. Tehnike izjednačavanja tlaka u masci za vrijeme zarona puhnuti u masku ako zatreba. A kod suhog odijela za vrijeme zaranjanja dodavati po potrebi zrak. Squeez uzrokuje nemogućnost izjednačavanja tlaka za vrijeme zarona . Kod maske imamo osjećaj urezivanja maske u lice, crveno natečeno lice, te podljev očiju i kapaka. A kod suhog odijela štipanje kože, otekline te modrice na koži. Da ne dođe do ovih povreda u masci treba izjednačiti tlak. A ako smo dobili ozljedu nakon ronjenja staviti led na lice. Ako je potrebno otići do liječnika Kod suhog odijela. Staviti led na otekline. Prevencija, za vrijeme zaranjanja izjednačavati tlak u opremi. Obrnuti blok se neće dogoditi zbog opreme Zapamtite do squeeza maske može doći zbog nemogućnosti izjednačavanja tlaka za vrijeme zaranjanja. Squeez suhog odijela se događa zbog ne izjednačavanja tlaka zraka u odijelu za vrijeme zaranjanja Squeez se može lako izbjeći i ne bi se trebao događati. UVOD U TLAK Što je tlak? tlak je težina ( sila ) po jedinici površine a obično ga izražavamo u psi-ma ili atm. Zrak ima određen tlak. Tlak zraka varira sa nadmorskom visinom i dubinom . Težina ( tlak ) 1 atm iznosi 10,1 metara morske vode, 10,3 metra slatke vode, tj. 760 mm Hg, 14,7 funti za kubični inč ( psi ). Sa povećanjem nadmorske visine tlak se smanjuje. Promjene tlaka zraka utječu na volumen zatvorenog, fleksibilnog kontejnera . 10,1 m slane ili 10,3 slatke vode, tj. 33 stope slane i 34 stope slatke vode = 1 atm Stupac zraka sa bazom 1cm2 teži 1,033 kg dok morska voda teži 1,033 kg po kubnom decimetru. Za svakih 10 metara dubine tlak se povećava za 1 atm. Slatka voda teži 1,000kg po decimetru kubnom. Stupac od 10,33 metara slatke vode sa bazom od 1 cm2, zauzimat će volumen od 1 dm3, te će biti ekvivalentna 1 atm tlaka, a tlak se mjeri u odnosu na tlak na površini mora ili nulti tlak. Izmjereni tlak u odnosu na tlak zraka ( tlak na površini mora) naziva se “atmosferski tlak” te je izražen u psi ili barima. Hidrostatski tlak ili tlak vodenog stupca povećava se za svakih 10 metara morske ( 10,33 m slatke ) vode za 1 atmosferu. Zbroj atmosferskog i hidrostatskog tlaka naziva se apsolutni tlak, te se mjeri u barima. Promjene dubine ( tlaka ) utječu na volumen zatvorenog, fleksibilnog kontejnera u biti kako tlak raste, volumen se smanjuje. Tlak i volumen su obrnuto proporcionalni ( primjer spužve ili balona ).
19
Kako se tlak ( dubina ) povećavaju, gustoća zraka, u zatvorenom, flexibilnom kontejneru će se povećavati a da bi zadržala konstantni volumen u zračnom prostoru, gustoća zraka mora biti proporcionalna porastu tlaka. Zato što je veća dubina, više se troši zraka pri svakom udahu Povećana gustoća na dubini može dovesti do toga da kako se tlak smanjuje dolazi do prevelikog širenja volumena zraka u prostoru( izron ). Zadržavanje daha pri izronu uzrokovat će prsnuće alveola u plućima ( što smo bliže površini, veća je razlika u promjeni tlaka ) Povrede pluća se mogu lako izbjeći pravilnom disanjem, najvažnije pravilo u ronjenju : “ Nikada ne zadržavati dah!” Zapamtite da 1 atmosfera tlak odgovara stupcu od 10,33 metara slatke ili 10 metara slane vode. Apsolutni tlak je za 1 atm veći od hidrostatskog, te se uvijek mora koristiti prilikom računanja tlaka / volumena. Volumen i tlak su obrnuto proporcionalni. Prilikom izrona dolazi do širenja zraka u plućima ronioca, te ako se zadržava dah može doći do ozbiljnih povreda. Najvažnije pravilo je : “ Nikada ne zadržavajte dah kada ronite sa bocama!”
UTJECAJ TOPLINE NA TLAK Utjecaj topline na tlak je takav da kako temperatura raste, molekularna aktivnost zraka u bodi raste, pa se povećava i tlak i obrnuto. Efekti prilikom punjenja boca se zagrijava, kada se ohladi pokazivat će manji tlak. Pravilo govori da tlak varira cca 2 bara za svakih 3 stupnja Celzijeva. Odnosno tlak varira cca 5 psi za svaki stupanj Farenhait Zapamtite da kako se temperatura povećava, povećava se i tlak u boci, a kako pada, smanjuje se i tlak. Tlak se povećava cca 2 bara za svaka 3 stupnja Celzija.
20
FIZIKA I FIZIOLOGIJA Gubitak topline u vodi. Gubitak topline u vodi u odnosu na zrak je daleko veći jer voda provodi toplinu 20 puta brže nego zrak osim toga voda ima toplinski kapacitet 1000 puta veći od zraka. Iz navedenih razloga u vodi se toplina mnogo brže gubi nego u zraku Insulacija ( zagrijavanje ) je primarni način reduciranja smanjenja gubitka topline, a ona je glavni razlog upotrebe ronilačkog odijela. Insulacija je primarni način smanjenja gubitka topline u vodi. Potrebna je za ronjenje u svim vodama . Mokro odijelo je potrebno za ronjenje u vodama čija je temperatura hladnija od 23,8 stupnjeva Celzijusa. Suho odijelo se koristi za ronjenja u vodama čija je temperatura manja od 11 stupnjeva Celzijusa Zapamtite gubitak topline je puno veći u vodi nego u zraku primarno zbog toga što voda puno brže provodi toplinu, te ima puno veći kapacitet da aposrbira toplinu. Primarni način smanjenja gubitka topline u vodi je nošenjem zaštitnog odijela TOPLINSKA RAZMATRANJA Hipotermija je gubitak tjelesne temperature. Uzrokuje ju neadekvatna insulacija. Glavni simptomi su ubrzano disanje ( bez povećanja aktivnosti ), drhtanje, gubitak snage, umor te grčevi. Prva pomoć uključuje prekinuti ronjenje te utopliti pothlađenu osobu. Metode za ponovno ugrijavanje su zaklon od vjetra, osušiti se i utopliti, piti tople napitke, fizički kontakt sa drugim toplim tijelom te topla kupka. Medicinska pomoć potrebna je ako je pothlađivanje ozbiljno. Da bi izbjegli pothlađivanje potrebna je dostatna insulacija a najbolje trebaju biti zaštićena područja na kojima je gubitak topline velik. Pregrijavanje uzrokuje zadržavanje topline zbog insulacije. Simptomi su ( toplinska iscrpljenost ), usporeno disanje, blijeda, hladna koža, umor, slabost, glavobolja te mučnina. Prva pomoć je skinuti odijelo, ohladiti ronioca te dati mu da pije vodu, ali samo ako mu nije slabo. Sprječavamo je tako da prilagodimo oblačenje, nakon oblačenja odmah ući u vodu te da nismo na suncu u ronilačkom odijelu. Iz ovih razloga uvijek se prvo slože boca, KPL i regulatori te se onda obuće odijelo. Zapamtite hipotermija je velik gubitak tjelesne temperature uzrokovan neadekvatnim odijelom za vrijeme ronjenja. Simptomi uključuju ubrzano disanje, drhtanje, gubitak snage, umor, grčeve. Kada počne drhtanje ronjenje treba prekinuti. Pothlađenog ronioca treba ugrijati. Dostatna insulacija te svjesnost da će doći do gubitka topline mogu spriječiti hipotermiju. Pregrijavanje se može dogoditi kada ronilac zadržava toplinu zbog odijela koje nosi a simptomi uključuju usporeno disanje, hladnu, blijedu kožu, umor, slabost, glavobolju, mučninu. Prva pomoć je maknuti unesrećenog sa topline, ohladiti ga, dati mu da pije vodu. Pregrijavanje se može izbjeći tako da odmah kada ste se obukli uđete u vodu
21
TOPLJIVOST PLINOVA Apsorpcija i eliminacija dušika. Količina plina koji će se rastvoriti u tekućini povećat će se kada se poveća tlak plina sa kojim je tekućina u kontaktu. To će se nastaviti dok se ne postigne ravnoteža. Isto tako količina otopljenog plina u tekućini smanjit će se kada se smanji tlak plina sa kojim je tekućina u kontaktu. To će također ići do točke ravnoteže otopljenog i oslobođenog plina Apsorpcija je “spremanje” dušika u tkiva. ( saturacija, zasićenje ) a eliminacija je “oslobađanje” dušika ( desaturacija ) Tri su faze apsorpcije, udisanje dušika pod povišenim tlakom zatim prijenos dušika iz pluća u krv te na kraju prijenos dušika iz krvi u tkiva. Kod eliminacije također imamo tri faze prvo prijenos dušika iz tkiva u krv zatim prijenos dušika iz krvi u pluća te konačno oslobađanje suviška dušika putem izdisanja. Zbog ovih osobina nastaje dekompresijska bolest a ona pak nastaje kada se otopljeni dušik u krvi pretvori u mjehuriće. Mjehurići nastaju ako naglo dođe do smanjenja tlaka, plin koji je rastvoren u tekućini će stvoriti mjehuriće. Ako se tlak smanjuje postepeno, suvišak plina može izaći bez nastanka mjehurića. Smanjenje tlaka da bi se oslobodio višak plina iz tekućine na siguran način naziva se “dekompresija”. Ronioci apsorbiraju dušik pod povišenim tlakom prilikom ronjenja. Ako prebrzo izrone, unutar krvi se mogu stvoriti mjehurići. To vodi do pojave “dekompresijske bolesti” ili “bendsa”. Efekti apsorpcije, eliminacije i formiranja mjehurića zavise o tome kako dugo je ronilac boravio na dubini te o brzini izrona. Ako se ograničenja prekorače može doći do pojave dekompresijske bolesti Zapamtite apsorpcija je spremanje dušika u tkiva, dok je eliminacija oslobađanje. Tri su faze apsorpcije, udisanje dušika pod povišenim tlakom, prijenos dušika iz pluća u krv te prijenos dušika iz krvi u tkiva. Eliminacija imama tri faze, prijenos dušika iz tkiva u krv, prijenos dušika iz krvi u pluća te oslobađanje suviška dušika putem izdisanja. Mjehurići nastaju kada je u tekućini prisutan višak plina, te naglo dođe do smanjenja tlaka. Na apsorpciju, eliminaciju i nastanak mjehurića utječe način na koji ronimo, koliko duboko, kako dugo, kolika je brzina izrona. Ako ne poštujemo određena ograničenja, može doći do povreda.
22
POTROŠNJA ZRAKA Razlozi za računanje potrošnje zraka su ti da biste mogli usporediti svoju potrošnju sa prosjekom te da biste znali koliko će vam otprilike trajati zaliha zraka za različite dubine i aktivnosti. Kada ovo znate možete isplanirati ronjenje i potrebnu opremu Faktori koji utječu na potrošnju zraka su dubina, aktivnost, fizička veličina, temperatura vode te psihičko stanje. Dubina i aktivnost su dva najvažnija faktora Računanje potrošnje zraka na kraju nam daje površinsku površinu zraka (PPZ), a to je potrošnja na dubini puta apsolutni tlak. Može biti izražena kao količina potrošenog zraka izražena u bar/ min ali tada moramo znati volumen boce. Zato se pretvara u površinsku potrošnju pa se može primijeniti za razne dubine a izražava se u NL odnosno normal litrama. Indikator je brzine disanja, tempa aktivnosti i opuštenosti. Kako izračunati PPZ ? Ostanite na konstantnoj dubini 10 min ili duže, zabilježite dubinu, te stanje tlaka u boci prije i nakon isteka vremena. Iz podataka izračunajte PPZ. Preporuke, zabilježite potrošnju za razne dubine i aktivnosti te zabilježite podatke u svoju ronilačku knjižicu. Zapamtite korisno je izračunati potrošnju zraka, ako ništa drugo, onda da barem možete usporediti svoju potrošnju sa prosjekom, te da znate koliko zraka trošite u različitim uvjetima. Četiri faktora utječu na potrošnju zraka : dubina, aktivnost, fizička veličina i temperatura vode. Najveći utjecaj imaju dubina i aktivnost. Tri podatka su potrebna da biste mogli izračunati potrošnju zraka ; prosječna dubina, potrošeni zrak i vrijeme. Potrošnja zraka bi trebala biti zabilježena u vašoj ronilačkoj knjižici. TOKSIČNOST KISIKA Naučit ćemo koji su uzroci, znakovi i simptomi, te prva pomoć i prevencija toxičnosti kisika Toksičnost kisika uzrokuje ga disanje čistog kisika na dubinama većim od 6 metara ili disanje komprimiranog zraka na dubinama preko 66 metara. Znakovi su konvulzije i nesvjestica a simptomi razni kao tunelizirani vid , bljeskovi pred očima, zujanje u ušima , ali najčešće se ignoriraju. Prva pomoć uključuje unesrećenog dopremiti na površinu, primijeniti umjetno disanje ako je potrebno, potražiti medicinsku pomoć. Ako sami prepoznate simptome odmah krenite u kontrolirani izron. Prevencija je ronilačku bocu puniti samo komprimiranim zrakom te ne prekoračiti dubinu od 40 metara. Zapamtite, koristiti komprimirani zrak da bi se izbjegla opasnost toksičnosti kisika. Nikada ne puniti bocu sa čistim kisikom. Vrlo duboka ronjenja su opasna. Toksičnost kisika je samo jedan od razloga, nikada se ne bi smjela dogoditi u rekreativnom ronjenju TOKSIČNOST UGLJIČNOG MONOKSIDA Naučit ćemo navesti uzrok, znakove i simptome, prvu pomoć i prevenciju za Toksičnost ugljičnog monooksida. U ronilačke boce dolazi preko kompresora koji imaju motore s unutarnjim izgaranjem. Zato kod punjenja boca treba paziti na smjer vjetra s obzirom na usis zraka u kompresor.
23
Toksičnost CO2 uzrokuje ga disanje zraka zagađenog sa ugljičnim monooksidom. Znakovi su povraćanje, nesvjestica a simptomi glavobolja, mučnina, povraćanje, slabost. Prilikom izrona ili produženjem izloženosti simptomi se pogoršavaju. Prva pomoć izroniti, te prestati disati zagađeni zrak. Disati 100% kisik ili svježi zrak. Potražiti medicinsku pomoć. Da se to ne dogodi trebate bocu puniti u ovlaštenom centru i nikada ne koristiti sumnjivi zrak. Zapamtite da ugljični monooksid u zraku koji udišemo je opasan, čak i u malim količinama. Ronilačke boce se moraju puniti sa čistim zrakom, uvijek u ovlaštenoj ustanovi. Čisti zrak je bez okusa i mirisa. Ako zrak ima miris ili okus, ne koristiti ga. Upozoriti ustanovu gdje je boca napunjena. Najvažnije je odmah izroniti. Važno je da partneri ostanu zajedno u slučaju da se ronilac onesvijesti DUBINSKO PIJANSTVO Naučit ćemo navesti uzrok, znakove i simptome, prvu pomoć, te prevenciju dubinskog pijanstva Dubinsko pijanstvo uzrokuje narkotični efekt dušika u zraku koji udišemo na dubinama od 30 metar i dublje. Osjetljivost je individualna. Simptomi uključuju dobro raspoloženje, fiksacija zamisli, nemogućnost izvršenja više radnji odjedanput, nesvrsishodan rad itd. Simptomi se pogoršavaju sa produljenjem izloženosti a pogoršanje je brzo. Ako ga osjetite trebate se dići se na manju dubinu. Prevencija je ne roniti dublje od 30 metara te smanjiti dubinu čim se pojave prvi simptomi. Zapamtite da je dušikova narkoza opasna i mora se izbjegavati. To nije osjećaj “visine”. Narkoza utječe na rasuđivanje, memoriju, i ponašanje. To utječe na sigurnost. Problem dušikove narkoze je još jedan razloga zašto se preporučuju plića ronjenja. HIPOKSIJA Hipoksija je stanje kada u organizmu nema dovoljno kisika pa tijelo da sačuva mozak isključi ostale organe tj. padamo u nesvijest. Najčešći uzrok kod ronjenja je hiperventilacija .Ugljični dioksid regulira disanje zato sniženje ugljičnog dioksida u krvi odgađa poticaj za disanje. Hiperventilacija predstavlja duboke, brze ventilacije. Uzroci hipoksije su da pretjerana hiperventilacija smanjuje količinu ugljičnog dioksida, pa će izostati poticaj za disanje, što će dovesti do hipoxije i nesvjestice. Prilikom izrona dolazi do smanjenja kisika koji je na raspolaganju. Nesvjestica se često javlja tik ispod površine. Znakovi su nesvjestica a simptoma uopće nema. Prva pomoć uključuje unesrećenog izvući iz vode te ako je potrebno primijeniti umjetno disanje. Treba izbjegavati pretjeranu hiperventilacija ( više od 3-4 duboka udaha prije zadržavanja daha ). Hiperventilacijom nećete povećati količinu kisika u organizmu. Zapamtite da je hiperventilacija brzo, duboko disanje ako je ograničena na 3-4 udaha nije opasna. Pretjerana hiperventilacija je opasna i može dovesti do hipoksije i nesvjestice.
24
DEKOMPRESIJSKA BOLEST Naučit ćemo navesti uzroke, znakove i simptome, prvu pomoć, i prevenciju dekompresijske bolesti. Dekompresijsku bolest uzrokuje predugačak boravak na prevelikoj dubini, te neadekvatna dekompresija. Znakovi i simptomi su svrbež kože, ekstremni umor, slabost i paraliza, bol u zglobovima, trganje i osjećaj trnjenja, nesvjestica te mnogi drugi. Mogu se pojaviti od 5 minuta pa do čak 48 sati nakon ronjenja. Najčešća pojava je u vremenu od 15 minuta do jednog sata. Prva pomoć je davanje 100% kisika te transport u barokomoru na rekompresiju. Rekompresija je ponovni dolazak na tlak te sigurno smanjivanje tlaka. Rekompresija u vodi ne dolazi u obzir. Osim ovih mjera roniocu s simptomima treba davati vodu te ako je potrebno u pomoć uključiti tretman protiv šoka. Treba izbjegavati faktore koji doprinose obolijevanju a to su loša fizička kondicija, utjecaj lijekova ili alkohola, bolest ili povrede, umor te vježbanje za vrijeme ili nakon ronjenja. Treba se držati preporuka za sigurno ronjenje a koje uključuju, roniti unutar granica “krivulje sigurnosti”, polako izranjati te obavezno napraviti “sigurnosne zastanke”. Zapamtite predugačak boravak na prevelikoj dubini, te izron bez odgovarajuće dekompresije može rezultirati dekompresijskom bolešću. Dekompresijska bolest je ozbiljno stanje, popraćeno mnogobrojnim znakovima i simptomima. Prva pomoć za dekompresijsku bolest je davanje kisika i anti šok tretman. Unesrećenog treba otpremiti u rekompresijsku komoru. Dekompresijska bolest se može i mora spriječiti DISANJE I KRVOTOK Disanje i krvotok imaju kao najvažniji zadatak prijenos kisika po tijelu. Udahnuti zrak sastoji se od 21% kisika , 78% dušika te 1% ostalih plinova. Kisik koje tijelo troši neophodan je za život. Dok je dušik inertan a to znači da ne sudjeluje u kemijskim procesima u organizmu. Dišni sustav sastoji se od zračnih putova( nosna i usna šupljina, bronhije i bronhiole)te pluća. Pluća se sastoje od lijevog i desnog plućnog krila. Lijevo krilo ima dva režnja a desno tri. Najmanja jedinica pluća naziva se alveola, ona izgleda kao mala vrećica a u njoj se dešava izmjena plinova. U tijelo ulazi kisik izlazi ugljični dioksid koji je nusprodukt metabolizma. Nagomilavanje ugljičnog dioksida daje poticaj za disanje. Brzina disanja ovisi o aktivnosti, načinu disanja, udahnutim plinovima, i dr Cirkulacija ili hrvatski optok prenosi kisik i hranjive tvari po organizam. Cirkulatorni sustav čine srce, arterije, vene, kapilare. Osim ovim nazivima koristimo se i nazivom krvotok. Oksigenirana krv ide iz pluća u srce te u organizam a venska krv ide iz tijela u srce i pluća. Tako
25
da krvotok možemo podijeliti na veliki i mali. Mali krvotok ide iz srca u pluća te natrag u srce. Veliki krvotok ide iz srca u organe pa iz organa u srce. Kisik i ugljični dioksid prenose eritrociti odnosno njihova aktivna tvar hemoglobin. Stupanj aktivnosti utječe na brzinu cirkulacije. Zapamtite udišemo zrak u pluća, gdje se kisik apsorbira u krv, prenosi do tjelesnih stanica gdje se iskorištava i pretvara u ugljični dioksid. Ugljični dioksid se prenosi opet u pluća, gdje iz krvi prelazi u alveole, te izlazi putem izdahnutog zraka. Ugljični dioksid kontrolira disanje. Na disanje utječe aktivnost, plinovi koji se dišu etc. Srce, arterije, vene i kapilare prenose krv kroz tijelo a hemoglobin je transporter kisika i ugljičnog dioksida. Stupanj aktivnosti utječe na brzinu cirkulacije
26
OKOLIŠ RAZLIČITOST OKOLIŠA Različitost okoliša uvjetovana je regionalnim razlikama, temperaturom vode, vidljivosti te gibanjima vode. Opasne životinje manju su opasna nego što se smatra. Najčešće ronilačke aktivnosti su ronjenja na olupinama, pećinama, zidovima, itd. Neke od njih zahtijevaju dodatnu obuku. Ključna ideja je da ronjenje je u različitim područjima pruža različit doživljaj, pa svatko može naći nešto za sebe. Podaci o lokalnim uvjetima su bitni za sigurnost ronjenja. Najbolje je saznati podatke od lokalnog centra, instruktora ili lokalnih ronilaca. Zapamtite uvjeti ronjenja variraju sa geografskim područjima Prije ronjenja u novom području upoznajte se sa karakteristikama te prođite posebnu obuku ako je potrebna. UVJETI OKOLIŠA Temperatura je jedan od faktora koji najviše utječe na ronjenje. Jedna od posebnosti su termokline koje predstavljaju granicu između tople i hladne vode. Ta granica nastaje zbog razlike između gustoće tople i hladne vode. Javlja se sredinom proljeća a nestaje krajem jeseni. Tada nastupa izotermija, a to znači da je voda po cijelom stupcu jednake temperature. O temperaturi vode ovisi i oprema s kojom se roni, tj. vrsta i debljina odijela. Faktori koji utječu na vidljivost su vrsta dna, gibanja vode te miješanja vode. Česta pojava je disorjentacija u uvjetima smanjene vidljivosti, naprimjer kada se roni u slatkovodnim jezerima u kojima se kopa šljunak ili u rijekama. Postoji također poteškoća da se u bistroj vodi odredi udaljenost što može dovesti do problema s određivanjem dubine zarona. Vidljivost do 10m smatra se lošom a veća od 30 izvrsnom ovo naravno vrijedi za naše more. Gibanja vode uzrokuju vjetar, gravitacija, rotacija Zemlje te tektonski poremećaji. Plime i oseke jednim imenom nazivamo mijene a uzrokuje ih gravitacijska sila mjeseca i sunca. Struje možemo podijeliti na, stalne kao što je golfska struja. Kod nas imamo jadransku struju koja ide uz našu obalu a vrača se niz talijansku. Kod nas su većinom uzrokovane plimom i osekom pa ih nazivamo i mijenskim strujama. Osim ovih postoje i prolazne koje nastaju djelovanjem vjetra (jugo i bura). Najvažnije pravilo je da ronjenje počnite suprotno na smjer struje tako će vam na povratku struja pomagati da se vratite od mjesta gdje ste zaronili. Sastav dna općenito možemo podijeliti na kameno, pjeskovito, muljevito i travu(obraslo).Kamena dna najpovoljnija su za ronjenje jer na njih najmanje utječu gibanja vode a ujedno su i najatraktivnija za ronjenje. Travnata dna, mulj i pijesak jednolična su i nisu toliko
27
nastanjena pa samim time zaostaju po kamenim dnima. Naravno najljepša i najpoznatija mjesta za ronjenje svakako su koraljni grebeni kojih kod nas nažalost nema. Potencijalno opasne životinje najvažnije je poznavati ih a ako nešto ne poznamo to ne treba dirati, obično je to dovoljno jer agresivno ponašanje je rijetko a ozljede nastaju kao posljedica obrane neke životinje. Osnovna pravila da se izbjegnu ozljede su prepoznajte opasnu životinju ne gnjavite je a osim toga ne dirajte nepoznate vrste. Upoznajte se sa novim okolišem . Opasne vrste koje srećemo kod nas možemo svrstati u više grupa pa tako imamo one koje mogu opeći to su one koje imaju žarnice a to su žarnjaci (cindaria). One koje mogu ubosti jež i više vrsta riba koje imaju otrovne peraje. Ako vas ubode otrovna riba trebate znati da su riblji otrovi termolabilni te da je prva pomoć držanje ubodenog mjesta u vrućoj vodi. U naše otrovne vrste spadaju golub, škrpina, škarpoć te pauk. Od vrsta koje nas mogu ugristi u Jadranu ćemo spomenuti ugora i murinu koji grizu jedino kada su napadnuti. Morski psi kod nas se jedva viđaju a nema zapisa o napadu na ronioca . Za ronioce opasnost predstavlja vodeni promet zato se mjesto ronjenja treba propisno obilježiti ronilačkom bovom. S njom upozoravamo ostale na svoju prisutnost. Da bi se rizik od ozljeda vezanih uz promet sveo na minimum najbolje je izranjati skroz uz obalu ili točno ispod vlastitog broda. Sunce također utječe na ronjenje jer najveća je vidljivost kada je sunce u zenitu a tada i svjetlost jače dopire na veće dubine. Osim ovog sunce može uzrokovati problem s pregrijavanjem i opeklinama od sunčanja. Zato se moramo zaštiti od sunca sjenom ili kremama za sunčanje. Da bi minimalizirali probleme okoliša potrebno je poznavati područje ili se upoznati sa njime. Ne roniti ako su uvjeti nesigurni te poštovati pravila da bi se izbjegle ozljede. Za svakog ronioca važno je da okoliš sačuvamo za sebe i druge Iz ovih razloga moramo poštovati lokalne propise za zaštitu morskog života. Zapamtite da uvjeti okoliša koji utječu na ronjenje uključuju temperaturu vode, vidljivost, kretanje vode, sastav dna, opasne organizme, podvodne opasnosti, promet, utjecaj Sunca. Važno je da se upoznate sa svim uvjetima koji utječu na ronjenje. Upoznavanje sa uvjetima ronjenja esencijalno je za sigurnost ronjenja a ako su uvjeti loši, otkažite ronjenje. Poštujte pravila ronjenja a ronilački okoliš trebamo sačuvati za sebe i druge. MJENE Mjene uzrokuje gravitacijska privlačnost između Zemlje, Mjeseca i Sunca. Svaki dan se javljaju dvije plime i dvije oseke, osim ako geografske karakteristike ne ograničavaju gibanje vode. U Jadranu s obzirom da je on zatvoreni bazen kao i Mediteran, ovo ritam ne funkcionira. Zato se javljaju mjene koje kasne za ovom izmjenom a s obzirom da je naša obala vrlo razvedena mjene s u vrlo lokalnog karaktera. Utjecaj mjena na naše uvjete ronjenja izražen je s utjecajem na struje. Struje nastale zbog mjena najizraženije su struje kod nas. Te struje najslabije su tj. nema ih za vrijeme pune plime ili oseke a najjače su na pola periode između plime i oseke. Postoje tablice plime i oseke za svaki veći grad na obali. Nivo vode i utjecaji na vidljivost nisu toliko izraženi . Zapamtite da na sve vode na Zemlji utječe gravitacijska privlačna sila Mjeseca i Sunca, a posljedica toga su dvije mjene dnevno. Zbog gibanja vode, mjene uzrokuju promjene u nivou vode, te kao posljedica mogu nastati jake struje, koje mogu utjecati na vidljivost. Kada ronite u nepoznatom području svakako se upoznajete sa lokalnim uvjetima.
28
STRUJE Struje su snažan tok vode a može ih uzrokovati više činitelja kao što su mjene, rotacija Zemlje, gravitacija, vjetar tj. valovi. Tipovi struja su stalne, mjenske te prolazne. Stalne struje uzrokovane su rotacijom zemlje a najbolji primjer je Golfska struja kod nas postoji Duž Jadranska struja. Struje uzrokovane mjenama najčešće su struje kod nas one tijekom dana mijenjaju svoj smjer s obzirom na plimu i oseku. Prolazne struje uzrokuje vjetar tj. valovi , lokalnog su karaktera i ne traju dugo. Pojam “upwelling” označava pojavu kada zbog djelovanja vjetra iz dubine do površinskih slojeva dolazi hladna i bistra voda . To se događa jer vjetar otpuše toplu površinsku vodu na otvoreno more. Kod nas se to desi nakon snažnih bura tada nastupa vrijeme idealno za ronjenje jer je vidljivost maksimalna ali to ne traje dugo jer je voda iz dubina bogata mineralima pa se uskoro razvije mnogo planktona i vidljivost se smanji. Struja koju Amerikanci nazivaju “rips” nastaje uslijed guranja vode na obalu od strane valova kad dođe do povišenja nivoa vode u jednom trenutku ta voda počinje otjecati i uzrokuje struju koja ide od obale. Može biti opasna za neiskusnog ronioca mada je dovoljno plivati okomito na nju. Tako čete izaći iz zone njenog djelovanja i tada možete normalno doplivat na obalu. Možemo ju definirati i kao struju s povratnim strujanjem. Utjecaj struja na lokalne uvjete u našem moru nije zanemariv jer struje imaju jak utjecaj na plivanje pod morem . Najvažnije je ronjenje početi u struju. Struje obično sa sobom nose i mnogo organske materije pa to utječe na vidljivost. Treba izbjegavati ronjenje u jakoj struji, osim ako ste za to obučeni, počnite ronjenje protiv struje. Ne borite se protiv struje, po dnu se krećite protiv struje jer je tamo struja slabija a možete si pomoći i rukama. Kada ronite sa brodice koristite pomoćni konop . Kada ronite u nepoznatom području saznajte uvjete s obzirom na struje. Zapamtite struje su prouzrokovane morskim mjenama, vjetrovima, gravitacijom i rotacijom Zemlje. Tri tipa struja su stalne, prolazne i uzrokovane mjenama te da biste izbjegli “rip” struju plivajte paralelno sa obalom. Primarni utjecaj struja ima na plivanje zato je važno je da se strujom koristite, a ne da se borite protiv nje. Počnite ronjenje protiv struje. Koristite pomoćno uže. Ako plivate protiv struje plivajte priljubljeni uz dno. Saznajte podatke o strujama kada ronite na nepoznatom području. VALOVI Valovi nastaju kao posljedica djelovanja vjetra. Što je vjetar jači, te što duže puše, valovi će biti veći Pojava zvana “surf” nastaje kada valovi uđu u plitko područje, te se lome samom time što su veći valovi, i “surf” će biti veći Kako se valovi približavaju plitkim vodama plićim od jedne polovine njihove valne dužine, stvara se Surge (komešanje vode)– povratno gibanje vode. Surge je najveći kada je voda plitka, valovi veliki, a njihova valna dužina dugačka. Efekt povrtanih valova na ronilačke aktivnosti je taj da vas valovi stalno bacaju naprijed – natrag, te stoga može biti opasno, te bi trebalo izbjegavati ronjenje na mjestima gdje je ovo gibanje jako.
29
DUBINA
Efekt povrtanih valova na ronilačke aktivnosti je taj da vas valovi stalno bacaju naprijed – natrag, te stoga može biti opasno, te bi trebalo izbjegavati ronjenje na mjestima gdje je ovo gibanje jako. Ako je kretanje umjereno bolje je da se gibate zajedno sa valovima nego da se borite protiv njih. Kod slabog surge-a moguće je da se za nešto pridržite dok čekate da val prođe. Općenito gibanje vode prema obali je uvijek veće od gibanja vode od obale, pa je moguće iskoristiti ovo svojstvo prilikom povratka na obalu u plitkoj vodi. Kada je gibanje od obale jednostavno se VALANA DUŽINA pridržite ili ukopajte, a kada postane prema VISINA obali krećite se sa njim. Efekti valova i vjetrova na VALA KRIJESTA uvjete ronjenja u hrvatskom dijelu Jadrana. I kod NIVO nas valovi mogu stvarati surf pa to jako utječe na MORA ulaske i izlaske iz vode te treba biti izrazito oprezan. DOL VALANA DUŽINA Vjetar koji stvara ovakve valove je Jugo a osim surfa stara i surge te uvelike smanjuje vidljivost u moru. Drugi vjetar koji ima izrazit utjecaj na ronjenje je Bura koja stvara kratke i oštre valove ali zato puše izrazitom snagom te diše morsku prašinu. Morska prašina je u biti morska sol koja lebdi nošena vjetrom iznad površine ona može biti kobna za ronioca jer se ronilac može ugušiti udisanjem ovog aerosola. Zapamtite da valovi nastaju kao posljedica djelovanja vjetra. Mogu putovati i tisuće milja prije nego predaju svoju energiju lomeći se u plitkoj vodi. Dolaze u plitku vodu, tvoreći gibanje prema naprijed i natrag, te dolazi do komešanja vode što se naziva “surge”, lome se u zoni surfa, pojure na obalu, te se vrate u obliku povratnih valova. Valovi utječu na vidljivost, načine ulaska i izlaska, te podvodna gibanja. Što su valovi veći, utjecaj će biti veći. Kada se roni u području valova potrebna je obuka. Svako područje je drugačije, te je potrebno prethodno se upoznati sa lokalnim uvjetima. Treba izbjegavati područja sa visokim valovima. OPASNE MORSKE ŽIVOTINJE Opasne morske životinje dijele se više kategorija opasnih morskih životinja. Pa redom životinje koje mogu napasti , morski psi, barakuda, morski sisavci, morske zmije. Ove životinje rijetke su u Jadranu a nekih i nema. Kod nas kruže priče o Ugorima i Murinama a one u biti napadaju tek ako ih ugrozimo toliko da im je napad jedina moguća obrana. Napadi morskih pasa na ronioce u Jadranu nisu nikada dokumentirana. Životinje koje mogu povrijediti bodljama su golub, škrpina te pauk od riba. Ježinci kojih ima više vrsta. Životinje koje mogu izazvati povrede žarnicama su meduze, vlasulje, vatreni koralj i neke spužve. Životinje na koje se možete ogrepsti su koralji te mnoge vrste manjih morskih pasa kao što je Mačka ako ih dirate golim rukama. Životinje koje vas mogu šokirati su Drhtulja (struja) te električna raža i električna jegulja Opasne morske životinje u Jadranu su prvenstveno ribe s otrovnim bodljama posebice pauk (ranj), te meduze . Najčešća povreda je ubod ježinca. Kosim slovima napisane su vrste kojih nema u Jadranu.
Prva pomoć kod ozljeda Kod ugriza – zaustaviti krvarenje, otići do liječnika Kod uboda – izvaditi bodlju, očistiti ranu, mjesto namakati u vreloj vodi 30 min, otići do liječnika. Otrov je termolabilan pa ćemo njegovo djelovanje neutralizirati toplinom. Opekotine – neutralizirati djelovanje žarnica octom ili amoniakom, odstraniti žarnice, staviti lokalni anestetik, otići do liječnika. Mjesto koje je opečeno nikada ne ispirati slatkom vodom. Najučinkovitija neutralizacija je otopina octa ili amonijaka koja se nanosi na opečeno mjesto.
30
Ogrebotine – očistiti ranu, staviti antibiotik, držati ranu suhom i čistom Poželjno je imati prvu pomoć opremljenu za pomoć pri povredama izazvanim opasnim morskim životinjama. Njabitnija je prevencija koja uključuje da morate znati prepoznati opasne životinje i da ne izazivate opasne životinje te ako vam je životinja nepoznata ne dirajte je. Zapamtite treba poznavati prvu pomoć za povrede od opasnih morskih životinja. Najbolja je prevencija. Trebate znati prepoznati opasne životinje, te ih ne dirati. RONJENJE S BRODICE Tipovi brodica koje se koriste za ronjenje su komercijalni čarter brodovi te privatne brodice Pripreme za ronjenje sa brodice uključuju, kompletno se spremiti, imati odvojene torbe za mokru i suhu opremu. Treba uvijek doći na vrijeme za ukrcaj te spriječiti morsku bolest Postupci za ronjenje sa brodice imaju svoja pravila a najvažnije je da na brodu uvijek mora ostati netko tko njime zna upravljati. Morate poznavati tehnike ulaska i izlaska ako ne znate pitajte. Spuštanje po sidrenom konopu da se ne bismo pogubili. Prostor za ulaz / izlaz ne zakrčiti opremom i osobnim stvarima. Koristiti pomoćni konop koji se s krme pusti u vodu a služi da se za njega držimo prije zarona. Treba znati gdje se nalazi oprema za slučaj hitnoće. Zapamtite. Kada ronite sa broda upoznajte se sa pravilima te gdje se nalazi oprema za slučaj hitnoće, etc.
31
NAUI RONILAČKE TABLICE 0-300m
RONILAČKE TABLICE Ronilačke tablice u biti pokazuju apsorpciju i eliminaciju dušika u vašem tijelu. Saturacija je proces nakupljanja dušika a desaturacija njegovo izlaženje iz tijela. Dekompresijska bolest nastaje kada višak dušika stvara mjehuriće zbog prebrzog smanjenja tlaka, te nemogućnošću da se suvišak dušika oslobodi iz organizma putem disanja. Ona je ozbiljna, bolna ozljeda, koja se mora spriječiti Prevencija dekompresijske bolesti izvodi se ograničenjem količine apsorbiranog dušika. Iz tog razloga imamo različita granična vremena za različite dubine odnosno maksimalno vrijeme ronjenja ( MVR engl. MDT – maximum depth time ) Zaostali dušik kao pojam neophodan je za razumijevanje ronilačkih tablica. Osnovi pojmovi vezani uz njega su, potrebna su 24 sata da bi se suvišak dušika oslobodio iz organizma. Dušik zaostao iz prijašnjih ronjenja mora se uzeti u obzir za sva ronjenja unutar slijedećih 24 sata. Dušik koji se nalazi u organizmu iz prijašnjih ronjenja naziva se zaostali dušik
32
Zapamtite saturacija je otapanje dušika pod povišenim tlakom, a desaturacija je oslobađanje viška dušika kako se tlak smanjuje. Potrebna su 24 sata da bi se sav zaostali dušik eliminirao iz organizma. Kada je tijelo apsorbiralo više dušika, a tlak se prebrzo smanjio, može doći do pojave dekompresijske bolesti ili “bendsa“. Dekompresijska bolest se može izbjeći ograničavanjem vremena provedenog na dubini. Dužina vremena koja se može provesti na dnu zavisi o dubini, a ta vremenska ograničenja su poznata kao maksimalno vrijeme ronjenja. Dušik akumuliran na jednom ronjenju, te prenesen na drugo naziva se “zaostali dušik” POJMOVI KOJI SE KORISTE U RONILAČKIM TABLICAMA Naučit ćemo slijedeće pojmove : plan ronjenja, stvarno vrijeme ronjenja, maksimalno vrijeme ronjenja, grupa ponavljanja, površinski interval, ponovljeno ronjenje, vrijeme zaostalog dušika, ukupno vrijeme dušika, prilagođeno maksimalno vrijeme ronjenja, sigurnosni dekompresijski zastanak, dekompresijski zastanak.
Pojmovi u ronilačkim tablicama: Plan ronjenja 20m/30min znači 20 metara za 30 minuta. Stvarno vrijeme ronjenja ( SVR, engl. ADT – actual dive time ) je ukupno vrijeme provedeno pod vodom, osim vremena potrebnog za sigurnosni dekompresijski zastanak. Maksimalno vrijeme ronjenja ( MVR, engl. MDT – maximum dive time ) govori nam koliko je maksimalno vrijeme koje se može provesti na datoj dubini, bez potrebnog dekompresijskog zastanka. Grupa ponavljanja je simbol koji predstavlja količinu dušika zaostalog u tijelu nakon ronjenja. Površinski interval ( PI, engl. SIT – surface interval time ) je vrijeme između dva ronjenja. Ponovljeno ronjenje smatra se svako slijedeće ronjenje unutar 24 sata. Vrijeme zaostalog dušika ( VZD, engl. RNT – residual nitrogen time) je odgovarajuće vrijeme na dubini koje smo već potrošili prije samog ronjenja. Ukupno vrijeme dušika ( UVR, engl. TNT – total nitrogen time ) čini zbroj VZD i SVR. Prilagođeno ukupno vrijeme ronjenja ( PUVR, engl. AMDT – adjusted maximum dive time ) maksimalno je vrijeme za ponovljeno ronjenje koje ne zahtijeva dekompresijski zastanak. U biti to je maksimalno vrijeme ronjenja za dubinu minus vrijeme zaostalog dušika. Sigurnosni dekompresijski zastanak – 3 minute na 5 metara ( 15 stopa ) na kraju svakog ronjenja. To vrijeme se ne uzima u obzir kao dio stvarnog vremena ronjenja ili za računanje površinskog intervala. Obavezni dekompresijski zastanak je vrijeme koje je naznačeno u tablicama, te se mora provesti na dubini od 5 metara ( 15 stopa ), uvijek kada je prekoračeno maksimalno vrijeme ronjenja za određenu dubinu. PRAVILA ZA KORIŠTENJE TABLICA Maksimalna brzina izrona je 9 metara u minuti. Uvijek koristiti ili točan ili slijedeći veći broj u tablici. Koristimo najveću postignutu dubinu na datom ronjenju. Na ronjenju uvijek ronimo iz dubljeg prema plićem. Ronjenja plića od 12 metara smatraju se 12-metarskim ronjenjima. Minimalno preporučeno vrijeme površinskog intervala je 1 sat ( iako tablice pokazuju 10 minuta ). A 10 minuta je minimalno vrijeme površinskog intervala da se dva ronjenja ne bi zbrajala. Postoje i preporuke za ograničenja dubine : ronilac otvorenih voda do 18 metara, napredni ronioci do 30 metara te dubinska specijalnost – 39 metara. Zapamtite da ronioci trebaju poznavati i pridržavati se ovih pravila kao bi mogli sigurno roniti.
33
Korištenje tablica. Tablica 1. namijenjena je da iz nje vidimo maksimalno vrijem ronjenja za neku dubinu . Te da se za neko vrijeme ne nekoj dubini odredi grupa ponavljanja. Tok – s lijeva na desno, pa onda dolje da se pronađe slovo grupe ponavljanja. Obavezno koristiti točan ili veći broj kako za dubinu tako i za vrijeme ronjenja. Primjer npr. 19 minuta na 15,8 m je u tablici 20 minuta na 18metaragrupa D. Tablica 2 pokazuje nam površinski interval te grupu ponavljanja nakon njega njen tok je prema dolje, pa lijevo do kraja slova grupe ponavljanja. Nakon grupe D ostanemo na površini 1 sat i 15 min i nakon tog površinskog intervala nalazimo se u grupi C. Tablica 3 služi da pomoću nje odredimo prilagođeno ukupno vrijeme ronjenja (engl. AMDT – adjusted maximum dive time ) tj. maksimalno je vrijeme za ponovljeno ronjenje te Vrijeme zaostalog dušika (engl. RNT – residual nitrogen time). Koordinate tablice, slovo grupe smješteno je okomito s desne strane tablice a dubina vodoravno iznad tablice. U kvadratiću gornji broj (plave boje) predstavlja vrijednost za vrijeme zaostalog dušika, a donji prilagođeno maksimalno vrijeme ronjenja (crvene boje).Ukupno vrijeme dušika koristi se da se utvrdi plan ronjenja. Zapamtite da općeniti tok NAUI ronilačkih tablica ide u smjeru kazaljke na satu. Što je više dušika u tijelu, slovo grupe ponavljanja bliže je kraju abecede. Vrijeme zaostalog dušika mora se dodati stvarnom vremenu ronjenja kada se planira ponovljeno ronjenje. Stvarno vrijeme ronjenja ne smije prelaziti vrijednost prilagođenog maksimalnog vremena ronjenja za vrijeme ponovljenih ronjenja. POSEBNA PRAVILA ZA KORIŠTENJE TABLICA Posebna pravila za korištenje tablica: obaveznu dekompresiju postoje procedure za izvođenje U slučaju da moramo odraditi dekompresije. Zastanci su na dubini od 5 metara točnije prsa trebaju biti na dubini od 5 metara a položaj tijela vodoravan. Minimalna aktivnost za vrijeme dekompresije najbolji je način izvođenja dekompresijskog zastanka. Kako utvrditi vrijeme zastanka za dekompresiju? pogledati tablicu 1, gornji broj je ukupno vrijeme ronjenja, a donji predstavlja zastanak na 5 metara Sigurnosni zastanci izvode se za svako ronjenje. 3 minute na 5 metara se preporuča a to vrijeme se može oduzeti od stvarnog vremena ronjenja. Ako se obavezna dekompresija preskoči potrebno je odmarati se, disati kisik, piti tekućinu, paziti na znakove i simptome dekompresijske bolesti. Najmanje 24 sata ne roniti. Ako se sumnja na dekompresijsku bolest otići u hiperbaričnu komoru. Letenje nakon ronjenja zbog toga jer su kabine na komercijalnim letovima na nižem tlaku nego što je na nivou mora imaju neka ograničenja. Iz ovog proizlazi da se ne smije letjeti minimalno 24 sata za ronjenja unutar granica krivulje sigurnosti te minimalno 48 sati za ronjenja sa dekompresijom, ili ako je dekompresija preskočena. Ovo se odnosi se na povišenu nadmorsku visinu ne samo u avionu, nego i planinama. Ronjenje na povišenoj nadmorskoj visini traži neke dodatne procedure treba naglasiti da se NAUI ronilačke tablice se koriste do 300 metara nadmorske visine. Za više
34
nadmorske visine koriste se posebne tablice, ali i posebna obuka Ako su ronjenja izvođena u hladnoj vodi ili su bila naporna ronjenja u bilo kojem pogledu (fizički ili psihički), koristite slijedeće veće vrijeme dna Zapamtite da ronjenja sa dekompresijom treba izbjegavati, ali postupke treba poznavati u slučaju da se slučajno prekorači maksimalno vrijeme ronjenja. Sigurnosni dekompresijski zastanak se preporuča na kraju svakog ronjenja. Ako je obvezatan deko zastanak izostao, te ako nema simptoma bendsa, ne ulazite u vodu da biste napravili dekompresiju. Pričekajte najmanje 24 sata prije leta nakon ronjenja u granicama krivulje sigurnosti, odnosno 48 sati ako ste ronili sa dekompresijskim zastankom ili ako ste preskočili obvezatnu dekompresiju. Za sva ronjenja preko 300 metara nadmorske visine potrebna je posebna obuke ,te posebne tablice. Kada ronite u hladnoj vodi ili otežanim uvjetima ronjenja koristite slijedeće veće vrijeme dna. Neposredno nakon ronjenja treba izbjegavati fizički rad, vježbanje, tuširanje s vrućom vodom iz razloga što to može potencirati dobivanje dekompresijske bolesti. Upotrebljavati ronilačke tablice naučiti ćete na tečaju ronjenja s vašim Instruktorom IZRADA PLANA RONJENJA: Namjena plana ronjenja u biti je način da se sistematski vode podaci o ronjenju. Te da se plan iskoristi u mokrom okruženju kako bi imali sigurnije lakše i zanimljivije ronjenje. Pravilno korištenje plana ronjenja, koristite običnu olovku kada pišete po pločici da se može izbrisati sa gumicom ili oprati sa deterdžentom. Korak 1, unesite podatke o ronjenju, zatim korak 2 – zabilježite vremena za uron i izron. Korak treći uključuje da zabilježite slovo početne grupe ponavljanja. Te četvrti da zabilježite vrijeme površinskog intervala i vrijeme krajnje grupe ponavljanja. Ovo sve ponovite za ponovljeno ronjenje Zapamtite NAUI plan ronjenja je dobar način da se prati profil ronjenja, te vremena u mokrom okruženju. Što ga više koristite, bit će vam lakše PLANIRANJE RONJENJA Planiranje ronjenja osigurava nam maksimalno uživanje u ronjenju. Smanjuje rizik i poteškoće na najmanju moguću mjeru. Olakšava nam samo ronjenje te će nam pomoći da se izbjegne gubljenje vremena i novca . Dijelovi planiranja ronjenja su dugoročno planiranje pomoću kojeg se utvrđuje cilj ronjenja, mjesto i alternativno mjesto. Datum i vrijeme ronjenja te rezervacije. Treba prikupiti podatke koga kontaktirati u slučaju hitnoće posebno za egzotične zemlje. Te koja je potrebna oprema za taj tip ronjenja. Dugoročni plan radi se kod kuće puno prije vremena ronjenja. Kratkoročno planiranje uključuje kontrolu opreme, dokupiti potrebne stvari, provjeriti svu opremu, provjeriti vremensku prognozu i uvjete za ronjenje, pakiranje te obavezno treba obavijestiti nekoga o planu ronjenja. Ovo planiranje radi se neposredno prije odlaska na ronjenje . Dolaskom na mjesto ronjenja moramo procijeniti uvjete za ronjenje i odlučiti da li roniti ili ne. Odabrati točke ulaska i izlaska te smjer ronjenja Planiranje prije samog urona treba dogovoriti signale koji mogu biti vizualni i zvučni. Zatim postupke u slučaju hitnoće tj. za odvajanje partnera ili potrošen zrak. Te postupke vezane uz komunikacijsku opremu te opremu za davanje kisika. Ograničenja ronilačke aktivnosti odnose se na ograničenja dubine i vremena te ograničenje rezerve zraka. Provjera plovnosti uključuje
35
provjeru pojasa sa utezima te provjeru kompenzatora plovnosti. Provjeriti da je dovod zraka otvoren te tlak zraka u boci. I na kraju provjeriti da li regulator radi ispravno. Zapamtite da je planiranje ronjenja je bitno za sigurnost i kvalitetu ronjenja.
SIGURNOST U RONJENJU SISTEM PARTNERA Sistem partnera definiran je kao dva ronioca koje se pod vodom nalaze na tolikoj udaljenosti jedan od drugoga da se mogu dodirnuti. Kako funkcionira sistem partnera, tako da jedan drugome trebaju pomagati prilikom oblačenja i poteškoća sa opremom. Dvoje ljudi može vidjeti više stvari i podijeliti zajedničko iskustvo. Moraju pomoći jedan drugome da prate vrijeme, dubinu, potrošnju zraka te pomoći u slučaju hitnoće. Služe dodatne ruke i oči koje mogu pomoći na više načina. Kao i za sve ostalo tako postoje i procedure za ronjenje u paru. Prije ronjenja dogovorite cilj, signale, smjer, procedure u slučaju hitnoće, procedure ako se izgube, ograničenja, tko je vođa ronjenja. Zajedno se uranja i izranja Rone bok uz bok, ostajući uvijek na istoj strani .Ako se odvoje, tražiti se 1 minutu, ako ne pronađete partnera izroniti. Ovo su najvažnije i takozvane standardne procedure, mogu biti i drugačije ali to moramo dogovoriti prije ronjenja. Zapamtite nikada ne roni sam. Ronilački partner je netko tko se nalazi na udaljenosti dodira svo vrijeme ronjenja. Partner predstavlja dodatne ruke i oči, pomoć, te čini ronjenje sigurnijim i ugodnijim. Procedure za ronjenje u paru uključuju dogovor o raznim detaljima ronjenja. KOMUNIKACIJA Komunikacija, načini na koje ronioci komuniciraju različiti su a možemo ih podijeliti na vizualne i zvučne.. Vizualni signali su ručni signali, podvodna pločica za pisanje te bove na površini. A zvučni signali su zviždaljka na površini te udaranje po boci, pod vodom. Standardni ručni signali su O.K. ( 4 načina ), Opasnost, Nešto nije u redu, Nelagoda, Imam malo zraka (rezerva), Nemam zraka, Daj mi zrak, Hitnoća, Stani te gore i dolje. Signali trebaju biti jasni i određeni , provjerite da je signal primljen Zapamtite da ronioci komuniciraju sa vizualnim i zvučnim. Kada šaljete signal, učinite to jasno. Kada primite signal, potvrdite ga. NAVIGACIJA Navigacija pod vodom neophodna je da bi se izbjegla duga, nepotrebna plivanja te da se područje ponovno može točno pronaći. Prvenstveno da znate gdje se točno nalazite. Prirodna navigacija je navigacija pomoću prirodnih referenci tj. bilo čega što možemo primijetiti i zapamtiti pod vodom. Neke od najboljih prirodnih referenci su sunce i sjene, dubina i oblik terena, gibanja vode te formacije kao što velika kamenja i slično. Uvijek je ključ znati gdje se nalaziš i pratiti put. Navigacija pomoću kompasa neophodna je za ronjenje u mutnim vodama ili noću. Namještanje i praćenje kursa najjednostavnije je koristiti oznaku indeksa na pomičnom prstenu ili
36
na pokretnom disku unutar kompasa. Kompas mora biti poravnat sa tijelom a moramo gledati preko kompasa, jedino tako nas kompas može voditi u željenom smjeru. Devijacija je odstupanje kompasa uslijed prisustva metalnog tijela u blizini kompasa. Događa se jer metali djeluju na magnetske silnice i zato treba izbjegavati postavljanje metalnih predmeta u blizinu kompasa. Problemi se mogu javiti prilikom ronjenja na olupinama.. Kursovi koje koristimo su recipročni ili povratni te trokut i četverokut. Najefikasnija podvodna navigacija je kombinacija prirodne, te navigacije pomoću kompasa. Dodatna obuka je poželjna i potrebna te ja kao takva dio naprednog tečaja. Zapamtite navigacija je potrebna i vrijedna vještina koja olakšava ronjenje. Prirodne reference su pomoć za opću navigaciju dok je kompas je potreban za točnu podvodnu navigaciju. Dobra navigacija je kombinacija prirodne i navigacije pomoću kompasa. Da metali mogu prouzrokovati devijaciju kompasa a kada ronite prvo odredite, te slijedite kurs. Dodatni trening navigacije je potreba svakog tko želi biti dobar ronilac. PROBLEMI VEZANI UZ RONJENJE Najčešći problemi vezani uz ronjenje: Grčevi su problemi s cirkulacijom faktori koji utječu na dobivanje grča su netreniranost , pojačana fizička aktivnost, hladnoća, pritisnutost mišića te dehidriranost. Grč se otklanja istezanjem mišića a prevencija je trening, adekvatna termička zaštita te pripremljenost za ronjenje. Nakon što ste otklonili grč promijenite tehniku plivanja. Zapletanje je često tamo gdje ima ribarskih mreža i konopa, tu do izražaja dolazi suradnja s partnerom i naravno ronilački nož. Da bi spriječili zapletanja treba izbjegavati ronjenje u područjima gdje postoji povećana opasnost od zaplitanja. Poteškoće sa opremom u većini slučajeva su plod neznanja i iskustva u rukovanju s opremom a puno manje kvarova. Zato moramo biti upoznati sa svojom ali i partnerovom opremom. Zapuhivanje se događa kod manje iskusnih ronilaca kada precijene vlastite mogućnosti ili nastaju zbog nekog straha. U slučaju da se zapušete signalizirajte partneru prekinite fizičku aktivnost te se smirite. Morska bolest može nastati na brodu kod dolaska na mjesto ronjenja, kod plivanja u valovima ali i pod vodom uslijed većih valova čiji se utjecaj osjeća na dubini. Ljudi se na to s vremenom priviknu, nemojte koristiti lijekove jer djeluju na nervni sustav . Treba gledati u daleke i nepomične objekte. Disorjentacija nastaje u uvjetima smanjene vidljivosti da bi se izbjegla koristite kompas. Kod prekida dovoda zraka u slučaju da imamo malo zraka treba primijeniti normalan izron. Ako nema zraka što je gora opcija primjenjujemo kontrolirani plivajući izron kao posljednje rješenje ako nemamo alternativni izvor zraka ili partnera u blizini. Izron na alternativni izvor zraka najbolja je opcija a i najmanje rizična. Bratsko disanje traži dobru uigranost partnera smirenost i koncentraciju . U realnoj situaciji nije imalo jednostavno. Izron u slučaju hitnoće sa pozitivnom plovnošću, primjenjujemo kao zadnju opciju u slučaju da je ronilac u nesvijesti ili tik pred tim . Opća pravila kako reagirati su stati, razmisliti, djelovati. Naravno najbolja je prevencija. Panika je nesvrsishodno djelovanje i moramo je spriječiti što ranije. Sindrom panike je osjećaj nelagode ili straha uzrokuje ubrzano disanje, nepravilno disanje dovodi do povećanja straha a taj ciklus se nastavlja dok ne nastupi panika. Kada postoji opasnost od nastupa panike treba zaustaviti aktivnost i kontrolirati disanje te riješiti problem. Zapamtite opća pravila za bilo koji problem za vrijeme ronjenja su : stati, razmisliti, djelovati. Skoro sve poteškoće se mogu riješiti U slučaju ostanak bez zraka treba primijeniti neku od slijedećih procedura ( poredane su po redu kojim bi ih trebalo koristiti ) : kontrolirani izron u slučaju hitnoće ( engl. ESA ), izron na alternativni izvor zraka ( engl. AAS ) , izron s uspostavljanjem plovnosti, bratsko disanje. Ključ sprječavanja panike je kontrola disanja POMOĆ I SPAŠAVANJE
37
Uzroci ronilačkih udesa su prekoračenje vlastitih ograničenja, precjenjivanje sposobnosti, ronjenje u opasnim uvjetima, kršenje pravila za sigurnost ronjenja, nepravilna opremljenost ili nedostatna opremljenost ili obuka i ronjenje pod utjecajem alkohola ili droge. Da bi ih spriječili moramo znati svoje granice, te roniti u skladu sa njima. Roniti samo u dobrim uvjetima, poštovati pravila za sigurnost ronjenja i uvijek biti dovoljno obučen i opremljen. Da bi bili što bolje pripremljeni za spašavanje najbolje je proći dodatnu obuku iz prve pomoći i reanimacije te tehnika spašavanja u ronjenju (Rescue Diver) Kod spašavanja treba roniocu pomoći da uspostavi pozitivnu plovnost te mu pomoći da se odmori i uspostavi normalno disanje. Ako je potrebno vuči umornog ronioca do obale ili broda. Spašavanje ako je ronilac u nesvijesti moramo mu uspostaviti plovnost i odmah izroniti. Signalizirati da se radi o hitnoći te početi sa reanimacijom. Moramo primijeniti umjetno disanje u vodi što uključuje, otvoriti i provjeriti dišne putova, očistiti usnu šupljinu dati dva inicijalna udaha usta na usta ili nos na usta. Zatim jedan udah svakih pet sekundi. Moramo transportirati unesrećenog te mu istovremeno davati umjetno disanje što nije nimalo lagano. Zapamtite, ronilački udesi se mogu spriječiti. Svi ronioci bi trebali savladati tehnike prve pomoći, reanimacije i tehnike spašavanja. Kada je roniocu potrebna pomoć, prvo uspostavite pozitivnu plovnost, neka se odmore i smire disanje, te im dalje pomognite ako je potrebno. Ronilac u nesvijesti se mora što prije dopremiti na površinu. Procedure za davanje umjetnog disanja u vodi su : otvoriti i provjeriti dišne putove, očistiti usnu šupljinu, dati dva udaha, davati svakih pet sekundi 1 udah usta na usta ili nos na usta dok unesrećenog transportirate nastaviti sa umjetnim disanjem. PRVA POMOĆ I PROCEDURE U SLUČAJU HITNOĆE Prva pomoć i procedure u slučaju hitnoće prije svega zahtijeva pripremu i vježbanje te oprema za prvu pomoć. Osim ovoga moramo imati podatke koga alarmirati. Glavna područja prve pomoći prestanak disanja ili cirkulacije, krvarenja te šok. Kod povreda povezanih sa tlakom a koje su specifične za ronjenje treba unesrećenog staviti na leđa ili lijevi bok, davati mu 100% kisik te ga transportirati u rekompresijsku komoru . Postupci u slučaju hitnoće moraju se obavljati redom a to znači poslati po pomoć, saslušati partnera unesrećenog, utvrditi identitet, dogovoriti evakuaciju, zadužiti nekoga da bilježi sve podatke te otpratiti unesrećenog do komore, bolnice itd. Zapamtite svi bi ronioci trebali biti pripremljeni za pružanje prve pomoći, te bi trebali posjedovati opremu za prvu pomoć te koga alarmirati ako je potrebno. Pet glavnih područja prve pomoći su : prestanak disanja i cirkulacije, krvarenja, šok, povrede vezane uz tlak te povrede izazvane opasnim morskim životinjama. Osobe sa povredama izazvanim tlakom treba se davati kisik, te ih otpremiti u rekompresijsku komoru. Treba biti spreman za pružanje prve pomoći kod ronilačkih udesa ZDRAVLJE I TJELESNA SPREMNOST Dobro zdravstveno stanje je bitno zbog promjena u tlaku, te jer je ronjenje fizički zahtjevna aktivnost. Liječnički pregled je obvezatan, te ga treba raditi svake dvije godine. Tjelesna spremnost je sposobnost da ispunite zahtjeve aktivnosti a najbolji način da budete spremni za ronjenje je da često ronite, prihvatljiva alternativa je plivanje sa ABC opremom. Žene bi trebale izbjegavati ronjenje za vrijeme mjesečnice, ako se ne osjećaju dobro a ronjenje za vrijeme trudnoće treba izbjegavati. U mnogim stvarima žene su bolji ronioci od muškaraca Dobre navike ronioca uključuju pravilnu prehranu te adekvatan odmor. Navike koje bi trebalo izbjegavati 12 sati prije ronjenja su pušenje, alkohol te droge. Zapamtite budite zdravi. Svake dvije godine napravite zdravstveni pregled. Održavajte fizičku spremnost potrebnu za sigurno ronjenje. Žene ne bi trebale roniti za vrijeme mjesečnice ako se loše osjećaju, te kada su u drugom stanju. Pušenje, opijanje, te korištenje droga prije ronjenja treba apsolutno izbjegavati.
38
