SIGURNOST U MEĐUNARODNOJ POLITICI
Država : teritorijalno utemeljena jedinica sa vladom koja vlada njenim teritorijem, te je prepoznata kao država od strane drugih država. Principi sigurnosti fokusirani na države dugo su dominirali misli o međunarodnim odnosima u dva smisla. Prvo, države su bile središnji akter u međunarodnim poslovima. Drugo, sigurnost je smatrana njihovom najvažnijom preokupacijom. Fokus na države ima smisla budući da su se države : -
Razvile kroz snažne pritiske međunarodne politike – više od drugih
-
političkih institucija oblikovala ih je međunarodna politika, Su jedinstvene koncentracije moći, Ostaju i dalje osnovne žarišne točke lojalnosti i osjećaja identiteta većine
-
ljudi, Su stvorile ili utjelovljuju najveće, najmočnije i najučinkovitije ljudske zajednice.
Državna sigurnost ima četiri osnovna elementa : fizičku sigurnost, autonomiju, razvoj i vlast. - Najutjecajniji pristupi sigurnosti u međunarodnoj politici su : realistički, liberalistički i marksistički. Realistički pristup : -
Realističko razmišljanje ima dugu tradiciju, od stare Kine do Grčke ili Hobsa, Makijavelija i Rusoa. Od četiri komponente sigurnosti koje gore spominju realisti : - države se smatraju zaokupljenim fizičkom sigurnosti; - pretpostavljaju zaokupljenost države autonomijom, - nacionalni razvitak uglavnom smatraju sredstvom održanja i jačanja državne autonomije i sigurnosti,
- vlast smatraju primarno instrumentalno važnom – vlast mora biti dovoljno sposobna da se suoči sa vanjskim izazovima državnoj autonomiji i sigurnosti.
Realistički pristup međunarodnu politiku je uvijek smatrao specifičnom zbog anarhije, odsustva bilo kakve vrhovne moći i vlasti na državama. U međunarodnoj politici malo je vlasti. Realisti tvde da odsustvo vlasti čini moć, autonomiju, međunarodni politički sustav i njegovu strukturu različitima od unutarnje politike. To znači da država postoji donekle odvojeno od društva, ima vlastiti identitet i interese u odnosu na međunarodnu politiku. Moć, autonomija, sustav i njegova struktura imaju osobit karakter budući da postoji samo ograničena zajednica. Vladama fali jaka svijest da su dio većeg entiteta u međunarodnoj politici sa sveobuhvatnim interesima, ciljevima, perspektivama i vrijednostima koje one dijele. Ograničeni razvoj zajednice vodi do specifičnih oblika autonomije, političke moći i strukture. U domaćim sustavima autonomija je sfera ograničene slobode i kontrole unutar više strukture moći i autoriteta – poput regionalne autonomije unutar države. U međunarodnoj politici ta viša struktura je ograničena i egzistira tako da države ograničavaju same sebe kroz sporazume koje još uvijek mogu napustiti ili stvaranjem međunarodnih institucija iz kojih se mogu izvući. Dakle, država je autonomija jedinstvena po opsegu i uključuje vladanje bez ometanja, izvana i korištenje sile kada se to smatra potrebnim u unutrašnjim i vanjskim odnosima, prava kakva nikada nisu dodijeljena drugim političkim akterima. Ovo je prije nekoliko stoljeća, bilo utemeljeno u formi suverenosti. Države se takmiče za relativnom vojnom moći i shodno tome za stvarima od kojih se sastoji vojna moć – bogatstvo, prirodni resursi, strateški vrijedni položaji, tehnologija i populacija. Rivalstvo se pojačava činjenicom da kada jedna država povećava svoju moć, strah ostalih prirodno raste. Ovo stvara sigurnosnu dilemu : budući da bi dodatna vojna moć za odbranu mogla povećati i nečiju sposobnost napada, pojedinačni napori država za postizanjem većeg stupnja sigurnosti u cjelini potkrepljuju i
povećavaju njihovu nesigurnost. Rivalstvo ohrabruje neke vlade da povećaju svoju relativnu moć, te takve ekspanzionističke vlade teže promjeni međunarodnog sustava u svoju -
korist kako bi dobili više onoga što žele. Pojam ravnoteže moći : koristi se da bi objasnila što se često dogodi kao rezultat natjecanja između država, one se natječu,a rezultat je da se s vremenom pojavi gruba ravnoteža moći između njih, što ograničava sve aktere.
-
Distribucije moći : Multipolarna – barem tri, a možda i više vlada imaju mnogo više moći od svih ostalih i međusobno su otprilike jednako moćne. Opći red i stabilnost se održavaju jer se centralizaciji moći u rukama jedne države ili skupine država suprotstavljaju ostale- ravnoteža će se postići njihovim naporima da se to spriječi , naporima koji se mogu pretvoriti u borbu kako bi se
-
umanjila rastuća moć sile ili sila. Bipolarna – dvije države ili savezi država imaju daleko više moći nego svi ostali. Primjer ove distribucije moći je Hladni rat – dvije supersile i njihovi blokovi dominirali su sustavom. Bipolarno nadmetanje je često dovodilo do
-
neprestanih ratova ili golemog rakta kako bi se riješilo. Unipolarna – jedna država ili skupina država je daleko moćnija od svih drugih. Ovo se naziva hegemonijom, a država hegemonom. Neki analitičari razdoblja hegemonije smatraju je najstabilnijim i najsigurnijim u međunarodnoj političkoj povijesti, što je dovelo do razvoja teorije hegemonističke stabilnosti.
LiberalističkI pristup : -
Liberalistička perspektiva ima kraću povijest, od korijena u prosvetiteljstvu XVIII. Stoljeća do dobijanja na značenju u dvadesetom stoljeću. Liberalisti imaju tendenciju odnositi se prema državi kao manje bitnoj samoj po sebi – vlade su najvažniji akteri, međutim to je u pravilu zbog njihove sposobnosti da budu predstavnici skupina unutar država. Dok države imaju svoje vlastie brige i interese, glavna determinanta vladinih politika je pitanje tko vlada – koja elita, vođa ili stranka upravlja
vladom. Liberalistička perspektiva stavlja značajan naglasak na opstanak države, a manji na autonomiju. Liberalisti imaju dva pola : - jedni smatraju da je anarhija štetna, te da ima štetne posljedice , ali da države ipak sklapaju dobre sporazume gdje se kao primjer navodi : UN, -
Međunarodna agencija za atomsko naoružanje, Svjetska banka i MMF. Drugi pol liberalista smatra da anarhija nije nužno štetna za odnose među državama, te da ih ne tjera na međusobni rivalitet što podriva sigurnost. Između ta dva pola je bogata liberalistička tradicija promoviranja multilateralnih institucija, zajedno sa pripadajućim dogovorima, kao što su mreža pravila, okviri prihvaćenog ponašanja i koordinirana očekianja koja omogućuju nekakav red i nazivaju se međunarodni režimi. Države mogu dostiči zadovoljavajuću razinu dogovora i suradnje da ih teško naoružanje ne vodi do toga da se međusobno smatraju prijetnom. Često navođeni oblik ove interakcije jeste pluralistička sigurnosna zajednica, koja je pluralistička jer su članovi suvereni, a sigurnosna
-
zajednica jer se ne boje jedni drugih. Liberalistička slika idealne mešunarodne politike očekuje s vremenom značajno dobrovoljno smanjenje anarhije i državne autonomije, i nasilno zadiranje u autonomiju određenih problematičnih država. Još jedna moćna komponenta je tvrdnja da sa obzirom na to da država odražava preferenciju utjecajnih domaćih političkih elemenata, priroda međšunarodne politike je duboko pod uticajem unutarnjeg karaktera država, njihovih političkih sustava i društava. Jedan od argumenata je da kada nacionalne elite dođu na vlast u članicama regionalnog međunarodnog sustava koje su posvećene rastu baziranom na izvozu kada bi ostvarile brzi nacionalni razvoj, one uviđaju da je miran regionalni razvoj ključan. Kao rezultat toga one pokušavaju razriješiti ili ublažiti svoje nacionalne sukobe, promovišu slabljenje napetossti, smanjuju vojen izdatke te promovišu regionalnu suradnju u pitanjima kontrole naoružanja. Drugi način jeste naglašavanje demokratije. Naglasak danas jeste na teoriji demokratskog mira, na razmišljanju da su demokratije u prirodi međusobno miroljubive. Impresivna je činjenica da demokratske vlade spremno ulaze u ratove sa nedemokratskim i da su
među najbolje naoružanima. Neki analitičari vjeruju da je kombinovanje demokratije i otvorene ekonomije i društva, rezultat miroljubiosti. Da je upravo ta kombinacija ona koja uspjeva. Drugi smatraju da su demokratije transparentnije u politikama i stvaranju politike od nedemokratija, te da su otvorenije stranim uticajima pri odlučivanju. Napori liberalista se temelje na promicanju demokratije, ljudskih prava, zaštite okoliša, širenje globalnog blagostanja, borbu sa korupcijom, širenje principa privatnih poduzeća te kontrolu naoružanja. Time raste međunarodno civilno društvo, te se samim time stvara temelj da „meka moć“ postane važna u međunarodnoj politici, nadopunjujući ili zamjenjujući „tvrdu vojnu moć“. (Nye)
Ekonomska sigurnost (Christopher M. Dent)
Uvod : Analiza ekonomske sigurnosti općenito se može podijeliti na dva diskursa ili takozvani parni diskurs: - ekonomska sigurnost na mikrorazini – kocentrirana na lokalizirane čimbenike, kao što su pojedinici, kućanstva, lokalne zajednice, a primarno se bavi osiguravanjem njihovog opstanka; - ekonomska sigurnost na makrorazini – bavi se entitetima koji su sposobni za vođenje vanjske ekonomske politike (nacionalne države) i njihovim djelovanjem u međunarodnom ekonomskom sistemu.
Suvremena misao o ekonomskoj sigurnosti :
Porast interesa za ekonomsku sigurnost na makrorazini uveliko je rezultat posthladnoratovskog razdoblja. On proizilazi iz odgovarajućih pomaka sa geopolitike na geoekonomiju, sa vojnih supersila na ekonomske supersile, te sa političko-ideološkog natjecanja na ekonomsko natjecanje. Rane posthladnoratovske analize ovog pitanja razmatrale su rastuće geoekonomske temelje budućih sigurnosnih sustava. U tom razdoblju, fokus je uglavnom bio na načinu na koji je stara bipolarna geopolitika ustuknula pred novom ripolarnom svjetskom strukturom ekonomskih super sila (SAD; EU, Japan), a intenzivna rasprava vodila se oko pitanja koja će se od te trijade sila ili regija pojaviti kao vodeća u XXI. Stoljeću. Između te trijade sila do sredine '90-ih pojavio se kooperativniji pristup, sa približavanjem SAD- a i istočnoazijskih država unutar foruma Azoijskopacifičke ekonomske suradnje, sa potpisivanjem nove Transatlanske agende između Europe i SAD-a 1995, te pokretanjem dijaloga pod nazivom Forum AzijaEuropa, između dvije zemlje 1996. Ekonomsko-sigurnosna veza: Već neko vrijeme provode se istraživanja društvenih znanosti o vezi između ekonomije i političko-vojne sigurnosti. Bili su potrebni globalni šokovi '70-ih i pojava međunarodne političke ekonomije kao znanstvene discipline da se to promjeni. Ekonomskosigurnosna veza se može i mora razlikovati od same ekonomske sigurnosti. Njezini tehnički aspekti obično uključuju : - ekonomiku vojne sigurnosti : ona uključuje namjenske , proizvodne, tehnološko-industrijske, infrastrukturne i troškovne aspekte opskrbe vojnosigurnosnih sposobnosti ; - podređivanje ekonomskih politika interesima sigurnosne politike : uključivanje korištenja vanjskopolitičkih ekonomskih mjera, kako bi se podržali širi vanjskopolitički ciljevi, odnosno „niska politika“ oizravno u zadovoljavanju potreba „visoke politike“, - podrešivanje sigurnosnih politika ekonomskim interesima : na ošćenitoj razini, ovo bi se moglo povezati sa stvaranjem svijeta sigurnog za širenje kapitalističkih aktivnosti, što se osobito odnosi na obveze država- hegemona. Gledišta prema kojemu se mjere ekonomske i tradicionalne sigurnosne politike
mogu koristiti za postizanje ličnih namjeravanih posljedica, povezano je sa promjenjivošču argumenta moći, što znači da prijetnje na ekonomskoj fronti (sankcije) mogu postići sigurnosne ciljeve i obratno.
Definiranje empirijskog područja i koncepata ekonomske sigurnosti :
U ostvarivanju svojh ekonomsko-sigurnosnih interesa, entiteti koji su sposobni za vođenje vanjske ekonomske politike moraju odgovoriti na promjenjive strukturalne oblike međunarodne ekonomije. Iskorištvanja prilika te minimalizirati rizike ili prijetnje koje te promjene stvaraju. Većina istraživaća ekonomske sigurnosti usredotočila se na gore spomenuto, međutim neki su prihvatili multidimezionalniji pristup, kako DeSouza tumači : „sigurnost nije samo sprečavanje određenih prijetečih aktivnosti, nego je ona i stvaranje mogućnosti te povoljnih okolnosti za američke interese i zajedničku dobit.“ Stvoreni su različiti okviri za definiranje ekonomske sigurnosti . Iz perspektive hegemona koja još uvijek obilježava veliki dio literature o vanjskoj ekonomskoj politici, Neu i Wolf smatraju da je ekonomska sigurnost „sposobnost zaštite ili unapređivanja američkih ekonomskih interesa, unatoč događajima, procesima ili postupcima koji mogu ugroziti ili blokirati te interese“, a oni mogu dolaziti iz domaćih ili stranih interesa. Cable tvrdi dase ona može „odnositi na one aspekte trgovine i investicija koje izravno utiču na sposobnost države da se brani“. Ona može biti definisana i kao „u smislu instrumenata ekonomske politike koje se koriste u svrhu agresije ili obrane“ Spelingov i Kirchenorv pristup „višestrukih aspekata“ ispituje : 1) brigu države da zaštiti društveno i ekonomsko tkivo društva, 2) sposobnost države da u suradnji sa ostalima zaštiti međunarodno ekonomsko okruženje od destabilizacije kako bi se ojačale vojen sposobnosti. Generalizirano i jednodimenzionalno definiranje ekonomske sigurnosti ponudili su Green – „odsustvo prijetnje od uskraćivanja ekonomske dobiti.“, Wang – „briga oko ekonomske sigurnosti je stanje uma koje se konstantno brine oko prelaska granice opasnosti“ i Thakur – „održavanje prihvaćenih razina bogatstva i državne moći putem pristupa resursima, finansijama i tržištima.“ POSTAVLJANJE DEFINICIJE EKONOMSKE SIGURNOSTI :
Savremeni pristup ekonomskoj sigurnosti utemeljen je na definiciji koja naglašava pristup ekonomskoj sigurnosti koji teži minimaliziranju prijetnje i maksimiziranju mogućnosti, a težnja za njegovim postizanjem uključuje očuvanje strukturnog identiteta i sposobnosti za stvaranje prosperiteta i interesa političko-ekonomskog identiteta, u kontekstu različitih izvanjskih rizika i prijetnji sa kojima se suočava u međunarodnom ekonomskom sistemu.
Sigurnost opskrbe : - odnosi se na osiguravanje ključnih lanaca opskrbe koji uključuju vanjske izvore. Ponajprije se odnosi na razne strukture ponude, putem kojih FEP sila nabavlja uvozne materijale, sastavnice i tehnologije, a korištenje ekonomske diplomatije moglo bi biti potrebno za održavanje cjelovitosti ovih struktura. Sigurnost pristupa tržištu : - odnosi se na osiguravanje najboljeg mogućeg pristupa ključnim stranim tržištima FEP sili. Važno je za izvozno orjentirana gospodarstva sa malim domaćim tržištima, iako je postalo i primarni cilj gospodarske diplomatije svih FEP sila. Kreditna sigurnost : - odnosi se na osiguravanje, onoliko koliko je to moguće, finansijske solventnosti FEP sila u međunarodnom sustavu, kao i održavanje njenog pristupa, utjecaja ili kontrole nad izvorima međunarodnih kredita. Sigurnost tehnološko-industrijske sposobnosti : - razvijanje sposobnosti gospodarstva da proizvodi blagostanje, produktivnost i ostale faktore koji stvaraju bogatstvo korištenjem tehnološko-industrijskih sredstava, podrazumjeva održanje položaja gospodarstva što bliže tehnološkoj granici. Društveno- ekonomska sigurnosna paradigma : - odnosi se na odbranu preferirane društveno-ekonomske paradigme društva (npr. Istočnoazijska uloga države u usmjeravanju i kontroli ekonomskih i društvenih procesa, anglosaksonsko slobodno tržište...) i njihove definisane
ciljeve blagostanja. Prekogranična sigurnost zajednica : - uključuje odgovor na lokalne regionalizirane probleme koji mogu ubrzati prekogranične ekonomske krize ili uticati na lokalna pitanja međuovisnosti, nrp. Subregionalne projekte ekonomske integracije. Sistemska sigurnost : - ona se odnosi na zajedničke interese FEP sila u održavanju integriteta međunarodnog ekonomskog sustava, uključujući kooperativne i koncesijske napor za potporu multilateralnim režimima sistemskog upravljanja, međudržavnih ugovora i održavanje cjelokupne sistemske stabilnosti. Sigurnost saveza : - otvoreno zahtjeva održavanje i razvijanje međunarodnih ekonomskih partnerstava s državnim i nedržavnim subjektima, u ispunjavanju onih ekonomskih sigurnosnih ciljeva o kojima smo već raspravljali.
VIŠEZNAČNOST POJMA LJUDSKE BEZBJEDNOSTI (Hampson)
Shvatanje pojma ljudske bezbjednosti : Pristupi i sadržaji :
-
Prvi pristup je zasnovan na pravima i definiše taj pojam prilično široko. Utemeljen je na vladavini prava i sporazumnim rješenjima. Nastoji da ojača normativni zakonski okvir na međunarodnom i regionalnom nivou, dok u isto vrijeme produbljuje i utvršuje zakon o ljudskim pravima, kao i zakonski
-
i pravosudni sistem u okviru države. Drugi prisup usmjeren je na hmanitarno shvatanje tog pojma, po kome je „sigurnost naroda“ najviši cilj međunarodnih intervencija.
Smatra rat jednim od glavnih prijetji i povlači važnu moralnu razliku
-
između boraca i neboraca. Treći pristup je najšira definicija i podrazumjeva „održivi ljudski razvoje“. Ovo shvatanje se veže sa izvještajem UN o ljudskom razvoju iz 1994. Godine, koji je ponudio široku analizu i procjenu različitih dimenzija sigurnosti. Ljudska sigurnost je definisana kao – ekonomska, bezbjednost ishrane, zdravlja, životne sredine, bezbjednost pojedinca, zajednice te politička bezbjednost. Izvještaj ukazuje da prijetnje ljudskoj bezbjednosti dvadeset i prvog vijeka dolaze u transnacionalnim oblicima : bolesti poput side, trgovina drogom, terorizam, siromaštvo, problemi sa životnom sredinom. Ti problemi su globalni i moramo iati oblike globalne suradnje .
-
Ljudska prava i vladavina prava : Shvatanje ljudske bezbjednosti zasnovano je na pravima i vladavini prava zasnovano je na liberalnoj demokratskoj teorii i modernoj demokratskoj državi. Glavna prijetnja ljudskoj bezbjednosti leži u odricanju osnovnih ljudskih prava, uključujući i pravo na nacionalno samoopredjeljenje i u odsustvu vladavine prava. Od svih prava, pitanje manjina je najproblematičnije koje mogu doći u sukob ne samo sa „voljom većine“ već i sa pravima pojedinca.
-
Strategije i sredstva : Pristup ljudske bezbjednosti zasnovan je na ljudskim pravima/vladavini prava teži da se osloni na tri različite vrste sredstava za poboljšanje ljudske sigurnosti. Sredstva su imala za cilj da promjene politiku domaće vlade kako bi se produbile i utemeljile norme i principe ljudskih prava u zakonodavstvu te države. Tri instrumenta za unapređenje domaće zaštite ljudskih prava (Moravick) : - sankcije – onemogućavaju nekim domaćim grupama pristup inostranoj robi, uslugama, tržištima i kapitalu; - sramoćenje – utiče na javno mjenje tako što se međunarodna pažnja usredsređuje na različite vidove nacionalne politike i prakse koji su štetni
po ljudska prava i različiti od utvrđenih međunarodnih normi, principa i pravila; - proces kooptacije je suptilniji i obično kombinuje diektna i indirekta sredstva. Podrazumjevaju upotrebu međunarodnih ili regionalnih sudova i komisija koje nastoje da primene ljudska prava i unaprijede demokratiju širenjem pravne norme i predlaganjem reformi domaćih pravosudnih
-
struktura i pravnog sistema. Globalne i regionalne institucije : Un za ljudska prava je jedna od komisija koje ima ovlašćenje da ispita žalbe pa navodno teške i sistematske zloupotrebe ljudskih prava, praktično, njene različite potkomisije, kao što je Komisija za zaštitu
-
manjina, daleko aktivnije. Sigurnost naroda Humanitarni koncept ljudske bezbjednosti ili koncept nazvan „sigunrost naroda“ već se tradicionalno usredsređuje na obezbjeđivanje moralnih i zakonskih prava neboraca u ratu i u situacijama nasilnih sukoba, na obezbjeđivanje hitne pmoći među onima kojima je najpotrebnija. Norme ratovanja potiču od Huge Grocijusa, te u modernom dobu od konvencija poput Haške, Ženevske, koje postavljaju norme o utamničeju zatvorenika i postupanja sa njima.
-
Strategija i sredstva : Obuhvata preventivne strategije izgradnje mira. Evans smatra da postoje dvije grupe sredstava za poboljšanje ljudske bezbjednosti : međunarodni režimi i mjere za izgradnju mira unutar država. Međunarodni režimi su „međunarodni zakoni, norme, sporazumi i dogovori – globalni, regionalni i bilateralni po svom obimu stvoreni da minimiziraju pretnje bezbjednosti, da ojačaju vjeru i povjerenje i stvore okvir za dijalog i suradnju.“ Izgradnja mira unutar jedne zemlje podrazumjeva državne i međunarodne napore „usmjerene ka ekonomskom razvoju, izgradnji institucija i stvaranju ili obnavljanju uslova unutar država neophodnih za stabilnost i održivost“.
Karganijeva komisija ukazuje na tri cilja prevencije : - sprečava pojave nasilnih sukoba, - sprečavanje proširenja tekućih sukoba, - sprečavanje ponovnog pojavljivanja nasilnih sukoba.
-
Održivi ljudski razvoj : Stavlja akcenat na nevojne prijetnje ljudskoj bezbjednosti i prijetnje ljudskom opstanku koje su posljedica niza različitih problema koje, uglavnom, stvara čovjek. Npr. Nekontrolisani globalni rast stanovništva, migracije, nesrazmjernost, ekonomskih mogućnosti, širenje pandemijskih zaraznih bolesti... Kao koncept, odbacuje suženo viđenje bezbjednosti, koje ovaj problem uglavnom definiše sa ozbirom na državnu teritoriju i vojnu agresiju. Obuhvata sedam kategorija *** : - ekološku sigurnost, - ekonomsku sigurnost, - prehrambenu sigurnost, - zdravstvenu sigurnosti, - osobnu sigurnost, - političku sigurnost, - sigurnost zajednice.
-
Definicija prijetnji : Pristup ljudskoj bezbjednosti nazvan „Ljudska prava i vladavina prava“ smatra da glavna prijetnja ljudskoj bezbjednosti leži u odricanju osnovnih prava i „redovnog zakonskog procesa“ i odsustvu demokratskog sistema vlasti. Lljudska bezbjednost je ugrožena kada ta prava nisu formalno priznata i kada su pravosudni i politički sistem odgovornosti slabi. Prijetnje su definisane kao odsustvo kritičkih normi i pravosudnih političkih instrumenata koji bi štitili i unapređivali ljudsku bezbjednost.
LJUDSKA SIGURNOST (Pauline K.)
-
Pojam ljudska sigurnost potiče iz izvještaja o političkim procesima Ujedinjenih naroda sredinom 1990-ih, a posebno iz izvješća Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) iz 1994.
Definiranje ljudske sigurnosti: Ljudska sigurnost se opisuje kao stanje u kojem su ljudi oslobođeni od trauma koje opterećuju ljudski razvoj i, znači : -
Sigurnost od kroničnih prijetnji poput gladi, represije i bolesti; Zaštitu od iznenadnih i štetnih poremećaja svakodnevnice, bilo u domovima, na radnim mjestima ili zajednicama.
Razvoj koncepta ljudske sigurnosti naglašava stajalište da se prijetnje narodima, kao i državnim entitetima, mijenjaju i povećavaju. Te su promjene potaknule raspravu o značenju sigurnosti i o razlozima za njeno produbljivanje i proširivanje. Osim nasilja u unutar države postoje i nevojne prijetnje, kao što su uništavanje okoliša i posljedice globalnog zagrijavanja, pandemije kao što su HIV/AIDS, SARS i ptičja gripa, te kretanja ljudi (izbjeglice i raseljene osobe). Kao i unutarnje nasilje, ovi transnacionalni problemi imaju ozbiljne lokalne, regionalne i globalne posljedice. *Ljudska sigurnost obuhvata : - ekološku sigurnost, - ekonomsku sigurnost, - prehrambenu sigurnost, - zdravstvenu sigurnosti, - osobnu sigurnost, - političku sigurnost, - sigurnost zajednice.
Razlika između državno-centrične sigurnosti i ljudske sigurnosti? Državno-centrična sigurnost usmjerena je na zaštitu države od vanjskih vojnih
prijetnji pomoću prijetnje (odvraćanja) i korištenja vojne sile. Povrede načela suvereniteta glavno su opravdanje za korištenje sile. Često se kaže da je prema državno-centričnim argumentima država referentni objekat, a prema argumentima zagovornika ljudske sigurnosti referentni objekt ljudi.
ŠKOLA UŽEG PRISTUPA LJUDSKOJ SIGURNOSTI Mack, zagovornik užeg pristupa, tvrdi kako je prijetnja političkog nasilja ljudima, od strane države ili bilo kojeg drugog organiziranog političkog subjekta, prikladan predmet koncepta ljudske sigurnosti. Definicija Macka jeste da je ljudska sigurnost „zaštita pojedinaca i zajednica od rata i ostalih oblika nasilja“. Smatra da postoji veza između nasilja, siromaštva i loše vladavine. Ova uska definicija pojednostavljena je kao „sloboda od straha“ – freedom from fear, najčešće u smislu slobode od straha od prijetnje ili upotrebe političkog nasilja.
ŠKOLE ŠIREG PRISTUPA
Zagovornici škole šireg pristupa tvrde da ljudska sigurnost znači više od zanimanja za prijetnju nasiljem. Ljudska sloboda nije samo sloboda od straha, već i sloboda od siromaštva koja je središte ljudskog razvoja u izvješću UNDP-a. Ova definicija pojednostavljeno predstavlja „freedom from want“ – slobodu od potrebitosti. Razlike oko sredstava : - Sredstva za postizanje ljudske sigurnosti također su sporna, s podjelama oko uloge države i opravdanja za humanitarnu intervenicju koja upotrebljava silu.
EVOLUCIJA KONCEPTA LJUDSKE SIGURNOSTI (Smajić M.)
Većina stvari se nalazi u tekstu Pauline K.
- Koncept ljudske sigurnosti se prvi put spominje sredinom devedesetih godina u UN-ovim, a posebno u izvještaju UNDP-a iz 1994. - Ljudska sigurnost : „ stanje u kojem su ljudi oslobođeni trauma koje opterećuju ljudski razvoj. Ljudska sigurnost znači sigurnost od takvih hroničnih prijetnji kao što su glad, bolest i represija, znači zaštitu od iznenadnih i štetnih poremećaja svakodnevnice – bilo u domovima, na radnim mjestima ili u zajednicama“
Tabela *** : Vrste sigurnosti
Referentni
Štiti
Moguće
Tradicionalna
objekti Država
Integritet države
prijetnje Rat, revolucija,
Integritet
vojni udar... Siromaštvo,
individue
bolest, represija,
sigurnost Ljudska sigurnost
Čovjek
prirodne katastrofe, nasilje, kršenje ljudskih prava.. Najvažniji argument razvoja koncepta ljudske sigurnosti je čovjekova prirodna želja da bude zaštićen od političkog nasilja i nereda, koje u posljednje vrijeem sve češće generiraju poltiičke elite u nedemokratskim, pa čak i „demokratskim“ režimima.
