Univerzitet u Zenici Pedagoški fakultet u Zenici Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski, jezik i književnost
TE!"
#odlerova esteika ružnog
$ esej iz Uvoda u svjetsku književnost %% $
entor" &oc' dr' uris #ajra(ovi)
*tudent+ !l(en Patkovi)
Zenica, april, -.-'
U/O& 0ada govori(o o najljepšoj evropskoj poeziji sigurno je da 1 2vije)e zla3 zauzi(a prvo (jesto' &a bi analizirali ovu tako posebnu zbirku poezije potrebno je prvenstveno poznavati dušu sa(og genija kao što je 4arl #odler' On spaja svjetlost i ta(u, no) i dan, sve one suprotnosti za koje bi rekli da ne idu nikako zajedno, on je uspio da ujedini' 4arl #odler je bio pjesnik, kriti5ar, esejist i esteti5ar, prete)a je (nogih pjesni5kih strujanja u Evropi na prelazu iz 6%6 u 66 vijek' U svoji( književnoteorijski( radovi(a on je pisao da realisti5ki postupak nije adekvatan sa(oj prirodi u(jetni5kog stvaranja ' 7ealist želi da stvari predstavi onakve kakve bi trebale da budu, a #odler s(atra da u(jetnik treba život i pojave oko sebe da osvjetlava svoji( duho(, da u nji(a otkriva duboko skrivenu zakonitost i tako da dovrši prirodu, da je dogradi' % (e8u beskrajno razli5iti( stvari(a postoje analogije, koje treba u(jetnik da otkrije i poveže u sliku svijeta' #odler je govorio da je 9najs(ješnija stvar vidjeti cilj poezije u širenju prosvjete u narodu9, ali nije poricao duboku vezu iz(e8u poezije i 5ovjeka' 9:e)u da kaže( da poezija ne ople(ljenjuje naravi9 $pisao je #odler$9'''ja kaže( " pjesnik je u(anjio poetsku snagu ako je išao na (oralni cilj, jer poezija ne (ože da izjedna)i sa (oralo( i nauko('9 Osi( poezije , pisao je i prozu i kritiku' Zbirka $*plin Pariza ;.<=>? otvara vrata novoj vrsti proze "to su i(presionisti5ke crtice , koje su $kao na5in pisanja , prihva)ene u Evropi kraje( 6%6 vijeka'
#O&@E7O/! E*TET%0! 7UA:OB #odler propagira estiku ružnog, želi da šokira, razara ideale tradicionalnog, senti(entalnog pjesništva, to izražava (ra5ni(( boja(a' 4arl #odler posve je originalna i individulana pjesni5ka li5nost' On je u puno( s(islu rije5i prete5a si(boliz(a i (oderne poezije uop)e, a njegova pjesni5ka zbirka 2vje)e zla sadrži sve ele(ente kasnije si(boli5ke poezije' #odler se u sve(u odupire dotadašnji( lirski( konvencija(a, bile one te(atskog ili for(alnog karaktera' U(jesto ro(anti5arskog senti(entaliz(a i pejzažnih (otiva, #odler otkriva nove ljudske senzibilitete' Ostaju)i u svo( vre(enu, zatvaraju)i se u ugo8aje urbane sredine i zatvorene vidike, on analizira vlastita osje)ajna stanja" svoje ne(ire, tjeskobe, doživljavanja s(rti kao osnovnih opsesija' %z tih osje)ajnih stanja izbija i neodre8en pjesnikov revolt koji se (anifestira u cini5no( odnosu pre(a ljudi(a i životu" hvali ono što je ne(oralno, nezdravo, odvratno$sataniza(' #audelairova poezija prodire duboko u psihu, to je obra)anje svo( duboko( 1ja3 , puno( tajnovitosti, nedefinirasnsti, groze, ta(nih i nejasnih slutnji' #odler realnu stvarnost doživljava kao neorganizirano i porazbacano (noštvo slika i oznaka koje svoj s(isao i sklad dobivaju tek u (ašti stvaraoca te se tako pretvaraju u njegovu subjektivnu realnost' #audelairovi 2vje)e zla djelo je koje je izazvalo veliki skandal' Za ono vrije(e previše slobodno našlo se na sudu, neke su pjes(e bile zabranjene' e8uti( ni to nije sprije5ilo ogro(an #audelairov uspeh koji je o5it i danas' Prokleti se pjesnik na po5etku 2vjetova zla obra)a 5itaocu, on sebe na neki na5in uspore8uje s 5itaoce(, sa svi( 5itatelji(a, sa sveukupni( 5ovje5anstvo('
1Cedino dosadaD $ 0roz beskrajne sate &ok sanja vješala, puši lule skro(ne' Znaš je 5itatelju, nekaznicu lo(nu ipokrite stari $ (oj jednaki$ brateD3
F
#odler 5itave cikluse pjes(a posve)uje žena(a' :jegov odnos pre(a ženi izuzetno je 5udan' Za razliku od ostalih pjesnika koji su ženu uzdizali do nebeskih visina, #odler prezire ženu nazivaju)i je s de(ono(, (u5enico(, prokletnico('
1&jevice, de(oni, (u5enice bijedne D U preziru zbilje i njezinih uza *ve beskraja žedne nezbludne ilG 5edne, Has krikova prene, a 5as prene suza, :ad naši( se paklo(, (unja nadsrne, Br5i duša (oja" žali vas i voli, Cer ko ganje pe)e že8 (uka žene, *rca vaša $ (ize ljubavi i boliD3 ; Prokletnice ?
žene #odler s(atra ograni5eni(, glupi( i sposobni( sa(o da zadovoljavaju (uškarca' %šao je iz krajnosti u krajnost, 5udi se što žena i(a pristup u crkvu' Aene koje su inspirirale #odler bile su Ceanne &uval ili 2rna /enera, !polonije *abatier, #ijela /enera i arije &anlr(e adona' 2rna /enera bila je (ulatkonja i #odler je njoj posvetio 5itav jedan ciklus pjesa(a" :akit, Egzoti5ni (iris, kosa, /a(pir, Zeba' 2rna /enera je prostitutka, (onstruozna (ješanka, lažljiva, ne(ilosrdna, sa(ouvjerena i alkoholi5arka koju pjesnik ipak pretvara u predivnu djevojku' 1&ugoD UvijekD U kosu )u ti tkati 7ubine, safire, dare skupocijeneD
I
želji )eš se (ojoj uvijek odazvati' Cer ti si (i 5aša sanje dragocjene %z koje ispari vino uspo(eneD 1 ; 0osa ?
1:i sni opiju(a ni tajanstva ta(e Tako (e ne (a(e kao slast usana, 0 tebi žudnje idu poput karovana &a ne sjaje zjena gase že8u 5a(e' ; *ed not satiatia ?
#ijela /enera i adona bile su (anje važne žene za #audelaierevo pjesni5ko stvaralaštvo, no i o nji(a ispjevao je pjes(e u koji(a je iskazao svoju nadljudsko u(ije)e'
1*agradit )u za te, o adono (oja, na dnu svojih žalosti bez broja, %zdupsti u kutu svog srca najcrnije( &aleko od svijeta tek da te sakrije(, *krovište za te (odro i pozla)eno'
:a5init )u noževa seda(, bez s(ijeha #rusit )u ih kao (ajstor igve svoje
J
% u dno naciljati ljubavi svoje, Zabosti ih u srce ti prestrašeno, *rec rasplakano, *rce zagušenoD ; Cednoj adoni ?
@jubav se dijeli na dvije ko(ponente, seks i erotiku' *eks je 5esto fizi5ki kontakt, dok je erotika nešto duhovno što se doga8a u 5ovjekovoj psihi i što obi5no ne(a nikakve veze s fizi5ki( kontakt U #audelairovi( pes(a(a prevladava erotika i ljubavni zanos pre(a žena(a si(boli(a ljepote i zla koje pesnik istovre(eno voli i (rzi'
1 U postelju skrivaš zvijezde sa(e, O ne5ista ženo, okrutna od 5a(eD &a ti se u igri posobone zubi U jasla(a trajni( novo srce ljubi'3
#odler, prokleti pesnik, bio je kontraverzan li5nost za svoje vrije(e o 5e(u svjedo5e i njegove pjes(e' trebalo je pro)i (nogo godina da bi puk shvatio vrijednost njegovih stihova' /odile su se (noge pole(ike oko toga da li je ono što je bolesno u stvarnosti bolesno i u u(jetnosti' #odler bio je zasigurno psihi5ki nestabilna i nezadovoljna osoba koja nije bila zadovoljna svoji( životo( i koja je spas pronalazila u opiju(u i alkoholu' :o svakako je to njegovo nesre8eno psihološko stanje napravilo od njega jednog od najboljih pesnika svih vre(ena'
1 *va priroda hra( je gde stupovi živi %zrijeci(a (utni( ponekad se glase" =
kroz šu(u si(bola 5ovjek probija se i pod njini( prisni( pogledi(a živi'3 ; *uglasja ?
U pjes(i *uglasja #audelire je iznio vlastitu poetiku' Osnovni je zadatak pjesnika da uo5ava i pronalazi u toj 1šu(i3 si(bola analogije, suglasnosti, a ta srodnost svih ele(enata prirode poetski se (ože izraziti sa(o si(bolo(, usporedbo(, (etaforo(, alegorijo(' #odler je svojo( poezijo(, unose)i u nju ponovo subjektivni osje)aj kao bitnost, ali ne u ro(anti5arsko( s(islu, ne iznose)i toliko goli osje)aj koliko 1dušu3, psihu 5ovjeka $ a s druge strane ostvaruju)i posebnu viziju života $ doista otvorio put poeziji i uop)e stvaralaštvu si(bolista, koji )e se pojaviti kao direktna reakcija na parnasovce i njihovu poeziju'
*OTO:! U CVIJEĆU ZLA Ovaj rad )e skro(no pokušati istražiti polja dijaboli5kog u pjesni5ko( opusu, po (nogi(a najzna5ajnijeg vjesnika (odernog doba, 5uvenog 4arla #odlera ;.<. K .<=L?' /e) s(o spo(enuli kako se lik *otone prenuo iz stereotipa upravo sa pjesnici(a (odernog doba, i to je razlog više da vidi(o kako je on predstavljen u #odlerovoj poeziji' %ako fokus rada nije #odlerovo ideološko stajalište, valja ukazati na poznatu 5injenicu kako je #odlerov život, a i pjesništvo, u veo(a jakoj relaciji sa krš)anstvo(' Povrh svega, njegova poezija obiluje krš)anski( si(boli(a poput anđela, grijeha, zla, pokajanja, litanije, Abela i Kajina, blagoslova, zno!enja""" U toj svojevrsnoj (itologiji prepunoj (etafora i slika preuzetih direktno iz krš)anstva, do(inantno (jesto zauzi(a *otona' Ta do(inantna pozicija ne ogleda se u frekventno( ili pak podrobno( opisu :e5astivog, ve) upravo u ko(pleksnosti i si(boliz(u tog lika i pjesa(a u koji(a se spo(inje' 0ao i ve)ina njegove poezije, tako i dijelovi koji se odnose na *otonu izuzetno su aluzivni, zgusnuti i (etafori5ni' U ovo( kratko( osvrtu na #odlerovu poeziju, pokušava se otkriti da li je *otona tek jedan u nizu dijelova #itologijske panora#e njegove poetikeili pak važan lik koji reflektira esencijalne proble(e (odernog 5ovjekaM L
0re)u)i ab ovo zbirke Cvije$e zla ; Les %lers & #al ?, pri(jetno je da se *otona u njoj eksplicitno pojavljuje na ;tek? nekoliko (jesta' e8uti(, upravo te pjes(e su iz više razloga upe5atljive i zna5ajne, najviše zbog svojog si(boli5nog (jesta u zbirci i izrazito alegorijskog sadržaja' Prva od njih je dakako uvodna pjes(a 'itao(" Ova pjes(a (ože se pos(atrati kao i#pli(itni #ani)est #odlerove poetike' *urovo iskren i potresan, ovaj lirski preludij razbija iluzorne krinke današnjice i uvodi nas u stvarni svijet' Taj svijet, opisan u prve dvije strofe, obilježen je glpo!$, zabl&a#a, grijesi#a, !krto!$ i inertno!$' 2entralni (otiv naše ogoljene stvarnosti jeste niko drugi do *otona li5no' ''' *a jastk zla &go nas ljljkiva!e +atana ris#egistos, koji na# &h za-ara, I rka#a ovog #&rog alhe#i-ara Ispari &rago(jena kovina volje na!e" .avo r(i &r/i kon(e koji nas #i-0 U stvari#a o&vratni# #i &ra/est nalazi#o, I za po je&an korak svakog &ana slazi#o Ka 1akl, bez /asa, kroz pn s#ra&a t#i(" ''' /e) ovdje *otona je prikazan kao aktivni dio naše stvarnosti, toliko blizak da nas spavljje na jastk zla' :a sceni ne(a nikakvog okrutnog de(ona zla koji nas želi dokraj5iti ;religijski stereotip?, ve) s(jernog i (udrog alhe(i5ara koji tali našu volju' 0ao posljedica tog alhe(ijskog rituala, (i postaje(o lutke koji(a se on poigrava i koji(a upravlja na putu ka paklu' :akon ovoga #odler se naglo vra)a daljnje( raskrinkavanju naše stvarnosti kroz personifikacije seda( s(rtnih grijeha, te niže po(alo naturalisti5ke slike lice(jernog ljudskog roda' !luzija na *otonu opet nije izostavljena' ''' Je&no ple#e &e#ona ban-i #ozg na#a Zbijeni, vrve, ko &a #ilion (rva plazi '''
<
:a sa(o( kraju pjes(e, pak, pažnju potpuno privla5i gnusna NNzvijerNN Enni ili &osada' Ovaj (agloviti (otiv toliko je do(inantan i upe5atljiv, tako da zasjenjuje i sa( središnji lik K *otonu' ''' 2& ze#lje kr! i lo# bi stvorio najra&ije, I zijev je&no# sav svijet progtao3 akvoga kao 4osa&a0 *j nehoti-ne prate +ze, &ok iz nargile p!i i sni strati!te" i, -itao-e, zna! to lkavo -&ovi!te, 5 4voli-ni -itao-e, 5 #eni sli-an, 5 #oj brate0 ''' &akle, ve) sa uvodno( pjes(o(, posve)enoj na(a K 5itatelji(a, 8avolji lik je neizbježan i višestruko zna5ajan' On, :e5astivi, držu nas u šaci' Poigrava se s na(a i duboko je upreten u jezivu stvarnost u kojoj vrhuni 5udovišna &osada' %ako, u (aniru prave (oderne poezije, po5etna #odlerova pjes(a više sugerira nego što izravno kazuje, odre8ena pitanja jasno golicaju u(' &a li je &osada ili Ha(otinja posljedica 8avoljeg djelanja u svijetu ili, pak, sredstvo koji( on isparava na! voljM &a li u to( slu5aju sve nadolaze)e pjes(e treba pos(atrati kao rezultate i pri(jerke *otoninog djelaM :aravno, to ne zna(o i kako 0aler kaže" 6to je najstra!nije ka&a govori#o o +otoni 7 #i ne #o/e#o razl-iti !ta je njegovo &jelo, a !ta ne ;2uller, .>><">?" ožda se odre8eni odgovori (ogu naslutiti u drugoj, opet inauguralnoj pjes(i 8azaranje, koja ne slu5ajno, otvara 5etvrto poglavlje Cvije$e zla, po kojoj je cijela zbirka dobila i(e' U njoj se potvr8uje sveprisutnost avola u pjesnikovo( svijetu, njegovo sveznanje o 5ovjeku, kao i apsolutna kontrola' 9ez prestanka 4e#on trepti bliz #ene: Ko zrak neopipljiv oko #ene pliva: ;ta# ga i $ti#3 gr&i #i spr/ene 1ni vje-no# /&njo# koja je ka/njiva" """ Vo&i #e &aleko o& 9o/ijeg oka, Usre& &ola -a#e, psta i &boka, Za&ihan sa# i sav o& #ora s#lavljen"
>
I ba(a #oje, zbrke pne, zjene, 1rljave haljine, rane otvorene, I stroj Uni!tenja, posve okrvavljen" U ovoj pjes(i ve) je izvjesno kako je &osada djelo 8avolje, (jesto u koje odvodi i zato5ava ljude' Taj kleti topos, polje o& -a#e, izrazito je alegori5an K daleko od 9o/ijeg oka, ispunjen krvlj, prljavi# halja#a izagonetni( stroje# Uni!tenja" Ovaj sugestivni završetak pjes(e još je jedan u nizu briljatnih pjesni5kih (anira 4arla #odlera' :akon ponu8enog odgovora o &osadi, opis njena NNkona5ištaNN isuviše je aluzivan i (aglovit' Ove dvije znakovite i &arne #odlerove pjes(e s razlogo( se s(atraju najvažnji(, bare( kada se radi o dijaboli5no( u njegovoj poeziji' One poru5uju kako je *otona sveprisutni pratilac 5ovje5iji, te kako je u potpunosti preuzeo vlast nad ljudi(a' :adalje, u nji(a se razotkriva proces i (ehaniza( sotoninog djelovanja' On dosado( ubija našu volju, 5ini nas oguglali( na zlo naše svakodnevnice i nakon toga odre8uje na( pute' *toga je ve) na ovo(e (jestu vrijedno kazati kako u #odlerovoj viziji *otona nije prikazan kao tra&i(ionalni reprezent Zla koji dolazi iz ta(nih vilajeta zau(nih kako bi nas uništio' :aprotiv, #odlerove pjes(e ga prikazuju kao 5ovjekovog nerazdvojnog saputnika, podvla5e)i neraskidivu vezu iz(e8u njih' * druge strane, #odler se ne priklanja ni ro(anti5arsko( portretu *otone, jer on nije tragi5ni heroj, pobunjen protiv !utoriteta, ve) (udrijaš i alhe(i5ar koji vodi nejasne igre' #odlerov avo ne(a (agi5ne (o)i niti vodi u svijet beskrajne slobode, zabave i egzotike, kako je to predstavljao #ajron' :aprotiv, u ovi( pjes(a(a *otona nas vodi u suprotno( pravcu, ka 5a(otinji i bezvolji' Ovo još jedno( potvr8uje kako nasljeđe ro#antiz#a nije -inilo 9o&lera epigono# ro#anti-arske poetike niti ga je sprije-ilo &a otkrije nove horizonte pjesni-ke i#agina(ije" 9o&ler je sav okrent sebi ;0ova5, ---".=F?" Postoji još pjesa(a koje direktno govore o *otoni, one indirektne (ogle bi biti sve ostale, kako je sugesirano na po5etku rada' :ikako se ne s(ije izostaviti jedina pjes(a u 5ije( naslovu je i(e 8avolje K Litanije +atani" Ova poetska (olba avolu opet se ne uklapa ni u jednu dotadašnju predstavu o nje(u' U njoj ne(a ni traga o tragi5no( junaku ili nadrealno( bi)u neza(islivih (o)i kakvi( je *otona za(išljan od ro(anti5ara' * druge strane, u njoj se pjesnik (oli :e5astivo(, a ne traži zaštitu od njega' @ik *otone u ovoj pjes(i sjajno nadilazi oba do tada uvriježena (išljenja' :ai(e, Litanije +atani su krajnje priznanje apsolutne 8avolje vlasti nad ze(ljo(, odnosno -ovjekovi# svijeto(' Pjesnik je spoznao ko je kralj, knez, prin(, sveznaj$i na
.-
ze(lji' """ 2 kne/e izgnanstv, prevaren i vređen i !to se ja-e &i/e! otkako si pobeđen, +atano, sa/ali se na ponor bola #og0 i !to sve zna!, o kralj po&ze#noga prostranstva, Is(elitelj vi-nih strepnji -ove-anstva, +atano, sa/ali se na ponor bola #og0 """
..
