Satirikon

ANTUN SLAVKO KALENIĆ

Pred nama se nalaze odlomci romana jednoga sta­ rorimskog aristokrata, istoga onog čovjeka koji je bio Nl'ronov pouzdanik i dvorski arbitcr elegantiae: dakle .sudac u pitanjima dobra ukusa«. Cezar Neron je kllko doznajemo od Tacita - smatrao da je privlačno I vrijedno pažnje samo ono što bi Petronije odobrio

\I i preporučio. Ali posrijedi su na žalost samo odlomci četrnaeste knjige, petnaesta knjiga i odlomci šesnaeste knjige Sa­ tll'ikona. Sve ostalo je izgubljeno. Ondje gdje se radi

\

o odlomcima, praznine smo u tekstu označili zvjezdi1'lIl1la (= *), i to upravo onako kako je učinjeno i u IIII i hol jem kritičkom izdanju toga Petronijeva djela kojim danas raspolažemo: Petronii Arbitri Satyricoll j'llIIl apparatu critico edidit Konrad Miiller, Ernst lIl'imeran Verlag Mlinchen iz godine 1961. A prema

lome smo izdanju i prevodili. Klizalo imena i komentar uz tekst nalaze se dolje u 263-272 i 273-387.

dodatku na str.

Satirikon lli vragolaste pripovijesti

*

1

2

Zar ne gone te iste furije i naše profesore retorike kada viču : »Ovc sam rane zadobio za slobodu naroda; ovo sam oko žrtvovao za vas ; dajte mi nekoga da me vodi mojoj djeci, podsiječena koljena ne drže naime ti­ j elo« ? Pa čak bi se i to moglo podni­ j eti kada bi učenicima utiralo put do govorničkog umijeća. Ali kako stvari sada stoje - i od napuhanih tema i od posve prazna zveketa rečenica imaju naši pripravnici upravo toliko koristi da, kada dođu na forum, misle da su dospjeli u neki drugi svijet. I zato ja mislim da se mladići u školama to­ talno zaluđuju jer ništa od onoga što se II životu uistinu zbiva niti čuju niti vide, nego samo gusare kako u lancima stoje na obali, nego samo tirane kako pišu naloge kojima će zapovjediti sino­ vima da vlastitim očevima odsijeku glave, nego samo odgovore proročišta koji su dati pr:otiv kuge i u kojima se svjetuje da se žrtvuju tri ili više dje­ vica, nego samo medene kolače od ri­ j eči i sve te riječi i djela koji kao da su posuti makom i sezamom. Oni koji se othranjuju u takvim uvjetima ne mogu doći do pameti ni do dobra uku­ sa; ne više nego što mogu ugodno mi-

10

PETRONIJE A�BITER

SATIR/KON

risati oni koji žive u kuhinji. Dopusti­ te mi da kažem - bez uvrede! upravo ste vi p�vi ?d sviju �p:?pas��li govorničko umijece. Jer n�ecI vasIl: govora lete kao puki ZVUkOVI, lagane l - prazne; beznačajnost vaših teJ?a ne može služiti ni za što drugo OSIm za sprdnju; a na taj ste način pos�igli j . dino to da govor kao takav gUbI svoJu životnost i propada. Još nitko nije mla­ diće sputavao školskim vježbama ka­ da su Sofoklo ili Euripid znali naći ri­ ječi kojima treba govoriti. Još nije uči­ telj u hladovini učionice mladima ra­ zorio umove kada se Pin dar i deveto­ rica lirskih pjesnika iz strahopoštova­ nja prema Homeru nisu više �sudili pjevati u daktilskim heksametnma . I da ne zovem za svjedoke samo pJe­ snike - pouzdano znam da ni Platon ni Demosten nisu pristupili ovoj vrsti vježbanja. Uzvišen i, da tako kažem, čedan govor nema ništa zajedničko. s prenavljanjem i afektacijom, nego IZ­ rasta sam sobom u svojoj naravnoj lje­ poti. Nije tome ni tako da�no otka�o se ova isprazna i razmetljIVa brblJa­ vost iz Azije doselila u Atenu i zarazi�a poput neke epidemije duhove mla�Il: liudi, dakle onih koji su već po sVOJOJ �ladalačkoj naravi skloni velikim odu­ ševijenjima. I onda, čim su jednom bi­ li n�rušeni njezini temeljni zakoni, rje­ čitost je stala i zanijemjela. Tko se po­ slije toga digao do Tukididove visine, .

3

11

tko do Hiperidove slave? Ne, nije više zasjala čak ni pjesma koja .bi imala zdravu boju, nego - kao da Je sve za­ trovano istom hranom - nijedan od plodova toga novog vala nije mogao na prirodan način n.iti saz�eti n�ti d.oč�­ kati starost. Ista Je sudbma stlgla I slI­ karstvo otkako je bezobzirnost egipat­ skih maj stora u zamjenu za tu zaista veliku umjetnost izumila metodu za masovno proizvođenje slika. Agarnemnon nije htio dopustiti �a ova moja deklamacija u trijemu traje duže nego njegovo preznojavanje u učionici. - Mladiću - prekine me on - bu­ dući da tvoj način govorenja odudara od ukusa koji u javnosti vlada, i budu­ ći da vidim da ti - što je danas oso­ bito rijetko - cijeniš zdrav razum, neću te obmanjivati skrivajući se iza nekakvoga tajnog umijeća. Nije nikak­ vo čudo što učitelji u ovim školskim vježbanjima idu pogrešnim putem. Oni naime moraju s mahnitima ludovati. Jer - ako ne budu govorili ono što će se mladićima dopasti, kako veli Ciceron, »sami će ostati u školi«. Profesori retorike nalaze se u istoj onakvoj situaciji u kakvoj se nalaze i laskavci dok idu u lov na boga­ taške gozbe: čankolizi naime ni na što drugo ne misle prije nego na ono što smatraju da će slušateljima biti najmilije čuti - jer i neće druga-

12

4

PETRONIJE ARBITER

čije postići ono što traže ako ne posta­ ve kakvu zasjedu za bogataševo uho. Tako i profesor retorike: ako poput ri­ biča ne postavi na udicu onaj mamac za koji zna da će ribe na njega trzati, o.nda nema nade u lovinu i uzalud sje­ di na stijeni. O čemu se dakle radi? Treba prekoriti roditelje koji ne žele da im djeca napreduju po strogom re­ du i zakonu. Ponajprije naime žele da im djeca ispune i njihove neostvarene ambicije, kao i u svemu ostalome, tako i u govorništvu. Zatim se žure prema zamišljenom cilju i tek napola obrazo­ vane talente serviraju već na forum; a govorničkim umijećem, od ko.j ega pri­ znaju da nema ništa veće, odijevaju dječake još dok se rađaju. No, kada bi roditelji dopuštali da se njihovi si­ novi radnim naporima podvrgavaju postupno, da se mladi studenti zaoku­ pljaju ozbiljnim štivom, da svoje ži­ votno usmjerenje obrazuju prema upu­ tama filozofije, da ustrajno i sabrano slušaju ono što žele nasljedovati, da budu načistu s time da ništa nije veli­ ko samo zato što. se sviđa dječacima - tada bi već onaj uzvišeni govor imao punu težinu svojeg dostojanstva. Ali danas - danas se dječaci u školi igra­ ju, mladići se ismijavaju na forumu i, što je od obojega sramotnije, što god je tko u mladosti naopako naučio, u starosti to ne želi da prizna. Nego da ti možda ne bi mislio da sam ja tu neki

SATIRIKON

13

protivnik improvizacije u duhu Luci­ lijeva nisko.ga stila, svo.je ću ti mišlje­ nje i sam izložiti u stihovima: Ako tko žudi za plodovima istin­ ske umjetnosti l usmjeruje duh prema velikim djelima, taj neka prvo obra­ zuje ćud prema prokušanom zako.nu razrobitosti! I neka ne mari za mrki kraljev­ ski dvor gorda lica 5 l neka se ne o.tima kao klijent o gozbe prepotentnih moguć­ nika! Neka se ne upušta s bespo.ličari­ ma u pijančevanja i vinom upropašćuje žar svojeg duha; neka ne sjedi kao pljeskač u kazalištu i zuri hipnotiziran glumčevim zjalom! Nego bilo da mu se smije tvrđa­ va naoružane Tritonke, bilo zemlja koju je naselio lake­ 10 demonski doseljenik ili do.movina sirena, neka dječak prve godine posveti stihovima i napaja plodnu dušu s meonij­ skog izvora! Pošto je naskoro dovoljno nau­ čio i u sokratovskome dru­ štvu, neka pusti uzde l slobodan neka vitla oružjem silnog Demostena!

14

PETRONIJE ARBITER

SATIR/KON

Tek potom neka pusti da njime ovlada umjetnost rimskih pi­ saca i netom od grčke rasterećena melodije neka mu podlivena mijenja govoru tek! Ponekad neka se ukrade s foru­ ma i pokloni stranici zamah; a neka odjekuje udes obilježen hitrim korakom; neka daju svečane gozbe i ratDve o kojima se kazuje oporim pjevom 20 i prijete velike riječi neukrotiva Cicerona! Eto, takvim si dobrima potpaši dušu: tako ćeš Dplođen izdaš­ nom pijerijskom rijekom iz grudiju lijevati riječi. Dok sabrano i pažljivo. slušam Aga­ memnona, nisam ni primijetio da mi je AsciltD Ddmaglio i dok u žaru raz­ govora s njime uzbuđeno hodam ova­ mo i onamo, nagrne u trijem golemo mnoštvo. studenata. Č ini se da su up­ ravo slušali nečiju improviziranu de­ klamaciju, nekoga gospodina koji je došao na red poslije Agamemnonova pledOoajea. Dok su dakle mladići ismi­ javali njegOove izreke i rugali se dikciji i kDmpoziciji izlaganja, iskoristio sam priliku da se izvučen i hitro pođem u potragu za Asciltom. Ali nisam se do­ bro snalazio jer slabo. sam poznavao grad, a osim toga nisam imao ni točnu 15

6

,,<

7

15

predodžbu o tome gdj e se nalazi naša krčma. I tako, kamo god sam išao., uvijek sam se vraćao na isto mjesto. Napokon, iscrpljen od žurbe i mokar već od znoja, nabasam na neku babu piljaricu; prDdavala je naime poljsko zelje. - Molim te, bakice - obratim joj se - znaš li možda gdje ja stanujem? Babu je oraspoložila ta moja prilič­ no glupa dosjetka. - Kako ne bih znala? - OdgDvOri mi te smjesta ustane i pođe preda mnom da mi pokaže put. - Divne li starice! - mislio sam u sebi i ;: odmah zatim, čim smo došli u tu zabitnu četvrt, odmakne oštro­ umna starica traljavu zavjesu s jednih vrata i kaže: - MOora da je ovdje tvoj stan . - Ne - usprotivim se ja - tu kuću uopće ne poznajem. I u istome trenutku spazim ne­ ke prostitutke: krišom se šeću posve gole između sobica, a na vratima vise natpisi s imenima i cijenom. Tek ta­ da shvatim da me baba zapravo dove­ la u javnu kuću; ali bilo je već pre­ kasno. Zato prokunem babu i njezinu podvalu, zastrem glavu ogrtačem i za­ letim se kroz kurvinjak na drugi kraj . Kadli već na samom ulazu zamalo da se ne sudarim s Asciltom. Bio je klo­ nuo, baš kao i ja, i samo što ne skapao Čovjek bi rekao da ga je nasamarila

16

8

PETRONIJE ARBITER

SATIR/KON

ista ona baba . I tako ga smlJuCl se pozdravim i upitam što zapravo radi u toj odvratnoj jazbini. - Eh, da znaš samo što mi se do­ godilo - reče on i otre rukama znoj . Odakle bih znao? - odvratim ja. Lutao sam - počne on sav izne­ mogao - po čitavu gradu i nikako da se sjetim u kojem se zapravo di­ jelu grada nalazi naša krčma. Na kra­ ju mi priđe neki ozbiljan gospodin i ljubazno se ponudi da će mi on poka­ zati put. Zatim me taj vucarao po ne­ kim uličicama, nikad čuo ni vidio, dok me na kraju nije doveo u ovu rupu. I onda - ponudi mi novac i moli me da pristanem s njime na jedan fuko Već je neka kurva pobrala lovu za svoju sobu, već me on počeo drpati, i da ni­ sam bio jači od njega, sto posto bih nadrapao *

Upravo svi zajedno su mi tako izgle­ dali kao da su se napili afrodizijaka *

Udruženim se snagama otarasimo gnja­ vatora *

9

Nekako kao kroz maglu ugledam Gi­ tona gdje stoji na rubu ceste. Odmah pohitam onamo

17

*

Kada sam upitao da li nam je brat pri­ redio štogod za doručak, sjedne dje­ čak na postelju i obriše palcem suze koje su mu navrle na oči. Zbunilo me ovakvo njegovo držanje. - Š to se dogodilo? - upitam ga. On je najprije oklijevao i nećkao se da odgovori. Ali kada sam svojim mol­ bama dodao i prijetnje, napokon pri­ zna: - Taj tvoj tobožnji brat ili prija­ telj, što li je, upao je maloprije u našu sobu i stade na mene navaljivati, hoće da me siluje. Kada sam ja stao zvati u pomoć, on trgne mač i veli: »Ako si Lukrecija, našao si Tarkvinija!« Cuvši to, izgubio sam vlast nad so­ bom. - Ma što to kažeš, ti, bijedna pe­ derska kurvo! - povičem ja i pružim ruke prema Asciltovim očima - ti, kojemu ni dah više nije čist! Ascilto se najprije malo pričini kao da me se boji; ali zatim mi snažno zaprijeti rukama i poče vikati još jače od mene: - Da si smjesta zavezao - zagrmi on - besramni gladijatoru, kojega je samo arena izbavila od sigurne pro­ pasti! Da si smjesta zavezao, noćni ubojico, ti koji se čak ni onda kada si radio kao muško nisi borio s čestitom ženom; kojemu sam ja u parku isto

18

10

PETRONIJE ARBITER

SATIRIKON

tako bio brat kako j e sada u svratištu ovaj dječak. - Ja sam - rekGh - diskutirao s profesGrom, a ti si se naprosto izvu­ kao. - Što sam j a, ludi čovječe, morao činiti kada sam umirao od gladi ? Ili sam možda mGrao slušati vaše prosi­ panj e pameti, to jest zveket razbijena stakla i tumačenja snova ? Ali ti si se, tako mi Herkula, ponio gadnije od me­ ne: hvalio si pj esnika da bi mogao va­ ni ručati

I tako ovu našu vrlo. neukusnu prepir­ ku zamijeni opći smijeh. Sada već pri­ lično smireni pGđemo da obavimo po­ slove koj i su nas još čekali *

PGnovo mi j e došla na pamet neprav­ da koju mi j e nanio. - Ascilto - rekoh mu - vidim da se nas dVGj ica ne možemo složiti. Zato podijelimo ovo. malo zajedničke prtlja­ ge i pokušajmo svoje financij ske pro­ bleme rješavati odvojeno svaki za se­ be. I ti si Gbraz ovan i j a sam. A da ti ne bih bio. konkurencij a u zarađivanj u, o.dabrat ću službu različitu o.d tvoje; jer inače ćemo. svaki dan imati tisuću Po.voda za suko.b i o nama će se lajati po. čitavu gradu.

19

Ascilto se tome nij e pro.tiviG : - Danas - veli - kada smo već kao. studenti obećali na ručak, nemoj­ mo gubiti noć. Ali sutra, jer vidim da ti j e to. po Vo.lji, pGtražit ću sebi i neki drugi stan i neko drugo društvo.. - Ne - uzvratim - ne treba sada odgađati to. što smo o.dlučili *

Upravo. j e pGhota bila Po.vo.dom za taj tako nagli rastanak; već sam naime o.davno. priželjkivao da se o.tarasim dosadnoga stražara kako bih sa SVo.­ jim Gito.no.m mGgao. p ono.vo. uSPo.sta­ viti onaj stari o.dnos *

II

Po.što sam do.bro. razgledao čitav grad, vratim se natrag u ko.načište, u našu sobicu. Tek sada mi j e pošlo. za ruko.m da od svo.jega dragGga izmamim i skre­ ne poljupce: grlio sam strastveno. dje­ čaka uto.nuvši u pravo. more bezgra­ nične sreće. Ali nismo se j oš dokraja ni predali užitku, kadli se našim vra­ tima prikrade Ascilto. i, na silu razva­ ]ivši ključanicu, nađe me u zagrljaju s bratom. I tako. smijehom i plj eska­ njem ispuni So.bicu, jednim me pote­ zom izbaci ispod Po.krivača i reče: - Što. si to. radio., najsvetiji brate ? . S to ? Prekida š našu ko.mpaniju ? I nije se zadržao samo. na riječima,

20

PETRONIJE ARBITER

SATIR/KON

nego izvuče iz torbe remen i poče me za ozbiljno mlatiti. - Nemoj tako dijeliti s bratom priklopi uz to obijesno *

12

13

Dolazili smo n a trg već o izmaku dana. Ondje smo opazili čitavo mno­ štvo robe na prodaju, ne bogzna kako vrijedne, ali ipak takve da j e mračno doba dana moralo prikrivati njezino sumnjivo po.drijetlo. Budući da smo dakle i mi sami iznij eli na prodaju ukradeni ogrtač, iskoristili smo zgod­ nu priliku i u j ednom uglu trga počeli mahati rubom ogrtača ne bi li kojim slučaj em sj aj o.dore mogao privući ka­ kva kupca. I nije dugo potrajalo, priđe nam bliže neki seljak, meni odnekud poznat, u pratnj i j edne žene, pa uze vrlo pažljivo promatrati ogrtač. S dru­ ge strane, Ascilto baci pogled na selja­ ko.va ramena i odjednom zašuti kao gromom ošinut. Pa i sam sam se do neke mjere uzbudio kada sam ugledao toga čovjeka j er mi se činilo da j e to onaj isti koji j e našao tuniku na pu­ stoj poljani. Pa j asno, to j e bio baš on! Ali Ascilto se bojao povj erovati vlasti­ tim očima i zato, da ne bi počinio ne­ što nepromišljeno, najprije tobože kao kupac pristupi bliže, svuče mu s ramena skut i opipa ga malo pažljivije . O čudne li igre slučaja! Očito je naime bilo da seljak dosada njje bio toliko

14

21

radoznao da bi primaknuo ruke do šava, nego j e što više s gađenjem pro­ davao tuniku kao kakvu prosjačku odjeću. Pošto se Ascilto napokon uvje­ rio da j e pohranjeno blago ostalo. ne­ taknuto, a prodavač da j e obična pro­ stačina, povuče me malo na stranu od go.mile i veli mi: - Znaš li, brate, da nam se natrag vratilo ono blago zbog kojega sam se tužio? Ona je tunika, kako izgleda, još uvijek puna netaknutih zlatnika. Sto da radimo sada? Na koji način da do.­ bijemo natrag ono što j e naše? Ja sam bio izvan sebe od radosti, ne samo j er sam već vidio plijen u našim rukama, nego tako.đer jer me sretan slučaj o.slobodio od naj sramnije sum­ nje. Zato sam rekao Asciltu da ne tre­ ba okolišati, nego otvo.reno zahtijeva­ ti ono što j e po građanskome pravu naše. Ako pak ne želi da vrati tuđu stvar njezinomu pravom vlasniku, ne­ ka do.đe na sud. Ascilto se naprotiv plašio zakona: - Tko nas - protivio se on - ov­ dje p ozaje ? I tko će uopće povjero­ vati našim riječima? Ne, j a sam za to da kupimo tuniku iako dobro znamo da j e naša. Jer bolje j e da za mali no­ vac dobijemo natrag veliko blago ne­ go da se upuštamo u nesigurnu parni­ cu: Sto koriste zakoni o.ndje gdje vlada jedino novac

22

PETRON/JE ARS/TER

SATIRIKON

ili gdje siromaštvo ne može ni na koji način dobiti parnicu? Čak i oni koji provode život s ci­ ničkom torbom o ramenu vrlo često riječi prodaju za no­ vac. 5 Sud dakle nije ništa nego j avna rasprodaja, a vitez koji sjedi na parnici di­ j eli kupljenu pravdu. Ali pri ruci nismo imali ništa osim ?va asa za koje smo mislili kupiti ne­ sto boba . I tako, da nam ne bi ipak umakao plijen, odlučili smo da damo og:��ač za bagatelnu cijenu : na taj će . naCIn mah gubitak uroditi neisporedi­ vo većim dobitkom . Čim smo dakle �azI?-0tali. robu, ona žena pokrite glave sto Je stajala sa seljakom razgleda ma­ lo pažljivije izvezene znakove na su­ knu: odmah pograbi s obadvije ruke skut ogrtača i poviče iz svega glasa: Lop �v� ! - Mi pak sa svoje strane, da ne bl Izgledalo da ništa ne poduzima­ mo, počnemo onako zbunjeni i sami drž �t � za onu poderanu i prljavu tuni­ ku l Isto onako ogorčeno vikati da j e t o što oni imaju u rukama naše vlas­ n��tvo: Ali parničenj e ni na koji način mje bIlo ravnopravno i prekupci, koji su se sj atili na tu viku, smijali su se našoj ludosti. Jer vidjeli su da ona str��a svojata za sebe vrlo skupocjenu odjecu, a ova strana običnu traljetinu koja se ne može mjeriti ni s poštenim _

15

23

dronj cima. Na to Ascilto iznenada pre­ kine opći smijeh: - Vidimo - reče on čim je nasta­ la šutnj a - da je svakomu nj egova stvar naj draža; zato neka oni nama vrate našu tuniku, a mi ćemo nj ima ogrtač . Iako se seljaku i ženi takva zamjena sviđala, ipak su već bili pozvani noćni stražari koj i su sada zahtij evali da se obadva sporna predmeta pohrane ko� njih i da sutradan pritužbu razmotri sudac. Jer ne radi se samo o tome da se utvrdi komu koja od tih spornih stvari pripada, nego i o nečem posve drugome : očito j e naime da na obje stranke pada i opravdana sumnj a zbog krađe . Već je odlučeno da se izaberu posrednici i neki između prekupaca, ćelavac, sav kvrgav po čelu, koji je ponekad znao također zastupati na parnicama, pograbi ogrtač tvrdeći da će ga sutradan izručiti na sud. Ali bilo je jasno da se ne traži ništa drugo ne­ go da jednom pohranj ena odjeća me­ đu razbojnicima ishlapi, a mi da od straha zbog krivnje ne dođemo na ro­ čište * bilo je jasno da i mi hoćemo to isto. I tako j e sluča,i pomogao želju i jedne i druge stranke: seljak naime, srdit što mi tražimo da nam se izruči obična prnj a, baci tuniku Asciltu u li­ ce i zatraži da mu se izruči ogrtač pa da će on onda o dustati od tužbe. Jer j edino j e to bilo sporno

24

PETRONIJE ARBITER

SATIRIKON

*

I kada smo., kako smo mislili, do.bili natrag svoje blago, navrat-nanos ode­ mo u svratište, zaključamo vrata i sta­ nemo se od srca smijati oštro.umnosti prekupaca i parničara što su nam u sVDjOj golemoj prepredenosti vratili novac. Ne želim smjesta posj edovati ono za čime žudim, niti mi se sviđa stečena pobjeda *

16

Ali tek što. smo. se dosita najeli večere što nam j u j e priredio dobri Giton, kadli netko dosta bučno. i silovito. za­ lupa na vrata *

Tko. j e ? - upitamo. dakle i sami blijedi od straha. - OtvQri pa ćeš vidjeti - odgovori na to glas. I do.k smo se jDš tako međusQbno pitali i odgovarali, brava se sama Qd sebe odsklizne i padne, a vrata se na­ glo QtVQre i na pragu se pojavi žena pokrivene glave. - Vi ste mislili da ste me nasama­ rili ? - Qbrati nam se. - Ja sam Kvar­ tilina sluškinja, Qne iste ko.ju ste vi omeli dok je pred kriptom Qbavljala svetu službu. Evo i ona sama dolazi

17

25

u vaš stan; moli za dQPuštenje d� .s vama razgQvara. NemDjte se UZnemIrI­ vati! Ne o.ptužuje vas ona zbog vašega grijeha i ne traži neku kaznu, ne�o �e više čudi koj i j e to bog doveo u nJezm kraj tako. fine mladiće. Mi smo JQŠ šutjeli i nismo re�li n� da ni ne, kadli uđe i sama KvartIla, 1 to u pratnji jedne djevojčice. Sjela je na mo"ju postelju i dugo plakala. Pa čak ni tada nismo izgovo.rili ni j edne jedine riječi, nego smo zaprepašteni Čekali da vidimo. koliko će dugo traja­ ti suze koje j e spremila da na� poka� že svoju " bol. Čim se dakle st1sao. taj odveć razmetljiv pljusak, otkrije Qna svoju oholu glavu i sklopi ruke tako. čvrsto da su j oj na prstima zapucketa­ li članci. - Kakva j e to. drskost - započne ona - i gdje ste uopće naučili razbQ1 ničke podvale kakve se ne �Qgu Z::lI�:l­ sliti ni u pričama? Tako ml b �g Fld��e pomogao., žao mi vas je! Jer mtkQ mj e o.staQ bez kazne ako je vidio. to što. se ne smije vidjeti. Svakako, naš j e kraj tako pun prisutnih božanstava da u niemu lakše mo.žeš susresti boga nego čovieka. Ali nemojte misliti da sam doŠla ovamo radi osvete: više sam dir­ nuta vašima mladim go.dinama nego nepravdQm koju ste mi nanijeli. U ne­ znanju ste naime, kako još uvijek mi­ slim; počinili neQprostiv zločin. No. mene je samu onako. izmučenu Qne

26

18

PETRONIJE ARBITER noći spopala tako opasna drhtavica da sam se štoviše boj ala i napadaj a proljetne groznice. I zato sam u snu molila lijeka; i u snu mi j e naloženo da vas potražim i da napadaj bolesti ublažim točno prema dobivenoj uputi . Ali za lijek me ne more tako velike bri­ ge; veći mi naime bol bijesni u grudi­ ma i vodi me sve dotle da pomišljam da moram umrijeti : jer boj im se da ne biste, potaknuti dakako mladalač­ kom obij ešću, razglasili ono što ste vi­ djeli u Prij apovu svetištu i na taj na­ čin iznijeli u j avnost svete božje na­ mjere. Zato ponizno pružam ruke pre­ ma vašim koljenima i usrdno vas mo­ lim i zaklinj em da ne izvrgavate ruglu i smijehu svetu noćnu službu i da ne odaj ete tajne tolikih godina za koje j edva da zna tisuću ljudi. Poslije toga dirljivog zaklinjanja po­ novo brizne u plač i, sva se tresući od teškog jecanj a, čitavo lice i grudi za­ gnjuri u moj e j astuke. Ja sam u isto vrijeme bio potresen i od sažaljenja i od straha. Rekoh j oj međutim neka se smiri i neka se ne brine ni zbog jedno­ ga ni zbog drugoga: jer što se tiče sve­ tih otaj stava, o njima neće nitko od nas pripovijedati pred ljudima; a ako j oj je bog i osim toga pokazao kakav drugi lijek protiv groznice, mi ćemo priteći u pomoć božjoj promisli, pa makar i uz vlastitu pogibao. Razvedri se žena poslije tog obećanja, obaspe

SATIRIKON

27

me poljupcima, iz plakanj a prijeđe u smijeh i nj ežno me rukom potegne za uvojke koj i su mi se spuštali preko uha. - Sklapam - veli - s vama pri­ mirje i odustajem od već ugovorene parnice. Jer, da slučaj no niste pristali na ovaj lijek, već sam pripravila za sutra ljude koj i će osvetiti nepravdu što ste mi j e nanijeli kada ste povrije­ dili i mo ju čast i dostoj anstvo : Sramota j e kada te preziru, gor­ dost kada p o volji praštaš : to volim što mogu ići kojim god mi se mili putem. Jer dakako i mudrac, ako ga pre­ zru, zameće svađu, i onaj koji ne kolje zna otići kao pobjednik *

19

Zatim pljesne rukama i prasne iznena­ da u takav smij eh da smo se uplašili. Isto učini na drugoj strani i sluškinja koj a j e prva došla, isto i curica koj a je ušla zajedno s njome. Sve je odje­ kivalo od nj ihovoga mimskog smijeha. Mi međutim nismo znali odakle potje­ če ta tako nagla promjena raspolože­ nj a, pa smo pogledavali čas sami na sebe čas na žene *

Zato sam danas izdala naređenje da nikoga od smrtnika ne puštaju u

28

PETRONIJE ARBITER

SATIR/KON

ovo svratište da bih mogla bez ikakva ometanja dobiti od vas lijek protiv groznice. Čim j e Kvartila to rekla, Ascilto se dakako malo zapanjio, no j a sam po­ stao hladniji od galske zime i nisam mogao izustiti ni jedne j edine riječi. Ali, da nisam očekivao nikakvu veću neugodnost, zaslužna j e bila svećeni­ čina pratnja. Jer bile su to ipak samo tri ženske, bez sumnje preslabe ako bi što htjele pokušati; mi naprotiv, ako ništa drugo, a ono bar muškog spola. Ali svakako smo bili i manje sputani odj ećom . Nego j a sam već i parove ovako sastavio : ako dođe do b orbe na život i smrt, j a ću se sam uhvatiti ukoštac s Kvartilom , Ascilto neka se uhvati sa sluškinjom, a Giton s dje­ vojčicom

Sluškinj a koja se zvala Psiha pažljivo prostre po podu pleteni pokrivač *

Dražila mi je kurac. Ali taj j e bio tako hladan kao da j e već tisuću puta um­ ro *

Ascilto j e p okrio glavu ogrtačem nema sumnje kada su ga opomenuli kako j e opasno zavirivati u tuđe tajne *

Sluškinja izvadi iz njedara dva reme­ na: j ednim j e od njih zavezala naše noge a drugim ruke *

- Što ? - upita Ascilto pošto j e već izgubio nit pripovijedanja. - Zar j a nisam zaslužio da pij em ? Sluškinja koju j e odao moj smijeh pljesne rukama: - Doista sam iznijela * - Mladiću, j esi li ti sam ispio toliki ljubavni napitak ? - Znači tako ? - začudi se Kvarti­ la. - Enkolpije j e popio sav afrodizi­ j ak što smo ga imali?

*

Ali tada nas u zaprepaštenju obuzme malodušnost i onako nam se j adnima pred očima počne ukazivati sigurna smrt *

20

- Molim te - rekoh - gospođo, ako spremaš nešto još strašnije, brzo to učini ! Jer nismo počinili tako velik zločin da mo·ramo umrijeti na mukama *

29

*

I I

Uz neodoljiv osmijeh zanjiše bokovi­ ma

30

PETRONIJE ARBITER

SATIRIKON

*

Uđe nekoliko masera, istrljaju nas uljem koje je za to već propisano i na taj nas način okrijepe. Pošto smo. se dakle kako-tako oslobodili umora, opet obučemo odjeću za blagovaonicu te nas tako odj evene odvedu u susjed­ nu sobu . Ondj e su bila prostrta tri le­ žaj a, a bilo j e sjajno postavlj eno i sve Dstalo što treba za raskošnu gozbu. Budući da smo dakle bili ponuđeni, le­ gnemo uza stol, svaki na svoj ležaj . Počeli smo. s božanstvenom zakuskom, a potom je uzmemo. zalij evati još i pravim falernskim vinom. Podvorili su nas još s nekoliko porcij a j ela. No. kada smo već počeli upadati u san, Kvartila reče: - Znači takD? Još vam je i spava­ nje na pameti, premda dobro znate da ste dužni čitave noći bdjeti u čast Prijapovu geniju ?

A naposljetku ni Giton ne mo.gne su­ spregnuti smijeh, pogotovo pošto mu se djevojčica o.bjesila oko vrata i dje­ čaka, ko.j i se tome nije nimalo opirao, obasula bezbrojnim poljupcima *

21

U svome smo j adu htjeli zvati u po­ mDć: Ali ponajp �ij e, u blizini i nije bi­ lo nI�oga tko bl nam mogao. pomoći; a zat}�, odavde j e Psiha meni, koj i sam zeho apelirati na zaštitu građana bockala ukosnicDm obraze, odande j � djevojka pritijesnila Ascilta kistom koj i j e i sam natopila afrodizij akom *

Pristiže na kraju i bludnik u čupavu ?grtaču boje mrče i potpasan opasa­ c em � čas nas j e mlatio. razvaljenim v guzo�Ima, cas slinavio smrdljivim po­ . lJupcIma, sve do.k nije Kvartila, sa ši­ bom od riblje kosti u ruci i visoko potpasane halj ine, naložila da se ne­ sretnicima da odmDr *

��

� .e oboji �a zakunemo. naj svetijim n 1 .ec�ma da cemo. tu strašnu tajnu po­ : nIJetI sa sobom u grob *

31

*

22

Ascilto., iscrpljen od tolikih nevolj a, počne upadati u san; a onda mu ona sluškinj a koju j e na uvredljiv način bio. odbio premaže čitavo lice gomi­ lom čađi i istetovira mu, a da ovaj ni­ je niti o.sj etio, na grudima i rameni­ ma - spolne organe. Već sam se i ja, premoren kakav sam bio, počeo po­ malo. prepuštati blagodatima sna. Isto je to učinila i cijela posluga, unutra i vani : jedni su ležali go.stima do no­ gu, posvuda naokolo, drugi prislonjeni

32

23

PETRONIJE ARBITER

SATIRIKON

uza zidove, neki opet ispruženi na sa­ mo.me pragu, glavu uz glavu. U svje­ tilj kama j e već ponestajalo ulj a pa su svijetlile još samo posve slabim svje­ tlom i pomalo se trnule: kadli u blago­ vaonicu uđu dva roba Sirijca u na­ mjeri da štogo.d ukradu; i dok se u svojoj lakomosti svađaju oko. srebrna posuđa, razbiju u natezanju bocu. Sru­ ši se i stol sa srebrninom, a j edna obo­ rena čaša slučajno odleti više i sluški­ nji koja j e kunjala na j astuku razbije glavu . Na taj udarac ona jaukne i u is­ to doba oda kradljivce i probudi dio pijanih gostiju i posluge . Pa pošto su Sirij ci razabrali da su zatečeni na dje­ lu, ispruže se istodobno kao po dogo­ voru uz ležaj i počnu hrkati kao da već satima spavaju . Već se bio probudio. i pročelnik bla­ govaonice te j e dolio ulja u svjetiljke koje su se gasile; dječaci su malo pro­ trljali oči i opet počeli posluživati : ta­ da uđe sviračica s cimbalom, udari mjeđu o mjed i probudi sve ostale. Go­ zba se dakle obnovi i Kvartila iznova pOZDve goste da piju. Bećarskom vese­ lju pripomogne sviračica s cimbalom *

Uđe bludnik, najodvratnij i čovjek koj i se može zamisliti, i svakako dosto.jan one kuće. On zalama rukama, zastenje i saspe iz sebe o.vakve pjesme:

33

- Ovamo, ovamo se sada brzo skupite, širokoguza topla bra­ ćo., pružite nogu, ubrzajte trk, pole­ tite stopalom, vi, laka bedra, okretna guza, be­ stidni rukom, mlohavi, stari, uškopljeni De­ lj aninovom rukom !

24

Kada je svršio svo.je stihove, po­ pljuj e me najgnjusnij im po.ljupcem. Nato se popne i na postelju i otkrije me svom snagom unatoč tome što sam se opirao. Dugo je i uporno jebao po mome spolovilu, ali bez rezultata. Preko znojnoga su mu čela tekli poto­ ci bagremDva ulja, a među naborima na o.brazima bilo j e toliko pudera da bi čovjek pomislio da nezaštićen zid stradava od kiše. Ja više nisam mogao suspregnuti suze, nego dotjeran već na rub očajanj a zavapim: - Mo.lim te, gospođo, ali ti si ja­ mačno naredila da mi daju čašu elik­ sira. - Oštroumna li čovjeka - pljesne Kvartila rukama nježno se snebivaju­ ći - pravo utj elo.vljenj e gradske du­ hovitosti ! Sto ? Ti nisi shvatio da se bludnik naziva Čašom eliksira? Zatim, da ne bi moj drug bolje pro­ lazio od mene, kažem j oj: - Reci po.šteno, da li Ascilto jedini u ovoj blagovaonici ima praznike ?

SATIRIKON

34

25

PETRONIJE ARSITER

- Da - rekne Kvartila - neka i AsciltD dobije Čašu eliksira! Tek što. je to' izustila, bludnik prD­ mijeni kDnja i, čim je prešao. na mDje­ ga pratioca, pDčne ga Db rađivati gu­ zDvima i pDljupcima. Usred svega to­ ga je stajao. GitDn i pucao. Dd smijeha. I tako. ga zapazi Kvartila pa u znati­ želji pDčne pDtankD ispitivati čiji je dječak. Reknem jDj da je dječak moj brat. - Zašto. me Dnda nije pDljubiD? upita na to. te, pDzvavši ga sebi, pri­ vine dječaka na sebe da je pDljubi. Zatim spusti i ruku u dječakDvo. krilo. i Dpipa mu spolovilo, jedro i još pra­ vo dječačko. - Ovaj će pimpek - primijeti Kvartila - krasno sutra vojevati kao predjelo za moju pohotu; jer danas poslije magarčića ne želim uzimati pučki Dbro.k. Kada je to kazivala, primakne se Psiha do njezina uha i, smijući se, ne­ što joj prišapne. - Da, da - rekne Kvartila - do­ bro si me sjetila. Zašto ne bi, jer to je najljepša prilika, naša Panihida izgu­ bila djevičanstvD? I odmah izvedu djevDjčicu, prilično lijepu i očito ne stariju od sedam go­ dina. Svi dakle zaplješću i počnu tra­ žiti da se obavi svadba. Ali ja sam se zaprepastio i stao. sam dokazivati da je Giton čedan dječak i da nije doras-

26

35

tao ovoj nepodopštini. Osim toga nastavio sam - niti djevojčica nije ni izdaleka dovoljno zrela da mo.že pod­ nositi ono za što je žena već po pri­ rodi predodređena. - Jelda? - podrugljivo će Kvarti­ la. - Ova je tu, misliš, mlađa nego. što sam bila je kada sam prvi put bila pofukana? Neka me stigne srdžba mo­ ie Junone ako se sjećam da sam ikada bila djevica! Jer nevinost sam izgubila već kao dijete sa svojim vršnjacima; a odonda pomalo, kako. sam odrastala, tako sam se jebuckala i s većim dje­ čacima sve dok nisam potpuno sazre­ la. Odatle mislim da je i potekla ona poslovica da mo.že dizati bika tko je podigao tele. I tako, da mi ne bi brat bez mene još i gore nastradao, ustanem i pri­ družim se svadbenoj svečanosti. Već je Psiha djevojčici omo.tala oko glave svadbeni veo, već je Čaša eliksira no­ sio naprijed baklju, već su se za njim pijane žene plješćući svrstavale u dugu povorku i sobu za mladence ukrasile opscenom tapiserijom, kadli Kvarti1a, koju je uspalila Po.hota raskalašenoga društva, i sama ustade pa pograbi Gi­ tona i odvuče ga u ložnicu. Nema su­ mnje, dječak se nije opirao, ali ni dje­ vojčica nije bila tužna niti se prestra­ šila riječi svadba. I tako, kada su le­ žali zatvoreni, mi posjedamo. pred pra­ go.m njihove bračne sobe, a među pr-

36

PETRONIJE ARBITER

vima Kvartila koja znatiželjno prisloni oko na rupicu koju je izbušila u svo­ joj pokvarenosti: netremice je onako uzbuđena promatrala dječju ljubavnu igru. Potom i mene nježno povuče ru­ kom da vidim isti prizor; i kada smo već tako promatrali obraz uz obraz, koristila se svakom prilikom da usput skrene ustima i da mi onda kao kri­ šom uvijek iznova pokloni žarki polju­ bac

Petronije Arbiter Satirikon knjiga

)(V

" XVI knjiga

Došao je već treći dan. Ali nama se poslije tolikih trauma više sviđala po­ misao na bijeg nego na počinak. I ta­ ko, dok smo, onakvi utučeni kakvi smo bili, raspravljali o tome na koji način da izbjegnemo oluju koja nam je prijetila, jedan Agamemnonov rob prekine našu nedoumicu: - Š to j e s vama? - upita. - Ne znate li kod koga se danas priprema? Trimalhion, iznimno otmjen čovjek - Ima u blagovaonici sat i u tu svr­ hu opremljena trubača da bi uvijek iz­ nova mogao znati koliko je izgubio od života. Zaboravimo dakle na sve nevolje i pomno se odjenemo, a Gitonu, koji je sa zadovoljstvom obavljao posao roba, naredirno da nas slijedi u kupaonicu

*

Bacimo se u svoje krevete i ostatak noći provedemo bez ikakva straha *

,,<

*

27

Mi međutim onako obučeni počnemo naokolo tumarati, štoviše zbijati šale i prilaziti pojedinim skupinama ljudi, kad odjednom vidimo ćelava starca: odjeven je u crvenu tuniku i igra se loptom među dugokosim dječacima. Ali naše poglede nisu toliko privukli dječaci, premda su bili vrijedni paž-

XV

38

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

nje, koliko sama glava obitelji koji se o.buven u sandale vježbao nabacu­ jući se zelenom lOoptom. I nije više uzi­ mao onu loptu koja bi se dotakla ze­ mlje, nego je rob držao u pripravi punu vreću i iz nje igračima dodavao. nove. Opazili smo još neke neobične detalje. Na suprotnoj naime strani od te skupine stajala su dva eunuha: je­ dan je od njih držao srebrnu noćnu posudu, a drugi je bro.jao lopte, ali ne one koje su odbijene u igri letjele od ruke do ruke, nego one koje bi pale na zemlju. Dok smo se dakle divili tim otmjenOostima, dohita Menelaj i pri­ ključi nam se: - To je taj čovjek kod kojega ćete danas leći uz stol - opomene nas on - i zaista već gledate početak go­ zbe. Još uvijek je Menelaj to. govorio ka­ da je Trimalhion pucnuo prstima i na taj mu znak eunuh usred igre podme­ tne noćnu posudu. Pošto je onaj is­ praznio mjehur, zatraži od malog ro­ ba vode za ruke, poškropi malo prste i obriše ih o dječakovu kosu *

29

28

Predugo bi trajalo. da se uhvate i po­ pamte sve pojedinOosti. I tako uđemo u kupaonicu, žestoko se preznojirno i smjesta pređemo pod hladni tuš. Već su Trimalhion'a namazali mirisavim ulIjem i brisali, ali ne lanenim ručnici-

KNJIGA

39

ma, nego frotirima izrađenima od naj­ finije vune. U isto su vrijeme tri liječ­ nika masera pred njegovim očima pili falernsko vino; i kada su u svađi vrlo mnogo prolijevali, Trimalhio.n je ka­ zivao da je to njegov aperitiv. Zatim ga umotaju II grimizni ogrtač podstav­ ljen krznom i dignu ga na nosiljku. Pred nosiljkDm su išla četiri trkača s vojničkim odlikovanjima na grudi­ ma i ručna kolica II kojima se vozio Trimalhionov mezimac, postariji dje­ čak, krmeljiv, nakazniji od go.spodara Trimalhiona. Kada su ga dakle odno­ sili, stane mu uz glavu svirač s mini­ jaturnom frulicom i, kao da mu nešto šapće na uho, čitavim je putem svirao. Mi- već od divljenja siti - pođe­ mo. za njim i s Agamemnonom stigne­ mo do vrata. Na dovratku je bila pri­ čvršćena pločica s ovim napisom: »Ko­ ji god rob izađe bez gospodarove do­ zvole, dobit će sto udaraca bičem« . No na samome je ulazu stajao vratar u zelenoj Ddjeći, opasan pojasom tre­ šnjine boje, i u srebrnoj je zdjeli či­ stio grašak. A nad pragom je visio zlatni kavez u kojemu se nalazila ša­ rena svraka i pozdravljala one koji su ulazili. Uostalom, do.k se ja svemu čudim, umalo što ne padnem nauznak i ne polomim noge. Lijevo. naime od ulaza, nedaleko od vratarove sobe, na zidu je bio naslikan golem pas na lan­ cu, a iznad njega je bilo napisano veli-

40

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

kim slovima: » ČUVAJ SE PSA« . I mo­ ji � drugovi dakako nasmiju, a ja, čim sam došao k sebi, nisam prestao razgledavati po redu cijeli zid. Bila je pak naslikana skupina robova kako ih vode na prodaju s pločicama oko vra­ ta, i sam Trimalhion, dugačke dječač­ ke kose, kako s Merkurovim štapom u rukama i vođen od Minerve ulazi u Rim. Iza toga, kako je Trimalhion na· učio računati i zatim postao blagajnik, sve je to obazrivi slikar vjerno prika­ zao zajedno s natpisom. Doista već na kraju trijema Merkur ga je uhvatio za podbradak i brzo ga vodio gore na uz­ višeno prijestolje. Bila je prisutna i Fortuna s prepunim rogom obilja i tri Parke koje su sukale zlatnu pređu. U trijemu sam također opazio grupu trkača kako trenira s učiteljem. Vidio sam osim toga u uglu veliki ormar, u ormaru kućicu u kojoj su bili smješte· ni srebrni lari, Venerin mramorni kip i ovelika zlatna kutija; a kazivali su da je u njoj pohranjena gospodarova prva brada *

30

Počeo sam dakle ispitivati kućepazite· lja kakve ono slike imaju u sredini. - To su »Ilijada i Odiseja« - od· vrati - i »Lenatova gladijatorska bor­ ba« . Nije bilo prilike da se razgleda i os.. talo

XV KNJ IGA

41

*

), ', ,

:� ) I

Mi smo već dospjeli do blagovaonice. U njezinu je predsoblju poslovođa pri­ mao račune. A ono čemu sam se oso­ bito zadivio, na dovracima su stajali pričvršćeni svežnjevi pruća sa sjekira­ ma: krajnji se dio svežnjev� �vršav�o kao u mjedeni kljun na lađI l na nJe­ mu je pisalo: »Gaju Pompeju . ! r}m�l� hionu, članu augustovskoga v�Je� a s�­ storice, blagajnik Cinam« . S IstIm Je natpisom visio sa stropa svijećnja� s dvije · svijeće, a na oba dovratka bIle su učvršćene dvije ploče: jedna je od njih, ako se dobro sje.ćam, in;ala .ovaj natpis: »30. i 31. prosInca .nas G...a.1 o� ­ jeduje izvan kuće« ; druga J.e p�oc� pn­ kazivala mjesečevu putanJu . l hkoy� sedam planeta; i koji su dam sretm l koji su nesretni, sve su to točno ozna­ čivala raznobojna puceta. Kada smo se prepuni tih naslada spremali ući, uzvikne jeda� od dje­ čaka koji je tu bio postavljen za taj posao: - Desnom nogom! Nema sumnje, zamalo smo se upla­ šili da ne bi tkogod od nas protupro­ pisno prešao preko praga. :Uost�lom, tek što smo zajedno zakoraknuh des­ nom nogom, baci nam se pred noge rob ogoljelih leđa i . poče ?'loliti . da g� spasimo od kazne; l da mje vehk pn­ jestup zbog koje�a hoće da g� kazne; ukrali su mu naIme u kupahstu bla-

42

31

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

gaj �i�ovu odjeću koja jedva da je vrIjedIla deset sestercija. Povučemo dakle desnu nogu natrag i uzmemo preklinjati blagajnika, koji je kod ulaza brojao zlatnike, da robu oprosti kaznu. Ovaj nas oholo pogleda i veli: - Ne ljuti me toliko gubitak koliko emar nevaljalog roba. Izgubio � . toga J e mOJu svečanu odjeću koju mi je neki klijent poklonio za rođendan, od �irskoga grimiza, bez sumnje, ali već J �dnom pranu. Dakle, što je? Pokla­ nJam vam ga. Kada smo obvezani tako velikim dobročinstvom ušli u blagovaonicu pritrči nam onaj isti rob i počne na� onako zapanjene obasipati pravom ki­ šom poljubaca i zahvaljivati nam za naš čovječni postupak. - Ukratko, odmah ćete znati veli - kome ste iskazali dobročinstvo. Vino kakvo pije sam domaćin to vam je zahvalnost jednog vinotoče ! Napokon poliježemo za stol dok su nam dječaci iz Aleksandrije nalijevali po ruk�ma vodu rashlađenu snijegom; a drugI odmah zatim pristupe našim nogama i s izvanrednom nam temelji­ tošću odstrane zanoktice. I k tomu ni u ovome tako tegotnom poslu nisu šutjeli, nego su usput pjevali. Ja sam �tio iskušati da li čitava posluga pjeva I tako sam zatražio piće. Dječak me poslu�i u� ništa manje oporu ariju; i tako Je bdo kod svakoga koji je nešto

XV KNJI GA

t ',,,'

32

43

bio zamoljen da da: pomislio bi čovjek da je posrijedi kor nekog pantomima, a ne blagovaonica glave obitelji . Done­ seno je ipak vrlo otmjeno predjelo; već su naime svi polijegali uza stol osim jedinog Trimalhiona za kojega se po novom običaju čuvalo prvo mjesto. Uostalom, na poslužavniku s predje­ lom nalazio se magarčić od korintske mjedi s dvije vreće preko sebe; on je na jednoj strani nosio bijele masline, a na drugoj crne. Magarčića su pokri­ vale dvije zdjele na rubovima kojih je bilo urezano Trimalhionovo ime i oz­ naka težine srebra. Također su od jed­ ne zdjele na drugu zavareni mostići držali na sebi puhove u preljevu od meda i maka. Osim toga su se na src­ brnu ražnju nalazile vrele kobasice, a pod njim sirijske šljive s narovim ko­ šticama. Bili smo usred tih otmjenosti kada su uz pratnju orkestra unijeli samog Trimalhiona i smjestili ga između tvr­ do napunjenih jastuka, što nas je i ne­ hotice nagnalo na smijeh. Iz grimiz­ noga je naime ogrtača pomolio svoju do kože obrijanu glavu, a oko vrata, što se gubio pod odjećom, prebacio je rubac sa širokom crvenom prugom dok su s rupca odavde i odande visile rese. Imao je također na malome prstu lijeve ruke veliki pozlaćeni prsten, na krajnjemu pak članku naprska manji, kako mi se činilo, sav od zlata, ali oči-

44

33

XV KNJ I GA

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

gledno zavaren kao zvjezdicama od že­ ljeza. A da ne bi pokazivao samo to obilje, razgalio je desnu nadlakticu ukrašenu zlatnom narukvicom i obru­ čem od bjelokosti koji je s narukvi­ com povezivala sjajna zlatna kopča. Pošto je zatim srebrnim perom pro­ čačkao zube, obratio se gostima: - Prijatelji - rekne - još nisam imao volje da dolazim u blagovaoni­ cu; ali odrekao sam se svakog užitka da vas odsutnošću ne bih dulje za­ državao. Dopustit ćete ipak da zavr­ šim igru. Na to se pojavi dječak s daskom od terpentina i s kristalnim kockama; i primijetio sam stvar od svega najele­ gantniju: naime, umjesto bijelih i cr­ nih kamenčića imao je zlatne i srebrne denare. Međutim, dok je on za vrije­ me igre iscrpio dosjetke čitavoga tka­ lačkog ceha, a mi smo bili još kod pre­ djela, donijeli su nam poslužavnik s košarom u kojoj se nalazila drvena kokoš s unaokolo raširenim krilima, onako kako to čine kvočke koje sjede na jajima. Smjesta priđu dva roba i uz bučnu glazbu počnu pretraživati po gnijezdu od pljeve i odmah zatim va­ diti iz njega paunova jaja koja podije­ le gostim'a. Trimalhion obrati pozor­ nost na taj prizor i veli: - Prijatelji, zapovjedio sam da se paunova jaja stave pod kvočku. I, Herkula mi, bojim se da su se već za-

34

45

legla. Iskušajmo ipak da li se još daju srkati! Dobijemo mi žličice, teške �� �' . od pola funte, i stanemo prObIjatI Jaja napravljena od debelog �ijesta . .�a sa� doduše umalo bacio sVOJU porCIJU, UCI­ nilo mi se zapra�o da je u jajetu već pile. Zatim, čim sam čuo od jednoga is­ kusnog gosta: »Ovdje mora da je ne­ što dobro« , pretražio sam rukom olu­ pinu i pronašao u njoj debela drozda obložena zapaprenim žumanjkom. Već je Trimalhion bio prekinuo ig­ ru i zatražio sve isto što i mi, i jasnim nam glasom stavio na v ?lju ako tko hoće ponovo uzeti medovme: kadh. �d­ jednom orkestar daje znak I zbor pJe­ vača odmah zajedno na brzinu ukla­ nja poslužavnik s J?redje!oI? l!0sta­ lom, kada je u metezu slucajno Ispala zdjela i dječak je podigao s poda.' opa­ zi to Trimalhion i naloži da isplJuska­ ju dječaka a zdjelu da bace iznova na pod. Na to je došao sluga zadužen z� pokućstvo i počeo metlom pometatI srebro zajedno s ostalim smećem. Od­ mah zatim uđu s majušnim mjehovi­ ma dva dugokosa crnca, kakvi su po­ najčešće oni koji posipaju pijesa� tl amfiteatru, i daju nam za ruke vma; vodu naime nitko nije ponudio. Kada su ga pohvalili zbog rafinira­ na ukusa, domaćin reče: - Mars voli jednakost. Zato sam naložio da se svakom gostu doznači

46

35

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

poseban stol. Ujedno nam i smrdljivi robovi neće svojim natiskivanjem pra­ viti takvu sparinu. Smjesta su doneseni stakleni vrčevi zapečaćeni gipsom, a o njihove su grli­ će bile pričvršćene etikete s ovim nat­ pisom: »Falernsko Opimijevo stogodi­ šnje« . Dok smo čitali natpise, pljesne Trim'alhion rukama i klikne: - Jao, dakle duže živi vino nego ljudsko čeljade! Zato pijmo u zdrav­ lje! Vino je život. Nudim vam pravo Opimijevo. Jučer nisam iznio tako do­ bra vina, a na ručku su bili kudikamo ugledniji ljudi. Dok smo mi dakle pili i vrlo se rev­ no divili otmjenostima, donese nam rob srebrni kostur koji je bio tako na­ pravljen da su mu se zglobovi i kra­ lješci mogli lako okretati na svaku stranu. Kada je taj kostur jedno dva puta bacio preko stola tako da je gip­ ko sklopljena sprava izvela nekoliko figura, Trimalhion doda: - Jao, jadnih li nas, kako čita­ vo ljudsko čeljade nije ništa! Tako ćemo izgledati svi pošto nas odnese Ork. Dakle - živimo dok nam može biti dobro! Poslije komplimenata upućenih na­ šem domaćinu slijedila je nosiljka s jelom, doduše ne tako velika kako se očekivalo; novost je stvari ipak svra-

XV KNJIGA

47

tila na sebe opću pozornost. Okrugl� je naime poslužavnik imao na sebI dvanaest zodijakalnih znakova, ras­ poređenih naokolo u krugu; a iznad svakoga sazviježđa postavio je aran­ žer njemu svojstveno i odgovarajuće jelo: iznad Ovna se nalazila ovnujska rogačica, iznad Bika zalogaj govedine, iznad Blizarraca muda i bubrezi, iznad Raka vijenac, iznad Lava afrička smo­ kva, iznad Djevice maternica jalove krmače, iznad Vage vaga koJa je na jednoj zdjelici imala slanu gibanicu a na drugoj slatku; iznad Š korpiona na­ lazio se morski rak, iznad Strijelca so­ ko iznad Kozoroga morski skakavac, izn'ad Vodenjaka guska, iznad Riba dva barbuna. U sredini se pak nalazio izrezan busen zemlje obrastao travom i držao na sebi saće s medom. Jedan je mladi Egipćanin raznosio naokolo kruh u srebrnoj tavi *

36

K tomu je i sam vrlo odbojnim gl�­ som otpjevao ariju iz mima »MatovI­ lac« . Tek što smo se mi, pomalo ža­ losni, htjeli prihvatiti tako jeftinih je­ la, Trimalhion rekne: - Predlažem da počnemo s obje­ dom; ovo je glavno jelo. Čim je to rekao, dotrče četvorica plešući uz pratnju glazbe i odnesu �o­ rnji dio poslužavnika. Kada su to IZ-

48

XV KNJ I GA

PETRO N I J E ARBITER SATIRIKON

veli, ugledamo dolje tovljene piliće, svinjska vimena i u sredini zeca ukra­ šena krilima tako da je izgledao kao Pegaz. Opazimo također u uglovima po­ služavnika četiri Marsije kojima je iz malih mjehova tekao zapapreni riblji umak na ribe koje kao da su plivale u jarku. Posluga oduševljeno zaplješće, a za njome i mi, pa odmah smijući se navalimo na najizvrsnije stvari. Ništa se manje nije veselio takvomu triku ni sam Trimalhion koji sada podvik­ ne: - Trgaj ! Smjesta pristupi tranširer i gestiku­ lirajući rukama prema zvucima glazbe tako počne komadati meso da bi čo­ vjek pomislio da se bori gladijator na bojnilin kolima uz pratnju vodenih orgulja. Pri svemu tome Trimalhion je i dalje uzvikivao otegnutim glasom: - Trgaj ! Trgaj ! Ja sam naslutio da riječ koju do­ maćin toliko puta ponavlja mora smje­ rati na neku duhovitu dosjetku. Zbog toga svladam stid i upitam upravo o tome onoga gosta koji je ležao za sto­ lom iznad mene. A on, koji je prilično često gledao slične spektakle, objasni: - Vidiš li onoga što tranšira meso: zove se Trgaj . Zato, koliko god puta gospodar kaže »Trgaj« , istom riječju i zove i zapovijeda.

37

38

49

Nisam VIse mcega mogao okusiti, nego se okrenem k onom susjedu da što više saznam. I tako sam počeo s njime nadugačko raspredati pripovi­ jesti i ispitivati ga o koječemu. - Tko je ona žena - upitam ga između ostaloga - što se neprekidno vrzm'a ovamo-onamo? - Trimalhionova žena - odgovori mi - zove se Fortunata. Ta doista mjeri novce na litre. Ali evo još ne­ davno, kao jučer, što je bila? Da mi oprosti tvoj Genij , ne bi čovjek iz nje­ ne ruke kruha okusio. A sada, bogzna kako i zašto, ode u nebesa i Trimalhi­ onu je sve i sva. Sve u svemu - da mu usred bijela dana kaže da je mrkli mrak, on će joj vjerovati. On sam poj­ ma nema što ima, toliki je gavan; ali ta se pička brine za sve, i tamo gdje ne bi ni sanjao. Zaista je trijezna, pa­ metna, ima dobre ideje - vidiš koli­ ko je tu zlata - ipak je na jeziku ga­ dna, opasna jezičara. Koga voli, voli; koga ne voli, ne voli. Onaj tamo sam ima toliko polja i oranica da ih jastreb ne bi preletio, novca kao pljeve. Više srebra leži u sobici njegova vratara nego što tko drugi ima u čitavu ime­ tku. Nego, doista, njegovi robovi haj , haj ! - ne vjerujem, tako mi Her­ kula, da ih ima jedna desetina koji poznaju svog gospodara. Sve u svemu, taj će koga god hoćeš od ovih jebivje­ trova stjerati u mišju rupu. I nema

50

PETRON I J E ARBITER SATIR/KON

toga što bi mislio da on kupuje. Sve mu se kod kuće rađa: vuna, naranče, papar; ako zatražiš ptičjeg mlijeka, na­ ći ćeš. Sve u svemu, domaća mu vuna nije bila dovoljno dobra: kupio je ov­ nove iz Tarenta i pustio ih da mu pr­ caju ovce. Da bi mogao dobivati kod kuće atički med, dao je da mu se do­ nesu pčele iz Atene; usput će mu i domaće pčele koje već ima postati bo­ lje kad se spare s grčkima. Evo je baš ovih darra pisao da mu iz Indije poša­ lju sjeme za vrganje. Na primjer, ne­ ma ni jednu mazgu koju nije napravio divlji magarac. Vidiš koliko tu ima ja­ stuka: nema ni jednoga lmji nije na­ punjen ili grimizom ili purpurnom vu­ nom. Ima baš sve što mu srce zaželi. Ali pazi da ne potcijeniš njegove dru­ gove oslobođenike. Dobro su oni pot­ koženi. Vidiš onoga koji zadnji tamo leži, na zadnjem ležaju: danas ima brat bratu čvrstih osamsto tisuća. po­ čeo je od ničega. Još jučer je znao na vratu nositi drva. Ali kako pričaju ja ništa ne znam, nego sam čuo ukrao je Inkubonu kapu, našao blago. Nikome ne zavidim ako je komu što bog dao. Ipak mu još u ušima bruji od gospodarovih ćušaka i ne želi sebi zlo. I tako je nedavno dao oglas za stan s ovim riječima: »Gaj Pompej Diogen iznajmljuje stan od 1. srpnja; jer on je sam kupio kuću« . S to misliš o onome koji leži na mjestu za slo-

xv

39

KNJIGA

51

bodnjake kako je njemu sjajno išlo? Nemam ništa protiv njega. Dotjerao je do svog milijuna, ali je zagazio na sklizak teren. Vjerujem da je dužan i kosom na glavi i, tako mi Herkula, ne svojom krivnjom; zapravo, od njega nema boljeg čovjeka; nego prokleti oslobođenici koji su sve zgrabili za sebe. Ali znaj: loše kipi lonac kod po­ slovnih kompanjona i, čim jedanput kola krenu nizbrdo, zbogom prijatelj­ stvo! I kako je samo dobar obrt imao u rukama, a sad ga tako vidiš! Bio je grobarski poduzetnik. Znao se tako gostiti kao kralj: veprove u kućnom ogrtaču, svakovrsne poslastice, perad '1< kuhare, pekare. Više se vina izlijeva­ lo pod stol nego što netko ima u po­ drumu. Fantazija, ne čovjek. I onda, kad su mu kola pošla nizbrdo i kad se prestrašio da ne bi vjerovnici mislili da on nešto muti, dao je oglas za draž­ bu ovim riječima: »Gaj Julije Prokul dat će na dražbu suvišne stvari« . Ovo tako ugodno naklapanje pre­ kine Trimalhion; zapravo, već je po­ služavnik bio uklonjen i veseli se gosti pomalo okrenuli na vino i opću zaba­ vu. On se dakle nasloni na lakat i proslovi: - Ovo vino - veli - treba da vam dobro čini. Treba da ribe plivaju. Mo­ lim lijepo, mislite li da sam ja zado­ voljan onim jelom što ste ga vidjeli na pladnju poslužavnika ?

52

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

»Tako slabo poznajete Odiseja?« O čemu se dakle radi ? Treba i kod ruč­ ka imati u glavi filologiju. Počivale u miru kosti mojega gospodara koji je htio da ja budem čovjek među ljudi­ ma. Zaista se meni ne može ništa novo donijeti kao što je lijepo pokazala ona nosiljka s jelima. Ovaj nebeski svod na kojemu stanuje dvanaest bogova obra­ ća se u isto toliko likova i prvo posta­ je Ovan. Uslijed toga tko god se rađa' u tome znaku ima mnogo ovaca, mno­ go vune, osim toga ima tvrdu glavu, bestidno čelo, oštar rog. Najviše se u ovome znaku rađaju učenjaci i prgavi ljudi. Dajemo mu komplimente za njego­ vu astrološku obrazovanost; a zatim je nastavio: - Zatim cijelo nebo postaje Bik. Uslijed toga se tada rađaju oni koji se rado ritaju nogama, govedari i oni koji sami sebe izjedaju. U Blizancima se opet rađaju dvoprezi, volovi u jar­ mu, mudonje i oni koji sjede na dvije stolice. U Raku sam se rodio ja. Zato stojim na mnogo nogu i imam mnogo posjeda i u moru i na kopnu; jer rak pristaje i ovamo i onamo. I z'ato već odavno nisam iznad njega ništa stav­ ljao da ne bih opterećivao svoj horo­ skop. U Lavu se rađaju proždrljivci i oni koji bi uvijek zapovijedali; u Dje­ vici se rađaju žene, dezerteri i robovi;

XV KNJ I GA

40

53

u Vagi se rađaju mesari, prodavači miomirisa i svi oni koji nešto odvagu­ ju; u Š korpionu se rađaju trovači i ubojice; u Strijelcu se rađajU razroki, oni koji gledaju zelje, a uzimaju sla­ ninu; u Kozorogu se rađaju patnici kojima od vlastitog zla rastu rogovi; u Vodenjaku se rađaju gostioničari i oni koji imaju glavu kao bundeva; u Ribama se rađaju kuhari i profesori retorike. Tako se svemir okreće kao mlinsko kolo i uvijek donosi neko zlo, da se ljudi ili rađaju ili umiru. Ali što vidite u sredini busen zemlje i na bu­ senu saće s medom, to ništa nisam učinio bez razloga. Majka zemlja je zaokružena u sredini poput jajeta i ima u sebi sva dobra poput voska. - Genijalno! - povičemo svi za­ jedno, dižemo ruke prema stropu i kunemo se da su Hiparh i Arat bili u usporedbi s njime obični diletanti. U to dođu sluge i razapnu ispred ležaje­ va zastore na kojima su bile izvezene mreže, lovci s lovačkim kopljima ka­ ko vrebaju u zasjedi i čitava lovačka oprema. I prije nego što smo znali kamo bismo usmjerili svoje sumnje, kadli se izvan blagovaonice podigla golema vika i evo se lakedemonski psi rastrčali posvuda naokolo, čak između stolova. Iza njih je stigao poslužavnik. Na njemu leži golem vepar, i to s oslobođeničkom kapom na glavi; o nje­ govim očnjacima vise obješene dvije

54

41

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

košarice spletene od palmina granja, jedna napunjena sirijskim datulama, druga egipatskima. No uokolo vepra leže posve mali praščići napravljeni od kolača s grožđicama, kao da se tiskaju oko vimena i htjeli bi sisati: to nas je upozoravalo na to da je vepar koji se nalazi pred nama zapravo krmača. A ovi su praščići zapravo bili predviđe­ ni za goste da ih nose kući kao suve­ nire. Uostalom, za tranširanje vepra nije došao onaj Trgaj koji je koma­ dao perad, nego golem bradonja, s po­ vezima oko gležnjeva i obučen u da­ mastni haljetak; on isuče lovački nož i silovito njime udari vepra u bok: kroz rasjekotinu izletješe drozdovi. U tu su svrhu već bili spremni ptičari sa zamkama na štapovima i oni u ča­ su pohvataju drozdove koji su se ne­ tom razletjeli naokolo po čitavoj bla­ govaonici. Trimalhion naredi da se odatle svakomu gostu preda njegov drozd. - Pogledajte također - doda on na to - kako je samo delikatesan žir pojeo taj šumski krmak! Odmah dječaci pristupe košaricama i razdijele među goste i egipatske i si­ rijske datule, svakome njegov dio to­ čno na broj . Ja sam međutim posve utonuo u vlastite misli: mnogo sam i dugo premišljao o tome zašto je ve­ par ušao s oslobođeničkom kapom na glavi. I tako, kada sam napokon iscr-

xv

KNJIGA

55

pio sve moguće besmislice, smognem toliko snage da upitam onoga svog tu­ mača o tome što me muči. A on će mi na to: - Svakako ti i to može objasniti tvoj rob; jer to nije nikakva zagonet­ ka, nego očita stvar. Ovaj je vepar morao biti jučer serviran kao glavno jelo, ali su ga gosti otpustili; zato se danas vraća na gozbu kao oslobođenik. Ja sam prokleo svoju tupavost i ni­ sam više ništa pitao da ne bi izgleda­ lo da nikada nisam bio na ručku među otmjenim ljudima. Dok o ovome razgovaramo, pojavi se ljepuškast mali rob, ovjenčan vijen­ cima od loze i bršljana; on stane pje­ vati Dionizu u čast; pošto se pri tome predstavio čas kao Bromije, čas opet kao Lijej i Euhije, počne naokolo obi­ laziti s grožđem u košarici i piskuta­ vim glasom izvoditi pjesme svojeg go­ spodara. Na ove se tonove Trimalhion okrene prema njemu pa će svečanim glasom: - Dionize, budi Slobodan! Dječak skine s veprove glave oslobo­ đeničku kapu i stavi je sebi na glavu. Tada Trimalhion iznova priklopi: - Nećete - veli - reći da ja ne­ mam Slobodna oca. Pohvalimo Trimalhionovu šalu i svoj­ ski izljubimo dječaka koji je obilazio od gosta do gosta.

56

42

PETRONIJ E ARBITER SATIRIKON

Poslije ove nosiljke s jelima Tri­ malhion se digne od stola i ode u za­ hod. Kada nas je tiranin ostavio same, počnemo već slobodnije disati i upu­ štati se s gostima u razgovore. Dama je bio taj koji je prvi zatražio veću čašu vina i prozborio: - Dan - veli - zaista nije ništa. Dok se okreneš, evo već noći. Zato ne­ ma ničega boljeg nego iz kreveta ići ravno u blagovaonicu. A imali smo če­ stitu zimu. Jedva me ugrijala topla kupelj . Ali vruća kapljica je najbolja odjeća. Istrusio sam nekoliko malih i, iskreno govoreći, već sam se nacvrc­ kao. Vino mi je otišlo u mozak. Na to se u pripovijedanje umiješa Seleuko. - Ja se - veli - ne kupam svaki dan; jer kupanje je za tijelo isto što i pranje za odjeću; voda ima zube i sva­ ki dan razmače nam srce. Ali, kad sa­ spem u kljun dobar lončić medenog vi­ na, jebe mi se onda za zimu. Zaista se nisam mogao kupati; jer danas sam išao na sprovod. Papke je otegnuo kra­ san čovjek, Krizant, takva dobričina. Nedavno me još na ulici pozdravio, kao jučer. Još i sada vidim sebe kako s njim razgovaram. Aj , avaj ! Hodamo kao napuhane mješine. Manje vrijedi­ mo nego muhe. Muhe ipak imaju neku vrlinu, mi ne vrijedimo više nego mje­ huri na vodi. Ali što da se nije suzdr­ žavao od hrane! Pet dana nije u usta

XV KNJIGA

43

57

stavio kap vode, nije stavio mrvicu kruha. Ipak je otišao na onaj svijet. Liječnici su njega upropastili; zapravo prije zla sudbina; jer liječnik nije ni­ šta drugo nego samo utjeha za dušu. Ipak su ga lijepo ispratili, na mrtvač­ kom odru, s lijepim pokrivačima. vrlo su ga dobro oplakali - nekoliko je robova pustio na slobodu - iako mu žena za njim nije baš prolila mnogo suza. Š to onda ako s njome nije naj­ bolje postupao! Ali žena kao žena, ja­ strebovo pleme. Nijednoj od njih ne treba ništa dobro činiti; jer to je isto kao da bacaš u bunar. Al stara je lju­ bav rak. Bio je dosadan pa Filerot poviče: - Mislimo na žive! Onaj je dobio ono što je tražio: pošteno je živio, po­ šteno umro. Na što se ima potužiti? Počeo je od asa i bio je spreman če­ tvrtinu asa izvaditi zubima iz govna. I tako je raslo sve što je dotakao, kao vosak. Vjerujem, Herkula mi, ostavio je on iza sebe dobrih sto tisuća, i sve je imao u gotovini. Ipak ću ja reći po istini u čemu je stvar, jer ja sam što­ no rekli pojeo pasji jezik: obrazi su mu bili kao đon, bio je lajavac, neslo­ ga, ne čovjek. Njegov brat je bio juna­ čina, prijatelj prijatelju, darežljive ru­ ke, puna stola. Istina je, imao je na početku smolu, ali mu je prva berba grožđa pomogla da stane na vlastite noge: jer dobio je za vino onoliko ko-

58

44

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

liko je samo sam mogao poželjeti. A naročito se podigao onda kada je do­ bio nasljedstvo od kojega je zgrabio više nego što mu je bilo ostavljeno. A onaj je klipan, pod izgovorom da se srdi na brata, ostavio u svojoj opo­ ruci očevinu bog te pitaj kojem bez­ veznjaku. Daleko bježi onaj koji od svojih bježi. Ali imao je robove koji su mu stalno punili uši svojim savje­ tima, a ti su ga i pokopali. Ali nikada neće ispravno postupiti onaj tko olako vjeruje, pogotovo ne čovjek koji se ba­ vi trgovinom . Ipak je istina da se na­ uživao dok je živio. Komu je dano, dano je; prazna obećanja ne zn'ače ni­ šta. Pravi Fortunin sin, u njegovim se rukama olovo pretvaralo u zlato. Ali lako je tamo gdje sve ide kao po loju. I koliko misliš da je godina ponio na svojoj grbači? Sedamdeset i još oho­ ho! Ali bio je kao dren, godine je do­ bro podnosio, crn kao gavran. Znao sam ga još davno i davno; i k tomu je bio nezasitan jebač. Ne vjerujem, Her­ kula mi, da je u kući ostavio ijednu kuju nepofukanu. Tucao je štoviše i dječake, bio je talent za sve. I nemam ništa protiv njega: jer jedino je to po­ nio sa sobom u grob. Tako je kazivao Filerot. A na to će Ganimed: - Naklapate o stvarima koje ne­ maju veze ni s nebom ni sa zemljom. a što nas sada ubija skupoća žita,

XV KNJIGA

59

to nikoga nije briga. Tako mi Herku­ la danas nisam mogao naći ni mrvicu k;uha. I dokle će ova suš_a ! Već godinu dana vlada glad. ProkleH bili naši edi­ li koji s pekarima igraju istu igr� »za­ štiti mene pa ću ja tebe« ! I Jasno, nastradaju mali ljudi; jer ti glavonje stalno slave karneval. Eh, kad bismo imali one lavove koje sam ja ovdje zatekao kad sam tek došao iz Azije! Ono je bio život! Neka je samo slučaj­ no netko htio nešto mućkati sa žitom, tako bi isprebijali te nikogoviće �a nisu više znali ni kako se zovu. SJe­ ćam se Safinija: tada je stanovao kod Starih vrata dok sam ja bio dječak, vatra, ne čovjek. Kuda god je ta� išao, zemlja je drhtala. Ali hodao Je ,: s­ pravno, ali bio j e: čo,:j.ek � k�J e­ ga možeš . vjerovatI,. . pnJate�J p :IJa­ telju; ČOVJek s kOJIm mozes l li mraku igrati na prs.te. S dru�� � t�a: ne, kako je pojedmce u . VIJecmCI perušao, i nije taj govono fraz� , nego ravno u lice. Onda, kada � e imao posla na forumu, tako n;u Je glas odzvanj ao, kao �r�ba .. I mka�a se nije preznoj avao mtI pljuvao, vJe­ ru iem da su mu bogovi dali neku po­ sebnu snagu. A kako je s'amo odzdravljao, svima je znao ime, kao da je jedan od nas. Zato je u ono doba bilo žita za blato. Kruh što si ga kupio za jedan as nisi mogao ni udvoje po­ žderati. A danas? Već sam i volovsko v

60

45

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

oko vidio veće. Aj, aj, svaki dan sve gore. Ova kolonija raste unazad kao teleći rep. Ali zašto imamo edila vri­ jednog ni tri crvljive smokve, koji voli za sebe jedan as, nego naš život? Kod kuće se, jasno, smijulji, prima više gotovine na dan nego što je drugome čitav imutak. Već sam saznao odakle je primio tisuću zlatnih denara. Ali, da mi imamo muda, ne bi se sebi toliko dopadao. Danas su ljudi kod kuće la­ vovi, vani lisice. Š to se mene tiče, već sam izjeo i svoje prnje i, 'ako potraje ova skupoća, prodat ću i svoje bajti­ ce. Jer što će biti ako se ni bogovi ni ljudi ne smiluju ovoj koloniji? Tako mi svega najmilijega, po mom mišlje­ nju sve je to kazna koja dolazi od bo­ gova. Jer nikome više nebo nije nebo, nitko ne obdržava post, nitko ne po­ štuje Jupitera ni koliko je crno pod noktom, nego - svi samo hodaju obo­ renih očiju, i to ne od pobožnosti, ne­ go broje u sebi novac. Prije su išle matrone u dugim haljinama i bosih nogu na Kapitol, raspuštene kose i či­ stih misli, i molile za kišu. Zato je odmah pljuštalo kao iz kabla: ili tada ili nikada: i svi su se vraćali natrag mokri kao miševi. Zato su bogovi di­ gli ruke od nas jer mi ne marimo za religiju. Polja leže . . . - Molim te - upadne mu u riječ Ehion, proizvođač vatrogasne opreme - prestani kukati! »Sad ovako, sad

XV KNJ I GA

61

onako« veli seljak; izgubio je šareno prase. Š to nije danas, bit će sutra: ta­ ko je to u životu. Herkula mi, ne može se zamisliti bolja domovina, samo kad bi ljudi bili kako treba. Ali zapinje u ovo vrijeme, i nije ona jedina koja za­ pinje. Ne smijemo biti razmaženi, svu­ gdje je sredina neba. Ti ako budeš gdje drugdje, reći ćeš da ovdje lete pe­ čeni pilići. A pogledaj, za tri dana će­ mo imati prvorazredne gladijatorske igre, na blagdan; borci nisu profesio­ nalni gladijatori, nego najviše oslobo­ đenici. I naš Tit ima poduzetan duh i jest pravi vulkan: ili ovo ili ono, svakako će nešto biti. Ja sam zaista kod njega kao kod kuće, nije on šuć­ -muć. Kani dati najbolje mačevaoce, nema bježanja, mesnica usred borili­ šta da je vidi čitav amifteatar. A ima i odakle: naslijedio je trideset miliju­ na, umro mu je otac, na žalost. Da potroši i četrdeset tisuća, što ne vjeru­ jem, neće se ni osjetiti na njegovu imutku, i ljudi će ga vječno spomi­ njati. Već je nabavio nekoliko snaga­ tora i ženu na bornim kolima; i Gliko­ nova blagajnika koji je uhvaćen kad je uveseljavao svoju gospodaricu . Vi­ djet ćeš kako će publika reagirati, ka­ ko će se rogonje i švaleri pograbiti za kosu. Ali je Glikon, čovjek od jednog sestercija, dao da mu blagajnika bace pred zvijeri. To ti znači sam sebe pre­ veslati. Š to je skrivio rob koji je pri-

62

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

siljen da joj to radi? Više je onda za­ služila ona noćna posuda da je bik nabacuje. Ali, tko ne može tući magar­ ca, tuče sedlo. Š to je valjda Glikon mislio da se od Hermogenova korova može ikada nadati nečemu boljemu? Da će kći biti bolja od oca? Onaj je mogao jastrebu u letu odsjeći pandže; zmija ne rađa uže. Glikon, Glikon, taj je svoje platio; zato će na sebi nositi ljagu dokle god bude živio, i do smrti mu je nitko neće izbrisati. Ali svatko griješi za svoj račun. Nego njušim od­ nekud da će nam Mameja prirediti javnu gozbu, po dva denara meni i mojima. Pa ako to napravi, Norban će izgubiti sve svoje šanse. Zapamti što ti kažem, potući će ga kao nitko. A, is­ kreno govoreći, kakvo nam je onaj drugi dobro učinio? Dao je gladijatore od jednog sestercija, napol krepane, da si samo puhnuo na njih, odmah bi svi popadali; već sam bolje Qd njih vidio i u borbi sa zvijerima. Dao je ubijati konjanike, ako su se ti njegovi uopće mogli tako nazvati, rekao bi čo­ vjek da su to pijetlovi pjetlasti; jedan magareći tovar, drugi šepavac, a treći rezervist - došao mrtvac da zamijeni mrtvaca, zajedno sa svojima podsje­ čenim tetivama. Jedino je Tračanin nešto vrijedio, ali i on se sam borio bez žara, samo prema školskim pra­ vilima. Sve u svemu, poslije toga su svi bili izbičevani; toliko je sva rulja

XV KNJIGA

46

63

na njih grmjela uz povike »zgrabite batinu« ; jasno, bila je to čista bjež'a­ nija. »Ipak sam ti« , veli Norban, »pri­ redio gladijatorske igre« : i ja tebi plje­ skam. Izračunaj, pa ćeš vidjeti: dajem ti više nego što sam dobio. Ruka ruku mije. Čini mi se, Agamem­ none, kao da hoćeš reći: » Š to tu tra­ bunja taj gnjavator?« Jer ti koji umi­ ješ govoriti ne govoriš. Nisi od našeg soja pa zato ismijavaš ono što siroti­ nja kaže. Mi znamo da si ti od učeno­ sti udaren u glavu. Š to je dakle? Da te jednog dana nagovorim da svratiš do naše farme i vidiš naše bajtice? Naći će se nešto da prigrizemo, pile, jaja: bit će lijepo, iako je zbog lošeg vre­ mena ove godine sve nekako ispalo nahero: naći će se ipak od čega ćemo biti siti. Uostalom, uskoro ću imati i učenika za tebe; moj mali fakin raste. Već zna dijeliti s četiri; ako poživi, imat ćeš maloga uz bok. Jer kad god ima vremena, ne diže glavu od knjige. Nadaren je i od dobre sorte, iako je bolestan za pticama. Ja sam mu ubio već tri češljugara i rekao da ih je po­ jela lasica. Ipak je pronašao druge dje­ tinjarije, i najradije slika. Uostalom, u grčkome je već dobrano odmakao, a ni u latinskome za početak nije loš, iako njegov učitelj počinje nešto umi­ šljati i nikako da ostane na jednome mjestu; on je doduše u svom poslu stručnjak, ali ne da mu se raditi.

64

47

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

Imam i drugog učitelja, doduše ne tako učena, ali savjesna, više poučava nego što sam zna. I tako običaje na blag­ dane dolaziti u kuću, i što god mu daš, on je zadovoljan. Zbog toga sam sada kupio dječaku nekoliko pravničkih knjiga jer hoću da za kućnu upotrebu okusi nešto o pravu. To je siguran kruh. Jer što se tiče književnosti, nje se već dosta nabrljao. Pa 'ako tu za­ pne, odlučio sam da ga dam da izuči neki obrt, ili brijački, ili za aukcio­ nara, ili bar za odvjetnika: taj mu za­ nat može oteti samo smrt. Zato mu svaki dan ponavljam: »Primigenije, vjeruj mi, što god učiš, sebi učiš! Vidiš odvjetnika Filerota: da nije učio, da­ nas ne bi mogao otjerati glad od usta. Još nedavno, kao jučer, nosio je nao­ kolo na vratu terete za prodaju, a sada se diže i protiv Norbana. Znanje je bogatstvo i obrt nikada ne umire« . Takve su se pripovijesti razmahale kada je ušao Trimalhion; on međutim obriše čelo i u parfemu opere ruke. - Oprostite mi, prijatelji - počne on poslije vrlo kratke stanke - ima već mnogo dana otkako mi s proba­ vom nešto nije u redu. Ni liječnici ne znaju što da počnu. Dobro mi je ipak činila narova kora i omorika iz octa. Ipak se nadam, već će se upristojiti. Inače mi oko želuca krulji, mislio bi da je bik. Zato, ako tko od vas bude htio učiniti nešto radi sebe, nema se

xv

KNJ IGA

65

tu zašto stidjeti. Nitko se od nas nije rodio bez tog otvora. Ja mislim da ni­ jedna muka nije tako velika kao su­ sprezanje vjetrova. Jedino to ne može ni Jupiter zabraniti. Smiješ se ti, For­ tunata - ti, koja me noću znaš buditi od sna? Pa čak ni u blagovaonici ne branim nikome da čini ono što mu go­ di; i liječnici zabranjuju susprezanje. Ili, ako nekomu dođe veća nužda, sve je vani pripravljeno: voda, noćne po­ sude i ostale sitne potrepštine. :Meni vjerujte, napuhavanje od vjetrova ide u mozak i uznemiruje čitavo tijelo. Za mnoge znam da su tako zaglavili dok nIsu htjeli sebi priznati istim:!...... Sa zahvalnošću odajemo priznanje njegovoj velikodušnosti i uviđavnosti i odmah zatim uzimamo jedan gutljaj za drugim da bismo na taj način prigu­ šili smijeh. A nismo još ni znali da se trudimo, štono rekli, tek na sredini obronka. Čim je naime posluga uza zvukove orkestra očistila stolove, uve­ doše u blagovaonicu tri bijela prasca opskrbljena brnjicama i praporcima; za prvoga je od njih objavljivač rekao da je dvogodišnjak, za drugoga da je trogodišnjak, dok je za trećega rekao da je već šestogodišnjak. Ja sam bio uvjeren da su ušli akrobati i da će sa­ da svinje izvesti neke majstorije, ona­ ko kako je to već običaj pred gomilom na ulici; ali Trimalhion prekine moju nedoumicu:

66

48

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

- Koju od ove tri svinje - upita on - hoćete da vam se odmah pripre­ mi za jelo ? Jer pijetla pjetlastoga, ko­ sani odrezak i slične djetinjarije, to pripremaju seljaci: moji kuhari znaju pripraviti i teliće kuhane u loncu. I smjesta dade da mu se pozove ku­ har pa, ne čekajući na naš izbor, nare­di da se zakolje najstarija svinja. - Iz koje si dekurije ? . upita Tri­ malhion kuhara glasno i jasno. - Iz četrdesete - odgovori mu ovaj . - Kupljen ili u kući rođen? opet će Trimalhion. - Ni jedno ni drugo - veli kuhar - nego me tebi Pansa ostavio u oporuci. - Potrudi se dakle - uzvrati Tri­ malhion - da nam nešto čestito izne­ seš na stol; ako ne bude tako, naredit ću da te premjeste u glasničku deku­ riju. I pošto je na taj način bio upozoren na moć svojega gospodara, kuhar se dakako uputi u kuhinju da pripravi jelo. Trimalhion se pak obazre na nas blagim pogledom i veli: - Ako vam se vino ne sviđa, pro­ mijenit ću ga; treba da ovisi samo o vama kako će vam prijati. Po milosti bogova ne kupujem ga, nego sve na što vam sada curi slina, sve to raste na ovome mom imanju pod gradom

XV

. I

KNJIGA

67

koje ja sam još ne poznajem. Kažu da graniči s Taracinjanima i Tarentinci­ ma. Sada želim s .dmjlI}jima i . doprijeti do Sicilije da bih onda mogao - kad mi se prohtije putovati u Afriku ploviti kroz svoje krajeve. Nego pripo­ vijedaj ti meni, Agarnemnone, kakvu si kontroverziju danas deklamirao? Iako ja ne vodim parnice, ipak sam učio književnost za domaću upotrebu. I da ne pomisliš možda da mi je bav­ ljenje naukom dosadno, imam dvije biblioteke, jednu grčku, a drugu l'atin­ sku. Izloži mi dakle, ako me voliš, predmet svoje deklamacije! - Siromah i bogataš - počne Agarnemnon - su se nalazili u nepri­ jateljskim odnosima . . . - Š to to znači »siromah« ? - upa­ dne mu Trimalhion u riječ. - Duhovito! - reče Agarnemnon i izloži mu neku ne znam već kakvu kontroverziju. - To - odmah nadoveže Trimalhi­ on - ako se dogodilo, nije nikakva kontroverzija; ako se nije dogodilo, nije ništa. Kada smo ove i druge njegove pri­ mjedbe popratili najlaskavijim kom­ plimentima, on će opet: - Molim te lijepo, najdraži moj Agarnemnone, da li se sjećaš štogod o onih dvanaest Herkulovih pothvata, ili priču o Odiseju kako mu je Kiklop kliještima iščašio palac? To sam ja

68

49

XV KNJ IGA

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

kao dječak običavao čitati kod Home­ ra. Ja sam na primjer u Kumama sam na svoje oči vidio Sibilu kako visi u boci, i kad su joj dječaci govorili: »Si­ bila, što hoćeš ?« , ona je odgovarala: »Hoću umrijeti« . Nije još sve ni izustio kada je poslužavnik s golemom svinjom već za­ uzeo stol. Bili smo zaprepašteni nad ovom brzinom pa smo se počeli kleti da se ni pijetao pjetlasti ne bi mogao tako brzo ispeći; to više što nam se svinja činila kudikamo većom nego što je bila maloprije. Zatim Trimalhi­ on počne sve pažljivije i pažljivije upirati u nju pogled. - Š to je to? - veli. - Š to je to? Pa ovoj svinji nije izvađena utroba? Nije, tako mi Herkula! Smjesta ova­ mo s kuharom, smjesta ovamo! K:ada je kuhar, sav pokunjen, pri­ stupio stolu i priznao da je zaboravio izvaditi utrobu. Trimalhion poviče: - Š to? Zaboravio? Pomislio bi čo­ vjek da je zaboravio dodati papar i kim. Svlači ga! Nije bilo oklijevanja. Kuhara smje­ sta svukoše i on, onako tužan, stane između dva mučitelja. I pak svi gosti počnu za roba moliti milost i govoriti: »Zna se dogoditi; molimo te, oprosti mu; ako poslije opet učini istu pogre­ šku, nitko od nas neće više za njega moliti« . Ja, previše okrutan i strog, nisam se mogao suzdržati, nego se na-

50

69

gnem Agamemnonu do uha i primije­ tim: - Ovo mora da je rrajnevaljaliji rob; zar bi netko mogao zaboraviti da svinji izvadi utrobu? Ne bih ja, Her­ kula mi, njemu oprostio, pa da mu se to dogodilo i kod obične ribe. Ali takav nije bio Trimalhion: on se razvedri u licu i veli: - Dakle, jer si tako slaba pamće­ nja, vadi joj utrobu ovdje pred nama! Pošto su mu vratili njegovu tuniku, kuhar dohvati nož i uzme drhtavom rukom odavde i odande rasijecati svi­ nji trbuh. Istoga časa iz rasjekotirra koje su se pod pritiskom tereta još većma raširile - počnu ispadati koba­ sice s krvavicama. Poslije ove zgode služinčad udari u spontan pljesak i svi zajedno poviču u isti mah: » Živio Gaj ! « Kuhar je osim toga počašćen pićem i srebrnim vijencem, a pokloniše mu još k tomu i čašu na zdjeli od korintske mjedi. Pa kada je Agarnemnon uzeo čašu iz bli­ žega promatrati, Trimalhion ustvrdi: - Ja sam jedini čovjek koji ima posuđe od prave korintske mjedi. Očekivao sam, sudeći po ostalome njegovu razmetanju, da će sada reći kako mu mjedene posude dolaze ravno iz Korinta. Ali Trimalhion rekne bolje: - A možda - veli - pitaš zašto ja jedini posjedujem posuđe od prave korintske mjedi: razumije se, zato što

70

51

XV KNJIGA

PETRONIJE ARBITE R SATlRfKON

se proizvođač mjedenog posuđa, od kojega kupujem, zove Korint. A koja ­ je mjed korintska ako nije ona koja ima svog Korinta? I da ne biste po­ mislili da sam neznalica, ja i te kako dobro znam odakle je najprije potekla korintska mjed. Kad je bila osvojena Troja, tada je Hanibal, prepredenjak i veliki lupež, sve bakrene, zlatne i sre­ brne kipove pobacao na jednu lomaču i potpalio ih; iz svega je toga zajedno nastala jedna miješana kovina. Tako su majstori ljevači uzeli od te smjese i napravili plitice, zdjele i kipove. Na taj je način postala korintska mjed, od svih kovina jedna, ni ovo ni ono. Vi mi nećete zamjeriti ovo što ću vam reći: što se tiče mene osobno, ja više volim staklo, bar ne smrdi. Pa kad se još ne bi razbijalo, ja bih ga više volio nego zlato; ali sada je jeftino. Ipak je bio jedan staklar koji je napravio staklenu čašu koja se nije dala razbiti. Zato su ga pustili pred Cezara zajedno s njegovim poklonom

52

Zatim se napravi kao da tobože pruža čašu Cezaru i baci je na pod. Cezar se prestraši preko svake mjere. Ali on digne čašu sa zemlje; bila je ulubljena kao obična mjedena posuda; zatim iz­ vadi iz njedara mali čekić i čašu lijepo u miru izravna. Kad je to napravio, mislio je da je uhvatio Jupitera za

muda, a pogotovo kad ga je Cezar upi­ tao: »Da li još netko drugi zna recept za pravljenje ovakva stakla?« I sad gledaj ! Pošto je rekao da taj recept ne zna nitko, Cezar odmah zapovjedi da mu odsijeku glavu: jer doista, da se to saznalo, zlato bi postalo jeftino kao blato. Ja se posebno zanimam za sre­ brninu. Imam goleme vrčeve više-ma­ nje kako Kasandra ubija svoje sino­ ve, a dječaci leže mrtvi tako da bi mi­ slio da su živi. Imam jednu žrtvenu pliticu koju je mom bivšem gospo­ daru ostavio u nasljeđe kralj Minos, a na njoj je prikazano kako Dedal za­ tvara Niobu u trojanskog konja. Imam na primjer na čašama Hermerotove i Petraitove gladijatorske borbe, sve od punoga srebra; zaista, svoje znanje ne bih dao ni za kakve novce. Dok on to pripovijeda, jednome ma­ lom robu ispadne na pod kalež. Tri­ malhion skrene pogled prema dječaku i veli: - Brzo da si sam sebe tukao, jer si drzak! Dječak odmah napući usta, samo što ne zaplače, i stane moliti za milost. - Š to mene moliš ? - opet će mu Trimalhion. - Kao da ti ja činim ne­ ko zlo . Samo ti dajem savjet, isposluj sam kod sebe da ne budeš drzak. Napokon Trimalhion ipak popusti pred našim molbama i oprosti dječa*

*

,ih

•

71

72

PETRONIJE ARBITER

SATIRIKON

XV KNJIGA

ku. Pa kad ga je etpustie, dječak ep­ trči eko. stela

53

Vedu van, vine unutra! - pevi­ če na te. Njegevu duhevitu desjetku dečeka­ me s edebravanjem, a ispred svih Aga­ memnen keji je znao. za keje se za­ sluge meže peneve debiti peziv na ručak': Uestalem, Trimalhien se peslije tih pehvala ješ veselije baci na piće. - Nitko. ed vas neće zameliti meju Fertunatu da pleše? - upita en, već get eve pesve pijan. - Vjerujte mi: jedan pravi kerdaks ne izvedi nitko. belje ed nje! I na te sam digne ruke iznad čela i stane epenašati glumca Sirca, dek je čitava pesluga u jedan glas zapjevala: »Madeja, perimadeja« . I već bi izašao. u sredinu da nije pristupila Fertunata i šapnula mu nešto. u uho.; vjerujem, rekla mu je da njegevu destejanstvu ne delikuju takve pučke lakrdije. Ni­ šta pak nije bile take nedesljedne kao. en; jer - čas se bejae Fertunate, a čas se epet vraćao. svejej priredi. A Trimalhionevu je želju za plesom pesve prekinuo. delazak njegeva sekre­ tara keji počne čitati gespedarski iz­ vještaj kao. da čita službene rimske nevine: - 26. srpnja: na imanju kod Kuma redile se 30 dječaka, 40 djevejčica; s

i !

73

gumna je uskladišteno. u žitnicu pet stetina tisuća medija pšenice; uk­ rećene je pet stetina veleva za vu­ ču. Istega dana: reb Mitridat je pri­ bijen na križ jer je geverie pe­ grdne riječi e Geniju našega Gaja. Istega dana: ene što. se nije megle uležiti u pesleve, pehranjene je na­ trag u blagajnu, deset milijuna sester­ cija. Istega dana: u pempejanskim je vrtevima došle de pežara keji je naj­ prije izbio. od kuće upravitelja Naste. - Š te? - začuđene će Trimalhien. - Kada su meni kupljeni pempejanski vrtevi? - Prešle gedine - odgevori sekre­ tar - i zate .leš nisu preknjiženi. Trimalhien plane: - Keja ged mi - veli - imanja budu kupljena a da ne budem to znao. najkasnije u roku ed šest mjeseci, za­ branjujem da se knjiže na meje ime. Peslije tega je čitan takeđer izvje­ štaj e redarstvenim uredbama i eperu­ kama nekih šumskih nadzernika koje su Trimalhiena isključivale iz nasljed­ stva uz obrazleženje; zatim je preči­ tao. spisak imena upravitelja i izvještaj e rastavi braka jedneg čuvara keji je etjerao sveju ženu eslebeđenicu jer ju je zatekao dek je vršila preljub s nad­ zernikem kupatila; zatim je prečitao. ime kućepazitelja keji je premješten na službu u Baje; nadalje ime blagaj­ nika pretiv kejega je pokrenut tužbeni

74

54

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

po �!�pak i izvještaj o isho.du procesa kOJI Je proveden među sobarima. Ali napoko.n uđoše akrobati. Neki �eotesani šmo.kljan stane s ljestvama l zapovjedi dječaku da se popne i da na .vrhu pleše prema taktu pjesme, a zatIm da skače kroz goruće obruče i da u zubima drži amforu. Jedini je Trimalhion izražavao divljenje i kazi­ vao da je to nezahvalna umjetnost. Uo �talom, da od svega na svijetu po­ stoJe samo dvije stvari koje on najviše voli gledati, akro.bate i trubače; ostale da su predstave za njega obične tri­ čarije. - Zapravo, kupio sam - veli - i grčke komičare, ali više volim da mi oni prikazuj u atelanu; a svo.jemu sam grčkomu korskom frulaču naložio da izvodi latinske pjesme. Baš dok je on o svemu tome naj­ ljepše raspredao, dječak ,,: padne na Trimalhiona. Svo.j se po.sluzi ote iz usta krik, a ništa manje i go.stima, ne zbog to.ga tako degutantnog čovjeka ­ �.�.iega bi rado vidjeli čak i sloml� ene SlJe nego zbog ishoda te gozbe, da ne bl. sada još bili prisiljeni oplakivati tuđega mrtvaca. Sam Trimalhion silno zastenje i uhvati se za ruku kao da mu je ozlijeđena; odmah se na to Isle­ te !iječnici, a među prvima se uz njega nasla Fortunata, raspuštene kose i s peharom u ruci .

XV KNJIGA

r il

55

75

Jadna ja! - uzvikne ona . - Ne­ sretna ja! S druge strane je onaj dječak koji je pao. već odavno puzajući obilazio oko naših nogu i molio za milost. Meni je bilo najgore pri pomisli da te molbe možda idu za tim da se na smiješan način izazo.ve neki neočekivani preo­ kret. Jer j oš mi nikako. nije izlazio iz glave onaj kuhar koji je iz rastreseno­ sti zaboravio svinji izvaditi utrobu. Za­ to sam se po.čeo obazirati po čitavoj blagovaonci gledajući da neće kroza zid izaći kakva neviđena sprava, oso­ bito pošto su počeli bičevati roba koji je povrijeđenu gospodarevu nadlakticu zabunom previo bijelim umjesto pur­ purnim zavo.j em. A moje su se slutnje donekle i obistinile; jer umjesto kazne došla je Trimalhionova naredba ko­ jom je naložio da dječak bude o.slobo­ đen, da ne bi tko. mogao reći da je to­ likoga gospodina ranio. rqb[ Mi pohvalirno postupak i počnemo na razne načine razglabati o tome ka­ ko j e sve u ljudskom životu nestalno i nepredvidivo. - Da! - rekne Trimalhion. Ovaj slučaj ne smije proći bez pri­ godne pjesme. I smjesta zatraži pribor za pisanje, pa ubrzo zatim, bez nekoga dugog pre­ mišljanja, pročita nam ovo: - Š to čo.vjek ne bi očekivao, to iznenada biva gdje god bilo,

76

XV KNJ I GA

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

a FDrtuna nad nama vodi naše poslove. Zato nam, dječače, podaj falern­ skoga vina! Nako.n tog epigrama razveze se raz­ govor o pjesnicima, a pri tome se uporno isticalo kako Tračanin Mopso predstavlja vrhunac pjesničko.g umi­ jeća. - MDlim te lijepo, profesore - na­ pokon će Trimalhion Agamemnonu što misliš, u čemu je razlika između Cicerona i Publilija? Ja mislim da je prvi bio. jači kao govornik, a drugi vi­ še pDučan za moral. Na primjer, što se može bolje kazati od ovoga? »Od zjala raskalašenosti postaju mlitavima Marso.ve zidine. Za tvoje nepce hrane u zabran zatvorena pauna Ddjevena u zlatom izvezen per­ nati babilonski sag, za tebe numidsku kokoš, za tebe pijetla uškopljenika; također je roda, mila gošća što 5 u tuđini izbiva, vitkonoga promicateljica štova­ nja predaka s čegrtaljkama, ptica zime prognanica, glasnik topla vremena, savila sada svoje gnijezdo u IDn­ cu tvojega razvrata. Čemu će drag ti biser, bobica in­ dijska? 10 Ili možda zato da matrona grudi

I 56

77

nakićenih nakitom iz krila morskoga mDže nepoko.rna dizati noge na tuđinskoj postelji? U koju svrhu zeleni smaragdi, to skupocjeno staklo? Čemu priželjkuješ kartaški ka­ meni oganj ? Ako. ne dakako zato. da bi se iz rubina iskrila tvoja čestitost. 15 Je li to ispravno da se udata že­ na zaogrće haljinom istkanom od vjetra, I da se javno. pokazuje gola II magli od platna?« Ali koje umijeće - nastavi da­ lje Trimalhion - · smatramo da je naj­ teže poslije književnDst i? Ja smatram da je najteže biti liječnik i biti nov­ čar: liječnik zato što zna što ljudsko čeljade ima po.d svojim rebrima i kada nastupa groznica; iako ih dozlaboga mrzim jer mi svaki čas nalažu da mi se pripravi pačetina; novčar zato što on kroz srebro vidi mjed . Od nijemih živo.tinja svakako su najzaslužniji vo­ lovi i ovce: volovi zato što zahvaljuju­ ći njihovoj dDbroti jedemo. kruh; ovce zato što nam daju vunu pa se mi onda njome dičim o. I zaista je to nedo.sto­ .lan zločin, netko jede ovcu i u isto do­ ba ima na sebi vunenu tuniku. Za pče­ le zaista mislim da su blagoslovljene ŽIvo.tinje jer bljuju med; iako kažu da ga donose od Jupitera; ali bodu zato _

78

57

XV KNJ I GA

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

što gdje god je slatko, ondje ćeš naći i kiselo. Već je i filo.zofima počeo otimati njihov kruh, kadli su počeli u velikom peharu naDkolo raznositi srećke, a dje­ čak kojemu su pDvjerili taj zadatak p očne čitati nazive suvenira: - Srebrnina o.kaljana zločinom! Unesu šunku iznad koje su bile postavljene srebrne posudice za ocat. - Uzglavlje! Unesu kDmad vratine. - Zakašnjelo jelo i sramota! Darovani su pereci i motka na kojoj j e bila obješena jabuka. - Poriluk i breskve! Dobio. j e bič i no�. - Vrapci i muholovka! Dobitak j e bio. suhi grozd l nešto atičkog meda. - Za psa i za nogu! Unijeti su zec i sandale. - Za objed i za fDrum! Dobio je komad mesa i pribor za pisanje. - Muruna i slovo.! Dobitak je bio miš privezan za žabu i stručak blitve. Dugo smo. se smijali: bilo je još bezbroj sličnih šala, ali sam ih već pozaboravljao.. Uo.s talom, Ascilto, onako Dbijestan i neobuzdan kakav je već bio, iz svega j e toga pravio. sprdačinll: podizao je ruke kao tobo.že oduševljen i pri tome se smijao. do suza; ali na takvo se

1

79

njegovo ponašanje raspali jedan od Trimalhiono.vih drugova oslobođenik�, baš onaj koji je ležao za sto.lom iznad mene. - Š to se ti smiješ, uškopljeni ovnu? - poviče on napo.kon na Ascilta. ----- Ili se tebi možda ne do.padaju otmjeno sti mog gospodara? Ti si svakako bo.gatiji i navikao si na bolje gozb�. Tako. mi zaštitnika Dvog do.ma, kako bih mu ja već začepio gubicu, samo da ležim po­ kraj njega! Krasna mustra, pa da se smije drugima; ništarija najobičnija, noćni klatež koji ne vrijedi ni koliko mu mokraća. Na kraju krajeva, ako po­ čnem oko njega pišati, neće znati kuda da bježi. Nisam, tako mi Herkula, od onih koji običavaju brzo uzavreti, ali u mekanom se mesu zalegu crvi. Smije se. Čemu se uopće ima smijati? Zar je otac skota kupio. za lovu? Ti si rimski vitez: a ja sam kraljev sin! »Zašto si onda robovao? « zato što. sam sam sebe predao u ro.pstvo i više volio biti rim­ ski građanin nego kao podanik plaćati Cezaru danak. A sada, nadam se da tako živim da nitko ne može sa mnom zbijati šalu. Čovjek sam među ljudi­ ma, hodam uzdignute glave; nikome ne dugujem ni jedno.g asa; nitko me nije pozivao. na sud; nitko mi na forumu nije rekao »vrati što duguješ! « Kupio sam nešto zemlje, priskrbio. nešto Io.ve; hranim dvadeset ustiju i psa; svoju sam ženu otkupio. iz ropstva da ne bi

80

XV KNJ I GA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

tko otirao ruke o njezinu kosu; za svo­ je sam oslobođenje isplatio tisuću de­ nara; postao sam član vijeća šestorice, bez pristojbe; nadam se, tako ću umri­ j eti da se mrtav neću morati ni zbog čega crvenjeti. Ali ti si mi tako preza­ poslen da se ne možeš ni ogledati za sobom? Kod drugoga vidiš trun u oku, a kod sebe ne vidiš brvno. Jedino tebi izgledamo smiješni; evo ovaj tvoj pro­ fesor, stariji čovjek: njemu smo dobri. Tebi još mlijeko curi iz ustiju, ne znaš pisnuti ni a ni be, kao zemljani lonac, remen u vodi, mlitaviji, ne bolji. Ti si bogatiji: dva puta doručkuj , dva puta ručaj. Ja volim što sam čovjek od po­ vjerenja nego čitavo blago. Na kraju krajeva, da li me j e itko za nešto dva­ put tražio? Četrdeset godina sam slu­ žio kao rob; ipak nitko po meni nije mogao znati da li sam rob ili slobodan čovjek. A došao sam u ovu koloniju još kao dugokosi dječak; vijećnica još ni­ je bila sagrađena. Ipak sam se trudio da udovoljim svom gospodaru, ugled­ nom čovjeku i punom dostojanstva; jer više je vrijedio njegov nokat nego ti čitav kakav si. A imao sam u kući i neke koji su mi tu i tamo podmetali noge; ipak - njegovu Geniju hvala! - isplivao sam. To su prava odlikova­ nja; svakako, roditi se kao slobodan čovjek, to je isto tako lako kao da bi rekao »hajde ovamo! « S to si sada ble­ nuo kao jarac u grahoricu ?

58

81

Na te riječi Giton, koji je stajao do mojih nogu, prasne u gotovo nepristo­ jan smijeh - iako ga j e sve do ovoga časa još nekako susprezao. Pa kada je to opazio Asciltov protivnik, okrene svoje grdnje na dječaka: - Zar ti? - poviče. - Još se i ti smiješ, čupava glavico luka? Živio kar­ neval, molim te lijepo, mjesec je pro­ sinac? Kad si uplatio pet posto? što bi drugo i mogao učiniti jedan zalogaj za križ, hrana za gavrane? Već ću se ja pobrinuti da te stigne Jupiterova srdž­ ba, i tebe i toga koji te ne zna držati na uzdi. Da bog da ne imao ja što jesti, ako te sada nisam poštedio samo iz poštovanja prema ovome mojem dru­ gu oslobođeniku; inače bi ti na licu mjesta već sve sinulo. Dobro nam je, ali ti tamo jebivjetri! Jasno, kakav gospodar, takav i rob. Jedva se suzdr­ žavam, a nisam po prirodi žestoke ću­ di; ali kad jednom počnem, ni za vla­ stitu mater ne dam dva asa. U redu, vidjet ću te na ulici gdje ćeš biti manji od makova zrna, uteći ćeš pod zemlju: ne makao se ja s ovoga mjesta, ako ne stjeram tvoga gospodara u mišju rupu, a neću bogme ni tebe poštedjeti, pa makar, tako mi Herkula, zvao u pomoć i samoga olimpijskog Jupitera! Pobri­ nut ću se već, daleko ti bila ta tvoja podugačka kosica i gospodar od dva asa! U redu, ti ćeš mi već doći pod zub: ili ja sebe ne poznam, ili se nećeš *

82

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

meni ismijavati, pa makar imao i zlat­ nu bradu. Stigla te Atenina srdžba, pobrinut ću se već, i tebe i onoga koji je od tebe prvi napravio takva neote­ sanca. A zatim se ponovo okrene prema Asciltu: - Nisam naučio takve stvari kao što su geometrija, književna kritika i kojekakve besmislene Ilijade, ali se dobro razumijem u kameno pismo, iz­ računavam do u stotinku i kovinu i težinu i novac. Na kraju krajeva, ako što hoćeš, ja i ti za okladu: hajde, odmah polažem lovu! Već ćeš se uvje­ riti da je tvoj otac uzalud na tebe ba­ cao novac, premda znaš i retoriku. Evo: »Koji od nas: idem u dužinu, idem u širinu? Riješi meJ<�,' Reći ću ti: onaj koji od nas trči i ne miče se s mjesta; onaj koji od nas ra­ ste i postaje manji. Trčiš, zapanjen si, izbezumljen si, kao miš u noćnoj po­ sudi! Zato ili šuti ili nemoj gnjaviti boljega od sebe koji do tebe ne drži ni koliko je crno pod noktom; osim ako možda ne umišljaš da je meni stalo do tih pozl'aćenih prstenova koje si uk­ rao od svoje ljubavnice. Bože lopova, pomozi mi! Hajdemo na forum i posti­ dimo novaca: već ćeš se uvjeriti da ovo željezo dobiva kredit. Bah, krasan svat je pokisla lisica! Tako mi se ostva­ rili moji budući poslovni uspjesi i tako

XV KNJI GA

59

83

ja časno izdahnuo da će se narod mo­ jom smrću zaklinjati - ako te ne bu­ dem posvuda ganjao izvrnute toge! Krasan je svat i taj tamo koji te to uči, balvan, ne učitelj ! Mi smo drugačije učili, jer učitelj je govorio: »Da li ste svoje stvari doveli u red? Ravno kući; pazi, nemoj se ogledavati; pazi, nemoj vrijeđati starijeg od sebe! « A sada najobičniji cirkus: od ovih koji izlaze iz škole nitko ne vrijedi ni čitava dva asa. Ja, što me ovako vidiš, zahvalju­ jem bogovima za zanat koji sam izu­ čio. Ascilto zausti da odgovori na grd­ nje, ali se umiješa Trimalhion kojega je obradovala rječitost njegova druga oslobođenika: - Dobro, dobro - rekne - pu­ stite svađu na stranu! Radije neka bu­ de uživanja, a ti, Hermerote, oprosti mladiću! Krv mu je uzavrela, ti budi pametniji! li U takvim stvarima uvijek pobjeđuje onaj koji popušt�. I ti ka� si bio pjetlić, kokokoko, isto tako niSI imao pameti. Budimo zato - a to je bolje - opet veseli i p()gledajmo glum­ ce kako izvode Hom�ra! Odmah je ušla glumačka družina: glumci udare kopljem o štit. Sam Tri­ malhion sjedne na uzglavlje; i dok su Homerovi interpretatori razgovarali II grčkim stihovima, onako razmetljivo kako već oni znaju, naš je domaćin zvučnim glasom čitao iz knjige na la-

84

60

XV K NJ I GA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

tinskome. Naskoro, čim su glumci za­ šutjeli, Trimalhion rekne: li .koju zgodu prikazuju? .- Zn�IteGammed DlOmed su bili dva brata. Njihova je sestra bila Helena. Nju otme Agarnemnon i Dijani podmetne košutu umjesto Helene. Tako sada Homer kazuje kako se Trojanci i Ta­ rentinci bore između sebe. Agamem­ non je, razumije se, pobijedio i svoju je kćer Ifigeniju dao Ahileju za ženu . Zbog toga Ajant poludi i sada će od­ mah priču privesti kraju. Jedva je Trimalhion to izrekao kad­ li homerski glumci podignu vik� i uz opću strku posluge bude uneseno tele u zdjeli od dvjesta funti, i to s kaci� g
85

su posvuda naokolo visili zlatni vijenci zajedno s posudama od alabastra, pu­ nima mirisavog ulj'a. Dok su nas nudili da ih uzmemo sa sobom kao suvenire, ja se obazrem prema stolu *

. I

već je ondje bio postavljen poslužav­ nik s čitavim nizom raznovrsnih kola­ ča. Sredinu je poslužavnika međutim zauzimao jedan �rijap od tijesta, što ga je majstorski izradila slastičarova ruka: u prilično prostranom krilu dr­ žao je najrazličitije vrste voća i grož­ đe, onako kako je to već uvriježeno u narodu. i S mnogo žudnje pružimo ruke prema tim krasotama i na posve ne­ očekivan način jedna nova inscenacija oživi naše veselje. Svi su naime kolači i sve voće i na najmanji dodir prskali iz sebe šafranovo ulje tako da nam je nosnice smjesta obuzeo otužan miris te tekućine. Zaključili smo dakle da je posrijedi posvećena nosiljka s jelima kada je već opskrbljena tako pobož­ nim spravama: zato se pridignemo s ležajeva i reknemo : - Živio Cezar, otac domovine! Budući da su neki ipak i poslije ovo­ ga svečanog čina grabili voće, i mi sa­ mi napunimo ubruse, a osobito ja koji sam mislio da nijedan dar nije dovolj­ no velik da njime natovarim Gitonovo krilo .

86

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

xv KNJI GA

U međuvremenu su ušla tri dječaka obučena u kratke bijele tunike. Dvoji­ ca od njih postaviše na stol lare s amajlijama o vratu, a treći je naokolo nosio pliticu vina i pri tom sricao: - Bogovi, budite milostivi ovomu domu! *

61

Govorio je međutim da se jedan zove Cerdon, drugi Felicion a treći Lukrion. Pa kada su već svi u blagovaonici po­ ljubili portret koji je vjerno prikazi­ vao samog Trimalhiona, bilo nas je stid da i mi također to ne učinimo. Pošto su dakle svi zaželjeli jedni drugima bistru pamet i dobro zdrav­ lje, Trimalhion se ogleda prema Nice­ rotu i veli: - Znao si biti zabavniji u dru­ štvu; ne znam što sada šutiš da od tebe nije čuti ni riječi. Molim te lijepo, tako me sretna gledao, ispripovijedaj nam ono što ti se dogodilo! - Neka me mimoiđe svaki dobitak - počne Nicerot kojemu je polaskala prijateljeva ljubaznost - ako već oda­ vno nisam izvan sebe od radosti što te vidim takvoga. Prema tome, neka ovdje bude samo veselja, makar se po­ malo bojim od tih tamo školovanih glava da mi se ne bi smijali. Ali neka: ipak ću pripovijedati; jer što mi uzima onaj koji se smije? Bolje je da ti se smiju nego da te ismiju.

62

I

87

» Čim j e izrekao te riječi« , ovakvu započne pripovijest: - Kad sam još bio rob, stanovali smo u to vrijeme u Uskoj ulici; sada je to Gavilina kuća. Ondje sam se po volji svevišnjih bogova zaljubio u ženu krčmara Terencija: znali ste Tarentin­ ku Melisu, najljepši biser. Ali nisam j a nju, tako mi Herkula, volio tjeles­ no, ili zbog seksualnih stvari, nego više zato što j e bila čestita i dobra u duši; ako sam što od nje zatražio, ni­ kada mi nije rekla ne; zaradila je je­ dan as, pola asa j e bilo moje; sve što sam imao, pohranio sam II njezino kri­ lo; i nikad se nisam prevario. Njezina j e muža na farmi zatekla smrt. Zato sam kopao nogama i rukama i tražio načina kako da dođem do nje; a znate, u nesreći se poznaju prijatelji. Gospo­ dar je slučajno otišao II Kapuu da obavi poslove oko prodaje stareži. Ja iskoristim priliku i nagovorim našeg gosta da pođe sa mnom do petog mi­ ljokaza. A bio je to vojnik, jak kao Ork. Pokupimo se odande nekako kad su pijetlovi pjevali, a mjesec je svijet­ lio kao da je podne. Put nas je vodio preko groblja, između grobnih spome­ nika: moj ti čovjek stade na stećke obavljati nuždu, ali ja produžim dalje pjevušeći i brojim stećke. Zatim se osvrnem da vidim gdje mi je pratilac: on se potpuno svukao i svu je svoju odjeću položio kraj puta. Meni j e duša

88

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

bila u nosu, stajao sam kao mrtvac. A on se popiša naokolo svoje odjeće i iz­ nenada se pretvori u vuka. Nemojte misliti da se šalim; ne bih ja lagao ni za sve blago ovoga svijeta. Ali što sam počeo kazivati: pošto se pretvorio u vuka, počne zavijati i pobjegne u šu­ mu. Ja iz početka nisam znao ni gdje sam; zatim sam prišao njegovoj odjeći da je podignem, ali - ona se pretvo­ rila u kamen. Tko je umirao od stra­ ha ako ne ja? Ipak sam isukao mač: izbezumljeno sam njime mahao i sje­ kao ispred sebe sablasti dok nisam sti­ gao do farme gdje se nalazila moja prijateljica. Ušao sam blijed kao smrt, samo što ne ispustim dušu; hladan me znoj oblio uzduž i poprijeko, oči uga­ šene, jedva sam se ikada oporavio. Mo­ j a se Melisa počela čuditi zašto tako kasno tumaram po vani: »Da si prije došao« - reče - »barem bi nam po­ mogao; jer vuk je upao u farmu i sve ovce * : pustio im je krv kao mesar. Pa ipak je dobio svoje, premda je umakao. Jer naš mu je rob koplje pro­ tjerao kroz vrat.« Kad sam to čuo, ni­ sam više mogao ni oka sklopiti, nego odmah izjutra, čim se razdanilo, od­ jurim kući kao operušani krčmar; a pošto sam došao do onoga mjesta na kojemu se nalazila vojnikova odjeća pretvorena u kamen, ništa nisam na­ šao, nego samo tragove krvi. No čim sam došao kući, a leži moj vojnik na

XV KNJIGA

63

89

krevetu kao vol i liječnik mu liječi ra­ nu na vratu. Shvatio sam da je on vukodlak; i nisam poslije s njime mo­ gao okusiti kruha, ne da me ubiješ. Drugi mogu misliti o tome što god ih volja; ja, ako lažem, dabogda me sti­ gla srdžba vaših Genija! Dok su svi bili zaprepašteni od ču­ đenja, Trimalhion reče: - Svaka čast tvojoj priči; hoćete li vjerovati kako mi se samo kosa podig­ la na glavi; jer dobro znam da Nicerot ne pripovijeda nikakve trice: on je da­ pače pouzdan i ne mlati tek onako je­ zikom. Zapravo, i ja ću vam ispripo­ vijedati jednu stravičnu zgodu: maga­ rac na krovu. Dok sam još bio dugo­ kosi dječak - zapravo, od djetinjstva sam provodio lagodan život - premi­ nuo je ljubimac našega gospodara, bi­ ser, tako mi Herkula, dječak bez mana i savršen u svakom pogledu. Kad je dakle jadna mati nad njime naricala i mi se onako uplakani prepustili tuzi, odjednom počnu hukati vještice: po­ mislio bi čovjek da pas goni zeca. Ima­ li smo tada jednog čovjeka Kapado­ čanina, dugonju, nevjerojatno odvaž­ na, a bio je snažan: mogao je dignuti pobješnjela bika. On odvažno isuče mač i, pošto je perthodno pomno za­ motao lijevu ruku, pojuri kroz vrata van i ženu otprilike na ovome mjestu - čitavo bilo to što dotičem! - pro­ bode po sredini. Čujemo vapaj , i -

90

64

XV KNJ/GA

PETRON/JE ARS/TER SATIRIKON

jasno, neću lagati - njih same nismo vidjeli. A naš se šmokljan vrati u kuću i sruči se na krevet: cijelo mu je tije­ lo bilo modro kao da su ga išibali bi­ čevima, jer je njega očito dotakla zla ruka. Mi zaključamo vrata i vratimo se iznova na posao; ali dok mati grli tijelo svog sina, opipa ga i vidi da se pretvorilo u snopić slame. Nije imalo srca, nije imalo utrobe, ničega: očito su dječaka vještice već ugrabile i pod­ metnule slamnatu lutku. Molim vas li­ jepo, treba da vjerujete, zaista ima že­ na koje znaju svakojake majstorije, ima noćnica, i što je gore, to one okre­ ću dolje. Uostalom, onaj dugi šmok­ ljan poslije ove zgode nije nikada do­ bio svoju boju; štoviše, poslije nekoli­ ko dana je umro u ludilu. Čudimo se mi i u isto doba vjeru­ jemo: ljubimo stol i molimo noćnice da ne izlaze iz svojih skrovišta dok se budemo vraćali s gozbe. I zaista mi se već činilo da gori više svijećnjaka i da se čitava blagovaonica nekako izmijenila, kadli se opet javi Trimalhion: - Tebi, Plokame, govorim - veli on - ništa ne pripovijedaš? Ništa nas ne zabavljaš? A znao si biti nen'adjebiv u društvu; krasno ·recitirati kazališne dijaloge, pridodati k tomu i pokoju pjesmicu. Aj, aj, otišle s te slatke ka­ rij ske smokvice!

AI

91

- Već je - odvrati mu onaj - moj četveropreg otišao unepovrat otkako s'am obolio od podagre. Inače, dok sam bio mlad čovjek, od pjevanja sam go­ tovo dobio sušicu. Š to je meni bilo za­ plesati? Š to kazališni dijalog? Š to glu­ ma? Kada mi je itko bio ravan, osim jedini Apelo? - I stavivši zatim ruku pred usta, ispiskao je nešto zaista gnu­ sno za što je poslije tvrdio da je grčki. No kada je i sam Trimalhion opona­ šao trubače, osvrne se također na svo­ jeg mezimca kojega je zvao Krezom. A taj je krmeljivi dječak, vrlo pokvare­ nih zubiju, upravo umatao u zelenu tkaninu svoju crnu i nakazno debelu kujicu: otkidajući komade od polovice kruha, stavljao ih je pred nju na ja­ stuk i time ju j e hranio premda se ona s gađenjem opirala. Taj prizor podsje­ ti Trimalhiona na njegove dužnosti : zato naredi da mu dovedu Scilaka, »ču­ vara kuće i posluge« . Bez oklijevanja uvedoše na lancu golema psa, a kada mu je vratar udarcem noge zapovjedio da legne, on se ispruži pred stolom. Trimalhion mu tada uzme dobacivati komade bijeloga kruha i kaže: - Nitko me u mojoj kući ne voli toliko kao ovaj pas! , Rasrdi se dječak što Trimalhion Sci­ laka tako bezmjerno hvali pa skine s kreveta svoju kujicu na pod i nahuška .ie na Scilaka da pojuri u borhu.' Sci­ lak dakako postupi po svojoj pasjoj

92

65

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

ćudi: svu je blagovaonicu ispunio stra­ hovitim lavežom i umalo da nije na komade rastrgao Krezovu Margaritu. Ali metež nije ostao na pukome pas­ jem obračunu, nego se također prevr­ nuo preko stola jedan svijećnjak i po­ lupao sve kristalno posuđe, a pri tom je nekoliko gostiju poprskao vrelim uljem. Da se ne bi komu učinilo da ga je tašteta oneraspoložila, Trimalhion poljubi dječaka i rekne mu neka se popne na njegova leđa. Mali nije okli­ jevao, nego se posluži konjem pa ga punom rukom nekoliko puta ošine po plećima i poviče kroza smijeh: - Bub-bam-bim, bum-bam-bu, koli­ ko ih ima tu? Pošto se dakle Trimalhion neko vri­ jeme pozabavio s dječakom, zapovjedi da se izmiješa velik krčag vina i da se pićem ponude svi robovi koji su sjedili do naših nogu; ali je pri tom još na­ pomenuo: - Ako tko ne bude htio primiti pi­ će, izlij mu ga na glavu! Preko dana ozbiljno, sada veselo. Poslije ovoga humanog postupka slijedili su specijaliteti od kojih me, ako mi hoćete vjerovati, još i sada obuzima mučnina, dovoljno mi je da ih se samo sjetim. Namjesto drozdova ponuđena je svakom gostu po jedna Jovijena kokoš i guščja jaja garnirana šeširićima od tijesta, a Tiimalhion se svojski trudio oko toga da nas uvjeri

xv KNJIGA

I '

'I

93

kako su ta jela vrijedna da ih pojede­ mo govoreći da su to kokoši kojima su izvađene kosti. U taj čas na vrata bla­ O'ovaonice energično pokuca liktor i �dmah u dvoranu stupi gost, odjeven u bijelu haljinu, a zajedno s njime i golema pratnja. 'Prestrašen . od njegov� dostojanstvenog nastupa, Ja sam mI­ slio da je došao pretot. I Rtjo sa�. da­ kle ustati i onako bosih nogu SICI na pod. Agamemnon se . I?-eđ�tim nasmije mojoj usplahirenostI l veh: - Smiri se, najluđi čovječe! To je Rabina, ' član vijeća šestorice; a po za­ nimanju je inače klesar. ' Ohrabren tom primjedbom, pono­ vo se oslonim na lakat i stanem s ve­ likom radoznalošću promatrati Rabi­ nu kako ulazi. A on je već ponapit stavio ruke na ramena svoje žene; s nekoliko vijenaca na glavi i mirisavim uljem koje mu je teklo preko čela na oČi zauzeo je pretorski ležaj i odmah zat�ažio vina i vruće vode. Trimalhio­ na je obradovala ta njegova veselost pa i sam zatraži poveći pehar i upita ,"' Rabinu kako mu je bilo na gozbi s ko­ je dolazi. - Sve smo imali - odvrati ovaj ' osim tebe; 'jer moje su oči bile ovdj � . I tako mr-Herkula, bilo je dobro. SCI­ s � je priredila raskošnu daću z� pok� j duše svojega jadnog roba kOjega Je mrtvoga oslobodila. I, mislim, ima ve­ lik trošak sa zakupnicima pristojbe;

94

66

xv KNJ I GA

PETRONIJE ARSITER SATIRIKON

pokojnika zapravo procjenjuju na pe­ deset tisuća. Ali ipak je bilo ugodno iako smo bili prisiljeni da polovicu svakog pića izlijerno na njegove kosti. - Ipak - rekne Trimalhion - čime su vas počastili? - Kazat ću ti- odvrati ovaj - ako se uzmognem sjetiti; jer imam tako dobro pamćenje da često zaboravim i vlastito ime. Imali smo ipak najprije svinju ovjenčanu vijencem od kobasi­ ca, i okolo nje krvavic'a , komade pileti­ ne s kiselim umakom, prvorazredno pripravljeno i, razumije se, blitvu i domaći crni kruh, od svojega za sebe, koji ja volim više nego bijeli; i daje snagu, i kad idem obavljati nuždu, ne moram stenjati. U slijedećoj je nosilj­ ci bila hladna gibanica i vrući med po­ liven odličnim hispanskim vinom. Da­ kle, gibanice nisam zaista ni okusio, ali sam se meda dobrano prihvatio. Okolo je bila rogačica i bob, lješnjaka koliko ti srce zaželi, i za svakoga po jedna jabuka. Ja sam ipak digao dvije i evo ih imam ovdje, zavezane u ubru­ su; jer ako svojemu malom robu ne do­ nesem nikakav dar, imat ću s njime zla. Dobro me podsjeća moja gospođa. Ser­ virali su pred nas i komad medvjeđeg pečenja; pa kad je Scintila, ništa ne sluteći, to okusila, pobIjuvala je go­ tovo i vlastitu utrobu; ja sam naprotiv smazao više od jedne funte, im'ao je zapravo okus baš kao vepar. A ako,

. fi

67

95

velim, medvjed može jesti ljudsk� če­ ljade, koliko onda više ljudsko �elJade mora jesti medvjeda? Na krajU smo imali nabujak od sira iz ukuhanog mošta i za svakoga po jednog puža, fileke, paštetu od jetara, garnirana ja­ ja, ciklu, gorušicu i zdjelicu pokakane paštete; mir, Palarnede! Tako ?er su u koritašcu nudili naokolo kumma s oc­ tom; odatle su neki bez ika�va stida zgrabili čak i po tri šake. Sunke se zapravo nitko nije ni dotakao. .�ego reci mi, Gaje, zašto Fortunata mje za stolom? . Znaš kakva je ona - veil. TrImalhion - dok nije pospremila srebrni­ nu, dok nije ostatke podijelila djeci, neće ni vode staviti u usta. Svejedno - odgovo�i Rabina ako nje nema za stolom, Ja se kupIm odavde. I već je počeo ustajat i od stola, .�a nije na dati znak čitava posluga vI�e od četiri puta pozvala Fort�naJu',. POJa­ vila se dakle sa žutozelemm pOjasom svezanim visoko oko struka tako da joj se dolje vidjela crv�.na tu�ika tre­ šnjine boje kao i zavoJI t� grIvne oko gležanja i pozlaćene papuce. Tada ota­ re ruke rupcem što ga je imala o�o vrata i sjedne na onaj krevet na. k�Je­ mu je ležala Rabinina žena Scmtda. Može li te se vidjeti? - rekne poljubivši Scintilu koja je pljeskala od veselja. _

_

_

.­

96

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

Zatim je došlo dotle da je Fortunata skinula svoje narukvice s predebe1ih ruku i pokazivala ih Scintili koja ih je s divljenjem promatrala. Naposljetku je odriješila čak i grivne s nogu kao i zlatnu meržicu za kosu za koju je tvrdila da je od čistoga zlata. Primijeti to Trimalhion i zapovjedi da se donese sav ženin nakit. - Vidite - veli - ove ženske oko­ ve: tako nas glupane pljačkaju. Si­ gurno imaju šest i pol funti. A i ja sam imam narukvicu od deset funti; dao sam je napraviti od sitniša iz onih kamata koje su namijenjene Merkuru. Naposljetku, da ne bi izgledalo da izmišlja, zapovjedi da mu donesu jo š i vagu pa je onda pošalje naokolo ka­ ko bi se i sami gosti uvjerili o težini. Ali nije bila bolja ni Scintila: ona je naime skinula sa svojega vrata kuti­ jicu koju je nazvala Felicionom. Oda­ tle je izvadila dvije naušnice i pružila ih sa svoje strane Fortunati da ih raz­ gleda. - Zahvaljujući velikodušnosti mo­ jega gospodina - reče - nijedna že­ na nema boljih. - Š to? - rekne Habina. - Očisti­ la si me, nagovorila da ti kupim stakle­ ni bob. Kažem ti, da imam kćer, dao bih joj odsjeći uši. Da nema žena, imali bismo svega za blato. Sada to znači vruće pišati, a hladn o piti.

XV KNJIGA

t 68

97

Žene su se međutim, pod utjecajem alkohola, stale između sebe hihotati i izmjenjivati pijane poljupce; pri tome je jedna hvalila revnost domaćice, a druga se tužila na muževljevu razma­ ženost i nemar. I dok su se one tako grlile i stiskale jedna uz drugu, Ha­ bina krišom ustane, pograbi Fortuna­ tu za noge i podigne ih preko kreveta u zrak. - Juh juhI - poviče ona dok joj je tunika odlazila preko koljena. Poravnavši dakle tuniku, skutri se Scintili u krilo i rupcem pokrije lice koje joj se zažarilo od stida. Kada j e zatim, nakon stanke, Tri­ malhion naredio da se donesu drugi stolovi, robovi uklone sve stolove i unesu druge; po podu su međutim po­ suli piljevinu koja je bila namočena u otopinu šafrana i cinobera i, što nika­ da prije nisam vidio, prašak od zrcal­ nog stakla. - Zaista sam mogao - odmah će Trimalhion - biti zadovoljan ovom podvorbom; imate zapravo druge sto­ love. Ali, ako imaš nečega finoga, do­ nesi! U međuvremenu dječak iz Aleksan­ drije, koji je posluživao vrućim pi­ ćem, počne oponašati slavuje dok je Trimalhion po više puta podvikivao: - Drugu varijaciju! Evo nove predstave. Rob koji je sje­ dio pokraj Habininih nogu, po zapo-

98

PETRONIJE ARBITER SATlRrKON

vijedi, mislim, svojega gospodara, .i�­ nenada počne zvonkim glasom recItI­ rati: - »Eneja je međutim s brodov­ ljem već plovio širokim mo­ rem . . . 'Nijedan mi zvuk nije nikada tako neugodno parao uši; jer nije sa�� barbarski griješio pri podizanju Ih spuštanju glasa, nego je u recitaciju upletao i atelanske stihove tako da mi se tada prvi put smučio čak i Ver­ gilije. Kada se ipak napokon zamorio i prestao s recitiranjem, Habina do­ metne: - I nikada - veli - nije učio, ne­ go sam ga ja obrazova,? tako �t� sa� ga slao na ulicu da slusa putuJu�e SVI­ rače. Zato mu nema premca, bIlo da mu se prohtije da oponaša goniče m�­ zgi bilo putujuće svirače. Upravo Je nevjerojatno kako je silno nadaren: on ti je postolar, on ti je kuhar, on ti je pekar, rob spos?ban za sv� . . Ima ipak dvije mane kOJe kad ne bl Imao, bio bi savršen u svakom pogledu: ob­ rezan je i hrče. Jer ne smeta me to št? je razrok: gleda kao Venera. Sto?a �ll­ kad ne šuti, oči mu nikako ne mIrUJU, kao živo srebro. Njega sam kupio za trista denara. - Jasno - upadne mu Scintila u riječ - ne spominješ sve . majstorij � toga nevaljalog roba. BestIdna namI-

xv KNJ I GA

«

69

t

,l !

99

guša, eto što je on; ali pobrinut ću se, neka dobije biljeg. - Po tome prepoznajem Kapado­ čanina - umiješa se Trimalhion kroz smijeh - ničega se taj ne odriče i, tako mi Herkula, ja mu odobravam; jer to mu kad otegne nitko neće moći nadoknaditi. A ti, Scintila, nemoj biti ljubomorna. Vjeruj mi, poznamo mi i vas žene. Tako me imali zdrava i čita­ va, ako nisam znao svoju gospodaricu tako isfukati da je i gospodaru već po­ stalo sumnjivo; a baš me zbog toga i otpravio na seosko gospodarstvo. Ali šuti jeziče, dobit ćeš kruha! · Onaj nitkov od roba, kao da j e time bio pohvaljen, izvadi iz njedara zem­ ljanu svjetiljku pa je onda više od po­ la sata oponašao trubače; Habina je pri tome potcikivao i rukom pritiskao donju usnu. Naposljetku je stupio u sredinu dvorane i čas komadićima trs­ ke oponašao korske frulače; čas u ka­ banici s mačem prikazivao zgode i ne­ zgode goniča mazgi; sve dok ga Habi­ na nije pozvao k sebi i poljubio. - Baš odlično, Masa - rekne pru­ živši mu piće - poklanjam ti čizme. I nikako ne bi bilo kraja tolikim ne­ voljama da nije donesen desert, droz­ dovi od bijeloga pšeničnog brašna pu­ njeni grožđicama i orasima. Zatim su došle i gunje u koje je bilo pozabada­ no trnje da izgledaju kao ježevi. A to bi se još nekako moglo podnijeti da

1 00 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

70

nije jedna daleko čudovišnija nosiljka postigla takav učinak da smo čak bili spremni radije umrijeti od gladi. Kad je naime bila postavljena, kako smo mi mislili, tovljena guska, a oko nje ribe i svakovrsne ptice, Trimalhion nam rekne: - Prijatelji, što god vidite da je ovdje postavljeno, sve je to napravlje­ no od jednoga jedinog tijela. Ja, razumije se, oštrouman kakav već jesam, smjesta razabrah u čemu je stvar. - Neće me začuditi - rekoh po­ gledavši Agarnemnona - ako je sve to tamo napravljeno od voska, ili barem od blata. Vidio sam kako se u Rimu na Saturnalijama pripravljaju slične imitacije gozbenih jela. Još nisam to pravo ni dorekao, kad­ li progovori Trimalhion: - Tako ja rastao u svome imutku, ne u tijelu, evo da je to moj kuhar na­ pravio od svinje. Ne možete�zamisliti vrednijeg čovjeka nego što je on. Ako zaželiš, od pizde će napraviti ribu, od slanine goluba, od šunke grlicu, od plećke kokoš. I zato sam došao na ge­ nijainu ideju da mu dam prekrasno ime; zaista se zove - Dedal. I I jer ima dobru pamet, donio sam mu iz Rima na dar noževe od noričkoga čelika. Smjesta zapovjedi da mu donesu tc noževe pa ih onda počne s divljenjem razgledati. Također je nama dopustio

XV KNJ I GA

1 01

da im isprobamo oštrice na vlastitim obrazima. Iznenada uđu u blagovaonicu dva roba koji su se, kako je izgledalo, po­ svađali već kod zdenca. Bar su na vra­ tu još uvijek nosili krčage. Kada je dakle Trimalhion htio izgladiti njihov spor, nijedan se od njih nije želio po­ miriti sa sučevom odlukom, nego jedan drugomu batinom porazbijaju krčage. Mi, zgranuti nad bezobrazlukom pija­ nih robova, pažljivije pogledamo dio­ nike tog dvoboja i opazimo kako iz krčaga ispadaju kamenice i krij esta­ školjke: dječak ih pokupi u zdjelu i ponudi naokolo gostimllJ Genijalnomu je kuharu pošlo za rukom da održi korak s ovim otmjenostima; na sre­ brnome ražnjiću donio nam je naime puževe i uz to zapjevao drhtavim i vrlo neugodnim glasom. Stid me pripovijedati o onome što je dalje slijedilo. Dugokosi su naime dječaci po nekoj nečuvenoj modi do­ nijeli mirisavo ulje u srebrnome lavo­ ru : tim su uljem namazali noge gosti­ ma za stolom pošto su im prije toga koljena i gležnjeve ovjenčali malim vijencima. Potom su od toga istog mi­ risavog ulja popriličan dio izlili u po­ sudu s vinom i u svjetiljku. Već je Fortunata počela dobivati vo­ lju za plesanjem, već je Scintila češće pljeskala nego govorila, kadli Trimal­ hion rekne:

1 02

71

XV KNJ I GA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

- Dopuštam ti, Filargire, premda se o tebi priča da si vatreni pristalica stranke zelenih, reci i svojoj supruzi Menofili neka dođe za stol. Čemu duljiti? 1 Gotovo smo bačeni s naših ležajeva, do te je mjere služin­ čad zaposjela čitavu blagovaonicu . Ja sam se pouzdano uvjerio da odmah do mene leži kl!-har, onaj koji je od svinje napravio gusku; smrdio je po rasolu i začinima. I nije bio zadovoljan time što leži za stolom, nego je smjesta po­ čeo oponašati tragičkoga glumca Efe­ za; odmah je zatim uzeo svojega go­ spodara pozivati na okladu »da će ze­ leni na slijedećim trkama dobiti prvu nagradu« . - Prijatelji - rekne Trimalhion koji je bio sav razdragan od te prepir­ re - i robovi su ljudi i pili su posve isto mlijeko iako ih je pritisla zla sud­ bina. Ipak, tako im ja bio živ i zdrav, brzo će okusiti vodu slobode. Ukratko, u svojoj ih oporuci sve oslobađam. Fi­ largiru ostavljam u nasljedstvo tako­ đer zemljište i njegovu suprugu, Kari­ onu također kuću za iznajmljivanje stanova, pristojbu od pet posto i kre­ vet s kompletnom posteljinom. Za na­ sljednika zapravo proglašujem svoju Fortunatu i preporučujem je svima �vojim prijateljima. A to sve objavlju­ Jem zbog toga da bi me moja posluga već sada tako ljubila kao da sam već mrtav.

I I :.

1 03

Svi su počeli zahvaljivati gospodaru za njegovu dobrotu, kadli on, zabora­ vivši na šalu, naredi da mu donesu jedan primjerak oporuke i čitavu je pročita, od početka do kraja, uz jeca­ nje služinčadi. Zatim se okrene prema Rabini i upita ga: - Š to kažeš, najdraži prijatelju? Gradiš li moj rradgrobni spomenik onako kako sam ti naložio? ' Qsobito te molim da uz noge mojega kipa napra­ viš kujicu i vijence i kutijice s poma­ stima · i sve Petraitove gladijatorske borbe da bih mogao zahvaljujući tvo­ joj dobroti živjeti poslije smrti; osim toga, da bude u pročelju sto stopa, a prema unutra dvjesta stopa . !Svakako hoću da bude oko mog pepela svako­ vrsna voća i u izobilju vinove loze'. Za­ pravo, jako je pogrešno da živ čovjek ima lijepo uređene stanove, a ne bri­ nemo se za one u kojima ćemo morati duže stanovati. I zbog toga hoću da se prije svega doda: »Ova grobnica ne prelazi na nasljednika« . Uostalom, bit će mi na brizi da oporučno spriječim da mi mrtvomu ne nanesu kakvu ne­ pravdu. Naložit ću zapravo da se po­ stavi jedan od oslobođenika zbog stra­ žarenja, da ne bi ljudi trčali na moju grobnicu kakati. Tebe molim da nači­ niš također bro dove kako plove punim jedrima, i mene gdje sjedim na počas­ nom prijestolju, obučen u togu s gri­ miznim obrubom i s pet zlatnih prste-

1 04

72

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

nova, i gdje iz novčanika vadim novac i bacam ga među sakupljenu gomilu; znaš dakako da sam dao javnu gozbu od dva denara po čovjeku. Neka se na­ čine ako se ti slažeš, i stolovi kao što su u blagovaonicama. Načini i cijeli narod kako se gosti i uživa. Meni zde­ sna stavi kip moje Fortunate gdje u ruci drži goluba: i neka vodi kujicu svezanu za pojas: i moga malog faki­ na, i velike krčage, dobro zapečaćene gipsom da im ne iscuri vino. Možes slobodno isklesati i jedan razbijeni krčag i nad njime dijete kako plače. U sredini sat da svatko tko htjedne vidjeti koliko je sati, hoće-neće, proči­ ta moje ime. Također za nadgrobni natpis, dobro pogledaj da li ti se čini da je ovakav dosta prikladan: »Ovdje počiva Gaj Pompej Trimalhion Mece­ nacijan. Ovaj je u odsutnosti izabran za člana vijeća šestorice. Premda je u Rimu mogao biti član svake dekurije, ipak se toga odrekao. Čestit, hrabar, vjeran, od maloga je postao velik; ostavio je iza sebe trideset milijuna, i nije nikada slušao filozofa. Zdravo: i ti« . Kada je izgovorio ove posljednje riječi, Trimalhion zajeca i brizne u plač. Plakala je i Fortunata, plakao je i Rabina; na kraju sva posluga, kao da je pozvana na sprovod, udari u rida­ nje i zapomaganje da je cijela blago­ vaonica odjekivala od jadikovki. Već

XV KNJIGA

1 05

su dapače i meni počele navirati suze na oči, kadli Trimalpion rekne: - Dakle, budući da znamo da mo­ ramo umrijeti, zašto da ne živimo? Ta­ ko vas vidio sretne, bacimo se u ku­ · pelL na moju odgovornost, nećete se pokajati! Ugrijana je kao peć! - Doista, doista! - oduševljeno će Rabina - od jednoga dana napraviti dva, ništa mi nije draže! I onako bosih nogu ustane s ležaja i krene u stopu za veselim Trimalhio­ nom. - Š to misliš? - upitam ja okre­ nuvši se prema Asciltu. - Ja ću sva­ kako, samo ako ugledam kupelj, smje­ sta izdahnuti. - Najbolje je da prihvatimo po­ nudu - predloži on - pa da onda 11 gužvi, dok oni idu u kupelj , naprosto izađemo odavde. Budući da smo se u tome složili, Gi­ ton nas povede kroz trijem i tako stig­ nemo do vrata; tu nas međutim doče­ ka pas na lancu: tako je bijesno nasr­ nuo na nas da je Ascilto štoviše pao u ribnjak. I dok ja onako pijan pokuša­ vam plivaču pružiti ruku, ovaj povuče i mene u isti vrtlog. I pak nas je pri­ mijetio kućepazitelj koji je svojim do­ laskom umirio psa i nas uzdrhtale iz­ vukao na suho. A Giton se dakako već odavno oslobodio psa, i to na vrlo lu­ kav način; bacio je naime pred razja­ renu životinju svu onu hranu što smo

1 06

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

xv

mu je mi za vrijeme gozbe ispoklanjali tako da je ovaj zabavljen hranom stišao svoj bijes. Uostalom, kada smo onako prozebli i mokri molili kućepa- . zitelja da nas pusti kroz vrata van, ovaj rekne: - Varaš se ako misliš da možeš izaći ovuda kuda si ušao. Nijedan gost nije nikada bio pušten van kroz ista vrata; na j edna ulaze, na druga izlaze. i Š to smo mogli učiniti onakvi jadni kakvi smo bili i zatvoreni u novu vrstu labirinta; i kupelj nam se već počela pričinjati kao pravo blaženstvo. Sami smo ga od sebe dakle usrdno zamolili da nas vodi u kupatilo; ondje smo od­ bacili odjeću koju je Giton na ulazu odmah počeo sušiti i ušli u kupatilo ­ bio je to uostalom uzak prostor, više nalik na rezervoar s hladnom vodom - u kojemu je Trimalhion stajao us­ pravljen . Ali ni ovako se nije moglo uteći od njegova vrlo neukusnog raz­ metanja; kazivao je naime da nema ni­ čega boljeg nego što je kupanje bez gu­ žve; a da je baš na tome mjestu nekoć bila pekara. Kada je zatim umoran sjeo, potaknut jekom kupatila, razjapi do stropa pijana usta i počne mrcva­ riti Menekratove arije, tako su bar ka­ zivali oni koji su razumijevali njegov jezik. Ostali su se gosti pohvatali za ruke i tako trčali oko okruglog bazena. - Hopa cupa! - potcikivali su uz golemu viku.

l,

73

74

KNJIGA

1 07

Drugi su pak pokušavali, držeći ru­ ke na leđima, podizati prsten s poda ili, pokleknuvši na koljeno, saviti vrat iza leđa i dotankuti vršak palca na nozi. Dok su se oni igrali, mi siđemo u kadu što se grijala za Trimalhiona. : Pošto smo dakle razbili mamurluk, odvedu nas u drugu blagovaonicu gdje je Fortunata razmjestila otmjen� sti.'� opazimo svjetiljke i ribare od mJedI; stolovi su bili od masivnog srebra, a naokolo su se nalazili pozlaćeni ze­ mljani kaleži i vino koje je naočigled svih protjecalo kroz cjedilo. - Prijatelji - objavi tada Trimal­ hion - danas je jedan moj rob prosla­ vio prvo brijanje brade, momak, da ga ne ureknem, čestit i štedljiv. Zato mu nazdravimo i gostirno se sve do zore! Dok je on to govorio, zapjeva pije­ tao pjetlasti. Taj međutim glas silno uznemiri Trimalhiona: smjesta zapo­ vjedi da se vino izlije pod stol i da se svjetiljka također poškropi čistim vi­ nom. Premjesti dapače prsten s lijeve ruke na desnu. - Nije bez razloga - primijeti za­ tim - ovaj trubač dao znak jer, ili treba da negdje bukne požar, ili će ne­ tko u susjedstvu ispustiti dušu. Dale­ ko bilo od nas ! Zato, tko prvi zgrabi i odnese toga zlogukog proroka, dobit će napojnicu. Još to nije pravo ni dorekao, a već mu donesoše pijetla; Trimalhion me•

1 08

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

đutim zapovj edi da ga na licu mjesta zakolj u i skuhaju u kotlu. ,Rastranšira ga dakle onaj vrlo učeni kuhar, koji j e maloprije od svinje napravio ptice i ribe, i baci ga u lonac. I dok je Dedal grabio kipuću juhu, Fortunata je II mlincu od šimšira mljela papar. Po � to smo dakle uzeli predjelo, Tri­ malhlOn se obrati posluzi: - Š to vi? Još niste objedovali? Otiđite da drugi dođu na dužnost. Došla je dakle u zamjenu druga postava; i oni prvi odlazeći poviču: - Zbogom, Gaje! A smjena koja je ušla: - Zdravo, Gaje! Od toga se časa po prvi put pomu­ tilo naše veselje; kada je naime među novim poslužitelj ima ušao neki prilič­ no zgodan dječak, Trimalhion navali na njega i počne ga obasipati poljupci­ ma. Zato Fortunata, da potvrdi svoje neosporivo bračno pravo , počne Tri­ mal� iOI!a grditi i nazivati ga gadom i bestIdmkom kad se ne može suzdržati od pohote. Naposljetku mu još dobaci: - Pseto! Trimalhion naprotiv, teško pogođen tom uvredom, zavitla kalež Fortunati u lice. Ona zavrišti tako silno kao da joj je od udarca iscurilo oko i drhtave ruke primakne licu. I Scintila se ta­ kođer uzruja i prestrašenu Fortunatu zakrili svojim grudima. Dapače i uslu-

XV KNJIGA

75

1 09

žan dječak prinese do njezin:a obraza vrč s hladnom vodom; a Fortunata se . nagne nad vrč i počne uzdisati i pla­ kati. - Š to j e sada? - reče Trimalhion na drugoj strani. - Ne sjeća se ulična sviračica? Na trgu robova sam je ski­ nuo s dasaka, učinio sam od nje čo­ vjeka među ljudima. A napuhava se kao žaba; i ne pljuje u svoja njedra; klada, ne žena! Ali, tko je rođen na mansardi, taj i ne sanja o dvorcu. Ta­ ko mi bio milostiv moj Genij, već ću se ja pobrinuti da se ukroti Kasandra u čizmama! A ja, čovjek od dva asa, mogao sam dobiti miraz od deset mi­ lijuna. Znaš ti da ja ne lažem. Poma­ star Agaton me, Rerkula mi, još ne­ davno odveo na stranu i veli: »Svje­ tujem ti, nemoj dopustiti da ti se za­ tre rod! « A ja, dok izigravam pošte­ njačinu i ne želim da ispadnem kao nepostojan čovjek, sam sebi zabijem sjekiru u nogu. Dobro, već ću se ja pobrinuti da ćeš se za mene otimati rukama i nogama. I da odmah znaš što si sebi napravila: Rabina, ne želim da njezin kip stavljaš n:a moj nadgrob­ ni spomenik da se ne bi mrtav s njo­ me morao svađati! Zapravo, da zna da i ja mogu zadati udarac, ne želim da me mrtvoga poljubi. Poslije ovoga praska munje Rabina ga počne moliti da se prestane srditi i veli:

XV KNJ IGA

11 0 PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

- Svi mi znamo pogriješiti. Ljudi smo, ne bogovi. Isto to kroz plač rekne i Scintila i pn�lv":jU�1 pn to.me njegova Genija i naZIVajUCI ga Gajem, počne ga moliti da se umekša. Trimalhion nije mogao dalje zadržati suze: - Molim te, Habina - počne on plačući - tako uživao svoj imetak: 'ako sam što krivo učinio, slobodno mi J?ljuni . Uv lice! . Poljubio sam najčestiti­ � ega djecaka, ne zbog ljepote, nego jer .l e čestit: ,zna dijeliti s deset, čita knji­ gu otprve, od dnevnice je kupio tračko oružje, od vlastite je uštede nabavio stolicu s naslonjačem i dvije grabnja­ če. Zar nije onda zavrijedio da ga ču­ vam kao zjenicu oka? Ali Fortunata ne da! Tako se tebi hoće, milostiva ? Savjetujem ti, pojedi svoju vlastitu ka­ šu, jastrebice, i nemoj me siliti da ti pokažem zube, srce: inače ćeš iskušati moju usijanu glavu. Znaš me: što sam jedanput odlučio, kao da si prikovao željeznim klinom. Ali misilmo na žive! Vas molim, prijatelji, neka vam bude ugodno. Jer j a sam također bio kao što s�e vi, . ali sam zahvaljujući svojoj vrh. m dotjerao dovle. Mozak je ono što čini čovjeka, sve ostalo su obične tri�arije. )}Do� ro kupujem, dobro pro­ dajem« ; drugI vam može govoriti što hoće . Cvatem od sreće. A ti, hrkačo još plačeš? Već ću se pobrinuti d� zaplačeš nad svojom sudbinom. Ali, •

•

•

,I .

•

'

76

111

kako sam počeo kazivati, do te me sre­ će dovela moja čestitost. Kad sam do­ šao iz Azije , bio sam tako velik kao ovaj kandelabar. Ukratko, svaki sam se dan običavao uza nj mjeriti; i da bi mi brže narasli brkovi i brada, ma­ zao sam usne uljem iz svjetiljke. Ipak sam bio četrnaest godina gospodarov mezimac. I nije sramota raditi ono što gospodar zapovijeda. Ja sam ipak zadovoljavao i samu gospodaricu. Zna­ te što mislim pod tim: šutim, jer ni­ sam od onih koji se vole hvali sati. Uostalom - kako bogovi hoće - po­ stao sam gospodar u kući i evo sam, zamislite, zavrtio gospo daru mozak. Čemu da vam duljim? Za svoje je na­ sljednike odredio mene i Cezara i do­ bio sam na taj način imutak u visini senatorskoga. Nikome ipak ništa nije sam da se bacim na tr­ dosta. Pože ', Da lio vas mnogo ne zamaram, govinu. sagraditi pet brodova, sebi dao sam natovario ih vinom - a tada je vrije­ dilo kao zlato - i poslao u Rim. PO­ mislio bi čovjek da sam to naručio: svi mi brodovi potonuše, živa istina, ne izmišljam. U jednome mi je jedi­ nom danu Neptun progutao trideset milijuna sestercija . Mislite da sam po­ sustao? Tako mi Herkula, ovaj me gubitak isto tako dirnuo kao da se nije ništa dogodilo. Dao sam sagraditi druge veće brodove i bolje i sigurnije, tako da nitko nije za mene mogao reći

112

77

PETRON I J E ARBITER SATIRIKON

da nisam poduzetan čovjek. Znate, ve­ lik brod ima veliku snagu. Iznova s'am natovario na brodove vino, slaninu, bob, različite plemenite masti, robove. Tom je prilikom Fortunata učinila je­ dno dobro djelo; zapravo, prodala je svu svoju zlatninu, sve oprave, i dala mi na ruke sto zlatnika. To je bio kva­ sac za moj profit. Brzo dolazi ono što bogovi hoće. Jednom jedinom vožnjom zaokružio sam deset milijuna sester­ cija. Odmah sam otkupio sva zemljišta koja su prije bila u vlasništvu mog go­ spodara. Sagradim sebi kuću, nakupu­ jem robova za prodaju, stoke; čega god sam se dotakao, raslo je kao saće. Pošto sam doš'ao dotle da sam imao više nego čitava moja domovina - do­ sta s tim: odustao sam od trgovine i počeo među oslobođenicima davati no­ vac na kamate. I dakako, kad nisam više htio tjerati svoje poslove, nago­ vorio me opet na njih neki astrolog ko­ ji je slučajno naišao u našu koloniju, neki Grk po imenu Serapa, bio je s bo­ govima na ti. Rekao mi je o meni čak i ono što sam već i sam bio zaboravio; sve mi je rastumačio do u najtanje tančine; moju utrobu je poznavao; sa­ mo što mi nije rekao što sam jučer ručao. Covjek bi pomislio da je ovaj oduvijek sa mnom živio pod istim kro­ vom. Molim te, Rabina - mislim, bio si onda prisutan: »Ti si svoju ženu učinio gospođom od onoga, znaš već

xv KNJ IGA

113

čega. Ti nemaš puno sreće s prijatelji­ ma. Tebi se nikada nije nitko zahvalio onako kako bi morao. Ti imaš velike posjede. Ti hraniš zmiju u njedrima.« I ono što vam nisam mislio reći, da mi sada još preostaje trideset godina i če­ tiri mjeseca i dva dana života. Osim toga, ubrzo ću dobiti nasljedstvo. To mi kazuje moja sudbina. Pa ako mi pođe za rukom da svoje posjede spo­ jim s Apulijom, onda mogu reći da sam zaista dosta daleko dotjerao u životu. U međuvremenu, dok Merkur bdije nada mnom, ' sagradio sam sebi ovaj dom. Kao što znate, bila je to potleušica; sada je hram. Ima četiri blagovaonice, dvadeset spavaćih soba, dva mramorna trijema; gore ima niz soba za poslugu, zatim spavaću sobu u kojoj ja sam spavam, salon za ovu zmiju, vrlo udobnu sobu za vratara; trakt soba za goste može primiti sto gostiju. Ukratko, kad je Skauro ova­ mo navratio, nije volio odsjesti nigdje drugdje, a ima uz more kon:ačište od oca. I ima tu mnogo čega drugoga što ću vam smjesta pokazati. Vjerujte mi: imaš jedan as, vrijediš jedan as; ' koli­ ko imaš, toliko te cijene. Tako vaš prijatelj , koji je bio žaba, sada je kralj· . Međutim, Stiho, donesi mi onaj mrtvački pokrov u kojemu želim da me sahrane. Donesi mi ovamo i miri­ savo ulje i kapljicu iz onoga vrča iz

1 1 4 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

78

XV KNJ I GA / XVI KNJIGA

kojega naređujem da se operu moje kOS1i/ Stiho nije ni časa oklijevao, nego donese u blagovaonicu i bijelu pro­ stirku i togu s grimiznim obrubom

poduzetnika - koji je među ovima bio još najpošteniji - tako gromko zatrubi da je razbudio čitavo susjed­ stvo. I tako noćni stražari, koji su ču­ vali susjednu oblast, pomislivši da se Trimalhionova kuća nalazi u plamenu, bez oklijevanja razvališe vrata i po svojemu službenom ovlaštenju s vo­ dom i sjekirama upadoše unutra; i na­ sta jurnjava i sveopći lom. Budući da nam se sada ukazala idealna prilika, slažemo nešto Agamemnonu i pobje­ gnemo odatle navrat-nanos, baš tako kao iz požara

*

i naredi nam da opipamo da li je na­ pravljeno od kvalitetne vune. - Ti dobro pripazi, Stiho - rekne tada s podsmijehom - da ne dospiju do toga miševi ili moljci; inače ću te živog spalitVJa hoću da me se slavno sahrani, da me sav narod blagosivlk ; Dao je da mu se smjesta otvori bo­ čica s nardovom pomašću i sve nas njome pomaže. - Nadam se - rekne zatim - da će mi mrtvomu jednako prijati kao živomu. Potom dapače naredi da se ulije vi­ no u vinsku posudu i veli: - Smatrajte kao da ste pozvani na moju posmrtnu svečano�t. Stvar je postajala krajnje mučnom kad je Trimalhion, pijan kao klada, zapovjedio da se u blagovaonicu uve­ du svirači za novu i nečuvenu predsta­ vu. Zatim se ispružio preko čitava kreveta, podbočivši se mnoštvom ja­ stuka. - Zamislite - veli - da sam mr­ tav. Izvedite nešto lijepo. Trubači zasviraju posmrtni marš. Osobito jedan rob onoga grobarskog

115

*

79

(XVI knjiga)

Nismo međutim imali pri ruci čak ni jednu jedinu baklju da nam osvijet­ li put dok smo tumarali onako nasum­ ce; a nismo se s druge strane mogli na­ dati da ćemo u gluho doba noći naba­ sati na nekoga sa svjetiljkom. Bili smo osim toga pripiti i slabo smo pozna­ vali ovaj kraj, što bi nam smetalo čak i po danu. I tako, pošto smo se gotovo čitav sat vremena potucali naokolo a nogu već raskrvavljenih od hodanja preko kamenja i izbočenih krhotina razbijena posuđa - napokon nas je izbavila Gitonova oštroumnost. Budu­ ći da se naime i usred bijela dana bo­ jao da ne zaluta, on je još dan prije toga, razborit kakav već jest, sve uglo­ ve i stupove označio kredom; te su međutim crte bile vidljive i u najguš-

116

XVI KNJ I GA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

ćoj tmini i svojom su zamj etljivom bjelinom pokazale zalutalima put. Premda se nismo ništa manje prezno­ jiIi ni onda kada smo već prispjeli do naše krčme. I sama je naime stara te noći prilično dugo guckala sa svojim gostima tako da je ne bi mogao pro­ buditi ni da si joj podmetnuo požar. I možda bismo morali prenoćiti na pragu, da nije uto naišao Trimalhio­ nov pismonoša nije dakle htio gubiti vrijeme i dugo lupati: razvalio je gos­ tionička vrata i pustio nas zatim kroz taj otvor unutra

lovanja s tuđim bratom - bilo da ovaj nije imao pojma o prevari bilo da se pravio da ne zna - zaspao je u uk­ radenim zagrljajima, ne hajući pri tom ni za kakva ljudska prava. Kada sam se dakle probudio i opipao krevet s kojega mi je bila oteta moja radost *

"lc

*

Kakva je to bila noć, bogovi i božice, kako meka postelja! Žarko zagr­ ljeni izmjenjivali smo beskrajne po­ ljupce i stopili ujedno omamljene duše. Zbogom, smrt­ ničke 5 brige! Ja sam ovako počeo mrijeti. Čestitam sebi bez razloga. Svladalo me naime j ako vino i ruke su mi klo­ nule od pića; a tek što sam se opustio i utonuo u san, Ascilto, spreman na svaku moguću nepravdu, iskoristi pri­ liku koja mu se pružila: uzme mi u toku noći dječaka iz mojega kreveta i premjesti ga k sebi u svoj ; i kada se bez ustručavanja naužio ljubavnih mi-

117

,

I

80

Ako se može što vjerovati zaljubljeni­ ma, ja sam se načas našao u nedoumi­ ci da li da ih obojicu probodem ma­ čem i da im san sastavim sa smrću. Opredijelio sam se zatim za bezop'as- · nije rješenje: Gitona sam dakako pro­ budio udarcima biča, a Ascilta sam mrko pogledao i rekao mu: - Kada si već zločinom oskvrnuo dato povjerenje, a time i naše zajed­ ničko prijateljstvo, brže kupi odavde svoje stvari i traži sebi neko drugo mjesto koje ćeš kaljati! On se nije protivio . Ali pošto smo pošteno i pravedno podijelili plijen, on dometne: - Hajde, podijelimo sada i dječa­ ka! Pomislio sam da se na odlasku ho­ će još jednom našaliti. Ali on isuče mač bratoubilačkom rukom. - Nećeš - veli - uživati u ovome plijenu za koji si sebi umislio da pri­ pada samo tebi. Ako ti mene u toj stvari ne uzimaš ozbiljno u obzir, onda nužno moram ja sam sebi izboriti svo-

118

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

je pravo; uzet ću svoj dio, pa makar ga morao odsjeći ovim mačem. Isto sam učinio i ja s druge strane: omotao sam ogrtač oko lijeve ruke i zauzeo stav za borbu. Usred ovoga bi­ jednog mahnitanja dvojice nesretnika najnesretniji je bio dječak: padao je plačući pred noge sad jednome sad drugome; ponizno nas j e molio i pre­ klinjao da ne bi ova neugledna dašča­ ra morala gledati tebanski dvoboj , da ne bismo uzajamnim prolijevanjem kr­ vi kaljali svetinju jedne tako uzorne prijateljske veze. - Pa, ako na svaki način - poviče naposljetku - mora doći do krvopro­ lića, evo vam moj vrat; na njega ustre­ mite svoje ruke; u njega zabodite svo­ je bodeže! Ja sam taj koji je zaslužio da umre; ja sam taj koji je pogazio zavjet prijateljstva! Spustimo mačeve poslije ovih molbi i Ascilto prvi progovori: - Ja ću okončati našu zavadu: ne­ ka sam dječak pristane uz onoga koje­ ga hoće; na taj će način barem on mo­ ći izabrati dragoga po svojoj slobod­ noj volji. Ja sam umišljao da je naše dugogo­ dišnje općenje moralo malomu prijeći u krv; zato se nisam nimalo poplašio. Prihvatio sam štoviše ovakvu nagodbu bez oklijevanja i objeručke i mirno sam prepustio dječaku da presudi spor. Ali on nije čak ni premišljao, da

XVI KNJ I GA

119

bi barem izgledalo kao da se koleba, nego, tek što sam izgovorio posljednje slovo, smjesta ustane i izabere Ascilta za svoga dragoga. Ta me njegova izja­ va pogodi poput munje i onako kako sam se zatekao stropoštam se na kre­ vet. A možda bih poslije te presude po­ digao također ruku ITa vlastiti život da nisam imao na umu da bih time samo još uvećao neprijateljevu pobjedu. Oholo izađe Ascilto zajedno sa svojom nagradom i napusti čovjeka koji mu je još maloprije bio najdraži ratni drug, čovjek s kojim ga je povezala čak i slična životna sudbina; ostavi ga od­ bačena u tuđem mjestu. Riječ prijateljstvo je postojana dotle dok čovjek ima od nje koristi; kamičak na pločici obavlja svoj hiroviti posao. Kada sreća traje, čuvate prija­ zan izraz lica, prijatelji; kada mine, odvraćate lica i sra­ mno bježite. 5 Glum'ačka družina prikazuje na pozornici mimsku predstavu: ovaj se zove ocem, ovaj sinom, onoga imenuju bo­ gatašem. Uskoro, čim je stranica uokviri­ la uloge koje su morale po­ taknuti na smijeh, vraća se pravo lice, glumljeno nestaje.

1 20

81

XVI KNJ I GA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

No ipak se nisam prepustio dugom jadikovanju; nego, pobojavši se da me uza sve zlo ne bi još i Agamemnonov asistent Menelaj zatekao samoga ovdje u svratištu, pokupio sam odmah svoju skromnu prtljagu; potom sam, onako utučen kakav sam bio, iznajmio stan u jednoj zabitnoj četvrti koja se nala­ zila posve blizu uz morsku obalu. On­ dje sam se zaključao u sobu i u njoj proboravio tri dana: dušu mi je uvijek iznova opsjedala svijest o vlastitoj sa­ moći i neprestance mi se vraćalo u pamet poniženje koje sam pretrpio; udarao sam se u prsa slomljena od bo­ li, a uz bezbrojne uzdisaje iz dna duše po više puta sam i zavapio: - Dakle, nije li se mogla poda mnom rastvoriti zemlja da me progu­ ta? Nije li se moglo otvoriti more koje se i na nevine srdi? Umakao sam sud­ skoj presudi, izigrao sam arenu, ubio sam čovjeka koji me primio kao go­ sta; i sve to samo zato da bih zatim mogao - i unatoč tolikim dokazima odvažnosti - ležati ovdje kao prosjak, prognanik, napušten od svih u svrati­ štu grčkoga grada? I tko mi je namet­ nuo tu samoću? Momak koji je oka­ ljan svakim mogućim porokom, mo­ mak koji je i po vlastitome svom pri­ znanju zaslužio da bude prognan; koji je slobodan zahvaljujući razvratu, koji je plemenit zahvaljujući razvratu; mo­ mak čije su se tjelesne draži mogle ku-

l

82

1 21

piti za najobičniju doznaku, kojega j.� čak i onaj unajmio kao djevojku kOJI ga je držao za muškarca. A što 0:r;taj drugi? Koji je na dan kada se dobIva muška toga uzeo žensku haljinu; ko­ jega je vlastita mati nag���rila na t? da ne bude muškarac; kOJI Je u kazm­ onici obavljao ženski posao; i na kra­ ju, pošto je pomutio naše odnose .i promijenio teren za svoje nastranostI, spremno je pogazio svetinju staroga prijateljstva i - koje li bestidnosti, kao najzadnja je pizda prodao sve za zagrljaj jedne jedine noći. Ljubavnici sada negdje leže po čitave noći pripi­ jeni jedan uz drugoga i možda. se sn:iju mojoj samoći kada su već IscrplJe­ ni od uzajamnih ljubavnih naslada. Ali neće o ni proći samo tako! Jer, iIi ja nisam muško i slobodan čovjek, ili ću krvlju krivaca osvetiti nepravdu koju su mi počinili. Rekavši to opašem mač o bok; a da mi tjelesna slabost ne bi naškodila borbenom moralu, okrijepim tijelo prilično obilnim obrokom. Odmah za­ tim skočim na noge, izjurim na ulicu i počnem kao pomahnitao obilaziti sve moguće trijemove. Ali dok onako izbe­ zumljen u licu i razj'aren u srcu ni na što drugo ne mislim nego na ubijanje i krv; i dok se pri tom počesto mašam rukom za držak mača koji sam zavje­ tovao bogovima osvete, opazi me neki

1 22

XVI KNJ I GA

PETRONIJE ARSITER SATIRIKON

vojnik; a bio je taj po svoj prilici neka skitnica ili noćno potucalo. - S to ti - obrati mi se - ratni druže, iz koje si legije i iz čije si uop­ će centurije? Kada sam hladnokrvno i bez dvou­ . mIjenja izmislio centuriona i legiju, on će posprdno: - Ma nemoj ! Znači, u vašoj se voj­ sci vojnici šeću u papučama? Pa kada sam zatim izrazom lica i sa­ mom usplahirenošću odao laž, zapo­ vjedi mi da položim oružje i da se ču­ vam zla. Budući da me dakle vojnik razoružao, dapače onemogućio u mo­ joj namjeri da se osvetim, okrenem se i pođem natrag u svratište. No kada se u meni malo-pomalo stišala ona pr­ va bura čuvstava, počeo sam zahvalji­ vati vojnikovoj odvažnosti *

Ne pije usred vode niti bere voće koje visi nesretni Tantal kojega pritišću vlastite žudnje. Ovakvo će biti lice velikog boga­ taša; on se naime boji, sve imajući u vidu, i suhih usti­ ju dobrovoljno podnosi glad *

Ne smije se čovjek mnogo uzdati u vlastite planove jer sudbina ima svoj račun

1 23

*

83

Stigao sam u galeriju slika; 'a zahva­ ljujući raznovrsnim remek-djelima, ko­ j a su se u njoj nalazila posvuda nao­ kolo, ostavljala je ona na posjetioca čaroban dojam. Primijetio sam naime ondje i Zeuksidove originale: još nisu podlegli zubu vremena. I rukom sam opipao - ne bez neke jeze i strahopo­ štovanja - Protogenove skice, tako vjerne da su se takmičile sa samom prirodom. Apelovu pak takozvanu »Po­ kleklu božicu« gledao sam upravo s obožavanjem. S toliko su naime tan­ koćutnosti obrisi na slikama nasljedo­ vali život da bi čovjek povjerovao da slikarstvo može prikazati i ono što se čovjeku zbiva u duši. Na jednoj se strani orao vinuo u nebeske visine, od­ noseći sa sobom pastira s Ide; na dru­ goj se prekrasni Hila branio od nasr­ taja bestidne najade. Apolon je pro­ klinjao svoje grešne ruke i kitio ola­ bavljenu liru cvijetom koji je netom niknuo. Našavši se pak između svih tih zaljubljenih lica, povikao sam kao da se nalazim ondje posve sam: Ljubav dakle pogađa čak i bogo­ ve! Jupiter nije mogao naći na svome nebu nekoga u koga bi se zaljubio, ne­ go je sišao da griješi na zemlji; no ipak time nije nikomu učinio neprav­ du . Pošto je nimfa ugrabila Hilu, zaci­ jelo bi obuzdala svoju ljubav da je računala na to da će Herkul uložiti pri_

1 24

XVI KNJIGA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

govor. Apolon je sjenu pokojnoga dje­ čaka dozvao natrag u cvijet: svi su oni bez suparnika uživali u ljubavnim za­ grljajima. A ja sam prihvatio kao dru­ ga i gosta čovjeka koji je okrutniji od Likurga. Ali evo, dok se ja prepirem s utvara­ ma, uđe u galeriju neki sjedokosi sta­ riji gospodin. Njegovo je lice odavalo iskusna čovjeka i zacijelo je upućivalo na to da u njemu ima nešto veliko; ali po načinu odijevanja nije bio baš elegantan, tako da se lako moglo ra­ zabrati da pripada onoj kategoriji književno obrazovanih ljudi koje bo­ gataši ponajčešće mrze. On dakle sta­ ne uza me *

Ja sam - veli - pjesnik i, kako se nadam, ne baš najneznatnijeg duha, bar ako treba što vjerovati vijencima koje iz naklonosti često dodjeljuju i diletantima. »Zašto si dakle« , veliš, »tako loše odjeven?« Upravo zbog to­ ga. Ljubav prema duhovnim vrednota­ ma nikada nije nikoga učinila bogatim. Onaj koji se uzda u morsku pu­ činu, taj se pomoću dobiti po­ diže u visinu; Onaj koji traži bitke i vojni lo­ gor, taj se opasuje zlatom; prezreni laskavac leži pijan na slikovito izvezenoj grimiznoj prostirci,

84

1 25

a onaj koji napastuje udate žene, taj griješi za nagrade: 5 jedino se umijeće govora ježi II dronjcima punima mraza l ubogim jezikom zaziva napu­ štenu i zaboravljenu umjet­ nost. Da, bez sumnje je tako: ako se tko odrekao svih poroka i odlučio da kro­ či kroz život putem ispravnosti, zamr­ ze ga ljudi ponajprije zbog toga što se od njih razlikuje u pogledu karaktera; jer tko može smatrati pohvaInima �me osobine koje su protivne njegovIma vlastitima? Osim toga, oni koji se bri­ nu samo oko toga kako će namaknuti što veće bogatstvo, ti naravno ne žele da se među ljudima bilo što više cijeni nego ono što sami drže u rukama. Zato se na sve moguće načine podruguju ljubiteljima duhovne naobrazbe ne bi li izgledalo da se ovi također nalaze pod vlašću novca *

Neimaština je na neki način sestra profinjena duha *

Zelio bih da neprijatelj moje čestitosti bude dovoljno bezazlen da ga mogu umilostiviti. Ali, kako stvari sada sto­ je, to je okorjeli lupež, a u opačinama je bolje verziran čak i od profesional­ nih svodnika

1 26

XVI KNJ IGA

PETRON I J E ARBITER SATIRIKON

*

85

[Eumo[po]

- Kada me jednom kvestor službe­ no poveo sa sobom u Aziju, dobio sam u Pergamu stan. Ondje sam međutim rado boravio ne samo zbog udobna smještaja nego također i zbog prelije­ poga domaćinova sina; smislio sam za­ to način na koji ću dječaka namamiti na ljubavne igre a da kod oca obitelji ne pobudim nikakve sumnje. Koliko god puta bi se naime u društvu za sto­ lom naveo razgvoor n'a temu općenja s lijepim dječacima, tako sam se znao žestoko raspaliti, tako sam se znao strogo namrštiti i energično zahtije­ vati da mi se uši ne vrijeđaju lasciv­ nim razgovorima da je osobito mati na mene gledala kao na istinskog filozo­ fa. Već je došlo dotle da sam ja bio taj koji je momka pratio u vježbalište, da sam ja vodio i nadgledao njegovu obuku, da sam ga upravo ja poučavao i upućivao, dakako u brizi da ne bi do­ bio pristup u kuću koji od onih lopova što vrebaju na dječakovo tijelo *

Kada smo slučajno ležali u blagovao­ nici - jer je dan neke svetkovine do­ nio sa sobom igru i razonodu, 'a zbog dužeg veselja bili smo odveć lijeni da bismo se povukli u svoje spavaće so-

86

1 27

be - razaberem nekako oko ponoći da je dječak budan. Zato vrlo oprezno i šapatom učinim ovakav zavjet: »Gospođo Venero« , promrmljam po­ sve tiho, »ako ja ovoga dječaka polju­ bim tako da on to ne osjeti, sutra ću I?u pokloniti jedan par golubova.« Cim je dječak čuo kakva ga nagrada očekuje za tu nasladu, smjesta uze hrkati. Ja se dakle primaknem prepre­ denjaku i navalim na njega s nekoliko ukradenih poljubaca. Zadovoljan ova­ kvim početkom, ustanem prilično rano i donesem mu izabrani par golubova na dar, upravo onako kako je i očeki­ vao, i na taj se način riješim svojega zavjeta. Kada mi se slijedeće noći pru­ žila ista takva prilika, promijenio s,am želju: »Ako ovoga ovdje« prošapćem, »pomilujem svojom besramnom ru­ kom i on to ne osjeti, dat ću mu dva najratobornija pijetla za ono što pre­ trpi.« Na ovaj se moj zavjet momak sam od sebe primakne k meni i, mi­ slim, počne se bOj'ati da ja ne bih za­ spao. Oslobodio sam ga zato njegova straha i naužio se čitava dječakova ti­ jela osim krajnje naslade. Zatim, čim je došao dan, donio sam mu na njego­ vo veselje sve ono što sam mu obećao. Kada mi se treće noći pružila prilika, pridignem se i nagnem do uha neva­ ljalcu koji je tobože spavao. »Besmrt­ ni bogovi« , prošapćem zatim, »ako ja od ovoga ovdje ugrabim potpuni lju-

1 28

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

bavni snošaj i onakav kakav priželj­ kujem, za to ću blaženstvo pokloniti sutra dječaku najboljega makedon­ skog pastuha, ali ipak uz uvjet da on to ne osjeti.« Nikada momak nije za­ spao tvrđim snom. I tako najprije is­ punim ruke njegovim mlječnobijelim grudima, uskoro mu utisnem dugačak poljubac, a zatim sve svoje žudnje sto­ pim u jednu. Ujutro ostane dječak sje­ diti u spavaćoj sobi i čekati da postu­ pim po svom običaju. Znaš i sam ko­ liko je lakše kupovati golubove i pijet­ love nego pastuha; a bojao sam se osim toga da tako velik poklon ne bi učinio sumnjivom moju ljubaznost. Pošto sam dakle nekoliko sati proveo vani u šetnji, vratio sam se natrag II stan i dječaku nisam dao ništa drugo osim poljupca. A on se osvrne naokolo, zagrli me oko vrata i upita: »Molim te, gospodine, gdje je pastuh?« *

87

Premda sam zbog ove uvrede zatvorio pristup što sam ga sebi već osigurao, ponovo mi se ukazala prilika poput onih prijašnjih. Poslije nekoliko dana sličan nas je slučaj doveo u isti polo­ žaj : čim sam razabrao da otac hrče, počeo sam moliti momka da se sa mnom pomiri, to jest da mi dopusti da ga zadovoljim, i sve ostalo što već pa­ da na pamet čovjeku u naletu strasti. A on dakako, srdit kakav je bio, govo-

l, I 'II

'l

XVI

KNJIGA

129

rio je i stalno jedno te isto: »Ili spavaj, ili ću odmah reći ocu!« Ništa nije tako teško da se ne bi moglo postići drsko­ šću. Dok on prijeti: »Probudit ću oca« , ipak se uvučem pod njegov pokrivač i izmamim užitak od dječaka koji se baš i nije previše opirao. Dječaku je godila moja nevaljalost: pošto se dugo tužio da je prevaren i ismij'an, da je sada izložen ruglu među školskim dru­ govima pred kojima se hvalio mojom darežljivošću, napokon rekne: »Ipak gledaj , neću biti kao ti. Ako ti se hoće, učini mi to još jedanput! « Ja naravno zaboravim svaku uvredu, porpirim se s dječakom, iskoristim njegovu veliko­ dušnost i utonem u san. Ali momak, u punom naponu svoje mladosti i u go­ dinama kada je žudnja za podavanjem neutaživa, nije bio zadovoljan sa samo dva puta. Zato me prodrma iza sna: »Hoćeš li još ?« upita. A meni zaista ta žrtva još nije teško padala. Dakle, ka­ ko bilo da bilo, on je satrt usred ste­ njanja i znojenja dobio ono što je že­ lio; a ja sam, iscrpljen od ljubavnog užitka, iznova utonuo u san. Nije pro­ šao ni jedan sat, a on me uze udarati laktom i govoriti: »Zašto ne bismo još jednom?« Tada se ja, poslije tolikih buđenja, zaista žestoko raspalim i od­ vratim mu njegovim vlastitim riječi­ ma: »Ili spavaj, ili ću odmah reći ocu!« *

1 30

88

XVI KNJ I GA

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

Ovakvi su me razgovori obodrili; kao dobro upućena znalca, počeo sam ga ispitivati o tome kojim razdobljima pripadaju pojedine slike i o nekim stvarima koje mi u vezi s njima nisu bile j asne; a htio sam ujedno saznati i o razlozima suvremene krize; jer da­ nas se najuglednije umjetnosti nalaze u rasulu, a u takve zacijelo valja ubro­ jati i slikarstvo koje nije ostavilo od svoje veličine ni najmanjega traga. - Pohlepa za novcem - odgovori mi tada - izazvala je ovu katastrofu. U prijašnjim naime vremenima, kada je vrlina još sama po sebi nailazila na odobravanje, plemenite su se umjet­ nosti nalazile u cvatu, a ljudi su se iz­ među sebe s najvećim oduševljenjem takmičili da ne bi ostalo skriveno ne­ što što će služiti budućim pokoljenji­ ma. Zato je, Herkula mi, Demokrit is­ tisnuo sokove svih mogućih trava i či­ tav je svoj životni vijek proveo u po­ kusima kako bi upoznao narav mine­ rala i biljaka. Eudokso je ostario na vrhu najviše gore da bi istražio kreta­ nja zvijezda i nebeskoga svoda; a Kri­ zip je tri puta isprao svoju pamet bi­ jelom čemerikom da bi j e osposobio za znanstveno istraživanje. Nego, da se vratim na likovne umjetnosti, Lizi­ pa j e dokrajčila neimaština dok je bio zaokupljen oblikovanjem jednog kipa, a Miron, koji je uhvatio u mjed gotovo duše ljudi i životinja, nije mogao naći 'I,

I:

89

1 31

nasljednika. Mi međutim, ogrezli u vi­ nu i razvratu, nemamo hrabrosti ni za to da već postojeću umjetnosti poku­ šamo razumjeti, nego kritizirajući dje­ la iz starine poučavamo i učimo samo pogreške. Gdje je dijalektika? Gdje je astronomija? Gdje su uzvišeni putovi filozofskog umovanja? Tko je ikada došao u hram i položio zavjet da bi došao do govorničkog umijeća? Tko zato da bi se dotakao izvora filozofske mudrosti? Pri tome se ne mole ni za zdravu pamet ni za dobro zdravlje, ne­ go odmah, i još prije nego što su se dotakli praga, jedan obećaje dar za slučaj da uspije sahraniti bogatog ro­ đaka, drugi ako bi mu pošlo za rukom iskopati blago, treći ako bi živ i zdrav dotjerao do trideset milijuna. Sam preslavni senat, od kojega bi ipak tre­ balo učiti što je ispravno i valjano, obi­ čaje zavjetovati Kapitolu tisuću funti zlata; i da ne bi tko sumnjao u oprav­ danost svojih financijskih ambicija, taj isti senat čak i Jupitera opskrblju­ je novčanim zalihama. Nemoj se dakle čuditi što je slikarstvo propalo kada se svim bogovima i ljudima ljepšom či­ ni gruda zlata nego bilo što od onoga što su stvorili ludi Grci Apelo i Fidija. Ali vidim da si sav zaokupljen onom slikom koja prikazuje zauzeće Troje. Zato ću pokušati to remek-djelo obraz­ ložiti u stihovima:

1 32

PETRON I J E ARBITER SATIRIKON

5

10

15

Već je deseta tužne usred neiz­ vjesnosti i straha Frigijce opsjedala žetva a obeća­ nje proroka Kalhanta zbog crnoga je straha lebdjelo u sumnji. Tada potaknuti savjetom Delja­ ninova proročanstva posijeku vrhove Ide, vuku ih i padaju u gorosta­ snu hrpu kalana hrastova debla koja će se uobli­ čiti u prijetećeg konja. Otvori se golema spilja i njene nadsvođene šupljine da prime vojnu posadu. Ovamo se poradi desetogodišnjeg bo­ ja srdito skloni junaštvo. Sabijaju se u pogubna skrovišta Danajci i leže sakrive­ ni u vlastitome zavjetnom da­ ru. O domovino, povjerovali smo da smo odbili od sebe tisuću lađa i da je zemlja izbavljena od rata: u tome nas je uvjerenju natpis u drvenu životinju urezan, u tome nas je uvjerenju podupirao za udes pripravljen Sinon i srce koje je uvijek po­ dobno za štetu. Već se gomila, slobodna i lišena rata, prema vratima

XVI KNJIGA

20

I

I

25

30

1 33

žuri k zavjetnom daru. Obrazi su vlažni od plača, a plahi duh daje kroza suze oduška svojoj radosti. No strah ih odagna: Neptunu na­ ime posvećen Laokont, raspustivši kosu;.-ispu­ ni svu svjetinu svojom vikom. Uskoro, zamahnuvši kopljem, usmjeri ga prema trbuhu, ali udes mu usporuje ruke, a hitac se odbija i učvršćuje vje­ ru u varku. Po drugi put ipak skupi snagu u nejakoj ruci i uvis podigavši dvosjeklu sjeki­ ru iskušava bogove. Zabuči iznutra uhvaćena momčad, a dok mrmljaju, hrastova gromada diše od tuđin­ skoga straha. Išla je mladež osvojena dok osvaja Troju, a čitav je rat vodila pomoću nove i nečuvene lukavštine. Evo i drugoga kobnog znamenja: onuda kuda se visoki Tened nad more nadvio hrptom, nemirno se uz­ burkao morski tjesnac, a val odskakuje razdvajajući se kroz mirnu vodenu površinu. onako kako u gluhoj noći zvuk vesala

XVI KNJIGA

1 34 PETRON IJ E ARBITER SATIR/KON

35

40

45

daleko odzvanja, kada brodovlje pritišće more, a morska površina šumi pod udarcem jelova drveta. Obazremo se: dvije zmije vijuga­ jući se nose k stijenama vale, a njihova na­ duta prsa, poput visokih lađa, bokovima tjeraju pjenu. Od repa im se širi šum, složno im svjetlucaju nad morem visoko uzdignute krijeste, plame­ na svjetlost pali pučinu i vali od siktanja riču. Zapanjiše nam se srca. Stajali su ovjenčani svetim povezima i u frigijskom ruhu Laokontovi sinovi, dvostruki zalog. Njih pak izne­ nada počnu debelokožnim tije­ lima ovijati palucave zmije. A oni majušne ruke prinose k licu, nijedan sebi u pomoć, obojica bratu: bratska je ljubav promijenila uloge i sama ih smrt onako jadne oba­ ra uzajamnim strahom. Priključuje im se evo slobodno u propast roditelj , nejak pomagač. Navale na muža

50

90

1 35

pošto su se već napasie smrti, a udove mu navlače k zemlji. Leži svećenik kao žrtva usred žr­ tvenika i udara zemlju. Pošto su se na taj način oskvmule svetinje, Troja je, osuđena na propast, pr­ vo izgubila bogove. Već se Febova sestra podigla u svome punom sjaju i krasoti, 55 vodeći sa sobom manje zvijezde blistavom bakljom, kadli usred Prijamovih podani­ ka, koje je sahranila noć i vi­ no, Danajci otvore vrata i nagrnu muževi. Iskušavaju se u oružju vođe, onako kako zna konj, kada je pušten s uzda te­ salske sprege, 60 zatresti vratom i visoko za juriš dignutom grivom. Laćaju se mačeva, vitlaju okrug­ lim štitom na ruci, započinju s bojem. Ovdje jedan siječe po neprijateljima oteščalim od vina i san im nado­ vezuje na skončanje i smrt, drugi pripaljuje na žrt­ venicima baklju i protiv Trojarraca poziva u po­ 65 moć trojanske svetinje. * neki od onih koji su se šetali po tri­ jemovima stanu se na Eumolpa, dok

1 36

PETRON IJ E ARBITER SATIRIKON

je recitirao pjesmu, nabacivati kame­ njem. A on, koji je dobro po.znava� način na koji se pljeskalo nJegovoJ genijalnosti, pokrije glavu ogrtačem i izjuri van iz hrama. Ja se prestrašim da ne bi mene izmlatili umjesto pjes­ nika. Zato požurim za bjeguncem i sti­ gnem do obale. A odmah, čim mi je pošlo za rukom da stanem izvan doma­ šaja neprijateljskih hitaca, obratim mu se: - Molim te lijepo, što želiš postići tom svojom bolešću? Još nisi ni puna dva sata sa mnom u društvu, a češće si govorio kao pjesnik nego kao čov­ jek. Zato se i ne čudim da te narod goni kamenjem. Ja ću također svoje džepove natrpati kamenicama da ti mogu svaki put kada počneš padati tl ekstazu pustiti iz glave malo krvi. - Eh, moj mladiću - rekne on oz­ biljno me pogledavši, - nisam dana.s prvi put javno nastupio. Dapače, koh­ ko god sam puta ušao u kazalište da nešto recitiram, mnoštvo me po navadi dočekuje ovakvom dobrodošlicom. Uo­ stalom, da se ne bih morao svađati također i s tobom, čitav ću se dan suz­ državati. - Dapače - odvratim ja - ako se uz prisegu odrekneš današnjega bjes­ nila, zajedno ćemo objedovati *

;

XVI KNJ I GA

1 37

Posao oko objeda povjerim kućepazi­ teljici *

91

Ugledam Gitona gdje se � ručnicima. i s trugačima , tužan i zbunjen, naslOnIO na zid. Odmah se moglo vidjeti da mu robovska služba ne pričinja nikakvo zadovoljstvo. Zato, da stavim svoje oči na probu *

- Smiluj mi se, brate! - poviče on odmah čim me opazio, a lice mu zasja od radosti. - Sada, ka ?':l nem � oružja, mogu slobodno g?,:ont� . Otm� me od krvoločnog razbOjnIka l kaznI me kako god ti se mili; sam izaberi vrstu okrutnosti za svog suca koji se ljuto pokajao! Već i to će mi jadniku biti dosta velika utjeha da znam da sam pao po tvojoj volji. Ja mu naložim neka se suzdrži od jadikovanja da ne bi tko pr� ��jetio naše namjere; a potom, ostavIVSI Eu­ molpa - u kupalištu je naime reciti­ rao pjesmu - izvučem Gitona kroz mračan i prljav sporedni ulaz i zajed� no s njim doletim navrat-nanos u sVOJ stan. Pošto sam zatim zaključao vrata, navalim mu na grudi zagrljajima i vla­ stitim mu licem obrišem obraze obli­ vene suzama. Dugo nije mogao ni je­ dan od nas doći do riječi; pri tome su

1 38

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

se naime dječakove ljupke grudi po­ tresale od čestih navala jecanja. - Ah, kako je to samo nedostojno i sramno - izustim napokon - da ja tebe ljubim premda si me ostavio, da u ovim grudima nema ožiljaka premda je bila golema rana! Š to kažeš, ti, utje­ lovljenje ljubavnoga vjerolomstva? Da li sam zaslužio ovakvu nepravdu? Pošto je osjetio da ga još uvijek lju­ bim, već je malo više podigao nos *

I

nisam presudu o našoj ljubavi povjerio nekomu drugom sucu. Ali ni na što se više ne tužim, ničega se više ne sjećam, samo ako ti iskrenim kaja­ njem ispraviš ono što je prošlo. Kada sam to sasuo pred njega uz uzdahe i suze, otare mi on lice svojim ogrtačem i veli: - Molim te, Enkolpije, apeliram na pouzdanost tvog pamćenja: jesam li ja tebe ostavio ili si ti mene izdao? Ja doduše dopuštam i otvoreno prizna­ jem: kad sam vidio dvojicu naoruža­ nih mačevima, pribjegao sam k jače­ mu. Pošto sam mu izljubio grudi u koji­ ma se krilo toliko mudrosti, obavijem mu vrat rukama i, da bi mogao lako razabrati da sam se s njime pomirio i da je u meni opet oživjelo naše naj­ iskrenije prijateljstvo, žarko ga privi­ jem na svoje grudi.

XVI KNJIGA

92

I

1 39

već je bila mrkla noć - i žena se, onako kako sam joj naložio, pobrinula za večeru - kada je Eumolpo pokucao na vrata. - Koliko vas je? - upitam ja i usput počnem vrlo pažljivo razgledati kroz pukotinu na vratima da li je s njime možda došao i Ascilto. Zatim, čim sam vidio da je gost pred vratima sam samcat, istoga ga časa pustim da uđe. On se baci na krevet i onda - ugleda pred sobom Gitona kako me poslužuje. - Svaka čast Ganimedu! - rekne kimnuvši glavom. - Danas mora da će biti dobro. Nisam se obradovao što je Gitona počeo tako znatiželjno promatrati: po­ bojao sam se da sam u našu zajednicu primio drugog Ascilta. Eumolpo se po­ čne još nametljivije ponašati. - Volim te više nego čitavo kupa­ lište! - reče dječaku kada mu je ovaj pružio piće. A kada je pohlepno iskapio čašu, re­ kne nam da se nikada nije gadnije proveo. - Zapravo - veli - umalo da ni­ sam dobio batina još dok sam se ku­ pao; samo zato što sam pokušao reci­ tirati pjesmu onima koji su sjedili oko bazena; a pošto su me izbacili iz kupa­ lišta, počeo sam obilaziti sve uglove i iz sveg glasa dozivati Enkolpija. S dru-

1 40

XVI KNJ IGA

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

ge strane je j edan mladić - posve gol j er j e izgubio odjeću - isto tako lju­ tito vikao i tražio Gitona. I meni su se zaista djeca stala podrugivati, kao da sam ćaknut, i obijesno me oponaša­ ti; njega je međutim opkolilo go.lemo mnoštvo svijeta, pljeskajući i diveći mu se sa strahopoštovanjem. Imao je naime kurac tako velikih dimenzija da bi pomislio da j e čak i čovjek pri­ vjesak spolovila. Eh, radina li mladi­ ća! Pretpostavljam da on dan prije po­ činje a tek slijedećeg dana svršava. Zato j e odmah našao pomoć; neki j e naime čovjek - ozloglašeni rimski vi­ tez, kako su tvrdili - zaogrnuo skit­ nicu vlastitom odjećom i odveo ga k sebi kući; vjerujem zato da bi sam mogao uživati u tako velikoj sreći. A j a ne bih od vrijednoga čuvara garde­ robe dobio natrag ni svoje vlastito odi­ j elo da nisam za nj doveo jamca. To­ liko se više isplati trljati kurac nego pamet. Dok je Eumolpo ovo govorio, ja sam vrlo. često mijenjao izraz lica: obuzi­ malo me, razumije se, veselje kada j e kazivao o nevoljama mojeg neprija­ telja, ali su me naravno žalostili njego­ vi uspjesi. Ipak, kako bilo da bilo, šu­ tio sam kao da nemam pojma o onome o čemu se pripovijeda i naložio da se po redu obavi večera *

93

1 41

- Bezvrijedno j e ono što j e dopu­ šteno, a duša, radujući se bludnji, lju­ bi zabranjene stvari:

5

10

Ptica koju traže s kolhidskog Fa­ zida i afričke kokice gode nepcu zato što se do njih ne dolazi la­ ko: a bijela guska i patka ovita šarenim perjem ima priprost tek. S najudaljenijih obala dovučena lenica i poorana Sirta, ako što da po cijenu brodoloma, nailazi na odobravanje: barbun već izaziva gađenje. Lju­ bavnica potiskuje zakonitu ženu. Ruža uzmiče iz poštovanja prema cimetu. Što god se mora tek tražiti, to se čovjeku čini najboljim.

- To je dakle - velim - ono što si obećao da nećeš danas spjevati ni­ j edan stih? Poštedi, za ime boga, ba­ rem nas koji te nismo nikada gađali kamenjem. Ako naime netko od su­ stanara koji se goste u istome ovom katu nanjuši ime »pjesnik« , pobunit će čitavo susjedstvo i sve će nas zbog toga istog razloga potamaniti. Smiluj nam se i pomisli samo ili na galeriju slika ili na kupalište! Giton me međutim, onako blag dje­ čak kakav j e već bio, prekori što tako govorim: rekne mi naime da ne postu-

1 42

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

pam ispravno što grdim starijega od sebe i što, zaboravivši na svoju duž­ nost domaćina, uvredom zapravo uk­ lanjam ispred gosta stol koj i sam pred njega j oš maloprije tako ljubazno pro­ stro; i uz to mnoge druge riječi pune smjernosti i poštovanja, a koje su izvrsno pristajale uz njegovo lice *

94

[Eumolpo Gitonu] - O sretne li - veli - matere tvo­ je, koja te takva rodila! Zivio junak ! Kod tebe se na rijedak način sparila ljepota s mudrošću. I tako, da ne bi mislio da si u prazno izrekao toliko krasnih riječi - našao si obožavatelj a. Ja ću tvoje sjajne osobine počastiti pjesmama. Ja ću te kao učitelj i zaštit­ nik slijediti č'ak i onamo kamo mi ne zapovjediš. Enkolpiju pak time ne na­ nosim nikakvu nepravdu, on ljubi dru­ goga. Sada j e također Eumolpo imao sre­ ću zahvaljujući onomu voj niku koj i mi je oduzeo mač; inače bih onaj bi­ j es koji me obuzeo protiv Ascilta od­ mah iskalio rra Eumolpovoj krvi. Giton je to odmah shvatio. Zato izađe iz sobe kao da će tobože po vodu i mudro uti­ ša moju srdžbu svojom odsutnošću. - Eumolpo - reknem dakle ja po­ što se ljutina u meni pomalo smiriva­ la - meni j e već postalo draže da go·· voriš makar i u stihovima nego da ti

XVI KNJ I GA

1 43

ovakve želje padaju na pamet. I j a sam naprasite ćudi i ti s i pohotljive naravi: promisli malo kako se takve naravi ne mogu međusobno složiti. Zamisli dakle da sam ja pobjesnio, stupi pred mojim napadom ludila, to j est, brže izlazi van! Kako j e Eumolpa zbunila ta moja izjava, nije niti pokušao pitati za raz­ log moje srditosti, nego smjesta izađe preko praga te iznenada zatvori za so­ bom sobna vrata i mene, koji nisam ni­ šta slično očekivao, zaključa; a žurno izvadivši ključ iz brave, odjuri da pro­ rrađe Gitona. Ja onako zaključan odlučim da okončam život vješanjem. I već sam uspravio krevet uza zid, privezao o nje­ ga svoj remen i glavu proturio kroz omču, kadli se otključaše vrata, u so­ bu ulazi Eumolpo s Gitonom i mene već s praga smrti doziva u život. Oso­ bito Giton, koji j e od bola podivljao do bjesnila, počne dizati viku: navaliv­ ši na mene objema rukama, sunovrati me preko kreveta. - Varaš se Enkolpije - poviče na­ to - ako misliš da će ti poći za rukom da umreš prije od mene . Prvi sam po­ čeo : u Asciltovu sam stanu tražio mač. Da te nisam našao, zacijelo bih se su­ novratio u smrt. I da se uvjeriš da smrt nije daleko od onoga koj i je ui­ stinu želi, gledaj sada ti sam ono što si htio da ja gledam.

1 44

95

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

Čim j e to izustio, zgrabi od Eumol­ pova sluge britvu, pa prešavši njome po vratu, j edanput i drugi put, sruši se pred naše noge. J a zaprepašteno povi­ čem, sručim se za njim na pod i istim čeličnim oruđem potražim put u smrt. Ali, niti j e kod Gitona bilo ma i najma­ njega traga rani od britve, niti sam j a osjećao ikakvu bol. U brijačku je nai­ me futrolu bila stavljena neobrađena britva, a zatupljena u tu svrhu da bi dječacima koji se uče dala više smio­ nosti u poslu. I zato - niti se sluga prestrašio kada mu j e Giton oteo brit­ vu, niti j e Eumolpo prekidao mimsku smrt. Dok se među nama odigrava ta lju­ bavna komedija, poj avi se gostioničar s jednim dijelom objeda. - Molim vas lijepo - reče on kada j e ugledao to ružno i sramotno valja­ nje po podu - j este li pijani ili od­ bjegli robovi ? Ili možda i jedno i dru­ go ? Ali tko j e osovio onu postelju ? I što uopće znače ove tajne pripreme ? Vi ste, tako mi Herkula, htjeli noću odmagliti odavde da ne biste morali dati lovu za sobu. Ali nećete se izvući samo tako. Jer odmah ću vas j a nauči­ ti da ovo nije najamna kuća neke udo­ vice, nego Marka Manicija! - Još se prijetiš ? - poviče Eumol­ po i u isti mah propisno zamahnuvši rukom odalami gostioničara šakom po ustima.

XVI KNJIGA

l

96

1 45

Na to j e gostioničar - koji j e već iskusio toliko incidenata s pij anim go­ stima - re'agirao posve spremno: bez oklijevanja naime zavitla zemljani vrč u glavu Eumolpu koji j e vikao i, raz­ bivši mu njime čelo, istrči iz sobe. Eu­ molpo nij e mogao mirno podnijeti to poniženj e; pograbi zato drveni svijeć­ njak, pojuri za bjeguncem i odmah mu se posreći da svoju razbijenu arkadu osveti čitavim nizom protuudaraca. Odasvud se strči služinčad i mnoštvo pripitih gostiju. Ali ja iskoristim pri­ liku za osvetu i zaključam Eumolpu vrata ispred nosa; pa kada sam na taj način vratio smutljivcu milo za drago, bez suparnika, razumij e se, uživam blagodati sobe i noći. Sada međutim, kada se našao pred zaključanim vratima, nasrnu na Eu­ molpa kuhari i ostala kućna posluga: j edan mu od njih uperi u oči ražanj pun iznutrica koje su j oš cvrčale, dru­ gi j e iz mesnice pograbio viljušku za meso i zauzeo stav za borbu. Osobito se među njima isticala j edna krmeljiva baba: pošto je sprijeda pripasala gad­ nu i prljavu platnenu pregaču i natak­ la na noge nejednake drvene klompe, dovuče na lancu golema psa i nahuška ga na Eumolpa. Ali njemu j e polazilo za rukom da se svijećnjakom obrani od svake opasnosti . Mi smo dotle sve to promatrali kroz rupu koju j e na vratima ostavila maloprije istrgnuta

1 46

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

kvaka, a j a sam uživao dok su Eumol­ pu odasvud prijetili batinama. Giton ipak nije zaboravio na svoje milosrđe : predlagao j e da se Eumolpu otključa­ ju vrata i da mu se pritekne u pomoć u ovakvim opasnostima. Budući da je u meni još uvij ek trajala ona ljutina, nisam mogao zadržati ruku, nego milo­ srdnomu dj ečaku udarim u glavu j ed­ nu oštru čvrgu. A on zaplače i skutri se na krevetu. Ja sam pak prislanjao uz rupu sad jedno oko sad drugo i na­ slađivao se Eumolpovim nedaćama kao nekim delikatesnim jelom - pa čak sam mu preporučivao i odvjetnika kadli usred svađe donesoše dvojica na nosiljci samog nadzornika svratišta Bargatu koji se zbog ovog meteža mo­ rao dignuti od večere; bio je naime i bolestan na noge. Čim je on svojim barbarskim naglaskom punim bijesa održao podužu tiradu protiv pijanica i odbjeglih robova, osvrne se na Eu­ molpa i klikne: - O najrječitiji od svih pjesnika, ti si to bio ? I neće li se sada smjesta odavde izgubiti ovi najnevaljaliji ro­ bovi ? Neće li smjesta prestati sa sva­ đom? *

[Nadzornik svratišta Bargata Bumol­ p u]

- Moja supruga oholo postupa pre­ ma meni. Budi ljubazan, molim te, pa

XVI KNJ IGA

1 47

je tako izgrdi u svojim stihovima da j e obuzme stid *

97

Dok j e Eumolpo nasamo razgovarao s Bargatom, uđe u krčmu sudski glasnik s državnim robom i s ostalom dakako ne baš malom skupinom ljudi; i, ma­ šući bakljom koj a se više dimila nego svijetlila, objavi ovo: - »U kupalištu se maloprije izgu­ bio dječak, star oko šesnaest godina, �ovrčav� kose, nježne naravi, lijep, po Imenu GIton. Ako ga tko htjedne vrati­ ti ili prij'aviti gdje se nalazi, dobit će tisuću sestercija.« A nedaleko od sudskog glasnika je stajao Ascilto, obučen u šarenu odje­ ću, i držao pred sobom na srebrnoj zdjeli nagradu za prokazivača i j am­ stvo . Naložio sam Gitonu da se žurno zavuče pod krevet i da se rukama i no­ gama prikvači za remenove ne bi li na taj način umakao rukama onih koj i će obaviti pretres . Giton nije čekao da mu se dvaput kaže, nego u tili čas up­ lete ruke u konopce i zasj eni čak i sa­ mog Odiseja vrlo sličnim lukavstvom. A ja opet sa svoje strane, da bih is­ ključio svaku sumnj u, nabacam na po­ stelju odjeću i namjestim je tako da se u njoj mogao primijetiti trag leža­ nja samo jedne osobe moje veličine. Kada je međutim Ascilto s pratio­ cem obišao i pretražio sve sobe, dođe

1 48 PETRONIJE ARB ITER SAT/R/KON

98

i do moj e; a moj a ga je soba to više ispunila nadom što je u njoj našao ku­ dikamo pomnije zaključana vrata nego što j e bio slučaj kod ostalih soba. Ali državni rob utakne sjekiru u žlijeb i razlabavi njome zasun. Ja kleknem As­ ciItu pred noge i uzmem ga preklinjati da mi u ime uspomene na naše prija­ telj stvo i zajedništvo u nevoljama ba­ rem dopusti da još j ednom vidim bra­ ta. - Znam, AsciIto - reknem dapače da bih svoje glumljene molbe učinio uvjerljivijima - da si ti došao da me ubiješ. Jer čemu bi ti inače služile sj e­ kire koje si donio ? Iskali dakle na me­ ni svoju srdžbu: evo ti pruž'am svoj vrat; prolij krv koju si došao tražiti pod izgovorom da hoćeš obaviti pre­ tres ! AsciIto odbij e od sebe tu moju op­ tužbu i rekne da on uistinu ne traži ništa drugo nego svojega odbjeglog dječaka; on sam nikada ne bi poželio smrt nevina čovjeka, niti smrt nekoga tko ga ponizno moli, a svakako ne bi mogao poželjeti smrt onoga koji mu je čak i poslije sudbonosne svađe os­ tao naj draži. Ali državni rob nije tako površno obavljao svoj posao, nego j e zgrabio trsku i z krčmarevih ruku i gurnuo je pod krevet; a temeljito j e osim toga pretražio i sve rupe po zido­ vima. Giton j e pred udarcima trske pa­ žljivo izmicao svoje tijelo i, dok j e sav

XVI KNJIGA

1 49

prestrašen zadržavao dah, doticao je licem i same bube •

No Eumolpo - jer razvalj ena sob­ na vrata nisu mogla više nikoga sprije­ čiti da uđe - provali unutra, sav izvan sebe od uzbuđenja, i klikne: - Našao sam tisuću sestercija! Sva­ kako ću odmah poći za sudskim glas­ nikom i objasniti mu da se Giton na­ lazi u tvojim rukama; jer ti si i te ka­ ko zaslužio da te izdam. Budući da on nipošto nije htio odu­ stati od svojega nauma, ja mu padnem pred noge i, obujmivši mu koljena, uzmem ga p reklinj'ati neka ne ubija one koji su već na samrti. - Ti bi se mogao - reknem - s punim pravom ljutiti da možeš doka­ zati da je ovdje onaj za kojim se tra­ ga. Ali kako stvari sada stoje, dječak je umakao nekamo usred gužve, a ja ne mogu čak ni naslutiti kamo je oti­ šao. Za ime božje, Eumolpo, dovedi na­ trag dječaka i vrati ga makar i Asciltu! Dok ja njega ovako uvjeravam i dok je on već spreman da vjeruj e, Giton nije mogao više zadržavati dah, nego j e tri puta uzastopce tako kihnuo da se potresla čitava postelja. - Na zdravlje! - rekne Eumolpo okrenuvši se prema krevetu.

1 50

PETRON I J E ARBITER SATIR/KON

Zatim također odmakne perinu i ug­ leda Odiseja kojega bi mogao pošte­ djeti čak i proždrljivi Kiklop . - Što je razbojniče ? - rekne od­ mah potom okrenuvši se prema meni. - Nisi se usudio da mi kažeš istinu čak ni sada kada sam te uhvatio na djelu. I ja bih ovako izigran lutao nao­ kolo po krčmama da nije neka bo­ žanska providnost, koja bdije nad lju­ dskim činima, izmamila od sakrive­ noga dječaka znak opomene *

Giton je bio daleko umilj atiji nego ja: najprije u ulje namoči paučinu i njome stisne ranu što mu se otvorila na obrvi . Ubrzo zatim ga presvuče, zamijenivši njegovu poderanu odjeću vlastitim ogrtačem; pa kada je pjesni­ ka već ublažio, zagrli ga i saleti poljup­ cima kao toplim oblozima. - Pod tvojom se - rekne zatim pod tvojom se zaštitom nalazimo, naj­ draži oče! Ako ljubiš svojega Gitona , nemoj se više srditi na nas i pomozi nam da se izvučemo iz nevolj e. Kamo sreće da mene jedinoga proždere ne­ prijatelj ski oganj , ili da me proguta olujno more! Jer ja sam povod svih zločina, j a sam krivac! Da poginem, neprijatelji bi se međusobno pomirili *

XVI KNJ I GA

99

1 51

[Eumolpo ] - Ja sam uvijek i svugdje tako ži­ vio da sam svaki posljednj i dan tako provodio kao da se sunce neće ponovo vratiti *

Ja sam ga sav u suzama molio i pre­ klinjao da se pomiri također sa mnom: jer zaljubljeni zapravo i nisu sposobni da zadrže kontrolu nad sobom kada ih spopadne ljubomora. Ipak ću se potru­ diti oko toga da ne bih više ili rekao ili počinio nešto čime bih ga mogao uvri­ jediti. Samo neka on, kao učitelj ple­ menitih umijeća, otare iz duše trago­ ve rane da ne ostane od nje ni ožiljka. - U neobrađenim i surovim kraje­ vima - dalj e ću j a - snjegovi se za­ državaju prilično dugo; ali ondje, gdj e se zemlj a sja ukroćena plugom, laki se mraz otapa i kopni još dok bi to izus­ tio . Na sličan način i srdžba drži u svojoj vlasti divlje duhove, a profi­ njene mimoilazi. - Da te uvjerim - rekne mi Eumol­ po da je istina to što kazuj eš, evo ću još i poljupcem učiniti kraj svojoj srdžbi. Prema tome - što neka nam bude sa srećom - spakujte svoje stvarčice pa - ili vi mene slijedite ili ako više volite, vodite! Još j e to govorio kada su vrata za­ škripala od udarca i na prag stupio mornar nakostriješene brade.

1 52

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

XVI KNJIGA

- Zahavljaš se, Eumolpo - obrati se došljak pjesniku - kao da ne znaš da j e već posljednj i čas. Nije bilo oklijevanja: svi poustajerno , a Eumolpo dakako svojemu sluzi, koj i je već poodavno zadrijemao, zapovjedi da izađe s prtljagom; ja složim s Gito­ nom sve ono što je bilo za put i, po­ molivši se zvijezdama, ukrcam se na brod *

1 00

- Mučno j e to što se dječak sviđa mojemu gostu. No, koja od naj savrše­ nijih prirodnih tvorevina ne predstav­ lja opće dobro ? Sucne sja svima. Mje­ sec čak i zvijeri vodi na pašu. Za što se može reći da je ljepše od voda? Pa ipak teku u j avnosti. Hoće li se dakle jedino ljubav radije uzimati kriomice nego dobivati kao nagrada ? Zelim što­ više imati samo ona dobra na kojima će mi ljudi zavidjeti. Jedan čovj ek, i k tomu star, neće mi pasti na teret; čak i kada htjedne nešto uzeti, odat će se dahtanjem. Kada s'am sebi izložio te prilično neuvjerljive pretpostavke i pokušao za­ varati srce koje se protivilo ovakvim obrazloženjima, zamotam glavu tuni­ kom i počnem se praviti kao da spa­ vam. Ali iznenada, kao da j e sudba htjela razoriti i ono malo duševne ravnoteže

101

1 53

što sam j e s mukom održavao, uzdah­ ne preko krme ovakav glas: - On j e, znači, od mene napravio budalu? Da, to je zaista bio muški glas, go­ tovo prisan mojim ušima, i taj me glas pogodi posred srca koje mi j e svo protrnulo. Na to se uostalom još više raspali jedna isto tako uvrijeđena že­ na i veli: - Kad bi neki bog poslao Gitona u moje šake, eh, kako bih lijepo dočeka­ la prognanika! Kada nas je ošinuo ovaj tako neoče­ kivani glas, istoga smo časa ostali bez kapi krvi. Osobito j'a, koji sam kao gonjen nekim grozomornim snom du­ go prikupljao glas i drhtavim rukama potezao za skute Eumolpa koji je već upadao u san. - Za ime božje, oče - promucam napokon - čiji je ovo brod? Ili , mo­ žeš li mi reći kakve to uopće ljude vo­ zi ? Eumolpo se rasrdi što ga uznemiru­ jem: - Znači - počne ljutito - tebi se zato svidjelo da zauzmemo najskrom­ nije mjesto u potpalublju da nam ne daš da u miru spavamo ? Osim toga, kakvoga to ima značenja ako ti kažem da je gospodar ove lađe Tarentinac Li­ ha koji vozi Trifenu u Tarent? Poslije ovog udarca munje zadršćem od zaprepaštenja.

1 54

XVI KNJIGA

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

- Ipak si me - izustim razgoli­ tivši grkljan - Sudbino, napokon po­ bijedila! A Giton se zaista bacio na moje gru­ di i dugo se s naporom borio da dođe do daha . Čim smo zatim, obliveni zno­ jem, ponovo uhvatili zraka, obuhvatim Eumolpova koljena i počnem ga pre­ klinjati : - Smiluj se - zavapim - onima koji umiru, to j est, za ljubav zajednič­ kih ideala koj i nas povezuju zadaj nam posljednj i udarac milosti! Bliži se smrt koj u - ako ti ne misliš drugačije možemo smatrati za dobročinstvo i dar. Zahvaćen poplavom tih predbaciva­ nj a, Eumolpo se zakune svim bogovi­ ma i božicama da on niti zna što o to­ me što se dogodilo, niti je u svojim planovima imao bilo kakvu zlu namje­ ru, nego nas j e najčistija srca i bez ikakve druge primisli doveo na lađu kao svoje pratioce, na lađu u koju se sam već odavno namj eravao ukrcati. - No kakva j e ovdje zasjeda ? upita. I kakav to uopće Hanibal s nama plovi ? Tarentinac Liha je vrlo ugledan čovjek, i nije samo vlasnik ove lađe, na kojoj upravlja kao kape­ tan, nego ima također nekoliko ima­ nja i mnoštvo robova koj i trguju u nje­ govo ime; eto, taj Liha prevozi sada na sajam jedan tovar unajmljene ro­ be. To je onaj krvoločni gusar kojemu -

1 55

dugujemo novac za ovu vožnju; a osim njega Trifena, jedna od naj privlačni­ .l ih žena; ona naime ide na kružna pu­ tovanja zbog vlastite razonode. Baš su to oni od kojih bj ežimo - rekne Giton i uj edno izloži uspla­ hirenom Eumolpu na brzu ruku i sa­ mo u glavnim crtama razloge zbog ko­ j ih je došlo do mržnje i zašto nam sa­ da prijeti opasnost. Eumolpo se zbuni; pa kada ni sam nije znao što bi nam svjetovao, nal�ž � nam da svaki od nas iznese vlastItI prijedlog. Zamislite - veli - da smo ušli u Kiklopovu spilju. Treba tražiti neki izlaz za bijeg, osim ako ne pretrpirno brodolom i na taj se način ne oslobo­ dimo konačno svake opasnosti. Ne - usprotivi se Giton - ra­ dije nagovori kormilara da skrene la­ đu u neku luku, razumij e se, uz pri­ stojnu odštetu, i uvjeri ga da ti bra� ne može podnijeti more i da se nalaZI na rubu smrti . Tu ćeš prevaru lako moći prikriti zbunjenim izrazom lica i suzama; na taj ćeš način kod kormila­ ra izazvati sažaljenje i udovolj it će tvo­ joj molbi. Eumolpo rekne da se to ne može izvesti. Jer - veli - niti mogu velike lađe ulaziti u tijesne luke, niti će tko htjeti vj erovati da j e brat tako brzo iznemogao. A osim toga, možda će _.

_

_

_

1 56

102

PETRON IJE ARBITE R SATIRIKON

Li?a v�ć p o svojoj kapetanskoj dužno­ �tIA htjetI pregledati bolesnika. Vidiš l sam kako bi nam to j ako koristilo da s �mi o � sebe pozivamo gospodara k bJ eguncIma. Ali pretpostavi da brod �ože u punoj vožnji promijeniti kurs l da Liha nipošto neće obilaziti boles­ ničke postelje: kako se možemo iskr­ cati iz broda a da nas svi ne primijete ? Pokrivenih glava ili golih? Pokrivenih: a tko neće htjeti da bolesnicima pruži ruku na odlasku ? Golih: a što će to drugo značiti nego sebe sama dobro­ voljno predati krvnicima ? Zašto ne bismo radije - upadnem j a - pribjegli nekomu smionom potezu? Mogli bismo se spustiti po u�et,: i sići u čamac; zatim bismo pre­ sJekh konopac i ostalo povjerili sud­ bini. No j a ne pozivam i Eumolpa u ovu opasnost. J er čemu treba nevina čovjeka miješati u tuđu opasnost ? Ja sam zadovoljan već i time što će nam pomoći da siđemo u čamac. -. . Ta zamisao - priklopi Eumolpo - mje bez duha, samo kada bi se ikako mogla provesti u djelo. Jer tko nas n �će primijetiti na odlasku ? U najma­ n}? ruku .k ? rmilar koj i bdije tijekom , l budno pazi čak i na kre­ cIjele noCl tanja zvijezda. A uzmimo da se njemu �ože na bilo koji način podvaliti 'ako bl se pokušalo .s bijegom na drugoj . stram broda : ah to opet znači da se moramo spuštati preko krme, baš kod -

XVI KNJ IGA

1 57

kormila. Osim toga, Enkolpije, čudim se da ti nije palo na pamet da u čam­ cu neprestano, i danju i noću, leži na straži j edan mornar i da se taj ne može odande otjerati drugačije nego jedino ili da ga ubiješ ili da ga na snagu strmoglaviš u more. Da li se to međutim može izvesti, priupitajte sami svoju odvažnost. Jer, što se tiče moje­ ga vlastitog doprinosa, ne želim ustuk­ nuti ni pred kakvom opasnošću koja pruža nadu u spas. Bez razloga naime žrtvovati život kao neku bezvrijednu stvar, to mislim da ni vi ne želite. No razmislite da li vam se sviđa ovo rje­ šenje: j a ću vas odmah strpati u dvije kože, svezati remenjem i držati među svojim svežnjevima s odjećom; pri to­ me ću vam, Jasno, ostaviti nekoliko otvora da možete kroj njih uzimati zrak i hranu. Podignut ću zatim viku da su mi se noću robovi, iz straha od prestroge kazne, strmoglavili u more. Zatim, kad se brod nađe u luci, iznijet ću vas kao prtljagu, a da ni u koga ne pobudim nikakve sumnje. - Znači tako ? - primijetim ja na to. - Kaniš nas spakovati kao cjepa­ nice kojima probava ne može napra­ viti nikakve neprilike ? Ili kao one koji nemaju običaj niti kihati niti hrkati ? Ili jer j e t a vrsta lukavstva j ednom prije sretno prošla? Ali pretpostavi da jedan dan možemo izdržati tako sve­ zani : što dakle ako nas duže zadrži

1 58

PETRON IJE ARBIT ER SATIRIKON

XVI KNJIGA

bilo tišin�. � ez vjetra bilo nevrijeme ? ?to .da UCllllmo u takvoj prilici ? Čak l odjeću up�opašćuju bore ako je duže svez �na; a Izobliče se i listovi papira 'ako Ih čvrsto povežeš. Hoćemo li ova­ �.o mla�� i � oš nenavikli na napore mo­ CI podmJetl krpe i konopce ? *

- Pred nama još uvijek stoji isti zadata � : moramo pronaći neki put do spasenja. Pogledaj što mi je palo na pamet.! Eumolpo kao književnik sva­ kako Ima uza se crnila. Promijenimo dakle boju pomoću toga sredstva, od glave do pete. Tako ćemo kao crni ro­ bovi i t�bi biti na usluzi, veseli, jer . . sm? IzbJ eglI mučila i ostale nevolje, a u IstO �,emo doba promjenom boje . podvalItl neprijateljima. - Zašto ne? - umiješa se Giton . :-:- Jo � �as i obreži da izgledamo kao �ldoVI; l pro�uši nam uši da opona­ samo Arape; l natrljaj nam lica kre­ dom da ?alij'a u nama može prepo­ . zna:l sV�Je građane: kao da ova boja �?ze vec sama po sebi izmijeniti lik i J?-IJe P ?trebno da se mnogo štošta za­ Jedno Između sebe slaže da bi obmana u svakom pogledu uspješno funkcioni­ rala. Uzmi�o na primjer da boja na­ ne �e�a na �IC� može prilično dugo iz­ drzatl; zamIslImo da nam neće na kožu prsnuti ni kap vode da ostavi na njoj

103

1 59

mrlju, zamislimo isto tako da ni na odjeći neće crnilo ostavljati nikakva traga: haj de, zar zaista možemo kako­ god i usta ispuniti crnačkom nabuh­ lošću? Zar zaista možemo kakogod i kosu sitno nakovrčati kovrčilom ? Zar zaista možemo kakogod i čela izbraz­ dati ožilj cima? Zar zaista možemo ka­ kogod i noge savinuti u obliku slova »O« ? Zar zaista možemo kakogod i gležnjeve spustiti do poda ? Zar zaista možemo kakogod i bradu oblikovati na egzotičan način ? Umjetno naprav­ lj ena boja prlj a tijelo, ne mijenja ga. Slušajte što mi je u strahu palo na pamet: zamotaj mo odjećom glave i bacimo se u morsku dubinu. - Ne dopustitili toga ni bogovi ni ljudi - uzvikne Eumolpo - da svrši­ te sa životom na tako sramotan način! Ne, radije učinite ono što kažem! Moj j e sluga, kao što ste otkrili po britvi, brijač: on neka smjesta obojici obrije ne samo glave nego također i obrve. Zatim ću vam j a obilježiti čelo takvim natpisom da ćete izgledati kao da ste kažnjeni. Na taj će način jedna te ista slova i otkloniti sumnju vaših goniča i vaše crte lica prekriti sjenom kazne. Nismo htjeli odgađati izvedbu ovog lukavstva, nego se krišom uputimo na bok lađe i pružimo brijaču glave da ih ošiša na golo. Eumolpo obOjici popuni čelo golemim slovima i u velikim po­ tezima razvuče preko čitava lica uobi-

1 60

XVI K NJ IGA

PETRONIJE ARB ITER SAT/R/KON

UQstalQm, čim j e Uha udQVQljiQ na­ IQgu Trifenina sna, dQmetne: - Tko. nas sprečava da pretražimo. lađu da se ne bi činilo. da QdbacujemQ djela bQžanske prQvidnQsti ?

čajeni natpis za odbjegle robove. Slu­ čajno se jedan putnik naslonio preko brodske ograde i praznio želudac za­ hvaćen morskQm bolešću. Na mjeseči­ ni mu upadne u Qči brijač kako. je u nevrijeme priQnuQ uz posao.; prQkune dakle taj zao. znak -jer Qvim se či­ nQm QPQnašaQ PQsljednji zavjet u Qpas­ nosti Qd brodoloma - i baci se natrag na svoj ležaj . Pošto. smo. se napravili da nismo. čuli bQlesnikQvu kletvu, na * vratimo. se; a zatim, utQnuli u šutnju, preQstale smo. nQćne sate prQveli u nemirnu snu.

*

[Liha] - U snu mi se prikazao. Prijap i re­ kao.: »AkQ tražiš EnkQlpija, Qnda znaj da sam ga dQveQ na tVQj brQd.« Trifenu PQdiđe j eza Qd zaprepašte­ nja. - ČQvjek bi rekao. - rekne - da smo. zajedno. spavali; j er i meni se isto. tako. prikazao. Qnaj NeptunQv kip kQji sam vidjela u velikQm hramu u Baja­ ma i kaže: »Na Uhinu ćeš brQdu naći GitQna.« - Po. tQme ćeš se najbQlje uvjeriti - rekne EumQlpQ - da j e Epikur čQvjek dQstQjan divljenja kada n'a iz­ nimno. duhQvit način PQbija Qvakve i slične budalaštine *

Qnaj kQj i je nQĆU zatekao nesretn��e gdje Qbavlj aju SVQju t�jnu Qpera��Ju -po. imenu Rezo. - QdJ ednQm PQvlce: To. su dakle Qni kQj i su se brija­ li nQĆU po. mjesečini, i, tako. mi bQg Fidije PQmQgaQ, davali su time najgQri primjer ? Čujem naime da nij � d�n smr­ tnik ne smij e na brQdu rezatI III nQkte ni kQsu, Qsim kada vjetar bjesni po. pu­ čini . Uhu je Qvaj gQvQr izbacio iz ravnQ­ teže: Zar takQ ? - rekne sav izvan sebe Qd bijesa . - Netko. na brodu sije­ če kQsu, i to. po. mrklQj nQći ? Brzo. dQvlačite krivce QvamQ preda me da znam čijim glavama treba brQd Qčisti­ ti Qd grijeha! - Ja sam - rekne EumQlpQ - to. zapQvjediQ. Ali pri tQme nisa� n� kc:kQ htio. izazvati na sebe zlu kQb, Jer I sam ću biti na istQj lađi; nego., j er su osu­ đenici imali čupave i duge vlasi, zapQ­ vjediQ sam da se s ?j.ih skine smrad i nečistoća da ne bI lzgledalo da od broda pravim tamnicu; ujedno sam htio da slova kojima su obilježeni svi_

*

1 04

1 61

105

_

1 62

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

XVI KNJI GA

ma upadaju u oči i da ih svatko može u cijelosti pročitati, a ne da ih zakla­ njaju zastorom od kosurine. Između ostaloga, kod zajedničke su ljubavnice spiskali moj novac; a od nje sam ih izvukao prošle noći natopljene vinom i mirisavim uljima . Ukratko, j oš i sada zaudaraju po ostacima moje očevine

Trifena naćuli USI koje su već od svoje volje povjerovale u čudo i brzo doleti k dječaku. Liha, koji me je i te kako dobro poznavao, dotrči k meni kao da j e i on sam čuo glas; i nije mi pogledao mi ruke ni lice, nego odmah spusti pogled prema mome kurcu; zatim ga rutiniranim pokretom uhvati u ruku i veli: - Zdravo, Enkolpije! I sada neka se netko čudi što j e da­ dilja prepoznala Odiseja poslije dva­ deset godina samo po j ednom ožiljku kada je ovaj preobiljem duha obdare­ ni čovjek pronašao na bjeguncu jedi­ ni pouzdani znak prepoznavanj a. Tri­ fena je prolila gorke suze j er su j e pre­ varili znakovi kazne. Vjerovala j e na­ ime da su to na čelima zarobljenika utisnuti pravi žigovi. Zato nas počne ispitivati prigušenim glasom u koju smo to kaznionicu upali na svom lu­ tanju i čije su to uopće ruke bile tako okrutne da su nas mogle ovako kazni­ ti. Da su bjegunci doduše do neke mje­ re i zaslužili poniženje; jer oni su nje­ zinu dobrotu uzvratili mržnjom

*

Zato bude odlučeno da se obojici odbroj i po četrdeset udaraca bičem ne bi li se kakogod umilostivio brodski duh zaštitnik. Nije dakle bilo nikakva oklijevanja: pobješnjeli mornari na­ vale na nas s užetima i kušaju umiriti duha zaštitnika našom krajnje bezvri­ j ednom krvlju. I j a sam zaista podnio tri udarca sa spartanskim dostoj an­ stvom. Giton j e međutim već nakon prvog udarca tako snažno kriknuo da j e Trifenine uši žestoko potresao do­ bro poznati glas. I nije se s'amo ona uz­ budila, nego su se također i sve njezi­ ne sluškinje, potaknute prisnim zvu­ kom, strčale oko momka koji j e dobi­ vao batine. Već j e Giton svojom pre­ divnom ljepotom razoružao mornare i počeo čak i bez riječi moliti za milost pomahnitale ljude, kadli sluškinje po­ viču u j edan glas : - Giton je, Giton! Dalje od njega s tim krvoločnim rukama! Giton je, go­ spodarice, u pomoć!

1 63

*

106

Liha poskoči sav razdražen od ljutine i veli: - Eh, ti, naivna ženska glavo, kao da su to zaista rane od utisnuta želje­ za pa su onda one upile slova! Kamo sreće da su se zaista tako nagrdili tim

1 64

PETRON I J E ARBITER SATIRIKON

natpisom: to bi na koncu bila za nas i nekakva utjeha. Ali nas oni sada hva­ taju na kojekakve lakrdijaške trikove i opsjenarskim natpisom hoće da od nas naprave muIce. Trifena se htjela smilovati jer se u njoj nije posve utrnulo sjećanje na negdašnje radosti; ali je Liha još uvi­ jek pamtio kako mu j e žena bila za­ vedena i kakve je nepravde doživio u Herkulovu trijemu. - Da se besmrtni bogovi brinu za ljudske stvari - poviče on, a lice mu se još strašnije smrači - to si, nadam se, shvatila, Trifeno ! Uveli su zapravo krivce u našu lađu, a da ovi nisu ni slutili kamo ulaze; i onda su nas ti isti bogovi oboje podj ednako u snu opo­ menuli o tome kakvu su nam uslugu napravili. Zato promisli kako se može oprostiti onima koje nam je sam bog doveo da ih kaznimo ! Što se mene tiče, j a osobno nisam okrutan; ali bojim se da ne bih ono što ću drugomu opro­ stiti na kraju osjetio na vlastitoj glavi. Budući da je tako praznovjeran go­ vor iz temelja promijenio Trifenino ra­ spoloženj e prema nama, ona rekne da ne stavlj a nikakav prigovor protiv kaz­ ne, nego da se dapače j oš i zalaže za što je moguće primjereniju osvetu. A ništa manja nepravda nij e učinjena ni njoj kada j e pred sakupljenim mno­ štvom bilo uprljano njezino dostojan­ stvo i ugled čedne žene

XVI KNJIGA

1 65

*

1 07

[Eumolpo ] - Mene su, kako mislim, kao do­ bro poznata čovjeka izabrali za ovaj posao i zamolili me da ih izmirim s negdašnjima najdražim prijateljima. Ili možda mislite da su mladići slučaj­ no upali u ove mreže, premda se zna da svaki putnik najprije traži informa­ cij u o tome čijemu se maru i savjes­ nosti povjerava ? Promijenite dakle prema njima svoje raspoloženje i daj­ te se umilostiviti zadovolj štinom koju ste od njih dobili; dopustite da slobo­ dni ljudi i građani bez štete prispiju do cilja svojega putovanja. Čak i su­ rovi i neumoljivi ljudi smekšaju svo­ ju okrutnost ako im se odbjegli robo­ vi pokaju i dobrovoljno vrate kući ; a štedimo i neprijatelja koji nam se sam predao. Što još više tražite i što uop­ će hoćete ? Pred očima vam pokorno leže plemeniti mladići, časni i što je od obojega vrednije - s vama poveza­ ni najprisnijim prijateljstvom. Da su, tako mi Herkula, zaista i pronevjerili vaše novce, da su zaista i pogazili iz­ daj om vaše povjerenje, ipak biste se mogli zadovoljiti ovom kaznom koj u vidite. Gledate, evo, znakove ropstva na čelu i plemenita lica koja su oni do­ brovoljno podvrgli sramotnim natpisi­ ma u skladu s kaznenim zakonom. Liha prekine ovaj zagovor:

1 66

XVI KNJIGA

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

- Nemoj - veli - brkati pojmo­ ve, nego svaku stvar stavi na mjesto koje joj pripada! Dakle prije svega: ako su došli sami od sebe, zašto su ošišali glave do gola? Onaj naime koji mijenja izgled lica, priprema prevaru, a ne zadovolj štinu. Zatim: ako su na­ stojali oko toga da se pomoću tvojeg posredništva izmire s nama, zašto si onda sve tako napravio da možeš od nas sakriti svoje štićenike ? Iz toga međutim proizlazi da su krivci slu­ čajno upali u mrežu, a ti da si tražio način na koji ćeš moći izigrati nas i našu odluku da ih kaznimo . Jer što nam predbacuješ, nazivajući ih pleme­ nitima i časnima , pazi da ne bi svo­ j om drskošću pogoršao stvar za koju se zalažeš! Što oštećeni moraju činiti ondje gdje krivci trče za kaznom ? Ali ipak, bili su naši prij atelj i: tim su veću kaznu zaslužili; jer tko nepozna­ tima nanosi zlo, zove se razbojnik, a tko prijateljima, malo manje nego ocoubojica. Eumolpo je pokušao obesnažiti ovaj tako bezobziran napad: - Razabirem - veli - da je jad­ nim mladićima najteži prigovor to što su po noći ošišali kosu. Htio bih da to isto tako čisto dopre do vašeg uha kao što se jednostavno i bez primisli do­ godilo. Željeli su naime, prije nego što se ukrcaju, osloboditi glave od nepri­ lična i suvišna tereta, ali je vjetar bio

1 67

brži i odgodio nj ihove planove oko do­ tj erivanj a. Ipak nisu mislili da je bitno gdje će početi ono što su odlučili da obave jer pojma nisu imali niti o ne­ kome zlokobnom znaku niti o mornar­ skom zakonu. Kakva je to imalo smisla - upadne mu Liha u riječ - da se iz skruše­ nosti briju ? Osim ako možda ćelavi ljudi ne običavaju izazvati više sažalje­ nja. Premda, kakvog uopće ima smisla istraživati istinu preko posrednika? Što kažeš ti, razbojniče ? Koj i ti je sa­ lamandar sažegao obrve ? Kojemu si bogu zavjetovao svoju kosu? Trovaču, odgovori! Ja sam zanijemio dršćući od straha pred kaznom i nije mi orrako zbunje­ nu padalo na pamet što bih mogao re­ ći kada je stvar ionako bila savršeno Jasna _

108

*

i osim sramotno ogoljele glave j oš j

nakazna ćelavost obrva koje se ni p o čemu nisu razlikovale o d čela tako da nije dolikovalo niti što učiniti niti reć� . Ali čim su mi vlažnom spužvom obn­ sali uplakane obraze i čim je po čitavu licu razmočeno crnilo oblilo dakako čađavim oblakom sve crte, srdžba se okrenula u mržnju"< Eumolpo izjavi da on neće dopustiti da itko protiv prava i zakona sakati u slobodi rođene ljude i suprotstavi se prijetnjama po-

1 68

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

bješnj elih ljudi ne samo riječju nego i šakama. Kao pomoćnik i pratilac stao mu je uz bok njegov sluga i jedan ili dvojica onemoćalih putnika, više utje­ ha u stranačkom okršaju nego stvarno pojačanje borbenih snaga. A j a nisam za sebe molio nikakvu milost, nego sam se Trifeni unio pesnicama u oči i viknuo j oj jasno i glasno da ću protiv nje uporabiti svoju fizičku snagu ako ta prokleta žena - i na čitavoj lađi zapravo jedina koju bi trebalo bičeva­ ti - ne odustane od svojih zlih na­ mjera prema Gitonu . Moja drskost ra­ spali Uhu kojega sada obuzme j oš že­ žći gnjev; a ponajviše se ražesti zato što j a ostavljam po strani svoju vlasti­ tu obranu i vičem samo za drugoga. I ništa manje ne pobjesni ni Trifena koju je raspalila moja uvreda; i sve se mnoštvo na lađi podijeli na stranke. Na ovoj nam strani sluga, koji je i sam bio naoružan, porazdijeli željezno oru­ đe; na onoj strani se Trifenina služin­ čad priprema za borbu golim rukama; a bojni red nisu napustile ni sluškinje koje udariše u viku; jedini je izuzetak bio kormilar koj i izj avi da će ostaviti upravljanje brodom ako ne prekinu s bijesom koj i se nakupio zbog pohote koj ekakvih propalica. Uza sve to se ipak nastavilo ludovanje zaraćenih strana dok su se oni borili za osvetu, a mi za goli život. Padnu dakle mnogi s j edne i s druge strane, a većina ih se

XVI KNJIGA

1 69

izvuče iz boja s krvavim ranama; pa ipak ne posustaje ničij a srdžba. Tada Giton, neustrašiv kakav već jest, ustre­ mi golu britvu prema svojemu spolo­ vilu i zaprijeti da će odsj eći uzrok to­ likih bijeda; ali ga u tako velikom zlo­ činu spriječi Trifena koj a nije više htjela kriti da mu sve prašta. Ja sam u više navrata prinosio brij ački nož svo­ jemu grklJanu, iako nisam u većoj mjeri kanio počiniti samouboj stvo ne­ go što je Giton namjeravao izvesti ono za što se prijetio. Ipak j e on smionije izvodio svoju tragediju jer je dobro znao da ima onu britvu kojom je sebi već prije presjekao vrat . Kada je da­ kle zastao i jedan i drugi bojni red jer bilo j e očito da će doći do ne svaki­ dašnjeg rata - kormilar se s mukom izbori za ideju da Trifena u funkciji mirovnog posrednika sklopi primirje. Čim su dakle po običaju otaca među­ sobno data i primljena j amstva vjere, pruži Trifena maslinovu grančicu ski­ nutu s glave brodskog duha zaštitnika i odvažno stupi u pregovore: - Koji li je bijes - poviče pretvorio mir u oružanu bor­ bu? Što su skrivile naše ruke ? Tro­ janski junak ne vozi u ovom brodovlju zalog prevarena Atrejevića; niti se bori Medeja koja bij esni zbog bratove krvi.

1 70

XVI KNJIGA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

Nego prezrena lj ubav podiže bojne sile. Ah, jadne li mene, tko usred ovih valova izaziva sudbi­ nu, pograbivši oružje ? Kome nije dosta jedna smrt ? ne pobjeđuj te more i ne šaljite u divlje vrtloge druge valove! Čim je žena to izustila uzbuđeno vi­ čući, za kratko se vrijeme stiša bitka i na mir pozvane čete smjesta prekinu s bOjem. Naš vođa Eumolpo iskoristi priliku za opoziv i, pošto je najprije vrlo žestoko prekorio Lihu, zapečati ispravu ugovora koji je bio formuli­ ran ovako : »Ti se, Trifena, obvezuješ svojom čašću i savješću da se nećeš tužiti da ti j e od Gitona učinjena ne­ pravda, niti ćeš mu, ako se što dogo­ dilo prije ovoga dana, to predbacivati ili osvećivati mu sc zbog toga ili bilo na koji drugi način nastojati da ga progoniš; ti se obvezuješ da dječaku nećeš ništa nalagati ako se on torne bu­ de opirao - ni zagrljaj , ni poljubac, ni potpuni ljubavni snošaj - osim ako za takav čin izbrojiš sto denara u gotovu. Isto se tako ti, Liha, obvezuješ svojom čašću i savješću da nećeš En­ kolpij u nanositi uvrede ni riječju ni djelom i da nećeš pitati gdje noću spa­ va, ili ćeš u protivnome za svaku poje­ dinu nepravdu morati izbrojiti dvjesta denara u gotovu.« Kada srno postigli suglasnost u pogledu svih točaka ovog 5

1 09

{

1 71

ugovora i zakleli se na navedene riječi, odložimo napokon oružje; a da ne bi i poslije svečane zakletve ostali u srci­ ma tragovi srdžbe, odlučimo da po­ ljupcima iz temelja izbrišemo ono što je prošlo. Uza sveopće bodrenje spl�­ . snu mržnje, a kada su na bOjno polje počeli iznositi još i jelo i piće, svima se povrati dobro raspoloženje. Cijela je dakle lađa odjekivala od pjesama; a budući da j e iznenadna tišina bez vje­ tra prekinula vožnju, jedan je ostvama lovio ribe što su iskakivale iz vode, drugi ih je mamio na udice pa uvis trgao plijen koj i se na njima praća­ kao. Evo su također po jedrenom kri­ žu posjedale morske ptice koje j e isku­ sni vještak stao hvatati pletenim trs­ kam�; one su padale u ruke, zapletene u pruće namazano lijepkorn. Povjeta­ rac j e nadizao paperje što je prhalo, a pera je vrtjela po morskoj površini prozračna pjena. Već je Liha počeo sa mnom uspo­ stavljati dobre odnose, već je Trifena škropila Gitona ostatkom pića iz svo­ je čaše, kada se Eumolpu, kojega je i �amoga dobrano uhvatilo vino, pro­ htjelo da se nabacuje dosjetkama na račun ćelavih i žigosanih dok se na­ pokon, iscrpivši sve najneslanije šale, ponovo vratio na svoje stihove i počeo recitirati malu tužaljku posvećenu vla­ sima:

1 72 PETRONIJE ARS ITER SATIRIKON

5

- Ono što je jedini ukras ljepo­ te - propadoše vlasi a proljetni j e cvat pramenova ot­ jerala tužna zima. Sada već sljepoočice tuguju liše­ ne svoje sjene i smije se osmuđena ravnina ćele kada su joj zatrte dlake. O prevarna prirodo bogova: koj e si prve dala rad �� ti našemu životnom vijeku , nJIh prve oduzimaš *

1 10

Nesretniče, još nedavno si sjao uvojcima kose ljepši od Feba i Febove sestre ! A sada - glađi od mjedi ili ok­ rugloga vrtnog otoka, što ga je učinila voda, 5 bježiš pred djevoj kama i plašiš se njihova podsmijeha. Da bi se uvjerio da smrt dolazi prilično brzo, znaj dobro da ti je dio glave već umro ! Htio je izvaliti više toga, vjerujem, i j oš neukusnije od prethodnoga, kad­ li Trifenina sluškinja povede Gitona u donji dio broda i ondje okiti dječako­ vu glavu gospodaričinom perikom. Iz­ vadi dapače iz kutije i obrve i, znalački slijedeći obrise izgubljenih elemenata,

,I

XVI KNJ IGA

1 73

povrati mu natrag čitavo njegovo ob­ ličje. Trifena prepozna pravog Gitona i, smetena od suza, tada po prvi put od srca poljubi dječaka. Iako sam se j a radovao što s e dječaku povratila prija­ šnja krasota, ipak sam počesto sakri­ vao svoje lice i razabirao da sam una­ kažen popriličnom ružnoćom kada me č'ak ni Liha nije smatrao dostojnim da sa mnom progovori. Ali toj j e tuzi do­ skočila ona ista sluškinja: pozvala me na stranu i okitila jednom isto tako pristalom vlasuljom; lice mi j e dapače zasjalo još većom privlačnošću jer j e perika bila plavokosa *

Uostalom Eumolpo, i kao naš od­ vjetnik u opasnosti i kao utemeljitelj sadašnje sloge, nije htio da dobro ra­ spoloženje prolazi u šutnji bez priča pa j e počeo dobacivati mnogo toga na račun ženske lakoumnosti : kako se la­ ko zaljubljuju, kako lako zaboravljaju čak i vlastitu djecu i - da nijedna žena nije tako čedna da se ne bi zbog strasti za drugim dala zavesti sve do ludila. A on da pri tome nema na umu negdašnje tragedij e ili imena koj a su poznata već stoljećima, nego misli na zgodu koja se zbila za njegova sjeća­ nj a, a koju će nam on izložiti ako smo raspoloženi da j e poslušamo. Pošto su se dakle oči i uši svih okrenule prema njemu, počeo j e ovako :

1 74

111

XVI KNJ IGA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

-------

Neka je ..gQsp_ođa_ u Efezl,Ll>jla tako čuvena po svojoj čednosti da su čak i žene susjednih naroda dolazile da joj se dive. Kada je dakle ovoj pre­ minuo _ gmž, nije se zadovoljila time da na uobičajeni način prati sprovod raspuštene kose ili da se pred očima mnoštva naričući udara po razgoliće­ nim grudima, nego je- -j30šla za_pokoj� nikom tak�g�r Jl�obnicu gdje je po­ čela cijele noći i dane bez prestanka čuvati i oplakivatLml7Ulo-.tijelo, PQlo=­ ženo_ po---grčkom _Qbič�j1,l_ l1 PQdzemnu sobicu. Dok je ona sebe tako mučila i željela da ondje umre od gladi, nisu je od toga mogli odvratiti ni roditelji ni rođaci; naposljetku su se povukli i predstavnici poglavarstva neobavljena posla; a iznimno uzorna žena, sažalji­ vana od svih, provodila je već peti dan bez hrane. Ucviljenoj je pravila dru­ štvo njezina najvjernija sluškinja; ona je naime zajedno s njome dijelila tugu i suze i, koliko god se puta počinjalo trnuti svjetlo što je bilo postavljeno u grobnicu, ona ga je uvijek obnavljal,a . Po čitavome s�_c:lčl�l_� _g:t"�du _čula_samo jedIl�1. p��ča: Jjudi svih staleža su pri­ povijedali da je jedino to zasjalo kao lstiu§kLpriI1?-j-er_ čednosti i ljubaYi. III međuvremenu ] e nan:i]esnik-provincij� dao neke razbojnike pribiti na križ, i to baš u blizini one grobnice u kojoj je gospođa oplakivala leš nedavno pre­ minula muž�. \ Kada je dakle slijedeće --

_ _

1 75

noći vojnik, koji je čuvao križeve da ne bi tko skinuo nečije tijelo poradi sahrane, primijetio kako usred grobo­ va svijetli prilično jasno svjetlo i čuo ženski glas kako tužno jeca i uzdiše, �želio j� potaknut općeljudskom sla­ bošću, da _doma tko je zapravo posri­ jedi i što uopće ondje radi. Siđe. dakle u grobnicu i, ugledavši u njoj prekra­ snu ženu, u prvi mah zastane kao uko­ pan, kao pred kakvom sablašću ili pod­ zemnom utvarom. Č im je zatim ovdje ugledao i pokojnikovo tijelo kako leži i opazio suze i noktima izgrebano lice, pomislio je dakako ono što je doista i bilo -- da žena ne može preboljeti gu­ bitak ljubljenog muža. Zato je dQuio u grobnicu svoju večerui stao nagovara­ ti ožalošćenu ženu neka ne ustraje i dalje JI svome besmisle�om_bolu i neka ne razdire grudi beskorisnim uz­ disanjem: sve nas čeka isti kraj i isto posljednje obitavalište - i ostalo tomu slično čime se inače prizivaju k sebi ranjena srca. Ali ona, potresena tješe­ njem neznanca, počne još žešće razdi­ rati grudi; a čupajući kosu, stavljala ju je na tijelo pokojnog muža. Vojnik ipak nije odustao, neg() je _ nastčl,Y!Q_ s istim Ilag()'Y_
1 76

1 12

PETRONIJE ARBITER SA TIR/KON

vati p
XVI KNJIGA

177

firalo na obadvije fronte. ! Ležali su da­ kle zajedno ne samo te noći u kojoj mu se prvi put podala nego i drugi i treći dan; a vrata su grobnice dakako zaključali da bi svaki poznati i nepo­ znati koj i bi došao do groba pomislio da j e najčednija že�a izdahnul'a nad muževljevim tijeI01:I1� Uostalom, budu­ ći da j e vojnik bio očaran i zbog že­ nine ljepote i zbog tajne, pokupovao j e sve dobro što god j e mogao prema svojim mogućnostima i to j e odmah prve noći donosio u grobnicu. Čim su dakle roditelji jednoga od raspetih opazili da je straža popu�ti1a, ' skinuli su noću s križa njegov leš i iskazali mu posljednje počasti. A čim je vojnik prevaren dok se nije nalazio na duž­ nosti - opazio slijedećeg dana j edan križ bez leša, poboja se za vlastitu gla­ vu i izloži ženi što se dogodilo : da on neće ni čekati sučevu odluku, nego da će mačem sam sebi presuditi za svoj nemar; neka mu samo da mjesto gdje će okončati život i neka dopusti da kobna grobnica zajedno primi i lju­ bavnika i muža j Žena međutim nije bi­ la manje milosrdna nego čedna pa re­ če: »Sačuvali me bogovi od toga da u isto vrijeme gledam dva sprovoda dvo­ jice meni najdražih ljudi. Više volim žrtvovati mrtvoga nego ubijati živoga.t< Rečeno, učinjeno: naredi da se izvadi iz lijes'a tijelo nj ezina muža i da se pri­ bije na onaj prazni kriL.. Vojnik se

1 78

1 13

XVI KNJ I GA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

okoristio geniJalnom idejom najrazbo­ ritije žene, a ljudi su se sutradan u čudu pitali na koji je način umrli do­ spio na križ. Mornari su priču primili sa smijehom dok se Trifena žestoko rumenjela i zaljubljeno prislanjala svoje lice na Gitonov vrat. Ali se nije nasmijao Li­ ha, nego j e srdito zatresao glavom. - Da je namjesnik bio pravedan rekne - morao j e leš glave kuće odni­ j eti natrag u grobnicu, a na križ pri­ biti ženu. Bez sumnje mu se vratila u sjećanje Redila i to kako mu j e prilikom naše­ ga razvratnog seljenja bila opljačkana lađa. Ali riječi ugovora nisu dopuštale nikakvo zlopamćenje, a dobro raspolo­ ženje koje je obuzelo srca nije ostav­ ljalo mjesta za ljutnju. Trifena j e uo­ stalom sada sjedila Gitonu u krilu pa mu je čas poljupcima obasipala grudi, a čas mu opet dovodila u red glatko iz­ brijano lice. Ja sam bio rastužen i s mukom sam podnosio ovaj novi savez: zato nisam uzimao ni j ela ni pića, ne­ go sam ih oboje sa strane mrko pogle­ davao. Svi su me poljupci ranjavali u srce, sve nježnosti koje god j e pohotna žena mogla izmisliti. A ipak još nisam znao da li da se više ljutim na dječaka što mi otima ljubavnicu, ili na ljubav­ nicu što mi kvari dječaka: i jedno mi j e i drugo bilo trn u oku i tužnije od prethodnog zatočeništva. Ovamo se

1 79

pridružilo j oš i to što mi se Trifena uopće nije obraćala kao prisnom pri­ j atelju i nekoć sebi dragom ljubavni­ ku, niti me j e Giton smatrao dostoj­ nim ma i najobičnije zdravice; ili, što je najmanje, da bi me bar pozvao da se priključim zajedničkom razgovoru; vjerujem, bojeći se da ne bi u početku ovoga pomirenja ponovo otvorio tek zaraslu ranu. Grudi su mi poplavile suze navrle od bola, a uzdasima sam skrivao j ecanje koje me htjelo gotovo zagušiti *

Pokušao j e da se kao treći priključi Jjubavnoj igri; pri tome međutim nije mrštio čelo kao gospodar, nego je tra­ žio prijateljski pristanak *

[ Trifenina sluškinja Enkolpiju] - Ako u sebi imaš imalo plemenite krvi, nećeš držati do nje više nego do obične kurve. Ako si muško, nećeš pri­ stati na j ebanje utroje *

Ničega se nisam više stidio nego to­ ga da ne bi kojim slučajem Eumolpo primijetio što se tu sve dogodilo i da mi se onda ne bi, onakav podrugljiv kakav j e već bio, osvetio svojim stiho­ vima

1 80

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

* Eumolpo se zakune svima svečanim zakletvama * 1 14

Dok mi govorkamo o tome i tomu sličnome, more se počne uznemiriva­ ti; odasvud se navukoše oblaci i pre­ tvoriše dan u tminu. Mornari se brzo rastrče na posao i saviju j edra pred nevremenom. Ali niti vjetar koj i je podigao valove nije pokazivao nikakav određeni pravac niti j e kormilar znao kamo da usmj eri lađu. Čas j e puhao j ugozapadni vjetar od Sicilije, ali je ponajčešće sjevernjak koji je bjesnio po italskoj obali zakretao tamo-amo bespomoćni brod; i što j e bilo opasni­ je od svih naleta olujnih vjetrova, ta­ ko j e gusta tama iznenada zagušila svjetlo da kormilar nije više mogao vidjeti ni čitav brodski pramac. I ta­ ko, Herkula mi, pošto * očigledno oja­ čalo, Liha se sav uznemiri. - Ti, Enkolpije - zavapi on pre­ klinjući i pružajući ruke prema meni - pomozi nam u opasnosti, to j est vrati lađi onu božičinu haljinu i svetu čegrtaljku. Za ime božje, smiluj se onako kako ti to i inače običavaš ! I njega, baš dok j e tako vikao, za­ nese preko palube snažan udarac vje­ tra i zbaci ga u more, a olujni ga vrt­ log zahvati u svoj smrtonosni zagrljaj

XVI KNJIGA

1 81

i proguta. Trifenu pak gotovo već bez svijesti pograbiše njezini najvjerniji robovi, staviše j e u čamac s najvećim dijelom prtlj age i tako je izbaviše od posve sigurne smrti *

privijem ga k sebi i plačući povičem: - Da li smo to od bogova zaslužili da nas povežu jedino u smrti. Ali ne dopušta okrutna sudbina. Evo će već val prevrnuti brod; evo će već srdito more razdvojiti zagrljaje zaljubljenih. Zato, ako si uistinu ljubio Enkolpija, pokloni mi poljupce dok je to još mo­ guće i ugrabi od prijeke sudbe ovu po­ sljednju radost ! Čim sam to rekao, Giton odloži svo­ je haljine i pokrivši se mojom tuni­ kom pruži mi glavu na poljubac. A da nas tako spojene ne bi rastavio odveć zloban val, opaše nas obojicu j ednim te istim pojasom. - Ako ništa drugo - rekne - a ono će nas barem duže nositi u sjedi­ njenoj smrti, ili ako nas milosrdno more bude htjelo izbaciti na istu oba­ lu, onda će nas ili neki slučajni pro­ laznik zatrpati kamenjem iz običnog čovjekoljublja ili će nas - ono što na­ pokon čine čak i srditi valovi - sam od sebe sahraniti pijesak. Ja se prepustim tome posljednjem okovu i pripravno, kao na posmrtnom

1 82

odru, očekujem smrt koja mi nije više teško padala . .More međutim dokraja obavi naloge sudbine i dokrajči sve što j e još ostalo od broda. Nije više bilo jarbola, nije bilo kormila, nije bilo ni užeta ni vesla, nego se brod razišao po valovima samo kao gruba i neobrađena drvena građa *

Doplovili su ribari, opremljeni male­ nim brodicama, da grabe plijen. Čim su zatim vidjeli da neki brane svoj imutak, pretvoriše se od lopova u spa­ sioce *

1 15

XVI KNJIGA

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

začujemo neko neobično mumljanje i, ispod kapetanske kajite, kao stenjanje neke zvijeri koja hoće da izađe van. Stoga pođemo za tim glasom i nađe­ mo - Eumolpa: on naime sjedi i na veliku pergamenu nabacuje stihove. Začudimo se dakle što on ovako, licem u lice sa smrću, ima još vremena i za pisanje pjesme. Stanemo ga izvlačiti odatle, unatoč njegovu vikanju i opi­ ranju, i moliti ga da se opameti i da dođe k sebi. Ali on se raspalio zbog to­ ga što ga ometamo u poslu. - Pustite me - veli - da dovršim misao; pjesmi nedostaje j oš samo efe­ ktan završetak!

1 83

Ja pograbim poludjela čovjeka i po­ zovem Gitona da mi priskoči u pomoć kako bismo izvukli na suho pjesnika koji j e mukao *

Obavivši napokon s mukom taj po­ sao, svratimo onako žalosni u ribarsku kućicu pa, okrijepivši se kako-tako je­ lima pokvarenim od brodoloma, prove­ demo vrlo turobnu noć. Kada smo sli­ j edećeg dana raspravljali o tome u ko­ j em bismo se pravcu odavde uputili, iznenada ugledam kako lagani vir ok­ reće ljudsko tijelo i polako ga nosi k obali. Zastanem dakle ganut tim prizo­ rom i počnem vlažnih očiju razmišlja­ ti o varljivome i nemilosrdnom moru. - Ovoga ovdje možda - uzvik­ nem - u tko zna kojem kraju svije­ ta bezbrižno očekuje žena, možda sin koji ništa ne sluti o oluji, ili otac; sva­ kako j e ostavio nekoga komu j e na odlasku dao oproštajni poljubac. To su eto planovi smrtnika, to su želje ! Eno čovjeka kako pliva! Još s'am ga oplakivao kao neznanca kadli val okrene prema kopnu njegovo neozlijeđeno lice i j a u njemu prepo­ znam još do maloprije strašnoga i ne­ umoljivog Lihu , bačena gotovo pred moje noge. Nisam dakle mogao duže suzdržati suze, nego sam se štoviše po­ novo i opet ponovo udario rukama u prsa i rekao:

1 84

XVI KNJ I GA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

- Gdje j e sada tvoja lj utina, gdje je prepotencija? Ostavljen si naravno na milost i nemilost ribama i zvijeri­ ma; i ti, koji si se još do maloprije oholo razmetao autoritetom svoje vla­ sti, od tako velikoga broda nemaš čak ni daske za koju bi se kao brodolomac mogao uhvatiti. Hajdete sada, smrtni­ ci, i ispunite svoja srca velikim zami­ slima! Hajdete, vi oprezni ljudi, i imu­ tak stečen kojekakvim lukavštinama rasporedite tako da vam traje tisuću godina! Ovaj je naravno još prethod­ nog dana prekontrolirao račune svoje očevine, u svojim je mislima naravno utvrdio čak i dan kada će stići u do­ movinu. Bogovi i božice, kako daleko leži od svojega zamišljenog cilja! Ali nisu samo mora ta koja smrtnicima pružaju ovakvu sigurnost. Jednoga u ratu ostavi na cjedilu vlastito oružje, drugoga sahranjuje vlastiti dom pod ruševinama, i to u času kada ispunja bogovima učinjene zavjete. Treći je pao s kola i svoju je žurbu platio gla­ vom, lakomca je zadavilo jelo, štedlji­ va j e čovjeka stajalo života njegovo odricanje. Ako dobro sračunaš , svu­ gdje j e brodolom. Ali da, onaj koga progutaju morski valovi ostaje bez po­ kopa. Kao da je zaista bitno na koj i će se način uništiti tijelo kojemu j e odre­ đeno da propadne, da li će ga dokraj­ čiti vatra, ili morski val, ili vrijeme. Što god učiniš, sve to izlazi na isto.

1 85

Pa ipak, divlje će zvijeri razderati ti­ j elo. Kao da bi ga vatra bolje dočeka­ la; to dapače držimo za najtežu kaznu kada se srdimo na robove. Kakvo je to dakle bezumlje da sve činimo samo da ne bi od nas ostalo nešto poslij e sahrane ? *

I Uha j e dakako nestajao u dimu lo­ mače što su mu j e pripravile ruke nje­ govih neprijatelja. Eumolpo međuti m uzme za pokojnika sastavljati nadgro­ bni epigram i, dok se trudio da prizo­ ve u pamet misli, oči mu odlutaju u dalj inu *

1 16

Pošto smo s voljom obavili tu duž­ nost, udarimo planiranim putem i za kratko se vrijeme znojni uspnemo na goru. Odavde pak nedaleko od nas ugledamo grad što se podizao na viso­ koj utvrdi . Budući da smo bili bez ika­ kve pouzdane orij entacij e, nismo niti znali koj i je grad posrijedi dok nismo od jednog upravitelja imanj a saznali da se radi o Krotonu, prastarom gradu i nekada davno u Italiji prvome. Kada smo ga zatim stali potanj e ispitivati kakvi ljudi stanuju na tome slavnom tlu i kojom se vrstom privređivanj a naj radije bave nakon što su im česti ratovi zatrli ekonomsku moć, namjer­ nik nam reče:

1 86

PETRON IJE ARBITER SATIRIKON

- Dragi moji došljaci, ako ste po­ slovni ljudi, promijenite namjeru i po­ tražite neka druga sredstva za život! Ako međutim kao ljudi finijeg kova možete podnijeti da uvijek lažete, on­ da trčite ravno u ruke dobitku. Jer u ovome gradu nije na cijeni knj iževna naobrazba, nema ovdje mjesta za go­ vorničko umijeće, poštenje i čestit ka­ rakter ne mogu požeti ploda ni u ka­ kvom priznanju, nego koje god ljude budete u njemu vidjeli, znajte da su svi podijeljeni u dvije stranke. Ili nai­ me love ili su lovijeni. Nitko u ovome gradu ne podiže djecu j er, tko god ima vlastite nasljednike, ne puštaju ga na gozbe, ne puštaju ga na sjajne pred­ stave, nego ga isključuju iz svake bla­ godati: prisiljen j e da se utopi među neuglednim svijetom. Ali oni koj i se nikada nisu ženili i koj i nemaju najbli­ že rodbine, ti dospijevaju do najviših položaja, samo oni dolaze na dobar glas kao vrlo odvažni drugovi i kao ne­ vini ljudi. Prispjet ćete - nastavi naš sugovornik - u grad kao u neka polja zahvaćena kugom na kojima nema ni­ čega drugog osim leševa koji su koma­ dani i gavrana koji komadaju *

1 17

Eumolpo j e kao iskusan čovjek prvi shvatio pozornost na novost stvari i priznao nam da mu j e posve po ukusu

XVI KNJIGA

1 87

ta vrsta lova. Ja sam mislio da stari u svojoj pjesničkoj lakoumnosti zbija šalu, kadli će on opet : - Kad bi nam bar bio na raspola­ ganju jedan obimnij i scenski pr? st?r, to j est pristojnij a odjeća, otmJemp oprema; to bi naime pomoglo da n�­ ša varka dobije na uvjerlj ivosti: ne bIh j a, tako mi Herkula, ni časa odgađ�o ovaj pljačkaški pohod, nego bih vas IZ ovih stopa vodio do velikog bogatstva. No ipak obećavam *

sve što god bi tražio, samo ako . mu j � po volji odjeća koja nas je pratIla p �I­ likom pljačke i sve ono što nam Je pružila Likurgova ladanjska kuća � a vrijeme našeg pohoda. Jer novce c� nam za prvu nuždu dati po svom obI­ čaju mati bogova *

- Zašto dakle - rekne Eumolpo oklij evamo da sastavimo mimsku pred­ stavu ? Učinite me dakle svojim gospo­ darom ako vam se posao sviđa! Nitko nije pokušavao kuditi smica­ licu koja nas ništa nij e stajala. U skla­ du s time, da bi obmana kod svih nas dobila karakter stalnosti i pouzdano­ sti zakunemo se na Eumolpove riječi: pristat ćemo na to da nas se pali, oki­ va, bičuje, mačem kažnjava, kao i na

1 88

XVI KNJIGA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

sve ostalo što nam Eumolpo naredi. Kao pravi gladijatori naj svetije smo se obvezali tijelom i dušom svojemu go­ spodaru. Nakon polaganja zakletve opašemo se poput robova i pozdravi­ mo ga kao gospodara; dogovorimo se osim toga da je Eumolpo sahranio svojega sina, mladića kojega j e resio golem govornički dar i pred koj im je stajala velika budućnost; a stari go­ spodin da je vrlo teško podnio taj uda­ rac; krenuo j e na put iz svojega rod­ nog grada zbog toga da ne bi morao gledati bilo sinovljeve klijente i drugo­ ve bilo njegovu grobnicu koj a ga j e svakodnevno tjerala na suze. Na tu se žalost nadovezao i nedavni brodo­ lom u kojem j e izgubio više od dva milijuna sestercij a; a ne uzbuđuje ga toliko taj gubitak, nego ne prepoznaje više svoje dostojanstvo kada je ostao bez tolike posluge. Osim toga, ionako ima u Africi trideset milijuna sester­ cija u posjedima i na dugu; jer daka­ ko, ropski mu je personal u tako veli­ kom broju razasut po poljima diljem čitave Numidij e da bi mogao osvojiti čak i Kartagu. U skladu s ovim pro­ gramom preporučirno Eumolpu neka što više kašlje, neka pati čas od začep­ lj enj a probave, čas od proljeva, i ne­ ka pred svima kudi svaku hranu koju mu ponude. Neka razgovara o zlatu i srebru, o tome kako mu j e na pojedi­ nim imanjima podbacila sjetva, o vje-

l

1 89

čito j nerodici zemlj e; neka osim toga svaki dan sj eda uza svoj e obračune i neka svaki mjesec mijenja odredbe u oporuci. I da na sceni ne bi nešto ne­ dostaj'alo, koliko god puta htjedne pozvati nekoga od nas, neka se buni u imenima da bi se lako moglo opazi ti da se gospadaru motaju po glavi i oni robovi kojih ovdje nema. Kada smo to tako uredili, pomolimo se bogovima »da bi se to dobro i sret­ no svršilo« i krenemo na put. Ali Gi­ ton, nenaviknut na terete, nij e mogao izdržati pod svojim svežnjem, a sluga Korak, i inače okorjeli neradnik , pri­ lično j e često odlagao svoju prtljagu i proklinjao našu žurbu, prijeteći nam se da će ili odbaciti prtljagu ili pobje­ ći zajedno s teretom. - Što vi sebi umišljate - veli da sam vam ja tegleća marva ili teret­ ni lađa za prij evoz kamenj a. Pogodio sam se da služim kao čovjek, ne kao kljuse! A nisam ništa manje slobodan čovjek nego vi ako me otac i ostavio siromašna! I nije se zadovoljio kletvama, nego j e po više puta podizao nogu u vis i bestidnim je šumom i smradom punio cestu. Giton se smijao njegovom nači­ nu prkošenja pa je i sam znao njego­ ve pojedine šumove popratiti jedna­ kom bukom *

1 90

1 18

XVI KNJ IGA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

- Mnoge j e, o mladići, pjesma pre­ varila. Jer tek što j e koj i od njih slo­ žio neki redak u metričke stope i neku misao utkao u malo uglađeniji reče­ nični sklop, odmah j e pomislio da j e stigao na Helikon. Tako neki, poslije iscrpljujućih poslova na forumu, če­ sto pribjegavaju lagodnosti pjesničkog skladanja kao nekoj luci u uvjerenju da se lakše može sastaviti pjesma ne­ go kontroverzija iskićena blještavim dosjetkama. Uostalom, niti se j edna plodnija snaga uobrazilje može zado­ voljiti pukom trezvenošću, niti može začinjati ili rađati plodove duh ako ni­ j e natopljen golemom rijekom književ­ ne baštine. Treba bježati od svih, da tako kažem, otrcanih fraza i uzimati riječi koje su daleko od proste svjeti­ ne. Treba se osim toga brinuti o tome da rečenice ne strše istisnute kao neko strano tijelo izvan govorne cjeline, ne­ go da blistaju poput boje što j e utka­ na u odjeću. Svjedok j e za to Homer i lirski pjesnici, i osim toga Rimljanin Vergilije i Horacijeva pomnjiva uspje­ lost. Ostali naime ili nisu vidjeli puta ko.iim se dolazi do pjesničkog umijeća ili su ga doduše vidjeli, ali se nisu usu­ dili njime gaziti. Evo na primjer golem posao oko pjevanja o građanskom ra­ tu, tko god se u nj ega upusti a da nije prethodno ovladao cjelokupnim knji­ ževnim nasljeđem, taj će pasti pod te­ retom. Ovdj e se naime ne postavlja

1 91

kao zadatak da se u stihovima obuhva­ te povijesne činjenice - što daleko bolje čine povjesnici - nego se snaga uobrazilje u svome slobodnom zamahu mora sručiti preko stranputica i dra­ matičnih božanskih posredovanja do onoga dubljega i skrivenog smisla ta­ ko da u većoj mjeri dođe na vidjelo vizija jednoga zanesenog duha nego pouzdanost nekakvoga točnog i od svjedoka ovj erovlj enog izlaganj a: ot­ prilike onako kao što bi, ako hoćete, bilo i u ovome epskom pokušaju, iako mu j oš nedostaje poslj ednja ruka

l

*

1 19

5

- Već j e Rimljanin kao pobjed­ nik vladao cijelim svij etom, i po moru i po zemlji i kuda sun­ ce izlazi i zalazi. I nije mu to bilo dosta. Prolazio j e već kroz tjesnace uzgibane od teretnih brodova; i ako bi se negdje dalje nalazio kakav skroviti zaljev, ako bi bila neka zemlja koja šalje žuto zlato, postajala je neprijateljem, a da bi se uskorila sudbina sprem­ na na žalosne ratove, tragalo se za bogatstvima. Nisu mogle zadovoljiti općenito po­ znate

XVI KNJ IGA

1 92 P ETRO N I J E ARBITER SATIRIKON

10

15

20

radosti, ne naslada koja se otr­ cala u široko zastupljenoj pri­ mjeni. Vojnik je hvalio mjed lijevanu u Efiri; u naj dubljoj utrobi zemlje se traženi sjaj natjecao sa grimizom; mramor dobavljaju Numiđani , neviđenu vrstu tkanine Kinezi, a k tomu j e i arapski narod mo­ rao poplijeniti svoje oranice. Evo drugih nesreća i ozljeda po­ vrijeđena mira. U taurskim se šumama traga za grabežljivim zvijerima, pretre­ sa se najzabitniji afrički Amon da ne bi ponestalo grdosije za zub koje vrijedi žrtvovati živote; došljak tigar tišti brodovlje podižući riku i vozi se koračajući po ba­ krenom kavezu da bi mogao uz pljesak svjetine piti ljudsku krv. Aj , stid je čovjeka izgovoriti i otkriti kobne putove rasula: po perzij skome su običaju još nedozrelim dječacima oduzeli muškost i uništili želje­ zom isječena muda za volju ljubavne naslade, a k to­ mu da bi odstranjivanjem mu­ ških svoj stava na određeno vrijeme odgodili zrele godine koje hitro pristižu

193

*

I

25

t

l j

\

30

35

priroda se traži, ali se ne nalazi. Svima se dakle sviđaju bludnici i neprirodan na­ čin koračanja, koji dolazi od omlitavjela tijela, i raspuštene kose i toliko mno­ š tvo pomodnih imena za h:alji­ ne i ostalo što vabi muškarca. Evo se iz afričke zemlje izvučen postavlja stol od cedrovine koji odsij eva gomilama robova i grimizom i koji pjegama oponaša od sebe j eftinije zlato da bi m'amio čula. Ovo jalovo i u zlu smislu plemenito drvo okružuje gomila mrtva pi­ jana i, gladan svih nagrada ovoga svijeta, vojnik skitnica grabi oružje da bi ih se doče­ pao. Grklj'an j e dosjetljiv. Skar, uro­ nio u dubine sicilskog mora, dovodi se živ do stola, a s lukrin­ skih obala izvađene kamenice proda­ ju ručkove da bi uz veći trošak obnovile glad. Već j e fazidska voda lišena ptica, a na nijemoj obali tek oS'amljeni povjetarci pirkaju kroz napušteno lišće.

1 94

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

40

45

50

I ništa manji bijes ne vlada po polju gdje potkupljeni kviriti za plijen i za zveket dobitka ok­ reću svoje glasove. Podmitljiv j e narod, podmitljiva senatorska kurija, naklonost ima svoju cij enu. Čak j e i starim ljudima ponestalo slobodne hrabrosti, a kada se rasuo imu­ tak, obrnula se moć i samo je veličanstvo ležalo pod­ mićeno zlatom. Narod j e otj erao pobijeđena Ka­ tona; tužniji j e onaj koji je pobijedio i stid ga je da j e Katonu oteo svežnjeve pru­ ća. [I j er u ovoj narodnoj sramoti i moralnom rasulu] nije bio otjeran čovjek, nego je u j ednome svladana moć i rimska krepost. Zato je tako upropašteni Rim postao sam za sebe plaća i pli­ j en bez zaštitnika. Osim toga, puk je, zahvaćen dvo­ strukim vrtlogom, izjedalo ždrijelo lihve i uporaba posuđena novca. Nij edan dom nije siguran, nije­ dno tijelo nij e bez zaloga, nego kao da j e trulež začeta u tihoj nutrini

XVI KNJ I GA

55

60 120

65

70

1 95

pa bj esneći luta kroz udove dok joj j adi laju. Siromašnima se dopada oružje, a raskošnim životom spiskane blagodati ranama se iznova stječu. Odvaž­ nost bez imutka je sigurna. Kada j e Rim utonuo u tu kalju­ žu i ležao u snu, koje su ga vještine mogle na ra­ zuman način probuditi ako ne bij es i rat i mačem po­ taknuta samovolja? Sreća je donijela tri vođe koje je sve uništila pogubna Enija u oružanim suko­ bima na različnim stranama svijeta. Krasa ima Part, Veliki leži u li­ bij skom moru, Julije j e oblio krvlju nezahvalni Rim; i kao da zemlj a nije mogla nosi­ ti tolike grobove, razdijelila j e pepele. Ovakve ča­ sti vraća slava. Postoji mjesto duboko uleglo u razjapljenu pukotinu između Partenope i oranica veli­ ke Dikarhide, obliveno kocitskom vodom; za­ dah naime, što iz njega van izliven bjesni, širi se naokolo nošen smrtnonosnom strujom.

1 96

XVI KNJIGA

PETRONIJE ARB ITER SATIR/KON

75

80

85

OVO se tlo u j esen ne zeleni i uo­ pće ne hrani usj eve busenj em bogato polje, ne od­ zvanja proljetnim pj evom i ne oglašuje se nesložnim zvu­ kom nježno grmlje, nego se bezlična pratvar i stijene hrapave od crnog plavučca raduju naokolo ukopani pogub­ nom čempresu. Između ovih postojbina otac Dit pomoli lice posuto plamenovima s grobova i sivim pepelom i ovakvom riječju izaziva krilatu Sreću: »Moćna upravitelj ice ljudskih i božanskih sudbina, ti, Sudbo, kojoj se ne mili ničija odveć bezbrižna vlast, koja uvijek voliš novo i zaposje­ dnuto ubrzo napuštaš, da li osjećaš da te je svladala rimska sila i da ne možeš dalje izdržati veli­ činu kojoj je određeno da pro­ padne? Sama rimska mladež mrzi svoju snagu i loše podnosi moć koju je iz­ gradila. Pogledaj širom obilje raskošna plijena i bogat­ stvo što mahnito srlja u štetu. Zidaju zlatom i sjedišta dižu k zvijezdama,

90

95

121

1 OO

1 97

Vode izgone gromadama kame­ nja, more se rađa na oranica­ ma; i prkose, mijenjajući prirodno stanje stvari. Gle! posežu čak i za mojim kra­ ljevstvima. Prokopana zjapi zemlja od suludih poslova, gore su tako iscrpljene da već stenju pećine i, dok kamen nala­ zi ispraznu primjenu, duše pokojnika u podzemnome svijetu priznaju da se nadaju nebu. Zato hajde, ti Sudbo, u bitke pre­ obrazi svoje umireno lice, Uzbudi Rimljane i pribavljaj mr­ tvace našim kraljevstvima! Već odavno nikakvom krvlju ni­ smo umili lica niti j e moja Tizifona okupala že­ dne udove otkad se napojio Sulin mač i za­ prepaštena zemlja iznijela na svjetlo dana krvlju ot­ hranjene plodove.« Cim je izrekao te riječi i poku­ šao desnicom stisnuti desnicu, prolomi zemljine veze rastvorivši j e u propast. Tada Sreća iz lakih grudiju izu­ sti riječi: »Roditelju moj , kome se poko­ ravaju kocitska skrovišta,

1 98

XVI KNJ IGA

PETRONIJE ARB ITER SATIRIKON

ako mi j e samo dopušteno bez štete izreći istinu, 105 ispunit će ti se želje; niti se na­ ime manj i gnjev diže na uz­ bunu u ovim grudima niti blaži pla­ men izjeda nutrinu . Zamrzila sam na sve što sam po­ dijelila rimskim tvrđavama i srdim se na vlastite darove. Ra­ zruši t će te tamo gorostasne građevine isti bog ko­ j i ih je postavio. I meni j e na srcu 110 dakako da spaljujem muževe i da krvlju napasam raskoš. 1 13 Već lomlj ava oružja odzvanja u uzbuđenim ušima. 1 1 1 Ja doista već vidim dvostrukom smrću prostrte Filipe, 1 12 tesalske lomače i sprovode kod hiberskih i libij skih 114 naroda; vidim gdje tvoji, Nile, stenju opkopi 1 15 u strahu od akcij skih zaljeva i Apolonova oružja. Haj de, otvaraj žedna kraljevstva svojih zemalja i pozivaj nove duše! Jedva će pre­ voznik Portmej biti u stanju da čamcem preba­ cuje utvare muževa; treba mu brodovlje. I ti se nasiti golemom propašću,

120

122

1 99

blijeda Tizifono , žvači sasj ečene rane: raskomadani se svijet vodi k sti­ gijskim mrtvacima.«

Jedva je svršila, kadli blistavom prokinut munj om zadršće oblak i izbijene otrgne ognje. Spusti se otac sjena i zatvori ze­ mljino 125 krilo, problijedjevši u strahu od bratovih hitaca. Odmah su ljud ske nesreće i na­ dolazeće štete bile nagovij eštene u znamenjima bogova. Krvavim je naime licem izobličen Titan tamom prekrio obraz: čovjek bi rekao da j e već tada smotrio pred sobom građan­ ske i bratoubilačke bojn e re­ dove. 130 Na drugoj je strani Cintijka ugasila pune obraze i uklonila od zločina svjetlost. Grmjela su raskinuta sljemena od palih gorskih vrho­ va, a niti rijeke, koje su se posvuda skitale, nisu išle u smrt uz po­ znate obale. Od zveketa se oružja pomamilo nebo i bojna truba, oreći se

200

PETRON IJE ARBITER SATIRIKON

do zvijezda, doziva Marsa i nje­ govu jarost; i već Etnu prož­ diru neuobičajeni ognji: u nebo iza­ šilje munje. Evo između humaka i kostiju što su ostale bez grobova prijete se prikaze sjena strahovi­ tom piskom. Baklja praćena novim zvijezda­ ma vodi za sobom požare, 140 a nedavno je sišao Jupiter u kr­ vavoj kiši. Ova je čuda bog ubrzo razriješio. Cezar, razumije se, odustane od svakog oklijevanja i, gonjen žudnjom za osvetom, odbaci galsko oružje, a podigne građansko. U visokim Alpama, gdje od grč­ kog božanstva taknute 145 silaze hridi i dopuštaju da im se priđe, postoji mjesto, posvećeno Her­ kulovim žrtvenicima. Njega vječnim snijegom okružuje zima i s bijelim ga vr­ hom diže do zvijezda: čovjek bi pomislio da se odande dotiče neba. Ne ublažuje se zrakama podnevnoga sunca, ne povjetar­ cem proljetnoga godišnjeg do­ ba,

XVI KNJIGA

135

155

1 60

1 65

201

nego sc sve ukočilo od leda što se uhvatio i od zimskoga mraza: na prijetećim plećima može no­ siti čitav svijet. Čim j e s veselim vojnikom Cezar zagazio na ove litice i izabrao mjesto, s najvišega gor­ skog vrhunca širom baci pogled po hesperij­ skim poljima i, pružajući k nebu obj e ruke, s kliktajem reče: »Svemogući Jupiteru, i ti, Satur­ nova zemljo, vesela zbog mojeg oružja i odav­ na natovarena trijumfima, pozivam vas za svjedoke da j a protiv volje dozivam u bojne redove Marsa i da se protiv volje laćam oružja. Ali sili me rana, j er sam otjeran iz svojega grada dok Rajnu natapam krvlju, dok Gale koji su po drugi put posegli za našim Kapitolom držim s one strane Alpi i, pobje­ đujući, j oš više učvršćujem svoje izgnaništvo. Zbog germanske krvi i zbog šez­ deset trijumfa počeli su me držati za krivca. Premda, koje to ljude plaši slava, ili, koji su to koji zabranjuju ra­ tove ? mitom potkupljene

202

X V I KNJIGA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

i jeftine duše kojima je moj Rim očuh! Ali mislim, ne baš bez kazne, ni­ ti će bez osvetnika ovu des­ nicu sputati kukavica. Kao pobjedni­ ci goropadni idite, idite kao moji pratioci i parnicu presudite mačem! 170 Sve nas naime izaziva ista optu­ žba, svima nam prijeti ista šteta. Treba da vam se pov­ rati ugled, nisam sam pobij edio. Stoga, jer kazna vreba na trofeje i jer j e pogrde zaslu­ žila vaša pobjeda, neka padne kocka i neka presu­ di Sreća! Započnite rat 175 i iskušaj te ruke ! Što se mene ti­ če, moja parnica je svršena: naoružan usred toliko smionih vojnika ne znam za poraz! « Čim j e to gromko izustio, s neba mu delfij ska ptica donese sve vesele predznake i 1ijetanjem uzgiba zrak. A isto tako iz lijevoga dijela stra­ šnoga gaja 180 odjeknu neobični glasovi uz pla­ menu pratnju . Čak s e i samo Febovo svjetlo po­ većalo u veći od svagdašnjeg kruga, a božje se lice ovjenčalo pozlaćenim sjaj em.

1 23

203

Ohrabren svima tim predznacima, Cezar pokrene Marsove znakove i prvi korakom stupi u besprimjerne smione pothvate. 185 Isprva se zaista led i bij elim sni­ jegom obložena zemlja nije opirala, nego je miro­ vala uz tihu grozu. Ali pošto su čete polomile smrz­ nute oblake i plaha marva razvalila okove vo­ da, razgrij ali su se snjegovi. Ubrzo su se iz visokih brda talasale 1 90 netom nastale rijeke, no ove su također - čovjek bi pomislio da im je zapovjeđeno stajale na mjestu i nj ihovi su se valovi, zauzdani u padu, nepomično ukočili, a maloprijašnja j e bljuzgavica već ležala da ste je mogli re­ zati. Tada j e zaista izigrala već prije slabo pouzdane korake i prevarila noge; zajedno su i konjički odredi i muževi 1 95 l oružje ostajali tužno ležati u nagomilanoj hrpi. Evo su također ledenim puha­ njem uzdrmani oblaci istresali svoje terete, niti su izo­ stali vjetrovi kidani vihorom ili nebo što se prolomi­ lo preobilnom tučom.

204

PETRON I J E ARBITER SATIR/KON

Padali su već i sami o.blaci pro.­ kinuti nad o.ružjem 200 ko.je se, sleđeno. od studeni ' ru­ šilo. Po.Put mo.rsko.ga vala. Go.lemim j e snijego.m bilo. svla­ dano. tlo., svladane su bile ne­ beske zvijezde, svladane su bile rijeke ko.je su nepo.mično. stajale uza svo.je o.bale; ali j o.Š nije bio. svladan Cezar, nego., o.sIo.nivši se o. veliko. ko.­ plje, Io.mio. j e samo.uvjerenim ko.raci­ ma suro.ve Po.ljane, 205 kao. da bi s kavkaske tvrđave tr­ čao. niz strmen Amfitrio.no.vić ili Jupiter, smrk­ nut u licu, kada se spustio. s vrho.va veliko.g Olimpa i o.dvratio. mačeve Giganata ko.ji­ ma j e bilo. suđeno. da pro.pad­ nu. Do.k Cezar, srdit, pritišće o.ho.le tvrđave, 210 Po.leti u međuvremenu, usplahi­ reno. Po.krenuvši krila, krila ti Glas i j uri k uzvišeno.m sljemenu Palatina, a sve unao.ko.Io. pro.bada o.vakvim gro.mo.m žamo.ra: da već bro.do.vlja plivaju po. mo­ ru i da po čitavim Alpama

XVI KNJIGA

215

220 233

235

237 221

205

vrve čete o.blivene germanskom krvlju. Oružje, krv, Po.ko.lji, Po.žari i sve mo.guće ratne straho.te lebde pred o.čima. Nemir dakle potrese srca i prestrašena se opredj elju­ j u za dva rješenja. Ovaj bira bijeg po ko.pnu, onaj radije Vo.du, a morska j e pučina već Po.uzda­ nija od domo.vine. Ima ih ko.ji više vole iskušati oružje i poslužiti se na­ logo.m sudbine. I kao. kada s debelo.g mo.ra Po.Č­ ne bjesnjeti silni južnjak i potisnute prevraća vo.de, ne ko.­ riste lađama sprave, ne koristi ko.rmilo.; tada j edan Po.vezuje bro.dski trup, a drugi traži sigurno.st zaljeva i mirne obale: ovaj diže j edra za bijeg i sve povjerava Sreći. [ Ko.liko. se tko boji, toliko sam brže bježi.] Usred tih Po.kreta narod, žalo.sno. j e vidjeti, daje se Vo.diti iz napuštena gra­ da kamo ko.mu nalaže po.tre­ seno srce. Rim se raduje bijegu i svladani Kviriti

206

PETRONIJE ARSITER SATIR/KON

225

1 24

na zvuk glasine ostavljaju tužne domove. Onaj u drhtavim rukama drži djecu, onaj penate skriva u krilu pa oplakani ostav­ lja prag i kletvama ubija odsutna neprijatelja. Ima ih koji na tužne grudi pri­ vijaju žene 230a i ostarjele očeve * i na napore 230b nenavikla mladež vuče samo ono za što se boji. Ovaj nepromišljeno 232 sve sa sobom vozi i u bitke nosi plijen. 238 Što j adikujem nad tako malim stvarima? S obojicom konzula Veliki, onaj strah i trepet Ponta i pro­ rralazač strašnog Hidaspa 240 i greben za gusare, kojemu se ne­ tom Jupiter zadivio kada su mu triput priređene ova­ cije, kojemu se poklonio Pont slomljena vira i Bospor podloženih valova, j ao sramote, pobjegao je, napu­ stivši časno ime vrhovnog za­ povjednika da bi laka Sreća mogla čak i Ve­ likomu vidjeti leđa. 245 Tolika j e dakle kuga ovladala čak i voljom bogova

XVI KNJ I GA

207

i bijeg u se pridružio strah neba. Evo po svijetu tiha gomila bogova mrzeći napu­ šta pomahnitale zemaljske krajeve i udaljuje se od proklete ljudske rulje. Prva ispred drugih božica Mira, zalamavši snježnim rukarrra, 250 kacigom skriva pobijeđenu gla­ vu i, ostavivši zemlju, brzo kreće u neumolj ivo Ditovo kraljevstvo. Ovoj kao pratilja ide ponizna Vjernost i Pravda raspuštene kose, i k tomu tužna Sloga u raz­ deranoj haljini. A nasuprot tomu, ondje, gdje raz­ valjeno zjapi Erebovo sjedište, 255 širom izranja Ditovo kolo, straš­ na Erinija i prijeteća Belona i bakljom nao­ ružana Megera i Propast i Zasjeda i blije di lik Smrti. Među njima pak Bijes, kao da je slobodan pokidao uzde, širom podiže krvavu glavu i lice, izbodeno 260 tisućom rana, pokriva okrvavlje­ nom kacigom; o ljevici mu visi izlizan marsov­ ski štit težak od bezbrojnih strijela i go­ rućim

208

PETRON IJE ARSITE R SATIRIKON

kolcem prijeteća desnica nosi ze­ mljama požare. Zen:lja osjeća bogove a izmije­ nJene su zvijezde tražile

XVI KNJ IGA

280

265

svoju težinu; sav naime nebeski k �alj evski dvor nasrće, rascije­ p �Jen u stranke. I ponajprije DIOna pre�v?di vojsku svojeg Cezara, �J <:>J se kao pratilja priklju­ cUJe Pa�a �� i Marsov potomak, vitla­ JUCI golemim kopljem. Velikoga prihvaća sestra sa Pe­ born i cilenski 270 potomak, i k tomu Tirinćanin slika i prilika svih svojih dje: la. Zadršću trube i Nesloga raščupa­ ne kose podigne k višnjima stigijsku gla­ vu. Na licu j e ovoj zgrušana krv a zamućene j oj oči pl'aču, mjedeni j oj zubi stoje prekriveni hrapavom rđom, 275 po j ezik j oj t če gnoj , lice j Ooj � � zaposjele zmIJe, a grudiju zavijenih u razdrtu od­ jeću, vitlala je drhtavom desnicom kr­ vavu zublju. Čim je ova napustila kocitske tmine i Tartar,

285

290

295

209

stupajući pohita k visokim hrp­ tima slavnog Apenina da može odatle obuhvatiti pogle­ dom sve zemlje i sve obale i čete što su se rasprostrle po čitavu svijetu pa iz pobješnjelih grudiju izvali ove riječi: »Uzmite sada, narodi, oružje plamteća srca, uzmite i posred gradova ubacuj­ te zublje! Bit će svladan tko god se prita­ j io; neka ne odustaje žena, ni dijete ili zbog životne dobi za­ puštena starost; neka se potrese čak i tlo i poraz­ bijani neka se opiru krovovi! Ti se, Marcele, opiri o zakon! Ti potresaj narod, Kurione. Ti nemoj , Lentule, zau­ stavljati hrabroga Marsa! Što dalje ti, BOožanski, oklijevaš u svome oružju, što ne razvaljuješ vrata, što ne kidaš gradovima zidine i ne Qrobljuješ blagajne? Ne znaš li ti, Veliki, štititi rimske tvrđave, Traži zidove Epidamna i tesalske zaljeve natapaj ljud­ skom krvlju ! « Zbilo se na zemlj i što god je za­ povjedila Nesloga.

21 0

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

XVI KNJ IGA

Kada j e Eumolpo to istresao uz go­ lemu bujicu riječi, uđemo napokoIl-U KrotQ.n . I ondje dakako odsjednemo u malenom svratištu; ali, kada smo sutradan tražili malo imućniju kuću, namj�rhno Se_ JJ-Jl čitav() mnoštvo 10vaca- na: baštine : ispitivali sii-riaš kaKvi smo ljudl-r-- odakle uopće dolazimo. Sukladno dakle odredbama našega za­ j edničkog dogovora, obrazložirno im , nimalo ne štedeći riječi, odakle smo i uopće tko smo; a oni su nam, nije bilo dvojbe, vjerovali : smjesta su uz najve­ će takmičenje obasuli Eumolpa onim što su posjedovali

21 1

proći bez kazne. Uostalom j a - prem­ da j e svaki dan pritjecalo sve više i vi­ še dobara pa sam napunio svojski uh­ ranjeno tijelo i mislio da j e Fortuna odvratila svoje lice od kontrole nada mnom - ipak sam prilično često raz­ mišljao kako o načinu svojega života, tako i o položaju: - Što ako - govorio sam - luka­ vi baštinolovac pošalje u Afriku uhodu i razotkrije našu laž ? Što ako se samo Eumolpov sluga zaboravi od sadašnje­ ga blaženstva pa nas oda prijateljima i mrskom izdajom otkrije čitavu preva­ ru? Da, uistinu: opet ćemo morati bje­ žati i novim prosj'ačenjem dozvati na­ pokon svladano siromaštvo. Bogovi i božice, kako je gadno onima koji žive izvan zakona: što god su zaslužili, to vazda očekuju

*

(Svi su se lovci na b._�!!i�� počeli kao . za okladu darovima otimati za Eumol­ povu naklonosti

* *

1 26 1 25

dok se to za dugo vremena odigrava u Krotonu *

a Eumolpo je, pun sreće kakav j e bio, čak do te mjere zaboravio na stanje svoje prijašnje sudbine da se počeo prilično bezobrazno pred svojima hva­ lisati da ondje nitko ne može odoljeti njegovu utjecaju i da: će njegovi ljudi, ako što skrive, zbog potpore prijatelja

[Cirkina sluškinja Krizida Polienu ] - Budući da poznaješ svoju neodo­ ljivost, držiš se oholo i prodaješ zagr­ ljaj e umjesto da time učiniš komu lju­ bav. Jer kamo smjera kosa uvita češ­ ljem, kamo lice natrto bojom i j oš k tomu taj nj ežno drski pogled; čemu će ti taj vješto udešen hod i da ni tra­ govi stopa ne prelaze mjeru, osim ako ne izlažeš svoju ljepotu da bi j e pro­ dao ? Vidiš mene: niti znam gatati iz letova ptica niti se običavam brinuti za astrološki horoskop, a ipak poga-

212

XVI KNJIGA

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

đam iz lica karakter ljudi i kad vidim čovjeka kako šeće, j a znam što misli. Bilo dakle da prodaješ ono što tra­ žim, kupac je spreman, bilo da time hoćeš učiniti ljubav - što j e čovječni­ je - učini da ti dugujem za dobročin­ stvo. Zapravo, što veliš da si rob i ni­ ska roda, time rasplamsavaš želju uskipjela srca. Jer neke se žene uspa­ ljuju prostaštvom i u njima se ne budi požuda dok ne ugledaju ili robove ili podvornike golih bedara. Ima ih u ko­ j ima plamen strasti potiče cirkuska arena ili prašnj avi gonič mazgi ili glu­ mac što su ga doveli na pozornicu z a pokazivanje. U tu vrstu žena spada i moja gospodarica: preskače prvih četr­ naest redova od orkestre i svoj pred­ met ljubavi traži među posljednjim ološem. Te njezine vrlo laskave riječi ispune me ohološću. - Molim te lijepo - reknem - j e­ si li ti ona koja me ljubi? Sluškinja se glasno nasmije na tu moju tako neukusnu primjedbu. - Ne želim - rekne na to - da ta­ ko mnogo sebi umišlj'a š . Ja nisam j oš nikada dosad legla pod roba i ne dali toga bogovi da svoje zagrljaje šaljem na križ! Neka se za to pobrinu gospo­ đe koje ljube tragove bičeva; j a, iako sam sluškinja, ipak nikada ne sjedim osim na viteškima.

21 3

Ja sam se doista počeo diviti tako neskladnoj strasti i ubrajati među pri­ rodna čuda to što sluškinja ima oho­ lost gospođe, a gospođa niskoću sluš­ kinje. Pošto su zatim naša zadirkivanja već otišla predaleko, zamolim j e da gospo­ đu dovede u klenik. Djevojci se dopa­ dne prijedlog. Pridigne dakle malo tu­ niku i skrene u onaj lovorik koji se nalazio uza samo šetalište. I ne potra­ je dugo, izvede iz skrovišta i posadi uz mene ženu savršeniju od svih remek­ -djela što ih poznaje umjetnost. Nema te riječi koj a bi mogla opisati njezinu ljepotu. Što god naime reknem, bit će premalo. Prirodno valovita kosa j oj je padala preko cijelih ramena; posve maleno čelo, a na njemu se unazad po­ vili izdanci kovrča; obrve se pružile sve do oblih obraza i opet se u grani­ ci očiju gotovo sjedinile, oči sjaj nije od zvijezda kada blistaju bez mjese­ čine; nosnice joj malo povinute a us­ tašca onakva kakva je Praksitel pomi­ slio da ima Dijana. A tek brada, tek vrat, tek ruke, tek bjelina noge što j u j e obujmila tanka zlatna grivna: zasje­ nila j e parski mramor. I tako sam ta­ da po prvi put prezreo Doridu, svoju staru ljubav *

Što se dogodilo da si ti, Jupiteru, odbacio oružje

214

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

5

i ležiš kao nijema priča među ne� besnicima, Sada j e bio čas da spustiš rogove s mrkoga čela, sada da perjem skrivaš svoje sje� dine! Ova ovdj e j e prava Danaja! pokušaj joj samo dotaknuti ti­ j elo! Već će ti se udovi rastapati od plamenog žara *

127

Ona se od naslade nasmije tako neo­ doljivo da mi se činilo da mjesec iz ob­ laka pomalja svoje puno lice. - Ako nisi previše fin - rekne mi ona dok su prsti kormilarili tonom njezina glasa - za j ednu pristalu žen­ sku koja j e ove godine prvi put iskusi� l a muškarca, preporučujem ti, mladi­ , sestru. Ti doduše imaš brata - ni� cu, sam naime bila lijena da se o tome ras­ pitam - ali što te priječi da usvojiš i Jednu sestru ? Dolazim ti u istom ko� ljenu. Ti se samo udostoji da priznaš i moj poljubac kad ti se za njim pro� htije. - Štoviše - reknem j a - zakli­ njem te tvojom ljepotom, neka ti ne bude ispod časti da primiš među svo­ j e obožavaoce jednog čovjeka tuđinca ! Naći ćeš u meni čistu predanost ako dopustiš da te obožavam. I da ne bi

XVI KNJIGA

215

mislila da besplatno stupam u ovaj hram, poklanjam ti svojega brata. - Što ? - rekne ona. - Ti meni poklanj aš onoga bez kojega ne možeš živjeti, o čijim usnama visiš, kojega ti ljubiš onako kako j a tebe želim? Kada je izgovarala te riječi, tolika j e milina zračila iz tona njezina govo­ ra, tako j e ugodan zvuk milovao uz­ gibani zrak da bi čovjek pomislio da se kroz povjetarac razliježe skladni pjev sirena. I tako, dok sam se divio i dok mi j e sjalo nešto j asnije od cije­ loga neba, poželim da pitam kako se zove božica. - Znači - rekne - moja ti sluš� kinj a nije kazala da se zovem Cirka? Nisam, razumije se, potomak boga Sunca, niti je moja mati po vlastitom prohtjevu zaustavila tok svemirskog okretanja; p a ipak ću se imati zašto zahvaljivati nebu ako nas sudbina sje­ dini. Štoviše, bog već ima nešto tajno na umu. I nije to bez razloga što Cirka voli Poliena: uvijek se među ovim ime� nima diže velika baklja. Uzmi me da­ kle u svoje naručje ako ti je po volji. I nema razloga zašto bi se bojao nečije znatiželje : brat ti se nalazi daleko od ovog mjesta. Cirka to reče pa me zagrli rukama nježnijima od perja i povuče me na zemlju odjevenu svakovrsnom travom. Kakvo j e cvijeće s Idina vrha prosula

21 6 PETR ONIJE ARSITER SATIRIKON

5

majka zemlja kada se sjedinio Jupiter u dopuštenoj ljubavi, a čitave mu grudi obu­ zeo žar: sinule su ruže i ljubičice i nježna perunika, a uz to se sa zelene livade nasmij ešili bijel i ljiljani : takva j e zemlja pozvala Veneru u meku travu, a još j e sjaj nij i dan pomagao tajnoj ljubavi.

Ispružimo se na toj travi zajedno, . .Jedno uz drugo, i s tisuću se poljubaca upustimo u ljubavnu igru, žudeći da dođemo do snažne naslade

XVI KNJ I GA

[ Cirka] - Reci mi, Krizido, ali po istini: da li sam možda nepristala ? Da li sam loše odjevena? Da li mi neka prirodna mana nagrđuje ljupotu tijela? Nemoj obmanjivati svoju gospodaricu! Zatim sluškinji, koj a je šutjela, is­ trgne ogledalo iz ruku; pa pošto j e pred njime iskušala sve izraze lica što ih među zaljubljenima zna izmisliti smijeh, otrese opravu zaprljanu od ze­ mlje i žurno uđe u Venerin hram. Ja sam sa svoje strane ostao stajati po­ put osuđenika i, zapavši u grozu kao od nekakve prikaze, počeo sam pitati svoje srce da li sam prikraćen za istin­ sku nasladu.

*

128

[ Cirk a Polienu ] - Što j e to ? - upit a. - D a l i te možda smeta moj polj ubac ? Da li dah što se osuš io od nejedenj a ? Da li ne­ hajan znoj ispo d pazuha ? Ako sve to, kako mislim, nije u pitanju: da li se možda boji š Gitona ? Mene naočigled obli je rumenilo od stid a p� i��ubim i ono malo snage što ' .l os Ima sam Je o : kao da mi se razmli­ tavjelo čitavo tijel o. - Mo�im te, kraljice - reknem j a - nemoJ s e podrugivati moj oj bije di. Naškodio mi je otrovni napitak *

217

5

Kao kada u sanjivoj noći snovi varaju oči što lutaju i otkopana zemlja na svjetlo iznosi zlato : nevaljala ruka smi­ šlja krađu i grabi blago; čak i znoj oblijeva lice i duboki strah obuzima dušu da ne bi slučajno dionik tajne o sakrivenom zlatu istresao prenatrpano krilo : uskoro, čim se raspršilo veselje iz obmanute duše i vratila se prava stvarnost, srce priželjkuje ono što je izgubilo i sve je zaokupljeno utvarom ko­ j a j e iščezla

218 PETRON IJE ARBITER SATIR/KON

XVI KNJIGA

*

[Giton Enkolpiju] - Onda ti zahvaljujem u to ime što me ljubiš sokratovskom vjerno šću. Ta­ ko netaknut nije ostao Alkibij'ad kad je ležao u krevetu svog učitelj a *

1 29

[Enko lpije Gitonu ] - Vjeruj mi, brate, ne razabirem da sam muško , ne osjećam . Sahranjen mi j e onaj dio tijela po kojemu sam nekada bio Ahilej *

Dječak se uplaši da ga ne bi zatekli na tome skrovitom mjestu i da im time ne bi dao priliku za ogovaranje; zato se naglo pokupi i pobjegne u nutarnji dio kuće *

U moju pak spavaću sobu uđe Krizida i preda mi pisamce od svoje gospodari­ ce; a u njemu j e bilo napis'ano slijede­ će: »Cirka pozdravlja Poliena , Kada bih bila pohotna, tužila bih se da sam prevarena; no sada zahvalj ujem čak i tvojoj mlitavo sti. Prilično sam se dugo poigrala u sjeni ljubavne naslade. Ipak te pitam što radiš i da li si stigao kući na vlastitim nogama; jer liječnici kažu da ljudi bez živaca ne mogu hodati .

130

21 9

Reći ću ti nešto, mladiću, čuvaj se pa­ ralize! Ja nikada nisam vidjela bolesna čovjeka u tako velikoj opasnosti: u svome si srednjem dijelu već umro. Pa ako ti ta ista hladnoća obuzme koljena i noge, možeš mirne duše slati po po­ grebne trubače. Što je dakle? Iako sam pretrpjela tešku uvredu, ipak ne­ ću biti toliko zlobna da ti uskratim lijek. Ako hoćeš biti zdrav, drži se da­ lje od Gitona! Povratit će ti se, tvrdim, tvoja spolna moć ako budeš tri dana spavao bez brata. Jer, što se mene tiče , ne bojim se da će se naći čovjek koje­ mu se neću svidj eti. Ne laže mi ni ogledalo ni moj dobar glas . Zdrav mi bio, ako možeš .« - Zna se to događati - rekne Kri­ zida čim je razabrala da sam pročitao grdnje od početka do kraja, - A pogo­ tovo u ovome gradu u kojem žene čak i mjesec skidaju * zato će se i za tu stvar naći neka pomoć. Otpiši sa­ mo gospodarici što nježnije i svojom j oj iskrenom uljudnošću povrati do­ bro raspoloženje! Zapravo, moram ti priznati istinu: od onoga časa kad j e pretrpjela uvredu, ona nije više pri se­ bi. Zaista sam se rado pokorio sluškinji i stavio na papir ovakve riječi: »Polien pozdravlj a Cirku. Priznajem , go­ spođo, da sam često znao zgriješiti. Jer -i čovjek sam i još k tomu mla­ dić. Nikada ipak do ovoga dana nisam

220

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

počinio smrtni grijeh. Imaš optuženi­ ka koji priznaje svoju krivnju: što god mi zapovjediš, zaslužio sam. Počinio sam izdaju, ubio sam čovjeka, oskvr­ nuo sam hram: za te zločine traži ka­ znu! Ako ti j e po volji smrtna presu­ da, dolazim s vlastitim mačem' ako si zadovoljna bičevanjem , trčim gol pred svoju gospodaricu . Jedino to imaj na umu da nisam zgrij ešio j a nego moje oruđe. Bio sam spreman vojnik, ali nisam imao oružja. Tko j e tu stvar poremetio, ne znam. Možda je srce u svojoj žudnji preteklo sporost tijela; možda sam, dok sve odjednom želim, s vremenom potrošio snagu za nasla­ du. Ne nalazim što sam učinio. Pišeš mi ipak da se čuvam paralize: kao da zaista može postati većom ova koja mi j e odnijela sredstvo pomoću kojega sam mogao imati čak i tebe. Ali glavno se uporište moje isprike nalazi u ovo­ me : bit ćeš zadovoljna mnome ako mi dopustiš da ispravim svoju pogrešku«

XVI KNJ IGA

131

221

no prije spavanja smirim jednom lak­ šom šetnjom i uđem u spavaću sobu bez Gitona. Toliko mi je bila na srcu briga oko našega pomirenja da sam se bojao da mi ne bi b rat potkopao spolnu moć. Kada sam slijede��ga da: na ustao iz kreveta krepak tIjelom l duhom, siđem u onaj isti klenik iako sam se bojao zlokobnoga mjesta i ondje među drvećem stanem išče­ kivati svojega vodiča Krizidu. Ali ni­ sam dugo šetao : sjeo sam na istome onom mjestu gdje sam bio jučeraš­ njeg dana; kadli u taj čas dođe ona , vukući kao pratilju neku staricu. Što je, oholi čovječe? - upita ona čim me pozdravila. - Da li si se povratio k zdravoj pameti ? Ona njezina pratilja izvadi iz njeda­ ra vrpcu protkanu šarenim koncima i sveže mi njome vrat. Odmah zatim za­ mijesi pljuvačkom prašinu, podigne j e srednj im prstom i označi mi njome čelo, unatoč tomu što sam se protivio _

_

* *

Kada sam poslao Krizidu s takvim obećanjem, počnem prilično marljivo njegovati tijelo koje mi j e priredilo tako golemu štetu: nakon obavljena kupanja umjereno se namažem i od­ mah se potom okrijepim malo j ačim j elima, to j est lukom i puževim vra­ tovima bez juhe; posve sam malo srk­ nuo čistoga vina. A zatim se neposred-

Kada j e završila s tom čarobnom for: mulom, naloži mi da triput pljunem l triput bacim u krilo kamenčiće što ih j e sama začarala i umotala u grimiznu tkaninu; pa pošto j e zatim primakla ruke mojemu spolovilu, počne iskuša­ vati nj egovu snagu. Prije nego što bi to izrekao, živci se pokore zapovijedi i

222 PETRON IJE ARBITER SATIRIKON

XVI

*

5

*

Ona se sva opustila: svoj j e mramor­ ni vrat oslonila o zlatni j astuk i ras­ cvjetalom j e mrčom šibala nepomični zrak. I tako, čim me ugledala, malo j e pocrvenjela; zatim, nakon što su se svi udaljili i j a na njezin poziv sjeo P?kraj nje, stavila mi j e granu pred

OCI .

223

Što j e, paralitičaru? - rekne mi, kao da se ohrabrila iza umetnuta zi­ da. - Jesi li danas došao čitav ? - Da li me - reknem j a - radije pitaš nego da sama iskušaš ? I bacivši se cijelim tijelom u njezin zagrljaj , uzmem dosita uživati u polju­ pcima koji nisu bili opčinjeni

golemim pokretom ispune staričine ru­ ke. - Vidiš li, moja Krizido - klikne ona sva izvan sebe od radosti - kako sam za druge istjerala zekonju ?

Plemenita j e platana razasula ljetne sjene i bobicama ovjenčana Dafna i drhtavi čempresi i naokolo ošišane omorike sa tre­ petavim vrhom. Usred ovih se igrala pjenušava rijeka dok joj lutaju vode i žubornom j e rosom uznemirivala kamičke. Mjesto dostojno ljubavi: svjedok j e šumski slavuj i gradska Prokna koji su, naoko­ lo razasuti po busenjima i mekim ljubičicama, pjevom ča­ stili svoja polja

KNJ I GA

*

132

[Enkolpije o dječaku Endimionu] Već me je samom tjelesnom ljepotom vukao u ljubavnu igru. Već su nam ro­ monile usne što su se srazile u pre­ mnogim p'Oljupcima, već su nam se ispreplele ruke što su pronašle svako­ vrsne ljubavne zahvate, već su nam tijela, povezana međusobnim grlje­ njem, također duše stopila u j edno *

Budući da j e gospođa bila pogođena tima očiglednim uvredama, pribjegne naposljetku osveti: pozove sobare i zapovjedi im da me pograbe i izmlate. I nije se zadovoljila žena tako teškom nepravdom prema meni, nego sazove sve prelje i najprezreniji dio svoje slu­ žinčadi pa im naloži da po meni plju­ ju. Ja zaklonim rukama 'Oči: nisam pri svemu izustio ni j edne riječi molbe za milost - j er znao sam što sam zaslu­ žio - nego me jednostavno izbace kroz vrata napolje. Izbace i Prozelenu,

224

PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

Krizida dobije batina, a čitava služin­ čad žalosno između sebe šapuće i pi­ ta tko j e to njihovoj gospodarici po­ mutio veselje *

Kada sam dakle tako odvagao razloge za i protiv, osokolim se: vješto sam sakrio oŽiljke od bičevanja da ne bi bilo Eumolpa obradovala ova moja ne­ zgoda bilo rastužila Gitona. Ono što s'am dakle j edino mogao učiniti bez štete i stida, napravim se da me obu­ zela neka slabost; a kada sam se uvu­ kao u krevet, svu žestinu svojega bije­ sa okrenem protiv onoga koji je bio glavni krivac za sve moje nevolje.

5

Triput sam pograbio rukom stra­ šnu dvoplatnu sjekiru, triput sam se mlohaviji od njež­ ne stabljike iznenada prepao oružja koje mi je, onako prestrašenu, bilo od slabe ko­ risti. I već nisam mogao izvesti ono što mi se jedino mililo da uči­ nim; on j e naime, od straha hladniji od ledene zime, pobjegao unutra prekriven koži­ com s tisuću bora. Tako nisam uzmogao da mu ot­ krijem glavu i obavim nad nji­ me smrtnu kaznu,

XVI KNJIGA

225

nego, IZIgran smrtnim strahom tog obješenjaka, pribjegao sam riječima koje su mu više mogle škoditi. Pridigavši se dakle na lakat, ovak­ vima otprilike riječima stanem grditi tvrdoglavea: - Što kažeš - velim - sramoto svih ljudi i bogova? Nije naime pri­ stojno niti da te se imenuje u nekome ozbiljnom kontekstu. Jesam li to od tebe zaslužio da me u nebo podignuta odvlačiš k mrtvima u podzemni svi­ j et ? Da izvrgneš ruglu moje godine ko­ j e su u prvome cvatu i naponu i da mi podvališ mlohavost najdublje sta­ rosti ? Molim te, položi mi račun o to­ me, i to temeljito! Čim sam to, onakav srdit, istresao, on je odvratio glavu i držao oči uprte u tlo, niti mu se pokrenulo lice, otkada sam započeo s govorom, više nego mlitave vrbe ili makovi ma­ laksala vrata. A isto sam se tako i ja, kada sam svršio s tim tako sramotnim predba­ civanjem, počeo kajati zbog svojih ri­ j eči i stade me u potaji oblijevati ru­ menilo što sam zaboravio na vlastito dostojanstvo i porječkao se s onim di­ jelom tijela na koji se malo ozbiljniji ljudi ne običavaju osvrtati čak ni u mislima.

226 PETRON I J E ARBITER SATIRIKON

- Ali kakvo sam Ja - reknem na­ skoro, malo duže protrljavši čelo zlo učinio ako sam prirodnom prepir­ kom ublažio svoju bol ? Ili što to za­ pr��o znači da mi na ljudskome tijelu ?bICaVamo psovati trbuh ili čak i grlo I glavu kada nas počesto boli ? Što ? Ne svađa li se i Odisej s vlastitim sr­ cem? I ne kore li neki tragički junaci sv�j e ��i kao.. da ih one doista čuju ? O m kOJ I boluJu o d podagre psuju vla­ stite noge, koji od hiragre, ruke, kr­ meljivci oči, a oni koji se često udare po nožnim prstima, što god boli imaju ' svaljuju j e na noge:

5

Što me, Katoni, gledate nabrana čela i osuđujete djelo nove j ednostav­ nosti ? Smije se vesela ljupkost čistog govora i iskreni j ezik govori o onome što čini svijet. Jer tko ne zna za ljubavni snošaj , tko ne zna za Venerine ra­ dosti ? Tko brani da se zagriju udovi u toplom krevetu? Sam j e Epikur, otac istine, na­ ložio mudrima da vode ljubav i rekao da se u tome sastoj i svrha života *

XVI KNJIGA

227

Ništa nije lažnije od pogrešnoga ljud­ skog uvjerenja, niti j e što pogrešnije od hinjene strogosti

133

Kada sam svršio ovu deklamaciju, po­ zovem Gitona: - Ispripovijedaj mi - velim brate, ali iskreno i po duši: one noći, kada mi te Ascilto odmamio iz kreve­ ta, da li je ostao budan i počinio s to­ bom preljub do kraja, ili se zadovo­ ljio s time da noć prođe bez ljubavnog općenja i u čestitosti? Dječak dotakne svoje oči i zakune mi se naj svetijom zakletvom da Ascil­ to nije nad njime počinio nikakvo na­ silje *

pa sam kleknuo na pragu i uvrijeđeno božanstvo. ovako zamolio za oprošte­ nje: - Pratioče nimfi i Bakhov, ko­ jega j e lijepa Diona podarila za božanstvo bogatim šumama, kojemu se pokorava slavni Lezb i zeleni Tas, kojega obožava Lidijac, prinoseći žrtve: postavlja ti hram u tvojim Hipeparna: 5 ovamo priteci u pomoć, o Bakhov zaštitniče i naslado drija­ da,

228

XVI KNJIGA

PETRONIJE ARSITER SATIRIKON

10

15

i primi smjerne molbe! Ne dola­ zim obliven žalosnom krvlju, nisam kao bez­ božni neprijatelj podigao desnicu na hramove, nego sam j adan i satrt oskudicom počinio nedjelo, ali - ne čitavim tijelom . Tko god zgriješi zbog neimašti­ ne, manji j e krivac. Ovom te molitvom molim, skini mi breme sa srca i oprosti manjemu grijehu! Pa kada god se j edanput i meni nasmiješi vrijeme sreće, neću dopustiti da bez nagrade ostane tvoja krepost. Ići će na tvoj žrtvenik, sveti bože, j arac, otac stada, ići će na žrtvenik ovan i plod roktave krmače, so­ čna žrtva. Pjenit će se u čaši ljetošnja te­ kućina, a pijana će mladež kličući triput obilaziti oko sve­ tišta *

Dok sam se time bavio i s brižnom se obazrivošću zauzimao za svojega po­ kojnika, u svetište j e ušla starica; ra­ ščupana kosa i crna odjeća davali su joj ružan izgled. Ona mi stavi ruku na rame i izvede me iz predvorja

229

*

1 34

[Starica Prozelena Enkolpiju] - Kakve su vještice prožderale tvo­ j u spolnu moć, ili na ��kv? si nO��1 nečist nagazio na raskrscu, Ih na lesI­ nu ? Čak ni kod dječaka nisi uspio obaviti svoju zadaću, nego si se sam
' i po drugi put me - a da se nisa� n�­ malo usprotivio - dovede 1,1 svecem­ činu sobu; ondje me gurne preko kre­ veta, pa pograbi s vrata trstiku i sta­ ne njome po meni lupati; nisam izu­ stio ni riječi prigovora. I da nije trsti­ ka već kod prvog udarca · pukla i time umanjila silinu njezina zamaha, mogu� će j e da bi mi j oš razmrskal� i ruk� l glavu. Svakako mi se iz grudI oteo Je­ caj kada je počela natezati moje spolo­ vilo' i dok su mi suze obilno tekle, za­ klo�im glavu desnom rukom i nas�o­ nim je na j astuk. A ona isto .tako. bnz­ ne u plač pa sjedne na drugI kraj k�e: v veta i počne se drhtavim glasom tUZItI na tromost poodmakloga životnog vi­ j eka dok ne naiđe svećenica ..

230

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

XVI KNJ IGA

- Što ste vi - veli - došli u mo­ j u sobu kao pred svježi grob ? Osobito na dan posvećen svetkovini na kojoj se smiju čak i oni koji žaluju

5

*

[Prozelena Prijapovoj svećenici Eno­ teji o Enkolpiju] - O - veli - Enoteja, ovaj mladi čovjek kojega tu vidiš rođen j e pod zlom zvijezdom; zapravo, ne može svo­ j u robu utrapiti ni dječaku ni djevoj­ ci. Ti nikad nisi vidjela tako nesretna čovjeka: ima remen u vodi, ne kurac. Zapravo, što misliš, kakav j e to koji je ustao iz Cirkina kreveta a da mu se nije ni nadigao ? Kada je Enoteja to čula, sjedne iz­ među j ednoga i drugoga i stane podu­ že kimati glavom. - Ja sam j edina - rekne zatim ­ koj a znam ispraviti tu bolest. I da ne biste pomislili da lupam bez veze, mo­ lim lijepo : neka mladić noću odspava sa mnom *

ako ne učinim da mu to postane tvrdo kao rog: Sve mi se pokorava što god vidiš u svijetu. Cvjetnoj se zemlj i, kada hoću, isuše sokovi i bespo­ moćno sahne,

10

1 35

231

kada hoću, prosipa blaga, a gre­ benovi i hrapave stijene izbacuju nilske vode. Pučina mi podvrgava nepomične valove i zapadnjaci mi polažu pod noge svoje zanijemjele vjetrove. Poko­ ravaju mi se rijeke i hirkanski tigrovi, 'a ZmIje na moju zapovijed ostaju nepomi­ čno stajati. Čemu da govorim o sitnicama? Mjesečev lik silazi skinut mojim čarobnim formula­ ma, a zabrinuti Feb . j e prisiljen okrenuti bijesne ko­ nje, obrnuvši svoje kružno pu­ tovanje.

Naježio sam se od straha pred tako bajoslovnim obećanjem i počeo p�ž­ ljivije promatrati babu *

Dakle - uzvikne Enoteja - po­ koravajte se zapovijedima *

pa kada je brižlj ivo obris'ala ruke, na­ gne se na postelju i nekoliko me puta poljubi *

Nasred žrtvenika postavi Enoteja sta­ re nogare, zgrne na njih užarene ko-

232 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

(

XVI KNJIGA

*

madiće ugljena i rastopljenom smolom zakrpa vedro koje je već bilo napukl� od starosti. Onda turi natrag u čađavI zid klin koji je bio pošao za drvenim vedrom dok ga je skidala sa zida. Na­ skoro se opaše četverouglatom prega­ čom, pristavi uz ognjište golem lonac i u jedno iz sušnice skine viljuškom kr­ penu vrećicu u kojoj se nalazio sprem­ ljen bob i prastari komadić svinjske glave s tisuću ožiljaka od noža. Čim je dakle razvezala uzicu s krpene vre­ Ćice, prospe iz nje po stolu jedan, dio sočiva i zapovjedi mi da ga pomno čistim. Ja se pokorim zapovijedi i uz­ mem brižno rukom odvajati zrnje od­ jeveno u vrlo prljave lupine. Ali ona se potuži na moju nespretnost pa digne hitro bob sa stola i u isto vrijeme zu­ bima guli ljuščice i pljuje ih na zem­ lju kao neke prikaze muha

5

10

14

13

*

Ja sam se doista divio oštroumnosti siromaštva i kako je u tome svaka po­ jedina stvar posjedovala jednu odre­ đenu draž: Nije blistala indijska bjelokost što je učvršćena u zlato, niti je zemlja, prevarena za vla­ stite darove, sjala već ugaženim mramorom, nego je na vrbovu pleteru postavljen gaj prazne Cerere I. nova od zemlje

233

čaše koje je oblikovao običan točak lakim kretanjem. Zatim kaca od meke lipe i od ži­ lava panja vrbove zdjele i vrč umrljan Lije­ jem. A zid je naokolo, zasićen praz­ nom pljevom i slučajnim blatom, brojao selja­ čke klinove; i visila je tanka trstika vezana zelenim rogozom. Osim toga, ona blaga, koja je uboga kućica čuvala obješena o čađavoj gre­ dici - meke oskoruše stari čubrovi i grozdovi sasuše­ nih boba visili su isprepleteni između mi­ risavih vijenaca *

15

kakva je nekoć bila domaćica II atičkoj zemlji, Hekala, dostojna svetih obreda, koju j �: zahvaljujući usmenoj predajI stoljeća, muza pjesnika iz Batova grada pre? a­ la pokoljenjima da joj se dIVe *

1 36

dok ona izabire također malo mesa *

234

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

/

XVI KNJ IGA

pa viljuškom odlaže u sušnicu svinje­ ću glavu, vršnjakinju svojih rođenda­ na, slomi se stolica koj a joj j e stasu dodala visinu i staricu, oborenu vlasti­ tom težinom, zbaci na ognjište . Slomi se dakle vrat vedrice i ugasi vatru što se netom htjela razbuktati. Sama oz­ lijedi lakat na goruću kladu i čitavo j oj se lice prekrije uskovitlanim pepe­ lom . Ustanem jamačno zbunjen i, ne bez smijeha, uspravim staricu na noge

pa da se obavljanje žrtve ne bi zbog čega moralo odgađati, othita u susjed­ stvo da obnovi vatru *

zato dođem do vrata kućice *

kadli evo tri guske - koje su, kako pretpostavljam bile navikle da o po­ dnevu od starice traže svoj dnevni ob­ rok - navale na mene i zaokupe me onako uplašena gadnim i kao pomah­ nitalim sikanjem. I jedna mi uzme de­ rati tuniku, druga razvezivati i navla­ čiti uzice na obući; jedna također, vo­ đa i učitelj ica krvoločnosti, nije oklije­ vala da mi svojim ugrizom kao pilom obrađuje golijen . Zaboravim dakle na šalu pa istrgnem iz stolčića nogu i po­ čnem naoružanom rukom mlatiti po

,

235

naj ratobornij oj životinj i. I nisam se mogao zadovoljiti običnim udarcem, nego sam se osvetio guskinom smrću: Smatram da su takve pobjegle k nebu stimfalske ptice, prisiljene Herkulovom vje­ štinom i harpije što su iz sebe izlijevale nečist kada su varljive gozbe os­ tajale ovlažene finejskim otrovom . Uzdrhtao je zrak prestrašen 5 neobičnim udarcima krila i zbunio se nebeski dvor *

Već su ostale pozobale bob što se bio otkotrljao po čitavu podu pa su se, li­ šene, kako mislim, svojega vođe, vra­ tile natrag u hram; j a sam dotle, ve­ seo zbog plijena i ujedno zbog osvete, spremio ubijenu gusku iza postelje i stao ispirati ne baš duboku ranu na nozi . Zatim, bojeći se grdnj e, stvorim odluku da odem pa pokupim svoju odjeću i krenem van iz kuće . A nisam još niti prekoračio prag sobice, kadli primijetim Enoteju gdje dolazi s pu­ nom posudom ognja. Zaustavim dakle korak pa odbacivši ogrtač ostanem stajati na ulazu kao da sam je nestrp­ lj ivo iščekivao . Ona dotjera u red oganj što ga je potpalila pomoću ko­ madića trstike i, pošto je potom naba-

236

XVI KNJ I GA

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

Molim te - reknem - nemoj vi­ kati: j'a ću ti za gusaka vratiti noja

caIa na njega j oš nekoliko cjepanica, počne mi se ispričavati za zakašnjenj e: j er da j e prijateljica nije htjela pustiti da ode prije nego što je prema pra­ vilima pristojnosti ispila do dna tri čaše. - Što si uostalom - veli - ti uči­ nio dok me nije bilo ? I gdje j e uopće bob ? Ja sam mislio da sam učinio čak hvale vrijedno djelo i zato j oj izložim po redu cijelu bitku; i da ne bi dulje tugovala, turim j oj pod nos gusku kao naknadu za štetu. Čim ju je stara ugle­ dala, podiže tako veliku i žestoku viku da bi čovjek mogao pomisliti da su na vrata ponovo ušle guske. I tako, zbu­ njen i zaprepašten zbog nečuvena po­ stupka, upitam je zbog čega se ražesti­ la i zašto j oj j e zapravo više žao gu­ ske nego mene. 1 37

- Zločinče - poviče ona na to pljesnuvši rukama - j oš govoriš ? Ne znaš kako si veliko zlodjelo počinio : ubio si Prijapova miljenika, gusaka ko­ j i j e svim gospođama bio najdraži ! I tako, da ne bi mislio da nisi ništa na­ pravio, ako to saznaju gradski pogla­ vari, ići ćeš na križ. Okaljao si krvlju moj dom, do ovoga časa neokaljan, i učinio si da me svaki neprijatelj , koji god to zaželi, može istjerati iz sveće­ ničke službe *

237

_

*

Dok j e ona na moje čuđenje ostala sjediti na krevetu i nar� cati nad gusa­ kovim udesom, dosla Je Prozelena s potrepštinama za žrtv� ; i kada j e ugle­ dala ubijenog gusaka l doznala za u�­ rok, počne i sama prilično žestoko �l­ dati i mene oplakivati kao da sam UbIO vlastita oca, a ne općinskog gusaka. Molim te lijepo - rekoh kada mi j e strpljenje bilo v..eć na izmaku neka mi bude dopusteno da novca­ nom odštetom operem ruke od grijeha v

_

v ­

*

da sam vas izazvao, kao da sam čak .i čovjeka ubio. Evo polažem dva zlatm­ ka: time možete kupiti i bogove i gusake! Oprosti, mladiću - rekne o � mah Enoteja čim j e ugledala zlatm­ ke - bila sam se uznemirila zbog te­ be. To j e dokaz ljubavi, a ne zlobe. Za: to ćemo se potruditi oko toga da ne bl tko za ovo doznao. Ti samo moli bogo­ ve da ti oproste za tvoje djelo. Tko god ima novaca, taj plovi uz siguran vjetar . i sudbinom upravlja po vlastltoJ volji. _

I

.

.

238

XVI KNJ I GA

PETRONIJE ARSITER SATIRIKON

5

10

Neka uzme za ženu Danaju i bit će mu dopušteno da i samome Akriziju naloži da vjeruje ono što i Danaja! Neka sastavlja pjesme, deklami­ ra, zagrmi, uspješno obavi sve parnice i neka bude ispred Katona! Kao pravni stručnjak neka uvi­ j ek ima »dokazano j e, nije do­ kazano« i neka bude sve ono što su Ser­ vije i Labeon! Mnogo pripovijedam : za gotov novac zaželi što god hoćeš, l doći će ti. Blagajna posjeduje zaključana Jupitera *

pod ruke mi postavi vedro vina; a ka­ da mi je također lukom i celerom oči­ stila ispružene prste, zaroni, moleći se, lješnjake u vino. I bilo da su ispli­ vali na površinu bilo da su potonuli na dno, ona je iz toga gatala i izvodila svoje zaključke. Nije mi pri tome pro­ maklo da su prazne ljuske posve pri­ rodno ostajale na površini tekućine, a one sa zdravom j ezgrom da su zbog svoje težine odlazile na dno *

239

pošto je otvorila prsa, izvadi vrlo ug� ­ j ena jetra i odatle mi prorekne buduc­ nost. Dapače, da ne bi ostao kakav trag zločina, rastrga cijeloga gusaka, nab �� de komadiće na ražnjeve i onome kOJ I j e maloprije - kako je sa�a ka�iva]a v - bio osuđen da umre, pnpremI cak i sjajnu gozbu *

između toga su kolale čaše čistoga vi­ na *

138

Enotej a iznese umjetn? muš�? spol?­ vilo n:apravljeno od koze; pa cIm ga J e . . namazala uljem i posula samlJ evem� paprom i tucanim sjemenom od kopn­ ve, počne mi ga malo-pomalo ugura­ vati u dupe *

Ovom me tekućinom bezdušna baba po više puta škropila po bedrima *

Drezgin sok pomiješa s pelinom; pa ka­ da mi je njime nakvasila kurac, po­ grabi svežanj zelenih �?priv� i počne u blagim zamasima tuCI po cltavu po­ dručju ispod pupka *

XVI KNJIGA

240 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

Premda su starice bile iscrpljene od vina i pohote, udare istim putem. - Držite lopova! - vikale su u sav glas dok su kroz nekoliko ulica uspije­ , vale slijediti bjegunca. Ipak mi je pošlo za rukom da im umaknem, ali tako da sam u brzome trku raskrvario sve prste

*

1 39

uvijek iznova sam natezao i gužvao perinu, kao neku prikazu svoje ljubavi *

*

- Krizida, koja se gnušala prij aš­ nj ega tvojeg stanj a, odlučila je da ovo sadašnje slijedi ma i po cijenu života. *

Što j e imala ili Arijadna ili Leda nalik na ovu ljepotu ? Što bi protiv ove mo­ gla Helena, što Venera ? Da j e sam Pa­ ris, dok je donosio presudu u parnici božica, pri poređivanju ugledao ovu, s tim tako vragolastim očima, poklonio bi j oj i Helenu i božice . Kada bi mi barem dopustila da j oj ukradem polju­ bac, da joj obujmim te nebeske i bo­ žanske grudi, možda bi se ovo moje tijelo povratilo u snagu i možda bi di­ j elovi - uspavani, pretpostavljam, ot­ rovnim napitkom - ponovo došli k sebi. Ne smetaju me pri tome ni sve uvrede što su mi učinjene: da su me bičevali - ne znam; da su me izbacili na ulicu - smatram za šalu. Samo ne­ ka mi bude dopušteno da se s njome pomirim

241

5 4

- Ne progoni samo mene bo­ žanstvo i neumoljivi usud. Prije j e Tirinćanin, prog­ nan iz Inahove zemlje, ponio nebeski teret, prije je zlo­ kobni Laomedont namirio srdžbu dvaju božanstava; Pelij a j e osjetio Junonu, Telef se iz neznanj a latio oružja, a Odisej se naužio straha od Neptunova kraljevstva. Mene također goni po zemljama, po pučini sijedoga Nereja, strašna srdžba helespont­ skoga Prijapa •

počeo sam pitati svojega Gitona nije li me tko tražio. - Danas - veli - nitko. Ali j učer j e ušla na vrata neka prilično zgodna ženska; pa pošto j e dugo sa mnom razgovarala i svojim me opširnim pri­ povijedanjem već izmorila, počne na­ pokon tvrditi da si ti zaslužio kaznu i - ako povrijeđeni ostane kod tužbe da ćeš platiti za to kao rob

242

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

XVI KNJIGA

*

nisam još ni završio tužbu, kadli up'ad­ ne Krizida i stade me neobuzdano gr­ liti. - Držim te - govorila je pri tome - onakva kakvu sam ti se nadala: ti, moja čežnjo, moja naslado, nikada ne­ ćeš moći ugasiti u meni ovu vatru, osim ako je ne ugasiš mojom krvlju *

iznenada dotrči jedan od novonabav­ ljenih malih robova i stane tvrditi da se gospodar na mene strašno srdi što me već dva dana nema na poslu. Da ću prema tome ispravno postupiti ako pripremim za sebe neku dobru ispriku. Jer teško da se može dogoditi da mu se onako srditu bijes utiša bez batina *

140

Jedna gospođa iz najuglednij ih dru­ štvenih krugova, po imenu Filomela - kOj'a j e u svoje vrijeme uspijevala da zaslugom svoje mladosti izmami j edno za drugim mnoga nasljedstva ­ sada j e kao stara žena i već ocvale lje­ pote podmetala starcima bez djece svojega sina i kćer; a na taj j oj je na­ čin s pomoću te zamjene polazilo za rukom da neprekinuto nastavlja sa svojim umijećem. Ona dakle dođe k Eumolpu da bi preporučila svoju dje­ cu njegovoj razboritosti i dobroti *

I

j j

243

da provjeri sebe i svoje želj e. On da j e jedini čovjek na cijelome svijetu koj i može svaki dan mlade ljude pou­ čavati također spasonosnim poukama. Ukratko, ona ostavlja svoju djecu u Eumolpovu domu da ga slušaju kako govori * što j e jedina baština koja se može dati mladim ljudima. Kako j e rekla, tako j e i učinila: ostavi u Eumol­ povoj spavaćoj sobi prekrasnu kćer zajedno s nj ezinim poluodraslim bra­ tom i rekne tobože da ide u hram da učini zavj ete. Eumolpo - koj i je bio tako čestit da sam mu se čak i j a činio dj ečakom - bez odgađanja po­ zove djevoj ku na obrede jebanja s gu­ za. Ali svima j e bio rekao da boluje od podagre i da j e slab u kukovima; pa ako ne odglumi predstavu dosljedno i do kraja, izlagao se opasnosti da up­ ropasti malone čitavu tragediju. I ta­ ko, da bi opsjena sačuvala snagu uv­ j erljivosti, zamoli doduše djevojku da sjedne na preporučenu dobrotu, ali u isto doba zapovjedi Koraku da se pod­ vuče pod krevet na kojem je sam ležao: neka se upre rukama o pod i neka pokreće gospodara svoj im leđi­ ma. Ovaj se poslušno pokoravao zapo­ vijedi, a djevojka je u odgovarajućem ritmu znalački uzvraćala. Kada se čita­ va stvar približavala vrhuncu, Eumol­ po je počeo glasno podvikivati i poti­ cati Koraka da ubrza tempo . Tako se stari gospodin, ležeći između sluge i

244

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

XVI KNJIGA

prij ateljice, igrao kao na nekoj njihalj­ ci. Ovo je Eumolpo izveo nekoliko pu­ ta, uz golem smijeh, a i sam se groho­ tom smijao. Zato se i j a sa svoje stra­ ne nisam htio do kraj a prepustiti bes­ posličarenju da ne bi zbog nerada iz­ gubio grif: dok j e brat virio kroz klju­ čanicu i divio se tehnici svoj e sestre, j a mu priđem da isprobam da li će htjeti dopustiti da ga odjebem . I nije veleučeni dječak uzmicao pred mojim milovanj ima, ali - neprij atelj sko me božanstvo pronašlo čak i ovdje

hvalisati da nije nikada zavirio u krč­ mu i da nikada nije neku veću gomilu ljudi udostojao svojeg pogleda . Zaista, ništa nije prikladnije nego vazda raz­ govarati s mudrošću *

Sve je to - reknem - istina; i nijedan čovjek nije zaslužio da brže zapadne u nesreću nego onaj koji žudi za tuđim . Od čega bi međutim živjele skitnice, od čega kradljivci, kada ne bi umj esto udica bacali među rulju kutijice ili vrećice što zvekeću od nov­ ca ? Kao što se nijeme životinje pri­ mamljuju hranom, tako se niti ljudi ne bi dali uloviti kada ne bi zagrizli u neku nadu

*

- To su bogovi višega reda koji su me vratili u moje prijašnj e stanj e. Merkur naime - koji običava duše pokojnika voditi pod zemlju i dovoditi ih natrag - povratio mi j e u preobilju svoje milosti ono što j e j ednim srditim udarcem bilo odsječeno; i da znaš da uživam kod njega veću naklonost nego Protezilaj ili bilo tko drugi iz onih drevnih vremena! Kada sam to rekao, podignem tuni­ ku i čitav se pokažem Eumolpu. A on se u prvi mah zaprepasti; zatim, da bi se potpuno uvjerio, počne opipavati s obje ruke dobročinstvo bogova *

- Sokrat, po sudu bogova i ljudi najmudriji smrtnik, često se običavao

245

*

141

Brod iz Afrike, s tvoj im novcem i služinčadi, ne dolazi kako si obećao. Lovci na nasljedstvo već su se iscrpili i bitno su smanjili svoju darežljivost. Zato, ili se ja varam, ili se zajednička sreća opet počela kajati i okretati nam leđa -

*

Svi koji su u mojoj oporuci za­ pisani kao baštinici, s izuzetkom mo­ j ih oslobođenika, primit će ono što sam im ostavio pod tim uvjetom da

XVI KNJ IGA

246 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

moje tijelo rasijeku na dijelove i po­ jedu u prisutnosti naroda *

- Znamo da se kod nekih naroda još i danas obdržava zakon da pokoj­ nike moraju pojesti njihovi rođaci; i u tome se ide čak dotle da bolesni lju­ di često mogu čuti od svojih prijekore što kvare kvalitetu svojega mesa. Ovim opominjem svoje prijatelje neka ne odbiju to što nalažem, nego da s istim onim oduševljenjem, s kojim su zavje­ tovali moju dušu, pojedu također mo­ je tijelo *

Glasina o golemom novcu je zasljeplji­ vala oči i duše bijednika. Gorgija je bio spreman izvršiti *

U pogledu opiranja tvojega želu­ ca, nemam se čega bojati. Pokorit će se zapovijedi 'ako mu za gađenje od jednoga sata obećaš kao odštetu mno­ ga dobra. Ti samo zatvori oči i zamisli da ne jedeš ljudsku utrobu nego deset milijuna sestercija. Naći ćemo osim toga neke ugodne začine kojima ćemo izmijeniti okus mesa. Zapravo, ni jed­ no se meso ne sviđa čovjeku samo po sebi, nego se prepravlja pomoću neko­ ga određenog umijeća i na taj se način

247

prilagođuje gadlFvu �elucu . P� a�o hoćeš da ti sVOJ savj et potkn� ep'I� primjerima, Sagunćani su. �e, ? ntIJ �s­ njeni od Hanibala, hr�nIh . IJt;tdsklm mesom , a nisu pri tome Imah u Izgle�u nikakvo nasljedstvo . Na IStI su. �acI� postupili i Petelijci �ada su bIll vec izbezumlj eni od gladI; a dok su . se tako gostili, nisu išli ni za čim .druglm, nego samo za time da ne gla�u Ju. Kad� je Scipion zauzeo �umanc!Ju, zate�h su ondje matere kOJe su drzal.e u k:Ilu napola pojedena tijela vlastIte djece •

*

•

v

Nepovezani odlomci I

Servius ad Vergilii Aen. III 57. auri sa­ cra fames (prokleta glad za zlatom) ] sacra (sveta), to j est prokleta. Ovaj j e pak način govorenja potekao od jednoga galskog obi­ čaja. Kad god bi naime stanovništvo Masilije napala kakva opasna epidemija, neki bi se siromašni građanin dobrovoljno ponudio da ga čitavu j ednu godinu hrane o državnom trošku, i to malo boljom hranom. Poslije to­ ga bi ga iskićena svetim grančicama i odje­ vena u obrednu odjeću vodili po čitavu gra­ du i izvikivali kletve da bi nevolje čitavoga grada na taj način prešle na njega; a napo­ sljetku bi ga bacili u provaliju . O tome se pak može pročitati kod Petronija.

II

Servius ad Vergilii Aen. XII 159 de fe­ minino nominum in » tor{{ exeuntium genere: Ako međutim nisu izvedene od glagola, onda su im oblici zajednički za obadva roda. Na isti se naime način i imenice muškoga roda i imenice ženskoga roda svršavaju na tor, kao na primjer hic et haec senator (ovaj i ova senator) , hic et haec balneator (ovaj i ova nadzornik kupališta) , makar j e Petronij e upotrijebio izraz balneatrix (nadzornica ku­ pališta) .

250

PETR ONIJ E ARBI TER SATIRIKON

III

Pseudacro ad H oratii epod. 5,48: Canidia rod �n s pol �i cel,? (K�nidija glođući palac) ] Na . . 0'Ya] J e nacm IzraZIO držanje i pokret Kani­ . u nastupu bjesnila. Da bi predočio osobu dIJe u nastupu bj esnila, Petronije kaže: »pollice . usque ad penculum roso« (»sve do pogibelji oglodana palca«).

NEPOVEZAN I ODLOMCI

251

vb

Boethius in Isagogen Porphyrii commento­ rum editionis primae lib. II 32 (CSEL 48 p. 132 Brandt): I j a kažem: »Učinit ću to vrlo rado. Ali budući da se, kako kaže Petronije, jutarnje sunce već nasmiješilo krovovima, ustajmo; i ako u tome zaista ima nečega, po­ slije će se to brižljivije razmotriti i raspra­ viti.«

IV VI

Sidonius Apollinaris carm inis XXIII: 145 Čemu da pjes mom slavim vas, velikane latinskoga govornog umijeća, Arpinče, Patavijče , Mantuanče, . . . 155 i tebe , Arbitre, koj i po masilij skim vrtovima odaj eš poštovanje svetom panju kao slika i prilika helespontskoga Pri­ j apa?

Fulgentius mythologiarum I p. 12 sq. Heim: Ne znaš . . , koliko se gospođe plaše satire. Iako i odvjetnici uzmiču pred poplavom žen­ ske rječitosti, iako učitelj i pred njome ne znaju ni beknuti, iako zanijemi govornik i ob­ javljivač prigušuj e viku - jedina je satira ta koja staje na kraj ženskoj pomami, makar se goropadila čak i petronijevska Albucija.

VII V

Priscianus in� t �tutionum VIII 1 6 (GL II p. �81) e t XI 29 (lbld. p. 567) inter exempla qu zbus depOnen! lum verborum participia prae­ . . tentz tempons passivam significationem ha­ b ere declarat: Petronije »animam nostro am­ plexam pectore« (»dušu zagrljenu našim sr­ cem«).

Fulgentius mythologiarum III 8 p 73 ubi sucum myrrhae valde fervidum esse dixit: Zato i Petronije Arbiter pripovij eda kako je ispio čašu mirina soka da pojača svoju spol­ nu moć [u 14 . knjizi, ondje gdje Kvartila u društvu Ascilta i Enkolpija želi nazdraviti afrodizijakom i sluškinja joj daje da pije As­ ciltov dio. Zato Kvartila pita: »Je li Enkolpi­ j e popio sav afrodizijak što smo ga imali ?« ]

252

N E POVEZAN I ODLOMCI

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

VIII

Fulgentius in expositione Virgilianae con­ tinentiae p. 98 sq.: Izložili smo naime već ra­ nije priču o troglavom Cerberu, i to s obzi­ rom na svađu i prepirku na forumu. Zato i Petronij e tvrdi o Eusciju: »kao odvjetnik bio je forumski Cerber« . IX

Fulgentius in expositione sermonum anti­ quorum 42 p. 122: ferculum (nosiljka s jeli­ ma) se kaže za posluž'avnik s mesom. Zato ka­ že i Petronije Arbiter: »pošto je donesena no­ siljka s j elima (ferculum) « .

253

XII

Fulgentius ibidem 60 p. ! 26: manubie� (ra­ tni plijen) se kaže za kralj evske dragocJeno­ sti. Zato veli i Petronije Arbiter: »Kod od­ bjegloga roba j e pronađena tolika količina kraljevskoga ratnog plijena« .

XIII

Fulgen tius ibidem 61 p. 126: aumatium (okašce) se kaže za skrovito j avno mjesto, na primj er u kazalištima ili u cirkus,:. Zato �aže i Petronij e Arbiter: »Ja sam se sam bacIO u okašce (aumatium)« .

XIV X

Fulgentius ibidem 46 p. 123: valgia (nakri­ vljena, sc. usta) opet znači način na koji se izvraćaju usne pri povraćanju, kao što kaže i Petronije : »nakrivljeno (valgiter) razvrnutih usana« .

Isidorus originum V 26,7: dolus (prevara) j e lukavost duha, nazvana po tome što obma­ njuje: jedno naime radi, a drugo hini. Petro­ nije misli drugačij e kada kazuj e: »Što je, su­ ci, prevara (dolus) ? Jamačno kada j e učinj e­ no nešto što vrijeđa (dolet) zakon. Imate pre­ varu, shvatite sada zlo« .

XI

Fulgentius ibidem 52 p. 124: alucinare (buncati) znači nesuvislo trabunjati, a dolazi od alucitae koje mi nazivamo komarcima. Ta­ ko kaže Petronije Arbiter: »Prij'atelja su nai­ me mučile alucitae ( = halucinirao j e) .«

XV

glossarium S. Diony sii: petaurus (prečaga) j e vrsta igre: Petronije: »1 kako j e nalagala prečaga (petaurus) - bio je sad niže, sad više« . DANIEL

254 PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

NEPOVEZAN I ODLOMCI

255

XVI

XX

Petronije: »Bilo je svima jasno da oni kroz n �puljsku spilj u prolaze isključivo pogrblje­ . S. Dionysii. DANIEL m.« ex glossarLO

Terentianus Maurus de metris (GL VI p. 409): Sada će raščlamba koju ćemo izložiti pokazati 2850 mjeru u kojoj kazuju da je Anakreont spj evao slatke stare popijevke. To se nalazi u uporabi kod Petronij a kada pripovijeda da j e taj isti lirik spjevao riječi u harmonij i dostojnoj muza, 2855 a i kod mnogih drugih. Ali pokazat ću p omoću kakve se cezure oblikuje taj stih: »Nagradili su usj evi moj trud« (»iu­ verunt segetes meum laborem«). 2858 »iuverunt« (»nagradili su«) j e početak heksametra. . . 2861 ono što ostaje: »segetes meum labo­ rem« (»usjevi moj trud« ), takvo j e kao »vidiš kako se u trostru­ kom porodu okreće Trivijina vatra i Feb tumara hitrim 2865 kolima preko brzoga nebeskog kruga« . Marius Victorinus IV 1 (GL VI p. 153): . mjera će biti anakreontska j er se njome pri­ lično često poslužio Anakreont, ali su se njo­ me i kod nas mnogi poslužili; među njima pak Arbiter II Satirikonu ovako : »vidiš kako se u trostrukom porodu okreće Trivijina vatra i Feb tumara hitrim kolima preko brzoga nebeskog kruga.«

[ Odlomci XVII i XVIII nisu Petronijevi; za­ to smo ih preskočili . ] XIX

Terentianus Manurus de metris (GL VI p. 399): Vidimo da Horacij e nigdje nije trajno ustanovio stihove u ovoj mjeri, ali ih rječiti Arbiter 2490 često primjenjuj e u svojim knjigama. Možete prepoznati ovo što običavamo pjevati: »Djevojke iz Memfisa pripremljene za božju službu.« 2495 »Natopljen bojom noći, dječak rječite ruke.« Marius Victorin us III 1 7 (GL VI p. 138): ZnamC? da s� neki lirski pjesnici upotrijebili u s,voJlm pjesmama stihove u ovoj mjeri i obhku, kao što ih nalazimo i kod Arbitra , a . pnmJer J e za to : »Djevojke iz Memfisa pripremljene za božju službu.« Isto tako: »Natopljen bojom noći« , »egipatska kola« . .

.

.

I

.

256

N EPOVEZAN I ODLOMCI

PETRONIJE ARBITER SATIR/KON

257

XXI

XXIV

Diomedes in arte GL I p. 518: Odatle j e i ona stanka što j u j e Arbiter primijenio ova­ ko: »baba natopljena vinom, drhtavih usnica« .

Hieronymus in epistula ad Demetriadem CXXX 19 (CSEL 56 p. 199,16 Hilberg): Vko­ vrčene i nalickane momke i kurviše koj i mi­ rišu po egzotičnom mošusu - a o kojima vrijedi ona Arbitrova »ne miriše dobro onaj koji uvijek do­ bro miriše« njih neka djevoj ka izbjegava kao neku kugu i otrov za čednost.

XXII

Servius in artem Donati GL IV p. 432,22: Isto tako Quirites (Kviriti) rabi isključivo u množini. Ali čitamo kod Horacija o Kviritu, i to tako da mu j e nominativ hic Quiris (ovaj Kvirit). Isto tako taj isti Horacije kaže »quis te Quiritem ?« (»tko te je kao Kvirita ?«), za što će nominativ glasiti hic Quirites (ovaj Kvirit), kako kaže Petronije. Pompeius in commento artis Donati GL V p. 1 67,9: Nitko ne haže »hic Quirites« ( »ovaj Kvirit«) , nego »hi Quirites<< << (»ovi Kviriti«), iako smo i ono prvo mogli pročitati. Čitaj te kod Petronij a i naći ćete da se to dogodilo s nominativom j ednine; i veli Petronije: »hic Quirites« (»ovaj Kvirit«). XXII I

grammaticus de dubiis nominibus GL V p. 578,23: fretum (morski tjesnac) j e srednjeg roda, a u množini glasi freta, kao na primjer kod Petronija: »freta Nereidum« (»morski tjesnaci nerejida«) .

XXV

Fulgentius mythologiarum II 6 p. 45 sq. Heim de Prometheo: Premda Nikagor . . . iz­ vještava da j e on prvi oblikovao onu ideju i da time što j astrebu izvrgava j etru, slika za­ pravo kao neku prispodobu otrovne zavisti. Zato i Petronije veli: »Jastreb koji kljuje po nutrini j etre, rastrže grudi i nutrinu utrobe, nije to onaj kojega spominju domišlja­ ti pjesnici, nego j adi srca, otrovna zavist i pohle­ pa« . XXVI

Anthologia Latina 690 (rec. Alexander Ri­ ese. Editio altera. Lipsiae 1894-1906): Tako gavran, protiv opće poznatih od­ redaba

258 PETRONIJE ARBITER SAT/R/KON

5

10

NEPOVEZAN I ODLOMCI

u prirodi, odlaže j aj a kada s u već do­ zreli plodovi. Tako medvjedica jezikom oblikuje svo­ j e mlado kada ga j e iznijela na svi­ j et, a riba rađa a da se uopće nije upustila u ljubavni snošaj . Tako Febova kornjača, čim j e uz Lu­ cininu pomoć svršila s porodom, mlakim nozdrvama brine se za j aj a. Tako se bez spolnog općenja roji pče­ lac izazvan iz satkana voska i ispunjava tabor odvažnom voj­ skom. Priroda se u svojoj moći ne zadovolja­ va jednoličnošću, nego j e veseli to da tvori raznolika djela.

10

i godina razdij eljena izmjenama mje­ sed. Pogrešno se uvjerenj e proširilo i puka j e zabluda potakla ratare da Cereri iskazuju za žetvu prve počasti, da Bakha ovjenčavaju plodnim mladi­ cama, a da četa pastira ugađa Pali. Neptun utonuo u valove opominje sve moreplovce, a Palada prisvaja trgovačke poslove. I zatočenik svoj e želje i onaj koji se odrekao zemalj­ skih dobara - svatko već u nezasitnom takmiče­ nju izmišlja za sebe bogove.

XXVIII

XXVII

ibidem 466: Strah j e prvi na svijetu stvorio bogove, kada su s neba padale visoke munje i vatrom razbija­ le zidine, i kada je plamtio pogođeni Aton; usko­ ro je Feb, obišavši zemlju, dovezen na istok; Mjesec j e ostario 5 i onda mu se ponovo obnovila ljepota mladosti; potom - tu su razasute po nebeskome svodu zvijezde

259

I

ibidem 476: Prije će naime smrtnici u ustima za­ držati oganj nego sačuvati tajnu. Što god izustiš u palači, procuri napolje i neočekivanim š'apu­ tanjima potresa gradove. Ali nije dosta što se razglasila stvar, rečena u povjerenj u: djelo izdaje 5 izlazi j oš više nakićeno i nastoji uve­ ličati glasinu. Tako na primjer sluga, želeći otkriti tajnu, ali bojeći se vlastita čina, kopa zemlju i odaje joj istinu o kra­ ljevima sakrivenim ušima;

260

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

prihvatila j e naime zemlja zvukove i pričljive su trstike pustile da odjekuje da je Mida ona­ kav kakvim ga je prikazao potkazi­ vač.

N EPOVEZANI ODLOMCI

5

XXIX

ibidem 650: Oči nas varaju i nestalna nam sjetila, potisnuvši razum, lažu. Kula naime koja se, gledana izbliza, diže, u obliku četverougla, zaokružuje se, ako j e gledamo izdale­ ka, i izgube joj se uglovi. 5 Sit čovj ek izbjegava hiblejsku tečnost i nozdrva mnogo puta mrzi miomiris­ nu travu. Ne bi se čovjeku moglo ovo od onoga manje ili više militi da se sjetila ne nalaze u stalnome prijeporu i ne bore u nepostojanu pravcu. XXX

ibidem 651: Snove, koji obmanjuju duše opsjena­ ma što ih oblijeću - njih ne šalju božji hramovi ni bo­ žanstva s nebesa, nego ih stvara svatko sebi. Kada naime počinak zaokupi udove,

10

261

svladane tvrdim snom, i kada se duša igra bez opterećenj a, što god se zbilo za danjega svjetla, provodi ova u djelo i za noćne tmi­ ne. Onaj koji potresa utvrde i ognjem uni­ štava nevoljne gradove, taj vidi oružje, potučene neprijatelj ske bojne redove, sprovode kraljeva i bojna polja natopljena prolivenom krvlju. Oni koji se bave obranom u sudskim parnicama, ti vide paragrafe i forum i uplašeni motre gomilom opkoljenu sudačku stolicu. Lakomac skriva imutak i pronalazi is­ kopano blago. Lovac sa psima uznemiruje gorske šu­ me. Mornar izbavlja brod iz valova, ili se u smrtnoj pogi­ belji hvata za prevrnutu lađu, bludnica piše ljubavniku, preljubnica poklanja dar *

15

i pas u snovima laje na zečje tragove.

Dodatak

Kazalo osobnih imena

Arapski brojevi označuju poglavlja, a rimski nepovezane odlomke

Agamemnon (profesor retorike) 3, 6, 26, 28, 46, 48-50, 52, 65, 69, 78 Agamemnon (Atrejević) 59 Agaton (trgovac miomirisima) 74 Ahilej 59, 129 Ajant 59 Akrizije 137 Albucija (goropadna žena) VI Alkibijad 128 Amfitrionović (Herkul) 123 (Anakreont XX) Apelo (slikar) 83, 88 Apelo (tragički glumac) 64 Apolon 83, 121 Arat 40 Arijadna 138 Ascilto (Enkolpijev drug) 6, 7, 9-15, 19-22, 24, 57--59, 72, 79, 80, 92, 94, 97, 9 8, 133 Atena 5 8

Atrejević (zalog prevarena Atrejevića = Menelajeva žena, to jest Helena) 108 August 60, (član augustovskog vijeća šestorice) 30 Bakho 133, X XVII Bargata (nadzornik svratišta) 96, 97

Bat (AI1istotel iz Tere; pjesnik iz Batova grada

mah) 135 Belona 124 Bijes 124 Bromije 41

=

Kali-

266

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

Cerber VIII Cerdon (Trimalhionov lar) 60 Cerera 135, XXVII Cezar (Gaj Julije) 122-124 Cezar (car) Sl, 76 Ciceron 3, S, SS Cinam (Trimalhionov blagajnik) 30 Cintija (Artemida) 122 Cirka (Enkolpijeva ljubavnica) [126], 127, 129, BO, 134

Dafna (

=

lovor) 131

Dama (Trimalhionov gost) 41

Danaja 126, 137

Dedal (Trimalhionov kuhar) 70, 74

Dedal (Krećanin) 52 Deljanin (Apolon) 89 Demokrit 88 Demosten 2, (Demostenovo oružje) 5 Dijana 59, 126 Diogen: vidi Pompej Diogen, Gaj Diomed (za Kastora) 59 Diona 124, 133 Dioniz (Trimalhionov rob ) 41

Dit 120, 124

Dorida (Enkolpijeva ljubavnica) 126 Drijade 133

Efez (tragički glumac) 70

Ehion (proizvođač vatrogasne opreme, Trimalhionov ,

gost) 45

Endimion (lijep dječak) [132] Eneja 68 Enija 120

Enkolpije 20, 91, 92, 94, 102, 104, 105, 109, 114. Enoteja (Prijapova svećenica) 134-138

Epikur 104, 132 Ereb 124 Erinija 124

DODATAK KAZALO OSOBNIH IMENA

267

Eudokso 88 Euhije 41 Eumolpo (pjesnik) [85], 90-92, 94-105, 107-110, 113, l IS, 117, [118], 124, 125, 132, 140 Euripid 2 Euscije (odvjetnik) VIII

Fidija 88

FiIargir (Trimalhionov rob) 70, 71 Filerot (Trimalhionov gost i suoslobođenik) 43, 44 Filerot (odvjetnik) 46 Filomela (krotonska gospođa) 140

Feb (Apolon) 89, 109, 122, 134, XX, XXV, XXVII Felicion (Trimalhionov lar) 60 Felicion (Scintilina kutijica) 67 Fortuna (božica sreće) 29, SS, (Sudbina) 101, (Sreća) 120-123, (Fortuna) 125, (Fortunin sin) 43 Fortunata (Trimalhionova žena) 37, 47, 52, 54, 67, 70-

-76

Gaj (Trimalhion) 30, 67, 74, 75, (živio Gaj !) SO, (Genije našega Gaja) 53

Ganimed (Trimalhionov gost) 44

Ganimed (za Poluksa) 59, (vinotoča na Olimpu) 92, ispo također 83 (pastir s Ide ) GaviIa (građanin u koloniji) 61 Giganti 123 Giton (Enkolpijev ljubimac) 9, lO, 16, 19, 20, 24-26,

58, 60, 72, 73, 79, 91-94, 96-102, 104, 105, 108-110, 113-115, 117, 128-130, 132, 133, 139 Glas 123 Glikon (građanin u koloniji) 45 Gorgija (lovac na nasljedstvo) 141 Habina (klesar) 65, 67-69, 71, 72, 74, 75, 77 Hanibal 50, 101, 141 Harpije 136

268

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

Hedila (možda Lihina žena) 113 Hekala 135 Helena 59, 138 Herkul 83, (dvanaest Herkulovih junačkih djela) 48, (Herkulov trijem) 106, (Herkulovi žrtvenici) 122, (Herkulova vještina) 136 Hermerot (Trimalhionov gost i suoslobođenik) 59 Hermerot (Herrnerotove gladijatorske borbe) 52 Hermogen (Glikonov tast) 45 Hezo (praznovjerni putnik na brodu) 104 Hila 83 Hiparh (astrolog) 40 Hiperid 2 Homer 2, 48, 59, 118 Horacije 118

Ifigenija 59 Inah 139 Inkubon (Inkubonu ukrasti kapu) 38

Julije (Cezar) 120

Julije Prokul, Gaj (Trimalhionov gost) 38

Junona 25, 139 Jupiter 44, 47, Sl, 56, 58, 83, 88, 122, 123, 126, 127

KaThant (prorok) 89

Karion (Trimalhionov rob) 71

Kasandra (za Medeju) 52, (Kasandra u čizmama) 74 Katon 137, (Katoni namrštena čela) 132 Katon (Utički) 119 Kiklop 48, 98, 101 Korak (Eumolpov sluga) 117, 140 Korint (proizvođač mjedenog posuđa) 50 Kras 120 Krez (Trimalhionov mezimac) 64 Krizant (građanin u koloniji) 42 Krizida (Cirkina sluškinja) [126], 128-132, 138, 139

DODATAK KAZALO OSOBNIH IMENA

269

Krizip 88 Kurion 124 Kvartila (Prijapova svećenica) 16, 19-21, 23-26

Labeon (pravnik) 137 Laokont 89 Laomedont 139 Lari 29, 60 Leda 138 Lenat (Lenatove gladijatorske igre) 29 Lentu! 124 Liha (Tarentinac) 100, 101, 104-110, 113-115 Lijej 41, (vino) 135 Likurg 83, (Likurgova ladanjska kuća) 117 Lizip 88 Lucilije (improvizacija u duhu Lucilijeva niskog stila)

4

Lucina XXVI Lukrecija 9 Lukrion (Trimalhionov lar) 60

Mameja (općinski kandidat za duumvirat) 45 Manicije, Marko (vlasnik najamne kuće) 95

Marcelo 124

Margarita (kujica) 64

Mars 122, 124, (Mars voli jednakost) 34, (Marsove zi­ dine = Rim) 55, (Marsovi znakovi) 123, (marsovski štit) 124, (Marsov potomak = Romul) 124 Marsija (četiri Marsije) 36 Masa (Habinin rob) 69 Mecenacijan (Trimalhion) 71 Medeja 108 Megera (jedna od tri Erinije) 124 Melisa (iz Tarenta) 61, 62 Menekrat (Menekratove arije) 73 Menelaj (Agamemnonov asistent) 27, 81 Menofila (Filargirova žena) 70 Merkur 29, 140, (dok Merkur bdije) 77, (kamate nami­ jenjene Merkuru) 67

270

DO DATAK KAZALO OSOBNIH IMENA

PETR O N I J E ARBITER SATIRIKON

Mida XXVIII Minerva 29 Mira (božica mira) 124 Miron 88 Mitridat (Trimalhionov rob) 53 Mopso Tračanin 55 Muza 135

Najada 83

Nasta (Trimalhionov upravitelj) 53

Neptun 76, 89, 104, 139, XXVII Nesloga (božica razdora) 124 Nerejide XXIII Nerej 139 Nieerot (Trimalhionov gost i suoslobođenik) 61, 63 Nimfa (koja je ugrabila Bilu najada) 83, (pratilac nimfi Prijap) 133 Nioba (za Pazifaju) 52 Noćniee (vještice) 63, 64 Norban (općinski kandidat za duumvirat) 45, 46 =

=

Odisej 39, 48, 98, 105, 132, 134, 139 Opimije 34 Ork 34, 45, (jak kao Ork) 62

Pala XXVII Palada (Atena) 124, XXVII Palamed 66 Panihida (djevojčica iz Kvartiline pratnje) 25 Pansa (Pansina oporuka) 47 Paris 138 Parke (tri Parke) 29 Pegaz 36 Pelija 139 Petrait (Petraitove gladijatorske borbe) 52, 71 Pindar 2 Platon 2

271

Plokam (Trimalhionov gost) 64 Polien (zove se Enklopije u Krotonu) [126], 127, 129,

130

Pompej Diogen, Gaj (Trimalhionov gost i suoslobođenik) 38

Pompej Trimalhion, Gaj 30, 71

Portmej (prevoznik Portmej Baron) 121 Praksitel 126 Pravda (božica pravednosti) 124 Prijam 89 Prijap, 17, 21, 104, 137, 139, (isp. IV), (Prijap napravljen od tijesta) 60 Primigenije (Ehionov sinčić) 46 Prokna (lastavica) 131 Prokul: vidi Julije Prokul, Gaj Propast (božica uništenja) 124 Protej 134 Protezilaj 140 Protogen 83 Prozelena (baba vračara) 132, [134], 137 Psiha (Kvartilina sluškinja) 20, 21, 25, 26 Publilije (mimski pjesnik Publilije Sirac) 25

Safinije (kolonijalni poglavar) 44 Seilak (Trimalhionov pas) 64 Seintila (Babinina žena) 66, 67, 69, 70, 74, 75

Scipion (Mlađi) 141 Scisa (građanka u koloniji) 65 Seleuko (Trimalhionov gost) 42 Serapa (astrolog) 76 Servije (pravnik) 137

Sibila 48

Sinon 89 Sirac (glumac) 52 Sirene 5, 127 Skauro (rimski građanin) 77 Slobodan (sc. otac, za Dioniza) 41 Sloga (božica sloge) 124 Smrt (božica smrti ) 124 Sofoklo 2

272

PETR O N I J E ARBITER SA TIRIKON

Sokrat 140, (sokratovsko društvo) S, (ljubiti sokratovskom vjernošću) 128 Sreća: vidi Fortuna Stiho (Trimalhionov rob) 77, 78 Sudba (božica usuda) 120 Sudbina: vidi Fortuna Sula (Sulin mač) 120 čarobSunce (potomak boga Sunca, to jest Helija nica Cirka) 127

Tantal 82 Tarkvinije 9 Tebanski dvoboj (između Eteokla i Polinika) 80 Telef 139 Terencije (krčmar) 61 Tirinćanin (Herkul) 124, 139 Tit (gradski činovnik) 45 Titan (Sunce) 122 Tizifona (jedna od tri Erinije) 120, 121 Tračanin (gladijator) 45 Tračanin �opso 55 Trgaj (Trimalhionov tranširer) 36, 40 Trifena (Enkolpijeva prijateljica) 100, 101, 104-106, 108-110, lB, 114

Trimalhion 26-37, 39-41, 47-50, 52-55, 57, 59-61,

63-75, 78, 79

Tritonka (Atena) 5 Trivija (Trivijina vatra Tukidid 2

�jesec) X X

Veliki (Pompej) 120, 123, 124 Venera 29, 68, 85, 127, 128, 132 Vergilije 68, 118 Vjernost (božica vjernosti) 124

Zasjeda (božica lukavštine) 124 Zeuksid 83

Napomene uz tekst

1.

poglavlje

»Zar ne gone te iste furije« itd.: to govori Enkolpije koji je ujedno i nosilac prvog lica u čitavome ovom romanu; ne znamo pouzdano gdje se zbivaju ovi prvi događaji, ali pouzdano znamo da je posrijedi neki kampanski grad u blizini Napulja: najvjerojatnije se radi o Puteolima (današnji Pozzuoli), kako je to već pretpostavio Ludwig Friedlaender, iako poneki misle da se te prve zgode zbivaju u Kumarna, ili Pompej i­ rna. Nijednu međutim od tih pretpostavki ne možemo s dobrim razlozima niti dokazati niti isključiti. »put do govorničkog urnijeća« : u razdoblju ranoga carstva govorničko obrazovanje doživljuje golem pro­ cvat. No zajedno s ukidanjem političkih sloboda jav­ no je političko govorništvo izgubilo svoj stvarni te­ melj : retorika je zapravo učila vještini lijepog izla­ ganja banalnih misli, a glasovita se rimska eloquentia ( rječitost) svela gotovo isključivo na vježbe u učioni­ cama - declamationes - u kojima se pretresaju sa· držaji koji sa stvarnim životom nemaju više nikakve veze. Negdašnji govori u senatu ili u skupštini pre­ tvaraju se sada u školama u takozvane suasoriae u kojima se nekome nešto preporučuje, ili se nekoga od nečega odvraća; sudski su pak govori našli svoje mjesto u školskim controversiae u kojima su se ras­ pravljali neobični i nevjerojatni pravni sporovi. Do nas je došlo nekoliko zbirki ovakvih školskih vje­ žbi, a u tom je pogledu možda najzanimljivija knjiga Seneke Starijega pod naslovom oratorum et rheto­ rum sententiae, divisiones, colores. Ta knjiga sadrži pregled govorničkih zadaća iz retorskih učionica nje­ gova vremena: Agamemnomu se na primjer svjetuje neka žrtvuje svoju kćer kako bi Grcima omogućio da otplove (Sen. contr. III 2.3), ili Aleksandra Velikoga odgovaraju od puta u Babilon (ibid. IV 1-3) i slično. »od napuhanih tema« : za to je školsko govorništvo uopće karakteristično spajanje izvanjskoga sjaja sa

274

�

D O D ATAK NAPOMENE UZ TEKST

PETRO N I J E ARBITE R SA TIRIKON

�

na otoku Rodu, osobito u školiApolonija Molona. No

s roma tv�m i beznačajnošću nutarnjeg sadržaja: jer sIrOmaSenje toga nutarnjeg sadržaja je sada pratilo sve veće nastojanje oko izglađena vanjskoga umjet­ nog oblika, a gubitak spontanosti i neposrednosti na­ stoji Se pri tome nadoknaditi u neprimjerenoj retor­ skoj patetici, u ošt:mumnom cjepidlačenju, u nena­ ravnome i usiljenom sjaju; odatle dolazi do one za novi stil toliko karakteristične prekomjerne uporabe retorskih figura, traženih tropa, općih mjesta, poslo­ vica i uzrečica kojima se zapravo želi prikriti praz­ nina misli. »u neki drugi svijet«: tako na primjer Seneka Sta­ riji u spomenutome svom djelu (III praef. 1 1- 17) pripovijeda o nekom Cestiju: u školi se smatrao ve­

ćim od Cicerona; ali kada ga je neki šaljivac pote­ ?nuo na sud, nije više znao ni gdje mu je glava pa Je na koncu morao uzeti branitelja.

2. poglavlje

»devetorica

lirskih

pjesnika«:

među

ovu devetoricu

spada zapravo i Pindar. Posrijedi je naime kanon lir­ skih pjesnika što su ga sastavili aleksandrijski filo­ lozi ( isp.Anth. Pal. IX 184. Quint. de inst. or. X 1,6 1. Sen. ep. ad Luc. 27,6), a u tome su kanonu našli svoje mjesto slijedeći pjesnici: Alkman, Stezihor, Ibik, Si­ monid, Pindar, Alkej, Bakhhilid, Sapfa i Anakreont. »isprazna i razmetljiva brbljavost«. Enkolpije pod time misli na azijski govornički stil, takozvani genus Asiaticum. Taj je stil bio karakterističan za govornič­ ki smjer što je nastao u MalojAziji, a glavni mu je predstavnik bio Hegezija iz Magnezije. Uporabom sti­ !ističkih i retoričkih sredstava išlo se za bujnošću govora; da je taj stil pak išao prvenstveno za izvanj­ skima, formalnim efektima, to je dovodilo do nadu­ tosti i kićenosti govora: obilježavala ga je obilna upo­ raba retorskih figura i tropa, a temperamentnu je patetiku naglašavala pri tom i burna gestikulacija. U nešto blažem obliku njegovao se taj govornički stil i

275

. I

.1

;

laj je govornički smjer i u samome Rimu imao velik broj pristaša. Glavni je predstavnik toga smjera ondje bio Hortenzije, a i Ciceron mu je pripadao u mlađim godinama. Opozicija međutim protiv azijskoga stila istakla je drugi smjer, takozvani atički govornički stil, genus Atticum, a za uzore su uzeti Lizija i Tukidid. Izvještačenoj su retorskoj patetici zagovornici atič­ kog stila suprotstavili drugu pozu: moralnu čvrstoću govornikove osobe; govor je naime morao biti reali­ zacija govornikova značaja. Pristaše ovoga smjera za­ lagali su se za jedrinu misli i jednostavnost izlaganja relevantnog sadržaja. Zato su izbjegavali retorička sredstva i pjesničko ukrašivanje. Na stilsku orijenta­ ciju blisku aticizrnu nailazimo u Cezarovim spisima i u povjesničkima Salustijevim djelima. Za književni jezik julijevsko klaudijevske epohe međutim ponovo postaje značajnom afirmacija tradicije deklamator­ skoga azijskoga govorničkog stila, a težnju za sja­ jem pratilo je sada prodiranje pjesničkih izražajnih sredstava u prozu i proznih u poeziju. Uklanjanje granica između proznoga i pjesničkog jezika postalo je jedno od najistaknutijih obilježja književnosti »sre­ brnoga« vijeka uopće. U suvremenom je govorništvu genus Asiaticum naišao na osobito plodno tlo: ljubi­ telje modernoga stila u njihovoj žudnji za neobičnima i jakim senzacijama suzdržani i jednostavan način govorenja ne može više zadovoljiti. se očito »bezobzirnost egipatskih majstora«: pod time Pli­ misli na grčke slikare aleksandrinskog razdoblja. n Filokse je da va nije (nat. hist. XXXV 1 10) izvješta učitelja svojeg od slikanja brzinu iz Eretrije preuzeo uge Nikomaha, ali da je i on sam pronašao još i d: metode skraćivanja postupka u svrhu bržeg proIzvo­ đenja slika. Na taj je način - misli naš junak metoda sebi žrtvovala izvorniji smisao i bit same um­ jetnosti.

276

3.

PETRON I J E ARBITER SA TIRIKON

poglavlje

»kako veli Ciceron«: ispo Ciceronov govor za Marka Celija (c. 41) gdje kazuje da su oni učitelji, koji su učenike upućivali da se do slave mora ići uz rad i napor, i to putem čestitosti i ispravnosti, ostali u školi gotovo posve sami.

4.

poglavlje

»u duhu LuciIijeva niskog stila«: rimski se satirik Lu­ cilije odnosio prema jezičnom ,izrazu vrlo slobodno, a jezik njegove satire bio je zapravo njemu suvre­ meni svagdašnji govor u kojem se nije klonio ni od najvulgarnijih izričaja ulice i krčme. Isto se tako ne­ hajno odnosio i prema strukturi svojih stihova. Ova međutim Agamemnonova pjesma koja slijedi u 5. po­ glavlju nalazi se po svojoj visokoj stiliziranosti u oči­ toj opreci prema stilskoj neuglađenosti znamenitog satirika i jasno odudara od »niskog« karaktera Luci­ lijevih improvizacija. Zato se ta »improvizacija u duhu Lucilijeva niskog stila« mora shvatiti kao improviza­ cija u smislu intencije luci1ijevske naravi i duha: nema nikakve sumnje da se Agamemnon odlučuje i za lucilijevski sadržaj i za lucilijevsku formu, a ta se odluka na svaki način očituje i u neobičnu mije­ šanju metričkih oblika.

5.

poglavlje

>,Ako tko žudi . . .«: U prvih 8 stihova ove pjesme na­ laze se u latinskom originalu holijambi, a u preostalih 14 daktilski heksametri. Mi smo u prijevodu zadržali redoslijed stihova onakav kakav je u izvorniku i isto smo tako u skladu s izvornim tekstom označili stiho­ ve brojevima, ali se nismo htjeli upuštati u to da pre­ nosimo izvorni ritam koji se u latinskome - kao i u grčkome - sastoji u pravilnom izmjenjivanju dugih

D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST

277

i kratkih slogova; a tako smo postupili i kod svih ostalih Petronijevih pjesama. Dilema je naime bila u ovome: ili da slijedimo smisao teksta u pjesmi, na­ stojeći da bude što vjerniji latinskom originalu, ili da slijedimo stihovnu formu, unatoč tomu što znamo da ona ni izdaleka ne može reproducirati izvornu me­ lodiju latinskoga stiha. A u toj smo se dilemi odlučili za onaj prvi put koji daje prednost smislu izrečenoga.

9. st. »naoružane Tritonke«: Tritonka je pridjevak bo­ žice Atene koja je na atenskoj Akropoli imala svoj glasoviti hram - Partenon - s kipom što ju je pri­ kazivao u oružju, a koji je bio djelo proslavljenog kipara Fidije.

10. st. »zemlja koju je naselio lakedemonski doselje­ nik«: misU se bez sumnje na Tarent, grad koji je kao spartanska kolonija još od 706. godine prije n. e. pred­ stavljao najznačajniju grčku naseobinu u Donjoj Ita­ liji. 11. st. »domovina sirena«: misli se dakako na napulj­ ski zaljev, odnosno na Napulj. Obrazovani su Rimlja­ ni vrlo rado odlazili u Napulj, grad koji se još u Petronijevu razdoblju smatrao pravim grčkim gradom Graeca urbs, ispo Tac. ann. XV 33.

-

12. st. »s meonijskog izvora«: to jest - iz Homero­ vih epova. Meonija je Lidija u Maloj Aziji: legendarni Meon, praotac Lidijaca, bio je po legendi Homerov otac.

21/22. st. »pijerijskom rijekom oplođen«: misli se ov­ dje na nadahnuće koje dolazi od Muza. Pijerija je ime muzama posvećenoga grada u Beotiji pokraj ko­ jega se nalazilo istoimeno brdo. 22. st. »iz grudiju lijevati riječi«: vidimo dakle da Agamemnon svoju preporuku za školovanje i obrazo­ vanje budućih govornika temelji na onome u Rimu već otprije uobičajenom toku duhovnog obrazovanja: ško­ lovanje mladog Rimljanina počinje na grčkome govor­ nom području, to jest uAteni (stih 9), Tarentu ( 10) i Napulju ( 1 1), !i zahtijeva od njega da se bavi Home­ rom (12), grčkom filozofijom ( 13) i naravno - De­ litana« kod Seneke u ep. ad Luc. 57,1, a kod Petra-

278

mostenom ( 14). Tek potom se prelazi na studiranje i proučavanje latinskih pisaca (stih 15 i dalje), pri čemu je uz prakticiranje na sudu vrlo važnu ulogu imalo i bavljenje latinskim povjesničkim i epskim štivom.

7.

D ODATAK NAPOMENE

PETRONIJ E ARBITER SA TIRIKON

poglavlje

»u javnu kuću«: javne su se kuće otvarale u tri sata po podne, a zatvarale su se tek ujutro. Vani je na zidu visio kao znak stilizirani muški spolni organ, a noću svjetiljka, također u obliku muškog spolovila u erekciji. Sobice su se nizale oko nutarnjeg dvori­ šta zgrade koje je bilo okruženo hodnikom sa stupo­ vima. Nad svakom se sobicom iznad ulaznih vrata na­ lazio štit na kojem je bilo napisano ime prostitutke , najčešće neki nadimak, a ispod imena je bila nazna­ čena također cijena. Po zidovima sobice nalazile su se slike koje su prikazivale različite varijacije spolnog čina. Čitav se namještaj svodio na krevet , pokrivač i uljanu svjetiljku. Prostitutke su na svoje posjetioce čekale gole, bilo da su se nalazile u sobi ili u hod­ niku, a katkada su onako gole izlazile i na ulicu ; na taj je način posjetilac dobivao priliku da sebi izabere partnericu po svojem ukusu. Osobita je pak sveča­ nost bila u javnoj kući ako bi došla neka nova dje­ vojka kojoj je trebalo oduzeti djevičanstvo. Tada su se organizirali obredi koji su nalikovali na pravu svadbu: u čitavoj bi se kući pojačala rasvjeta, na vrata se vješao lovor , a »mladoženja« je morao pla­ titi znatno veću svotu nego u uobičajenim prilikama i odlazio je iz javne kuće ovjenčan lovorovim vijen­ cem kao pobjednik.

UZ TEKST

279

ni (a izgubljeno je, čini se, prilično mnogo teksta) upravo oni dijelovi Satirikona koji su prikazivali Prijapovu svetkovinu. Na toj su se svetkovini naši ju­ naci na neki nama nepoznat način ogriješili u Prija­ povu svetu službu, a na nju će jednako kao i na ono što se na njoj zbilo aludirati najprije Kvartilina sluš­ kinja , a zatim i sama Prijapova svećenica Kvartila, vidi dolje poglavlje 16. i dalje. Ali dakako - isto je tako moguće da i ova epizoda pripada zbivanjima u javnoj kući. »kao da su se napili afrodizijaka« : kod Rimljana je bila vrlo proširena uporaba najrazličitijih sredstava za spolno nadraživanje. U tu su se svrhu rabile neke mineralne vode (isp. Mart. epigr. VII 15,4. X 4,6), otrovni zeleni babak, cantharis (isp. Plin X XIX 9296), iscjedak iz kobilina spolovila (isp. Iuv. sat. VI 133. 6 16-626), vrzina, eruca sativa (isp. Hor. sat. II 8,51) i drugo.

9.

poglavlje

»našao si Tarkvinija«: Lukrecija, žena Tarkvinija Ko­ latina, bila je na glasu po svojoj čednosti i bračnoj vjernosti. Pa ipak je Sekstu Tarkviniju , sinu posljed­ njega rimskog kralja Lucija Tarkvinija Ohologa (5345 10), pošlo za rukom da se na lukav način, kao gost , uvuče u Kolatinovu kuću i da provali u Lukrecijinu spavaću sobu. Ondje je trgnuo mač i zaprijetio joj da će je ubiti ako bilo što izusti i zatim ju je silovao. Lukrecija je otkrila svoju nesreću ocu i mužu i potom izvršila samoubojstvo. To je ujedno bio i jedan od razloga da Tarkvinijevci budu protjerani iz Rima (Liv. ab u. c. I 57. 5 8).

»lovu za svoju sobu«: dakako kao odštetu.

»bijedna pederska kurvo«: u latinskom originalu: »mu­ liebris patientiae scortum« , to jest onaj koji u homo­ seksualnom snošaju preuzima pasivnu, žensku ulogu, u nas - pasiva .

»upravo svi zajedno su mi tako izgledali« itd.: lako je moguće da su dijelovi teksta koji su ovdje izgublje-

»besramni gladijatoru«, »noćni ubojico« : ovdje se bez sumnje aludira na događaje koji su se odigrali u pri-

8.

poglavlje

280

PETRO N I J E ARBITER SA TIR/KON

jašnjima, izgubljenim knjigama ovog romana, i koji nama danas nisu više poznati. Franz Buecheler (Klei. ne Schriften I 437) je pretpostavio da je ubijeni mo­ gao biti kasnije spomenuti okrutni Likurg (isp. pogl. 83). Isp. također pogl. 130, 133.

12.

poglavlje

»ukradeni ogrtač«: okolnosti koje su prethodile ovoj zgodi na trgu ostaju nam u pojedinostima nejasne.

14.

poglavlje

St.

1-6:

3.

u latinskom izvorniku - elegijski distisi.

st. »s ciničkom torbom o ramenu«: cinički su filo.

zofi bili poznati po skromnosti svojih potreba i isti. cali su prezir prema svim vrstama materijalnih dobara. »dva asa«: as - rimski novac.

IS. poglavlje »da Se izaberu posrednici«: to jest treće nepristrane osobe kojima se povjerava na čuvanje sporni predmet sve dok ne bude doneseno zakonito sudsko rješenje dotičnoga spora. St. l,

16.

2:

u latinskom izvorniku - hendekasilabi.

poglavlje

»pred kriptom«: kripta (crypta) je tajni prolaz, hod. nik, odnosno tunel. Kroz takav se prirodni hodnik (spilju) išlo iz Napulja u Puteole, ispo »crypta Neapo-

DODATAK NAPOMENE

UZ TEKST

281

nija ovdje odlomak XVI. Theodor Mommsen upućuje na takav hodnik kod Kuma, dokazujući da Trimalhion svoju gozbu daje upravo u Kumama (Hermes XIII 109). Nema međutim sumnje da je ovdje posrijedi neka pećina u kojoj su se održavali obredi u bogu Prijapu.

čast

Prijapa su kao boga plodnosti osobito štovali u gradu Lampsaku na Helespontu, a zatim i u Italiji: posta· vIjali su mu kipove u vrtovima i poljima da bi svojim golemim erigiranim spolovilom plašio ptice i lopove. Zene su ga kitile vijencima koje su mu stavljale oko spolnog uda, nosile mu voća, plesale oko njega, svi· rale i pjevale. Do nas je došla oveća zbirka pjesama posvećenih ovomu inače dobromu, ali u putenom srni· slu podosta raskalašenom bogu, ispo Petronii saturae et liber Priapeorum, Buecheler - Heraeus, Berlin 1912. U obliku Prijapa pravili su se raznovrsni predmeti, osobito amajlije protiv bolesti i uroka, od zemlje, roga, bjelokosti, kovine i slično.

17.

poglavlje

»Tako mi bog Fidije pomogao«: u Rimljana vrlo če· sta zakletva, a znači otprilike: tako mi vjere! Fidije je bog vjernosti, zapravo Zeus koji se identificirao s jednim sabinskim domaćim božanstvom (Semo San­ cus), a kasnije je bio poistovjećen također s Herku· lom. »zato sam u snu molila lijeka«: posrijedi je običaj spavanja u hramu kako bi se u snu mogla dobiti uputa u vezi s problemom koji čovjeka muči, a taj motiv božjeg posredovanja u snu dolazi nam kod Petronija ponovo u pogl. 104. i u odlomku XXX. »za koje jedva da zna tisuću ljudi«: razmjerno visok broj zvuči paradoksalno kada se kaže »jedva«; to više što su prijapovski obredi bili gotovo javna tajna.

282

18.

P ETRONIJE ARBITER

SATIRIKON

poglavlje

»potresen i od sažaljenja i od straha«: »strah« i »sa­ žaljenje« (metus et misericordia) su Aristotelovi ter­ mini - �Aeor;, XOCL (jl6�or;, - koje on rabi u svojoj de­ finiciji tragedije: »tragedija je prikazivanje ozbiljna i cjelovita čina .. . koje izazivanjem sažaljenja i stra­ ha postiže očišćenje takvih osjećaja« (poet. c. 6: 1449 b 24-28). St.

1-4

23.

poglavlje

St. 1-4: (sotadei).

u latinskom izvorniku - elegijski distisi

u latinskom izvorniku - sotadski stihovi

4. st. »uškopljeni Deljaninovom rukom«: na otoku Delu su prvi počeli toviti pijetlove na taj način što bi im prethodno izrezali spolne žlijezde da bi ih lakše i brže ubranili: ovaj profesionalni bludnik ho­ moseksualac (cinaedus), koji je i sam uškopljenik, poziva ovom koračnicom da mu se u razvratu pri­ druže i ostali njegovi drugovi uškopljenici.

24.

poglavlje

»da se bludnik naziva čašom eliksira«: posrijedi je igra riječi koja je u hrvatskome neprevediva: blud­ nik je cinaedus, a »embasiocoetas« je bio naziv za čašu s napitkom za spolno nadraživanje koja se uzimala neposredno prije spolnog čina kako bi se povećao i produžio užitak.Ali tako su se nazivali i profesionalni razvratnici koji su se podavali za novac ili neku dru­ gu nagradu. »poslije magarčića ne želim uzimati pučki obrok«: opet jedna neprevediva igra riječima: »post asellum diaria non sumo«, a znači u isto doba dvoje: jela sam oslića, dakle - prvorazrednu ribu, pa neću poslije

D ODATAK

NAPOMENE UZ TEKST

283

toga još i pučku hranu; ali to znači također: spolne mi je slasti danas pribavio već jedan magarac pa nisam zainteresirana za kudikamo skromnije ljubavne užitke što mi ih može pružiti jedan dječak. Lako je moguće da je Kvartila pod magarcem mislila na As­ ciIta jer - kao što ć e se vidjeti u poglavlju 92 Asci1to je imao spolni ud iznimne veličine, dakle vrli­ nu po kojoj su magarci stekli slavu još od davnina. Ali niti općenje s magarcem kao takvo ne zvuči ne­ uvjerljivo iz Kvartilinih ustiju: P. Dufour (Geschichte der Prostitution, Leipzig 1808, vol. I, str. 219) spo­ minje različne vlasnike javnih kuća koji su držali za spolni snošaj izvježbane pse, majmune (beluarii), koze, odnosno jarčeve (caprarii) i gusake (anserarii). Ovdje kod Petronija u pogl. 137. saznajemo da je gu­ sak, što ga je Enkolpije ubio u samoobrani, bio za­ pravo prvi ljubimac krotonskih matrona. Juvenal nam u svojoj 6. satiri pripovijeda kako su se raskalašene žene znale podavati magarcima. U »Luciju ili magar­ cu«, što nam se sačuvao među Lukijanovim djelima, jedna ugledna i bogata žena opći s magarcem; ali kada se magarac pretvorio u čovjeka, ona ga tjera od sebe jer se uvjerila da mu spolni ud po razmjerima nije više onaj »pravi«. Kombinacija žena-magarac po­ javljuje se u dva navrata i uApulejevim Metamorfo­ zama. U Kumama se međutim javno podmetanje žene pod magarca prakticiralo kao kazna za preljub. Mo­ dificirani pak oblik ove kazne za preljub - to jest da je preljubnica morala javno gola projahati na ma­ garcu kroz grad, praćena psovkama i podrugivanjem općinstva - održao se čak do 16. stoljeća.Ali - uopće se može reći da je motiv općenja sa životinjama bio vrlo proširen u staroj književnosti.

25.

poglavlje

»Neka me stigne srdžba moje Junone«: kao što svaki muškarac ima uza se svojega genija, to jest duba čuvara koji ga prati kroz čitav život, tako i svaka žena ima svoju Junonu: Junona je prvotno staroitaiska

284

PETRONIJE A R B I TER

DO DATAK

SAT/R/KON

božica poroda (Iuno Lucina), božica plodnosti i za­ štitnica kućanstva i braka. Kasnije je poistovećena s grčkom Herom i štovana kao kraljica nebesa (Iuno Regina), sestra i žena Jupiterova, a kći Saturnova. »da može dizati bika tko je podigao tele«: ovo se očito odnosi na glasovitog atletu Milona iz Krotona za kojega se pripovijedalo da je mogao podići onoga bika kojega je počeo nositi još kao malo tele. Ta legenda istodobno i na duhovit način izlaže teoriju o tome kako se u sportu velika kondicija i vrhunski rezultati mogu postići samo na taj način da se sport­ ski zadaci i većavaju.

26.

opterećenja sistematski i postupno po­

NAPOMENE UZ TEKST

285

arcuata). Nosiljke su bile otvorene ili zatvorene zasto­ rom, ili su čak imale prozore od stakla. Sa svake se strane pružala po dužini gredica koja se nosila na ra­ menu, ili na remenu o vratu. Nosili su je robovi, tako zvani lecticarii, iako su u tu svrhu katkada služili i magarci. »s vojničkim odlikovanjima«: to su bile toke, to jest okrugle pločice od mjedi, srebra ili zlata: takvima su se tokama odlikovali vojnici; no takve su toke nosili na remenju također konji, bilo na glavi bilo na prsima, što u ovom Trimalhionovu slučaju vjerojatno nije bilo bez značenja. »Trimalhionov mezimac«: to je bio Krez, ispo pogl .64.

29.

poglavlje

poglavlje

»poslije tolikih trauma«: budući da tekst ove 15. knji­ ge Satirikona počinje iza jedne lakune, ne znamo pozudano o kakvima se to traumama radilo; ali je posve vjerojatno da se te traume odnose na napornu ljubavnu avanturu s Kvartilom (isp. pogl. 19. »borba

»ČUVAJ SE PS A«: upravo tako naslikan pas i upravo takav natpis (C AVE C A NEM = čuvaj se psa) pro· nađen je prilikom iskopavanja i na jednoj kući u Pompej ima, glasovitome antičkom gradu koji je bio zatrpan lavom kod provale Vezuva 79. godine.

na život i smrt«); naši su se junaci možda bojati njezina silovitog nastavka.

»skupina robova kako ih vode na prodaju<< : posrijedi su prizori iz prošlosti Trimalhiona koji je i sam nekoć

27.

morali

poglavlje

»Menelaj«:Agamemnonov asistent (antescholanus), ispo pogl. 81.

28. poglavlje

�

»na nosi jku�<: nosiljka se rabila u gradu umjesto kola . To je bIla prava postelja s perinom i uzglavljem. . Namjesto postelje znao se u nosiljci nalaziti stolac za jednu Hi više osoba (sella gestatoria) od kože, kosti bjelokosti ili čak srebra, često s lukom za naslon (sell

�

bio rob. - Robovi se stječu na više načina. Jedni se rađaju u kući (vernae), i ti su doduše pouzdaniji u po­ slovima, ali zato i drskiji. Drugi postaju robovima na taj način što su ih zarobili u ratu ili na neki drugi način. U lov na robove znali su �ći razbojnici i gusari koji su ih zatim prodavali. I ratni zarobljenici proda­ vali su se kao svaki drugi plijen uz zabodeno koplje (sub hasta), ovjenčani vijencem (sub corona venire). Glasovito je tržište robova na otoku Delu; roblje je onamo dolazilo s Istoka i Zapada, iz svih narodnosti, a prema različitim su vrlinama bili i različito cijenje­ ni. Pri uvozu robova država je ubirala carinu i određeni postotak (40/0) od prodajne cijene. Tu su pak trgovinu nadzirali edi1i. Rob je na tržnici stajao na pokretnom podu koji se mogao okretati, a bio je gol tako da je svatko mogao vidjeti da li je zdrav i čitav, i kakve su

286

PETRONIJE ARBITER

SATIRIKON

mu tjelesne osobine: kupci su ih mogli opipavati i is­ pitivati njihove duševne sposobnosti. Oko vrata im je bila privezana pločica na kojoj je bila naznačena do­ movina, dob, vrline i mane, a za točnost podataka je morao jamčiti trgovac. Ako pak trgovac nije jamčio za roba, stavljao mu je na glavu šešir. Dakako da su se robovi često prodavali iz ruke u ruku, bez sajma. O robu, tome - da se poslužimo Aristotelovom de­ finicijom - »oruđu koje govori«, sačuvao nam se u zbrici Philogelos i jedan ovakav vic: na ulici se sretnu dva znanca i prvi će drugome: »Znaš li da mi je da­ nas umro onaj rob kojega si mi jučer prodao?« »Ne­ vjerojatno!« zaprepasti se drugi, »kod mene mu se to nikada nije dogodilo« (Philogelos, Heimeran Verlag Miinchen 1968, str. 34 § 18). »s Merkurovim štapom u rukama,,: Merkur je bio bo­ žanski zaštitnik svih trgovačkih poslova i Trimalhion se ponosio njegovom naklonošću, ispo pogl. 67 i 77. U ovoj je slikovnoj sceni Merkur odstupio svojemu šti­ ćeniku vlastiti glasnički štap. »vođen od Minerve«: Trimalhiona, koji dolazi iz Azije, uvodi u Rim božica Minerva kao zaštitnica obrtničkog ceha. »gore na uzvišeno prijestolje«: magistratska tribina, na kojoj je Trimalhion imao pravo sjediti kao član augustovskog vijeća šestorice (isp. pogl. 30), morala se pojaviti i na njegovu nadgrobnu spomeniku, ispo pogl. 71. »S prepunim rogom obilja«: oca bogova Zeusa je na Kreti othranila koza AmaIteja. Kada je međutim jed­ nom prilikom odbila sebi rog, Zeus je naredio da taj rog bude vječno pun jela i pića - cornu copiae.

D ODATAK

NAPOMENE UZ TEKST

287

vjerni kult (pogl. 60). Nije međutim poznato zašto su oni ovdje, kao uostalom vrlo često i u iskopinama u Pompejima, povezani s Venerom. »gospodarova prva brada«: prvo se brijanje obavljalo na svečan način (pogl. 60) i brada se posvećivala bo­ govima. Neron je također pohranio svoju bradu u zlatnu kutiju (Suet. Nero C. 12,4). 30.

poglavlje

»rob ogoljelih leđa«: dakako za bičevanje, ispo pogl. 49 i 130. »deset sestercija«: sestercij - rimski novac (= 21/2 asa) 31.

poglavlje

»kor nekog pantomima«: posrijedi je osobita vrsta kazališne predstave: kor pjevača pjeva napjev (canti­ cum), fmlač prati pjesmu svojom svirkom, a glumi i pleše sveoponašač (sveprikazivač) - pantomim. Pan­ tomimom (pantomimus) se dakle zvao i glumac i pred­ stava kao kazališna vrsta, iako mi danas za predstavu kažemo - pantomima. Pantomima je u Rimu Petroni­ jeva vremena stekla među nižim slojevima puka veliku popularnost, a ta je predstava bila otprilike nalik na današnji balet.

33.

poglavlje

»tri Parke«: to su bile tri sestre koje čovjeku kod rođenja određuju udes, i to tako što mu predu, pletu i raspleću nit života: Klota prede, Laheza plete, a Atropa (ona kojoj se ne može uteći) raspleće i kida nit sudbine.

»zlatne i srebrne denare«: denar - rimski novac.

»srebrni lari" itd.: prema kućnim bogovima larima gaji poslovni čovjek Trimalhion svojevrstan prazno-

»Mars voli jednakost«: Trimalhion ovdje na sebi svoj­ stven način primjenjuje poznati pjesnički izraz »aequo

34.

poglavlje

288

PETRONIJE ARBITER

SATIRIKON

Marte pugnare«, to jest »boriti se s podjednakom bojnom srećom«, pri čemu Mars kao bog rata utje­ lovljuje boj kao takav. Ali ima u tome Trimalhionovu iskrivljavanju i draži: gozba se uspoređuje s bojem u kojemu bi gosti, kao borci, morali dobiti podjednake šanse. »Falernsko Opimijevo stogodišnje«: mlado se vino uta­ če u bačvu. Ako se hoće duže čuvati, pretače se u krča­ ge: krčag se začepi, zalijepi ilovačom, smolom ili gip­ som, stavi se zatim natpis (nota) na samu posudu ili na posebnu cedulju Imja se vješa o grlić. Pri tome se bilježi vrsta vina, godina pretakanja, to jest imena konzula, vlasnik vinograda, mjera i slično (amphora litterata). Ima više vrsta vina, a posebno je bilo po­ znato kao izvrsno falernsko vino s Falernskog polja kod Kapue u Kampaniji. Osobito je cijenjeno bilo vino iz 121. godine prije n. e. za konzulovanja Lucija Opirnija. Stoga »Opimijevo vino« znači »staro izvrsno vino«. »donese nam rob srebrni kostur«: ovaj je običaj mo­ gao doći iz Egipta: kada je kakav bogati Egipćanin pri­ ređivao gozbu, nosio je poslije jela čovjek oko stola od drveta izrađen lik mrtvaca pa ga je pokazivao gostima i govorio: »Pogledaj ovoga pa pij i veseli se; kada umreš, bit ćeš takav« (Herod. hist. II 78). St. 1-3: u latinskom izvorniku - elegijski tristih (elegidiarium). st. »Ork«: Orcus je bog podzemlja - prispodoba smrti.

2.

35.

poglavlje

»iznad Ovna« itd.: ovdje se, kao što vidimo, nalazi čitav životinjski krug (zodiacus). »afrička smokva«: sunce se nalazi u zviježđu Lava za najvećih vrućina u kolovozu, a smokve dolaze iz Afri­ ke. Katon Stariji se zalagao u senatu za treći rat s Kartagom pokazujući senatorima svježe smokve, »prije

DODATAK

NAPOMENE UZ TEKST

289

tri dana ubrane u Kartagi«. Time je htio Rimljanima predočiti da je Kartaga vrlo blizu i zato opasna za Rim.

36.

p oglavlje

»Pegaz«: čudesni krilati konj Belerofontov što se ro­ dio iz krvi smrtne Meduze Gorgone. »četiri Marsije«: Marsija je bio frigijski satir koji je majstorski svirao na fruli što ju je pronašla i opet odbacila božica Atena. On je izazvao na sviračko na­ tjecanje Apolona koji je svirao na kitari. Apolon ga je međutim pobijedio i zatim ga živa oderao. »riblji umak«: bilo je više vrsta ribljeg umaka, a pra­ vio se od različitih riba, ponajviše od tune i skuše: na glasu je bio umak iz Nove Kartage u Hispaniji. Ribe se naime stave u lonac pa se griju, bilo uz vatru ili na suncu, i usto se miješaju sve dotle dok se ne raspadnu. Zatim vriju dva mjeseca i tada se procijede: tekućina je pravi umak (garum), a talog se naziva ra­ solom. Umak se nakon cijeđenja može miješati s vi­ nom, uljem ili octom. »istom riječju i zove i zapovijeda«: posrijedi je igra riječi: tranširer se zapravo zove Carpus, ali vokativ te riječi (Carpe) je ujedno i imperativ glagola carpo (= trgam). Razumljivo je da se ta igra riječi - kao uostalom i mnoge druge u Satirikonu - ne može ade­ kvatno prevesti na hrvatski jezik.

37.

poglavlje

»Genij«: Genius je prvotno »roditelj« kao simbol mu­ škog sjemena, utjelovljenje muške snage i sposobnosti spolnog uživanja. To je duh zaštitnik muškarca koji ga prati kroz čitav život i dijeli s njime njegove radosti i brige. Njime se zaklinjalo, njemu su se prinosile žrtve, a posebno se slavio na rođendan: u bijeloj togi

290

PETRONIJ E ARBITER

SATIR/KON

(toga alba), primale su se čestitke i darovi. Kip se gc­ nijev ovjenčavao, žrtvovalo mu se vino i kolač. Umje­ sto genija, stajala je uza svaku ženu njezina Junona, ispo ovdje gore u pogl. 25 - Kvartila: »Neka me stigne srdžba moje Junone.« - Ali i država je mogla imati svojega genija (Genius publicus), jednako kao i narod (Genius populi Romani).

38.

poglavlje

»ukrao je Inkubonu kapu« : Inkubon pripada vrsti noć­ nih demona. »od gospodarevih ćušaka:« kada roba oslobađaju, pljus­ nu ga i zavrte.

D ODATAK

NAPOMENE UZ TEKST

291

doduše zgazio, ali ga je Herkulova neprijatelj ica Hera podigla među zviježđe. »U Lavu«: Leo - posrijedi je glasoviti nemejski lav što ga je ubio Herkul. »U Djevici« : Virgo - to je djevica Dika ( = Pravda) ; kada su ljudi postali nepravedni i zli, ona j e ostavila zemlju i otišla na nebo. Eratosten međutim spominje i imena drugih djevica (catast. 9) . »U Vagi« : Libri - to jest vaga djevice Dike. »U škorpionu« : Scorpio - priča se za glasovitog lovca Oriona (koji je također podignut među zvij ezde ) da ga je na otoku Hiju ugrizao i usmrtio škorpion zato što je uvrijedio božicu lova Artemidu. »u Strije1cu« : Sagittarius - kao strijelac se na nebu pojavljuje u obliku sazviježđa Kentaur (čovjek-konj).

39.

poglavlje

»Tako slabo poznajete Odiseja« : ove su riječi uzete iz Vergilijeve Eneide ( II 44) gdje ih izriče svećenik Lao­ kont, opominjući Troj ance, kada su htjeli vući u grad drvenog konja. »nebeski svod na kojem stanuje dvanaest bogova« : tih dvanaest bogova su takozvani višnji bogovi - dii superi: Jupiter, Junona, Neptun, Minerva, Mars, Ve­ nera, Apolon, Dijana, Vulkan, Vesta, Merkur i Ce­ rera. Ovakav izbor od dvanaest bogova nalazimo veĆ prije kod Etrušćana i Sabinjana . »Ovan« : Aries - to je onaj ovan koji je Friksa i Helu nosio na Kolhidu, a zatim je bio postavljen na nebo kao zviježđe. »Bik« : Taurus - to je po predaji onaj bih koji je no­ sio Europu iz Fenikije na Kretu. »U Blizancima« : « Gemini - Zeusovi sinovi (Dioskuri) Kastor i Poluks prenijeti su među zvijezde. »U Raku« : Cancer - kada je Herkul ubijao zmiju u jezeru Lemi, uštinuo ga je za nogu rak. Herkul ga je

»u Kozorogu« : Capricornus - ta je životinja sprijeda jarac, a straga riba: pomogao je kozorog Zeusu u borbi s Titanima. Zato u istini nije ispravno kada sc govo­ ri o Jarcu i Jarčevoj obratnici. »u Vodenjaku« : Aquarius - posrijedi je čovjek koj i iz vrča lijeva vodu i simbolizira na taj način kišno doba. »U Ribama« : Pisces - bježeći pred neprijateljem, Afro­ dita i Eros su skočili u rijeku Eufrat i pretvorili se u ribe, a odatle je poteklo i sazviježđe koje se javlja na nebu u obliku dviju riba - pisces gemini.

40.

poglavlje

»Hiparh i Arat«: Hiparh iz Niceje u Bitinij i iz Cilicije bili su glasoviti grčki astrolozi.

Arat

»lakedemonski psi« : to su bili dakako lovački psi. »s oslobođeničkom kapom na glavi« : takvu su kapu dobivali robovi prilikom oslobađanja.

292

41.

PETRONIJE ARBITER

SATIRIKON

poglavlje

»ovjenčan vijencima od loze i bršljana«: poput Dioni­ za, boga vina i vinske radosti. »Bromije« : Dionizov pridjevak - »bučni« . »Lijej i Euhije« : također Dionizovi pridjevci - »razbi­ briga« i »potcikivanje« od veselja. »da j a nemam Slobodna oca« : i ovdje j e posrijedi igra riječima: bog vina Dioniz zove se latinski » Liber« , što znači »slobodan«. Trimalhionova se šala sastoji u ovome: budući da on ima roba Dioniza, to znači da ima »slobodna« roba; s druge strane, Rimljani Dioniza često nazivaju ocem ( pater) , pa prema tome Trimal­ hion može s punim pravom reći također da on ima zapravo slobodna oca (liberum patrem).

44.

poglavlje

»edili<, : činovnici koji su se brinuli o opskrbi grada žitom, živežnim namirnicama, a posebno su bili zadu­ ženi za opskrbu kruhom. »karneval« : Saturnalia - blagdani koj i su Se svetko­ vali od 17. do 23. prosinca kao uspomena na »zlatno doba« kada je na nebu kraljevao bog Saturn i kada su svi ljudi na zemlj i bili jednaki i slobodni. O tima su se blagdanima darivale voštanice, robovi su bili slobodni od robovskih poslova, jeli su i pili zajedno s gospodarima, čak su i sami gospodari tobože morali podvoriti svoje robove, a onda tek sebe.

45.

poglavlje

»da će nam Mameja prirediti j avnu gozbu« : u pojedi­ nim prigodama, na primjer kod nastupanja u službu, na rođendan, kod svadbe, posvete j avne zgrade i slič­ no, morali su imućnici pogostiti narod, obdariti ga

DODATAK

NAPOMENE UZ TEKST

293

novcem i zabaviti igrama. Gozbe su u takvim prili­ kama bile javne, prostiru se stolovi, daje se kruh, vino i meso, ili se pak davao kruh, vino i novac za ostala jela. A moglo se dati i oboje : i gozba i dioba novaca narodu. »rezervist - došao mrtvac da zamijeni mrtvaca« : re­ zervist (tertiarius) j e naime borac koji čeka dok jedan od dvojice gladijatora ne padne da bi tada nastavio borbu s pobjednikom.

47.

poglavlje

»da nijedna muka nije tako velika kao susprezanje vjetrova« : ispo kod Svetonija (Claud. c. 32) gdje se kazuje o caru Klaudiju kako je imao na umu izdati proglas kojim će dopustiti da se kod stola smiju slo­ bodno puštati vjetrovi; čuo j e naime da je netko na­ stradao dok je zbog stida susprezao vjetrove.

48.

poglavlje

»dvanaest Herkulovih pothvata« : Herkul je po nalogu ' proročišta morao dvanaest godina služiti kod kralja Euristeja u Tirintu i obaviti dvanaest teških poslova: 1. ubiti lava u Nemeji, 2. svladati zmiju u jezeru Lemi, 3. donijeti živu zlatorogu košutu, 4. donijeti živa vepra s Erimanta, 5. očistiti Audijinu staju, 6. ubiti ptice na jezeru kod Stimfala, 7. svladati Minosova bika, 8. do­ vesti iz Trakije divlje Diomedove konje, 9. donijeti pojas Amazonke Hipolite, 10. dotjerati Gerionova go­ veda, 11. donijeti od Hesperida zlatne jabuke ( = na­ ranče) li 12. izvući iz podzemlja troglavoga psa Cerbera. »kako mu je Kiklop kliještima iščašio palac« : Tri­ malhion je ovu zgodu, razumije se, pogrešno zapam­ tio: zapravo je Odisej Kiklopu ( Polifemu) kolcem izbio oko. »Sibila, što hoćeš?« itd.: Trimalhion u latinskom izvor­ niku i pitanje i Sibilin odgovor navodi na grčkom

294

PETRONIJE ARBITER

jeziku: "L[�UAAQ(, ,,[ &eAz�c;" (=Sibila što hoćeš) ,,&1to&Q(vz�v &:f),w" (=hoću �mrijeti). Sibila je bila gia� sovita proročica.

50.

poglavlje

»Kad je bila osvojena Troja, tada je Hanibal« itd.: pripovijedalo se naime da je ta glasovita mjed prvi put nasta�� prilikom razaranja Korinta, to jest 146. . godme prlje n. e., kada su se bakar zlato i srebro stopili u požaru u jednu jedinu slitinu. Trimalhion ?akako ima pogrešnu predodžbu o povijesnim relaci­ Jama: glasoviti kartaški vojskovođa Hanibal naime živio je i �jelovao mnogo stoljeća nakon trojanskog r�ta: a Kormt su spomenute 146. godine razorili Rim­ ljam pod vodstvom Lucija Mumija (L. Mummius Acha­ icus). 51.

DODATAK

SAT/R/KON

poglavlje

NAPOMENE UZ TEKST

295

njezina oca Kreonta, a i oba sina. Zatim pobjegne u Atenu. »kralj Minos« itd.: Trima1hion opet brka pojmove; 1. U trojanskoga konja su se naime uistinu zatvorili

grčki junaci da bi se na prevaru mogli uvući u Troju. 2. Dedal je napravio umjetnu kravu u koju se zavukla

Minosova žena Pazifaja da bi mogla spolno općiti s kretskim bikom u kojega se bila smrtno zaljubila. 3. Nioba je bila Tantalova kći, udala se u Tebi za kra­

lja Amfiona i rodila mu sedam sinova i sedam kćeri. Zatim je u svojoj oholosti uvrijedila Latonu, majku Apolona i Artemide, koja je imala samo dvoje djece. Da bi osvetili uvredu nanesenu njihovoj materi, Apo­ lon i Artemida strijelama poubijaju svu Niobinu djecu, a sama se Nioba od žalosti pretvori u kamen. »kordaks{<: vrsta raskalašenoga plesa, lascivna korač­ nica. »Madeja, perimadeja«: plesni pripjev.

»pre� �ezara«: pre�a P1iniju (nat. hist. X XXVI 1 95) . taj Je car bIO Tlberije.

-

:>jef�i�? kao. blato«: isto takvo obrazloženje spominje � PhmJe, to Jest da se ne umanji cijena mjedi, srebru l zlatu.

52.

poglavlje

»k �ko Kasandra �b� a svoje sinove«: Kasandru je ovdje . Tr�malhlo� pomlJes�o s Medejom: Kasandra je bila nal�e Prljamova kCI, glasovita proročica koju je za­ :ObIO Agarnemnon i odveo sa sobom u Grčku. Medeja Je pak pomogla Jazonu u Kolhidi da se domogne �latno�� runa te je v� �jime pobjegla . u Europu i ondje Je . s njIme sretno ZIVJela deset godma: rodila mu je OSIm toga dva sina. Ali kada je Jazon u Korintu htio uzeti drugu ženu, Glauku1 Mede.ia ubije i zaručnicu i

53.

poglavlje

»pet stotina tisuća modija pšenice«: modij ( modius) je mjera koja iznosi otprilike 9 litara (8,75 1). »li' Baje«: Baje su bile glasovito kupalište u blizini Napulja, omiljeno svratište imućnijih Rimljana. »da mi oni prikazuju atelanu«: atelana je bila kazališna lakrdija koja potječe iz kamp anskoga grada Atele: imala je stalna takozvana oskička lica (personae Oscae), starca, benu, proždrljivca i druge. Izvodila se do pred kraj republike kao završna igra (exodium) iza trage­ dija, po uzoru na grčke satirske drame.

296

55.

PETRONIJE ARBITE R

SATIRIKON

D ODATAK

8. st. »gnijezdo u loncu«: prvi je počeo jesti rode iz­

St. 1-3: u latinskom izvorniku - elegijski tristih (ele­ gidiarium).

vjesni Sempronije Ruf.

»Tračanin Mopso«: nije isključeno da ga je Tdmalhion ovdje pomiješao s Orfejem, mitskim pjesnikom i pjevačem, koji je također bio Tračanin; jer Mopso je bio zapravo prorok iz Male Azije, sin Apolona i Mante.

9. st. »biser, bobica indijska«: najbolji je biser dolazio u

56.

poglavlje

»da ga donose od Jupitera«: priča kazuje da su pčele na Kreti hranile Jupitera. »nazive suvenira«: to su takozvana gostinska uzdarja,

apophoreta, koja gost odnosi sa sobom kući. Takvi su

St. 1-16 : u latinskom izvorniku - jampski šesterci (senarii Italici). Ova pjesma nije uistinu Publilijeva nego je bjelodano da ju je za ovu priliku spjevao sam autor. Po svojoj krajnje baroknoj formi i visokom stupnju izrađenosti ona upravo odudara od jednostavnoga i neposrednog govora Publilijeva dok u Trimalhionovim ustima zvuči posve iznenađujuće. 1 . st. »Marsove zidine«: to jest Rim. Lengendarni nai­ me Romul, utemeljitelj Rima, bio je sin Marsa iVestine svećenice Ilije (= Rhea Silvia).

3. st. »babilonski sag«: poređenje glasovitih babilonskih zlatom vezenih sagova s paunovim živopisnim perjem.

Rim iz Indijskog oceana.

13. st. »kartaški kameni oganj«: posrijedi su rubini koji su u Rim stizali iz Kartage.

»razlika između Cicerona i Publilija«: Publilije Sirac (Publilius Syrus) bio je glasoviti mimski pjesnik iz cezarovskog razdoblja. Mim je prodro u Rim već za 2. punskog rata iz Južne Italije, ali je svoje građansko pravo u rimskoj knji­ ževnosti stekao tek pred kraj razdoblja republike kada je kao završna igra (exodium) iza tragedija potisnuo oskičku atelanu koja je u to doba izgubila svoju stvara­ lačku snagu. Zbog svojega realističkog karaktera opo­ našanja - u kojemu se gruba neposrednost povezala s moralno poučnim intencijama -imao je mim za život naroda veliko značenje, ali za ugled prave književne vrste nedostajala mu je čvrsta stilizacija.

meso prvi u Rimu počeo jesti govornik Hortenzije, a odonda su ih u tu svrhu počeli također u Rimu toviti.

297

4. st. »numidska kokoš«: biserka.

poglavlje

2. st. »hrane u zabran zatvorena pauna«: paunovo je

NAPOMENE UZ TEKST

I I

darovi ponajčešće dvostruki: jedan skupocjen, a drugi jeftin. Tako je i Marcijal u 14. knjizi svojih epigrama spjevao za svako uzdarje (apophoreton) po dvije pjes­ mice, jednu za vrijedan dar, a drugu za neznatan. Sve­ tonije kazuje da je i August znao dijeliti takve nejed­ nake gostinske poklone, na primjer - zlato i spužvu (Aug. c. 75). Trimalhionova uzdarja, koja se ovdje dijele, obiluju zanimljivim igrama riječi, ali se te zgod­ ne igre u prijevodu na žalost ne mogu više razabrati: na primjer: »srebrnina okaljana zločinom« je u latin­ skome »argentum sceleratum«, a gost je dobio šunku i srebrne octenke. Sunka se naime kaže također »sce­ lis« (grecizam), a kada se umjesto grčke posuđenice »scelis« uzme latinski »scelus« (= zločin) pa se od njega izvede pridjev »sceleratus«, o�da to znači da: kako - zločinački; s druge strane Je po zvukovnOj sličnosti umjesto »acetabulum« (= octenka) uzeto »ar­ gentum«, što znači srebro, pa zatim i sreb.rnina. �a taj je način za šunku l i srebrne octenke dobIven naZIV srećke »srebrnina koju je okaljao zločin«.

298

58.

PETRONIJE ARBITER

DO DATAK

SATIR/KON

poglavlje

"pet posto«: posrijedi je postotak vrijednosti roba pri­ likom oslobađanja koji je u državnu blagajnu morao uplatiti sam rob, ukoliko to mjesto njega nije preuzeo na sebe gospodar, kao što je to ponajčešće bio slučaj kod oslobađanja nakon smrti ili putem oporuke. Taj su porez ubirali za to određeni zakupnici (vicesimarii). "iz poštovanj a prema onome mojem drugu oslobođe­ niku« : misli dakako na Trimalhiona. » i gospodar o d dva asa« : Giton je na gozbi tobože rob, ispo pogl. 26 » Gitonu, koji je sa zadovoljstvom obavljao posao roba« itd. » Koji od nas« itd.: u latinskom izvorniku - trohej ski sedmerac (septenarius Italicus).

NAPOMENE UZ TEKST

299

vojskU protiv Troje. Kada se vojska skupila, nije mo­ gla otploviti jer se božica lova Artemida uvrijedila na Agamemnona i nije htjela dati povoljna vjetra dok se ne žrtvuje Agamemnonova kći Ifigenija. Zato su Ifige­ niju doveli u luku pod izgovorom da će je udati za Ahileja. Ali kada su je primakli žrtveniku, ugrabi je Artemida i umjesto nje podmetne košutu. Ajant međutim nije poludio i ubio se zbog Ifigenije, nego zato što je oružje pokojnoga Ahileja bilo dodije­ ljeno Odiseju.

60.

poglavlje

» da se jedan zove Cerdon« itd.: ova imena označuju korist (Cerdo), sreću (Felicio) i dobit (Lucrio) .

Nema sumnje da rješenje ove zagonetke glasi - muš­ ki spolni ud. » izvrnute toge« : time hoće reći - do smrti: činovnik naime koji proglašuje smrtnu kaznu oblači žalobnu odjeću ili izvrće togu.

59.

61.

poglavlje

» čim je izrekao te rIJecI« : uobičajena epska formula - "haec ubi dicta dedit« , vrlo česta kod Vergilija.

poglavlje 62.

» Diomed i Ganimed« itd.: Trimalhion je naime i ovdje potpuno pomiješao osobe i zgode : umjesto Kastora i Poluksa, on spominje Diomeda i Ganimeda. Diomed je međutim bio sin Tideja i Deipile; bio je jedan od prosaca lijepe Helene, odličan junak u trojanskome ratu. Ganimed je opet bio sin Trosa i Kaliroje. Poradi iznimne ljepote njegove naložio je Zeus svojemu orlu da ga uznese na nebo da bude bogovima vino toča. Leda je pak imala s mužem Tindarejom (spartanskim kra­ ljem) kćer Klitemnestru i sina Kastora, a sa Zeusom Helenu i Polideuka ( Poluksa). Lijepu je Helenu ugrabio Paris, sin trojanskoga kralja Prijama i Heku­ be. Helenin muž Menelaj, spartanski kralj, moli brata Agamemnona, mikenskog kralja, da podigne grčku =

poglavlje

»do petog miljokaza« : znači da se spomenuta farma nalazila otprilike sedam i pol kilometara od grada u kojem se održava ova gozba .

63.

poglavlje

»magarac na krovu« : to jest nešto nevjerojatno: ma­ garac na krovu nam je poznat iz jedne Babrijeve basne ( 125) u kojoj se pripovijeda kako se majmun popeo na krov i počeo lomiti crepove. Kada ga je ugledao magarac, popeo se i on sam na krov da ga oponaša.

300

PETRONIJE ARBITER

SATIRIKON

DODATAK

NAPOMENE UZ TEKST

301

»odjednom počnu hukati vještice«: vještice (striges) su zle žene koje znaju svakojake majstorije (mulieres plusciae), a zovu se još i noćnice (Nocturnae) jer dje­ luju po noći: kradu, na primjer, djecu i sišu im krv. Zato su se protiv njih primjenjivali različni ustuci, na primjer češnjak, glogova šiba i drugo.

»mensae secundac« znači i »drugi stolovi« i »drugi obroci« , to jest desert ( = slatkiši i voće).

»pošto je prethodno pomno zamotao lijevu ruku« : dakako da mu posluži umjesto štita.

69.

64.

poglavlje

»karijske smokvice<<: to jest suhe smokve iz Karije. OVdje se hoće reći da su prošla stara dobra vremena. »Apelo«: glasoviti pjevač i tragički glumac iz vremena cara Gaja Kaligule (Suet. Cal. c. 33). 65.

poglavlje

»član vijeća šestorice« : i oni naime imaju pravo na 1iktora. »sa zakupnicima pristojbe« : znači s onima koji ubiru 50/0 od ukupne vrijednosti roba za državnu blagajnu - vicesimarii. 66.

poglavlje

»mir, Palamede!«: Palarned, sin Nauplija i K1imene, bio je na glasu zbog najrazličitijih izuma, na primjer svjetionika, utega, kockanja, a spominjao se između ostaloga i kao izumitelj vica i šaljivih pričica.

»Eneja je međutim« itd.: Verg. Aen. V

poglavlje

»imate zapravo druge stolove«: ova se Trimalhionova igra riječi u hrvatskome na žalost morala izgubiti; jer

poglavlje

»prepoznajem Kapadočanina« : Kapadočani su bili na glasu kao preprednjaci, lažni svjedoci, �o!,će - .ka� ljudi spremni na sve vrste podvala, ah l kao ljudI odani homoseksualnim užicima.

70.

poglavlje

»Dedak Legendarni se Dedal proslavio kao graditelj glasovitog labirinta na Kreti, kao konstruktor umjet­ nih krila itd., a uopće je važio kao sinonim pronala­ začkog duha. Ovdje je spomenut već u pogl. 52. »od nOl·ičkoga čelika« : štajersko (Noricum) je željezo bilo u starini na glasu zbog svoje visoke kvalitete. »da si vatreni pristalica stranke zelenih«: na cirkus­ kim su se igrama natjecale po četiri konjske zaprege koje su zastupale isto toliki broj poduzetnika, a koje su se međusobno razlikovale također po bojama: stranke su vozača bile - zelena (prasina), plava (ve­ neta), crvena (russata) i bijela (albata). Favoriti su bili osobito zeleni, također kod Kaligule i Nerona; iza njih su bili na glasu plavi, a Trimalhion im j <: mogao pripadati bilo kao navijač, bilo da je i sam bIO podu­ zetnik.

71. 68.

1.

poglavlje

»član svake dekurije«: viši poglavari i svećenici u Ri­ mu imali su velik broj činovnika (apparitores, mini­ stri, scribae) koji su se dijelili također na odsjeke po deset (decuria). Uvjet je međutim bio da ti činovnici

302

PETRONIJE ARBITER

D ODATAK

SAT/R/KON

moraju stanovati u Rimu. Vidimo dakle da se Trimal­ hion »nije htio seliti u Rim, unatoč tomu što je to mogao.« »Zdravo: i ti,, : formula pozdravljanja i odzdravljanja (na odlasku). U gradu Brixia (današnja Brescia u Italiji) nađen je . n�dgrob�I spomenik neobično nalik na ovaj Trimal­ hlOnov: clan augustovskog viješa šestorice Marko Va­ lerije Anterot sjedi na prijestolju s kesom novaca u ruci; s desne strane nalazi mu se žena, a lijevo od njega stoji njegov oslobođenik; iza njega se nalaze ostalih pet članova augustovskog vijeća šestorice i razabire se čak i žrtva i gošćenje naroda.

73.

poglavlje

»Menekratove arije« : Menekrat je bio pjevač i kitaraš kojega je Neron bogato obdario (Suet. Nero c. 30) .

78.

»Kasandra u čizmama« : »Cassandra calIigaria« (Kasan­ dra ? uver;ta u čiz�e) �vuči vrlo nesukladno prema . VergIlI] evo] »PnameIa vIrgo« - prijamovska djevica (Aen . II 403). Vjerojatno ju je Trimamlhion i ovdje, . kao I u pogl. S2, zamijenio s Medejom.

?

76.

poglavlje

»Neptun« : bog mora, Kronov (Saturnov) sin; ovdje metonimijski more . �

77. poglavlje »Merkur« : Merkur je bio bog trgovine se ponosio njegovom naklonošću.

Trimalhion

303

poglavlje

»onoga grobarskog poduzetnika« : to jest Gaja Julija Prokula, ispo pogl. 38. »nOClll stražari« : vatrogasci, stražari koji su bili za­ duženi za gašenje požara.

79. poglavlje »Nismo međutim imali pri ruci" itd.: ovaj tekst već ulazi u 1 6 . knjigu Satirikona; ne znamo doduše dokle je ta knjiga dopirala, ali, sudeći po obujmu i ispreki­ danosti preostalih odlomaka, vrlo je vjerojatno da tekst u poglavljima 78-1 4 1 obuhvaća kudikamo više nego ostatke samo jedne ( šesnaeste) knjige. St. l-S : u latinskom izvorniku - hendekasiIabi.

80.

74. poglavlje

NAPOMENE UZ TEKST

poglavlje

»tebanski dvoboj « : misli se dakako na bratoubilački dvoboj između Eteokla i Polinika. St . 1-8: u latinskom izvorniku - elegijski distisi.

81.

poglavlje

»Umakao sam sudskoj presudi« itd.: ovdje se ponovo spominju zgode iz prethodnih, ,izgubljenih knjiga Sati­ rikona; itp. također gore pogl. 9. »na dan kada se dobiva muška toga« : to jest na dan kada mladić postaje punoljetan. Odatle slijedi da je Giton bio stariji od IS godina i da je bio slobodna roda, a ne rob kao što se prikazivalo na gozbi kod Trimalhiona. Kada dječaci (od petnaest do šesnaest godina) postaju punoljetni, odlažu o svetkovini Libe­ ralia - 17. ožujka kada zapravo postaju slobodni -

304

PETRO N I J E ARBITER

SAT/R/KON

D O DATAK

NAPOMENE UZ TEKST

305

nošnju i znakove dječaštva, a to su grimizom opšivena toga (toga praetexta) i kutijica s amajlijama protiv uroka. Takva se kutijica nosila na vratu do punoljet­ nosti, a kod djevojaka sve do udaje. Bila je okrugla, srpasta ili u obliku srca, za djecu senatora i vitezova od zlata (bulla aurea), a za siromašnije ljude od kože ( bulla scortea) ; kada se međutim odlagala, posvetila se larima i vješala o njihove kipove. Isporedi ovdje kod Petronija pogl. 60: »postaviše na stol lare s amaj­ Iijama o vratu.«

bilo i po j avnim zgradama, osobito po hramovima i trijemovima. U Ateni su na primjer slike bile izložene u dvorani Propileja na ulazu u Akropolu. U Rimu je bilo također mnogo slika na javnim mjestima. Augu­ stov je suradnik i zet Marko Agripa radio na tome da se sve poznate slike i kipovi sakupe i drže na svima pristupačnome j avnom mjestu; na taj se način htjelo spriječiti da se vrijedne umjetnine ne izgube ili upropaste po kojekakvim zaseocima.

82.

» pastira s Ide« : to jest Ganimeda; mladoga je Trojan­ ca orao oteo po Zeusovu nalogu, zato da bi bogovima bio vinotoča.

poglavlje

»iz koje si legije« itd.: rimska se naime voj ska dije­ lila na legije koje su sadržavale otprilike po 6 000 vojnika; legija se opet dijelila na deset kohorti (co­ hors), a svaka se kohorta dijelila na šest centurija. »centuriona<< : to jest časnika koji zapovijeda centu­ rijom. »u papučama« : vojnici su naime nosili posebnu vrstu visokih čizama. St. 1-4 : u latinskom izvorniku - elegijski distisi. 2. st. »Tantal« : Tantal je bio frigijski kralj, otac Niobin i Pelopov; kao ljubimac bogova dolazio je za njihov stol, ali se napokon uzobijestio i počeo oda­ vati njihove tajne. Zbog ovoga, a i zbog drugih znat­ no strašnijih nedjela (između ostaloga je, po jednoj verziji u predaji, također zaklao svojega sina Pelopa i servirao ga bogovima na stol da se pogoste, hoteći na taj način iskušati da li su zaista sveznajući), morao je na onome svijetu stajati u vodi usred plodova, ali ipak ostajati i žedan i gladan: kad god je naime htio jesti ili piti, uzmicala je pred njime voda, odnosno grana s voćem: odatle - Tantalove muke.

83.

poglavlje

»u galeriju slika« : mnoge su grčke i rimske kuće imale posebnu dvoranu za slike (pinacotheca) , ali jc slika

»Zeuksidove originale« itd.: Zeuksid, Protogen i Apelo bili su slavni grčki slikari.

»prekrasni Hila« itd.: kada su se Argonauti, s kojima se nalazio i Herkul/ na putu u Kolhidu zaustavili da ručaju, poslao je Herkul svojega dragog Hilu na po­ tok po vodu. Mladića međutim ugrabe nimfe najade i sakriju ga u vrelo. Kada ga je zatim Herkul tražio i dozivao po imenu, najade preobraze Hilu II jeku koja se onda odazivala na Herkulove povike. »Apolon je proklinjao« itd. : Apolon je bio zaljubljen u lijepoga mladića Hijacinta kojega j e međutim u igri nehotice ubio nabacivši se diskom. Iz mladićeve je krvi niknuo prekrasan crveni cvijet (= hijacint), a žilice lišća pokazuju slova »AI«, što je zapravo mla­ dićev uzvik bola. »svi su oni bez suparnika« itd. : Enkolpije je dakle smetnuo s uma da je disk prema Hijacintu skrenuo zapravo ljubomorni Zefir (= Zecpvpoc;, to jest zapad­ ni vjetar) a da je malo vjerojatno da bi nimfe odu­ stale od svojih namjera prema Hili, čak i da su znale da Herkul na njega polaže pravo. »od Likurga« : vjerojatno j e posrijedi onaj isti čovjek kojega je Enkolpije u jednome od prethodnih (izgub­ ljenih) dijelova Satirikona ubio, ispo o tome bilješku uz pogl. 9 (»noćna ubojico«). St. 1-6: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­ metri.

306

PETRO N I J E ARBITER SATIR/KON

84. poglavlje »želio bih da neprijatelj« itd.: budući da se iz sačuva­ noga konteksta ne može utvrditi da li to govori En­ kolpije ili njegov sugovornik, ne možemo ni na koj i način naslutiti o kakvome se to neprijatelju (okorje­ lom lupežu) radi.

85. poglavlje »kvestor« : to je bio quaestor provincialis koji je išao kao namjesnik u provinciju.

88. poglavlje

D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST

307

sandrinskih pjesnika; u rimskoj se pak književnosti može u tome smislu poređivati Katulova 64. pjesma, Pelei et Thetidis epithaZamium: digresija o Arijadni u toj pjesmi obuhvaća više od polovice epilija, iako je posrijedi tek opis slike izvezene na sagu koji se na­ lazio među svadbenim darovima. Za opis zauzeća Tro­ je Eumolpo je izabrao jampske tpimetre umjesto daktilskih heksametara; nema sumnje zato da bi za t ragedi j u tradicionalnim metrom pojačao dramsku napetost izlaganja. 1 /2. st. »deseta . . . žetva« : »deseta žetva je prispodoba za »deseta godina« ; uopće je za modernistički stil bila karakteristična ovakva nategnuta metaforika u kojoj se išlo za što neobičnijim stilskim pojačava­ njima. Ova je Eumolpova pjesma spjevana posve u duhu novih stilskih stremljenja. 2. st. » Frigijce« : to jest - Troj ance.

»nije ostavilo od svoje veličine ni najmanjega traga« : to ne znači, kao što tumače neki autori, da su već u to vrijeme bila izgubljena remek-djela starih maj­ stora, nego da nije više bilo - velikih slikara.

89. poglavlje St. 1-65: u latinskom izvorniku - jampski trimetri (senarii Graecanici). Opis slike je izlika da se sastavi pjesma o zauzeću Troje, dakle o nečemu što je svoju klasičnu obradu našlo u 2. knjizi Vergilijeve Eneide. Nije :međutim isključeno da se ovdje istodobno radi i o parodij i jedne Neronove pjesme sa sličnim ili dapače istim naslovom - »halosis Ilii« (Suet. Nero c. 38,2; »Troi­ anum excidium« Tac. ann. XV 39,3; &),wcw; 'IALou Dio Cass. 62, 18, 1 ) ; ali o tome se ne može pouzdano suditi. Ova Eumolpova pjesma zapravo i nije ep, nego epilij u duhu modernih strujanja u kojima se ljepoti pjesničke obrade daje prednost pred veličinom djela. Inspiracija se temelj i na promatranju likovnog djela, postupak koj i je bio vrlo široko zastupljen kod alek-

2/3. st. »obećanje proroka Kalhanta« : Kalhant je bio grčki prorok kod Troje. Kada su Grci prije polaska na Troju prinosili na Aulidi žrtvu, dogodila se čudno­ vata zgoda: zmija se popela u vrapčje gnijezdo i ondj e pojela osmero vrapčića i kao devetu vrabicu. Kalhant jc događaj protumačio time što će rat trajati devet godina, a tek desete da će Troja biti osvojena. 4. st. »savjetom Deljaninova proročanstva« : Deljanin je, razumije se, Apolon - jer rođen je na otoku Delu - Grci su u ovoj prilici pitali za savjet Apo­ lonovo proročište. 4/5. st. »posijeku vrhove Ide« : po Odisejevoj je uputi graditelj Epej na vrhu gore Ide nasjekao građu, do­ vukao ju je u grčki tabor i ondje sagradio drvenoga konja. 1 0. st. »Danajci« : to jest Grci. »u vlastitome zavjetnom daru« : jer Grci su ostavili konja tobože božici Ateni kao zavjet za sretan po­ vratak kući. 1 4 . st. »Sinon« : Grci su os tavili lažljiva Sinona i pri­ pravili ga na to da prevari Troj ance , to jest da ih

308

PETRO N I J E ARBITER

SATIR/KON

D ODATAK

NAPOMENE UZ TEKST

309

obavijesti o tobožnjem odlasku grčke vojske i o zna­ čenju ostavljenoga zavjetnog konja.

hidi, južno od Kavkaza; uz rijeku Fazid love se fa­ zani.

1 8/19. »Neptunu naime posvećen Laokont« : to jest Neptunov svećenik.

2. st. » afričke kokice« : to jest - biserke. 6. st. » Sirta« : Tripolis u Africi.

24. st. »iskušava bokove« : dakako - bokove konja.

29. st. »Tened« : otok kod Troje. 54. st. »Febova sestra« : Febova ( Apolonova) sestra je dakako Artemida, ovdje Mjesec; Artemidi (Febi) naime pripada Mjesec kao što Febu Apolonu pripada Sunce. =

=

56. st. » usred Prijamovih podanika« : Prijam je tro­ j anski kralj , a njegovi su podanici, razumije se, Troj anci. 59. st. » s uzla tesalske sprege« : Tesalci su bili na glasu kao dobri uzgajivači konja.

90.

poglavlje

» češće si govorio kao pjesnik nego kao čovjek« : En­ kolpije time na duhovit način izriče kritiku pomod­ noga pjesničkog stila: u Eumolpovim se pjesmama može doduše naći pjesnika, ali - čovjeka na žalost u njima nema.

92.

poglavlje

» Svaka čast Ganimedu! « : Ganimed je bio, kao što smo već spomenuli u bilješci uz pogl. 83, lijepi Zeu­ sov vinotoča na Olimpu.

93.

poglavlje

St. 1-10: u latinskom izvorniku - hendekasilabi.

1. st. »s kolhidskog Fazida« : Fazid je rijeka u K,ol-

94. poglavlje »niti je Eumolpo prekidao mimsku smrt« : u antič­ kome je naime mimu često dolazilo do lažne (mim­ ske) smrti, to jest do situacija u �ojima su junaci umirali i onda ponovo oživljavali, i to bez ikakvoga razumnog obrazloženja; odatle se uobičajilo da se takva prividna, lakrdijaška smrt naziva mimskom smrću.

97. poglavlje »zasjeni čak :i samog Odiseja« : Odisej je naime uma­ kao iz Polifemove spilje na taj način što se pod­ vukao pod njegova ovna.

98.

poglavlje

»proždrljivi Kiklop« : to jest - Polifem.

1 01 .

poglavlje

»Sudbino« : Sudbina ( nosno sudbine.

=

Fortuna) je božica sreće, od­

»razloge zbog kojih je došlo do mržnje« itd.: opet se aludira na zgode koje su se zbile u prethodnim knjigama Satirikona. Mi ne možemo ni na koji način naslutiti što je zapravo posrijedi.

31 0

104.

poglavlje

»u Bajama«: Baje su bile glasovito kupalište u bli­ zini Napulja, omiljeno svratište bogatijih Rimljana. 105.

DODATAK NAPOMENE UZ TEKST

PETRONIJE ARBITER SATIRIKON

31 1

st. »Medeja«: Medeja je bježeći s Jazonom povela sa sobom i brata Apsirta. Ali, budući da ju je otac morem progonio, sasjekla je na komadiće vlastitoga brata i bacala zatim komad po komad u more da bi otac zaostao dok iz mora skuplja udove ubijenoga sina.

4.

poglavlje

109.

poglavlje

»sa spartanskim dostojanstvom« : Spartanci su bili na glasu ne samo kao odlični vojnici nego također i kao ljudi koji su znali hrabro podnositi boli. »samo po jednom ožiljku« : Odiseja je naime prva pre­ poznala njegova negdašnja dadilja Euriklija: dok mu je prala noge, primijetila j e ožiljak što ga je njezin gospodar nekada davno zadobio u lovu od vepra.

St. 1-6: u latinskom izvorniku - elegijski distisi, a stihovi koji slijede iza praznine u tekstu (*), to jest 1-7: hendekasilabi. 2. st. poslije praznine u tekstu: »od Feba i Febove sestre« : to jest - od Apolona i Artemide.

107.

1 1 1.

poglavlje

»salamandar« : duždevnjak koji izlučuje radi obrane mliječni sok u kojem se nalazi otrov, takozvani sa­ lamandrin. Taj otrov može usmrtiti manje životinjice; stari su međutim o salamandru pripovijedali svako­ jake strahote, između ostaloga i to da, gdje padne kap salamandrova soka, tamo ispadaju dlake, ispo Plin. nat. hist. X 1 88 . XXIX 74.

»Misliš li da to oSJeca« itd.; posrijedi je zapravo stih iz Vergilijeve Eneide (IV 34 ) ; tako naime zbori Di­ donina sestra Ana Didoni koja se zaljubila doduše u Eneju, ali je ipak htjela ostati vjerna svojemu pokoj­ nom mužu Siheju. 112.

108.

poglavlje

poglavlje

poglavlje

»odvažno stupi u pregovore« : Trifena ovdje izmiruj e zavađene stranke kao što je Romulova žena Herzilija izmirila nekoć Rimljane sa Sabinjanima. St. 1-8 : latinskom izvorniku - daktilski heksa­ metri. 2. st. »trojanski junak« : to jest - Prijarnov sin Paris. 3. st. »zalog prevarena Atrejevića«; to jest - Helenu: Helena je bila žena spartanskog kralja Menelaja, a Menelaj je bio Atrejev sin. u

»Zar ćeš se opirati« itd.: svršetak 38. stiha iz 4. knji­ ge Vergilijeve Eneide: i to govori Didonina sestra Didoni. 1 1 3.

poglavlje

»Bez sumnje mu se vratila u sjećanje Hedila« itd.: Hedila je, kako se čini, bila Lihina žena, i može se pretpostaviti da je upravo ona bila ta za koju se gore u 106. poglavlju kazuje da ju je Enkolpije zaveo.

31 2

PETRO N I J E ARBITER SATIRIKON

1 14. poglavlje

»vrati lađi onu božičinu haljinu« itd.: vjerojatno su božičina haljina i sveta čegrtaljka na neki način u vezi s razvratnim seljenjem i pljačkom koji se spo­ minju u prethodnome 1 13. poglavlju. Nema sumnje da su haljina i čegrtaljka pripadali egipatskoj božici Izidi (sestri Ozirisovoj ); Izidin se naime kult počeo širiti u Rimu već u Petronijevo vrijeme. S druge strane, vrlo j e vjerojatno da je Izida bila ujedno zaštitnica Lihina broda - brodski duh zaštitnik. »privijem ga k sebi« : to jest - Gitona. 1 16. poglavlje

»da se radi o Krotonu« itd.: u 6. stoljeću prije n. e. bio je Kroton značajan kulturni centar, a u njemu se između ostaloga nalazila i ne samo u znanstveno­ me nego i u političkom pogledu vrlo utjecajna Pitago­ rina škola. Ako se brod, koji je plovio za Tarent, razbio već kod Kmtona, to znači da naši putnici nisu daleko odmakli od luke iz koje su isplovili. 1 17. poglavlje

»Likurgova ladanjska kuća« itd.: ne znamo niti o kakvoj se to pljački radilo niti o kakvoj ladanjskoj kući, a jednako tako ne znamo niti tko j e bio taj Likurg; ali vjerojatno nije onaj isti koji se spominje u pogl. 83. »mati bogova« : to jest Cibela. Cibelini su svećemcI običavali sakupljati milodare; ali ne možemo znati na koji je način mati bogova namicaia (»po svom običaju« ) novac našim junacima. 1 18. poglavlje

»da j e stigao

u

Helikon« : Helikon je ime gorskog

D ODATAK NAPOMENE UZ TEKST

31 3

lanca u Beotiji, posvećenoga muzama, dakle - meton.: obitavalište muza. »niti se jedna plodnija snaga uobrazilje može zado­ voljiti pukom trezvenošću« itd.: posrijedi je zapravo jedna stara tema: mišljenje da se autentična pjesnič­ , ka snaga ne temelji na razumu, nego na nadahnucu crenija, isticali su uz mnoge druge često Demokrit �sobito Platon. Po Demokritu se pjesnička snaga uobrazilje temelji na oduševljenju (h&oucrtlXcr[J.6�), to jest na zanosu onih koji su nadahnuti bogom; a na isti je način pjesničku moć već odavna tumačio i učitelj svih Grka - Homer (Od. VIII 499), ispo ta­ kođer Aristot. rhet. III 7: 1408 b 1 9 »pjesničko je tvorenje nadahnuto bogom« . Platon pak govori o us­ Phaedr. � . hićenju koje nadahnjuju Muze (» [J.a;v[a;« 22: 245 A), ali j e to oduševljenje i svojevrsna mahni­ tost, čak ludilo. Pjesnik naime pjeva u zanosu, a kada razmišlja, on nema tu sposobnost (isp. Plat. Ion. c. . 5: 534 B ) . Tumačeći Demokrita i Platona, CIceron rabi izraz »furor« ( =mahnitost, de div. I 80), a Ho­ racije navodi kako Demokrit kaže da je pjesnički genij za pjesnika važniji nego mukotrpni mar oko umijeća (ep. II 3, 295-297 ) . »uzimati riječi koje su daleko o d proste svjetine« : Eumolpo ovdje ooito ima na umu Horacija i njegove riječi »odi profanum vulgus et arceo« (= mrzim pro­ fani puk i tjeram ga od sebe, carm. III 1,1); o toj temi raspravlja Aristotel u svojoj knjizi o pjesnič­ kom umijeću, ispo poet. c . 22: 1458 a 18 i dalje. »lirski pjesnici« : to jest ona devetorica lirika �oje navodi glasoviti aleksandrinski kanon, ispo bilješku uz 2. poglavlje, »devetorica lirskih pjesnika«. »golem posao oko pjevanja o građanskom ratu« : alu­ zija na Lukanov golemi ep o građanskom ratu između Cezara i Pompeja. »zadatak da se u stihovima obuhvate povijesne činje­ nice« itd.: raspravljajući o tome kako pjesnik mora obrađivati povjesničku građu, Eumolpo želi zapravo reći da je pjesnik ne smije »obrađivati«, nego pjevati.

31 4

PETRONIJ E ARSITER SAT/A/KON

DODATAK NAPOMENE UZ TEKST

�iako mu još nedostaje posljednja ruka,, : kao što J e E �molpu u galeriji ona slika, koja je prikazivala za�zece Troje, dala priliku da se pjesnički okuša na . t�J t��ll, . tako m� i �vo izlaganje vlastite teorije o PJesmckoJ obradbI povJesničke građe služi kao povod . da se u Jednome improviziranom epu i sam iskuša na tom poslu.

119.

kIc misle da su, čim sastave nekoliko stihova, odmah stigli na Helikon, osobito ako im padne na pamet da sastave tako veliko djelo (» ingens opus« ) kao što je epska pjesma o građanskom ratu. Da bi što zor­ nije prikazao svoje stanovište, Eumolpo u prilično začuđujućim okolnostima sastavlja i recitira u ovih 295 stihova spjev o građanskom ratu: radi se naime o trenutku kada je baš taj isti Eumolpo uputio » mladiće« kako da se u Krotonu svi zajedno domo­ gnu novca, služeći se sredstvima koja su sve prije nego u skladu s mora1izirajućim tonom ovoga spjeva, ispo gore pogl. 1 1 7. Pod takvima dakle okolnostima sastavlja on epilij koji bi morao biti model klasič­ noga epa u skladu s vergilijanskom tradicijom. -

poglavlje

St. 1-295 : u latinskom izvorniku - daktilski heksa ­ metri. - � ovoj se pjesmi - koja je morala na dje­ lu pokaz�h k�ko �Ulmolpo misli da pjesnik mora . . obrađIvatI povJ �smcku građu - do dana današnjega mnogo r�spravlJalo među učenim ljudima ; i različni su aut?n u tum��enju njezina smisla i intencije za­ . UZImalI vrlo razhcne, a često i posve oprečne stavo­ ve. Očito je međutim da Eumolpo svoju kritiku suvremenoga pjesništva temelji na polemici s Luka­ novim pjesničkim djelom bellwn civile ( Građanski rat) u kojem je opjevan građanski rat između Ce­ �a�a � Pomp�j a . . On zapr�.vo izriče prigovor koji su l mace upucIvalI Petromjevu mlađem suvremeniku �uka��, to j.e� t .da je pjesništvo žrtvovao povjes ni­ �tvu Ih :etonCI: ISp. Qumt. inst. or. X 1 ,90: »Lukan � e pun zara i strastven i obiluje blještavim mislima l , da � a�em što mislim, više bi ga morali oponašati �ovormcI nego pjesnici«; ispo također Servo comm. m Ve:g. Aet;. I 382: >Za Lukana . . . se čini da je : .v sastavIO povJesmck o djelo, a ne pjesničko.« Odmah na početku svojeg razmatranja u pogl. 1 1 8 Eumolpo strogo opominje one koji žele biti pjesnici: . » n:noge .Je, .�. mladi�i, 'pje�me prevarila« . - Eumolpo kaze » mladIcI«, a mIsh pn tome dakako i na Lukana �oji je bio vrlo mlad, ali koji ne samo da nije okli­ Jevao da se mjeri s Vergilijem (isp. Suet. vita Lucani), �ego se čak smatrao i iznad njega: Vergilija Lukan Jed�ostavn� ?rešućuje: ispo Phars. IX 983-985 gdje se Jasno VIdI da mladi pjesnik sebe, a za nuždu i Nerona, smatra novim Homerom. - Ti mladići da-

31 5

=

_

l·.'

Postoji niz problema vezanih uz Eumolpovu improvi­ zaciju de bello civili, koja je vrlo dugačka kao dio Satirikona, ali je zato za ep vrlo kratka. Petronijevo je djelo moralo biti svršeno, ili je ostalo nedovršeno, prije godine 66. ili početkom te godine. Lukan je upotpunio, i možda i objavio, tri knjige svojih »Phar­ salia<, godine 6 1 , to jest pet godina prije Petronijeve smrti. I dok Lukanov nedovršen ( ! ) ep ima više od 8 000 stihova, Eumolpov dovršen (?) ima svega 295 . Zadnji, zaključni stih Eumolpova epilija, » factum est in terris, quicquid Discordia iussit« (pogl. 124 st. 295 : »zbilo se na zemlji što god je zapovjedila Nesloga«) Eric Herbert Warmington u svojem izdanju Petro­ nijeva Satirikona (Petronius, with an English trans­ lation by Michael HeseItine, revised by E. H. War­ mington . . . , Harvard University Press 1969, str. 322) stavlja u uglate zagrade kao interpolacijU. No do­ bivamo dojam da on to ne čini ni zbog čega drugoga nego tek zato da se ne bi samo zbog toga prijepor­ nog stiha morao odreći svoje predrasude o Eumol­ povu pokusu kao o nedovršenu epu. Jer upravo je posljednji stih presudan za to da Se vidi da Eumol­ pova pjesma nije nedovršena proba, nego u sebi za­ ključena cjelina. Dok je Lukan razračunavanje između Cezara i Pom­ peja, uzevši usput u obzir čitavu epohu nutarnjih ne­ reda od Grakha do Akcija, obradio u punom opsegu

31 6

PETRONIJE ARBITER

D ODATAK

SATIRIKON

i u svome se izlaganju odrekao još od Homera obvez­ nc�ga �i �ološkog . aparata, Eumolpo mu suprotstavlja mItoloskI obnovljen kratak ep u kojem se pravo ep­ sko prikazivanje radnje ograničuje tek na dvije scene: ( 1 ) Cezarov prelazak Alpa (st. 141-208) koji bez sum­ nje zamjenjuje prelazak Rubikona - Rubikon naime kao mala rijeka ne može ostaviti snažnijeg dojma i (2 ) panika koja je potom nastala u Rimu i kojoj je slijedio bijeg vlade u Kapuu (st. 209-244 ) . Povijest prethodnih događaja i onih koji su s time u vezi slijedili naznačena je od samoga pjesnika u neob­ veznu redu. _

Ivan Kasumović u svojemu članku »Lukan i Petro­ nije«, što ga je objavio u Nastavnome vjesniku (ća­ sopis za srednje škole, knjiga XIV, Zagreb 1906, str. 489-496. 573-581. 649-654. 729-732) ističe da Pe­ tI1onije . . stavlja Lukana zapravo uz bok Vergiliju i Luk�ecIJu, a kada ga kudi na Eumolpova usta, on ga tIme onda hoće počastiti. Kasumovićev put tuma­ čenja i dokazivanja j e prilično zaobilazan: od argu­ menata koji se tiču stilskog područja Ivan Kasumo­ vić neprestance prelazi na razmatranja privatnih od­ nosa izmeđ� Petronija i Lukana. Autor najprije do­ . kazuJe da Je Lukan velik pjesnik - i s time će Se dakako svatko složiti jer nema nikakve sumnje da je Lukan to doista i bio; ali potom Kasumović ide dalje pa stavlja Lukana i iznad Vergilija (op. cit. str. 489). Odmah zatim dokazuje nam Kasumović da Eumolpov? mišljenje nije Petronijevo: Petronije je EumolpovIm epom htio samo upotpuniti sliku Eu­ molpova lika. Pri tome autor ističe da j e Petronije vrlo dobro poznavao Lukanov talent i da mu j e Eu­ molpovom pjesmom zapravo htio iskazati - čast '. da Petronij e nije bio Lukanov politički protivnik nego istomišljenik: Eumolpov ep sastavlja PetI1onije: po Kasumovićevu mišljenju, poslije Lukanove smrti i izriče mu na taj način posmrtnu počast jer je pao kao žrtva zajedničkog neprijatelja: »Petronije ne piše trave�tiju niti parodiju na Lukanov ep, ne okaša se na nj kao na političkog protivnika, ne ruga mu se i ne p �rsiflira, ne 'pou�ava ga kako treba historijske . događaje epski opJevatI, ne stvara mu pjesmu uzor-

NAPOMENE UZ TEKST

317

nicu, ne takmi se s njime, a ne udara ni po njeg?­ vim protivnicima« - tako glasi zaključak (op. CIt. 732) ovoga prilično opširnoga Kasumovićeva članka. Martin Kuzmić, naš ugledni klasični filolog i prvi prevodilac kompletnoga Petronijeva Satirikona, znat­ no drugačije razwn:ijeva ovaj Eumolpov ep: on sma­ tra doduše - ispo Petronijeve Satire . . . preveo i ras­ tumačio Martin Kuzmić, Zagreb 1 932, str. 262 - da E. Westerburg dokazuje bez uspjeha da se Petronije izruguje Lukanu, a da također nema pravo niti B. Kindt kada kaže da je Lukan u svome djelu po­ nižavao Cezara ističući Pompeja i Krasa, a Petronije da je htio naprotiv uzvisiti Cezara. No po Kuzmićevu mišljenju Petronije doista kritizira Lukana, ali samo zbog toga što je mladi pjesnik iz svojega epa isklju­ čio mitološki plan. Nama se međutim čini da Martin Kuzmić ovdje ne­ dopustivo suzuje domet Eumolpova razračunavanja s Lukanom jer prema njegovu tumačenju radi se samo o tome da klasicistički orijentiran Petronije zamjera svojemu mlađem suvremeniku što se odrekao mito­ loškog aparata u korist gole povijesti. Nasuprot Kuzmićevu »Petroniju klasicistu« naći ćemo kod Renea Pichona u njegovoj Histoire de la littera­ ture latine Librairie Hachette et C ie, Paris 1 897 ) na str. 584 i dalje jednoga »Petronija antiklasicista« : prema Pichonu se Petronije ovdje nije htio rugati Lukanu, nego naprotiv Lukanovim protivnicima: bu­ dući da je Petronije smatrao Lukanova Pharsalia predivnim umjetničkim djelom, a Lukanove protiv­ nike sitničavim zanovijetalima, on ih je ismijao na taj način što je apologiju klasičnoga pjesništva po­ vjerio jednome takvom prosjaku i smušenjaku kao što je Eumolpo. Takva apologija klasicizma, zaklju­ čuje R. Pichon, usmjerena je zapravo - protiv klasi­ cizma. I spomenimo na kraju i Josifa Mojseeviča Tronskoga koji u svojoj »Povijesti antičke književnosti« (preveo prof. Miroslav Kravar, Matica hrvatska Zagreb 1 95 1) na str. 534 izriče trezeveno, kompromisno mišljenje: on naime smatra da je Petronije u Eumolpovoj kri-

31 8

DODATAK NAPOMENE UZ TEKST

PETRON/JE A R B/TER SATIR/KON

tici vjerojatno išao za dvostrukim ciljem, za polemi­ kom s Lukanom i parodijom na nenadarene klasiciste svojega vremena . Postoji međutim u Eumolpovoj kri­ tici Lukanove poezije i u njegovu pjesničkom pokusu nešto što nijedan od tumača nije uzimao u obzir, to jest da se Eumolpovima »preko stranputica i dra­ matičnih božanskih posredovanja« želi reći da je istina svijeta i života kudikamo dublja i da bi Se mogla iscrpsti u vidljivima povijesnim faktima ( res gestae) : »ovdje sc naime ne postavlja kao zadatak da sc u stihovima obuhvate povijesne činjenice - što daleko bolje čine povjesnici - nego se snaga uobrazilje u svojemu slobodnom zamahu mora sručiti preko stran­ putica i dramatičnih božanskih posredovanja do ono­ ga dubljega i skrivenog smisla tako da u većoj mjeri dođe na vidjelo vizija jednoga zanesenog duha nego pouzdanost nekakvoga točnoga i od svjedoka ovjero­ vljenog izlaganja« (pogl. 1 18) . Zadaća j e pjesnikove snage uobrazilje i njegove tvorne moći da omoguće da u njegovoj pjesmi dođe do riječi i ono nevidljivo, što se ne može opipati našim čulom i okom opaziti, a ipak je bez sumnje zbiljnost, koji put i u većoj mjeri od onoga vidljivoga i onoga što se lako uoča­ va. Neospornu izvjesnost te zbilje, koja je u povije­ snoj igri i te kako na djelu, ipak se ne može doka­ zati nikakvima pouzdanim dokazima na koje su ljudi navikli: Lukanovo prikazivanje je serija vidljivih sli­ ka u kojima Lukan, držeći se povijesnih izvora (po­ glavito Livija), izlaže - uz »religiosae orationis sub testibus fides« - čitav niz pojedinih epizoda, ali koje nisu uvijek dovedene u nutarnju međusobnu vezu; ono međutim nevidljivo, što u ništa manjoj mjeri također jest - što cjelokupno zbivanje saži­ mlje u jedinstvenu cjelinu smisla - u Lukanovu epu nedostaje. Eumolpo kritizira nedostatak toga nevid­ ljivoga u Lukanovoj poeziji i u svojoj to nevidljivo dovodi na scenu. Jer upravo bogovi u pjesmi omo­ gućuju pjesniku da u njoj dođe na vidjelo ono što se ne vidi, ali se ipak zaista zbiva: postojanje toga nevidljivoga j e uz primjenu božanstvenih elemenata uzdignuto iznad svake sumnje: neprijeporno je na taj način da i ":0 rt.0pr/.::ov doista jest. Igra, koja je

31 9

u­ s oj zbiljnost ljudskog življenja, dobiva te� tako � � � lvIm � nevId na nJe potpu � tek je ona nost: "? vislu potpu . rijetko ono što doista jest; čovjek Je naprotlv vrlo ima ić Kuzm toliko I pra�o an. � toga dokraja svjest . sto Je Lukan Jer za mJe Petro � da � šava nagla I? kada v bo­ izbacio iz svojega epa »stranputIce I dramatlcna . žanska posredovanj a« je isti�a S druge strane, moramo također naglasiti d� dod�s� IJa st � pre �:, i to da parodija Lukanov� epa lcna hotlm va njego u ;eto;!ZI­ ncsklonu i oštru kritik esm�ka PJ pravo z je koje epa � esnog ranja povij . c odba �vanJe� preinaka povjesničke građe s potpumm �a J e ah ta apara oškog do tada obveznoga mitol Jed�o o mora u � ra nskom građa � o s poku Eumolpov VIse moze ne pokazati da se vergilijevskim sredstvIma ep. jski uskrisiti tradicionalni histo�i 9. st. »mjed lijevanu u Efiri« : Efira je staro ime za . grad Korint; posrijedi je dakle - korintska mjed. ll.

st . »neviđenu vrstu tkanine« : to jest svilu.

14/1 5. st. »najzabitniji afrički Amon« : pre�a istoku se išlo čak do oaze Sivah, gdje se u oblIku ovna poštovao Amon: ondje se kupuju slonovi. 36. st. »fazidska voda« : rijeka Fazid, poznata po fa­

zanima, nalazila se u Kolhidi, južno od Kavkaza.

39. st. »po polju gdje potkupljeni kvi�itk to jest na Marsovu polju gdje su se održavale rimske narod­ ne skupštine; kviriti je bio naziv za punopravne rimske građane.

41. st. »senatorska kurija« : to jest senatska vijećnica,

senat.

� �

u benoj 45. st. »pobijeđena Katona« : Katon je po s

dužno sti morao otići na otok Cipar, a glavllI J e raz­ i log bio u tome da ne bi u Rimu smetao Pompeju Cezaru.

46. st. »svežnjeve pruća« : to su fasces - poznati znakovi vlasti rimskih visokih činovnika.

320

120.

DODATAK NAPOMENE UZ TEKST

PETR O N I J E ARBITER SA T/R/KON

poglavlje

6 1 . st. »Sreća« : to jest Fortuna - božica sreće, odno­ sno sudbine. 62. st. »Enija« : božica rata (= Belona). 63. st. »Krasa ima Part« itd.: Kras je naime pao 53. godine u bici kod Kara protiv Parta; Gnej Pompej Veliki je ubijen kod Egipta i bačen u more. 64. st. »Julije« : to jest - Gaj Julije Cezar. 69. st. » obliveno kocitskom vodom« : Kocit je rijeka

u podzemnom svijetu. Stari su mislili da postoje ulazi u podzemlje, a takve su ulaze zamišljali na opasnim mjestima kao što su na primjer sumporna jezera, opasna mjesta na moru i slično. Pretpostavlja se dakle da je takvo mjesto postojalo i kod Na­ pulja, a znamo da je oi Eneja ulazio u podzemni svijet kod Kuma. 75. st. »pogubnom čempresu« : čempres naime pripada grobljima. 76. st. »Dit« : to jest - Pluton, bog podzemlja; zove se

pak Dit (dives bogat) jer njemu pripadaju sve skupocjene kovine i drago kamenje što se nalaze u zemlji. =

97. st. »Tizifona« : jedna od tri Erinije (

=

Furiae).

98. st. »Sulin mač«: Lucije Kornelije Sula bio je bez

sumnje najdaroV'itiji vojnik i najbolji vojskovođa što ga je Rim ikada imao; ovdje se dakako misli na gra­ đanski rat između Sule i pristaša demokratskog vođe Gaja Marija, a zacijelo i na krvave SuIine proskripcije.

321

je pripadnici republikanske opozi,?i�e organi�irali pro­ . tiv diktatora Julija Cezara, a u bICI kod FIlIpa su se nalazili također na čelu republikanske vojske. 1 12/1 14. st. »tesalske lomače« itd.: misli se na p��­ . sudnu bitku kod Farzala u Tesaliji godme 48. prije n. e.; »sprovode kod libijskih i �ibe�skih �.1aroda« : . .. to jest - Cezarove bitke u AfriCI l HIspamJI. 1 15. st. »u strahu od akcijskih zaljeva i Apol�� o�a oružja« : misli se na pomors�u bitku k?� AkCIJa IZ . godine 3 1 . prije n. e. koju Je po VergIlIjevu tu:načenju (Aen. VIII 704 i dalje) odlučio Apolon svoJom intervencijom iz tamošnjeg hrama. 1 17. st. »prevoznik Portmej« : to jest brodar H�ron . koji prevozi na čamcu duše pokojnika preko rijeke Aheronta u podzemni svijet. 1 2 1 . st. »stigijskim mrtvacima«: misli se na duše pokojnika u podzemnome svijetu; �tigijski se �o�� po podzemnoj rijeci Stiks (Styx) ko}.a se metommIJ­ . ski rabi u značenju - podzemm SVIJet.

122.

poglavlje

124. st. »otac sjena« : to jest Dit (Pluton). 1 25. st. »od bratovih hitaca« : to jest - u strahu pred munjama svojega brata gromovnika Jupitera. 128. st. »Titan«: to jest Sunce. 130. st. »Cintijka« : tako se naziva Artemid� (= Dijana) koja se zajedno s bratom Apolonom rodIla na otoku Delu na gori Cintu (Kyuthos). 135. st. »doziva Marsa« : dakako kao boga rata. 139. st. »Baklja«: to jest - zvijezda repatica.

1 21 .

poglavlje

1 1 1 . st. »vidim dvostrukom smrću prostrte Fmpe« : pod Filipima se naravno misli na bitku kod Filipa 42. godine prije n. e., a dvostruka smrt je smrt Bruta i Kasija koji su 44. godine bili na čelu urote što su

143. st. »odbaoi galsko oružje« itd.: misli se na ra­ tove što ih je Cezar vodio u Galiji od 58. do SO: go� . dine prije n. e.; dakle: prekine s galskim ratom l latI se građanskoga. To je, razumije se, rečeno malo na­ . tegnuto jer j e Cezar već dosta prije toga (Sl. godme) upokorio čitavu Galiju.

322

PETRON I J E ARBITER SA T/R/KON DODATAK NAPOMENE UZ TEKST

144. st. »od grčkog božanstva taknute« : kada je naime Herkul išao u Hispaniju po Gerionova goveda, vraćao se preko Alpa koje su se onda u tome predjelu (Mont Cenis) tobože po njemu nazvale Grčke Alpe (Alpes Graiae) ; bjelodano je međutim posrijedi tek latini­ ziranje domaćega keltskog imena koje je kasnije II legendi o Herkulu našlo opravdanje. 1 54. st. »po hesperijskim poljima« : Hesperija je za Grke »zapadna zemlja« , to jest Italija. 1 56. st. »Saturnova zemljo« : misli se na Lacij u ko­ jem je nekoć vladao bog Saturn. 160. st. »dok Rajnu natapam krvlju« : Cezar hoće pod­ sjetiti na svoje vojne pohode preko Rajne u Germa­ niju. 1 6 1 . st. tolom« : drli do vrijeme slično.

»koji su po drugi put posegli za našim Kapi­ Cezar dakako pretjeruje : Gali su doduše pro­ Rima 390. godine prije n. e., ali u Cezarovo oni više nisu mogli ni pomišljati na nešto

1 62. st. »svoje izgnaništvo« : svojim izgnanstvom na­ ziva Cezar odluku senata iz 49. godine da se kao pri­ vatan građanin, bez vojske, vrati u Rim. 1 77 . st. »delfijska ptica<, : to jest Apolonov gavran; u Delfima je naime bilo glasovito Apolonovo proro­ čište. 1 8 1 . st. »Febovo svjetlo« : zumije se, Sunce.

123.

se misli na onu zgodu kada je Herkul silazio s Kav­ kaza pošto j e ondje oslobodio prikovana Prometeja. 2 1 1 . st. " k uzvišenom sljemenu Palatina« : Palatin je jedan od sedam rimskih brežuljaka, ovdje - Rim. 226. st. " penate« : penati su se štovali kao kućni bo­ govi, zaštitnici kuće i obitelji. 238. st. »Veliki« : to jest - Gnej Pompej. 239. st. ')strah i trepet Ponta i pronalazač strašnog Hidaspa« : Pompej je 64. godine dovršio rat protiv pontskoga kralja Mitridata i njegovo je kraljevstvo pripojio Rimu; Hidaspo je pak pritok rijeke Inda ( = Behat) ; Pompej doduše nij e stigao do te rijeke, ali se time želi reći da j e dopro vrlo daleko na Istok; stigao je naime čak do Armenije. 240. st. »greben za gusare« : Pompej se osobito pro­ slavio time što je 67. godine prije n. e. u svega tri mjeseca očistio Sredozemno more od gusara; svoje su glavno uporište gusari do tada imali u Cilicij i. 241 . st. »kada su mu triput priređene ovacije« : Pom­ pej se tri puta vozio u trijumfu: 8 1 . godine kao po­ bjednik u Africi nad ostaoima marijevaca, 7 1 . godine nakon što je svladao ustanak Kvinta Sertorija u His­ paniji i 64. godine u čast pobjede nad Mitridatom.

Apolonovo svjetlo je, ra­

124.

poglavlje

254. st. »Erebovo sjedište« : to jest carstvo mrtvih, podzemni svijet; Ereb je bog podzemne tmine, sin Kaosa i Noći.

poglavlje

1 83/184. st. znakove.

323

»Marsove

znakove« :

to jest

- bojne

206. st. ),Amfitrionović« : dakako Herkul; Amfitrion je naime bio Alkmenin muž, a Herkul se tako nazivao kao sin Zeusa i Amfitrionove žene Alkmene. Ovdje

256. st. »prijeteća Belona i bakljama naoružana Mege­ ra« : Belona je božica rata, ispo Eniju II st. 62; Megera je kao i Tizifona, jedna od tri Furije (Erinije, tre­ ća se zove Aletka). 266. st. »Diona« : posrijedi je božica nebeskih visina, titanka, kći Oceana i TeNde, a sa Zeusom rodila Afr()r1itl 1

r1 ", klp· Vpnprtt

D ODATAK NAPOMENE

324

UZ TEKST

325

PETR O N I J E ARBITER SA TIR/KON

267. st. »vojsku svojeg Cezara« : Cezar je bio iz stare patricijske obitelji Julija koji su svoje podrijetlo ra­ čunali od Enejina sina Jula; budući da je Julov otac Eneja rođen od Venere, Diona je kao Venerina mati mogla Julija Cezara smatrati svojim izravnim potom­ kom. 268. st. »Marsov potomak« : to jest Romul, sin Marsa i vestalinke Ilije. 269/270. st. »Velikoga prihvaća sestra sa Febom« itd.: sestra sa Febom su naravno Dijana (Artemida) i Apo­ lon; cilenski je potomak Merkur (= Hermo) koji se rodio na arkadskoj gori Cileni, a Tirinćanin je Her­ kul koji je bio iz grada Tirinta u Argolidi. 272. st. »stigijsku glavu« : »stigijski« u smislu »onaj koji pripada podzemnomu svijetu« , ispo bilješku uz st. 121.

jest da nije pjesnikov zadatak da stihovima vjerno i točno opisuje povijesne činjenice. Dakako da to ne protuslovi Eumolpovoj tvrdnji da je ovaj ep samo improvizacija.

126.

poglavlje

"Polienu« : Enkolpije se u Krotonu zove Polien. »preskače prvih četrnaest redova od orkestre« : u ka­ zalištu je prvih četrnaest redova od pozornice bilo predviđeno za rimske vitezove. »nikada ne sjedim osim na viteškima« : misli se na­ ravno »na viteškim sjedalima u kazalištu«, to jest u prvih četrnaest redova. Ali izraz je dvosmislen: hoće reći također da ljubavne partnere bira samo između onih koji sjede u prvih 14 redova. St. 1-6: u latinskom izvorniku - elegijski distisi.

278. st. »Tartar« : mračni bezdan u podzemlju u koji je Zeus sunovratio Titane, također metonimij ski podzemni svijet uopće.

3. st. »da spustiš rogove« : Jupiter (= Zeus) je naime kao bik oteo Europu.

288. st. »Marcele« : konzul Marko Klaudije Marcelo.

4. st. »da perjem skrivaš« : Zeus je k Ledi, s kojom je porodio Poluksa i lijepu Helenu, došao kao labud.

289. st. »Kurione« itd.: Cezarovi su agitatori u Rimu bili Gaj Skribonije Kurion i Lucije Kornelije Lentul. 290. st. »Božanski« : obraća se dakako Juliju Cezaru koj i je poslije smrti proglašen bogom i dobio pri­ djevak »božanski« (divus Iulius). 293. st. »zidove Epidamna« : Epidamno je staro ime za Drač kamo je Pompej najprije utekao. 294 . st. »tesalske zaljeve« : to jest - ravnice kod Far­ zala; izraz zaljevi pristaje više Filipima. 295. st. »što god je zapovjedila Nesloga« : posljednj i ovaj stih zaokružuje Eumolpov ep na taj način što objavljuje da su se svi događaji zbili upravo onako kako je to zapovjedila božica Nesloga. Kratkoća me­ đutim kojom ovaj stih zaokružuje izlaganje građan­ skog rata ne upućuje nipošto na to da je Ewnolpov ep nedovršen pokus, nego zapravo još jednom po­ svjedočuje EumoInovu teori i n o hiti nip<.:ni�tvl'l to

5. st. »Danaja« : Zeus je kćeri argivskoga kralja Akri­ zija došao u obliku zlatne kiše.

127.

poglavlje

»Nisam, razumije se, potomak boga Sunca« : misli se na čarobnicu Cirku, kćer Helijevu (= Sunčevu), koja je Odisejeve drugove pretvorila u svinje. »što Cirka voli Poliena« : Enkolpijevo krotonsko ime Polien je bio zapravo pridjevak Odisejev: veza izme­ đu Cirke i Odiseja je prema tome posve »nužna«. St. 1-7: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­ metri. - Posrijedi je tema iz 14. pjevanja Homerove Ilijade: Hera je htjela pomoći Grcima kojima bo-

326

PETRON IJ E ARBITER

SATIR/KON D ODATAK

govi po Zeusovu naređenju nisu smjeli pomagati, a Trojanci su ih upravo žestoko pritijesnili uz lađe. Zato se Hera lijepo uredila i nakitila, otišla k Zeusu na goru Idu iznad Troje i ondje ga zavela da je obljubi i potom ga je uspavala. Iz zemlje im je za ležaj niknula lijepa trava i svakovrsno mirisno cvijeće. Dok je Zeus spavao, Grcima je pošlo za rukom da se odrvaju trojanskomu naletu.

NAPOMENE UZ TEKST

St. 1-9: u latinskom izvorniku (Sotadei).

327

sotadski stihovi

St. 1-3: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­ metri; posrijedi je zapravo centa Vergilianus - zgod­ na igra s Vergilijevim stihovima: Aen. VI. 469. 470. eel. VI 16. »i Odisej« : ispo Hom. Od. XX 18.

128.

poglavlje

St. 1-9: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­ metri. »u krevetu svog učitelja« u Platonovoj »Gozbi« pri­ povijeda Alkibijad kako je Sokrat s njime ležao cijelu noć u istome krevetu, ali ga nije ni taknuo, kao da mu je otac ili stariji brat. Sokrat je doduše ljubio mladoga i lijepog Alldbijada, ali je njegova ljubav bila upravo - »platonska« .

»neki tragički junaci« : misli vjerojatno na Sofoklova Edipa. St. 1-8: u latinskom izvorniku: - elegijski distisi. ' 1. st. »Katoni« : Katoni su u rimskoj literaturi postali simbolom ćudoredne strogosti. 7. st. »sam je Epikur« : Epikur je ovdje na šaljiv način suprotstaVljen rimskoj koreniki - Katonu Sta­ rijemu. 8. st. »svrha« : u latinskome originalu stoji grčki

,,:eAo�. 131.

poglavlje

St. 1-8 :

u

latinskom izvorniku - daktilski heksametri.

2. st. »Dafna« : to jest lovor. Kći riječnog boga Peneja pretvorila se u lovor dok je bježala pred zaljubljenim Apolonom. 7. st. »gradska Prokna« : metonimij ski za lastavicu: Filomelina se naime sestra Prokna pretvorila u la­ stavicu, ispo Ov. met. VI 423-670.

132.

poglavlje

dječaku Endimionu<< : u tekstovima koji su nam se sačuvali Endimion se spominje samo na ovome mjestu. Nije jasno kakvu je on ulogu mogao imati u ovim događajima. »0

133.

poglavlje

St. 1-1 7 : u latinskom izvorniku - daktilski heksa­ metri. 1. st. »Pratioče nimfi i Bakhov« : Enkolpije se ovom pjesmom obraća Prijapu; Bakho je naime bog vina i vinskih radosti (Dioniz). 3. st. »slavni Lezb i zeleni Tas« : to su otoci u Egej­ skome moru. 4. st. »U tvojim Hipepama« : posrijedi je grad u Lidiji. 5. st. »naslado drijada« : drijade su šumske nimfe.

IS. st. »plod roktave krmače« : to jest odojak. 16. st. »ljetošnja tekućina« : dakako - vino.

328

134.

poglavlje

St. 1-10: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­ metri. 7. st. »hirkanski tigrovi« : Hirkanija je smještena ju­ goistočno od Kaspijskog jezera. 9. st. »zabrinuti Feb « : to jest Apolon koji vozi Sunčeva kola.

135.

DODATAK NAPOMENE UZ TEKST

PETR O N I J E ARBITER SATIRIKON

poglavlje

329

4. st. »finejskim otrovom« : harpije su zapravo perso­ nifikacija sile vjetra koja ljude grabi u propast. Za­ mišljale su se kao djevojke koje su odozdo bile ptice. Kada je trački kralj i prorok u Salmidesu Finej napustio svoju prvu ženu Kleopatru, kćer Borejinu, i uzeo Ideju, okleveće maćeha pred ocem dvojicu sinova od prve žene, Pleksipa i Pandiona, i Finej si­ nove oslijepi. Boreja međutim za kaznu oslijepi Fi­ neja; a onda, kad god j e Finej htio jesti, doletjele bi harpije i sve bi mu pojele, a ostatak bi hrane zaga­ dile tekućim izmetinama ispod repa; to j e pak tra­ jalo sve dok ga od harpija nisu napokon oslobodili argonauti Kalaid i Zetes.

St. 1-17: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­ metri. 4. st. »gaj prazne Cerere« : Cerera j e božica zemljo­ radnje, a ovdje se metonimijski rabi za žitarice: ple­ ter j e pokriven slamom bez zrnja koje je već prije bilo ovršeno. 7. st. »vrč umrljan Lijejem« : to jest vinom; Lij ej j e naime pridjevak boga Bakha (razbibriga), metonimija za vino.

15. st. »Hekala« : Hekala je bila starica koja je u svo­ joj skromnoj kućici ugostila Tezeja kada je utekao k njoj da se zakloni od oluje. Tezej se naime upravo bio uputio na Maratonsko polje da svlada bika što je pustošio u tome dijelu Atike. 17. st. »pjesnika iz Batova grada«: to jest - Kalimaha. Bat j e ime koje j e dato Aristotelu iz Tere, osnivaču Cirene, a Kalimah je bio rodom iz Cirene.

136.

poglavlje

137.

poglavlje

St. 1-10 : u latinskom izvorniku - elegijski distisi. 3. st. »neka uzme za ženu Danaju« : Zeus je naime Akrizijevoj kćeri Danaji došao u obliku zlatne kiše.

8. st. »Servije i Labeon« : Ciceronov prijatelj Servije Sulpicije Ruf i Kvinto Antistije Labeon, koji je živio i . djelovao u Augustovu razdoblju, biIi su glasoviti rimski pravnici.

138.

poglavlje

»Arijadna« : Minosova kći koja je pomogla Tezeju da se snađe u Labirintu i ubije Minotaura i koja je zatim s njime pobjegla s Krete. »Leda« : žena spartanskoga kralja Tindareja koju je Zeus obljubio, pretvorivši se u labuda.

St. l-S : u latinskom izvorniku - daktilski heksa­ metri.

»Helena« : otmica glasovite ljepotice Helene bila j e povodom za trojanski rat.

112. st. »stimfalske ptice« : posrijedi j e šesto Herku­ lovo j unačko djelo: protjerao j e opasne ptice s arkad­ skog jezera kod Stimfala.

»U parnici božica« : u toj su se parnici natjecale u ljepoti tri božice: Atena, Hera i Afrodita; sudac im ie bio Paris, sin trojanskoga kralja Prijama.

DODATAK

330

PETRON I J E ARBITER SAT/R/KON

NAPOMENE U Z TEKST

331

progonio bog mora Neptun ( po� idon) ; is�opao je . naime kolcem Posidonovu sinu Pohfemu ]edmo oko. =

139.

poglavlje

St. 1-8: u latinskom izvorniku - daktiIski heksa­ metri. 3. st. »ponio nebeski teret« : kada je Herkul (Tirin­ ćanin) išao po zlatne jabuke, došao je u Afriku do boga Atlanta koji drži na glavi nebeski svod (grčki - "A't"AiX� = gora u Africi, u današnjem Maroku), Dok je Atlant išao po jabuke, morao je nebeski svod držati na glavi umjesto njega Herkul.

5. st. »Laomedont« : Apolon i Posidon su radili trojan­ skomu kralju Laomedontu na utvrđivanju grada, ali ih je Laomedont prevario za nadnicu. Zato su mu bogovi za kaznu poslali na grad morsku neman kojoj je Laomedont morao dati svoju kćer Hezionu; Hezionu je međutim naposljetku spasio Herkul pošto je ubio morsku neman. 4. st. »Pelija« : tcsalski kralj Pelija prezirao je božicu

Heru, a božica mu se osvetila na ovaj način: Pelija je naime Jazona, sina svojega brata Ezona, poslao po zlatno runo u Kolhidu. Jazon je uspješno obavio taj zadatak: donio je zlatno runo, ali je doveo sa sobom i Medeju. Medeja je međutim nagovol'ila naivne Pe­ lijine kćeri neka sasijeku oca i skuhaju ga u kotlu, a ona da će ga iZl.tova oživjeti i pomladiti. Kćeri su poslušale Medejin savjet i ubile rođena oca; prekasno su naime shvatile da ih je Medeja zapravo prevarila. A na taj se način ispunila ujedno i Herina kazna nad Pelijom. 4/6. st. »Telef se iz neznanja latio oružja« : kada su

Grci išli na Troju, došli su u Miziju i, misleći da je to Troja, počeli su je pustošiti. Vladar pak Telef na­ tjera Grke natrag k lađama, ali ga Ahilej rani kopljem u bedro: dok je bježao pred Ahilejem, zapeo je Telef o mladicu vinove loze. A to je zapravo bila kazna što je došla od boga Dioniza kojega on nije htio štovati: iako j e Telef bio Grk, ipak se u neznanju oružjem okomio na Grke. 6. st. »Odisej« : vraćajući se iz trojanskoga rata, Odisej j e deset godina lutao po morima po koiima ga ic

,I

7/8 . st. »po pučini sijedoga Nereja« : Nerej je također

morski bog, sin Oceana i Geje.

e st. »helespontskoga Prijapa« : Prijapa su naim na saku Lamp u li štova to osobi kao boga plodnosti HcIespontu, vidi bilješku uz pogl. 16. 8.

140.

poglavlje

um�lih u »Merkur« : Hermo (= Merkur) vod� d�še bIlo �a to podzemni svijet, a katkada - kao sto ]e . g IZ natra I dikc primjer u slučaju Orfeja i Euri mrtvih. od Grka »Protezilaj « : tesalski kralj Protezilaj je prvi Prija­ od uo pogin je .. skočio na trojansko tlo i prvi a us­ o damI L žena je ova � Njeg � . mova sina Hektora. po­ za m ]0] da va bogo od li � izmo da tim pjela među sata. trI na ll0 sa ! vrate na gornji svijet među !ive . Prot ­ ]e � Zatim kada su prošla ova tri sata l kad?, otezI­ � vIla apra je a � amij Laod , � umro o zilaj ponov v cI dok 10zm lajev voštani lik i s �jime je bor�: vlla u se na kraju nije spalIla na lomacl. udriji smrtnik« : »Sokrat, po sudu bogova i ljudi naj L? ga vremena, to svoje ek čovj ji da je Sokrat najmUdri c 30: 2 1 � E), naglašuje Alkibijad u Platona (sympos. . to sazna� e!ll0 va, bogo . a da je bio najmUdriji i po sudu Sokrat IZJav­ j kojO u ne« obra e iz Platonove »Sokratov ta od�?­ ljuje da je Apolon u Delfima na Pitijina �� mje cIma emem suvr u vorio Herefontu da nitko međ . c. Socr . (apo! riji mud ata) Sokr od njeg a (to jest: 5: 21 A).

141.

poglavlje

ibala« : to je »Sagunćani su se, �ritije š?:jeni od Han e. n. bilo naime 218. godme prije »Petc Iijci« : 216. godine prije n.e.

332

PETR O N I J E ARBIT ER SA TIRIKON

»Kada je Scipion zauzeo Numanciju«: to jest godine prije n. e.

DODATAK NAPOMENE _

I. odlomak

»stanovništvo Masilije«: Masilija (Massilia) j e bila fo­ čanska kolonija na jugoistočnoj obali Galije, današnji Marseille u Francuskoj. Sudeći po odlomku IV, može­ mo pretpostaviti da se dio radnje u Satirikonu odi­ gravao također u Masiliji.

333

»[u 14 knJ'I'ZI' . . . . . sav afrodizijak što smo . ga imali?«]«' 'riječi u uglatim zagradama nalaze se Jed'mo u . ��o�om; Fulgencijevom rukopisu. Posrijedi j e . mt�rpo . J. koja potječe iz starijega vremena, naJvJeroJ�t�IJe �� �arolinškoga, dok sam Fulge cije ,: �odex I?artszen­ � sis lat 7975 dolazi iz 1 1 . stoljeca. VIdI se OSIn o?� � da je 'pisac ove bilješk� imao u rukama komp; e mJI . Satirikon nego što ga Imamo ml danas. VIII odlomak

IV odlomak St. 145. 146. 155-157: u latinskom izvorniku dekasilabi.

UZ TEKST

133.

_

hen­

146. st. »Arpinče, Patavijče, Mantuanče«: tako naziva po rodnim gradovima govornika Marka TuIija Cice­ rona, povjesnika Tita Livija i pjesnika Publija Vergi­ lija Marona. 155/156. st. »po masilijskim vrtovima«: ispo gore bi­ lješku uz odlomak l. 156. st. »svetom panju«: pod svetim se panjem naj­ vjerojatnije misli na drveni spolni ud koji Se na Prijapovim kipovima prikazivao u erekciji. 157. »kao slika i prilika helespontskoga Prijapa«: Pri­

japa su kao boga plodnosti osobito štovali u Lamp­ saku na Helespontu. Sidonije poistovećuje Petronija Arbitra s Prijapom zato što ga zapravo poistovjećuje s glavnim junakom Satirikona Enkolpijem: a znamo da je Enkolpije najviše svojih junačkih djela izveo upravo poput Prijapa, to jest - svojim spolnim udom. VII odlomak

"Petronije Arbiter pripovijeda«: Ova se napomena od­ nosi vjerojatno na izgubljeni tekst iz 20. poglavlja.

. »0 troglavom Cerberu«: Cerber. Je bio čudovišni pas koji je čuvao ulaz u podzemm svijet.

XIII odlomak

»skrovito javno mjesto«: to jest - loža. /Budući da su odlomci XVII i XVIII P?grešno pri­ .. pisani Petro11lJu, mz' smo ih u ovome prtJevodu pre­ skočili./

XIX odlomak

St. 2486-2496: u lati�skom izvorniku - anakreont­ ski stihovi (AnacreonteI). . . to J'est u katalektič" 2488. st. »stihove u ovoJ mJen«. kome jampskom dimetru.

�

2493. st. »Djevojke iz Memfisa«: Me?1fis j � n m �

stari grad u sjevernom dijelu �:�dnJeg EgIpta, � »djevojke iz Memfisa« moze znaCItl n�prosto - dJ e­ . vojke iz Egipta, to jest: mlade EgIpcanke. XX odlomak

St. 2849-2858. 2861. 2862: u latinskom izvorniku hendekasilabi.

D ODATAK

334

PETRO N I J E ARBITER

NAPOMENE UZ TEKST

335

SAT/R/KON

XXIV odlomak St : 2�63 2865: u latinskom izvorniku - anakreont­ � Ski stlhoVil (Anacreontei).

2�5� .

st . »Anakreont« : Anakreont je bio glasoviti rč­ iz s je�.CI stl ova . �85.2-2854) saznajemo da ga je Petro­ mje osobIto cIJemo.

�I ,��Ik. �.z Jonije (559-478. godine prije n. e.); �

TI

st »u trostrukom porodu« : misli se na mjese­ :. ceve mIjene - mlađak, uštap i posljednju četvrt. . .. 2863. st. »TriviJ. 'ina vatra« '. to J' est - MJesec; ' TnVIJa . .Je zapravo DIjana (Artemida) kao božica Mjeseca.

�862.

2864. kola.

st. »Feb« : zapravo - Apolon kOJ'i voz'l Sunceva v

svr­ »nc miriše dobro« itd.: u latinskom izvorniku Mart. ispo u, distih kome šetak pentametra u elegijs cpigramm. II 12,4.

XXV odlomak tej »izvještava da je on prvi« : to jest - da je Prome Zeu­ izričitu o o ogluši tej Prome se da i prvi. Buduć j e dao sovu zabranu i donio ljudima vatru, Zeus ga a da­ svakog je onamo okovati na pustom Kavkazu, a tej u Prome je koji orao poslan Zeusa od na dolijetao kljuvao i proždirao jetru. St. 1-4: u latinskom izvorniku - hendekasilab i.

XXVI odlomak

XXI odlomak »stanka« : to jest cezura (dijereza) u stihu. St. 1. 2 : u latinskom izvorniku - anakreontski sti­ hovi (Anacreontei).

distisi. St. 1 - 1 0 : u latinskom izvorniku - elegij ski ( = Apo­ 5 . st. »Febova kornjača« : kornjača je Febova da tome o naime se radi : način lonova ) na posredan bila izrao, Herm nio poklo nu Apolo je koju je lira, đena od kornj ačina oklopa. božice »uz Lucininu pomoć« : Lucina je bio pridjevak . poroda Junone (Iuno Lucina) , kao božice

XXII odlomak » Kviriti« : naziv za punopravne rimske građane. » kod Horacija o Kviritu« : ispo Hor. ep. I plausus et amici dona Quiritis «.

6' 7 :

XXVII odlomak » quid

»quis te Quiritem« : ispo Hor. carm. 7, 3 : »quis te re· donavit Quiritem«.

Stat. Theb. III

661.

: st. " Aton« : brdo na Halkidici (sveta gora) . - »Feb« . Sunce metonimij ski za

3.

XXIII odlomak l>tjesnaci nereida« : nereide su bile kćeri morskoga . star�a Nereja; b'l l o Ih J e pedeset, a stanovale su u . dubmama Egejskoga mora. .

heksa­ St. 1-1 3 : u latinskom izvorniku - daktilski metri. er 1 . st. » Strah je prvi na svijetu« itd.: ispo takođ

.

st. »da Cereri iskazuju« itd.: Cerera je bila božica poljodjelstva.

8.

336

PETRON I J E ARBITER

SATIR/KON

9. st. »da Bakha ovjenčavaju« : kao boga vina i vinove

Tekst Satirikona. Autor

djelo

loze.

10. �t. »ugađa Pali« : božica Pala je bila zaštitnica pastIra. - »Neptun« : dakako kao bog mora (= Po­ sidon). ll. st. »Palada«: to jest - božica Atena.

XXVIII odlomak

St. 1-9: u latinskom izvorniku - daktilski heksa­ metri. 9. st. »d� j e Mida onakav« : frigijski kralj Mida je na . . gl�p nacll� IZreka o nepovoljan sud o Apolonovoj gla­ ZbI. Zato J e Apolon dao da mu za kaznu izrastu ma­ gareće uši kako bi zorno svjedočile o kraljevu lošem ukusu za glazbu. Mida j e dakako skrivao od svijeta sv�j e ru�ob�e uši, ali ih j e ipak vidio njegov brijač kOJI ga . J e } �nače običavao šišati. A taj sluga nije m<;>gao IzdrzatI a da makar nekomu ne povjeri ovu t�Jnu. Budući da se bojao kazne, iskopao j e u zem­ lJI r�pu, po:Vje io joj tajnu i potom j e iznova zatrpao. . �o IZ zemlje J:e Izrasla trstika pa - kada je puhao vjetar, trstika je pjevala slugine riječi to jest da ' kralj Mida ima magareće uši. XXIX odlomak

St. 1-9: u latinskom izvorniku - hendekasilabi. S. st . . »hiblej �ku tečno t« : to jest med; Hibla j e nai­ � �e . b�? grad l �:do u IstoČn?m d�je!u Sicilije, a zahva­ IJUJ�lCI plememtIm travama l raslInJU, iz toga se kraja dobIvao osobito ukusan med. XXX odlomak

St. 1-15 : u latinskom izvorniku metri.

_

.

daktilski heksa­

Glasoviti rimski povjesnik Publije Kornelije Tacit u svojim Analima (XVI 17-20) piše ovako: » 17. U raz­ maku naime od svega nekoliko dana pali su [sc. 66. godine] jedan za drugim Anej Mela, Cerijal Anicije, Fufrij e Krispin i Tit Petronije . " 18. O Petroniju se mora spomenuti malo više. On je naime dan provodio II snu, noć u poslovima i užicima života; i kako su drugi došli na glas radinošću, tako je on lijenošću; i nisu ga smatrali propalicom i rasipnikom, kao većinu onih koji svoje rastaču, nego umjetnikom u raskoši. A što su mu riječi i djela bila slobodnija i pokazi­ vala neki nemar za sebe, to su ih radije primali kao iskrena i neusiljena. Ipak se kao prokonzul u Bitiniji i uskoro kao konzul pokazao sposoban i dorastao poslovima. Kada se zatim vratio porocima, ili je po­ roke samo oponašao, uzme ga Neron u uski krug svojih pouzdanika kao suca u pitanjima ukusa pri čemu ništa nije smatrao otmjenim i vrijednim pažnje osim ono što bi mu Petronije odobrio. Odatle Tigeli­ nova zavist kao protiv suparnika i čovjeka koji se bolje razumije u naslade. Uteče se dakle carevoj okrutnosti, pred kojom su uzmicale ostale strasti, predbacujući Petroniju prijateljstvo sa Scevinom, po­ što mu je prethodno podmitio roba da ga prijavi i oduzeo mu priliku da se brani, a veći mu je dio slu­ žinčadi bacio u okove. 19. Slučajno je Cezar u one dane krenuo u Kampaniju, a Petronije se, stigavši do Kuma, ondje zadržavao; i nije htio dalje produžavati strah ili nadu. A ipak nije naglo oduzeo sebi život, nego je zarezao žile i po volji ih je zavezivao i opet otvarao; razgovarao je pri tome 's prijateljima, ali ne o ozbiljnim stvarima ili o nečemu čime bi nasto­ jao steći slavu postojanosti. I slušao ih je dok su pri­ povijedali, ali ništa o besmrtnosti duše i načelima mudraca, nego lake pjesme i šaljive stihove. Jedne je od robova obdario, neke išibao. Priredio je gozbu

33 8

PETR O N I J E ARBITER

SATIR/KON

DODATAK

prepustio se snu da bi mu smrt, premda nasilna, bila nalik na slučajnu. Niti je u pismu, kao većina onih koji su pogibali, polaskao Neronu ili Tigelinu ili ne­ komu drugomu od mogućnika, nego je, navodeći ime­ na bludnika i žena, točno popisao careva sramotna djela i novost svakoga razvrata i to j e zapečaćeno poslao Neronu. A slomio je pečatni prsten da ne bi uskoro poslužio da se druge osobe dovedu u pogibao. 20. Dok je Neron premišljao kako su izašli na javu rafinirani izumi njegovih noći, padne mu na pamet Silija, po udaji za senatora prilično poznata i s njime samim povezana u svakom raZVl1atu a Petroniju in­ timna prijateljica. Bude otjerana u progonstvo kao da nije šutjela o onome što je vidjela i podnijela, iz osobne mržnje.« - Tako glasi Tacitov izvještaj o Petroniju i to je ujedno i najopširniji izvještaj iz starine koji imamo. Toliko za sada o samom Petroniju. - Na izvještaje o njegovoj osobi vratit ćemo Se ponovo malo kasnije. - Pogledajmo međutim kako stoji s problemom oko predaje njegova teksta. Do nas je došlo doduše više različitih rukopisa Petronijeva Satirikona, ali ne sa­ mo da se ne zna kako je izgledalo čitavo to djelo, nego čak nijedan među našim rukopisima ne obuhvaća u potpunosti ni onaj tekst od 141 poglavlja kojim mi danas raspolažemo; a, da stvar bude još teža, li taj se tekst, sklopljen iz različnih codices Petroniani, naj­ većim dijelom sastoji iz nepovezanih ili slabo pove­ zanih odlomaka. Taj je problem međutim olakšan za nas u velikoj mjeri zahvaljujući čitavomu jednom mnoštvu vrijednih filoloških radova koji su dosada obavljeni na području kritike Petronijeva teksta; jer, zahvaljujući tim radovima, možemo reći da danas, unatoč jadnomu stanju u kojem su do nas došli spomenuti rukopisi, ipak imamo na raspolaganju tekst Petronijeva Satirikona koji je prHično pregledan i, što je najvažnije, kritički dobro razrađen i vrlo pom­ no dotjeran. Preglednosti teksta u mnogome pridonosi i uredna podjela na poglavlja: prvu podjelu Satirikona na poglavlja obavio je Theodore de Juges u svojem iz-

TEKST SATIR/KONA. AUTOR / DJELO

339

danju iz godine 16291: on je Petronijev tekst, tada još bez cena Trimalchionis, razdijelio na 1 0 1 p<;>glavlje. Suvremena međutim podjela na 141 poglavlje usta­ lila se tek nakon Burmannova izdanja Petronijeva Satirikona u Utrechtu, 1 7092: u njegovome je naime izdanju tekst kompletne Petronijeve ostavštine već podijeljen onako kako ga i mi danas dijelimo. Bilje­ ženje pak paragrafa uveo je C. G. Anton u tekstu Satirikona što ga je izdao u Leipzigu godine 178 13• Svi se slažu da najveće dostignuće na području kri­ tike teksta Petronijeva Satirikona u posljednje vri­ jeme predstavlja Mtillerova editio maior4 - Petronii Arbitri Satyricon cum apparatu critico edidit Konrad Mtiller, Ernst Heimeran Verlag Mtinchen 1961; pos­ lije ovoga Mtillerovog kritičkog izdanja razlikujemo četiri razreda Petronijevih tekstova kojli nam zajed­ no, upotpunjujući se različito između sebe, služe kao izvori za suvremena izdanja Petronijeva Satirikona:

'lI

Prvomu razredu, koj i se označuje slovom O, pripadaju breviU1J1. sive vulgarium excerptorum libri; sadrže ti tekstovi izvatke iz sat. c. 1-26,5. 80,9-137,9, a iz cena Trimalchionis c. 55. Najvjerodostojniji rukopis O-razreda je codex Bernensis olim Bongarsianus 357 koji se označuje slovom B.; t�j je �ukop s na star , predstavnik ovog razreda, a Ujedno I uopce najstarijI Pet:wnijev rukopis koji danas posjedujemo : napisan je oko godine 850, iIi ne mnogo kasnije, u Francuskoj , u Auxerreu, odakle potječe iz biblioteke Jacquesa Bon­ garsa. Kako su se iz tog rukopisa izgubila četiri lista,

�

�

�� �

1 U Zenevi kod tiskara Jeana Merciera. Posrijedi je loš pretisak Goldastova frankfurtskog izdanja iz 1 6 1 0. godine. 2 Titi Petronii Arbitri Satyricon. . . Curante Petro Burmanno Traiecti ad Rhenum, apud Guilielmutn Van de Water 1 709.

3 Petronii Arbitri Satyricon. Ex recensione Petri Burmanni . . . Lipsiac - sumptibus Gaspari Fritsch 1 78 1 . 4 Tako se skraćeno naziva Miillcrovo prvo kritičko izdanjc PC­ . troniieva Satirikona za razliku od nje�ova drugoga, ponovljenog . kritičkog izdanja, editio minor (Pctrol1lus: Saty'rJca - Sch�lmen­ geschichte n, lateinisch-deutsc von Konr�d Muller und \1\:'.llhelm Ehlers Tnsculum-Biicherei, lm Ernst Helmeran Verlag Munchen 1 965) II kojemu jc međutim kritički aparat prvog izdanja repro­ ducir n u znatno skraćenu obliku.

�

�

,

340

DODATAK TEKST SATIRIKONA. A UTOR I DJELO

PETRON I J E ARBITER SATIRIKON

u nJ emu ) e ostala oveća praznina (sat. c. 3,3-109,10). Srecom J e Theodor Mommsen u jednome Plautovu rukopisu iz 9. stoljeća, codex Leidensis Vossianus 4. 30 prona�ao p�a dva od četiri izgubljena lista; na � v gubItak iz B-rukopisa sveo samo taj se nacm na tekst koji <:>buhvaća �. 81,1-109,10. Veliko značenje ovog rukopIsa pokazuje se već i u tome što je on na više �jest� j �dini �ačuvao neke dijelove teksta koji su Iz�ubljem u SVIma ostalim Petronijevim rukopisima; OSIm toga taj. nam rUkopis na mnogim mjestima jedi­ ni posvjedočuje ispravne izričaje - ili ono što je is­ pravnim izričajima ponajbliže - ili opet jedini čuva iz­ vorni način pisanja. Nešto mlađi predstavnici ovog raz­ �eda su cod�x. Pa!'isiensis 6842 D ( = R) iz 12. stoljeća I codex Parzslensls 8049 ( = P) s kraja 12. stoljeća. U poređenju s B-rukopisom na njima se jasno može vidjeti koliko se u razmaku od 250 ili 300 godina tekst prepisivanjem iskvario: to se osobito odnosi na �-rukopis koji upravo vrvi pogreškama svih vrsta; pa Ipak su i ti rukopisi za nas značajni, osobito ondje gdj e se u B-.rukopisu zbog gubitka listova nalazi velika praznina. O-razredu pripadaju napokon i brojni rene­ sansni rukopisi, codices I talici: označuje se slovima A, C, D, E, F, G, J, K, Q, V i W, a potječu svi od reda iz 15. stoljeća; ti su nam rukopisi međutim za uspostavu Petronijeva teksta gotovo posve beskorisni jer se u njima broj grešaka, zbog svakojakih prepi­ � ivački� �ahvata u �ekst - mnoštva najrazličnijih Ispravljanja, nadopunjavanja, nagađanja - u odnosu na rukopise R i P samo još umnogostručio. Svi ti renesansni rukopisi potječu od jednoga izgubljenog rukopisa ( o) što ga je na putu u Englesku godine 1420. pronašao Firentinac Poggio; o-rukopis j e bio f�ancuskog podrijetla kao i rukopisi B, R i P; od njega pak potječe i onaj izgubljeni renesansni ruko­ pis ( = M) prema kojem je izrađeno prvo tiskano izdanje Petronijeva teksta5 . Rukopisi O-razreda nazvani su excerpta vulgaria zato što tvore najbrojniju i najrasprostranjeniju grupu =

5 U Milanu, oko 1482. godine.

3 4J

Petronijevih rukopisa. Drugi razred naprotiv, koji se označuje slovom L i kojemu pripadaju takozvani ple­ niorum excerptorum libri, poznat nam je u prvom redu po tiskanim izdanjima Petronijeva teksta iz 16. stoljeća6, a znatno manje po rukopisima; tekstovi L-razreda obuhvaćaju čitav tekst osim cena Trimal­ chionis, to jest sat. c. 1-26,6. 79-141, a uz to i iz cena Trimalchiol1is izvatke jz c. 27-35,5, nadalje c. 55 i ovih sedam sentencija: (1) c. 43,6 >>llumquam au­ tem recte faciet qui cito credit«, (2) c. 44,17 »nemo enim caelum caelum putat, nemo ieiunium servat, ne­ mo Iovem pili facit, sed omnes opertis oculis bona sua computant«, (3) c. 45,2 »quod hodie non est, cras erit: sic vita truditur«, (4) c. 55,3 »quod non expectes, ex transverso fit - et supra nos Fortuna negotia cu­ rat«, (5) c. 56,6 »apes ideo pungunt, quia ubicumque dulce est, ibi acidum invenies«, (6) c. 59,2 »semper in hac re qui vincitur vincit« i (7) c. 75,1 »nemo no­ strum non peccat. homines sumus, non dei«. Svi sačuvani rukopisi L-razreda potječu iz 16. stolje­ 1) ća; to su (1) codex Leidensis Scaligeranus 61 ( što ga je godine 1571. napisao Joseph Justus Scaliger, (2) codex Lambethanus 693 ( r) što ga je prije go­ dine 1572. napisao Daniel Rogers, (3) Petri Danielis d) što ih je oko godine 1565. scl1edae Bernenses ( praznim listovima na koncu na Daniel napisao Pierre svojega primjerka knjige »M. Antonii Mureti in Cice­ ronis Philippicas . . . scholia«, Paris 1562, a koje obu­ hvaćajući tekst iz sat. 1-15,4, i (4) codex Vaticanus m) koji je napisan poslije godine 1565. lat. 11 428 ( i obuhvaća tekst iz c. 1-80,9; vlasnik ovog rukopisa je bio Marcus Antonius Muretus. Ova tri posljednja rukopisa, r, d i m, potječu od jednoga te istoga iz­ gubljenog rukopisa - codex Memmianus - preko kojega zapravo posrednim putem sva tri vuku pod­ rijetlo iz istog onog izgubljenog srednjovjekovnog =

=

=

., ,

=

6 ( 1 ) Scali?;cri cataleeta : Pubiii VirgiIii Maronis Appendix, Lug­

(

duni apud Gulicl. Rovillium 1 573 cl, (2) editio Tornacsiana, Lugduni 1 575 ( t), (3) editio Pithocana prio , Parisiis 1 5 77 ( pl), (4) editio Pithoeana altera, Parisiis 1 58 7 ( = p�). ��

=

=

r

342

PETRO N I J E ARBITER

SA TIRIKON

rukopisa (codex Benedictinus) kojim se neposredno služio Pierre Pithou za izradu svojega prvog izdanja Petronijeva teksta L-razreda u Parizu 1577; taj je ru­ kopis - »vetus Benedictinum exemplar«, kako ga naziva Pithou - potekao iz biblioteke benediktinskog samostana Saint-Benoit-sur-Loire u Fleuryju. Od isto­ ga toga codex Benedictinus potekao je posrednim putem i jedan drugi izgubljeni rukopis, codex Dale­ campianus, na temelju kojega je Denis Lebey de Bati­ By izradio prvo izdanje kompletnoga teksta L-razreda u Lyonu 1575, a koje se prema tiskaru Jeanu de Tournesu naziva editio Tornaesiana; codex Dalecam­ pianus posudio je Toumesu i Lebeyju liječnik Jaco­ bus Dalecampius iz Lyona. Osim spomenutoga srednjovjekovnog codex Benedicti­ nus - koji je potekao neposredno od arhetipa L, i prema kojemu je Pithou pripremio svoje prvo izda­ nje - postojao je u vlasništvu uglednoga profesora prava Jacquesa Cujasa i j edan drugi prastari poto­ mak arhetipa L (»exemplar vetustissimum in mem­ branis descriptum«), prema vlasniku nazvan codex Cuiacianus; i on je na žalost izgubljen. Tim se ruko­ pisom međutim služio Scaliger pri izradi svojega pri­ jepisa ( l , kao što smo već gore naveli), a isto su se tako njime poslužili Jacques Pithou, pri izradi svojega drugog izdanja u Parizu 1587, i Denis Lebey de Batilly, u svojem izdanju u Lyonu; ali budući da je spomenuti rukopis Lebey dobio tek kad je tisak već odmakao do sat c. 112,4, otisnuo je u svojem iz­ danju i dodatak pod naslovom »Variae lectiones ex coBatione v. C.« (v. c. = veteris codicis). Sam Scali­ ger izričito tvrdi da je svojeg Petronija prepisao s Cujasova staroga pergamentskog rukopisa (»ex mem­ branis Cuiacii«), iz čega bi se moglo zaključiti da j e l-rukopis doista doslovan prijepis izgubljenoga codex Cuiacianus; ali to na žalost nije tako: codex Cuiaci­ anus poslužio je Scaligeru samo kao temelj za svoje­ vrsnu preradu pri kojoj se izdašno služio i raznima drugim izvorima. Na rubovima naime često spominje i varijante iz nekih drugih rukopisa, stavljajući pri tome upute sa skraćenicama kao al. c. (= alius codex), ili: al. v. c. (= alius vetus codex), ili: al. c. v., ili: in =

DODATAK

TEKST SATIRIKONA. AUTOR I DJELO

343

alio c., ili: in v. c., ili: duo v. c :' iIi je??ostavno: �l � bez ikakvih jasnih uputa o izvonma kOJIma . se. SlUZI? , katkada stavlja i svoje pri�jedb7 ' k�o na p �lmJer: »10 duobus v. c. non mveni et lrrepslt sme �UblO«, a ne�e lekcije bez naznake izvora zacijelo su nJegov� vla�:lta nagađanj a. Potkradale su �u . se ��i� toga l razhcne pogreške: često ispušta pOJedme njeCl, a u dva mah� i po čitave odsječke teksta od po dva odnosno tn retka7• Trećemu razredu, koji se označuje slovo� �, pripada y

.

codicis Parisiensis lat. 7989 olim Tragurte�Sls ea par� quae cenam Trimalchionis continet, a kOJI na stra�l­

cama 206-229 obuhvaća tekst iz sat: �. 26,7-:-.78,8; nJedakako treba razlikovati od COdlCIS Parlswnsls lat. 89 olim Traguriensis excerpta vulgaria k�ji u isto� rukopisu obuhvaća stranice 185-205; ovaj s.e dru�l y naime označuje slovom A i pripada onima 10Slm COdl­ ces Italici, to jest renesansnim rukopisi� a O-razreda. H-rukopis je ujedno i jedini p.reds�avn�� H-:�zred� pa se zato o njemu mora reći 1 kOJa njec VIse. Ah o tome malo kasnije. četvrtomu razredu, koji se označuje slovo� q>, pripa­ daju florilegia, to jest Petronijevi . �eks�ovI u neki��J.a srednjovjekovnim antologijama kOJ1 o �lm �entencIJa, y poslovica i pojedinih stihova s�d:ze 1 duze p�o�ne c: . 88,�-:-9 III c. pnmJer na kao , Satirikona izvatke iz 111. 112; ti se pak tekstovi nalaze u shJed7clm ruko­ pisima: (1) codex Parisiensis lat. 17 903 olIm No� t�a. 188 kOJ'i J·e napisan početkom 13. stoljeca, damenSlS .. . OJI Je (2) codex Parisiensis lat. 7647 olim Thuaneus k . napisan potkraj 12. stoljeća, (3) code� AtrebatIcus 64 . iz 14. stoljeća i (4) codex Escur�a!e,!sl.s Q. 1.. 14, tako­ đer iz 14. stoljeća. Svi ti rukOpISI IS!lm oblIko� tek­ sta upućuju na isti arhetip q> - velIku antolog1J� la­ tinskih klasika koja je osim odlomaka PetrolllJeva

��

y

.

. ultimo risum tenuit! 7 1 . e. ln sat . c . 20 ,2 » ac ne Giton quidem . . ' utique postquam virguncula cervicem elUS :nva �lt et non rep ugnantI puero innumerabilia oscula dedit« , W� etlam tn C. 84,3 » lacta�tu itaque, quacumque ratione 1?ossunt, . �1tterarum amatores, ut VIde . antur illi quoque tnfra peculllam POSltl.«

�

344

DODATAK TEKST SAT/R/KONA. AUTOR I DJELO

PETRONIJE ARSITER SAT/R/KON

teksta . . obuhvatila također izvatke iz Tibula, Ovidija. �oracIJa, Juvenala i mnogih drugih pjesnika i proza­ Ista. Nastanak cp-arhetipa stavlja B . L. UUman u 12. sto��eće, . no njegov je pisac za izvatke iz Petronija zacIJelo Imao pri ruci neki dobar stariji izvor. Oko godine 1482. izdao je u Milanu Franciscus Puteo­ l�nu� zajedno s Tacitovim »Agricolom« i nekim pane­ . . g�ncIma prvo tIskano izdanje Petronijeva djela. Izra­ . dIO ga J e pak na temelju jednoga lošeg rukopisa iz ?-razreda, M-rukopisa iz reda codices Italici, kojemu Je povrh toga nedostajao gotovo čitav tekst iz c . 16-25. Taj j � .rukoI?is kasnije izgubljen pa nam je spo­ menuta edltlO prtnceps Mediolani jedini njegov svje­ dok. Prvo je izdanje još dva puta pretiskano u Vene­ ciji, e.ditio Veneta Bernardini de Vitalibu;, godine 1499, I U Parizu, editio Parisiensis Reginaldi Chalderii go�ine 1 �20, ali za povijest Petronijeva teksta nemaj � . t� Izdanja �lIkakv.0?a većeg značenja. Nešto je značaj­ . �IJa međutIm edztlO Sambuci, što ju je godine 1565. Izdao u Antwerpenu Johannes Sambucus: za izradu o�o� iz?anja poslužio se naime Sambucus osim pa­ . . . nskIm Izdanjem IZ godme 1520. i W-rukopisom, codex VindobolZensis 3198 (Endlicheri 108), koji je bio napi­ san godine 1440. i pripadao također redu codices Ita­ lici; na taj način tekst O-razreda prvi put biva ob­ javljen u potpunosti. No značajno razdoblje za Pet­ ronijev tekst počinje zapravo s pojaVljivanjem i stu­ diraJ?j em teksta . iz L-razreda: značajan rezultat tog studIja predstavlja na svaki način editio Tornaesiana - Petronii Arbitri Satyricon, Lugduni, apud Ioan. Tornaesium typogr. regium 1575 i Pithouova dva pariška izdanja iz godine 1577. i 1587. Jean de Tour­ nes i Denis Lebey de BatiIIy koristili su se za izradu svojega lionskog izdanja s nekoliko različnih izvora' izvori su im naime biIi ponajprije codex Dalecampf­ a � us, za koji smo već rekli da je posredni potomak PIthouova srednjovjekovnoga benediktinskog rupi sa (codex Benedictinus), potom editio Parisiensis Regi­ n �ldi Chalderii i� godine 1520. i editio Sambuci iz go­ dme 1565, a zatIm, od sat. c. 1 12,5 i srednjovjekovni ru�op.is koji im je posudio Jacques Cujas, codex Cuzaczanus. Obadva rukopisa, i Dalecampianus i Cuia-

345

. Pier­ cianus, obuhvaćala su kompletan tekst L-razreda kao služio je izdan reu Pithouu je za njegovo prvo ru­ ki iktins bened kovni jovje neposredni temelj sredn da­ i jeva Lebey ju temel � na dno posre je kopis, iako Isa; nja, uzimao u obzir i lekcij e iz Cujasova rukop imao je, izdan drugo svoje vao kada je međutim izrađi la­ je Pithou Cujasov rukopis i neposredno na raspo ganju. po­ Velika prekretnica u povije sti Petronijeva teksta naime je to e; godin 1650. oko tek tim činje među ­ vrijeme kada je u Trogiru dr Marin Statilić u biblio se kojem u is rukop šao teci Nikole Cippica prona ma pored Tibulovih, Propercijevih i Katulovih pjesa na­ te pseudo-Ovidijeve 15. heroide (Sappho Phaoni) ­ Petro iz tekst i poduž 29 lazio na stranicama 185-2 i Arbitr nii »Petro boji: oj crven u om nija s natpis Satyri fragmenta ex libro quinto decimo ex sexto ta decimo« '' stranice 185-205 obuhvaćale su exce rp no: napisa bilo isom rukop istim je 1iulgaria iza kojih libro » Petronii Arbitri Satyri fragmenta expliciunt ex sa­ 229 206ce strani a quintodecimo et sexodecimo« , naj­ ću i najve ak, odlom nat nepoz državale su do tada --:­ potpunije sačuvanu cjelinu Petronijeva Satirikona I­ Klaud i tum« »More i cena Trimalchionis; zatim slijed 1654. a godin je u Lučić Ivanu Prema janov »Phoenix«. : »iI terminus ante quem toga Statilićeva pronalaska studio dalle ato ritorn signor dottm Marino Stati1eo, Nico­ di Padova, ritrovo tra li manuscritti del signor o io partit " . foglio in o arbitr nio Petro un l (,) Cippico to a amen ritrov o dalla patria del 1654 participai quest mon­ che , Roma e a Padov in se diverse persone virtuo a važ­ strarono haver gran desiderio di vederloR• Velik njeg onaj je što ?v nost trogirskog rukopisa je u tome k tavm preds i jedin nis alchio dio koji sadrži cena Trim ova. tekst ih nijev Petro H-razreda

R Isp. Ivan Lučić : Memorie istoriche di Tragurio ora deno TraLI, Di Giovanni Lucio,

531 .

In Venetia, Presso

. Stefano Curt!, 1 674,

str.

346

PETR ONIJ E ARBI TE R SA TIRIKON

DODATAK TEKST SATIR/KONA. AUTOR I DJELO

Prof. Veljko G��tan ista�nuo je u član ku pod naslo­ . �om » �van L��I� l. TrogIrski kodeks Petronijev«9 da � e Mann S �atIhc bIO doduše sretan nalaznik Petroni­ Je�a rukopIsa, ali da se za njegovo objavljivanje . pn��anJe � zn�nstvenom svijetu borio najviše Ivani LuclC: on �� naIme odmah uvidio da se radi o pravo­ n:e �etrom��vu tek tu i pokazao u brizi � za taj ruko­ . PI�, �ako mje bIO fIlolog po struci, velik u znanstvenu . knt�cnost !
9 Isp. Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske vol. 6, Zagreb 1 969, str. 1 09-1 14.

Akademije,

347

dano da je čitav Arbitrov odlomak napravio iz sebe kao pauk paučinu i da će dobro učiniti ako za težak zločin kojim se okaljao moli za oproštenje kod iza­ branih otaca književničke republike,,). Wagenseilova se dakle snaga uobrazilje vinula čak dotle da j e u Statiliću prepoznao pauka. Doista krasna poredba! Valois je pak upućivao na to da tekst Gozbe obiluj � solecizrnima i francuskim izričajima, te da se nekI opisi u Gozbi ne slažu s ondašnjim ?ačinom živ��a; on naime nije autorom smatrao TacItova Petrom]a, kao Wagensei1, nego jednoga drugog Petronija iz vre­ mena Marka Aurelija. Nedugo poslije toga objavljena je u Parizu knjiga pod naslovom: »Marini Statilei, iuris consulti, responsio ad Johannis Christophori Wagen: seilii et Adriani Valesii dissertationes de TraguriensI Petronii fragmento« u kojoj se pobijaju prigovori dvojice kritičara a Stati1ić brani od optužbe za krivo­ tvorenje. Taj je odgovor, pod Statilićevim imenom, sastavio zapravo Pierre Petit (1598-1677). Odatle vje­ rojatno i potječe ona zabluda - koju začudo i dan­ -danas možemo susresti i kod vrlo uglednih znanstve­ nikal o - da je trogirski rukopis pronašao u Trogiru zapravo Pierre Petit. Opširnije se na to osvrnuo prof. Veljko Gortan u spomenutom članku na str. 112. Ivan Lučić je nagovarao Statilića da sam pronađeni rukopis - a ne tek prijepis - pošalje u Rim na uvid stručnjacima kako bi se sigurnije izbjegao prigovor falsifikata, a Dubrovčanin opat Stjepan Gradić, čuvar Vatikanske biblioteke, ponudio se da će napisati apo­ logiju trogirskog rukopisa; pa ipak je prethodno želio pronađeni rukopis osobno razgledati. Pošto je posre10 Tako na primjer Eric Herbert Warmington u članku iz go­ dine 1 968. pod naslovom "Thc text of Petronius« (Petronim. With an English translation . . . Rcyiscd by E. H. Warmington. Harvard University Press 1 969, p. XIX-XXVII), govoreći o yczi između Poggiova cenae codex Coloniensis i novopronađenoga codex Traguriensis, na str. XXVI. XXVI piše : " some time after 1 423 the whole codex was, without surviving "Pctronian " de­ scendants, lost until its discovery about 1 650 by Marino Statileo (whose real name was P. Petit) at Trall (Trogir), near Spalato (Split), Dalmatia (Yugoslavia) - hence its other name, codex Traguriensis, whereas it is now at Paris.«

348

PETRON I J E ARBITER SATIRIKON

dovanjem generalnog providura za Dalmaciju Anto­ nija Priulija Statilić napokon originalni rukopis po­ slao u Rim, stručnjaci su ga jednodušno proglasili pravim Petronijevim tekstom . Stjepan Gradić je pod imenom Marina Statilića napisao apologiju autentič­ nosti trogirskog rukopisa. Braća Blaeu su izdala godine 1670. u Amsterdamu zajedno s posvetom princu Condeu kompletan tekst trogirskog rukopisa: »Integrum Titi Petronii Arbitri fragmentum ex antiquo codice Traguriensi excerptum, cum apologia Marini Statiiii«. Ioannes Elaeu ističe u svojem predgovoru da tekst koji slijedi vjerno repro­ ducira »codicem ipsum imperitia male mulcatum«; i doista je u ovom izdanju tiskan tekst Statilićeva pro­ nalaska od riječi do riječi, zajedno sa svim svojim pogreškama, s potpuno istim rasporedom, pa čak se inscriptio i subscriptio ovog rukopisa nalaze u njemu na odgovarajućim mjestima, to jest ispred i iza tek­ sta koji reproducira excerpta vulgaria, a crvenoj tinti u trogirskom izvorniku odgovaraju u Blaeuovu izda­ nju crveno tiskana slova . Iza ovoga u cijelosti i do­ slovce otisnutog teksta trogirskog rukopisa slijedi na str. 61-70 »Collatio praemissi fragmenti 'venerat iam tercius dies' & c. cum editione principe Patavina anni 1664, iterato Romae iuxta Traguriense autograp;10n instituta A. 1668,69«; i na kraju se nalazi Gradićeva apologija pod Statilićevim imenom: »Apologia ad pat­ res conscriptos reip. litterariae Marini Statilii Tragu­ riensis« . U toj se apologiji na str. 4 izrijekom nagla­ šuje - Gradić naime ovdje smjera prvenstveno na Wagenseila i Valoisa - da Statilićevo ime nije »Sta­ tileus«, nego j oš od davnina (posrijedi j e stara t r o­ g i r s k a obitelj) "StatiIius« , pa prema tome: neis­ pravno pišu oni koji ga (još i danas) navode kao Ma­ rina Statilea. Senzacionalno otkriće potpuno nepoznata teksta Pet­ ronijeva Satirikona u Trogiru rasplamsalo j e maštu nekih pronalazača. Budući da je sada postalo bjelo­ dano da j e u Statilićevu slučaju bio posrijedi prona­ lazak autentičnog rukopisa, pomisao da bi se » tamo negdje u neistraženim krajevima« mogao pronaći i či-

DODATAK TEKST SATIR/K ONA. AUTOR I DJELO

349

tav Petronijev Satirikon, mnogima se . nij.e više č�nil� posve ispraznom. I našao se napokon l taj dug� ocekI­ vani sretni nalaznik : Francuz Nodot - kao da Je neka providnost htjela da ovaj bude �agens�ilov i yaloisov zemljak i sunarodnjak - je tvrdIO da J e godme 16�8. pronašao u Beogradu rukopis s dotada nepoznatl.m Petronijevim odlomcima koji su upr,:vo nad�punJa­ vali praznine u već postojećim tekstovIma; te Je »a�­ tentične« odlomke napisao sam Nodot. Prevara Je dakako bila odmah otkrivena, ali j e unatoč . to�u Nodot vrlo lako pronalazio izdavače »komple�nIh« IZ­ danjall, a njegove interpolacije gotovo u p �.avIlu ul�z� u sve kasnije francuske prijevode PetronIJeva SatInkona. Francuski humanisti Jean duc de Berry (1340- 1416) i Jean de Montreuil (1354-1418), koji inače če��ov . u citatima navode Petronija, nigdje ni jednom nJecJ � ne spominju onaj dio Satirikon':lv koji . ?buh�aća Trt­ malhionovu gozbu. što se pak tIce talIjanskIh huma­ nista početkom 15. stoljeća, za njih je, čini se, Petro­ nije bio posve nepoznat pi.s.ac. N� p;ve tragove :t;tepo: sredna poznavanja Petr?nIp fo1aIla��mo . u �OggIO�OJ korespondencij i s Niccol?om Nlccol�Jem IZ FIrence. u pismu, pisanome 13 . lipnja 142� . go.dme u Lon�onu, �d­ aovara Poggio na Niccolijevo pItanje o PetronIJevu dJ.�­ lu i vremenu u kojemu je živio12. U vezi s ovom. dVOJI­ com međutim postoji jedna značajna. okolnos t: I�a Ka­ tulovih pjesama, naime na dnu stranICe 179 }rog.I;skog rukopisa postoji jedna bilješka; 0n.a do�us,e nIJe . po­ sve čitljiva jer j e donji rub stranIce ostecen, . ah se ipak može pročitati ovo: >: 1423 di. 20 ?ouem�ns perc . . . «� o Posrije di je, nema nIkakve sumnje , godma 1423, a to bi se najvjerojatnije moralo čitati ovako: »1423

I I Pryo se takvo pojavilo 1 692. godine u Rotterdamu.

12 " de Petronio Arbitra quod scire c.upis quid tractet, lcv;e

Mach�­

l

bii principium super somnio Scipi�n� s (I 2:8 p. 480,29 E y ssc � ' i '

ubi cnumerans gcnera fabularum dicit, l1l els essc . argumenta. ficus amatorl1m c.lsibus rcferta, quibus mu\tum sc A rbner e�::cl11t . c t ,;utem hOl11o gravis versu ct. y�os.=t CO!1st.l!1S c t ut comc � o, . " post t�lllpor,l Augusti" (POg � ll I�P1StuJ,lC �d Th. dc I onelbs, \ 0 . , Florcntiac 1 832, p. 38 1 = epIst. I 7/). ,

t �'l u f

350

PETRO N I J E ARBITER

SA TIRIKON

die 20 nouembris percensui«13. Polazeći pak od Clar­ kove teze14 da se codex Traguriensis nalazi u očitoj vezi s onim starijim rukopisom iz KOlna (codex Co­ loniensis), što ga j e Poggio dao prepisati na putova­ nju iz Engleske u Italiju i za koji je tvrdio da sadrži 15. knjigu Satirikona15, Konrad Miiller16 navodi objaš­ njenje za činjenicu da u trogirskom rukopisu excerpta vulgaria prethode onome dijelu koji sadrži cena Tri­ malchionis, unatoč tomu što bi se po prirodnom redu stvari cena Trimalchionis morala nalaziti unutar ex­ cerpta vulgaria: ali upravo taj redoslijed koji se na­ lazi u trogirskome kodeksu odgovara redoslijedu Po­ ggiovih pronalazaka, ako je Poggio uistinu godine 1420. pronašao excerpta vulgaria, a 1423. cena Trimal­ chionis. Budući da je prepisivač - možda neki član obitelji Cippica excerpta vulgaria već prije (možda već godine 1420) prepisao, posve je razumljivo da 15. knjigu s Trimalhionovom gozbom nije mogao više umetati u prethodni tekst, nego ju je silom pnilika morao dodati iza već prepisanih excerpta vulgaria. I codex Coloniensis (kelnski rukopis) i Poggiov prijepis su bez traga nestali. Zato je codex Traguriensis, u kojem nam se jedinome sačuvala cena Trimalchi­ onis, bio za uspostavu Petronijeva teksta od nepro­ cjenjive važnosti. -

Trogirski je rukopis prodan u Rimu 1703. godine fran­ cuskoj Bibliotheque du Roi, a danas se nalazi u Bi­ bliotheque nationale u Parizu pod nazivom »codex

1 3 R. Sabbadini, Rivista di Filologia 39, 1 9 1 1 , p. 250. 14 A. C. Clark: The Trau MS. of Petronius, Classical Review 22, 1908, p. 1 78 sq. 1 5 U pismu, koje je uputio Niccoliju 2S. svibnja 1 423. iz Rima, Poggio (op. cit. vol. I p. 91 /= epist. II 3/) piše : »allatus est mihi ex Colonia XV. liber Petronii Arbitri, quem curavi transcribendum modo, cum illac iter feci« . Zatim slijedi molba da mu sc vrati onaj dio Petronija što ga je Niccoliju poslao još iz Engleske : »mit­ tas ad me oro Bucolicam Calpurnii et particulam Petronii, quae misi tibi ex Britannia«. 1 6 ed. maior p. XXVIII sq.

DO DATAK

TEKST SATIR/KONA. AUTOR I DJELO

35 1

Parisiensis lat. 7989 olim Traguriensis17: rukop is je napisan na papiru, oblika je in-quatro \4°), ima �4� . stranica, od toga 1 1 neispisanih, a počec� poglavl� a l pjesama napisani su crvenom i plavom t�nt�m. ČItav je tekst čitljivo ispisan isto�. . rukom � Jedmo Klau­ dijanov »Phoenix« malo nOVIJIm rukopIsom - a po tipu pisma pripada 15. stoljeću. Posluživši se bilješkama raznih stručnjak�, u p:vom redu onima N. Heinsiusa i J. Gronova, Izdao Je P. Burmann kompletan Petronijev tekst pod naslovom : Titi Petronii Arbitri Satyricon quae supersunt cu� integris Doctorum Virorum Comme?tariis; e� .NiccolaI Heinsii et Guielmi Goesii nunc pnmum edItIs. Acce� dunt Jani Dousae Praecidanea. D . Jos. Ant. Gonsah de Sales Commenta. Variae Dissertationes et praefa­ tiones quorum Index post Praefationem exhibetur. Curante Petro Burmanno - Traiecti ad Rhenum, apud Guilielmum Van de Water, 1709, in-quatro. O.soba� doprinos Burrnannov možda i �ije izni�n? ve�Ik, all , je na svaki način značajno p�stIgn';lce vec l to. sto n:tu je pošlo za rukom da OkUPI na Jedn?�e mJ �st� IS­ kustva i znanja tolikog broja znamemtI� s�rucnJ.a�a: jer u ovom izdanju, koje se zaista o���k�Je vehklI� obiljem citata, izvoda i komentara razhcI�Ih znanstve­ nih uglednika, ustanovljena je �apo�o? l suvremena podjela Satirikona na 141 poglavlje (vI.dI gore str. 339). Izdanje je ponovio G. Burmann godlI�e 1743. u AI?­ sterdamu (Jannsson-Waesberg, 2 vol. m-quatro) s IS­ pravkama J. J. Reiskea.

Temeljitu pak znanstvenu kritiku P�tronij eva teksta obavio je tek Franz Buecheler: on Je n�Ime, po�po­ mognut bilješkama Friedricha J�kobsa l savJetI�a Otta Jahna, objavio napokon godme 1862. ono svoJe . epohalno kritičko izdanje: Petronii Arbitri . Srutlrar�� reliquiae ex recensione Fra�cisci Buechele�I, Berohm, apud Weidmannos. Gotovo Istodobno s pOjavom Bue-

��

ao regularan, ne sa� o 1 7 Naziv »Parisinus«, koji se inače navod da nije korektan sa stanovišta latins o� JeZika, nego također 1l1 .Je u skladu niti s tradicijom te ugledne biblioteke.

�

352

PETRON I J E ARSITER SATIRIKON

chelerova kritičkog izdanja objavio je svoj opsežan rad na Petronijevim rukopisima Charles Beck pod naslovom "The Manuscripts of the Satyricon of Pet­ ronius Arbiter described and collated« (Cambridge, Mass., U. S . 1863), no nepotpun i često s pogrešnim čitanjima18• Nakon Buechelerova izdanja (editio maior iz 1862. godine je ponovljena u Berlinu 1958) nije bilo nekoga većeg napretka u pogledu kritike Petronijeva teksta, osim do neke mjere u Ernoutovu kritičkom izdanju - Petrone, Le Satiricon , Texte etabIi et tra­ duit par Alfred Ernout, Paris, Societe d' Edition »Les Belles Lettres«, 1. izdanje godine 1922; u njemu se kao osobito vrijedna tekovina ističe izvanredan fran­ cuski usporedni prijevod. Tek je 1961. godine, dakle: čitavo jedno stoljeće pos­ lije onoga znamenitog Buechelerova izdanja, došlo do novoga uistinu značajnog koraka naprijed u povijesti kritike Petronijeva teksta s Mullerovom editio maior (vidi gore str. 339) na koju će se odsada morati osla­ njati svi budući kritički radovi. U pripremanju tog izdanja autoru su osobito pomogli Eduard Fraenkel i Heinz Haffter. Konrad Muller j e u spomenutom izdanju dao i opširan predgovor na latinskom jeziku (Praefatio: p . VII-LX) u kojemu j e temeljito preis­ pitao povijest Petronijevih tekstova, te kritički iznova razmotrio suodnose među rukopisima i tiskanim iz­ danjima koji se javljaju unutar te predaje: kritički aparat je potpuniji nego u svima dotadašnjim izda­ njima; gdje god je pak autor utvrdio da se njegovo čitanje i izvodi ne podudaraju s onima Buechelerovi­ ma, ponovo j e sporna mjesta pregledao i u samim izvornicima. Stoga Muller smatra da može s punim pravom zahtijevati da se u takvima spornim slučaje­ vima njegova tumačenja uzimaju kao točnija u uspo­ redbi s onima koja se nalaze kod BuecheIera ili kod bilo kojeg drugog tumača Petronijevih tekstova: »ap­ paratum meum postquam absolvi Bucheleriano con-

DODATAK TEKST SATIRIKONA. AUTOR I DJELO

tuli et sicubi ea quae ipse e libris enotaveram ab ill�­ us testimoniis discrepare vidi, iterum libros inspexI_ itaque ubicumque de lectionum varietate i �. meo ap­ paratu aliter relatum est atque apud . Buch�le.ru� aliosve , mea ut veriora esse ere dantur lUre nuhl VI­ deor postulare .«19 - A to je ujedno .i razlog �.bog kojega je i nama ovdje pri prevo�enJu Petrom�.eva Satirikona temeljem i ishodištem bIla upravo Mulle­ rova editio maior. Na već spomenute probleme u vezi s predajom tek­ sta Petronijeva treba nadovezati još nek� : jedan o� tih je na svaki način i pitanje broja knjIga �etrO?I­ jeva Satirikona. Dakako da pretpostav�e nekl� uce­ njaka da mi danas posjeduj �mo samo Jednt; tnde�et­ . petinu od čitava djela spadajU tek u P?druC]e maste : . ali valja reći da je isto tako bez valJan� temelJa 1 .. 0 Ernoutovo mišljenje2 da bi čak i 16 knJIga o kOJI­ ma govore inscriptio i subscriptio Statilić�va prona­ laska bio prevelik opseg (otprilike 1 060 kartIca - pod uvjetom da je cenae codex Coloniensis sadržavao za�­ sta 15. knjigu) za starinsko djelo te vrste. Iz POggI­ ova pisma upućena Niccolu Niccoliju 28. svibnja 1423 . vidi se da j e codex Coloniensis bio označen ka? 15. . .. knjiga Petronijeva djela21. Konrad Muller22 navodI Jas­ ne dokaze da je spomenuti rukopis obuhvaćao upra­ y ra­ vo cena Trimalchionis. Iz toga se onda lako moze zabrati da je opseg trogirske cena Trimalchionis ( = H), ispisane u tome rukopisu napose i� excerI?t� vulgaria (= A), istovetm: s opsegom }S: ��Jlge Satm­ kona: odatle ujedno mozemo obrazlozlh l cudnu okol­ nost da brojeve knjiga spominju s�mo excerpta �ul­ garia trogirskog rukopisa. Jer dok J e codex C�lomen­ sis bez sumnje bilježiO broj 15, broj 1 6 �e IZ to�a rukopisa ili mogao zaključiti ili je t; ?-jeg�voJ subs�n�­ tio čak i postojao; u tome slucajU Je subscnptfo =

19 cf. ed. m a ior p. XLVII sq. 20 op. cit. p. XIV.

I � d. [jllc(;heler, Philol. XX 1 863, p. 726 sq . ; cf. eriam A. Ernom, P�tronc, L c S,uiricon, Paris, 8. cd. 1 9 74, p. XXX not. 1 .

353

21 Poggii op. cit. voJ. I p. 91 ( = epist. Il 3).

22 ed. maior p. XXIX sq.

354

PETR O N I J E ARSITER SATIRIKON

mogla glasiti ovako: "PETRONII ARBITRI SATYRI­ CON LIBER XV EXPLICIT. INCIPIT LIBER XVI«. Prepisivač, kojemu je riječ "Satyricon« morala izgle­ dati pogrešnom, stavio je umjesto nje »Satyri« kao drugi piščev cognomen, a riječ »fragmenta« morala j e uputiti na t o da s e radi zapravo o odlomcima (vidi str. 345 : inscriptio i suscriptio trogirskog rukopisa). U vezi s nadimkom »Satyri« vrijedno je spomenuti i to da Stjepan Gradić u apologiji trogirskog rukopisa, koju je, kao što smo već naveli (vidi str. 348), napisao pod Statilićevim imenom a kOju su objavila braća Blaeu, na str. 6 ističe da j e i Dante, po općem sudu jedan od najučenijih ljudi svojega vremena, upravo tim nadimkom nazivao Horacija - zato što je ovaj pisao satire: »Horatius Satyrus« . Codex Parisiensis lat. 7975 i z 1 1 . stoljeća sadrži u Fulgencijevu tekstu (myth. III 8 p. 73) interpolaciju koja c. 20,7 Petronijeva teksta navodi kao tekst iz 14. knjige: »unde et Petronius Arbiter ad libidinis concitamentum myrrhinum se pOCUlum bibisse refert [in libro XlIII. ubi Quartilla interposita Ascilto et Encolpio propinato iterum illa parte Ascilti tribuit ad potandum, unde ait Quartilla 'quicquid satirei fuit, Encolpius ebibit?']<,23. Riječi u uglatim zagradama na­ laze se jedino u tome Fulgencijevu rukopisu. Inter­ polacija potječe međutim iz starijeg vremena, najvje­ rojatnije iz karolinškoga, što se vidi i po iskvarenosti čitanja; jer možda bi trebalo čitati: »in libro XlIII. ubi Quartilla Ascilto et Encolpio propinat satireum \illique anc)illa parte(m) Ascilti tribuit ad potan­ dum.« Zanimljivo j e još spomenuti i to da prosječan opseg prvih četiriju knjiga Tacitovih Annales prilično točno odgovara opsegu Petl"Onijeve Trimalhionove go­ zbe. Na temelju materijala kojima raspolažemo možemo, unatoč nekim teškoćama, zaključiti slijedeće: tekst iz sat. c. 1-26,6 predstavlja odlomke iz 14. knjige, tekst iz c. 26,7-78 predstavlja 15. knjigu (= kelnski ruko-

DO DATAK

TEKST SA TIRIKONA. AUTOR I DJELO

pis), a tekst iz c. 79-141 predst�vljaju odl?mci iz �6: knjige; za 16. knjigu se međutIm ne moze utvrdItI dokle je dopirala. Pa ipak je, s obzirom na opseg s jedne strane i vrlo često slabu ili čak nikakvu među­ sobnu povezanost odlomaka s druge strane, vrlo vje­ rojatno da poglavlja 79-141 obuhvaćaju više nego ostatke samo jedne knjige.

I \

Brojne pak praznine i pokvarena mjesta u tekstu s kojima su odlomci Petronijeva Satirikona do nas do­ spjeli opravdano potiču na pitanje o podrijetlu toga neobičnog stanja. Franz Buecheler smatra da su Pet­ ronija već ekscerpirali u Teodozijevo doba, dakle: potkraj 4. stoljeća, i da od 7. stoljeća nitko nije imao u rukama potpunij i tekst od ovoga našega24• Isto uv­ jerenje podržava i Ludwig Friedlaender25• Alfred Er­ nout26 ističe da je Petronijevo djelo već po svojoj naravi pružalo obilje građe sastavljačima antologija; i on misli da je ekscerpiranje moralo početi još II 4 . stoljeću, dok je u 7. stoljeću Petronijev tekst već bio sveden na ona excerpta koja su došla i do nas . Ta tumačenja međutim pokazuju velike nedostatke: teškoća je naime već i u tome što nizovi odlomaka u razredima O i L nimalo ne nalikuju na antološke izvatke; nadalje, priličan broj praznina u tekstu po­ kazuje čak i H-rukopis koji predstavlja veliku i zao­ kruženu cjelinu; ostaje osim toga neriješeno i pitanje kako objasniti zagonetan odnos između L-, 0- i H­ -razreda. Uistinu prihvatljivo objašnjenje dao je tek Konrad Miiller27 koji nasuprot Buecneleru ističe: niti su se knjige takve vrste u starini ekscerpirale, niti je vje­ rojatno da bi čovjek iz starine učinio takva excerpta kakva sadrže codices jz razreda L i O: takvo naime

24 Petronii Arbitri Satirarum reliquiae ex rcccnsione Francisci Buechcleri, Berolini . . . 1 862, p. XI. 2 5 Pctronii Cena Trimalchionis, Leipzig 1 906, p. 1 3. 26 op. cit. p. XIII.

23 cf. Konrad Muller : cd. major, pracf. p. XXX.

355

2 7 cf. cd. maior p . XXXVI sq.

3 56

PETRO N I J E ARBITER

SA TIRIKON

isprekidano, često veoma usitno isjeckano pripovije­ danje niti je komu moglo pružati kakva užitka, niti je moglo biti od bilo kakve koristi; a još je manje vjerojatno da je tako ekscerpiran Petronije mogao biti prikladan da posluži učiteljima u školske svrhe. Osim toga, posve je sigurno da Petronije nije spadao u red pisaca kojima su se stari u školama bavili. Petronii excerpta nisu dakle mogla nastati prije pro­ pasti Rimskog carstva, a odgovaraju u potpunosti onakvima brižnim radovima kakvima se odlikovala Galija karolinškog vremena: posrijedi je očito bio samo jedan Petronijev rukopis. Njegov izgled i stanje možemo sebi predočiti po nagađanju: to j e morao biti odlomak rukopisa koji je na starinski način obu­ hvaćao više knjiga zajedno; tekst mu je međutim bio tada već oštećen i, što zbog zapuštenosti što zbog sta­ rosti, pokvaren. Njegov srednji dio koji j e sadržavao 15. knjigu, to jest cena Trimalchionis, ostao je doduše gotovo neoštećen, ali su mu vanjski listovi bili naj­ većim dijelom rastrgani i upropašteni do te mjere da se ponajčešće nije više moglo razabrati što piše. Tim krnjim primjerkom poslužio se učen čovjek znao je dobro latinski i imao iskustva u čitanju svje­ tovnih pisaca - a poslužio se na ovaj način: prepi­ sivao je sve ono što se dalo pročitati; neki naime odlomčići teksta bez ikakve međusobne smislene po­ vezanosti pokazuju jasno da nisu upravo tako ekscer­ pirani s nekom određenom svrhom, nego očigledno s oštećene stranice. Pri tome valja istaknuti da je spomenuti pisac one dijelove teksta koji su na sta­ rinskom primjerku nedostajali ili bili nečitki označio zvjezdicama. Kada je međutim vidio da se cena Tri­ malchionis nalazi u bitno drugačijem stanju nego ostali dijelovi rukopisa - jer ta je velika cjelina jedina sadržavala bez većih oštećenja u tekstu nepre­ kinuto pripovijedanje - nju je u cijelosti ispisao odvojeno. Tako iz toga starinskoga nepotpunog primjerka ( = = w), koji je sadržavao knjige 14-16. i dalje, vuku svoje podrijetlo: cenae codex Coloniellsis, koji potječe od zasebnog prijepisa dobro očuvane 15. knjige, i ex-

,

l t

1

DODATAK

TEKST SA TIRIKONA. AUTOR I DJELO

357

cerpta plel1iora (= )..) . Codex Coloniensis je omogućio Poggiov prijepis i trogirsku cena Trimalchionis ( = = H), a excerpta pleniora ()..) bila sU ishodištem za arhetip O, od kojega potječu brevium sive vulgarium excerptorum libri, s jedne strane, te za jedan drugi prijepis ( = x), koji je za razliku od )..-rukopisa imao

neke manje lakune2B, s druge strane; x-rukopis bio je zatim ishodištem za arhetip L, od kojega potječu pleniorum excerptorum libri, s jedne strane, te za floriZegia ( = cp) s druge strane. Možda se u karolinško doba w-rukopis, praroditelj svih kasnijih Petronijevih rukopisa, nalazio u Fleuryju. Svi naime tragovi vode upravo odande: u jednome »vetus glossarium S. Benedicti Floriacensis« iz počet­ ka 10. stoljeća, koj i je posjedovao Pierre Daniel, bile su riječi » sed video te totum in illa haerere tabula, quae Troiae halosin ostendit« ( = Petr. sat. c. 89,1) citirane kao riječi iz Petronijeve 15. knjige; lako je moguće da je bio posrijedi citat iz 16. knjige, jer se u znaku »XVI« lako zagubi »1«. Codex Coloniensis, koji je bio prijepis prijepisa 15. knjige - a možda i sanl prvotni prijepis iz w-rukopisa - bilježio je bez sumnje broj 15. Osim toga, Fulgencijev interpolator iz 9 . stoljeća citira mjesto iz 14. knjige Satirikona (c. 20,7), i to opširnije nego što ga mi danas imamo. Iz toga slijedi da je starinska knjiga, kojom je raspola­ gao samostanski erudit u Fleuryju, ne samo bilježila brojeve knjiga nego također sadržavala i opsežniji tekst od onoga kojim raspolažemo mi danas. Jedan od dva srednjovjekovna L-rukopisa, to jest Pithouov codex Benedictinus, potjecao je također iz Fleuryja; najstariji pak O-rukopis, to jest codex Ber­ nensis (olim Bongarsianus) 357, napisan je oko 850. godine u Auxerreu, koji se nalazi nedaleko od Fleu­ ryja. Jednom riječju, svi tragovi vode iz istog pod­ ručja: Petronija se sredinom 9. stoljeća proučavalo u Fleuryju i u Auxerreu; i možemo mirne duše pret28 Ispale su na primjer u sat. c. 44, 1 7 riječi » enun caelum« , a 1 1 2,7 » \lOmillum duo«.

C.

u

358

PETRON I J E ARBITER

SATIRIKON

postaviti da su excerpta pleniora i codex Coloniensis - ako ne sam ( K), a ono barem njegov roditelj ( \jJ) - napravljeni u Fleuryju, a excerpta vulgaria - koja su preuzela otprilike dvije petine A-teksta da su napisana u Auxerreu; excerpta vulgaria su nai­ me prijepis drugog reda: budući da je u A-rukopisu bilo mnogo toga što nije bilo prikladno za odgoj mladeži, našao se netko tko je te izvatke ponovo eks­ cerpirao i očistio, te ih tako pokušao učiniti prihvat­ ljivima za školsku uporabu. Na taj se način ujedno može objasniti i činjenica da u O-rukopisima nema ni zvjezdica ni bilo kakvih drugih znakova za praz­ nine. Ovo Mi.illerovo tumačenje u potpunosti prihvaća i E. R. Warmington u predgovoru svojemu izdanju Petronijeva Satirikona iz godine 1 96929• To je dakle tekst s kojim smo ovdje imali posla; a - tko je pisac? Ostaje nam naime i pitanje autorova identiteta. No mada su višestoljetna raspravljanja o tom problemu učenjake često poticala i na naj smio­ nije teze, danas se već općenito može smatrati sigur­ nim da je pisac ovog djela onaj Petronije kojega je prikazao Tacit u svojim annales (XVI 17-20), dakle u tekstu čiji smo prijevod dali već na početku ovoga razmatranja (vidi str. 302, 303). I mnogi su već pri­ mijetili30 da je navedeni Tacitov prikaz o Petroniju poslužio piscu kao pozadina za oslikavanje lika filo­ zofa Seneke koji je također pao kao žrtva Neronove okrutnosti (ibid. XV 60,2 sq.): u majstorskim potezi­ ma toga velikog umjetnika došla je naspram Petro­ nijeve jednostavnosti i neusiljenosti izvanredno do riječi slika Senekine osobe - čovjeka koji je vazda bio razapet između istine i pričina, između istinske čovječnosti i retorske poze. Tacitov prikaz ujedno je i najopširniji izvještaj iz starine koji imamo o lično­ sti našeg pisca; ali zanimljive podatke o njemu pru=

=

29 Isp. » The text of Petronius« u » Petronius with an En"lish � translation . . . «, Harvard University Press 1969: str. XIX i d 'llje. 30 Isp. Eduard Norden : Die romische Literatur . . . B. G. Tcubncr Verlagsgesellschaft, Leipzig 1 954, str. 89, ili pak Wilhelm Ehler s : "Petron und sein Werk« u Miillerovoj ed. minor, str. 432.

DODATAK

TEKST SATIR/KONA. AUTOR / DJELO

359

žaju nam još i ova testimonia: (I) Plinius nat. hist. XXXVII 20 »T. Petronius consularis moriturus invi­ dia Neronis ut mens am eius exheredaret, trullam myrrhinam RS ccc emptam fregit« (»kada je bivši konzul Tit Petronije odlučio .da umre, iz zlobe prema Neronu, da razbaštini njegov stol, razbio je crpalo od mire što ga je kupio za 300 000 sestercija«). (2) Plu­ tarchus, quomodo adulator ab amico internoscatur c. 19. p. 60 e ()'!OC\l (ot x6Aocxe�) . . . '!ou� &cr6.l'!ou� xocl 7tOAU­ '!eAe!:� d� [1.LXPOAOY(OC\l xocl PU7tOCp(OC\l 0\1 eL�(�
renjake i rasipnike grde zbog sitničarenja i gnusobe. kao Tit Petronije Nerona«). (3) Macrobius in somni­ um Scipionis I 2,8 »auditum mu1cent velut comoediae quales Menander eiusve imitatore s agendas dederunt, vel argumenta ficitis casibus amatorum referta quibus vel multum se Arbiter exercuit ves Apuleium nonnum­ quam lusisse miramur« (»raduju čovjeka dok ih slu­ ša kao komedije koje su za scensku izvedbu dali bilo Menandar bilo njegovi nasljedovači, ili kao sadržaji puni izmišljenih ljubavnih zgoda kojima se osobito bavio Arbiter, a zadivljuje nas da se i Apulej katkada njima igrao«). (4) Marius Mercator in libro subnota­ tionum in verba Iu1iani c. 4,1 (Migne XLVIII p. 126 sq.) »erubesce, infelicissime, in tanta linguae scurrilis vel potius mimicae obscenitate . . . namque Martialis et Petronii solus ingenia superasti« (»stidi se, nesret­ niče, u tolikoj bestidnosti lakrdijaškoga ili radije mim­ skog jezika . . . jedini si naime nadmašio genije Mar­ cijala i Petronija«). tum c. 5,1 (p . 1 33) »eleganter, scurra, loqueris more tuo et more quo theatrum Ar­ bitri Valeriique detristi« (»otmjeno, lakrdijašu, govo­ riš po svojem običaju i po običaju kojim si potukao Arbitrovo i Valerijevo kaza1ište«). (5) loannes Lydus de magistratibus I 4 1 Toup\lo� �e xlXl 'Iou�e\l&ALo� xlXl rre'!p6)\ILO� lXu't'6&e\l '!IX!:� AOL�Op(IXL� E:7te�eA&6\1'!e� '!O\l o"lX'!UPLXO\l \16[1.0\1 7tlXpe'!p
i Petronije, izašavši odavde s grdnjama, povrijedili su satirički zakon«). Tacitov prikaz i navedena svjedo­ čanastva Plinija i Plutarha govore o Petronijevoj osobi dok testimonia Makrobija, Marija Merkatora i Ivana Liđanina kazuju o Petroniju kao o književniku, ali

360

PETR O N I J E ARBITER

SATIR/KON

nema sumnje da se sva ta svjedočanstva odnose na jednu te istu osobu. U Tacitovu opisu ne spominje se Satirikon. Oni pak codicilli Neroniarum noctium indices ne mogu se, naravn o, poistovetiti sa Satirikonom. Pa ipak, Tacit kaže »perseripsit« , i to bez sumnje upućuje na opširno i temeljito izlaganj e . A upravo je odatle i došlo do golemih nesporazuma. Alfred Ernout uzima u obzir31 da je Tacit za ljubav živopisne dramatičnosti mogao dati povoda za takvu zabunu pripisavši hotimice pos­ ljednjoj Petronijevoj noći djelo napisano već dosta prije i podmećući mu satiričke intencij e protiv Ne­ rona koje se ondje uz dobru volju ipak mogu na silu naći, sve ako i nisu Petroniju bile na pameti . Mnogi međutim momenti u samom Satirikonu upu­ ćuju na razdoblje u kojemu se zbivaju zgode koje djelo prikazuje, a isto tako upućuju i na vrijeme u kojem je djelo moralo biti napisano: anegdota o čaši koja se ne može razbiti potječe iz Tiberijeva vremena (cf. Petr. sat. e . 51,1-6 cum Plin. nat. hist. XXXVI 195); Plokam, dionik Trimalhionove gozbe, tvrdi (e. 64,3 sq.) da je u mladosti bio rival glumca Apela; o tome pak glumcu znamo od Svetonija (Cal. e. 33) da ga je car Gaj Kaligula dao pogubiti kada je bio na vrhuncu slave; Trimalhion pjeva jednom zgodom (e. 73,3) Menekratove napjeve, a znamo, također od Sve­ tonija (Nero e. 30,2), da je Menekrat bio kitaraš i pje­ vač kojega je Neron bogato obdario. Ono ekscentrično Trimalhionovo dopuštenje u vezi s puštanjem vjetrova za vrijeme objeda (e. 47,4 sq.) nedvosmisleno paro­ dira Klaudijev planirani edikt, cf. Suet. Claud. e. 32 »dicitur (sc. Claudius) etiam meditatus edictum quo veniam daret flatum erepitumque ventris in eonvivio emittendi« (» kažu da je /dakako Klaudije/ smišljao također izdati proglas u kojem bi dao dopuštenje da gosti . smiju prilikom gozbe ispuštati tihe i glasne vjetrove «).

f

DODATAK

TEKST SA TIR/KONA. AUTOR / DJELO

361

Eumolpova pjesma o zazuzeću Troje u e. 8.9 očito je i aluzija na Neronovu pjesmu o istoj temI (cf. Tac. ann. XV 39). Eumolpov pak ep o građanskom r�tu zajedno s prethodnim razmatranjem o tome kako pJes­ nik mora pristupati povijesnoj građi (e. 1 �8-124,1) svakako se tiče Lukana i njegovih Pharsalta. Autor stavlja u Trimalhionova usta (e. 47,6) izraz posuđen od Seneke (de tranq. an. I 16), ali na taj način da on kod njega ima potpuno drugi smisao i posve dru­ gačiju vrijednost: »za mnoge znam da su tako zagl�­ vili dok sebi nisu htjeli priznati istinu« - kaže Tn­ malhion govoreći o - štetnosti zadržavanja vjetrova, pri čemu je visoka razina Senekina razmišljanja od Trimalhionova priprostoga, ali zato zdravog razuma, na neočekivan način spuštena na zemlju. Značenje ovakve ironije može biti lako razumljivo samo onomu tko dobro poznaje Senekino djelo, a Satirikon je mogao sadržavati mnoštvo takvih aluzija koje su se bilo izgubile bilo da ih danas više ne možemo pre­ poznati32. I napokon, spomenuti Eumolpov �p mo;ao je Petronije sastaviti prije Lukanove smrtI, to Je�t prije 65. godine, jer bi u protivnome puko ruganje postalo podlost i kukavičluk. . Bueeheler33 i Ribbeek34 smatraju da se radnja u Sa­ tirikonu zbiva potkraj Tiberijeve vladavine, a Momm­ sen35 i Haley36 za Augustove. Budući da se caru pri­ pisuje titula »otac domovine« (»p�:er patriae« :�tr: . . sat. e. 60,7), ne možemo ni na kOJI nacm pomIslJa �I . na Tiberija agnomen pak Trimalhionov »MecenaCI­ jan« (»Maeeenatianus« e. 71,12) upućuje na to da j e ovaj bio Mecenin oslobođenik; a Mecena je umro 8. . godine prije n . e . Trimalhion je bio desetak godma

32 I s p . E. Thomas : Pćtrone, 3. izd., str. 5 8 bilj. 1 .

3 3 ed. maior p. VII 34 Geschichte der romischen Poesie III, str. 1 5 1 . 3 5 Trimalchios Heimath und Grabschrift, Hermes XnI, str. 1 1 1 i dalje.

36 Questiones Petronianae, Harvard Studies in Classical philology,

31 op. cit. p. X.

vol. II, 1 89 1 , str. 1-10.

362

DODATAK TEKST SATiRIKONA. AUTOR I DJELO

PETRON I J E ARBITER SA TIRIKON

star kada je iz Azije došao u Italiju (e. 75,10); u Sati­ rikonu j e međutim već starac (c. 27,1) i nada se da mu još preostaje trideset godina života (c. 77,2). čini Se da je najprihvatljivije mišljenje da se radnja Pet­ ronije�� Satirikona događa u posljednjim godinama KlaudlJeve vladavine ili u prvim godinama Neronove37 . Drugi dokumenti tiču sc književnog ukusa i jezika. je �oduše i vrlo opasno područje jer - pitanje J e da II se argumenti koji se oslanjaju na autorovu latinštinu mogu ikada sami po sebi dovoljno dobro utemeljiti. Treba međutim upozoriti na to da je na zapanjujuće podudarnosti u jeziku Satirikona s jezi­ kom �e�eke Mlađega uputio već Studer38• Najveći pak autOrItetI u tom pogledu, a među njima i Franz Bue­ cheler, slažu se u ocjeni da se jezik Satirikona ne izdiže iznad jUlijevsko-klaudijevske epohe. Mnoga nastojanja da se Petronijeva djelo smjesti u neko drugo, kasnije razdoblje, nisu dala nikakvih va­ ljanih rezultata. Isto su tako slabo utemeljeni i raz­ lozi onih koji kušaju 'autorstvo pripisati nekomu dru­ gom Petroniju - ima ih koji u tu svrhu predlažu na ?iranje čak i po dvanaest različnih Petronija39 - um­ .Jesto onoga o kojem pišu Plinije i Tacit, jednako kao što su ostale bezuspješne i sve spekulacije u vezi s Petroniievim imenom: Plinije govori »T . Petronius«, Plutarh » Th'oc; IIE't"pwvtoC;«, odakle, i unatoč zabuni koja je došla iz Tacitovih Anala, slijedi da mu j e ' praenomen bio »Titus« . Kod Tacita je Nipperdey u ann . �VI dopunio nomen dodavši mu »T.« � »/T .) . Petrolllus« , - a u c . 18 Je uklonio praenomen »C.« stavivši ga u uglate zagrade - » [C.] Petronius« . D� takve j e greške u predaji Tacitova teksta moglo doći

!o

.�I

363

zbog toga što j e kod Tacita, naravno, praenomel1. pisan skraćeno, to jest, onako kako je već u latinskome uobičajeno u takvim slučajevima, samo jednim slo­ vom, a znamo da se u starim rukopisima slova »t« i »C« razlikuju ponekad vrlo neznatno, a često se čak i . uopće ne razlikuju. Stoga nam mora biti mjerodavnim onaj praenomen koji nalazimo kod PJinija jer ga podupire cjelovita skripeija » T1't"oC;« koju bilježi Plu­ tarh. Marije Merkator govori jedanput samo »Petronius« , a drugi put samo »Arbiter« . Makrobije ga zove j edno­ stavno »Arbiter«, a Ivan Liđanin (Ioannes Lydus) jc­ dnostavno » IIE't"pwvtoC;«. Vrijedno je spomenuti također podatke koje nam da­ ju naslovi rukopisa: R-rukopis i najvjerodostojniji svjedoci L-razreda, to jest editio Tornaesiana i editi­ nes Pithoeanae, bilježe naslove: »PETRONII ARBITRI SATYRICON« ; njima se priključuje i najstarije svje­ dočanstvo koje uopće imamo o naslovu ovoga djela, svjedočanstvo Marija Viktorina iz 4. stoljeća, koje bilježi: »Arbiter Satyricon« 40 . Da j e naslov Petronijeva djela doista i glasio »Satyricon« , valjano je obrazlo­ žio Wilhelm Heraeus u svojemu spisu »Die Sprache und die Glossen«.41 Ovdj e ćemo spomenuti i naslove koji se nalaze u dru­ gim rukopisima: rukopisi naime B i d bilježe naslov: »PETRONII ARBITRI SATIRICON« ; R-rukopis bilje­ ži: »INCIPIUNT EXCERPTA PETRONIl SATIRICI« ; P-rukopis bilježi: »Petronii arbitri satirarum liber IN­ CIPIT« i na rubu istim rukopisom: »Petronii arbitri affranii Satirici liber incipit« ; izgubljeni codex Bitu­ ricus42 imao je po Pithouovu svjedočanstvu naslov: »Petronii Arbitri Affranii Satyrioi« ; l-rukopis ima na­ slov: »C. PETRONIl AFRAN II SATYRICI LIBER« ,

37 cf. Ludwig Friedlaender : op. cit. p. 10 sq. 38 Ober das Zeitalter des Pctronius Arbiter, Rhein . Mus. If ( 1 843), str. 50-92 . 202-223. 39 .�a primjer .Jean-Nicolas-Marie dc Guerle, ispo u njegovoj diser­ tacIJI »Recherches sceptiques sur lc Satyricon et SOll ameur« ti­ Paris, CI� ssi­ skanoj u � njizi » Oeuvres completes dc P':trone. . . ques Garmcr 1 8 76, str. VII i dalje. «,

·\ 8 Grammatici Lati ni ex

rCCC11SlOnc

Hen rici Keilii VI 1 5 3,33.

4 1 Isp. Kheine Schriften von Wilhelm Heraeus . . . Ausgewahlt und herausgegeben von .J. B. Hofmann, Heidelberg 1 937, str. 1 09 bilj. 1. 42 Vlasnik je naime toga rukopisa bio .Jean due dc Berry ( 1 3401 4 1 6) .

364

PETR O N I J E ARBITER SAT/R/KON

uzet . po svoj prilici iz codex Bituricus, samo što je Scahger dodao praenomen iz Tacita43. Već smo spomenuli da codex Traguriensis bilježi na­ slov sa�o za ex�erpta vulgaria ( A) : inscriptio glasi: . �atyri fragmenta ex libro quinto de­ » �etronl1 Arbltn Clm? � t sext? declmo«, a subscriptio glasi: »Petronii A:rbltn Satyn fragmenta expliciunt ex libro quintode­ Clmo et sextodecimo«; i napokon m-rukopis bilježi naslov: »PETRONII ARBITRI FRAGMENTA«.

Sadržaj i oblik Satirikona. Problem književne vrste

=

�ad�mak

Afra?ije (Affranius, Afranius) dolazi otuda s�? Je u srednjem vijeku Petronije poistovećen s Afra­ mJem (ok? 100. g? ina p�� e n. e.), koji je u svojim togatama � san: opu:lvao slIcne ljubavne dogodovštine44. Iz �vega st� Je re��no .� o'.'?me našem razmatranju . n�ozemo �acIJel? pnnvatltI shJedeće zaključke: (1) sta­ nJe u kO.J en:u Je do nas došla Petronijeva ostavština ?oIJ. � ?pI�uJe oznaka »fragmenta« , koju nalazimo u 11'!C:1Pt�o l subscriptio trogirskog rurkopisa (codex Pa­ rts�en�ls lat. 7989 olim Traguriensis, p . 185. 205) - a kOJ � J e, kao . što smo vidjeli, ušla i u m·rukopis iz 16. , to Jest codex Vaticanus lat. 11 428 (olim Mu­ sto�Jeca, retl� , neg nazi:v »excerpta« , unatoč tome što je . �. oV�J I?oslJednJI naZIV već tradicionalno prihvaćen kao opcemta ozn�ka za Petronijevu rukopisnu baštinu; (2) . . �asl�v djela � e gl�SlO: »Satyricon« , i (3) taj je Satyri­ co� Imao najmanj e 16 (a vrlo vjerojatno i nešto više . knJJlga, a (4) ?apisao ga je Tit Petronije Arbiter (T. . Petr�mus Arblter), Neronov pouzdanik i dvorski ele­ . ganttae arblter, koji je godine 66. okončao život sa­ moubojstvom. No dok se praenomen »Titus« može P?';lZ.dano utvrditi, cognomen »Arbiter« nije morao y bItI l sluzbeno prihvaćen.

�

-

43 cf. ed. Rhcnani, 1 533. 44 cf. Quint. it;tst. or. ?C 1 , 1 00 » utinam non inquin:lsset argumenta p �crorum foedis a�onbus, mores suo s fassus« ( » kamo sreće da . I�IJC zaprljao sadržaJc gadnom pederastijom, priznavši vlastitu ne­ cudoTednost« ).

Zadaća prethodnog razmatranja bila je da kaže s kak­ vim tekstom Satirikona raspolažemo i tko je zapravo autor toga djela. Teme pak ovog razmatranja su nje­ gov književni oblik i sadržaj, a zatim i ono što se na ta dva momenta već i samo po sebi nadovezuje: pi­ tanje književne vrste. Vidimo dakle da u odlomcima teksta Petronijeve os­ tavštine pripovijedanje teče u prvom licu: u njima Enkolpije, propali predstavnik kulturnog društva, pri­ povijeda svoje doživljaje; on je ujedno i glavni junak toga djela. U samim pak događajima Enkolpije gdje­ kad ima udjela neposredno i od svoje volje; katkada je opet u njih nehotice umiješan, a kadikad biva samo svjedokom zbivanja. No čini se da svim zgodama u Satirikonu upravlja jedino i isključivo - slučaj : ri­ ječi kao casus, fortuna, fatum (slučaj, sreća, sudbina) nalazimo kod Petronija upravo posvuda, i one kao da dominiraju cjelokupnim pripovijedanjem: sudbina (fatum) tjera Enkolpija iz grada u grad, iz jedne ne­ sreće u drugu, i od nje nikada spokoja. Enkolpije međutim nij e sam, nego ga u njegovim lutanjima prati lijepi i mekoputni dječak Giton, za kojega je naš junak i sentimentalno vezan. A kako se .izmjenjuju mjesta i događaji, tako i u tok radnje ulaze nova lica; pri tome se Enkolpiju i Gitonu uvijek iznova pridružuje i netko treći, neka skitnica baš kao i oni. Tada se odnosi kompliciraju: nastaju sukobi, dolazi do razdora; u takvim prilikama sloga između Enkolpija i Gitona dolazi u razne kušnje u kojima toj inače »skladnoj« zajednici vazda prijeti opasnost da se i konačno raspadne. Satirikon nam izlaže čitav niz pustolovina koje se međusobno isprepleću: u pripovijedanje se umeću i mnoge samostalne epizode, jednako tako i raj različ­ nije pjesničke ili govorničke digresije. Stihovi, koji

366

PETRO N I J E ARBITER SA TIRIKON

sc neposre�no nadovezuju na prozno izlaganje, često su s�o I IrskI. komentar onoga što se upravo zbilo, . pnkaz IvanJ. e autorova osjećanja i razumijevanja su­ vre�1enc !:ivotne stvarnosti. O sadržaju pak izgub ­ IJ. �mh knjIga možemo ponešto naslutiti iz pojedi nih n�� esta u sačuvanim dijelovima teksta; iako je Enkol ­ PIJC predstavnik kulturnih i obrazovnih društvenih slojeva, on je postao obična skitnica i zločinac: osk­ vrnuo j� �1ram (pogl. 130), opljačkao zaselak (pogl. . . IO 117), pocm ubOjstvo (pogl . 81), bio je gladijator (pogl. 9); umakao je pravdi i bio prognan (pogl. 81). Franz Bue�helcrl j e primij etio da j e žrtvom Enkolpijeva ubOjstva Iako mogao biti kasnije spomenuti okrut ni Likurg (pogl . 83). Enkolpije je negdje, ne zna se kako i gdje, uvrije dio Prijapa, ispo pogl . 139 st . 8; ali vidimo da mu uvrede - premda nehotice - nanosi i dalje: l! pogl. 136 Enkolpije ubija Prijapova gusaka - Pri­ Japova miljenika koji je svim gospođama bio najdra ži (pogl . 137). Petronii fragmenta I . IV upućuju na to da j e Enkol­ pije prvi put Prijapov gnjev mogao izazvati u Masiliji. Znamo međutim da je Enkolpije s prijateljima, nešto prije početka sačuvanog dijela Satirikona, iIi možda negdje na samome početku, nečim oskvrnuo tajnu slu" žbu Prijapovu (pogl . 16. 17). Iz pogl. 113 se može zaključiti da je Enkolp ije zaveo Lihinu ženu Redilu· izgleda da je s njome umakao, opljačkavši pri to� i Lihin brod (isp. pogl. 1 1 4) , i da im je tom prilikom dopala u ruke i skupocjena haljina (vestis divina) zajedno s izidinom čegrtaljkom. ' Nije nam poznato kakvu je zapravo nepravdu nanio Enkolpije Lihi u Rerkulovu trijemu (pogl . 106); isto tako ne znamo ni to da Ii se ta nepravda zbila u Tarentu (pogl. 100) ili negdje drugdje (možda u Bajarna, ispo pogl . 104). A čini se da je baš nekako u to vrijeme Enkolpije upoznao i lijepu Trifenu koja mora da je tada postala i njegovom ljubavnicom (pogl . 106). U nekoj od epizoda koje su se nalazil e u Satirikonu pojavljuje se također i izvjesna Albucija (odI. VI) : 1 Kleine Schriften I, str. 437.

DODATAK SADRt.AJ I OBLIK SATIRIKONA

367

čak i njoj bi - kazuje nam gramatik Fulgencije satira natjerala strah u kosti. A pojavljuje se zacijelo u nekoj od izgubljenih epizoda i odvjetnik Euscije (odI. VIII) - »Cerberus forensis« . Ali o njima isto tako malo znamo kao i o lijepoj Doridi (pogl. 126). Za ovu posljednju možemo pretpostaviti da je s En­ kolpijem u prijašnjemu nekom dijelu Satirikona ula­ zila i u ljubavne odnose. O dječaku Endimionu (puer formosus) ispo pogl. 132 » [ Encolpius de Endymione puero]«. Već smo rekli da se radnja u Satirikonu zbiva pot­ kraj Klaudijeve, odnosno početkom Neronove vlada­ vine. Događaji koji se opisuju na početku ovoga našeg baštinjenog teksta zbivaju se u Južnoj Italiji, vjero­ j atno u nekome kampanskom gradu. Theodor Momm­ sen smatra da se ova radnja odigrava u Kumarna, Ludwig Friedlaender misli u Puteolima. Očito da je bio posrijedi neki grčki grad (pogl. 81) koji je ležao na moru (pogl. 99) . Taj grad je bio rimska kolonija (pogl. 44), iz čega možemo zaključiti da se nije radilo o Napulju; imao j e svog pretora (pogl. 65), i nalazio se u blizini Baja (pogl. 53) i Kapue (pogl. 62). Pa ipak jedno mjesto u pogl. 53 pokazuje da nije riječ ? . Kumarna. A možda su mogli biti posrijedi i PompeJl, unatoč pretoru. Od pogl, 124 pa dalje radnja se odi­ grava u Krotonu; prema odI. I. IV znamo da se u izgubljenom dijelu Satirikona radnja zbivala također u Masiliji; dakako da nije isključena mogućnost da je Petronije vodio svoje junake isto tako i u istočne , zemlje. Iza c. 26,6 nalazi se znak za prazninu, a odmah iza toga znaka Mlillerova editio maior bilježi naslov: . » (PETRONII ARBITRI SAT�.RICON LIBER XV�«, a . pogl : 2�); od (ISl? pnJevodu u nas kod tako j e i ovdje c. 26 7 naime počinje slavna cena Trzmalchwms, to jest jedina gotovo potpuno sačuvan� epizoda Petr(:m!­ jeva Satirikona; u njoj pak Petronije crta slobodnJac­ ku sredinu, goste koji su se okupili na ručku bogata skoroj cvića Trimalhiona. ?omaćin . gozb7 je . ujedno vi središnji lik ove velike epIzode: TnmalhlOn J'e u pros­ losti bio rob, dječak iz Azije koji je spremno udovo-

368

PETR O N I J E ARBITER

SA TIRIKON

ljav�o ljubavnim prohtjevima svojeg gospodara ali -. . 1 �ospodariči?i�a. Postao je zatim gospodarov . . mIlJe �Ik, a .k�s?lJe Je I oslobođen; naslijedio je imu­ . tak, I uspJesmm J e trgovačkim pothvatima stekao na'posljetk� bajoslovno bogatstvo. Pisac je u Gozbi Zaista majstorski oslikao Trimalhionov lik rekli bi­ s �o, sa svih strana i iz svih mogućih uglo�a: umjet­ mc �a snaga �e.tronijeva pera dobiva pri tome svoj pum zamah, I Jedva da bi se koji drugi opis iz sta­ . nne .mogao u pogledu svestranosti zahvata usporediti s OVIm Petronij �vim opisom: Trimalhionova prošlost, . . n.Jego�a g�lema Imovmska moć, njegovi načini gospo­ ��renJa, nJeg?v ?dnos prema ženi, robovima, prijate­ lJIma, bezbrOj njegovih malih i velikih vrlina i mana - sve nam to ovdje vrlo živo, i gotovo u isti mah dolazi pred oči. A isto su tako jasno ocrtani i likovi ostalih dionika Trimalhionove gozbe.

Satiri�?n j � dte.lo veliki� razmjera koje se odlikuje . . tako i vrlo širokim kako ZIvopIsnoscu pnpovIJedanja zahvatom života; svojom pak neposrednošću ono ne­ odoljivo osvaja čitaoca. Javne kuće, orgije tajnih kulo tova, skandalozni prizori na trgu, gostioničke scene gal�rij� slika, �utovanja brodom, oluja, brodolom: vrac�nce, svodm�e, ugledne gospođe u potrazi za Iju­ bavmm pustolovmama, lovci na baštine, čankolizi, rO��)Vi, osl?bođenici, skoroj evići, mornari, vojnici, uči. telJI retonke, profesori, pjesnici lutalice - sve to ulazi u neiscrpnu Petronijevu pripovjednu scenu. Ču­ desne pripovijesti o vojniku koji se pretvorio u vuka o vješticama koje sišu krv, ispričane su na usta oče� vi �aca po . svim ��avilima aretalogije. Zanimljivo je pn tome IsporedItI kako tu fantastičnu beletristiku parodiraju Lukijanove verae historiae2. A isto se tako prirodno uklapaju u pripovijedanje i novele, na primjer ona o matroni iz Efeza, ili čitavi epovi, kao što su to u sačuvanim dijelovima epilij o zauzeću Troje ili ep o građanskom ratu.

2 cf. Luciani

opera

1 3, 1 4.

DODATAK

SADRtAJ I OBLIK SATIRIKONA

369

U povijesti antičke književnosti Satirikon stoji izoli­ rano jer, kako se čini, Petronije za takvo djelo nije u starini imao neposrednih prethodnika, kao što nije imao ni neposrednih sljedbenika. A vrlo laskavo miš­ ljenje o Petronijevu umjetničkom ostvarenju izriče Theodor Mommsen kada tvrdi da je Petronije jedini među svima rimskim pjesnicima koji je nezavisno od grčkih uzora išao vlastitim genijalnim putem3• I ta tvrdnja nije nipošto bez temelja, pogotovo ako se ima u vidu izniman položaj koji Petronijevo djelo zauzima u grčko-rimskoj književnoj tradiciji. Ali ta okolnost ujedno dovodi u zabunu svakoga onoga tko želi razumjeti Satirikon u okvirima nama poznatih antičkih književnih vrsta. Posve je pak razumljivo da te poteškoće ne može mimoići ni naše pitanje o tome koje mjesto zauzima i što znači to djelo II knji­ ževnosti julijevsko-klaudijevske epohe. Sam Petronije na usta glavnoga junaka Enkolpija označuje svoje djelo kao »novae simplicitatis opus« (isp. u pogl. 132 stihove »što me, Katoni, gledate na­ brana čela/ i osuđujete djelo nove jednostavnosti?«, dakle kao djelo novo po otvorenoj neposrednosti; po­ srijedi je pak ona isti izraz - simplicitas znači do­ slovce: jednostavnost - koji je uporabio Tacit za karakterizaciju Petronijeve osobe: »ac dicta factaque eius quanto solutiora et quandam sui neglegentiam praeferentia, tanto gratius in speciem simplicitatis accipiebantur« (ann. XVI 18) . Ukratko: što su Petro­ niju riječi i djela bila slobodnija i pokazivala neki nemar za se, to su ih radije primali kao iskrena. Nije teško primijetiti koliko se ta Tacitova karakte­ ristika podudara s Petronijevom autokarakteristikom, koju on, opisujući svoje djelo, ibid. v. 3. 4, nastaVlja ovako: »sermonis puri non tristis gratia ridet,! quod­ que facit populus, candida lingua refert.« U njegovu se dakle djelu, kako nam kazuje Enkolpije, osmje­ huje vesela ljupkost čistog govora, a njegov jezik iskreno govori o onome što ljudi čine. 3 Trimalchios Heimath und Grabschri f t, Hermes

i

dalje.

XHI, str. 1 06

370

PETRON I J E ARBITER

SA T/R/KON

Nema sumnje da j e to Petronijevo karakteriziranje vlastitoga djela točno: pisac se u Satirikonu uistinu pokazuje kao nenadmašiv umjetnik kako proznoga tako i vezanog govora, virtuoz koji s podjednakom okretnošću i lakoćom vlada najrazličitijima književnim stilovima i koji se, rekli bismo, kao od šale snalazi u opisima i prikazivanjima svih mogućih, pa i naj­ delikatnijih životnih situacija. Pitanje je međutim da li se odatle može što zaključiti i o književnoj vrsti njegova djela. S druge strane valja reći da činjenica da je Satirikon pisan u obliku miješanja proze i stiha sama po sebi malo govori o njegovoj nutarnjoj for­ mi. Istina je doduše da ćemo u istome času kad ra­ zumijemo ono vanjsko shvatiti također i ono nutarnje; ali razumijevanje nutarnjega i razumijevanje vanjsko­ ga moraju vazda ići ruku pod ruku, a nikako ne izo­ lirano, svako za sebe. Vidjeli smo da Petronije naziva svoje djelo novim. Da li to onda znači da je posrijedi neki novi YEVOC,? Izgleda da će biti najbolje ako pođemo od početka, to jest od samog temelja koji uopće omogućuje takve diferencij acije. Ponajprije moramo naglasiti da svekolika duhovna djelatnost čovjekova proizlazi neposredno iz njegove ćutilne djelatnosti: ona zapravo i nije ništa drugo nego najfiniji i posljednji izdanak čovjekove ćutilne naravj, odnosno: njegove ćutilnosti. Pa premda se za umjetničko djelo uopće mora utvrditi da uza svu sebi svojstvenu proizvodnu narav - zapravo baš zbog to­ ga svojega stvaralačkog bitka - predstavlja, kao ne­ što u svijetu posve novo, jednu samostalnu cjelinu, ipak se ono, kao proizvod kojemu u isto doba pri­ pada i duhovna i materijalna priroda, mora svaki put nadovezivati na nešto prethodno. U tom se pogledu umjetničko djelo može poređivati s organskim bitkom. Pri tome međutim treba imati na umu da se u umjet­ ničkom djelu zakoni carstva prirode i carstva duha ne pokazuju više kao različni i međusobno odvojeni, nego kao istovetni i jedni. A to je ono što opravdava i povijesno-filozofski i književno-povijesni pristup.

D ODATAK

SADRZAJ I OBLIK SATIRIKONA

371

U povijesti književnosti doista imamo posla s gole­ mim i raznolikim mnoštvom književnih vrsta. No raz­ lika među mnogobrojnima književnim vrstama koje poznajemo daleko j e lakše shvatljiva ako imamo na umu da lirsko i epsko pjesništvo predstavljaju za­ pravo dvije jedine glavne klase književnih vrsta pod koje se daju svesti i sve ostale, posebne književne vrste; stoga ih također možemo nazvati temeljnima književnim vrstama. Da bismo međutim tu najopće­ nitijU podjelu mogli razumjeti u njezinoj biti, mora­ mo najprije odrediti način bitka umjetničkog feno­ mena. Najopćenitiji se naime zadatak ma koje pjesničke um­ jetnosti sastoji u tome da zbiljsko i stvarno pretvara u čulno zamjetljivu sliku: na taj se zadatak može, manje ili više neposredno, svesti i svaka druga umjet­ nost. Radi se pak o tome da čovjek kao čovjek živi usred ograničene i konačne stvarnosti; ali tako kao da je ta stvarnost za njega neograničena i beskonač­ na; a to je moguće samo zahvaljujući čovjekovoj moći uobrazilje, fantaziji koja je jedina među ljudskim sposobnostima takva da može povezati međusobno oprečna svojstva. Stoga se bit umjetnosti nalazi u sposobnosti da se snaga uobrazilje učini produktiv­ nom. Umjetničko djelo, kao proizvod tvorne moći umjet­ nikove, svaki put teži za tim da dosegne totalitet, to jest svijet koji se kao zaključeni krug svega zazbilj­ noga daje promatrati na dvojak način: jedanput tako da polazimo od predmeta koje obuhvaća; drugi put opet tako da polazimo od čula pomoću kojih čovjek te predmete u sebe prima. Jer vanjski svijet za čov­ jeka može samo utoliko postojati ukoliko ovaj za njega posjeduje odgovarajuće organe. Odatle j e pak razumljivo da i pjesnik doseže svijet na dvojak način: OIJ. se naime također nužno mora kretati ili krugom predmeta ili krugom vlastitih sjetila, pri čemu je prvo osobina pripovjedača, a drugo lirskog pjesnika. No valja dodati da se prvo i drugo ne javljaju svako za sebe iIi, još manje, kao neka opreka, nego se ovakva najopćenitija podjela odnosi samo na posljednji pre-

372

DO DATAK

PETRONIJE ARSITER SATIR/KON

sudni učinak: jer sva različita stanja ljudskog bitka kao i sve naravne snage nalaze se u toliko bliskom srodstvu i toliko se međusobno uvjetuju i podržavaj u da je moguće uzeti jednu od njih napose na razmat­ ranje a da se u isto doba ne prihvati i čitav krug u kojemu se pokazuje totalitet. U Satirikonu proza preteže nad stihom... a i uopće se čini da je to djelo u cjelhii prvenstveno pripovjednog. karaktera; no u isto se doba nikako ne može previČf� jeti mnoštvo lirskih elemenata: oni se s epskim pri­ povijedanjem stalno isprepleću i daju mu osobitu boj u. Ako usporedimo riječi: »kakva je to bila noć, bogovi i božice, / kao meka postelja . .« (pogl. 79) s onima »dolazili smo na trg već o izmaku dana. Ondj e smo opazili čitavo mnoštvo robe na prodaju . .« (pogl. 12), odmah ćemo opaziti da razlika ovdje ne počiva samo na okolnosti da je prvo stih a drugo proza, nego tako­ đer na tome da prvo pripada lirskomu, a drugo ep:_ s�.oJllu. Osobito je pak važno nagiasiti da se lirskQ_ u Satirikonu Tl(! pojavljuje samo u stihovima, pa čak niti pretežno u stihovima, nego podjednako često i tL p�i: . »tolika je milina zračila iz tona njezina govora, tako Je ugodan zvuk milovao uzgibani zrak da bi čov­ jek pomislio da se kroz povjetarac razliježe skladni pjev sirena. I tako, dok sam se divio i dok mi je sjalo nešto jasnije od cijeloga neba, poželim da pitam kako se zove božica« (pogl. 127). .

Jednako je i s pripovijednim elementom u Satirikonu. Jer osim proznoga pripovijedanja u njemu postoje i carmina epica u pravom smislu riječi: u poglavlju 89 naime o zauzeću Troj� u 1 1 9-124 o građanskom ratu. No općenito se može primijetiti da pjesIIle u sti­ hovima ulaze u pripovijedanje ponajčešće j{�Q_ IfrSki komentar toku radnje, i to tako što nam autor u Jijifua iskazuje svoje osjećanje svijeta: stihovi u pogl. 14 - »što koriste zakoni ondje gdje vlada jedino novac . .« - govore nam, neposredno potaknuti ak­ tualnim zbivanjem, o potkupljivosti sudova i nemoći zakona pred vlašću novca, a stihovi u pogl. 80 »riječ prijateljstvo j e postojana dotle dok čovjek ima od nje koristi . . « - također neposredno potaknuti onime što se zbilo, kazuju nam o nestalnosti prijatelj.

-

SADRŽAJ / OBLIK SATIR/KONA

373

stva i ljudskoj himbenosti. Takvih primjera ima u Satirikonu doista napretek. Pa ipak u osnovi toga djela stoji prozno izlaganje, pripovijedanje o raznim dogodovštinama. »historia est proxima poetis, et quodam modo carmen solutum« (»povijest j e najbliža pjesnicima, i na neki način pjesma u prozi« ) - kazuje Kvintilijan (inst. or. X 1 ,32) . Ta je misao već Petroniju morala biti u obzoru njemu bliske i prisutne književne tradicije i te kako jasna, kao i ona Kvinti1ijanova nadopuna te misli (ibid.) »et scribitur ad narrandum, non ad pro­ bandum, totumque opus non ad actum rei pugnamque praesentem sed ad memoriam posteritatis et ingenii famam componitur« (lli piše se zbog pripovijedanja, ne zbog dokazivanja, i čitavo se djelo sastavlja ne zbog intervencij e u stvar i aktualne borbe nego zbog uspomene u potomstvu i slave genija« ), to više što je njegov Satirikon samo osobit d8oc; onih u Rimu već otprije udomaćenih pripovijesti s onu stranu pov­ jesništva - �zu�kr:c; �cr't'op[oc�. Franjo Maixner naziva Petronijevo djelo ćudorednim romanom4, - satirički roman iz svagdašnjeg života, kako kazuje Vladimir Vratović, komično erotički ro­ man, kako kazuje Richard Heinze - i sve je to bez sumnje točno: epski karakter romana posve zgodno uključuje u sebe lirske momente. čini se osim toga da baš sve strukturalne faktore. koji Qcixeđuju novo- . vjekovni roman možemo utvrditi već i u Petronijevu Satirikonu: fabula je kvazi-historijska a�1jn[LOC 7tOCpOC 't'1jv lcr't'op[ocv ; lirski momenti daju izvještaj o subjektiv­ nom iskustvu; ·u epskom izlaganju su određeni mje­ sto i vrijeme; pripovijedanje se odlikuje realističkom točnošću u kojoj se očituje pažnja spram detalja; pri­ povjednu strukturu povezuje kauzalnost, a ne koinci­ dencija; i napokon - jezik romana je referencijalan, a ne ukrašen. -

Posrijedi je dakle roman. Starina međutim ne poznaje takva termina i točnija odredba književne vrste Pet-

.

4 Historija rimske književnosti, Zagreb 1 884,

str.

173.

374

PETRON I J E ARBITER

DODATAK SADRZAJ I OBLIK SATIRIKONA

SATIRIKON

r�nijeva djela zahtijeva razmatranje u svjetlu obzora njemu suvremene književne tradicije : u Satirikonu ne dola:t')i samo lirsko i epsko jedno uz drugo, nego se prorsa oratio izmjenjuje tu s različitim metričkim pa�tijam� tako da se i sintaktički dopušta neposredan . �rIJelaz IZ nevezanoga govora u vezani (isp. na primJer pogl. 108. 132 i druga). U sačuvanim odlomcima >imamo p :ilič�n broj metričkih oblka: nalaze se u njima da�11ls�I �eksametri, elegijski distisi (elegidia), .. . elegIJskI tns11SI (elegidiaria Trimalchionis hexametris binis singulisque pentametris ), jampski trimetri (scnarii Graecanici), jampski šesterci (senarii Italici) ho­ lijambi, trohej ski sedmerac (septenarius Italicus) u pogl. 58, he�dekasilabi, sotadski stihovi (Sotadei), ana­ . kreontskI stIhovi (Anacreontei). Na�lov Petronijeva djela je, kao što smo već spome­ nuh u prethodnom razmatranju, glasio »Satyricon«. Alfred Ernout:; prihvaća radije skripciju »Satiricon« z�to š �o je ona već » uobičajena u Francuskoj« i što »Iza. nje stoji autoritet najstarijega još postojećeg ru­ kopl.�a (�odex. Bernensis olim Bongarsianus 357) i Manja VIktonna«. Ali Ernout nije rekao koji je od t � dva momenta za njega važniji. Jer - treba upozo­ ritI. da codex Bernensis bilježi doduše: »PETRONII ARBITRI SATIRICON«, ali Marije Viktorin: »Arbiter Satyricon« (gramatici Latini ex recensione Henrici Keili � VI �53, �3). Svjedočanstvo Marija Viktorina je osobIto vazno l zbog toga što potječe iz 4. stoljeća, �rcdstavlj a�uć � na taj način ujedno i najstarije svjedo­ canstvo kOJe Imamo o naslovu Petronijeva djela. Tu sk�ipciju podupire i incriptio, odnosno subscriptio . . . pnJ �pIsa J ednoga vrlo starog rukopisa koji se nalazi u �roglrskom kodeksu, gdje »Satyri« potječe bez sumnje IZ pokvarena »Satyri(ci) « ; jer ako bernski scho1iasta ad Verg. georg. II 97 kazuje o »vina« : »apud Franium �n satyria invenitur«, onda se to lako može objasniti IZ naslova »Petronii Arbitri Affranii Satyrici« , koji je,

375

po svjedočanstvu Pierrea Pithoua, imao izgubljeni codex Bituricus6•

1.r' " I '� I

)

Makrobije označuje Petronijev Satirikon kao »argu­ menta fictis casibus ammatorum referta« , dakle: kao roman u našem smislu riječi, ali njegova ga poredba u isto doba stavlja uz bok atičkoj »novoj« komediji: »comediae quales Menander eiusve imitatores agendas dederunt.« Marije Merkator spominje, dakako u pre· nesenom smislu, theatrum Arbitri, pri čemu se svakako želi istaknuti nasuprot pripovjednom karakteru epa živo prikazana radnja kazališnog komada. To je vrlo značajno, to više što i sam Petronije izričito kazuje da ono što se zbiva među njegovim junacima spada u komediju: »fabula inter amantes luditur« (isp. pogl. 95). Kao izravna reminiscencija na motive nove ko­ medije može se usporediti ono mjesto u Satirikonu (pogl. 3) gdje učiitelj govorništva uzima na sebe da igra istu onu ulogu koju i Gnaton u Terencijevu Eu­ nuhu7, a lako možemo pretpostaviti da je takvih re­ miscencija bilo puno više nego što ih mi danas mo­ žemo utvrditi. No za nas j e ovdje mnogo važnije iz­ nimno živopisno prikazivanje karakternih osobina po­ jedinih likova zbog kojega Franz Buecheler upućuje upravo na novu komediju kao na jedan od ključnih izvora za razumijevanje književne vrste Petronijeva Satirikona. Nova komedija je zacijelo najznačajniji doprinos he­ lenističkoj književnosti: zajedno s vješto vođenom in­ trigom stvara se neusiljeni dijalog, a jedna nova filan­ tropska ideja o obitelji, braku, odgoju, ženi, robu postaj e važnim obilježjem tih drama. Izvanredno pak psihološko karakteriziranje likova koje nam potvrđuje već Euripidova tragedija naišlo je u novoj komediji na vrlo plodno tlo, a Petronijev Satirikon bez sum­ nje za svoje majstorstvo u slikanju karaktera ima mnogo toga zahvaliti upravo toj novoj komediji.

6 Vlasnik ovog rukopisa bio je de Berry (Ioannes Biturigum dux, 1 340-1416). 5 Pćtrone, Le Satiricon . . . Paris 1 974, str. XXXVIII.

7 Isp. Terent. eun II 2,20-22: Gnaton izlaže svoju metodu.

3 76

PETRO N I J E ARBITER SATIR/KON

No miješanje proze i stiha, pn cemu se na nevezani govor, ponajčešće bez pripreme, nadovezuje vezani, opominje nas na književnu vrstu menipskih satira. Da je taj osobiti saturarum dav� u julijevsko-klaudi­ jevskoj epohi bio opet u modi, pokazuje nam Sene­ kina »Apocolocyntosis«: »DIVI CLAVDIl ATI00EQ­ :LI:L (VEL APOTHEOSIS) ANNAEI SENECAE PER SATVRAM«8. Pouzdano je s druge strane da je menip­ ska satira čedo književne vrste koja se jedina može smatrati izvorno rimskom: saturae. Nije stoga čudno što su Petronija u starini9 imenovali predstavnikom upravo te književne vrste, tijesno povezane s onom ital skim narodima prirođenom sklonošću prema gru· boj šali i izrugivanju, koju će Horacije nazvati »Ita· l l;lm acetum« (sat. I 7,32), a koja se u latinskom je­ ZIku pokazuje kao sklonost prema konkretnom izra­ žavanju, u likovnoj pak umjetnosti kao realističko pOl·tretiranje. »satura quidem tota nostra est in qua primus insig­ nem landem adeptus Lucilius quosdam ita deditos sibi adhuc habet amatores ut eum non einsdem modo operis auctoribus sed omnibus poeti s praeferre non dubitent« (Quint. inst. or. X 1 ,93). I doista: satira je, mada ju j e u književnost kao posebnu vrstu uveo već Enije, tek kod Lucilija dobila svoju vlastitu
8 inscribitur in codice Sangallensi 569. 9 cf. Io.lnn. Lyd. de magistrat. I 4 1 .

DODATAK SADRZAJ I OBLIK SATIR/KONA

377

osobnu usmjerenost kakvu ovi prvi nisu mogli imati, a koja ga po svojoj političkoj aktualnosti i neposred­ nosti napada približuje atičkoj »staroj<' komediji. Na­ mjerno učen karakter ponekih satiralO upućuje na ve­ zu s ciničko-stoičkom tradicijom popularnofilozofskog dijaloga, a često fantastičan pripovjedni okvir opo­ minje ponovo na staru komediju i menipsku lakrdiju. Posve u skladu s time i dijaloški element je imao značajnu ulogu. Lucilije se odnosi prema jezičnom izrazu vrlo slobod­ no: olako povezuje grčke oblike s latinskima, a kroz njegove satire defiliraju već prema prilici sva moguća suvremena narječja, od jezika ulice i jazbine do ono­ ga iz najobrazovanijih dnlštvenih krugova. Sadržavale su Lucilijeve satire zajedno s onim njemu svojstvenim grubim realizmom napade na društvenu pokvarenost, na odnose u privatnome i javnom život�, na pojedine istaknute osobe, napade na poroke sVIh , vrsta od pohlepe do praznovjerj a, napade na retore na ja parodi zofska rnofi1o popula ejce; tragike, epikur uzvišeno epsko i tragičko pjesništvo tu je našla tako­ đer svoje mjest o. Po Luciliju su u toj književnoj vrsti jamb odjeknule najrazličnij e vrste stare književnost i: ževno ! j � i j log di a, jatrib i dija ? kome � let, i pamf �� u pismo (prepolovijeni dIJalog), OZbIljno SmijeSno. . u; IJ ge tr � ep a ija parod � ije, � lakrd ? . duhu menipske io sve se to putem produktivnog nasljedovan ja uJedim toga , satire r unuta �a i pokazalo u Lucilijevu opusu . . ce 1U kOJCil1 oblIka ičkog pjesn og Rim već tradicionaln ugvni knjiže en zasluž ti donije ištvo pjesn ijevo Horac led. vne Upravo iz satire, dakle: te izvorno rimske knjiže vla je kojoj Enije, uveo �­ vnost knjiže u je koju vrste . ­ carmI I intact cis »Grae titi njezin pečat dao Lucili je, još je koja i ije, Horac enio oplem je nis auctor« , koju v­ u Kvinti1ijanovo vrijeme bila »vrlo omiljena knjiže knji­ ona pea, Me11.ip na vrsta« , vuče podrijetlo satura sa ževna vrsta na koju nas upućuje miješanje proze

10 cf. Luci1. Fr.lgmcnta

ex

libro IX.

378

PETR ONIJ E ARB ITER SA TIRIKON

DO DATAK

stihovi�a u Petronijevu Sat

irikonu, Senekina Apocolo­ ?,nto sl� n�m je osobito važna jer je ona 'edin j i u c�J �lostl sacuvan predstavnik te književne vrste, U Sa­ tIn k0 u se

pak lako mogu razabrati dot icaj i s tom , mempskom satirom, a osobito je uočljiva n��z�vna :,eza s Menipskim satirama onog autora k OJI Je prvI tu vrstu satira uve o u rimsku književnost' to su Varonove »Menippeae« ' u 150 knJ'igall ' od kOJI , "h nam Je sačuvano gotovo 600 fragmenata12, Mije�anj � pr ze i stiha bilo je od starine udomaćeno ? np vJedackoJ, narodnoj književ nosti, ali je za an­ vC u tetr at�ru, koja je strogo dijelila pjesničke vrS e od prozmh, ono moralo , izgledati neobično, Opće­ mt� se smatra da je miješa nje kn��zv �vnost cinički filozof Men proze i stiha uveo u ip iz Gadare u S'InJI " '13 kOJI Je sast a l ' ao Je �) , ' tk, e l' podrugljive filozofske diJ'aoge s fantastIcmm pnpovjedn . im okvirom na pnm Jer let u nebo l'l'I Sl' Iazak u , podzemni sviJ' et v aI" l CInI ' se da su l' dr gI' Clm " cv kl' filozofi pisali u formi , � miješanJ � proze l, stIha, Popularnofiloz ofski momenti koji su , nash mJe� ta u Varonovoj men ipskoj satiri upućuju bez sum?Je na Menipa, iako se dijalektička obrada , mo�a �1OfIlozofsklh problem a može utvrditi već kod LuClhJa14 čiJ'u »erud't ' l 10« K Vlil " tIhp " n osobito ističe ('mst, or, X 1,94 ), M�nip j e dakle sa svojima satiričnim dijalozima i " , m pos zaJ� JIV lanicama bogova, hitizirajući ! pri tome � h J U l obračunavajući se s protivničkim filozofs kim , � o, ama, uve� u helemstičku knji ževnost etao c; mj e­ , sa�me �roze l ��Iha koji je dub oke korijene imao u n lOdn�J predaJI. Budući da je Menipovu književnu VI StU nJe�ovao također njegov sugrađanin a Varonov suvrememk MeIeagar15 možemo ' pomI'sv IJa ' t"l l na Varor;t �er;t,�km om

�k � �

�

_

_

�

�� �f �

I I mus. Rhcn . XII p, 1 5 l .

1 2 :2 .e. :

591 ; �f. Fra ?cisc us Buec heler : Pctr onii cd, mino r Bcrl in 1 9 , » Varrol1ls MCl1Ilppearum reliquiae« in pp, 1 77- 250, 13 Oko 270 . god inc prij e n, e, .1 4 U deve t j knjiz i bila jc .na prim jer jedn a učen a � s:ltira k ojoj J C pred met bIO razg ovor o "rimama i man ama . 1 5 anti l. Pal. VII 4 1 7, 4.

SADRZAJ I OBLIK :::iA I tHIKU/v1i

379

novo neposredno oslanjanje na grčke suvremenike, No miješanje proze i stiha nije ni u rimskoj književnosti nešto u Varonovima menipskim satirama posve novo jer je prozu sa stihom već prije njega miješao Akcije u svojim »Didaskalijama« : na ovoga pjesnika opomi­ nje i sam Varon naslovom jedne svoje menipske satire (x.U\lOa�aocaX.�A�x& : fragm, 230) u kojoj se baš kao i Akcije u spomenutome djelu, bavi pitanjima metrike, ali prvi dio naslova (x. U\10) upućuje na ono novo Varo­ novo, što je tek on, eupe't"·�c; ove književne vrste, unio u nju po uzoru na svojega ciničkog prethodnika, Svo­ ju sklonost kritiziranju (tp�AOtp&O\l[�: fragm, 542) obukao je Varon u ruho Menipova ozbiljno-smiješno­ ga - cr7tAOUaOC�aYZAO\O\l, Vidjeli smo da je vulgarni govor ulice i bordela, ky­

nikos tr6pos, našao svoje mjesto već u Lucilijevoj

satiri. No Petronijevu Satirikonu s Varonovima Menip­ skim satirama zajednička sloboda u tretiranju erot­ skih sadržaja - linguae obscenitas16 - upućuje na srodnost s jonskom novelistikom u kojoj je obradba ljubavnih tema i lascivnih motiva bila osobito pro­ širena, Makrobije opisuje Petronijev Satirikon i Apu­ lejeve Metamorfoze kao »onu vrstu pripovijesti kojih su sadržaji puni izmišljenih ljubavnih zgoda«, Zna­ čajno je pak da i sam Apulej označuje svoje Meta­ morfoze kao senno Milesius (met, I l ) i u istome djelu na drugome mjestu (IV 33) - Milesia historia,' to nam je ujedno i jedini u potpunosti sačuvan tip iz književne vrste jonske novele, Baš kao u Apulejevim Metamorfozama, i u Petronijevu Satirikonu nalazimo utkane u osnovno pripovijedanje mnoge samostalne priče koje se u različitim okolno­ stima stavljaju u usta pojedinih dionika temeljne rad­ nje, Zamo da je takve p:r;ipovijesti, koje su u usmenoj predaji morale biti odavna proširene po čitavu sredo­ zemnom bazenu, sabrao i izdao Aristid iz Mileta pod naslovom )M�)·:fJm�x.&«, a to je djelo na latinski pre­ veo povjesnik Sizena pod naslovom »Milesiae«, sc.

1 6 Marius Mercator in libro subnotationum 4,1 (Migne XLVIII p, 1 26).

111

verba luliani

c.

380

PETRO N I J E ARBIT E R

SA TIRIKON

': istoria�: �)d Aristidova nam je originala ostala samo jedna njec, a od Sizenina prijevoda samo deset frag­ menata17• S k�li�o su slobode te histo riae obrađ ivale ljubavne v mo tek done sadrza! e, moze kle slutiti: »vertit Aristi­ ?en ?ISenna, nec offuit iIIi / historiae turpes inseru­ :s:e �ocos« (».Sizena j � p ��veo Aristida, i nije mu na­ �kodIlo/ da � e u pnpovIJedanje umetnuo besramne s�� e« Ov. �nst. II 443,4 44). Fronton spom inje kao n]lhovu odlIku »verba lasciva« (ad M. Caes. IV 3) Plu­ ' t�rh pak pripovijeda o sramotnoj ljagi koju su pos­ lIJe pora�a s PartI. ma 52. godine prije n. e. nanij eli ug.ledu nms�� vojske premnogi primjerci Aristi dovih . Mll� tsklJl przca (de vita Crassi c. 32) pronađeni među prtlj�gom riI?:kih vojnika. Ali i oskudni Sizen ini frag­ me� h dovolJ m su da nam svojim sadržajem i stili­ . za: Ij �m P ?kažu vidljivu srodnost ljubavnih priča u A�·IShd� , SIzene, Petronija i Apuleja: ma koji od deset . SI�emmh f:agmena1a mogao bi se, da ne znamo komu p :� pada, mIrne duše pripisati Petroniju, a ni jedan od nJlh n� odudara od duha Apulejevih Metamorfoza : , » quantr da.ntur?' 'tanti' inquit Olumpias, simul hoc . dlcens suaVlUm dedit.« Taj bi Sizenin odlomak (fragm . �) posve dobro pristajao Petronijevu Satirikonu kao . sto po dUhU ZI�O pod Sjeca , na neke Apulejeve opise . . IJ �ba�mh sItuaC IjaiR. Jedan drugi odlomak iz Sizeninih Mllesrae - » ut eum penitus utero suo recepit« fragm. . 10. � �lsmo ponovo, da ne znamo čiji j e, vrlo lako n p pIsah Petroniju, a kod Apuleja nalazimo malone IStI: » tot�m me, sed totum recepit« (met. X 22). Što se pak tIce Petronijeva Satirikona i Apulejevih Meta­ m�r�oza, oni nam pri takvome poređivanju pružaj u ?bIlje gra�e . za utvrđivanje međusobne suglasnosti. Ali Ip�k �staje jedan proble m: Petronije miješa prozu sa s tJhovlil1a, a Apulej govori samo u prozi. C

.

y .

•

1 7 d. Fr.1ncis cus Bucchcl cr ; cd. minor p 264 . sq.

ts

I�

e �. gr. cf' ApuI. �l�t. 1 0 ; »ad haec illa rurSl!l11 Ille dc03cu­ . �ltO bono an,lIll0 esto mqult , nam ego tibi mlltu� volunt� tc nUllCIpata sum . . « .

.

DODATAK

SADRŽAJ I OBLIK SATIRIKONA

38 1

Ako jonsku novelistiku procjenjujemo prema Petro­ nijevu Satirikonu, onda moramo pretpostaviti da je II njoj miješanje proze i stiha bilo udomaćeno; ako nam je naprotiv zakoniti uzorak Apulejeva Milesia historia, onda smo skloni pomišljati da ni U njoj takva mije­ šanja nije bilo. Eduard Norden napominje međutim da se među Sizeninim odlomcima kod jednoga (fragm. 1) može zaključiti da se radilo o stihu: »nocte vaga­ trix« po izboru riječi (valjda se radilo o nekoj heteri, cf. Aristoph. Ach. v. 264 »VUx't'oT.zpm),&v1j'1"1] [J.o(X'IJ« ; manje vjerojatno o Mjesecu, cf. Verg. Aen. X 2 1 6 » cu­ rru noctivago Phoebe« ) i ritmu upućuje na to da se radilo o daktilskom heksametru ili anapestičkome ne­ kom metru. Budući da je bezizgledno pomišljati ovdje na to da su pukim slučajem bile posrijedi riječi nekog proročanstva, kao što nam u dva navrata dolaze kod Apuleja, valja nam zaključiti da su se stihovi pravilno pojavljivali i u jonskoj ljubavnoj pripovijetki, i da je miješanje proze i stiha, koje je u usmenoj pripovje­ dnoj književnosti bilo od davnine uobičajeno, odatle posve prirodno prešlo i u Aristidova Mt):'icrw;x&. Ta nas činjenica međutim ponovo upućuje na Varonove me­ nipske satire i na njihove sti1skosadržajne doticaje s Petronijevim Satirikonom: osim miješanja proze i sti­ ha, koje im je s jonskom novelistikom zajedničko, postoji i nedvojbena suglasnost također na nivou mo­ ralno poučnih momenata (takve ne potvrđuju samo Varonove Menippeae i Apulejev sernzo Milesius nego, dakako na svoj način, i Petronijev Satirikon) koje je Menip oplemenio na razini ciničke filozofije. Varonove menipske satire u brojnima nama sačuvanim odlomcima pokazuju svojim sadržajem i stilizacijom vidljivo zajedništvo kako s jonskom novclistikom tako i s Petronijevim i Apulejevim djelom, ex. gr. cf. Varr. Menipp. fragm. 375 » ante aul'is modo ex subolibus parvuli intorti demittebantur cincinni, ocu1i suppaetuli nigellis pupulis 1iquidam hilaI1itatem significantes ani­ mi, rictus parvissimus ut refrenato risu roseo<{ ; ovo Varonovo mjesto - kao i druga takva (cf. ibid. fragm. 432 » apes Milcsiae«) - u biti je posve slično srodnim opisima u Pctronijevu Satirikonu (cf. C. 126,15 sq.) ili u Apulcjcvim Metamorfozama (ex. gr. cf. II 9) . No

382

PETRO N I J E ARBITER

SA TIRIKON

ZIva dramatska radnja (»modus seaenati1is« Varr. Me­ nipp . fragm. 304), lakrdijaški realizam i moralno poučni elementi - sve troje se pokazuje kod Varona kao i kod Petronija i Apuleja - čini menipsku satiru bitno srodnom mirnu, vrlo slobodnoj dramskoj improvizaciji II prozi i u stihu. U tome se smislu mogu u Petronija naći mnogi neposredni iIi posredni suodnosi19, pa čak i izravni navodi: ispo u Petronijevu 93. poglavlju (e. 93,1) »vi1e est quod licet, et animus errore laetus ini­ urias diligit« (»bezvrijedno je ono što je dopušteno, a duša radujući se bludnji ljubi nepravde« s mim­ skom krilaticom Publilijevom »nil magis amat cupi­ ditas, quam quod non licet« (»požuda ne voli ništa više nego ono što nije dopušteno« Publ. Syr- sent. N 17).

Mim j e prodro u Rim za drugoga punskog rata iz Južne Italije ili Sicilije, ali je svoje građansko pravo u rimskoj književnosti stekao tek neposredno prije kraja razdobl}a republike (cf. Cic. ep. IV 1 6,7) kada je kao exodium iza tragedija po uzoru na grčke satirske drame potisnuo oskičku Atellana koja je u to doba izgubila vitalnost. Zbog svojega realističkog karaktera oponašanja - u kojem se gruba neposrednost poveza­ la s moralno poučnim intencijama - imao je mim za život rimskog puka veliko značenje (uopće se može reći da su Rimljani imali za mim čak veću naklonost nego Grci), no za ugled prave književne vrste nedosta­ jala mu je čvrsta stilizacija (cf. Cic. pro Cael . e. 65). živopisno karakteriziranje likova, osoba iz naj različni­ jih društvenih slojeva, kojime nas oduševljuje Petro­ nijev Satirikon, i slobodno Uključivanje pučkoga go­ vora ima bez sumnje izvor ne samo u italskoj sklo­ nosti prema realističkom portretiranju nego i u mirnu (cf. Marius Mercator »mimica lingua«) , u kojemu j e prikazivanje malograđanskog života italskih seljaka i provincijalaca imalo vrlo značajnu ulogu: dorska lakr­ dija ostavila je vidljive tragove u Aristofana i Teo­ krita, a ti tragovi - s obzirom na prostonarodni ka-

19 Isp. u pogl . 1 1 7 »sastaviti mimsku predstavu « ; usporedi također pogl. 19. 3 1 . 35. 55. 80. 94. 1 06. 1 08.

DO DATAK

SADRtAJ I OBLIK SATIRIKONA

383

rakter jezika - nisu smjeli izostati ni u rimskome mirnu; tako se na primjer Theocr. bue. 1 5,88 » 7tAOt-rs:­ rXO'aOLO'OtL« može poređivati s naslovom Laberijeva mi­ ma »late loquentes« . Valja nam međutim ovdje također imati na umu Pet­ ronijeva suvremenika Fedra, po popularnom moralizi­ ranju i narodskom karakteru govora srodna mimskim pjesnicima, »izumitelja« rimske basne, one dakle knji­ ževne vrste za koju je Seneka filozof tvrdio da je još uvijek »intemptatum Romanis ingeniis opus« (cons01. ad Polyb. 8,27) . O'7t01)aOtLOYZ)'WJV basne se odavno ko­ lebao između proze i stiha (Plat. Phaed. 61 B), a Pet­ roniju je s Fedrom zajednička čak i obradba jedne priče: de matrona Ephesia (Petr. sat. e. 1 1 1 . 1 1 2. cf. Phaedr. fab. app. 1 3 »mulier vidua et miles«) . Menipska satira bila je već tradicionalan oblik za parodiju uzvišenog stila - 7tOtPOt-rpOtycpadv. U Satiri­ konu parodija vrlo često dolazi do izražaja, ali vlastito mišljenje piščevo uzmiče na neočekivan način: Eumol­ povo raspravljanje o torne kako pjesnik treba da pri­ stupa obradbi povijesne građe očito je polemika s Lu­ kanom, a opsežan ep o građanskom ratu, koji odmah potom - »iako mu još nedostaje posljednja ruka« - recitira kako bi »mladićima« zornije ilustrirao svoje stanovište, upadljivo je nesklona kritika Lukanovih Pharsalia. Zapravo - to je programa tska pjesma istoga onog pjesnika koji se često bijegom morao spa­ šavati od kamenja kojim je publika nagrađivala nje­ gove stihove; i u isto vrijeme onoga o čijemu je stiho­ tvoračkom umijeću nosilac prvoga lica Enkolpije imao prilično nepovoljno mišljenje . Kritika suvreme­ noga rimskog društva dolazi do riječi u barokno stili­ ziranim stihovima koje recitira bogati skoroj ević Tri­ malhion; to je po Trimalhionovim riječima pjesma mimskoga pjesnika Publilija Sirca, ali sva je prilika da ju je za tu prigodu smislio sam pisac. Učitelj go­ vorništva Agarnemnon prikazuje pak vrlo ozbiljan i ambiciozno izgrađen program govorničkog obrazova­ nja u improvizaciji lucilijevskoga n i s kog kara k t era (»sehedium Luc i lianae hu m i l i la t i s « c. 4,5), koja sc mc­ đutim po umjetničkoj s t i l izac ij i nalazi u bjelodanoj

384

PETR O N I J E ARBITER

opreci prema stilskoj neuglađenosti znamenitog sati­ rika. Jean-Nicolas-Marie de Guerle20 govori o parodijama pojedinih povijesnih osoba koje su svoje mjesto mo­ gle naći u Satirikonu: u Trimalhionu bi se krio Klau­ dije (neki kažu: Neron, ili - Tigelin), Fortunata bi predstavljala Agripinu, Eumolpo bi bio Lukan ( ?) , a Agarnemnon Seneka (!). Što se tiče glavnog junaka Enkolpija, njega autori ponajčešće poistovećuju sa samim piscem Satirikona, dakle: s Petronijem. No sve su ovakve i njima slične pretpostavke bez stvarna temelja. Istina je doduše da Satirikon mašti daje obi­ lje građe za ovakva poređivanja; ali nipošto se ne mogu opravdati nastojanja nekih autora da u svako­ me Petronijevu liku po svaku cijenu pronađu i odre­ đenu sličnost s nekom nama poznatom osobom iz po­ vijesti. Stoga ćemo ovdje takva pitanja radije ostaviti po strani. Već je Franz Buecheler21 svratio pažnju na to da su za kompoziciju radnje u Satirikonu presudni Enkolpijevi doticaj i s Prijapom, a Elimaru Klebsu je pošlo za rukom pokazati da je Prijapova srdžba onaj činilac koji inače slabo povezane dijelove pripovijedanja po­ vezuje u jednu kompozicijski čvrstu cjelinu. Alfred Ernout i Martin Kuzmić negoduju protiv spomenute hipoteze. Njihov je prigovor: kako odatle objasniti na primjer Eumolpovu pergamsku pustolovinu, efešku udovicu, pa i Trimalhionovu gozbu? Pa ipak: da Pri­ jap stalno progoni glavnog junaka, to se opaža diljem svih nama sačuvanih odlomaka; a da se i Gozba nalazi pod Prijapovim znakom, ne bi trebalo, mislimo, doka­ zivati slastičarevim Prijapom od tijesta. Mi doduše ne znamo kako je i u kojoj prilici nosilac prvog lica na sebe navukao gnjev takvog boga, ali nam je zato posve jasno da ga je, kakav već jest, vrlo lako mogao na

20 U svojoj disertaciji » Rcchcrches sceptiques sur le Satyricon ct

son

DODATAK

SA TIRIKON

auteur« , ispo Ocuvrcs completes dc pćtrone . . . Paris 1 876.

21 Sittenziige der ri5mischen Kaiserzeit, N. schweiz. Muscam l J I 1 863, str. 29.

SADRZAJ I OBLIK SATIRIKONA

385

sebe navući. No s druge strane, gotovo je sigurno da je taj gnjev za radnju Satirikona imao isto onak�o značenje kakvo je imao Posidonov gnjev za radnjU Odiseje: »ne progoni samo mene božanstvo i neumo­ ljivi usud . . . Odisej se naužio straha od Neptun?v� . kraljevstva. Mene također goni po zemljama, po pUCI�I sijedoga Nereja, strašna srdžba helespontskoga Pn­ j apa« (isp. pogl. 139). Okvir Satirikona naime čini Enkolpijevo lutanje odi­ sejevskog tipa: iako ne zn�n�o niti kom.u niti .u koj�.m povodu taj »Odisseus redlvlvuS« kaZUJe svoJe . dOZIV­ ljaje. Ali zato vidimo: Enkolpije u Kroto�u uZlma. . za sebe ime »Polyaenos« dakle isti onaj nadImak kO]lll1 sirene dozivlju Odiseja (7toMoc�voc; : :a:<;>m. O� . XI� 184); i upravo pod tim imenom EnkolpIJe ondje UI�ZI u pustolovinu s lijepom krotonskom matronom Cu-­ kom ' te u susretu s njome doživljuje onu nesreću za koju se Odisej morao bojati22 da će je �oživjeti o�l čarobnice Cirke (Horn. Od . X 301 . 341) Glton se skn­ va pod krevet kao Odisej pod ovna (pogL 97�, pri čemu je reminiscencija na Odisejevu pustOIOVlI�U . s Polifcmom posve bjelodana (pogl. 98) . Poput OdISeja pretrpi Enkolpije s drugovima .brodolom (pogl. � 1�. 1 15); postoji čak i »prepoznavanJe« (pogl. . 105) - Izr�­ čita reminiscencija na ono Homerovo mjesto u OdI­ seji gdje vjerna Odisejeva dadilja Euriklija prepoz­ naje gospodara po ožiljku dok mu pere noge (XIX

392, 393).

Petronijev Satirikon je dakle bez sumnje svojevrsna travestija Homerova junačkog epa. Upuć�vanja na p a: . . rodiju Eneide (gnjevna Junona progom E?eJu), Ih tragedije, ili čak roman.� im�) u tako?er. sV�Je opra,:,­ . dan je, ali nijedna od nJIh m j e u tohkoJ mJen domI­ nantna. Eduard Norden smatra da je Satirikon za­ pnH'O jedna vrsta travestije ozbiljnog pisanja povije­ sti.

22 Odisej jl' naime bio OI;OIllCnlll d.l �c ga Cir� a l;tjcti uštJoiiti. -:­ . to j e Cirka zaista i n;, mjcrava} a � EnkolplJa jC, kao sto Vidi­ -

. mo. II sllsretu s k .-",olleom Cl rkolll Iznenada spopala spolna ne­ moć.

386

PETRO N I J E ARBITER

SATIR/KON

Franz Buecheler navodi četiri izvora koji su ključni za razumijevanj e književne vrste kojoj pripada Satirikon: (a) atička nova komedija i (b) peripatetički spisi u kojima se s psihološkoga stanovišta deskriptivno ob­ rađuju pojedini karakterni tipovi s grčke strane, te (c) Varonove Menippeae i (d) rimska satira s rimske strane. On pri tome naročito upućuje na sličnost Ho­ racijeve cena Nasidieni (sat. II 8) i Petronijeve cena Trimalchionis (sat. c. 26,7-78) . I doista: za svoju Tri­ malhionovu gozbu imao je Petronije izvrstan predlo­ žak u Horacijevu opisu gozbe kod bogata, ali potpuno neobrazovana i primitivna skoroj evića Nazidijena Ru­ fa . Valja međutim istaknuti da je ta tema kod Pet­ ronija dobila neisporedivo širu i podrobniju obradbu i da je njegov opis gozbe, kako po živosti prikaziva­ nja tako i po jeziku, kudikamo koloritniji od spome­ nuta Horacijeva opisa . Pa da na kraju i zaključimo: (1) za ispravno razumi­ jevanje književnoga genos Petronijeva Satirikona oso­ bito je važno da ne previdimo duboku povezanost (i ovisnost!) ovoga književnog djela s cjelokupnom ka­ ko rimskom tako i grčkom književnom predajom: Satirikon prodire štoviše do samih korijena te tradi­ cije, jer on je kao a��yY)[1.OC 7tAoccr[1.OC't"�x.ov 7tocpa 't"�v LO"'t"Op[ocv ne samo svojevrsna travestija ozbiljnog pisa­ nja povijesti (&.AY)&�C; LO"'t"0p[OC) nego u prvom redu oči­ gledna parodija Homerova junačkog epa; no isto se tako (2) mora imati u vidu i izniman položaj koji Petronijevo djelo zauzima u antičkoj književnosti: Sa­ tirikon se doista može poređivati s grčkim ljubavnim romanom 2. i 3. stoljeća n . e., ali mu se ti romani ni uz najbolju volju ne mogu stavljati uz bok. Poređi­ vati ga sa španjolskim pikaresknim pričama (romano picaresco) na što je uputio Richard Heinze, možemo samo uvjetno, a u povijesti antičke književnosti Petro­ nijevo djelo ostaje bez ijednoga sebi ravna: povjerivši se mogućnostima koje saturae Menippeae yevoc; nudi pjesniku, kroz njegovo a��yY)[1.OC 7tAocO"[1.oc't"�x.6v prolaze književne vrste svekolike grčko-rimske književne tra­ dicije. Ako pak rimsku književnu povijest razumije­ vamo kao povijest izobrazbe i preobrazbe književnf.1 vrsta preuzetih iz grčke književnosti, onda će Satiri-

D ODATAK

SADRL:.AJ / OBLIK SATiR/KONA

387

kon ukoliko se ovaj pokazuje kao sinteza cjelokupne grčko-rimske književne baštine, zauzeti u povijesti rimske književnosti položaj kojemu nema premca. Satirikon je, nema sumnje, prvi roman u povijesti književnosti, u najmanju ruku - preteča te književne vrste koja je za sebe već kod Petronija izborila novu slobodu.

Kazalo

Napomena prevodioca 5

Satirikon 7

Dodatak 263 Kazalo osobnih imena 265 Napomene uz tekst 273 Tekst Satirikona. Autor i djelo 337 Sadržaj i oblik Satirikona. Problem književne vrsrf! 365