Sarah Knight - Sredite svoja sr_nja.pdf

Kako prestati brinuti se o onome što biste trebali učiniti, dovršiti ono što morate učiniti i početi činiti ono što želite

PREVELA S ENGLESKOGA Petra Štrok

Autoričina bilješka Pozdrav i dobro došli u Sredite svoja sr*nja. Zahvaljujem na čitanju! Željela bih pojasniti nekoliko stvari prije negoli zaronimo preduboko. Prvo, bez obzira na to jeste li je izvukli iz stvarne ili virtualne police, ovo nije klasična knjiga za samopomoć. Ovo je više nalik „dopustite mi da vam pomognem - pomognite sami sebi - knjiga za samopomoć”, pri čemu sam ,,ja“ ovdje da vam „pomognem” kada „sami sebi“ postanete smetnja. Priznajmo - da ste si sami mogli pomoći, to biste već odavno učinili, zar ne? Nadalje, za razliku od mnogih tradicionalnih autora knjiga za samopomoć ja ću upotrijebiti riječ sranje  332 puta (uključujući nekoliko sranjoznačnica koje sam sama izmislila), stoga, molim vas, ne pričajte  po Amazonu da ste umjesto očekivanog sunca i cvijeća dobili usranu kišu i gnoj. Moja majka čita sve te kritike i doista se uznemiri kada me ljudi „ne kuže”. Drugo, iako vam je možda život u neredu - a ja ću vam pomoći da ga dovedete u red - ovo nije tipičan vodič za „pospremanje”.  Nećemo potrošiti sljedećih dvjestotinjak stranica skupljajući vaša fizička sranja na jednu hrpu da bismo ih, uz zahvalu za dobru službu, donirali Crvenom križu. Umjesto toga pospremit ćemo vaš mentalni nered i vaša metaforička sranja - kao što su vaša karijera, financije, hobiji i kreativne aktivnosti, odnosi s drugim ljudima i zdravlje - i sve ćemo to učiniti bez vreća za smeće ili bez introspektivnog razgovora sa zimskim kaputom. I posljednje, da budem posve jasna: ako tražite naputke za skatofiliju,  ovo nije  knjiga za vas.

 Ne osuđujem nikoga! Samo želim izbjeći razočaranja. Tomu služe autorske bilješke. Dakle, ŠTO je ova knjiga? Pa, za mene ona predstavlja zabavan i jedinstven izvor informacija koje će vam pomoći da „pospremite” um - i da svoj život učinite jednostavnijim i boljim. Dakle , puno jednostavnijim i boljim, bez obzira na trenutačno stanje vašega života. Možda doslovce ležite na svome trosjedu, stojite na autobusnoj stanici ili ste ugodno zavaljeni na otmjenom uredskom stolcu iza svoga velikog, sjajnog radnog stola - ali  pretpostavljam da ste uzeli ovu knjigu jer se, da se tako izrazim, ne mičete s mjesta. Ne morate se sramiti zbog toga. Lako je postati nepomičan. Ljudima se to stalno događa. Vaša nepomičnost možda ima oblik ugodne trenirke i trbuha punoga jeftina piva. Ili možda dionica koje se nadate unovčiti za pet godina, uspijete li još toliko izdržati na svom zatupljujućem poslu. Ili možda - što je vjerojatnije - vaša nepomičnost ima oblik uobičajenih, svakodnevnih briga kao  što su posao i financije, obitelj i prijatelji te puno drugih sranja s kojima se morate nositi, zanemarujući vlastito zdravlje (i hobije) i snove koje priznajete samo prijateljima, i to tek nakon nekoliko koktela..., ili se previše bojite, previše ste zabrinuti ili opterećeni da biste si to uopće i priznali. Zvuči vam poznato? Onda se pripremite! Zato što vas ovaj mali vodič za pospremanje mentalnoga smeća tipa  „dopustite mi da vam pomognem - da pomognete samima sebi“ može izvući iz nepomičnosti i uvesti vas ravno u život kakav želite i zaslužujete. (U slučaju nužde, možete se njime stvarno tresnuti po glavi da se trgnete. No, možda je bolje da to učinite nakon čitanja.) Sredite svoja sr*nja  pokazat će vam kako da si zadate ciljeve, kako da se probijete kroz

male gnjavaže i trnovite prepreke na putu do tih ciljeva i kako da zamislite i ostvarite još veće ciljeve koje ste do sada smatrali nemogućima. Pomoći će vam da se sami sebi maknete s puta. I oslobodit će vas sranja za koja mislite da trebate činiti kako biste riješili sranja koja morate činiti, a sve kako biste se napokon bacili na sranja koja telite činiti. Kako vam se sada sviđa? U osnovi, ova će knjiga za vaš život učiniti ono što je Tim Ferris učinio za radni tjedan rascjepkat će ga na male, savladive dijelove, što će vam stvoriti dovoljno slobodnog vremena da slijedite svoj san i postanete samozadovoljan poduzetnik/javni govornik/sociopat.  Ne, šalim se. Ali, nastavite li čitati, učinit će ono prvo.

Uvod Svima nam se događaju sranja. Mogu nam se dogoditi kada uspoređujemo tanje na našem bankovnom računu sa stanjem na našoj kreditnoj kartici i shvatimo na što se odnosila „zaštita od prekoračenja bankovnog  pologa” ili kada iz ormara izvučemo omiljene hlače i shvatimo da nam ne odgovaraju jer su dva  boja premale. Ili možda kada se probudimo pokraj bivše omiljene ‘osobe i shvatimo da nam on ili ona nisu odgovarali prije dvije godine. Ups! Meni se nedavno dogodilo nešto slično kada sam shvatila da sam sve vrijeme bila nesretna jer više nisam voljela svoj posao  - i ne samo taj posao u toj  tvrtki nego da više nisam željela posvećivati život toj karijeri. Uslijedila su mnoga druga pitanja: „Koji ću ku*ac raditi?” i „Kako ću, dovraga, to kaditi?” prije negoli sam se uspjela izvući iz rutine napraviti nekoliko Velikih životnih promjena. Sada sam ovdje da vam pokažem kako da i sami učinite neke velike promjene. Ili male. Što god će vas učiniti sretnima.

Iskreno? Morate samo srediti svoja sranja. Ponavljam, NE OSUĐUJEM NIKOGA. Posve je razumljivo zašto još niste unijeli  promjenu (veliku ili malu) na svoj „popis stvari koje trebate učiniti”. Jedno je kada vam se dogodi sranje, a posve drugo kada nešto stvarno učinite u vezi s tim.  Posebice ako ste tip osobe koja nema pojma odakle početi. Ili vam možda nije problem početi, ali obično izgubite volju prije negoli završite - previše toga morate učiniti, a nemate dovoljno vremena, a čak i kada biste mogli sve to učiniti, kako da, dovraga, ne poludite?!? Uvjeravam vas da se može. Sređivanjem vaših sranja možete doći do spoznaja koje bi vam mogle promijeniti život i  potaknuti vas da počnete „činiti nešto u vezi s njima”, a da „ne poludite”. To je sjajno. I ništa od toga nije tako teško kako možda mislite - trebate samo početi razmišljati i postupati sa svojim sranjima drukčije negoli ste navikli.  Na bolji način. Jednostavniji način. I djeluje, bez obzira na to jeste li shrvani gubitnik ili visokofunkcionalan luđak. Vjerujte mi, znam iz osobnog iskustva.

*** Prije nekoliko godina bila sam toliko depresivna da sam ujutro jedva ustajala iz kreveta. Užasavala me pomisao da izađem iz kuće i uđem u podzemnu željeznicu jer me ona vodila na mjesto koje za mene više nije predstavljalo ured, nego nešto više nalik ukletom hramu. Tako sam se osjećala barem godinu prije, a ti su se osjećaji očitovali u svakodnevnim živčanim slomovima, ali kako sam se petnaest godina uspinjala korporativnim ljestvama, nisam mogla jednostavno skočiti s njih samo zato što sam bila malo tužna i depresivna, zar ne? S obzirom na sve vrijeme i energiju koje sam u njega uložila, morala sam ostati predana poslu, je li tako? (Mig: NE.) Predugo mi je trebalo da shvatim da bih sa svojim životom  mogla učiniti puno više kada bih se samo prestala brinuti o onome što  trebam činiti. I bila bi mi čast VAMA uštedjeti hrpu vremena koje biste inače proveli u borbi sa samima sobom oko toga hoćete li ustati iz kreveta (ili ostati u minusu na kreditnoj kartici, u lošoj ljubavnoj vezi ili u hlačama s elastičnim remenom) ili se suočiti sa stvarnošću. Jer, jednom kada se suočite sa stvarnošću, možete s njome raditi što želite. To se događa kada sredite svoja sranja. Kada sam konačno utvrdila što stvarno želim - raditi za sebe i više ne sudjelovati ni na  jednom sastanku - više se nikada nisam osvrnula za sobom. Osim što sam napustila svoj siguran  posao u velikoj tvrtki i riskirala odlaskom u slobodnjake, shvatila sam još nešto: da kao slobodnjak mogu „putovati na posao“ s bilo kojeg mjesta. Ne samo iz svoga trosjeda u Brooklynu nego možda i iz ležaljke pokraj bazena na Karibima. I, aha, možda bih se mogla preseliti na Karibe. Ne bi li to bilo lijepo? Tako sam i učinila — a u I. dijelu pokazat ću vam kako se sve to odvijalo. Ali, slušajte, ne želim vas prestrašiti. To je bilo nekoliko stopostotnih velikih životnih  promjena, a kako rekoh, knjiga Sredite svoja sr*nja može vam pomoći da učinite i mnogo malih životnih promjena. Primjerice, jeste li se ikada osjećali zatočenima u uredu ili zalijepljenima za trosjed, a zapravo ste željeli izaći (barem jednom), otići u teretanu (konačno) i započeti onaj ,,kad-tad“  projekt koji odgađate, hm... oduvijek? Svima nam se to dogodilo. Svi smo došli do one točke kada jednostavno više ne možemo raditi, ili više ne možemo vidjeti nijednoga umišljenog instruktora pilatesa, ili više ne možemo zamisliti da pokušavamo ugurati tečaj portugalskog za početnike u jedino slobodno poslije podne u cijelom mjesecu.  Naravno, svi poznajemo i ljude koji naizgled lebde životom bez ikakve muke i rasturaju sve pred sobom: uvijek imaju plan, potpuno su usredotočeni na pojedinosti i izvršavaju apsolutno sve na svome popisu stvari koje trebaju učiniti. Devetero od njih vjerojatno su roboti-superljudi koje je stvorila vlada, ali kladim se da bi ostalima također dobro došla pomoć kako da srede svoja sranja. Zapravo, možda ste ta osoba koju sam upravo opisala - s kalendarom pretrpanim važnim ručkovima - upravo vi. I možda vi počinjete shvaćati da svi oni prekovremeni sati nisu vrijedni skupocjenog papira na kojima su otisnute vaše luksuzne posjetnice. Da zbog svih onih utakmica softballa i dobrotvornih utrka koje organizira vaša tvrtka, a koje su vam oduzele sve vikende u godini, niste otišli na večeru s prijateljima toliko dugo koliko se na njihovu popisu stvari koje trebaju učiniti nalazi „nauči portugalski” (Svi vas oni pomalo mrze, ali ne znaju da ni vama nije lako.)

Što biste rekli kada bih vam otkrila da za sve nas postoji srednji put koji vodi ravno u živote kakve želimo živjeti? Istina je! Ova knjiga ima ponešto za svakoga: Savjeti kako da postanete organiziranija, motivirana osoba koja nikada ne kasni? Riješeno. Savjeti kako da uštedite novac, odredite granice i vodite teške razgovore sa svojim  prijateljima, obitelji i kolegama? Sve riješeno.  Što kažete na savjet kako da prevladate svakodnevna sranja i konačno se usredotočite  na velike snove kao što su promjena karijere, kupn ja kuće ili jednostavno odluka da se iselite iz  podruma vaše obiteljske kuće? Imate sreću. Sve se nalazi ovdje. Znam što mislite. Kako toliko dobrih stvari može biti sadržano u tako malome svesku? To je opravdano pitanje. Odgovor glasi: Nisam ovdje da vas naučim kako da radite milijun stvari odjednom - za to vam ne bi bilo dovoljno ni milijun robota. Ovdje sam da vam pokažem kako da  pristupite različitim stvarima u vašem životu na vlastiti način i prema vlastitom rasporedu. Moje su metode primjenjive na najrazličitija sranja. Osim toga, bila sam  prilično uspješna u pomaganju ljudima da unesu promjene u svoj život jednostavnim savjetom, mnoštvom psovki i pokojim dijagramom. ***

U svojoj prvoj knjizi,  Kako vam se život čudesno mijenja kada vam se živo j**e, pisala sam o tome kako prestati trošiti vrijeme koje nemate na ljude koje ne volite i stvari koje ne želite činiti.  New York Times nazvao ju je „self-help inačicom parodija u stilu Weird Ala“, a časopis Observer  proglasio me ,,antiguruom“. Moji roditelji vjerojatno nisu imali na umu ništa od navedenoga kada su me poslali na Harvard, ali tako je kako je. Ljudi diljem svijeta bili su  preopterećeni zato što im se previše jebalo za previše stvari, a ja sam im pomogla skinuti taj teret s leđa pokazavši im kako da se zajebavaju manje, ali bolje.  Naravno, govorila sam i stvari poput: „Katkad je dobro povrijediti osjećaje drugih ljudi“, i: „Odjenite sado-mazo kostim i cipele visokih potpetica sa šljokicama za ocjenjivanje vaše radne uspješnosti i smjesta postanite kralj/kraljica odjebavanja.“ Dakle, da, čini se da me naziv antiguru  prilično dobro opisuje. Možda si stavim pločicu s tim natpisom na naslonjač. U svakom slučaju, ako ste pročitali tu knjigu, znate za moj program mentalnog  pospremanja. (Ne želim biti netaktična, ali ako je niste pročitali, ima još puno primjeraka koje možete nabaviti.)

Sve o mentalnom pospremanju

Poput pospremanja fizičkog prostora, mentalno pospremanje ima dva oblika: odbacivanje i organiziranje. Kako biste imali manje jebada, ali boljih - što će vam omogućiti da svoje ograničeno vrijeme, energiju i novac iskoristite na najbolji način - morate odbaciti obveze (ili stvari, događaje, ljude itd.) koje vas živciraju i tako načiniti mjesta za one kojima s užitkom  posvećujete sve svoje vrijeme,  energiju i novac. To se zove izrada „Proračuna za jebade“ i toplo ga preporučujem.

Sređivanje sranja znači organiziranje onoga što vam je ostalo (u obliku vremena, energije i novca) i mudro raspoređivanje tih resursa - ne samo na stvari koje trebate učiniti nego i na one bonus stvari koje  želite učiniti, ali jednostavno si ih ne možete priuštiti ili ih započeti. Velika promjena, mala promjena, nema veze. Nijedna ne započinje pospremanjem garaže. Promjena započinje pospremanjem vašega uma. Srećom, pospremanje vašega uma samostalna je misija. Živite li u kući s obitelji ili cimerima, njihov fizički nered postaje vaš fizički nered. Morate postizati kompromise oko toga koliko će akcijskih figurica biti izloženo na polici i koje stare, smrdljive hotelske papuče s medenog mjeseca želite sačuvati. Pri mentalnom pospremanju lišavate se samo svojih, ne i tuđih sranja. Čak i da živite na Disneyjevu  kruzeru sa 7000 drugih ljudi (a iskreno se nadam da ne živite), imate potpunu i apsolutnu vlast nad svojim umom. Vi ste sudac, porota i egzekutor, tj., kada bolje razmislim, vi ste šef. Vi ste Tony Danza vlastitoga uma.[1] Ukratko: trebati ili  željeti da vam se jebe za nešto nije isto kao da vam se stvarno jebe za to. Za to također  trebate srediti svoja sranja. Primjerice, možda želite otići na skijanje i spremni ste u to uložiti svoje jebeno vrijeme i energiju, ali ako niste sredili svoja sranja, možda nemate dovoljno stvarnog novca. Možete osloboditi kalendar od manje privlačnih obveza. (Komu se jebe za dan tipa „povedite svoje dijete na posao“? Ne vama!) Ali bez love provest ćete godišnji odmor u krevetu igrajući prastaru igricu  Nintendo. Ili ste možda shvatili da je u životu zapravo najvažnije imati udobnu kadu i spremni ste reći: „Jebeš onaj skučeni tuš zbog kojeg se moram izvijati poput čovjeka od gume dok  brijem noge!“ U ovoj hipotetskoj situaciji raspolažete sredstvima koja će vam omogućiti ostvarenje vaših najvećih snova, ali niste dovoljno snalažljivi početi. Navodno vam  je stalo do  praktičnosti, udobnosti i pjenušavih kupki - ali ugradnja udobne kade iziskivat će obnovu cijele kupaonice, a vi ne znate kako započeti tako velik projekt (unajmiti vodoinstalatera, odabrati kadu, organizirati gdje ćete ići na WC dva tjedna koliko će trajati radovi). Umjesto toga samo iznova udarate laktima o vrata tuša svaki put kada posegnete za šamponom. Možemo početi i s time. Sredite svoja sr*nja obrađuje ove teme: • • • • • • •

Tko treba srediti svoja sranja i zašto to treba učiniti Tri jednostavna alata kojima ćete srediti svoja sranja (i održati ih na okupu) Moć negativnog razmišljanja Kako se na vrijeme izvući s posla i pritom uštedjeti novac Kako se nositi s tjeskobom, izbjegavati izbjegavanja i svladati strah od neuspjeha Kako napraviti Velike (i male) životne promjene Kako srediti hrpu drugih sjajnih sranja!

Iako ću vam otkriti kako je to meni uspjelo (jer je to poučan primjer sređivanja vlastitih sranja), uvjeravam vas da ova knjiga nije tek slabo prikriven vodič za davanje otkaza i preseljenje na tropske otoke - ne želim vam nametati svoje životne odluke poput kakvoga jebenog vegana. Možda ste osoba koja uživa u redovitim primanjima, šumu jesenskog vjetra u krošnjama stabala ili čemu već. Ili ste možda već započeli unositi male ili sitne promjene u svoj život. Sve je to u redu. Ja vam samo želim pomoći da spoznate jednostavnu, univerzalnu mudrost sređivanja svojih sranja koju vam, slučajno, mogu vrlo prikladno i drage volje prenijeti. Ako je djelovalo na moga supruga, ne vidim razloga zašto ne bi i na širu publiku.

***

I, da, još nešto: U ovoj knjizi, „Sredite svoja sranja” nije opomena.

To je poziv u boj. Priznajem da se katkad uhvatim kako tiho i nekako razdraženo mrmljam te tri kratke riječi. Vjerojatno i vi to činite. Ja to obično činim ljudima koji mi kasne na sastanak opravdavajući se nekom prozirnom izlikom, prijateljima koji se  žale na krajnje predvidljive  posljedice njihovih loših životnih izbor a ili na suputnike koji misle da će strategijom ma sjest ću bilo gdje steći pravo na putovanje zrakoplovom. Ova knjiga priznaje da je većina nas takva - ako ne uvijek, onda barem ponekad. Mislim, trebali ste me vidjeti prošle godine kada sam pokušavala prijaviti porez. To je izgledalo kao da slijepac vodi slijepca koji vodi pijanu bebu. Puno pogrešaka. Ali većinu svojih sranja naposljetku uspijem srediti (usprkos nerazumijevanju federalnoga  poreznog zakona), a tako ćete i vi. Možda ste do sada previše kočili sami sebe, ali uvjeravam vas da postoje mogućnosti i alati, a ja ću vam pokazati gdje se nalaze i kako da ih upotrijebite. Kada završimo, vaša sranja bit će sređena - a onda možda i napišete knjigu o tome kako da prijavite jebeni porez kao jebena odrasla osoba, koju ću ja prva kupiti. Dogovoreno? Sjajno. Bacimo se na to sranje! O čemu govorimo kada govorimo o sređivanju vaših sranja

I O čemu govorimo kada govorimo o sređivanju vaših sranja

Za početak ćemo položiti temelje. Prvo ću utvrditi tko mora srediti svoja sranja i zašto to mora učiniti, što uključuje i smiješnu priču o tome kako sam izgubila cijelu plaću u jednom trgovačkom centru u  Novoj Engleskoj. Potom ću objasniti svoju filozofi ju o „životnom uspjehu”. (Ne u verziji Charlieja Sheena koji je, osim što je uspjeh doveo na loš glas, uspio dobiti otkaz u najuspješnijoj seriji dok je još u njoj glumio.) Nakon toga ću vas upoznati s prvim od brojnih primjera sređivanja sranja i pokazati vam da je život nalik bojanci za odrasle. Ako odigrate karte kako treba, možda čak dobijete i PRAVU VJEŽBU BOJENJA. Kako rekoh, zabavan i jedinstven izvor informacija.  Naposljetku, upoznat ću vas s vrlo važnim konceptom - Moći negativnog razmišljanja i otkrit ću vam kako vam tri mala svakodnevna alata mogu pomoći da sredite svoja sranja. Možda se iznenadite kada otkrijete da ste ih sve vrijeme imali na raspolaganju.

Tko i zašto treba srediti svoja sranja

Srećom  pour moi, ova je knjiga potrebna mnogim ljudima. Oni su svakoga dana među nama, bacaju svoje telefone u WC školjke, zaboravljaju platiti račune, odlaze na razgovore za  posao odjeveni poput striptizeta. To su, među ostalima, ovi ljudi: vaši prijatelji, članovi vaše obitelji, školski prijatelji i kolege, potpuni stranci i tip koji me zamolio da mu pošaljem besplatan  potpisan primjerak svoje knjige u Maroko zato što je ondje nije mogao pronaći i zato što nije mogao platiti poštarinu. Tom tipu hitno su potrebne instrukcije jedan na jedan. Ali bez obzira na to tko ste, znajte da to što niste sredili svoja sranja ne znači automatski da ste loša osoba. Istina, Justin Bieber nije sredio svoja sranja i posve je vjerojatno da je potpuni lijenčina, ali to je poseban slučaj. (Nazovi me, Justine!) Za većinu nas naša nesređena sranja znače samo nezgodno stanje stvari, a ne karakternu manu. Dobra je vijest da se za razliku od drugih  potencijalno loših stanja stvari, kao što je „previše nizak“ ili „iz Teksasa“, ovo može promijeniti  bez potrebe za čeličnim šipkama ili krivotvorenjem izvoda iz matične knjige rođenih. Dakle, tko ste vi i zašto vaša sranja nisu pod kontrolom? Razmotrimo taj spektar uz  pomoć tri prepoznatljiva kulturna arhetipa poznata pod imenom „Alvin i vjeverice”.[2]

THEODORE: Relativno beznadan Theodore, najmlađi od braće raspjevanih vjeverica, drag je, ugodan i naivan. Iako je spreman za akciju, nikada nije predvodnik. Neki ljudi, kao i Theodore, jednostavno ne znaju preuzeti kontrolu i točka. Velika točka. Nespretni su, gube svoje (i tuđe) stvari i sebi (i drugima) uvelike otežavaju život. Sranja koja bi theodori trebali srediti,

a za što im možda treba pomoć   Dolaziti na vrijeme Slijediti upute  Zapamtiti gdje odlažu stvari  Ažurirati kalendarske obveze Stvarno imati kalendar 

To su ljudi - iako dragi i dobronamjerni - koji kronično kasne, gotovo nikada nisu posve spremni i uvijek su preopterećeni. U zračnim lukama moraju otvarati svoju prtljagu  kako bi izvadili dva para cipela, Šalicu suvenir i posudu s pijeskom zbog kojih im je prtljaga preteška za ukrcaj. Onda mahnito pokušavaju utrpati sve te stvari u zrakoplov prije negoli se ostali putnici u redu počnu buniti. Ako  ste vi Theodore, ne bojte se - ne trebate svaki dan voditi epsku bitku. Čitajte dalje.

ALVIN: U životu mu ide sasvim dobro, ali ne uspijeva ubaciti, u veću brzinu  Najstarija vjeverica je zabavan lik koji ima dobru spiku, ali ne planira dovoljno unaprijed, zbog čega često zapada u nevolje.  Alvin je tip koji se drži krilatice: „Muljaj dok ne uspiješ“, ali uspjeh mu većinom izmiče. Kada stvari zaguste, to je obično njegova pogreška i uvijek se izvuče, što ojađuje njegova  ljudskoga oca/menadžera Davea koji ne može drugo nego bijesno urliknuti: „Allllllllvineeeeee!!!“ (To je obitelj iz crtica, stoga nemojte previše razmišljati.) Alvini - ljudi, ne vjeverice - izvršavaju svakodnevne zadatke kao od šale, ali oklijevaju kada trebaju učiniti nešto veće i važnije. Takvi ljudi dolaze kući nakon relativno produktivnoga radnog dana i podgrijavaju večeru u mikrovalnoj jer su im vrata na pećnici zaglavljena već tri mjeseca, a oni nikako da se time pozabave. Ili su, pak, vrlo organizirani menadžeri bejzbolskoga tima, ali kada trebaju isplanirati svoju mirovinu, brojke i statistike kao da za njih više nemaju nikakva značenja. Naposljetku, zbog alvina smo svi ostali  - šefovi, kolege, prijatelji,  prateći vokali itd. - nervozni. O njima mislimo: „Čine se  cool, ali možemo li im vjerovati?“  Na koncu, sreća ih napusti, prilike  se izgube i ostaju samo jedan u nizu boy bendova s jednim hitom.  No, ne mora biti tako. Da vi alvini sredite barem malo svojih sranja, uvjeravam vas da  biste se mogli pripremiti za velike stvari. Nedostaje vam samo mrvica discipline i prstohvat snage volje da postanete legende. Sranja koja bi alvini  možda trebali srediti, a

 za što im možda treba pomoć   Držati se zadanih rokova  svjesno, a ne slučajno  Držati se zadanog proračuna  Držati se dijete  Planirati događanja Planirati više od tjedan unaprijed 

SIMON: izvana ostavlja dojam snažne osobe, dok iznutra umire od tisuću rana I na kraju, tu je Simon. Srednji brat, šahovski genij okruglih naočala s plavom dolčevitom. Uvijek podbada Theodorea, čisti nakon Alvina i općenito čini više za obitelj od Michaela Corleonea. Simoni su objektivno marljivi i uspješni i znaju pakirati kovčege. U svojim potpuno funkcionalnim, profesionalnim pećnicama peku piliće prema svim pravilima. Planiraju raskošne za bave, nikada neće odbiti prijatelja u nevolji i vrlo, vrlo dobro  barataju Excelom. Drugi ljudi dive se simonima jer uspijevaju zadržati dostojanstvo u teškim situacijama i pritom izgledati savršeno. Da, čini se da su simoni sredili svoja sranja, ali ispod površine možda nije tako. Svi poznajemo puno alvina i theodorea. Nije teško uočiti ih - stižu petnaest minuta kasnije na sastanak ili vas mahnito zovu na telefon pet minuta poslije jer su upravo shvatili da nemaju  pojma gdje se sastanak održava. Simoni su teži. Oni su usavršili iluziju sređenih sranja i vode se zabludom da „pobjeđivati” znači isto što i biti tražen, angažiran i vječno pod pritiskom. Prikazuju se kao vrijedne pčelice i savršeno produktivne i ambiciozne  osobe - ali njihova sranja nisu nimalo sređena iako vi to ne vidite. To znam jer sam vrlo dobro poznavala jednog Simona... Sebe.

Sranja koja bi simoni možda trebali srediti, a za to im možda treba pomoć Postaviti prioritete Postaviti granice Okončati vezu Promijeniti karijeru Održati zdrav razum

Ja sam doživjela mentalni slom, ali vi ne morate U prošlosti sam se izvana prikazivala kao osoba čija su sranja potpuno sređena, tako da nitko nije mogao vidjeti, a kamoli zamisliti previranja koja su se događala u mome mozgu i tijelu. Bila sam toliko pretjerano angažirana da sam svoje svakodnevne zadatke obavljala poput savršeno ugođena stroja. Dakle, da, bila sam toliko psihički i mentalno sređena da sam mogla riješiti svaki problem koji biste mi postavili i svaki projekt koji biste mi zadali. Mogla sam uvjerljivo argumentirati svoj stav o teškom filozofskom pitanju vaše romantične veze. Bila sam kći, prijateljica, studentica, zaposlenica, šefica, supruga, urednica, cheerleaderica,  psihologinja, propovjednica i sveobuhvatni nindža. Ali prije sedam ili osam godina, preda mnom se pojavio problem koji nisam znala riješiti. Veći dio tjedna bila sam bolesna. Bolio me trbuh. Imala sam teške glavobolje. Nisam mogla duboko udahnuti, što sam katkad pripisivala novom grudnjaku. (Spoiler: nije on bio kriv.) Jednoga dana, dok sam se spremala za posao, rekla sam suprugu da osjećam mučninu. „Možda si mamurna?” upitao me. Iako je to bilo posve opravdano pitanje s obzirom na to da sam bila u ranim tridesetima (u redu, čak i sada kada sam u kasnim tridesetima), bila sam prilično sigurna da to  nije uzrok tropske oluje koja se trenutačno odvijala negdje u mome torzu. Kada pogledam unatrag, vjerojatno sam trebala javiti da neću doći na posao. Kako je bio „ljetni petak“, mogli smo biti na poslu samo pola radnog vremena, a većina ljudi, uključujući moga šefa, bili su na godišnjem. Osim toga, bila sam stvarno bolesna. Ali Simon je imao svakakvih sranja za obaviti! Tako se Simon ukrcao na vlak. Prezir koji gajim prema njujorškoj podzemnoj željeznici (i koji je dobro poznat) dodatno  je pojačao događaj koji se zbio toga jutra - petnaest mučnih stanica borila sam se da ne povratim, da bih naposljetku izašla iz vlaka u 59. ulici i gotovo navrat-nanos uletjela u svoj ured kako bih se na miru ispovraćala. Barem to nisam učinila u koš za smeće na stajalištu podzemne. Dakle, tako sam klečala na podu ženskoga WC-a na petnaestom katu velike izdavačke kuće, glave zaronjene u toaletnu školjku i... ništa. Oluja očito još nije stigla do obale. Otišla sam do svoga radnog stola, uključila računalo i poslala suprugu e-pismo: „Uf, još se osjećam grozno .” Uslijedio je novi val i ponovno sam oteturala niz hodnik u WC. Opet ništa. O, ne, jebote, jesam li trudna? Kada sam se vratila u ured, pokušavala sam se što udobnije zavaliti u svoju stolicu kako  bih mogla obaviti zadatke zbog kojih sam taj dan došla na posao. Naposljetku, moja su sranja pod kontrolom! Ja sam tata-mata, majstor zanata. Pobjednica u svakoj nevolji moje je drugo ime. Ali nakon toga su mi počele trnuti ruke. To je bilo nešto novo. Sada stvarno nisam mogla disati. Ustala sam i zamaglilo mi se pred očima.  Jesam li... otrovana? To  je sljedeće u što me uvjerio moj mozak. Ne se*em vam. OTROVA NA! OČITO! Oteturala sam iz ureda, naslonila se na prijateljičinu pregradu i rekla joj: „Nazovi moga muža, molim te. Nešto ozbiljno ne valja sa mnom.” Ona je mudro odlučila prvo pozvati tvrtkinu medicinsku sestru. Kako nisam mogla hodati, došli su momci iz osiguranja i odvezli me u invalidskim kolicima do ordinacije gdje mi je -  poštedjet ću vas sljedeća tri sata ove priče medicinska sestra rekla da nisam ni trudna ni otrovana, nego da vjerojatno imam napadaj panike. Ozbiljno? pomislila sam. Zar se sada moram baviti i tim sranjem? Napadajima panike?

Da vas poštedim dugog i krivudavog puta koji je vodio od prvog napadaja panike do moga otkaza u velikoj korporaciji, manjeg živciranja zbog jebada, pisanja prve knjige i  potom pisanja knjige koju držite u rukama, naučila sam ovu lekciju: To što po cijele dane svakoga dana činite hrpu sranja NE znači da ste sredili svoja sranja. To znači da ste visokofunkcionalan popis zadataka u ljudskom obličju, kojemu prijeti  potpuni mentalni i fizički slom. Ili, ako želite, vi ste Simon. Stoga, okupite se, male moje vjeverice, da vam nešto kažem: • Sređivanje vaših sranja ne znači zatrpavanje kalendara samo zato da bude pretrpan. • To ne znači da morate pregristi govna i učiniti sve sa svojega popisa zadataka i, osim toga, sve s tuđega popisa zadataka, i to jučer. • To također ne znači da morate radi toga žrtvovati svoje mentalno i fizičko zdravlje. Za mene, i za sve iz Alvinova, Simonova i Theodoreova spektra, to znači da organizirate svoj kalendar i popis zadataka tako da dovršite sranja koja se moraju dovršiti, a da pritom ne  poludite. To je za mene „životni uspjeh“.

Uspjeti u životu (a da pritom ne budete nepodnošljiv gad) Poenta: Ne morate biti prirođeno kompetitivna osoba da biste uspjeli u životu. Naravno, u određenim okolnostima uništenje vaših neprijatelja može vam pričinjati iznimno zadovoljstvo gledati ih kako bježe pred vama dok njihove žene glasno nariču. Ako vas stvarno  motivira uništenje neprijatelja, vjerojatno ne bismo trebali zajedno igrati Monopoly, iako cijenim vašu metodu. Ali ako vas baš ne pali „pobjeda” na štetu drugih, i to je O. K., nježni moj cvjetiću. U mojoj knjizi - i u Igri života - natječete se isključivo sami protiv sebe. Nema drugih igrača, čak ni računala. Samo vi krčite stazu prema pobjedi tako što sređujete svoja sranja i sami se sebi sklanjate s puta. Pobjeđivanje znači dobivanje onoga što vi želite od svojega vremena na planetu Zemlji,  bez obzira na stvari koje to donosi sa sobom. To može biti kuća, posao, automobil, partner ili frizura iz vaših snova. Pobjeda se događa kada počnete raditi na ostvarenju svojih snova, a vaši  postupci mijenjaju vašu stvarnost. To znači da živite najbolji život ZA SEBE, ali da pritom ne uskraćujete pravo drugih na njihov život i(li) da ne budete nepodnošljiv gad nalik stanovitom g. Carlosu Irwinu Estevezu. To je moja osnovna filozofija i nadam se da ćete je slijediti. Bilo trčeći,  plivajući ili vozeći - nisam izbirljiva, a ovo nije utrka. Život je nalik bojanci za odrasle

Dobro, sada prelazimo na konkretne stvari. Pokazat ću vam kako stvarno izgleda proces sređivanja sranja i uspijevanja u životu. Za mene je to značilo život u tropskim krajevima i posao u kojemu ću samoj sebi biti šef. Za vas to možda znači promaknuće ili samo tjedan koji ćete provesti tako da se ne ugušite u vlastitoj ulaznoj pošti. Možda želite obići zemaljsku kuglu u origami kajaku. Ne znam kakav je

vaš život. Ali ljepota u sređivanju sranja je u tome da je sve moguće. Sređivanje sranja uključuje tri koraka.

1.

Strategiju: Odredite cilj i izradite plan kako ga ostvariti kroz niz malih, savladivih

2. 3.

Fokus: Odredite vrijeme u kojemu ćete ostvariti svaki taj korak. Posvećenost: Učinite što morate učiniti da ostvarite svaki taj korak.

koraka.

Opisat ću vam kako su ti koraci izgledali za mene nakon onog oh, sranje trenutka koji sam ranije spomenula... Kako bih postigla svoj CILJ napuštanja posla u velikoj korporaciji i svih korporativnih  povlastica, bile su mi potrebne novčane rezerve. Prvo sam se raspitivala kod svojih prijatelja slobodnjaka koliko im je, nakon osamostaljenja, trebalo da sklope neki posao i kada su zapravo  počeli zarađivati.  Uzevši u obzir njihove odgovore i moje planove, zak ljučila sam da će moje novčane zalihe pokriti tri mjeseca troškova - hipoteka, osiguranje, telefonski račun,  pizze  itd. dok se moj novi posao ne zakotrlja. Kada sam dodala svoje mjesečne troškove i sve pomnožila s tri... pa, bilo je to mnogo. Životne ušteđevine obično i jesu velike. Dakle, moja STRATEGIJA bila je amortiziranje, što je samo fina riječ za „razbijanje na male, savladive komade koji se raspoređuju tijekom vremena”. Sve sam izračunala. Bilo je nemoguće uštedjeti taj novac u dva tjedna, ali u godinu dana bilo je i te kako izvedivo.  Nakon toga izradila sam tablicu s 365 kvadrata koju sam objesila na hladnjak. Svaki kvadrat predstavljao je dan štednje. Potom sam se, svakoga jutra tijekom cijele godine, nekoliko minuta FOKUSIRALA: otkazala sam svoju bankovnu aplikaciju, prebacila određenu svotu na štedni račun i crvenim markerom označila odgovarajući kvadrat na tablici. Svakoga dana jedan mali zadatak: POSVEĆENOST. To se nije odrazilo čak ni na moj novčanik jer sam svoj općenit cilj podijelila na 365 miniciljeva. Kako je vrijeme prolazilo i kako se na mome hladnjaku crvena boja sve više isticala, osjećala sam sve veće uzbuđenje zbog onoga što je ona predstavljala: čisti keš, da, ali i slobodu od korporativnog sranja (a naposljetku i sunce tijekom cijele godine i neograničen  pristup palmama). Upravo zato što sam se polako, malim, savladivim koracima  približavala svome cilju, mogla sam usput preuzeti još više stvari koje sam željela činiti, a da se pritom nisam osjećala preopterećenom. Primjerice, u procesu davanja otkaza i započinjanja?-  freelance  projekta (zapravo, kao izravna posljedica sređivanja svojih sranja na tim frontama) dobila sam ponudu da napišem knjigu  Kako vam se život čudesno mijenja kada vam se živo j**e. Hura! Ali postojala je kvaka: knjiga - svih 40 000 riječi - trebala je biti dovršena u apsurdno kratkom roku od mjesec dana. Da, dobro ste pročitali. U jebenom roku od mjesec dana. Jedanaest mjeseci manje negoli mi je trebalo da uštedim sav onaj novac, osam mjeseci manje negoli traje gestacijsko razdoblje kod ljudi i dva mjeseca manje od pokusnog roka tijekom kojega možete isprobati tisuću dolara vrijedan madrac Casper i vratiti ga uz povrat novca ako niste potpuno zadovoljni. Pa, željela sam napisati knjigu, nisam htjela prekoračiti rok i nisam se željela dovesti do ludila (kao ni svojega muža). Što sam, dakle, učinila? Pogledala sam u kalendar i osmislila drugi  plan. Zaključila sam da svakodnevno moram proizvesti određeni broj riječi (uzimajući u obzir  pokoji slobodan dan zbog, recimo, mamurluka), nakon toga odredila samodređeno vrijeme za svaki dan, sjela i, znate, učinila to.

Strategija, fokus, posvećenost. Tako izgleda sređivanje sranja. Isto vrijedi i za gradnju kuće i preseljenje na Karibe. Iako je to zahtijevalo određene žrtve, one su se vremenski rasporedile, kao što je bio slučaj s mojim ,,otkaznim“ fondom. Suprug i ja osmislili smo strategiju kako i na čemu uštedjeti te koliko bi to moglo trajati, fokusirali smo se na male dijelove cjeline (on na traženje kredita, ja na komunikaciju s građevinskom tvrtkom) i istodobno smo se - financijski i psihološki - posvetili općem cilju i manjim, lakšim mini-ciljevima.  Na taj način život postaje nalik bojanci za odrasle. Jednostavno se probijate kroz sve male dijelove platna dok se pred vama ne otvori puna slika. Kada je nova kuća bila gotova, trebali smo staviti na prodaju naš stan u Brooklynu. Kada smo prodali stan, trebali smo se riješiti namještaja. Potom angažirati tvrtku za selidbe. Potom se spakirati. I onda se probuditi u raju uz cvrkut ptica, okruženi palmama i  ISUSE, JE LI TO  DIVOVSKI PAUK? Ali, malo sam skrenula s teme. Uzmite bojice u ruke jer ste zaslužili zabavnu vježbu kojom ću ilustrirati ono što želim reći!

Vaši stvarni i metaforički ključevi, telefon i novčanik 

Ako ste još ovdje, čestitam, jer sada nastupaju PRAVA sranja. Pokazat ću vam tri alata za sređivanje vaših sranja - i, kako rekoh, možda se iznenadite kada shvatite da ste njima raspolagali sve vrijeme. Jer, znate, moja je teorija daje „sređivanje sranja“ - metaforički rečeno - isto kao i čuvanje vaših ključeva, telefona i novčanika. Sa svakom od tih triju malih stvari možete učiniti veće stvari, kao, primjerice, otključati kuću, naručiti kinesku hranu ili kupiti autobusnu kartu. One su važni životni ,,asesoari“. Stoga, kada mi netko kaže da je izgubio jednu ili više od tih stvari, uvijek pomislim: „Čovječe, ozbiljno sredi svoja sranja.“  No, mislite li da sam previše stroga, dopustite mi da vam ispričam jednu priču. Zamislite ovo: trgovački centar   u južnom New Hampshireu 1990. godine, dvije dvanaesto-godišnjakinje,  bezbrižne i slobodne, pretpubertetskih misli usredotočenih samo na levisice i čunga-lunge.  Nakon što su nas roditelji odvezli u trgovački centar, moja prijateljica Emily i ja bile smo spremne potrošiti sve džeparce koje smo dobili za rođendane i Božić. Budući da u djetinjstvu nisam imala mnogo novca i kako mi rođendan pada u prosincu, na kraju godine uvijek sam se osjećala kao da sam dobila na lotu. To je bio Dan D. Imala sam možda šezdeset dolara i nekoliko darovnih kartica skrivenih u ružnoj izvezenoj torbici koja je izgledala poput vreće što se veže uzicama na vrhu. Bila je ljubičasto-crno-žuto-tirkizne boje nalik tapecirungu iz meksičke sapunice. Što da vam kažem, bile su to devedesete. Ali, da nastavim, bila sam u garderobi u trgovini Express kada sam shvatila... da više nemam svoju ružnu torbicu. Počela sam paničariti. Mislim, prvo sam se figurativno usrala, a onda i doslovce. Osjećala sam kao da se nalazim u dizalu s potrganom užadi koje nezaustavljivo juri prema dnu. Vid mi se potpuno zamutio i, koliko se sjećam, barem jednu minutu nisam mogla prozboriti ni riječ. (Zapravo, kada sada o tome razmišljam, to je vjerojatno bio moj prvi napadaj panike.) Emily, kojoj ću zbog toga biti vječno zahvalna, preuzela je kontrolu. Plan je bio da se vratimo istim putem kojim smo došli u trgovinu usrdno se nadajući da ćemo pronaći moju torbicu - netaknutu - ili da će je netko drugi pronaći i prijaviti pronalazak Uredu za izgubljene stvari. Je li ondje uopće postojao takav ured? Nisam znala niti sam željela doznati. Temeljito smo pretraživale centar dobrih četrdeset pet minuta prelijećući od dućana s  posteljinama preko restorana, dućana s nakitom i kioska sa suvenirima do trgovine Yankee Candle s blagdanskim darovima na sniženju, pa do Gapa, a ja sam iz minute u minutu sve više  paničarila. Dok sam hiperventilirajući ušla u trgovinu Spencer Gifts - taj nepresušni izvor smiješnih kostima i opscenih šalica - ugledala sam svoju torbicu kako leži na podu. Upravo ondje gdje sam ju ostavila dok sam pregledavala policu sa smiješnim i pokojim zločestim čestitkama. Možda je moja torbica bila toliko ružna da je nitko nije želio (ili je mislio da nikako ne može

sadržavati išta vrijedno). Možda se zbog svojih kričavih boja uklopila u psihodeličan uzorak tepiha i nitko je nije vidio kako ondje leži cio sat. Znam samo da sam zahvalila nebu i zvijezdama i da otada više nikada nisam izgubila torbicu. Kao ni ključeve, ako ćemo o tome.[3] Možda mislite: „Ima li ista od ovoga veze i s čim? I što je trgovački centar? Je li to nešto kao Amazon za stare ljude?” Molim vas da me pokušate saslušati još dvije ili tri stranice, odvjetnice. Držim da imam za reći nešto vrlo prosvjetljujuće o vašim stvarnim i metaforičkim ključevima, telefonu i novčaniku. Ali, najprije razgovarajmo ozbiljno.  Nema izgovora za to što gubite ključeve svoje kuće. To su KLJUČEVI vaše KUĆE. Znati gdje se nalaze trebao bi biti prioritet jednako kao i zapamtiti da se morate odjenuti prije negoli izađete iz kuće. Ako ste ikada čekali bravara ogrnuti samo malim ručnikom i nervoznim osmijehom, znate o čemu govorim. Jednako vrijedi i za vaš telefon. Pod uvjetom da niste otputovali u vremenskom stroju natrag u 1993., pretpostavljam da vaš mobilni telefon upravlja većinom vašega života: kalendarima, kontaktima, elektroničkom, poštom i onom paklenom aplikacijom Facebook Messenger. Kladim se da ste ga i vrlo skupo platili, pa je to još jedan razlog zašto biste morali biti  pažljiviji s njime nego što biste bili s nekom starom kramom. Samo što vas popravak takvoga telefona ne bi stajao 500 dolara da vam ispadne iz džepa u taksiju. Potom je tu vaš novčanik. U njemu ne držite samo gotovinu nego i kreditne kartice, i zdravstvene iskaznice, vozačku dozvolu, možda i iskaznicu zaposlenika, i člansku iskaznicu za teretanu, i (nadam se) posve upotrebljiv kondom. Da izgubite novčanik, trebali biste nadomjestiti sva sranja iz njega, a netko bi mogao i zatrudnjeti.

NIJE VRIJEDNO TOGA. SREDITE SVOJA SRANJA. I znate što? Da uspijete držati pod kontrolom ta tri mala alata za upravljanje životom, i njih biste mogli upotrijebiti da sredite svoja metaforička sranja. Sjećate se kada sam govorila o strategiji, fokusiranju i posvećenosti? To nisam slučajno spomenula, prvašići moji. • Vaši ključevi su sposobnost strateškog planiranja - oni otključavaju buduće korake. • Vaš telefon je sposobnost fokusiranja - nazovite te ljude, obilježite datum u kalendaru. • Vaš novčanik predstavlja posvećenost - on stvarno ili metaforički odražava vašu spremnost da prijeđete s riječi na djela i ostvarite svoj plan. (Samo si nemojte dopustiti da  prekoračite svoj stvarni ili metaforički račun.) GYST TEORIJA[4]

Ako vam to išta znači, ja vjerujem u vas! Mislim da svoje ključeve, telefon i novčanik možete držati pod nadzorom. Možete naučiti strateški planirati; dobra strategija pomoći će vam da se fokusirate, a kada svladate te vještine, lakše ćete se naposljetku posvetiti svojim ciljevima. Zašto tako slijepo vjerujem u osobu koju vjerojatno nikada nisam upoznala? Zato što su ljudi izumili vatru, izradili kartu Arktičkoga kruga i stvorili Tupacov hologram. Ništa od ovih sranja nismo učinili bez plana! Vi ste rođeni strateg, trebate samo izvući iz sebe prirodnu sposobnost koja se skrivala ispod one hrpe vašega mentalnog smeća. Ona je mnogo vrjednija od stare noćne posude koju je vaša ujna Sharon odnijela na Antiques Roadshovo gdje je za nju dobila možda četiristo dolara.

Razgovarajmo o strategiji

Kako sam spomenula, strategija je „plan djelovanja osmišljen radi ostvarenja cilja”. Dakle, ako je vaša dosadašnja strategija bila lamatanje rukama poput bespomoćnog djeteta, iako ste posve funkcionalna odrasla osoba, tada možda morate osmisliti novi plan, Stan,  kako bi rekao Paul Simon. Od vr emena kada ste nosili kratke hlače i pletenice - i bez obzira na to smatrate li se Alvinom, Simonom ili Theodoreom - svjedočili ste okrutnosti igara kao što su graničar, zavrti  bocu i trula kobila. Gledali ste kako se ljudi služe smicalicama da pobijede i promatrali ste i upijali ishode. Možda ste uspjeli, možda niste, možda nikada niste sudjelovali u tučnjavi - ali sigurna sam da ste barem shvatili koncept  stavljanja sebe u strateški položaj s kojega ćete moći udariti na sve neprijatelje, onesposobiti igrača ili poljubiti tajnu simpatiju i pritom se doimati  posve ravnodušnima. Danas ste učinili hrabar korak priznajući da želite pobijediti u životu, a ne samo u igri graničara. Igra života  ima nekoliko razina - među ostalim, to su posao, financije, odnosi s drugima te mentalno i psihičko zdravlje. Ne znam koja vas od njih trenutačno pokreće, ali znam da svima njima možete pristupiti - i svladati ih - istom kombinacijom strategije, usmjerenosti i posvećenosti. Ključevi, telefon, novčanik. Primjerice, recimo da mrzite svoj posao. Zato je  pronalaženje novoga posla najlakši cilj koji si možete postaviti. Postavljanje ciljeva nije kvantna fizika. (Ili vještina izrade minijaturnih  brodova u boci. Kako to RADE?) Ali, kao što znate, poslovi ne rastu na drveću. Ne prilaze vam na ulici poput pasa lutalica i preklinju vas da ih odvedete sa sobom kući. Ne možete pronaći  posao ,,svajpajući“ cio dan na Tinderu. (Iako, kada bolje razmislim, tako biste vjerojatno mogli  pronaći drugu vrstu posla.)  Ne, da biste pronašli novi posao, morate se prijaviti na oglas, otići na razgovor za posao, a  prije toga morate istražiti poslove koje biste možda željeli raditi ili stupiti u kontakt s headhunterom, a prije toga vjerojatno biste trebali uljepšati svoj životopis, a prije toga - HEJ, ČEKAJ MALO, STARA,  SVE OVO JE MALO PREVIŠE ZA MENE. POD PREVELIKIM SAM PRITISKOM. Da, znam. Zato vam je potrebna strategija. Smirite se. Strategija - ili plan - dobra je jer je individualno prilagođena VAMA i VAŠEM CILJU. Vi znate kojim vještinama raspolažete. Vi znate koliko ćete vremena imati ovaj vikend da uredite svoj životopis. Vi znate koliko dana, tjedana ili mjeseci možete preživjeti u uvjetima vašega trenutačnog posla. Sve to znanje je poput velikoga starog privjeska s ključevima u vašem džepu ili torbici, ili teškoga lanca s ključevima kao da ste kakav srednjovjekovni tamničar. (Što, uzgred, nije dobar „look” ni za koga. Samo kažem.) Dakle, koji ključ otvara koja vrata? Ključ moga „seta vještina” otvara vrata „drugih poslova za koje sam možda kvalificiran/kvalificirana”. Ključ za „koliko vremena imam ovaj vikend” otvara vrata „radim na svojemu životopisu”. Ključ za „koliko se još moram pojavljivati na svojemu trenutačnom poslu, a da ne umrem iznutra” otvara vrata „kada razmotrim stvari na taj način, bolje mi je da sredim svoja sranja”.

Strategiju čine, zapravo, svi mali, savladivi koraci plana - vašega plana - uredno poredani na vašem privjesku za ključeve i spremni za uporabu.

  Fokus-pokus Možemo reći da su telefoni u 21. stoljeću zapravo magija. Njima možemo sve, od telefoniranja preko fotografiranja do špijuniranja dadilje dok se nalazimo na poslu. Tom malom napravom možete upravljati cijelim svojim životom - poslom, spojevima, putovanjem,  bankarenjem - što god poželite učiniti, za to postoji aplikacija. Ali, iako možda imate dvadeset  pet aplikacija koje vam rade u pozadini i čudovišno dugačak popis stvari koje morate učiniti, telefonom možete činiti samo jednu po jednu stvar. Razgovarati preko Skypea sa svojim roditeljima. Odgovarati na šefova e-pisma. Napraviti IDEALNU fotografiju za Instagram. Iako su mnogo stručniji ljudi od mene napisali puno toga o mitu multitaskinga, dovoljno  je reći da zapravo nije moguće općenito, a ne samo na vašemu telefonu, raditi više stvari od jednom. (Uz iznimku slušanja glazbe; iako, pokušavate li postići još nešto dok slušate Purple  Rain osim slušanja te pjesme, tada niste zaslužili slušati Purple Rain.) Poenta je ova: Mislite li da gledate nogometnu utakmicu svoje kćeri i istodobno  sastavljate pametnu repliku svome uredskom suparniku, tada barem jednu od tih stvari, a vjerojatno obje, činite loše. Isto vrijedi i za sređivanje vaših sranja. USREDOTOČITE SE. Mali, savladivi koraci. Jedan po jedan. Vratimo se na zamišljenu potragu za poslom. Utvrdili ste svoj cilj (pronaći novi posao) i izradili strategiju (čiji je prvi korak „ažurirati životopis”). Stoga zgrabite svoj stvarni ili metaforički telefon i napravite raspored za taj korak. Odvojite jedan sat u subotu za ažuriranje životopisa. Ne izlazite iz kuće kupiti krafne, ne surfajte po naslovnicama tračerskih portala niti  provjeravajte rezultate u kladionicama. Možete za sebe tvrditi:  Ja sam kraljica multitaskinga! ali ja ću vam odgovoriti: O, stvarno”? A kako vam je to do sada uspijevalo?  Ne junačite se. Omogućite si dovoljno vremena i prostora da učinite sranja koja trebate učiniti kako biste se približili cilju. Ako je to uljepšavanje vašeg životopisa, odvojite sat vremena; ako je to kupovina nove odjeće za razgovor za posao, uzmite cijelo poslijepodne; ako ste shvatili da raspolažete pogrešnim setom vještina i da se morate prekvalificirati za drukčiji/bolji posao, e, onda se morate usredotočiti sljedeće dvije ili četiri godine. Naposljetku će vam se isplatiti. (A ako je drukčiji/bolji posao da postanete oponašatelj Beyonce, to je pametan napredak u karijeri. Ona je možda svemoguća i svevideća, ali ne pjeva na rođendanskim zabavama u Jerseyju.) Sve to možda na prvu zvuči previše lako - što ako vi zapravo ne vjerujete da imate nekoliko sati viška na raspolaganju, ikada, za bilo što? Shvaćam. Primjerice, sigurna sam da ima  jako puno zaposlenih roditelja (i nezaposlenih roditelja i zaposlenih neroditelja) spremnih istoga trenutka zatvoriti ovu knjigu, pronaći me i ošamariti. Ali uvjeravam vas da ću o tome govoriti u II. dijelu, kada ćemo razvezati o prioritetima i upravljanju vremenom. Za sada trebate samo znati da ćete, nakon što izradite strategiju i usredotočite se na cilj,  biti spremni posvetiti se.

Govoriti „da“

Ako želite pronaći novi posao (ili organizirati najsavršeniju večeru, istrčati kilometar i pol za pet minuta, očistiti kuću ili napisati roman), morate učiniti korak po korak koji će vas odvesti do toga cilja. Morate staviti jedno stvarno ili metaforičko stopalo ispred drugoga. To uspoređujem s vašim novčanikom koji stvarno ili metaforički odražava vašu spremnost da

 prijeđete s riječi na djela, da ostvarite svoj plan. Ne zaboravite: djelovanje i posvećenost ne predstavlja samo novac. Dakle, ako ste za cilj postavili pronalaženje novoga posla i prvi je korak vaše strategije uljepšavanje vašega životopisa, ako ste odvojili jedan sat u subotu da se usredotočite samo na taj zadatak - sada ga morate izvršiti. Ufurajte se.  Kako se ufurati

Obucite svoje sretne gaćice.  Napravite vježbu Jumping  Jack pet puta. Poslušajte tematsku pjesmu iz  filma Karate Kid. Upalite mirisnu svijeću. Uštipnite se za obraze da dobijete onu zdravu ružič astu nijansu.

Sjednite, otvorite dokument I KRENITE NA POSAO. Odvojili ste jedan sat, iskoristite ga.  Na kraju, važno je istaknuti da ste dobri samo onoliko koliko je dobar posljednji korak koji ste učinili. Čestitam, sjajno ste ažurirali svoj životopis! Ali ako samo leži u mapi vašega računala skupljajući cyber   prašinu, a da ga nikada niste poslali potencijalnim  poslodavcima, onda vaše sranje nije službeno sređeno. U tom ste slučaju nalik Rossu i Rachel kada su prekinuli vezu, a svi znamo kako je to završilo. Morate se potpuno posvetiti. Poserite se ili se maknite s WC školjke, da se tako izrazim.  Naravno, neki ljudi stalno imaju izlike i nikada ne djeluju. Nisu ni preopterećeni ni  prezauzeti, jednostavno su lijeni i iznova čine istu stvar, t j. ništa, a pritom očekuju drukčije rezultate. Neki od njih neprestano mi tvitaju, u stilu:  Živo mi se jebeeeeeeee za  sređivanje mojih sranja! Ha-ha, ljudi. Znam što radite. Pročitali ste moju prvu knjigu, je 1’ tako? Da, sve mi je jasno. Kako da vam se  prestane jebati za puno stvari? To zvuči sjajno! Srediti svoja sranja? Joj, TO ZVUČI KAO PREVIŠE POSLA. Stvarno, Sherlock? To je pospremanje mentalnoga nereda, a ne mentalno drijemanje. Ako ste kronični seronja koji nema stvarne ciljeve u životu niti ih ima namjeru postaviti, to je u redu, ali upravo ste potrošili 18,99 američkih dolara (24,99 kanadskih).

„Ali [ono što želim učiniti] je previše teško!“

Osedlaj konja, kauboju, jer ja ne vjerujem u „previše teško”. Ako mi misliš protusloviti, vjerojatno bi bilo najbolje da sada prestaneš ovo čitati i zatražiš od Barnesa & Noblea da ti vrate novac. Ili ti je previše teško navući hlače, sjesti u automobil, odvesti se do knjižare i priznati  prodavaču da zapravo ne želiš srediti svoja sranja. Tako sam i mislila. Što se mene tiče, postoje samo stupnjevi težine na putu do ostvarivih ciljeva.  Ako  postavite realan cilj s parametrima kojima možete upravljati, moći ćete ga ostvariti. Ovdje neću govoriti o apsurdnoj situaciji: „Što ako je moj cilj da postanem predsjednik, iako za to nemam nikakvih kvalifikacija.” Molim vas da ne cjepidlačite, dr. Stein. Primjerice,  ja mislim da bi bilo „teško” istrčati maraton, iako imam nekoliko prijatelja kojima je pretrčati 42,19 km lakše negoli na vrijeme stići na dogovorenu večeru. Ipak, ljudi diljem svijeta uspijevaju svakoga dana izvršiti oba ta zadatka, stoga nijedan od njih ne bi trebao  biti „previše težak”, dok samo jedna osoba svake četiri  godine biva izabrana za predsjednika. Dakle, iako maraton ne bih postavila sebi kao cilj, držim da bi on, da ga postavim za svoj cilj, teoretski bio ostvariv. Drugim riječima, „teško” je subjektivan pojam, ali „previše teško” samo je drugi način da kažete „odustajem prije negoli sam uopće pokušao”. Što kažete na to da skupite muda i nastavite čitati? A što mi ostali kažemo takvim ljudima? Stvarno, sredite svoja sranja!

Moć negativnog razmišljanja Kako sam opisala u knjizi Kako vam se život čudesno mijenja kada vam se živo j**e, moja  patentirana metoda nežaljenja za pospremanje mentalnog nereda pomaže vam da se oslobodite stvari koje vas živciraju (jebade kojima se ne želite baviti) i ostavite prostora za stvari koje vas vesele (jebade kojima se želite baviti). Dva korali. Vrlo jednostavna. Provjerite. Međutim, za našu svrhu dovoljno je da znate da je ključ za nežaljenje fokusiranje na ,,živciranje“. Zabavno je kada na svome popisu JEBADA KOJIMA SE MOGU ILI  NE MORAM BAVITI velikim, crnim markerom prekrižite stvari kao što su hokej na ledu i  poslovni blagdanski domjenci. (Ne šalim se, ako niste pročitali knjigu, u njoj vam govorim da učinite upravo to.). U svakom slučaju, isti koncept vrijedi i za sređivanje vaših sranja. Dopustite mi da objasnim.  Na svijetu postoji puno gurua koje uzbuđuje riječ težiti. Oni žele da postanete najbolja inačica sebe, da radite najviše i da polučite najviše nagrada. Sve to zvuči sjajno (pritom mislim na tebe, fitness manijače), ali kada sam počela primati e-pisma svojih obožavatelja, otkrila sam da  puno ljudi teži imati i raditi  manje, a ne više. Upravo zato ovaj antiguru vjeruje u Moć negativnog razmišljanja. To znači da se, umjesto maštanja o teoretskoj budućnosti u kojoj ćete biti bogatiji, mršaviji, uredniji, usredotočite na to da NE budete siromašni, debeli i neuredni sada. Ispada da  postavljanje ciljeva ne treba uključivati težnju prema onome što želite biti, nego okončati ono što  ne želite  biti. Kanaliziranje bijesa na stvari koje vas živciraju sjajan je motivacijski alat za sređivanje vaših sranja! Dobro, možda ne baš ,,bijesa“, nego nezadovoljstva. Nelagode.  Nesreće. Meni je nedvojbeno pomoglo. Rekla sam vam ponešto o svojim Velikim životnim promjenama - kako sam od  penjačice po korporativnim ljestvama u New Yorku postala freelancerica koja ispija koktele na  plaži. Pozorni čitatelji prisjetit će se da sam u uvodu jasno rekla da sam bila vrlo nesretna  prije negoli sam učinila te promjene. Prepoznavanje i želja da iskorijenim taj osjećaj nesreće potaknuli su me da sredim svoja sranja i postavim svoj(e) prvi(e) cilj(eve): · da NE budem nesretna · da NE radim u velikoj tvrtki · i da više ni jednu godinu NE patim poput onih štenaca iz reklama Sarah McLachlan i Američkoga društva za sprječavanje okrutnosti prema životinjama. Možda zvuči proturječno, ali sve dok se nisam usredotočila na negativno, nisam mogla pronaći put prema pozitivnome. Stvar je u tome što zapravo nisam znala kako će za mene izgledati sreća, samo sam znala da sam nesretna.  Nisam imala pojma što život slobodnjaka i selidba u stranu zemlju nose za sobom, ali znala sam da ću, ostanem li još jednu zimu na ledenom sjeveroistoku, definitivno  biti nesretna. Ono što sam konstantno i nepogrešivo osjećala bilo je nezadovoljstvo (i niske temperature), stoga je jedini cilj na koji sam se stvarno mogla usredotočiti  bio da taj osjećaj nestane. To nije bila toliko težnja koliko osjećaj: IZVUCI ME ISTOGA TRENUTKA IZ OVE SITUACIJE JER TO VIŠE NE MOGU PODNIJETI. Oh, sranje trenutak za pamćenje.

Kada sam konačno postavila za cilj eliminaciju smetnje - i potom isplanirala strategiju, usredotočila se i posvetila cilju - sreća mi se počela otkrivati, malo-pomalo. Zamislite to, ha? (Ovih dana jedini mi je cilj sunčanjem postići ravnomjernu boju, ali i to iziskuje strategiju, usredotočenost i posvećenost.) Dakle, ako ste nezadovoljni jer imate dugove, deset kilograma viška i(li) ako vam stražnja sjedala automobila služe kao košara za rublje - ako ste tužni, frustrirani ili ljutiti zato što tako živite - kažem vam, iskoristite Moć negativnog razmišljanja i kanalizirajte svoje osjećaje u djelovanje. Umjesto da pokušavate uloviti one lijepe, aspiracijske leptiriće koji vam već dugo izmiču, zgazite onih nekoliko ružnih žohara ovdje, na podu, pred vašim stopalima. To će vas i te kako napuniti adrenalinom.

Priprema, pozor, cilj! Ali prije negoli upalite svjetla i rastjerate sve žohare, morate učiniti još jedan mali korak. Sjedite nekoliko minuta u tami, bez kukaca, i mozgajte o tome što znači pobjeđivati u životu... VAŠEM životu. Kakvi bi vas ciljevi i rezultati - materijalni ili emocionalni - mogli natjerati da istrčite  pobjednički krug poput [mnogo, mnogo sporije i ne toliko spektakularno] Usaina Bolta? Pritom ne govorim o onome što svi drugi podrazumijevaju pod pobjeđivanjem ili o ciljevima i rezultatima kakve vi mislite da biste trebali željeti. Govorim samo o stvarima koje bi vas mogle učiniti sretnima. Je li to novi posao ili manje živciranja na poslu koji trenutačno radite? Je li to poboljšanje veze s vašom boljom polovicom ili konačan prekid? (Povezano s time: želite li večeras spavati na trosjedu?) Je li to gubitak deset kilograma ili jednostavno osjećate  pritisak  da morate ući u broj manju odjeću? Ako je riječ o  potonjem, molim vas prestanite se zajebavati s brojkama - time samo dodatno zatrpavate svoj mentalni nered. Ako je riječ o prvome, sredit ćemo vaša sranja i ostvariti tu želju. Zapravo, vi ćete srediti svoja sranja. Ja ću vam samo pokazati kako.

II MALA SRANJA: Utvrđivanje rutine s ciljem izgradnje  bolje budućnosti

Kao što već znate, jedna od mojih omiljenih razbibriga je „razbijanje stvari na male, savladive dijelove”. Stoga ćemo, da vam stvari (posebice tebi, Theodore) budu ultrasavladive, početi lagano - s malim sranjima. Stvari kojima se redovito morate baviti, kao što su stizanje na vrijeme, usredotočenost i kontrola nad svojom elektroničkom poštom. Kada to svladate, život će vam postati nemjerljivo lakši i ugodniji. Nakon toga možete prijeći na veće stvari, kao što su planiranje mirovine ili izgradnja replike dvorca Siva lubanja u pravoj veličini u svome vrtu, ako vas to uzbuđuje. U II. dijelu govorim o tome odakle početi, dajem naputke za upravljanje vremenom, kako da prioritizirate odgađanjem te o razlici između popisa stvari „za obaviti” i onih koje se „moraju” obaviti. Osim toga, raspravljat ćemo o vašoj ulaznoj pošti, iskreno razgovarati o kontroli nagona i razraditi korake scenarija u kojima ostajete kasno na poslu i trošite izvan svojih mogućnosti. Možda ste Alvin ili Simon i mislite da navedene stvari imate pod kontrolom. U tom ste slučaju sretnik. Svaka čast! Međutim, prema mom skromnom mišljenju, ne bi vam bio na odmet  jedan tečaj tek toliko da usvojite nova znanja. (Osim toga, u knjizi ima i nekoliko viceva koje ćete propustiti ako preskočite ovaj dio.) U III. i IV. dijelu obradit ćemo teška sranja (kao što je gore spomenuto planiranje mirovine, ali i drugi zabavni aspekti života odraslih) i zaronit ćemo u debela sranja kao što su mentalno zdravlje, egzistencijalne krize i one Velike životne promjene o kojima neprestano  blebećem.  No, počnimo s malim sranjem!

Početak za početnike Što ljude najviše koči u sređivanju sranja? Ako ste tipičan Theodore (ili, recimo, Alvin u kojemu se budi Theodore), odgovor je vjerojatno: „Nemam pojma odakle bih počeo.“ Stoga ima smisla da započnete proces sređivanja svojih sranja tako da... razorite tu jadnu izliku. Žao mi je, ali jest  jadna. Ovo je teža dionica na našem putovanju - na čemu ćete mi poslije  biti zahvalni. Činjenica je da svi Alvini, Simoni i Theodorei koji čitaju ovu knjigu već znaju odgovor na pitanje: „Odakle da počnem?” Znam da ga znate jer sam vam odgovor otkrila još na  prethodnim stranicama. Počinjete tako da postavite cilj.

Ubrzo nakon što si postavite ta dva pitanja krenut ćete na put prema ostvarenju svoga cilja.

Odgovor na 1. korak (Što nije u redu s mojim živ otom?) može biti općenit, ali  ne  pretjerano. Primjerice: „Nemam novca” je dobar početak. ,,Sve“ nije produktivan odgovor. Morate ga razlomiti na male, savladive dijelove.

,,U nezdravoj sam vezi s letargijom” potpuna je glupost i to znate.

Dakle, recimo da ste doista švorc. Jedan od odgovora na 2. korak (Zašto?) može biti: - Izgubio sam posao. - Izgubio sam okladu. - Uložio sam posljednje dvije plaće na kupnju daske za surfanje MONSTA 3  proizvođača JS Industries, shvatio da nemam gdje držati dasku za surfanje i sada ću vječno plaćati 69 dolara mjesečno za skladištenje igračke kojom sam ostvario želju u krizi srednje dobi.

Vaš cilj mora riješiti probleme koje su postavili 1. i 2. korak, i to na ove načine: - Pronađite novi posao (vidi stranicu za savjete!) - Prestanite biti nesmotreni i neodgovorni kada su vam šanse 200 : 1. - Prodajte dasku za surfanje, otkažite najam skladišta i osmislite jeftiniji način za nošenje s krizom srednje dobi. Ima li vam to smisla? Navest ću vam još jedan primjer koji mi pada na pamet: - Što nije u redu s mojim životom? Jako zaostajem s poslom.

Zašto? Provodim previše vremena zezajući se na internetu umjesto da radim važnije stvari.

Cilj: Ograničiti vrijeme ko je provodim na internetu.

Ako je vaš odgovor na 1. korak isti, vaš   odgovor na 2. korak mogao bi biti ponešto drukčiji, primjerice: „Pristajem na previše radnih ručkova koji traju predugo“, ili: „Imam kolegicu koja mi uvijek ulazi u ured i žali se na svoj život.” Vaš cilj trebao bi biti usmjeren na te razloge. Ponesite ručak   sa sobom na posao. Objesite na vrata mali, šik natpis NE OMETAJ ME, SHEILA. Ako imate više odgovora na 2. korak (što je posve moguće; radna mjesta su gubitak vremena epskih proporcija), zapišite nekoliko odgovora i postavite cilj za svaki od njih. Kada nastupi vrijeme da ostvarite te ciljeve, htjet ćete posložiti prioritete i započeti s ostvarenjem onoga najvažnijeg - tu ćemo vještinu već izbrusiti. A sada još jedna za put. Scenarij „Što nije u redu s mojim životom?” izvukla sam iz 2400 rezultata svoje anonimne studije imena „Sredite svoja sranja”, na koju ću se povremeno pozivati u ovoj knjizi.[5]

Što nije u redu s mojim životom? Divovska kutija za televizor koju sam kupila prije osam mjeseci još je u dnevnoj sobi, naslonjena na zid kao da ondje pripada. Zašto? Jer je nisam iznijela na ulicu. Cilj: Iznesi jebenu kutiju na ulicu. (Nadam se da onaj tko mi je poslao taj odgovor čita ovo. Očito mu je ova metoda

 potrebna u životu.) Sada probajte vi:

Što nije u redu s mojim životom?__________________ Zašto? _________________________________________________ Cilj: ___________________________________________________ Eto, počeli ste. Rekla sam vam da je lako.

Ljestvica je prokleto visoko

Ako se držite nerazumnog standarda, nikada nećete uspjeti u životu. U redu je da malo snizite ljestvicu, osobito kada tek počinjete. Primjerice, normalni ljudi koji žele izgubiti kilograme vjerojatno neće naposljetku izgledati kao jebena Sofia Vergara. Težnja tome cilju nalik  je trčanju prema ciljnoj crti koja se stalno pomiče, što je uistinu obeshrabrujuće. Zašto biste morali trčati kada znate da utrka nikada neće završiti? Isto tako možete odmah odustati, otići kući, sjesti na trosjed i družiti se s XXL pakiranjem Mini Oreo keksa. A to ste vjerojatno i učinili -  barem metaforički - i vjerojatno zato čitate ovu knjigu. (Uzgred, to je klasičan theodoreovski manevar.) Umjesto toga, postavite realne ciljeve koji se temelje na onome što vas živcira u životu, a ne na tuđim standardima, i započnite proces raščišćavanja. Kao što sam rekla, čišćenje mentalnog otpada je solo misija. Ne petljajte u to Sofiju Vergaru.

Vrijeme leti kada vam sranja nisu sređena Kada shvatite odakle morate početi, vrijeme je da počnete razmišljati o tomu kada. Možete se ravnati po theodoreima koji zaboravljaju naviti svoje satove, ali upravljanje vremenom može biti i Ahilejeva peta za većinu sposobnih simona među nama. Koji je razlog tome? Mislim, kada ste okruženi satovima u svojim kućama, automobilima, uredima i svugdje drugdje. Ručni satovi, iPhonei, televizori, mikrovalne pećnice, Big Ben, sunčani satovi, SUNCE SAMO. To su ugrađeni alati stvor eni da ljudima pomognu u upravljanju vremenom. Svi bi se njima trebali služiti! Ali ljudi čija sranja nisu sređena naizgled nikada nemaju dovoljno vremena. Previše stvari za obaviti, premalo sati u danu. Da je njihov život jedan svevremenski hit, zvučao  bi ovako: „Ne znam, jednostavno sam vrlo loš/loša u upravljanju vremenom” Opet sam  primorana uništiti nekoliko jadnih izlika. Vrijeme je istodobno beskonačno (dok divovski asteroid ne uništi Zemlju) i konačno jer dan ima samo dvadeset četiri sata koje moramo mudro iskoristiti. Zabilježeno je u kalendaru Ovdje želim odvojiti dvadeset sekunda za raspravu o kalendarima i zašto biste trebali imati kalendar i naučiti njime baratati. Kalendari nisu samo kičasti, plastični ukrasi na zidovima ili papirnati kvadratići koji se mogu otrgnuti, sa smiješnim citatima iz Seinfelda. To su alati za  pobjeđivanje u životu. Ako ne upotrebljavate kalendar, to je kao da igrate igru Zmija i ljestve bez ljestava. Kalendari nisu potrebni samo skitnicama i božanstvima. Prvi ne trebaju nigdje biti na vrijeme, a drugi su sveprisutni. Vi? Vama je kalendar potreban.

Vrijeme se, poput sindroma iritabilnog crijeva, može kontrolirati. Ja sam, pak, osoba koja dolazi kronično rano na dogovorene sastanke. Ne volim kada me ljudi moraju čekati, što mi je dovoljna motivacija. Jednako tako znam da sam sretna što imam zdrav odnos s vremenom. Vrijeme i ja smo super frendovi. Međusobno se razumijemo - a razumijevanje je ključ za sređivanje sranja. Dakle, zašto neki ljudi ne mogu uspostaviti takav odnos međusobnog razumijevanja? Pa, nakon pažljivog i posve neznanstvenog promatranja prijatelja koji „loše vladaju vještinom upravljanja vremenom”, shvatila sam da svi imaju zajedničku osobinu - a to nije uživanje u mom čekanju ili činjenica da ne posjeduju sat. Naime, oni zapravo ne znaju koliko je vremena potrebno da se išta učini. Jedna od njih će mi poslati SMS: Samo da se istuširam. Vidimo se za 15 minuta , iako se nikada u životu nije tuširala petnaest minuta. Ta osoba nije zlonamjerna; neki ljudi jednostavno nemaju jebenog pojma koliko im je vremena potrebno da se istuširaju i spreme za izlazak.  Naravno, petnaest minuta zvuči u redu, a kad smo već kod toga: Skrenut ću do pošte, vidimo se za 5 minuta! Joj, Joj. Prema tome, ako ste vi jedna od takvih osoba [mašem staroj cimerici] i ako mrzite kasniti kao što ja mrzim  jebene njujorške Yankeeje, možete učiniti nešto po tome pitanju.

(A ako ne mrzite kasniti, čini se da onda volite iznova  izmišljati one šarmantne izlike svaki put kada trebate kolegama i prijateljima objasniti svoju sporost. Kako ono glase? Nešto-nešto-promet-nešto-nisam-mogla- pronaći-moju-nešto-zadržala sam se-na telefonu-s-o, Bože-nećeš vjerovati-nešto-nešto... Jasno vam je da vam nitko ne vjeruje, nije li?) Ako ste spremni postati pouzdani i uljudni, umjesto da kasnite i neprestano serete, prvi korak u usavršavanju vaše vještine upravljanja vremenom / sređivanja vaših sranja jest da mjerite vrijeme koje provodite u izvršavanju dnevnih zadataka. Primjerice, prije negoli se počnete tuširati, namjestite štopericu na svome telefonu (ili najednom od onih prenosivih kuhinjskih tajmera koji lako mogu biti vraćeni u kupaonicu) i  pustite je da radi do trenutka kada stvarno budete spremni za izlazak. Činite to svakodnevno tjedan dana i onda razmotrite brojeve. Trebao sam se brijati u utorak? Deset dodatnih minuta. Brzo tuširanje u petak, minus pet minuta. Kada zurite u svoj sat i primorani ste suočiti se sa stvarnošću, više nećete imati izlika za -- kako bi rekao George W. Bush - pogrešnu procjenu vremena potrebnog za jutarnje umivanje.

ZADATAK: _____________________

DAN

VRIJEME

BILJEŠKE

 Nedjelja _______________ _______________ Ponedjeljak _______________ _______________ Utorak _______________ _______________ Srijeda _______________ _______________ Četvrtak  _______________ _______________ Petak _______________ _______________ Subota _______________ _______________ Isto vrijedi i za odlazak s posla. Bez obzira na to trebate li stići u zračnu luku ili otići s nekime na večeru (ili dadilju pustiti kući, pokupiti odjeću iz kemijske čistionice prije negoli se zatvori, ili učiniti bilo koju od milijun stvari koje ljudi trebaju učiniti nakon posla), ljudi koji nemaju osobite vještine upravljanja vremenom obično  jako podcjenjuju vrijeme koje im je  potrebno da završe radni dan. A pritom govorim samo o odlasku iz ureda - čak ne o putovanju od ureda do zračne luke ili restorana. Sam čin izlaska iz zgrade u kojoj radite može trajati znatno duže negoli možda mislite. Ako vam ovo zvuči poznato, pokušajte provesti tjedan istražujući tu zonu sumraka. Odlučite da jedan dan nećete brbljati ni s kime niti ćete otići na WC prije izlaska iz ureda. Mjerite vrijeme od trenutka kada se odjavite s posla ili isključite računalo (ili stroj za smrznuti  jogurt, ili što već) dok ne prođete kroz Izlaz lijevo. TOLIKO je vremena potrebno da „izađete s posla“. Imate polazišnu točku. Sljedeće što trebate učiniti jest uključiti varijable. Ostatak tjedna samo stisnite dugme na svojemu ručnom satu ili telefonu kada ustanete za  polazak i ne dirajte ga sve dok ne izađete kroz vrata, bez obzira na sve što bi se moglo dogoditi.

Ako vas zaskoči kolega ili vas odjednom stisne „dolje” (i, gospon, bolje da to uključuje dvije minute za pranje ruku), zabilježite rezultate i potom ih usporedite sa svojom polazišnom točkom. To je najlakša domaća zadaća na svijetu koja će vam dati mnogo točniju predodžbu o tome koliko vam je vremena potrebno za Odlazak s posla. Vidimo se za 10 minuta! A kada osjetite da imate točan pojam o vremenu, nema ničega lošeg u razvlačenju tog dreka. Uvijek se možete provozati nekoliko krugova automobilom da ne pozvonite na vrata prijateljeve kuće deset minuta prije početka zabave, ali barem se nećete crvenjeti od srama  poput prvašića. Zločesta vjeverica! Ali, molim vas, imajte na umu: ne tražim od vas da se brže tuširate, da izbacite svoju djecu iz kuće bez doručka ili da zbrišete prije negoli dovršite tablicu. Tajna upravljanja vremenom nije u ubrzavanju ili usporavanju. Tajna je u strategiji i fokusiranju. (Strategija: Y = koliko je vremena potrebno za X? Fokusiranje: ako je X neophodan zadatak, planirajte Y minuta/sati da ga izvršite; i(li)  poduzmite zadatak X samo kada imate  Y minuta/ sati na raspolaganju.) Drugim riječima, ne  pokušavajte ugurati iskren telefonski razgovor s majkom u pet minuta. Kada konačno shvatite koja je uloga vremena u vašem životu, moći ćete ga iskoristiti kao silu u službi dobra umjesto kao silu zbog koje propuštate avionske letove ili odjebavate večeru s prijateljem. Možda bi bilo dobro da u međuvremenu uložite u kupnju sunčanog sata koji  je savršen podsjetnik na to da morate raditi na brušenju svojih vještina upravljanja vremenom. Osim toga, takvi su satovi jako lijepi.

Druga sranja za koja možete mjeriti vrijeme Putovanje na posao (ili od bilo koje točke A do bilo koje točke B) Vježbanje Balansiranje s knjigama na glavi Spremanje djece za školu Čitanje novina od korica do korica Masturbiranje

Vaš najbolji prijatelj i najgori neprijatelj Vrijeme je matični brod s kojega dvije suprotstavljene sile - prioritiziranje i odgađanje silaze na Zemlju stvoriti red ili unijeti kaos u vaš život. Ti mentalni došljaci vrebaju iza svakoga kuta, posebice iza triju najvećih problema koja sam otkrila u svojoj studiji: posao (tj. e-pisma/prijepiska/upravljanje projektima), financije (tj. vrijeme u odnosu na uštedu novca) i zdravlje (tj. planiranje  fitnessa  i(li) opuštanja kako biste mogli uspjeti u životu, a da pritom i ne poludite). Svako od tih  područja ključno je za kontrolu vašega popisa zadataka - a mnogim je

ljudima u tome ozbiljno potrebna pomoć. Čak je i meni katkada potrebna pomoć. Zato kada osjetim preopterećenost jebadama™ sredim svoja sranja i postavim prioritete.

Najbolji prijatelji zauvijek Postavljanje prioriteta je najbolji prijatelj zauvijek sa strategijom. Želite se baciti na taj posao jer, kada treba napraviti popis zadataka, zapisivanje je tek pola bitke. Sljedeće što morate učiniti jest reducirati ga ovisno o tome što morate prvo učiniti, a što možete odgoditi za poslije. Preopterećenost jebadama™ Ako imate previše jebada u životu - a nedovoljno vremena, energije ili novca da im se  posvetite - bit ćete previše zauzeti, preopterećeni i prezaduženi. To vodi ravno u preopterećenost  jebadama,™ stanja tjeskobe, panike i očaja. Možda i suza. Očaja sigurno. Zašto? Zato što čak i ako se stvarno morate baviti svim tim jebadama, ne možete se baviti svima odjednom. U takvim slučajevima dobro dođe prioritiziranje. A ako se stvarno ne  morate baviti svim tim jebadama, onda znam za knjigu koja vam može pomoći. Ja koristim opći popis svih stvari za koje znam da ću ih u bliskoj budućnosti morati učiniti - u osnovi uvijek kada shvatim da nešto moram učiniti, zapišem to sranje. Uvijek nadopunjavam svoju listu („ažuriraj automatsko plaćanje kreditnom karticom“ ili „naruči čaše za martini u obliku penisa za djevojačku zabavu”). Kada zapišem zadatak, osjećam se bolje i mogu uživati u tri večernje čaše vina, a da se ne zabrinjavam time hoću li zaboraviti učiniti ono što moram taj tjedan. Onda svako jutro, nakon što požalim zbog one treće čaše vina, razmislim koliko zapravo imam vremena za svaki zadatak (sutra moram platiti dug za kreditnu karticu, djevojačk a zabava  je za tri tjedna). Na taj način dobijem uvid u zadatke koji su prioritetni i mogu preurediti svoj  popis prema važnosti zadataka - od najvažnijih do manje važnih.  Naposljetku, pogledam zabilježene prioritetne zadatke i odlučim koje od njih stvarno i ozbiljno moram obaviti DANAS te ih zabilježim na novi list papira. To je proces kojim svoj popis zadataka pretvarate u popis zadataka koje morate obaviti. (Vidim da kolutate očima, ali tko je antiguru ovdje? Neće vas ubiti da napravite bilješke.) Danas moj opći popis izgleda ovako: • Oboji izrast. • Operi rublje. •  Napiši 500 riječi. • Pogledaj utakmicu Red Soxa. • Podigni lijek. •  Naruči rođendanski dar za muža. Verzija toga popisa s prioritetnim zadacima izgleda ovako:

• Podigni lijek (moram ga ŠTO PRIJE početi uzimati). •  Napiši 500 riječi (dnevni broj riječi neophodan za ispunjenje krajnjeg roka). • Oboji izrast (zapravo, mogu to i neki drugi dan). • Operi rublje (ove hlače ću trebati za dva dana). •  Naruči rođendanski dar za muža (rođendan mu je za 2 tjedna). • Pogledaj utakmicu Red Soxa (ostale su još 72 utakmice ove sezone). A moj popis zadataka koje moram obaviti izgleda ovako: • Pokupi lijek. •  Napiši 500 riječi. Kada srežem popis na stvarno važne zadatke, to su jedine dvije stvari koje zapravo trebam učiniti danas.  Ostale nisu pod „moram”. (Moj plan štednje već je toliko ukorijenjen da ga ostvarujem bez potrebe da ga stavim na popis, ali ja sam u ovome puno duže od vas.) Sada moj dan izgleda znatno pristupačnije. Manje paničarim zbog svega što moram učiniti jer nema toliko puno stvari koje moram učiniti. Znam točno odakle moram početi i, povrh svega, shvatila sam da imam više vremena nego što sam mislila (onda kada sam bila u raljama  preopterećenosti jebadama™) za rješavanje drugih, manje hitnih stvari. Rublje se može prati dok  pišem. Mogu preskočiti naručivanje darova jer ionako nisam sigurna što da mu kupim, a imam i dva tjedna vremena da razmislim. A ako dovršim s rubljem i  pisanjem do 19 sati, mogu se čiste savjesti i s bocom, crnog pinota prepustiti oproštajnoj turneji Davida Ortiza. Stvarno volim Big Papija. Sutra se „oboji izrast” seli na popis zadataka koje moram obaviti, dok „pokupi lijek” i „operi rublje” ispadaju s njega. Sve je još pod kontrolom. To je magija prioritiziranja. Kao i sviranje kazooa - stvarno nije toliko teško, osjećate se dobro i svatko ga može svirati.

Spavanje s neprijateljem Ovdje se stvari počinju komplicirati jer je vaš drugi mentalni došljak - odgađanje  prevrtljiva ljubavnica. Otezanje vam može pomoći u odgađanju djelovanja i u činjenju manje hitnih ili ugodnijih stvari umjesto onih stvarno hitnih i(li) neugodnih. U svakom slučaju,  prepustite li se odgađanju, dospjet ćete u stanje preopterećenosti jebadama™ brže nego što su Aleca Baldwina izbacili iz zrakoplova jer je bio šupak. U to stanje možete dospjeti ako odgađate svako djelovanje - ako ste pogrešno zaključili da su SVE stvari na vašem popisu one koje „morate” obaviti, da biste potom shvatili kako ih  je nemoguće sve učiniti i ostali paralizirani u nedjelovanju. U tom trenutku otvarate bolovanje. Skrivate se ispod kreveta dok zločesti čovjek ne ode. (Još malo ozbiljnih razgovora, male moje vjeverice: Svatko tko kaže da je najveći razlog zbog kojega ništa ne može učiniti taj što ima „previše stvari” na svome popisu, vjerojatno ima

 previše stvari na tome popisu zato što stalno odgađa svaku od tih stvari, pa popis postaje sve duži i duži.) U stanje preopterećenosti jebadama™ možete dospjeti i zato što ste učinili sve manje važne stvari, ali nijednu od vrlo važnih stvari. Ta samoobmana s vremenom će vam se obiti o glavu. Primjerice, ako sam cio dan kupovala rođendanski dar za muža, a da uopće nisam pisala, možda sam samu sebe obmanula da sam nešto zapravo i učinila, ali sutra ujutro morat ću napisati dvostruko više riječi i ponovno ću se sakr iti ispod kreveta kao ona cura iz filma 96 sati. To nije fora. Ili ste možda stvarno učinili hrpu stvari koje uopće nisu bile na popisu! To je doista  bilo lukavo, pametna vjeverice. Zapravo, razmotrimo malo dublje tu situaciju. Ugodite mi. Ako ste ik ada bili na dijeti, možda vam je poznata ideja vođenja „dnevnika prehrane” u koji zapisujete sve što unosite u svoja usta, a koji je prastara metoda za osvješćivanje  prehrambenih navika. On vam pomaže shvatiti koliko zalogaja uzimate bez razmišljanja, koliko  puta uzimate repete i koliko ste se dugo zavaravali da se u vrećici ,,Party mixa“ od 400 g nalazi samo jedno serviranje slanih krekera, kikirikija i pereca. Kako vam se, stoga, čini zamisao da umjesto dnevnika prehrane počnete voditi dnevnik odgađanja u koji ćete  bilježiti sve stvari koje radite u tjednu da odgodite sranja koja stvarno morate učiniti? Ostavit ću vam prostora niže, ali ako vam treba više, svakako zaklamajte još nekoliko listova papira. Što je popis duži, moj argument dodatno se potvrđuje, što je dobro za moju marku. Stvari koje sam učinio/učinila, a koje se ne nalaze na mom popisu zadataka, kako bih odgodio/odgodila stvari koje se nalaze na njemu: dnevnik  ________________ ________________ ________________ ________________ ________________

________________ ________________ ________________ ________________ ________________

U slučaju da vas zanima, ni ja nisam imuna na takvo ponašanje, samo ga vrlo dobro skrivam. U duhu solidarnosti otkrivam vam:  Deset stvari koje sam učinila, a koje se ne nalaze na mom popisu zadataka za obaviti, kako bih odgodila zadatke koji se nalaze na njemu:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

Odrezala sam zanoktice. Istražila kakvih sve problema s kožom možda imam. Pogledala film Oceanovih 11 petnaesti put. Sudjelovala u uzaludnoj političkoj raspravi na Facebooku. Posložila tuđe rublje. Provela test „na slijepo” ljutine umaka Tabasco i Crystal. Označila različitim bojama svoju kolekciju balzama za usne.

8. Pokušala (neuspješno) zapamtiti riječi pjesme „Nuthin But a ‘G’Thang”. 9. Vježbala oponašati Jamesa Carvillea. 10. Izvodila Kegelove vježbe. Sada, dakle, mislite: U redu, hm, nisam trebao/trebala znati za Kegelove vježbe, ali, za  Boga miloga, KAKO da prestanem odgađati??? Zato sam kupio/kupila ovu knjigu! Kužim vas. To je ogroman problem. Ne činiti ništa ili činiti samo manje važne stvari ne  pomaže vam dugoročno. Do sada niste uspijevali izbaciti odgađanje iz svoje mentalne perilice i  potrošili ste sav svoj mentalni deterdžent. Ali, neću vam reći kako se riješiti odgađanja.  Jebeno nas zezaš. Hej, hej, ne morate biti osorni. Zapravo, dat ću vam točno ono zbog čega ste kupili ovu knjigu! Vaša dobrohotna antiguruica ima nekoliko LUDIH ZAMISLI. Poznata vam je ona stara izreka: „Drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže.” Upravo se na takav način morate odnositi prema odgađanju. Ako misli ostati uz vas besplatno, morate ga iskoristiti da radi ZA vas, ne protiv vas. Možete ga iskoristiti da odgađate manje važna djelovanja kako biste svoj prenatrpan popis zadataka pretvorili u savladiv popis zadataka. Odgovornim odgađanjem do pobjede. Kada sučelite svoje mentalne došljake, moći ćete prepoznati zadatke koji nisu hitni (postavljanje prioriteta), odložiti ih na stranu (odgađanje) i fokusirati se na ono što stvarno morate učiniti (uspjeti u životu). Možda i nije tako loše imati cimere.

Sredite svoja sranja: dijagram tijeka Imam dobre vijesti! Svaki put kada pokušavate odgovorno odgoditi neku stvar možete se  poslužiti ovim praktičnim dijagramom. Jednostavan je i lako ga je pratiti, a bit ćete produktivni čak i kada samo prazno zurite u njega umjesto u druge stvari, primjerice, u zidove svoje sobe ili u mačku.

Kamo vrijeme leti? Ranije sam vam obećala da ću govoriti o ljudima koji misle da  nemaju viška vremena  jer im dani već pucaju po šavovima od sranja koja moraju učiniti. Osobno sam vrlo sklona tom vjerovanju jer sam i sama tako živjela trideset i nešto godina. „Nema dovoljno sati u danu“ (ili tjednu ili mjesecu) bila mi je svojevrsna mantra u koju sam iskreno vjerovala kada sam objašnjavala zašto spavam umjesto da vježbam ili zašto naručujem  pizzu  umjesto da skuham večeru. Ali ta mantra nije posve odgovarala istini. Stvarnost je bila drukčija jer sam spavanje postavila kao prioritet nasuprot vježbanju i komociju nasuprot nekakvoj fantaziji u stilu Marthe Stewart, koju zapravo uopće nisam željela ostvariti. Nije bila stvar u tome da nemam dovoljno sati u danu; zapravo ih nisam htjela iskoristiti  za tjelovježbu i kuhanje pa sam s vremenom to  prihvatila i priznala samoj sebi. Međutim, za razliku od mene, vi ste možda vjeverica koja ima djecu kojima su potrebni „vitamini41 u večeri. Isto tako, možda dolazite kući prekasno da počnete kuhati bilo kakvo jelo (na razini Marthe ili ne) i postavite ga na stol prije negoli ta djeca legnu u krevet. Ne tvrdim da niste zauzeti niti tvrdim da ste u mogućnosti naručiti veliku  pizzu s kobasicama svaki put kada vam se ne kuha. Ono što  želim reći  jest da svaku pojedinu stvar koju trebate učiniti u svakom pojedinom danu MOŽETE svrstati prema prioritetu, što će vam pomoći da ih izbalansirate. Ako konačno  priznate sami sebi da vam se živo jebe za neke od tih stvari, još bolje. Ali sve ostalo su stvari koje „morate učiniti” i „želite učiniti”, a upravo se u tome sastoji sređivanje vaših sranja. Prioritiziranje NADILAZI magiju odjebavanja i uvodi vas među junake. Theodorei će se čuditi svojim novootkrivenim razinama produktivnosti, alvini će shvatiti da život ne mora  biti tako težak, simoni će usavršiti svoju prirodnu sposobnost za učinkovitost i osjećati se još nadmoćnijima. Recimo hipotetski da ste osoba koja radi od devet do pet, ima dvoje djece i problem što „nema dovoljno sati u danu“. Večera je velik dio tog problema i možda ga možete riješiti tako da  pripremate jela koja ne iziskuju previše vremena ili koja su već unaprijed pripremljena (pripremili ste ih vi, a ne Papa John). Nekoliko serija obroka koji se mogu zamrznuti, a koje ste spravili tijekom vikenda i koji se mogu poslužiti nekoliko večeri zaredom. Čili. Hamburgeri. Lazanje. Takva jela. Fini složenac tak ođer ne bi bio na odmet. Ali, recimo da su vam vikendi krcati. Djeca su kod kuće, pa se morate brinuti o njima ili ih prevoziti tamo-amo na mjesta kamo današnji klinci idu. Igraju tee-ball? Nemam pojma; ja sam djetinjstvo provela čitajući u svojoj sobi, ali to nije ni tu ni tamo. Možda imate posla u vrtu. Perete i glačate rublje. Obavljate sitne poslove izvan kuće. Počinjete misliti da se stajanje ispred štednjaka šest sati ne može usporediti sa svim drugim sranjima koja trebate učiniti u četrdeset osam sati predaha od radnoga tjedna. Znate koji je to osjećaj? Preopterećenost jebadama.™ Morate. Prioritizirati. Odredite vremenski okvir - npr. danas, ovaj tjedan ili ovaj vikend. Koji se zadaci nalaze na vašem popisu za taj vremenski okvir? Koji su zadaci najhitniji? I što se apsolutno mora dogoditi danas (ili ovaj tjedan ili ovaj vikend)?  Nakon toga izradite svoju inačicu popisa zadataka za obaviti i zadataka koji se moraju obaviti (v. prethodne stranice), koji će se odnositi isključivo na vaše kućanske poslove (ne na vaš posao; to je drugi dio knjige i drugi set popisa). Ako to ne možete učiniti sada, izvadite

onaj stvarni ili metaforički telefon, uzmite slobodan sat za fokusiranje i zabilježite to. U  protivnome, to možda nikada nećete učiniti, a ja sam uzalud napisala ovu knjigu, što je krajnje depresivna pomisao[6]. I, Alvine, ne pokušavaj izvoditi lukavštine. Ne možeš zapisati dva sranja u isti red (kao „kupovina i kuhanje“); stvarno moraš svakome zadatku pripisati njegovu važnost u hijerarhiji („kupi namirnice” dolazi prije „skuhaj lazanje”, koje dolazi prije „operi  posuđe”). Izrada takvih popisa je prioritiziranje na djelu.

SVA SRANJA KOJA TREBAM OBAVITI PO KUĆI

__________________ __________________ __________________ __________________ __________________ __________________ __________________ SVA SRANJA KOJA TREBAM OBAVITI PO KUĆI PREMA HITNOSTI

__________________ __________________ __________________ __________________

__________________ __________________

SVA SRANJA KOJA

MORAM OBAVITI PO KUĆI

PREMA HITNOSTI __________________ __________________ __________________ __________________ __________________ __________________ __________________

Ako je hranjenje vaše obitelji najvažnije, koja je sljedeća stvar na vašem popisu? Kupovina namirnica, koju biste mogli ugurati dok vam djeca negdje mlataraju onim plastičnim  palicama. Nakon toga, pronaći vrijeme za kuhanje, k oje možete obavljati svaku večer (jednostavna jela) ili u serijama (slasna smrznuta jela). Električni lonac za sporo kuhanje je vaš  prijatelj, prijatelji. I, da vidimo... klinci moraju sami razvrstati svoju odjeću prije negoli im dopustite izići van, rublje možete izglačati dok se lazanje peku u pećnici, i znate što? Trava vjerojatno može pričekati neki drugi tjedan da je pokosite. Sljedeći vikend stavit ćete je više na listu prioriteta, a vi ćete naručiti pizzu. A ako ste mladi roditelj, s bebom možda nemate trening tee-balla, ali tu su mnoga druga sranja kojima se morate baviti.[7] Imate li partnera, oboje napravite popis! Ako ga nemate, možda su vam prioritetni zadaci „pronađi dadilju” ili „doznaj što djed radi ovoga vikenda”. (Ako biste bili tako ljubazni da se suzdržite od komentara i samo pokušate, vidjet ćete da će vam to biti od koristi.)  Ne mogu navesti svaku promjenu u načinu života i roditeljstvu, ali bez obzira na to u kakvoj se situaciji nalazite, imate li pomoć ili nemate i bave li se vaša djeca sportom ili tiho sjede u svojim sobama razgovarajući s Laurom Ingalls Wilder, želim reći ovo: Kada konačno shvatite

koji su vani prioriteti u životu, moći ćete ih organizirati. I znate što, ljudi? Što imate više sranja koja valja učiniti i što man je vremena za njih imate, to vam je POTREBNIJI popis zadataka koje morate učiniti. Misao da „nema dovoljno sati u danu” da ih sve obavite zapravo je točna. Ali ne trebate učiniti sve. Trebate učiniti samo one stvari koje ste postavili kao prioritete. Slabosti, tvoje ime je ometanje!

Ometanje, kao Arya Stark, ima puno lica i postoji zato da sjebe vaša sranja.[8]  Ne govorim o zadacima koji se moraju obaviti i koje posve opravdano obavljate u  posljednji trenutak, nego o podmuklom otrovu koji iznutra truje vaše najsavršenije planove. Ako  je fokusiranje slično telefonu u koji bilježite  svoj život, ometanje je nalik gubitku toga telefona. Vaš se dan preokrenuo za 180 stupnjeva. Trčite uokolo poput kokoši s prerezanom SIM karticom. Odjednom osjetite potrebu da ostavite sve što radite, otrčite do najbližeg računala i obavijestite sve ljude koje poznajete: Izgubila sam telefon. Ako me trebate, pošaljite mi e-pismo! (Što, razmislite li bolje, samo dodatno povećava razinu vaše ometenosti - mogla bih učiniti puno više stvari u jednome danu da mi ljudi prestanu slati e- pisma.) Nećete ništa dovršiti dok ponovno ne uzmete u ruku tu napravu koja vam istoga trenutka vraća sposobnost fokusiranja. Prema tome, kao što s vremenom morate poboljšati svoju ljubavnu vezu, morate se distancirati od ometanja. To možete učiniti na tri jednostavna načina:

Pribjegnite taktici izbjegavanja Kao što znate da prije uragana morate zabraviti prozore kuće, tako poznajete i svoje slabosti. Ne dopustite Aryi da ih iskoristi! Ako imate problem kompulzivnog provjeravanja Twittera zbog kojega pati vaša produktivnost, isključite stranicu/aplikaciju dok pokušavate obaviti neko drugo sranje. Zaključajte ga i bacite ključ. Stanite, pustite, odmaknite se Ako usprkos svojim najboljim namjerama dospijete u disocijativno stanje fuge s otvorenim Twitterom na ekranu, a da se ne sjećate kako ste onamo dospjeli, u toj situaciji  ponašajte se kao da doslovce gorite. Prestanite skrolati, spustite ruke niz bokove i odmaknite se od svoje naprave dok vas ne napusti poriv. Zabilježite  Nema ništa loše u tome da s vremena na vrijeme uzmete mentalni odmor. Odmor postaje opasna distrakcija samo kada je neplaniran ili kada traje predugo. (Dobro, možda ne opasan u stilu Arye Stark, ali životni problemi se neće  riješiti sami od sebe, ljudi.) Znate li da se ne možete oduprijeti zovu te male, plave ptice, samo zabilježite u svome pametnom telefonu „koliko će mi vremena trebati da obavim zadatak X“ s dodatnih deset minuta punjenja, kako god ono za vas izgledalo - bilo da pogledate posljednju epizodu šoua Rob i Blac Chyna, zadubite se u analizu sportske sezone Natea Silvera ili prosurfate internetom da vidite što ima novo na @EmergencyKittens. Mijau, tako je već bolje.

Čarobnjak za kontrolu poriva Možda ste primijetili da sam kao jedan od primjera nesređenih sranja već navela vašu ,,debljinu“. Kao u rečenici: „Ako ste umorni od toga što ste švorc, što ste debeli i neuredni.” Molim vas da to ne shvatite kao moju osudu veličine vaših hlača. Mršavljenje je samo  jedna od onih stvari koja se iznova pojavljuje u vezi s nesređivanjem sranja i zaslužuje da je se spomene. Iako nisam ni dijetetičar ni osobni trener, koliko je meni poznato, dijeta bez vježbanja samo je strategija (mršavljenje/tjelovježba kao cilj + plan za ostvarenje toga cilja), a strategija iziskuje fokusiranje (na prilagođeni jelovnik i tjelovježbu) i posvećenost (uzimanje ispravnih obroka, pokretanje pravih dijelova tijela). Najbolja knjiga o dijeti koja se ne prodaje ima samo dvije stranice: JEDITE MANJE. KREĆITE SE VIŠE.  Nije li to lako? Mogli biste biti nezaustavljivi! Samo da nema jednog dosadnog problema: kontrole poriva. Kontrolu poriva valja razlikovati od ometanja koja vam prijete sa svih strana, kada ih najmanje očekujete i u  svim oblicima. Teško je boriti se protiv ometanja, zato što ne možete kontrolirati sve scenarije  u kojima se pojavljuju. To sranje je podmuklo. Ali porivi - da nešto  pregrizete, da pojedete sladoled za doručak, da ostanete udobno zamotani u svome krevetu umjesto da se znojite na sobnom biciklu - svi oni proizlaze iz jednog entiteta: iz vas, i samo vi djelujete (ili ne) pod njihovim utjecajem. Nije vam kolač „odvratio pozornost”. Djelovali ste prema porivu da poližete debeli sloj kreme, a taj poriv je u tom trenutku bio snažniji od vaše želje da smršavite ili da imate više kondicije. A u tome nema apsolutno ničega lošeg. Ali ako zbog toga poriva osjetite i bijes, tugu ili frustraciju - zato što ste skrenuli sa svoga cilja - tada morate priznati da imate problem s kontrolom poriva, da morate srediti svoja sranja i izravno se suočiti s njima. Ako je ta distrakcija Arya Stark, kontrola poriva više nalikuje Čarobnjaku iz Oza. To nije neki zli, mjenjoliki ubojica. Ne, samo čovjek u smiješnom prsluku koji bez vaše volje povlači mentalne poluge iza zastora vašega mozga uzrokujući nevolje. Odbijete li pogledati iza toga zastora i prekoriti ga, uspjet će se izvući. Kada počnete obraćati pozornost, nedvojbeno će se  pokoriti. Evo nekoliko mogućih tema kojima možete započeti razgovor:  Hej, Čarobnjače, prestani s tim sranjima!  Želim ući u odijelo koje sam kupio za Gregovo vjenčanje, a ne pojesti ovu vreću M&M -a od kikirikija i potom zaspati u suzama. Uzbuđena sam zbog mišića koji mi se oblikuju na rukama i bila bih ti zahvalna da me  jutros ne ometaš u teretani. Što kažeš na to da povučeš polugu „danas se dobro osjećam u svojoj koži“, umjesto „jebi  ga, opet sam to učinila“? Prokužila sam te, stari.

Čarobnjak za kontrolu poriva samo je prevarant u smiješnom prsluku. Vi imate kontrolu i vi recite njemu što mora učiniti, a ne obrnuto. I, ozbiljno, prevarant u smiješnom prsluku? Može li vas doista on zaustaviti da odete u teretanu?  Nisam ni mislila.

Donošenje trezvene odluke Porive je najteže kontrolirati kada ste pod utjecajem opijata. Vjerujte mi, prošla sam to.  Nosila sam prometni stožac na glavi, a Čarobnjak je samo stajao i fotografirao me. Koje govno. Zato sam počela donositi „trezvene odluke” — što me ne obuzdava samo u ispijanju alkohola, nego suzbija i posljedice kao što je gutanje velikih količina hrane dva sata nakon savršeno dobre večere. (Ne volim držati dijetu, ali isto tako  ne želim ni kupovati nove hlače tri puta godišnje samo zato što, znate, ne mogu kontrolirati svoje porive.) Donošenje trezvene odluke u biti znači dati Čarobnjaku slobodan dan.  Neće više biti  poriva prouzročenih tekilom koje moram kontrolirati jer sam ih već obuzdala prije negoli sam izašla iz kuće. Primjerice, odlučila sam - glasno i, po mogućnosti, ispred nekoga tko me na to  poslije može podsjetiti - da ću popiti „samo tri pića” tako da ne moram „naručiti i pojesti cijelu  pizzu nakon ponoći”. Onda ću se trebati podsjetiti na moju prisegu kada me barmen (ili moj prijatelj Phil) pokuša namamiti četvrtom rundom. Ova strategija, iz očitih razloga, nije 100 posto učinkovita, ali mi je pomogla da izbjegnem PUNO neugodnosti. Pokazalo se da, osim što bolje jedem kada nisam jako pijana i kada me ne muči mamurluk, postoji i snažna veza između donošenja trezvene odluke i činjenice da ne moram povraćati, da nemam gubitke pamćenja ili da se ne budim u hladnom znoju zabrinuta zbog e- pošte koje je Čarobnjak za kontrolu poriva možda poslao prošlu večer. Tečaj prepiske

Aha, sigurno ste se pitali kada ćemo doći do e-pošte. To je jebada, znam. U moderno vrijeme praćenje e- pošte je utjelovljenje stare izreke: „Nije lako, ali netko to mora učiniti”, i, avaj, taj netko ste vi. A ako neprestano zaostajete, tomu je možda krivo vrijeme koje provodite u tipkanju. (Da ne spominjem pritom vrijeme koje ste proveli u potrazi za savršenim emotikonom. Imaju divlju svinju, dva zmaja i ribu napuhaču, ali ne i Aladdina Sanea? Koliko se često ribe napuhače  pojavljuju u prepisci? Puno rjeđe negoli se David Bowie pojavljuje u mojima, uvjeravam vas.) Bez obzira na sve, sređivanje vaših sranja znači da organizirate svoju jebenu elektroničku  poštu - privatnu i službenu - ali i tekstualne poruke, Slack kanale,[9] Snapchat, Tumblr, FacePlace, MyLink, štogod. Ti oblici komunikacije mogu biti potrebni, nepotrebni, zabavni ili zamorni, ali SVI vam konzumiraju vrijeme, što mnogi ljudi ne uzimaju u obzir kada  bezbrižno 37. put u danu pritisnu tipku „šalji”: „Sjajno, hvala!”  Najprije ću  se poslužiti primjerom e- pisma jer je ovo dvadeset prvo stoljeće, iako ista opća načela vrijede za sve oblike prepiske, kao kada pokušavate iščeprkati svoje račune, pozivnice i kupone za namještaj Crate 8c Barrela s jesenskim popustom (hej, 20 posto niža cijena za trosjed nije za odbaciti) iz kataloga Athleta koje ste skupljali cijelu godinu i koji će vam vrijediti samo ako ove godine narastete nekoliko centimetara i odjednom zavolite odjeću od

spandexa. Gdje smo ono stali? Aha, e-pošta. U redu, dakle, umjesto da se zgurite za svojim radnim stolom kao, ne znam... kukavica, zamolit ću vas da se uspravite, protresite te prste za tipkanje i krenite na posao. Ako vam je  pretinac dolazne e- pošte nalik Mount Everestu, probudimo unutarnjeg Šerpu u vama i započnimo uspon.

Nije stvar u veličini inboxa, nego u načinu na koji ga upotrebljavate Kada kukate: „Dobivam previše e-pošte“, što vam služi kao izlika zašto niste sredili svoja sranja, isto je kao da kažete: „Imam previše komaraca u vrtu, pa ću zato samo sjediti i pustiti da me proždru, umjesto da se nasprejam lako dostupnim sprejem protiv kukaca i upalim nekoliko svijeća s mirisom citronele.” !!!NOVOSTI! Većina nas dobiva hrpu e- pisama. Ali to nužno ne znači da ih ima ,,previše“. Možda vam se to samo čini   s obzirom na vaš  trenutačni organizacijski sustav, koji je bezvezan ili ga uopće nemate. Točno je da neki od nas primaju više e-pošte od drugih, ali količina e-pisama zapravo nije problem. Problem je u upravljanju vremenom. Razlog zbog kojega mislite da imate  previše e- pošte proizlazi iz činjenice da se ne bavite njima pravodobno i učinkovito. Osim što se možete odjaviti s popisa primatelja pošte i zamoliti oca da vas izbriše iz svoga „lanca” prostih viceva, gotovo ništa drugo ne možete učiniti da smanjite količinu e-pošte koju primate. Možete ih samo napasti kao što Ed Norton u filmu Klub boraca  napada vlastitu  podvojenu ličnost koju utjelovljuje Brad Pitt. (Oprostite što sam vam upravo pokvarila taj film, ali ionako trebate odgovoriti na e-pisma prije negoli ga možete pogledati.)  No, da se ne biste obeshrabrili, jeste li primijetili da sam rekla ,,gotovo“ ništa ne možete učiniti. Postoji jednostavna taktika kojom se možete poslužiti da smanjite broj poruka koje  primate. Možete smanjiti broj poruka koje šaljete.

Obuzdajte naviku slanja Služi li vam vaša odlazna pošta kao osobna verbalna pljuvačnica? Provodite li sate sastavljajući duga, savršena e- pisma koja nitko nikada ne čita? Ili možda imate osam različitih lančanih e-pisma koje razmjenjujete s istom osobom, iako se svaki od njih odnosi na isti  projekt (ili na isti film s Channingom Tatumom)? Dakle, ako ste VI dio problema s pretrpanim pretincem dolazne e-pošte, možete ga srezati u korijenu. Pokazat ću vam nekoliko tehnika kojima možete početi slati manje e-pisama:

To nije bio Rick James Želite nekoga virtualno dotaknuti iz šale ili zato što vam je dosadno (možda predugo odgađate posao?) pa pošaljete tri bezazlena, ali nepotrebna e-pisma - o vremenu, rasprodaji u LensCraftersu i o čovjeku iz autobusa kojim  ste jutros putovali na posao, koji možda jest, a možda i nije bio Rick James. Provodite dvije minute sastavljajući svako e-pismo i - gle čuda  primate tri odgovora. Onda još dvije minute čitate (svaki) odgovor i možda odgovarate na njih (još dvije minute). Nastavlja se neprekidan krug odgovora. Odjednom shvatite da ste proveli dvadeset minuta sudjelujući u trima različitim, beskorisnim razgovorima putem e-pošte i pitate se

zašto vam se pretinac dolazne pošte napuhao kao gležnjevi trudnice u kolovozu? I sama povremeno zalutam na tu stazu, ali pokušavam biti razborita. Katkad odlutam toliko daleko da dvije minute tipkam poruku, potom jednu sekundu razmišljam hoću li time otvoriti dosadnu Pandorinu kutiju (sebi ili osobi na drugom kraju) i izbrišem je. Dakle, možda sam izgubila dvije minute i jednu sekundu, ali barem sam uštedjela vrijeme koje bih  potrošila na potencijalni odgovor, da ne spominjem da sam time poštedjela muža beskorisne priče o Ricku Jamesu koji to nije.

Pokušajte s metodom  all-inclusive Imate li šefa/kolegu/klijenta kojemu redovito šaljete e-pisma, pokušajte reducirati  prepisku na jednu ili dvije, umjesto na pet, šest ili šesnaest poruka. Ako vaše pitanje ili ideja nisu hitni, spremite ih u mapu „nacrti poruka” koju cijeli tjedan punite i pošaljite ih sve odjednom. To vam ujedno pomaže i da odvojite važno od nevažnog - ako u mapi „nacrta” čuvate poruke koje samo vi možete vidjeti, možda u srijedu shvatite da je pitanje od ponedjeljka glupo. Izbrišite ga i nitko drugi za njega nikada neće doznati.

Radite na stari način Podignite telefonsku slušalicu. Prošećite do drugoga kraja hodnika. Uključite walkie-talkie. Možda provedete manje vremena u jednom razgovoru uživo s drugim ljudskim bićem nego što biste ga potrošili razmjenjujući e-pisma - posebice ako trošite dragocjeno vrijeme smišljajući pravi ,,ton“. Ton je ono što vam jebeno jasno izađe ravno iz usta  bez potrebe za emotikonima.

Koga je briga?  Ne trebate svaku ideju koja vam padne na um istoga trenutka poslati e-pismom kao tifusara u karantenu. Prije negoli počnete tipkati, upitajte se:  Je li ovo uopće jebeno bitno? Uglavnom nije. Evo nekoliko tehnika za slanje boljih e-pisama.

Samo činjenice, gospođo Mučite li se kada sastavljate radna e- pisma, a onda ljudi s druge strane ne učine ni pola (ili ništa) od onoga što ste ih zamolili, pa ih ionako nakon tjedan dana opet morate podsjećati? To  je zato što su vidjeli vaše ime u svome inboxu  i njihov je odgovor bio: ,,T1; dr.“[10] Vaša e-pisma su iznimno informativna i obojena emocijama, ali su JEBENO DUGAČKA. Osobno sam se nalazila na obama krajevima ove jednadžbe (antigurui: isti su kao i mi!) koja ne završava dobro ni za koga.[11] U drugoj sceni II. čina  Hamleta  notorno klepetalo Polonije izjavljuje: „Kratkoća je duša mudrosti“ Isto tako, kratkoća je duša učinkovite elektroničke prepiske na poslu. Vi: Držite se važnih sranja, a ne retoričkih začkoljica i provodite manje vremena u sastavljanju pisama. Oni: Stvarno će ih čitati. Svi: Pobjeđuju.

Postavljajte važna pitanja Svaki put kada na televiziji gledate konferenciju za tisak, otprilike trideset novinara

 postavljaju pitanja slavnoj osobi, političaru ili direktoru FBI-a za govornicom. To znači da njihova pitanja moraju biti i te kako važna. Jedna, možda dvije jezgrovite rečenice. Zamislite da su vaša e- pisma takva. U prvoj rečenici postavite pitanje na koje vam je odgovor najpotrebniji i veća je vjerojatnost da ćete dobiti odgovor. Isto tako, možda shvatite da vam dvadeset devet od trideset rečenica uopće nije potrebno.

Pokrenite štopericu Istaknite u poruci da je hitna (doduše, ne s onim crvenim uskličnicima). Umjesto toga,  jasno i informativno naznačite pri vrhu poruke, primjerice: „Moram znati do 17 h.“ Možda će se nametanje vremenskog okvira drugoj osobi isprva činiti pomalo bezobzirnim, ali pod uvjetom da niste Peča iz priče  Peča i vuk,  ljudi su skloniji bolje reagirati na konkretan rok negoli na slatkorječivosti poput: „Kada budeš imao/imala vremena.” Ako je tako nevažno, onda vjerojatno ne biste ni trebali poslati to e-pismo. “Sjajno, hvala”  Ako ste osoba koja kompulzivno odgovara na poruke, mogli biste uštedjeti puno vremena na ona štetna e-pisma tipa „sjajno, hvala”, koja mnogi ljudi ionako mrze primati, zato što im  zatrpavaju inbox. Na pet sekundi potrebnih za odgovor na, recimo, pedeset e-pisama na dan uštedjet ćete ovoliko vremena:

4 minute na dan —> 5 dana u tjednu = 20 minuta tjedno —> 18 SATI GODIŠNJE To su dva i četvrt osmosatna radna dana koje biste mogli iskoristiti za obavljanje drugih sranja ili za bolovanje zbog „trovanja hranom” i dugi vikend u kući svojih prijatelja na jezeru u  New Jerseyju. Sto ne znači da bih ja ikada to učinila, molim lijepo. Ali, rasprave radi, recimo da prilično dobro obuzdavate svoju naviku slanja. Ili nikada niste imali problema s time (sigurno niste) ili vam je izvrsno poslužio prethodni savjet (nema na čemu). I iako ste uspješno odučili svoga oca od slanja MMS-ova sa ženskim grudima, još ste totalno zatrpani primljenom poštom kao likovi iz filma Isijavanje. U tom slučaju potreban vam je protulijek u obliku drugog filma strave:  Pročišćenje. Možda će vam trebati duže od dva sata sjedenja, ali na koncu ćete osjetiti trnce u tijelu. Na dobar način.

Pročišćenje  Nedavno mi je prijateljica priznala da ima 13 000 e-pisama spremljenih u cyber-garaži.  Nije potrebno naglasiti da suosjećam s njom. Od dana kada se prvi put „ulogirala”, nije osjetila onaj čarobni trenutak kada joj u

 pretincu dolazne pošte nije bilo nijedne poruke koja bi iziskivala njezinu pozornost. Taj trenutak zove se inbox nula i, o, Bože, kako je to dobar osjećaj. (Iako ovdje moram istaknuti da je taj izraz, slično kao fraza ne jebem ništa ni pola posto,  pomalo obmanjujući. Kada ne jebete ništa ni pola posto u biti znači da živite sami, goli i uspavani u spremniku u uvjetima potpune senzorne deprivacije - što bi, pretpostavljam, značilo da ni ne  primate e-poštu, ali to je zapravo neizvediv ishod za bilo koga izvan priče Philipa K. Dicka. Postići da u vašem inboxu ima doslovce nula poruka možda je također neizvedivo, ali sigurno se možete prilično približiti tom cilju.) Ono što je vama - i mojoj prijateljici, jadničku malom - potrebno jest pročišćenje, pročišćenje, pročišćenje.  Nakon toga upregnite svoje mišiće na dnevnoj ili tjednoj bazi kako biste osigurali da tomu više nikada ne trebate posvetiti ni mrvicu više vremena negoli je  potrebno. Prvo pročišćenje moglo bi trajati cijeli dan. Imate li 13 000 e-pisama, moglo bi trajati cijeli tjedan. Ali ako ste ozbiljno odlučili dugoročno  srediti svoja sranja, morate u kratkom vremenu izraditi strategiju, fokusirati se i posvetiti. Potrošite vrijeme sada kako biste ga imali poslije. Evo kako izgleda pročišćenje:

Izradite strategiju: Dosegnite nula (ili blizu nule) poruka tako što ćete u jednom zamahu izbrisati, pohraniti ili odgovoriti na sve poruke koje se trenutačno nalaze u vašem inboxu. Fokusirajte se: Odvojite potrebno vrijeme u svojemu kalendaru. Brzo, prije nego što  primite još deset e-pisama! (Ako su stvari posve izmaknule kontroli, možete pobrojiti primljene  poruke i u jednom potezu riješiti 10 posto kako biste procijenili koliko će vam vremena biti  potrebno i koliko Red Bullova trebate popiti da riješite sve.) Nedvojbeno ćete morati pročišćenje  postaviti kao prioritet  u odnosu na nešto što nije toliko hitno, primjerice, brijanje nogu ili... druge stvari. Savjet: Pročišćavanje rano ujutro ili kasno navečer pomaže jer postoji mala šansa da ćete  primiti hrpu novih poruka dok pokušavate riješiti svoju trenutačnu situaciju. Posvetite se: Počnite s tipkom „Izbriši”  jer je to jebeno lako. Onda sjednite držeći prst na tipki „strelica prema dolje“ i drugim na tipki „smeće”, spremni izbrisati rezervacije zrakoplovnih karata kojima je istekao rok, brošure za članarinu u Weight Watchers at Work  i junk pisma koja iz neobjašnjivih razloga niste izbrisali u trenutku kada ste ih primili. Jeste li planirali odgovoriti onom ljubaznom Nigerijcu koji vas je zamolio da mu pošaljete 300 000 dolara? Sortiranje e-pisama prema pošiljatelju je dar - možete jednim udarcem iskorijeniti sva e-pisma kadrovske službe. Jeste li ikada primili korisno e- pismo od kadrovske? Točno.  Nakon toga ćete trebati „Pohraniti”. Vaš program za e- pisma dolazi sa značajkom „dodavanje mapa”. Vjerujte mi. Dakle, ako imate poruku koja ne iziskuje djelovanje, ali je trebate sačuvati za poslije, možete stvoriti mapu i pohraniti je u njoj. Moje mape imaju imena kao: „Pozivi za držanje govora”, „Njemačka” i „Ostalo”.  (Mapa „Ostalo” služi kao ona ladica u koju trpate sve svoje seksualne igračke kada vam mama dolazi u posjet. Vrlo praktična.)  Naposljetku, vrijeme je za „Odgovori”. To je ono što ste sve vrijeme izbjegavali govoriti ljudima da „nikada niste primili to e- pismo“ ili da „niste imali vremena pročitati ga“ zato što ga stvarno niste vidjeli među 12 999 drugih poruka ili ste, umjesto, znate, stvarnom poslu,  prioritet davali simptomima urinarnog trakta o kojima ste iznova razglabali sa svojom  prijateljicom Tinom. Vrijeme je da si natočite veliku čašu soka od brusnice i srežete ih u korijenu. Nakon što ih odvojite od stada, većinu ćete vjerojatno vrlo lako uočiti i probrati, ali

 bude li vam trebalo puno razmišljanja/vremena za odgovor na određenu poruku, odložite je sa strane i rezervirajte to kao poseban zadatak na svojemu popisu zadataka koje morate obaviti taj tjedan. (Pritom se samo prisjetite Polonija.) Guzica na stolcu, briši, briši, briši. Ubacite u veću brzinu i pohranite, pohranite, pohranite.  Ne budite ona osoba: Odgovorite, odgovorite, odgovorite!

Dan po dan (ili tjedan po tjedan)  Nakon što uspješno pročistite svoj put do inboxa  nula ili negdje u blizini, posao  provjeravanja, pisanja i odgovaranja na e- pisma više vam neće predstavljati konstantnu prijetnju. Možete mu zadati vremenski blok u kojemu ćete se na njega, i  samo na njega (X), fokusirati Y minuta ili sati, ovisno o potrebama. Ako poput Pavlovljeva psa reagirate na zvuk  ping  svaki put kada primite obavijest na mobitelu ili računalu, znate li da ga možete isključiti? To sam znala činiti kada sam htjela raditi za svojim stolom bez ometanja i nikada nisam propustila hitnu poruku. Sva ta sranja čekala su me nakon ručka, kada sam bila spremna suočiti se s njima. Naravno, radila sam u nakladničkoj industriji. Ako ste Googleov zaposlenik, možda vas zbog toga mogu poslati na prijeki sud. Odlučite sami. Ključ je u upravljanju vremenom i u tome da znate kako stvarno izgleda vaš inbox ne ona luđačka hrpa koju ste nagomilali u posljednjih šest mjeseci. Možete pročistiti 10 posto  pretinca ulazne pošte, kako sam vam rekla, ekstra-polirajte i potom odvojite onoliko vremena koliko vam je potrebno da sredite svoju elektroničku poštu tijekom dana ili tjedna. Ako ste za to (i samo za to) rezervirali trideset minuta ili dva sata, bit ćete puno organiziraniji, manje iscrpljeni i više vas neće pratiti glas onog lika koji nikada ne odgovara na moja e-pisma.  Inbox tjeskoba

 Na kraju, imam poseban savjet za sve simone među vama. Zabrinjava li vas da će nastupiti potpuni kaos, da će padati glave, da vjeverice više nikada neće dobiti nijednu gazu i da će sve to biti vaša krivnja? U tom slučaju imate inbox  tjeskobu, a ja ću vam reći da to „patološko odgovaranje”, koliko god bilo primamljivo, nije rješenje. Znam da vi mislite da jest. Tako sam i ja mislila dvadesetak godina, ili koliko već postoji elektronička pošta, dok nisam shvatila da sam uhvaćena u zamku neprekinutog kruga odgovaranja. Bez kraja i početka i, premda ne toliko odurnog kao film  Ljudska stonoga,  ali isto tako tragičnog.[12] Za početak, patološko odgovaranje na e- pismo u trenutku kada ga primite udžbenički je  primjer reaktivnog nasuprot proaktivnom ponašanju. To je kao da gazite po vodi umjesto da  plivate prema obali - trošite svu tu energiju, a da pritom samo ostajete na istome mjestu. Lošemu mjestu. Tjeskobnome mjestu. Mogli biste isto tako omotati sve te lance e-pisama oko svojih gležnjeva i potonuti na dno, jer onamo ionako idete. Ako cijeli dan agresivno stišćete tipke obriši-spremi-odgovori, nikada nećete postići ništa drugo i utopit ćete se. U e-pošti. Kužite? Vjerojatno ćete također prebrzo odgovoriti na jednu poruk u i nekoliko sekundi (ili sati)  poslije shvatiti da ste zapravo trebali reći više, pa ćete morati napisati još jedno e- pismo. Čekajte. Ne budite reaktivni. Usredotočite se na  odgovaranje na e-pisma poslije, kada budete imali vremena i energije za promišljanje, strategiju i proaktivnost, i onda ih riješite sve odjednom.

Onda kada budete mogli odgovoriti sa samo činjenice, gospođo i kada budete imali vremena za all-inclusive. Ako vas obuzme inbox tjeskoba, pokušajte s vježbom „stani, pusti i odmakni se“ sa 77. stranice. Polako se udaljite od svoje naprave, duboko udahnite, provjerite svoj popis zadataka koje morate izvršiti i upamtite: Pozabavit ćete e- poštom danas u 15 h, u razdoblju između zubara i pripremanja priopćenja za tisak. Magija planiranja (kalendari) može osloboditi vaš um od inbox tjeskobe. To je vrhunsko pospremanje mentalnog nereda.

Dial-up Želite znati koliko elektroničkih požara možete ugasiti, a da pritom ne upotrijebite svoje crijevo za polijevanje? Zamislite da je vaš stroj iz dvadeset prvog stoljeća dial-up  modem iz 1987. - e-pisma mogli ste provjeriti samo dvaput na dan jer su vam trebala tri sata samo za priključenje na internet. Ograničite li vrijeme koje svakodnevno provodite u provjeravanju/odgovaranju na e-pisma, ograničit ćete buku u pozadini koja vas stalno prekida u radu i zbog koje se ne možete usredotočiti na druge stvari. Umjesto toga svaki „termin provjere” postaje jedan konkretan zadatak na vašem popisu stvari koje morate obaviti. A kada budete imali dovol jno slobodnog vremena između logiranja, drugi će ljudi odgovoriti na mnoga pitanja (bez obzira na to odnose li se na posao ili na dogovore za večeru). Tako ćete sljedeći put kada se ulogirate dial-upom lako moći izbrisati poruke s pitanjima je li  bolje da se nađete na večeri u Olive Gardenu ili u Red Lobsteru. U Olive Gardenu, očito, zbog neograničenih grisina.

Iako je elektronička pošta vjerojatno najprisutnija i najveća prijetnja za sređivanje vaših sranja, korespondencija ima više oblika. K ako sam ranije rekla, nakon što pročitate i ozbiljno shvatite ovaj odjeljak, možda ćete dvaput razmisliti prije negoli pošaljete ili objavite na Slacku onu nepotrebnu poruku i pokrenete lavinu samonametnutog razdvajanja i neprekidan krug odgovaranja, zbog čega ne stignete ni disati, a kamoli obaviti posao. Teško je biti ljudska stonoga. Odlazak s posla na vrijeme: pokus

Zvuk koji ste upravo čuli je pucketanje zglobova mojih prstiju. (Ne brinite se, zvuči gore nego što zapravo jest. Ali hvala vam na brizi.) U nastavku ću vam iznijeti duži primjer koji će povezati sve što smo dosad naučili o postavljanju ciljeva, motivaciji, popisima zadataka koji se moraju obaviti, upravljanju vremenom, prioritiziranju, strategiji, fokusiranju i posvećivanju. Počet ću s hipotetskim scenarijem što/zašto kroz koji ću vas voditi korak po korak.

Što nije u redu s mojim životom? Provodim previše vremena na poslu i nisam bila na  Happy Houru šest mjeseci.

Zašto? Kad god se u izjavi da vam je život usran pojavi riječ vrijeme, glavni krivac za to vjerojatno je loše upravljanje vremenom.  Morate  početi bolje shvaćati vrijeme i  svoj odnos  prema vremenu. (Kako je prošlo postavljanje sunčanog sata? Pošaljite mi slike!) Cilj: Obavite posao na vrijeme tako da ne morate ostati duže. Dakle, da vidimo... veći dio tjedna ostajete za svojim radnim stolom (ili drugom radnom  jedinicom) dva sata duže nego što ste namjeravali, očekivali ili bili plaćeni za to. Zapeli ste u rutinu prekovremenog rada s kojom ste se pomirili. Čini se da vam je potrebna motivacija. Iskušajte moć negativnog razmišljanja: • Mrzite li ostajati duže na poslu? • Jeste li zbog toga ljutiti? • Provodite li stanke za ručak u smišljanju osvete koja uključuje fotokopirne aparate,  pornografske časopise i obiteljske fotografije vaših kolega, a koju možete provesti u djelo samo ako ostanete još duže na poslu? • Želite li prestati trošiti vrijeme i energiju na mržnju, ljutnju i maštanje o osveti i umjesto toga uložiti vrijeme i energiju u dovršavanje stvarnog posla kako biste mogli izaći iz ureda prije negoli Happy Hour  nestane u izmaglici sjećanja? Tako sam i mislila. Primijenimo GYST teoriju na tu situaciju. Ključevi, telefon, novčanik: Na raport!

Cilj: Obavite posao na vrijeme tako da ne morate ostati duže na poslu. Strategija: Pretvorite svoj popis zadataka za obaviti u popis zadataka koji se moraju obaviti. Kada isplanirate svoje zadatke i kategorizirate ih prema  prioritetu, rascjepkat ćete svoj dan na male, savladive dijelove, umjesto da izgleda kao divovska mrlja nerazlučive hitnosti. Tako ćete umanjiti količinu posla koji morate obaviti, a pokušavate li utrpati manje posla u svoj dan, sigurno ćete ga brže završiti. (Ako vam odlazak s posla na vrijeme stvarno predstavlja problem - a nisam ga odabrala kao hipotetski primjer zato što je to jebeno rijetka pritužba - iskušajte metodu za zadatke koji se moraju obaviti na idućoj stranici dolje ili na nekom drugom listu papira.)

SVA SRANJA KOJA MORAM OBAVITI  NA POSLU U PREDVIDLJIVOJ BUDUĆNOSTI  _____________________

 _____________________  _____________________  _____________________  _____________________

SVA SRANJA KOJA MORAM OBAVITI  NA POSLU

PO REDU HITNOSTI  _____________________  _____________________  _____________________  _____________________  _____________________  _____________________

SVA SRANJA KOJA

MORAM OBAVITI DANAS  _____________________  _____________________  _____________________  _____________________

 

_____________________

Usredotočite se: Ovdje nastupa upravljanje vremenom. Srezali ste svoj popis na pet zadataka, ali ne zaboravite da  fokusiranje znači da trebate odvojiti realnu količinu vremena za obavljanje određenog zadatka i da to vrijeme iskoristite isključivo za obavljanje toga zadatka. USREDOTOČITE SE NA SAMO JEDAN ZADATAK! Da biste se mogli učinkovito usredotočiti, trebate znati koliko vam je vremena potrebno  da dovršite taj zadatak. Naravno da ćete imati fluktuacija tijekom radnoga dana, ali ako ste usavršili svoju vještinu upravljanja vremenom, moći ćete nagonski, izbalansirati nadolazeće zadatke i vrijeme kojim raspolažete.[13]

Posvetite se: Zabilježili ste zadatke koje morate obaviti. Odvojili ste vrijeme koje vam je  potrebno da obavite svaki od tih zadataka. Sada trebate izvaditi svoj metaforički novčanik i platiti cijenu za svoje odluke. Sjednite (ili ustanite, ili visite u zraku - možda ste astronaut?) i OBAVITE TO SRANJE. Ovdje će vam moć negativnog razmišljanja također dobro poslužiti. Njome ste se već poslužili pri postavljanju svojega cilja - bili ste umorni od toga što ste ostajali za svojim radnim stolom (ili u svemirskom brodu) dugo nakon što je radni dan navodno završio. Mrzili ste što propuštate zabavne planove zato što ste uvijek „samo još dovršavali posao“... sljedeća tri sata. Pretvorite te negativne osjećaje u djelovanje. I nemojte klonuti! Ako vam je potrebna veća motivacija da se posvetite svome planu, prizovite one osjećaje malaksalosti i straha od propuštanja i suzbijte ih tako da dovršite jedan po jedan mali, savladivi cilj, prekrižite zadatke sa svoga popisa zadataka koje morate obaviti i izađite s posla na vrijeme, ispunjeni novootkrivenim osjećajem postignuća i radosnog iščekivanja  prvog martinija u pola cijene nakon mnogo mjeseci. Postoji razlog zašto se to ne zove Sad Hour.

Zasjeda u podne Bez obzira na to radi li se o napukloj staklenci krastavaca na polici u trećem redu ili o iznenadnom posjetu izvršnoga direktora, događaju se sranja kojima se morate baviti u letu. To znači da trebate  prioritizirati i te stvari u letu. Ako ste se držali svoga popisa stvari koje morate obaviti, onda su vaša sranja dovoljno sređena da preživite podmukli napad. Theodori mogu izaći iz svoga skrovišta ispod kreveta. Alvini mogu ostati u zgradi. A simoni ne trebaju progutati šesti Klonopin. Tajna prednost: Moguće je da još niste postavili prioritete  onoliko koliko ste mogli za danas, pa će vas PRAVA hitna situacija uvjeriti da nečemu na vašem popisu naposljetku nije ni bilo mjesto.

Novčani poticaj Osim vremena i energije, novac je jedan od tri osnovna resursa kojima raspolažete i koji

vam mogu pomoći da uspijete u životu, ali ujedno mogu biti i prepreka vašem uspjehu. A novac  je jedini resurs koji nastavlja davati. Što manje novca potrošite, više ćete zaraditi. A  pretpostojeći novac može ležati na računu s visokim kamatama i  sam sebe zarađivati  dok vi spavate i(li) dok isključeno buljite u kuharsku emisiju. Poznajem toliko ljudi - od kojih neki zarađuju manje, a neki puno više od mene - koji se žale na svoju financijsku situaciju. Jadikuju jer nisu u mogućnosti nešto platiti ili uštedjeti novac za nešto. Za njih je novac lav koji se ne može ukrotiti. Ili, još gore, mali, slatki krznati Gizmo 11a ulicama i gremlin u krevetu. U stvarnosti je novac samo list papira, dok ste vi stvarna ljudska bića koja raspolažu slobodnom voljom i vjerojatno s barem dva para tenisica. Ako ste osoba koja tvrdi: „Ne mogu izdržati do sljedeće plaće, a da ne posegnem za ušteđevinom”, ili: „Uvijek trošim malo više nego što bih trebao”, tada dopuštate novcu da vas zatoči i da postupa s vama kao sa svojom zatvorskom kujom. Ja vam, pak, velim: Ne budite kuja novcu. Trebate upravljati svojim novcem, a ne dopustiti novcu da upravlja vama. O toj su temi[14] ekonomisti, menadžeri za upravljanje novcem, milijunaši koji su se obogatili svojim radom, kao i likovi imena Jim, napisali tonu knjiga. Ali da vi trebate naučiti samo vještinu upravljanja novcem, vjerojatno biste otišli u knjižaru i kupili knjigu o tome. Umjesto toga obratili ste se meni. Zašto? Vjerojatno zato što sam vam obećala da ću vas naučiti kako da sredite svoja sranja na sveobuhvatan način, koji uključuje, ali nije ograničen samo na vaš financijski život. To ću i učiniti. Tajna je u ovomu: To su sve iste tajne. Upravo smo se poslužili kombinacijom strategije, fokusiranja i posvećenosti da vam skratimo radni dan. Sada ćemo to isto učiniti da „nafilamo” vaš bankovni račun i omogućimo vam ostvarenje životnog stila za koji ste nekoć  mislili da je nedostižan - kombinacijom manjeg trošenja i veće uštede.

Hej, veliki rastrošniče Bez obzira na to je li vaš cilj srednje velik (mrak cipele koje ćete obuti za desetu obljetnicu mature), velik (dijamantna narukvica kojom ćete se razmetati na dvadesetoj obljetnici mature) ili divovski (estetska operacija trbuha prije tridesete obljetnice mature), vaša strategija može biti jednostavna kao da se X dana odričete svakodnevne kave iz  Starbucksa za 5 dolara dok ne uštedite dovoljno novca da ostvarite Y cilj. • 30 dana fokusiranja i posvećenosti = 150 dolara za Vanilla Bean Creme Frappuccina ili jedan par mrak cipela • 300 dana za dijamante u vrijednosti 1500 dolara • 1200 dana (6000 dolara) za srednju cijenu estetske operacije trbuha

Životni stil kao cilj koji možda želite ostvariti Izvući se iz dugova

Popraviti trijem  Nositi elegantno odijelo škotskoga uzorka Pobijediti na eBay aukciji Razbacivati se novčanicama u klubu Spearmint Rhino Ista strategija može se primijeniti i za ostvarenje većih ciljeva, kao što su plaćanje dječjeg ortodonta ili koledža vaše djece (ili vašeg ortodonta ili koledža). Možda čak i pologa za MINI Cooper. Preslatki su mi.  No, prvo razmotrimo češće hipotetske situacije.

Što nije u redu s mojim životom? Primijetila sam da svaki mjesec ulazim u minus, što mi se ne sviđa. Točno. Osjećaj kada gledate kako vam se bankovni račun približava nuli i potom tone duboko ispod nule sličan je osjećaju kada gledate kako se tinejdžer u filmu strave vraća kući, u kojoj će se očito dogoditi umorstvo.

Zašto? Hm, trošim li malo previše? Da! Dobro vam ide ovo. Recimo da trošite 100 dolara previše. Iako shvaćam da 100 dolara na mjesec nekim čitateljima nije nužno „malo previše”, to je okrugla brojka, a ja sam samo skromna diplomantica engleskog jezika i književnosti. Bez obzira na vaš mjesečni deficit,  pomoći ću vam da primijenite svoje novootkrivene vještine na cio niz sranja koja se odnose na vaš život i na vaše poimanje uspjeha. (Bilješka: Ova hipotetska situacija tak ođer pretpostavlja da osoba o kojoj je riječ ne može shvatiti kamo odlazi tih 100 dolara jer  bi ih on/ona već jebeno  prestao/prestala trošiti.) Cilj: Potrošiti 100 dolara manje svaki mjesec. Ne ulaziti u kuću. Ne iskušavati ubojicu. Jednostavno. Za to vam je potrebno... Strategija: Što kažete da potrošite 25 dolara manje svaki tjedan tijekom četiri tjedna? Tih 25 dolara je manji, savladiviji dio od 100 dolara. Štedite dio po dio. To se zove... Fokusiranje: Ovaj tjedan, kada se suočite s potencijalnim izdatkom, razmislite koliko košta, imajući na umu dobit od 25 dolara. Upitajte se: Je li mi to stvarno potrebno'?  Ako odgovor  bude niječan, ne vadite novčanik, kreditnu karticu i nemojte se potpisati na onu isprekidanu crtu.  Ne trošite novac. To je poznato pod nazivom...

Posvećenost: Ako čitate časopis Maxim i ako vas je privukao najnoviji vosak za skidanje  brkova s mirisom šunke, ali vam nije potrebna još jedna posuda s ljepljivom tvari na kupaonskom umivaoniku, nemojte ga kupiti. Uštedjet ćete 25 dolara oduprijevši se zamamnom mirisu šunke. Izlazite na večeru? Mmmm... ukusno. Ali zadržite se na glavnom jelu i piću - preskočite  predjelo i desert (ili učinite obrnuto). Hej, to je dodatnih 25 dolara koje niste potrošili. Nalazite se na pola puta do cilja. Isto tako možete biti na pola puta do cilja gubitka težine. TKO ZNA?!? Sve navedeno, kada ovako objasnim, zvuči tako očito, zar ne? Ipak, mnogi ljudi (a) nikada ne postave cilj i (b) ako ga postave, postanu previše opterećeni njegovom veličinom, tako da se (c) ne mogu fokusirati na (d) posvećenost tome cilju.

Nema više novčića za štednju

Ozbiljno govoreći, ne želim umanjiti važnost povlastica koje imam dijeleći vam financijske savjete. Pretpostavljam da je većina ljudi koji čitaju ovu knjigu zaključila da ona vrijedi određeni dio njihova  raspoloživog prihoda - dakle, da imaju određeni višak prihoda koji mogu uložiti. Ali možda niste skloni kompulzivnom kupovanju, nego ste osoba koja čekajući u redu na blagajni Targeta važe treba li platiti telefonski račun ili kupiti kutiju pelena. Možda ste ovu knjigu dobili na dar ili ste je posudili u knjižnici, ili ste na nju potrošili ono malo raspoloživog prihoda nadajući se da će vam pomoći unijeti neke velike promjene u svome životu. U tom slučaju, prije svega vam želim zahvaliti na čitanju. Drugo, nadam se da će vam moj savjet  poslužiti onako kako sam namjeravala, a ne da se zbog njega osjećate manje važnima ili isključenima. I treće, nadam se da ste  uživali u šali o sindromu iritabilnih crijeva (prethodne stranice). Jako sam ponosna na nju. Ako se nikada niste stvarno usredotočili na svoje tjedne troškove, onda možda niste shvatili da vam zbog voska za čupanje brkova ili tiramisua mjesečno nedostaje 25 dolara -puta četiri, (još bolje, pomnoženo s pedeset dva tjedna, to je lijepih 1300 dolara na godinu koje ste upravo pronašli ispod metaforičkog madraca.) Sada ćemo još više pojednostavniti stvari. Recimo da vas taj mjesečni dug u iznosu od 100 dolara proganja  poput onog jezivog šupka iz filma To dolazi, koji je dobio zbunjujuće dobre kritike, ali čak vam se ni 25 dolara tjedno ne čini dovoljno malim i savladivim ciljem da se riješite toga duga. Stoga ih razbijate na još manje komade, na dnevni iznos. Tako dolazite do 3,57 dolara koje NE trebate potrošiti svaki dan tijekom mjeseca, kako  biste nadoknadili manjak od 100 dolara. Sada ću vas zamoliti da se nakratko fokusirate na stvari na koje svakodnevno trošite novac. Možda bi vam pomoglo... ne znam... da napr avite popis? Ako to učinite (ponavljam, pod  pretpostavkom da imate raspoloživ prihod, ali jednostavno ne možete dokučiti kamo nestaje svaki mjesec), vrlo je vjerojatno da ćete na tome popisu pronaći 3,57 dolara koje možete lako eliminirati, i to bez ikakva utjecaja ili uz minimalan negativan utjecaj na kvalitetu svojega života.

Pet stvari na koje ne

trebate potrošiti 3,57 dolara (ili više) Šalica kave Dva listića Powerball lutrije 3 u 1 pakiranje žvakaćih guma Privjesak za ključeve s čašicom za žestice I jedna od „tri za jednu“ stvari u trgovini „Sve po dolar” Ali, vjeverice, ponavljam po ne znam koji put, nisam ovdje da nadzirem vaše navike trošenja ili da vam govorim koji su ispravni (ili neispravni) prioriteti u vašem životu. Samo vam pokušavam pokazati da, ako o svojim navikama trošenja razmišljate kao o manjim dijelovima cjeline - ili, možemo reći, lipama u kunama - možete srediti i svoja individualna, jedinstvena, osobna financijska sranja. I da, kada budete spremni napasti svoje financije, možda bi bilo dobro da uložite 3,57 dolara u još jednu bilježnicu da pratite svoje dnevne troškove. (Dnevnik odgađanja je sveto mjesto.) Bilježite li sve što trošite, bit ćete primorani suočiti se sa svojim odlukama i bit će vam lakše donositi bolje odluke prije negoli se vratite kući s buvljaka s miniivashom i četiri kilograma indijskih oraščića kojima je istekao rok trajanja.

Kupili smo zoološki vrt Sjajno, dakle, govorili smo o NETROŠENJU. Razgovarajmo sada o AKTIVNOJ štednji.  Najveća financijska pogreška koju ljudi čine jest da odluče štedjeti i onda kažu: „Počet ću sutra.“ To čine zato što im se krajnji cilj čini previše golem da o njemu danas razmišljaju. Pokazala sam vam koliku razliku može učiniti 3,57 dolara danas, 25 dolara ovaj tjedan ili 100 dolara ovaj mjesec. Odvojite li na stranu sav taj višak novca, mogli biste uzeti tih nekoliko dolara tjedno i, tijekom mnogo, mnogo tjedana, uštedjeti za nešto što vas neizmjerno veseli. Putovanje u Disney World. Novi automobil. Polog za zoološki vrt. Ili samo kuću, što je znatno praktičnije. Još ste neodlučni? Možda vam pomogne da svoj plan štednje zamislite kao kasicu prasicu s prorezom velikim toliko da u njega stane samo kovanica od pet centi.  Nitko od vas ne traži da u nju ugurate snop od 2000 dolara odjednom. Ne, najjednostavniji i najučinkovitiji način da ostvarite svoj veliki, dugoročni životni stil su mali, savladivi komadi. A kada to učinite na taj način, vidjet ćete da zapravo i nije tako teško. Teško je promijeniti

karijeru. Teško je riješiti se ovisnosti. Teško je skrbiti se za stare roditelje. Uštedjeti nekoliko tisuća dolara nije jako teško - potrebni su vam samo... pričekajte... strategija, fokus i posvećenost. I vrijeme. Što znači da postavl janje takva cilja iziskuje i strpljenje. Alvini nemaju takvu sposobnost usredotočenosti i zato ih preklinjem da rascjepkaju takav cilj na male, savladive dijelove kako bi se mogli  na njega fokusirati malo-pomalo svaki dan, umjesto da pobjegnu glavom bez obzira na prvi spomen „trogodišnjeg plana“. Ispričala sam vam kako sam ja uštedjela novac kako bih mogla dati otkaz na svome poslu i započeti raditi kao slobodnjak, ali i izgraditi kuću na Karibima. Juhu! Nema više jednoličnih konferencijskih dvorana, nema više vrtoglavo visokih potpetica i neograničenih količina ledeno hladnog Presidente Lighta. Bolje da popijem tabletu protiv bolova ako ću nastaviti ovako se tapšati po leđima, zar ne? Ali ovdje ne želim svraćati vašu pozornost na konačan ishod, bez obzira na to koliko je fantastičan. Naime, želim vam dati do znanja ovo: TRAJALO JE DUGO. Kvragu, trajalo je dugo samo da  postavim te ciljeve. A bili su prilično veliki. Mogli bismo čak reći da su mi promijenili život. A kada sam ih postavila, nisam ih mogla ostvariti istoga dana. (U redu, barem to nisam mogla učiniti odgovorno.) Tada je na scenu stupila moja strategija i, kako sam spomenula, ona je uključivala punu godinu štednje da postignem ono što sam trebala. Tristo šezdeset dana stavljanja male količine novca na štedni račun. Ako ste Alvin, možda vam sada sijevaju munje iz očiju, ali ostanite sa mnom još sekundu  jer sve je u perspektivi. Ljudi stalno riskiraju novac i čekaju da se stvari dogode, zar ne? Unaprijed plaćamo karte za sportsku sezonu i mjesecima čekamo da nam se ulog isplati (napose ako ste navijač Cleveland Brownsa). Skupimo za mjesečnu naknadu za Hulu i vječno čekamo deset novih epizoda TV serije radi koje smo se učlanili. Milijuni ljudi godinama daju Georgeu R. R. Martinu svoje teško zarađene pare i neizmjerne  sate svoje pozornosti, a da možda nikada neće doznati što se dogodilo s kopiladi Westerosa ako ne napiše te dvije posljednje knjige.  Nije li i polog za vlastiti zoološki vrt/dom (ili za bajkovito utočište, ili za impresivne felge) vrijedan strpljenja? Jedina je razlika u iznosu i vremenu koje vas dijeli od vašega cilja, što taj aspekt sređivanja vaših sranja čini relativno lakim. · ·

Svakodnevno stavljati više novca sa strane = Manje vremena za postizanje cilja Svakodnevno stavljati manje novca sa strane = Više vremena za postizanje cilja

Kako bilo - trebate li uštedjeti 100 dolara ili 100 000 dolara kako biste platili mehaničara ili kupili jahtu (pola jahte?) - cilj ćete naposljetku dosegnuti. Shvatili ste. Uz malo snage volje, sve je lakše

Prije negoli prijeđemo na III. dio i teško sranje, ima još jedna sastavnica sređivanja vaših sranja čije se značenje ne može zanemariti: snaga volje. Bojim se da je tu sve na vama. Mogu vam dati neke motivacijske trikove i savjete o upravljanju vremenom. Mogu vam  pojednostavniti korake te šarmantno i opsceno izokrenuti self-help žanr kako bih vam obodrila

duh. Ali ne mogu nastaniti vaš um i tijelo i prisiliti vas da poslušate moj savjet. Da to mogu, već  bih imala vlastiti realitj show i liniju proizvoda za njegu usana. Samo vi možete srediti svoja sranja, postaviti svoje ciljeve i uspjeti u životu - svojemu životu, ma što to podrazumijevalo. Kako biste ostali posvećeni tim ciljevima, trebat će vam nešto snage volje. Ali samo malo snage volje na svakom koraku! Dostajat će da se usredotočite i ostvarite one male, savladive dijelove svojega plana. A snagu volje možete smoći na različite načine i kako vam najviše odgovara.

Svaka od tih strategija korisna je u različitim trenucima i u različitim okolnostima, ali  potonja vam uistinu pomaže kada se nađete u usranim vodama bez vesla. Pokazalo se da odgovornost može biti sjajna motivacija.  Neki bi odgovornost mogli povezivati sa „sramom” ili „brigom za tuđe mišljenje”, ali ja držim da između njih postoji nekoliko (ako ne i pedeset) nijansi sive.

Osjećajno po turu Izuzev u slučaju seksualnog pokoravanja, nitko ne voli da mu se govori što treba činiti. Ali povremeno izaći iz svojega mentalnog balona kako bismo se vidjeli tuđim očima može biti istodobno korisno i niskorizično. Tko te odgojio? moje je drugo omiljeno pitanje koje  postavim/promrmljam kada vidim da netko čini loše životne izbore. Iako je to pitanje sarkastično - jer se zbog nedostatka samo-kontrole/higijene/manira ta osoba doima kao proizvod para odmetničkih rakuna - dobro ga je postaviti ako u posljednje vrijeme niste bili baš previše odgovorni prema sebi. Imate li problema sa skupljanjem ili održavanjem snage volje - napose u teškom sranju možda podsvjesno tražite nekoga tko bi vam je usadio. Prakticiranjem „Tko te odgojio?” pomoći ćete si da prepoznate ponašanja koja su možda natjerala vašu majku (ili dominu) da kaže: „Za Boga miloga, sredi svoja sranja.”

Jebe mi se što drugi misle o mojim životnim izborima - u smislu da se ne zabrinjavam time odobrava li tko moja nastojanja, sve dok ja znam da djelujem u svojemu najboljem interesu.  Ne trebam se stidjeti zbog toga, a ne biste se trebali stidjeti ni vi. Ali što ako ja ne  shvaćam da mi ono što činim škodi? Što ako slijepo bauljam kroz život - na lošem poslu, u lošoj vezi, ili s doista lošom frizurom - a da to ne znam? Što ako mi netko ukaže na to, s grubom ljubavlju i šibom, kako bi mi se stvari okrenule nabolje? Tko te odgojio? djeluje ovako:

Ako se pitate:  Zašto ne mogu pronaći makar djevojku koja bi sa mnom provela noć, a kamoli se upustila u dublju vezu? Zapitajte se:  Bi li moja mama odobravala hrpu prljavih bokserica koje se gomilaju na mom krevetu umjesto da ih operem? Ako ona ne bi, zašto bi bilo koja druga žena? Ako se pitate:  Zašto svi osim mene napreduju na poslu? Zapitajte se: Što bi moja mama rekla da zna da sam proveo pola dana čitajući poruke na Bacheloretteu umjesto da radim svoj posao ? Ako se pitate:  Zašto si ne mogu priuštiti lijepe stvari? Zapitajte se:  Bi li moja mama bila ponosna kada bi znala da svaki mjesec potro šim plaću  gotovo isključivo na travu i Visine? Da, osjećajno po turu moglo bi biti korisno. Ili stvarno po turu, ako djeluje. Kako god ti odgovara, Theo. (I dalje ne osuđujem.)

III TEŠKA SRANJA: Starenje, napredovanje, zdrav i općenito bolji život

 Nije teško, zar ne? Izvrsno napredujemo. Do sada ste već svladali popise za i protiv, vaš  pretinac dolazne pošte savršeno funkcionira, a možda imate i 100 dolara viška koji vrište na vašem bankovnom računu. Naučili ste vrijednost prioritiziranja, radni dan izgleda manje naporan i napokon znate koliko vam je vremena stvarno potrebno za tuširanje i brijanje. Čestitam! Na dobrom ste putu prema životnom uspjehu (a da niste nepodnošljiv gad, dometnula bih). Ako ste Theodore, „ne znam odakle početi“ ne bi više trebalo postojati u vašem rječniku, kao ni „previše je toga za napraviti”. Zakoračili ste u ono što nazivam Alvinovim teritorijem stvari koje zahtijevaju više pozornosti ili dužu posvećenost. Valja, međutim, kazati kako sve vjeverice mogu i hoće imati koristi od III. dijela koji se (po mom običaju)  dalje dijeli na tri manje, bolje savladive kategorije:

• Odgovornosti i odnosi: Biti odrastao i ponašati se odraslo. • Posao i financije: Želite promaknuće? Došli ste na pravo mjesto! Također: Kako delegirati, kako uživati u slobodnom vremenu i uštedjeti za stare dane. • Zdravlje, dom i životni stil: Kako ostati zdravi i čili kako biste doživjeli stare dane; kako održati dom čistim nakon čišćenja; kako vam HGTV laže i koje su prednosti unajmljivanja  profesionalca; kako pronaći vrijeme za hobije i kreativne aktivnosti. Oh, oprosti, Alvine, zar si mislio da se zajebavam? IZNENAĐENJE!  Ne zajebavam se. Odgovornost i odnosi

U ovom ćemo odjeljku istražiti ,,odraslost“ - izraz koji nisam skovala, ali bih željela da  jesam. Sređivanje sranja ne uključuje samo elektroničku poštu i kašice prasice, nego i odlazak liječniku, obnavljanje putovnice i učenje kako obavljati dosadne zadatke vješto i živahno. Prestanite plaćati opomene i počnite pisati zahvalnice. Usred svega toga morate pronaći vrijeme za prijatelje, obitelj i(li) ljude s kojima se seksate. (Ali samo ako to stvarno želite. Kao i uvijek, ne govorim vam što da činite - samo kako biste to mogli činiti ako je to važno za vaše opće zadovoljstvo.) Možda vas više zanima izlazak  iz veze - mislim, zauvijek, ne samo ovaj vikend. U tom slučaju, nastavite čitati, ali na vašemu mjestu ne bih ovu knjigu ostavila otvorenom na stranici 125. Početnička pogreška.

Samo za odrasle

Kada mi je bilo deset godina, razmjenjivala sam knjige V. C. Andrews sa starijom rođakinjom. Tada nisam razumijevala  razumijevala  sve one „stvari za odrasle“ koje su se u njima nalazile, ali naučila sam važnu lekciju kao što je „nikad ne podcjenjuj ono što su ljudi sposobni učiniti kada je u pitanju nasljedstvo“ i „ako ćeš cijeli dan jesti krafne posute šećerom u prahu, u prahu, vjerojatno će ti biti zlo“. Također se nadam da ima i klinaca koji nestrpljivo čekaju sljedeći odjeljak. On nije neprimjeren za mlađe dobi (žao mi je), mi je), ali  jest  informativan, i ako ga pročitate sada, bit će vam  puno lakše kada uđete u svijet naplate parkiranja i pregleda prostate.

Život je bacanje Uspjeh u životu životu dijelom uključuje i bavljenje iznenadnim sranjima koja zahtijevaju našu roditelja ili hitnu pozornost. Trogodišnjak koji stane na hrđavi čavao obično ima nastavnika, roditelja ili dadilju koji će ga smiriti, otresti s njega prašinu, namazati mu namazati mu ranu antibakterijsk om om mašću i odvesti ga na cijepljenje protiv tetanusa. Kada vam se takve stvari dogode kao odrasloj osobi, morate se nositi s njima prokleto sami. (Bilješka prokleto samima: dodajte Neosporin na popis namirnica.) Ali hrđavi čavao, ma koliko bio neugodan k ada ada vam se zabode u stopalo, ne mora ugroziti cijelu igru života. Znam, grozno je kada mislite da ste napokon svladali dnevnu rutinu - brza lopta u zoni udarca - a život vam baci felš. Srećom, sve što ste dosad naučili o boljem upravljanju vremenom, upravljanju vremenom,  prioritiziranju i kontroli poriva pripremilo pripremilo vas je za to sranje. Već ste učinkovitiji, zar ne? Više toliko ne kasnite. Vaši su dani bolje strukturirani i, stoga, opušteniji. Zapravo, odbijate palicom brze bejzbolske b ejzbolske loptice kao od šale - što znači da imate više vremena, energije i novca za druge loptice koje vam život baca: felš, slider  ili  ili zbilja  prljavi change up. Takva bacanja mogu uključivati stvari kao što su:

Izvanredni troškovi Već smo govorili o svakodnevnim troškovima, o vođenju računa o tome tome koliko (i na što) trošite kako biste više uštedjeli. Ali što je s povremenim troškovima kao što su najam smokinga ili kazne za parkiranje? Oni ne ulaze u svakodnevne, čak ni u mjesečne proračune jer čini manje hitnima kada se pojave. Samo stoga su neučestali, ali njihova ih neučestalost ipak ne čini što se niste uvježbali platiti uvježbali platiti parking svaki dan ne znači zna či da ne biste trebali biti podjednako biti podjednako revni i odlučni kada se dvaput godišnje na vašem na vašem popisu zadataka koje morate obaviti pojavi kazna za  parkiranje. Ljudi koji su sredili svoja sranja ne kasne s plaćanjima. Posjet liječniku Možda ste rijedak primjer genetskog savršenstva i ne vidite potrebu za godišnjim liječničkim pregledima i i  ritualnim sadizmom zubarije, što je u redu. Ako nije pokvareno, ne  popravljaj. Ali jednoga dana medicinski stručnjak će vam reći da „to morate dati pregledati'1 (ili još (ili još gore: „srediti”), a taj će vam posjet visjeti nad glavom poput glavom poput oštrice giljotine, sve dok to  jebeno ne UČINITE. Da, UČINITE. Da, zamorno je. Da, taj telefonski poziv bit bit će neugodan ako se nađete u

otvorenom uredu okruženi kolegama. I da, pomisao da vam po guzi prčka sredovječna verzija vašega rođaka Stevea vrlo je degutantna (u najboljem slučaju). Ali radi vašega zdravlja - da ne spominjemo popis zadataka koje morate obaviti - morate se odvažiti, nazvati, organizirati vrijeme i pojaviti se na pregledu. Ljudi koji k oji su sredili svoja sranja ne pate nepotrebno.  putovnica Istekla  putovnica istekla.  Nemojte završiti u zatvoru. Nemojte doći na granicu i shvatiti da vam je putovnica istekla. Sredite svoja sranja.

Zahvalnica Bok. Ja sam odrasla, vi ste odrasli, ponašajmo se kao odrasli. Učini li tko za vas nešto lijepo, zahvalite se. Učini  Učini  li nešto iznimno lijepo za vas, zahvalite mu/joj napismeno. Dobra karma koju ćete zaslužiti slanjem slanjem zahvalnice vrijedna je tri minute njezina pisanja i slanja  poštom. Što je još važnije, dobivate li darove - za vjenčanje, dijete, diplomu, što već - sredite svoja sranja i napišite zahvalnice prije negoli počnete upotrebljavati svoje darove. Sve svoje Sve svoje zahvalnice povodom vjenčanja napisala sam čekajući zrakoplov u zrakoplovnoj luci za moj medeni mjesec, što je značilo da je svaka kasnija margarita dolazila s čistom savješću. Dosadan poslić Za mene to obično znači odlazak u poštu, što je rijetkost rijetkost u svijetu kojim vladaju e-pošta i Jeff Bezos. Mrzim poštu. Ništa mi se dobroga nije dogodilo u pošti, zapravo, ondje sam nekoliko  puta plakala. Ali ne možete dopustiti da vas duboka mržnja prema pošti odvrati od sređivanja vaših sranja. Budete li dovoljno dovoljno dugo izbjegavali dosadne posliće, naposljetku ćete potrošiti 32 dolara za noćnu pošiljku rođendanske čestitke vašemu djedu, koja inače  inače  košta 2 dolara, a to  je jednostavno glupo. To je antiteza, sređivanju sranja. Ipak ste morali otići u poštu u poštu i odgađanje vas je koštalo 3 glave. Isuse, Saro, sredi svoja sranja.  Moj dar vama

 New York Times nedavno me obavijestio

kako su navodne koristi od zubnoga konca tek „nedokazana pretpostavka”. Stoga, ako ne možete srediti svoja sranja i svakodnevno čistiti zube zubnim koncem, ne brinite se.

Bez obzira na to je li rečeno bilo Uvod u odrastanje ili jednostavno osvježavanje znanja, nadam se da je bilo korisno. Ponašanje kao odrasla osoba neizbježan je dio sređivanja vaših sređivanja vaših

sranja sranja i jedini način da se ikada izvučete iz obiteljske kuće, da ostanete  izvan nje i postanete  jedan/jedna od o d onih on ih koji svojoj djeci pripovijedaju kako je „u moje vrijeme44 sve bilo teže. Jeste li znali da je moj otac brao borovnice za 5 centi po mjerici? E, pa jest. A moj prvi posao bio je ribu koja je pjevala, ALI nismo imali za komični website, a na zidu smo imali pikado i plastičnu ribu koja  besplatne sokove, tako da je za mene bilo mjesta za napredak u životu. Kao i za vas. Održavanje odnosa

Još jedan dio odraslosti je izgradnja odnosa. Kada ste dijete, samo visite s djecom  prijatelja vaših roditelja ili sa susjedima, ili s bilo kime tko u vrtu ima bazen. Kako postajete stariji, a vaša dobna skupina sve raznolikija, počinjete donositi konkretnije donositi konkretnije odluke o tome s kime želite provoditi svoje vrijeme i zašto. Kada posve odrastete, već ste upleteni u mrežu složenih odnosa - od kojih su mnogi proizvod vašeg izbora, dok drugi... baš i nisu. Bilo da su prijateljski, obiteljski ili romantični, postoje tri k ategorije ategorije odnosa: · · ·

održavanje poboljšavanje raskidanje.

Održavanje ili poboljšavanje zahtijeva stanovit napor. Primjerice, ako se sastajete s  prijateljem, ne vadite telefon iz džepa. Sastanak na piću s tvitanjem uživo ometat će vas oboje. vas oboje. Ako razgovarate telefonom s bakom, ona ne bi trebala čuti Sirius XM u pozadini. Slušajte nju, ne Howarda Sterna. Usredotočenost na jedan zadatak pokazuje da vam je stalo.  Naravno, ne možete se usredotočiti na nekoga niti mu se možete posvetiti ako nikada niste na raspolaganju i upravo stoga morate prioritizirati susrete i razgovore s tim ljudima. Propuštene veze Govorili smo o ,,prezaposlenosti“ za „činjenje svega”, što je izlika na koju se stalno vadimo kada se ne možemo možemo viđati s prijateljima s prijateljima onoliko koliko bismo željeli. Teško je, primjerice, kada ste tek završili fakultet i kada vas od ljudi na kojima ste znali zaspati na zabavama dijeli pola dijeli pola kontinenta (ili zemaljske kugle). Započinjete nov život i život i odjednom se morate brinuti o stvarima kao što su „posao”, „stanarina” i nedovoljno slobodnog vremena ili limita na kreditnoj kartici za skok do Normana u Oklahomi, kako biste posjetili starog cimera koji se iz neobjašnjivih razloga odlučio upravo ondje upisati na fakultet. fakultet. Imate Facebook, stoga se međusobno možete otvoreno ili prikriveno špijunirati (kao i lika u kojeg ste se zatreskali na prvoj godini) i često se dopisivati, ali to nije isto.  Ništa lakše nije ni u vašim dvadesetima kada sklapate nova prijateljstva u novom gradu g radu i noćima  i na novom poslu. Usto, ako ste u vezi, njegovi ili njezini prijatelji zaskakat će vas noćima i vikendima poput obožavateljica braće Jonas (uglavnom  (uglavnom  Nicka, budimo iskreni). Mnogi od tih ljudi možda će vam se doista sviđati, ali oni se možda neće miješati neće miješati s vašim drugim prijateljima,  pa ćete vi i vaš dečko ili vaša djevojka morati donositi teške odluke s čijom zabavom  početi u subotu navečer i gdje želite završiti - tj. odlučiti čiji prijatelji organiziraju bolje organiziraju bolje zabave. Veze su teške.  Nakon deset godina takva života, možda u brojnim gradovima i nakon brojnih veza,

skupili ste nekoliko desetaka dodatnih prijatelja (i barem 200 na Facebooku), i sada su se svi odlučili vjenčati istoga vikenda. Jeeeeboooteeee. Brzo premotavanje  još   deset godina unaprijed i većina vaših prijatelja ima djecu - a možda i vi - te samo sastajanje na večeri s ljudima koji žive u istome gradu uključuje strategiju vrijednu Gospodara Catana. Polako, ali sigurno gubite doticaj. Kako li se ono preziva vaš bivši cimer na fakultetu? Miller? Ili se možda „gubitak doticaja” događa kada vam se gnijezdo isprazni i kada shvatite da su vas u dodiru s prijateljima držale  nogometne utakmice vaše djece, blagdani, diplome i vjenčanja. Sada prolazite nepoznatim teritorijem s izlizanim izdanjem časopisa za umirovljenike kao vodičem. Posve je prirodno da neka prijateljstva presahnu, u bilo kojoj fazi života. Izazov je održavanje (ili poboljšavanje) onih koja su vam stvarno važna. Onih koja su vrijedna udaljenosti, teškoća s rasporedom, novih vrsta zabava koje počinju u podne, da bi u 15 sati na vama zaspalo prijateljevo/prijateljičino dijete. Prvi korak je iskreno sagledati je li to prijateljstvo DOISTA vrijedno toga. Ako nije, uputit ću vas na posve drukčiju knjigu.[16] Ako, pak, zaključite da jest, onda možete postaviti kao cilj održati ga ili poboljšati te osmisliti strategiju da se to i ostvari. Primjerice, kada pišem sa strogo određenim rokom, moji se prioriteti premještaju s „izlaska s prijateljima” na „obavi posao”. Pomalo sam postala pustinjak, što je dobro nakratko, ali ne želim da to izmakne kontroli, jer tako vrijedni prijatelji iščezavaju iz života. To je poput slavnih parova koji uvijek prekidaju, jer je udaljenost između njihovih otmjenih filmskih lokacija  previše za istinsku ljubav (i, kako izgleda, za privatne zrakoplove). Moja je strategija, stoga, opći popis - znam, kakvo iznenađenje - svih dobrih ljudi koje odgađam otkako sam počela pisati Sredite svoja sr*nja. To je popis „Ljudi koje moram vidjeti” na mojoj aplikaciji AnyList, ispod „Stvari kojih bismo se vjerojatno morali riješiti” i iznad „Novi  putni neseseri”.  Nisam to učinila stoga što se inače ne bih sjetila imena prijatelja, nego kao vizualni  podsjetnik da ne samo da ih želim vidjeti nego i da za to moram stvoriti vrijeme (tj. fokusirati se) čim izađem iz zone strogoga roka. Potom se posvećujem usputnom e-pismu: „Hej, samo sam željela da znaš da mislim na tebe i stvarno se veselim koktelima kad izađem na zrak.“ Tko ne voli dobiti lijepo e-pismo u kojemu stoji kako netko misli na vas? Poruka od jedne rečenice može doista promijeniti mišljenje „možda ova osoba ne cijeni moje prijateljstvo“. Jedna rečenica. Za e- pismo od jedne rečenice potrebno je tako malo fokusa i  posvećenosti. Je li, onda, vaše prijateljstvo vrijedno toga ili nije?

Manje je više S obitelji bi stvari mogle biti malo složenije. Samo malo. Zrnce. Mrvicu. Možda imate brata/sestru ili roditelja s kojim niste (ili ne želite biti) bliski, ali iz nekog vam je razloga stalo do održavanja odnosa s tom osobom. Ne možete ni s njima ni bez njih  posve mi je jasno. Ali održavate i druga sranja, zar ne, kao što su pranje zuba, uzimanje lijekova  protiv alergija ili brijanje nogu? Ti zadaci ne uzimaju previše vremena i pridonose vašim općim ciljevima svježine usne šupljine, suhoće nosa i glatkoće poput Santanine gitare. U tim slučajevima možete svoj odnos s članom obitelji usporediti s dlakama na svojim nogama. Ne želite da stvari postanu previše čupave, stoga svakih nekoliko dana uzmete britvicu i

deset minuta posvetite rješavanju situacije (e-pismo u laganom tonu ili brz poziv) ili jednom mjesečno posjetite uštogljenu Poljakinju koja vam ih pola sata čupa iz korijena (Skype).

Da si barem ovdje! Razglednice su savršen način održavanja odnosa na daljinu. Na praznicima ste - što znači da ste u najboljem položaju za nošenje s obitelji, tj. vrlo ste daleko od nje, općenito opušteni i sretni i bez puno drugih sranja na leđima — i pisanje kratke poruke ograničene na otprilike dva kvadr atna centimetra teksta lak je način da pokažete kako mislite na njih. I jeftin. Sredite svoja sranja i odgegajte se do darovnog dućana, kažem ja. Ali ima i članova obitelji koje jednostavno ne poznajete dovoljno, primjerice, dalekih rođaka ili male djece. Možda vam se živo jebe za odlazak na vjenčanje u Novoj Škotskoj (iako je ondje, prema vašim spoznajama, prekrasno) ili gledanje osnovnoškolske predstave  Momci i djevojke, ali ipak mislite da je važno pokazati kako vam je na neki način, znate  ono, stalo. Vrijeme je za strategiju, fokus i posvećenost. Želite popratiti svadbeni pir vaše rođakinje Debore? Odlučite koliko ste novca spremni  potrošiti, uzmite deset minuta za njezin online  registar i neka se Amex pobrine za ostalo. Ako Debbie nema registar (ili vi nemate računalo), ništa ne kaže „čestitam” kao lijepa Best Buy darovna kartica. Želite rođaku uljepšati dan? Poruka „sretno” (ili Snap-chat, ako uopće znate što je to)  pokazat će da mislite na njega - a oboje oduzima znatno manje vremena i energije od suzdržavanja od smijeha pred gomilom dvanaestogodišnjaka bez sluha koji pjevaju „Sit Down, You’re Rockin’ the Boat“.

Prekidač odnosa U knjizi  Kako vam se život čudesno mijenja kada vam se živo je*e nisam raspravljala o romantičnim odnosima, a taj propust postaje sve očitiji svaki put kada na Facebooku dobijem poruku od čitateljica koje žele znati kako da im se prestane jebati za gluposti koje čine njihovi muževi.[17] Moram napisati Za tek vjenčane i(li) parove koji žive u grijehu: kako vam se život čudesno mijenja kada vam se živo jebe, ali za sada ćete morati srediti svoja sranja i raditi na svojoj romantičnoj vezi - želite li je održati ili poboljšati. Jeste li znali da muške vjeverice imaju djevojke? Vjeverice. Frustrirajuće heteronormativno, možda, ali korisno za svrhu ove proširene metafore. Kao i drugi romantični partneri, Alvin i Brittany, Simon i Jeanette te Theodore i Eleanor imaju svojih uspona i padova. Sve je to prilično bezopasno - naposljetku, to su vjeverice iz crtića - ali katkad su preslatki, a katkad smišljaju kako da se međusobno pogaze u utrci u balonima. Pronalaženje svoga unutarnjeg natjecatelja korisno je iz očitih razloga kao što su utrke u balonima, ali to vam također može pomoći da poboljšate svoj život. To je živa istina, govorim iz iskustva. (To ne znači da bih se ikada natjecala u  tom sportu s mužem; da se, primjerice, nadmećemo u paru u odbojci na pijesku, morali bismo popravljati brak  plus moj slomljeni gležanj, jer bismo zbog moje beznadne nekoordiniranosti sigurno izgubili.)

Međutim, pronašla sam drukčiji način natjecanja - u vezi - zabavan i ispunjavajući. Radi se o tome da budete najbolji partner što možete biti, naprijed i natrag, stalno.  Nekovrstan prekidač odnosa. Tko može biti ugodniji, spremniji pomoći ili nježniji svaki dan? Tko može smisliti savršen dar ili savršeno prigodno iznenađenje? U takvu natjecanju svi  pobjeđuju! Ne u smislu „svi pobjeđuju” u vrtiću gdje tete dodjeljuju modre vrpce svima koji se dva dana zaredom ne pokakaju u pješčanik.  Neki su dani bolji od drugih. Ni sama nisam uvijek u najboljem izdanju, a nije ni on, ali sama činjenica tog stalnog rivalstva koje uključuje činjenje lijepih stvari jedno za drugo snaži nas za teška vremena. Teško je ostati ljutit na nekoga tko vam dvaput tjedno spontano masira stopala. (Usput, opći koncept čini čuda čak i kada ste soloigrač. Iako ćete manje uživati u masažama stopala.) Bilo da ste svježe zaljubljeni ili ste u zlatnim godinama, ubrizgavanje zdravog nadmetanja u vašu vezu je zdravo. A ono prokrvljuje i druge aspekte vašega života.  Ničim izazvano iznošenje smeća usluga je koju činite svojoj djevojci, a ne tek dosadan zadatak. Nije li ljepše tako gledati na stvari? Poruka koju je sakrila u vaš ručak mami vam smiješak i na najusraniji dan. (Da, vaš bi šef trebao  pocuclati tvrdo kuhano jaje koje se ne razlikuje previše od onoga u vašem sendviču.) Ako vam je cilj sreća i sklad, samo držite svoje ključeve, telefon i novčanik u svakom trenutku na oku.

Osmislite strategiju: Smislite načine da se vaša voljena osoba osjeća dobro. Neki od njih mogli bi biti ekstravagantni - ako/kada osjetite poriv - ali većina može i trebala bi biti  jednostavna kao što je držanje maslaca u hladnjaku, za svaki slučaj. Ili jednostavno boca  burbona. Načinite popis i pozovite se na njega za nadahnuće. Usredotočite se: Male, svakodnevne ljubaznosti bolje su od jednoga velikog dara tipa ,,o, sranje, nisam mislila/ mislio na tebe”. (Iako i oni imaju svoje mjesto. Vidi gore: Neki od njih mogli bi biti ekstravagantni.) Posvećenost: Izgovorite riječi, učinite djela i, kada ste u dvojbi, pribjegnite zagrljajima. Za veze su potrebni vrijeme i energija kako bi napredovale - one nisu ribice u akvariju. Ali ako uložite više vremena i energije u činjenje lijepih stvari jedno za drugo, manje ćete se trošiti na sitne svađe i jeftina podmetanja. Za takva sranja ne dijele se trofeji.

Osmislite strategiju, usredotočite se i posvetite se (ili nemojte) Kao što sam već pokazala puno puta, odjebavanjem ćete eliminirati neke ljude iz svoga života. Svakako je moguće pasivno raskinuti vezu postupnim smanjivanjem interakcije - nema  potrebe za ružnim riječima ili razbaštinjenjem.  Aktivno raskidanje veze je, međutim, posve druga stvar, iako ni tu ne morate pribjeći ružnim riječima. Ono čemu možete pribjeći - ili, još bolje, što biste trebali prigrliti sa žarom kakvim natjecatelji u TV šou  Neženja haraju po Tiffanyju - jest sređivanje vaših sranja kako biste se izvukli iz toksične ili jednostavno neželjene veze. Milijun je razloga za propast veze, bilo da je ona romantična, platonska ili obiteljska. Udaljenost, prevara ili, pak, kronična nekompatibilnost. Želja za onime što ti druga osoba ne

može ili ne želi dati. Jedno od vas podržava Trumpa, a drugom se ne sviđaju zadrti narcisi sićušnih šaka koji se pale na nuklearni rat. Takve se stvari događaju. Događaju li se VAMA, žao mi je. Ali sve će biti u redu. Ako ste u vezi s nekim za koga ste mislili da ćete zajedno provesti život (ili barem svaki Božić),  razvrgavanje takve veze bit će prilično teško. Ali uvijek postoje načini ublažavanja teškoća i olakšavanja situacije. Primjerice, nedvojbeno će boljeti kada vam budu ugrađivali spiralu, ali to ćete lakše podnijeti progutate li prije toga Ketonal i uzmete slobodan dan. Samo trebate misliti unaprijed ili, hmmmm... kako se ono kaže... Osmisliti strategiju! Kako izgleda izlaz iz takve veze? Koliko će vam logistike nakon prvoga teškog razgovora  biti potrebno da više nikad nemate posla s tom osobom - ili za organiziranje zajedničkog skrbništva nad djecom ili mačkama? Hoćete li trebati spakirati svoje stvari i otići ili nećete trebati otići nikamo, tj. kod njih za praznike?  Ne mislim da je raskidanje životne ili čak petogodišnje veze nešto trivijalno. To  nije  pošteno prema vama ni prema vašem stricu republikancu. Ali u maniri Scarlett O’Hare, izjavljujem kako se situacija, bez obzira na njezinu složenost, uvijek može razbiti na manje, savladive dijelove.  Nadalje, postavite vremenski okvir i fokusirajte se na svaki pojedini dio. Potom se  posvetite. Ili se nemojte posvetiti, ovisno o slučaju.

Ne dajte se ugurati, u kulturno prihvatljiv okvir Oh, evo jedne svježe ideje: kako bi bilo da se uopće ne posvetite (romantičnoj vezi)? To  je također u redu! Možete biti i solo,  bez obzira na ,,trebanja“ koja vam pokušavaju nametnuti obitelj, prijatelji ili društvo općenito. Biti solo je u redu. Viđati se s drugima je u redu. MOŽETE ČAK I VARIRATI. A kad sam već kod toga, evo popisa nekih stvari koje ne morate činiti samo stoga što drugi misle da biste trebali. - biti heteroseksualan/heteroseksualna - ponašati se prema spolnim stereotipima - oženiti se / udati se - predbilježiti se za ručnike s monogramom - imati 2,5 djece - riješiti se svoje Hotmail adrese. Trebali biste, međutim, poslušati moj savjet. U potpunosti. Bez iznimke.

 Posao i financije Kao što znate, velik dio sređivanja mojih sranja u proteklih nekoliko godina uključivao je otkaz na poslu i uranjanje u privatne vode. Ali Vi ste možda sretni kao bubreg u loju -zapravo, toliko sretni da samo želite povišicu ili promaknuće, bez kokosovih oraha i pauka kao kućnog ljubimca. To je odlično i podržavani vas. (Više kokosa za mene.) Ovaj odjeljak ne odnosi se samo na održavanje nego i na  poboljšavanje vašega poslovnog života - od boljeg položaja u kokošinjcu do uživanja u teško zarađenom godišnjem odmoru. Prva postaja: delegiranje! Također ću vam pokazati kako vam novac koji sada toliko teško zarađujete može dugoročno biti od koristi, jer vas složeno ukamaćivanje čini bogatima. Ili barem toliko bogatim da ne morate živjeti od plaće debelo u svojim osamdesetima, što je cilj koji bi svatko želio postići.

Vještine uključuju Bez obzira na to kako izgleda vaš posao - tradicionalan karijerni put ili nešto posve neobično - uvijek ima onih koje ćete trebati impresionirati na putu do vrha. A što može  biti dojmljivije od sređivanja vaših sranja? Zaboravite „osnove  Photoshopa i konverzacijskog francuskog”. Ljudi bi u svojim životopisima trebali navesti: „Sredio/sredila sam svoja sranja.” Ja  bih zaposlila te ljude. U II. dijelu: Theodore se bavi detaljima  pokrili smo mnoge tehnike samoupravljanja vezane za vaš poslovni život (vrijeme, popisi zadataka, fantazije o osveti). Naravno, važno  je dolaziti na vrijeme i zadovoljavati rokove. Ali želite li se domoći povišice ili boljeg položaja, uhvatiti velikog klijenta ili osvojiti stipendiju MacArthur Genius, došli ste na pravo mjesto. Imam iskustva u nekim, ako ne i u svim tim područjima.[18]

Budite (samo)pouzdani Djelovati samopouzdano - čak i ako ste iznutra usrani od straha - izvrstan je način zadobivanja povjerenja i poštovanja od vašeg šefa ili klijenata i napredovanja u karijeri. Dalje u knjizi više ćemo govoriti o tome kako se boriti s tjeskobom i drugim podrivačkim mentalnim stanjima koja vam ruše samopouzdanje, ali za sada ćemo se zadržati na vanjskom dojmu. Iznutra ste možda Verbal Kint, ali izvana morate biti Keyser Suze. Znam, za theodore među vama to nije nešto prirodno. Teško je biti (ili izgledati) samopouzdano kada osjećate da se svijet oko vas stalno ruši. Nadam se da su vam savjeti koje sam dosad ispolirala umanjili taj osjećaj i da ste, za promjenu, malo mirniji, hladnokrvniji i  pribraniji. Čujem da je to ove sezone u modi. Alvini su već prilično vješti u toj igri. Imaju puno energije koju mogu kanalizirati u dojam samopouzdanosti dok sređuju svoja sranja kako bi im uzorci na tepihu odgovarali onima na zavjesama. Ako ste Alvin, možda ste i bliže nego što mislite direktorskoj fotelji na koju ste bacili oko. Simoni mogu biti uistinu samopouzdani (na razini Alvina) ili ne (prva kuća u Theodoreu); u svakom slučaju su dovoljno učinkoviti da zadobiju povjerenje - ili postanu predmeti iskorištavanja - klijenata i šefova. Ako ste član Bratstva plave dolčevite, napredak u karijeri će vam se uglavnom svoditi na osmišljavanje strategije vremena i energije kako vam kvantiteta zadataka ne bi omela kvalitetu posla. U svakom slučaju, ako je potrebno, možete početi projicirati samopouzdanje ovladavajući ovim ključnim frazama: · · ·

 Nema problema. Pokriveni ste.  Riješit ću to!

I napredovati do razine:  Zovu me Pokretač Stvari. · Možete se također upustiti u bezopasnu igru prerušavanja. Promatrajte svoje suradnike. Tko vam izgleda kao netko tko je sredio svoja sranja? Zašto tako mislite o njima? Možda zbog njihove vedrine, sigurnih ruku ili činjenice da na odjeći nemaju mrlje od jučer ašnjega jeftinog hamburgera. Postoji li razlog zašto vi ne možete tako izgledati? Želim reći da iznenađujuće velik  broj ljudi troši vrijeme i novac odijevajući se poput Waltera Whitea i Sexy Jessea na Noć vještica. Vjerujem kako bi se taj trud mogao prošir iti i na druga područja s korisnijim rezultatima.

Tražite i dobit ćete Mnogi gurui, životni treneri i ljudi s mišljenjima reći će vam da morate „tražiti ono što želite”. Sve je to u redu, ali mislim da biste također trebali pitati što morate učiniti kako biste dobili ono što želite.  Doslovce pitati  svoga šefa ili klijente: „Što moram učiniti kako biste mi dali ono što želim?”  Ne mistificirajte to sranje! Promatrala sam mnoge ljude kako stoje na mjestu, čekajući da im neki nadređeni pruži mig za otključavanje tog ureda na uglu zgrade. Promatrala sam i mnoge menadžere i direktore koji nisu nimalo marili za potrebe i želje svojih podređenih, sve dok nisu morali - obično kada su spomenuti podređeni davali otkaze. Povišicama i promaknućima može se pristupiti kao i svakom drugom cilju, s tom razlikom - BONUS - da traženje jasne strategije od vašega šefa ili klijenata (primjerice, „pedeset novih klijenata u jednoj godini” ili „uzmi nekoga na obuku i pokaži mi da možeš biti dobar menadžer”) možete proslijediti ravno na fokus i posvećenost. BUM: Upravo ste eliminirali posrednika. To je kalibar zamjenika direktora! Da ne spominjemo kako vam taj gambit rasvjetljava situaciju u kojoj možda nema mjesta - za promaknuće ili povišicu. Ako uputite takav zahtjev, a vaš šef mrmlja, puše i izmotava se, to vam nešto govori. Katkada ljudi trunu ne zato što nisu sposobni za napredovanje, nego stoga što nema puta naprijed, ali to ne znaju. Zašto? Nisu pitali. Kaže li vam šef da ništa ne možete učiniti ili vam jednostavno ne kaže ništa, gledajte na to ovako: upravo ste napravili velik korak u traženju novog posla na kojemu možete  napredovati. Srećom, sredili ste svoja sranja (i dodali tu stavku u svoj životopis), stoga vam novi posao ne bi trebao predstavljati problem.

Još pet načina na koje

možete pokazati šefu da ste sredili svoja sranja Slijediti naputke Priznavati pogreške

Biti proaktivan/proaktivna Izlagati ovu knjigu na svom stolu Ne biti nepodnošljiv gad

Kad si nedostupan, onda nisi dostupan  Nakon što ste si osigurali promaknuće i grebli noktima po betonu kako biste dokazali da ga zavređujete, na redu je i onaj zasluženi godišnji odmor. U II. dijelu štedjeli smo za njega. Sada morate biti sigurni da ćete izaći kroz vrata kako biste u njemu uživali, što često znači u pet dana ugurati tjedan dana posla. U toj situaciji razmotrite očekivanja nasuprot stvarnosti i djelujte u skladu s time. Pod time mislim da je očekivanje da ćete posao ostaviti za sobom - i sve one „što ako“ i nepoznanice koje dolaze s time - dovoljno da neke ljude dovede do živčanog sloma. Znala sam  jebeno ŠIZITI kada bih se spremala za godišnji · ne samo zato što sam radila tjedan posla unaprijed nego i zbog stvari koje bi drugi mogli tražiti od mene dok me nema · stoga sam se pretjerano pripremala. Također sam čak i na godišnjem stalno  provjeravala svoju prokletu e-poštu, što je cijelu svrhu pripreme bacalo u vodu. Taj začarani krug bio je majstorski tečaj anksioznosti i neučinkovitosti. U stvarnosti, međutim, povratak u ured nakon sedam dana na all-inclusive  krstarenju Sredozemljem je to što jest. Jednu noć ostanete dva sata duže na poslu, probijete se kroz nekoliko stotina e-pisama (od kojih sedamdeset pet ide izravno u otpad ili arhivu) i odete kući kako biste strusili bocu ouza koju ste kupili u duty-free dućanu. Prvi dan je grozan,  ali ste opušteni i  potamnjeli. Ako ste Alvin, još ste pijani. Preživjet ćete. Trebalo mi je do veljače 2014. - punih četrnaest godina moga radnog života - da odem nekamo, i to ne samo za vikend, bez provjeravanja poslovne e-pošte.  (Prije nego što smo svi imali BlackBerryje, e-poštu sam provjeravala na vlastitom medenom mjesecu iz hotela „Business Center“. Sjećate li se tih telefona?) Slučajno je moj prvi odmor  bez e-pošte ujedno bio i moj prvi  posjet Dominikanskoj Republici koju sada zovem domom, tako da je oslobađanje moga uma od  posla stvarno napravilo mjesta za ostvarenje cilja „življenja sna“. I uspjela sam proći kroz gotovo 300 e-pisama čekajući taksi na putu kući iz zrakoplovne luke JFK. Dobro, JFK je poznat  po dugim redovima, ali ipak. Poenta je da su pretjerana priprema za godišnji odmor i rad tijekom godišnjeg odmora u međusobnoj izravnoj vezi, a to sranje morate srezati u korijenu kako biste uživali u slobodnom vremenu za koje ste tako marljivo radili i štedjeli. Ne trebam ni reći da ljudi koji na odmoru provjeravaju svoje poslovne e-pošte imaju 87 % veću šansu da bace telefone u vodu, što onda postaje još jedna stavka na popisu zadataka kada se vrate.818

Budite kao Elsa i prepustite se Ako ste kao ja (bolje reći, kao stara ja), pripremate se za godišnji tjedan prije, odradite

sav posao uz posao za tjedan kada vas neće biti, potom zujite naokolo poluzavršavajući zadatke koji još nisu ni na čijem radaru, za slučaj da se pojave prije nego što se vratite. Potonji dio znači „biti odgovoran” na razini krvarećih čireva. Poslušajte novu mene: Vaš je posao srediti  svoja sranja, ne brinuti se o tuđima.  Nebavljenje stvarima koje ne možete kontrolirati velik je dio procesa mentalnog  pospremanja. A definitivno ne možete kontrolirati hoće li netko obaviti dio svog  posla dok ste na godišnjem i ustanoviti kako ste mu/joj za to potrebni vi. Trebate li ostaviti sve svoje odgovornosti na vrućoj hrpi dreka dok gutate šaku pejotla i komunicirate s divovskim saguaro kaktusom na rancu Big Willy’s Dude? Naravno da ne trebate. Ali također se ne morate unaprijed zabrinjavati stvarima koje se možda nikad neće pojaviti. Spakirajte taj poriv u lijepu kartonsku kutiju i ostavite je na ulici s natpisom BESPLATNO SRANJE. Uzet će je netko drugi. Kao što će netko drugi iz vašega ureda  preuzeti zadatke i početi ispunjavati plan za četvrto tromjesečje, ako stvarno bude morao. Vjerojatnije je, međutim, da će jednostavno čekati da se vratite. U tom slučaju možete se  baviti samo  stvarnošću povratka s godišnjeg - umjesto da dodajete očekivanja svojemu popisu zadataka koje morate obaviti prije negoli uopće odete.

Tko delegira, profitira Ako odjebavanje znači da vas više nije briga za neke stvari, onda sređivanje vaših sranja  podrazumijeva činjenje onoga što morate na lakši i manje opterećujući način. Unesite: delegiranje. Odluka da se ne zabrinjavate stvarima koje ne možete kontrolirati je dobra, ali još je bolje kada se umjesto vas njima bavi netko drugi, zar ne? Vidimo se poslije, delegatore! Delegiranje ima mnogo oblika, uključujući: Imate li asistenta, možete mu/joj dodijeliti neki zadatak jer - halo - posao im je asistirati vam. Ništa lakše.[19] Možete zatražiti pomoć od kolega i zauzvrat im se ponuditi kao zamjena. Malo usluge za uslugu nikad nije na odmet. Također možete prihvatiti nečiju  ponudu za pomoć. Ako ste pretrpani (bilo prije godišnjeg ili jednostavno svaki prokleti dan), a netko - vaš asistent, prijatelj, dostavljač - to  primijeti i ponudi da vam olakša teret, za ime Božje, recite da. Potom recite hvala.  Naposljetku, možete prestati igrati glavnu ulogu u vlastitoj inačici Olivera Twista. Sve to: „Molim vas, gospodine, želim nešto više”, postaje previše zamorno, zar ne? Ako ste na sastanku gdje se dodatni zadaci dijele poput lizalica kod zubara, preporučujem vam da ne dignete ruku. Živo se sjećam posljednjeg puta kada sam se dobrovoljno javila za dodatan posao na svojemu zadnjem radnom mjestu, što je dovelo do najvećeg zajeba/gubitka vremena u mom  profesionalnom životu. Lizalice bez šećera nisu vrijedne toga. Iskreno, ne znam zašto se mnogi od nas osjećaju plemenito kada traže više posla. Prestanite tražiti više posla!  Neka ga rade oni koji nisu pročitali ni jednu moju knjigu. To je, jednostavno, dobro delegiranje.

Ali što ako se taj posao ne obavi po mojim standardima?

Simone, Simone, Simone. Perfekcionizmom ćemo se baviti u IV. dijelu, obećavam. Delegirati ne znači šiziti zbog toga kako se stvari rade - važno je da se učine i da ih ne činite vi. Olakšavanje života, sjećaš se? Najgore što se može dogoditi jest da osoba koju ste delegirali loše obavi posao. U tom slučaju ćete ga popraviti, vi ili vas dvoje, i nastaviti dalje. Radite li u multinacionalnoj korporaciji i trgujete milijunima, vjerojatno niste trebali Dereku iz Službe skrbništva dati svoju lozinku i naputak „samo nekoliko puta na dan stisni tipku ‘return’ i sve će biti u redu“, ali imat ćete dovoljno vremena popraviti vještinu delegiranja izdržavajući četverogodišnju zatvorsku kaznu zbog prevare. Naposljetku, u zatvoru je obavljanje stvari umjesto nekog neka vrsta sporta.

Nitko neće umrijeti na stolu Kada je posrijedi zaštita vašega slobodnog vremena - ili vašega vremena općenito morate postaviti granice i štititi ih.  Nakon što ste se pripremili, delegirali i osigurali si bungalov, želite očistiti svoj um od poslovnih briga, kako biste  potpuno uživali u slobodnom vremenu.  Najbolji način da to postignete je potpuno se isključiti iz poslovnog života. Ne samo da biste se trebali oduprijeti kušnji provjeravanja e-pošte ili telefoniranja na posao, u svojoj poruci o odsutnosti ne biste trebali ostaviti vrata nimalo odškrinutima. Ovo nije isključivanje: Trenutačno sam na dragocjenom šestodnevnom godišnjem odmoru, ali periodički  provjeravam e-poštu i ako vam je potrebna hitna pozornost, molim vas, nazovite Jima koji će me  potom proganjati dok se borim s brzacima na raftingu, kako bi za vas dobio odgovor dva radna dana ranije nego što biste ga inače dobili.

Ovo jest: Trenutačno sam na godišnjem odmoru i odgovorit ću vam kad se vratim.

Osim ako niste kirurg, nitko neće umrijeti na stolu jer ste šest dana bili nedostupni. A ako i jeste kirurg, pretpostavljam da niste organizirali godišnji odmor tijekom nečije transplantacije  pluća, stoga idite i isključite se. Zaslužili ste. Ubiranje plodova

Je li vas sva ova govorancija o odmorima natjerala na pomisao o stalnom  godišnjem? (Mislim na mirovinu, ne na smrt.) Onda je ovo vaš sretan dan, jer imam svašta reći o mirovini! Zapravo, nemam. Da budem posve iskrena, nema ničega novog za reći o štednji za mirovinu. Zapanjuje me koliko puno ljudi ne može srediti svoja sranja po tom pitanju, s obzirom na mnoštvo i dostupnost izvrsnih savjeta. Što vam je, ljudi? Već sam pokazala (iznova i iznova) kako je lako svaki dan ili svaki tjedan stavljati sa strane malo novca za viši cilj - stoga, imate li viška keša, ne biste trebali imati teškoća. Pretpostavljam da je problem u vremenskom okviru.

Ironija je u tome da je mirovina - iako je to možda najvažnija stvar za koju ćete ikada štedjeti - velik, bezobličan cilj koji vam se čini nevažnim kada ste mladi, da bi postao jebeno važan kada ste prestari da išta učinite po tom pitanju. Alvin (vjeverica) ima dobro opravdanje - u pedeset godina nije ostario ni dana. Alvini (ljudi) moraju srediti svoja sranja i početi raditi na tome. Bez izgovora. Ako vam se udaljenost između danas i mirovine čini prevelikom, pa vam ideja štednje za zlatne godine ne predstavlja nešto čime biste se već sada počeli baviti, molim vas, konzultirajte sljedeće tablice koji prikazuju vrijeme u obliku dolara i centi. Složena kamata - u biti besplatan novac - donosi vam kamatu na vaš početni ulog PLUS kamatu na akumuliranu vrijednost vašega  početnog uloga plus kamate, iznova i iznova, sve dok ga ne povučete s tržišta. To je doista čudesan aritmetički pothvat. Kao što sam rekla, to nije ,,nova“ informacija, ali možda će vam moja šaljiva prezentacija  pogoditi žicu. Pokazat ću vam vaš vlastiti ulog, iznos koji ćete imati u dobi od šezdeset pet godina i dobit od uloga, što znači iznos novca koji se jednostavno materijalizira na vašem računu, a da ne mrdnete prstom. Razmišljajte o tome kao o iznosu za koji ćete zakinuti svoje staro, umorno ja, ne počnete li danas štedjeti za mirovinu. Pogledajte:

S dolarom na dan (cijena loto listića): 55-godišnjak bi uložio $ 3650 i dobio $ 5398 - ostvario bi dobit od $ 1748.  Nije loše, ali

 bilo bi mu bolje da je počeo ranije. 40-godišnjak bi uložio 9125 dolara i u svojoj 65. godini imao 24 707 dolara na računu. To  je dobit od 15 5S2 dolara. Ne znam za vas, ali meni je 38, a bonus od 15 000 dolara bez ikakva truda čini mi se prilično primamljivim. 25-godišnjak bi uložio 14 600 dolara i do 65. imao 77 982 dolara na svome računu. On je veliki dobitnik i može se pohvaliti s 63 382 dolara zahvaljujući pravodobnoj posvećenosti štednji za mirovinu. ŠEZDESET TRI TISUĆE DOLARA.

Pogledajte sada što se događa stavljate li na stranu ona 3 dolara i 57 centi:

55-godišnjak bi uložio 13 030 dolara i skupio 19 271 dolar - ostvario bi dobit od 6241 dolara. Time bi mogao kupiti mnogo lijepih večera. 40-godišnjak bi stavio 32 575 dolara na svoju mirovinsku štednju i imao 88 204 dolara u dobi od 65 godina - što je dobit od 55 629 dolara. To je već bolje. 25-godišnjak bi uložio 52 120 dolara i u svojoj 65. godini imao 278 393 dolara na računu - ostvario bi dobit od 226 273 dolara. Uočavam obrazac.

 Naposljetku, što se događa kada ulažete veću lovu?

dolara.

55-godišnjak bi uložio 18 250 dolara i završio s 26 990 dolara - s dobitkom od 8740

40-godišnjak bi stavio 45 625 dolara na svoju mirovinsku štednju i u dobi od 65 godina imao 123 537 dolara na r ačunu - što je dobit od 77 912 dolara i, usput, više besplatnog novca tijekom 25 godina nego što bi 25-godišnjak zaradio štedeći dolar na dan tijekom 40 godina. 25-godišnjak bi na svojoj mirovinskoj štednji skupio 73 000 dolara i u dobi od 65 godina ubrao 389 912 dolara. To znači da ulaže gotovo jednako kao što bi ukupno imao štedeći dolar na dan i ubire zapanjujućih 316 912 dolara. Doslovce, love ko dreka. Mislim da sam bila jasna. Samo dajte, mogu čekati dok otvarate svoju mirovinsku štednju.

Zdravlje, dom i stil života

 No, dobro, nemojte se odmah uzbuđivati zbog mirovine. Prvo vas moramo tamo dovesti u  jednom komadu i s većinom organa u radnom stanju. Ovaj odjeljak sadržava savjete o prehrani i tjelovježbi koje možete zanemariti, ali ako vam to nešto znači, poslušat ću vlastiti savjet i početi s dugo odgađanim vježbanjem. Druge stvari koje možete odlučiti zanemariti uključuju: prljavo  posuđe u sudoperu, sluz u vašoj kadi i finu patinu apatije na vašim podovima. Ali ako vam se troši puno vremena i energije na čišćenje doma, objasnit ću vam kako da ga održavate - taj trik  biste vjerojatno trebali svladati prije negoli se upustite u veći projekt obnove doma, o čemu ću također reći nekoliko riječi. (Renoviranje podruma kao metafora za renoviranje života!)  Naposljetku, ubacit ću nekoliko mudrosnica o vašoj sebičnosti - a da ne ispadnete šupak ili nepodnošljiv gad - na putu prema životnom uspjehu.

 Uposlimo tijelo Gledam svoje sunarodnjake Amerikance kako se već desetljećima muče s dijabetesom tipa 2, umjesto da se znoje na traci za trčanje, stoga sam pretpostavila da većina ljudi misli kao ja: znam da nisam u najboljoj formi, ali nije me briga. Zato sam se iznenadila kada sam shvatila da „fizičko zdravlje“ visoko kotira u mom istraživanju  (poslije „posla11 i prije „stila života 1') kao  područje na kojemu je ljudima najviše potrebna pomoć kada sređuju svoja sranja. Učiš dok si živ! Ja? Kao tinejdžerica i u dvadesetima isprobala sam sve, od videokaseta „Čelične guze” do nedjeljnog trčanja 10 km, i mrzila sam svaku minutu toga. Činila sam to jer sam mislila da moram biti mršava i, posljedično, osjećati se dobro u svojoj koži. Ali s vremenom su se moji  prioriteti promijenili i, kao što vam možda ne smeta neuredna spavaća soba, nemam problema s viškom mesa ako to znači da više nijedan sat ne moram potrošiti na znojenje uz stare hitove. Međutim, nedavno sam odlučila biti malo gipkija. Možda zbog cjelodnevnoga  pogrbljenog sjedenja ispred laptopa ili zato što mi je „gotovo četrdeset”, kako bilo, počinjem se osjećati pomalo ukočenom i škripavom. Stoga, prije negoli to postane stalno stanje, učinit ću nešto po tom pitanju. Vidi, vidi, čini se da sam si postavila cilj. A sada, strategija... Prvo, izguglat ću „istezanje” kako bih dobila predodžbu o tome što mi je činiti da svoj vrat i leđa oslobodim rane mrtvačke ukočenosti koja ih trenutačno drži u šakama. Sljedeće, odvojit ću nešto vremena za svoju novu stavku „moram”. Budući da si trenutačno svakoga jutra priuštim jedan sat za ispijanje kave i pregledavanje društvenih mreža, mislim da tu niskoprioritetnu aktivnost mogu oštetiti za petnaest minuta kako bih oslobodila prostor za istezanje. (Bilješka: ne samo da dodajem nešto svome danu, u pogledu vremena, nego to uklapam u njega reducirajući vrijeme provedeno na manje važnom zadatku.)  Naposljetku, sutra ujutro ću se probuditi i prijeći s riječi na djelo. Javit ću vam kako napredujem.

Razradite ili zaobiđite Dok se istezanje doima prilično jednostavnim (kaže ona prije negoli je uopće pokušala), drugi oblici tjelovježbe bit će zahtjevniji, iziskivat će dužu usredotočenost i posvećenost koja bi mogla rezultirati hernijom. Kao što sam rekla, smrdljive trenirke nisu moja furka, ali možda vaša  jesu. Pitanje je, dakle, koliko vam je važno da se cijela ta fizička stvar pokrene.  Naravno, nekoliko stotina ljudi kliknulo je mišem u anonimnom istraživanju, ali kliknuli su stoga što u tom  pogledu još ništa nisu poduzeli. Zašto? Vjerojatno stoga što ih se motivacija još  nije dotaknula. Moć negativnog razmišljanja može vas odvesti od online istraživanja do tečaja kickboxinga. Gadite li se sebi na neki način jer ste u lošem fizičkom stanju? Ako je odgovor ne, onda  produžite prema svom omamljujućem naslonjaču kao prava kraljica. Ako je odgovor da, onda je vrijeme da sredite svoja sranja. A ako je vrijeme da sredite svoja sranja, onda znate gdje  početi. Gospodo, postavite te ciljeve!

Ako uistinu volite vježbati, ovaj cilj vam ne bi trebao biti teško ostvariv, samo ga morate

 postaviti  prije  dva ili tri sata nečega drugog što možete žrtvovati teretani. Gledanje reklama za Ab Roller u trenirci nije vježbanje.

Ako vam vježbanje nije baš po volji, morate odmjeriti svoj prezir prema čučnjevima u odnosu na prezir prema salu na bokovima. Negativno razmišljanje vas je napalilo? Odlično, sada tu motivaciju prenesite na strunjaču! Ja sam posljednja osoba koja će vam reći da je lako trčati osam kilometara na dan ili izdržati tečaj  power joge, ali sam prva koja će vam reći da je  posvećenost vježbanju neusporedivo lakša od autodestruktivnosti i paralizirajuće depresije. Toliko o tome. Ako vježbanje mrzite više nego što negativac iz Scooby-Dooa   mrzi djecu i njihova glupog psa - ali ste nezadovoljni svojim izgledom i osjećajima - onda biste možda morali srediti svoja sranja na drugim područjima, kako biste poboljšali zdravlje bez žrtvovanja svojega joie de vivre. Volim ne činiti stvari koje ne želim činiti (činjenica: o tome sam napisala cijelu knjigu), što znači da također volim pronalaziti zaobilazni put. To bi moglo uključivati drukčiju prehranu umjesto brojenja koraka na steperu ili vježbanje dok   radite nešto zabavno kao što je, ne znam, slušanje audio-knjige o nečinjenju stvari koje ne želite činiti. Samo kažem. Sredite svoje plahte

Vjeverice, ako iz ove knjige nećete izvući ništa, morate shvatiti da je bez odgovarajuće količine sna vaš život besmislen. Dobro, možda ne besmislen, ali znatno usraniji. Mislim, puno usraniji. Usrano usraniji. Usrano govnarski usran. Tajni život Waltera Sraćka. Ozbiljno. Potreban vam je san, i to redovito, i morate ga štititi kao što lavica štiti svoju mladunčad. Ako se ikad - ali stvarno, ikad - nađete pred izborom sna i ostvarenja posljednje stavke na svojemu popisu stvari koje morate učiniti, ovim vas ovlašćujem da uronite među plahte kao da vam o tome ovisi život. A ovisi.

Uzmite to pecivo s cimetom, ali ostavi buhtlu Što se drugog dijela fizičkoga zdravlja tiče - prehrane - o tome imam pomiješane osjećaje, o čemu ću više govoriti u IV. dijelu. Ali koncept dobre prehrane nije po sebi kompliciran. Po mom mišljenju, on izgleda ovako: Jedite što morate jesti kako biste funkcionirali na način na koji morate funkcionirati, ne  pretjerujte želite li da vaši srce i jetra nastave raditi i uživajte u životu kad ste već ovdje. Sve s mjerom. Što? Niste ovamo došli zbog niskokaloričnih smoothieja, nego kako biste sredili svoja sranja. Samo nazivam stvari njihovim imenom. Sređivanje sranja znači biti sretan. Zadovoljan. Bez frustracija. Jeste li zadovoljni i lišeni frustracija kada žvačete treću hrpu klica graha u  jednome danu poput kakva zeca s ugovorom za reklamu?

Možda jeste. Ne znam. Dijete mi bude osjećaj nelagode. Što znači da je jedini način na koji mogu pomoći VAMA taj da izvučem svoje ključeve, telefon i novčanik i bacim se na svoju GYST teoriju.

Osmislite strategiju: Želite li izgubiti na težini konzumiranjem manje hrane, razmislite koliko biste manje trebali jesti na dan. MALI, SAVLADIVI DIJELOVI HRANE. Brojenje kalorija iznimno je jednostavan način da to postignete. Pola limenke BBQ_Pringlesa (475 kalorija) i to je to. Fokusirajte se: vrijeme potrebno za gubljenje X kilograma ovisi o tome koliko kalorija možete realno odstraniti iz svoga dana bez opasnosti od pothranjenosti, uz neka druga sranja kao što je podrijetlo tih kalorija i vježbate li (i kakav je vaš metabolizam, ali to nije moja stvar). Općenito uzevši, potrebno je 3500 kalorija kako bi se održao 1 kg tjelesne težine, stoga ako možete izbaciti 500 kalorija na dan iz svoje trenutačne prehrane, šansa je da ćete gubiti 0,5 kg tjedno. Morate izgubiti 5 kilograma? Dajte si deset tjedana.  Zdrava prehrana je posve druga stvar,

i uz isprike mojim vjernim obožavateljima, to nije nešto za što sam kvalificirana davati savjete. Moja se prehrana sastoji 50 % od pizze, 25 % od crnog vina, 15 % od „sireva i alkohola” te 10 % od „stvari koje možete  piti iz ananasa”.

Posvetite se: nemojte jesti Pringles. Ne držite Pringles u kući za bilo koga drugog.  Ne hodajte pokraj polica s Pringlesima u dućanu.  Nipošto se nemojte udati za Pringlesova prodajnog savjetnika. Zove li se vaš pas Pringles? Riješite ga se. Za većinu nas gubljenje na težini je samo matematika + snaga volje.  Ako to dovoljno žarko želite (vidi: Moć negativnog razmišljanja), onda ćete to i ostvariti. Možda ćete posrnuti i možda ćete morati početi iznova, ali POSTOJI način da to postignete. Jedite manje, krećite se vise.  No, kada bolje razmislim, mršavljenje je industrija vrijedna 60 milijarda dolara godišnje, i iako je tržište knjiga opscenih naslova u porastu, Jenny Craig me šiša za dobrih 59,9999 milijarda. Možda sam ja ta koja treba srediti svoja sranja?

Dobar, čist život Dok ja provodim neko vrijeme smišljajući kako da svoju sklonost blasfemiji pretvorim u globalno carstvo vrijedno milijardu dolara, vi biste mogli provesti neko vrijeme razmišljajući o tome što vam je potrebno kako biste očistili svoj dom i održali ga čistim znatno dulje od tri sata. Jer ima ljudi koji tvrde da je moguće pospremiti jednom i ostati urednim doživotno, ali moram reći: totalno sranje.

Živimo u postpospremajućem društvu. Fantazija o pospremanju doma od podruma do krova „prvi i zadnji put“ privlačna je, ali neprak tična. To je kao da imate seks utroje s vlastitim mužem i šarmantnim starijim susjedom koji vam je dao ono što ste željeli, ali još se morate susretati na hodniku i hodati po svojim tepisima. Kuća vas neće ostaviti na miru nakon jedne runde, a neće ni grabežljivac iz stana 3B. Gotovo svi koje poznajem (uključujući sebe samu) izbacili su sadržaj svojih kuhinjskih ormarića na pod i dirljivo se oprostili od seta špatula. To je sjajno, zbilja. Ali što kada se omamljujuća izmaglica pospremanja podigne i kada Alvin odluči zbrisati prije nego što ga uvuku u novu rundu organiziranja Tupperwarea? Reći ću vam što se tada događa. Ljude drži zanos pospremanja nekoliko mjeseci ili samo nekoliko tjedana, a onda... nekako izgube žar. Rublje prestaje migrirati u košaru, knjige i papiri množe se poput napaljenih Kardashianki, stvarčice se nakupljaju. Ti ljudi troše toliko  vremena i energije na raščišćavanje fizičkog prostora, samo da bi ga ponovno napunili kaosom i posudicama za hranjenje ptica koje su kupili na popustu. Zašto je tomu tako?

Da su sredili svoja sranja, i dalje bi ih držao žar za pospremanjem, to je moje mišljenje. Fizičko pospremanje kratkoročno može biti vrlo učinkovito, ali sve ode kvragu kada nemate vremena i motivacije da tako nastavite.  Mentalno pospremanje je preduvjet za čišćenje vašega doma i održavanje njegove čistoće. Da, stvari je lakše držati čistima počnete li totalnom čistkom (vidi:  Inbox  nula), ali još morate raditi na tome, ako ne svaki dan, onda barem jednom ili dvaput tjedno. Možda i manje, živite li u malenoj kući. Zapravo, jedini razlog za život u malenoj kući jest taj da mrzite čistiti. Male kuće su travestija. Eto, rekla sam. Idemo dalje. Zvuči li vam išta od ovoga poznato? Treba mi pomoć u pospremanju i održavanju urednosti.  Ma što činio/činila, moj stan je neuredan i odvratan. Zavidim kompulzivnim čistačima.  Kada moji roditelji najave posjet, treba mi nekoliko noćnih smjena kako bih svoj dom učinio/učinila urednim. Želio/ž eljela bih da je u svako doba uglavnom spreman za posjetitelje.

Troje od vas prepoznat će se u tome jer su ove kvote izvučene izravno iz moga istraživanja. Ostali, kojima je to posve normalno i koji ne žive poput ljudi iz Skupljača, barem znate da niste sami. Niste ni bespomoćni! Ako je urednost doma pri vrhu vašega popisa želja,

možete joj pristupiti kao i svemu drugome - sređivanjem svojih sranja.

Cilj : Ne samo očistiti svoj dom nego ga i održavati Čistim za neočekivano društvo, spontane večere i vaše vlastito opće psihičko zdravlje. Strategija: Počnite s jednokratnim čišćenjem. To ne mora biti čistka na razini magije koja mijenja život, nego samo generalno čišćenje koje vas vodi do „bit će dobro ako navrate susjedi”. (Zanemarite činjenicu da susjedi više ne „navraćaju”; prvo vam pošalju poruku.) Potom raspodijelite svoje čistačke dužnosti prema kategorijama, kao što su skupljanje igračaka, slaganje rublja, pražnjenje kanti za smeće ili usisavanje, i prisegnite da ćete obavljati jedan ili dva zadatka odjednom, svakih nekoliko dana, u svrhu održavanja. Bez obzira na veličinu područja koje trebate pokriti, ako ga razbijete na male, savladive dijelove, taj posao neće biti toliko naporan. Fokusirajte se: Odredite si vremenski rok za postizanje svakog minicilja. Kada gledate manju sliku, treba vam samo dvadeset minuta za neka od tih sranja. Igračke idu u kutije, cipele idu u ormar, smeće ide van, a sitnice se vraćaju na mjesto (zapravo, jednostavno se riješite sitnica). Dvadeset minuta svaki dan i vaš će dom biti spreman za ključni trenutak, u svakom trenutku. Za usisavanje će  vam možda trebati duže, ali obavljate li to sat vremena svaka dva tjedna, bit će vam puno lakše nego da sat vremena usisavate nakon što ste deset sati čistili nešto drugo, zar ne? Posvetite se: Ako ste postavili svoje miniciljeve, procijenili koliko vam je potrebno da ih ostvarite i prioritizirali ih na svojemu popisu stvari koje morate učiniti, više nećete imati izgovora za neodržavanje doma čistim. To ste vrijeme uklopili u svoj dan, a sada ga samo morate iskoristiti. Učinkovito ste se pritisnuli uza zid vlastitim Swifferom. Već treći dan zaredom ispunjavam svoj plan rastezanja. Petnaest minuta  po setu na dan i moj je vrat već puno  bolje. To znači da sam u četrdeset pet minuta besplatno ostvarila ono što bi mi kiropraktičar naplatio 150 dolara, a osim toga, ne moram izlaziti iz kuće

ni navlačiti hlače. #POBJEDA

Činjenica je da ne morate biti kompulzivan čistač kako biste održavali dom (ili kućicu) urednim. Sve što vam je potrebno jest da si u najvećoj mogućoj mjeri olakšate posao njegovim razbijanjem na male, savladive dijelove koji će postati dio vaše rutine, kao što  je gledanje TV emisije Today ili podrezivanje dlaka u nosu. Rezime: Želite stalno čist dom? Čistite ga redovito! Mislite da za to nemate vremena?  Neka vam to bude važnije od stvari koje želite manje. Još imate previše toga na svom popisu zadataka? Prebacite to u status ,,moram“. Ako prolazite kroz sve te korake i još mislite da je održavanje čistoće vašega doma nemoguća misija... možda je vrijeme da priznate kako vam, zapravo, nije stalo. Vjerujem da su neki ljudi očajni zbog stanja svojih pretrpanih kuhinjskih ormarića stoga što misle da bi trebali željeti vidjeti granit ispod mrvica i starih božićnih čestitaka. Posve je u redu priznati da vam fizičko pospremanje jednostavno nije važno. To je magija odjebavanja koja mijenja život i ona uistinu traje zauvijek. HGTV vam laže

Ako vam je stalo do toga da imate lijep životni prostor - i ako vam je, zapravo, toliko stalo do toga da ne želite samo održavati, nego i  dotjerivati svoj životni prostor - u tome ćete uspjeti samo ako sredite svoja sranja. Svaki veliki, dugoročan projekt, a dotjerivanje domaje nedvojbeno  pravi primjer, tek je jedan divovski cilj razlomljen na mnogo malih ciljeva. Motivacija i postavljanje prioriteta prvi su koraci. Preuređenje vlažnog i ružnog podruma mora vam postati dovoljno važno da mu konačno pridate počasno mjesto na svom popisu zadataka koje morate učiniti. Ali takvi se popisi obično odnose na stvari koje morate učiniti danas - ili barem u kraćem vremenskom razdoblju, zar ne? (To je bilo retoričko pitanje. Znam, ja sam ih izumila.) A takav projekt mogao bi trajati tjednima, mjesecima ili čak godinama, ovisno o tome koliko vremena, energije i(li) novaca trebate u njega uložiti. Dakle, iako je možda u kategoriji „moram” među vašim prioritetima (želite poslati klince u taj podrum da vam ne dosađuju nekoliko godina prije negoli ih pošaljete na koledž, što se može podvesti pod isti cilj), to se neće dogoditi odjednom, u jednome danu. A znate li što se može dogoditi u jednom danu? Mali, savladivi dio.  Ding-dong! Sređivanje vaših sranja u korist velikih stvari zapravo je postupno sređivanje vaših sranja u korist mnoštva malih stvari.  Naravno,  potpuna obnova je zastrašujući pothvat. Vaš  podrum neće se sam odjednom čarobno transformirati u zemlju čudesa s podovima prekrivenima tepisima od zida do zida. Potrebno je učiniti osam tisuća stvari da se prostor koji izgleda kao „nedovršena betonska ćelija” pretvori u „nabrijanu sobu za rekreaciju”. Ali, kao što je slučaj s  pronalaženjem novoga posla, o čemu smo razgovarali na 45. stranici - sve što vam je potrebno  jesu strategija, usredotočenost i posvećenost. Ključevi, telefon, novčanik. Da, Alvine, morat ćeš donositi odluke i truditi se, i to duže vrijeme. Ali do toga se dolazi relativno lako križate li jednu po jednu stvar  na svom popisu stvari koje morate učiniti za  preuređenje podruma. Definitivno lakše nego da pokušate sve učiniti odjednom. Čak je i onim timovima radnika i dizajnera s HGTV-a zapravo potrebno nekoliko tjedana za preuređenje kuće. Ono „IMAMO DVADESET ČETIRI SATA DA TRANSFORMIRAMO OVAJ KAOS“ vrijedi

samo na televiziji. Žao mi je ako sam vas razočarala, ali istina će vas osloboditi. Vaši dijelovi velikoga plana mogu izgledati ovako. Tako mali, tako savladivi: - Odlučite preurediti podrum. - Raspitajte se o izvođačima. - Odaberite izvođača. - Dogovorite sastanak s odabranim izvođačem. - Odaberite boju. - Odaberite rasvjetna tijela. - Počnite razmišljati o prekidačima za svjetla. - Shvatite da vam se živo jebe za prekidače za svjetla. - Naložite izvođaču da umjesto vas odabere prekidače za svjetla. - Dopustite izvođaču da radi svoj posao nekoliko tjedana. - U međuvremenu istražite ponudu trosjeda, stolića i namještaja za TV i multimediju. - Pošaljite e- pismo izvođaču u kojemu ćete ga/nju ljutito upozoriti da kasni s radovima. - Kupite zgodan dekorativni jastuk. - Bacite ga na svoga izvođača. - Itd.

Ako trebate uštedjeti novac za adaptaciju (a pretpostavljam da trebate jer tko ima toliko novca na raspolaganju?), tada već znate i kako ćete to učiniti. Možete štedjeti čak i dok  istražujete izvođače. Ako nemate namjeru unajmiti izvođača - bilo zato što ste kratki s novcem ili zato što  jednostavno uživate sami preuređivati - koraci su uglavnom isti. Prekrižite bilješke „istraži izvođače'1, „odaberi izvođača” i „dogovori sastanak s odabranim izvođačem”. Zamijenite ih  bilješkama „oboji podrum” i „ugradi zidne svjetiljke”. A nemate li ni novca za izvođača ni vremena/želje da sami učinite taj posao, možda ćete trebati provjeriti svoj popis prioriteta da vidite što biste trebali izbaciti. Što se novca i truda tiče: Možda ćete umjesto kupnje nepotrebnih ukrasa odlučiti sami obojiti sobu - ali ćete platiti profesionalnog električara (i pričekati s postavljanjem stola za bilijar dok klinci ne napuste dom, kako ga ne bi uništili). Što se vremena tiče: Možda možete žrtvovati osam sati gledanja nogometa svakoga vikenda kako biste u nekoliko mjeseci izgradili savršen muški brlog. To je puno penala koje možete izvoditi dok ne pogodite viši cilj. Ha-ha, nogometne šale! Mrak sam. A sada se vraćam na motivaciju i prioritete: Isplati li vam se činiti to sranje ili ne? Ako ne isplati, slobodno prekrižite „preuređenje podruma“ sa svojega popisa. Ništa lakše. Čak ni nemam podrum. Imam čovjeka za to (a možete ga imati i vi)

Već smo naučili da je katkad najbolje ne činiti ništa kada želimo nešto učiniti - tj. pustiti stvari na miru. Još je bolje da taj posao prepustimo nekome drugome. Posao će se napraviti, a da ga niste morali obaviti VI! Sjajno. Ali, iza vrata broj 3 nalazi se još jedna opcija, najviši oblik delegiranja poznat kao:

Unajmite profesionalca. Bez obzira na to trebate li izvršiti male popravke ili sveobuhvatnu adaptaciju, ili  jednostavno trebate skratiti hlače za dva centimetra, unajmljivanje profesionalca je još  jedna opcija za pospremanje vašega mentalnog nereda i raščišćavanje popisa zadataka koje morate učiniti i koji vam visi nad glavom poput tempirane bombe. Da, to iziskuje puno novca. Ali ujedno oslobađa vaše dragocjeno vrijeme i energiju. (I vaše se hlače sigurno neće pretvoriti u bokserice. Osobe koje su plaćene za skraćivanje hlača obično to učine ispravno iz prvog pokušaja.) Katkad sređivanje vaših sranja uključuje priznanje da vam u određenom području sranja NISU sređena. Radi se o tome da se trebate sami sebi maknuti s puta i dopustiti da se svijet vrti oko vas, i da prestanete trošiti svoje vrijeme i energiju na uzaludne pothvate kao što je skraćivanje hlača ili, recimo, popravak perilice rublja. Jeste li obučeni  za popravak perilica rublja? Niste? Što onda radite? Aha, trošite vrijeme i energiju. U redu.  Ne kažem da trebate biti majstor za popravljanje perilica rublja da biste sredili svoja sranja. Ali ako ne znate apsolutno ništa o popravljanju perilica rublja, ali i dalje uporno stavljate „popravi perilicu rublja” na svoj popis zadataka koje morate učiniti, ali taj posao nikad ne obavite, ili ga obavite, a perilica se ponovno pokvari jer zapravo niste imali pojma što radite pa trebate  ponovno staviti „popravi perilicu rublja” na popis - e, onda se trebate pogledati u zrcalo i  priznati samima sebi da niste sredili svoja sranja. Molim vas, učinite sebi (i svojoj perilici rublja) uslugu: nazovite majstora i riješite se  briga. Nazovite čovjeka i problem riješen. Pobjeda osmozom Kada ste prepušteni u ruke osobe čija su sranja sređena, osjećate se sigurnima. Kao što šepavom maratoncu kolega trkač pomaže da  stigne do cilja, tako i vi možete pronaći spas u neslomljivom duhu i vještinama profesionalnog vodoinstalatera.

Unajmljivanje profesionalca može biti i  sredstvo, a ne sam cilj. To može biti najbolji način da premostite jaz između sranja koja ste sredili i onih koja niste sredili. Recimo da vam je potreban novi telefon, ali ste toliko zbunjeni brojnošću različitih modela koji se neprestano pojavljuju na tržištu da ste se pomirili s time da razgovarate preko krame koju imate još od vremena serije Stažist. Kako biste suzili izbor, možete barem konzultirati profesionalca, što bi bio mali, savladivi korak prema ostvarenju vašega glavnog cilja (odabira telefona koji će vam odgovarati). Čak vas neće ništa ni koštati uđete li u Appleov dućan naoružani pitanjima, a oni štreberi  u Genius Baru obožavaju govoriti o vijeku trajanja  baterije i megapikselima. Vi ćete njima učiniti uslugu. Naposljetku, ako si to možete priuštiti, unajmljivanje profesionalca zapravo je  jednostavnije. Imate li sreću raspolagati s dovoljno novca da održavate nečiji biznis, bacite im kost! Cilj  je da u životu postižete uspjehe uz što manje muke i gnjavaže. Znat ćete da ste stvarno sredili svoja sranja onda kada budete imali vremena za opuštanje i uživanje u sendviču od puretine - a ne

onda kada svaki trenutak svakoga dana ispunjavate nepotrebnim gnjavažama.

Jeste li vidjeli što sam ovdje učinila?  plaćanje drugoj osobi da obavi taj višak U svijetu u kojemu ste jednostavno prezaposleni,  plaćanje  posla umjesto vas moglo bi biti ključ za ostvarenje svega drugoga. To vam oslobađa dio oslobađa dio vremena i energije, čak i ako to znači da ćete trebati žrtvovati trebati žrtvovati nešto novca za veliki cilj. To je posebice dobra strategija za ljude ljude koji si mogu priuštiti pomoć, ali je neobjašnjivo odbijaju zatražiti, dok se projekti gomilaju oko njih poput ruševina rimske civilizacije. Uzmite onaj popis zadataka koje morate učiniti i pogledajte  pogledajte  što možete prebaciti na nekoga drugoga  besplatno, za gajbu pive ili za dvadeset dolara na sat. Sredite svoja sranja. Podijelite i zavladajte. Cezaru je uspjelo.

P. S. Ne budite takav jebeni mučenik  I ja se, kao svaka cura, volim dobro iscmizdriti, ali, za Boga miloga, nitko ne treba slušati kako ste prezaposleni svakoga sata svakoga jebenog dana. Jadikovanje je usrana zabava. A što je  još važnije, v ažnije, ne trebate biti prezaposleni svakoga sata svakoga dana. Uspijevanje u životu trebalo  bi u vama buditi osjećaj veće slobode i opuštenosti, kao opuštenosti, kao kada nosite kvalitetne lanene hlače. To nije natjecanje - protiv vas ili bilo koga drugoga - u kojemu trebate biti dogodilo Ivani najangažiraniji, najopterećeniji i najpregoreniji. Mislim, pogledajte što se dogodilo Ivani Orkanskoj. ONA JE BILA MUČENICA I DOSLOVCE JE DOSLOVCE JE IZGORJELA.

„Vrijeme za mene“ je pravo, a ne povlastica

Čovječe, sada smo stvarno zakuhali stvari, zar ne? (Oprosti, Ivana.) Držim da je vrijeme da se odmaknemo od svih sranja koje je potrebno učiniti i počnemo razgovarati o sranjima koja  jednostavno želimo učiniti. Naime, mnogima od nas od nas teško je opravdati vrijeme za takve aktivnosti - koje se nazivaju i „hobijima” - a koje koriste samo nama i nikome drugome. Jebeš. Takvo. Sranje. Žrtvovanje vaših hobija na oltaru stvari koje morate učiniti nije dobro. dobro. Oni i trebaju biti MEĐU tim stvarima. Ova knjiga govori o pospremanju vašega uma i o tome kako da se uvježbate za drukčije razmišljanje o svome životu i o načinu na koji ga živite. „Činite po svome“ s uputama kako da to činite u cilju postizanja maksimalne sreće. Stoga,  Stoga,  umjesto da odgodite rješavanje križaljki i skijaško trčanje za „jedan dan kada ću imati vremena”, odvojite unaprijed vrijeme za to. Ništa lakše. A kako biste to učinili, morate o svojim hobijima - i koristima koje vam oni donose razmišljati kao o jednako važnim drugim stvarima koje „trebate” učiniti. Trebate ustati iz kreveta i otići na posao zato što trebate zaraditi novac za život. Ali isto tako trebate NE biti tužni i NE biti iscrpljeni i NE biti ogorčeni 24 sata na dan, zar ne? Što vas ne čini tužnima, iscrpljenima i ogorčenima? Pa, odlazak na karting na kojemu si dajete oduška, naravno. Ili prčkanje Ili prčkanje po vrtu, tečaj salse ili sanjarenje uz glazbu Elvisa Costella Elvisa Costella dok spravljate svoju posljednju bačvu medovine.

Hobiji kojima sam se nagradila za obavljanje drugih sranja Čitanje knjige Sunčanje Brojenje guštera Brza šetnja Pjenušava kupka

Hobiji nisu samo integralni za održavanje vaše sreće, nego vam mogu i ublažiti frustraciju zbog napornijih i ne tako uzbudljivih zadataka na vašem popisu zadataka koje morate učiniti. Vrijeme koje posvećujete koje posvećujete hobijima možete smatrati i nagradom za obavljanje dosadnih sranja koja vam sišu vrijeme i energiju. (Osim toga, sam hobi ne treba vam oduzimati puno energije - može biti samo okrepljujuća razbibriga: vidi tekst u okviru.) Ako je potrebno dodatno vas uvjeravati, mogu vam reći da sam početkom 2010-ih 2010-ih i sama  potrošila puno novca od osiguranja na liječenje anksioznosti i MEDICINSKI STRUČNJACI rekli su mi da se trebam više opuštati u pjenušavim kupkama. Ne samo stoga što su pjenušave kupke same po sebi jebeno ugodne, nego zato što je jedan od načina na koji ćete „potisnuti

negativne porive“ (što je samo otmjen naziv za „umiriti se“) taj da skrenete pozornost sa stvari koja uzrokuje vašu anksioznost na stvar koja vas čini sretnima. čini sretnima. Zapravo, zavaravate mozak da se osjeća bolje.  Ali što ako moj mozak ne nasjedne na tu varku? Moj mozak nije glup. Moj mozak je moćna sila! Onda se suočite s njime.

Lobirajte za svoj hobi Kao osoba čiji noćni ormarić uvijek izgleda kao kula od knjiga, često se moram podsjetiti da je čitanje dragocjena poslijepodnevna dragocjena poslijepodnevna razbibriga - čak i kada mogu  raditi nešto „korisnije”,  primjerice, sastavljati kvartalno izvješće o troškovima.  troškovima.  Ipak, nikad nisam požalila što sam uspješno branila taj mentalni argument čitanja iz ugode, dok me tablice troškova  troškova  tjeraju da izgovaram riječi koje bi bile umjesnije u nekom baru nekom baru na Brooklyn Navy Yardu 1941. Bez obzira na to je li vaša omiljena razbibr iga iga čitanje, mušičarenje ili pušenje bonga nakon čega pokušavate složiti Rubikovu složiti Rubikovu kocku, prema njoj se morate odnositi onako kako se lobist/lobistica odnosi prema svome cilju, zagovarajući ga i utječući na vladine odluke. Srećom, vi ste u ovom scenariju istodobno lobist i vlada, tako da ste u prednosti. Želite se zajebavati s knjigama, retrognoziranjem i marihuanom? Sjajno, sada zabilježite te aktivnosti u svoj kalendar. Uvrstite ih u raspored. Vrlo učinkovit način da osigurate više vremena za hobije jest dopustiti sebi da provedete vrijeme baveći se hobijem kako biste se podsjetili koliko vas to raduje. A kada se suočite s onom mentalnom debatom o tome hoćete li zapaliti bong zapaliti bong ili prionuti na posao, lobist u vama neće se trebati previše namučiti da uvjeri vladu kako imate pravo na svoj spoj s Chandlerom T. Bongom u 22:00. Naposljetku, kada se suočite s dvojbom: Ne razmišljajte. Djelujte.  Nemojte ni pokušavati raspravljati i natezati se s mozgom. Samo učinite isto što i ja otvorite slavinu i uđite u kadu kadu prije negoli se predomislite. Kada legnete u kadu, vaš će se mozak ugoditi na sve pozitivne vibracije koje odašiljete dok činite nešto što stvarno  želite činiti i zbog toga ćete biti sretni. biti sretni. Znam da zvuči zbunjujuće, ali djeluje.

Postati prokreativan/prokreativna prokreativan/prokreativna Mnogi sudionici moga istraživanja izjavili su da bi željeli srediti svoja sranja ne samo kako bi se bavili hobijima nego i kako bi ostvarili konkretne kreativne ciljeve kao što su pisanje, glazba i umjetnost, ali su previše zauzeti poslovnim, obiteljskim ili drugim obvezama iz nezabavnog spektra. Čujem vas jasno i glasno.  Nije lako „naći vrijeme1' za stvari kojima [još ili možda nikada] nećete moći plaćati račune. Ali romani se ne pišu sami od sebe, gitare ne plaču nježno nježno na zapovijed, a slikanje veselih stabala nije tako jednostavno kako to Bob Ross prikazuje. Ross prikazuje. U određenom trenutku trebat ćete srediti svoja sranja kako biste prestali željeti nešto činiti i STVARNO POČETI TO ČINITI, unatoč tomu plaća li vam to račune ili račune ili vas jednostavno čini sretnima. Put prema toj verziji životnog uspjeha priječe dva zasebna, ali međusobno srodna izazova.  Nazvat ćemo ih Scila i Haribda sređivanja vaših sranja.[20]

Scila je planiranje. Radite li cio dan i imate ispunjen obiteljski/društveni život ili ste  jednostavno toliko umorni da padate s nogu kada dođete kući, imate li uopće vremena za kreativnost? Odgovor: Morate napraviti ili pronaći vremena. Vjerojatno očekujete da sada izvučem svoj pouzdan popis zadataka koji se moraju učiniti. Iako on jest jedan od načina da riješite taj problem, njegova učinkovitost ovisi o tome kakav ste tip kreativne osobe. Moja bivša kolegica s koledža radila je na svome romanu vrlo rano ujutro  prije odlaska na svoj redoviti posao. Očito je bila sposobna  u to doba dana, svakoga dana,  proizvesti kvalitetne riječi - a tomu se redovito posvećivala - zato što je naposljetku potpisala zilijun dolara vrijedan ugovor za knjigu, i napustila svoj redoviti posao. Pobjeda za sve popise zadataka koji se moraju učiniti! Za druge, kreativni poriv treba biti nešto što ih odjednom obuzme, i tada trebate pronaći vremena da ga iskoristite. Može vam se dogoditi da vam se u glavi dok ujutro putujete na posao  pojavi neka melodija, ali jednostavno se ne možete izvući s prezentacije zakazane u 8 sati samo zato što ste odjednom doživjeli sjajno iskustvo. Ipak možete odvojiti pet minuta da na brzinu zapišete svoje nadahnuće i u skladu s time reorganizirate svoj sutrašnji popis na kojemu će  pisanje nove pjesme biti na prvome mjestu. Nije idealno, ali je početak. Scila koju možete izbjeći. Ovdje nastupa Haribda, odnosno pogrešno mišljenje da kreativna aktivnost koju  pokušavate isplanirati nema nikakvu vrijednost. Zaobilazite li ovu slanu morsku vješticu, znači da prihvaćate ideju da jedan sat - ili nekoliko - svoga dana ili tjedna posvećujete aktivnosti koja nema jasno definiranu svrhu i koja bi mogla rezultirati gotovim proizvodom. Poslijepodneva koja  provodite slikajući u svojoj sobi mogu  biti iznimno korisno uloženo vrijeme za usavršavanje vještine koja vas jako raduje, čak i ako ne rezultira izložbom.  A opet, možda vam osigura izložbu, kao što je mojoj bivšoj kolegici njezina vještina osigurala ugovor za knjigu. Nećete znati dok ne pokušate, zar ne? Dakle, najbolji, možda potencijalno pobjednički put prema postizanju kreativnih ciljeva sastoji se u tome da pronađete vrijeme i dopustite si da ga iskoristite. Stoga, na svome  putu slobodno preletite iznad Sciline glave i opalite pljusku Haribdi.

 Sebičnost nije nepristojna riječ Bez obzira na to ,,kradete“ li vrijeme svojoj djeci da biste igrali mahjong s prijateljicama ili „kradete vrijeme svojoj ženi da se zavučete u tamnu komoru na ukoliko sati u  nadi da  postanete novi Ansel Adams, stvaranje prostora za hobije i kreativne ciljeve glavni je primjer moje prakse tipa „sredite svoja sranja“ koja se preklapa s mojom filozofijom ,,odjebavanja“. Po izlasku knjige  Kako vam se život čudesno mijenja kada vam se živoj**e  davala sam intervjue u kojima sam govorila o tome kako je sebičnost dobra stvar što su neki ljudi protumačili kao kontroverzan stav. Optužili su me i za to da sam pridonijela propasti društva i da sam milenijalka, iako nijedna od tih optužbi nije točna, a jedna je od njih i vrlo uvredljiva. Ali ni zbog jedne od tih kritika nisam promijenila mišljenje. Čvrsto vjerujem da sebičnost - u sudski brige za vlastito zdravlje i zadovoljstvo - može biti dobra za vas i druge ljude u vašem životu. Ako ste sretni i ispunjeni, automatski postajete bolja osoba. Opušteniji partner - Nježniji

 partner. Strpljiviji šef i poduzetniji zaposlenik. Drugima ne možete dati sebe ako više nemate što dati, zar ne? Stoga, da, prihvaćanje manjeg broja, ali boljih jebada, vježbanje je sebičnosti usredotočivanje na ono što  želite činiti umjesto na ono što morate činiti (ili što drugi ljudi misle da trebate činiti). Ali u tome nema ničega lošeg! I takav način razmišljanja posebice će vam dobro doći kod sređivanja vaših sranja u smislu posvećivanja hobijima, kreativnom radu ili bilo kojoj drugoj aktivnosti koja ne treba nužno „rezultirati” ničime drugim osim činjenicom da vas čini sretnima. Imam dobre vijesti za vas: Sreća je cilj za sebe i po sebi. Prije nekoliko godina, kada sam se još koprcala u kaljuži korporativnog svijeta, a bijele,  pješčane plaže Hispaniole  bile su tek iskra u mome oku, moji roditelji su nas posjetili u New Yorku i zajedno smo sjedili za blagovaoničkim stolom, razgovarajući o sranjima. Razgovarali smo o tome kako moj suprug i ja nemamo djece i kako neki ljudi koji  pripadaju naraštaju mojih roditelja ne shvaćaju takav životni odabir. Pritom sam se zafrkavala kako bih, da se razmnožimo, ja ionako bila Loš Murjak, a moj suprug Dobar Murjak,  posebice zato što sam znala da bih neprestano tjerala svoju djecu da budu „uspješna”. „Čak i kada bih  pokušala  biti blaža prema njima, i dalje bih mislila na to kako sam ja uvijek bila dobra učenica i kako sam maturirala s najboljim ocjenama, upisala se na dobar koledž i kako imam ovako sjajnu karijeru zato što sam tako naporno radila - za razliku od ovog tipa [rukama pokazujem prema suprugu] koji je cio život bio usredotočen samo na sreću!  Nato su me moji roditelji zaprepašteno pogledali, a suprug (koji je, spomenula bih, jebeno uspješan) nježno me potapšao po ruci. „Čekaj malo“, rekao je. „Samo sreća?” upitali su oni.[21] Taj razgovor bio je ono što mi u ovoj branši nazivamo „poziv na buđenje”. Samo što se ovo doimalo više kao da odsjednete u hotelu Marriott u Bourbon Streetu i zamolite recepcionara da vam rezervira buđenje u 6 sati ujutro uz limenu glazbu na balkonu, uz ekstra trombon.  Ne iznenađuje, stoga, da se moj plan da dam otkaz na poslu i preselim na Karibe ostvario vrlo brzo nakon toga, zar ne? Imala sam svoj cilj. Nastupilo je vrijeme za strategiju, usredotočenost i posvećenost. A što je s tobom, Alvine? Je li i tebi vrijeme?

IV DEBELA SRANJA: Mentalno zdravlje, egzistencijalne krize i velike životne promjene

Pišući ovu knjigu shvatila sam da možda ipak nisam pravi Simon, nego više Simon s Mjesecom u Theodoreu. Priznajem da povremeno, kada se sranja previše nagomilaju, pokleknem  pred iskušenjem i skrivam se ispod kreveta jedan do tri dana. (Hej, sređivanje sranja je neprekidan posao, čak i za neurotika tipa A koji jede samoljepljive papiriće za doručak.) Ali kada me obuzme „trenutak Theodore“, pokušam se opustiti, poslušati vlastiti savjet i  prisjetiti se svih istina koje smatram bjelodanima: strategija, usredotočenost, posvećenost. Postavi  prioritete i odaberi. Kada si u dvojbi, unajmi profesionalca. I pokušaj sve učiniti, a da pritom ne izgubiš razum. Ipak, stanovita količina mentalnoga nereda - kao što su tjeskoba i perfekcionizam uvijek će biti prisutna u mome mozgu i zahtijevati budnost i redovito čišćenje. Za druge ljude taj  je nered možda sklonost izbjegavanju i samo-sabotaži, ili paralizirajući strah od neuspjeha. Općenito  gledano, da je igra života jedna velika utrka oko staze, to bi bile psihološke prepone koje si sami postavljamo (posebice simoni, iako nijedna vjeverica nije imuna na njih). U IV. dijelu bavimo se tim debelim sranjem. Pravim, tvrdokornim sranjem za koje, kada vam se zalijepi za potplat, trebaju dani da ga skinete. A što prije zaronite, to ćete se prije vratiti na površinu.

Sredite svoja sranja kako biste se sami sebi maknuli s puta Idemo po redu: održavanje vašeg mentalnog zdravlja i rješavanje egzistencijalnih kriza isto je kao kada sređujete svoja sranja prije negoli krenete na dijetu ili oličite stan. Znate da se deset kilograma neće otopiti u dvadeset četiri sata i da prije nego što počnete ličiti trebate  premjestiti namještaj, obložiti podove pamučnim platnom i trakom obložiti dovratk e. Pa tjeskoba se neće izliječiti jednim potezom čarobne metle niti će čarobna krpa izbrisati strah od neuspjeha u samo pet minuta!!! Kao sve ostalo o čemu smo do sada govorili, najtvrdokornijih životnih sranja i rješavamo se čisteći ih jedan po jedan mali, savladivi dio. Kada govorim o tome da se „sami sebi maknete s puta“, govorim upravo o tom debelom sranju. Ne o vašim ispod- prosječnim vještinama upravljanja vremenom i delegiranja,  nego o vašim emocijama i stavu. O samom vašem mentalitetu. Taj nered poprima oblik mentalne prašine - uglavnom je nevidljiva, ali je uvijek prisutna, i što je duže ignorirate, to će biti očitija. Ona prekriva sav OSTALI nered dodatnim slojem sranja i probija se u sve pukotine, zbog čega zahtijeva istančaniji pristup mentalnom pospremanju. I dalje se služimo iskušanom kombinacijom strategije, fokusiranja i posvećenosti, ali ona se zapravo odvija u vama, a ne na  prostirci u teretani ili visoko na ljestvama u vašoj gostinskoj sobi. U tu svrhu na sljedećim stranicama  iznosim savjete kakve biste možda zatražili od, recimo, liječnika ili ovlaštenog savjetnika. Budući da nisam nijedno od toga, molim vas da sve što kažem uzmete sa zrnom soli.[22] Ružičastom himalajskom soli, ako se osjećate živahno.

Tjeskobo, ti neuka droljo Sjećate li se kada sam rekla da svi imamo svoje trenutke tipa oh, sranje? Moji katkada dolaze u kombinaciji sa slaninom, sirom i živčanim slomom. Ne događaju se ni približno onoliko često kao prije, ali kada nastupe, taj oblak mentalne prašine ne nestaje sve dok ga ne počnem usisavati. (Naši alvini i theodorei imaju male nakupine u kutovima, dok mi simoni usisavamo to sranje i onda iz neobjašnjivog razloga izbacimo filtar natrag na pod naših života. To je problem.) Taj problem možete riješiti, među ostalim, i tako da prihvatite manji broj jebada iznenadilo bi vas koliko slojeva tjeskobne prašine možete očistiti kada se prestanete brinuti o onome što drugi ljudi misle o vašim životnim izborima. Ali vi i dalje trebate živjeti svoj život, a to znači baviti se stvarima zbog kojih se katkada osjećate kao da se ljubite s  robotom za usisavanje. Osim lijekova (ponavljam, nisam ovlaštena propisivati ih, iako ih zdušno odobravam) u nastavku navodim tri jednostavna pristupa koji bi vam mogli pomoći.

Naglo strgnite flaster To je korisno u situacijama u kojima doslovce ne možete krenuti naprijed ako nešto ne  poduzmete. Primjerice, ako sređivanje vaših sranja znači da napuštate cimericu i selite se u svoj stan u kojemu posude za čuvanje hrane nitko neće rabiti kao pepeljare niti će biti ikakvih Clintova koji zvone na vrata u svako doba dana i noći, možda ćete osjećati tjeskobu zbog toga što svojoj najboljoj prijateljici morate reći da otkazujete ugovor o najmu, ali morate  joj reći. Ne možete jednostavno nestati usred noći, a sigurno ne možete platiti dvije stanarine za drugi stan

samo zato da ne morate povesti iskren razgovor. Jednostavno to učinite. Tjeskobu koju ćete  prethodno osjetiti za 1000 posto će ublažiti osjećaj olakšanja poslije, u vašem jednosobnom stanu  bez cigaretnog dima i Clinta.

I to će proći Ovim pristupom, koji je posve suprotan gore opisanom, služite se kada ignorirate problem doooooovoljno dugo da se on riješi sam i nestane. Pritom ne govorim o potpunom izbjegavanju što je loša navika o kojoj ću uskoro govoriti - nego o promišljenom oklijevanju nakon nekoliko dubokih uzdaha ili najviše nakon jednoga dana. Recimo da ste primili zagonetno e- pismo od šefice zbog kojega počinjete paničariti. Vjerojatno bi bilo mudro ne odgovoriti odmah. Neko se vrijeme usredotočite na nešto drugo, pa ćete vjerojatno nakon takvoga vremenskog odmaka ponovno pročitati poruku koja će vam sada zvučati posve bezazleno. Ili će vam šefica ući u ured i reći nešto lijepo, a vi ćete shvatiti da ste  preozbiljno shvatili njezinu poruku: Svrati k meni kad uhvatiš vremena. Hvala.

Test prakse Događa li vam se ikada da tjeskoba koju osjećate izgleda kao neprekidan razgovor u vašoj glavi, umjesto razgovora sa stvarnom osobom koja je uzrokuje? Ako je odgovor potvrdan,  preporučujem da taj razgovor zapišete na papir. Ovo je dokazano učinkovita terapeutska metoda, a ujedno je i zabavno pisati rečenice poput: Ti si doslovce najgora osoba koju sam ikada upoznala u životu i kada bih mogla, doznala bih gdje živi š, čekala do zime, ušuljala se u tvoju kuću i sakrila McDonald’sov sendvič Filet -O-Fish ispod tvoga radijatora. Ali kako nemam vremena za ta sranja, dopusti mi samo da ti kažem da je ono što si učinila na SoulCpcleu  prošloga petka neoprostivo i da te treba biti sram, Nancy. Zapisivanje takvih stvari pomaže vam da se oslobodite tjeskobe i često sprječava potrebu da se ikada suočite sa  stvarnim životom. Moj suprug dobio je jasan naputak da, u slučaju da umrem prije njega, spali moju zbirku žutih notesa.[23]

Izbjegavanje nije igra u kojoj samo jedan pobjeđuje Iako želimo ograničiti količinu tjeskobe koja izaziva paniku, ne možemo dopustiti da  budete posve katatonični. Praznim zurenjem u svoj popis nećete učiniti da zabilježeni zadaci poslušno siđu s njega poput čopora vražjih leminga. Ako zlorabite ,,i to će proći“ (što je veći problem za Alvina i Theodorea; tjeskoba kod Simona obično se manifestira u reaktivnosti, a ne u neaktivnosti), povjerovat ćete da ste se izvukli, a zapravo samo pogoršavate problem:

Izbjegavate li oprati rublje, ostat ćete bez donjeg rublja. Izbjegavate li iznijeti smeće, kuhinja će vam smrdjeti na zagorjelu piletinu. Izbjegavate li voditi neugodne razgovore, odgađate odluku. Ovo posljednje ću još malo objasniti, jer je to put do najrazličitijih problema - tjeskobe,  boli u trbuhu i nesanice - dok su gomilanje rublja/smeća samo put do nudizma/štakora.

Kako započeti težak 

razgovor Dogovorite sastanak (nitko ne voli biti uhvaćen u zamku). Prakticirajte gestikulaciju rukama koja ne odražava prijetnju. Otvorite usta. Upotrijebite riječi. Pokušajte ne pljuvati po drugima.

Kao i s Čarobnjakom za kontrolu poriva, katkad se - možda čak i često - morate suočiti s  pravim, živim ljudima i razgovarati s njima o frustrirajućim sranjima kako biste riješili probleme. Možda ste šef koji treba prekoriti zaposlenika ili ste zaposlenik koji se treba suprotstaviti šefu. Možda ste bračni drug  ili partner koji se posvadio sa svojim bračnim drugom ili partnerom. Možda trebate zamoliti majku da se jednom zauvijek prestane miješati u vaš život.[24] U svakom slučaju, puno je bolje da sredite svoja sranja i to učinite prije negoli se nad vašim mozgom trajno nastani crni oblak konfrontacije koji će svojom prijetećom tminom zasjeniti sve vaše druge potrebe, želje i obveze. Srećom, teške konfrontacije djeluju po istom principu očekivanja nasuprot stvarnosti, o čemu smo već raspravljali. Očekivanje je pola bitke, stoga što prije izradite strategiju, usredotočite se i posvetite razgovoru, to ćete se prije vratiti u stvarnost i odjednom ćete shvatiti da je sve završilo i da uopće nije bilo tako loše kako ste očekivali.  Naravno, radosna očekivanja su jedno, a uznemirujuća nešto posve drugo. Slobodno s radošću i uzbuđenjem iščekujte proljetne praznike, rođendanske zabave i božićni album  Hamiltona [25]  Iskoristite to do kraja. Ali očekivanje dosadnih, uznemirujućih zadataka stvarno ubija raspoloženje, a izbjegavanjem situacija samo dodatno truli. Truljenje je odvratna riječ. Ne biste smjeli dopustiti da stvari trule.

Druga(e) nepristojna(e) riječ(i) U redu, možda sam jedina koja ima nešto protiv truljenja, ali kladim se da kao djeca niste smjeli reći jebote pred roditeljima, zar ne? (Ili, prema nekim kritičarima na Amazonu, upotrijebiti  je 732 puta u knjizi kao odrasla osoba.) I vjerojatno niste smjeli donijeti kući ispit ili svjedodžbu s velikom crvenom ocjenom 1 kao simbolom vašega lošeg shvaćanja trigonometrije ili nesposobnosti da upamtite određene pojedinosti ratova koji su se vodili dvjesto godina prije vašega rođenja.

  Taj 1 označavao je NEUSPJEH, ali je i utiskivao drugu nepristojnu riječ - STRAH - u srca školske djece posvuda. Zaboravite na trenutak svoju razinu osobnog integriteta: Biste li zbog ocjene 1 izgubili pravo na gledanje televizije? Bi li vam roditelji zbog nje oduzeli džeparac? Bi li vas natjerali da - o, užasa - pohađate dodatnu nastavu ljeti?  Neprihvatljivo! (Sigurna sam da ste bili izloženi puno gorim posljedicama/kaznama ovisno o tome kakvu ste školu pohađali ili kakvi su vam bili roditelji.) Stoga ne iznenađuje da su djeca koja su odrastala uz neprestani strah od neuspjeha možda to doživljavala malo previše osobno. Neka od njih (otprilike polovina, prema mojem istraživanju) odrasla su u ljude kojima se učiteljeva škrabotina pretvorila u poslovično grimizno slovo. Zamislimo puritansku namigušu Hester Prynne koja mora na svu svoju odjeću prišiti slovo P za  preljubnicu. Takvi ljudi bulje u veliki crveni 1 - ali ne na onaj u njihovim svjedodžbama, nego na njihovim prsima - koji ih za cio život obilježava kao GUBITNIKE ako u svakom trenutku nisu sedamnaest koraka ispred drugih.  Naposljetku strah  od neuspjeha postaje jednako snažan i kažnjavajući kao sam neuspjeh i može paralizirati. (Da ne spomenem kako može uništiti i puno savršeno dobrih košulja.) U strahu od  potencijalnog ishoda dodatno pojačavate agoniju - bez obzira na to  je li riječ o prolasku na ispitu, promaknuću ili ispravnom sastavljanju dijelova namještaja iz IKEA-e u prvom pokušaju. Posljedični mentalni roran[26]  vodi do...

Paraliza zbog analize Jeste li ikada radili s nekim ili za nekoga tko jednostavno nije mogao donijeti odluku ni za spas svoje besmrtne duše? Jednom sam imala kolegicu čiji je popis zadataka koje je morala učiniti bio sastavljen isključivo od izbjegavanja. Izbjegni odobriti onaj marketinški plan. Izbjegni ovjeru onog dokumenta. Izbjegni odgovoriti na ona e-pisma. Sranja te žene apsolutno nisu bila sređena, zbog čega nije patila samo ona, nego i svi drugi oko nje.  Njezin problem nije bio perfekcionizam (koji je borba sama po sebi i o kojoj ću raspravljati u sljedećem ulomku); perfekcionisti obično čine, pa ponovno čine, pa ponovno čine ono što su ponovno učinili, za razliku od ljudi koji nikada ništa ne čine.  Nije bio problem ni u tome da ne razumije što se od nje traži; dovoljno je dugo radila u toj industriji i bila je super-pametna.  Nije bio problem čak ni u njezinoj osobnosti, bila je šarmantna i ugodna, k ada je to htjela  biti - ali jednostavno nikada nije „htjela” odgovarati na vaše pozive.  Ne, držim da je njezina nesposobnost da donosi odluke - da se usredotoči ili posveti  proizlazila iz straha. Možda je strahovala da će je netko prekoriti (iako je možda izazivala vise gnjeva zato što nije ništa radila nego zato što je neke zadatke obavljala loše). Možda je strepila od otkaza ako donese previše loših odluka zaredom - ali, naravno, najprije morate donijeti odluku da biste ih donijeli više „zaredom”. U svakom slučaju, njezina strategija - izbjegavanje bila je sranje. Čini se da joj se naposljetku taj paralizirajući strah obio o glavu - osim brojnih ljutitih glasovnih poruka, naposljetku je stvarno dobila otkaz. Nije uspjela.

Poziv dolazi iz kuće  Nesređivanje vaših sranja je, jednostavno rečeno, samosabotaža. Izgubili ste ključeve, telefon i novčanik? Sjajno. Ne možete ući u kuću, ne možete nikoga nazvati i nemate ni prebijene  pare. Dogodi li vam se to s vašim metaforičkim sranjima, vjerojatno ćete izgubiti puno više:  prilike, prijatelje, poštovanje i pobjedu u samoj igri života. Mnogi ljudi dopuštaju da ih strah spriječi u djelovanju. Posljedično gube iz vida svoj cilj i  put koji do njega vodi. Strategija nestaje. Fokus se prebacuje na „sve druge“ umjesto na ,,mene“. Jedina posvećenost na koju se mogu odvažiti jest izmišljanje izlika za svoje ponašanje umjesto da ga promijene. Ali u većini slučajeva? Svijet se nije urotio protiv vas. VI ste se urotili protiv sebe. Da  parafraziram Beastie Boyse: Pucate na nešto što je privid, a ja vam pokušavam reći da je to samosabotaža. Kako je Franklin D. Roosevelt jednom rekao: „Ne trebamo se bojati ničega osim straha.” Tomu bih dodala neposlušne pse, skakanje iz padobrana i rak, iako se osobno ne bojim neuspjeha. Ali za sve one koji se boje, kako sam rekla na 137. stranici, vrlo je malo situacija u životu u kojima netko umire na stolu zato što ste donijeli pogrešnu odluku. Nema mjesta za toliki strah. A ako ste običan čovjek koji mora donositi obične odluke, pretpostavljam da nijedna od njih nije toliko kritična da bi zbog njih trebali noću bdjeti nad svojim virtualnim šivaćim strojem i  prišivati virtualne jedinice na sve vaše polo-majice. Umjesto toga predlažem vam da prišijete slovo P - ne za preljubnicu/preljubnika, nego za  prihvaćanje! Kada prihvatite da neuspjeh  jest  opcija, time ga premještate iz sfere očekivanja koje uzrokuje tjeskobu u stvarnost s kojom ćete se suočiti kada (i, još važnije, AKO) ona nastupi. Svoju energiju bolje ćete utrošiti na postizanje ciljeva ovdje i sada, umjesto da se zabrinjavate neuspjehom u apstraktnom smislu. A ako doista i doživite neuspjeh, to neće značiti kraj svijeta osim ako nas ne pokušavate upozoriti na prijeteći asteroid koji sam već prije spomenula.

Stvari kojih je zdravije bojati se od neuspjeha Morski psi Razbojnici Skele Otrovne žabe Kongres koji vodi republikanska većina

Treća bradavica

 Neuspjeh je samo nešto što se događa. Katkad ste sami krivi za njega, kao kada idete na festival Burning Man bez odgovarajuće zaštite od sunca i  vlažnih maramica. Katkada vam se  jednostavno dogodi, kao kada diplomirate astronomiju ne znajući da će se Asteroid 4179 Toutatis sudariti sa Zemljom. Ne možete imati sve. Drugim riječima: da biste sredili svoja sranja, mora vam se prestati jebati za neuspjeh. To je nešto vrijedno odjebavanja, usudila bih se reći.

Samo recite „ne“ savršenstvu Ako se izbjegavanje i strah od neuspjeha mogu primijeniti na vjeverice,[27] držim da je  perfekcionizam uobičajeniji za simone. Postoje i alvini koji su velike cjepidlake, ali iskreno, oni  bi trebali najprije „obavljati stvari“, a onda prijeći na „savršeno obavljanje stvari”, nest-cepas? Za simone je savršenstvo blistava zraka svjetla prema kojoj moraju koračati sa žudnjom i svrhom ako doista žele uspjeti u životu. Ali u stvarnosti je savršenstvo iluzija, svjetlucava oaza u  pustinji njihovih umova. Kao kada nastojite dijetom postići tijelo Sofije Vergar e, savršenstvo kojemu težite je strategija koja je unaprijed osuđena na neuspjeh. Upravo sam zato ja danas ovdje da vam kažem: Zovem se Sarah i liječena sam perfekcionistica. Da, istina je. Ja sam vrhunski opsesivni cjepidlaka koji se neprestano bori protiv poriva da svako sranje obavljam iznova i iznova dok ne postane SAVRŠENO. To nezdravo ponašanje uvijek će biti dio mene i svaki moj dan je borba. Zvuči li vam poznato? Ako zvuči, razmotrite nekoliko stvari koje biste možda morali učiniti u danom trenutku:  Napišite dopis svome šefu. Pokupite odjeću iz kemijske čistionice. Osmislite prijateljici pozivnicu za ,,baby shower“ zabavu, očistite svoj stan prije negoli vam roditelji dođu u najavljen posjet i rezervirajte mjesto u omiljenom ribljem restoranu vašega oca (čovjek voli dobru ribu). Recimo da vam je za dopis trebala većina dana, ali ste ga dovršili. Izgubili ste barem  jedan sat na brisanje i ponovno unošenje točaka-zareza, ali to je za očekivati, zar ne? Svi to rade! (Ne, ne rade.) Uspjeli ste pokupiti osjetljivu odjeću iz kemijske čistionice trenutak prije negoli je vlasnik objesio znak ZATVORENO na izlog, ali to znači da morate vući vreću s odjećom dok  obilazite tri r azličite knjižare u potrazi za papirom za pozivnice na ,,baby shower“. U prvim dvjema knjižarama bilo je modrog papira, ali ne u boji „Supermanovih tajica“ koju ste zamislili.  Naposljetku ste ga pronašli, odjurili kući, ugurali taco u usta i počeli tražiti fontove. Oh, ovaj je dobar. Ali kako bi bilo da prvo slovo svake rečenice bude u sans-serifu, a

onda malim slovima vrijeme i datum, pa da upotrijebim verziju toga drugog fonta za ampersande  jer, kada su tako blago nakošeni, izgledaju kao male rode i... Hej, ne možete prestati cjepidlačiti, zar ne? Dobro došli u klub. Cjep. U određenom trenutku će vrijeme i energija koje ste utrošili u obavljanje bilo kojeg zadatka na vašem popisu dosegnuti kritičnu masu i što više budete pokušavali jedan zadatak obaviti savršeno savršeno, to ćete manje vremena  imati za ostale. Odjednom - unatoč vašim najboljim namjerama - umjesto da ste sredili svoja sranja, cijeli će vam  dan biti usran. Prekasno je za usisavanje jer će se susjed koji  živi u stanu ispod vas žaliti, a tatin omiljeni restoran upravo je prodao posljednju porciju najavljenog menija subotom. Nastavite li takvim tempom, mama će vam ribati toalet, dok će vam otac jesti riblje štapiće iz mikrovalne i, da zaokružite stvari, vjerojatno ćete proliti tartar umak   po košulji koju ste netom donijeli iz čistionice. Reci mi, Simone. Jesi li ikad čuo izreku: „Ne dopusti da savršeno bude neprijatelj dobroga?” Pa, u našem slučaju, ne smijemo dopustiti da savršeno bude neprijatelj pobjede. Razmislite na trenutak. Čak su i najveći, najslavniji pobjednici rijetko stvarno savršeni. Gimnastičar može težiti  famoznoj „savršenoj desetki”, ali to se gotovo nikada ne događa (posebice s ovim novim ocjenjivačkim sustavom  koji kao da je osmišljen da primora male simone u trikoima da na gredi piju kratke votke). Ako ijedan od tih ljudskih pogo-štapova može osvojiti olimpijsku zlatnu medalju, a da nije savršen, onda i vi možete uspjeti u svom jebenom životu. Velim vam, djeco, nemojte se navući na savršenstvo. Tako se ne može živjeti.

Pobijedite perfekcionizam u dvanaest koraka

1. Priznajte da ste, za razliku od Miami Dolphinsa 1972., slabi na savršenstvo. 2. Vjerujte da vam sila veća od vas može pomoći da se urazumite. 3. Odlučite da ćete svoju volju prepustiti na brigu gospođi koja puno psuje. 4. Neustrašivo poduzmite inventuru svoga popisa zadataka za izvršiti i onda ga nemilosrdno svedite na popis zadataka koje morate izvršiti. Potom izađite na sladoled. 5. Priznajte sebi točne razloge zašto ste skloni perfekcionizmu - ali ne budite previše točni. 6. Budite potpuno spremni da perfekcionizam gotovo iskorijenite iz svoga života. 7. Ponizno upitajte nekoga drugoga jeste li možda smiješni. 8.  Načinite popis svih ljudi koje ste povrijedili svojim perfekcionističkim sklonostima i budite voljni ispričati im se zbog svoje jebene pedantnosti. 9. Odmah im kompenzirajte svoje ponašanje, izuzev u slučaju kada ste imali potpuno  pravo biti pedantni jer vaš tim inače ne bi odnio pobjedu na Međunarodnom natjecanju u izradi skulptura u pijesku u Virginia Beachu prošle godine. 10.  Nastavite činiti inventuru svojih postupaka i zabilježite u umu svaki put kada svijet nije nestao jer vi niste bili savršeni. 11. Budite još odlučniji u prihvaćanju manjeg broja jebada i sređivanju svojih sranja, referirajući se, prema potrebi, na „biblije” tih pitanja. 12. Prenesite ovu poruku drugim perfekcionistima, samo ne budite nepodnošljivi gad u vezi s time.

Traži se pomoć  Nadam se da su sve moje vjeverice do sada već postale optimistične. Da je vaša sposobnost da sredite svoja sranja obrnuto proporcionalna ovim stranicama koje će uskoro nestati i da kao jebena Mary Poppins u bijelim rukavicama uspješno skupljate onu hrpu mentalne  prašine. Simoni vjerojatno vježbaju svojih dvanaest koraka i izmišljaju nove vježbe dubokog disanja jer si jednostavno ne mogu pomoći, ali ipak. Napredak. Još malo pa ćemo biti spremni otkriti što se nalazi na drugoj strani, ali - i želim biti  potpuno iskrena prema vama - još nismo dotaknuli dno Klanca debelog sranja. Za to sam  pripremila poseban turistički obilazak. Otkrit ću vam  što se meni dogodilo kada sam trebala srediti svoja sranja na vrlo dubokoj psihološkoj razini - u usporedbi s čime se moj otkaz na  poslu i crtanje dijagrama na hladnjaku doimlju prilično plitkima.  Nadam se da će pomoći svakom čitatelju - Simonu ili drugima - koji je doživio slično iskustvo. Kako bih vam što bolje ispričala tu priču, trebat ću se malo uozbiljiti, što znači da više nema zločestih aluzija i skatološkog humora na četiri stranice. Hoćete li mi ugoditi? Obećavam vam da ćemo se uskoro vratiti na uobičajeno ludiranje. Časna pionirska.

Slučaj djevojke koja nestaje

Kao djevojčica bila sam, moglo bi se reći, debeljuškasta. Ali bila sam i pametna, zabavna i mogla sam upamtiti sve riječi pjesme ,,We Didn’t Start the Fire“, ali moji su se školski prijatelji uglavnom fokusirali na moju bucmastost. Bilo je puno ismijavanja i barem jedan izlet koji je ostavio trajne ožiljke na mojoj krhkoj, mladoj psihi. Kada je došlo vrijeme da krenem u srednju školu, najviše od svega željela sam ušetati u svoj novi život s novim poletom i novim ispranim trapericama Palmetto veličine 32. Tako sam, kao svi mladi simoni, dobila motivaciju i krenula na posao. U dobi od trinaest godina, držanje dijete koja uključuje strogu kontrolu kalorija bila je najlakša stvar na svijetu; moj metabolizam još nije bio otišao u ranu mirovinu i kilogrami su se otopili. Ali opsesivno brojenje kalorija naposljetku me (neki bi rekli „predvidljivo”) odvelo na  put anoreksije - jedna naranča za ručak, večera pola šalice riže i piletine. Zapravo, večeru sam  jela samo da održim privid pred obitelji. Kada sam mogla izbjeći uzimati hranu, to sam i činila. Mogli bismo reći da sam imala veliku snagu volje.  Naposljetku sam postala službeno mršava i prvi put otkada pamtim osjećala sam se dobro u svome tijelu, ali jednom preambiciozna, uvijek preambiciozna. Što kada bih mogla razbiti šifru i opet početi uživati u ukusnoj hrani, ali da se pritom ponovno ne udebljam? Sjajno! Sigurno sam  prva osoba koja se dosjetila toga da guta večeru i potom je polu-probavljenu izbljuje, kao što to čine ptičje mame kada hrane svoju mladunčad. Uskoro je bilo: „Pogledajte, jedem ovaj hamburger. Nemate što za vidjeti ovdje, ljudi. Udaljite se [dok ja povraćam u kupaonici ili katkad uz cestu na svom jutarnjem džogingu]. Prelaskom s anoreksije na bulimiju uspjela sam održavati liniju, ali bez obzira na to koliko sam se dobro osjećala u svome tijelu, ono je tada već počelo izgledati prilično odvratno. Osjećala sam grlobolje, oči su mi bile natečene, a usta neprestano suha. Budući da zapravo nisam konzumirala nikakve hranjive tvari, bila sam anemična, što  je značilo da sam trebala uzimati gadne tablete željeza zbog kojih sam cijeli dan nekontrolirano podrigivala. Pretvorila sam se iz debeljuškaste djevojčice u iscrpljenu tinejdžericu tešku 45 kilograma s vrlo  privlačnom navikom podrigivanja. (Da ironija bude veća, taj željezni stisak bio je još teži jer sam tablete željeza morala uzimati s hranom kako mi ne bi pozlilo.)  No, poenta moje priče nisu jezivi detalji poremećaja prehrane. Poenta je u načinu na koji sam se izvukla iz te situacije i nadam se da će to pomoći ljudima sa sličnim problemima, ali i u općenitijem kontekstu. Svatko tko je bio sklon samoozljeđivanju na bilo koji način prepoznat će osjećaj  spoznaje da je ono što čine nezdravo i neodrživo, ali i osjećaj nemoći da to promijene. Cijeli dan, svakoga dana, jedan trenutak tipa oh, sranje sustiže drugi. Vaš mozak postaje toliko zatrpan da u njemu ne možete ni pronaći veselje, a kamoli ga osjetiti. Ono je zakopano jako duboko. Sa šesnaest godina još nisam shvaćala da mi je bila potrebna stručna pomoć kako bih  promijenila ponašanje, a za to nisam ni imala novca. Ali znala sam da mi je bila potrebna pomoć. Zaključila sam kako mi je najbolja šansa da taj problem riješim jednom zauvijek ta da priznam majci što mi se događa - i da budem odgovorna njoj umjesto sebi. Bila je to strategija Tko te odgojio? u najčišćem obliku. Prvi mali, savladivi dio toga plana bilo je izgovaranje riječi: Potrebna mi je pomoć. Odabrala sam večer kada smo bile same u kući, sjela sam preko puta nje na trosjed u dnevnoj sobi i izbacila te jebene riječi iz usta. Bio je to zastrašujući, paničan trenutak  posvećenosti, i onda je... sve bilo gotovo. Sav onaj nered koji sam GODINAMA gomilala i  prekrivala prašinom raščistio se u jednome trenutku kada sam izgovorila te četiri ključne riječi.

Razgovor koji je uslijedio bio je razuman kao svaki drugi koji sam vodila u svojoj glavi, ali nekako se činio stvarnijim. Razgovor s drugim ljudskim bićem obično i jest takav. I upravo kako sam se nadala, kada sam se povjerila svojoj majci, osjetila sam novu razinu odgovornosti koja mi je bolno nedostajala i koja me naposljetku motivirala da ozdravim. Znate kako se ljudi drukčije ponašaju kada znaju da ih snima kamera - okrenula sam objektiv nečije brige i osude prema sebi i kada sam bila u iskušenju da se vratim na staro, prisjetila sam se da me ona gleda. Pomislila sam kako će biti tužna i razočarana kada dozna da samoj sebi činim zlo, ali i kako će biti sretna kada dozna da se osjećam bolje. Dakle, da, pospremanje mentalnog nereda obično jest usamljenička misija - ali ne treba  biti. Ako ste u tolikoj neprilici da vam više ni kombinacija strategije, usredotočenosti i posvećenosti ne može pomoći izbjeći uragan sranja, posve je u redu da zatražite pojačanje.  Neka od pojačanja dolaze s receptima za lijekove, dok je drugima samo iskreno stalo do vaše dobrobiti.

Želite li učiniti velike životne promjene? Gledajte malu sliku. Možda biste se iznenadili kada bih vam rekla koliko često razmišljam o nezdravim/nesretnim razdobljima u svome životu. To ne činim zato što uživam prebirati po sumornim ostacima svoje adolescentske tjeskobe ili zato što mi BAREM MALO nedostaje rad u velikoj tvrtki, nego zato što su mi ta razdoblja pokazala da stvarno mogu ostvariti sve što zamislim, bez obzira na to koliko to bilo veliko. Klopke u igri života - kao što su nesposobnost upravljanja vremenom, rastresenost i strah od neuspjeha - lako se mogu prepoznati. Metode kojima se mogu spriječiti ili izbjeći su jednostavne; do sada biste već trebali znati osmisliti strategiju kao Gari Kasparov i fokusirati se jedne ruke svezane na leđima (druga vam je potrebna za držanje telefona). Posvećenost je najteži dio, ali kada nešto dovoljno jako želite - kao što sam ja željela biti zdrava i sretna u različitim razdobl jima svoga života - to je apsolutno, pozitivno, 100 posto ostvarivo. Zato što se do velikih životnih promjena dolazi preko malih, savladivih dijelova. To ponavljam sve vrijeme. Kao da se pred vama nalazi bojanka s crtežom koji prikazuje četiri jednor oga koji veselo skakuću po cvjetnoj livadi, odnekud morate početi. Možda od kopita. Putovanje po svijetu, zemlji ili čak prelazak preko ceste ne događa se odjednom. Ono  počinje motivacijom, prelazi na etape cilja, potom na strategiju i tako dalje. Malo-pomalo.  Naposljetku pred sobom imate obojen jedan jednorogov but i nekoliko narcisa, a s time i dodatnu jasnoću - svrhe i metode. Definitivno se i dalje želite preseliti u San Diego, znate u kojoj četvrti želite živjeti i skupili ste novac, dakle, koji je sljedeći korak - potraga za cimerima u Plavom oglasniku? Nazivanje agencija za nekretnine? U svakom slučaju odvojit ćete vrijeme za fokusiranje i posvećenost i taj ćete zadatak prekrižiti na svom popisu. Jedno kopito ispred drugoga dok ne ispunite sve praznine (uključujući ispunjavanje obrazaca za promjenu adrese koji su prava gnjavaža, vjerujte mi). Ili, recimo da se svakoga dana promatrate u zrcalu u kojemu vidite dvadeset pet godina mlađu verziju svoga oca na putu do operacije ugradnje četverostruke premosnice i ormarića za lijekove punog tableta za snižavanje krvnoga tlaka. Dobra je vijest da imate četvrt stoljeća da  promijenite svoj put, ali stvarnost je ovakva: on započinje jednim danom. Možda čak i jednom

sekundom - u kojoj pomislite: Štrudla je fina.  I svaka sekunda prepuštanja užitku jedenja tog finog komada štrudle jedna je sekunda manje između vas i medicinske sestre iz hitne službe koja ima vrlo hladne ruke. Ta je žena jeti. Ona velika cvjetna livada? To je vaša posvećenost tjednom režimu vježbanja. vježbanja. Sve zeleno. Ispunite bojom.  Ne želim ovdje zvučati previše tajanstveno, ali ista načela vrijede i za debela sranja i za odluke da učinite duboke promjene u sebi. Postati samouvjerenijima ili manjim  perfekcionistima možda zvuči kao težak zadatak, ali ako vas pretpostavljena vas pretpostavljena veličina promjene sprječava da uopće počnete, nećete stići nikamo. Dokazana činjenica: ne možete dovršiti nešto odnosi razvijaju se postupno. Ovisnosti se suzbijaju dan po što niste ni započeli. Međuljudski odnosi razvijaju dan. A jednorozi su samo konji ako im ne obojite rogove.

Vježbe istezanja, 30. dan Jutros sam otkrila da se mogu istegnuti, a da pritom ne trebam izaći iz kreveta. Velika životna promjena!

Vaš cilj - veća slika - razotkrit će se čak i ako prijeđete prijeđete bojicama malo izvan crta, ili ako upotrijebite neuobičajenu nijansu. Konačan rezultat mogao bi biti malo drukčiji nego kod vašega  bratića Paula,  bratića Paula, ali ne vodi on vaš život prema pobjedi, nego vi. Naravno, ne tvrdim da trebate učiniti velike promjene iz puke zabave. Možda ste već odnijeli pobjedu u svome životu kada ste sredili sva mala sranja u njemu. Ali ako osjećate da ćete biti sretni u životu samo ako radikalno promijenite određeni aspekt određeni aspekt svoga života - bez obzira na to je li to zemljopisna lokacija, tijelo ili mentalitet - tvrdim da te promjene i trebate učiniti. I samo da provjerim nije li se tkogod izgubio u debelom sranju, vratimo se jedan korak i  pogledajmo kako puno malih promjena može značiti pobjede po sebi.

B-I-N-G-O Moj prijatelj Joe razvio je sustav za sređivanje sranja koji tek treba biti objavljen u obliku knjige. Joe je već davno zaključio da će u životu uspjeti ako svakoga dana čini dvije od dvije od ovih triju stvari: · · ·

čišćenje zubi zubnim koncem vježbanje suzdržavanje od alkohola.

Bit će sjajno ako ih učini sve, ali dvije su dovoljne za prolaz. Ujutro gudi po zubima i bez  problema ode na viski s ledom poslije posla. Trebao bi vježbati? Nema frke, samo se pobrine za zube i odgodi vježbanje za drugi dan. Njemu taj sustav djeluje, što poštujem. Zapravo, toliko ga  poštujem da sam njegovu praktičnu životnu metodu prilagodila svome životu. Nazivam životu. Nazivam ju GYST BINGO. Možete ga izrezati na komadiće i nositi u džepu, što izrazu „igranje sa sobom“  pridaje posve  pridaje posve novo značenje, što me izrazito raduje. Svaki kvadratić na ploči GYST BINGA predstavlja jedan od ovih deset malih koraka koji vode do sređivanja vaših sređivanja vaših sranja: · · · · · · · · · ·

štedite ili nemojte trošiti novac nemojte kasniti napravite jedan korak prema cilju postavite prioritete kontrolirajte poriv delegirajte  budite sebični (na dobar način) upregnite snagu volje nemojte izgubiti razum nemojte biti nepodnošljiv gad

Ovi su koraci nasumično navedeni i ne morate ih učiniti sve u istome danu, čak ni u istome tjednu. Ali ako ih učinite dovoljno svakoga dana i tjedna, osvojit ćete barem jedan barem jedan GYST BINGO do kraja mjeseca - možda i nekoliko. Zabavimo se malo i pogledajmo tu interaktivnu igru na ploči! na ploči!

Nisam ja, ti si Cilj je na vidiku, ljudi. Još malo pa ste stigli. Zapravo, toliko ste blizu da ste stigli do dijela osmišljenog za sve one koji oplakuju svoj život i pročitali su sve do sada napisano, ali i dalje misle da ne mogu ništa učiniti. Zašto? Zato što još nisu shvatili da je njihovo ponašanje uzrok njihovih problema. Oni nisu glupi niti čak namjerno ignoriraju istinu. Jednostavno nisu previše svjesni sebe. Pssst... ,,oni“ bi lako mogli biti ,,vi“. To je u redu jer nisu svi rođeni s genom za: „Smiješan/ smiješna sam i stvarno bih trebao/trebala ocijeniti svoje životne odluke i preuzeti odgovornost za njih.“ Ali ako ne osvijestite vlastite postupke, bit će vam puno teže srediti  svoja sranja nego da se pogledate u zrcalo i kažete: „Vau, način na koji postupam očito ne djeluje. Gubim u igri života i, iskreno, za sve sam sam/sama kriv/kriva.“ Ovo je, konačno, dio knjige u kojemu ću postati kritična. Kao i vi. Posljednje pitanje moga istraživanja glasilo je: „Navedite nešto što DRUGI ljudi rade, a zbog čega mislite da nisu sredili svoja sranja.” Jednoga ću dana napraviti popis svih odgovora u cijelosti, koji ću možda predstaviti u obliku one-woman showa  pod naslovom  Monolozi tipa sredite svoja sranja.  No, za sada će nam poslužiti samo kao nadahnuće. U nastavku slijedi zabavna vježba osmišljena da vam pomogne uspjeti u životu tako da prepoznate loše ponašanje drugih ljudi i iz njega nešto naučite. Katkada trebate likovati zbog tuđe nevolje kako biste shvatili: Oh, sranje, i  ja sam to učinio/ učinila. A vježba ide ovako: Dat ću vam popis prigovora koje sam izvukla izravno iz svo jega istraživanja. Povezat ćete svaki prigovor s osobom iz svojega života koja se tako ponaša. Počet ćete razmišljati kako je očito da sami sebe sabotiraju, odmahnut ćete glavom i tiho  promrmljati: Sredi svoja sranja, pa nastaviti dok ne dovršite popis. Zabavite se, neću nikome reći.  _______________________ je doista neorganiziran/neorganizirana.  _______________________ stalno kasni.  _______________________ govori „jednostavno sam takav/takva“, kao da je to valjano opravdanje za njegovo/ njezino kašnjenje.  _______________________ nikada ne može održati obećanje.  _______________________ je u lošoj vezi.  _______________________ je vrlo neodgovoran/neodgovorna prema novcu.

  _______________________ uvijek govori kako će krenuti na dijetu ili početi vježbati, ali to nikada ne učini.  _______________________ je toliko paraliziran/paralizirana perfekcionizmom da nikada nijedan zadatak ne obavi do kraja.  _______________________ sve odgađa do  posljednjeg trenutka, da bi naposljetku sve usrao/usrala.  _______________________ je nemoguće vezati za nešto / nikada se ničemu ne  posvećuje.  _______________________ uvijek troši novac koji nema i zato je uvijek švorc.  _______________________ se neprestano žali na svoj posao, ali nikada ne traži novi.  _______________________ se ne brine o sebi i čudi se zašto se uvijek osjeća odvratno.  _______________________ ima neuredan dom, koji je zapravo odraz njegova/njezina neuredna života.  _______________________ je toliko angažiran/angažirana da bi to bilo smiješno da nije tako žalosno.  _______________________ gotovo nikada ne odgovara na e-pisma; kao da mu/joj nestaju u crnoj rupi.  _______________________ neprestano radi isto očekujući drukčije rezultate. Sada ćete stati ispred zrcala i, umjesto da naglas izgovarate ime svoga  prijatelja/prijateljice (ili člana obitelji, kolege/ kolegice, susjeda/susjede ili poznanika/poznanice), izgovorit ćete SVOJE IME. Svaki put kada vas probode oštra bol samoprepoznavanja, to je osjećaj svijesti o sebi. Zaokružite te odgovore. Razmislite o njima. Postanite samosvijest koju želite vidjeti kod svojih  prijatelja/obitelji/kolega/susjeda/ poznanika. Čestitam, ___  ____________________, upravo ste došli korak (ili više koraka) bliže uspjehu u životu.

Sredi svoja sranja, Pam Među tisućama reakcija na moje istraživanje, ova mi je bila omiljena: „Moja prijateljica Pam, prava je kraljica drame kada je ri ječ o ostanku u nezdravim ljubavnim vezama. Uvijek govorim da kada život da Pam limune, ona ode u trgovinu i kupi još limuna.”

Pozdrav s druge strane P: Što je zajedničko liječenim ovisnicima, ljudima koji jedu sirovu hranu i preporođenim kršćanima? O: Uvijek vam govore kako se sjajno osjećaju! Bez obzira na to drže li glavnu riječ na domjencima ili sjednu malo preblizu vama u autobusu, ti brbljavci žele vam ispričati kako su im životi neusporedivo bolji otkako su se riješili ovisnosti o her oinu, počeli jesti gazpacho  i prihvatili Isusa. Takvi ljudi praktički sjaje iznutra. Najradije biste ih opalili po gubici, ali znate što? Oni pobjeđuju. Te nove keramičke zube, urednu probavu i blažen osmijeh na licu možete imati i VI. Možda sam se krivo izrazila. Želim reći da njihova sranja ne trebaju biti ista kao vaša, ali princip je isti: izbacite zlovolju, prigrlite veselje. Čak i kada se ne slažete sa životnim izborima takvih ljudi, vjerujte im kada vam kažu da im je puno bolje otkako su sredili svoja sranja. Dugo sam griješila ne vjerujući onima (u mome slučaju, slobodnjacima, uključujući moga supruga) koji su mi govorili kako nije samo moguće živjeti drukčijim životom nego i pritom biti uspješan. Bila sam uvjerena da bih, pokušam li promijeniti svoju trenutačnu životnu situaciju, samo pogoršala stvari, iako sam bila nesretna. Užasavala sam se rizika, kao i vi koji ste sudjelovali u mom istraživanju. A odgovori su bili ovakvi:  Zbog posla sam neprestano pod stresom i toliko sam iscrpljen/ iscrpljena da ne mogu uhvatiti vremena za odmor/godišnji. Mrzim sve u vezi sa svojim poslom,  zbog čega mrzim ‘život , ali ne mogu si priuštiti otkaz.  Želim prestati raditi svoj trenutačni posao, ali ga radim već dugo i nemam niš ta lijepo sa  strane zbog čega bih ga napustila. Već jedanaest godina želim dati otkaz.

Pa, zahvaljujući moći negativnog razmišljanja, jednog je dana moj problem s poslom koji je bio vrlo sličan svakom  od navedenih primjera - postao nepodnošljiv i trebala sam se nečega odreći. Zlovolja je u tolikoj mjeri prevladala radost da sam  morala nešto poduzeti. A na drugoj strani jedina osoba koju sam htjela opaliti po gubici bila sam ja - ZATO ŠTO  NISAM VEĆ PRIJE SREDILA SVOJA SRANJA. Recite mi sada je li vaša zlovolja dosegnula kritičnu točku? Je li cilj koji želite ostvariti da ne budete švorc, debeli i neuredni (ili da više ne budete zarobljeni na dosadnom, besmislenom  poslu, da ne budete stalno tjeskobni ili da više nikada ne ostanete bez WC papira)? Već sam rekla, a sada ću ponoviti: ne znam kakav je vaš život. Mogu vam pomoći da  postavite cilj(eve). Ali vi ih možete ostvariti, i to postupno, jedan po jedan mali cilj. Ključevi, telefon, novčanik. A ako i dalje ne možete odoljeti kušnji da ostanete na svom dosadnom poslu, u lošoj vezi ili da vodite život koji mrzite, e onda zamislite da sam ja Cher koja govori Nicholasu Cageu: „Daj se sredi!“ Vjerujte mi, druga je strana apsolutno vrijedna toga. Prijeđite na drugu stranu. Znate da to želite.

  Epilog Eto, moje vjeverice, stigli smo. Na kraj puta. Na posljednje odbrojavanje. Šlag na torti. Bili ste sjajni! Imam još jedan posljednji žir mudrosti i onda možete početi skupljati svoje metaforičke ključeve, telefone i novčanike, i veselo krenuti svojim putem. Stvar je u ovomu: život je zbrka. To znamo i vi i ja. Ne zavaravamo se da će jedna mala knjiga tipa „dopustite mi da vam pomognem da pomognete sami sebi“ promijeniti tkanje univerzuma. Sranja se događaju čak i meni, vještom strategu sa savršenom sposobnošću usredotočivanja i posvećivanja. Možda biste željeli odvojiti malo vremena, energije i novca za taj scenarij, za svaki slučaj. Sjećate li se one kuće na Karibima? Pa, eto, izgradila se, divna je, a moj suprug i ja  prodali smo stan pa pobjegli u Dominikansku Republiku, gdje smo blaženo živjeli tri mjeseca, s divovskim paucima i svime ostalim. Prijatelji i rodbina dolazili su nam u posjet, šetali smo  plažom, osmislili smo recept za koktel kuće („smrznuti analgetik“, ako vas zanima). Čak smo nadjenuli imena našim gušterima – neki od njih bili su Lizard Khalifa, Senator Elizardbeth Warren i Jim Morrison. Život nije mogao biti bolji. A onda smo se vratili u New York kako bismo dovršili još neke poslove u službi našega cilja stalnog preseljenja na otoke. Tada mi je na um pala ideja o ovoj knjizi pa sam je prodala svome izdavaču i onda sam je morala napisati za deset tjedana.  Nema problema, pomislila sam. Samo ću srediti svoja sranja i napisati je. Mislim, dva i pol mjeseca? To je vječnost u usporedbi s prošlogodišnjim rokom!  Dječja igra. Samo što sam prošle godine imala stan u kojemu sam mogla živjeti dok sam pisala. Ove godine prodala sam taj stan da ostvarim svoj san o životu na tropskom otoku, ali su me okolnosti  primorale da nekoliko mjeseci, koji su se poklopili s vremenom u kojemu sam trebala napisati knjigu, ne budem na tom otoku, nego u blizini stvari kao što su „suprugovi klijenti” i „pouzdane  poštanske usluge”.  Nema problema,  pomislila sam,  pronaći ćemo stan, uključit ću laptop, opskrbiti se dijetalnim Coca-Colama i baciti se na posao! Samo, taj plan se nije ostvario baš onako kako sam zamislila. Selili smo se poput hipsterskih lutalica iz stanova naših prijatelja u Brooklynu i New Jerseyju, preko stana suprugovih roditelja, do kuće mojih roditelja u Maineu (pisanje  bogohulnih knjiga u mojoj djevojačkoj sobi jedan je od načina za provesti ljeto). Protrljaj, isperi, ponovi. Revno sam pakirala i raspakiravala naše putne torbe svakih nekoliko dana, uguravala teške „dane seobe” u svoj raspored, nikada ne ispuštajući iz vida zadani dnevni broj riječi koje sam morala napisati. Ali mentalni nered polako je počeo zauzimati prostor u mom mozgu, kao što je moj ekstraveliki kovčeg zauzimao prostor u prijateljičinu podrumu. Pokušala sam ga držati pod kontrolom. Vježbala sam duboko disanje i svakodnevno izvodila nove vježbe istezanja, ma gdje se nalazili, i postavila kao prioritet „brigu o sebi“ u obliku pizze i pedikura. Pisala sam i pakirala se, pisala sam i raspakiravala se. Onda je konačno došao kraj.  Na posljednjoj etapi naše lutalačke turneje ljeta ‘16. rezervirala sam još jedan smještaj, misleći da ću moći na miru dovršiti knjigu, a moj suprug svoje poslove, nakon čega smo trebali odjahati u jedan od najljepših sumraka na svijetu, kao nagradu za dobar posao i pobjedu u životu. Ali tada su nastupila prava sranja.  Ne želim klevetati dragi par koji nam je iznajmio svoj stan, ali taj stan nije bio... po našem

ukusu. Neki ljudi mogu živjeti u vlažnom prostoru koji smrdi na plijesan, dok im društvo pravi oblak voćnih mušica. Ja nisam jedna od njih. Stropni ventilatori za koje nam je bilo rečeno da ih „držimo stalno uključenima” (pretpostavljam zbog vlage) proizvodili su jeziv zvuk nalik otkucajima izdajničkog srca, a ja sam sjedila ispod njih pokušavajući dovršiti ovu knjigu. U stanu nije bilo aparata za kavu. Šećer na kraju bila je lelujava  stonoga koju sam ugledala u kuhinjskom ormaru dok sam tražila plastičnu vrećicu da postavim zamku voćnim mušicama. Ako već moram živjeti među višenožnim životinjama, onda ću, dođavola, živjeti u tropskoj oazi, a ne u podrumu u Brooklynu. Voljela bih kada bih vam mogla reći da sam se u toj situaciji ponijela dostojanstveno i razumno. Ali istina je da sam se slomila i plakala na krevetu pola sata. Za to je vrijeme moj suprug rezervirao jeftinu sobu u lijepom hotelu preko aplikacije Hotel Tonight (blažena aplikacija Hotel Tonight), naložio mi da uzmem svoje toaletne potrepštine i pidžamu pa nas brzinom munje izveo iz te unajmljene saune i odveo među mirisne plahte, ispravne klimatizacijske uređaje i  preslatki miniaparat za kavu marke Keurig, koji mi je pomogao da pozdravim jutro nakon okrepljujuće noći. „Sutra ćemo se baviti posljedicama”, rekao je. ,,A sada pođi na spavanje.” Uistinu mali, savladivi komadi.  Aleluja, pomislila sam. Barem je jedno od nas sredilo svoja sranja. S druge strane, on bi vam mogao reći da je to naučio od mene.

sredite

sVOJA sranja I POČNITE POBJEĐIVATI U

ŽIVOTU

  Napomene

 [1]  Ili, možda, Judith Ligh? Ne znam točno tko je od njih zapravo bio šef.  [2]  Emisija The Alvin Show prvi se put počela prikazivati na američkoj televiziji 1961.

godine, a ti neodoljivi raspjevani glodavci stekli su popularnost zahvaljujući serijama crtanih  filmova Alvin i vjeverice koji su se prikazivali od 1983. do 1990., kao i dugometražnim animiranim filmovima koji su se prikazivali diljem svijeta u nastavcima, koji se snimaju i danas.  Nimalo loša franšiza. [3]  Jednom sam izgubila telefon, ali su mi ga vratili - a ako to nije karma jer većinu  prokletog vremena sređujem svoja sranja, onda ne znam što jest. [4] GYST teorija - autoričina kratica za teoriju koja nosi naziv po naslovu izvornika: GetYour Sh*t Together (nap. ur.).  [5]  To nije osmogodišnja ,,double-blind“ longitudinalna studija - kako je moj urednik bez razmišljanja zaključio - ali je pružila vrijedan uvid u uobičajene ljudske probleme, težnje i  pritužbe uz natruhu nehotične komedije. [6] Unaprijed zahvaljujem što me bodrite. Puno vam hvala! [7] Igra riječima potpuno je hotimična.  [8]  Vi koji ste gledali šestu sezonu serije Igra prijestolja shvatit ćete ovu referenciju. Vama koji niste gledali ne želim otkriti sadržaj, pa je neću ni objasniti. Vi koji uopće ne gledate  Igru prijestolja - samo vjerujte metafori, okej, ljudi? [9]  Mrzim iz dna duše Slack - komunikacijsku alatku koja bi trebala „revolucionirati e-pismo“. Ako ne znate što je to, smatrajte se sretnicima.  [10]  „Too long; didn’t read“  [11]   Dragi bivši kolega/draga bivša kolegice: Bok, znam da trebam slati kraća i konciznija e-pisma - radim na tome. Ali isto tako postajem vrlo drska kada mi ljudi koji, izgleda, ne mogu raditi svoj posao kažu da je to zato što „primaju previše e-pisama“. Svi moramo  preuzeti odgovornost, stoga možda da nazoveš svoju najbolju prijateljicu/prijatelja i s njome/njime telefonski pročavrljaš o epizodama šoua Projekt modna pista, pa ćeš se moći organizirati u vezi sa svojim pretincem dolazne pošte. (I, da, ovo je bilo namijenjeno konkretnoj osobi. Ne ponosim se baš činjenicom da mogu biti dugo kivna na ljude.) [12] Ako ne znate što je Ljudska stonoga, preporučila bih vam da ni ne pokušate doznati. To nije život kakav želite živjeti. [13] Ova vještina odražava se na sva područja vašega života: Više nikada nećete  propustiti predjelo, posljednji autobus ili prvih petnaest minuta filma samo zato što si niste dali dovoljno vremena da stignete onamo. [14] Na Amazonu se trenutačno prodaje 73 257 knjiga o „upravljanju novcem“. [15]  Mama je ovdje generički pojam osobe koja vas je odgojila. Ako vas je odgojio samohrani otac, stariji brat ili sestra, djed ili baka, ili inteligentni rakun, budite slobodni  zamijeniti riječ mama nekom drugom. [16] Ovu: wvw.lifechangingmagicofnotgaf.com. [17]  Jedna od tih poruka glasi: „Kako da mi se prestane jebati za gluposti koje radi moj muž?!“ [18] Jednoga dana, zaklada MacArthur. Jednoga dana. [19] Uzgred, ako održavanje vašeg doma čistim podrazumijeva skupljanje igrač aka,