1. poglavlje - Oslobodit će ga. - Burke Basile raširi prste desne ruke, a potom ih stisne u čvrstu šaku. Ta mu je kretnja u posljednje vrijeme postala nesvjesnom navikom. - Nema šanse da će ga osuditi. Kapetan Douglas Patout, zapovjednik Odjela za narkotike i poroke u policiji New Orleansa, obeshrabreno uzdahne. - Možda. - Nije "možda". Oslobodit će ga - odlučno ponovi Burke. Trenutak kasnije Patout upita: - Zašto je Littrell baš prvog pomoćnika odredio za tužitelja u ovom slučaju? On je pridošlica, živi ovdje tek nekoliko mjeseci, premješten je sa sjevera. Iz Wisconsina ili tako nešto. Nije razumio sve... finese ovog suđenja. Burke je dotad zurio kroz prozor, a sad se okrene. - Pinkie Duvall ih je sasvim dobro razumio. - Taj kujin sin zlatna jezika. Najviše uživa kad udara po NOPD-u* tako da svi djelujemo nesposobno. Iako gaje mučilo što odvjetnika obrane mora pohvaliti, Burke reče: Moraš priznati, Doug, njegova završna riječ bila je briljantna. Bila je napadno protiv policije, ali *NOPD - New Orleans Police Department (Policija New Orleansa) jednako napadno napadno za pravdu. pravdu. Svih dvanaest dvanaest porotnika gutalo gutalo je svaku njegovu riječ. - Pogleda na sat. - Vijećaju pola sata. Pretpostavljam da će se zadržati još nekih desetak minuta. - Doista misliš da će biti tako brzo? - Da, mislim. - Burke sjedne u trošni drveni naslonjač. - Kad pravo promisliš, uopće nismo imali izgleda. Bez obzira tko je iz ureda javnog tužitelja tužitelja bio zadužen za slučaj, ili koliko je bilo koja strana istraživala, ostaje žalosna činjenica da Wayne Bardo nije povukao okidač. Nije ispalio metak kojim je Kev ubijen. - Volio bih imati onoliko novčića koliko puta je tijekom suđenja Pinkie Duvall to spomenuo - zlovoljno će Patout. - "Moj klijent nije ispalio fatalni metak". Ponavljao je to poput redovnika. - Nažalost, to je istina. Prešli su to barem deset tisuća puta, pretresali, teoretizirali, ali uvijek su se vraćali na nepromjenjivu, neospornu, neugodnu činjenicu: optuženi kojemu se sudi, Wayne Bardo, tehnički nije ubio detektiva narednika Kevina Stuarta. Burke Basile umorno protrlja vjeđe, odgurne s čela raskuštranu
kovrčavu kosu, zagladi brkove, a potom nemirno prijeđe dlanovima preko bedara. Počne savijati prste desne ruke. Na koncu se laktovima osloni na koljena i prazno zagleda u pod, potišteno pogrbivši ramena. Patout ga je kritički promatrao. - Grozno izgledaš. Zašto ne iziđeš popušiti cigaretu? Burke odmahne glavom. - Kavu? Ja ću ti je donijeti pa se nećeš morati suočiti s medijima. - Ne, ali hvala. Patout sjedne u naslonjač kraj Burkeova. - Nemojmo još izgubiti nadu. Porote su zakučaste. Misliš da si sredio nekoga gada, a on iziđe iz sudnice kao slobodan čovjek. Kad si gotovo siguran da će dobiti oslobađajući pravori jek, oni ga proglase proglase krivim, a sudac odredi maksimalnu maksimalnu kaznu. kaznu. Čovjek nikad ne zna. - Ja znam - tvrdoglavo i rezignirano rezignirano će će Burke. - Bardo Bardo će biti oslobođen. oslobođen. Neko vrijeme nitko ništa nije rekao kako bi prekinuo tešku tišinu. Tada Patout reče: - Danas je godišnjica donošenja meksičkog ustava. Burke podigne pogled. - Molim? - Meksički ustav. Usvojen je 5. veljače. Jutros sam to opazio na stolnom kalendaru. -Hm. -Nije pisalo prije koliko godina. Bit će dvjestotinjak. - Hm. Iscrpivši tu temu, ponovno su ušutjeli, izgubljeni u svojim mislima. Burke je pokušavao dokučiti kako će se držati u prvih nekoliko sekundi nakon čitanja pravorijeka. Od početka je znao da će biti suđenja. Pinkie Duvall nije se kanio nagoditi kad je bio siguran da će njegov klijent biti oslobođen. Burke je također znao kakav će biti ishod suđenja. Sad kad se približavao trenutak istine, ako se njegovo predviđanje pokaže točnim, pripremao se za bitku protiv bijesa za koji je znao da će ga osjećati dok bude gledao kako Bardo izlazi iz sudnice kao slobodan čovjek. Neka mu Bog pomogne da golim rukama ne ubije gada. Velika, bučna kućna muha, izvan sezone i drogirana insekticidima, nekako je našla put u tu malenu prostoriju sudske zgrade, gdje su se bezbrojni drugi tužitelji i tuženici tjeskobno znojili dok su čekali pravorijek porote. Očajnički želeći pobjeći, muha je bespomoćno udarala u prozorsko staklo. Sirota glupa muha nije znala kad je pobijeđena. Nije shvaćala da njezini pokušaji djeluju glupo, bez obzira koliko su herojski.
Burke se samoprezirno nasmije kroz nos. Budući da se mogao identificirati s uzaludnim pokušajima kućne muhe, znao je daje stigao do dna. Kad se začulo kucanje, on i Patout su najprije pogledali jedan drugoga, a potom prema vratima što ih je otvorila sudska službenica. Virnula je unutra. - Vraćaju se. Dok su hodali prema vratima, Patout je pogledao na sat, mrmljajući: Tako mi svega, deset minuta. -Pogleda Burkea. - Kako si znao? No Burke ga nije slušao. Usredotočio se na otvorena vrata sudnice u dnu hodnika. Gledatelji i predstavnici medija slijevali su se unutra s uzbuđenjem Rimljana u Koloseumu koji će uskoro gledati spektakl u kojem će lavovi rastrgati mučenike. Kevin Stuart, muž, otac, vraški dobar policajac i najbolji prijatelj, postao je mučenik. Jednako kao i mnogi drugi mučenici u povijesti čovječanstva, umro je zbog izdaje. Netko u koga je Kev imao povjerenja, netko tko je trebao biti na njegovoj strani, boreći se za njegovu stvar, pružajući mu podršku, taj netko postao je izdajicom. Jedan drugi policajac policajac obavijesti obavijestioo je zle momke momke da dolaze dobri dobri momci. Jedan tajni.telefonski tajni.telefonski poziv nekoga iz odjela odjela zapečatio zapečatio je sudbinu Kevina Stuarta. Istina, poginuo je na dužnosti, ali to ga ne čini manje mrtvim. Umro je nepotrebno. Umro je krvavo. Ovo je suđenje samo pospremanje iza događaja. Ovo je suđenje skupa predstava koja oduzima mnogo vremena, a priređuje ju civilizirano društvo kako bi se prikazalo u dobrom svjetlu kad oslobodi gnjidu koja je okončala život krasnoga čovjeka. Biranje porote trajalo je dva tjedna. Od samog je početka odvjetnik optuženog, blistavi Pinkie Duvall, zastrašivao i nadmudrivao tužitelja, koristeći se svim sredstvima, birajući savršenu porotu za svoga klijenta gotovo bez protivljenja protivnika. Samo je suđenje trajalo samo četiri dana. No kratkoća suđenja bila je u suprotnosti sa zanimanjem s kojim se očekivao ishod. Bilo je svakojakih predviđanja. Jutro nakon fatalnog fatalnog događaja događaja citirali citirali su šefa policije policije koji je navodno rekao: Svaki policajac osjeća taj gubitak i doživljava ga osobno. Kevina Stuarta su njegovi kolege cijenili i voljeli. Koristimo se svim dostupnim sredstvima da bismo proveli potpunu i temeljitu istragu o pucnjavi u kojoj je poginuo taj istaknuti policajac. policajac. To bi trebao biti jednostavan slučaj, pisalo je u uvodniku Times Picayunea onoga dana kad je počelo suđenje. Strahovita greška NOPD-a
uslijed koje je poginuo jedan od njihovih ljudi. Tragično? Svakako. No je li opravdano krivnju pripisati nedužnom žrtvenom janjetu? Pisac ovih redaka misli da nije. Javni se tužitelj razbacuje razbacuje novcem poreznih obveznika tako što je isforsirao suđenje nedužnom građaninu pod izmišljenom optužbom, takvom koja bi NOPD poštedjela poštedjela javnog poniženja što ga zaslužuje zbog ovog događaja. Birači bi trebali razmisliti o toj farsi kada dođe vrijeme reizbora javnog tužitelja Littrella. Te je riječi izgovorio Pinkie Duvall čiji je "nedužni građanin", građanin", njegov klijent Wayne Bardo, rođen Bardeaux, imao listu prijašnjih uhićenja dugačku poput šetališta uz jezero Pontchartrain. Sudjelovanje Pinkieja Duvalla u bilo kojem suđenju jamčilo je golemo zanimanje medija. Svi u javnoj službi, svaki izabrani službenik želio se okoristiti besplatnom reklamom pa je suđenje Bardu upotrijebio za vlastiti probitak, bez obzira o čemu je riječ. Nezatražena mišljenja razbacivala su se naokolo poput obojenih korijandola tijekom karnevala. Suprotno tome, od večeri kad je umro Kev Stuart, poručnik Burke Basile tvrdoglavo je i prezirno šutio. Tijekom saslušanja prije suđenja, kroza sve poteze obiju strana na sudu, usred mahnite uzbuđenosti što su je stvorili mediji, nijedan se citat nije mogao pripisati šutljivom policajcu iz Odjela za narkotike čiji je partner i najbolji prijatelj umro od ranjavanja vatrenim oružjem kad je te 10 večeri racija zbog droge pošla krivim putem. Dok je pokušavao ponovno ući u sudnicu kako bi čuo pravorijek, jedan mu je izvjestitelj gurnuo mikrofon u lice i pitao ga ima li štogod reći. Burke Basile kratko odgovori: - Da. Odjebi. Kapetana Patouta, u kojem su izvjestitelji vidjeli nekoga s većim ovlastima, zadržali su dok je nastojao za Burkeom ući u sudnicu. Patoutove izjave bile su daleko diplomatskije nego izjave njegova podređenog, ali je ustvrdio da je Wayne Bardo nedvojbeno odgovoran za Stuartovu smrt te da će pravda biti zadovoljena zadovoljena jedino ako ga porota proglasi krivim. Burke je već sjedio kad mu se Patout pridružio. pridružio. - Ovo ne može biti lako za Nanci - primijetio je kad je sjeo. Udovica Keva Stuarta sjedila je u istom redu kao i oni, ali s druge strane središnjeg prolaza. Sjedila je između svojih roditelja. Burke se lagano nagne naprijed, uhvati njezin pogled i ohrabrujuće joj kimne. Njezin je smiješak bio slabašan, a pokazivao je jednako malo optimizma koliko
gaje on osjećao. Patout joj domahne na pozdrav. - S druge strane, ona je borac. - Da, kad joj muža hladnokrvno ubiju, možeš računati na Nanci da će biti dorasla situaciji. Patout se namršti na Basileov sarkazam. - To je bila nepotrebna primjedba. Znaš što sam želio reći. - Burke ništa ne reče. Trenutak kasnije, s namještenom ležer-nošću, Patout upita: - Hoće li Barbara biti ovdje? -Ne. - Mislio sam da će doći i pružiti ti moralnu podršku ako ovo ne bude išlo nama u prilog. Burke nije želio objašnjavati zašto je njegova žena odlučila da neće doći. Jednostavno reče: - Rekla mi je neka je nazovem čim saznam. Posve različita raspoloženja mogla su se vidjeti u taborima suprotnih strana. Burke se slagao s Patoutovom 11 procjenom da je pomoćnik javnog tužitelja slabo prikazao slučaj. Nakon što je nesigurno šepao kroz suđenje, sad je sjedio za svojim stolom i lupkao olovkom po praznom notesu u koji nije unio niti jednu bilješku. Nervozno je njihao lijevu nogu, a izgledao je da bi radije radio bilo što drugo, uključujući i vađenje živca iz zuba. Istodobno se činilo da Bardo i Duvall za stolom tuženika šaptom pričaju viceve. Obojica su se smijuljila zaklonivši se šakama. Burke bi teško mogao reći kojega je više prezirao - okorjelog zločinca ili njegovog jednako zločinačkog zločinačkog odvjetnika. odvjetnika. Kad je Duvallovu pozornost zaokupio jedan pomoćnik iz njegova ureda, te se okrenuo i pogledom preletio snop pravnih dokumenata, Bardo se nagnuo u stolici, spojio ruke ispod brade i zagledao se prema stropu. Burke je ozbiljno posumnjao da se kujin sin moli. Kao da gaje pozvao Burkeov prodorni pogled, Bardo je okrenuo glavu. S Burkeovim su se pogledom susrele tvrde tamne oči, a sumnjao je da se u njima ikad pojavila iskrica savjesti. Gmazovski tanke usne raširile su se u ledeni osmijeh. Tada je Bardo kratko namignuo. Burke bi bio skočio sa stolice i zaletio se na Barda da ga Patout, koji je vidio drski pokret, nije pograbio za ruku i zaustavio. - Zaboga, nemoj učiniti neku glupost. - Ispod glasa napeto reče: - Ako sada poludiš, učinit ćeš točno ono što ti gadovi žele. Potvrdit ćeš svaku negativnu tvrdnju što su je o tebi izgovorili tijekom ovog suđenja. Dakle,
ako to želiš, samo izvoli. Burke nije želio čak ni odgovoriti na prijekor, već je istrgnuo ruku iz stiska svog nadređenog. Bardo je na licu još uvijek imao samozadovoljni osmijeh kad se ponovno okrenuo naprijed. Nekoliko sekundi kasnije u sudnici je zatražen zatražen red i sudac je zauzeo svoje mjesto. Medenim je glasom zamolio nazočne da se ponašaju "kako se priliči" 12 kad se pročita pravorijek, a potom je rekao službeniku neka pozove porotu. U prostor za porotu ušlo je sedam muškaraca i pet žena. Sedam muškaraca i pet žena je jednoglasno odlučilo da Wayne Bardo nije kriv za smrt detektiva narednika Kevina Stuarta. Burke Basile je to očekivao, ali bilo je teže prihvatiti nego je očekivao, a očekivao je da će biti nemoguće. Unatoč sučevim uputama, gledatelji nisu obuzdavali niti prikrivali svoje reakcije. Nanci Stuart je prodorno vrisnula, a potom se srušila. Njezini su je roditelji štitili od videokamera i nametljivih izvjestitelja koji su navalili. Sudac je zahvalio poroti i raspustio je. Čim je suđenje glasno i službeno zaključeno, nesposobni je tužitelj brzo ubacio prazni notes u novu aktovku i krenuo središnjim prolazom kao da je upravo objavljeno da je u zgradi požar. Izbjegavao Izbjegavao je Burkeov Burkeov i Patoutov pogled. Burke je u mislima pročitao izraz njegova lica: Nisam ja kriv. Katkad dobiješ, katkad gubiš. Bez obzira kakav je ishod, plaća stiže u petak, dakle, zaboravi. - Magarac - promrmlja Burke. Normalno, za stolom obrane se slavilo, a sudac je odustao od pokušaja da kontrolira situaciju. Pinkie Duvall je govornički uvjerljivo zaokupio mikrofone medija. Wayne Bardo se prebacivao s noge na nogu, a izgledao je samozadovoljno i kao da se dosađuje dok je namještao manšete. Njegovi gumbi s dragim kamenjem blistali su na reflektorima televizijskih ekipa. Burke je opazio da njegovo čelo maslinaste boje nije čak ni vlažno. Kujin je sin znao da će se izvući, baš kao što se izvukao i u svim drugim slučajevima. Patout je imao ulogu glasnogovornika NOPD-a, jer je u događaju sudjelovao njegov odjel, s naporom je odbijajući izvjestitelje i njihova pitanja. Burke je držao na oku Barda i Duvalla dok su se trijumfalno probijali kroz 13
mnoštvo izvjestitelja prema izlazu. Nisu izbjegavali ni mikrofone ni kamere. Zapravo, Duvall je uživao u publicitetu, te se kočoperio u središtu pozornosti. Za razliku od tužitelja, njima se nije žurilo da odu, već su se ondje zadržavali kako bi primali čestitke i pohvale svojih pristaša. Niti su izbjegavali pogled Burkea Basilea. Upravo suprotno, obojica su usporila kad su stigli do kraja reda u kojem je Burke stajao, stežući stežući i opuštajući desnu desnu šaku. Obojica su ga naglašeno naglašeno pogledala pogledala u oči. Wayne Bardo je išao čak tako daleko da se nagnuo naprijed i šapnuo mrsku, ali neospornu činjenicu: - Ja nisam ubio tog policajca, Basile. Ti si ga ubio. 14 2. poglavlje - Remy? Okrenula se i rukom u rukavici odgurnula pramen kose s čela. Zdravo. Nisam te očekivala. Pinkie Duvall je koračao prolazom u stakleniku, zagrlio je i čvrsto je poljubio. - Pobijedio sam. Uzvratila mu je smiješak. - Pretpostavila sam. - Još jedna oslobađajuća oslobađajuća presuda. presuda. - Čestitam. - Hvala, ali za ovu se ne bi moglo reći daje bila neki izazov. - Njegov je široki osmijeh opovrgavao skromnost. - Za manje sjajnog odvjetnika to bi bio izazov. Zadovoljan njezinom pohvalom, još se šire nasmiješio. - Idem u ured obaviti nekoliko telefonskih razgovora, ali kad se vratim, dovest ću društvo. Roman je sve držao rl pripremi. Zapravo, kad sam došao, vidio sam kombije dostavljača kako stižu. Njihov batler, Roman, i cijela posluga pripremali pripremali su se otkako je suđenje počelo. Zabave što ih je Pinkie priređivao kako bi proslavio svoje pravničke pobjede doprinosile su njegovoj glasovitosti jednako kao i blistavi dijamantni prsten što gaje nosio na malenom prstu desne ruke, a odatle i njegov nadimak. 15 Njegova primanja po završetku suđenja očekivala su se s jednakim zanimanjem kao sama suđenja, a mediji su opsežno o njima izvještavali. Remy je katkad sumnjala da porotnici glasuju za oslobađanje od optužbe samo da bi mogli osobno doživjeti jednu od slavnih zabava Pin-
kieja Duvalla. - Mogu li ja štogod učiniti? - Naravno, ništa, a to je znala prije no što je izustila pitanje. - Samo se pojavi jednako prekrasna kao i uvijek - rekao joj je, klizeći rukama niz njezina leđa i još je jednom poljubivši. Pustio ju je i obrisao mrlju s njezina čela. - Što zapravo radiš ovdje vani? Znaš da ne volim da se ljudi ovuda motaju. - Ne motaju se nikakvi ljudi. Samo ja. Donijela sam paprat iz kuće jer mi se nije činila zdravom, pa sam mislila da bi joj dobro došlo malo pažnje i njege. Ne brini, nisam taknula ništa što nisam smjela. Staklenik je bio Pinkiejeva domena. Hortikultura mu je bila hobi, ali ju je shvaćao ozbiljno, a jednako je cjepidlačio kad je riječ o urednosti i preciznosti u stakleniku kao i u svojoj pravničkoj praksi, te u svim drugim područjima svoga života. Trenutak je stajao i ponosno promatrao nizove biljaka što ih je uzgojio. Malo je njegovih prijatelja, a još manje njegovih neprijatelja, znalo da je jedna od strasti Pinkieja Duvalla uzgajanje orhideja, orhideja, za koje se specijalizirao. Ekstremne su mjere poduzete kako bi se u stakleniku održavala osjetljiva klimatska ravnoteža. U stakleniku se čak nalazio posebni prostor za smještaj opreme kojom se pratila i kontrolirala klima. Pomno je proučio tu temu i svake treće godine odlazio na Svjetski kongres o orhidejama. Točno je znao kakva je svjetlost, vlažnost i temperatura potrebna za uspješan razvoj svake određene vrste. Cattleva, laelia, cvmbidium, oncidium - Pinkie ih je njegovao poput medicinske sestre na intenzivnoj njezi za novorođenčad, svakoj je osiguravao pravilan smještaj, 16 drenažu i prozračivanje. Za uzvrat je očekivao da će njegove biljke biti posebne i služiti kao uzor. Kao da nisu željele razočarati svog vlasnika, one su to i bile. Najčešće. No sad se namrštio kad je prišao skupini biljaka pod nazivom Oncidium varicosum. Stabljike su bile pune cvjetova, ali ne onako bogatih kao u nekih susjednih biljaka. - Već tjednima mazim ove primadone. Što im je? Ovo je jako slabo. - Možda nisu imale vremena... - Imale su dovoljno vremena. - Katkad ako... - To su inferiorne biljke. Ništa drugo. - Pinkie mirno podigne jednu
posudu s cvijetom i pusti je da padne na pod. Razbila se udarivši o kamene pločice, stvarajući zbrku od korijenja, razbijene glinene posude i polomljenih peteljki. Druga se brzo pridružila prvoj. - Pinkie, nemoj! - Remy je čučnula i nježno obujmila jednu od osjetljivih biljaka. - Ostavi je na miru - ravnodušno će on i baci još jednu biljku. Nije poštedio niti jednu. Uskoro je cijela skupina ležala na pločicama. Stao je na jednu stabljiku i petom zdrobio cvjetove. - Uništavale Uništavale su izgled staklenika. Remy je, uzrujana zbog uništavanja, počela skupljati biljke. Pinkie reče: - Ne zamaraj se time. Poslat ću jednog vrtlara da to počisti. Ostavio ju je kad mu je obećala da će uskoro otići i početi se odijevati za zabavu, ali nije odmah otišla. Umjesto toga, ostala je i sama počistila krš, pazeći da spremi sve što je upotrijebila i staklenik ostavi u savršenom stanju. Popločana staza što je vodila do kuće vijugala je preko tratine. Pomno njegovane lijehe s cvijećem štitile su krošnje hrastova obraslih mahovinom. Stabla su se ondje nalazila stoljećima prije izgradnje kuće; prvobitno 17 je zdanje ondje ondje izgrađeno izgrađeno početkom devetnaestog devetnaestog stoljeća. stoljeća. Remy je ušla kroz jedna od stražnjih vrata i popela se stražnjim stubištem, izbjegavajući kuhinju, sobu za serviranje i blagovaonicu, odakle je dopirao glas dobav-ljačice hrane koja je izdavala kratke zapovijedi svojoj vojsci pomoćnika. Kad Pinkie i njegovi gosti počnu stizati, sve će biti spremno, a posluživanje hrane i pića bit će besprijekorno. Remy sije ostavila jedva dovoljno vremena za odijevanje, ali već je sve bilo spremno da bi se to ubrzalo. Sobarica je pripremila kupku i čekala je daljnje upute. Zajedno su odlučile što će Remy odjenuti i, nakon stoje sve pripremila, sobarica ju je ostavila samu da se okupa, što je brzo učinila jer je znala da će joj trebati više vremena za frizuru i šminku. Pinkie je očekivao da će na njegovim zabavama savršeno izgledati. Pedeset minuta kasnije dovršavala je šminkanje za svojim toaletnim stolićem kad ga je čula kako ulazi u glavnu spavaću sobu. - Jesi li to ti? - Vraški je bolje da to ne bude netko drugi. Izišla je iz garderobe, pridružila mu se u spavaćoj sobi i zahvalila mu kad je s divljenjem zazviždio. - Mogu li ti pripremiti piće? - Molim te. - Počeo je skidati odjeću.
Dok mu je natočila viski, on je već bio posve nag. U pedeset petoj Pinkie je imao impresivno impresivno tijelo. Održavao Održavao ga je čvrstim i snažnim uz svakodnevno vježbanje i masaže što ih je obavljao stalno zaposleni maser. Ponosio se izgledom što gaje zadržao unatoč sklonosti kvalitetnim vinima i poznatoj kuhinji New Orleansa, uključujući njezine slavne deserte kao što su puding od kruha s umakom od viskija i mekanim slatkišima krcatim orasima. Poljubivši Remyn obraz, uzeo je ponuđenu čašu i otpio gutljaj skupog viskija. - Donio sam ti poklon, a ti 18 si pokazala golemu moć obuzdavanja jer ga nisi spomenula, iako znam da si ga vidjela. - Mislila sam da bi ti trebao izabrati trenutak kad ćeš mi ga dati - čedno će ona. - Osim toga, kako sam trebala znati daje za mene? Smijuljeći se, pružio joj je lijepo umotanu kutiju. - Kojim povodom? - Ne treba mi povod da bih svojoj prelijepoj ženi dao poklon. Odvezala je crnu satensku vrpcu i pažljivo uklonila zlatni šuštavi papir. Pinkie se ponovno tiho nasmijao. - Što? - upita Remy. - Većina žena kida omote neobuzdanom požudom. - Ja volim uživati uživati u poklonu. poklonu. Pomilovao ju je po obrazu. - Jer ih nisi mnogo dobila kad si bila dijete. - Nisam, sve dok ti nisi naišao. U omotu se nalazila crna kutija od baršuna, a u njoj je na bijelom satenu ležao lančić od platine s privjeskom od akvamarina brušenog poput smaragda i okruženog sićušnim dijamantima. - Prekrasno je - šapne Remy. - Svidio mi se jer je dragulj iste boje kao i tvoje oči. - Odloživši piće na noćni ormarić, podigao je nakit iz kutije i okrenuo je od sebe. - Mislim da jedne večeri možeš i bez ovoga - reče i otkopča lančić s križićem što gaje uvijek nosila. Zamijeni ga novim, a potom je usmjeri prema zrcalu iz osamnaestog stoljeća koje je jednom dominiralo pariškim budoarom ozloglašene francuske plemenitašice. Kritički je preko njezina ramena proučavao njezin odraz u zrcalu. Lijepo, ali još nije savršeno. Ova je haljina sada pogrešna. Crna bi bila mnogo bolja. Nešto s dubokim izrezom, izrezom, tako da dragulj počiva počiva na tvojoj koži. Otkopčao je patentni zatvarač njezine haljine i spustio je s ramena. Potom je otkopčao njezin grudnjak i mak-
19 nuo ga u stranu. Dragulj je sada počivao u jamici između njezinih njezinih dojki, a Remy je skrenula pogled sa zrcala i prekrižila ruke na prsima. Pinkie ju je okrenuo prema sebi i odgurnuo njezine ruke. Dok ju je promatrao, njegove su oči potamnjele. Njegov joj je dah pekao kožu. Znao sam - reče grubim glasom. - To je savršeno mjesto za taj kamen. Povukao ju je prema krevetu, ignorirajući njezino protestiranje. Pinkie, već sam odjevena. - Upravo je to svrha bidea. - Gurnuo ju je na jastuke i pošao za njom. Pinkie je uvijek bio potentan, a njegov seksualni nagon nikad nije bio tako snažan kao nakon uspješnog suđenja. Te je večeri bio posebno uzbuđen. Sve je bilo gotovo za nekoliko minuta. Remy je još uvijek na sebi imala cipele i čarape, ali njegovo agresivno vođenje ljubavi pokvarilo joj je šminku i frizuru. Maknuo se s nje i posegnuo za pićem, a ispio gaje dok se dizao s kreveta. Tiho zviždučući, prešao je preko spavaće sobe i ušao u vlastitu garderobu. Remy se okrenula na bok i položila obraz na ruke. Osjećala je mučninu pri pomisli da se ponovno mora pripremati za zabavu. Zapravo, kad bi mogla birati, ostala bi tu spavati i zaboravila na primanje. Osjećala se umornom otkako je tog jutra ustala, a letargija ju je i dalje činila bezvoljnom. Međutim, nikako nije željela da Pinkie opazi njezino pomanjkanje energije, što je od njega već tjednima skrivala. Prisilila se da ustane. Ponovno je punila kadu vodom kad je on izišao iz svoje garderobe, tek istuširan i svježe obrijan, odjeven u besprijekorno skrojenom crnom crnom odijelu. Iznenađeno ju je pogledao. - Mislio sam da ćeš biti spremna. Bespomoćno je podigla ruke. - Lakše je početi iznova nego pokušati popravljati. Osim toga, ne volim se koristiti bideom. 20 Privukao ju je k sebi i ležerno poljubio. - Možda sam te jedan semestar previše ostavio u onoj školi kod opatica. Razvila si neke pretjerano čedne navike. - Neće ti smetati ako se malo kasnije pojavim na zabavi, je li? Pljesnuo ju je po stražnjici, stražnjici, a zatim ju je pustio. - Bit ćeš prekrasna, prekrasna, pa se isplati čekati. - Na vratima je dodao: - Sjeti se, odjeni nešto seksi, crno i duboka izreza. Remy se duže zadržala u drugoj kupki. Čula je kako glazbenici dolje ugađaju svoje instrumente. Uskoro će početi stizati gosti. Do sitnih će sati uživati u skupim jelima i jakom piću. Bit će glazbe, smijeha, plesa,
očijukanja i razgovora, razgovora, razgovora. Pri samoj je pomisli na to umorno uzdahnula. Bi li netko primijetio ako bi domaćica odlučila ostati u svojoj sobi i preskočiti zabavu? Pinkie bi primijetio. Kako bi proslavio pobjedu u sudnici, kupio joj je još jedan prelijepi prelijepi komad nakita i tako uvećao već neugodno veliku zbirku. Uvrijedio bi se kad bi znao koliko strepi od njegove zabave, ili kako malo cijeni njegov poklon. No nemoguće je doista se radovati njegovoj velikodušnosti, jer su njegovi lijepi i skupi darovi slaba zamjena za sve što joj uskraćuje. Dok joj je glava počivala na rubu kade, okrenula se i pogledala prema toaletnom stoliću gdje je novo blago ležalo u satenom podstavljenoj kutiji. Nije opažala ljepotu tog novog dragulja. Nije zračio toplinom, već je zapravo djelovao hladno. Umjesto da isijavaju vatrene iskre, kamenčići su blistali ledenim svjetlom. Prizivali su u sjećanje zimu, a ne ljeto. Nisu je činili sretnom i ispunjenom, već jadnom i praznom. praznom. Žena Pinkieja Duvalla tiho je počela plakati. 21 3. poglavlje Pinkie je napravio cijelu predstavu kad je Remy sišla stubama. Posesivno ju je uhvatio za ruku i objavio da zabava može službeno početi sad kad im se ona pridružila. Poveo ju je kroz gomilu i upoznavao je s gostima koje nije poznavala, uključujući i opčinjene porotnike s Bardovog suđenja. Mnogi su gosti bili na zlu glasu zbog svojih veza sa skandalima, zločinima ili kombinacijom jednog i drugog. Za neke se pričalo da su pripadnici Metropolitan Crime Commissiona, no kako je članstvo u toj organizaciji, u koju se prima samo po pozivu, ljudi plave krvi tajno, nitko nije mogao biti siguran. Jedino je neograničena moć te grupe bila veća od njihovih neograničenih novčanih sredstava. Neki od gostiju bili su političari koji su se razmahivali svojim uplivom na birače. Bilo je onih iz redova nouveaux riches, kao i onih iz starih uglednih bogatih obitelji koji su despotski kontrolirali lokalno visoko društvo. Nekoliko ih je imalo veze s organiziranim kriminalom. Svi su bili Pinkiejevi prijatelji, poznanici i bivši klijenti. Svi su mu došli odati počast. Remy je podnosila ulagivanje muževih gostiju iz istog razloga iz kojeg su se oni njoj ulagivali - kako bi ostali 22 u njegovoj milosti. Novom su se nakitu divili i zavidjeli joj na njemu,
kao i grudima na kojima je počivao, stoje Remy bilo izrazito neugodno. Nije voljela biti u središtu tolike pažnje, a mrzila je zaljubljene poglede ljigavih ljudi čije su je ljigave žene odmjeravale jedva prikrivenim izrazima prezira i ljubomore. Naoko nesvjestan njihove neiskrenosti, Pinkie ju je izlagao poput živog trofeja. Remy je osjećala da njegovi prijatelji, iza lažnih osmijeha, traže prve znakove problema pitajući se: Tko bi pomislio da bi takav brak mogao toliko dugo trajati? Na koncu se razgovor okrenuo suđenju pa su je pitali što misli o pravorijeku. - Pinkie na svakom suđenju daje sve od sebe - odgovorila je. - Uopće me ne čudi što je njegov klijent oslobođen. oslobođen. - No moraš priznati, draga moja, da je ovo bilo lako predvidjeti. Primjedbu je snishodljivo izgovorila iskusna dama iz visokog društva čiji su izborani vrat pokrivali dijamanti. Pinkie je odgovorio umjesto Remy i usprotivio se ženinoj tvrdnji. - Ishod suđenja nikad nije predvidljiv. Ovo je jednako lako moglo i drukčije završiti. Kad god ima policajca na mjestu za svjedoke, čovjek mora biti iznimno oprezan. - Molim te, Pinkie - prezirno će jedan od muškaraca u grupi. Vjerodostojnost policajca u sudnici zauvijek je uništena kad je Mark Fuhrman svjedočio na suđenju O. J. Simpsonu. Pinkie odmahne glavom u znak neslaganja. - Priznajem, Fuhrman je optužbi donio više štete nego koristi. Ali Burke Basile je nešto posve drugo. Prekopavali smo po njegovoj prošlosti u potrazi za nečim što bi ga diskreditiralo. Nismo našli baš ništa. - Sve do noći u kojoj je ubio vlastita čovjeka -nasmije se jedan od gostiju. Lupio je Pinkieja po ramenu. - Doista si ga natjerao da hoda po užarenom ugljevlju 23 dok je bio na mjestu za svjedoke. - Šteta što sudac nije dopustio snimanje suđenja za televiziju - primijeti drugi gost. - Javnost bi uživo vidjela kako se sređuje policajac. Netko treći reče: - Ne bih se začudio daje porota prekinula suđenje tijekom Basileova svjedočenja i pitala mogu li odmah dati pravorijek i poći kućama. - Razgovaramo o smrti jednog čovjeka - izlane Remy. Njihove šale i smijeh držala je opscenim. - Bez obzira na ishod suđenja, gospodin Stuart ne bi poginuo da ga Bardo nije koristio kao živi štit. Nije li tako? Smijeh je naglo zamro i sve su se oči okrenule prema
njoj- Tehnički, draga moja, to je posve točno - odgovori Pinkie. - Na sudu smo priznali daje gospodin Bardo uza se držao ranjenog policajca kad je pogođen, ali ne bih išao tako daleko i rekao da je Stuarta koristio kao štit. Ono što se dogodilo bio je tragični nesretni slučaj, ali to ne opravdava slanje nedužnog čovjeka u zatvor. Remy nikad nije bila pozvana na neko suđenje da bi vidjela Pinkieja na djelu, ali je dobro poznavala činjenice tog slučaja jer je pratila izvještaje u medijima. Policajci iz Odjela za narkotike, Stuart i Basile, prvi su stigli do skladišta za koje se sumnjalo da je prostor u kojem se droga proizvodi i potom distribuira. Oni u skladištu bili su upozoreni da će uslijediti racija. Kad su Stuart i Basile prišli zgradi, na njih se pucalo. Ne čekajući pojačanje, Stuart je uletio u skladište, a u vatrenom je okršaju ubio čovjeka po imenu Toot Jenkins. Toot Jenkins je ležao mrtav; Stuart je bio teško ranjen. Njegov je neprobojni prsluk zaustavio potencijalno fatalne metke, ali je bio pogođen u bedro, a metak je za dlaku promašio bedrenu arteriju. Drugi mu je metak razmrskao lakatnu kost. - Liječnik je na suđenju izjavio da je Stuart zacijelo 24 bio u šoku, ali da bi se oporavio oporavio od tih rana - reče Remy. - Bile su ozbiljne, ali nisu ugrožavale život. - Ali vaš je muž uništio liječnikovu vjerodostojnost. Pinkie podigne ruku kao da želi reći kako ga nitko ne treba braniti, pogotovo kad je ona o kojoj je riječ njegova žena. - Stavi se na mjesto gospodina Barda, dušo - reče. - Jedan je čovjek ležao ležao mrtav, a drugi drugi je bio ranjen ranjen i krvario krvario je. Gospodin Bardo je zaključio, pravilno, da je nehotice uletio u vrlo opasnu situaciju. - Pomislio je da možda ljudi vani nisu policajci kako su tvrdili, već zapravo poslovni rivali gospodina Jenkinsa koji se predstavljaju kao policajci. Toot Jenkins je poslovao s nekom azijskom bandom. Ti članovi bande mogu biti nevjerojatno lukavi, znaš. - Policajac Stuart bio je crvenokos i pjegav. Teško bi ga se moglo zamijeniti s Azijatom. Jedan se gost nasmije nasmije i reče: - Touche, Pinkie. Šteta je za tužitelja što Remy nije vodila optužbu. Pinkie se zajedno s ostalima nasmijao, ali je možda samo Remy opazila da je njegov smijeh bio isforsiran. Prešao je pogledom preko nje. - Remy
u sudnici? Ne bih rekao. Ona je nadarena za nešto drugo. - Dok je to govorio, vrškom je prsta prešao duž izreza njezine haljine. Svi su se drugi nasmijali, ali kroz njezino je tijelo pro-strujila vatra poniženja i gnjeva. - Ispričajte me. Još nisam ništa pojela. - Okrenula je leđa skupini. Imala je svoje mišljenje o onome što se dogodilo u noći kad je Stuart poginuo, ali ne bi bilo mudro iznijeti ga pred Pinkiejem i njegovim prijateljima. Proslavljali su oslobađanje od optužbe, a ne nevinost njegova klijenta, što ne mora biti isto. Ni na trenutak nije vjerovala da je Wayne Bardo bio smućen kad je došlo do pucnjave. Točno je znao što radi kad je ranjenog policajca podigao s poda skladišta i koristio ga kao štit kad je krenuo kroz mračna otvorena vrata, te tako privukao vatru bilo kojeg policajca koji se 25 nalazio ispred zgrade. Nažalost, Burke Basile je imao izvrsne reflekse, a bio je i vrhunski strijelac. Uvjeren da puca u zlikovca, gađao je u glavu, bez greške. Pravorijek porote svu je krivnju za Stuartovu smrt svalio na njega. Iako je lagala da je gladna, pošla je u blagovaonicu gdje je, kao što je i očekivala, hrana poslužena na velikom stolu mogla oduševiti svakog gurmana. Zdjele od čistog srebra bile su pune vrućeg jela od riječnih rakova, crvenoga graha i riže, a pečeni morski račići nalazili su se u tako paprenom umaku da su joj suze izbile na oči i od same arome. Sirove ostrige ležale su na pladnjevima s ledom. Kuhar je rezao kriške šunke i pečene govedine s golemih komada mesa. Bilo je začinjenih jaja i začinjenih rakovica, te salata, priloga i kobasica, zatim kruha i deserta za svačiji ukus. Prizor i mirisi takve količine izvrsne hrane nisu pobudili Remyn tek, već su u njoj izazvali lagani osjećaj mučnine. Osvrnuvši se naokolo, vidjela je da Pinkie sada razgovara s nekoliko porotnika s proteklog suđenja. Činilo se da su opčinjeni onim što im govori, a on je obožavao govoriti pred publikom, pa mu neko vrijeme neće nedostajati. Neopazice je kliznula kroz francuska vrata u relativan mir i izoliranost stražnjeg dvorišta. Zrak je bio dovoljno hladan da joj dah pretvori u paru, ali joj je hladnoća zapravo godila na goloj koži. Krenula je stazom što je vodila do sjenice. Građevina od kovanog željeza s kupolom u obliku lukovice nalazila se u udaljenom kutku imanja. To je bilo jedno od njezinih omiljenih mjesta. Kad god je očajnički trebala samoću, ili nešto slično tome, povukla bi se u sjenicu.
Ušla je u. kružnu sjenicu i naslonila se na jedan j edan od potpornih stupova, praktički ga zagrlivši dok je obraz prislonila uz hladni metal. Bilo joj je neugodno zbog onoga 26 stoje Pinkie natuknuo pred svojim gostima. Takve primjedbe potvrđivale potvrđivale su ono što su ionako svi o njoj vjerovali, daje mažena ženatrofej, ograničene inteligencije i trivijalnih mišljenja, čija je jedina svrha u životu služiti kao ukras mužu u javnosti javnosti i zadovoljavati ga u krevetu. Također se činilo da misle kako ona nema osjećaja, da se njihove suptilne uvrede odbijaju od nje ne ostavljajući traga. Mislili su daje zadovoljna zaštićenim životom što ga vodi i ima sve što joj srce poželi. Nisu imali pravo. Divlji ga konji ne bi mogli zadržati. Burke Basile je znao da nije mudro što se nalazi ovdje. Mudro, vraga, pomislio je. Čista je glupost što vreba iz sjenki živice visokih, gustih grmova azaleja i pakosno zuri u Duvallovo zdanje u Garden Districtu. Kuća je kićena i bijela poput svadbene torte, vraški napirlitana po Basileovoj procjeni. Zlatno se svjetlo kroz visoke prozore prosipalo m tratinu, tako savršeno uređenoj daje podsjećala na zeleni sag. Glazba i smijeh dopirali su iz blistavih prostorija. Burke se obujmio rukama oko laktova kako bi se zaštitio od svježeg večernjeg zraka. Nije se čak ni sjetio uzeti jaknu. Jesen je došla i prošla. prošla. Blagdani su prošli posve neopaženo. Blaga je zima New Orleansa prolazila, ali smjena godišnjih doba i dolazak proljeća bilo je posljednje o čemu je Burke razmišljao. Izjedala ga je smrt Keva Stuarta od prije osam mjeseci, imobilizirala ga tako da uopće nije obraćao pozornost na okolinu. Barbara je prva opazila njegovu zaokupljenost, ali to je normalno budući da živi s njim. Kad je njegova žalost prerasla u opsesiju, ona se požalila. Zatim ponovno. I ponovno, sve dok nije iscrpila sve svoje argumente. U posljednje se vrijeme držala ravnodušno. 27 Kako se približavao dan suđenja Wayneu Bardu, svima u Burkeovu odjelu postalo je očito da više ne ulaže sebe u rad. Nije se mogao koncentrirati koncentrirati na trenutne slučajeve s lučajeve jer je još uvijek bio opsjednut slučajem koji je njega i Keva odveo u ono skladište. Više od godinu dana prije te noći oni su smanjivali veličinu operacije, cjepkajući je dio po dio tako što su jednog po jednog izbacivali iz igre ključne dilere. No doista veliki igrači stalno su im izmicali, i vjerojatno
su se smijali mukotrpnim i iscrpljujućim naporima vlasti, lokalnih i saveznih. Odjel je postao još frustriraniji kad su se njihovi uspjesi pretvorili u ništa. Kad god bi se organizirala racija, doživjeli su neuspjeh. Bez obzira koliko je osiguranje bilo čvrsto, koliko tajno, zločince je uvijek netko unaprijed obavještavao. Laboratoriji za proizvodnju droge bili bi napušteni, a kemikalije bi se još uvijek kuhale. Napuštali su golema postrojenja nekoliko trenutaka prije dolaska policijske ekipe. Te su žrtve dileri mogli podnijeti; jednostavno bi to pripisali poslovnom riziku. Idućeg bi se dana preselili na novo mjesto. Kuj ini bi se sinovi razbježali brže od žohara kad se upali svjetlo. Policajci su ispadali budale. Nakon svake neuspjele racije, odjel se morao vraćati na početak, a mukotrpni postupak pronalaženja opskrbljivača počinjao je iznova. Burke je godinama radio u Odjelu za narkotike pa je znao kako to ide. Znao je da može očekivati poraze i odgađanja. Znao je da su potrebni mjeseci za izgrađivanje slučaja. Znao je da ubačeni agenti moraju stvarati odnose, a za te stvari treba vremena i strpljenja. Znao je da su jako maleni izgledi izgledi za za uspjeh, a čak čak i kad se postigne postigne uspjeh, nagrada nagrada je malena. No znati sve to i prihvatiti takvo stanje dvije su posve različite stvari. Strpljenje nije jedna od Burkeovih vrlina. Iskreno rečeno, on strpljenje uopće ne smatra vrlinom. Prema 28 njegovu mišljenju, vrijeme je jednako neuspjehu. Svakoga dana što š to ga je potrošio na pravilno obavljanje svoga posla i skupljanje dovoljno čvrstih dokaza da javni tužitelj može podići optužnicu, deseci djece padali su u šake dilera iz susjedstva. Ili je neki narkoman pod utjecajem loše droge zabio svoj BMJVu kombi pun starijih građana na izletu. Rođeno je još nekoliko beba s crackom u žilama. Srce nekog tinejdžera nije izdržalo prekomjernu dozu. Još se netko predozirao i umro mučnom smrću. No budući da je jedina alternativa bila potpuna predaja, on i drugi iz njegovog odjela nastavljali su se boriti. Mukotrpno su izgrađivali slučajeve. No svaki put kad bi pomislili da su uspjeli, da će iduće uhićenje biti najbolje od svih, svaki put kad su pomislili da će gadove uhvatiti na djelu i srediti ih, došlo bi do nekog zajeba. U Odjelu za narkotike NOPD-a postoji izdajica. Mora biti tako. Nikako se drukčije ne može objasniti zašto su dileri uvijek korak ispred njih. Dogodilo se previše često da bi se pripisalo
slučaju, ili karmi, ili zlosret-nosti, ili vražjem djelu. Netko u odjelu radi za loše momke. Neka Bog pomogne gadu kad Burke Basile otkrije njegov identitet, identitet, jer izdaja toga policajca učinila je Nanci Stuart udovicom i njezina dva sinčića ostavila bez oca. Burke je preklinjao Keva neka ne ulijeće unutra prije nego stigne kombi s ostatkom ekipe, opremljenom napravama za probijanje vrata, zaštitnim maskama i automatskim oružjem. Njih su dvojica stigla nekoliko minuta ranije, a nalozi za uhićenje nalazili su se u Basileovu džepu. Ali Kev je, frustriran zbog mogućnosti još jednog neuspjeha, izgubio kontrolu nad svojim irskim temperamentom. Uletio je u zgradu kroz otvorena garažna vrata. Burke je čuo pucnjeve, vidio bljeskove, osjetio miris baruta. Potom vriskovi. Bilo je prokleto sigurno daje netko pao. 29 s Burke je mahnito pozivao Keva. Tišina. Što je duže čekao da mu Kev odgovori, to ga je više obuzimala obuzimala tjeskoba. - Isuse, Isuse, ne, ne - molio se. -Kev, odgovori mi, prokleti klipane! klipane! Tada se na otvorenom, crnom ždrijelu skladišnih vrata pojavio čovjek. Bilo je mračno; Burke nije mogao vidjeti zašto hoda tako nezgrapno, ali imao je pištolj i uperio ga u Burkea. Burke mu je viknuo neka baci oružje, ali on je nastavio hodati. Burke je ponovno viknuo neka baci oružje i stavi ruke na glavu. Čovjek je pucao dva puta. Burke je pucao samo jednom. Ali jednom je bilo dovoljno. Kev je umro prije nego je Bardo spustio njegovo tijelo na tlo. Dok je Burke trčao prema prijatelju prijatelju kojeg je greškom ubio, čuo je kako Bardov smijeh odzvanja između metalnih zidova skladišta. Nije znao daje to Bardo sve dok ga nisu uhvatili ljudi iz pojačanja koji su stigli na vrijeme da ga vide kako bježi kroz uličicu iza skladišta. Na licu poznatog kriminalca bilo je tragova Kevove krvi, tkiva, mozga i kosti, ali njegovo trodijelno Armani odijelo nije bilo čak ni poprskano. Otišao je čist, doslovno i u prenesenom smislu. Oružje iz kojeg je pucao nikad nije pronađeno. U tih nekoliko minuta Bardo ga se uspješno riješio i pobijao Basileovu tvrdnju daje pucao na
njega. Niti je na sudu ikad objašnjeno što je Bardo radio s Tootom Jenkinsom u laboratoriju za proizvodnju droge. Pinkie Duvall je tvrdio da Bardova nazočnost u laboratoriju nema nikakve važnosti za ono što se dogodilo, te da bi to samo izazvalo predrasude prema njegovom klijentu. Nije valjda, Einsteine, Burke je tada mislio. To je i trebalo izazvati predrasude predrasude kod porote. Sudac je po tom pitanju presudio u korist tuženika. 30 Ništa neobično. Duvall je obilato novčano pomagao pri izboru sudaca. Kandidati koji su imali najviše novca za kampanje obično su pobjeđivali, a zatim su bili blagi prema odvjetnicima koji su doprinijeli njihovu izboru. Duvall ih je većinu imao u džepu. I to nije bila jedina je dina prljava igra Pinkieja Duvalla. Duvalla. Wayne Bardo je te noći bio u onom skladištu kako bi obavio posao za svoga šefa, Pinkieja Duvalla. U cijelom je odjelu bila prihvaćena činjenica, iako nikada dokazana, da je Duvall glavni glavni organizator organizator kojeg već godinama godinama progone. progone. Imao je više veze s trgovinom droge nego kurve s herpesom. Svaki je trag vodio do njega, ali je završavao tik prije kontakta. Protiv njega nije bilo nikakvih čvrstih dokaza, ali Burke je znao daje kujin sin u igri. Na veliko. Ipak, eno ga u njegovoj otmjenoj kući, proslavlja smrt Kevina Stuarta velikom, razvikanom zabavom. Kretanje na jednim od stražnjih vrata prekine Bur-keovo gorko razmišljanje. Povuče se još malo u grmlje da ga ne opazi žena koja se kretala stazicom prema sjenici. Bila je sama. Neko se vrijeme naslanjala na jedan od potpornih stupova, a potom je polako pošla oko sjenice, rukom prelazeći preko bršljanom pokrivene ograde. Kad se vratila do početnog mjesta, ponovno se naslonila na stup, ovog puta okrenuta leđima. Burke je prvi put ugledao njezino lice. Iako to nije glasno izgovorio, pomislio je: Opa. Njezina se crna kosa prelijevala u duginim bojama na hladnom, plavkastom svjetlu, a ista je mjesečina njezinu kožu činila blijedom i prozirnom poput alabastera. Kratka crna haljina otkrivala je njezine duge noge. Njezine su se grudi nadimale iznad nabranog izreza haljine. Burke ju je odmah svrstao među skupe kurve koje rade u barovima otmjenih hotela, gdje oni koji iz drugih gradova dolaze na konvencije jedva konvencije jedva čekaju da potroše potroše
31 goleme svote novca za sat ili dva sirovog seksa s onom koja se predstavljala kao prava Kreolka vrele krvi. Burke se gorko osmjehne. Kladio bi se da je ova skuplja od većine. Njezin je izgled govorio: Skupa sam i vrijedim svaki novčić. Bila je od one vrste koja se može nositi s klijentima Duvallove raskoši i novca. Nije da bi se morala nuditi. Čovjek kakav je Pinkie Duvall ne mora se okruživati ružnim ženama. Možda je ova unajmljena samo za ovu večer, kao ukras na primanju. Ili je možda cura nekog od gostiju. Ili bi mogla biti stalna pratilja koja pruža usluge Duvallu i njegovim prijateljima u zamjenu za odjeću poznatih modnih kreatora i kvalitetnu drogu. Izdržavanje ljubavnica bila je prihvaćena praksa u New Orleansu otkako grad postoji. Trgovina živim mesom je veliki posao u svakom gradu u kojem se održavaju konvencije i veliki skupovi; New Orleans sigurno nije iznimka. Svaki taksist zna adresu kuće Ruby Bouchereaux. Njezine su djevojke vrhunske. Sama je Ruby jedna od najbogatijih žena države. No postoje i uličarke koje rade po mračnim uglovima Quartera. Svakome bi popušile u mračnoj uličici samo za dozu cracka. Nisu bile nimalo izbirljivije od djevojčica koje su Storvville učinile jednim od najzloglasnijih okruga s crvenim svjetlima u svijetu. Bez obzira na cijenu, posla je bilo napretek za hard-core kurvu. No čak i dok je o tome razmišljao, Burke je shvatio da ova ne izgleda hard-core. Budući da su se trgovina drogom i prostitucija često ispreplitale, mnogo je naučio promatrajući te djevojke. Mogao je neku procijeniti i odmah znati hoće lije takav život uništiti ili ima ubilački instinkt za preživljavanjem. Ne bi se kladio da će ova uspjeti. Doista je otmjena o tmjena.. Ali ne djeluje grabežljivo niti proračunato. Djeluje... tužno. Još uvijek nesvjesna nesvjesna činjenice činjenice da je netko netko promatra, promatra, 32 33 nagnula je glavu na kitnjaste ukrase od kovanog željeza i zatvorila oči. Tada je spustila ruke niz tijelo i spojila ih u sredini donjeg dijela trbuha. Burkeova su se usta osušila. U utrobi gaje stegnulo. Momci koji su radili u Odjelu za poroke redovito su slali naokolo pornografske videokasete, filmove ili časopise što su ih konfiscirali kao dokaze. Burke ih nije običavao gledati, ali bio je normalan muškarac, a koji bi se čovjek, policajac ili netko drugi, mogao okrenuti od tog prizora bez da pričeka i vidi što će se dalje događati.
Zapravo se ništa nije dogodilo. Nije se razodjenula. Nije čak ni dotaknula onu erogenu zonu. Nije stenjala, ili dahtala, ili kružila bokovima, ili teško disala kroz napola otvorena usta. Bez obzira na to, njezina je poza opčinjavala. Čak uzbuđivala. I očito on nije bio jedini koji tako misli. Burke je bio tako opčinjen njome daje ugledao čovjeka koji se približavao samo nekoliko sekundi prije nego je ona postala svjesna Waynea Barda. 4. poglavlje Bordo, pomisli Basile, a brkovi mu se objese od prezirnog izraza njegova lica. Pogrešno ju je smatrao otmjenom curom, a ona je čekala Barda, bijednog nitkova, kriminalca koji se uvijek izvlačio uz stručnu pomoć Pinkieja Duvalla. Zna li ona daje Bardo ubio prostitutku kad mu je bilo tek šesnaest godina? Igrali su se veži-me-i-povrijedi-me kad je njezin vrat pobrkao sa zglavkom i zadavio je njezinom vlastitom čarapom. Sudili su mu kao maloljetniku za ubojstvo iz nehata, a odslužio je samo godinu dana zatvorske kazne kad su ga pustili na uvjetnu slobodu. Ako se ovoj skupoj drolji sviđaju takvi ljigavci, onda zaslužuje točno ono što dobije. Bardo je već plazio po njoj, a ona se vrpoljila uz njega. Burke se s gađenjem okrene, provuče kroz živicu i vrati do svoje toyote, parkirane između beemera i jaguara što su pripadali Duvallovim gostima. - Uživate u večernjem zraku? Remvno je srce poskočilo kad je otvorila oči i ugledala Waynea Barda kako stoji na ulazu u sjenicu. Namjerno joj se krišom prikradao jer ju je želio prestrašiti. 34 Sandra Bmwn Njegove tamne crte lica bile su u sjeni i teško raspoznatljive, raspoznatljive, poput lika iz noćne more. Trenutno je spustila ruke, ali je znala da ju je vidio kako ih pritišće uz tijelo jer se cerio još sugestivnije nego inače. Onemogućavao joj je izlaz. Osim ako ne preskoči ogradu, nema kamo pobjeći. Ne trudeći se prikriti svoju antipatiju, ona upita: - Što radite ovdje? - Nedostajali ste mi na zabavi. Došao sam vas potražiti. - Koraknuo je naprijed. Iako je trebala uložiti svu snagu volje da ne ustukne pred njim, Remy se nije maknula. Kad je bio na samo nekoliko centimetara od nje, odmjerio ju je uvredljivim pogledom, a oči su mu se zadržale na
njezinim prsima. Spustivši glas do povjerljivog tona, on reče: - A vi ste tu. Bardo je privlačan na način idola iz nijemih filmova. Njegova je crna kosa začešljana ravno unatrag sa širokog čela. Ima glatku, maslinastu put. Čvrste građe i vitak, te elegantno odjeven. No od trenutka kad ga je upoznala, Remy nije imala povjerenja u njegovo udvorničko držanje i odbijala ju je njegova tinjajuća žestina kojom je zračio. Čak i prije nego ga je Pinkie zastupao na suđenju u slučaju Stuart, bili su poznanici, a Bardo je često posjećivao kuću. Remy se prema njemu odnosila s hladnom pristojnošću, ali je izbjegavala bilo kakvu bliskost. Ježila se od od njegovih zamagljenih zamagljenih pogleda. pogleda. U rijetkim prilikama kad bi ostala sama s njim, obično zahvaljujući njegovu spletkarenju, uvijek bi rekao nešto sugestivno, a njegovo je cerenje zračilo skrivenim aluzijama. Uvijek se ponašao kao da on i ona dijele zločestu tajnu. - Pinkie će me tražiti. Pokušala je proći kraj njega, ali umjesto da joj se makne s puta, on je drsko stavio ruku na donji dio njezina tijela i počeo je prstima milovati. Zašto meni ne 35 dopustite da nastavim umjesto vas? Nikad se ranije nije usudio dotaknuti je, a na trenutak su je odvratnost i strah paralizirali. Čula je dovoljno njegovog hvalisanja da bi znala kako uživa u svim oblicima nasilja, osobina koja bi se logično odnosila i na njegove odnose sa ženama. Ništa manje važno, bojala se što bi Pinkie učinio kad bi saznao da je drugi muškarac stavio ruku na nju. Bardova hrabrost večeras zacijelo je posljedica njegovih zabluda o nepobjedivosti nakon oslobađanja od optužbe, i možda alkohola što se osjećao u njegovu dahu. Pokaže li strah, samo će raspiriti njegovo uzbuđenje. Umjesto toga, ona mu je oštrim i jasnim glasom rekla neka makne ruku. Raširivši svoj gmazovski smiješak, još ju je jače pritisnuo dlanom. - Ili što, gospođo Duvall? Remy kroz stisnute zube procijedi: - Ako ne makneš ruku s mene... - Pojebao te je, zar ne? Više nije mogla podnijeti dodir pa je odgurnula njegovu ruku. - Ostavi me na miru. - Kad je ovog puta pokušala proći kraj njega, grubo ju je pograbio za ramena i gurnuo natrag do stupa. - Zato si zakasnila na zabavu, točno? Pinkie te je ševio do iznemoglosti.
Kad bi meni pripadala, to bih i ja činio. Danju i noću. Cijelo bih vrijeme bio na tebi. Ovako ili onako. Pohotno se trljao uz njezino tijelo. - Misliš daje Pinkie dobar? Dok mene ne upoznaš, nećeš znati što je dobro, gospođo Duvall. - Isplazio je jezik i bestidno palacao njime, a zatim joj je polizao vrat. - To je samo pitanje vremena, vremena, znaš. Imat ću te. Progutala je mučninu i svom ga snagom odgurnula. Ne bi ga mogla fizički nadjačati; dopustio joj je da ga odgurne. Koraknuo je unatrag i smijao se njezinim pokušajima da ga se riješi. 36 - Ako mi se opet približite... - Što ćeš? Pa, govori, gospođo Duvall, što ćeš učiniti? Oslonio se rukom na stup iznad njezine glave i unio joj se u lice. Govorio je izazivačkim izazivačkim glasom. - Što ćeš? Tužiti me Pinkieju? - Odmahnuo je glavom. - Ne vjerujem. Kad bi mužu rekla da sam ti se upucavao, mogao bi okriviti tebe, a ne mene. On u mene ima povjerenja, znaš. A ti doista poznaješ način za reklamiranje robe. Posegnuo je za njezinom dojkom, ali gaje udarila po ruci. -Neću se truditi reći Pinkieju. Sama ću se pobrinuti za vas. - Pobrinuti se za mene? - naruga se Bardo. - Sviđa mi se kako to zvuči. Glas joj je bio miran, a oči su sjale jednako hladno kao i dragulj na njezinu vratu kad je rekla: - Gospodine Bardo, jeste li u zabludi da ste vi jedini plaćeni ubojica koji je na platnom popisu moga muža? Na trenutak je njegov arogantni smiješak nestao, a tamne su oči izgubile malo sjaja. Koristeći se tim trenutnim kolebanjem njegova samopouzdanja, Remy ga je odgurnula i ovog mu puta uspjela pobjeći. Brzo je i žustro hodala stazom natrag prema kući, nadajući se da Wayne Bardo ne može vidjeti koliko joj koljena klecaju. Jer, unatoč svojim riječima, kad bi došlo do sučeljavanja između nje i Barda, nije bila sigurna kome bi Pinkie vjerovao. Barbara je već spavala kad je Burke stigao kući. Razodjenuo se u mraku, ne želeći je probuditi. No kad je legao u krevet kraj nje, ona se okrenula prema njemu. -Gdje si bio? - Oprosti što sam te probudio. - Kasno je, zar ne? - Malo iza ponoći. - Gdje si bio? - ponovi Barbara. 37 - Radio sam.
- Rekao si mi da ti je Doug dao slobodno do kraja tjedna. - I jest. - Želio je da ostane na tome, ali je osjećao njezino neizgovoreno traženje objašnjenja. - Morao sam to nekako zaključiti, Barbara. Nije li to riječ koja je ovih dana u modi? Zaključiti? S negodovanjem je otpuhnula kroz nos. - Za Boga miloga, Burke, Kev Stuart je već mjesecima mrtav. Čak su donijeli i pravorijek na Bardovu suđenju. - Znam sve to. - Dakle, zaboravi na to - obrecnula se. - To nije tako lako. - Znam da nije lako, ali ti sve činiš još težim. Na pamet mu je palo desetak oštrih odgovora, ali se suzdržao. On i Barbara su već nebrojeno puta prošli ovakvu svađu. Nije to želio noćas ponavljati. Njihove su ga prepirke uvijek ostavljale s osjećajem da je iscijeđen i obješen da se suši. Danas ne bi mogao podnijeti još jedan poraz. Pomirljivijim je tonom rekla: - Strašno je ono što se dogodilo Kevu. No okrutna je stvarnost da policajci pogibaju. Rizik se podrazumijeva u tom poslu. - No prokleto je rijetka pojava da je rizik baš policajčev partner. - Nisi ti bio kriv. - Porota je zacijelo mislila da jesam. U svakom slučaju, nisu okrivili Barda. - Dok je nesvjesno stezao desnu šaku, Burke je zamišljao Duvallovu kuću, rasvijetljenu poput Shangri-La, s obiljem alkoholnih pića, punu hrane i lijepih žena. - On i Duvall večeras imaju veliko primanje kako bi proslavili ubojstvo policajca. -Odgurnuo je pokrivače i sjeo na rub kreveta oslonivši glavu na ruke. Iza njega je Barbara također sjela. - Kako znaš što rade? 38 - Bio sam ondje i gledao ih. Iako joj je bio okrenut leđima, Burke je mogao zamisliti kako se ozlojeđeno namrštila. - Jesi li poludio? Pokušavaš li dobiti otkaz? Ako Doug Patout bude prisiljen otpustiti te, hoće li tada biti sve u redu? Hoćeš li biti zadovoljan ako ostaneš bez posla? - Ti bi bila zadovoljna. - Što bi to trebalo značiti? Dobacio joj je značajan pogled preko ramena. - Kao da me godinama ne nastojiš nagovoriti da odem iz policije.
- Ne želim da odeš osramoćen - ljutito će ona. Sarkastično se nasmijao. O, shvaćam. Nije ni čudo da nisi došla u sudnicu tijekom suđenja. Nisi željela imati veze sa sramotom NOPD-a, stoje, ironično, organizacija o kojoj već godinama ružno govoriš. Tijekom njihova braka stalno se ponavljala ponavljala prepirka oko njegova posla. Barbara je željela da ode iz policije i bavi se nečim manje zahtjevnim i probitačnijim. Razgovori o tome počinjali su u razdražljivom raspoloženju, a obično su završavali nadvikivanjem čime se ništa nije riješilo, ali je za sobom ostavljalo nezadovoljstvo i mržnju na obje strane. Barbara je uvijek tvrdila da bi uzeo njezine osjećaje u obzir kad bi je volio. Burke je tvrdio da kad bi ona njega voljela, ne bi tražila da napusti ono što voli raditi. Kako bi bilo kad bi on inzistirao da ona prestane raditi u školi? Bi li to bilo pošteno? To je bila stalna debata u kojoj niti jedna strana nije mogla pobijediti. Večeras je Burke bio previše umoran da bi se upuštao u tako uzaludnu prepirku. Ponovno se ispružio na krevetu i zagledao u strop. Nakon dugačke tišine, ona pokajnički reče: - Nisam to mislila tako kako je zvučilo. Ono Ono o sramoti. sramoti. - U glasu joj joj se osjećalo iskreno iskreno kajanje, kajanje, ali nije nije ga dotaknula. Nije se mogao sjetiti kad su s u se posljednji put dotaknuli na 39 način koji nije bio površan/Sigurno ne od večeri kad je Kev poginuo. Možda čak i prije W>ga. Ne, sigurno mnogo prije toga. Okrenuo je glavu prema njoj i tiho rekao: - Zaboravi to, Barbara. Nije važno. Iako su godine kroničnog nezadovoljstva ostavile bore na njezinu licu, ostala je vrlo privlačna žena. Predavanje tjelesnog odgoja u javnoj srednjoj školi pomoglo joj je da zadrži vitko i čvrsto tijelo. Zapravo, njegovi su kolege često stavljali zavidne, ako ne i pohotne primjedbe o njezinu izgledu. Svi su mislili da je pravi srećković kad svake večeri uza se u krevetu ima Barbaru. Nažalost, Burke se nije mogao sjetiti kad su zadnji put u krevetu radili nešto drugo osim spavali. Tijekom mjeseci prije suđenja, njegove rascjepkane emocije i obilje posla nisu mu ostavljali energije čak ni za razmišljanje o seksu. Reagirajući na njegovo raspoloženje, ni Barbara nije pokazivala inicijativu. No sad je Bardovo suđenje završilo. Pitanje je postalo dio povijesti. Kev je umro, ali Burke nije. Vrijeme Vrijeme je da ponovno počne živjeti. Seks bi ga pomladio. Možda bi ga naveo da bude zahvalan na činjenici da ne dijeli
Kevovu sudbinu. Nježnost žene ima moć iscjeljivanja. Njezino tijelo može muškarcu pružiti fizičko olakšanje, ali i kraj duševnim sukobima. Burke je odjednom počeo žudjeti za takvim osjećajem smirenja. smirenja. Očajnički je želio ž elio nekoliko minuta slatkog zaborava. Čeznuo je za intimnošću s nečim osim s mučnim osjećajem krivnje i gorkog žaljenja. Obujmio je Barbarin vrat i povukao njezinu glavu dolje da bi je poljubio. Nije se otvoreno opirala, ali je osjetio nekakvu napetost, ne od one dobre vrste. Opravdavao je njezino pomanjkanje entuzijazma. Prošlo je mnogo vremena otkako su vodili ljubav, a on je odlučio biti strpljiv i ne požurivati je. Oboje su trebali lagano i 40 dugotrajno zagrijavanje, smireno prilagođavanje, razdoblje ponovnog upoznavanja. Ili samo glumi čednost. Možda je njihova dugotrajna apstinencija povrijedila njezin ego, a sad želi da joj udvara. Produbio je poljubac u nadi da će pobuditi njezinu želju - i svoju. Milovao joj je dojku kroz spavaćicu, ali njezina bradavica nije reagirala na njegov dodir. Kliznuo je koljenom duž njezinih bedara, ali ih nije razdvojila. Između poljubaca je šaptao njezino ime. Nakon još nekoliko neugodnih trenutaka, ona se izvukla iz zagrljaja. Sutra moram rano ujutro biti u školi. Na prvom satu počinjemo odbojkaški turnir. Pustio ju je. - Da, dobro. - Žao mije, Burke. Ja... - U redu je. Nemoj se ispričavati. - Doista moram rano ustati, ali... - Barbara, nije to ništa strašno - reče Burke, oštrije no što je kanio. - U redu? Žao mi je što sam te uopće probudio. Spavaj dalje. - Siguran si da si... - Preživjet ću, vjeruj mi. Čovjek ne umire ako se ne poševi. - Nemoj mene kriviti, Burke - odbrusi ona. - Sam si to učinio. Predugo si njegovao tu žalost. To je neprirodno. Zašto te to još uvijek muči? Odbio je odgovoriti. Nije mogao odgovoriti. - Onda dobro - reče Barbara. - Laku noć. - Laku noć. Sklopio je oči, ali je znao da neće zaspati, i nije. Njezino gaje odbijanje naljutilo, ali nije bio onako ljut kako bi trebao biti, a to gaje samo po sebi mučilo. Kad je bio siguran da je usnula, ustao je, otišao u kuhinju i napravio si
sendvič. Potom je sjeo za stol i, držeći glavu među rukama, praznim pogledom zurio u sendvič što ga uopće nije pojeo. 41 5. poglavlje - Dvostruko ili ništa? Zaustavit će se pred nama i odmjeriti nas zainteresiranim pogledom. Hoćemo li se kladiti? - Ne. - Burke protrlja sljepoočnicu gdje gaje prije sat vremena počela boljeti glava, a nabijanje je bilo jače od bubnjeva džez orkestra, iako je popio već dvije tablete. Možda je trebao prihvatiti Patoutovu ponudu i uzeti plaćeni dopust do kraja tjedna, ali više je volio raditi nego se zadržavati po kući gdje je imao previše vremena za razmišljanje. - Više se ne želim igrati, Mac. Olabavi malo, u redu? Mac McCuen mu uputi svoj neukrotivi osmijeh. -Pružam ti priliku da vratiš dio novca što si ga izgubio kladeći se sa mnom. - Ne, hvala. McCuen bi se kladio o bilo čemu, od ishoda svjetskog nogometnog prvenstva do toga koji će žohar pobijediti u utrci do kutije uštipaka. Razočaran Burkeovim pomanjkanjem zanimanja, McCuen je skrenuo svoju pozornost toples plesačici koja je doista stala točno pred njim. Dok su joj dojke poskakivale, namignula je mladom i privlačnom policajcu koji se odijevao poput manekena, čak i kad se nije pretvarao daje zabezeknuti posjetitelj izvan 42 grada koji upija noćni život Bourbon Streeta. U usporedbi s njim, Burke je djelovao umorno, neuredno i zlovoljno, a točno se tako i osjećao. Veći dio protekle noći bio je budan, naizmjence se valjajući u samo-sažaljenju i izoštravajući svoj gnjev zbog Barbarina odbijanja. Toga su jutra jedno drugome neprijateljski promrmljali dobro jutro i doviđenja, a njegov faktor ljutnje cijelog je dana bio rekordno visok. Burke je namršteno promatrao Maca dok je gledao plesačicu koja je vrtjela bokovima. Pitao se kako se Mac doista zove. Uvijek je čuo samo Mac. McCuen je nekoliko puta tražio da ga premjeste u Odjel za narkotike i poroke, a premještaj je dobio prije malo više od godinu dana. Prema Burkeovu mišljenju, momak je previše upadljiv i otvoren da bi bio dobar policajac za narkotike. - Imam novčanicu od pet dolara koja kaže da su njezine sise plastične rekao je McGuen kad se plesačica udaljila. - Što kažeš? f
- Kažem da bih bio glup kad bih na to polagao novac. Kako predlažeš da to utvrdimo? Daje pitamo? McCuena se nije dalo isprovocirati. Još uvijek se očaravajuće smiješeći, podigao je svoju čašu soka i otpio gutljaj. - Samo te zadirkujem, Basile. Pokušavam ti izmamiti osmijeh. Osim toga, kad bih se približio takvoj curi, moja bi me stara ubila. Paklenski je ljubomorna. Nikad joj za to nisam pružio razloga. Gledam, svakako, ali je nikad nisam prevario, a već smo tri godine zajedno. - Njegov rekord bračne vjernosti kao da gaje iznenadio. - Jesi li ti ikad ikad ševio naokolo, naokolo, Basile? Basile? -Ne. - Nikada? -Ne. - Isuse, to je impresivno. Sve te žene koje upoznaš. A oženjen si već dugo, zar ne? Koliko dugo? - Dovoljno. - Sretno ? 43 i - Jesi li ti prikriveni prikriveni bračni savjetnik, savjetnik, ili što? - Nemoj se ljutiti - reče Mac uvrijeđenim glasom. -Samo sam pitao. - Pa, nemoj pitati. Ovdje smo da bismo radili, a ne očima gutali plesačice ili raspravljali o osobnim životima. Dobar način da čovjek strada je da prestane razmišljati o svom poslu i... - Naš je čovjek upravo ušao - prekine ga Mac. I dalje je gledao Burkea, i dalje se smiješio. Možda je bolji policajac no što je Burke mislio. Kreće ovamo. Odvratno ružna žuta sportska jakna. Burke se nije okrenuo, ali je osjetio poznati nalet adrenalina što ga doživljavao prije svakog uhićenja. Ubačeni je policajac već mjesecima kupovao od tog tipa. Zove se Roland Sachel. On je sitni diler, ali ima samo kvalitetnu robu, a čini se da su mu zalihe neiscrpne. f. Vlada mišljenje da drogom trguje više radi uzbuđenja nego radi zarade. Vlasnik je legitimnog poduzeća, tvornice ručnih torbica koja proizvodi kopije dizajnerskih stvari i prodaje ih diskontima. Sachel ne radi na ulicama, već u pomodnim klubovima. Voli se družiti *sa slavnim osobama, profesionalnim disk-džokejima i njihovim obožavateljicama. Uživa u životu na visokoj nozi i kreće se u krugu ljudi koji tako žive. Odjel za narkotike smatrao je da bi im Sachel, ukoliko ga uhite, čak i za
najmanji prekršaj, mogao predati Duvalla. Ubačeni policajac, koji je radio na slučaju, tog ih je jutra na tajnom sastanku opskrbio informacijama. - Sachel je ambiciozan i pohlepan. Cijelo vrijeme gunđa protiv "šefa", a budući da je on šef u tvornici, zaključio sam da misli na šefa u poslu s drogom. Mislim da bi nam Sachel predao šefa kad bismo mu ponudili nagodbu. - Je li spomenuo spomenuo ime? - pitao pitao je Burke. - Nikad. Samo govori o "šefu". 44 - No kladio bih se za svoje lijevo jaje daje to Duvall - rekao je Mac. Patout je pitao: - Siguran si da će Sachel prihvatiti nagodbu? - Ima sina koji igra ragbi - objasnio je ubačeni policajac. - Sachel je lud za njim, stalno se hvali. Sljedeće godine ide na sveučilište, a Sachel ga želi gledati kako igra. Bilo bi mu teško odlaziti na utakmice iz zatvora, čak i ako ga zatvorimo zatvorimo samo zbog sitnog dilanja. Burke je mrzio sklapanje nagodbi s ljudima koji krše zakon. To je zapravo poraz za policiju. Sachel će se vratiti i nastaviti na isti način. Čim ga puste na slobodu, odmah će se vratiti poslu. No Burke je želio Duvalla. Bio je voljan žrtvovati gnjidu kakva je Sachel u zamjenu za Duvalla. Na kraju sastanka ubačeni im je policajac rekao daje ovaj klub jedno od Sachelu najdražih mjesta, što ima smisla jer su plesačice prekrasne, a posjetitelji iz visokog društva. A vlasnik je jedna od korporacija Pinkieja Duvalla. Burke je krajičkom oka vidio kako Sachel zastaje i pripaljuje cigaretu dok je gledao kako plesačica masira svoje prepone uz vertikalni mjedeni stup. Činilo se daje posve opčinjen njezinom predstavom. Nakon što je plesačica simulirala orgazam, oduševljeno joj je zapljeskao, a potom krenuo dalje vijugajući kroz zadimljenu prostoriju, prostoriju, rukujući se i dovikujući pozdrave, naizgled u potrazi za nekim koga je konačno našao za stolom u mračnom kutu. Njegova prva mušterija te večeri bio je dobro odjeven, beskrajno mršav yuppie*. Po njegovim brzim kretnjama i nemirnim očima vidjelo se da mu je hitno potrebna doza kokaina. Sachel je dao znak konobarici i naručio turu pića. *yuppie - mlad uspješan čovjek do 30 godina, karijerist 45 - Prokletstvo! - usklikne McCuen i ustane. - Ona je nešto posebno, zar
ne? Nikad nisam tako nešto vidio. Ima nešto u obrijanoj maloj što me izluđuje. Moram poći na zahod. Udaljio se od stola što gaje dijelio s Burkeom i zaputio se prema toaletnim prostorijama u stražnjem dijelu kluba. Burke je također ustao i pretvarao se da proučava račun što mu ga je pružila prsata konobarica. Kad je McCuen stigao do vrata što su vodila u toaletne prostorije, ispustio je kutiju šibica i sagnuo se daje podigne. Burke je vidio yuppieja kako pruža Sachelu nešto poput presavijene novčanice. Sachel je vještim pokretom šake prekrio novčanicu i istodobno drugom rukom posegnuo u džep žute jakne. Burke je projurio između nekoliko stolova i u trenu se našao kraj Sachelova stola. Izvukavši pištolj, viknuo je Sachelu neka se ne miče. McCuen je već bio tamo, a cijev njegova pištolja počivala je na koži iza yuppiejeva yuppiejeva desnog uha. Dva druga policajca iz odjela, koji su glumili pijance, samo su čekali znak. Uletjeli su kroz vrata što su vodila u toaletne prostorije i pomogli pri uhićenju. Dok su mu čitali njegova prava, anoreksični je yuppie drhtao i plakao i lupetao o tome kako ne može ići u zatvor, čovječe, jer će ondje poludjeti. Dok su Sachelu stavljali lisičine i uzimali mu maleni pištolj što gaje nosio u futroli na gležnju, žestoko je psovao policajce i pitao ih kojeg vraga rade. Oni očito ne znaju s kim se zajebavaju. Potom je zahtijevao razgovor sa svojim odvjetnikom, Pinkiejem Duvallom. - Deset prema jedan da će gad prije nas stići onamo - rekao je McCuen kad su on i Burke odlazili iz kluba. - To je sigurna oklada, Mac. 46 - Poručnice Basile, drago mi je da vas tako brzo ponovno vidim. - Ne biste imali to zadovoljstvo, Duvall, da nemate toliko prijatelja među kriminalcima - odbrusi mu Burke. Kao stoje Mac pretpostavio, odvjetnik se već nalazio u policijskoj postaji kad su oni stigli onamo. Odani djelatnik kluba zacijelo ga je odmah obavijestio obavijestio da su Sachela uhvatili na djelu. - Još uvijek se ljutite zbog ishoda suđenja Wayneu Bardu? Burke bi bio najradije zabio šaku u Duvallovo lijepo, samozadovoljno lice i preuredio njegov smiješak. Iako se već bližila ponoć, kad bi čovjek očekivao da će izgledati pomalo neuredno i pospano, odvjetnik je nosio trodijelno odijelo i uštirkanu bijelu košulju. Mirisao je na pjenu za brijanje. Svaka mu je srebrna vlas bila na svome mjestu.
Osjećajući da bi moglo doći do nevolja, Doug Patout stane između njih. - Povest ću gospodina Duvalla do njegovog klijenta. Burke, čekaju te. Kimnuo je prema sobi za ispitivanje u kojoj je Burke kroz staklo vidio uhićenogyuppieja kako vuče dimove iz cigarete kao da mu je to posljednja u životu. - Kako se zove? - upita Burke. - Ravmond... - Patout pogleda natpis na dosjeu, a potom ga pruži Burkeu. - Hahn. - Ranije kažnjavan? - Za posjedovanje, neprilagođeno ponašanje. Bio je uvjetno kažnjen. Kad se Burke okrenuo i pošao prema sobi, Duvall reče: - Umjesto što ste ga uhitili, zašto ga niste jednostavno ubili, Basile? Svjestan da ga Duvall pokušava izazvati da učini nešto zbog čega bi ga mogao tužiti, Burke je nastavio hodati i nije se zaustavio sve dok se nije našao u relativnoj sigurnosti sobe za ispitivanje, iza zatvorenih vrata što su služila kao štit između njega i odvjetnika. 47 Gledao je kako Patout prati Duvalla u sličnu prostoriju gdje gaje čekao Sachel. Duvall će Sachelu savjetovati neka ništa ne govori, a on će ga poslušati. No doći će trenutak kad će oni biti sami sa Sachelom. Možda će ga uspjeti izmoriti, a sutra u ovo doba će Duvalla imati iza brave. Mac McCuen je već ispitivao Ravmonda Hahna. To su već radili i oni koji su u klubu glumili pijance. Prije nego je na njega došao red, Burke si je natočio šalicu mlake, ustajale kave, izvukao stolicu za sebe i primaknuo je uhićenom čovjeku. - Pričaj mi, Ray. Podigavši ruke u lisičinama, ubačeni je policajac povukao dugačak dim iz svoje cigarete koja se naglo smanjivala. - Neizvjesno je. - Pogledom je hitro prelazio po ozbiljnim licima što su zurila u njega. -Nije imao mnogo uza se. Točno? - upita obraćajući se jednom od pijanaca. - Pedesetak grama. Pretražuju mu automobil, ali se čini da ništa neće naći. - Dakle, neće biti baš neki slučaj - nastavi Hahn. -Duvall će ga osloboditi dugačke kazne. Nema velike opasnosti, pa se nemamo na temelju čega pogađati. Možete li mi sada ovo skinuti? Jedan od policajaca policajaca pođe naprijed naprijed i skine mu lisičine. lisičine. - Hvala. Ravmond Hahn protrlja zglavke kako bi poboljšao cirkulaciju. - Usrao sam se od straha kad si jurnuo preko one prostorije s izvučenim pištoljem - reče Basileu.
Hahn je još uvijek djelovao nervozno. Burke je pretpostavljao da je on doista ovisnik o kokainu pa je zato dilerima tako uvjerljiv. - Od jutros smo razgovarali s nekoliko bivših Sache-lovih mušterija koji služe kaznu - reče mu Burke. -Voljni su svjedočiti protiv njega u zamjenu za ranije dobivanje uvjetne. Ta svjedočenja, uz odgađanje suđenja, 48 mogla bi dugo zadržati Sachela. Recimo, toliko dugo da njegov sin diplomira tako da on neće vidjeti niti jednu njegovu utakmicu, osim na televiziji. - Moglo bi upaliti - reče Hahn grickajući nokat. - Ali ne znam. On je klipan s golemim egom, ali nije budala. I bez obzira na njegovo gunđanje zbog šefa, pretpostavljam da ga se boji. Osim toga, mogao bi izići uz jamčevinu dok traju sva ta odgađanja. Uđe Patout. - Iznenađenje, iznenađenje. Gospodin Duvall je svom klijentu savjetovao da drži jezik za zubima. Nadam se da imaš nešto čvrsto za nas, Ray. Prije no što je ubačeni policajac mogao odgovoriti, odgovoriti, Burke reče: - Znate li što ja mislim? - Polako je ustao, trljajući mjesto na sljepoočnici u kojem je još je još uvijek osjećao pulsiranje. pulsiranje. - Mislim da smo učinili učinili glupost kad smo uhitili Sachela zbog tako sitne prodaje. Trebali smo pričekati da nam se pruži prilika za upad u njegovu tvornicu i skladište. - Ne trguje drogama odande - reče Hahn. - Pokušao sam ondje od njega kupovati. Odbio je. Pomno pazi da se njegova dva posla ne miješaju. - Lekcija što ju je naučio od Duvalla - suho primijeti Mac. - Osim toga, prošli smo tim putem i nikamo nismo stigli - Patout podsjeti Burkea. - Nemamo opravdanog razloga za upad u nešto što izgleda kao legitimni posao. Nijedan nam sudac ne bi dao nalog. - Samo kažem da... - Uprskamo li još jednom, nikad nećemo srediti Duvalla. Ako to jest Duvall. - Duvall je - kruto će Burke. - Tada imamo još više razloga da si čuvamo leđa. - Znam to, Doug, ali... - Littrell neće taknuti slučaj ako nemamo čvrstih dokaza... - Da bismo ga opravdali - vikne Burke. - Shvatio 49 sam, u redu? Bog zna da sam tu prodiku dovoljno često čuo. - Samo ne želim još jedan veliki zajeb - odbrusi mu Patout. - Ovaj si
odjel to ne može priuštiti, a ne možeš ni ti. Patoutov povik odzvanjao je u iznenadnoj i neugodnoj tišini. Drugi su policajci skrenuli poglede s dvojice koja su se svađala. - Hajde, ljudi - promrmlja Mac. - Smirite se. Bilo je dobro poznato, pogotovo Burkeu, da ga je Patout više volio nego ostale policajce u odjelu. Ne samo zato stoje Burkea smatrao dobrim policajcem, već i zato što su bili dugogodišnji prijatelji. Zajedno su završili akademiju. Patout je izabrao administraciju, ali čin nije poremetio njihovo prijateljstvo. Sve do nedavno. Okolnosti pogibije Keva Stuarta negativno su utjecale na njihov odnos. Burke je to osjećao. No također je shvaćao odakle to dolazi. Doug je morao odgovarati nadređenima za ponašanje i rad svakog policajca pod svojim zapovjedništvom. Nalaziti se između dviju vatri uvijek je teško, ali posebno kad je pokušavao štititi ugled policajca koji mu je bio i prijatelj. Burke je shvaćao da Doug nije želio žrtvovati svoju karijeru zbog te jedne užasne greške. Doug se založio za njega kad su njegova stabilnost i pouzdanost došle u pitanje nakon incidenta. Tijekom suđenja stajao je čvrsto uz njega, javno i privatno. Unatoč trenutnoj ljutnji, Burke je znao da Doug ne želi da on izgubi glavu i učini nešto nepromišljeno, te tako nervoznim ljudima koji odlučuju pruži dobar razlog da mu uzmu značku. Otkako je počela prepirka, on i Doug su netremice zurili jedan u drugoga. Nakon što se donekle smirio, Burke reče: - Pusti me da pokušam sa Sachelom. - Mislim da to nije pametno dok si ovako raspoložen - glatko odbije Patout. - Možda sutra. - Do sutra će izići. 50 - Nećemo žuriti sa saslušanjem o jamčevini. Burke uzdahne, protrlja zatiljak, a potom svakog policajca mrko pogleda. - Onda idem kući. - Što ću ja? - upita Hahn. Patout pogleda Burkea. - Ti odluči. Ovo je tvoja predstava. - Vraga je moja - progunđa Burke. Potom reče Hahnu: - Zatvorit ćemo te na nekoliko sati. - O, Isuse. Mrzim ono smrdljivo mjesto. - Žalim, Ray, ali ne možemo riskirati da te otkriju jer ćemo se doista naći u govnima. Pinkie ustane i zatvori svoju aktovku.
- Odlaziš? - s nevjericom usklikne Sachel. - Ne možeš otići. Što bih ja trebao učiniti? - Trebao bi noć provesti u zatvoru. - U zatvoru? U zatvoru? Kad me možeš izvući odavde? - Odmah ujutro počet ću raditi na saslušanju za jamčevinu. Bojim se da noćas moraš ostati ovdje. - Dakle, to je baš sjajno. Jebeno sjajno. - Koristit će ti malo boravka u ćeliji, Sachel. Možda će te natjerati da razmisliš o tome koliko si bio glup. Sachel prestane prigovarati i oštro pogleda Pinkieja. - Kako to misliš? - Mislim daje glupo biti uhićen jer u klubu mušteriji prodaješ drogu. Pinkie je sam sebe držao pod kontrolom sve dok su policajci bili u prostoriji, ali sad kad su ga nakratko ostavili nasamo s klijentom, osjećao se slobodnim izraziti svoju srdžbu. - Taj mi momak nije nepoznat - reče Sachel braneći se. - On je redovita mušterija. Cijelo mu vrijeme prodajem robu. Nisam vidio ništa loše... - Umukni - obrecne se Pinkie. - Otkad si postao korisnik? 51 - Ja? Nisam. Nisam. Nikad nisam nisam bio. - Ali tvoja djevojka jest. - Djevojka? O čemu, dovraga, govoriš, Pinkie? Imam ženu. Sina. Nemam djevojku. Pinkie je mrzio kad mu je netko lagao. Još je više mrzio kad je laž bila tako transparentna kao da je on toliko glup da je ne može prozrijeti. Akrobatska plesačica. Kovrčava crvena kosa. Mršavo dupe. Malene sise, ali bradavice veličine tanjurića. Hajde, Sachel, znaš na koju mislim. Sachel s mukom proguta slinu. Kapljice znoja izbiju mu po čelu, a koža mu postane bolesno blijeda, što je još jače dolazilo do izražaja kraj njegove jakne jarke boje. - Već je tri mjeseca ševiš - blago će Pinkie, gotovo suosjećajno. - Pruža ti seksualne usluge u zamjenu za drogu. Moju drogu. Opskrbljuješ je besplatno. A to je krađa, Sachel. - Štoviše, budući daje besplatno, ona je toliko uzima da je najčešće previše drogirana da bi mogla raditi. Kao što znaš, ona je najpopularnija plesačica u klubu. Muškarci satima piju dok čekaju njezin nastup. Dobro plaćaju dok čekaju njezinu finalnu točku, ali ranije odlaze kući ako ona otkaže. - Pinkie se tako približi Sachelu da je mogao osjetiti miris mentola u njegovu dahu. - Tvoje me erekcije skupo koštaju, Sachel. Na rukavima Sachelove žute jakne pojavili su se tragovi znoja. -Ništa ne
bih učinio protiv tebe, Pinkie. Znaš to. - Znam li? - Odmahnuo je srebrnom glavom. - Čuo sam glasine, Sachel. Uznemirujuće priče o tebi i tvojim ambicijama. Sachel se pokuša nasmiješiti, ali njegove drhtave usne nisu baš surađivale. - Ne možeš vjerovati glasinama. - O, vjerujem. Nakon ovoga večeras, svakako. - Kako... kako to misliš? - Zašto bi te lukavi policajac za narkotike, kakav je 52 53 Basile Burke, uhitio zbog nekoliko grama? Jednom je bio neoprezan, ali je previše pametan da bi se zajebavao zajebavao s jeftinim, jeftinim, ulagivačkim laktašem kakav si ti, osim ako nešto ne želi od tebe. - Kao na primjer? - Informacije. Dokaze. - Reći ću im neka se jebu. Ignorirajući Sachelovu ozlojedenost, Pinkie nastavi: -Pustit će te da noć ili dvije provedeš u zatvoru s najgorima od najgorih, da vidiš koliko je doista loše u zatvoru, a tada, kad tvoji obrambeni mehanizmi popuste, ponudit će ti nagodbu. Pretpostavljam da će to biti odbacivanje svih optužbi protiv tebe u zamjenu za informacije o tvojoj operaciji. - Nikad se ne bih nagodio. Pinkie se nasmiješi. - Ne, vjerujem da ne bi. Sachel se opusti. - Do vraga, ne. Nikad ne bih izdao prijatelja. - Uvjeren sam da ne bi. - Pinkiejev je glas bio lažno blag. - Jer sam siguran da bi radije malo odsjedio u zatvoru nego da se nešto dogodi tvom sinu. Sachelovo razmetanje nestane. - Mom sinu? O, Bože, Pinkie. Ne. Ja... Pinkie položi ruku na Sachelovo rame kako bi ga smirio i prekinuo njegovo zamuckivanje. - Jedva čekam da vidim tog dečka kako igra za Tigrove, kao i mnogi drugi ljudi. - Lagano je masirao Sachelov ukočeni deltoidni mišić. - Ne bi li bila velika šteta da bude ozbiljno ozlijeđen u glupom nesretnom slučaju, kad bi njegova ragbi-jaška karijera bila naglo prekinuta, čak prije no stoje doista počela? Sachel počne plakati. - Ne bi li mrzio gledati kako tvoj sin postaje žrtvom tragične nesreće, Sachel? Plačući poput djeteta, Sachel kimne. i
6. poglavlje - Želiš li jaja? - Ne hvala, Pinkie. - Bardo pogleda Romana. - Ali uzet ću šalicu kave. Kad se vratio kući iz policijske postaje, Pinkie je shvatio da umire od gladi. Probudio je batlera i rekao mu neka pripremi doručak. Umjesto da bude mrzovoljan, Roman mu je rado udovoljio. Činjenica da ga je spasio od smrtne kazne učinila gaje vrlo odanim. Roman je donio vrč svježe kave i još jednu šalicu i tanjurić do kuhinjskog stola. - Hoće li vam trebati još nešto, gospodine Duvall? - Ne hvala, Romane. Laku noć. Bardo je preko ruba porculanske šalice gledao za starim gospodinom dok se hodnikom udaljavao prema svojoj sobi. - Na svijetu više nema mnogo ovakvih crnčuga. - Ne bih mu dopustio da te čuje kako govoriš - primijeti Pinkie i probije žumanjak na jednom jajetu. - Kad je svoju ženu uhvatio u krevetu s drugim muškarcem, Roman ih je oboje ubio sjekirom. - Nije valjda? - Bardo je očito bio impresioniran. -Hmm. Pinkie je odmah prešao na ono zbog čega ga je pozvao na ovaj nepredviđeni sastanak. - Imat ćemo pro54 blema s Basileom. -Pah! Pinkiejeva se vilica zaustavila na pola puta do njegovih usta. Pogledao je Barda i sa zadovoljstvom utvrdio daje čovjek shvatio što znači njegov prijeteći izraz lica. - Oprosti - promrmlja Bardo. - Nisam želio biti drzak. Samo, znaš, već sam shvatio da još nismo završili s tim izviđačem. - Mislio sam da ćemo ga s vremenom srediti, ali sam se predomislio. Mislim da ne bismo smjeli čekati. - Zašto? Što je bilo? Pinkie mu je ispričao o Sachelovu uhićenju. - Mislim daje vrijeme da gospodinu Basileu pošaljemo poruku. - U redu. - Jasnu poruku da će se uvaliti u nevolje ako se bude dirao u nas. Velike nevolje. - Što želiš da učinim? - Pinkie? - Na zvuk Remvna glasa oba su muškarca pogledala prema otvorenim vratima gdje je stajala, umotana u kućnu haljinu, razbarušene kose i snenih očiju. - Nisam čula kad si stigao.
- Već sam neko vrijeme kod kuće. - Pinkie je opazio daje izbjegavala pogledati Barda, pa se pitao stoje tome razlog. - Gospodin Bardo i ja moramo o nečemu službeno razgovarati. - U ovo doba? - Hitni poslovi. - Shvaćam. - Vrati se u krevet. Uskoro ću doći. Njezin pogled na djelić sekunde prijeđe na Barda, a potom opet pogleda Pinkieja. - Nemoj se dugo zadržati. Govoreći tiho, završio je svoj razgovor s Bardom. Trajalo je baš dok nije završio s jelom. Na koncu reče: -Želio bih da se to odmah obavi. - Svakako. - Odmah - naglašeno ponovi Pinkie. - Udar treba biti 55 čvrst i žestok, poput udarca po glavi. Želim da to bude pravo buđenje za Basilea i sve ostale u Odjelu za narkotike. - Razumijem. - Što se tiče tvog honorara... i - Uobičajeno? Pinkie kimne. - Možeš izići kroz stražnja vrata, kako si i ušao. Nakon stoje Bardo otišao, Pinkie je ponovno uključio alarmni sustav i pošao na kat. Remy je bila u krevetu, ali još uvijek budna. - Što je to bilo? - Rekao sam ti. Posao. Počeo se razodijevati, ali je pogled zadržao na njoj. - Osjećaš li se dobro, Remy? Vidio je da joj je zbog pitanja neugodno. - Naravno. Da. Zašto se ne bih dobro osjećala? - U posljednje vrijeme nekako si drukčija. Neuvjerljivo se osmjehnula. Znaš da svake zime postajem sjetna. Spremam se za proljeće. Čini se da još dugo neće stići. - Lažeš. Drugi bi se muškarci možda osjećali ranjivima i nesigurnima bez odjeće. Ali ne Pinkie. Nagost mu nije smetala. Položio je ruke na bokove i strogo se zagledao u svoju ženu. - Već se tjednima bezvoljno vučeš naokolo. - Rekla sam ti, to je... - Doba godine? Gluposti. Odakle ti one moderne ideje? - Kakve moderne ideje? - One što si ih sinoć otvoreno iznijela pred našim gostima. - Spustivši glas gotovo do šapta, Pinkie reče: -Opasno si se približila tomu da staneš na stranu opozicije, Remy. - To je smiješno. Znaš na čijoj sam strani.
- Znam li? - Trebao bi znati. Gledala gaje ravno u oči. U njezinim očima nije vidio 56 znakova dvoličnosti, ali još nije bio spreman zaboraviti na to. Njezin položaj u njegovu životu nije uključivao iznošenje mišljenja o bilo kojoj važnoj temi. - Također mi se nije sviđala činjenica da si nestala tijekom moje zabave. - Nisam nestala. Dobila sam glavobolju pa sam morala poći gore i prileći. - Glavobolju? - sumnjičavo će Pinkie. - Ranije nikad nisi imala glavobolje. Isto tako, nikad ranije nisi bila ovako bezvoljna. Jesi li bolesna? Možda bih ti trebao zakazati liječnički pregled. -Ne! Žestina odgovora iznenadila je čak i nju. Ublažila ga je tako što se lagano nasmijala. - Ništa mi nije, Pinkie. Dobro sam. Samo sam malo neraspoložena, neraspoložena, to je sve. Sjeo je na krevet kraj nje i pomilovao je po vratu. -Nikada neću tolerirati, Remy, da mi netko laže. - Njegovi su je prsti prestali milovati. - Sada mi reci koji ti je vrag. - Dobro! - ljutito usklikne Remy. Odbacila je pokrivače i ustala s kreveta, a potom se okrenula prema njemu. - Riječ je o onom čovjeku. Pinkie je također ustao. - Kojem čovjeku? - Wayne Bardo. - Što je s njim? - Ježim se od njega. njega. - Obujmila Obujmila se rukama rukama i protrlja protrljala la gole nadlaktice. nadlaktice. Gadi mi se. Ne mogu podnijeti da budem u istoj prostoriji s njim. - Zašto ne? Zar je nešto učinio, rekao ti štogod? - Ne, ne. Ništa tome slično. - Očito uzrujana, duboko je udahnula i provukla prste kroz kosu. - To je samo neki moj osjećaj. Iz njega zrači nekakvo zlo. Nadala sam se da neće dolaziti ovamo kad završi suđenje. Večeras ga nalazim za našim kuhinjskim stolom. Pinkie se zamalo nasmijao od olakšanja. Većina žena Waynea Barda smatra privlačnim - dok ga bolje ne upoz57 naju. Bilo mu je drago da Bardova mediteranska ljepota ne privlači njegovu mladu, lijepu ženu. Stalno gaje izbjegavala zbog gnušanja, a ne privlačnosti. Skrivajući svoje olakšanje, Pinkie reče: - Bardo povremeno nešto radi za
mene. Tako odrađuje dio mog honorara. - Pa, molim te da odsad nadalje negdje drugdje dogovaraš poslove s njim, a ne u kući. - Zašto ti je toliko mrzak? - Nije li to jasno? Bojim ga se. Pinkie se tada nasmije i povuče je u zagrljaj. - Mnogi ga se boje. Zato mi je tako koristan. koristan. - Koristiš se njime da bi plašio ljude? Pinkie se namršti. Rijetko je kada postavljala i najbezazlenija pitanja o njegovim poslovima. U posljednje vrijeme pokazuje više od prolaznog zanimanja, a to bi moglo biti opasno. Priličan broj njegovih klijenata stradao je zbog osvetoljubivih žena ili djevojaka koje su previše znale. Zašto te toliko zanima moja veza s Bardom? - Ne zanima me, ukoliko ne dolazi u kuću. Ne želim ga ovdje. - Dobro. Ako ti Bardo smeta, pokušat ću ga držati podalje. - Hvala ti. - Sad kad smo to sredili, želim tvoje obećanje da ćeš prestati s takvim ponašanjem. - Pokušat ću. Stavio joj je palac ispod brade i podigao joj glavu. -Molim te. - Govorio je tiho, ali nije morao dizati glas da bi ona shvatila što želi reći. - Jesam li ti dao neki razlog da budeš nezadovoljna, Remy? - Odmahnula je glavom. - Dobro. - Prešao joj je palcem preko usana. - Drago mi je da to čujem. Jer želim da budeš sretna. Mrzio bih da se ponovno nađemo u situaciji kao u Galvestonu. - To je bilo jako davno. - Ali ne tako davno da bismo zaboravili. 58 - Ne, ja nisam zaboravila. - Dakle, sretna si? - Naravno. Posegnuo je za njezinom rukom i povukao je u svoje krilo. - Pokaži mi. Kasnije, baš kad gaje počeo hvatati san, Remy reče: - Posjet Flarri će me oraspoložiti. Poći ću sutra do nje. - Dobra ideja. Poslat ću Errola da te vozi. - Nema potrebe. Mogu se sama odvesti. Pinkie načas razmisli o tome. Njegova nelagoda nije se posve povukla, ni nakon razgovora ni nakon vođenja ljubavi. Dala mu je prihvatljivo objašnjenje za svoju sjetu, ali on je sumnjao da tu ima još nečega.
Sumnje mogu poremetiti razmišljanje razumnog čovjeka. Nepovjerenje i ljubomora mogu čovjeka oslabiti i uništiti. S druge strane, Pinkie je više volio biti oprezan, a ne budala. Pogotovo kad je riječ o ženi. - Errol će te voziti. - Hej, jesi li sigurna da to želiš? Žena je napućila usne i poigravala se gumbima njegove košulje. Naravno da sam sigurna. Zar bih te pozvala u svoj stan da nisam? - Ali upoznali smo se tek prije sat vremena. - Nije važno. Nije mi čak ni toliko trebalo da shvatim kako te večeras želim. Nacerio se. - Onda što čekamo? Grabeći jedno drugo, posrtali su uz dva stubišta. Stara je kuća preuređena u šest stanova, po dva na svakom katu. Njezin je stan bio malen, ali ugodan. Iz prozora spavaće sobe vidjelo se maleno dvorište iza kuće. Ispred tih prozora ona je za njega izvela nespretni striptiz. - Vidiš li nešto što ti se sviđa? - Lijepo - promrmljao je i posegnuo za njom. - Vrlo lijepo. 59 Nije imala apsolutno nikakvih seksualnih inhibicija. Ili to, ili je bila previše drogirana da bi je bilo briga što joj radi. No malo kasnije ona se osjetila zadovoljenom, te je postala umorna i mrzovoljna. - Sad mi se spava. - Onda spavaj - reče on. - Meni to neće smetati. - Ne mogu spavati dok ti to radiš. - Jasno da možeš. možeš. To joj je izmamilo smijeh. - Ti si bolestan, znaš? - To su neki već rekli. - Jesi li siguran siguran da si stavio stavio gumicu? gumicu? - Rekao sam da jesam, zar ne? - Da, ali nisam mogla vidjeti. Hajde sada, stvarno prestani. Umorna sam. To ćemo ostaviti za drugi put, može? - Noć je tek počela, dušice. - Vraga je tek počela - zastenje ona. - Uskoro će trebati ustati. - Samo ti droga prestaje djelovati. Treba ti malo poticaja. - Noćas više ne smijem uzeti drogu. Za nekoliko sati moram biti na poslu. Odmorimo se zasad i... hej! To je boljelo. - Je li? - Da. Sada prestani. Ne bavim se tim sranjem. Jao! Ozbiljno mislim,
prokletstvo! Prestani! - Opusti se, medena. Najbolje tek dolazi. Ne šalim se. Raymond Hahn vozio se kući iz gradske vijećnice, a cijelim je putem jednim okom gledao retrovizor. retrovizor. Bio je dobar u svom poslu, uglavnom zato jer je bio krajnje oprezan. Njegovo pokriće bio je posao u uredu za knjigovodstvo, ali je njegova plaća stizala iz NOPD-a. Navodno posjećujući klijente, s lakoćom se kretao gradom, upoznavao ljude i upadao u mreže korisnika droga i dilera. 60 To je bio opasan posao. Mjesecima bi radio na zadobivanju povjerenja paranoičnog dilera, stalno se izlažući opasnosti, a svi bi njegovi napori mogli pasti u vodu. Pravi primjer bila je katastrofa u skladištu u kojem je kojem je poginuo Kev Stuart. Stuart. Nije trebalo biti veliki znanstvenik da bi se shvatilo kako netko iz odjela obavještava dilere o predstojećim racijama. No to je unutrašnji problem službe. Njegov je problem ostati na životu tako da se ne otkrije. Već tri godine radi kao tajni agent; što je možda previše dugo. Bio je umoran od stalnog pogledavanja preko ramena, umoran od sumnjanja u svakoga, umoran od dvostrukog života. života. U posljednje se vrijeme poigravao idejom da se preorijentira i počne baviti drugim poslom. No to je imalo jednu veliku manu: ni u jednom drugom poslu ne bi tako lako dolazio do droge. To je povoljnost njegova sadašnjeg posla i uvijek je to uzimao u obzir kad je razmišljao 0 drugom zanimanju. Nakon što se uvjerio da ga nitko nije slijedio do kuće, otključao je vrata stana i kliznuo unutra, a potom je zatvorio sve zasune. Kad god je bilo nužno da bude uhićen 1 zatvoren, umirao je od straha. Tako je dobro igrao svoju ulogu daje čak i sebe zavarao daje sve to stvarno. On i Burke Basile bili su članovi iste ekipe. Bez obzira na to, užasno se bojao tog čovjeka. Bilo je zastrašujuće pomisliti što bi Basile učinio kad bi saznao za njegovu naviku. Nije se želio zamjeriti Basileu. Tip je sav u poslu. Zapravo je tako pošten i ispravan da nije omiljen među drugim policajcima. Primanje mita bio je prihvaćen modus operandi. To je pravilo, a ne izuzetak. Neki su policajci smatrali da je u tako pokvarenom društvu prihvatljivo prihvatljivo okrenuti glavu od o d sitnih prekršaja, te se okomiti na zločine koji su prijetnja ljudskom životu. Burke Basile je to drukčije shvaćao. Zakon je zakon.
61 Nešto je dobro ili loše, legalno ili ilegalno, i točka. Nije držao prodike. Nije ni trebao. Njegov tihi prijekor bio je dovoljno učinkovit da ga se drugi policajci klone. Sad kad je Kev Stuart mrtav, jedini drugi policajac kojeg je Basile mogao smatrati prijateljem bio je Doug Patout. A ni činjenica da je šefov prijatelj nije ga činila omiljenim među kolegama. Iako se činilo da Basilea nije briga stoje izdvojen. U tom smislu, mislio je Hahn, on i Basile su pomalo slični. On radi sam, i to mu se sviđa, baš kako zacijelo čini i Basile. Sumnjao je da je Basile ikad žalio zbog svoje neomiljenosti. Hahn se u mraku razodjenuo. Njegova se djevojka ljutila ako bije noću budio. Mrzila je što do kasna ostaje vani i ostavlja je samu dok on banči. Mislila je daje knjigovođa i nije shvaćala njegovu sklonost noćnim izlascima, čak i preko tjedna. Njihovi se rasporedi nisu baš podudarali, ali zapravo su se bolje slagali ako su se rijetko viđali. Njihova se veza temeljila isključivo na udobnosti. Kad gaje pozvala da se preseli k njoj, bilo mu je lakše prihvatiti nego smišljati razlog da odbije. Osim toga, voljeli su iste droge. Najbolje su se slagali kad bi se zajedno drogirali. U preostalom vremenu bili su više ili manje kompatibilni, ali ne baš intimni, osim u seksu. Znao je da nju najviše privlače droge što ih je donosio kući, ali to mu nije smetalo. Čak je sumnjao da ga vara, ali budući da je gotovo svake večeri morao izići, nUe joj to mogao zamjeriti. Samo se nadao da se neće zaraziti nekom spolnom bolešću. Na televiziji su upozoravali i govorili protiv veza kakva je njihova, ali dovraga, mnogo je vjerojatnije da će ga dokrajčiti neki diler nego AIDS. Uvukao se kraj nje i bio zadovoljan što se nije ni pomaknula. Nije želio svađu. Ne nakon svega što je te večeri proživio, uključujući i nekoliko sati u zatvoru. 62 Kakav jebeni zoološki vrt! Zaključali su ga u ćeliju s dva brata, seljačinama pokrivenim teto vazama kućne radinosti, koji su trećem bratu tijekom obiteljske svađe skinuli skalp otvaračem za konzerve. Četvrti u ćeliji bio je transvestit koji se šćućurio u kutu i plakao od straha pred seljačinama. Tako je jako plakao zbog njihovih uvreda da su mu se odlijepile lažne trepavice, a to je to je izazvalo još jedan napadaj plača, što je pak donijelo nove zlobne povike.
Ravmond nikad nije dobro spavao, ali noćas mu se bilo posebno teško opustiti i isključiti nelagodne misli. Malo kasnije se uspravio u krevetu, pomislivši da bi se mogao opustiti uzjoint. Ispružio je ruku preko svoje usnule djevojke i upalio noćnu lampu. Jedva je shvatio ono što je vidio, a tada je iza sebe osjetio neki pokret. Ravmond Hahn je umro uz vrisak koji se zadržao samo na njegovim usnama. 63 7. poglavlje Burke je znao da se nešto dogodilo čim se javio na posao. Muškarci okupljeni oko automata za kavu promrmljali su dobro jutro kad se približio, ali nitko ga nije pogledao u oči, a dok je on sebi uzeo kavu, svi su se razišli. Za stolom je skinuo jaknu, ali nije ju stigao objesiti na vješalicu jer je Patout otvorio vrata svog ureda i pozvao ga unutra. Burke je ostavio jaknu na stolu, stolu, ali je kavu ponio ponio sa sobom. sobom. - Što se događa? događa? Patout je zatvorio vrata vrata kako bi imali imali mir. mir. - Sjedni. i - Ne želim sjesti. sjesti. Želim znati koji se vrag događa. - Ravmond Hahn je mrtav. Burke sjedne. - On i njegova djevojka jutros su nađeni u krevetu. Burke otpije gutljaj kave. - Trebam li pretpostaviti da nije umro od nesretnog slučaja ili prirodnih uzroka? - Umoreni su. Patout je nastavio i objasnio daje žena radila kao blagajnica u lokalnom ogranku banke. Javljala se na posao u šest i trideset kako bi otvorila šalter u sedam. Kad se nije pojavila i nije javila daje bolesna, jedna kolegica s posla pošla je provjeriti, očekujući da će je naći mamurnu ili drogiranu. Jednom je pala na nasumičnom 64 testu za drogu, ali su joj pružili još jednu priliku jer je obećala da će se liječiti od ovisnosti. Kolegica je našla otključana vrata stana. Ušla je. -Biloje... grozno. - Nemoj me poštedjeti detalja - razdraženo će Burke. - Neću se onesvijestiti. - Pa, žena iz banke se onesvijestila. Djevojka je imala nekoliko ubodnih rana. Prvi mrtvozornikov izvještaj izvještaj kaže da je samo jedna od tih rana mogla biti fatalna. Ubojica nije žurio i uživao je dok ju je ubijao. Čini se da je izvrgnuta i sodomiji, ali još nije utvrđeno je li to bilo prije ili nakon smrti. Hahn je imao više sreće, ako se tako može reći. Imao je samo
jednu ranu na vratu, ali ubojica je dobro odabrao mjesto. Znao je gdje treba zabiti nož da ga brzo i tiho ubije. Burke ustane i odšeta do prozora. Zurio je van dok je pijuckao kavu iz vlastite šalice ukrašene raznobojnim vodenim konjićima. Barbara je tu šalicu kupila kao suvenir na jednom od rijetkih odmora na Floridi. Nije se sjećao kako je davno to bilo. Prije nekoliko stoljeća. Barem mu se tako činilo. Više nije mogao zamisliti da radi nešto tako bezbrižno kao što je odlazak na plažu i kupovanje glupavih suvenira. Svaka je frivolnost nestala iz njegova života one noći kad je pucao i ubio Keva Stuarta. - Tragovi? - Kriminalistička jedinica radi na tome, ali zasad sve izgleda čisto. Možda će se nešto pojaviti tijekom obdukcije. Djevojčin rektum i vagina bili su ogrebeni i izgu-ljeni. Ali nije bilo vidljive sperme. Laboratorij gubi vrijeme uzalud se trudeći. Neće biti nikakvih dokaza. Bardo voli noževe, a ovo po svemu podsjeća na njega. Njegova omiljena razbibriga je grubi seks, ali bi čak i na vrhuncu svoje strasti pazio da upotrijebi kondom. Bio je previše pametan da bi za sobom ostavio DNA otisak, iako bi im se moglo posrećiti da 65 nađu uzorak tkiva ili dlake. Burke je prethodne večeri poslao Hahna u zatvor. Je li se prerušeni policajac valjao u ćeliji među pijancima dok mu je Bardo silovao i ubijao djevojku? Je li došao kući i našao ih zajedno? - Znakovi borbe? - Nema ih - odgovori Patout. - Ne shvaćam kako ih je oboje uspio ubiti. Je li sredio sredio Hahna, a zatim terorizirao terorizirao djevojku djevojku prije no stoje i nju ubio? - Možda. Ili... - Burke razmisli. - Ili je najprije sredio djevojku, a zatim čekao u stanu dok Hahn nije stigao kući. Patout se sumnjičavo namršti. - Hahn je bio razodje-ven u krevetu kad ga je ubio. - Hahn je kasno stigao kući. Ubojica se sakrio dok siroti Ray nije legao. Vjerojatno se spremio za krevet ne paleći svjetlo. I ja to činim kad ne želim probuditi Barbaru. Hahn nije vidio daje njegova djevojka mrtva. Nije vidio krv niti shvatio da nešto nije u redu. - Burke čvršće zgrabi šalicu za kavu. - To je slično njemu. - Kome? - Bardu. Bardo bi smatrao smiješnim činjenicu da ga je žrtva zaključala u stanu umjesto vani. - Zašto misliš daje to bio Bardo?
- Uhitili smo Hahna i Sachela. Duvall se pojavio usred noći. Znamo da je Sachel na Duvallovu Duvallovu tajnom platnom popisu. Bardo je njegov unajmljeni unajmljeni ubojica. Naš tajni agent je ubijen. Zaključi sam. To T o ne može biti slučajnost. - Jasno da može! može! - uzvikne Patout. Burke se okrene i pogleda ga, ga, ali Patout je nastavio prije nego je Burke uspio otvoriti usta. - Znaš jednako dobro kao i ja da je Hahn bio narkoman. Čini se da je i žena bila ovisnica. Razlog za umorstvo mogla bi biti neka neispoštovana pogodba oko droge. Možda je riječ o ljubavnom trokutu. Može M ože biti... 66 - Da je Duvall znao da je Ray bio naš pa ga je želio izbaciti iz igre, a istodobno nama očitati lekciju. - U redu, može biti - složi se Patout i ustane. - Ali ne želim da to shvatiš osobno. Kao da se to samo tebi dogodilo. Cijeli će odjel biti gnjevan zbog toga. Mi smo tim, Burke. Moramo raditi zajedno. Ne smijemo dopustiti da nas nekoliko neuspjeha obezglavi. Moramo nastaviti metodički raditi. Ovakav usrani šefovski govor nije bio karakterističan za Douga. Obično je takve govorancije govorancije čuvao za obraćanje cijeloj grupi. Kad su bili sami, on i Burke bili su otvoreniji jedan prema drugome. - Što još? - upita Burke. - Što želiš reći? - Želim reći da ima još, zar ne? Što mi se to bojiš reći? Patout protrlja zatiljak. Bio je vitak muškarac visoka, glatka čela s početnim znakovima ćelavosti. Ovog je jutra djelovao nekoliko godina starije. - Previše si pametan za svoje vlastito dobro. - Da, to mi stalno govore - nestrpljivo će Burke. -Što? - Sachel je odbio nagodbu. - Daj mi petnaest minuta s njim. -Ne bi koristilo, Burke. Odbio je čak prije no što smo postavili uvjete. Nije nam ostavio nimalo prostora za pregovaranje. - Riskirat će na suđenju? - Ne, priznat će krivnju. Po svim točkama optužnice. - Kujin sin - procijedi Burke. - Duvall gaje sredio. - To i ja mislim, da. - Isuse, zar je čovjek svemoguć? - Kiselo se nasmije. - Pobjeđuje nas na svakom koraku. - Duvall ne igra pošteno. Mi se držimo pravila. Burke je grickao unutrašnju stranu obraza i mrmljao:
- Možda je vrijeme da prekinemo s time. - Kako molim? 67 - Ništa. Čuj, Doug, moram otići odavde. - Burke... - Čut ćemo se kasnije. k asnije. Tresnuo je vratima iza sebe, pograbio jaknu dok je prolazio kraj svog stola i krenuo prema izlazu, zamalo se sudarivši s Macom McCuenom. - Hej, Basile. Svugdje sam te tražio. Moramo razgovarati. - Ne sada. - Nije bio raspoložen za McCuena. Sada ne bi mogao podnijeti McCuenov nepokolebljivi optimizam i neiscrpnu energiju koja je iritirala. iritirala. Uopće ne usporavajući, usporavajući, on reče: - Kasnije, Kasnije, Mac. - Zdravo, Burke. Uđi. - Nanci Stuart kretnjom ga pozove u svoju kuću u predgrađu. Poslije vijesti o Hahnu i Sachelu, bilo je mazohistički doći ovamo. No nakon što se satima vozio naokolo, bjesneći i psujući, Burke nije znao što će sa sobom. Ionako je trebao uzeti slobodan tjedan, pa zašto onda ne bi potra-tio cijeli dan? Kuća obitelji Stuart napravljena je od cigle s obojenim drvenim ukrasima. Tratina nije bila održavana onako dobro kao dok je Kev bio živ. Uživao je raditi u dvorištu i hvalio se daje njegova trava najzelenija u cijelom susjedstvu. Burke je opazio da vise škure na jednom od prednjih prozora. Prostirku ispred vrata trebalo bi oprati, a jedna je žarulja na trijemu pregorjela. Uskoro bi morao odvojiti jedan dan i pomoći Nanci oko održavanja i popravaka. - Dođi u kuhinju - rekla je preko ramena i povela ga središnjim hodnikom. - Počela sam pripremati večeru. Ranije ćemo jesti. Večeras je u školi Otvoreni daji, Želiš li štogod popiti? - Kavu, ako je imaš. - Imaš li nešto protiv da bude instant? Imao je, ali je odmahnuo glavom. Kuhinja je bila 68 pretrpana i ugodna. Na vidljivu je mjestu visio kalendar s obilježenim danima za servis automobila, pregled kod zubara i večerašnji Otvoreni dan škole. Ceduljice za podsjećanje i razredne fotografije dvojice dječaka bile su na hladnjaku, a držali su ih magnetići u obliku bočica kečapa i staklenki senfa. Posuda za kekse u obliku medvjedića smiješila mu se s ormarića. Slijedeći njegov pogled, Nanci mu ponudi kekse. -Kupljeni su. Više ne
pečem kao prije. - Ne hvala - reče Burke. - Dovoljna je kava. Vratila se do zdjele za miksanje gdje je mrvila slane krekere u mljevenu govedinu. Nasjeckane zelene papričice i luk čekale su da ih ubaci unutra zajedno s limenkom soka od rajčice. - Mesna štruca? - upita. - Kako znaš? - Moja ju je mama prilično često radila. - Tvoja mama? - Zbunjeno ga je pogledala. - Znaš, Burke, mislim da sam te sada prvi put čula da si spomenuo svoju obitelj. Za sve ove godine koliko se poznajemo. poznajemo. Burke slegne ramenima. - Bojao sam se odmazde, znaš, takve stvari. Zato namjerno ne govorim mnogo o njima. U svakom slučaju, to više i nije neka obitelj. Moj je otac radio na željeznici. Kad sam bio u trećem razredu, ostao je zgnječen između lokomotive i teretnog vagona. Znači da je moja mama dugi niz godina radila i bila samohrana majka. Radila je za telefonsku kompaniju dok prije nekoliko godina nije umrla umrla od raka. - Ostali smo samo ja i moj mlađi brat. On živi u Shre-veportu. Ima ženu i dvoje djece. - Iskrivljeno se nasmiješi. - Mama je zasigurno znala tridesetak načina za štednju pola kilograma mljevenog mesa. - Mogu se identificirati s njom. - Kako su dječaci? - Dobro. Gutnuo je kavu, koja je imala lošiji okus od očekiva69 nog. - Jesu li dobri u školi? - Posljednja su izvješća bila u redu. Osim ocjena. Znala je da misli na njihovu emocionalnu stabilnost, pa je oklijevala. - U redu su, s obzirom na sve. - Pa, to je dobro. - Poigravao se posudicama za sol i papar na stolu, stavljajući ih jednu do druge, odmičući ih, gurajući ih natrag. - U posljednje je vrijeme bilo prilično toplo. - Voljela bih vjerovati da to znači kraj zime. Ali još uvijek bismo mogli imati mraza. - Da. Čak i u ožujku. Činilo se da u posljednje vrijeme mogu voditi samo ovako jadne razgovore. Izbjegavali su spominjanje bilo čega značajnog ili važnog. Stoje neobično jer je najgore ostalo za njima.
On je bio taj koji joj je donio vijest o Kevovoj smrti. Doug Patout se ponudio da će on izvršiti mučni zadatak, ali je Burke inzistirao na tome da odgovornost pada na njega. Bio je ondje da prihvati Nanci kad se srušila od šoka, i stajao je uz nju na sprovodu. Narednih tjedana i mjeseci pomagao joj je srediti dokumente za osiguranje, zatražiti nedovoljnu mirovinu što ju je primala od NOPD-a, otvoriti vlastite vlastite kreditne i bankovne račune, te izvršiti sve druge nužne prilagodbe. Odgovorivši na njezin telefonski poziv, došao je k njoj onoga dana kad je ispraznila Kevov ormar. ormar. Ponudila je Burkeu nešto od Kevove najbolje odjeće, a on je prihvatio. prihvatio. Potom je to ostavio u Caritasu'na putu kući. Ne bi mogao nositi njegove odjevne predmete. Kad je stigla jesen, provjerio je peć i promijenio joj filtere. Za Božić je namjestio božićno drvce i pomogao joj pri ukrašavanju. Kev je već gotovo godinu dana bio mrtav, ali Burke se još uvijek osjećao obveznim svratiti barem jednom u dva tjedna i pomoći njegovoj udovici kako god je mogao. 70 Problem je bio u tome što je postajalo sve teže pronalaziti teme za razgovor. Kako je vrijeme prolazilo, njihovi su razgovori postajali sve usiljeniji. Burke je izbjegavao pričanje o svemu što je imalo veze s policijom i ljudima koje je Nanci poznavala. Budući da mu je posao bio najvitalnija komponenta života, morao se potruditi da nađe još neku temu za razgovor, osim vremenskih prilika i dječjeg zdravlja, kako bi ispunio sve duža razdoblja tišine. Uvijek gaje ljubazno primala, ali se promijenila, suptilno ali neosporno. Sad je postala rezerviranija nego dok je Kev bio živ. Često su se znali od srca nasmijati. Znala se šaliti i zadirkivati kao bilo koji od momaka. Burke je pretpostavljao da je ženi lako šaliti se s muževim prijateljem kad je njezin muž ondje i smije se zajedno s njom. Nije tako lako kad je on mrtav. Mnogo su vremena proveli nagađajući o ishodu Bardova suđenja. Sad kad je to gotovo, nakon što je napisano posljednje poglavlje te mračne epizode u njihovim životima, o čemu bi još mogli razgovarati? - Ovaj... - Burke... Zacijelo je i ona bila neugodno svjesna ukočenog razgovora jer su počeli istodobno govoriti. Kretnjom je pokazao neka ona kaže što želi. - Ne, ti - rekla je Nanci.
Daljnje nelagode poštedio ih je dolazak dječaka. Vidjeli su daje ispred kuće parkiran Burkeov automobil, pa su jurnuli unutra i donijeli dobrodošlu galamu i jedinstveni miris oznojenih dječaka. Odbacili su svoje jakne i torbe te navalili na Burkea, gurajući se kako bi mu se više približili. Nakon što su na brzinu nešto pojeli, poveo ih je u stražnje dvorište. To je bila njihova rutina. Nakon što bi posjetio Nanci, činio je nešto nasamo s Davidom i Pete-rom. Dječaci su mogli birati aktivnost. Danas su izabrali vježbu udaranja bejzbolskom palicom. 71 - Ovako, Burke? - upita mlađi, Peter. Držao se nezgrapno, ali Burke odgovori: - Baš tako. Počeo si shvaćati, malac. Malo čvršće stisni palicu. Sad ćemo vidjeti što možeš. Bacio je lopticu tako da udari palicu, a ne obrnuto. Peter je radosno kliknuo i pretrčao improvizirane baze. Kad je stigao do posljednje, Burke gaje pljesnuo po šaci i potapšao po guzi. - Igrat ćemo u Maloj ligi. Možda bi mogao doći na jednu od naših utakmica, Burke - s nadom u glasu reče David. - Samo na jednu? Kanio sam nabaviti sezonsku kartu. - Kosa što ju je razbarušio bila je iste bakreno crvene boje kakvu je imao i njihov otac. Budući da su osmijesi što su mu ih ozareno uputili bili isti kao Kevovi, stegnulo gaje u grlu. Možda bi od sebe napravio budalu da se baš tada na vratima nije pojavila Nanci i pozvala dječake da uđu i operu se. - Večera je za petnaest minuta - rekla im je. - Vidimo se, Burke. - Vidimo se, Burke - reče Peter, ponavljajući riječi starijega brata dok su hodali prema stražnjim vratima. - Izvrsno se snalaziš s njima - primijeti Nanci. - Lako se izvrsno snalaziti s tuđom djecom. Shvatio sam daje teže s vlastitom. - Zašto ti i Barbara niste imali djece? - Ne znam. Nikad nismo došli do toga. Uvijek se činilo da imamo dobar razlog za odgađanje. U početku, premalo novca. - A kasnije? - Premalo novca. - Mislio je to kao šalu, ali nije mu baš uspjela. - Ne znam što bih učinila da nije bilo mojih sinova. Kevin i dalje živi u njima. Kimnuo je glavom shvaćajući što misli. Tada je shvatio da steže desnu šaku, smirio ju je i brzo rekao: - Bit
72 će bolje da krenem. Ne bih želio da buduće zvijezde bejzbola zakasne na Otvoreni dan škole. - Možeš ostati na večeri. To je bio prinudni poziv. Ona je uvijek nudila, a on je uvijek odbijao. Ne, hvala. Barbara će me čekati. - Pozdravi je u moje ime. - Vrijedi. - Burke. - Pogledala je niz hodnik prema kupaonici odakle se čula prepirka dječaka. Potom se naglo usredotočila na njega i rekla: - Ne želim da ponovno dođeš. Mislio je da nije dobro čuo. - Što? - Čak ni nakon što je ponovila, nije mogao vjerovati svojim ušima. Duboko je udahnula i malo se uspravila. Očito je mnogo razmišljala o onome stoje kanila reći. Bez obzira koliko joj je to teško, odlučila odlučila je da će to sada učiniti pa se pripremila na to. - Ne mogu biti u tvojoj blizini, ne mogu te čak ni pogledati, a da ne pomislim na Keva. Kad god te vidim, to je kao ponovno proživljavanje svega. Svaki put kad nazoveš ili nas posjetiš, danima nakon toga plačem. Naljutim se, žalim samu sebe. To je vraćanje unatrag, a tek što se oporavim, ti se ponovno javiš ili dođeš i ja ponovno sve to proživljavam. Uvukla je usne i zastala kako bi se emotivno pribrala. - Pokušavam izgraditi život bez Keva. Govorim sebi da sam ga izgubila. Zauvijek. I da mogu živjeti s tom spoznajom. spoznajom. Baš kad se gotovo uvjerim daje tako, pojaviš se ti i... - Oči su joj se ispunile suzama. Potražila je rupčić u džepu. - Vidiš na što mislim? - Da, shvaćam što misliš. - Čak nije ni pokušao prikriti ogorčenost u svom glasu. - Smeta ti što poslužuješ kavu čovjeku koji te je učinio udovicom. - Nisam to rekla. - Nisi ni morala. - Prošao je kraj nje i izišao. - Burke, molim te, shvati - do viknula je za njim. -Molim te. 73 Stao je na prilazu i okrenuo se. Kad je vidio izmučeni izraz njezina lica, njegova je srdžba isparila. Kako bi se mogao ljutiti? Nije to odlučila zato da bi njega povrijedila. Tu nije riječ o njemu, već o njoj. Zamolila gaje da se ne vraća radi vlastita opstanka. - Najgore je u svemu, Nanci, to da ja doista razumijem. U tvojoj situaciji
i ja bih se točno tako osjećao. - Znaš koliko si značio meni i dječacima. Mi znamo što si značio Kevu. Alija... Podigao je obje ruke. -Nemoj se zbog ovoga osjećati krivom. U redu? Imaš pravo. Tako će biti najbolje. Smrcnula je i rupčićem dotakla nos. - Hvala ti na razumijevanju, Burke. - Reci dječacima... - Pokušao se sjetiti nečega što bi im mogla reći kako bi objasnila zašto je i on, poput njihova oca, naglo nestao iz njihovih života. Jecaj se probio iz njezina grla. - Ja ću to srediti. Oni su čudesno izdržljivi. - Plačno mu se nasmiješila. -Nakon svega što si za nas učinio, mrzim pomisao da bih te mogla povrijediti. Ako ti je lakše, ovo je za mene jako teško. Osjećam se kao da ću odsjeći vlastitu desnu ruku kako bih si spasila život. Bio si dobar prijatelj. - I sada sam. Uvijek. Nanci blago reče: - Ne mogu krenuti dalje dok se toga ne oslobodim, Burke. - Razumijem. - Isto bi trebalo vrijediti za tebe. Kad ćeš se ti toga osloboditi? Prošlo je nekoliko sekundi. Tada on reče: - Ako ti ikad štogod zatreba, znaš gdje ćeš me naći. 74 8. poglavlje Barbarin se automobil nalazio na kolnom prilazu kad je stigao kući. Bit će joj drago daje barem jednom na vrijeme stigao kući, čak i ranije. S osjećajem krivnje, nadao se da će je odbojkaški turnir ili neka druga aktivnost neko vrijeme zadržati u školi. Trebalo mu je malo mira, malo samoće. Dan je počeo s Patoutovim dvostrukim lošim vijestima. Tada mu je Nanci Stuart rekla, kratko rečeno, neka se gubi i drži se daleko. Danas bi mu bilo teško podnijeti čak i blagu prepirku s Barbarom. Manje neslaganje, jedna ljutita riječ, moglo bi poremetiti osjetljivu ravnotežu u njemu. Pribojavao se da bi, u njegovu sadašnjem emocionalnom stanju, stanju, razlika između razdražljivosti i bijesa bila vrlo malena. Ušao je kroz stražnja vrata i pozvao je po imenu. Nije bila u kuhinji niti u prednjim prostorijama kuće, te je pošao na kat. Kad je stigao do odmorišta, čuo je televizor u spavaćoj sobi. Voda je tekla u tuš-kadi. No kad je ušao u spavaću sobu, shvatio je da nije posve u pravu. Voda je tekla u kupaonici. Ali glasovi što ih je čuo nisu dopirali s televizora. Prešao je preko sobe i ušao u kupaonicu. Sve je bilo zamagljeno od pare.
Burke je naglo otvorio staklena 75 vrata tuš-kabine. Barbara je bila prislonjena uza zid pokriven pločicama, zatvorenih očiju, otvorenih usta, nogu omotanih oko bokova niskog, nabijenog trenera ragbijaške momčadi iz srednje škole. U naletu životinjskog bijesa, Burke je objema rukama pograbio čovjeka i povukao ga iz kabine. Trener je izgubio ravnotežu na pločicama skliskim od pjene i bio bi pao da ga Burke nije držao za vrat. Barbara je oštro vrisnula, a zatim je rukama pokrila usta dok je gledala kako je njezin muž nekoliko puta tresnuo njezinim ljubavnikom o zid, a zatim ga počeo tući šakama. Šake su radile poput klipova stvarajući šljap-kave zvukove po mokroj koži. Bio je petnaestak godina mladi od Burkea, mišićav i u savršenoj kondiciji, ali Burke je na svojoj strani imao element iznenađenja. Unatoč tome, nije se borio s nekom određenom namjerom. Pomahnitao je od želje da izazove bol, raspodijeli patnju, da ovaj uspaljeni kujin sin osjeti isto ono što on osjeća. Osjećao je zadovoljstvo dok se hrskavica drobila, drobila, koža pucala, a njegove nje gove su se šake zabijale u mekano tkivo. Čovjeka je pretvorio u drhtavu, nesuvislu, molećivu masu prije završnog udarca. Koljenom ga je svom snagom tresnuo u muda, a trener je vrisnuo u agoniji i kliz-nuo niza zid do poda. Ondje je ležao pokrivši šakama svoju ozlijeđenu muškost i plačući. Niz njegovo isprebijano lice klizila je sluz, krv i suze. Teško dišući, Burke se sagnuo nad umivaonikom. Nakon što je oprao ruke i hladnom vodom zapljusnuo lice, uspravio se i ugledao Barbarin odraz u zamagljenom zrcalu iznad umivaonika. Odjenula je kućnu haljinu, pokazujući neku vrstu stida, ali nije pokazivala zabrinutost za svog ozlijeđenog ljubavnika, ljubavnika, što je Burkea iznenadilo. Zar joj uopće u opće nije stalo do njega? Možda nije. Možda je uzela ljubavnika samo da bi privukla njegovu 76 pozornost. A možda laska samome sebi. - Osjećaš li se sada bolje? - sarkastično je pitala. - Ne - iskreno je odgovorio Burke dok je brisao lice ručnikom za ruke. Ne naročito. - Hoćeš li i mene premlatiti? Okrenuo se od umivaonika i pogledao je, pitajući se kad je postala tako podmukla i nepristupačna. Je li uvijek bila takva? Ili su je godine
nezadovoljstva pretvorile u ogorčenu ženu koja sada stoji pred njim? Ovako ili onako, u njoj je jedva mogao prepoznati ženu s kojom je počeo zajednički život. Uopće nije poznavao tu ženu, a tu nije vidio ništa što bi želio upoznati. - To pitanje uopće ne zaslužuje odgovor. - Zlostavljao si me, Burke. Samo ne šakama. - Svejedno. - Zaobišao ju je i vratio se u spavaću sobu. Izvukao je kofer ispod kreveta i počeo unutra trpati svoje stvari. - Što radiš? - Nije li očito? - Nemoj misliti da možeš zatražiti razvod zbog preljuba. Naši su problemi počeli davno prije... - Prije nego si se počela ševiti s drugima u našoj tuš-kabini? - Da! - odbrusila je. - I on nije prvi. - Ne zanima me. - Nakon što je nekoliko stvari iz ormara utrpao u kofer, zatvorio zatvorio gaje. ga je. - Kamo ideš? - Nemam pojma. - Ali ja znam gdje te mogu naći, zar ne? - Točno - odgovorio je i pustio da ostane na tome. Neka je proklet ako će pred svojom nevjernom ženom braniti etiku svoga posla. - Što se tiče "traženja razvoda", samo izvoli, Barbara. Neću pobijati optužbe kojima me počastiš. Reci da loše zarađujem, da sam gru-bijan, da sam peder. Posve mije svejedno. Osvrnuo se naokolo da bi vidio je li štogod zaboravio. 77 Ražalostila ga je spoznaja da se tako lako i brzo spakirao. Oni nisu živjeli zajedno u tim sobama; samo su boravili. Odlazi bez ičeg osobnog. Spakirao je samo osnovne stvari koje bi mogle bilo kome pripadati. Za sobom ne ostavlja ništa spomena vrijedno. Čak ni Barbaru. Nije čak bio siguran da će zgrada još uvijek biti ondje. Ali našao ju je šćućurenu između sličnih zgrada, a sve su se tvrdoglavo opirale prodoru modernizacije oko njih. Sve razvijeniji turizam brzo je uništavao jedinstvenost New Orleansa, stoje zapravo privlačilo turiste u taj grad. To je bio paradoks koji je prkosio logici. Burkeu bi bilo žao daje tu zgradu našao uništenu jer je, unatoč svim znakovima starenja, imala karakter. Poput udove majke koja se držala mode stare nekoliko desetljeća, nosila je svoje godine dostojanstveno i s
divljenja vrijednim prkosom. Dio ukrasa od kovanog željeza nedostajao je na balkonu na drugom katu. Pristupna staza od cigli bila je puna udubljenja. Korov je virio iz pukotina u zidovima, ali bilo je ponosa u loncima maćuhica s obje strane kapije, koja je zaškripala kad ju je Burke otvorio. Na prvim je vratima s lijeve strane pisalo da pripadaju upravitelju zgrade. Burke je pozvonio. Čovjek koji mu je otvorio nije bio vlasnik zgrade kojeg se sjećao od prije toliko godina, ali ovaj i onaj iz njegova sjećanja nisu se mnogo razlikovali. U stanu pogrbljenog, postarijeg gospodina bilo je zagušljivo vruće i mirisalo je na mačju kutiju. Zapravo, držao je veliku tigrastu mačku u jednoj ruci dok je vlažnim očima alkoholičara oprezno virio u Burkea. - Imate li slobodan stan? Za unajmljivanje stana bila je potrebna samo novčanica od sto dolara kojom se pokrivala tjedna stanarina. - To uključuje promjenu ručnika trećega dana - rekao mu 78 79 je kućevlasnik kućevlasnik koji se u papučama papučama penjao penjao stubištem da bi Burkeu pokazao stan na drugom katu. To je zapravo bila jedna prostorija. Otrcana je zavjesa odvajala zahod i kadu. U sobi se nalazio bračni krevet udubljen u sredini. Kuhinja se sastojala od sudopera, uske police, hladnjaka malo većeg od poštanskog sandučića i dvije žarne ploče za podgrijavanje jela za koje je kućevlasnik vjerovao da rade. - Neću mnogo kuhati - uvjeravao gaje Burke dok je uzimao ključ. Crno-bijeli televizor lancem pričvršćen za zid bio je jedina pogodnost što su je dodali otkako je ovdje unajmio stan prije gotovo dvadeset godina, nakon što je otišao iz svoga rodnoga grada Shreveporta kako bi prihvatio posao u NOPD-u. Prije no što je uspio naći bolji smještaj, unajmio je privremeni stan u toj zgradi, a na kraju je tu ostao osamnaest mjeseci. Maglovito se sjećao tog vremena. Nije provodio mnogo vremena u stanu jer je bio u postaji gotovo uvijek kad nije spavao, učeći od veterana, radeći prekovremeno i mučeći se papirologijom koja je bolna točka svakog policajca diljem svijeta. Tada je bio mladi križar, posvećen zadatku oslobađanja svijeta od zločina i zločinaca. Te je večeri manje idealistični Burke Basile napunio antiknu kadu vodom, sjeo unutra i otvorio bocu Jacka Daniels a. Pio je ravno iz boce i
ravnodušno promatrao kako žohar veličine njegova palca brza preko zidnih tapeta s mrljama od vlage. Kad čovjek uhvati svoju ženu in flagrante s drugim muškarcem, prvo što mora učiniti - nakon što premlati drugog muškarca i kupi bocu viskija, što ju je kanio ispiti do dna -jest uvjeriti sebe da ga još uvijek može dignuti. Stoga je, slobodnom rukom, postigao erekciju. Sklo-pivši oči, pokušao je prizor u kojem se Barbara tuca s ragbijaškim trenerom zamijeniti fantazijom koja će dovoljno dugo održavati njegovu erekciju da bi u njoj mogao uživati i dovesti ga do terapijskog terapijskog vrhunca. U trenutku se pojavila u njegovim mislima: kurva u Duvallovoj sjenici. Izbrisao je iz uma svaku ružnu misao i usredotočio se na ženu u pripijenoj crnoj haljini, kose crne i blistave poput gavranova krila, s grudima što ih miluje mjesečina. Lice joj nije jasno vidio. U mislima ga je približio. Promatrala ga je vrelim očima. Izgovorila je njegovo ime. Milovala ga je nježnom rukom. Ljubila ga je još nježnijim ustima. Njezin jezik... Svršio je, žestoko psujući kroz stegnute zube. Nakon toga osjećao je slabost, vrtoglavicu i laganu dezorijentiranost, ali to je moglo biti od tople vode i viskija, a ne samo od seksualnog oslobađanja. Bilo je ugodno znati da još uvijek funkcionira kao muškarac. No na emocionalnoj se razini osjećao samo malo bolje. Na dobrom putu da se posve napije, izišao je iz kade i, omotavši jedan od dva tanka ručnika oko struka, sjeo na rub kreveta da bi razmislio o svojoj budućnosti. Pretpostavio je da bi trebao potražiti odvjetnika za razvode, zamrznuti bankovne račune, otkazati kreditne kartice, sve ono što ljudi čine iz inata i radi samozaštite kad njihov brak postane statistika. Ali nije imao volje upuštati se u takve legalne zavrzlame. Neka Barbara sve uzme, što god želi od ostataka njihova zajedničkog života. Uzeo je sve što mu je potrebno; nekoliko odjevnih predmeta, svoju značku, devetmilimetarski pištolj. Posegnuo je preko hrpe odbačene odjeće na krevetu i uzeo pištolj, odvagnuvši ga u šaci. Iz tog je pištolja ispalio metak koji je ubio Kevina Stuarta. Njegov je osobni život obično sranje. Isto je i s njegovom karijerom. Više nema iluzija o herojstvu i dužnosti. Samo budale vjeruju u ta sranja. Ta su mjerila zastarjela i ne vrijede za suvremeno društvo. Kad se upisao na
80 policijsku policijsku akademiju, gledao je sebe kao viteza, ali okrugli je stol postao povijest prije samog početka. Burke Basile je od svih odbačen čovjek, sramota za Odjel za narkotike jer je ubio jednog od svojih ljudi, a zatim je tražio pravdu kad se činilo da nikome drugome nije stalo. Wayne Bardo je bio slobodan da ponovno ubije, i to je učinio. Duvall je zaštićen u kuli od bjelokosti sa svojim slugama, bogatim prijateljima i njihovim skupim kurvama. U međuvremenu su izrazi suosjećanja Burkea Basilea odbačeni, a njegova se žena ševi s mlađim muškarcima u njegovoj vlastitoj kući. Ponovno je odvagnuo pištolj na dlanu. Ne bi bio prvi policajac koji, poražen uzaludnošću svoga posla, proguta metak. Koliko bi vremena prošlo prošlo dok bi b i netko opazio da ga nema? Tko bi to opazio? Patout? Mac? Možda. Ili bi im, možda, potajno bilo drago stoje riješio za njih mučni problem. Kad bi se počeo širiti smrad iz ove užasne malene sobe, kad bi kućevlasnikova mačka počela grepsti po vratima, tada bi ga našli. Tko bi se iznenadio daje počinio samoubojstvo? Uništio Uništio je svoj brak, rekli bi. Proširile bi se glasine daje uhvatio svoju ženu, onu s fantastičnim tijelom, kako se prepušta divljem seksu s drugim muškarcem u njegovoj vlastitoj tuš-kadi. Odmahivali bi glavama i prežvakavali činjenicu da se nikad nije u potpunosti oporavio od Stuartove smrti. Tada su počele sve njegove nevolje. Dok se Stuartova udovica mučila kako bi imala čime prehraniti djecu, beskrupulozni odvjetnici i kriminalci organizirali su raskošne zabave da bi proslavili svoje uspjehe bezakonja. Stari Burke Basile to nije mogao podnijeti. Više nije mogao izdržati teret krivnje. I tako, bum. Jednostavno. Palo mu je na pamet da pati od samosažaljenja, ali 81 zašto ne bi, dovraga? Nema li pravo na malo samoana-lize i žaljenja? Duboko ga je povrijedila odluka Nanci Stuart, iako je morao priznati da ima pravo. Objema se rukama grčevito borila za vlastiti život. S vremenom će bol zbog Kevove smrti nestati; upoznat će nekoga drugoga i ponovno se udati. Nije njega okrivljavala zbog nesreće, ali njegovi posjeti neizbježno bude najbolnije uspomene. Želio je na Barbaru misliti kao na kuju koja ga je varala t,nije čak ni pokušala razumjeti pakao kroz koji je prolazio zbog partnerove pogibije.
Ali ni to nije sasvim pošteno. Ona sigurno nije bez mana, ali ni on baš nije bio idealan muž, čak ni prije fatalnog događaja, a sigurno ne nakon toga. Brak je trebao davno završiti, i tako ih oboje riješiti bijede. Donosio je loše odluke u svim područjima. područjima. Loše je izabrao izabrao ženu. Loše je izabrao karijeru. Za kojeg je vraga potratio sve one prekovremene sate i naporan rad? Ništa nije postigao. Ništa. Pa, ne baš ništa. Ubio je Keva Stuarta. Prokletstvo, nedostaje mu taj klipan! Još uvijek mu nedostaje Kevova smirena logika, i njegovi glupi vicevi, i njegov nepokolebljiv osjećaj za dobro i loše. Čak mu nedostaju i njegovi katkad nekontrolirani ispadi. Kev ne bi imao ništa protiv pogibije na dužnosti. Zapravo, vjerojatno bi tako najradije otišao. Ono što ne bi mogao tolerirati je da njegova smrt ostane neosvećena. Zakonski sustav čijoj se zaštiti Kev posvetio nije kaznio zločince odgovorne za njegovu smrt. Kevin Stuart bi to teško t eško mogao prihvatiti. prihvatiti. Ta je pomisao otrijeznila Burkea Basilea poput hladnog tuša. Odložio je bocu Jacka Danielsa na trošni noćni ormarić i kraj nje stavio pištolj. Maknuo je ručnik sa struka, ispružio se na kvrgavom krevetu i stavio ruke ispod glave. Satima je ondje ležao zureći u strop i razmišljajući. 82 Iako više zapravo nije imao o čemu razmišljati. Sad je znao što mora učiniti. učiniti. Znao je koga kog a mora ubiti. Sigurno ne sebe. Kad je napokon usnuo, spavao je kako već mjesecima nije spavao duboko i bez snova. s nova. 83 9. poglavlje - Daješ otkaz? - Dajem otkaz - ponovi Burke. Patout je na trenutak ostao bez riječi. - Samo tako? Za Boga miloga, zašto? - Nije "samo tako", Doug. I znaš zašto. - Zbog Keva? - U prvom redu. I zbog Duvalla, i Barda, i Sachela. Hoću li nastaviti? - Kako to možeš učiniti? - Patout ustane i počne šet-kati iza stola. - Ako odustaneš od posla koji voliš zbog njih, oni pobjeđuju. Previše si im olakšao. Prepuštaš im kontrolu nad svojim životom. - Može tako izgledati, ali nije tako. Volio bih da su moji razlozi tako jednostavni i jasni.
Patout prestane šetkati i oštro ga pogleda. - Ima ih još? - Barbara i ja smo se rastali. Patout je nekoliko sekundi zurio u pod, a tada sa žaljenjem pogleda Burkea. - Žao mi je. Je li to pokusna rastava? - Ne, to je zauvijek. - Isuse. Slutio sam da vas dvoje imate problema, ali nisam znao daje tako kritično. kritično. 84 - Nisam ni ja - prizna Burke. - Sve do sinoć. Neću ti dosađivati pojedinostima, ali vjeruj mi na riječ da smo stigli do točke s koje nema povratka. Iselio sam se i rekao joj neka podnese zahtjev za razvod na temelju bilo čega, što god ona želi. Brak je gotov. - Žao mi je - ponovno će Patout. Nije žalio ništa više nego Burke daje njegov loš brak konačno završio. Žalio je samo zbog trenutka u kojem se to dogodilo. Burke reče: - Što se toga tiče, sve je u redu. Doista. To se već dugo pripremalo. Kad je riječ o poslu, i to se dugo pripremalo. Potrošen sam, Doug. Dok se ovako osjećam, nisam ti ni od kakve koristi. - Gluposti. Ti si najbolji čovjek u odjelu. - Hvala, ali donio sam pravilnu odluku. - Gledaj, upravo je završilo suđenje koje nam je donijelo razočaranje. Uzrujan si zbog Barbare. Nije pravi trenutak za odlučivanje o karijeri. Uzmi tjedan dana odmora... Burke je odmahnuo glavom prije nego je Patout dovršio. - Nije riječ o tome. Tjedan dana odmora bilo bi kao korištenje flastera kad mi treba operacija srca. - Onda možda uredski posao na neko vrijeme - predloži Patout. - Posao savjetnika. Nešto što bi malo smanjilo pritisak. - Žao mi je, Doug. Odlučio sam. - Barem dopusti da te suspendiram tako da dobivaš plaću. Možeš se vratiti kad se osjetiš sposobnim. sposobnim. Radno će te mjesto čekati. Ponuda je bila primamljiva, ali je Burke o njoj razmišljao samo nekoliko sekundi, a potom je tvrdoglavo odmahnuo glavom. - Kad bih imao tu pupčanu vrpcu, mogao bih je iskoristiti. Nekoliko tjedana kasnije bio bih točno ondje gdje sam sada. Ne, Doug, to mora biti čisti rez. Patout se vratio do stolice iza stola. Prošao je rukom v kroz prorijeđenu kosu. - Ne mogu vjerovati. Ja sam šef 85 ovog odjela, ali ti si njegovo srce, Burke.
Burke se podrugljivo nasmije. - Iskušavaš novu taktiku, Doug? Laskaš mi? - To je istina. - Zahvaljujem na komplimentu, ali to me neće pokolebati. - U redu - reče Patout i nestrpljivo odmahne rukom. - Zaboravi na odjel. Sto je s tobom? Jesi li doista dobro razmislio? Što ćeš raditi? - To je jedna od pogodnosti davanja otkaza, Doug. Nemam nikakvih planova. To je bio prvi put daje Burke lagao svom prijatelju. Bordel je jednako impozantna građevina kao i gradska biblioteka. Smještena je podalje od ulice, iza ograde od kovanog željeza, u šumarku veličanstvenih magnolija. Kuću je izgradila imućna obitelj europskih doseljenika koja je uzgajala i uvozila pamuk prije onoga što je bilo opće poznato kao Rat sjeverne sjeverne agresije. Tijekom tog ratnog sukoba sjevernjaci su zaplijenili sve obiteljske brodove i skladišta, spalili njihovu plantažu i rekvirirali ovo, njihov dom u gradu, kako bi zgradu koristili za smještaj časnika Unije. Od te se posljednje uvrede obitelj nikad nije oporavila. Nakon Građanskog rata kuća je počela propadati jer si nitko nije mogao priuštiti daje kupi i plaća poreze na imovinu. Početkom osamdesetih godina devetnaestog stoljeća jedan se poduzetnik sa sjevera zaljubio u zdanje. Nemilice je trošio novac na obnavljanje zgrade sve dok nije nadmašio prvobitnu veličanstvenost. To je trajalo sve dok njegovog unuka i nasljednika nisu uhvatili kako vara partnere, te nije izgubio samo bogatstvo svoje obitelji, već i vlastiti život u sumnjivoj "nesreći". Kuća je ponovno zjapila prazna sve do dvadesetih 86 godina dvadesetog stoljeća kad ju je grupa ulagača pretvorila u ilegalnu točionicu alkoholnih pića. Gornje su prostorije vidjele jednako mnogo, ako ne i više, akcije kao i otmjeni saloni u prizemlju. Trgovalo se tijelima jednako intenzivno kao i krijumčarenim alkoholom. Uskoro je madam zaradila dovoljno da isplati svoje partnere. Pod njezinim je vodstvom posao bujao. Kad je umrla, posao je preuzela njezina kći, a sadašnja je vlasnica, Ruby Bouchereaux, madam treće generacije. Otmjena je kuća pod Rubvnom kontrolom od šezdesetih godina. Nadmašila je čak i svoju poduzetnu majku i baku. Kuća Ruby Bouchereaux je dio tajanstvenosti grada. Lokalni organi zakona i reda imali su prešutni sporazum s Ruby. Smjela je bez
ometanja voditi svoj posao, osim ako je riječ o trgovini drogom. Povremeno bijedna ili više Rubvnih djevojaka vidjela način za dodatnu zaradu, te bi mušteriji obećavala pojačanu osjetljivost i veću moć uz pomoć neke tvari. Ruby se nije sviđao privremeni prekid rada što gaje izazivala racija, ali joj se još manje sviđala mogućnost trajnog zatvaranja kad bijedan od njezinih klijenata umro od asfiksije ili srčanog udara dok je na vrhuncu ekstaze. eks taze. Niti je voljela da se njezine djevojke bave nekim poslom od kojeg ona ne dobiva postotak. Stoga je povremene racije smatrala nužnim zlom i zadržala dobre odnose s vlastima. Burke je dvaput bio u kući, ku ći, po dužnosti. Nage muškarce, muškarce, koji su grabili svoja trodijelna poslovna odijela i satove Rolex, izvlačili su iz luksuznih kreveta i pretresali bez imalo poštovanja, jednako kao i narkomane upalih očiju koji su prosili po Jacksonovu trgu. Ako bi nekog od Rubynih klijenata uhvatili pod utjecajem droge, Burke bi ga bez ustručavanja uhitio, bez obzira koliko je bogat ili na kakvom je visokom položaju. Vrata je otvorio izbacivač koji je Burkea pozdravio 87 sumnjičavim mrštenjem. - Molim vas, recite gospođici Bouchereaux daje Burke Basile želi vidjeti. - Niste li vi policajac? - Skrivate li štogod? Zalupio je vratima Burkeu pred nosom i ostavio ga da stoji na pragu punih pet minuta prije no što se ponovno pojavio. - Primit će vas rekao je, rekao je, ne baš previše previše zadovoljno. zadovoljno. Poveo je Burkea do ureda što je mogao pripadati bilo kojem marljivom, uspješnom upravitelju koji je malo toga povjeravao drugima i inzistirao na tome da nad svime ima apsolutnu kontrolu. Imao je multilinijski telefon, dva faksa i kompjutor. Prostitucija je prešla na visoku tehnologiju. Žena za stolom kretnjom gaje pozvala neka sjedne. -Ovo je neočekivano zadovoljstvo, poručnice Basile. - Hvala što ste me primili bez najave. Ponudila mu je piće, a on je odbio. Nakon stoje otpustila izbacivača, ona reče: - Nadam se da ste došli kod nas otvoriti kreditni račun. Moje će djevojke biti ushićene. Vaša gruba privlačnost, pogotovo ti zgodni brkovi nisu prošli nezapaženo kad god ste nas počastili svojim posjetom, čak i ako je to bilo radi izvršavanja vaše neugodne dužnosti. Ruby je sitna žena, ne viša od sto pedeset centimetara, platinaste kose za
koju se govorilo da je prirodna. Njezina koža, čini se, nikad nije bila izložena sunčevoj svjetlosti jer je bijela i glatka poput cvijeta gardenije. Pričalo se da se podvrgnula plastičnoj operaciji lica bez anestezije kako bi mogla nadgledati kirurgov rad i paziti da se točno pridržava njezinih uputa. No priča je bila malo pretjerana, čak i za Ruby Bouchereaux, o kojoj se širilo obilje glasina. U svakom slučaju, prekrasna je. Otkako je ušao u ured, njezine ljubičastoplave oči nisu se micale s njegovih. Dovoljno je stara da mu bude majka, a znao je daje umjetnost zavođenja usavršila tije88 89 kom niza godina prakse. Bez obzira na to, osjetio je kako mu je lice porumenjelo zbog komplimenta. - Bojim se da si ne mogu priuštiti vaše usluge. -Napravili smo ustupke za druge gradske gradske službenike. - Sa zanimanjem ga promatrajući, poigravala se niskom bisera oko vrata. - Rado ću s vama razgovarati o nekoliko mogućnosti popusta. Burke se nasmiješi, ali odmahne glavom. - Žalim, ne. Ali cijenim ponudu. Ruby sa žaljenjem skupi usne. - Djevojke će biti razočarane. I ja sam razočarana. - Zatim je, sklopivši sitne ruke na stolu, pitala zašto ju je posjetio. - Pinkie Duvall. Promjena njezina izraza bila je tako suptilna, da ju je mogao uočiti samo netko s Burkeovim iskustvom u proučavanju ljudskih reakcija. - Što je s njim? - Vas dvoje ste bili partneri u klubu dolje u Quarteru, a prije dvije godine se partnerstvo raspalo. - Tako je. - Što se dogodilo? - Neslužbeno? - Sasvim. - Pinkie je želio da jedna od mojih djevojaka dođe plesati u klub. Nije bila zainteresirana i pristojno ga je odbila. Brzo nakon toga posjetio nas je Wayne Bardo i zatražio tu djevojku. Nakon što je s njim bila sat vremena, nije mogla čak ni hodati, a kamoli plesati. - Duvall je poslao Barda da joj održi lekciju. - Ruby je potvrdila neznatno kimnuvši, a Burke upita smije li razgovarati s djevojkom. - Bojim se da ne možete, poručnice. Dva dana nakon događaja s Bardom
prerezala sije žile na zglavcima. Nije vjerovala da će njezino lice ponovno izgledati kao ranije, a iskreno rečeno, to nisu vjerovali ni liječnici kojima smo se obratili. Bila je prekrasna djevojka. Bardo ju je uništio za ovo zanimanje, ali i za svako drugo u kojem bi se trebala pojavljivati u javnosti. - Pretpostavljam da to niste prijavili policiji. - Kurva napadnuta u javnoj kući? - reče i promuklo se nasmije. - Što mislite, koliko bi razumijevanja imali? Nisam mogla dokazati da je ovdje napadnuta, niti da je Bardo počinitelj, a još manje da je izvršavao Duvallovo naređenje. - Osim toga, to bi bilo loše za posao. Ne stavljam na velika zvona naše greške i nesreće. Kad god neka djevojka odlazi sama u sobu s muškarcem, prijeti joj opasnost da će biti povrijeđena. Ja i moje osoblje činimo sve kako bismo spriječili takve stvari, ali ne možemo biti u sobama i jamčiti da se to neće dogoditi. To je rizik profesije. Burke se neznatno nagne naprijed. - Gospođice Bou-chereaux, kao bivša partnerica, znate li štogod o Duval-lovim sporednim poslovima? - Pretpostavljam da posebno mislite na trgovinu drogama. - Dakle, znate za to? - Naravno, ali to ne bih mogla dokazati, baš kao ni vi. On je nevjerojatno lukav. Pinkie i ja raspravljali smo samo o poslu vezanom uz klub što smo ga zajedno vodili. On se nije miješao u moja druga područja, a ja se nisam miješala u njegova. - Shvaćate li moj problem? - reče Burke. - Javni tužitelj Littrell neće ni taknuti Duvalla bez čvrstih dokaza, a nema baš nikakvih izgleda da će on pogriješiti i dati nam priliku. - Kakve veze sa mnom ima sve to? - Nadao sam se da ćete htjeti surađivati s Odjelom za narkotike. Pomoći nam, možda nešto dogovoriti. - Recimo, više neće biti racija dok vam pomažem da uhvatite Pinkieja Duvalla? - Tako nekako. Netremice ga je promatrala i dalje se poigravajući 90 niskom bisera. - Niste u mogućnosti dogovarati se u ime Odjela za narkotike. Više ne radite u policiji. Shvatio je da nema smisla poricati. Burke je ispuhnuo zrak, naslonio se i pogledao je s pojačanim izrazom poštovanja. - Vrijedilo je pokušati. Ispričavam se.
- Činilo mi se vrlo neobičnim da policajac dođe prije podne. Dok ste čekali da vas primim, obavila sam telefonski razgovor. - Jutros sam vratio značku. značku. - Zašto? - Sam idem u lov na gada. Ona neznatno suzi oči. - Kako zanimljivo. Osobna osveta. - Pretpostavljam da se može i tako reći. - Nema sumnje, zbog Stuartove pogibije. Pratila sam priču. Kimnuo je, ali nije objašnjavao. - Znao sam da je partnerstvo između vas i Duvalla propalo, te sam zaključio da bi još uvijek moglo postojati neprijateljstvo. Ipak sam riskirao dolaskom ovamo. Ako mu se dogodi nešto loše, nadam se da ćete zaboraviti moj posjet. - Imate moju riječ, gospodine Basile. - Hvala vam. - Kako vam mogu pomoći? - Voljni ste? Iako sam vas pokušao prevariti? - Recimo samo da cijenim strast u svim njezinim oblicima. Užvrativši joj osmijeh, Burke se željno nagne naprijed. - Gdje Duvall drži svoje dokumente? Ne one pravne. Svoje osobne stvari. stvari. - Ovdje - reče i kucne po sljepoočnici. - Neće biti nikakvih dokumenata o onome što vi želite znati, bilo pisanih, bilo na kompjutorskim disketama. - Sigurni ste? - Koliko god mogu biti. Ovo što ste izabrali nije lagan pothvat. Nakon događaja s mojom djevojkom, pokušala 91 sam smisliti način da Pinkieju uzvratim udarac. Ucjena. Pronevjera. Čak sam razmišljala o tome da ga ubijem. -Zvučno se nasmijala. - Čini se da i ja vama povjeravam tajne, gospodine Basile. - Dajem vam riječ da nikad nikome neću ponoviti ovaj razgovor. Njezin smiješak polako nestane. - Nikad se nisam uspjela osvetiti. Smislila sam desetak planova, ali sam od svih odustala jer bih bila previše ranjiva. - Vidite, u tome je ljepota ovoga - reče Burke. - Ja nemam što izgubiti. Apsolutno ništa. Zagledavši mu se duboko u oči, Ruby tiho reče: -Mogli biste sami sebe iznenaditi. - Ne vjerujem. - Nadam se da niste u pravu. - Prošao je trenutak, a tada je ustala i
prešla preko sobe do ormarića u kojem su se nalazile čaše i piće. Čvrsto ste odlučili da ćete se osvetiti? - Bez obzira na cijenu. - Moglo bi biti skuplje no što očekujete. Odsad nadalje, nikome ne vjerujte. - Uključujući i vas? Mislio je to kao šalu, ali ona je ozbiljno odgovorila. -Uključujući i mene. Pinkie pazi da mu njegovi bivši klijenti ostanu nešto dužni. Kad zaostanu s plaćanjem, on im dopušta da odrađuju svoje honorare. Budući da ima posla sa svim vrstama kriminalaca, ne mogu vam dovoljno naglasiti koliko je opasan. - Svjestan sam opasnosti. Burke je prošle noći odlučio da ide na sve ili ništa. Nije ga briga hoće li živjeti ili umrijeti, samo da sredi Duvalla i Barda. Unatoč tome, bio bi budala da zanemari Rubyn savjet. Natočila je dva viskija i donijela mu čašu. Prihvatio ju je i zahvalio joj, iako je ranije odbio piće. Ruby je zamišljeno pijuckala iz svoje čaše. Kuckala je noktom po 92 kristalu dok ju je prinosila usnama. - Mogao bi postojati način, gospodine Basile. Pinkiejeva jedina Ahilova peta je njegova Remy. Burke je naiskap popio viski. Zapekao ga je u grlu i izmamio mu suze na oči. Nakašljao se. - Što je remil 93 10. poglavlje - Remy, mislim da te ne moram podsjećati da je ovo već treća epizoda u ovom semestru. - Ne, sestro Beatrice. Posve sam svjesna prekršaja svoje sestre. Poravnala je svoju suknju; nesvjestan pokret skrušenosti što ga je zadržala još iz dana dok je boravila na akademiji. - Slažem se da je Flarrino ponašanje neprihvatljivo. - Mi nismo odgovorne samo za obrazovanje naših djevojaka - nastavi opatica - već i za njihov duhovni sklad i emocionalnu stabilnost. Ovdje u Blagoslovljenom srcu vrlo ozbiljno shvaćamo našu odgovornost vođenja učenica u svakom području njihova života. - Upravo zbog tih visokih mjerila Flarra je ovamo upisana. - Ipak, čini se daje ona čvrsto odlučila kršiti pravila, koja postoje radi njezine sigurnosti, jednako kao i usađi-vanje samodiscipline. Ako se još jednom dogodi nešto slično, slično, morat ćemo ćemo je udaljiti iz škole.
- Razumijem - reče Remy, osjećajući se i sama oštro prekorenom. Iako je prošlo dvanaest godina otkako je maturirala na Akademiji Blagoslovljenog srca, u pamćenje joj se duboko usjeklo onih nekoliko lekcija što ih je dobila zbog 94 neposlušnosti ili slabijeg rada. Unatoč svoj dobrohotnosti njihove profesije, administratori internata znali su kako uvećati manji prekršaj tako da se čini golemim grijehom. - Smijem li sada nasamo razgovarati sa sestrom, molim vas? Sestra Beatrice ustane. - Svakako. Imate ured petnaest minuta. Molim vas, pozdravite gospodina Duvalla i zahvalite mu u ime škole na njegovoj posljednjoj dotaciji. Njegova velikodušnost nikad ne prestaje. Bog će ga blagosloviti. - Reći ću mu. Dok je sestra Beatrice prolazila kraj Remy, položila je ruku na njezinu nadlakticu. - Kako si ti, Remy? - Vrlo dobro. - Sretna? - Svakako. Opatica je Remy predavala englesku književnost prije nego je postala ravnateljicom škole. Mogla je biti stroga kad je to bilo potrebno, ali također je bila vrlo ljubazna. Život i karijeru posvetila je obrazovanju, ali je mogla biti jednako uspješna uspješna kao psihologinja. psihologinja. Ili detektivka. Uznemirujućom je pronicavošću zavirila duboko u Remvne oči. - Još uvijek često često mislim mislim na tebe, Remy. A tada tada se molim molim za tebe. - Hvala vam, sestro. - Katkad se pitam... - Nije dovršila misao, već je umjesto toga rekla: Volim sve mlade dame koje mi Bog povjeri na brigu. No i ja sam samo čovjek. S vremena na vrijeme pojavi se djevojka koja mi posebno priraste srcu. Ne može te čuditi spoznaja da si ti jedna od izabranih, Remy. Sumnjam da sam od bilo koga skrivala svoju pristranost, pogotovo ne od tebe. - Osjećala sam vašu ljubav, da. Još uvijek sam zahvalna na pažnji što ste mi je pružali kad mi je bila najpotrebnija. - Svim sam srcem željela da budeš sretna. Mrzila bih 95 pomisao da ti život nije onakav kakvim si se nadala. - Ako se danas činim malo neraspoloženom, to je zbog Flarrina najnovijeg ispada.
Sestra Beatrice je još trenutak proučavala njezino lice, a zatim ju je potapšala po ruci i pustila je. - Nemoj se previše zabrinjavati zbog Flarre. Tvoja je sestra krasna djevojka. Malo tvrdoglavija i impulzivnija od tebe. - Ili jednostavno hrabrija. - Možda - reče opatica i tiho se nasmije. - Ti si k nama došla mnogo kasnije nego ona. Vidjela si više svijeta. - Ono što sam vidjela nije me previše privlačilo. Sestra Beatrice se s razumijevanjem nasmiješi. Pomanjkanje životnog iskustva Flarra smatra prokletstvom, a ne blagoslovom. Njezin problem nije neposlušnost koliko radoznalost. Osjeća se sputanom. - Nakon kratkog oklijevanja ona doda: - Iako je ne bih voljela izgubiti, možda je vrijeme da razmisliš o premještaju u drugu školu gdje će se družiti s drugim mladim ljudima i bolje shvatiti svijet. - Razmislit ću o tome. Sestra Beatrice se povukla polako, graciozno i tiho, ako se izuzme šuštanje njezine redovničke halje i zveckanje krunice. Za razliku od nje, Flarra je žustro uletjela unutra i tre-snula vratima. Buntovnička izraza lica, bacila se na stolicu nasuprot Remvnoj i prkosno se zagledala u stariju sestru. - Dakle? Hoće li me izbaciti? Nadam se. - Nisi te sreće. Flarrin prkos potrajao je još samo nekoliko sekundi, a tada se njezino držanje promijenilo i oči se ispunile suzama. - Remy, ne mogu više podnijeti boravak ovdje! - Jeste li se zbog toga ti i tri tri tvoje prijateljice prijateljice iskrale iskrale van? - Nismo daleko dospjele. Policajac, je vidio djevojke, shvatio da su previše 96 mlade da bi šetale naokolo iza ponoći, pokupio ih patrolnim kolima i vratio u školu. - Kamo ste se zaputile? - upita Remy. - U French Quarter. - U to doba noći? Zar ne shvaćaš kako je to bilo neodgovorno i šašavo, Flarra? Quarter nije sigurno mjesto. - Ne bih znala. Nikad ne idem tamo. - Pinkie i ja stalno te vodimo onamo. Jela si u najotmjenijim restoranima, kupovala u najboljim buticima. - S tobom i Pinkiejem. Krasno. Krasno. To nije isto kao kad ideš s grupom prijateljica.
Remy je morala priznati da njezina sestra ima pravo, pa se njezin ton ublažio. - Ne, sigurna sam da nije. Opazivši promjenu kod svoje sestre, Flarra je pogleda. - Jesi li se ti ikad tako iskrala? - Jednom - prizna prizna Remy Remy uz vragolasti vragolasti osmijeh. - Bile Bile smo dvije. dvije. Ali nisu nas uhvatili. Vratile smo se prije no što su otkrili da nas nema. - Kad bi to danas priznala sestri Beatricei, vjerojatno bi te natjerala da činiš pokoru. - Vjerojatno. - Remy se nasmije. - Zapravo se nisam toliko bojala da će ona saznati koliko sam strepjela od toga da će Pinkie o tome čuti. - Koliko ti je bilo godina? - Sedamnaest. Otprilike. - Udala si se kad ti je bilo sedamnaest godina. - Hmm. Dan nakon mature. - Ti si tako sretna - promrmlja Flarra spustivši bradu na prsa. - Čovjek se tako divlje zaljubio u tebe da te više nije mogao čekati. Sve moje prijateljice misle da je to najromantičnija priča što su je ikad čule. Kako je postao tvoj staratelj, platio ti školovanje ovdje, a zatim se odmah oženio tobom. U ono vrijeme se to i Remy činilo romantičnim. Pinkie je bio poput viteza na bijelom konju koji je nju i 97 Flarru spasio od bijede i sigurne propasti. Činilo joj se da je to bilo u nekom drugom životu. Točnije rečeno, prije njezina života. - Jednoga dana će se neki čovjek i u tebe ludo zaljubiti - uvjeravala ju je Remy. Flarra je ljepša od njih dvije. Njezine su živahne oči svijetlozelene boje proljetnih pupoljaka. Kosa joj je tamna i sjajna kao i Remvna, ali Flarrini su prirodni uvojci neukrotivi i ekstravagantni. Budući da su imale različite očeve, a nijednog nisu poznavale, i kako njihova majka nije imala nikoga od obitelji, nitko nije znao odakle potječe taj kovrčavi gen. Flarrino je mlado tijelo gipko, vitko i atletski građeno, ali blago zaobljeno na pravim mjestima. Propisana školska odora nije mogla posve sakriti ženske obline. Zato je Remy zadrhtala pri pomisli da njezina nedužna sestra kasno noću šeće ulicama četvrti Vieux Carre i ondje može postati plijen nastrljivih turista, pijanih studenata i bezbrojnih ništarija spremnih na zlodjela. - Tko će imati priliku zaljubiti se u mene kad sam ovdje zaključana? cviljela je Flarra i time vratila Remvne misli na razgovor.
- Samo još godinu i pol, a tada ćeš maturirati i poći na fakultet gdje ćeš upoznati mnogo novih prijatelja. - Remy... - Flarra klizne sa stolice i spusti se na koljena pred svojom sestrom. - Moj duh ovdje umire. Živim između ovih zidova otkako znam za sebe. Želim istraživati i doživjeti nešto novo. Želim upoznati nove i zanimlj z animljive ive ljude. Želim upoznati muškarce. Nikad me nitko nije čak ni poljubio. - Rekla si mi da te poljubio dečko s kojim si išla na božićni ples. - To? - Njezino se lice skupi od gađenja. - To se ne računa. Zgrabio me je i nekako zabio svoja usta na moja dok opatice nisu gledale. Bilo je odvratno. Bio je sav oznojen i nervozan. Umjesto da me to uzbudi, samo me 98 je naljutilo. naljutilo. Primaknula se bliže i spustila glas do napetog šapta. -Govorim o pravom poljupcu, Remy. Želim poći na pravi spoj bez opatica koje prate svaki pokret. Želim... - Romantiku. - Pa, što je loše u tome? - Uhvatila je Remvne- ruke i stisnula ih između svojih. - Molim te, molim te, molim te, dopusti mi da dođem živjeti s tobom i Pinkiejem i pohađam mješovitu školu. Samo u četvrtom razredu. Flarra je jedva čekala da iskusi Život u njegovom stvarnom obliku. Zanimali su je muškarci jer se njezino poznavanje suprotnog spola svodilo na Pinkieja, koji se prema njoj ponašao poput oca - ili barem brižnog ujaka. Kao i u svake djevojke njezine dobi, njezini su hormoni divljali. Taj je fiziološki uzavreli lonac bio začinjen Flar-rinom urođenom žudnjom za životom, njezinom aktivnom maštom i prirodnim zanosom, te njezinom radoznalošću. Remy je mogla razumjeti nemir svoje sestre, ali nije se baš mogla staviti u njezinu situaciju. Ona je bila adolescentica kad su je primili na akademiju, ali njoj se to nije činilo sputavajućim mjestom. To je bilo utočište. Za nju je akademija bila čisti, tihi i spokojni raj. Unutar bršljanom pokrivenih zidova uživala je u osjećaju sigurnosti i spokoja za koji nije ni znala da je moguć. Glazba se svodila na crkvene pjesme na misi i blagoslovu, a ne na radio što trešti u svako doba dana i noći. Nikakvi zastrašujući likovi nisu se motali oko niše u kojoj je spavala. Nije bilo podmuklih pogleda kojih se trebalo bojati i izbjegavati ih, nikakvih napadaja izazvanih drogama, prostačkog jezika, mahnitog mahnitog
parenja na namještenim krevetima ili na bilo kojoj površini koja nije bila drukčije iskorištena. Nije bilo gladi niti plačljivog djeteta za koje je samo ona brinula. Remy nježno povuče jedan Flarrin nestašni uvojak, a srce joj se ispuni ljubavlju prema tom boležljivom, uplakanom djetetu koje je u svemu ovisilo o njoj - hrani, 99 brizi, ljubavi i zaštiti - kad je i sama bila malo više od djeteta. Usprkos teškoj prvoj godini života, Flarra je izrasla u nevjerojatno inteligentnu i lijepu mladu ženu. Remy ju je štitila od zla kad je bila novorođenče, a štitit će je dokle god bude živa. ¦? - Razgovarat ću s Pinkiejem Pinkieje m o tome. - Obećavaš? - Obećavam da ću razgovarati s njim - naglasi Remy. - Ne mogu obećati da će naša odluka biti tebi po volji. - Pinkie ne bi imao ništa protiv da dođem živjeti s vama, je li? - Njegova omiljena šurjakinja? - nasmije se Remy. Zapravo, Pinkie nije želio da Flarra dođe živjeti s \i njima kad su se vjenčali. Ona je živjela kod skrbnika dok je Remy bila u Blagoslovljenom srcu; rekao je da bi bilo okrutno ponovno seliti dijete. Taj je razlog naveo. Remy je znala da je pravi razlog bio taj da nije želio dijeliti Remvno vrijeme, pažnju i odanost s njezinom sestrom. * Kad je Flarra bila dovoljno stara za školu, premjestio ju je u Blagoslovljeno Blagoslovljeno srce, srce, uvjerivši uvjerivši Remy da će Flara Flara u internatu internatu steći najbolji odgoj i obrazovanje. Zapravo nije imala drugog izbora nego prihvatiti njegov prijedlog, a razmišljajući o godinama svoga braka s Pinkiejem Duvallom, shvatila je da je to za sve njih bilo najbolje rješenje. Možda je Pinkie tijekom godina promijenio mišljenje o tome da Flarra dođe živjeti s njima. Remy to nije znala. Nije pitala. Jer se sad ona protivila tome da Flarra živi pod njihovim krovom. Ne daj Bože da njezina prijem-ljiva i impulsivna mlađa sestra dođe u doticaj s Pinkiejevim opakim poznanicima - ljudima kakav je Wayne Bar do. Znala je daje Flarrina želja neostvariva, ali to joj nije mogla reći bez svađe. Niti joj je mogla reći razloge iz kojih se tome protivi, ili s njom raspravljati o stvarima što ih ne bi razumjela. 100 101 Nije mogla s Flarrom razgovarati o Galvestonu. Zasad je Remy odlučila da se neće izjašnjavati. -Mnogo će ovisiti o tome kako ćeš se ponašati do kraja ovog semestra. Hoćeš li se potruditi?
Šesnaestogodišnjakinja je to shvatila kao odlučno možda. Skočila je na noge i izvela gracioznu piruetu. -Prisežem na svoje djevičanstvo. - Flarra! - Nemoj se odmah uzrujavati. Samo se to događa s mojim djevičanstvom. Što je s posljednjim danom karnevala? - Stoje s tim? - Prošle si godine rekla da bih ove godine možda mogla doći na vašu zabavu. - Tako je; rekla sam možda. - Reeemv. - Razgovarat ću o tome s Pinkiejem, Flarra. Nisi baš u položaju da možeš tražiti ustupke. - Ali pitat ćeš ga - uporno će djevojka. - Pitat ću ga. Tada je Flarra uhvatila Remvne ruke i povukla je u zagrljaj. - Hvala, seko. Volim te. Remy je čvrsto zagrli i šapne: - I ja tebe volim. Kad su se razdvojile, Flarrino je lice bilo žalosno. -Što misliš, što bi ona mislila o meni? O nama? Flarra je mogla govoriti jedino o njihovoj majci. -Tko zna? Ja uopće ne razmišljam o njoj - lagala je Remy. -Ni ja. Flarraje također lagala. Prirodno je da su razmišljale o ženi koja ih je bez trunke žaljenja dala od sebe. Naravno, da to nije učinila, Flarra bi vjerojatno umrla prije svog drugog rođendana. Što se tiče Remvne sudbine, znala je što bi bila postala. - Moram poći - reče krenuvši prema vratima. - Pin-kie će se uskoro vratiti kući. - Vodite li svake večeri ljubav? - Ne tiče te se. - Mi, moje prijateljice i ja, mislimo daje tako. Posve nag i s upaljenim svjetlima. Imamo li pravo? - Umjesto da nagađaš o mom seksualnom životu, ne bi li trebala učiti geometriju? - Remy, osjećaš li se dobro? Za Flarru je bilo uobičajeno da raketnom brzinom mijenja teme. Ovog je puta uhvatila Remy nespremnu. -Osjećam li se dobro? Naravno. Zašto pitaš? - Posljednjih nekoliko puta kad si došla ovamo izgledaš nekako, ne
znam, umorno. - Doista sam malo umorna. Preksinoć smo priredili zabavu. Bila sam budna do kasna. - Ribajući se kako bih isprala Bardov dodir, dodala je u sebi. - Ako si bolesna, nemoj mi lagati. - Nisam bolesna. Flarrine se oči razvedre, a glas joj se spusti do povjerljivog šapta. - Jesi li možda trudna? - Ne, nisam trudna. - Prokletstvo. Mislila sam da možda... - Zagrizla je donju usnu. - Nemaš rak ili tako nešto, je li, Remy? - Ne! Naravno da nemam. Flarra, vjeruj mi, sa mnom je sve u redu. - No kad nešto ne bi bilo u redu, nešto grozno, rekla bi mi? -Rekla bih ti. - Jer više nisam nisam dijete. - Znam to. - Jer ako bih te izgubila, izgubila, ja... ja... - S naporom naporom proguta slinu. slinu. - Ne smijem smijem te izgubiti, Remy. - Nećeš - odlučno će Remy. - Dajem ti riječ da ću za tebe uvijek biti tu. Da nešto nije u redu, rekla bih ti. Ali ne brini, sve je u redu. Dobro? Flarra odahne i uputi joj svoj očaravajući smiješak. -Dobro. Vidjet ćemo se u petak uvečer. - Ne. Bojim se da te nećemo odvesti na večeru kako 102 103 je planirano. planirano. -Kako to? S praga ureda sestre Beatrice Remy je pogledala svoju pokunjenu sestru. - Tu si privilegiju izgubila zahvaljujući svojoj noćašnjoj pustolovini. 11. poglavlje - Kujin sin - tiho će Burke. Psovao je od nevjerice. Gospođa Duvall je žena koju je vidio u sjenici. Sjedeći za volanom svog automobila, vidio ju je kako ulazi u ekskluzivnu školu za djevojke. Čak ni s udaljenosti od pola bloka ne bi je mogao zamijeniti zamijeniti s nekom drugom. drugom. Prije malo više od sat vremena pitao je Ruby Bou-chereaux što je remy. - Ne što, nego tko. Pinkiejeva žena. Činjenica da je Duvall oženjen bila je začuđujuće otkriće. Burke se nije mogao sjetiti daje ikad nešto čuo o njegovoj ženi. Bračna sreća
jednostavno se nije uklapala uklapala u njegov karakterni profil blistavog odvjetnika obrane. Čim je izišao iz bordela, odvezao se do Duvallova susjedstva i nekoliko puta prošao kraj imanja. Zapravo nije očekivao da će nešto vidjeti, ali je imao sreće. Dok je okretao na kraju ulice, limuzina je izišla kroz stražnju kapiju imanja i prošla kraj njega. Kako je bilo radno doba dana, pretpostavio je da se Duvall nalazi na sudu ili u odvjetničkom uredu u središtu grada. Je li u limuzini njegova žena? Slijedio ju je ovamo, do Akademije Blagoslovljenog 104 105 srca, i razočarano gledao kako žena koju je prepoznao izlazi iz automobila uz pomoć vozača. Vozača i tjelohranitelja, pomislio je Burke. Nakon što je gospođa Duvall ušla, čovjek je zauzeo svoje mjesto kraj kapije. Burkea nije iznenadio čuvar. Ruby Bouchereaux mu je rekla da Duvall pomno čuva svoju ženu. - Niste znali da je oženjen? - rekla je madam opazi-vši njegovo zaprepaštenje. - To me ne čudi. Pinkie je drži pod ključem. - Zašto? Što nije u redu s njom? - Ništa - odgovorila je i tiho se nasmijala. - Vidim je povremeno. Jako je lijepa. Takva je bila i njezina majka dok se nisu pojavile posljedice njezina načina života. Burke je pozorno slušao dok mu je Ruby pričala o Remvnoj majci, Angel. - Bila je egzotična plesačica u jednom od noćnih klubova u Pinkiejevu vlasništvu. To je bilo prije dvadesetak ili više godina. Angel Lambeth je imala dara i obećavajuću karijeru, ali je zatrudnjela i morala prestati s plesom dok nije rodila. Kad se vratila na posao, nije bila samo majka, već i ovisnica. Heroin, čini mi se. Njezina je izvedba postala traljava. Droga je djelovala na njezin izgled. Zato je premještena u klub s manje zahtjevnom klijentelom. U nekakvu jazbinu. Znate kakva su to mjesta. - Sto je bilo s njezinom kćerkom? - Kad je dovoljno odrasla, Remy se udala za Pinkieja. Osim toga, jako malo znam o tajanstvenoj Remy. Nitko ne zna mnogo. - Kako je Angel prošla? - Loše. Na koncu je s plesa prebačena na blagajnu. Brzo nakon što je Pinkie oženio djevojku, Angel je umrla. Navodno od prekomjerne prekomjerne doze. - Navodno? Ruby Bouchereaux je izražajno uzdigla obrve. - Pinkie je tada već postao
prilično moćan u gradu. Zar bi prihvatio punicu ovisnicu koja je radila sve i svašta da bi imala za drogu? - Mislite da se riješio Angel kako ne bi imao neugodnosti? - Ili troškova odvikavanja. Vjerojatno je Angel smatrao lošom investicijom. U svakom slučaju, njezina mu je smrt savršeno odgovarala, zar ne? Sada je Burke, ukočen od dugotrajnog sjedenja u automobilu, razmišljao o priči sa svih strana, a volio bi znati podatke kojima bi mogao ispuniti praznine. Što gospođa Duvall radi u školi? Imaju li dijete? Zvukovi u želucu podsjetili su ga da nije jeo od doručka prethodnoga dana. Potražio je nešto za jelo u automobilu i našao zaboravljeni Twinkie u pretincu za rukavice. Što radi toliko dugo? Vozač je našao način da mu vrijeme brže prođe. Džepnim je nožićem čistio nokte. Burke je vidio kako iskašljava sluz i pljuje u grmlje s obje strane kapije. Očistivši nokte, prekrižio je ruke na prsima i naslonio se na željezni stup plinske lampe. Burke mu nije mogao vidjeti oči, ali kladio bi se da su zatvorene i da klipan drijema na nogama. Remy Duvall je izišla četrdeset sedam minuta nakon stoje ušla. Ništa nije rekla vozaču sve dok nisu stigli do automobila, a tada je zastala i obratila mu se preko ramena. Vozač je skinuo kapu. - Da, gospođo. Kako god kažete, gospođo. Poljubiti vas u guzicu? Svakako. Skočiti? Koliko visoko? Leći na leđa? Glumiti mrtvaca? Vaša je želja moja zapovijed. -Burke je prezirno gunđao dok je gledao kako vozač žurno izvršava njezina naređenja. Upalio je toyotin motor i slijedio ih na pristojnoj udaljenosti dok je limuzina napuštala Garden District, vozila niz Canal Street, a potom skrenula lijevo i preko Decatur Streeta ušla u French Quarter. Vozač je nepropisno parkirao kraj niza zauzetih parkirnih mjesta. Ravno naprijed naprijed nalazio se French Market. 106 Vozač je izišao i ponovio postupak otvaranja vrata i pomaganja oko izlaženja. Burke je svoju toyotu ubacio na mjesto malo dalje niz ulicu, ignorirajući pruge nacrtane na cesti, znak da je to zona za ukrcaj. Posegnuo je za platnenom torbom na stražnjem sjedalu. Kad je nekoliko trenutaka kasnije izišao iz automobila, više nije na sebi imao sportsku jaknu i mokasine, već široku vjetrovku, tenisice Nike, bejzbolsku kapu i naočale
za sunce. Zavukavši ruke u džepove jakne, hodao je pločnikom izgledajući poput prosječnog radnika koji ima slobodno poslijepodne, a želi samo kupovati svježe proizvode na French Marketu i lutati između štandova gdje su ljudi prodavali sve i svašta, od voodoo lutaka do lisnica od aligatorove kože. Prebirao je po sanduku luka dok je, jedan niz štandova dalje, Remy Duvall birala naranče. Sad je od nje bio udaljen tek malo više od dva metra pa ju je prvi put vidio izbliza. Danas nije imala dekoltiranu haljinu, a ipak je njezin kostim mogao biti krojen za lutku Barbie. Suknja je bila kratka i tijesno pripijena. Čvrsto stegnuti struk privlačio je pozornost na njezine grudi - barem njegovu pozornost. Imala je visoke pete i blistave naušnice. Dijamant na njezinu prstenjaku bio je veličine okrugle kvake na vratima. Izgledala je poput djevojaka u časopisima za muškarce, ako se izuzme njezina kosa. Nije bila dugačka i razbarušena. Bila je ravna i glatka. No nešto u načinu na koji je milovala njezin obraz kad god bi pomaknula glavu pozivalo je na dodir. Usne boje trešnje razmaknule su se u smiješak kad je jednu naranču primaknula nosu i pomi-risalaje. Uz izuzetak malenog križića na lančiću oko vrata, ne bi mogla djelovati seksepilnije ni da je posve naga i da joj je na sisama istetovirano TUCAJ ME. Čak je i prodavač voća bio tako smućen da je jedva 107 uspio naplatiti dvije naranče što ih je izabrala. Vozač je platio, ali je prodavač njoj pružio vrećicu i zahvalio joj uz naklon. Kad je krenula dalje, tjelohranitelj je koračao uz nju, a njegove su oči gledale na sve strane. Burke je zahvalio prodavaču luka, ali ništa nije kupio. Polako je pošao na drugu stranu ulice i prošao kraj štanda na kojem su se prodavale afričke rukotvorine i odjeća, te stigao do kafića u kiosku gdje je gospođa Duvall sjela za jedan od malenih, okruglih stolova. Otvorila je smeđu papirnatu vrećicu i počela guliti jednu naranču, zabadajući dugačke nokte u koru voća. Burke je za šankom naručio frape od banane. Stajao je rame uz rame s tjelohraniteljem. Čovjekova je podlaktica imala veći promjer od Burkeova vrata. Svojom je golemom šakom podigao cappuccino gospođe Duvall i odnio joj ga. Otišao je natrag do šanka po svoju kavu, ali se nije vratio za stol gospođe Duvall. Smjestio se za obližnjim stolom, a ona je sjedila sama, jela kriške naranče i pijuckala cappuccino.
Frape od banane bio je još gori no što je Burke očekivao, ali gaje pio polako i s glumljenim zadovoljstvom dok je promatrao odraz gospođe Duvall u zrcalu iza šanka. Privlačila je pozornost prolaznika, ali ona nije nikoga pogledala niti je s kim razgovarala. Za ženu njezina izgleda, bogata muža, s imanjem, limuzinom i vozačem, činilo se da nešto tako jednostavno kao što je jedenje naranče pretvara pretvara u veliki događaj. Polako je žvakala svaku krišku i čekala nekoliko minuta prije nego bi uzela drugu. Burke se počeo pitati čeka li koga. Je li moguće da se Duvall koristi njome kao kurirom za svoje tajne aktivnosti? Ali nitko joj se nije približio, a čuvar nije djelovao napeto. Zabio je glavu u neki tabloid. Frape od banane se pretvorio u gusti talog stoje miri'108 sao po losionu za sunčanje prije nego je Remy Duvall pojela svoju naranču i zamotala koru u papirnati ubrus. Kad je ustala da bi to bacila u kantu za smeće, vozač je zatvorio novine i požurio joj pomoći. Zajedno su krenuli prema nepropisno parkiranom automobilu. - Hej, gospodo! - Burke se prekorio jer je djelovao nagonski, ali sad je bilo gotovo. Gospođa Duvall i njezin pas čuvar okrenuli su se i pogledali ga. Smeđa papirnata vrećica s još jednom narančom unutra ostala je na stolu. Uzeo ju je i potrčao prema njoj. -Zaboravili ste ovo. Vozač mu je istrgnuo vrećicu iz ruke. - Hvala. Burke ga je ignorirao i obratio se njoj: - Nema problema. Bio je dovoljno blizu da osjeti skupi cvjetni parfem i miris naranče. Budući da joj je kosa tako tamna, imala je nevjerojatno svijetloplave oči, gotovo prozirne. Crveni je ruž nestao, ali su joj usne bridjele od kisele naranče. - Hvala vam - rekla mu je. Tada je tjelohranitelj stao između njih i tako je sklonio od Burkeova pogleda. Iako ju je želio gledati kako se udaljava, Burke se okrenuo i pošao u suprotnom smjeru. Čekao je dok se limuzina nije izgubila iz vida, a potom se vratio do svog automobila. Ondje je dugo sjedio, nepomično, ali je disao kao daje pretrčao dva kilometra. - I to je sve? Errol, vozač, znojio se pod prodornim pogledom što ga je Pinkie koristio za klijente za koje je znao da lažu. - To je sve, gospodine Duvall. Kunem se. Odveo sam je do škole. Zatim je tražila da je odvezem do tržnice. Kupila je dvije naranče i popila kavu u malenom kafiću na suprotnoj
strani ulice. Odvezao sam je u crkvu. Bila je unutra pola sata, kao i uvijek. Zatim sam je doveo kući. 109 - Nikamo je drugamo nisi vozio? - Ne, gospodi g ospodine. ne. - Cijelo ti je vrijeme bila na vidiku? - Osim dok je bila u školi, da, gospodine. Pinkie sklopi prste i i kucne se po usnama, a cijelo je vrijeme pozorno motrio nervoznog tjelohranitelja. - Ako bi gospođa Duvall zatražila da je nekamo odvezeš, na neko mjesto što ga ja prethodno nisam odobrio, ti bi odbio i zatim me o tome obavijestio, točno? točno ? - Svakako, gospodine Duvall. - Kad bi pošla nekamo nepredviđeno, na neki sastanak za koji ja ne znam, odmah bi me o tome izvijestio, je li tako? - Tako je, gospodine. Ne razumijem... - Jer bih mrzio mrzio kad bih otkrio otkrio da si svoju odanost odanost prebacio prebacio mojoj ženi, ženi, Errol. Ona je prelijepa žena. Siguran sam da si svjestan toga. - Isuse, gospodine Duvall, morao bih biti... - Moja bi žena svakog muškarca mogla vrtjeti oko malog prsta. Mogla bi čovjeka navesti da učini nešto za što zna da ja ne bih odobrio. - Kunem se Bogom, gospodine - uzvikne vozač i s mukom proguta slinu. - Ne, gospodine, to se nikad ne bi dogodilo. Ne sa mnom. Vi ste šef. Nitko drugi. Pinkie ga je izbavio širokim osmijehom. - Dobro. Drago mi je da to čujem, Errol. Sad možeš poći. Zbunjen i pokunjen, Errol se povuče iz ureda. Pinkie je gledao kako odlazi, pomislivši da se na njega okomio malo oštrije no što je potrebno, ali na taj način čovjek njegova položaja usađuje i održava strah u ljudi koji rade za njega. Na primjer, Sachel. Sad je gost države Angole i ondje će neko vrijeme ostati. Nije li strah snažan motivator? Pinkie se nekoliko puta slatko nasmijao oko toga kako je Sachel brzo kapitulirao kad je zaprijetio ragbijaškim ambicijama njegova sina. 110 Međutim, večeras mu nije do smijeha. Nešto se događa s Remy, ali neka je proklet proklet ako može dokučiti o čemu čemu je riječ. riječ. Tjednima ga već muči taj problem, poput dosadne zubobolje. Remy je postala neuobičajeno povučena. Neuobičajeno je uvjetno rečeno, jer se katkad povlačila u sebe i ništa nije dopiralo do nje, ni skupi darovi, ni
zadirkivanje, ni seks, ni prijetnje da se trgne iz toga. Takvi su napadaji sjete obično kratko trajali i uvijek bi se izvukla iz toga. Osim te jedne karakterne mane, ona je savršena žena. No ovo razdoblje malodušnosti traje duže od ostalih, i dublje je. Kad bije pogledao u oči, kao da su pokrivene zastorima. Kad se smijala, što je rijetko činila, to je djelovalo namješteno. Bila je odsutna duhom kad joj se obraćao i neodređena kad bi ona njemu nešto govorila. Činilo se da čak ni u krevetu ne može doprijeti do nje, bez obzira koliko bi bio nježan ili silovit. Nikad ga nije odbijala, ali njezino se držanje u najboljem slučaju može opisati kao pasivno. Njezini su simptomi ukazivali na ženu koja ima ljubavnika, ali to nije moguće. Čak i daje upoznala drugog muškarca, što je krajnje nevjerojatno, ne bi se mogla s njim sastajati bez da Pinkie o tome zna. Znao je kako provodi svaku minutu svog dana. Nije vjerovao daje Errolova odanost popustila. Čovjek ga se previše boji. No čak i daje Remy uspjela podmititi svog tjelohranitelja, ili ga nekako drukčije obraditi, netko iz Pinkiejeve široke mreže poznanika zacijelo bije izdao. Već je kućno osoblje pitao o telefonskim pozivima. Osim razgovora s Flarrom, nije ih bilo. Nitko nije došao u kuću i posjetio je. Nije primila nikakve pakete, nikakvu osobnu poštu. Dakle, nije riječ o ljubavniku. Onda što se, za ime božje, događa? Ima sve što žena 111 može poželjeti ili o čemu može sanjati. Iako bi ona, podsjetio se, mogla drukčije misliti. Nakon što su se vjenčali, razočarala se kad joj je rekao da fakultet nije predviđen za njezinu budućnost. Tada je počela s dopisnim tečajevima, a čitala je svaku prokletu knjigu do koje je mogla doći. Udovoljio je njezinoj potrazi za znanjem dok to nije postalo tako zamorno da ju je prisilio na smanjivanje učenja i na to da čita samo kad njega nema kod kuće. Nekoliko godina kasnije postala je opsjednuta idejom da se pridruži radnim snagama, barem honorarno. Taj joj je hir brzo izbijen iz glave. Dakle, je li ovo sadašnje raspoloženje samo još jedan ženski "prijelaz" što ga mora izdržati prije nego se ona vrati u normalu? Ili je riječ o nečem ozbiljnijem? Impulzivno je izvukao karticu iz Rolodexa na svom stolu. - Dr. Caruth, molim vas. - Nakon što se predstavio, poziv je proslijeđen ravno do Remvne ginekologije.
- Dobar dan, gospodine Duvall. Žena ga je kratko pozdravila, kao da ima pametnijeg posla umjesto odgovaranja na njegov telefonski poziv. Liječnici s kojima je igrao golf govorili su da je vrlo oštra, pokora bolnice. Ona je jedna od onih žena koje, čini se, nastoje biti što neprivlačnije i antipatičnije, pogotovo muškarcima. Pinkieju se nikad nije sviđala, a znao je daje antipatija obostrana. No Remy je njezina pacijentica jer je vraški sigurno da drugom muškarcu, bilo kojem muškarcu, neće dopustiti tako intimni pristup svojoj ženi. - Zovete li radi gospođe Duvall? - upita žena. -Nadam se daje sve u redu. - To bih i ja volio znati. Postoji li nešto što nije u redu? - Ne mogu s vama razgovarati o pacijentici, gospo112 dine Duvall. Time bih prekršila profesionalnu tajnu. Kao odvjetnik, vi biste to trebali razumjeti. - Ne razgovaramo o pacijentici. Govorimo o mojoj ženi. - Svejedno. Je li bolesna? - Ne. Ne baš. - Ako gospođa Duvall osjeća da bi trebala doći k meni, neka ujutro nazove moj ured i dogovori pregled. Ubacit ću je u raspored. Osim toga, ne bi bilo prikladno nastaviti ovaj razgovor. Laku noć. - Spustila je slušalicu. - Prokleta lezbača! Njezino gaje držanje razbjesnilo, ali saznao je ono što je želio saznati. Dr. Caruth je uvijek bahato razgovarala s njim. Tako je sa svima razgovarala. Ni večeras nije drukčija. Da je Remy nedavno postavljena dijagnoza ozbiljne bolesti, liječnica bi bila mnogo zabrinutija. Zanemarila bi svoje loše mišljenje o njemu kako bi saznala kakve je simptome opazio i što ga je navelo da je nazove. Ionako je bilo malo vjerojatno da će taj poziv dati rezultata. Remyn problem nema veze sa zdravljem. Psihički je, emocionalni. Nešto je muči, a to želi sakriti od njega. Bez obzira o čemu je riječ, on će to otkriti. Na koncu će izbiti na površinu, a tada će on to srediti. Ove manje pobune nisu ostavljale trajne posljedice. Razdraživale su, poput uboda komaraca koji nekoliko dana paklenski svrbe, a potom nestaju, ne ostavljajući čak ni ožiljak za sjećanje. Mogao je preoblikovati preoblikovati Remvno raspoloženje s jednakom lakoćom kao
toplu glinu. S nekoliko bi riječi mogao iz njezina uma izbrisati svako nezadovoljstvo. Ima aparat za gašenje kojim bi mogao ugasiti svaku buntovničku vatru koja možda gori u njezinu srcu. Jer zna čega se ona najviše boji. 113 12. poglavlje Pinkie je čitao pravni sažetak kad je Remy izišla iz svoje garderobe i pridružila mu se u krevetu. Skinuo je naočale za čitanje i sažetak odložio na noćni ormarić. -Remy, želim znati što se s tobom događa. - Kako to misliš? Nikad je nije udario, ali je u tom trenutku bio jako blizu toga da pljusne lažnu nedužnost na njezinu licu. No posegnuo je za njezinom rukom i čvrsto je stisnuo, ali ne onako snažno kako je želio. - Umoran sam od te igre. Umorio sam se prije nekoliko tjedana. Večeras će završiti. - Igre? - Tvoje igre čuvanja tajni. - Ne čuvam nikakve tajne. - Nemoj... - Nastojeći kontrolirati svoj povišeni ton, počne iznova: Nemoj mi lagati. - Ne lažem ti. Pozorno ju je pogledao. - Kaniš li ponovno pobjeći? -Ne! - Jer ako kaniš, kaniš, upozoravam te da ne pokušavaš. pokušavaš. Ranije sam ti oprostio. oprostio. Ali više neću. Pokušala je okrenuti glavu, ali ju je čvrsto uhvatio za bradu i prisilio da gleda u njega. Prešao je palcem preko 114 njezine donje usne i snažno je pritisnuo. - Poželio sam te kad sam te prvi put ugledao. Mogao sam te tada imati. No bio sam strpljiv. Nisam učinio ono na što sam imao pravo, jesam li? Odgovori mi. - Ne, nisi. - Mogao sam te tada uzeti, ali sam čekao. Čak i kad si dovoljno odrasla, nisam te morao oženiti, ali jesam. Jesi li ikad razmišljala o tome gdje bi bila da si toga dana pokušala okrasti nekoga drugoga, Remy? Hmm? Gdje bi bila da ja nisam bio tako pun razumijevanja? - Ne znam. - Da, znaš - šapne Pinkie milujući joj obraz. - Kurvala bi se baš kao tvoja majka. Suze su joj se pojavile u očima. - Ne. Ne bih. - Da, bi. Kad smo se upoznali, već si bila na putu da postaneš druga
Angel. - Prijeđe pogledom po njoj na način za koji je znao da ga mrzi. O da, Remy. Čak si i tada bila zavodljiva. Kladim se da su mušterije tvoje majke žudjele za tim da se bace na tebe mnogo prije no što sam se ja pojavio u tvom tvom životu. životu. Njegovi prsti pojačaju stisak stisak oko njezine ruke. Unio joj se u lice, ali je govorio tihim glasom. - Možda bi ti se sviđao takav život. Možda žališ što sam te spasio od svih tih muškaraca. Možda ti se njihovo pipkanje i teško disanje sviđalo više nego brak sa mnom. - Prestani! - Istrgnuvši ruku iz njegova stiska, Remy ustane s kreveta. Čime mi prijetiš, Pinkie, da ćeš prijaviti moj zločin nakon toliko godina? Ja nisam jedan od tvojih klijenata. Niti jedna od tvojih udvorica. Zato ne razgovaraj sa mnom kao da jesam. Zaslužujem nešto bolje od prikrivenih prijetnji. Ja sam tvoja žena. - Pa, želim da mi moja žena kaže zašto se šulja po kući poput prokletog duha! - vikne Pinkie. - Dobro! Flarra. Zabrinuta sam za Flarru. Flarra? To je sve? O tome je riječ? Deprimirana je zbog nečega tako trivijalnog kao što je njezina sestra? 115 Najprije Najprije ju je uzrujavao Bardo, a sada Flarra. Mislio Mislio je na najgore, bojao se da možda planira još jedan bijeg, a ona mu sada govori da je njezinoj potištenosti uzrok Flarra. Ili laže? - Što je s Flarrom? - otresito upita. Remy je ljutito navukla kućnu haljinu i vezala pojas oko struka. Dok se pokušavala smiriti, prsa su joj se dizala i spuštala, a njezin zlatni križić svjetlucao je na svjetlosti noćne lampe. Bilo mu je drago što ju je uzrujao. Spominjanje njezina nekadašnjeg života podsjetilo ju je koliko sreće ima. - Ponovno se iskrala - reče Remy. - Danas sam je pošla posjetiti kao i inače, ali kad sam stigla onamo, naletjela sam na lekciju. - Ispričala mu je o Flarrinu najnovijem podvigu i upozorenju sestre Beatrice ukoliko ponovno prekrši pravila. - Prekorila sam je, ali nisam sigurna koliko je to koristilo. - Meni se čini daje treba staviti preko koljena. - Malo je prevelika za to. - Ti si previše blaga s njom, Remy. Ja bih trebao preuzeti discipliniranje. Lupit ću šakom po stolu i opozvati neke privilegije. To će privući njezinu pozornost. Remvna se srdžba ublažila, te se s očitim razočaranjem namrštila. - Pa, to je odgovor na to. -Što?
- Nije važno. To... - Reci mi. Remy napravi nervoznu kretnju. - Flarra me već mjesecima gnjavi zbog nečega. To me je mučilo, a bila sam glupa kad sam mislila da nećeš opaziti moju uznemirenost. - Nasmiješila mu se s izrazom krivnje na licu. -Želim usrećiti svoju sestru, ali ti si mi muž i tvoje su želje na prvome mjestu. Osjećala sam se kao između dvije vatre. Danas sam se napokon složila da ću te pitati. -Ovlažila je usne. - Iskreno rečeno, Pinkie, mislim da je njezina ideja dobra. To je opravdani zahtjev. 116 Raširio je ruke kako bi pokazao daje i dalje pozorno sluša. - Flarra želi doseliti k nama i pohađati četvrti razred mješovite škole. Želi živjeti potpunijim životom. Upoznati nove ljude. Doživljavati ono što doživljavaju druge djevojke njezinih godina. To je razumno, zar ne? Dugo je i prodorno zurio u nju. Potom je potapšao prazno mjesto kraj sebe. - Hajde, Remy. - Što će biti s Flarrom? - Razmislit ću o tome. Sad se vrati u krevet. - Razotkrio se i tako joj pokazao koliko je uzbuđen. Njezina ga je ljutnja uzbudila, ali se još više uzbudio dok je molila za sestru. Kad mu se pridružila, jasno joj je pokazao da pripada njemu. On je njezin vlasnik. Njezino tijelo, um i duh su njegovi i može s njima činiti što god želi. Kasnije joj je rekao da će Flarra ostati u Akademiji Blagoslovljenog srca do mature. Na trenutak nije odgovorila. Potom reče: - Kako god ti misliš daje najbolje, Pinkie. Milovao joj je kosu. - Tvoja je sestra mlada i ne zna što želi. Na nama je, zapravo na meni jer si ti previše popustljiva, da pazim kako ne bi počinila neku veliku grešku ili donijela pogrešnu odluku. Znam što je za nju najbolje. Baš kao što sam znao što je najbolje za tebe. - Također je pitala dopuštenje da dođe na našu zabavu za završetak karnevala. - Prilično je drska - reče Pinkie i tiho se nasmije. -Imamo prilično prestižni popis gostiju. - Zato i želi doći. - Vidjet ćemo. - Budi pripravan da će se duriti tijekom sljedećih nekoliko posjeta. - Preboljet će to - reče Pinkie i uz smijeh odbaci upozorenje.
117 Smiješio se dok je tonuo u san. Hvala Bogu da smo s tim završili. Burke je pošao u sveučilišnu knjižnicu jer radi duže od gradske, a znao je da mora mora pregledati mnogo mnogo materijala. materijala. Satima je proučavao mikrofilmove Times Picayunea. Prije nekoliko godina novine su objavile profil najperspektivnijeg gradskog odvjetnika. Patrick Duvall je odrastao u okruženju srednje klase, ali su njegovi roditelji naporno radili da bi mogao pohađati crkvenu školu, gdje se isticao u sportskim aktivnostima i u učenju. Dobio je stipendiju za sveučilište, studirao pravo uz rad i diplomirao kao prvi u svojoj generaciji, radio kao pripravnik u uglednoj tvrtki, ondje ostao devet godina, a zatim otvorio vlastitu tvrtku. Burke nije mogao odrediti koliko je u svemu tome istine, a koliko izmišljotina, ali je zaključio da se članak barem temelji na činjenicama jer se mnogo toga može provjeriti. provjeriti. Jasna poruka članka bila bila je da se radi o izrazito ambicioznom čovjeku koji je čvrsto odlučio uzdići se iznad osrednjosti srednje klase, a to je i učinio. Pisac članka je Duvalla prikazao kao filantropa, ali nije spomenuo klubove i topless barove u njegovu vlasništvu. Navedene su razne pohvale što ih je primio kao istaknuti građanin od civilnih grupa i profesionalnih udruženja, ali je Burke znao za jednako mnogo ubojstava što ih je Duvall naručio, uključujući i najnovije kad je dao ubiti Ravmonda Hahna. Duvall je živio kao uzoran građanin i istodobno se rugao javnosti koja mu je pjevala hvalospjeve. A u tome je, shvatio je Burke, bit mehanizma što ga pokreće. Trgovina drogom nije samo način zarade; to je Duval-lov užitak. Čini to jer to jer može. Za njega njega je to igra, igra, a on pob118 jeduje. Njegove mu ilegalne ilegalne aktivnosti aktivnosti služe za dokazivanje dokazivanje vlastite vlastite superiornosti, makar sebi samome. Pinkie Duvall se često pojavljivao u pričama s nas-lovnice. Povrh toga, njegovo se ime redovito spominje u društvenim rubrikama. No spominjanje i fotografije njegove žene zamjetno su rijetke. Kad bi se ipak pojavila na ponekoj fotografiji snimljenoj skrivenim aparatom, obično je stajala u muževoj sjenci. Doslovno. Boji li se fotoaparata? Ili je nemoguće nadmašiti medijskog egomanijaka kakav je Pinkie Duvall, bez obzira koliko je netko prekrasan? Burke je također smatrao neobičnim što je o njoj napisano jako malo. Nikad nije bila u središtu pozornosti nekog članka. Niti su je ikad
citirali. Dakle, ili nema ni o čemu vlastito mišljenje, ili je njezino mišljenje tako dosadno da nije vrijedno spomena, ili nikad nije izrazila svoje mišljenje jer se njezin rječiti muž uvijek nalazio u blizini s nečim vrijednim tiskanja što bi iznosio pred izvjestiteljima ili kolumnistima. Gospodin i gospođa Duvall bili su navedeni na popisima imena nekoliko dobrotvornih organizacija, ali Remy Duvall nije radila niti u jednom društvenom ili ženskom klubu, niti je bila članica članica bilo kojeg odbora ili povjerenstva, niti je predsjedavala nekom zakladom. Remy Lambeth Duvall je prava suprotnost svome mužu. Ona je nitko i ništa. Zadržao se do zatvaranja knjižnice. Doslovce su zaključali vrata za njim kad je izišao. Shvatio je daje gladan; tog je dana pojeo samo stari Twinkie i onoliko frapea od banane koliko je njegov želudac mogao podnijeti. Kako bi potpomogao istrebljenje žohara, u stanu nije držao ništa jestivo. Umjesto restorana izabrao je prodavaonicu gdje je kupio dva hot-doga što ih treba podgri-jati u mikrovalnoj pećnici i Coca-Colu. Nakon toga je vozio bez određenog cilja na umu. No znao je kamo ide. Kad je onamo stigao, kuća je 119 bila u mraku, ako se izuzmu sigurnosna svjetla i rasvijetljeni prozor na prvom katu. Hrenovke su bile gumenaste, a peciva stara, ali je mehanički žvakao i gutao, ne osjećajući okus, pitajući se što gospodin i gospođa Duvall rade s druge strane žaluzinama zatvorenog prozora. Razgovaraju? Prema onome što je Burke vidio i pročitao, ona nije nikakva brbljavica. Je li sposobna za blistavi razgovor jedino sa svojim mužem? Jesu li njezina mišljenja i mudrosti rezervirani samo za njegove uši? Zabavlja li ga uvečer svojim duhovitim opažanjima? Da, baš, pakosno je pomislio Burke dok je gužvao papir u kojem je bio umotan hot-dog i bacao ga na pod automobila. Sigurno zna stimulirati svog starog Pinkieja, ali metar niže od njegova mozga. Podrignuo se nakon lošeg jela i okus isprao gutljajem Cole. Siroti Pinkie. Očito je opčinjen tom macom i posve nesvjestan onoga što se događa između nje i Waynea Barda. Ili možda nije. Možda je Pinkie dijeli sa svojim klijentima. Možda je ona nagrada koju daje klijentu kad nekažnjeno izvrši umorstvo. Svjetlo se ugasilo. Burke je nastavio zuriti u mračni prozor. Slike što su mu prolazile umom toliko su ga mučile da je čvrsto stisnuo oči ne bi li ih izbacio iz
glave. Činilo mu se da u želucu ima olovo. Za to je okrivio hot-dog. Prošlo je pola sata prije nego je upalio motor automobila i otišao. Bilo mu je jasno da je Duvall opijen svojom ženom. Ophodi se prema njoj kao prema prokletoj kraljevni. Ruby Bouchereaux mu je rekla da je Pinkie drži pod ključem. Sam je vidio kako je dobro štiti i čuva. - Što ti to govori, Basile? Smiješio se kad je ušao u svoj tmurni stan. 120 Remy je ležala savršeno mirno i slušala tiho Pinkie-jevo hrkanje. Tiho je izmolila molitvu zahvalnosti jer je njezina varka uspjela. Odbio je Flarrinu molbu, a nije mu bilo ni na kraj pameti da Remy upravo to želi. To nije bio prvi put daje upotrijebila obrnutu psihologiju da bi manipulirala svojim mužem. Najčešće nije uspijevala. No ovog je puta bila u prednosti jer je znala da neće u blizini željeti nikoga s kim bi morao dijeliti dijeliti njezino vrijeme. Pogotovo ne Flarru. Pinkie je znao koliko ona voli svoju sestru i ljubomoran je na njihovu bliskost. Hvala ti, Bože, na njegovoj ljubomori. Neka i dalje bude ljubomoran. Pazi za što se moliš. Kao i u mnogim besanim noćima, u misli joj se vratio savjet sestre Beatrice i progonio je. Sad je razumjela lekciju kojoj ju je pokušavala naučiti opatica. Nije li, kao dijete, molila Boga da joj podari drugi život, jedan bez siromaštva siromaštva i odgovornosti. odgovornosti. Pa, upravo je to i dobila. No nije ni slutila kako će golemu cijenu platiti za svoje uslišane, ali naivne molitve. Pinkie je zadovoljno drijemao prebacivši ruku preko nje. Činilo joj se da će je zgnječiti težina te ruke. 121 13. poglavlje Muški se zahod nalazi na jednoj strani četvrtaste, betonske građevine. Unutra su dva zahrđala umivaonika, tri prljava pisoara i samo jedna kabina čija vrata vise na jednoj jedinoj šarki. Nema krova, ali unatoč dovoljnoj količini zraka, javni zahod jako zaudara i hitno mu je potrebno čišćenje. Burke je zadržao dah kad je ušao. Unutra je bilo mračno jer je netko razbio žarulju. Vjerojatno nitko nije taj vandalizam prijavio službi za održavanje Gradskog parka. Nema mnogo muškaraca dovoljno ludih da ovamo ulaze nakon zalaska sunca, a oni koji to ipak čine, više vole mrak. Kad je Burke ušao, unutra se nalazio samo jedan čovjek. Stajao je kraj pisoara, leđima okrenut ulazu. Zasigurno je čuo kad je Burke ušao, ali
nije se čak ni osvrnuo preko ramena na zvuk koraka što su mu se približavali. Burke je prišao pisoaru kraj onog zauzetog. Čovjek kraj njega je završio, ali nije odmah zatvorio patent na hlačama. Neznatno je okrenuo glavu prema Burkeu i plaho primijetio: - Ovdje je nekako sablasno. Burke zatvori raspor na hlačama i okrene se prema drugom muškarcu. Jest, vraški sigurno. sigurno. Čovjek Čovjek nikad ne zna zna na koga će naletjeti. naletjeti. 122 123 Gregorv James se povuče do zida i nespretno počne zatvarati patentni zatvarač, mrmljajući: - Basile. - Zar ti nije drago da me vidiš? - Sranje. - Valjda nije. - Burke uhvati nadlakticu mršava čovjeka i gurne ga prema izlazu. - Ništa nisam učinio - prestrašeno će Gregorv. - Ne možeš me uhititi. - Trebao bih te privesti samo zato jer si tako glup. Kako si znao da nisam netko kao Jeffrev Dahmer? Ili neka seljačina koja je poželjela premlatiti premlatiti pedera? Jednog od ovih dana skupljat će dijelove tvoga tijela u mrtvozornikovu vreću. Upucavat ćeš se pogrešnom tipu i završiti kao mljeveno meso. - Nemoj me uhititi, Basile - molio je. - Kunem se Bogom, naučio sam lekciju. - Jesi, svakako. svakako. Zato se usred usred noći motaš po zahodima Gradskog Gradskog parka. parka. - Samo sam se pomokrio. - Poštedi me, Gregorv. Besprizorno lažeš. Slijedio sam te, pa znam da si bio u akciji, a kciji, prijatelju. prijatelju. Jako si aktivan. - To nije istina! Pazim što radim. - Vraga paziš. Momak kojeg si sinoć obrađivao meni je izgledao kao maloljetnik. maloljetnik. Da nisam imao drugi zadatak, bio bih te priveo. Mogli bi ti prišiti bezbroj prekršaja. - O, Isuse - mladi je čovjek jecao. - Ako me uhitiš... - Zatvorit će te i ovoga puta baciti ključ. Ti si prijetnja ovom društvu. Mladi je čovjek očajnički počeo preklinjati. - Molim te, Basile. Daj mi priliku. U prošlosti sam ti činio usluge, zar ne? Sjećaš se koliko sam ti puta pomogao? - Kako bi svoje dupe spasio zatvora. - Molim te, Basile, pruži mi šansu. Burke se pretvarao da razmišlja o tome, a tada otre-sito reče: - Idemo,
ljepotane. 1 Gregorv je cvilio. - Umukni - naredi Burke i strese ga. - Neću te uhititi, ali te vodim kući pa ću znati da do jutra nećeš predstavljati opasnost za ovaj kraj. Gregorv je nekoliko puta zahvalio Burkeu dok su hodali prema Burkeovu automobilu. automobilu. Gregorv je živio sam, nekoliko blokova dalje od parka, u staroj preuređenoj dvokatnici. Kuća i vrt u dvorištu održavani su u savršenom stanju - unatoč čestom izbivanju vlasnika dok je služio zatvorske kazne zbog seksualnih kaznenih djela. Burke je pratio Gregorvja kroz ulazna vrata s ukoše-nim staklom u predvorje. predvorje. - Ne moraš ući sa mnom - reče mu Gregorv. - Neću više izlaziti. Dajem ti riječ. - Tvoji su te roditelji bolje odgojili, Gregorv. Ponudi mi kavu ili tako nešto. Napet i nervozan, te očito bez povjerenja u Burkeove namjere, brzo se složio. - Tako je. Dobra ideja. Trebao sam se sam toga sjetiti. Ne znam na što sam mislio. - Mislio si kako bi me se riješio da možeš ponovno izići i pokušati naći žrtvu. - Imaš sumnjičavu narav, Basile - prijekorno će Gregorv dok je Burkea vodio u kuhinju. - To je zato jer sam imao posla s previše lažljivih kriminalaca kakav si ti. - Ja nisam kriminalac. kriminalac. - O, je li? - Burke sjedne na jedan od barskih stolaca. Gledao je kako njegov domaćin priprema aparat za kavu. - Da vidimo služi li me pamćenje. Sjećam se slučaja zlostavljanja djeteta. - Imao je šesnaest godina i momak je pristao. Optužbe su odbačene. - Jer je tvoj tatica tatica isplatio momkove roditelje. roditelje. Zatim Zatim se sjećam niza niza uhićenja zbog pokazivanja u javnosti. - Ništa ozbiljno. Dobio sam uvjetno. - Vi koji se volite pokazivati ste tako patetični, znaš li, Gregorv? 124 125 - Ako me budeš vrijeđao, podnijet ću tužbu protiv tebe zbog policijskog policijskog maltretiranja. - Samo izvoli. Nazvat ću tvog tatu, reći mu da se ponovno ponašaš po starom i on će prestati plaćati za ovo krasno mjesto što ti gaje priskrbio. Gregorv je grickao unutrašnju stranu obraza. - U redu, pobijedio si. Ali pravi si gad, Basile.
- To su mi već rekli. Burke nije uživao u maltretiranju, ali Gregorv James je sam sebe učinio predmetom izrugivanja. Njegova je bila klasična priča mladića koji nije ispunio očekivanja svoje imućne obitelji. Njegov je najstariji brat, nakon što je nekoliko sezona uspješno igrao bejzbol u prvoj lizi, preuzeo kontrolu nad obiteljskim industrijskim carstvom i uvećao bogatstvo za milijune dolara. Drugi je brat neu-rokirurg svjetskog ugleda. Gregorv je prekinuo lanac velikih postignuća. Vjerojatno ne bi diplomirao na sveučilištu da mu otac nije velikim doprinosom fakultetu kupio diplomu. Gregorv je tada ušao u sjemenište jer je zaključeno da je potreban svećenik kako bi obitelj bila zastupljena na svim područjima. Računali su u najmanju ruku na kardinala. Gregorv je u sjemeništu izdržao godinu i pol, a tada je odustao jer je shvatio da njegova sklonost seksualnim devijacijama nije kompatibilna sa životom posvećenim religiji. Kako bi se udaljili od sramote, klan James je Gregorvja protjerao u New York gdje je pohađao kazališnu akademiju. Ondje je Gregorv našao utočište. Doista je imao dara za glumu i nastupao je u nekoliko 0//^Broadway produkcija prije no što su ga uhitili zbog nepristojnog čina s drugim muškarcem u javnoj telefonskoj govornici na kolodvoru Penn. Njegov je imućni otac ponovno intervenirao i optužbe su odbačene. Gregorv se vratio kući, osramoćen skandalom. To je za obitelj James bila posljednja kap, te su oprali ruke od trećeg sina, iako su i dalje plaćali račune za ovu kuću. Burke je zaključio da radije plaćaju nego da Gregorv živi s njima pa da svakodnevno moraju gledati svoj jedini neuspjeh. Gregorv je poslužio kavu. - Želiš li nešto u to? Vrhnje, šećer, konjak? -Ne, hvala, ovako je dobro. - Gregorv sjedne s druge strane šanka, nasuprot Burkeu koji je vidio da je mlađi čovjek nervozan. - Zašto si tako nervozan, Gregorv? - Ne mogu shvatiti zašto si ovdje. - Smatraj to društvenim posjetom. Kao što si rekao, odavno se poznajemo. Gregorv James bio je jedan od najboljih doušnika Odjela za narkotike. Bio je aktivan sudionik noćnog života French Quartera i kretao se u krugu dilera, iako sam nije uzimao drogu. Često je mijenjao informacije za popustljivost prema njegovu poroku. - Bio bi vrlo koristan za odjel da smo te mogli držati izvan zatvora -
primijetio je Burke dok je pijuckao kavu. - Ranije si me nazvao kriminalcem. To me vrijeđa, Basile - mrzovoljno će Gregorv. - Nisam kriminalac. - Onda što si? - Pacijent. Imam... problem. - To je poznato. - Patim od akutnog emocionalnog poremećaja koji vuče korijene iz mog djetinjstva. U mojoj su obitelji vrijednosti iskrivljene. Bio sam prisiljen natjecati se s mojom braćom, a to nije u mojoj prirodi. Bili su odvratni prema meni. - Uh, Gregorv, slomit ćeš mi srce. - To je istina! Zatvorski je psihijatar rekao daje moj problem psihološke naravi. - Takav je bio i problem Teda Teda Bundvja. - Nisam ja kriv! - uzvikne mlađi čovjek. - To je poriv koji ne mogu kontrolirati. kontrolirati. Ne mogu spriječiti da... činim... ono što š to katkad... činim. 126 127 - Ha! To je ovih dana postala popularna obrana. Mama me je tjerala da nosim bijele čarape, a tata je volio pivo, pa sam ih oboje sredio. - Burke se prezirno naceri. - Muka mi je od ljudi poput tebe. Cviliš naokolo, okrivljuješ druge za svoje postupke. Odrastao si, Gregorv. Ti si odgovoran za ono što činiš. Odjednom ustane i zgrabi Gregorvjev ovratnik. - Predomislio sam se. Privest ću te. - Ne! Ne, Basile! Molim te. Obećao si. - Jesam li? -Da. -Da. - Ne sjećam se da sam obećao. Burke ga polako pusti i vrati se na svoj stolac. Prodorno se zagledao u Gregorvja, a gledao ga je tako dugo da se čovjek počeo vrpoljiti na svom stolcu. Na koncu je bespomoćno pogledao Burkea. - Što je? - Samo sam razmišljao. - Nastavio je zuriti u mlađeg čovjeka dok je otpio još gutljaj kave. Spustivši šalicu, reče: - Možda bih mogao zaboraviti zaboraviti da sam te sinoć vidio s onim maloljetnikom. Možda bih mogao zanemariti činjenicu da si mi se večeras u zahodu nabacivao. Mogao bih ti ovog puta progledati kroz prste. -Ako... - Ako mi učiniš malu uslugu. Na Gregorvjevu se licu pojavi oprez. - Kakvu uslugu?
- Ne mogu o tome razgovarati ako se ne nagodimo. - To nije pošteno. - Dovraga, ne, nije pošteno. Ali to je uvjet; uzmi ili ostavi. - Zar bih radio s Macom McCuenom? - Zašto? - Burke mu namigne. - Zatreskao si se u Maca? - Jebi se, Basile. Basile. - Opazio sam kako Maca gutaš očima, ali na to možeš zaboraviti. Ima uspaljenu ženu koja misli da je njegov alat čarobni štapić. Dakle, jesmo li se dogovorili ili ne, jer ponuda vrijedi samo još tridesetak sekundi. - Ako pristanem... - Ovog ću te puta pustiti. U suprotnom idemo odmah u postaju i ja ću te uhititi. - Pod kojom optužbom? - Nagovaranje na seks u muškom zahodu u parku. -Nisam to činio! - Jer ti ja nisam nisam pružio priliku. priliku. - Dakle, ne možeš me optužiti. - Jasno da mogu. mogu. Kome će vjerovati, vjerovati, tebi ili meni? meni? - Sranje. - Deset sekundi. Gregorv zarije prste u svoju kovrčavu crnu kosu. - Ne ostavljaš mi mogućnost izbora. -Nije istina. Možeš me odbiti. Možda ovog puta neće biti tako loše u zatvoru. Gregorv podigne glavu i naglašeno pogleda Burkea. -Znaš li što ondje unutra čine ljudima poput mene? Burke je znao, a u tom je trenutku mrzio sebe zbog manipuliranja tim žaljenja vrijednim mladićem. U Bur-keovim je humanim očima Gregorv doista bio vrijedan žaljenja. Ali morao ga je gledati i policajčevim očima. Jedan od njegovih prekršaja zbio se na dječjem igralištu. Bilo je teško suosjećati s tipom koji se pokazuje grupi predškolaca. - Vrijeme je isteklo. Što si odlučio? - Što misliš? - poraženo promrmlja Gregorv. - Dobro. - Burke ustane i priđe aparatu za kavu kako bi ponovno napunio svoju šalicu, a potom potapša Gregorvja po ramenu dok se vraćao do stolca za šankom. -Nemoj biti tako potišten. To će biti pravi izazov za tvoj glumački dar. Karijera bi ti mogla procvjetati. - Kladim se. - Gregorv ga pogleda. - Reci mi nešto, Basile. Kako si, dovraga, znao za onog momka od sinoć?
To je bilo iskreno pitanje koje je zasluživalo iskreni 128 129 odgovor. Pogledavši Gregorvja ravno u oči, Burke odgovori: - Nisam znao. Pogodio sam. Idućeg je jutra Burke zaključao vrata stana kad je izišao, okrenuo se prema stubama i naletio na šaku Barda Waynea. Neslavno je završio na stražnjici. Stojeći nad njim, Bardo se nasmije. Svi kažu da si magarac, Basile. Počinjem vjerovati daje tako. Dok mu je u čeljusti pulsiralo, Burke je polako ustao. Svim je srcem želio spustiti glavu i zabiti je u trbuh kuji-nog sina. Mogao bi ga nekoliko puta dobro tresnuti, ali je više bio znatiželjan nego srdit. srdit. Stoga se Burke odlučio na verbalnu borbu. - Pa, barem se ne odijevam poput pedera. Kladim se da se onaj koji ti je prodao tu grimiznu košulju još i sada smije. Iako se Bardo i dalje podrugljivo cerio, Burke je vidio da ga je uvreda pogodila. Odbrusio mu je sarkastičnim riječima: - Jako duhovito, Basile. - Hvala. Burke se nije trudio pitati kako ga je Bardo našao. Duvall ima sofisticiraniju službu za praćenje nego policija, FBI, DEA ili bilo koja druga organizacija za provođenje reda i zakona - lokalna, državna ili savezna. savezna. Zato ga g a nikad neće osuditi o suditi u sudnici. Postoji samo jedan način da se zaustavi Duvall i njegov stroj, a Burke će to učiniti. Zabrinjavalo ga je što znaju gdje živi. To znači da su ga slijedili. Znaju li da je jučer pratio gospođu Duvall? Ako ne znaju, zašto je Bardo tako rano ovdje? Kao da mu čita misli, Bardo reče: - Gospodin Duvall te želi vidjeti. - Duvall me može poljubiti u guzicu. A možeš i ti. Bardo korakne bliže. Dobro. To mi se sviđa. Otežavat ćeš. Molim te, učini to. Jako bih te volio premlatiti i ostaviti ovdje da se usmrdiš. Burke se nije prestrašio prijetnja, ali ga je zanimalo koliko oni znaju. Slegne ramenima i reče: - Pokaži mi put. - Ne, poslije tebe. - Bardo ga gurne prema stubama. Burke je izgubio ravnotežu i spotičući se stigao do prizemlja. Kad su stigli ispred zgrade, Bardo ga gurne prema ulici gdje je uz pločnik bio parkiran noviji noviji model cadillac a. - Hej, Wayne - podrugljivo će Burke - kada si degradiran od plaćenog ubojice do kurira? Je li ti Duvall oduzeo noževe?
- Začepi i drži ruke tako da ih mogu vidjeti. - Nisam naoružan. - Misliš li da sam idiot? - Zapravo, da. Kad su stigli do automobila, Bardo ga je cijelog opipao tražeći oružje, ali ništa nije našao. - Rekao sam ti - reče Burke. - Ulazi, pametnjakoviću. Kad je ušao u automobil, Burke se naceri. - Priznaj, Wayne. Ta grimizna košulja utječe na tebe. Samo si me želio malo pipkati. Uredi odvjetničke tvrtke Pinkieja Duvalla jednako su otmjeni kao i njegova kuća, ali posve drukčiji. Tu je sve glatko i suvremeno. Njegove su tajnice i pomoćnice dugonoge i prekrasne. Posjetitelji ne mogu vidjeti nikakav uredski pribor, već samo čiste površine mramora i poliranog drveta. Telefoni ne zvone; oglašavaju se nježnim tonovima zvonca. Pinkie je sjedio za svojim stolom kad mu je tajnica javila da je stigao gospodin Basile, kao da nije riječ o pojavljivanju po naređenju, kao da dolazi na dogovoreni sastanak, kao da nije prijetnjama prisiljen doći ovamo. 130 Duvall nije ustao kad su on i Bardo ušli. Burke je znao da je to namjerno zaboravio, s namjerom da u njemu stvori osjećaj podanika koji je izišao pred vladara. Duvall reče: - Dobar dan, gospodine Basile. - Duvall. - Možda sitničavo, ali vratio mu je istom mjerom. Pinkie se pretvarao da to ne opaža. - Sjednite. Burke sjedne na stolicu okrenutu prema pisaćem stolu, malo većem od stola za stolni tenis. Na njemu se nalazila fotografija Remy Duvall u srebrnom okviru. Pretvarao se daje ne primjećuje. - Želite Želite li nešto popiti? - ponudi Pinkie. - Nešto od kukute? Duvall se nasmiješi. - Mislio sam na nešto kao kavu. - Ne želim ništa. - Hvala što ste došli. - Nisam došao. Doveli su me. Burke podigne nogu i položi gležanj na suprotno koljeno, a potom preko ramena pogleda Barda koji se smjestio na kauču uza zid. Burkeu se nije sviđalo što je leđima okrenut čovjeku za kojeg je znao daje ubojica, ali je pretpostavio da bi već bio mrtav da je Duvall jutros poslao Barda da ga ubije.
Kad se ponovno okrenuo Duvallu, osjetio je da se on zabavlja. Čekao je da Burke pita zbog čega ga je dao dovući ovamo. Burke bi se prije pretvorio u kamen nego pitao. Zašto bi Duvallu pružio zadovoljstvo da vidi njegovu znatiželju, ili strah? Ovaj je sastanak njegova zamisao. Neka ga počne. Nakon podulje stanke, Duvall konačno reče: reče: - Sigurno se pitate zašto sam vas želio vidjeti. Burke ravnodušno slegne ramenima. - Čuo sam neke iznenađujuće vijesti. - Je li, koje? - Napustili ste svoj posao u policiji. - Vaši su izvori uvijek bili izvrsni. 131 - Vaša ostavka stvorila je veliku rupu u Odjelu za narkotike. - Sumnjam. - Previše ste skromni. - Također sam previše zauzet da bih ovdje sjedio cijeli dan i čavrljao s vama o nečemu što vas se uopće ne tiče. Duvall nije dopustio da ga isprovocira. - Rano umirovljenje? - Možda. - Zašto ste dali ostavku? - Ne tiče vas se. - Što kanite raditi? Burke u nevjerici odmahne glavom i raširi ruke. - Prisiljavate me da se ponavljam. Duvall ga pozorno odmjeri pogledom. - Mislim da ste dali otkaz jer ste još uvijek uzrujani uzrujani zbog presude presude na suđenju suđenju gospodinu gospodinu Bardu. Mi smo smo pobijedili; vi ste izgubili, a poraz ste shvatili osobno. Nije li pojam "loš gubitnik" sasvim prikladan, gospodine Basile? - Voljeli biste tako misliti, zar ne? Vaš bi kolosalni ego uživao vjerovati da imate toliko utjecaja na moje odluke. Pa, žao mi je što vas moram razočarati, ali niste ni blizu istini. Duvall se nasmiješi na način koji je pokazivao da zna kako Burke laže. Želite znati koja je svrha ovog sastanka? - Ili ne želim. Posve mi je svejedno. - Sad kad više nismo na suprotnim stranama, želio bih vam ponuditi posao u mojoj organizaciji. Burke Basile nije imao jako razvijen osjećaj za šalu. U području veselja i smijeha nikad nije gubio kontrolu. Zapravo, opće je poznato da se
rijetko smiješi. Glasni smijeh još je rjeđa pojava. Neispunjena želja mnogih njegovih kolega bila je natjerati Burkea Basilea na urnebesan smijeh. 132 Sigurno ne bi prepoznali grohotni smijeh što je izbio iz njega nakon Duvallove apsurdne izjave. - Ponovite, molim? - Vjerujem da sam bio sasvim jasan - reče Duvall. Više nije izgledao kao da se zabavlja. - O, čuo sam vas. Samo ne mogu vjerovati da sam to čuo. Želite da dođem raditi za vas? Što bih radio? - Čovjek s vašim iskustvom mogao bi mi uvelike koristiti. Meni biste bili vredniji nego policiji. - Posegne u ladicu stola i izvadi nekoliko listova papira spojenih spajalicom za papir. Pruži ih Burkeu. - Kopija vaše porezne kartice za prošlu godinu. Sramota je kako društvo slabo plaća muškarce i žene koji ga štite. Duvall se ne bi trebao previše mučiti da dobije kopiju njegove porezne kartice. Mogao ju je dobiti od bilo koga, od djelatnika poreznog ureda do Burkeova poštara. Nije mu smetalo što Duvall zna koliko je zarađivao na svom bivšem radnom mjestu. Smetalo mu je da Duvall tako lako može doprijeti do njega. Osjećao je da i Duvall želi naglasiti tu činjenicu. - Više nisam policajac - reče Burke - ali nemojte pogriješiti, Duvall. Vi i ja smo još uvijek na suprotnim suprotnim stranama. stranama. Činjenica Činjenica je da smo smo daleko kao kao nebo i zemlja. - Prije zauzimanja takvog moralnog stajališta, ne biste li trebali barem čuti kakav posao imam na umu? - Nije važno kakav je posao ili koliko se plaća. Bez obzira na vaše otmjeno okruženje - reče Burke i ovlaš se osvrne naokolo - vi ste najobičnije govno. Ne bih se pomokrio na vas da vas netko zapali, a prokleto je sigurno da ne bih radio za vas. Burke ustane i krene prema vratima. Duvall mu naredi neka ponovno sjedne. Bardo se baci naprijed, ali ga Burke šakom tresne u prsni koš i tako zaustavi njegov napad. - Takneš li me još jednom, slomit ću ti vrat. -Upozorenje je navelo Barda da promisli. Ostao je na mjestu, ali mu je u očima gorjela mržnja. 133 Burke pogleda Duvalla. - Ne zanima me vaša ponuda za posao. - Doista? To je čudno. - Duvall smireno prekriži ruke na stolu. Suosjećajno se nasmiješi i reče: - Jer imam jako dobar razlog vjerovati da
bi vas mogao zanimati. Zar ne, Basile? Dva su muškarca zurila jedan u drugog. Činilo se da se udaljenost među njima smanjuje, a Burke je gotovo vidio svoj odraz u Duvallovim crnim zjenicama. Progonjeni je muškarac iz tih zjenica zurio natrag u njega. Maknuo je ruku s Bardovih prsa. - Jebi se, Duvall. Duvallov se smiješak proširi. - Ovako ćemo, zadržat ću otvorenu ponudu za posao. Razmislite o tome i javite mi se. - Da. Učinit ću to. Javit ću se. - Samo ne onako kako očekuješ, samodopadni kujin sine. Burke pogleda Barda. - Nema potrebe da me pratiš kući. - Potom se okrene Duvallu i doda: - Znam put. 134 14. poglavlje Točno u dva i trideset poslije podne Remy Duvall je ušla u crkvu. Ispovijedi su se slušale između tri i pet sati, ali obitelj Duvall je uvijek davala velikodušne velikodušne doprinose pa je Remy imala privilegiju da se može ranije ispovjediti. Pinkie je to sredio tako da je ona do tri sata, kad počinju stizati drugi župljani, već u limuzini i na putu kući. Errol se smjestio tik do ulaznih vrata, s unutrašnje strane, kako bi mu Remy stalno bila na vidiku. Krenula je jednim od prolaza sa strane, savila koljeno na kraju reda i kliznula u klupu. Uzela je krunicu iz torbice, spustila klupicu za klečanje i spustila se na koljena kako bi molila. Čak i nakon što je završila s molitvama, ostala je sagnute glave i sklopljenih očiju. Tih pola sata što ih je svakodnevno provodila u crkvi bilo joj je dragocjeno. Pinkie joj se rugao daje prekomjerno religiozna, ali osim njezine katoličke vjere, postojao je još jedan razlog iz kojeg je redovito dolazila moliti: to su jedini trenuci kad je sasvim sama. Čak i kad je odlazila u sjenicu, oko kuće je uvijek bilo ljudi, onih koji su imali stalni posao i onih koji su dolazili povremeno, ali uvijek je netko nešto radio. Otkako se 135 udala za Pinkieja, nikad nije bila sama u kući. Prije toga je živjela s drugim djevojkama u Blagoslovljenom srcu. A još je ranije dijelila sobu sa svojom majkom. Ondje je svake večeri ostajala sama kad je Angel odlazila na posao. No tada je Remy bila previše mlada i previše se bojala razuzdanih zvukova s ulice i iz susjednih stanova da bi znala cijeniti samoću. Ovdje u katedrali istodobno je sama i sigurna. Uživala je u spokoju, u tišini. Voljela je promatrati stalno mijenjanje mozaika boja što su ga
obojeni prozori bacali na zidove. Smirivalo ju je treperenje svijeća i tiha glazba orgulja. Voljela je biti slobodna od pozornih pogleda. Danas je u molitvama zamolila Boga da joj podari mudrost i hrabrost. Trebala joj je mudrost da bi smislila plan za Flarrinu zaštitu, a hrabrost da bi taj plan provela u djelo. Zasad je Flarra na sigurnom u akademiji, a ondje će ostati do mature. Što tada? Problem je dala u Božje ruke, iako nije mogla prestati brinuti o tome. Na koncu je zamolila oprost, ili je barem pokušala. Riječi nisu navirale. Nije mogla priznati, čak ni samoj sebi, grijeh koji ju je mučio i zbog kojeg je svima oko sebe djelovala bolesnom. Neki su grijesi previše previše teški da bi ih se povjerilo Bogu. Ako ona ne može oprostiti sebi, zašto bi joj On oprostio? Pogledavši prema ispovjedaonici, vidjela je da je ondje upaljeno svjetlo. Svećenik je čeka. Izišla je iz klupe, pošla do ispovjedaonice i ušla. -Blagoslovi me, Oče, jer sam zgriješila. Prošao je tjedan dana od moje posljednje ispovijedi. Nabrojila je nekoliko manjih prekršaja, ali je odugovlačila, pokušavajući skupiti dovoljno hrabrosti da prizna Grijeh. Nije to željela ni s kim podijeliti, čak ni sa svećenikom. Osjećala ga je s druge strane zaslona, kako strpljivo čeka. - Na koncu se on tiho nakašlje i pročisti grlo. - Ima li još nešto? 136 - Da, Oče. - Pričajte mi o tome. Možda će naći malo mira ako bude o tome govorila. No pomisao da bi se mogla povjeriti izazvala je stezanje u njezinu grlu i lupanje srca. Suze su joj zamaglile oči. S mukom je progutala slinu i počela: - Prije nekoliko mjeseci, zatrudnjela sam. Nisam o tome govorila svome mužu. - To je laž prešućivanja. - Znam - tiho zaplače. - Ali ja... ne mogu. U meni postoji sukob, Oče. - U vezi s čim? - Djetetom. - Crkva je vrlo jasna po tom pitanju. Dijete je Božji dar. Zar ne želite to dijete? Zureći u veliki dijamant na lijevom prstenjaku, Remy kroz suze šapne: Nema djeteta. Više ne. Nadala se da će joj konačno glasno izgovaranje riječi trenutno ublažiti osjećaj krivnje, ali nije osjetila takvo oslobađanje. Zapravo se pritisak u njezinim prsima tako pojačao da je mislila da će joj rebra popucati.
Teško je disala. Njezini kratki, isprekidani udisaji djelovali su glasno u malenom prostoru. Svećenik tiho reče: - Vi također znate što Crkva misli o abortusu. - To nije bio abortus. Imala sam spontani pobačaj u desetom tjednu. Malo je šutio, a potom reče: - Onda u čemu je vaš grijeh? - Ja sam to skrivila skrivila - reče Remy slomljenim slomljenim glasom. glasom. - Zbog moje nezahvalnosti i nesigurnosti, Bog me je kaznio. - Zar vi znate što Bog misli? - Željela sam svoje dijete. - Jecajući je protrljala svoj trbuh. - Već sam ga voljela. Ali bojala sam se... - Bojali ste se? Čega? 137 Bojala sam se da će Pinkie održati riječ i prisiliti me na abortus. To je bilo previše ružno da bi se nekome povjerilo, čak i svećeniku. Kad su se vjenčali, Pinkie joj je jasno stavio do znanja da neće imati djece. Točka. Kraj rasprave. Tema je iscrpljena. Nije želio suparnika. Niti je želio da naruši svoju ljepotu, čak ni privremeno. Rekao je da može njega njegovati bez da njezino tijelo postane groteskno izobličeno, ako baš toliko želi. Zato mu ništa nije rekla kad je njezino kontraceptivno sredstvo zakazalo i ona je slučajno zanijela. Bojala se da će inzistirati na abortusu. No jednako se tako bojala da to neće učiniti. Što ako je ublažio svoje stavove po pitanju djece i predomislio se? Što ako je promijenio mišljenje i ako pozdravi ideju? Želi li da se njezino dijete odgaja pod Pinkiejevom kontrolom? Dok se ona i dalje mučila dilemom, problem se riješio sam od sebe. Jednog užasnog poslijepodneva, poslijepodneva, kad je osjećala trganje u svojoj utrobi i vidjela kako joj krv curi niz noge, u srcu je znala da se to dogodilo jer je ona tako željela. Dragocjeni je život žrtvovan njezinu kukavičluku. Svećenik ponovi svoje pitanje, pitajući čega se bojala. - Pakla, Oče. Bog je znao da imam dvojake osjećaje kad je riječ o djetetu i zato mi gaje uzeo. - Jeste li učinili učinili nešto što je izazvalo izazvalo pobačaj? pobačaj? - Samo u srcu. Molim vas, molite za mene, Oče. Očajnički tražeći razumijevanje i oprost, nagonski je ispružila ruku i pritisnula dlan o zaslon. Plakala je spuštene glave. Odjednom je uza svoj dlan i prste osjetila tjelesnu toplinu, kao da je svećenik prislonio svoju ruku uz njezinu, s druge strane zaslona. To je bio trenutačni osjećaj, a kad je podigla glavu, samo se njezina ruka nalazila na mreži.
138 No bez obzira je li to bilo fizički ili duhovno, doprlo je do nje. Tijelom joj je joj je prostrujio prostrujio mir kakav već mjesecima mjesecima nije poznavala. Izgubili su se se okovi krivnje oko njezinih prsa i ona je nekoliko puta duboko udahnula. Govoreći tiho i umirujuće, svećenik joj je dao odr-ješenje i pokoru, koja se činila skromnom u usporedbi s veličinom njezina grijeha. grijeha. Trebat će više od te pokore da se ublaži njezina krivnja, krivnja, ali to će će biti početak, korak prema iskupljenju, način da iziđe iz močvare krivnje u kojoj se topila. Polako spustivši ruku sa zaslona, obrisala je suze i izišla iz ispovjedaonice uz tiho: - Hvala, Oče. Miris njezina parfema zadržao se sve dok je Burke ostao u ispovjedaonici. Vrijeme ja da iziđe. Ne smije biti tu kad se pojavi svećenik i počne s predviđenim ispovijedima. Svaka je sekunda važna. Unatoč tome, nije želio otići. U toj maloj ispovjedaonici podijelio je neobičnu vrstu intimnosti sa ženom svojih maštanja, ženom koju je u sjenici obasjavala mjesečina. Koja je slučajno žena Pinkieja Duvalla. A Pinkie Duvall je neprijatelj za kojeg se zakleo da će ga uništiti. Potaknut tom mišlju, Burke se prisilio na pokret. Kad je izišao iz ispovjedaonice, preletio je pogledom svetište u nadi da će je vidjeti, ali nije bila na vidiku. Pogledao je prema vratima. Tjelohranitelj kojeg je vidio s njom na tržnici više nije bio na svome mjestu. Otišla je. Izvadio je rupčić iz džepa svojih crnih hlača i obrisao znoj s čela, a potom s gornje usne koja mu se činila nagom bez brkova. Tog je jutra u svom zrcalu gledao stranca. Bez daljnjeg zadržavanja, izišao je iz crkve kroz pokrajnji izlaz. Gregorv James je već već bio u automobilu automobilu i 139 čekao ga. Burke ništa nije rekao kad je sjeo za volan i pokrenuo vozilo. Činilo mu se daje u automobilu previše vruće. Prebacio je klimatizacijski uređaj s grijanja na hlađenje i stavio ga na najjače. Crna mu se košulja zalijepila za leđa ispod jakne. Okrenuti mu je ovratnik smetao. Razdraženo gaje povukao. - Zar nije dobro prošlo? - nervozno upita Gregorv. - Dobro je prošlo. - Gospođa se pojavila? - Točno na vrijeme.
Nakon što je nekoliko dana slijedio Remy Duvall, Burkeu je postalo jasno da nikad nije sama. Ili je u unutrašnjosti unutrašnjosti imanja imanja i posve nedostupna, ili je u društvu muža, ili je s njom tjelohranitelj. Nikad nikamo nije išla bez pratnje. Jedini trenuci kad je bila sama su oni kad je išla u crkvu moliti se. - Moliti? - uzviknuo je kad mu je Ruby Bouchereaux rekla u kojim je prilikama vidjela gospođu Duvall. Jedna od pomno madaminih madaminih ocrtanih obrva lagano se izvila. - Što vas više iznenađuje, gospodine Basile, da ona ide u crkvu moliti, ili da to ja činim? - Nisam vas želio uvrijediti - posramljeno je promrmljao. - Samo što... - Molim vas. - Podigla je ruku kako bi pokazala da je njegova upadica nije uvrijedila. - Često vidim Remy Duvall na molitvi. Nikad nisam s njom razgovarala. razgovarala. Nitko to ne čini. Nije ondje kako bi se pokazivala. pokazivala. Čini se daje vrlo religiozna i uvijek prva na ispovijedi. Nakon što je nekoliko dana za redom slijedio Pinkie-jevu ženu u katedralu, i tako potvrdio Rubvnu informaciju, pomislio je: Savršeno. Ima li boljeg načina da se uđe u nečiju glavu i sazna o čemu razmišlja od slušanja njezine ispovijedi? Drogira li se, poput svoje majke Angel? Hoće li ispovjediti svoju vezu s Bardom? Kakve će prljave grijehe povjeriti svom svećeniku, a koristit će nekome tko je odlučio uništiti 140 njezina muža? Kad je stigla subota, Burke je čvrsto odlučio da će biti u ispovjedaonici i čekati je. Plan je bio smion, ali sjajan. Ako se izuzmu dva nedostatka: kako zvučati svećenički i kako zadržati pravog svećenika. Burke je posljednji put bio na ispovijedi dan nakon majčina sprovoda, a i tada je išao samo u čast sjećanja na nju. Pomalo je zanemario vjerske obveze, iako onaj tko je odgojen u katoličkom duhu nikad ne može sasvim zaboraviti. No čak i kad bi uspio dobro obaviti zadatak, još uvijek ostaje problem zadržavanja župnika. Tada je pomislio na Gregorvja Jamesa koji se školovao i za svećenika i za glumca. - Jesi li sve govorio kako treba? treba? - upita ga Gregorv. Gregorv. - Ponavljali smo desetak puta. - Burke opsuje sporog vozača i pretekne ga. - Sve sam rekao pravilno. - Nije posumnjala? Plačljivo kajanje što ga je čuo u njezinu glasu nije mogla odglumiti. -
Nije posumnjala. - Dobro je da nije mogla vidjeti namrgođeno lice. Teško bi se moglo opisati kao pobožno. - Pa, nije ga vidjela; opusti se. - Opušten sam. Ti si taj koji se znoji i vozi poput manijaka. Nakon što je to rekao, Gregorv se nagnuo na naslon i nasmiješio. Kuckao je prstima po koljenu u ritmu neke skladbe u svojoj glavi. - Ja sam izvrsno obavio svoj dio. Zadržao sam svećenika izvan župnog dvora, baš kako si mi rekao. Rekao sam mu da pokušavam uspostaviti vezu s ocem Kevinom, da smo zajedno bili u sjemeništu. - Nikad nije čuo za njega, naravno. "Jeste li sigurni?", pitao sam. "Siguran sam da mi je njegova majka rekla daje dodijeljen Svetom Michaelu u New Or-leensu." Oni satovi dikcije u New Yorku doista su mi pomogli da prikrijem naglasak - usput dometne. - U svakom slučaju, svećenik kaže da je moj prijatelj 141 doista mogao biti dodijeljen Svetom Michaelu, ali da sam ja došao u Crkvu sv. Matthewa. Tada smo se nasmijali. Rekao sam da je vozač taksija zacijelo pomiješao crkve. "Ili svece", rekao je svećenik. Tada smo se još malo smijali. - Kako bih ga još malo zadržao, pitao sam ga je li rodom iz New Orleansa, a on je rekao da je ovdje deset godina. Ali poznaje sve dobre restorane. Ne može ih si priuštiti, brzo je dodao, ali neki njegovi župljani mogu, a dovoljno su velikodušni da ga često pozivaju sa sobom. Bla-bla- bla. Tako smo utrošili desetak minuta. Dovoljno? - Više nego dovoljno. Hoćeš li sada ušutjeti? Nije želio čavrljati s Gregorvjem. Želio je razmišljati o onih nekoliko minuta kad ga je od Remy Duvall dijelio samo tanki mrežasti zaslon i drvena pregrada. Bio joj je dovoljno blizu da osjeti miris njezina parfema i čuje njezine jecaje dok je ispovijedala grijeh kakav Burke nije očekivao. Droga, opijanje, preljub - ništa od toga ne bi ga šokiralo. Ali krivnja zbog spontanog pobačaja? To nije očekivao, pa ga je zaprepastilo. Unatoč tome, iskoristit će to. Čak i dok ga je miris njezina parfema činio vraški sretnim da nije išao u svećenike, razmišljao je poput policajca, pitajući se kako bi tu povjerljivu informaciju mogao upotrijebiti za ono što treba učiniti. U naletu nadahnuća - ne mora biti božan-sko nadahnuće - smislio je pokoru koja odgovara njezinu grijehu i lijepo se uklapa u njegov cjelokupni plan. No nije bio previše zadovoljan.
Volio bi da ne zna o djetetu koje je izgubila. To ju je činilo ljudskijom. ljudskijom. Volio bi da nije dotaknuo njezinu ruku kroz zaslon. To je njega činilo ljudskijim. - Hej, Basile, jesi li doživio religiozno iskustvo ili tako nešto? Gregorvjevo ga je pitanje trgnulo iz razmišljanja pa 142 mu je dobacio opaki pogled. - Ponašaš se doista čudno. Izišao si iz katedrale s izrazom lica kao da si vidio Boga. - Burke gaje ponovno prezirno prezirno pogledao. - U redu, zaboravi. Valjda jednostavno nisam navikao na tebe bez brkova i s tako zalizanom kosom. Mislim da te ni vlastita majka ne bi prepoznala. Naočale su također dobra ideja. Shvativši daje zaboravio skinuti četvrtaste naočale u rožnatom okviru, učinio je to sada i spustio ih na konzolu između sebe i Gregorvja. Leće su bile samo obična stakla, ali je čudno da ih se nije sjetio skinuti. Čovjek bi mogao poginuti ako zaboravi takvu pojedinost. Bez obzira jesi li policajac policajac ili ili zločinac, zločinac, sitnice ti obično obično dođu glave. Naredio je sebi neka se trgne iz toga, bez obzira o čemu je riječ. Počne li dvojiti o svojoj odluci, mogao bi se pokolebati kad je riječ o osvećivanju Kevove smrti. Ne bude li to mogao provesti u djelo, neće moći nastaviti disati. To je nešto što mora pokušati napraviti ili umrijeti u nastojanju. Njegova se desna šaka stegne oko volana. Kad su stigli do Gregorvjeve kuće, skrenuo je na kolni prilaz i tako naglo pritisnuo kočnicu da su poletjeli naprijed. Gregorv posegne za kvakom. - Iako to nevoljko priznajem, bilo je zabavno. Vidjet ćemo se, Basile. Ali samo ako budem imao veliki peh. Na Gregorvjevu ozlojeđenost, Burke je izišao iz automobila i pošao s njim prema ulaznim vratima. - Drago mi je da si se zabavljao, jer još nismo završili, oče Gre-gory. 143 15. poglavlje Pinkie razreze svoj slabo pečeni filet mignon. mignon. - Kako m zove? 4 Remy skrene pogled s krvavo-crvenog soka što se pojavio na njegovu tanjuru. - Jennvna kuća. Ime je j e dobila po trogodiš t rogodišnjoj njoj djevojčici koju je majka napustila. Umirala je od gladi kad su je našli. Nisu je mogli spasiti. - To je nevjerojatno - usklikne Flarra. - U Americi, narodu pretilih ljudi koji troše bogatstva na dijete, neko je dijete doista umrlo od gladi? - Strašno je misliti o tome, zar ne?
Remy je pomno izabrala večer kad je Flarra bila s njima da bi otvorila tu temu u razgovoru s Pinkiejem. Znala je da će Flarra biti na njezinoj strani. Njezina je sestra srčani borac protiv svake društvene nepravde. Pinkie je vrtio vino u čaši. - Taj svećenik, otac... ? - Gregory - reče Remy. - Nazvao je i pitao može li se naći sa mnom kako bismo razgovarali o posebnim potrebama te ustanove. - Potrebe znače novac. Složila se kimnuvši glavom. - Rekao je da se muče s financijskim sredstvima kako bi otvorili Jennynu kuću i počeli raditi. - Takva mjesta uvijek mole za donacije. Zašto ne 144 jedeš? - upita pokazujući pokazujući na na njezin tanjur. tanjur. - Nisam baš gladna. - Izgubila si tek nakon pričanja o izgladnjelim djevojčicama. Moja žena, tako osjetljiva. - Posegne preko stola i pomiluje joj ruku. - Ako ćeš se bolje osjećati, reći ću tajnici neka sutra ocu Gregorvju pošalje ček. - To nije dovoljno - reče Remy i izvuče ruku ispod njegove. - Želim izravno sudjelovati u tome. - Nemaš vremena za to. Vjerujući daje time okončao raspravu, vratio se svom odresku. Ali Remy nije mogla ostati na tome. Ovo je više od jednostavne potrebe za nekim hobijem. Ovo je duhovno pitanje. Svećenik je rekao: - Možda kad biste nešto činili za dobrobit djece... Jennyna kuća je pravi odgovor na njezine molitve. Tražila T ražila je priliku priliku da se iskupi, a došla je u obliku jutrošnjeg telefonskog poziva oca Gregorvja. Ako je to ono što Bog želi od nje, čak je ni Pinkie Duvall neće zaustaviti. Zadržavajući bezbrižni glas, ona reče: - Imam nekoliko sati tjedno koji nisu posvećeni ničemu. - Mislim da bi to bilo dobro za nju, Pinkie - dometne Flarra. - U posljednje je vrijeme tako malodušna. - Nisam - reče Remy. -1 ti si to opazila? - Pinkie je ignorirao Remvno nijekanje i obratio se Flarri. Kimnula je, a njezine su crne kovrče poskakivale. -Već je mjesecima potištena. - Hvala ti. - Pa, jesi, Remy. To mora biti točno ako smo promjenu opazili i ja i moj najdraži šurjak. - Treptala je gledajući ga. - Smijem li, molim, dobiti malo
vina? - Ne, ne smiješ - Remy odgovori umjesto njega. - Isuse, ne mogu u javnu školu. Nema momaka. Nema vina. Jednako tako mogu živjeti i na Marsu. - Sestra Beatrice bi dobila napadaj kad bismo te u samostan vratili pod utjecajem alkohola. 145 - Kladim se da sestra Bea krišom popije gutljaj. Možemo li razgovarati o karnevalu? - Ne večeras. - Pinkie nije prekidao razgovor između nje i Flarre, opazila je Remy. Usredotočio se na nju, a njoj je bilo nelagodno od njegova pozorna pogleda. - O čemu razmišljaš, Pinkie? - Razmišljam o tome koliko mrzim pomisao da moja žena dolazi u doticaj s ološem. - Čak ni ne znam što otac Gregory kani predložiti -reče Remy. - Možda samo želi dopuštenje da naše ime stavi na popis dobročinitelja, ili će me zamoliti da potak-nem naše prijatelje da i oni daju doprinos. Neću znati dok se ne sastanem s njim, ali doista bih željela sudjelovati u tom projektu. U najmanju ruku, htjela bih osobno predati naš ček. - Gdje je ta nova ustanova? - Nije mi točno rekao. - Gdje je predložio da se sastaneš s njim? - Rekao je da ja mogu izabrati mjesto. Pinkie je nestrpljivo kuckao prstom po vinskoj čaši. -Zašto ti je to tako važno, Remy? Znala je da mora jako paziti kako će odgovoriti. Da bi Pinkie pristao, mora čuti nešto što mu se sviđa. - Važno mi je jer se u životu malene Jenny nije pojavio neki Pinkie Duvall na vrijeme da je spasi. Nije imala sreću kao Flarra i ja. - Naježila sam se od toga - reče Flarra. Pinkie se opustio i dao znak Romanu neka mu ponovno napuni čašu. Dobro, Remy, možeš imati taj svoj sastanak. Ovdje u kući. Tijekom dana. - Hvala ti, Pinkie. - Super - reče Flarra. Otac Gregory spusti slušalicu i okrene se Burkeu. - Njihova kuća, sutra poslije podne. 146 Kad su prvi put razgovarali, otac Gregorv je gospođi Duvall dao broj
telefona u muškom zahodu jednog od striptiz barova njezina muža. Zvukovi glazbe vibrirali su kroz tanke zidove. - U njihovoj kući? - ponovi Burke i protrlja zatiljak. - Očekivao sam da će sastanak biti na javnome mjestu. - Pa, nismo te sreće - reče Gregorv. - Dakle, neće ići, zar ne? Moraš odustati od plana. Nakon što je malo promislio, Burke reče: - Zapravo, ovo bi moglo biti bolje. U koje si vrijeme zakazao sastanak? - Zar nisi čuo što sam rekao, Basile? - Da. Rekao si u njihovoj kući, sutra. A ja sam pitao u koje vrijeme. - Ovo neće uspjeti, nikako. - Uspjet će. Budeš li smiren i učiniš li sve što ti kažem, uspjet će. - Možda misliš da me poznaješ, Basile, ali nije tako. Ja sam u osnovi kukavica. Kad treba birati, uvijek najprije mislim na sebe. - Dobro. To je dobro. Misli na sebe. Ako me ostaviš na cjedilu, ili uprskaš stvar, misli na sebe i dugi niz godina u zatvoru. Gregorv bespomoćno zastenje. - Čak i ako nešto pođe po zlu, a ja nisam to skrivio, ti ćeš vjerojatno mene okriviti. - Ne, neću. Obećavam - iskreno reče Burke. - Bez obzira kako će ovo završiti, ti ćeš otići slobodan i čist. - Slobodan i čist? Od Pinkieja Duvalla? - Gregorv prezirno otpuhne kroz nos. - Usrao sam se od straha samo dok sam telefonom zvao njegovu kuću. Sjećam se kako su moji starci za večerom pričali o njemu, dok sam još pohađao osnovnu školu. On je jebena legenda, jedan od najmoćnijih ljudi u ovom gradu, ako ne i najmoćniji. - Znam sve o njemu. - Onda znaš i da je on prokleto opasan čovjek. Priča 147 se da je dao ubiti ljude koji su ga naljutili. - To nisu samo glasine. Gregorv zine od nevjerice. - Ipak očekuješ od mene da uđem u njegovu kuću predstavljajući se kao svećenik, sretnem se licem u lice s njegovom ženom i uzmem novac od nje? - Osim ako ne želiš poći u zatvor i postati ljubavnik tipu kojeg svi zovu Buli. - To si već iskoristio. Pošao sam s tobom u katedralu i odigrao svoju ulogu. Sjajno, mogao bih dodati. Sad smo kvit. - Ja to nisam rekao - odbrusi Burke. - Rekao sam da ću te pustiti na miru ako pristaneš igrati ulogu oca Gre-gorvja.
- Pretpostavio sam da moram glumiti oca Gregorvja samo taj jedan put. - Pa, pogrešno si pretpostavio. U koje vrijeme sutra? - Posve si poludio, Basile. - Vjerojatno. Gregorv je imao pravo. Taj njegov pl&njest lud. Dramatičan, da. Učinkovit, zasigurno. Lud, više nego sigurno. Otkako je čuo ispovijed gospođe Duvall, razmotrio je plan sa svih strana. Uvijek postoje prokleto dobri izgledi da će nešto poći po zlu, ali on je poduzeo sve mjere opreza. Ispraznio je svoj stan i pod lažnim imenom preselio u podjednako neuglednu prostoriju. Toyotu je zamijenio starijim modelom. Kad se vozio novim automobilom, jednim je okom motrio na retrovizor. Dok je pješačio, često je provjeravao slijedi li ga Bardo ili netko drugi. Bio je prilično siguran da ga nitko ne slijedi. Je li Duvall opozvao svoje pse? pse? Nakon što je Burke Burke odbio njegovu njegovu ponudu za posao, možda ga je Duvall odbacio kao beznačajnog. Možda je previše siguran u sebe da bi se bojao odmazde propalog bivšeg policajca 148 okaljana ugleda poput Burkea Basilea. Ako jest očekivao odmazdu, zacijelo misli da će biti nasilna. Baš bi zato ovo moglo upaliti. - Zašto ne može neki drugi policajac glumiti svećenika? - cvilio je Gregorv. - Kako to da neki tajni agent ne može biti otac Gregorv? - Jer si ti bolji glumac od bilo koga u odjelu. - Gre-gory je još uvijek mislio da sudjeluje u tajnoj policijskoj akciji. - Pa, ja odustajem - odlučno će on. - Više ne želim glumiti oca Gregorvja. Radije bih pošao u zatvor nego da me Pinkie Duvall uzme na zub. Burke se okomi na njega. - Ako me sada ostaviš na cjedilu, tvoja će mršava guzica biti plijen za svakog per-vertita u zatvoru New Orleansa. Ja ću se za to pobrinuti. - Sad ga je pritisnuo uz prljavi zid muškog zahoda. Burke procijedi kroza zube: - Dakle, posljednji jebeni put, oče Gregorv, u koje vrijeme sutral - Veliko je zadovoljstvo upoznati vas, gospođo Duvall. - Gregorv Gregorv James se očaravajuće očaravajuće smiješio dok se rukovao s njihovom domaćicom. domaćicom. Hvala vam što ste nas primili. Pogledala je iza njega prema drugom svećeniku. - Ovaj, ovo je otac Kevin - promuca Gregorv. - Moj kolega i suosnivač Jennvne kuće. Burke je pseudonim izabrao u čast Keva Stuarta, što mu se činilo
prikladnim. - Zahvaljujem vam obojici što ste došli - reče Remy. - Polaskana sam da želite moju pomoć. Iz solarija kamo ih je batler uveo vidjela se stražnja tratina, a pogled se pružao i do sjenice. Gledajući onamo, Burke primijeti: - Imate divno imanje, gospođo Duvall. Nije se bojao da će mu prepoznati glas. U ispovje-daonici je govorio prigušenim šaptom i nekoliko se puta 149 promuklo nakašljao. Niti će povezati urednog i dotjeranog oca Kevina s ležerno odjevenim, brkatim muškarcem s bejzbolskom kapom koji joj je u kafiću donio zaboravljenu vrećicu s narančom. - Hvala vam. Molim vas, sjednite. On i Gregorv sjeli su jedan do drugoga na kauč od pletera. Ona je sjela na stolicu njima nasuprot i pitala ih žele li kavu. Otac Gregorv se nasmiješi batleru. - Vrlo rado. Bez kofeina, molim vas. - Isto za mene - reče Burke. Batler se povukao i ostavio svećenike same s gospođom Duvall. I njezinim tjelohraniteljem. Čovjekova široka ramena virila su s obje strane naslona njegove stolice, a činilo se da pleter jedva može izdržati njegovu težinu. Njegovo tamno odijelo nije se uklapalo u sunčano vrtnu sobu. Upadao je u oči kao što bi francuski ključ smetao u cvjetnom aranžmanu. Burkeu je zastalo srce kad je ušao u solarij i ugledao poznatog tjelohranitelja. Gospođa Duvall ga nije prepoznala, ali čovjek je navodno uvježban da bude na oprezu. Burke mu se ljubazno nasmiješio i lagano mu kimnuo. Progunđao je nekakav pozdrav, a u očima mu se nije nazirao izraz prepoznavanja. Bez obzira koliko Duvall plaća tog tupoglavca, daje mu previše. Gospođa Duvall mu se obraćala imenom Errol. - Ne moraš ostati ovdje. Sigurno će ti ovaj razgovor biti dosadan. Promislio je, obojici svećenika uputio pogled koji bi se mogao protumačiti kao upozorenje, a zatim ustao. - U redu. Ali bit ću tik pred vratima ako me zatrebate. Kad je otišao, otac Gregorv se okrene domaćici. - Je li uvijek takav? Ili je katkad ozbiljan? Spontano se nasmijala. nasmijala. Burke je u sebi zahvalio Gre-gorvju jer je bio zaslužan za njezino opuštanje. Dosad je mladić izvrsno glumio. Nevezano su čavrljali dok se nije
150 151 vratio batler, kojeg je zvala Roman, donio veliki srebrni pladanj i stavio ga na kolica za posluživanje. Tada ih je gospođa Duvall sama poslužila kavom i malenim kolačima ukrašenim pastelnim preljevom. Kretala se s lakoćom, prirodno. Teškim srebrnim loncem za kavu rukovala je jednako graciozno graciozno kao i žličicom kojom je umiješala vrhnje u svoju kavu. - Jedva čekam da da čujem sve o Jennvnoj Jennvnoj kući. Otac Gregorv pročisti grlo i pomakne se naprijed na kauču. - Ideja mi je pala na pamet... Burke se isključio kad je Gregorv počeo raspredati kićenu priču o utočištu za djecu beskućnike koje nije postojalo. Dok se pretvarao da pozorno sluša svaku riječ što izlazi iz usta oca Gregorvja, promatrao je lice Remy Duvall. Pažljivo je slušala i reagirala kako je očekivao na ključne riječi za koje je Burke rekao Gregorvju neka ih uključi u svoj govor. Njezina su pitanja bila pronicava i inteligentna. Kad je Gregorv iznova ispričao izmišljenu priču o maloj Jenny, u očima su joj se pojavile suze. - To je tako tragično. Budući da je njezina tuga djelovala iskreno, bilo bi lako pokajati se zbog te goleme manipulacije njezinim emocijama. No tada se Burke podsjetio kako se ponašala s Bardom u sjenici. Svaka žena koja se svojom voljom upušta u vezu s Bardom ne zaslužuje suosjećanje. Odložio je šalicu i tanjurić na stolić i naglo ustao. -Oprostite što vas prekidam, oče Gregorv, ali moram se na trenutak ispričati. Gregory je tako naglo okrenuo glavu da mu se u vratu začulo pucketanje. Panično je pogledao Burkea. Ovaj dio nisu uvježbavali. Nije bio u scenariju. Burke gaje namjerno izostavio jer nije želio uvećati Gregorvjevu tjeskobu. Budući da se činilo da se ugodno osjeća u svojoj ulozi, Burke je držao da može bez opasnosti ostaviti Gregorvja samog s gospođom Duvall na nekoliko minuta, a jedino mu je toliko potrebno. - Toaletna prostorija je iza stubišta u predvorju -rekla mu je. - Hvala vam. - Želite li da vam Errol pokaže? - Ne, hvala. Naći ću je. Izišao je iz solarija, ali je čim je prošao kroz vrata stao i potražio tjelohranitelja. Nije bio tik do vrata kako je rekao da će biti. Burke ga je našao u susjednoj prostoriji gdje je gledao televizijski program. Bio je
leđima okrenut vratima. Očito oca Gregorvja i oca Kevina nije smatrao posebno opasnima. Burke je ušao u toaletnu prostoriju i zatvorio vrata, ali samo na trenutak. Izišao je i grabio po dvije stube odjednom, lecnuvši se kad god bi daske zaškripale. Prva vrata iza odmorišta otvarala su se u još jednu malenu kupaonicu. Najviše tri sekunde i već je izišao. Koliko posluge ima u kući? To nikako nije mogao znati, ali nagađao je da tu radi nekoliko ljudi. U svakom bi trenutku mogao naletjeti na militantnu domaćicu koja će htjeti znati kojeg vraga sveti otac njuška po kući gospodina Duvalla. Podigla bi galamu, a to bi dozvalo Errola koji bi ga zadržao do Pinkijeva dolaska. Sutra u ovo doba njegovo bi tijelo bilo gozba za lakome ribe na dnu Zaljeva. Otvorio je druga vrata u hodniku i našao ono što je tražio - veliku spavaću sobu s odvojenim kupaonicama na svakoj strani i širokim balkonom s kojeg se vidjela prednja tratina. Burke ništa nije znao o antikvitetima, ali svaki komad namještaja u sobi djelovao je autentično. Novac zarađen drogom naveliko se troši na otmjenim aukcijama. U zrcalu velike psihe, visoke najmanje tri metra, odražavao se muškarac s nepotrebnim naočalama i svećeničkom odorom. - Sad si doista pretjerao, Basile - promrmljao je. Virnuo je u prostoriju koja je očito Pinkiejeva garde152 roba, ali sobarica je već bila ondje nakon vlasnikova odlaska na posao. Sve je bilo na svome mjestu. Ništa nije ležalo naokolo. U spavaćoj sobi jasno su se razlikovali noćni ormarići. Pinkie spava na lijevoj strani. Na njegovom ormariću bile su naočale za čitanje, primjerak Newsweeka i bežični telefon. Burke je potražio broj, ali ga nije bilo. Zacijelo privatni broj kojeg nema u imeniku. Otvorio je ladicu u nadi da će naći osobni telefonski imenik, dnevnik, čekovnu knjižicu. Ali Pinkie je previše mudar da bi u ladici noćnog ormarića ormarića držao bilo što š to osim bočice Maaloxa, kemijsku olovku, još jedne naočale i notes u kojem ništa nije pisalo. Na noćnom ormariću gospođe Duvall nalazila se krunica, zdjela osušenog cvijeća i kristalni vrč vode pokriven naopako okrenutom malenom čašom. U ladici ništa osim kutije papirića za poruke. Ali nije bilo adresara. Kome je pisala? Koliko dugo već izbiva iz solarija? Sumnjivo dugo samo za odlazak u
zahod? Što ako Errol tijekom reklame proviri u solarij, ugleda samo jednog svećenika svećenika i pita gdje gdje je drugi? Požuri malo. Prešao je u garderobu gospođe Duvall. Sobarica nije bila ondje, bar ne otkako se gospođa Duvall preodjenula za sastanak s ocem Gregorvjem i ocem Kevinom. Jedna je bluza ležala preko satenom prekrivenog stolca ispred toaletnog stolića. Očito ju je uzela u obzir, ali potom odbacila u korist one stoje ima na sebi. Burke ju je podigao i protrljao tkaninu između prstiju. Svila. Vratio ju je na stolac, točno onako kako je ranije stajala. Opazivši spoj u zidu od zrcala iznad stolića, pritisnuo gaje i dio zrcala se otvorio otkrivajući ormarić s lijekovima. Četkica i pasta za zube, Visine, Stresstabs, vatirani štapići, tamponi, aspirin, oralna kontracepcijska sredstva. Zatvorio je ormarić i baš se kanio okrenuti kad je opa153 zio da je mramorna površina toaletnog stolića lagano naprašena puderom. Puder se nalazio u okrugloj kristalnoj posudi s kićenim srebrnim poklopcem. Kraj posude je stajala kičica za nanošenje pudera od janjeće vune. Podigao ju je i pomirisao. Osjetio je poznati miris. Prešao je prstima preko mekane površine i zamislio na kojim je egzotičnim mjestima nedavno bila. Kojeg vraga radiš, Basile? Izlazi odavde, jebi ga. Vratio je kičicu na njezino mjesto kraj kristalne posude i izišao iz garderobe kao da ga vragovi gone. Na vratima spavaće sobe zastane i oslušne. Ništa nije čuo, pa polako otvori vrata i korakne u hodnik. Bio je na pola puta niza stube kad se Errol pojavio u predvorju. 154 16. poglavlje Errol je, očito na putu u zahod, naglo stao kad je ugledao oca Kevina kako silazi stubama. Burke se vedro nasmiješio. - Ako idete u zahod, moglo bi vam ovo zatrebati. - Dobacio je tjelohranitelju rolu toaletnog papira. Errol ju je nespretno uhvatio, i dalje zbunjen. - U toaletnoj prostoriji nije bilo papira pa sam morao poći u kupaonicu na vrhu stubišta. Errol je otvorio vrata toaletne prostorije i pogledao prema držaču toaletnog papira, s kojeg je Burke skinuo rolu prije odlaska na kat. Donio ju je natrag dolje, ali se činilo da ju je uzeo iz druge kupaonice. -
Pomislio sam, kad sam već gore, da bih mogao dolje donijeti rolu. Nikad se ne zna kad bi nekome mogla zatrebati. zatrebati. - Nasmiješio Nasmiješio se. - Jasno, ovisi o tome što čovjek mora napraviti. - Da - nesigurno će Errol. - Hvala. Burke je pošao prema solariju, a tada se ponovno okrenuo, kao da mu je upravo nešto palo na pamet. - Čujte, ako se gospodin i gospoda Duvall uključe u rad Jennvne kuće, možda biste i vi željeli sudjelovati. Pomagati oko dječaka, organizirati igre, tako nešto. - Ne vjerujem. Prilično sam zauzet kod gospodina Duvalla. 155 - Pa, samo mi je palo na pamet. - Burke se okrenuo i više se nije zaustavljao dok nije ušao u solarij gdje je Gregorv još uvijek pričao. - Otac Kevin i ja mislimo da je jako važno da djeca koja borave u Jennvnoj kući imaju zadatke. Tako će to manje djelovati kao dobrotvorna ustanova, a više kao normalni dom. - Izvrsna ideja, Oče. Gregorv je s očitim olakšanjem pogledao Burkea. - Otac Kevin i ja slažemo se daje pružanje osjećaja odgovornosti djeci, i pohvala za svako postignuće, prvi korak prema suzbijanju negativnih učinaka teškog života i izgrađivanju samopoštovanja. Gospođa Duvall pogleda Burkea. On kimne u znak slaganja, ali u tom bi se trenutku složio i s teorijom daje Mjesec napravljen od svježeg sira. Bilo je gotovo nemoguće zadržati svetački izraz lica tako brzo nakon boravka u njezinoj garderobi. Nastojao je podići pogled iznad križića na lančiću oko njezina vrata, ali to je bila golema bitka između onoga što bi želio i onoga što je morao. - Bog je blagoslovio ovaj posjet, oče Kevin. - Gregorv podigne podigne ček na deset tisuća dolara naslovljen na Jennvnu kuću. - Jako ste velikodušni, velikodušni, gospođo Duvall. Duvall. Bog vas vas blagoslovio. blagoslovio. - Bog blagoslovio vašu misiju, oče Kevin. Burke ustane. - Ne bismo vam više smjeli oduzimati vrijeme. - Naravno, nikako to ne bismo željeli. Gregorv također ustane. Kad jednom počnem pričati o Jennvnoj kući, nitko me ne može zaustaviti. - Uživala sam vas slušati - reče Remy. - Zar ne možete ostati dok se moj muž ne vrati kući? Znam da bi vas želio upoznati. - Ne, ne, moramo poći - reče Gregorv. - Imamo još posjeta za obaviti. Možda neki drugi put. 156
Burke joj pruži posjetnicu. - Siguran sam da biste željeli čuti kako napredujemo. Molim vas, nazovite kad god želite. - Hvala vam, hoću. - Zapravo, Zapravo, možda biste osobno željeli vidjeti ustanovu. Otac Gregorv je zanijemio kad je čuo prijedlog. S izrazom zapanjene nevjerice zurio je u oca Kevina. S druge strane, gospođa se Duvall oduševila idejom. - Zar bi to bilo moguće? - Ne. - Naravno. Gregorv i Burke su istodobno odgovorili, ali je Bur-keov odgovor imao prednost. prednost. Gregorv pokunjeno reče: -Prirodno, -Prirodno, kako god želi otac Kevin. Ke vin. Samo sam mislio da ćemo čekati dok se kuća službeno ne otvori kad se sve dovrši. Znate, pozvati sve donatore odjednom - plaho doda. - Siguran sam da bi gospođa Duvall više voljela privatni obilazak - reče Burke zagledavši joj se duboko u oči. - Ne očekujem povlašteno ophođenje prema meni -reče Remy - ali doista bih voljela vidjeti kako radovi napreduju. Možda bih vam mogla pomoći. - Vaš je doprinos dovoljna pomoć, uvjeravam vas -reče otac Gregorv, a u glasu mu se osjećalo očajanje. - No moj povoljni izvještaj mogao bi mog muža navesti da doprinese još više. Burke se nasmiješi. - To je još jedan razlog da nas osobno posjetite. Nazovite kad god želite doći. Bit ćemo vam na raspolaganju da se uklopimo u vaš raspored. - "Bit ćemo na raspolaganju"? "Da se uklopimo u vaš raspored"? Isuse, umrijet ćemo. 157 - Hoćeš li prestati s jadikovkama? Od tebe me zaboljela glava. - U što si me to uvalio, Basile? Ovo mi se ne sviđa. Pristao sam učiniti ti uslugu i održao sam riječ, nisam li? Ne jednom, već dvaput. Gotovo. Pljesak, pljesak. Zastor se spušta. Svjetla se gase i svi odlaze kućama. Nema ponavljanja. Odigrao sam svoj posljednji prizor s tobom. Stalno mijenjaš dijalog. I kamo si pošao kad si izišao iz one prostorije? - U zahod. - O, svakako. Mislim da si pošao njuškati, to mislim. - To je jedan od tvojih glavnih problema, Gregorv. Previše misliš. Bilo bi ti bolje da jednostavno plivaš nizvodno. - Budem li plivao nizvodno, mogao bih završiti plutajući u moćnoj
Mississippi, licem prema dolje. Moj život nije baš urešen postignućima, ali nisam spreman umrijeti. Smatraj našu suradnju završenom. Od ovog trenutka. Prepirka se nastavila cijelim putem do Gregorvjeve kuće. Burke se nagne preko njega i otvori mu suvozačeva vrata. - Hajcfe, podigni noge, popij čašu ili dvije vina i smiri se. Javit ću ti se. - Gotovo je. G-o-t-o-v-o. - U zatvoru ne poslužuju Pinot Noir uz večeru, Gregorv. - Ne možeš mi stalno prijetiti zatvorom. Nemaš me za što optužiti. - Možda danas nemam. Ali neka prođe tjedan ili dva. Prilijepi! ću se za tebe poput čička. Prije ili kasnije prepustit ćeš se svojim nagonima, a sam si priznao da ih ne možeš kontrolirati. - Moj psihić i ja napredujemo. - Ne, on zarađuje na nečemu za što zna da je beznadan slučaj. Ti si med za psihiće, a on se prilijepio. Gregorv se skupi na sjedalu. - Ti si gad, Basile. 158 - To smo već utvrdili. - Tvoja je snaga volje jača od moje. Ne mogu pobijediti u prepirci s tobom. Svi me maltretiraju. Burke ispruži ruku, pograbi Gregorvja za kosu i okrene njegovu glavu prema sebi. - Poslušaj me, ti plačljivo, razmaženo, malo govno. Vjerovao ili ne, ovo bi moglo biti najbolje što ti se dogodilo u cijelom tvom bijednom životu. Prvi put te netko tjera da činiš ono što ne želiš. Dajem ti priliku da dokažeš da si bolji no što bilo tko vjeruje. Dajem ti priliku da budeš čovjek. Gregorv s naporom proguta slinu. - Doista mislim da to ne mogu biti, Basile. Volio bih biti, ali kao što si rekao, ja sam beznadan slučaj. Da sam na tvome mjestu, ne bih računao na mene. - Pa - progunda Burke i pusti mu kosu - ti si, nažalost, sve što imam. Gregorv je jednom nogom stupio na pločnik, ali nije izišao. Malo kasnije, reče: - Ovo nije policijska operacija, zar ne? - Ne. - Burke ga pogleda ravno u oči. - Ne, nije. Ovo je osobna osveta. Ima veze s mojim prijateljem koji je ubijen prošle godine. - Pretpostavio sam da je tako nešto. Hvala ti što si konačno iskren prema meni. - Nema na čemu. Okrenuvši glavu, Burke se zagleda kroz zamagljeni vjetrobran svoga automobila. Razmišljao je samo nekoliko sekundi, a tada reče: -
Zaboravi, Gregorv. Nisam te trebao uvlačiti u ovo. Lagao sam ti i cijelo vrijeme manipulirao tobom, a kao što si rekao, to nije pošteno. - Kanim učiniti nešto šašavo i opasno. I u tome si imao pravo. U nekom bi me trenutku vjerojatno obuzela panika, pa bi uprskao stvar i poginuo. Ne treba mi još jedna smrt na savjesti. Trebala mi je tvoja pomoć u vezi sa svećenikom, ali mislim da se dalje mogu sam snaći. Zahvaljujem ti na pomoći. 159 Potom je, kao usput, us put, dodao: - Mrzim gledati kako uništavaš svoj život, Gregorv. Ako se ne opametiš i ne paziš što radiš, na koncu će te uhititi i zatvoriti na dugi niz godina. Jednog od sljedećih dana tvoj te tata neće moći spasiti od teške optužbe koja izaziva gađenje ne samo javnosti, već i onih po zatvorima. Ondje unutra napravili bi ti pakao od života, možda bi te čak i ubili. Dobro razmisli o posljedicama kad sljedeći put osjetiš poriv da ga izvadiš i njime mašeš pred nekim, pogotovo pred djetetom. Iskrivljeno se smiješeći, napravi znak križa. - Pođi i ne griješi više, sine. Potom posegne za mjenjačem i ubaci u rikverc. - Čekaj. - Na Gregorvjevu se licu vidio izraz neodlučnosti. Grickao je unutrašnju stranu obraza. - Da li bih se mogao uvaliti u nevolje? Ili biti ozlijeđen? - Kunem se da bih to pokušao spriječiti, ali postoji opasnost, da. Nakon nekoliko dugih trenutaka razmišljanja, mlađi čovjek uzdahne. Jebi ga. Pristajem. Pristajem. Što bih drugo drugo mogao raditi? raditi? 160 17. poglavlje - Kako to misliš, nestao je? Bardo slegne ramenima. - Baš kako sam rekao, Pin-kie. Nitko ga nije vidio. Kad sam se vratio do one usrane rupe u kojoj je živio, već se bio iselio. Prilično sam oštro pritisnuo kućevlasnika, ali on se zakleo da je Basile otišao usred noći. Stanarinu i ključ ubacio je u poštanski pretinac. Na takvom se mjestu ne ostavlja buduća adresa. Kao da je ispario. Jedan od naših momaka u NOPD-u malo je njuškao naokolo. Kaže da se Basile nikome nije javio otkako je predao značku. - Trebao si poslati nekoga da ga slijedi. -Da, pa, tko je znao? Basileov navodni nestanak uznemirio je Pinkieja. Basile nije odbio posao uz pristojno: Ne, ali polaskan sam da ste me se sjetili Odbio je na način koji nije ostavljao mjesta pregovorima. To je mučilo Pinkieja iz dva velika razloga.
Prvo, razbjesnilo ga je što je beznačajni bivši policajac uvredljivo odbio dobronamjernu ponudu. To je bio prvi put daje Basilea pokušao namamiti na drugu stranu posla s narkoticima, ali nije prvi put da je razmišljao o bacanju mamca da bi vidio kako će Basile gristi. Ima li boljeg načina za eliminiranje neprijatelja od prebacivanja 161 I u vlastiti tabor? A Basile je neprijatelj. U Odjelu za narkotike bio je stalna gnjavaža, inzistirajući na analizi svake operacije, uspješne ili neuspješne. On je bio križar koji zahtijeva odgovornost za greške, traži odgovore na pitanja zašto i kako za svaki poraz. Bio je dosadna savjest koja je odjel činila prilično poštenim, iako ne sasvim. Još gore, činilo se da je nepotkupljiv. Pinkie je slao dobavljače dobavljače svih zamislivih poroka da pokušaju otkriti slabu točku Basileova moralna oklopa. Nitko nije bio uspješan - ni kladioničari, ni dileri, ni žene. Svi su ga pokušali kompromitirati; nitko nije uspio. Tako je Basile godinama ugrožavao Duvallovu operaciju. Bio je samoimenovani general u ratu protiv droge, a imao je sposobnost nadahnuti trupe. Kad je Kev Stuart poginuo, sukob je postao osoban. Basile je još uvijek ogorčen zbog toga i, unatoč presudi na Bardovu suđenju, neće stvar ostaviti na miru. Neće stati sve dok ne osveti Stuartovu smrt. Odlazak iz policije samo je dimna zavjesa. Što je dovelo Pinkieja do drugog razloga iz kojeg se nadao da će Basile prijeći k njemu. Mogao bi na njega bolje motriti kad bi radio za njega. Sve dok je Basile radio u policiji, s lakoćom je pratio njegove aktivnosti. Sad je nestao, a čini se da nitko ne zna gdje je i što kani. Pinkieju se to nije sviđalo. Čovjek se ne može popeti do moćnog položaja na kojem se nalazi Pinkie bez da putem ne stvori vojsku neprijatelja. Nije mogao izbrojiti prijetnje, otvorene i prikrivene, što ih je primio tijekom godina. Skupo je plaćao zaštitu od ljudi kivnih na njega. Osjećao se sigurnim. Unatoč tome, bio je dovoljno pametan da zna kako uza sve mjere opreza ne može biti stopostotno zaštićen, dvadeset četiri sata dnevno. Nitko, čak ni šef države, nije neranjiv. Burke Basile je ondje vani, bez ikakve kontrole, a u 162 sebi nosi mnogo mržnje prema Pinkieju Duvallu. Bio bi budala kad ga to ne bi činilo barem malo nervoznim.
Basileaje iznevjerio sustav u koji je imao povjerenja, te mu je okrenuo leđa i otišao. Njegovi postupci više nisu pod kontrolom pravila i propisa zakona i reda, a to ga čini dvostruko opasnijim. Naravno, Basile mu ne može naškoditi bez da i sebe ocrni, ali to je bila slaba utjeha. Koliko je zapravo lud taj čovjek? Koliko je daleko spreman spreman poći da bi se osvetio? Što može izgubiti? Ne karijeru. Niti ženu i obitelj. Ništa kad je riječ o materijalnim stvarima. Čak ni svoj integritet ili ugled, jer su se mediji za to pobrinuli. pobrinuli. To je najviše mučilo Pinkieja. Iz iskustva je znao da najveću prijetnju predstavljaju oni koji nemaju što izgubiti. - Želim da ga se nađe - naglašeno reče Bardu. - Što mi je činiti kad ga nađem? Pinkie ga značajno pogleda. Bardo se naceri i kimne. - Bit će mi zadovoljstvo. Pinkiejeva tajnica pokuca. Kretnjom ju je pozvao unutra. - Oprostite na smetnji, gospodine Duvall, ali rekli ste da vam donesem ovu informaciju čim je pribavim. Budući daje Bardo dobio zadatak, Pinkie gaje otpustio, a od tajnice je uzeo tipkani memorandum o Jenny-noj kući. Kad je sinoć stigao kući, Remy se ponašala gotovo kao nekad. Bila je uzbuđena zbog dobrotvorne ustanove, zaluđena tim ocem Gregorvjem koji ju je pozvao da posjeti organizaciju. Pinkie je obećao da će razmisliti o tome. Činilo se bezazlenim, pogotovo ako je izvuče iz mrzovolje. Nadugačko je ispitivao Errola o svećenikovom posjetu, a začudio se kad je saznao da su zapravo došla dvojica. Errol mu je rekao da je jedan bio stariji i nekako poslovniji. Mlađi je bio zgodan, ali vjerojatno peder, kako je rekao Errol. Errol. Taj otac Gregorv Gregorv je uglavnom uglavnom 163 pričao. Errol je rekao daje za cijelo vrijeme posjeta ostao u prostoriji, te da su dva svećenika razgovarala samo o utočištu za djecu. Poigravajući se posjetnicom što ju je svećenik dao Remy, Pinkie je pitao tajnicu je li nazvala broj napisan ondje. - Da, gospodine. Javila se neka žena. - Kako se javila? - Jennvna kuća. kuća. - Znači, pravo je? - O, da, gospodine Duvall. Rekla sam da želim razgovarati s ocem Gregorvjem. Ona je rekla da ni on ni otac Kevin nisu ondje, ali da će im rado prenijeti poruku. Tajnica se tada nasmijala. - Mislila je da zovem u vezi s donacijom. Dala
mi je mnogo više informacija o ustanovi no što sam tražila. Nisam sve doslovce zapisala, ali kao što vidite, mnogo sam toga zabilježila. - Jako dobro si to izvela, Dixie. Dixie. - Burke djevojci uzme telefonsku telefonsku slušalicu i spusti je na aparat. Javna govornica nalazi se u hodniku na drugom katu jeftinog hotela gdje zaudara po lošim instalacijama. - Vrijedilo je četrdeset dolara. Iako joj je unaprijed platio, Dixie gaje slijedila u sobu što ju je pod lažnim imenom unajmljivao iz dana u dan. Sjela je na krevet i zabila visoke tanke pete svojim bijelih čizama u prljavi pokrivač. Kad se nasmiješila, vidio je zelenu žvakaću gumu zalijepljenu između njezinih kutnjaka. - Doista misliš da sam zvučila poput opatice? - I mene bi mogla prevariti. Piće? - Svakako. Burke je iz kutije za hlađenje izvukao limenku soka -soba nije imala hladnjaka - i pružio joj je. - Kad si rekao piće, mislila sam da mi nudiš... - Ne. Nisi dovoljno stara za alkohol. To joj se činilo jako smiješnim, te je otvorila limenku 164 i polizala pjenu što je izišla. - Jesi li ozbiljno mislio ono što si rekao? - O čemu? - Da zvučim poput opatice? Možda sam izabrala pogrešno zanimanje. - Možda. - No kad razmisliš o tome, ja jesam neka vrsta opatice. Burke skeptično uzdigne obrve. Oslonila se na laktove, a u tom su položaju njezine dojke gotovo iskočile iz sićušnog grudnjaka od crne čipke što gaje nosila ispod rastvorene traper jakne. - Ne šalim se. - Opatice ne nose crvene minisuknje od skaja i teške parfeme, Dixie. Njezin miris gardenije bio joj je zaštitni znak. Kad bi je oni iz Odjela za poroke tražili, doslovno bi je našli po njuhu. U ovoj malenoj sobi, gdje je sigurno bilo tisuću otrcanih transakcija, slatkasti je miris pomalo izazivao mučninu. - Opatice služe svojim sugrađanima. Ne činim li i ja isto? - Mislim daje velika razlika u načinu na koji služiš. - Pa, naravno, ako želiš govoriti o tehnici... - Srknula je piće. - Jesi li katolik, Basile? - Tako sam odgojen. - Teško je zamisliti te kako se moliš i slično.
- Prošlo je mnogo vremena - promrmlja Burke. Bilo je sigurno da će Pinkie provjeriti Jennvnu kuću, pogotovo ako je njegova žena tražila dopuštenje da je posjeti. Pod tom je pretpostavkom Burke izgladnjelom umjetniku platio da skicira lažni simbol za utočište siročadi. Potom je otišao u malenu tiskaru, gdje je čovjek mogao sam tiskati, i napravio desetak posjetnica sa simbolom i telefonskim brojem javne govornice na drugoj strani hodnika od njegove sobe. Jednu od tih posjetnica ostavio je gospođi Duvall. 165 Ranije toga dana pošao je u potragu za sekretaricom i naletio je na Dixie. Bila je dobra kurva i još bolja doušnica. O prvome nije ništa osobno znao, ali je nekoliko puta kupovao informacije od nje, a uvijek su se pokazale točnima. Radila je na ulicama od svoje trinaeste godine. Burke se čudio daje doživjela zrelu dob od sedamnaest godina. - Znaš, jutros sam te jedva prepoznala - primijetila je dok je hladnom limenkom prelazila preko obilno namazanih usana. - Kad si izgubio brkove? - Prije nekoliko dana. - Kako to? - Došlo mi je. - Radiš li sada kao tajni agent? - Moglo bi se tako reći. - Kuja na telefonu rekla je da je iz ureda Pinkieja Duvalla. Što se događa? - Ne moraš to znati. - Isuse, Basile, iz tebe se ništa ne može izvući. - Valjda mi nije do razgovora, Dixie. - Ispružio se kraj nje na krevetu i presavio tanki jastuk ispod svoje glave. Okrenula se prema njemu i položila bedro na njegovo. - Nemam ništa protiv, dušo. Ne moramo razgovarati. Njezina mu je ruka kliznula niz prsa do kopče na pojasu i počela je otkopčavati. Zaustavio joj je ruku. -Nisam tako mislio. Već si zaradila svojih četrdeset dolara, a ja nisam pri parama. Razmišljala je o tome sekundu ili dvije. Potom je dugačkim noktom prešla preko njegove nedavno obrijane gornje usne. - Nema veze, bit će besplatno. - Hvala, ali ne ovog puta. - Kako to? Jesi li ti posljednji vjerni oženjeni muškarac na svijetu? - Više nisam.
- Više nisi vjeran? 166 - Više nisam oženjen. - Onda u čemu je problem? Hajde, Basile. Bila sam i s drugim policajcima. Na desetke. Ti si posljednja neosvojena tvrđava, a ja moram zadržati dobar glas. Možeš li iskreno reći da nisi pomislio na ševu sa mnom? Nasmiješio joj se. - Dixie, ti si fantastična. Siguran sam daje ševa s tobom jedno od najvećih životnih životnih zadovoljstava. Ali mogao bih imati imati kći tvojih godina. - Kakve veze imaju godine? - U ovom trenutku, imaju. Umoran sam i potreban mi je san. - Podne je. - Noćas sam dugo bio budan. - To je samo još jedan razlog više da se opustiš i uživaš. Ja ću sve obaviti. - Njezina ruka ponovno pođe do kopče na pojasu. Ponovno ju je zaustavio. - Ne ovoga puta. Razočarano je ispuhnula dah s mirisom žvakaće gume. - Dobro progunđala je. - Ali mogu li samo ležati uz tebe neko vrijeme i odmoriti se? Njegov pogled prijeđe s njezinih napućenih ružičastih usana do dojki što su se prelijevale iz grudnjaka. - Ne vjerujem da bih se baš odmorio. Vragolasto se nasmiješila. - Dakle, ipak te uzbuđujem. - Nestani, Dixie. Pusti me da na miru odrijemam. Nježno ju je gurnuo, a ona je skočila s kreveta. - O, dobro, doista sam se potrudila. - Na vratima je zastala s jednom rukom na kvaki, a drugom na boku. - Ako se zajebavaš s Pinkiejem Duvallom, tražiš nevolje. - Znam. - Dobri momci kao ti velika su rijetkost, Basile. Čuvaj se, u redu? -1 ti, Dixie. Baš kad je otvorila vrata, zazvonio je telefon u hodniku. Basile naglo skoči s kreveta. - Javi se - reče joj i 167 gurne je preko hodnika ispred sebe. - Jednako kao i ranije. Prostitutka je zvučila poput uvježbane sekretarice kad je podigla slušalicu nakon što je telefon treći put zazvonio. - Dobar dan. Jennvna kuća. - Slušala je, a potom reče: - Pričekajte, molim. Pokrivši slušalicu šakom, Dixie šapne: - Želi razgovarati s ocem
Gregorvjem. - Ona? Ista žena kao i ranije? - Ne, mislim da nije. - Reci joj da je otac Gregorv izišao. Pitaj želi li razgovarati s ocem Kevinom. - A to bi bio... ? -Ja. Dixie ga je sumnjičavo pogledala, ali je prenijela poruku. Trenutak kasnije pružila je slušalicu Burkeu. - Ti si na redu, padre. - Halo. Ovdje otac Kevin. - Dobar dan, Oče. Ovdje Remy Duvall. Na trenutak je sklopio oči. Zasad sve ide kao po loju. - O, da. Dobar dan. Kako ste, gospođo Duvall? - Dobro, hvala. Vrijedi li još uvijek poziv za obilazak Jennvne kuće? - Svakako. Kad biste imali vremena? - Prekosutra? Poslije ručka? Prekosutra. Poslije ručka. Jedva četrdeset osam sati. Može li do tada sve pripremiti? - To će biti u redu -začuo je vlastiti glas. - U tri poslije podne? - Savršeno. Koja je adresa? - Ovaj, zapravo, gospođo Duvall, prilično je teško naći to mjesto. Umjesto da vam sada objašnjavam, bilo bi mnogo jednostavnije da otac Gregorv i ja dođemo po vas i odvedemo vas onamo. - Oh. Ne znam... Osjećajući Osjećajući kako oklijeva, on reče: - Vaš doprinos bio je izravan odgovor na naše molitve. Vašim smo čekom kupili veoma potreban kombi. Rado bismo vam ga poka168 zali. - Dixie je žustro žvakala svoju gumu i začuđeno ga promatrala. - Tako mi je drago da ste našu donaciju tako dobro iskoristili - reče Remy Duvall. - Dakle, hoćemo li doći po vas? - Pa, pretpostavljam da bi to bilo u redu. - Potom odlučnije doda: - Da, dođite ovamo po nas. - "Nas"? - Moj, ovaj, Errol. On će poći s nama. - Dobro. - Znači, vidjet ćemo se prekosutra u tri poslije podne. Potvrdio je dan i vrijeme, te spustio slušalicu, ali je zadržao ruku na njoj. Nepomično je stajao i prazno zurio preda se, ali su
mu glavom jurile misli. Trenutak kasnije shvatio je da se Dixie još uvijek nalazi ondje s prekriženim rukama, naslonjena na zid, i pozorno ga promatra. -Što se događa s tobom, Basile? - Kako to misliš? - Izgledaš poput momčića koji je upravo dogovorio spoj s kraljicom maturalne zabave, istodobno uzbuđen i uplašen. - Teško daje daje to spoj, spoj, Dix - odsutno će on. on. Potom se trgnuo iz omamljenosti i ponovno joj zahvalio na pomoći. - Ne bih to mogao izvesti bez tebe. - Sto si izveo? - Nije važno. - Nagonski je počeo tapkati po džepovima tražeći nešto na čemu može pisati. - Slušaj, dat ću ti jednu adresu i želim da je čuvaš. Ako ti ikad zatreba sigurno mjesto, pođi onamo. U džepu hlača našao je stari račun iz prodavaonice i na njemu načrčkao adresu. Dixie ju je ovlaš pogledala i tutnula u džep jakne. - Sigurno mjesto? Ništa mi se neće dogoditi. - Nemoj biti glupa. Djevojke poput tebe kratko žive. - Kucnuo je po džepu u koji je spremila papirić. - Nemoj zaboraviti. 169 Burke spusti glavu na naslon u svom novom automobilu. Pa, ne baš novom, samo drukčijem od toyote. Iako mu je to bilo teško, odolio je porivu da sklopi oči. Ako to učini, iscrpljenost bi ga mogla svladati pa bi zaspao i možda nešto propustio. Nadao se da će prokleti prisluškivač raditi nakon što se onoliko namučio da ga onamo stavi. Duvall vjerojatno redovito pregledava kuću u potrazi za prisluškivačima pa, iako ne bi znao daje Burke Basile postavio sićušni mikrofon ispod njegova noćnog ormarića, dva bi svećenika bila među sumnjivima. Budući daje najmodernija oprema skupa, a Burkeov budžet to ne bi podnio, naplatio je uslugu što ju je nekoć učinio policajcu koji radi u prostoriji prostoriji s dokaznim materijalom. materijalom. Prije nekoliko godina njegov se sin spetljao s lošim društvom. Jedna od Basileovih ekipa ga je uhitila zbog posjedovanja. Uz policajčevo odobrenje, Basile se prilično žestoko okomio na momka, dobro ga prestrašio i uspio vratiti na pravi put. Obitelj mu se još uvijek osjećala dužnom. Jeftini prisluškivač prisluškivač pronađen pronađen je tijekom jedne jedne racije; nikome nikome neće nedostajati pa ga je policajac uzeo. On i Basile su ga isprobali. Radio je, ali nije bio posebno kvalitetan.
Večeras ga još nije imao prilike iskušati. Nakon sat i pol motrenja, spavaća je soba još uvijek u mraku. Pogledao je na sat. Dvanaest minuta iza jedanaest. Koliko dugo može čekati? Posve je iscrpljen. Imao je mnogo posla otkako je ranije razgovarao s gospođom Duvall. "Otac Kevin" je bez problema unovčio Duvallov ček u navedenoj banci. Novcem je platio jeftini kombi što ga je našao preko oglasa u novinama. Odvezao gaje ravno u autolakirersku radionicu i ondje zamolio da mu hitno naprave posao. Bit će gotovo do sutra poslije podne. Potom se vratio u svoju sobu i izrezao simbol Jennvne kuće u komadu kartona. Time će nanijeti simbol na vrata 170 171 svježe lakiranog kombija. Limuzina je bešumno prošla kraj njega. Kad je Burke shvatio da automobil što mu se približava pripada obitelji Duvall, već je gledao njegova stražnja svjetla. Zadržao je dah, a to je shvatio tek kad je limuzina nestala kroz željeznu kapiju u stražnjem dijelu imanja. Malo kasnije upalila su se svjetla u glavnoj spavaćoj sobi. Stavio je slušalice na glavu i odmah začuo glasove. - ... u operi... čuo je... i... loše. - To je govorio Pinkie. Burke je namjestio slušalice slušalice i čuo kako gospođa Duvall govori: - ... ponosni stoje prošla svoju prvu audiciju. Ona im je jedina kći. kći. - Pa, meni je bilo ubitačno dosadno. Vruće je ovdje. Smanji termostat. Burke nekoliko minuta nije ništa čuo, te ih je zamišljao u odvojenim garderobama kako se pripremaju za krevet. Potom su se začule riječi gospođe Duvall: - Sutra ću im poslati pisamce i zahvaliti se. - Kako god želiš. Skini tu prokletu stvar. Svjetlo se ugasilo. Kroz slušalice su se čuli zvukovi šuštanja krevetnine, namještanja tijela, Pinkieja koji se primiče svojoj nagoj ženi i miluje kožu naprašenu puderom iz posude sa srebrnim poklopcem. Burke sklopi oči. - Svi su muškarci ondje večeras slinili nad mojom prelijepom ženom. - Hvala. Burke reče sebi neka više ne sluša. Neće razgovarati o Duvallovu ilegalnom poslu. Ništa neće saznati ako bude prisluškivao očito osobni razgovor. No ipak je slušao. - Uhvatio sam starog Sallevja kako ti gleda sise. Bijesno sam ga pogledao. Porumenio je do korijena svog tupea - smijuljio se Duvall. -
Kad smo dobili desert, on i svaki drugi muškarac za stolom ubrusom je skrivao erekciju. - Nemoj to govoriti. - Zašto ne? Istina je. - Ne vjerujem daje tako. - Vjeruj, Remy. Kad te muškarac pogleda, može misliti jedino na muf. - Još šuštanja, namještanja udova. -Vidiš na što mislim? Nešto je promrmljala tako tiho da mikrofon nije prenio. Bez obzira što je rekla, Duvall je bio zadovoljan jer se samodopadno smijuljio. - Znaš kako treba s time, dušice. Trenutak kasnije, Duvallov zadovoljni uzdah. Burke sagne glavu i snažno protrlja oči. Burkeu se činilo da je prošla cijela vječnost prije no što je Duvall zastenjao: - Isuse, dušo, to me izluđuje. Dođi ovamo. - Zatim: - Što je tebi? Kako to da nisi vlažna? - Pusti me da ustanem pa ću nešto uzeti. - Nije važno. Privuci koljena... da, tako. Kako te je Pinkie učio. Burke zabaci glavu na naslon. Nastavio je slušati. Slušao je kako Duvall izgovara vulgarnosti, njegovo gunđanje i stenjanje. Sve je slušao, dok Duvall nije svršio, glasno dahćući i psujući. Potom se više ništa nije čulo, osim jedva čujnog, elektroničkog zujanja. Slušao je još nekoliko minuta. Kad ga je počela boljeti čeljust, Burke je shvatio da je stegnuo zube. Prste je tako čvrsto stegnuo oko volana da su pobi-jeljeli. Polako ih je opustio. Maknuo je slušalice i raz-draženo ih bacio na prazno sjedalo kraj sebe. Rukavom je obrisao oznojeno čelo. Na koncu je upalio motor automobila i udaljio se. 172 173 18. poglavlje Burke je svježe obojeni kombi ostavio iza napuštenog skladišta, nadajući se da će još uvijek biti ondje, nedirnut, kad sutra ujutro dođe po njega. Prije no što je zašao za ugao, osvrnuo se prema vozilu i zaključio daje dobro obavio posao. S te se udaljenosti simbol Jennvne kuće jedva mogao razabrati. Izgledao je amaterski napravljen, a to je i želio. Izgubljen u mislima dok je hodao pločnikom, nije vidio Maca McCuena sve dok se nije našao točno pred njim i prepriječio mu put. - Burke! Kriste, čovječe, tražim te po cijelom gradu. Burke u mislima zastenje. Posljednje što mu treba je Macovo bezvezno brbljanje. No ipak se pokušao nasmiješiti,
pretvarajući se da mu je drago što ga vidi. - Hej, Mac. Kako ide? - Gotovo te nisam prepoznao. Što ti je s kosom? Gdje su ti brkovi? - Posljednji sam ih put vidio u umivaoniku u kupaonici. - Potrajat će dok se ne naviknem na to. - Zatim je promijenio držanje i pitao kojeg vraga je Burke radio. - Ništa posebno. Kako si me našao? - Nije bilo lako. Počeo sam se raspitivati naokolo prije nekoliko dana, ali nitko nije znao gdje si. Ili to, ili nitko nije htio reći. Tada sam se sjetio Dixie. Ona se sjetila da te je vidjela. - Koliko te je to stajalo? - Deset dolara. - Ja sam joj platio dvadeset dvadeset da zaboravi zaboravi da me je vidjela. vidjela. - Pa - reče Mac i filozofski slegne ramenima - znaš kakve su kurve. Da, zna kakve su kurve. Neke bi za deset dolara prodale prijatelja. Druge se prodaju za limuzine i velebna zdanja. Svjestan da se Maca neće lako riješiti, Burke se pomiri sa sudbinom i pozove ga na pivo. Na njegovo iznenađenje, Mac je odbio. - Sad žurim. No tražio sam te kako bih te pozvao na večeru. Večeras. Neka vrsta oproštajne zabave. Burke se nije mogao sjetiti nečega što bi bilo bolje izbjeći. - Cijenim tu pažnju, Mac, ali ne hvala. - Opusti se. Nitko neće iskakati iza namještaja i vikati "iznenađenje". Ništa tome slično. Samo ti, ja i Toni. Ona želi kuhati. - Zvuči lijepo, ali... Mac, neobuzdan kao i uvijek, zabio je prst posred Burkeovih prsa. - Ne prihvaćam ne kao odgovor. Kladim se u pet dolara da za večeras nemaš nikakvih planova. Dakle, nacrtaj se ondje. U sedam sati. Znaš gdje živim? Napisao sam adresu na poleđini. - Tutnuo je posjetnicu u Burkeovu šaku. Čak je i za Maca, koji je uvijek bio pretjerano revan i hiperaktivan, to bilo neobično ponašanje. - Nikad me ranije nisi pozvao na večeru, Mac. O čemu je riječ? - O tvojoj budućnosti. - Burke upitno nakrivi glavu. Mac reče: - Večeras. - Potom povuče ruku i brzim se hodom udalji. 174 Burke okrene posjetnicu i pogleda stoje Mac napisao. To nije bila njegova adresa. Burke je samo jednom bio u kući obitelji McCuen, kad je doveo Maca nakon posla. Macov je automobil bio u garaži, a nije želio uznemiravati
ženu, pa je umjesto toga uznemirio Burkea. Tom je prigodom već bio mrak, a Burke nije obraćao pozornost na Macovo susjedstvo. Sada je stigao u sumrak i iznenadio se kad je vidio kao McCueni dobro žive, imućnije od njega i Barbare, ili od obitelji Stuart. Kuće u Macovoj ulici bile su prilično daleko jedna od druge, odvojene podrezanim živicama i uređenim tratinama. Automobili na kolnim prilazima bili su skupi, novi modeli. Mac je otvorio ulazna vrata prije no što je Burke stigao do njih. - Drago mi je da si došao, Burke. Dođi upoznati moju ženu. Smiješeći se, rukujući se, tapšući Burkea po leđima, Mac ga je povukao u predsoblje. U njegovu držanju nije bilo ni traga tajanstvenosti, nikakve nervoze što ju je pokazivao ranije toga dana. Burke je sa sobom donio šest limenki uvoznog piva i buket cvijeća. Macu je pružio pivo, a cvijeće je dao Toni McCuen kad ih je Mac upoznao. Ona je bila sitna plavuša, doista lijepa kako se njezin ponosni muž naokolo hvalisao. Zahvalila je Burkeu na cvijeću slatkim glasom s južnjačkim naglaskom. naglaskom. - Tako T ako mi je drago da smo se konačno upoznali. Kad čovjek sluša Maca, Burke Basile je živa legenda. - Teško. Zadovoljstvo je upoznati vas, Toni. - Večeras je lijepo vani. Zašto ne ponesete pivo na terasu? Zvat ću vas kad večera bude gotova. Brzo će. Kad su izišli, Mac mu je pokazao gdje namjeravaju napraviti bazen. Dao sam Toni da bira: bazen ili dijete. Izabrala je bazen. - Mac namigne. - Jasno, još uvijek se 175 svim silama trudim da je napumpam. Kladim se u deset prema jedan da će zatrudnjeti prije no što bazen bude gotov, ali nije važno. Namještaj na terasi nije bio od one jeftine vrste za koju se čovjek nada da će izdržati barem jednu sezonu. Roštilj je bio rolls-royce za vanjsko kuhanje. Do trenutka kad ih je Toni pozvala na večeru, Burke je zaključio da obitelj McCuen živi daleko iznad svojih mogućnosti, na kredit, ili je Toni u brak donijela veliki miraz, ili Macovo kockanje donosi prilično veliku zaradu. Jedno je sigurno: sigurno: ovako ne mogu živjeti od policajčeve policajčeve plaće. plaće. Nakon izvrsne večere koja se sastojala od svinjskog bubrežnjaka sa svim prilozima, šarmantna ih je Toni istjerala iz blagovaonice kako bi mogla počistiti. - Je li ti vani previše hladno? hladno? - upita Mac. Mac.
- Ni slučajno. Vratili su se na terasu s čašama konjaka i cigarama, te su neko vrijeme sjedili u tišini i uživali u okusima. Burke je čekao da Mac počne razgovor; očito se pobrinuo da ih njegova žena ne čuje. Burke je odlučio da neće spominjati Macovo zagonetno spominjanje njegove budućnosti, ili ga ispitivati o upozorenju što ga je načrčkao na poleđini posjetnice: Čuvaj leđa. Opasno je. Ovo je Macova zabava. On se treba pobrinuti za zabavne sadržaje. Mac iz tmine upita: - Zašto si dao otkaz, Burke? I nemoj mi pričati gluposti o potrošenosti. potrošenosti. - To nisu gluposti. Nakon Kevove smrti, moje srce jednostavno više nije bilo u tome. - Mrzio si kad su me promaknuli u detektiva narednika i kad sam preuzeo vodstvo njegove jedinice, nije li tako? Ne, nemoj ništa odgovoriti - rekao je Mac kad je vidio da se Burke kani pobuniti. Znam da ti se nije sviđalo. Razumio sam kakav ste odnos imali ti i Kev Stuart. 176 177 \ - Zvuči kao da smo bili ljubavnici ili tako nešto. Mac se prigušeno nasmije. - Znam da nije tako. No također znam kako si teško primio njegovu smrt. Burke nije mogao smisliti prikladni odgovor, pa nije ništa rekao. Nije kanio s Macom razgovarati o svojim najintimnijim osjećajima, najprije zato jer se to nikoga ne tiče, a zatim i zato što nije posve vjerovao Macu. Nije imao neki određeni razlog da mu ne vjeruje. Samo je imao osjećaj da Macova iskričavost i srdačnost kriju mračniju, opasniju stranu njegove osobnosti. Sve dok ne otkrije tu karakternu osobinu, Burke će biti oprezan kad je riječ o Macu. Mac nastavi: - Pokušavam reći da ne vjerujem kako je ono što se dogodilo Stuartu razlog za tvoju ostavku. - To nije jedini razlog. - Znam za tvoju svađu sa ženom. - Vijesti brzo putuju. - Pogotovo kad govore o legendi. Burke opsuje. - Ovo je već drugi put večeras da čujem to sranje. Samo tako nastavi i to će me razbjesniti. Nisam ja nikakva jebena legenda. Mac se tiho nasmije, ali smijeh nekako nije zvučio iskreno. Nagnuo se naprijed, položio podlaktice na koljena i usredotočio se na užareni vrh
svoje cigare. - Je li Kev bio taj, Burke? - Koji "taj"? Mac podigne glavu i zagleda mu se u oči. - Izdajnik u našem odjelu. Da mu je Mac ponudio zavodljivu Toni za noć ljubavnog mahnitanja, Burke se ne bi više zaprep z aprepastio. astio. Potom se njegov šok š ok pretvorio u gnjev. Zar to misliš? - Ja to ne mislim, mislim, ne - reče Mac. - Samo Samo što ljudi pričaju. pričaju. - Koji ljudi? - Znaš - reče i slegne ramenima. - Ljudi. U odjelu. Unutrašnja kontrola je također postavljala pitanja. Unutrašnja kontrola je postavljala pitanja? Znači li to da je napokon došlo do istrage za koju se zalagao? Svugdje je uzbudio duhove, od Douga Patouta do šefa policije, svojim inzistiranjem na provedbi tajne istrage u odjelu dok se krtica ne otkrije i ne ukloni. Kakva bi ironija bila kad bi posumnjali u Keva. - Neki ljudi, neya - brzo pojasni Mac. - No neki su nagađali da si možda otkrio Kevovu izdaju i, kad ti se pružila prilika, sam si mu presudio. Je li tako bilo? - Ne - kratko će Burke. - Ili... Kad je drugi čovjek odugovlačio, Burke je navalio. -Hajde, Mac. Što još nagađaju? - Da si ti bio taj. Burke nije pokazao ništa od svojih osjećaja, ali Mac je zasigurno zasigurno osjetio vrelinu vrelinu što je zračila zračila iz njega njega i bojao J se bijesnog ispada ispada jer je hitro nastavio: nastavio: - Pa, pogledaj to 1 s njihovoga gledišta, Basile. Neku smo večer imali sjajnu raciju. - Čitao sam o tome. Čestitam. - Zato izgleda... | - Vrlo sumnjivo što su se stvari počele okretati u * korist odjela čim sam ja otišao. - Izgledalo bi daleko bolje kad bi se vratio. - Ni slučajno. - Onda mi kaži da nisu u pravu - reče Mac podigavši glas do tona prepirke. - Nikad nisam tražio da budem tvoj prokleti idol, Mac. Nisam želio biti ničiji idol. - Tko nas je prodavao?
- Ne znam i nije me briga - lagao je Burke. - Možda ne znaš, ali te je briga. Jako ti je stalo. Kladio bih se o Tonino dupe u to, a jako sam vezan za njezinu guzu. - S dobrim razlogom. - Burke se pokušao nasmiješiti, ali mu nije baš uspjelo, a Mac je nastavio zuriti u njega 178 očekujući objašnjenje. - Dobro, Mac, stalo mi je. Stalo mi je jer je taj kujin sin kriv za Kevovu smrt. No što sam se više trudio da ga otkrijem, postajao sam antipatičniji u policiji. - Nakon onoga sa Sachelom i smrti Raya Hahna, stigao sam do točke zasićenja gađenjem, pomislio sam, jebeš sve to, i otišao. Otad lakše dišem i nisam požalio svoju odluku. Mačje zamišljeno odbijao dimove cigare. - To je tvoj službeni stav. Reci mi onaj neslužbeni. - Neslužbeni? Kad otkrijem tko je radio za obje strane, ubit ću ga. Burke i mlađi policajac dugo su se gledali. Trenutak Trenutak kasnije, Macova su se široka ramena malo opustila. -Bolje se osjećam nakon što si mi to priznao. Kako mogu pomoći? - Ne. - Burke odlučno odmahne glavom. - Kev je bio moj ključni čovjek, i moj prijatelj, a umro je od mog metka. To je moj problem. - Dobro, razumijem tvoj način razmišljanja. Ali ne vjerujem da sam možeš uspjeti, i bit će mnogo teže izvana. Vrati se u odjel i radi iznutra. - Ne mogu to učiniti. - Vrijeme za ostavku je kad sve ide kako treba -tvrdio je Mac. - Ne kad je sve usrano. Tvoj prijatelj umire od metka. Tvoj se brak raspada. raspada. Pod P od velikim si pritiskom u odjelu. Svi znaju da si bijesan. Stoga, ako se nešto dogodi nekome iz Odjela za narkotike i poroke, na koga će najprije posumnjati? Mac je imao pravo, ali Basile reče: - To je rizik koji moram prihvatiti. Stisnuo je oči zbog dima što se dizao iz cigare. - Je li te Patout nagovorio da mi održiš ovo predavanje? - Ne. Ali daje ovdje, on bi ti isto rekao. - Već mi je to rekao. Zapravo, baš danas. Burke je rano tog jutra imao prvi sastanak s odvjetni179 kom za razvod. Barbara nije gubila vrijeme za podnošenje zahtjeva, a on nije imao ništa protiv. Samo mu je smetalo što će morati platiti odvjetnika kad joj je već rekao da može dobiti svog trenera, razvod i sve što želi.
- Patout je nazvao Barbaru i dobio ime mog odvjetnika. Ostavio mi je poruku da ga nazovem - objasnio je Macu. -I? - Pokušao me je nagovoriti da se vratim, baš kao i ti. Ali obojica uzalud trošite riječi. Vani sam i tu ću ostati. - U redu, dobro - razdraženo će Mac. - Ali ne treba štititi samo tvoj ugled, Burke. Riječ je i o tvojoj koži. - Ah, upozorenje na poleđini tvoje posjetnice. Mislio sam da sam ušao u epizodu detektivske televizijske serije. serije. - Možda sam bio malo melodramatičan, ali kad se zajebavaš s Pinkiejem Duvallom, onda... - Tko kaže da se zajebavam s Duvallom? - Mnogi su se ljudi u posljednje vrijeme raspitivali o tebi. Gdje stanuješ? Kakvi su tvoji planovi? Takve stvari. Većina je samo znatiželjna ili iskreno zainteresirana. Ali jedan od tipova koji je ispipavao ima veze s Wayneom Bardom. Spoji točkice i dobit ćeš Duvalla. Bojim se da se namjeravaju okomiti na tebe, sad kad više nisi pod zaštitom odjela. - Duvall je doista imao planove za mene, ali ne da me ukloni. Našao me je i ponudio mi mi posao. - Posao? Burke je ispričao Macu o razgovoru u Duvallovu uredu. - Posao - zamišljeno ponovi Mac. - Pa, barem te ne kane ubiti. Ipak, ne sviđa mi se to. Ako Unutrašnja kontrola sazna da imaš bilo kakve veze s Bardom ili Duvallom, to bi za tebe loše izgledalo. Burke ugasi cigaru. - Nema razloga za zabrinutost, Mac. Postupio sam u skladu sa svojim mišljenjem o 180 Duvallu. - Ustao je. - Već je kasno. Bit će bolje da pođem. Mac također ustane. - Gdje sada stanuješ? - Zašto? - U slučaju da nešto saznam, moram znati kako ću te naći. - Još nisam našao našao stalno stalno mjesto boravka. boravka. - Javi mi kad kad nađeš. - Svakako. - Sto ćeš učiniti? - U vezi s čim? - U vezi s onim o čemu smo razgovarali - nestrpljivo odgovori Mac. Imaš li novca? Priča se da će ti Barbara sve pokupiti. - Snaći ću se. Zapravo, razmišljao sam o tome da na neko vrijeme
otputujem. - Kada? - Uskoro. - Na koliko dugo? - Ne znam. Dovoljno dugo da razmislim o nekim stvarima, donesem neke odluke. - Kamo ideš? - Još nisam odlučio. odlučio. - Izvan zemlje? - Još nisam odlučio odlučio - mrzovoljno mrzovoljno ponovi ponovi Burke. Daje Macu rekao kako je zakopao uspomenu na Keva i da će sve ostaviti na miru, Mac bi znao da laže. Stoga se zarekao na osvetu, što je godilo Macovu idealizmu i pojačalo njegovo mišljenje o Burkeu Basileu, Legendi. No ovaj niz pitanja ponovno je u Burkeu probudio probudio oprez. Je li Macovo zanimanje onako iskreno i nedužno kako je želio da Burke vjeruje? Pogledao je prema kući i kroz prozore vidio Macovu mladu, lijepu ženu kako se kreće po kuhinji. Djevojka mjeseca koja zna kuhati i čistiti, i očito voli ulogu žene i kućanice. Momak ima sve. 181 Zato se Burke pitao zašto Mac cijelo vrijeme djeluje tako gladno. On je poput ulične mačke, napete i skit-ničke, a ne poput zadovoljne mačke koja ima uvijek punu zdjelu vrhnja. Kao da je osjetio Burkeovu sumnjičavost, Mac se nasmiješi svojim zaraznim osmijehom i udari ga po ramenu. - Bez obzira što odlučiš, šanse su na tvojoj strani. Izići ćeš kao pobjednik. Kladim se sto prema jedan. Burke posve ozbiljno odgovori: - Tu bi okladu mogao izgubiti, Mac. Temperatura se znatno spustila, ali Mac je sjedio na terasi još dugo nakon što je Burke zahvalio Toni na večeri i otišao. Burke Basile je već došao na glas u odjelu kad je Mac počeo raditi u policiji. Basile nije bio naročito omiljen jer nije primao mito, ali su ga cijenili. Radije je upotrebljavao mozak nego pištolj, iako je budala onaj koji bi ga nazvao kukavicom. Basile je volio nadmudriti dilere, a ne pucati u njih. Najuspješnijom operacijom smatrao je onu u kojoj nitko nije ozlijeđen. Unatoč tome, Mac mu je vjerovao kad je rekao da će ubiti izdajicu ako ga ikad otkrije. - Mac? - Prišla mu je Toni bosih nogu. - Zar ti nije hladno ovdje vani?
Uzeo joj je ruku i poljubio je. - Basile je bio impresioniran. impresioniran. Izvrstan obrok. - Hvala ti. Ideš li unutra? - Za minutu. -Nemoj zaboraviti zaključati. - Pošla je unutra, ali je na pragu s oklijevanjem zastala. - Je li sve u redu? - Svakako, dušo. Sve je u redu. - Sviđa mi se Basile. -1 meni. 182 - Simpatičniji je no što sam očekivala. Po načinu na koji si ga opisao, mislila sam da će biti nekako zastrašujući. Burke Basile jest zastrašujući. Svojim je neprijateljima doista zastrašujući. Sad je i njegova budućnost zastrašujuća. Ali ne više od Macove. 183 19. poglavlje - Doista smo imali sreće kad smo našli ovu zgradu. Daleko je od pogubnih gradskih utjecaja, a to smatramo velikom pogodnošću. To je bio odgovor oca Gregorvja na primjedbu gospođe Duvall da nije očekivala da će Jennvna kuća biti tako daleko od središta grada. Burke je vozio. Gregorv je sjedio do njega i nabrajao prednosti nepostojeće ustanove. Dvoje putnika sjedilo je otraga. Slika i prilika dosade, Errol je prazno zurio kroz prozor. Remy Duvall je sa zanimanjem slušala i povremeno postavljala pitanja. Burke je pričanje vrlo rado prepustio Gregorvju. On nije bio naročito dobar u čavrljanju, ali se činilo da je Gregorv posebno nadaren za to. Burke nije čak ni izišao iz vozila kad su došli po gospođu Duvall i njezina tjelohranitelja. - Pretpostavljam daje Duvall u svom uredu rekao je kad je kombi parkirao uz pločnik ispred imanja. - No za slučaj daje kod kuće, otac Kevin se ne smije pokazivati. Spokojni i svetački Gregorv pošao je prema ulazu u kuću. Errol je otvorio vrata i pozvao ga unutra. Burke je u mislima nabrojio sve razloge iz kojih bi trebao t rebao otići -sada. Postojali su čvrsti razlozi za okončavanje ovoga 184 prije nego počini težak zločin. No odbacio ih je i usredotočio se na razloge koji govore u prilog nastavka operacije: Peter i David Stuart. Oni su sasvim dovoljno opravdanje. Ta će dva dječaka odrasti bez oca, a Pinkie Duvall je onaj
koji je za to odgovoran. Ulazna su se vrata otvorila i troje ljudi je izišlo. Burke je pogledao iza Errola prema ženi koja se smiješila nečemu što je Gregorv rekao. Izraz "poput žrtvenog janjeta" proletio mu je glavom. No dok su stigli do kombija, Burke je utišao svoju savjest. Kad se udala za Pin-kieja Duvalla, prihvatila je opasnosti što ih donosi brak s kriminalcem. Gregorvjevo brbljanje nastavljalo se iz kilometra u kilometar. Dobro je igrao svoju ulogu i djelovao je posve bezbrižno. Jasno, ne bi bio ovako pribran kad bi znao kako će poslijepodne završiti. Burke ga nije želio učiniti nervoznim, pa nije s njim raspravljao o pojedinostima. Samo gaje uvjeravao da neće biti ozlijeđen i da se neće uvaliti u nevolje. Ako sve pođe po Burkeovu planu, to će obećanje održati. - Oprostite, oče Gregorv - reče Remy Duvall, preki-nuvši njegov beskrajni monolog. - Oče Kevine, zar to dim izlazi ispod poklopca motora? Burke se pitao kad će netko drugi opaziti ono što je on gledao već nekoliko kilometara. Otac Gregorv, koji je bio okrenut prema stražnjem sjedalu, naglo se okrene. -Dim? - Para - kratko će Burke. - Sve sam provjerio prije nego sam kupio kombi, ali zacijelo mije promakla šuplja cijev hladnjaka. - Što ćemo učiniti? - Otac Gregorv se uznemirio. Probušena cijev hladnjaka nije bila u scenariju. Burke se svom suučesniku nasmiješi svetačkim osmijehom kakav je uspio izmamiti pod danim okolnostima. - Stići ćemo do našeg odredišta. 185 - Koliko je daleko? - upita gospođa Duvall. - Samo još nekoliko kilometara. - Ne vjerujem da će toliko izdržati. - To je izgovorio Errol koji nije otvarao usta otkako su otišli iz Garden Districta. Burke je na vratu osjetio njegov dah kad se nagnuo naprijed i virnuo preko njegova ramena da bi procijenio situaciju. - Ako nastavite ovako voziti, uništit ćete motor. Gregorvjeva pribranost doživjela je još jedan poremećaj. - Ovaj, oče Kevine, možda bismo trebali odgoditi ovaj izlet, pokušati neki drugi dan, kad se kombi popravi. Ne želimo uznemiravati gospođu Duvall. - Ne zabrinjavajte se zbog mene - reče Remy. - Ne želim da na vašem kombiju nastane nepopravljiva šteta. - Neka ste blagoslovljeni jer ste tako nesebični i puni razumijevanja reče joj Gregorv. Potom se obrati Bur-keu: - Okrenimo se i vratimo u
grad. - Nećete stići do grada - reče Errol. - Skrenite u onu servisnu radionicu tamo naprijed. Ondje će vam to popraviti, a ja ću nazvati Romana neka dođe po gospođu Duvall i mene. Gregorv reče: - Oče Kevine, čini se da nemamo drugog izbora. Crossroads se nalazio u korovom obrasloj delti imanja nastaloj uslijed spajanja dviju državnih cesta. Benzinska crpka imala je šest pumpi za gorivo i dvije garaže. Obližnji kafić nudio je hladno pivo, paprene kobasice i raznovrsna jela od rakova. Iznad zgrada vijorile su američka zastava, državna zastava Louisiane, te pruge i zvijezde Konfederacije. Burke zaustavi kombi i ugasi motor. Para je sukljala ispod poklopca motora. Uzavrela voda i antifriz štrcali su ispod šasije na kolnik. Pogledat ću je li neki mehaničar na raspolaganju - reče Burke i iziđe. Oče Gregorv, zašto ne odvedeš gospođu Duvall u kafić i ponudiš je pićem? 186 Saridra Brown - To je jako dobra ideja. - Gregorv je s olakšanjem odahnuo jer je ponovno imao plan rada. - Nazvat ću Romana iz kafića - reče Errol. - Ona nikamo ne ide bez mene. Zaputili su se prema ulazu u kafić; Burke je pošao u potragu za mehaničarem. Našao ga je u garaži. Duga, neoprana kosa visjela je ispod masne kape i spuštala mu se na koščata ramena poput prljave kudjelje. Uz prljavi kombinezon nosio je hipijevske ogrlice i sandale. Kad je ugledao Burkea, na njegovu se upalu licu pojavio izraz čuđenja. Kad ste jučer bili ovdje, nisam znao da ste svećenik. - Čuda nikad ne prestaju. - Burke mu u šaku utisne novčanicu od pedeset dolara. - Kako brzo možete začepiti onu rupu? Mehaničar pokaže rolu ljepljive trake. - Čim se ohladi, sredit ću to. Jeste li sigurni da ne želite da vam zamijenim cijev? To nije problem. Ljepljiva traka neće dugo izdržati. - Traka je u redu. Koliko dugo? Deset minuta? Usisao je zrak kroz svoje krnje, žute zube. - Možda. Jako je vruće. Burke mu pruži još dvadeset dolara. - Stavite rukavice. Ključevi su u kombiju. Kad završite, dovezite ga ispred kafića i ostavite upaljen motor. - Vrijedi. Samo, ne razumijem. Zašto ste sredili da vaša vlastita cijev
hladnjaka pukne? - Tajanstveni su putovi Gospodnji. Burke uđe u krcati kafić i probije se između stolova kako bi se pridružio onima koji su već sjedili. - Naručili smo ti kavu. - Hvala, oče Gregorv. - Jeste li razgovarali razgovarali s mehaničarem? mehaničarem? - upita gospođa Duvall. Smiješeći se svima naokolo, rekao im je da će kombi uskoro biti popravljen. Konobarica je donijela kavu. Dok 187 je pijuckao, Burke je naizgled bezbrižno bezbrižno promatrao promatrao prostoriju, prostoriju, ali je postajao sve zabrinuti]i. Provjerio je kafić jučer poslije podne, kad se dogovorio s mehaničarem koji mu je rekao da neće daleko stići ako cijev hladnjaka probuši prije polaska. Ovo je mjesto bilo savršeno za njegov plan. Nalazi se u seoskom području, barem šest kilometara od najbliže policijske postaje ili šerifova ureda. Bio je ovdje odmah iza ručka. Uz izuzetak dviju umornih konobarica, blagajnice koja je stalno pušila i gledala sapunicu na malenom televizoru, te šačice mrzovoljnih mušterija, mjesto je bilo prazno. Burke je pretpostavio da više posla ima uvečer, kada dođu mještani. Inače je to mirno, usporeno, pospano mjesto kamo svraća poneki vozač i nešto pojede dok mu se vozilo puni gorivom. Nažalost, pogrešno je procijenio. Sad je očito da je Crossroads omiljeno sastajalište tvorničkih radnika koji su rano završavali s poslom i svraćali ovamo na pivo ili dva prije odlaska kući. U kafiću je bila mnogo veća gužva no stoje očekivao. Glazba je treštala iz džuboksa koji jučer uopće nije svirao. Svi stolovi i separei bili su zauzeti, kao i svi stolci za šankom. Drugi je problem vrsta klijentele. Uz izuzetak dvojice svećenika, žene i tjelohranitelja, svi su krupne, mišićave, južnjačke seljačine. U središtu njihove pozornosti bila je žena Pinkieja Duvalla. Svaki muškarac u kafiću lizao je usne, neki doslovno, neki figurativno, ali činilo se da se svi pitaju što takva seksepilna žena radi u društvu dvojice Božjih ljudi i jednog snagatora. Međutim, Errol nije bio onako glup kako je izgledao. - Gospodinu Duvallu se ovo neće svidjeti - reče i bijesno se zagleda u jednog seljačinu koji je zurio u Remy. - Nazvao sam kuću. Roman je izišao po nekom poslu, ali očekuju ga natrag za otprilike... - pogleda na ručni sat 188
189 - ... još dvadeset minuta. - Dotad ćemo moći voziti kombi. Burkeova smirenost nije nimalo ublažila Errolovu tjeskobu niti Gregorvjevu nervozu. Ispod stola je njegova noga poskakivala gore dolje brzinom igle na šivaćem stroju. Nervozna je kretnja uznemiravala Burkea i upravo mu je kanio reći neka prestane kad Gregorv odgurne stolicu i ustane. - Ispričajte me. - Udaljio se od stola i krenuo prema muškom zahodu. - Možda bih trebao nazvati gospodina Duvalla? -nesigurno će Errol, a pitanje je uputio gospođi Duvall. -Mogao bi za nama poslati Barda ili nekoga. - Radije ga ne bih uznemiravala - reče Remy. - Zabrinjavate se bez potrebe, Errol. - Burkeovi mišići lica napinjali su se da bi namjestio dobrohotni svećenički smiješak. - Mehaničar je obećao da neće potrajati duže od deset minuta. Čim gospođa Duvall popije drugu kavu, moći ćemo krenuti. U redu? - Valjda - progunđa Errol. - Ja samo znam da se gospodinu Duvallu neće... - Prokleti pederu! Povik je pratio zvuk razbijenog stakla. Poput svih ostalih u kafiću, Remy Duvall i Errol su se okrenuli i pogledali što je uzrok takvom ispadu. Burke skoči na noge. - Sranje! Gregory je cvileći ležao na podu, natopljen prolivenim pivom, pokušavajući se zaštititi od čovjeka koji je ispružio ruku i pograbio ga za ovratnik ovratnik i pojas, te ga podigao na noge. Grubim, neškolovanim i nemilosrdnim glasom rekao je svima u prostoriji: prostoriji: - Stojim ondje i pišam, kad pogledam na drugu stranu, a ovaj poremećeni klipan maše malim prema meni. - Smjestio je čizmu na Gregorvjevu stražnjicu i svom ga snagom gurnuo tako da se zabio u drugi stol. - Natjerat ću malog pedera da poželi da je mrtav. Tri muškarca u čiji se stol Gregory zabio sad su bila na nogama. Grabili su ga, udarali i dobacivali mu uvrede. Uskoro su im se pridružila još dvojica. Burke preko ramena reče Errolu: - Izvedite je odavde. Naći ćemo se kraj kombija. Potom se progurao kroz pomahnitalo mnoštvo. Svi su bili na nogama, neki su stajali na stolicama i klicali onima koji su udarali Gregorvja. Kad je Burke stigao do središta gužve, ubacio se među ljude i uspio dobro
tresnuti većinu napadača dok nije stigao lipem u lice s predmetom Gregorvjeve žudnje. Ljubav je sigurno slijepa, pomislio je Burke, jer to je bio doista ružan kujin sin, a svaki centimetar njegovoga krupnoga čvrstoga tijela isijavao je bijes. Njegova je šaka tresnula Burkea u bradu i odbacila ga unatrag. - Ti si još jedan? - Okomio se na Burkea. -Povraća -Povraća mi se od takvih prokletih pervertita koji se skrivaju iza svećeničkih ovratnika. Sagnuo se da podigne Burkea i nastavi ga udarati. No kad se njegovo crveno, bijesno lice našlo na samo nekoliko centimetara od Burkeova, njegovo je napredovanje tako naglo zaustavljeno da je od inercije gotovo pao na Burkea. Zaustavio gaje Burkeov pištolj čija se cijev zabila u mesnato čelo. Burke tada ustane. - Natrag, klipane. - Što... - Opozovi svoje prijatelje, ili će sljedeći sakrament što ga primiš biti posljednja pomast. Sad je već nekolicina ostalih opazila da svećenik drži na nišanu njihova prijatelja. Ukočili su se, više od šoka nego od straha. Za nekoliko se trenutaka u prostoriji sve smirilo, a jedini zvuk, uz živahnu glazbu iz džuboksa, bilo je Gregorvjevo cmizdrenje. - Pomakni se onamo. - Čovjek je odmah poslušao Burkea, spotičući se preko vlastitih nogu, uzdignutih 190 191 ruku. Burke se mirnim glasom obratio krugu neprijateljskih lica: Neka nitko ne učini neku glupost. - Polako se primaknuo Gregorvju i gurnuo ga nogom. - Ustani. Gregorv je rukama pokrio glavu i počeo još glasnije jecati. Burke je došao u iskušenje da i sam tresne mladog čovjeka. čovjeka. No stegnuo je zube zub e i procijedio: - Tako mi Bog pomogao, ako ne ustaneš i ne pođeš prema vratima, vratima, ostavit ću te ovdje i neka čine s tobom što god hoće. Prije nego završe, molit ćeš ih da te vrate u zatvor. Upozorenje je djelovalo. Još uvijek cmizdreći, Gregorv ustane. - Žao mi je. Ja... - Umukni. - Dobro, samo me nemoj ostaviti. - Rukavom je obrisao okrvavljeno lice i teturajući pošao prema izlazu. Burke je pištoljem u ispruženoj ruci prešao preko prostorije i krenuo
natraške prema vratima. - Sada odlazimo. Ne želimo više nevolja. Nitko nije stradao. Samo nastavite sa svojim poslom. Kad je stigao do vrata, gurnuo je Gregorvja van i pošao za njim. Laknulo mu je kad je ugledao kombi s upaljenim motorom. - Uđi u kombi viknuo je i potrčao prema uredu benzinske crpke gdje je vidio Errola kako govori u telefonsku slušalicu i maše rukama. Burke je uletio kroz vrata i istrgnuo slušalicu iz tjelohraniteljeve ruke, a potom gaje njome tresnuo po sljepoočnici. Udarac neće nanijeti trajniju štetu, ali je oma-mio Errola dovoljno dugo da Burke pograbi Remy Duvall za ruku i povuče je za sobom prema vratima. Borila se da oslobodi ruku. - Što to radite? Neka je žena, koja je plaćala benzin, prodorno vri-snula. Poslužitelj je posegnuo iza pulta, zasigurno za oružjem. - Nemoj! - viknuo je. Poslužitelj se ukočio. Ostarjeli je hipijevski mehaničar stajao na otvorenim vratima za garažu, brisao ruke prljavom krpom i stalno ponavljao: - Otkačeno. Burke je unatrag izišao iz ureda. Žena Pinkieja Duvalla žestoko se opirala. Obujmio ju je rukom oko struka i povukao prema kombiju. Ukopala se petama i mahala rukama, ali nije se mogla mjeriti s njim, iako mu je nekoliko puta visoke tanke pete zabila u goljenice te je opsovao od bola. Svojim je dugačkim noktima grebla po njegovoj ruci. - Prestanite! Prestanite! - Čvršće ju je stegnuo oko struka i rekao joj u uho: u ho: - Možete se boriti koliko god hoćete, ali to vam ništa neće koristiti. Idete sa mnom. - Zašto to radite? Pustite me. - Ni slučajno. - Moj muž će vas ubiti. :,n - Više nego vjerojatno. Ali ne danas. Otvorio je vozačeva vrata na kombiju i podigao je unutra, a potom je ušao za njom. Čim je zatvorio vrata, ubacio je u brzinu i pritisnuo papučicu gasa do daske. Gume su ostavile tragove na asfaltu kad je kombi poletio naprijed. Burke je naglo skrenuo desno na jednu od državnih cesta, točno ispred nadolazeće cisterne. Kamion je za dlaku promašio kombi. Gregorv je vrištao, molio se i psovao, sve jedno za drugim. Burke mu je viknuo neka umukne. - Prokletstvo! Što si mislio? Svi smo mogli poginuti!
- Ti si kriv za ovo, a ne ja - jecao je Gregorv. - Što će ti pištolj? Ništa nisi rekao o pištolju. - Trebao bi biti vraški zadovoljan da sam ga imao i spasio tvoju bijednu guzicu. Iako nemam pojma zašto sam to učinio. Gospođa Duvall, koja je još uvijek sjedila na vozačevu mjestu uz Burkea, odjednom je podigla naslon za ruke i bacila se kroz procjep između dva sjedala. Posegnula je za ručkom kliznih vrata s desne strane stražnjeg sjedala. - Zaustavi je! - vikne Burke. Gregorv je bio u lošem stanju, ali se previše bojao Burkea da ga ne bi poslušao. Skočio je između sjedala i bacio se na Remy pograbivši je za kosu. - Of'ostite, Of'ostite, 192 of ostite. - Usne su mu već groteskno otekle, a nos mu je bio krvava, zgnječena masa. - On je opak. Ne želim vas povrijediti. Ali ako ne učinim kako kaže, bojim se da će me ubiti. - Razumijem - reče Remy, čudesno mirno. - Samo mi pustite kosu, molim vas. Burke joj se obrati preko ramena. - Nitko vam neće nauditi budete li surađivali. U redu? - Kratko mu je kim-nula, ali je on sumnjao u njezinu iskrenost. - Pri ovoj biste se brzini ubili - reče Burke, upozoravajući je na opasnost ako pokuša iskočiti iz kombija. - Shvaćam. - Dobro. Gregorv, pusti je i vrati se na svoje mjesto. Vi - reče joj - sjednite ovdje između nas na pod. Gregorv se uspentra natrag na prednje sjedalo. Burke je bio napet dok se ona nije smjestila na sigurno, između između dva prednja sjedala. - Tko ste vi? upita Remy. Oči su joj bile vlažne od suza i širom otvorene od straha. Lice joj je ostalo bez boje. Krv joj je curila iz kuta usana i još više naglašavala njezino bljedilo. Je li se ugrizla za usnu? Ili ju je slučajno udario dok ju je vukao prema vozilu? Burkeu je ta misao bila neugodna, pa je vratio pogled na cestu. Dobro daje to učinio jer je u retrovizoru ugledao kamionet kako juri za njima. - Prokletstvo! Prokletstvo! - Što bi još moglo poći po zlu? Gregorv i gospođa Duvall krvare, a za njih će se uskoro zalijepiti kamionet pobješnjelih seljačina. - Gregorv, uzmi pištolj. - Uh? Zašto? - Pogledaj iza nas. Gregorv je pogledao u vanjski retrovizor na svojim vratima i kriknuo
kad je vidio kako im se kamionet brzo približava. Čovjek iz zahoda stajao je u stražnjem dijelu kamioneta i naginjao se naprijed na kabinu. Krov kabine služio mu je kao potporanj za sačmaricu koju je uperio 193 prema kombiju. Zaurlao je tako da se čovjeku krv ledila u žilama. Nekoliko njegovih pajdaša vozilo se s njim u stražnjem dijelu, a kabina je bila puna puna bijesnih ljudi ljudi koji su rigali vatru. vatru. - O, Isuse. O, Bože - cvilio je Gregorv. - Umrijet ću. - Ja ću te sam sam ubiti ako se ne pribereš pribereš - obrecne se Burke. Burke. - Uzmi pištolj! pištolj! Ispružio je ruku preko gospođe Duvall i tutnuo pištolj u Gregorvjeve drhtave šake. - Još nikad nisam nisam pucao iz pištolja. pištolja. - Moraš samo naciljati i povući okidač. Burke se nadao da ova smiješna potjera neće završiti pucnjavom. Nadao se da će uspjeti održavati razdaljinu između vozila i to izbjeći. Kombi nije brzo vozilo, a na brzinu pokrpana cijev hladnjaka bi u svakom trenutku mogla postati kritični čimbenik. Ali kamionet je težak. S dodatnim teretom ni on ne može voziti brzo. Na koncu bi se ljutita gomila mogla umoriti od potjere i zaključiti da će pametnije utrošiti vrijeme ako se vrate u kafić na još jednu rundu piva. Ili će im Burke možda uspjeti pobjeći kad se smrači. Ili bi ih mogli goniti dok ih ne uhvate i sve ne poubijaju. Kamionet se nastavio približavati dok se nije činilo da se zalijepio za njihov stražnji odbojnik. odbojnik. Burke je j e skrenuo točno ispred kamioneta kako bi ga spriječio da dođe uz njih. Potom je skrenuo na drugu stranu ceste kad su se počeli približavati iz tog pravca. Uskoro je to postalo natjecanje da bi se vidjelo tko je vještiji vozač. Burke se usredotočio na to da ostane ispred kamioneta, a da ne sleti s uske ceste. Jedna greška i uletjet će u prijeteću močvaru što se pruža s obje strane ceste. Tako se usredotočio na vožnju da do zadnjeg trena nije opazio ispruženu ruku gospođe Duvall koja je htjela izvući ključ iz kontakt brave. Naglo je izbacio ruku i pokrio njezinu. Viknula je od iznenađenja i bola kad joj se privjesak zabio u dlan. 194 - Pustite ga - naredi Burke. Sad je vozio samo jednom rukom, a kombi se zanio izvan ceste na šljunak tako da je zamalo izgubio kontrolu nad vozilom. Gregorv je prestravljeno kriknuo. - Svi ćemo poginuti zbog vas! - vikne gospođa Duvall. - Zaustavite kombi. Sigurna sam da ćemo se uspjeti sporazumjeti s njima.
- Jeste li poludjeli, gospođo? Njega i mene će ubiti ub iti i nahraniti aligatore našim tijelima. Vas neće ubiti prije no što se svi izredaju. Sad pustite taj prokleti ključ pa ćemo možda imati... Prasak iz sačmarice raznio je stražnji prozor. Gregorv je ponovno vrisnuo i bacio se na pod, iako su zrna letjela na široko, a visoki nasloni sjedala štitili su ih od djelića stakla. Gospođa Duvall se konačno opametila; nije vri-snula, već je odmah pustila ključ i sagnula se. Burke je pritisnuo papučicu gasa, gasa, iako je već stigla do poda. Kombi nije mogao brže voziti, pa se iznenadio kad je u retrovizoru vidio da kamionet zaostaje. Potrajalo je trenutak dok nije shvatio da usporava. Pucanj iz sačmarice je bio njihov posljednji potez. Seljačine su odustale. Kamionet se pretvorio u točkicu na njegovim retrovizorima, ali Burke nije usporavao. Kad je stigao do odvojka, svladao ga je na dva kotača. Još je nekoliko minuta pozorno motrio retrovizore, retrovizore, ali kad je postalo očito da je potjera završila, Burke reče: - Sad možete ustati. Zaključili su da nismo vrijedni truda. Gregorv se stenjući vratio na sjedalo. Uopće nije sličio zgodnom čovjeku koji je tog jutra počeo dan glumeći svećenika. Crte lica bile su mu iskrivljene od ote-klina i pokrivene zgrušanom krvlju. Suprotno tome, krv na sražnjem dijelu jakne gospođe Duvall bila je jarko crvena. crvena. 195 20. poglavlje Pinkie je otvorio suvozačeva vrata Bardova automobila prije no što se sasvim zaustavio. Opazio je da su šeri-fovi ljudi već stigli, a to je šteta, ali on će se već pobrinuti za to. Ugledao je Errola, pogrbljenih ramena i ruku duboko u džepovima džepovima hlača, kako stoji uz vanjski zid i izgleda kao da bi se svakog trenutka mogao rasplakati. Nigdje nije vidio Remy pa se nadao da to znači da su joj pružili utočište u nekom privatnom uredu u zgradi. Bilo je nezamislivo da je njegova žena bila čak i samo izdaleka umiješana u tučnjavu u nekoj krčmi. Novine će uživati. Dok se kretao prema Errolu, naredio je Bardu neka pronađe Remy i dovede je do automobila. - Što prije odemo odavde, to bolje. Bardo je skrenuo prema uredu benzinske crpke gdje je šerif ispitivao svjedoke. Pinkie se obratio Errolu: Errolu: - Što se dogodilo? - Ko... ko... kombi se pokvario. pokvario. Rekao sam mu neka stane ovdje... - Kome si rekao? - Ocu Kevinu. On je vozio.
Pinkie je kimnuo i rekao mu neka nastavi. Errol je mucajući ispričao svoju priču, naglašavajući da ni u jed196 nom trenutku nije ispuštao iz vida gospođu Duvall, čak ni dok je telefonirao Romanu da dođe po njih. - Trebao si mene nazvati. - Predložio sam to, ali gospođa Duvall je rekla da vas ne treba uznemiravati. uznemiravati. To mi se nije sviđalo, ali ona... - Kako je počela tučnjava? Pinkie je slušao sa sve većom nevjericom. - To je svećenik kojeg je moja žena primila u našoj kući? - Rekao sam vam da mi se čini da je peder - reče Errol braneći se. - Nisi mi rekao da bi se mogao nabacivati tipu u javnom zahodu. Isuse! - Ispričao sam sve onako kako sam vidio, šefe. - Dobro, što se zatim dogodilo? - Ti su momci počeli udarati oca Gregorvja. Povukao sam gospođu Duvall prema vratima čim je počela tučnjava. Doveo sam je ovamo do benzinske crpke. Odavde sam nazvao vaš ured. Objašnjavao sam vašoj tajnici kad... - Dobro. Ostalo mogu čuti kasnije. Idemo po Remy i odlazimo odavde. - Ovaj, gospodine Duvall... - Pinkie! Duvall se okrene prema smjeru iz kojeg je stigao Bar-dov povik. Trčao je prema njemu, očito uzrujan. - Tvoja žena nije ovdje. Odveli su je. - Što? Tko ju je odveo? Šerif? Kamo? - To sam ja... niste mi dali priliku da vam objasnim, gospodine. Pinkie se ponovno okrene Errolu koji je izgledao poput čovjeka pred streljačkim vodom. - Kad sam ponovno nazvao vaš ured, vi ste već bili na putu ovamo. A Bardo nema mobitel, pa nisam mogao nazvati njegov automobil. Vaša je tajnica rekla da niste ponijeli svoj pager. Ni na koji način... Pinkie ga pograbi za revere i žestoko strese. - Imaš 197 dvije sekunde da stvoriš moju ženu. - Ne mogu, gospodine Duvall - reče Errol i počne plakati. - Otac K-KKevin je izvukao svoj pištolj... - Svoj pištolj? - Da, gospodine. On... udario me je po glavi i odnio gospođu Duvall do
kombija. Pinkieju se zacrvenjelo pred očima, kao da mu je arterija prsnula točno iza očiju i okupala ih krvlju. Izvadio je .38 što ga je uvijek nosio u futroli na leđima i kratku, debelu cijev zabio u mekano tkivo ispod Errolove drhtave brade. Došla je k sebi kad ju je netko podigao iz kombija. Imala je osjećaj da joj je tisuću opakih pčela napalo napalo leđa i rame. rame. Bila je svjesna svjesna daje netko nosi. nosi. Otvorila je oči. Bilo je mračno; na nebu je vidjela zvijezde. Milijune zvijezda. Toliko ih nikad u životu nije vidjela. Zapanjilo ju je njihovo blještavilo. Gdje god da se nalazi, sigurno nije blizu grada. Umjetna svjetlost nije zamaglila nebo. Zrak je bio hladan, ali pun vlage. - Dredd! Dredd! Prepoznala je glas oca Kevina. Također je čula brze korake po daskama i shvatila da je nosi preko nekakvog mosta ili mola. Na kraju toga nalazila se građevina neobična izgleda; zapravo nekoliko kuća naoko spojenih bez prethodnog planiranja. Iza mrežastih vrata za zaštitu od komaraca stajao je čovjek još neobičnija izgleda. Držao je sačmaricu u visini struka, uperenu u njih. - Tko je to? - Treba mi tvoja pomoć, Dredd. - Isuse. - Sad su već stigli unutar kruga blijedožutog svjetla stoje dopiralo iz lampe visoko na stupu. Očito je čovjek po imenu Dredd prepoznao oca Kevina jer je 198 odložio sačmaricu i otvorio mrežasta vrata. - Što za ime svijeta radiš ovdje? Što se njoj dogodilo? - Rana od metka. - Mrtva? -Ne. - Koliko teško? - Prilično. Kamo bih je mogao staviti? - Imam samo jedan krevet, a ti znaš gdje je. Prošli su kraj Dredda, a ona je osjetila miris dima. Činilo se da mu brada tinja. Jasno, halucinirala je. Vidjela je životinje i reptile kako strše sa zidova iskešenih zuba. Staklenke mutnih otopina nalazile su se na policama. Neprepoznatljivi kosturi stajali su u prijetećim položajima. Kože i krzna doticali su njezino tijelo. Vidjela je sovu na jednoj prečki, ali nije shvatila da je živa sve dok nije okrenula glavu i pogledala je žutim očima, a potom raširila krila.
Otac Kevin se okrenuo postrance kako bi prošao kroz uska vrata u malenu sobu. Gola žarulja visjela je s električne žice zalijepljene za strop od dasaka. Njezina slaba svjetlost bacala je sablasne sjenke na zidove pokrivene požutjelim novinama. Spustio ju je na uski krevet. Krevetnina je zaudarala po plijesni, kao da već dugo nije oprana, ako ikad jest. Bila bi se pobunila daje imala snage. - Jedva sam te te prepoznao - Dredd reče ocu Kevinu. - Jedva sam sebe prepoznajem prepoznajem ovih ovih dana. - Tko je on? Iz prostorije kroz koju su upravo prošli, čula je oca Gregorvja kako žalosno plače. - Kasnije - odgovori otac Kevin. - Izgleda kao daje bio u mješalici. - Ako ga ja osobno ne ubijem, preživjet će. Ona me zabrinjava. - Pa, daj da pogledam. Otac Kevin pođe unatrag, a neobični čovjek priđe kre199 vetu. Remy se previše šokirala da bi vrisnula. Njegova je koža bila tako tamna daje jedva djelovala ljudski, a više je sličila kožama što ih je vidjela u drugoj sobi. Lice mu je bilo mreža ispresijecanih i dubokih nabora i bora. Imao je gola prsa, ali pola njegova tijela pokrivala je kovrčava siva brada koja ju je podsjećala na mahovinu. Nije tinjala. Imao je cigaretu u kutu usana. Kad je svoje žuljevite ruke pružio prema njoj, ona je ustuknula. No njegov je dodir bio neobično nježan. Podigao je njezino lijevo rame tako da je gotovo ležala na boku. Zastenjala je od bola i oštro kriknula kad je dotaknuo određeno mjesto. - Oprosti, dušo - reče hrapavim glasom. - Znam da sada boli, ali Dredd će to srediti. Zatim ju je nježno ponovno položio na leđa i okrenuo se. - Stojiš mi na svjetlu - ljutito reče i odgurne u stranu oca Kevina koji je stajao tik iza njega. - Koliko je ozbiljno? Hoće li se oporaviti? Možeš li se pobrinuti za to? - O, sada pitaš. Nakon što si uletio ovamo sa ženom koja ima ranu od metka i u polusvjesnom je stanju, i svećenikom koji je tako premlaćen kako dosad nisam vidio. Nakon što je okrvavila cijeli moj krevet, sada me pitaš mogu li se za to pobrinuti? - Možeš li? - Naravno da mogu. Ako mi daš vremena. Srećom po tebe, to je samo sačma, ali je dobila nekoliko zrna.
- Što mogu učiniti? - Možeš mi se maknuti s puta. Remy je sklopila oči. Netko je pucao u nju? Tada se svega prisjetila - kvara na kombiju, kafića, tučnjave, svećenika koji maše pištoljem. Naglo je otvorila oči. Stajao je uz rub kreveta i netremice zurio u nju, poput sove. Njegove psovke, vještina u tučnjavi i općenito držanje pokazivalo je da svećenički poziv nije ono čime se u životu bavi. 200 Jedan dio njezina uma počeo se pitati kako je mogla biti tako naivna. Kad ga se izbliza pogleda, na njemu ništa ne ukazuje na pobožnost. Zračio je žestinom koja se ne uklapa u sklad i spokoj obećan onima koji idu s Gospodinom. Njegova usta nisu predviđena za molitve. Previše su tvrda, previše cinična, više im odgovara grubi jezik. Strastven je, ali ne u svojoj ljubavi prema Bogu ili čovječanstvu. Iako je stajao savršeno mirno, činilo se da vibrira od unutrašnje vatre od koje je strepjela. Ne samo radi sebe, već i radi njega. Vratio se čovjek kojega je zvao Dredd, a sa sobom je donio čašu neke tekućine. Otac Kevin posegne za čašom i sumnjičavo je pomi-riše. - Što je to? - Miješam li se ja u tvoj posao? - reče Dredd i istr-gne mu čašu iz ruke. - Slušaj, Dredd, ona je... - Ona je ozlijeđena. Pokušavam joj pomoći. Ali ako nemaš povjerenja u mene, možeš odvesti i nju i onog patetičnog popa i ostaviti me na miru. Nisam tražio da me upleteš u svoju zbrku. Ti si došao k meni. Dakle, kako ćemo? Šutnju oca Kevina shvatio je kao slaganje. - Onda dobro. Dredd je svoju pozornost vratio na nju, sagnuo se i prinio čašu njezinim usnama. - Popijte ovo. - Tekućina je imala odvratan miris. Pokušala je okrenuti glavu u stranu, ali joj je on o n položio ruku na obraz i tako je zaustavio. - Hajde sada. Od ovoga ćete zaspati. Ništa nećete osjetiti. Nagnuo je čašu, a ona je morala ili progutati stvar odvratna okusa, ili je ispljunuti, ili se zagrcnuti. Zaključila je da će donijeti novi napitak ako ga ispljune. Osim toga, privlačilo ju je obećanje ništavila. Sve je popila. - Dobra djevojka. Je li vam hladno? - Povukao je 201 deku na njezine noge. - Sad ću vas ostaviti samo dok ne pripremim potrebne stvari. Vjerojatno ćete zaspati prije nego se vratim, ali ne bojte se. Ja ću se pobrinuti za vas. Kad se probudite, mnogo ćete se bolje
osjećati. - Potapšao ju je po ruci i udaljio se. Dok je izlazio, obratio se ocu Kevinu: - Pitao si što možeš raditi. Možeš je svući i okrenuti na trbuh. Zatim je Dredd izišao iz sobe, a ona je ponovno ostala sama sa svojim otmičarem. Sjeo je na rub tankog madraca i počeo raskopčavati gumbe na jakni njezina kostima. Nije ga mogla spriječiti u tome. Ono što je popila imalo je brz i snažan učinak. Već su joj trnuli prsti na rukama i nogama. Postajalo je sve teže držati oči otvorenima. Kad ju je podigao da bi joj skinuo jaknu, glava joj je pala na njegovo rame. Činilo se da ne osjeća ruke što š to ih je izvukao iz rukava. Trgnula se kad je s njezine kože odlijepio krvlju natopljenu tekućinu, ali bol više nije bila onako žestoka kao prije nekoliko minuta. Osjetila je kako su joj se dojke opustile pa je znala da je otkopčao grudnjak. U normalnim okolnostima to bi u njoj izazvalo paniku. Nije imala energije čak ni misliti o tome. Zatim ju je polako spustio, a njezine su se oči otvorile na vrijeme da vidi kako briše znoj sa čela. Na njegovoj je nadlanici opazila četiri krvave ogrebotine gdje ga je zaparala noktima. Vrškom je prsta dotaknuo kut njezinih usana. - Boli li vas to? - Tko ste vi? Pogledao ju je u oči. Nakon kratkog oklijevanja, on reče: - Zovem se Burke Basile. - Nastavio ju je gledati nekoliko sekundi, a potom je spustio ruke na njezina ramena kako bi joj maknuo naramenice grudnjaka. - Nemojte. Molim vas. Burke reče: - Čuli ste ga. Moram vam skinuti odjeću 202 i okrenuti vas na trbuh da bi mogao raditi na vašim leđima. Nije se protiv toga bunila. Pokušala je odmahnuti glavom, ali nije bila sigurna je li njezina misao stigla do mišića, ili ako jest, mogu li oni poslušati. - Ne činite to, gospodine Basile - šapnula je. Odustajući od pokušaja da drži oči otvorene, duboko je uzdahnula i potom rekla: Ubit će vas. 203 21. poglavlje - Dakle vidite, šerife - tumačio je Pinkie - otac Kevin upotrijebio je pištolj moje žene da bi je zaštitio. Smiješno je kad čovjek pomisli na svećenika s pištoljem. Šerifu se to nije činilo naročito smiješnim. - Što će vašoj ženi pištolj? - Dok sam gradio karijeru, stvorio sam mnogo neprijatelja, što vas ne bi
trebalo čuditi. Iako gospođa Duvall ima tjelohranitelja, potičem je da u torbici nosi oružje. Dobro da ga je danas imala. Šerif protrlja bradu. - Ne znam, gospodine Duvall. Svjedoci tvrde da mu se opirala. Pinkie se ljubazno nasmije. - Zvuči baš poput nje. Moja je žena svojeglava i ne voli da joj se kaže što da radi. Otac Kevin ju je nastojao udaljiti s mjesta događaja, ali ona je željela ostati i braniti oca Gregorvja. Suosjeća s njim zbog njegove... budimo ljubazni i nazovimo to slabošću. - Takva je ona. Uvijek se brine za potlačene i spremna je sukobiti se s nasilnicima. Iskreno rečeno, zahvalan sam ocu Kevinu što se onako umiješao. Brzo je reagirao kad ju je izvukao izvukao odande. Moram mu se zahvaliti. - Sigurni ste da je dovode kući? - Siguran sam. - Pinkie ispruži ruku. - Ne mogu reći 204 da mi je bilo zadovoljstvo, ali dobro je znati da ovdje u okrugu Jefferson svi umijete brzo reagirati u kriznoj situaciji. - Hvala vam, gospodine Duvall. Trudimo se. - Laku noć. - Pinkie krene prema automobilu. - Samo još nešto, gospodine Duvall. Kako to da je svećenik tresnuo po glavi vašeg čovjeka? - Siguran sam da se otac Kevin naljutio što je dopustio da stvari izmaknu kontroli. - Pogleda prema automobilu i srdito doda: - Pitanje kojim se kanim odmah pozabaviti. - Još je jednom domahnuo, a potom je sjeo na mjesto mjesto suvozača. suvozača. - Kamo? - upita Bardo. Pinkie je poželio krenuti u smjeru u kojem je nestao kombi, ali bi se po mraku, ne znajući kamo idu, mogli satima voziti sporednim cestama i ništa ne postići. - U moj ured. Bardo krene prema gradu. - Što si rekao Barnevju Fifeu ondje unutra? - Izmislio sam neku glupu priču. - A on je povjerovao? - Nisam mu dao mogućnost izbora. Da sam mu dopustio da ovo proglasi otmicom, pozvao bi FBI. - Loše za tvoj posao. - Jako. Osim toga, toga, ti savezni savezni agenti obično obično ne mogu naći ni vlastitu guzicu. Bolje ću to sam srediti. Bardo pogleda preko ramena prema stražnjem sjedalu. - Barem te nisu mogli optužiti za umorstvo. Na vrijeme sam te zaustavio.
Errol se skupio u kutu, još uvijek potresen od nedavne prijetnje smrću i poslijetraumatskog napadaja povraćanja. Pinkie je baš htio povući okidač kad ga je Bardo zaustavio. Oteo je .38 iz Pinkiejeve ruke i umirivao ga sve dok nije uspostavio kontrolu nad sobom. - Nije da te ne želim ubiti - viknuo je Errolu koji je tada povraćao u korov sa strane zgrade. - Jedini razlog 205 što te ostavljam na životu je u tome što mi moraš pomoći da ih nađem. Tada je Pinkieju prišao šerifi predstavio se. Rekao mu je što su saznali njegovi istražitelji. - Prodavač je bio tako potresen da je jedva razgovarao s dežurnim na 911, pa moji momci nisu znali u što će upasti. Kad su počeli razgovarati s tim ljudima, uskoro su shvatili da nije riječ samo o običnoj tučnjavi. Mrsko mi je što vam to moram reći, gospodine Duvall, ali čini se daje vaša žena oteta. Nakon sat vremena rasprave, Pinkie je konačno uvjerio šerifa da su svjedoci histerični i zapravo nisu vidjeli ono što su tvrdili. To je jedna od Duvallovih specijalnosti. Usavršio je tehniku u stotinama kriminalističkih suđenja. Svjedoci koji su najprije prisegnuli na jedno, promijenili bi cijeli svoj iskaz nakon unakrsnog ispitivanja Pinkieja Duvalla. - Stoje s mehaničarem? - pitao je šerif. - On kaže da se svećenik jučer pojavio ovdje u običnoj odjeći i pitao kako može onesposobiti cijev hladnjaka. Pinkie je povukao šerifa u stranu i pantomimom prikazao pušenje jointa. - Shvaćate Shvaćate što mislim? mislim? Šerif je shvatio i priznao da svjedočenje mehaničara, poznatog ovisnika, možda nije tako pouzdano. Žena koja je plaćala benzin kad je došlo do incidenta također je bila odlučna u vezi s onim što je vidjela, ali je na koncu i ona posumnjala u svoj vid i sluh. Prodavač je, zbunjen drugim mogućnostima što ih je Pinkie naveo, priznao kako se činilo da je svećenik više zaokupljen odvođenjem gospođe Duvall s mjesta događaja nego namjerom da je ozlijedi. Što se tiče seljačina koji su ih pokušali uloviti, brzo su se razišli kad su se vratili i ugledali šerifov automobil u Crossroadsu. Oni koji su ostali u kafiću ništa nisu znali. Pinkie Duvall je bio živa legenda. Prvo što mu je šerif rekao bilo je: Doista sam počašćen, gospodine Duvall. Vidio sam vas na televiziji. Pojavljivanje na televiziji 206 snažno je djelovalo na obične ljude. Iskoristio je šerifovo
strahopoštovanje. Policajčeva sposobnost deduktivnog razmišljanja i osjećaj dužnosti izgubili su se pod blješta-vilom Duvallova sunca. Pinkie je postigao ono što je želio - spriječiti istragu i veliku potjeru ali to mu je oduzelo mnogo vremena. Posljedica toga bila je da otmičari njegove žene imaju veliku prednost. Okrenuo se i obratio Errolu: - Tko su oni? Errol s naporom proguta slinu i slegne svojim krupnim ramenima. Svećenici. - Nemoj mi govoriti da su to bili svećenici - tihim, prijetećim glasom reče Pinkie. - Zar ti još nije doprlo do tog gnjilog mozga da ta dvojica nisu oni za koje se izdaju? Naoko ravnodušan na uvredu, Errol reče: - Samo znam da su to ista dva čovjeka koji su prije nekoliko dana došli u kuću. - Kako izgledaju? - Sveć... - Zaustio je da će reći svećenici kad je vidio kako Pinkie stišće oči. - Kao što sam vam već rekao, gospodine Duvall, otac Gregorv je mlad i privlačan. Vitak. Tamna kosa i oči. Ponaša se poput pedera. Tip cijelo vrijeme priča. Otac Kevin ne govori mnogo, ali on je šef. Nema sumnje. - Kakav je on? - Pametan i lukav. Od samog mu početka nisam vjerovao. Njega sam uhvatio... ovaj... - Što? Errol je nervozno pogledao Barda. Ovlažio je usne. Protrljao je šake o bedra. - Njega si uhvatio u čemu? - upita Pinkie naglašavajući svaku riječ. - Ja, ovaj, pošao pošao sam u kupaonicu. kupaonicu. Onu kraj ulaznih vrata. I ja... uhvatio uhvatio sam oca Kevina na stubištu. Silazio je207 - Bio je na katu? Bio je na katu u mojoj kući, a ti mi to nisi spomenuo? Bardo je tiho fućnuo kroza zube. - Rekao je da je bio u kupaonici na katu jer u onoj dolje nije bilo toaletnog papira. Provjerio sam. Držač je bio prazan. - Doista si pravi detektiv - prezirno će Bardo. - Ti i Nancy Drew. - Umukni - obrecne se Duvall. - Kako izgleda taj kujin sin? Errol je opisao muškarca natprosječne visine, mršavog ali snažnog, pravilnih crta lica, bez vidljivih ožiljaka ili drugih znakova, obrijana lica. -Oči? - Teško je reći. Nosi naočale.
- Kosa? - Tamna. Začešljana ravno unatrag. Opis je odgovarao stotini ljudi u širokom krugu Pin-kiejevih poznanika, prijatelja i neprijatelja. - Bez obzira o kome je riječ, neće dugo živjeti. Nitko ne može uzeti nešto što pripada Pinkieju Duvallu bez da snosi posljedice. A taj je gad uzeo njegovu najvredniju imovinu. Ako je dotakne... Ako samo prst stavi na nju... Uživao je u pomisli da će tog bezimenog čovjeka ubiti golim rukama. Bardo je prekinuo Pinkiejeve ubojite maštarije. - To nema smisla: dva svećenika, od kojih je jedan peder, otimaju ženu. Što žele s njom? - Ne žele oni Remy. Žele mene. Pinkie nije imao dokaza za to, niti opravdanog razloga na kojemu može temeljiti taj zaključak. No ipak je bio siguran da je tako. - Guraj, do vraga. - Guram. 208 Scmdra Brown Gregorv je bio jednako beskoristan kad je trebalo baciti kombi u močvaru kao i u svemu ostalome. Burke mu je viknuo neka se malo više potrudi. Dva su muškarca ponovno svom snagom gurnula vozilo preko šljap-kavog tla. Konačno je pošlo nekoliko metara naprijed. Burke je pomislio da su uspjeli. No tada je kombi zapeo u blatu na dnu rukavca i ondje ostao, potopljen samo do polovice. - Što sada? - Ostavit ćemo ga tako - kratko će Burke. - Na koncu će ga naći. No Duvall će tada već znati kod koga je njegova žena. Burke je ignorirao Gregorvjevo cviljenje dok su se močvarnim terenom vraćali do Dreddova kamioneta. Burke gaje vozio do ovog zabačenog mjesta, a Gregorv gaje slijedio u kombiju. Tijekom vožnje Burke je pomno motrio na retrovizor. Kad god bi zašao iza zavoja, usporio bi dok ponovno ne bi ugledao farove kombija. Očekivao je da će se Gregorv svakog časa raspasti. Nikako nije mogao predvidjeti što će mladić učiniti kad se to dogodi. Prilično se poslušno popeo u kamionet da bi se vratili natrag. Burke je vozio zavojitom cestom, a s obje im se strane pružala močvara. Koljenca čempresa virila su nad vodenom površinom na samo metar ili dva od ceste. Nad njima se pružao svod od niskih grana s obiljem španjolske mahovine. Danju su sličile čipkom pokrivenim rukama južnjačke ljepotice ljepotice uhvaćene u naklonu. naklonu. Noću su poprimale poprimale sablasni izgled
kostura koji za sobom vuče poderani plašt. Povremeno bi njegovi farovi uhvatili uhvatili sjajne oči nekog noćnog stvorenja stvorenja koje bi brzo pobjeglo s njihova puta ili kliznulo natrag u močvaru. Burke je vozio sigurno, ali brzo. Zabrinjavala ga je pacijentica. Dredd ju je anestezirao jednim od svojih domaćih pripravaka spravljenim od sam Bog zna čega. No bez obzira 209 kakvi su bili sastojci, napitak je djelovao. Spavala je cijelo vrijeme dok joj je joj je Dredd vadio sačmu koja joj se zabila u leda i lijevo rame. Također je uklonio nekoliko krhotina stakla. Malene su rane obilno krvarile, ali ih je Dredd temeljito očistio i namazao melemom za koji je tvrdio da će iscijeliti rane i znatno smanjiti bolove. Burke je cijelo vrijeme stajao kraj njega tako da je Dredd bio još raz-dražljiviji nego inače. Praktički je izgurao Burkea iz sobe, podsjetivši ga da će do jutra cijela južna Louisiana nahrupiti nahrupiti ovamo ukoliko ne sakrije kombi. - Mojem poslu ništa ne može naškoditi tako kao policijski automobili parkirani naokolo. Tako je Burke pošao, mrzovoljan, ali svjestan da njegov prijatelj ima pravo kad je riječ o pravovremenom uklanjanju kombija. Sad kad se za to pobrinuo, jedva je čekao da se vrati i vidi kako je gospođa Duvall. - Iskoristio si me. - Sto? - Gregorv je ponovio svoju obijesnu tvrdnju. Burke odgovori: Prihvatio si uvjete dogovora, Gregorv. - Kad smo sklapali dogovor, nisi mi rekao da će biti pištolja i otmice. - Kad smo danas pošli po gospođu Duvall, što si mislio da će se dogoditi? - Mislio sam da ćeš je nagovoriti da daruje mnogo novca toj izmišljenoj dobrotvornoj ustanovi. Mislio sam da ćeš prevariti Pinkieja Duvalla, izvesti varku, nešto kao u filmu Žaoka. Nikad mi nije palo na pamet da bi mu mogao oteti ženu. - Sam si kriv što si upleten u otmicu. Da nisi očijukao s onim tipom, ostavio bih te u Crossroadsu. To je bio moj plan, ondje se riješiti tebe i Errola. Ali ne, ti si morao postati romantičan. Zato se možeš duriti koliko god hoćeš, ali od mene nemoj očekivati razumijevanje. razumijevanje. Zbog tvoje je perverzije perverzije gospođa Duvall dobila sačmu u leđa, a svi smo jedva izvukli živu glavu. 210 - I ja sam ozlijeđen - jecao je.
- Šteta. Da nisam imao drugoga posla, sam bih te zadavio zbog onoga što si učinio. Sad umukni, ili bih još uvijek mogao to napraviti. - Ti si zao, Basile. Zao. Burke se promuklo nasmije. - Gregorv, još nisi vidio moju opaku stranu. Mlađi muškarac štucne još jedan jecaj, a Burke osjeti tračak sažaljenja. Gregorv je upleten u potpunosti. Ono što mu se u početku činilo poput filmskog scenarija brzo se pretvorilo u pravu noćnu moru. Burke ga je kanio sutradan prebaciti u grad. Bude li se neko vrijeme pritajio, tek toliko da mu lice zacijeli, bit će u redu. Nitko ne zna njegov pravi identitet. Više nikad neće igrati ulogu oca Gregorvja. Nitko neće posumnjati daje treći sin utjecajne obitelji sudjelovao u smjeloj otmici. Osim toga, Duvall će goniti njega, a ne Gregorvja. S Gregorvjem će sve biti u redu. Nastavio se duriti i žalosno mrmljati dok nije usnuo. Burke ga je probudio kad su stigli do Dreddove kuće. -Hoćeš li da Dredd učini nešto s tvojim licem? - Šališ se? Tom vraču ne bih dao da me takne. -Pogledao je prema kućici u dnu mola i stresao se. - Kako hoćeš - reče Burke i iziđe. - U prednjoj je prostoriji jedna fotelja. Predlažem da se malo odmoriš. Gregorv je polako izlazio iz kabine, opazio je Burke. Iako je odbio pomoć, zamolit će Dredda da mu nečim pokuša ublažiti bolove. Njihov je domaćin još uvijek bio uz uz krevet gospođe gospođe Duvall. - Kako joj je? - Spava kao dijete. Burke se trgnuo jer ga je riječ podsjetila na njezinu ispovijed i dijete koje je izgubila. izgubila. Dredd je ugasio električno svjetlo, ali je svijeća treperila na komodi. Ležala je na trbuhu, glave okrenute u stranu. Kosa joj je počivala na jastuku, zaglađena zaglađena od lica. lica. 211 Dredd je bio dobar u svom poslu. Rane su prestale krvariti. krvariti. Iako su je jako boljele, bile su površinske. površinske. No Burke se pitao hoće li ostaviti ožiljke. To bi bila šteta jer je njezina koža besprijekorna i djeluje gotovo prozirno. U mislima se vratio u prvu večer kad ju je vidio u sjenici. Ni sada mu nije izgledala ništa stvarnijom nego tada. - C'est une belle femme. - Da, jest.
- Ima li ovo priviđenje ime? Burke se okrenuo i zagledao u Dreddovo mudro lice. - To je žena Pinkieja Duvalla. Nije uslijedio povik glede Burkeova razuma, nikakav usklik nevjerice, nikakva pitanja ili traženje objašnjenja. Samo je dugo i prodorno zurio u Burkea, a potom je kimnuo. - U onom ormariću je boca viskija. Posluži se. - Pošao je prema vratima. - Čovjek ondje vani ima bolove. Dredd mu je mahnuo, pokazujući da ga je čuo, ali se nije okrenuo. Burke se poslužio Dreddovim viskijem, a laknulo mu je kad je vidio da je dobra marka, a ne iz kućne radinosti. radinosti. Jedina stolica u sobi imala je klimave drvene noge i sjedalo od rogoza koji su glodavci izgrizli, ali ju je Burke privukao do kreveta i oprezno sjeo. Ništa nije jeo od doručka, već gotovo dvadeset četiri sata. Trebao bi štogod potražiti u Dreddovoj kuhinji, ali je bio tako umoran da je odustao od toga. Neko je vrijeme samo ondje sjedio, gledao ženu kako spava, kako se njezina leđa lagano dižu i spuštaju sa svakim udisajem, i osjećao se poput ljigavca jer je mislio na njezine dojke stiješnjene ispod nje. Razodjenuo ju je kavalirski i s razumnom indiferent-nošću. Razumna indiferentnost. To ne znači da nije opazio. Bože, kako bi mogao ne opaziti? Kad se čovjeku pruži prilika vidjeti predmet svojih maštarija, sigurno će 212 gledati. Provjerit Provjerit će njezine dojke i opaziti da su joj bradavice čvrste, čvrste, ali jako blijede. Tko bi mogao od njega očekivati da neće opaziti čarape čarape do bedara? Ma hajde. I tako prozirne gaćice da ih nije ni trebala stavljati? Na brzinu je ispio dva viskija. Poput vatrenih kugli stuštili su se u njegov želudac. že ludac. Desna joj je ruka počivala uz tijelo, dlana okrenuta prema gore. Vidio je crvene tragove što ih je ostavio privjesak za ključeve kad joj je stisnuo šaku. Nije mogao odoljeti porivu da ispruži ruku i vrškom prsta slijedi tragove. Njezini su prsti refleksno reagirali i savili se prema unutra. On je s osjećajem osjećajem krivnje krivnje povukao ruku. Treći viski nije ga toliko zapekao. Vratio je pogled na njezino lice. Vjeđe su joj bile savršeno mirne. Usne su joj bile opuštene i neznatno rastvorene. Slina joj je cijedila iz jednog kuta usta, pomalo ružičasta od krvi s rasječene usne. Dotaknuo ju je
malim prstom, kao i ranije, a zatim ostavio vlagu da se osuši na vršku njegova prsta. Otpio je još jedan gutljaj iz boce viskija. Pa, učinio je to. Počinio je zločin, savezni prekršaj. Njegov se život nepovratno promijenio. Kad bi gospođu Duvall sutra vratio njezinu mužu, Burke Basile ne bi mogao nastaviti sa svojim životom ondje gdje gaje prekinuo. Sad više nema povratka. Sva su vratašca za bijeg zabijena čavlima. Pretpostavio je da bi trebao imati jači osjećaj krivnje, srama i straha. Možda gaje viski opio. Možda je jednostavno previše glup da bi se bojao posljedica. No kad je usnuo slušajući tiho disanje Remy Duvall, vraški se dobro osjećao. 213 22. poglavlje - Kako to misliš, nestao je? Nakon samo nekoliko sati spavanja na Dreddovoj neudobnoj stolici Burkeov je vrat bio ukočen, leđa su ga boljela kao da je vojska prešla preko njih, viski mu je ostavio tupu glavobolju, a dan je bacao hladnu svjetlost na činjenicu da je prekoračio liniju između održavanja i kršenja zakona. - Ne viči na mene - obrecne se Dredd. Dugačkom je vilicom okrenuo komad mesa što se pržio u željeznoj tavi. - On je tvoj svećenik, a ne moj. - On nije svećenik. - Ma nemoj mi reći? Burke je masirao sljepoočnice i namrštio se na Dred-dov sarkazam. Zove se Gregorv James i nezaposleni je glumac. Između ostalog. - Bez obzira što je to ostalo - progunđa Dredd - on je i prokleti lopov. Zbrisao je u mojem najboljem čamcu. Burke spusti ruku. - Zar mi govoriš daje otišao kroz močvaru? - Bila mu je nezamisliva nezamisliva pomisao da Gregorv James vesla kroz neprijateljsko neprijateljsko okruženje močvare. -Najviše što se ikad približio močvari bilo je noćas kad smo pokušali potopiti kombi. Nikako neće ondje preživjeti. 214 - Vjerojatno neće - reče Dredd i strese svoj dugački, sijedi konjski rep. Ne obazirući se na godišnje doba, nosio je samo odrezane traperice. Bez košulje i bez cipela. Njegove žulje-vite noge djelovale su čvrste poput kopita dok ih je vukao po linoleumu na podu. Za njim bi se okretali na gradskom šetalištu, ali njegov se neobični izgled uklapao u okolinu što ju je za sebe stvorio. Odrpana, Odrpana, izblijedjela izblijedjela zastava zastava Velike Britanije Britanije služila
mu je kao zavjesa na prozoru. Stari je štednjak stajao na kraju pulta za kojim je prodavao duhan, pivo i žive mamce, te blizu mjesta gdje je gulio i nadjevao životinje. To je bila najgora noćna mora sanitarnog inspektora, ali Dreddova malobrojna klijentela ne obraća pozornost na takve sitnice. Filozofski je prihvatio Gregorvjeve šanse za preživljavanje. - Samo se nadam da će moj čamac doplutati natrag kad se on nađe u hranidbenom lancu. Jesi li spreman za doručak? - Što je to? - Jesi li gladan gladan ili izbirljiv izbirljiv?? - Gladan - nevoljko odgovori Burke. Dredd je prženo meso prebacio u tanjur i preko njega stavio umak što ga je napravio napravio od masti iz mesa, šake brašna i malo mlijeka. Uz to je poslužio običan bijeli kruh i jaku kavu s cikorijom. - Dok si se ti umivao, pogledao sam kako je Remy -promrmlja Dredd s punim ustima. Burke prestane jesti i upitno ga pogleda. - Rekla mi je kako se zove. -Budna je? - Čas jest, čas nije. Burke je koricom kruha pokupio ostatak umaka, a zapravo se iznenadio kad je vidio daje njegov tanjur prazan. Neprepoznatljivo meso je bilo nevjerojatno ukusno, no Dredd je bio majstor za začine baš kao i za korijenje i biljke što ih je stavljao u svoje pripravke. Odgurnuvši u 215 stranu prazan tanjur, posegnuo je za kavom. - Mislim da se cijelu noć nije uopće pomaknula. - Učinak sedativa počeo je slabiti dok sam joj na rane nanosio još malo melema. Ponovno sam joj dao napitak. Trebala bi prespavati veći dio dana. - Kad je mogu seliti? Dredd je završio svoj obrok i pošao u potragu za cigaretama. Našao je kutiju, pripalio cigaretu, povukao dim i dugo ga zadržao u plućima. Nije da me se to tiče, ali kojeg vraga radiš sa ženom Pinkieja Duvalla? - Oteo sam je. Dredd se nakašljao, povukao još nekoliko dimova cigarete i pokupio mrvice kruha s brade. Burke se barem nadao da su to mrvice kruha. Imaš li neki posebni razlog? - Osveta. - Burke je ispričao svoju priču, počevši s noći u kojoj gaje Wayne Bardo prevarom naveo da puca u Keva Stuarta, a završivši
njihovim mahnitim bijegom od rulje pobješnjelih ljudi. - Kad sam vidio da je ozlijeđena, najprije sam pomislio na tebe. Nisam znao gdje je najbliža bolnica, a odavde smo bili udaljeni samo nekoliko kilometara. Znam koliko cijeniš svoj mir. Jako mi je žao što sam te upleo, Dredd. - Zaboravi. - Stvar je u tome, znam da ti mogu vjerovati. - Vjeruješ mi, je li? Mogu li ti onda reći kako stvari stoje? Burke je znao što slijedi, ali je Dreddu dao znak neka kaže što misli. - Zasigurno si posve poludio, Basile. Policija te može zatvoriti, ali to nije ništa u usporedbi s Duvallom. Znaš li tko ti je protivnik? - Bolje nego ti. - Dakle, ne smeta ti što će ti Pinkie Duvall izvaditi utrobu kao svinji i tvoje ostatke ostaviti strvinarima? Burke se iskrivljeno naceri. - Jao. 216 Međutim, Dredd nije vidio ništa smiješno u primjedbi. Razdraženo je odmahnuo glavom dok je pripaljivao još jednu cigaretu bez filtera. Prije nego ovo završi, netko će poginuti. - Svjestan sam toga - reče Burke, sada bez osmijeha. - Volio bih da to ne budem ja, ali ako budem... -Izražajno podigne jedno rame. - Ionako nemaš za što živjeti. Zar mi to pokušavaš reći? Ubio si vlastitog čovjeka, tvoja je karijera gotova, brak ti se raspao, raspao, pa čemu č emu uopće živjeti. Jesam li uspio uspio sažeti tvoje tvoje poglede na život? život? - Tako nekako. - Sra... nje. - Podijelio je riječ na slogove, a u sredini je ispljunuo mrvicu duhana s jezika. - Svi imaju razloga za život, makar samo zato da bi vidjeli još jedno svanuće. - Nagnuo se preko stola i zamahnuo cigaretom ispred Burkeova lica, kao da mu prijeti prstom. - Stuarta si ubio nesretnim slučajem. Ti si dao otkaz u policiji, nisu te oni otpustili. Imao si bijedan brak. Već si se odavno trebao riješiti te žene. Nikad mi se nije sviđala. - Nisam ti povjeravao pojedinosti mog osobnog života da bi mi ih sada mogao bacati natrag u lice. - Pa, baš mi je žao. Prekoračio sam svoja ovlaštenja. Tu sam privilegiju dobio kad si sinoć ovamo upao i utra-pio mi ranjenu ženu. Osim toga mrzovoljno doda -nekako mi se sviđaš i mrzio bih kad bi te ubili. Njegov se prijekorni izraz lica ublažio, iako je suosjećanje bilo u suprotnosti s njegovim grubim izgledom. -Znam o čemu govorim,
Basile. Vjeruj mi. Stvari doista mogu postati jako zajebane, ali život je život, a smrt je smrt. Zauvijek. Nije prekasno da presiječeš mamac i izvučeš se iz ovoga. Dredd je bio jedan od nekolicine ljudi koje je Burke istinski poštivao, a znao je da je osjećaj obostran. -Pametan savjet, Dredd. I znam da mi govoriš u najboljoj namjeri. No bez obzira na posljedice, moram kazniti 217 Waynea Barda i Pinkieja Duvalla, ili umrijeti u pokušaju. - Ne razumijem te. Zašto? - Rekao sam ti zašto. Radi osvete. Dredd gaje prodorno promatrao. -Ne vjerujem daje riječ samo o tome. - Žao mi je. - Burke je podigao šalicu i pijuckao kavu, a time je zaključio temu i prekinuo daljnju raspravu. Dredd je očito shvatio da je uzaludno prepirati se. Stavio je cigaretu u kut usana, ustao i počistio stol, a posuđe je ubacio u metalni sudoper. Što ćeš učiniti s njom? - Ništa. Časna riječ. Ja sam kriv da je ozlijeđena i strahovito mi je žao da se to dogodilo. Nikad joj nisam kanio nauditi. Ne bih to učinio. Za Boga miloga, ne bih. Dredd je okrenuo svoju čupavu glavu i Burkeu dobacio naglašeni pogled. - Što je? - Prilično se žestoko braniš, a ja sam postavio nedužno pitanje. Burke se okrenuo od Dreddovih blistavih očiju. -Nije riječ o njoj, već o njemu. - Dobro, dobro, vjerujem ti - reče Dredd. - Samo sam želio pitati, gdje ćeš je smjestiti dok mamiš Duvalla? Duvalla? Nagađam, Nagađam, naravno. Koristiš se njome da bi pripremio stupicu, zar ne? - Više ili manje. Smjestit ću je u ribarsku kolibu. Burke je kolibu koristio samo jednom ili dvaput godišnje, ako je imao sreće i uspijevao se izvući na nekoliko dana. Kad god bi to činio, svraćao je u Dreddovu trgovinu kako bi kupio hranu, pivo i mamce. Dreddova prodavaonica bila je izvan ruke, ali za ribolovce i lovce koji su se znali kretati kroz labirint močvarnih rukavaca, to je bilo dobro poznato mjesto na koje svakako treba svratiti. Onamo je vodila samo jedna bijela cesta. Najčešći Najčešći oblik prijevoza prijevoza bio je čamac. čamac. 218 Dredd nije mnogo zarađivao, ali nije mu ni trebalo mnogo. Najviše je
zarađivao tijekom sezone lova na aligatore. Lovio ih je, a potom prodavao kože. Također se usputno bavio nadijevanjem životinja. - Tko još zna za tvoju kolibu? - upita Dredd. - Samo Barbara, ali ne zna gdje se nalazi. Nikad nije onamo išla sa mnom jer je mrzila i samu pomisao na to. - Još netko? - Moj brat, Joe. Dva smo puta ondje proveli vikend pecajući. Ali prije nekoliko godina. - Vjeruješ mu? Burke se nasmijao. - Mojem bratu? Jasno da mu vjerujem. - Ako ti tako kažeš. Stoje s onim tipom, Gregorvjem? - On je bezopasan. - A ti si prokleta budala - hrapavim će glasom Dredd. - Recimo da će imati sreće i naći izlaz iz močvare prije nego zmijurina nađe njega. Recimo da počne razmišljati o tome što će mu Pinkie Duvall učiniti ako ga uhvati. Recimo da će zaključiti kako je pametnije da on sam pođe Duvallu i proda tvoju kožu ne bi li spasio svoju. - Toga se ne bojim. - Zašto ne? - Jer je Gregorv Gregorv kukavica. - Bio je dovoljno hrabar da ukrade moj čamac i krene u močvaru. - Samo zato što se više boji mene nego opasnosti u močvari. Misli da bih ga još uvijek mogao ubiti zbog onoga što je učinio u Crossroadsu. Često sam mu time prijetio; možda vjeruje da mislim ozbiljno. U svakom slučaju, preživjet će. Živio je zaštićenim životom. Kad mu močvara zaprijeti, pobjeći će glavom bez obzira. Neće poći k Duvallu. - Kako namjeravaš stupiti u vezu s njim? - S kim, Duvallom? Sve si pogrešno shvatio, Dredd. On će uspostaviti vezu sa mnom. 219 - Kako će to učiniti? - To je njegov problem. problem. U međuvremenu, međuvremenu, dovodim te u opasnost svojim boravkom ovdje. Zato se vraćam na svoje prvo pitanje: Kad ću je moći bez opasnosti preseliti? Doug Patout je polako spustio noge sa stola i stavio ih na pod. Na stolu se njegova kava počela hladiti. Tri je puta pročitao članak. To je bio neugledni članak, a tekst nije zauzimao više od petnaest centimetara na dvadesetoj stranici Times Picayunea. Kratki izvještaj o tučnjavi što je izbila u kafiću uz cestu u okrugu Jefferson. Sudjelovala su
dva katolička svećenika, žena slavnog odvjetnika iz New Orleansa i njezin tjelohranitelj. Prema riječima šerifova glasnogovornika, incident je završio bez ikakvih ikakvih uhićenja. Dva aspekta te naoko bezazlene priče privukla su Patoutovu pozornost. Prvo, koliko žena slavnih odvjetnika New Orleansa ima tjelohranitelje? Drugo, svjedoci su opazili da je jedan od nepoznatih svećenika imao naviku stezanja i opuštanja desne šake. Patout je pritisnuo tipku na svom interkomu. - Možeš li na trenutak doći ovamo? Mac McCuen je ušao za manje od minute, hodajući karakteristično živahnim koracima. - Što je bilo? - Pročitaj ovo. Patout je gurnuo novine preko stola i pokazao članak. Nakon što gaje pročitao, pročitao, Mačje M ačje podigao pogled. - Pa? - Pa, znaš li nekoga tko ima naviku stezanja i opuštanja desne šake? Mac je sjeo na stolicu ispred Patoutova stola. Ponovno je pogledom preletio članak. - Da, ali vraški je sigurno da on nije svećenik. - Kad si ga zadnji put vidio? 220 - Pričao sam ti o tome, sjećaš se? Bio je kod mene na večeri prije dva dana. - Kakvim ti se činio? - Isti stari Basile. - Isti stari Basile s istom starom mržnjom prema Pin-kieju Duvallu? McCuen je ponovno pogledao novine. - O, sranje. - Da. - Patout je protrljao svoje tjeme kao da provjerava koliko se njegova ćelavost proširila. - Je li Burke rekao nešto o tome čime se bavio otkako je dao otkaz? - Nije mnogo rekao. Ali, hej, on nikad mnogo ne govori. Uvijek je prilično zatvoren. Samo je rekao da kani na neko vrijeme otići i malo razmisliti o svemu. -Sam? - Tako je rekao. - Kamo? - Rekao je da to još ne zna. - Znaš li kako se može stupiti u vezu s njim? - Ne. - McCuen se nervozno nasmije. - Slušaj, Patout, ovo je ludo. Tip s čudnim stiskanjem šake bio je svećenik. A u članku ne stoji da je riječ baš o Duvallo-voj ženi. To nije mogla biti ona. S tjelohraniteljem ili bez
njega, Duvall je ne bi pustio u blizinu Burkea Basilea. - Točno. Oni su zakleti neprijatelji. - Čak i da nisu. Prema onome što sam čuo, ona je ljepotica i mnogo je mlađa od Duvalla. Patout je uzdigao obrve i dao znak McCuenu neka nastavi. - Pa, Burke je snažan, šutljiv tip muškarca za kakvim žene luduju. Nije ljepotan u stilu Brada Pitta, ali Toni ga smatra privlačnim. Uvijek sam mislio da ga brkovi čine seksepilnim, ali očito ima nešto više od toga. Nešto što samo ženske... - Obrijao je brkove? - Patoutov se želudac okrenuo naopako. - Zar to nisam spomenuo? 221 Patout je ustao i dohvatio sako što je visio na vješalici. McCuen se smeo. - O čemu je riječ? Kamo ideš? - U okrug Jefferson - odgovori Patout preko ramena i izjuri kroz vrata. Prljava voda iz jarka zaprljala je gume Bardova automobila kad ga je zaustavio uz oštećeni pločnik. - To je to. Pinkie je s gađenjem pogledao zgradu. To je bila ista vrsta susjedstva, ista vrsta jeftinog hotela u kakvom je našao Remy gdje je živjela s majkom i malenom sestrom. "Bijedna" je bio odgovarajući pridjev. Cijele je noći razmišljao i pokušavao otkriti identitet dvojice otmičara koji su se maskirali u svećenike. Njegova podzemna mreža zujila je vijestima o otmici. Ponudio je veliku nagradu svakomu tko mu donese informacije. Tijekom jednog od bezbrojnih ponavljanja priče, Errol se sjetio nečega što je ranije zaboravio. - Tip koji se predstavljao kao otac Kevin bio je spreman sam premlatiti onog drugog. Čuo sam ga kako je rekao nešto o zatvoru. - Zatvoru? - Da. Ne mogu se sjetiti točnih riječi riječi jer sam morao obaviti svoju dužnost i izvući odande gospođu Duvall. No ono stoje rekao, navelo me je na pomisao daje otac Gregory već bio u zatvoru jer je i ranije učinio nešto slično. Tjelohranitelj je tako očajnički želio ponovno steći milost, da se Pinkie pitao jesu li njegove informacije pouzdane. Bilo je moguće da se bivši kažnjenik pun mržnje pokušava osvetiti zbog davno zaboravljene uvrede, ali je bilo jednako moguće da Errol sve to izmišlja kako bi ublažio njegov gnjev. No Pinkie nije 222
223 I mogao odbaciti niti jedan trag, pa je od jednog svog doušnika u NOPDu zatražio popis počinitelja seksualnih prekršaja. Djelatnik telefonske kompanije, koji je otplaćivao honorar, nastojao je otkriti gdje se nalazi telefon čiji je broj na posjetnici sa simbolom Jennvne kuće, za koju je Pinkie sad znao da je lažna. Njegova ju je tajnica provjerila, ali očito su je neki jako lukavi pojedinci preveslali. Prije manje od pola sata, kad su primili vijest da broj s posjetnice pripada javnom telefonu u ovoj zgradi, Bardo je na brzinu okupio ekipu od četiri čovjeka koji su ih slijedili u drugom automobilu. Pinkie je inzistirao na tome da pođe s Bardom. Kad ti drski svećenici budu umirali, Pinkie ih želi gledati u oči. Zajapuren od adrenalina i ogorčenja, izišao je na prljavi pločnik. Bardo je dva čovjeka postavio na ulazna vrata, a drugoj je dvojici pokazao neka idu do stražnje strane zgrade, za slučaj da otmičari pokušaju izvesti Remy kroz stražnji izlaz. Pinkie i Bardo prekoračili su pijanca koji je spavao u veži i ušli. Pinkie je imao neobičan osjećaj da je vođen, da čini točno ono što otmičar želi. Bilo je previše lako ući u trag telefonskom broju. Nakon planiranja tako vješte otmice, počinitelj nije smio previdjeti nešto tako elementarno. Zato se Pinkie pitao nije li previd učinjen namjerno. S druge strane, iz iskustva je znao da čak i najlukaviji zločinci stradaju zbog glupih pogrešaka. S lijeve se strane nalazila recepcija, ali ondje nije bilo nikoga. Bardo je prešao otrcanim predvorjem i prišao telefonu montiranom na zidu. Provjerio je broj i odmahnuo glavom. Pinkie mu je pokazao neka pođe na kat. Tiho su se kretali. Kad su stigli do odmorišta odmorišta drugoga kata, ugledali su telefon otprilike na sredini uskog hodnika ukrašenog grafitima. Svjetlo je bilo tako slabo daje Bardo morao upaljač prinijeti prinijeti do plastičnog plastičnog umetka na prednjoj strani telefona kako bi pročitao broj. Kimnuo je glavom. Pinkiejev krvni tlak je naglo porastao. Bradom je pokazao prema vratima na kraju hodnika. Kad nije bilo odgovora na Bardovu tihu zapovijed da se vrata otvore, on ih je otvorio udarcem noge. Unutra je neki muškarac ležao na krevetu i spavao, očito posve pijan. Nije bilo Remy. Po stanju u kojem se nalazio i broju boca oko njega, zaključili su da on nije počinitelj. Štoviše, bio je debeljuškast, ružičast i šezdesetih godina, te nije odgovarao opisu niti jednog svećenika.
Druga je soba bila prazna i u njoj nije bilo znakova da je ondje netko nedavno boravio. U trećoj je neka žena prestrašeno ustuknula pred njima i počela nešto brzo i glasno govoriti na španjolskom. Bardo ju je tresnuo po ustima. - Umukni, kujo - naredio je opakim šaptom. Ušutjela je i stisnula uza se nekoliko izgladnjele djece kako ne bi plakali. Četvrta i posljednja soba također takođ er je bila prazna. No na krevetu se nalazila bijela kuverta, oslonjena na jastuke, a na kuverti je pisalo ime Pinkieja Duvalla. Pograbio ju je i otvorio. Jedan je papir ispao iz nje i spustio se na otrcani sag. Podigao je papir i pročitao otipkanu poruku. Potom je tako glasno i bijesno zaurlao da su se zatresla stakla na prozorima. Bardo mu je uzeo papir iz ruke. Opsovao je kad je pročitao poruku. - Ne bi se usudili. Pinkie je izjurio iz sobe i stuštio se niza stube, a Bardo mu je bio za petama. Bardo je svojim ljudima naredio neka ih slijede. Ukrcali su se u drugi automobil i pojurili za Bardovim kolima. Pinkie je jedva uspijevao obuzdati svoj bijes. Oči su mu bile vrele i ubojite. - Ubit ću ih. Oni su mrtvi ljudi. Mrtvi. - Ali tko su oni? - pitao je Bardo dok je naglo skre224 225 tao da ne bi udario u kamionet za dostavu. - Tko bi to učinio Remy? Remy. Njegova Remy. Njegova imovina. Istrgnuta iz njegovih ruku. Bez obzira tko su ti klipani, mora im priznati da imaju hrabrosti. Šteta što je takva hrabrost potraćena na nekoga tko će uskoro umrijeti. A oni će umrijeti. Polako. Bolno. Molit će za milost, a potom će preklinjati da ih što prije dokrajče. Zato što su mu uzeli ono stoje njegovo, stoje on stvorio, zaslužuju smrt. Kad su stigli do groblja Lafayette, dva su se automobila uz škripu zaustavila i šest je muškaraca izišlo. Duvall i Bardo bili su na čelu kad su ušli kroz visoku željeznu kapiju. Pinkie nije čekao Barda ni ostale. Pošao je u potragu za redom navedenim navedenim u poruci, vijugajući kroz avenije nadgrobnih spomenika dok nije stigao do one što ju je tražio. Trčao je stazom, šljunak je škripao pod njegovim cipelama, a dah se pred njim pretvarao u paru. Nije imao pojma što će naći. Remvno tijelo zatvoreno u vreću i bačeno ovamo? Nedavno otvoreni grob, njezinu krv poprskanu po kamenom oltaru? Kutiju za cipele s njezinim pepelom? Nekakvu voodoo žrtvu?
Jednom je Bardu naredio da nekoj ženi odreže lice i dostavi ga u kutiji za pizzu njezinu mužu koji je ignorirao prijašnja, suptilnija upozorenja. Pinkie je očekivao da će ova poruka njemu biti podjednako potresna. Više neće podcjenjivati nepoznatog neprijatelja. Čovjek je pametan, prepreden, i dovoljno dobro poznaje Pin-kieja Duvalla da bi znao koje gumbe treba pritiskati. Poslao je Pinkieja u ovu jezovitu potragu za blagom koja će završiti kad nađe - što? Poskliznuo se na šljunku kad se naglo zaustavio, pre-poznavši cilj čim gaje ugledao. Nije našao tijelo ili krv, već jednako snažnu poruku. U sljepoočnicama mu je pulsiralo, pulsiralo, stegnuo je šake i pročitao natpis na nadgrobnoj ploči. ploči. To je bilo posljednje posljednje počivalište počivalište Kevina Michaela Michaela Stuarta. Stuarta. 23. poglavlje Hoće li me ubiti? Dredd je juhom hranio Remy, a kad je malo prolio, pažljivo joj je obrisao usta papirnatim ubrusom. Sam je sebe korio zbog nespretnosti, ali nije odgovorio na njezino pitanje. - Prestanite Prestanite se pretvarati da me niste čuli, Dredd -rekla je i zaustavila mu ruku kad je pokušao uzeti još jednu žlicu juhe iz zdjele. - Neće me obuzeti panika. Samo bih voljela znati. Hoće li me ubiti? -Ne. Na njegovu licu nije bilo ničega što bi izazvalo sumnju, pa se ponovno opustila na jastucima što joj ih je stavio iza leđa da bije mogao lakše hraniti. Tvrdila je da može sama jesti, ali on je inzistirao na tome da to on čini, a sad joj je bilo drago daje pristala. Rane na leđima nisu je boljele kao ranije, ali joj se vrtjelo u glavi od dugotrajnog sna pod utjecajem droga. Ne bi imala energije podići više od nekoliko žlica do usta, a bila je neobično gladna. Juha, court-bouillon court-bouillon prema Dreddovim riječima, riječima, skuhana je od ribe uz dodatak rajčica, luka i riže. Bila je vruća i dobro začinjena. - Hoće li tražiti otkupninu? - Ne, cher \ Basilea nije previše briga za materijalna M 226 227 dobra. - Osvrnuo se po sobi, namještenoj stvarima s otpada. Namigne joj i doda: - On i ja smo u tome slični. - Onda zašto? - Znate za Basileova prijatelja, suđenje Wayneu Bardu, sve to?
- Osveta? Stari je čovjek odgovorio na francuskom, ali njegovo izražajno slijeganje ramenima dovoljno je govorilo. - Moj će ga muž ubiti. - On to zna. Upitno gaje promatrala. - Basileu je svejedno hoće li umrijeti, samo da Duvalla povede sa sobom. Jutros sam ga pokušao urazumiti, ali nije me želio slušati. Vragovi ga gone. Nadajući se da će Dredda pridobiti za sebe, posegnula je za njegovom rukom i čvrsto je stegnula. - Molim vas, pozovite policiju. Učinite to, Dredd, ne samo radi mene, već i za gospodina Basilea. Nije prekasno da se preda. Ili zaboravite na policiju. Nazovite moga muža. Basile može nestati prije nego Pinkie stigne ovamo. Nagovorit ću Pinkieja neka ne podiže tužbu protiv njega. Molim vas, Dredd. - Doista bih vam volio pomoći, Remy, ali Burke Basile je moj prijatelj. Nikad ne bih izdao njegovo povjerenje. - Čak i kad bi to bilo za njegovo dobro? - On to ne bi tako gledao, cher'. - Nježno je oslobodio svoju ruku. - Za Basilea ovo je... misija. Zavjetovao se samome sebi da će osvetiti smrt Keva Stuarta. Sad ga više nitko ne bi mogao odgovoriti od toga. - Jako ga dobro poznajete. poznajete. - Kao i bilo tko drugi, pretpostavljam. Njega nije lako upoznati. - Kakav je on čovjek? Dredd se zamišljeno počešao po bradi. - Neki stari momak u N'awlinsu običavao je mlatiti ženu i troje djece. Želim reći, doista bi ih premlatio kad god bi se napio, stoje bilo gotovo stalno. No njegova obitelj i prijatelji izvlačili su ga iz zatvora kad god bi ga uhitili. - Jedne noći neki je susjed nazvao devet-jedan-jedan devet-jedan-jedan i prijavio nered u obitelji. Rekao je da ih zacijelo ubija jer se u cijelom susjedstvu čula vriska djece. Prvi policajac na mjestu događaja ne čeka pojačanje jer su djeca u opasnosti, a osim toga, ne očekuje da će mu trebati pomoć za svladavanje jednog opakog pijanca. Ulazi sam. - Pa, kad se vika stišala, pijanac je mrtav na kuhinjskom podu, a njegova žena i djeca uživaju u prvome miru u životu. No Unutrašnja kontrola provodi istragu istragu o policajcu koji je ubio kuj inog sina. - Vidite, neki od onih u policijskim uredima pitali su se nije li policajcu možda dojadio taj klipan koji je ženu i djecu koristio kao vreće za
boksanje, te gaje sredio kad mu se za to pružila prilika, a samo je tvrdio daje riječ o samoobrani. - Pijanac je navalio na policajca mesarskim nožem dugačkim poput njegove podlaktice, ali činjenice nisu zanimale Unutrašnju kontrolu. Loše je za odnose s javnošću kad policajac ubije osumnjičenika. Policija New Orleansa blati se u tisku. Svi počnu trabunjati o policijskoj brutalnosti. U svakom slučaju, nitko nije stao na stranu policajca. - Nitko osim Basilea. Basile je stajao uz njega kad nitko drugi nije želio ni razgovarati s njim. Drugi policajci nisu željeli da ih dovedu u vezu s kolegom koji je pod istragom, znate, ali Basile se posebno trudio da se s njim sprijatelji onda kad su mu prijatelji bili najpotrebniji, a nigdje ih nije bilo. Kad je završio priču, Dredd je maknuo pladanj s njezina krila i odnio ga na komodu na drugoj strani sobe. -Što se dogodilo s policajcem? - upita Remy. - Podnio je ostavku pod pritiskom. - I otvorio Dreddovu trgovinu? 228 Okrenuo se prema njoj. - To je bilo prije osam godina. Otad se nisam brijao. - Njegova se brada razdvojila i pojavio se kratkotrajni osmijeh. - Je li bila riječ o samoobrani? samoobrani? - Da, ali nije u tome stvar. Riječ je o tome daje Basile policajcu Dreddu Michoudu vjerovao dok se ne dokaže suprotno. Basile nije imao čina, ali je stao uz mene i to nije tajio, iako to nije bilo ni popularno ni politički mudro. Kad se vratio do kreveta, donio je tamnomodru bočicu. Otvorio ju je i usuo kapljicu tvari u šalicu čaja koja se pušila na sanduku što je služio kao noćni ormarić. - Hajde sada, popijte ovo, cher'. Umorio sam vas svim tim brbljanjem. Vrijeme je da ponovno usnete. - Što mi to dajete? - upita Remy. - Ne biste prepoznali naziv kad bih vam rekao. - Mislim daje to Bayer otopljen u vodi. - Remy podigne glavu i ugleda temu njihova razgovora kako stoji na otvorenim vratima. Šaleći se doda: - No bočica tajanstvena izgleda je zgodna ideja, Dredd. Tako izgledaš kao pravi alkemičar. Dredd se namršti. - To pokazuje koliko ti znaš. Gutljaj ovoga bi te oborio na dupe i držao te bez svijesti oko tjedan dana. Soba je već bila pretrpana Dreddovom zbirkom otpada, ali se činilo da
se još smanjila kad se Basile ugurao između komode i podnožja kreveta. - Kako joj je? - Zašto ne pitaš nju? Zapravo, Remy je bilo drago da joj se Basile nije izravno obratio. Radije bi ga ignorirala. - Gdje ste naučili vještinu liječenja, Dredd? - Od moje bake. Jeste li ikad čuli za traiteurl - Iscjelitelj? - Znate francuski? 229 To je rekao Basile koji je zvučio iznenađeno. - I španjolski - kratko odgovori Remy, a potom se ponovno obrati Dreddu. - Cajunski* dijalekt se razlikuje od školskog francuskog, zar ne? - Moglo bi se reći - nasmijao se. - Kad međusobno razgovaramo, nitko nas ne razumije. I tako nam se sviđa. - Kakva je bila vaša baka? - Zastrašujuća. Već je bila stara kad je njezin najmlađi sin dobio mene. Iz nekog razloga, koji nikad nisam mogao shvatiti, stara me je gospođa uzela pod svoje. Običavala me je voditi sa sobom u močvaru gdje je skupljala sastojke za svoje pripravke. Imala ih je na desetke. Ljudi su od nje tražili lijek za sve i svašta, od žutice do ljubomore. - Čini se daje bila fascinantna žena. Kimnuo je svojom čupavom glavom. - Iscjelitelji postoje jednako dugo kao i Cajuni. Neki ih smatraju vješticama koje se bave crnom magijom. To su zapravo žene koje imaju poseban dar za iscjeljivanje i poznaju ljekovito bilje. -Žene? - Uglavnom. Ja sam rijetkost - rekao je, gotovo kao da se hvali. - Nisam naučio sve što je baka Michoud 7X\2\dL) ni slučajno, ali kad sam preselio ovamo, počeo sam pripravljati neke od njezinih manje kompliciranih eliksira. - Otro vat ćeš nekoga jednog od ovih dana - reče Basile. - Pa, večeras neću - odbrusi Dredd. Tada je, kao da prkosi Basileu, prinio šalicu čaja Remvnim usnama. - Ispij to, cher \ Basile bi mogao imati pravo. Čaj bi mogao biti toksičan, a ona će zaspati tako dubokim snom da se nikad neće probuditi. No instinktivno je vjerovala Dreddu, te je *Cajun - stanovnik Louisiane francuskog podrijetla 230 pila dok nije ispraznila šalicu. Stavio ju je na pladanj od večere i odnio
ga do vrata, a ondje je zastao i zarežao prema Basileu: - Nemoj je gnjaviti. Kad su ostali sami, Remy je izbjegavala pogledati ga. Djelovao je opakije od aligatorove lubanje na komodi iza sebe, ili zmijske kože od dva metra pričvršćene na novinama pokrivenom zidu. Zapravo je više voljela biti sama s Dreddovim jezovitim ukrasima nego s Basileom. Dobrodošla pospanost već je počela strujiti njezinim tijelom, ali se osjećala ranjivom dok je sklopljenih očiju ondje ležala, a on je zurio u nju. Iznad ruba prljave plahte njezina su ramena bila gola. Nije se sjećala kako se razodjenula. Nije se željela sjećati. - Da sam doista mislio da bi vas mogao otrovati, ne bih vas doveo k njemu. Govorio je tiho, ali je u malenoj prostoriji njegov glas djelovao neprirodno glasno, a zvučni valovi opipljivo. Vjerojatnije je da je Dreddov domaći napitak za uspav-ljivanje otupio njezin um, ali izoštrio njezina osjetila. Borila se protiv poriva da ga pogleda, ali podnožje kreveta je neumoljivo privlačilo njezine oči. Šakama je obujmio željeznu ogradu u dnu kreveta. Činilo se da je steže jako čvrsto, i naginjao se na nju, gurajući prema dolje, kao da se boji da bi mogla početi lebdjeti. - Da me niste donijeli ovamo, gospodine Basile, što biste bili učinili sa mnom? Ostavili me uz cestu? - Nikad nisam želio da budete ozlijeđeni. - Pa, ozlijeđena sam. - Tvrdoglavo je šutio, ali nije se čudila što se nije ispričao. - Vaše je prerušavanje doista bilo uspješno. - Hvala. - Je li otac Gregorv Gregorv pravi? pravi? -Ne. On je glumac kojega sam zastrašivanjem natjerao natjerao da mi pomogne u ovome. On je kriv što ste ozlijeđeni. Vi i ja trebali smo sami otići iz Crossroadsa. - Sto ste s njim učinili? 231 - Ništa nisam s njim učinio - prasne Burke. - Kad sam se jutros probudio, njega više nije bilo. Zbrisao je malo prije svanuća. Nije znala treba li mu vjerovati ili ne, ali je pretpostavila da bi se oca Gregorvja riješio jučer, kad je bio onako bijesan na njega, da ga se htio otarasiti zauvijek. - Ovo vam neće proći nekažnjeno, gospodine Basile. - To niti ne očekujem. - Onda što se nadate da ćete postići?
- Spokoj duše. - To je sve? - To je mnogo. Uputila mu je dugi pogled, ali je njegovo lice ostalo bezizražajno. - Što će biti sa mnom? - Preživjet ćete da biste o tome mogli pričati. - Pinkie će vas ubiti. ub iti. Zaobišao je donji dio kreveta i stao sa strane. Svoju je ruku, na kojoj su se još uvijek vidjele četiri ogrebotine što su ih ostavili njezini nokti, ispružio prema njoj. - Ne! - kriknula je. Usprkos malaksalosti, uhvatila ga je za zapešće. - Pustite me. - Što radite? Nemojte me ozlijediti. - Pustite me - ponovio je. Spustila je ruku jer nije imala snage boriti se protiv njega. Njezine su oči prestrašeno slijedile njegovu ruku dok se približavala jastuku. Prstima joj je dotaknuo kosu. Potom je povukao ruku, a ona je između njegova palca i kažiprsta ugledala perce - bijelo, pahuljasto, zavi-jeno perce iz Dreddova jastuka iz kojeg se širi miris plijesni. - Zar me se bojite? Pogled je prikovala na sićušno perce kao da je to hip-notični talisman. Polako se okrenula prema njemu. - Da. Razmislio je o tome, ali nije požurio s uvjeravanjem da nema razloga bojati ga se. - Imate li bolova? 232 Kao da ju je to podsjetilo da je pod utjecajem sedativa, njezine su se oči sklopile. - Ne. - Bilo gdje? -Ne. - Boli li vas usna gdje ste se ugrizli? - Zar sam se ugrizla? - Sinoć je krvarila. - Oh, sad se sjećam. Ne, ne boli me. - Izaziva li vam Dreddov lijek mučninu? - Ni najmanje. - Mislio sam da možda ne biste smjeli piti te stvari. Možda nije dobro za... Želim reći, trebam li mu reći za dijete koje ste izgubili? - Da sam još uvijek trudna, možda, ali... - Naglo joj se razbistrilo u glavi, ali oči je s mukom otvorila, a i tada je Burke Basile djelovao vrlo mutno.
Još uvijek je nepomično nepomično stajao kraj kreveta, a micala micala se samo njegova desna šaka koja se stezala i opuštala, i netremice zurio u nju, kao da joj može čitati misli i zagledati u dušu. - Odakle vi znate za moje dijete? Kad se Doug Patout vratio u svoj ured, nije se začudio da ga ondje čeka Pinkie Duvall. Prije no što je za sobom zatvorio zatvorio vrata, Duvall je prešao u napad. - Gdje si bio cijeli dan? Patout je shvatio u kakvom je raspoloženju njegov posjetitelj, a znao je i razlog tome, te je preskočio uobičajene ljubaznosti. Skinuo je sako i objesio ga, a potom je sjeo za stol. - U okrugu Jefferson. Neobično je da je to u posljednja dvadeset četiri sata postalo vrlo zanimljivo mjesto. Koliko sam shvatio, i ti si sinoć bio u onom kraju. - Dakle, znaš. - Da, znam. Međutim, ne znam zašto si pred šerifom 233 izveo onu predstavu. Zašto nisi dopustio da policija preuzme stvar u svoje ruke dok je trag još uvijek bio vruć? - Ja na vlastiti vlastiti način način rješavam svoje probleme. probleme. - Ovo je znatno više od problema, Duvall. - Ono je izvan tvoje nadležnosti, Patout. Što si ti rekao onim seljačinama? - Ništa više nego ti, ali proveo sam dva sata u šeri-fovu uredu. Zahvaljujući profesionalnoj susretljivosti, dopustili su mi da pročitam izjave očevidaca. Razgovarao sam sa šerifovim zamjenicima koji su prvi stigli na mjesto događaja. Iako si ih uvjerio da incident nije ništa više od bizarnog niza pogrešno protumačenih događaja, meni se čini da je tvoja žena oteta. - Završio je mrzovoljnim pitanjem: - Ne misliš li da bi o tome trebalo obavijestiti FBI? - Ne. Jer kad ulovim Burkea Basila, sam ću ga ubiti. Njegova je arogancija zaprepastila i naljutila Douga Patouta. - Prokleto si drzak kad ovako dolaziš u moj ured i to govoriš. Naglo je otvorio najdonju ladicu i izvadio bocu viskija Jack Daniel's. Izlio je ostatke zaboravljene jutarnje kave u plastičnu vrećicu u kanti za smeće, a potom je u šalicu natočio viski. - Negdje postoji još jedna šalica. - Ne, hvala. Ne pijem s policajcima. - Arogancija i uvrede. - Patout podigne šalicu prema Duvallu, osnaži se jednim viskijem, natoči drugi, ispije ga, a potom se obrati najmoćnijem odvjetniku u gradu koji je-upravo drsko izjavio da će ubiti policajca - bivšeg policajca -jer mu je oteo ženu.
- Kako je gospođa Duvall došla u vezu s tim takozvanim svećenicima? Duvall mu je ispričao sve stoje znao o varci s Jenny-nom kućom i priznao da se sam bavio detektivskim poslom ranije toga dana, a to gaje dovelo do jeftinog hotela. Kad je Patout čuo za groblje, iskrivljeno se nasmiješio. 234 To zvuči baš poput Basilea. Također objašnjava njegov motiv za sve ovo. - Sa žaljenjem je odmahnuo glavom i promrmljao: - Isuse, zacijelo je poludio. - Ne, nije poludio - reče Duvall. - Da jest lud, možda bi mi ga bilo žao pa bih ga brzo ubio. No budući daje on prepredeni gad koji točno zna što radi, iščupat ću mu jebeno srce dok još uvijek kuca. - Savjetujem da pripaziš što govoriš, Duvall. Sjeti se gdje se nalaziš. - Znam gdje se nalazim, i nije me briga. Ništa od onoga što kažem neće ići dalje od ovog stola. Jednako kao ni ja, ni ti ne želiš da se u ovo petlja onaj priprosti šerif ili savezni agenti, jer želiš zaštititi ugled NOPD-a i svog prijatelja Basilea. - Koji je dao otkaz. Više nema nikakve veze s policijom i stoga više nisam odgovoran za njega. - Ne, službeno nisi. No ako je ovako zaglibio tako brzo nakon ostavke, ljudi će se početi pitati zašto nitko nije prepoznao prepoznao znakove prije no što je prasnuo. Zašto nije bilo psihološkog savjetovanja nakon što je ubio Stuarta? Zašto šef njegova odjela nije bio svjestan Basi-leova emocionalnog propadanja? Shvaćaš li na što ciljam, Patout? Ako se ne dočepam Basilea prije policije, imat ćeš na glavi hrpu govana. - Prestani mi prijetiti, Duvall. - Samo ti govorim kako stvari stoje. - Ako je Burke prekršio zakon, bit će kažnjen u skladu s tim. - Prokleto si u pravu da će biti kažnjen. Doug je poželio daje Burke ovdje. Uživao bi gledajući kako je Pinkie Duvall sveden na razdraženi ispad običnog čovjeka. Doug je vraški sigurno uživao dok je gledao Duvalla tako uzrujanog. U mislima je čestitao prijatelju što je to postigao. - Ubiti Basilea možda neće biti tako lako kako ti misliš - reče. - Shvaćaš li kakav je čovjek tvoj protivnik? 235 Poštenje mu izvire iz svih pora. Čast mu je drugo ime. - Doista? - Duvall prezirno otpuhne kroz nos. - Očito ga ne poznaješ onako dobro kako misliš da ga poznaješ.
- Možda ne - prizna Patout. - Nikad ne bih pomislio da će sve staviti na kocku i učiniti nešto ovako dramatično, ali učinio je, a to situaciju čini još opasnijom za tebe. Basile ne očekuje da će ovo mirno završiti. Neće nauditi tvojoj ženi. Ne bojim se za njezinu sigurnost. Ali se bojim za tvoju. - Ne bojim se tog propaliteta koji hoda naokolo maskiran u svećenika, za Boga miloga. - Trebao bi se bojati. Basile je pametan. Mnogo pametniji od mene, a možda čak i od tebe, Duvall, iako znam kako misliš da to nije moguće. Motivira ga želja za osvetom. To je snažan motiv. Bio bi budala kad ga se ne bi bojao. Duvall je bijesno zurio u njega, ali nije reagirao ni na uvredu ni na hvalu upućenu Basileu. - Tko je taj drugi momak? - Drugi svećenik? Ne znam. - Gdje da počnem tražiti Basilea? - Ni to ne znam. Ali kombijem ne može daleko stići. Zahvaljujući opisu, bit će ga lako opaziti. - Kombi je pronađen. Ta je vijest iznenadila Patouta. - Gdje? Tko ga je našao? - Poslao sam neke ljude u potragu. Pronađen je prije dva sata, napušten i do polovice potopljen u dva metra vode u močvarnom rukavcu prema Houmi. - Gdje je sada? - To nikad nećeš saznati. - Duvall, zahtijevam da ga se preda policiji kao dokaz. - Zahtijevaš? - rugao se. - Zaboravi, Patout. Čak i ako zahtijevaš, kombije sad već povijest. Patout je zabezeknuto zurio u Duvalla i smućeno 236 odmahivao glavom. - Ti si jednako lud kao i Burke. Ne mogu dopustiti da ovo ide dalje. - Posegnuo je za telefonom, ali mu je Duvall izbio slušalicu iz ruke. Patout je skočio na noge i ljutito se suprotstavio odvjetniku. - Ovo je već otišlo predaleko, Duvall, čak i za tebe. Moraš obavijestiti FBI. - Pinkieju Duvallu nije potreban FBI. - Nije mu potreban ili ga ne želi? - Patout zabije kažiprst u Duvallova prsa. - Ne želiš da se FBI uplete jer imaš previše toga za sakriti. Kad bi počeli istraživati tvoje poslove, mogli bi zaboraviti otmicu tvoje žene i okomiti se na nešto doista veliko.
Iako je Patout shvaćao da zuri u oči čudovišta bez savjesti, čudovište se cerilo. Duvallov je glas bio hladan, tih i prijeteći. - Pazi, Patout. Ne želiš me uzrujati, zar ne? Gurnuo je u stranu Patoutovu ruku. - Znam koliko voliš svoj sadašnji položaj u NOPD-u. Također znam da pucaš na mjesto zamjenika upravitelja. Stoga ti predlažem da odmah počneš tražiti svog momka Basilea, te da ne prestaješ tražiti sve dok ga ne nađeš. Inače će tvoja blistava karijera ovdje završiti. Patoutov se svijet vrtio oko njegove karijer k arijere. e. Rano je u životu zaključio da se njegova stremljenja ne uklapaju u uspješni obiteljski život, te je odustao od braka i djece, živio je sam i posve se posvetio svom poslu. Bez žaljenja je karijeru učinio središtem svog života. Vraški je sigurno da to ne želi izgubiti. Znao je kako Duvall ima dobre veze, pa nije mogao olako shvatiti njegove prijetnje. Također je znao da uz svaku prijetnju što je Duvall izgovori ide još desetak nagovještenih, a baš su ga ta neizgovorena upozorenja najviše zabrinjavala. - Ako ih uspijem naći - polako će Patout - i ako Basile pristane da sad i ovdje okonča svoju suludu osvetu, moraš mi dati riječ da ga nećeš taknuti. 237 Duvall je trenutak razmišljao o tome, a potom je ispružio ruku preko stola i rukovao se s Patoutom, kao da su sklopili nagodbu. Ali je rekao: Ne dolazi u obzir, Patout. Gad mije uzeo ženu. Mora umrijeti. 238 24. poglavlje - Sve je spremno - reče Burke, ignorirajući šutljive prijekore svoja dva pratioca. Remy Duvall je sjedila na hrđavoj metalnoj vrtnoj stolici na trijemu. Vanjski zid iza nje bio je pojačan prastarim registracijskim pločicama. Dredd je stavljao mamac na udicu, a iz ugla usana virila mu je cigareta. Dim cigarete miješao se s izmaglicom što se dizala s površine močvare. Nastaviš li s ovim, onda si prokleta budala - mrmljao je dok je račića namještao na udicu. - To si mi već rekao otprilike tisuću puta. - Burke je kretnjom pozvao Remy da dođe na mol i pode do malenog čamca što ga je napunio zalihama iz Dreddove prodavaonice. - Zar ne vidiš da je slaba poput mačića? - Dredd je ispustio svoj pribor za ribolov i prišao joj. Svoju je kvrgavu ruku zavukao ispod njezine i
pomogao joj da ustane. Poveo ju je oko bijelog porculanskog lavora, u kojem je ljeti sadio cvijeće, ali je sada služio za smeće i opuške. Zajedno su krenuli molom do stupa za koji je čamac bio privezan. Burke je prvi ušao u čamac i ponudio joj ruku. Opazio je daje oklijevala prije nego je prihvatila njegovu ruku, ali je ipak to učinila i oprezno koraknula u nesigurno plovilo. Burke ju je pridržao dok se 239 spuštala na grubu dasku položenu od jedne na drugu stranu, te je tako nastalo neudobno sjedalo. Spustila je ruke s obje strane bokova i čvrsto se uhvatila za dasku dok je zurila u uskovitlanu maglu i neprozirnu vodu ispod sebe. - Doći ću po nove zalihe za dan ili dva - Burke je rekao Dreddu dok je odvezivao čamac. - Siguran si da se nećeš izgubiti? - Siguran sam. - Ako se izgubiš... - Neću. - Dobro, dobro. - Pogledavši Remy, Dredd reče: -Neka se dobro brine brine za vas, cher'. Ne bude li tako, morat će meni odgovarati. - Bili ste vrlo ljubazni, Dredd. Hvala vam. Mekoća njezina glasa izazvala je u Burkea osjećaj osjećaj da je peti kotač u vrlo vrlo osjetljivoj osjetljivoj situaciji. situaciji. - Ako se neka od njezinih rana otvori... - počne Dredd. - Već si mi rekao što mi je činiti - nestrpljivo ga prekine Burke. Stariji je čovjek nešto ispod glasa promrmljao. Burke ga nije razumio, ali je zaključio da je tako bolje. Već je ionako ionako sve čuo, od A do Ž, tako da bi mogao napamet izrecitirati Dreddovu prodiku. Dredd je praktički bio pustinjak. Ni za koga se nije vezao. No postao je budalasto odan Remy Duvall, što bi Burkea zabavljalo da ga nije toliko živciralo. Činilo se da ima utjecaj na svakog muškarca kojeg upozna, različit ovisno o čovjeku, ali podjednako snažan. Međutim, nije želio da se rastanu kivni jedan na drugoga, pa mu je doviknuo: - Hvala na svemu, Dredd. Stariji je čovjek pljunuo u vodu, promašivši Burkea za samo nekoliko centimetara. - Držite ruke u čamcu. Još je malo rano za njih, ali za tjedan ili dva bit će vraški gladni. 240 Burke je čuo za dva stara aligatora koje je Dredd previše volio da bi ih ubio, i prema kojima se odnosio kao prema kućnim ljubimcima. Je li to
bila istina ili laž što ju je Dredd širio naokolo kako bi se riješio neželjenih uljeza, uljeza, Burke nije bio siguran, siguran, ali je rukom pokazao da je čuo upozorenje. Dodao je još benzina vanjskom motoru i okrenuo kormilo pa je plovilo krenulo kroz maglu. Trenutak prije skretanja u močvarni rukavac, osvrnuo se natrag. Dredd je sjedio na rubu mola i pecao, njegova duga siva brada počivala mu je na prsima, a bose noge visjele su nad vodom nevidljivom zbog magle koja je lelujala oko njegovih listova. - Zar mu nije hladno? - Remy Duvall je također promatrala starca. - Njegova je koža previše otvrdnula. Otkako je preselio ovamo, nikad na njemu nisam vidio više odjeće. Je li vama hladno? -Ne. - Recite mi ako vam bude hladno. Donijet ću vam deku. - Nije shvaćao kako bi joj moglo biti hladno jer je na sebi imala Dreddovu staru odjeću i bila je umotana u plastičnu kabanicu, ali nešto ju je mučilo. Sjedila je ukočeno poput stupa i čvrsto stezala dasku, kao da joj život ovisi o tome. - Imat ćete ivere. - Molim? - Budete li se tako grčevito držali za dasku, iverje bi vam se moglo zabiti u šake. Možete se opustiti. Postigli smo najveću brzinu. Za plovidbu ovim rukavcima nije potreban čamac velike brzine. - Ne bih znala. Prvi put se nalazim ovdje. - U močvari? - U čamcu. Nasmijao Nasmijao se s nerazumijevanjem. nerazumijevanjem. - Živite u gradu koji praktički pluta, a nikad niste bili u čamcu? 241 - Ne - odbrusi Remy. - Nikad nisam bila u čamcu. Koliko jasnije to mogu reći? Njezin oštri odgovor natjerao je pelikana u bijeg. Poletio je iz svog skloništa uz snažni i bučni lepet krila, a zvuk je prestrašio gospođu Duvall pa se trgnula. - Mirno - reče Burke. Velika je ptica okrznula površinu vode samo nekoliko metara dalje od njih, ali je očito zaključila da bi drugdje mogla naći bolju lovinu. Uzdigla se iz magle poput simbolične mitološke prikaze i nestala iznad krošnji. Ovisno o stajalištu, močvara može biti ili hram ili noćna mora. Burke je poštivao njezine opasnosti, ali ju je volio. Upoznao ju je na fakultetu kad
su on i članovi njegova bratstva ondje provodili pivom omamljene vikende i istraživali kilometre močvare i njezinih rukavaca. Kad je sad razmišljao o tome, shvaćao je kako su bili nepromišljeni i glupi u tim pustolovinama, ali nekako su preživjeli bez ozbiljnijih posljedica, samo uz mamurluke, opekline od sunca i ubode insekata. Obećao je sebi da će si kupiti mjesto za bijeg, ako ikada skupi dovoljno gotovine. No na koncu je s bratom podijelio troškove ribarske kolibe. Joe je uživao u vikendima vikendima što su ih ondje zajedno provodili, provodili, ali se nikad nije onako divio primitivnoj mistici močvare kao Burke. Tog je jutra djelovala posebno prijeteće, nadreali-stični, monokromatski krajolik sastavljen od vode, magle i golih, mahovinom pokrivenih stabala čije su se kvrgave, gole grane pružale prema niskim oblacima metalno sive boje. U očima nekoga tko nikad nije upoznao njezinu neobičnu ljepotu, močvara zasigurno djeluje poput noćne more. Pogotovo ako je ta osoba sama s nekim kome ne vjeruje i koga se boji. Pogledao ju je i zbunio se kad ju je uhvatio kako zuri u njega. - Kako ste znali za moje dijete? Prošle je večeri uspio izbjeći odgovor. Samo je neko242 liko trenutaka zurila u njega, a tada je Dreddov napitak počeo djelovati. Tada su se njezine oči zatvorile, opustila se na jastucima i trenutno zapala u dubok san. Jučer mu je u neko doba dana palo na pamet da možda ne bi smjela uzimati jake lijekove tako brzo nakon spontanog pobačaja. Mogu li Dreddovi eliksiri izazvati grčeve, još spontanog krvarenja? Mogućnosti su ga zabrinjavale. Što se događa sa ženom kad izgubi dijete? Koliko je dugo potrebno za oporavak i kakve su posljedice? Nije imao pojma. Nakon svog prvog seksualnog doživljaja sa šesnaest godina, mnogo je puta istraživao žensko tijelo. Prilično se dobro snalazio u tome. Naravno, godine braka obogatile su njegovo znanje. Upoznao je vokabular i prilično ga je dobro razumio. Znao je osnove o ciklusima, podvezivanju jajovoda, estrogenu, kiretaži i histerektomiji. Više od toga nije želio znati. Uz izuzetak medicinara, zar bilo koji muškarac doista želi upoznati i razumjeti zamršenost ženskog tijela? Zagonetke zatvorene u tom relativno malenom prostoru izazivale su i fascinirale Čovjeka od Postanka. Bezbrojne galaksije nisu nadah-nule toliko nagađanja, čuđenja ili strahopoštovanja. Tajnovitost je bitni dio privlačnosti. Barem za Burkea Basilea. Nije želio
da se njegove iluzije rasprše. Nije želio ugroziti poetičnu sliku što je u njemu stvara ženstvenost. Bez obzira na to, sinoć je morao pitati za njezin spontani pobačaj. Želio je smiriti smiriti svoje strahove strahove i znati mogu lili joj Dreddovi Dreddovi pripravci pripravci naškoditi. naškoditi. - Odgovorite mi - reče Remy. - Kako ste znali za moje dijete? Nitko nije znao, osim moje liječnice. Nisam rekla ni živoj duši. - Rekli ste nekome. Promatrao je njezino lice dok je razmišljala i znao je čim je shvatila odgovor. Njezine su se usne rastvorile. Zatim ga je pogledala kao da je antikrist, a oči su joj se 243 ispunile suzama. Jedna joj je kliznula preko kapka i otkotrljala se niz obraz. Sjetio se kako joj je krv curila iz kuta usana. Jedna je suza mnogo izražajnija. - Čuli ste moju ispovijed? Okrenuo Okrenuo je glavu jer je nije mogao gledati. - Kako je to moguće? - Zar je to sada važno? - Nije. Pretpostavljam da nije važno kako ste to učinili, ali učinili ste. Trenutak kasnije, Remy doda: - Vi ste zli, gospodine Basile. Nije bio baš previše ponosan na svoje djelo. Ali njegova nečista savjest samo je u njemu izazvala želju daje povrijedi. - Bacate kamenje, gospođo Duvall? To je čudno, s obzirom da dolazi od žene koja se poput kurve udala za bogataša. - Što vi znate o tome? Što znate o meni? Ništa! - Ššš! - Burke podigne ruku. - Ne znam što mislite o meni. Nije me briga... - Umuknite! - drekne. Brzo ugasi motor i oslušne. Jasno se čuo zvuk zvuk helikoptera helikoptera što se pribli približavao. žavao. Psujući je ponovno ponovno upalio motor i zaputio se u najgušći šumarak čempresa. Trup čamca udarao je u kvrgavo korijenje stabala koje je izbijalo iz vode poput stalagmita. Stavio je ruku na Remvnu glavu te je gurnuo naprijed i prema dolje kako je ne bi udarile niske grane. Čim su se našli pod krošnjama, ponovno je ugasio motor i uhvatio se za jednu granu kako bi zaustavio plovilo. Srećom, maglica je pokrivala trag što su ga ostavili za sobom. Remy je gurala njegovu ruku i pokušala podići glavu. - Budite mirni. Čvrsto joj je držao glavu i istodobno promatrao nebo. Kao što je
očekivao, nad krošnjama se pojavio helikopter u niskom letu. Bio je premalen da bi bio jedan od helikoptera kojima se radnici prevoze na platforme, i nije imao policijska obilježja. Ako je riječ o helikopteru za nadziranje prometa, pilot se izgubio jer kilometrima 244 245 uokolo nema automobila. Mogao bi biti instruktor koji svom učeniku pokazuje močvaru iz ptičje perspektive, ali to baš nije vjerojatno s obzirom na maglovit dan. Vjerojatnije je da je riječ o ljudima koje je Pinkie Duvall unajmio kako bi tražili njegovu ženu i njezina otmičara. Gospoda Duvall je nastojala maknuti njegovu ruku. -Otišao je. Pustite me. - Čuo ju je iako joj je glas prigušivala tkanina bezoblične odjeće koju joj koju joj je Dredd dao. dao. - Ostanite dolje. - Napregnuo je sluh kako bi čuo da li se helikopter povlači ili se možda vraća da još jednom preleti. - Ne mogu disati. - Počela se žestoko boriti. - Rekao sam da ostanete sagnuti. Samo još... - Pustite me da ustanem. Osjetivši da je obuzima panika, Burke ju je pustio. Pokušala je ustati, udarila glavom u granu i pala natrag. Čamac se opasno zaljuljao, a ona se uhvatila za rubove i time samo uvećala opasnost. Burke ju je uhvatio za ramena. - Budite mirni, dovraga. Osim ako ne želite da se prevrnemo. A mislim da to ne želite. Pokazao je bradom, a ona se okrenula. Aligator je klizio kroz vodu niti deset metara od njih, tiho i zloslutno presijecajući maglu, a nad površinom su se vidjeli samo prorezi njegovih gmazovskih očiju. Prestala se opirati, ali je tiho i brzo dahtala. - Nisam mogla disati. - Žao mi je. - Pustite mi ruke. Oprezno je promatrajući, Burke se postupno povukao. Položila je ruke na prsa kao da pokušava obuzdati njihovo naglo dizanje i spuštanje. Možete... možete mi učiniti što god hoćete, ali nemojte me gušiti. - Nisam vas pokušavao ugušiti. Samo sam pazio da ne udarite glavom o granu. Potišteno gaje pogledala. -Nastojali ste me spriječiti da dam znak helikopteru. Nisam glupa, gospodine Basile. - Dobro, istina je. Gurnuo sam vam glavu dolje da ne biste dali znak helikopteru. Ali više se nemojte tako otimati. Zamalo ste prevrnuli ovu
prokletu stvar. Sljedeći put možda nećemo imati toliko sreće. - Posljednje što bih željela je završiti u vodi. Ne znam plivati. Burke je skeptično otpuhnuo kroz nos. - Ni ja nisam glup, gospođo Duvall. To je on! To je taj. Otac Gregorv. - Pobjednički se smiješeći, Errol je lupkao prstom po policijskoj fotografiji Gregorvja Jamesa. Već je satima pregledavao ilegalno dobivene dosjee NOPD-a. Pinkie je još uvijek bio skeptičan jer je vjerovao daje Errol mogao izmisliti taj dio priče kako bi spasio sebe. -Gregorv James - pročitao je u dosjeu. - Nema drugih imena. Nekoliko puta uhićen zbog javnog pokazivanja. Jedna nagodba i jedna uvjetna kazna. - Okrenuo se besposlenom pomoćniku. - Saznaj kakav je sada njegov status. - On je s Burkeom Basileom i gospođom Duvall -rekao je Errol kad je službenik otišao da bi izvršio zadatak. - Basilea nisi prepoznao, iako si ga vidio na Bardovu suđenju. Zašto bih vjerovao da možeš identificirati oca Gregorvja? - Basilea sam vidio samo iz daljine. U svakom slučaju, drukčije je izgledao kao otac Kevin. Siguran sam daje to otac Gregorv. Čak je koristio vlastito ime. Pinkie se nije izjašnjavao. - Vidjet ćemo. Errol se obilno preznojavao dok se službenik nije vratio. - Slaže se, gospodine gospodine Duvall. D uvall. Gregorv James je prije nekoliko mjeseci odslužio o dslužio zatvorsku kaznu. Sad je na 246 247 uvjetnoj slobodi. - Vidite, rekao sam vam! ^. - Pa, čini se da ti dugujem ispriku, Errole. Zahvaljujući tebi, čini se da identitet oca Gregorvja više nije zagonetka. Errol se smiješio svima naokolo. Pinkie gaje otpustio, ali mu je rekao neka bude u blizini ako ga slučajno zatrebaju. Errol se gotovo klanjao dok je izlazio iz unutrašnjeg ureda, baš kad je Bardo ušao. - Del Ray sve redom izluđuje. Već je sat vremena ovdje. Kaže da ima neke vitalne informacije, ali razgovarat će samo s tobom. Možeš li ga sada primiti? Pinkie je ravnodušno rekao Bardu neka ga pošalje unutra. Del Ray se bavio svakojakim nezakonitim poslovima, ali najviše zelenaštvom. Uz kockanje na riječnim brodovima u New Orleansu njegov je posao cvao i time mu jačao ego, koji je ionako već bio neproporcionalan s čovjekovom vrijednošću.
Bio je opaki, zli, ljigavi mali gad koji je vrlo dobro rukovao nožem. Jedne se noći malo zanio s jednim od svojih klijenata koji je kasnio s plaćanjem, pa mu je prerezao grlo. To mu je bilo prvo i, do danas, jedino umorstvo. Usrao se od straha i dotrčao svom odvjetniku po savjet. Pinkie mu je rekao neka se se nekoliko tjedana pritaji, pritaji, uvjeravajući uvjeravajući ga da nestanak jednog sitnog kockara neće izazvati nikakvu pometnju u podzemlju New Orleansa. Imao je pravo. Zločin je ostao neriješen. U međuvremenu, Pinkie je znao gdje je tijelo pokopano. Doslovno. Sad kad je Pinkiejev život uzdrman, Del Ray je silno želio uzvratiti uslugu, te pokazati koliko je odan i koristan. Bardo gaje uveo u ured. Pinkie je odmah prešao na stvar i rekao: - Bit će bolje da ne tratiš moje vrijeme. Del Ray je polizao svoje malene, oštre zube. - Ne, gospodine Duvall. Sviđat će vam se ovo. Pinkie je sumnjao u to. Del Ray je bio sebični lakta-tlo, prepredeni kriminalac, Sachel bez sjaja. Bio bi svodnik vlastitoj majci kad bi na njoj mogao zaraditi. No Pinkiejevo je zanimanje začuđujuće raslo dok je slušao Del Ravovu priču što ju je iznosio hrapavim, prodornim glasom. Kad je završio, Pinkie je pogledao Barda koji reče: - Dobro zvuči. - I jest dobro, gospodine Duvall - reče Del Ray. - Onda kreni. - Da, gospodine. - Smiješeći se poput zadovoljnog štakora, Del Ray iziđe iz prostorije. Bardo je pošao za njim. Ostavši sam, Pinkie je ustao i protegnuo svoja bolna leđa. Rano tog jutra istuširao se u uredskoj kupaonici. Roman mu je iz kuće donio čistu odjeću. Osvježio se, ali se nije odmorio. Oči su ga žuljale od pomanjkanja sna. Natočio sije piće. Opekavši nepce što gaje kultivirao za stara vina, iskapio je čašicu najboljeg viskija. Drugo je piće polako pijuckao dok je zamišljeno šetkao uredom. Što je previdio? Što bi još mogao učiniti? Koju bi uslugu mogao naplatiti koja bi mogla ubrzati pronalaženje Remy i ubijanje kujinog sina koji ju je oteo? Stavio je u pogon sve raspoložive izvore. Angažirao je veliki broj ljudi. Radeći precizno poput nevidljivih, dobro uvježbanih komandosa, pročešljavali su grad i okolna mjesta, postavljali pitanja, slušali glasine. Niti jedan nije otkrio ništa o boravištu njegove žene. Drugi su radili samo na prikupljanju informacija o Burkeu Basi-leu, njegovim
interesima, snagama, slabostima. Unajmio je helikopter koji je letio nisko iznad močvare u potrazi za njima, ali zasad je pronađen samo napušteni kombi. Poprskan krvlju. Je li pripadala pripadala Gregorvju Gregorvju Jamesu? Vjerojatno. Vjerojatno. Prema riječima riječima svjedoka svjedoka koji su željeli govoriti, dobro su ga premlatili. No stražnje staklo kombija također je bilo razbijeno. Zrnca sačme pronađena su u sjedalima. 248 249 Moguće je daje prolivena i Remvna krv. No Pinkie nije mogao riskirati istragu potrebnu potrebnu da bi se to utvrdilo. utvrdilo. Kako bi spriječio upletanje upletanje policije, savezne i lokalne, dao je,, uništiti kombi. Ako je Remy živa i ozlijeđena, ako se nalazi u močvari, užasno će se bojati. Ili hoće li? Druga se mogućnost neprimjetno uvukla u Pinkiejeve misli. U početku je to bila tek maglovita maglovita pomisao, poput prvih neugodnih smetnji koje se ne mogu prepoznati ili lokalizirati, samo neodređena slutnja da nešto nije kako treba, te t e predosjećaj da će se situacija još pogoršati prije nego se popravi. Kako su sati prolazili, a nije bilo nikakvih informacija o Remy ili njezinu otmičaru, bez poziva ili traženja otkupnine, ideja gaje počela polako nagrizati, poput raka. Što ako Remy nije oteta? Što ako je svojevoljno svojevoljno pobjegla s Basileom? To je bila apsurdna pomisao. Zaprepastilo ga je da njegova podsvijest može stvoriti tako bizarnu alternativu nečemu što se činilo očitim. Nije bilo nikakve osnove za to. Baš nikakve. Nije imala razloga da ga ostavi. Volio ju je. Dao joj je sve što je željela že ljela.. Ne, to nije posve točno. Željela se vjenčati u crkvi, pred svećenikom, a on je to odbio. Brak je bio sakrament, nešto jako važno tako religioznoj osobi kakva je Remy. Pinkie je ustvrdio da su to gluposti, kao i veći dio katolicizma. Religija je za žene i slabe muškarce. Tako su se vjenčali u sučevim odajama, bez ikakvih ceremonija. Prema Remvnu mišljenju, oni do današnjeg dana žive u grijehu. Isto tako, željela je dijete. Pinkie se s gnušanjem na-mrštio pri pomisli da bi se mogla napuhati poput balona. Na kraju devet bijednih mjeseci jutarnjeg povraćanja, svakojakih izobličenja izobličenja i jadnog seksa, što dobiješ? Novorođenče. Isuse.
Bilo je dovoljno loše stoje Remy morao dijeliti s njezinom mlađom sestrom. Njihova uzajamna ljubav stalno gaje živcirala i stvarala mu probleme. O obitelji je imao slične stavove kao i o religiji. Nije potrebna muškarcu koji se oslanja sam na sebe. No međusobna odanost sestara bila mu je i korisna. Rabio ju je kao kormilo da vrati Remy na pravi put, što gaje on odredio za nju, ako bi katkad skrenula. Čim se vratio iz okruga Jefferson, gdje je njegova žena posljednji put viđena, provjerio je na Akademiji Blagoslovljenog srca. Ne spominjući Remvnu otmicu, raspitao se o Flarri i odahnuo kad je čuo da se njegova mlada šurjakinja nalazi u ustanovi. Remy ne bi otišla bez da povede Flarru. Stoje pobilo teoriju daje pobjegla s Basileom. Na kraju krajeva, gdje gaje mogla upoznati? Kada su i kako mogli razraditi taj smioni plan? Pinkie je odmahnuo glavom i odlučno odbacio vlastite sumnje. Nije pobjegla; odvedena je silom i protiv svoje volje. Odveo ju je Burke Basile. Kujin sin koji mu se nasmijao u lice kad mu je ponudio životnu priliku sad ima njegovu ženu. Toliko je znao. No nije znao što će Basile učiniti s njom. Ali je mogao zamisliti. Raspaljen tom mišlju, zavitlao je čašu preko sobe gdje se razbila udarivši o zid, poprskavši ga skupim viskijem. Errol je uletio u sobu da bi vidio je li sve u redu. - Izlazi! - Errol se pokunjeno povukao i zatvorio vrata za sobom. Pinkie je hodao po sobi kao da će se tako riješiti gnjeva. Od dana kad je od Angel kupio njezinu kćer, Remy je bila njegova. Smjestio ju je u Blagoslovljeno srce kako bi bio siguran da će ostati čista. Njezino je znanstveno obrazovanje bilo potrebno, ali prema Pinkie-jevu mišljenju, manje važno od drugog odgoja na kojem je inzistirao. Tražio je da uči pravilno govoriti i ponašati 250 se, da postane uglađena kako bi mu, kad joj dopusti izlazak u javnost, služila na ponos. Nakon vjenčanja naučio ju je svemu što žena doista mora znati, a to je kako muškarcu pružiti zadovoljstvo. Birao je njezinu odjeću, cipele, nakit. Skrojio ju je po svojoj mjeri, stvorio za svoju ekskluzivnu uporabu. Žena Pinkieja Duvalla mora biti savršena kao i njegove orhideje, ili njegovo vino, ili njegova karijera. Zato je bio toliko bijesan. Remy je sad za njega uništena. Više nikad ne bi mogao uživati u njoj.
Čak i da Basile nije stavio ruku na nju... Ali naravno da je to učinio. No čak i da nije, svi će pretpostaviti da jest, a to je jednako loše. Kako bi mogao podnijeti da svi misle kako je njegov neprijatelj ševio njegovu ženu? Ne bi mogao. Neće. Bio bi predmet ismijavanja. Ne, čim je Remy oteta, postala je oskvrnuta i obilježena, a kao takva, neprihvatljiva. Slijedom toga, mora umrijeti zajedno s Basileom. 251 25. poglavlje Koliba je stajala na stupovima i tako činila otok okružen vodom boje i viskoziteta juhe od graška. - Nije baš Ritz-primijetio je Basile kad je privukao čamac jednoj od starih guma vezanih za stup. Popeo se na mol, pri-vezao čamac i pomogao joj da iziđe. - Mostić spaja kolibu s poluotokom - objasnio je pokazujući desno - ali je zimi, kad je razina vode viša, potopljen. potopljen. Ionako se gotovo raspada. Pogledala je preko kanala i vidjela isprepletenu šumu s gustim grmljem i šašem. S mjesta na kojem je stajala nije se vidjelo suho tlo. Činilo se da sva vegetacija, čak i stabla, raste iz vode. - Koliko je voda duboka? - Dovoljno - kratko je rekao i dodao joj smeđu papirnatu vrećicu punu namirnica. - Vrata su otključana. Ponesite ovo unutra. Remy gaje ostavila da iskrca stvari iz čamca i slaže ih na mol, oko metar iznad površine vode. Njezini su koraci šuplje odzvanjali po istrošenim daskama dok je hodala prema nastambi što ju je zvao kolibom, ali bi joj više odgovarao naziv daščara. Podigla je zasun i otvorila vrata. Unutrašnjost je bila mračna jer su sve škure bile zatvorene. Zaudaralo je po 252 plijesni. Čak i u najotmjenijim kućama južne Louisiane bio je pravi izazov pobijediti korozivne učinke života na razini mora. Koliba se očito davno pomirila sa sudbinom. - Upozorio sam vas da nije luksuzna. - Basile joj je prišao iza leđa i gurnuo je preko praga. - Zasad stavite vrećicu na stol. Morat ću provjeriti ima li žohara prije nego sve to raspakiramo. Remy gaje poslušala, a zatim je pobliže proučila unutrašnjost daščare. U osnovi je to bila jedna prostorija, iako su postojala jedna vrata na kojima je netko nacrtao nacrtao znak koji je jasno govorio govorio da je riječ o zahodu. - Ispire se, u većini slučajeva, u septičku jamu na otoku - rekao joj je. -
Ima i tekuće vode, ali predlažem da pijete samo vodu iz boca. Za umivanje imam spremnik vani, uza zapadni zid. Ne bih vam preporučio močvaru, ni za kupanje ni za plivanje. Dobacila mu je ljutiti pogled preko ramena, a zatim pošla otvoriti škure na prozoru. Dan je još uvijek bio siv pa je svjetlost bila slaba, ali je ipak malo rasprši raspršila la tminu. Uz jedan zid nalazio se kauč koji je izgledao kao da ga je i Caritas odbacio. U sredini prostorije stajao je kuhinjski stol iz pedesetih, s plastičnim pločicama na površini i kromiranim nogama prekrivenim hrđom. Noge triju odgovarajućih stolica bile su u sličnom korozivnom stanju, ali su imale jastučiće u jarko plavom vinilu. Vidjela je maleno kuhalo na plin s dvije ploče, ali nije bilo hladnjaka. - Nema struje - rekao je Burke kao da joj čita misli. - Ali imamo grijalicu na butan, a donio sam punu bocu plina iz Dreddove prodavaonice. Je li vam hladno? - Promrzla sam. Počeo je prtljati oko grijalice; ona je nastavila proučavati okolinu. Osim ormarića s ladicama i nekoliko nasumce postavljenih polica, jedini drugi veći komad namještaja bio je dvostruki krevet. Vidljive opruge bile su pune hrđe. Plavo-bijeli prekrivač bio je pun mrlja. 253 Nad krevetom je visjela mreža za zaštitu od komaraca. Još dok je promatra promatrala la krevet, na sredinu sredinu je doletjela nečim ispunjena ispunjena jastučnica. jastučnica. - Donio sam nekoliko čistih čistih plahti - rekao rekao joj je Basile. - Dok ja tamanim kukce i spremam ove stvari, vi biste mogli napraviti krevet. Zahvalna da ima nešto raditi, istresla je na krevet sadržaj jastučnice i s olakšanjem ustanovila da je uz obične bijele plahte ponio i vatirani pokrivač za madrac. - Koliko dugo ćemo ovdje ostati? - Onoliko koliko vašemu mužu treba da nas nađe. - Naći će nas. - Računam na to. - Možda biste također trebali računati na to da će vas ubiti. Hitro je prebacivao konzervirane namirnice iz smeđe papirnate vrećice na grubo izrađene police. Sad je zastao, stavio jednu konzervu na donju policu, pomno je namjestio, a zatim se polako okrenuo k njoj. - Smatram poštenim da vam ovo kažem: prije nekoliko tjedana držao sam pištolj i razmišljao o tome da si raznesem mozak. Jedini razlog što to nisam učinio je taj da ću ubiti ljude odgovorne za smrt moga prijatelja. Nakon toga, posve mije svejedno što će biti sa mnom.
- Mislim da griješite, gospodine Basile. Kad dođe do trenutka odluke između života i smrti, izabrat ćete život. - Neka bude po vašem - ravnodušno će Burke i vrati se svom poslu. - Što je s vašom obitelji? - Nemam je. - Nemate ženu? -Više ne. - Shvaćam. - Ne, ne shvaćate. - Zgužvao je praznu vrećicu. -Nisam vam to rekao zato da bih vas potaknuo na razgovor, već samo da biste sebe i mene poštedjeli bilo kakvih taktika zastrašivanja što ste ih smislili. Neće djelovati. 254 Već znam kako je vaš muž veliki zločesti momak. Ništa što on učini neće me spriječiti da osvetim smrt Keva Stuarta. Bacio je vrećicu u kut, izišao i vratio se do čamca kako bi iskrcao ostatak opreme. Grijalica je širila dovoljno topline. Remy je skinula Dreddovu vunenu, od moljaca pojedenu jaknu i dovršila namještanje kreveta. Opazila je poplun složen u kutiji ispod kreveta, izvukla kutiju i uzela poplun. Pomirisala ga je i zaključila da je u osnovi čist, ali ga treba istresti. Stigla je do otvorenih vrata, a ondje je srela Basilea s platnenom torbom na ramenu, koji je ulazio. - Kamo idete? - Istresti poplun. Spustio je torbu s ramena na mol. - Ja ću ga istresti. Držao gaje preko ruba mola i snažno ga istresao. Kad je bio siguran da se ondje nisu ugnijezdili nikakvi kukci, vratio gaje njoj. - Nema gamadi. - Hvala vam. Kad se okrenula, čula gaje kako ispod glasa psuje. -Spustite poplun. - Zašto, što nije u redu? - Samo ga spustite. Ne čekajući da ga posluša, uzeo joj je iz ruku poplun, bacio ga na krevet i istodobno je okrenuo tako da mu je bila okrenuta leđima. Izvukao je flanelsku košulju iz pojasa hlača što joj ih je Dredd pozajmio i, prije nego se dospjela pobuniti, podigao je do njezinih ramena tako da su joj leđa ostala naga. - Što to radite? - Košulja vam je na leđima umrljana krvlju. Neke su se rane otvorile. Dredd će me srediti ako se inficiraju. Sjednite. - Izvukao je jednu od stolica ispod stola i pritisnuo joj rame, pokušavajući je natjerati da
sjedne. Odupirala se. - Što je bilo? - Oteo me je čovjek koji je maločas izjavio da mu je 255 namjera ubiti nekoliko ljudi. Ako sam malo nervozna, možda je to razlog. Opsovao je. - Neću vas ozlijediti. U redu? Možete se prestati trzati kad god vam se približim. Sada sjednite i okrenite se. Poslušala gaje, ali je sjela na sam rub stolice. Dredd je sve što mu je moglo zatrebati spakirao u platnenu torbu što ju je donio do stola. Tada je stražnji dio košulje zamotao zamotao oko njezina vrata da mu ne smeta. Remy je prekrižila ruke na prsima i držala košulju. Okrvavljena mjesta obrisao je komadom vate natopljene antiseptikom. - Peče? - Ne - lagala je. Divljački je peklo, ali je to stoički izdržala. Radio je metodički i u tišini, najprije očistivši rane, a potom nanijevši Dreddov ljekoviti melem na svaku. Njegovi su pokreti bili nevjesti i nesigurni; nije imao Dreddovu spretnost niti iscjelitelj ski dodir, niti je stalno pričao umirujućim glasom. Tišina je bila neugodnija od bolova. - Koliko često dolazite ovamo? - Ne tako često da bi me netko ovdje potražio. Za slučaj da ste mislili kako bi mogao svratiti neki prijatelj. - Nisam to mislila. - Svejedno. - Dolazite li uvijek sami? - Katkad s bratom. - Koliba je jako malena za dvojicu. - Bacamo novčić da vidimo tko će dobiti krevet. - Onaj koji izgubi spava na kauču? - Hmm. - Bučno je zatvorio poklopac limenke melema i tako joj stavio do znanja daje završio. - Rane su se zacijelo otvorile dok ste namještali krevet. Bit će bolje da se ostatak dana odmarate. - Što je sa mnom? - Što je s vama? 256 - Hoću li i ja bacati novčić za krevet? Nije odmah odgovorio pa je okrenula glavu. Ruke su joj još uvijek bile prekrižene na prsima, ali je stražnji dio košulje ostao podignut do vrata. Kad ga je pogledala preko golog ramena, prekasno je shvatila da su mu njezina pitanja sigurno zvučala poput provokativnog prijedloga.
- Kako bismo se dogovorili, gospođo Duvall? Pismo, ja gubim i dobivam kauč? Glava, ja pobjeđujem i dobijem krevet, a vi? - Prezirno otpuhne kroz nos. - Valjda bih trebao biti polaskan budući da se Duvallu prodajete za mnogo više. Ali bez obzira na to, ne hvala. - Gospođa Duvall? Del Ray se unese u lice svom klijentu. - Jesam li zamuckivao? - Ne, ali imaš doista ružnu naviku prskanja sline po ljudima, Del Ray. Mama ti je trebala staviti aparat za zube kad si bio malen. Ti tvoji istureni gornji zubi isti su kao tuš. Del Ravove sitne oči još su se više stisnule. - Siguran sam da ćeš mi naći neke informacije o gospođi Duvall ako se doista potrudiš i dobro razmisliš. - Žena Pinkieja Duvalla? - Vidiš, već znaš više nego si mislio da znaš. - To sam pogodio - reče drugi čovjek i ramenima napravi kretnju kao da ih želi olabaviti. - Ako govoriš o Pinkiejevoj gospođi, nikad je nisam vidio, i ne znam o čemu govoriš. Zelenaš nakrivi glavu i prepredeno se naceri. - A, ma daj. Nemoj lagati starom Del Rayu. Već smo dugo prijatelji. - Prijatelji, moje dupe. Ti nisi moj prijatelj. Ti si pošast. - Povrijeđen sam - reče Del Ray i stavi ruku na srce. 257 - Daješ li mi riječ da ništa ne znaš o ženi gospodina Duvalla? - Dajem ti riječ. - Nisi čuo daje nestala? - Nestala? - Dobro, dobro. To je doista bilo dobro. Stvarno iskreno. Kad ne bih znao bolje, mogao bih doista povjerovati da te je ta vijest iznenadila. Ramena drugog čovjeka i dalje su bila napeta. Popustio je. - U redu, čuo sam neke glasine, ali ne znam činjenice. Sad mi se nosi ispred očiju. Imamo sastanak u petak. Do tada ne želim vidjeti tvoje ružno lice. Kad se njegov klijent okrenuo, Del Ray naglo ispruži ruku. Držao je nož skakavac. Vrh oštrice pritisnuo je uz čovjekov obraz. Više se nije smiješio, čak se nije ni opako cerio. Del Ray reče: - Mogao bi posegnuti za pištoljem, ali mogao bih ti dobro izrezbariti lice prije nego ga dohvatiš. - Dao si mi vremena do petka - reče čovjek jedva mičući usne. - Tada ćeš dobiti svoj novac. - I ranije si mi lagao.
- Ovog puta ne lažem. Već sam skupio gotovinu. - Jesi li? - Tako mi Boga. - Znaš kako ćemo. - Del Ray je povukao oštricu i tupim krajem udarao po dlanu kao da razmišlja o novoj ideji. - Ako sad pođeš sa mnom, možda bih nekoga mogao nagovoriti da plati tvoj dug. - Plati moj dug? - A ti si rekao da ti nisam prijatelj. Nije li te sram? -Zelenaš kretnjom pozove svog klijenta prema cadillacu parkiranom uz pločnik. - Gospodin Duvall želi razgovarati s tobom. - Pinkie Duvall želi razgovarati sa mnom? - Da. Nije li lijepo od njega što te je pozvao, tako osobno? 258 259 - Drago mi je da ste mogli tako brzo doći, gospodine McCuen. Mac je koraknuo u otmjeno Duvallovo svetište. Del Ray Jones i Wayne Bardo bili su mu za petama. Ako ovo nije lavlji brlog, onda ne zna što jest. I pogodite tko je bio Daniel. Šanse su svakako na njihovoj strani. Nastojeći djelovati ležerno, sjeo je na ponuđenu stolicu. Bardo i Del Ray smjestili su mu se svaki s jedne strane. Pogledao je odvjetnika ravno u oči. - Pa, ovdje sam, Duvall. Što želite? - Želim natrag svoju ženu. - Natrag? - Mac se silom nasmije. - Izgubili ste je? Ha? Pa, jaje nemam, ali možete me slobodno pretresti. Vidio je da se Duvallu ne sviđa njegov smisao za šalu. - To nije smiješno, McCuen. Oteta je. - Nije valjda? - usklikne McCuen. Podigao je glavu i pogledao najprije Del Raya, a potom Barda, uzdigavši obrve kako bi pokazao koliko ga se dojmila važnost ovog sastanka. Ponovno se okrene Duvallu i reče: Otmica je savezni prekršaj. Što želite od mene? - To nije zagonetka što je treba riješiti. Znam tko ju je oteo. Burke Basile. Iako je Mac slutio što će uslijediti, pripremio se na to, čak je i sam sebi to rekao, postalo je službeno kad je riječi izgovorio Duvall. Doug Patout je postao razdražljiv otkako je pročitao novinski izvještaj o neobičnom događaju u Crossroadsu. Ljutito se okomio na Maca kad gaje pitao stoje saznao u okrugu Jefferson. Mac ga je obasuo pitanjima, ali Patout nije želio objašnjavati i tvrdio je da se pokazalo kako nije riječ o policijskom problemu. Možda nije riječ o službenom policijskom
problemu, ali je bilo jasno zašto je Patout tako uzrujan - potvrđena je njegova bojazan da je Basile umiješan. Basile je imao dobar razlog da se osveti Duvallu. No pristupio je tome na vraški dramatičan način. Je li osveta njegov jedini motiv, pitao se Mac. Pomisao da bi tu moglo biti još nečega, osim onog očitog, bila je uznemirujuća. No zaključio zaključio je da će od Duvalla najlakše izvući informacije ako nastavi glumiti budalu. - Zašto mislite da Basile ima vašu ženu? Što bi on želio s njom? Ah reče glumeći da mu je iznenada sinulo. - Osvetiti Keva Stuarta, kladim se. Duvall je pogledao Barda i slegnuo ramenima na način koji je Maca činio nervoznim. Kretnja kao da je govorila: Pokušao sam biti ljubazan, ali ne pali. -McCuen, umoran sam, zabrinut i bijesan. Zato ću odmah prijeći na stvar. - Dobro. I ja imam pametnijeg posla. - Unatoč prilično velikoj dodatnoj zaradi, dugujete Del Rayu približno pedeset tisuća dolara, je li tako? Mac se našao u škripcu kad su kompanije kreditnih kartica zaprijetile da će mu ukinuti kredit ukoliko ne plati dospjele rate. Nije mogao reći Toni da je prokockao svoje prihode umjesto da plati njihove dugove. Niti joj je mogao reći da prestane rabiti prezadužene kreditne kartice. Gotovina mu je bila očajnički potrebna pa je potražio pomoć, a našao ju je u odvratnoj odvratnoj osobi Del Raya Jonesa. Del Ray mu je pozajmio nešto novca, što ga je izgubio na Super Bowlu. Budući da nije mogao vratiti prvu pozajmicu, Del Ray mu je pozajmio još. A zatim još. Sad je obećao sam sebi da više nikad neće kockati ako iz ove zgrade iziđe vlastitim snagama, sa svim udovima bez prijeloma. Neće se kladiti na konje niti na velike sportske događaje. Klonit će se ajnca, kockica i pokera. Smjesta će prestati. Dovraga, neće više čak ni novčić bacati. Budući daje Duvall ionako znao za njegov dug, može ga pojasniti. - To je oko trideset pet tisuća. - Nakon današnje večeri penje se na pedeset - obavijesti ga Duvall. A sutra će još porasti. Ili... - Zastao je 260 kako bi bio siguran da ga Mac sluša. - Ili vaš dug može biti zaboravljen. Plaćen u potpunosti. Izbor je vaš. Bilo mu je poznato kako Duvall operira pa je znao da je to više nego dobra ponuda. Srce mu ipak nije poskočilo od radosti. - U zamjenu za što?
- Basilea. Mac se s nevjericom nasmije. - Ne znam gdje je! - Sigurno imate neku ideju. - Nije mi se povjeravao kad smo zajedno radili - reče Mac, a čuo je kako mu glas postaje visok od nervoze. -Prokleto je sigurno da to ni sada ne čini. - Večerao je u vašoj kući dan prije nego je oteo moju ženu. Mac proguta slinu. Isuse, čovjek sve zna. - To je bilo na moj poziv, oproštajna oproštajna večera. To je sve. - Nije vam povjerio plan otmice? - Vraga, ne! Gledajte, gospodine Duvall, Basile se nikome ne povjerava. Pogotovo nakon Stuartove pogibije, šuti kao zaliven. Nitko mu nije blizak. Zapravo, čak ni Patout. Basile je samotnjak. - Da! - prodere se Duvall. - A sad je sam s mojom ženom. - Pa, ništa ne znam o tome. Uzalud ste gubili vrijeme. - Mac je ustao i okrenuo se da pođe, ali se našao licem u lice s Del Rayom. - Mogao si sebi prištedjeti put, klipane. Rekao sam ti da ništa ne znam o ovome. Dobit ćeš svoj novac u petak, baš kako sam rekao. - Odgurnuo je zelenaša u stranu i pošao prema vratima. Iza njega, Duvall reče: - Prespavajte to, McCuen. Potražite u svom sjećanju. Možda je Basile ostavio neki trag kojeg se ne možete odmah sjetiti. Mac pritisne kvaku i otvori vrata. - Ne znam gdje je Basile. Nemojte me više gnjaviti zbog toga. - Gospodine McCuen? - Što je? - Mac je bio srdit i uplašen. Kako će dovraga stvoriti pedeset tisuća dolara? Do petka, ni 261 manje ni više. Čak i kad bi Del Raya mogao nagovoriti na odgodu, Duvall je nešto sasvim drugo. Okrenuo se prema odvjetniku s izrazom drskosti što je nije osjećao. - Što je, Duvall? - Uruči svojoj ženi moje pozdrave. Macu je srce gotovo iskočilo iz prsa. - Mojoj ženi? -procijedi hrapavim i suhim glasom. - Toni je tako ljupka djevojka. Mac je pogledao Barda koji je prostački mljacnuo usnama i jezikom, a Del Ray se na to počeo smijuljiti. Kad je Mac polako zatvorio vrata Duvallova ureda, još uvijek je bio unutra.
262 26. poglavlje Gregorv je na trenutak pomislio da se ponovno nalazi na pozornici, iako je svjetlost reflektora reflektora bila prigušena prigušena i snop raspršen. raspršen. Čuo je pljesak. pljesak. Činio se drukčijim od uobičajenih ovacija, ali je dugo trajao, a to je bilo ugodno. No kad je trepnuo i razbistrio pogled, otkrio je da ga ipak ne obasjava kazališni reflektor; radilo se o blijedom mjesecu. Ono što je držao pljeskom zapravo je bilo ritmičko lupanje čamca o neki Čvrsti predmet u vodi. To bi moglo biti potopljeno deblo nekog stabla ili tijelo nekakvog čudovišta. Gregorv nije znao, a stigao je blizu točke kad mu je svejedno. svejedno. Paradoksalno, Paradoksalno, ali užas je otupio njegov strah. strah. Močvara stvara dojam bezvremenosti, pogotovo za oblačnih dana kad je svjetlost jednaka od zore do sumraka, a suptilna je razlika u nijansama sivila. Procijenio je da je prošlo trideset šest sati otkako je pobjegao iz Dreddove kolibe, ostavivši bradatog vlasnika tog sablasnog mjesta da hrče u mreži za spavanje. Basile je bio u stražnjoj sobi; spavao je sjedeći na stolici kraj kreveta gospode Duvall, a brada mu je počivala na prsima. Gregorv gaje vidio kroz prozor dok se šuljao prema kraju mola. Bojao se Basilea čak i dok je spavao, 263 i s razlogom. U Basileovoj opuštenoj desnoj ruci nalazio se pištolj što gaje koristio tijekom otmice. Progutavši jecaj, Gregorv je na prstima stigao do kraja mola i spustio se u čamac što ga je ranije opazio vezan za jedan od sluzavih stupova. Nije shvaćao koliko je čamac malen dok nije odvezao konopac i odgurnuo plovilo od mola. U trenutku panike shvatio je da čak ne zna hoće li ta prokleta stvar plutati. Nije bio siguran da Basile ne bi postupio ekstremno poput europskih istraživača novog svijeta. Kako bi spriječili bijeg svojih uplašenih i praznovjernih posada, uništavali su vlastite brodove. Najmanje stotinu puta tijekom prvih tjeskobnih minuta u vodi razmišljao je o povratku. Međutim, zapravo se ipak više bojao Basilea nego močvare. Izabrao je nepoznati užas, u kojem bi mogao stradati, umjesto Basilea za kojeg je bio siguran da bi ga mogao ubiti. Nakon otprilike pola sata dopustio je sebi da vjeruje kako Basile nije probušio čamac, te da neće potonuti u odvratnu vodu. Čamac nije imao motora pa je upravljao veslom dok ga nisu zapekli mišići ramena i leđa.
Trzao se na svaki nepoznati zvuk. Užasavao se svake sjenke. Želio se predati suzama i očaju, ali je nastavio veslati, naslijepo gurajući čamac kroz strane vodene putove, bez odredišta ili smjera, uvjeravajući samoga sebe da će se znati orijentirati čim svane. No svanuće je samo pojačalo njegovu tjeskobu. Dnevna je svjetlost razotkrila sve opasnosti što ih je tmina milosrdno skrivala. Kod svakog mreškanja vode zamišljao je otrovne zmije i pakosne aligatore kako ga promatraju ispod površine. Ptice monstruoznih raspona krila letjele su nisko i razdraženo kriještale. Sama jednoličnost terena mogla je svakoga izludjeti. Kretao se naprijed u nadi da će odmah iza sljedećeg zavoja naići na barem malo drukčiji krajolik. No činilo mu se daje prešao kilometre, a nije našao nikakvu prom264 265 jenu, već samo samo neznatne izmjene izmjene svjetla svjetla i sjene. Oko podneva prvoga dana priznao je da je beznadno izgubljen. Bio je iscrpljen jer prethodne noći nije oka sklopio. Osjećao je posljedice batina jače nego odmah nakon što ih je dobio. Jedno mu je oko bilo gotovo posve zatvoreno od otekline. Dah mu je zviždio kroz pomaknute nosnice iz kojih je povremeno kapala svježa krv. Oprezno je vršcima prstiju opipao opipao usne i osjetio osjetio da su groteskno groteskno natečene. Boljelo gaje iznutra i vani, a dao bi milijun dolara za aspirin, ali čak i da gaje imao, morao bi ga progutati bez vode. Vjerujući da će za sat ili dva pronaći izlaz iz močvare gdje će se oporaviti jelom i pićem, a potom pronaći prijevoz do New Orleansa, nije ponio nikakve zalihe, čak ni vodu. Nije imao hrane, ali to mu se činilo nevažnim u usporedbi sa spoznajom da će umrijeti sam i nevoljen u divljini. Kakav bijedni kraj za momka koji je odrastao sa svim prednostima što ih je Amerika pružala bogatima i lijepima. Čak i kad je naišao na nešto što se činilo čvrstim tlom, nije ni pomislio da se iskrca. Najužasnije razdoblje njegova života - prije proteklog tjedna - bilo je u ljetnom kampu kamo su ga silom poslali kako bi očvrsnuo. Nije uspio svladati čak ni najosnovnije vještine logorovanja. Nakon dva tjedna frustrirani su upravitelji kampa nazvali njegove roditelje i obećali da će im vratiti uplaćeni novac ako dođu po njega. Čak su i iskusni lovci i ribolovci postajali žrtvama močvare; stradali su na neprijateljskom terenu ili su ih ubile zvijeri koje ondje obitavaju.
Čitao je priče o mučnim smrtima. Neki su nesretnici nestali tako da čak ni njihove obitelji nisu točno znale kakva ih je okrutna sudbina zadesila. Ako Gregorv James nije uspio u ljetnom kampu, sigurno je da nije sposoban - emocionalno, psihički ili fizički - preživjeti u močvari, a bilo bi ravno samoubojstvu pokušati se izvući pješice. Sve dok ostane u čamcu, možda ima nekakvu šansu. Čamac nije posebno dobro plovilo, ali služi kao plutajući otok relativne sigurnosti. Štiti ga od izravnog doticaja s prirodnim silama, mesojedima i otrovnim raljama. No kako su sati prolazili, njegovi su izgledi za preživljavanje postajali sve slabiji, a njegove su nade nestajale. Nije se sjećao u kojem se trenutku predao, odložio veslo i legao na smrdljivo dno čamca kako bi čekao Smrt. Možda je to bilo jučer jer se neodređeno sjećao da je prošla još jedna noć. Jesu li niski oblaci konačno pustili malo kiše danas ili je to bilo jučer? Nije znao. Sad je ponovno noć. Slabašni se mjesec pokušava probiti kroz oblake. To je lijepo. Odvažni mjesec pruža malo malo romantike romantike njegovom odlasku. Ako ponovno zaspi, možda će opet sanjati da se nalazi pod svjetlima pozornice i igra glavnu ulogu u najvećem hitu na Broadwayu, dobiva izvrsne kritike, a publika ga obožava i priređuje mu ovacije. Odjednom je Gregorvjevo sneno maštanje prekinulo tako snažno svjetlo da mu se činilo kako mu probija lubanju. Nagonski je podigao ruku da bi zaštitio oči. Netko mu je nešto dovikivao, ali on ništa nije razumio. Pokušao je govoriti, ali je otkrio da ne može naći glas. Goleme ruke pojavile su se iza jarkog svjetla i uhvatile ga ispod pazuha, podigle ga iz čamca i grubo ga bacile na mekano, vlažno tlo. Blato mu se činilo blaženo mekanim. Želio je ležati u blatu, nasloniti obraz na tu mekoću i vratiti se svome snu. No netko ga je okrenuo na leđa i podigao u sjedeći položaj. Nešto su mu pritisnuli na usne, a on je kriknuo od straha i bola. Potom je malo vode ispunilo njegova usta i kliznulo mu niz grlo. Pohlepno je počeo piti dok se nije zagrcnuo. Kad je prestao kašljati, ponovno je pokušao govoriti. 266 - H... hvala. - Usne su mu se činile velikim i gumenim, kao daje cijeli dan proveo na zubarskoj stolici. Prešao je jezikom preko njih i osjetio okus krvi. Srećom, ugasili su svjetlo koje gaje probudilo, ali je bilo dovoljno
prirodnog svjetla da bi vidio kako njegovi dobročinitelji nose blatnjave čizme do koljena. Unutra su zavukli nogavice hlača. Besmisleno se sjetio da on nikad nije nosio hlače zavučene u bilo kakve čizme. S mukom je izračunao u glavi: četiri čizme jednako dva čovjeka. Tiho su međusobno razgovarali, ali Gregorv nije mogao razabrati riječi. Podigao je glavu, želeći im ponovno zahvaliti što su ga spasili, ali kad je ugledao njihova lica, na otečenim su mu usnama zamrle riječi i on je izgubio svijest. - Koliko je sati? Na zvuk njezina glasa Burke se okrenuo od štednjaka. Sjedila je na rubu kreveta i trljala snene oči. - Uskoro će šest. - Zar sam tako dugo spavala? - U vašem se tijelu još uvijek nalazi nešto od Dred-dovih lijekova. Otišla je u zahod. Kad se vratila, natočila si je čašu vode i polako pila. Trenutak kasnije, ona reče: - Ulje vam se previše zagrijalo. Doista nije bio vrhunski kuhar, ali je i ranije pržio ribu i bila je jestiva. Tko je vas učinio kuharom? - mrzovoljno upita. - Sama sam naučila. Burke se nakašljao. - Malo sam se zapustila. Više nemam mnogo prilike kuhati, ali sigurno znam kako se to radi, a ako ne smanjite taj plin, riba će izgorjeti, a unutra će ostati sirova. Rado ću to napraviti umjesto vas. 267 - Siguran sam da biste to željeli. A ja bih u lice dobio punu tavu vrelog ulja. - Zapravo, gospodine Basile, gladna sam. Rado bih nešto pojela prije nego izvedem svoj smjeli pokušaj bijega. Osim toga, sumnjam da bih objema rukama uspjela podići tu tešku željeznu tavu. Ulje je cvrčalo, a dva riblja fileta prebrzo su postajala prepečena. Pogledao ju je i zaključio da joj vjerojatno manjka snage za borbu s njim. Stoga se maknuo u stranu i pokazao joj neka zauzme njegovo mjesto. - Jeste li vi ulovili ulovili ribu? ribu? - Danas poslije podne. - Ako nemate ništa protiv, krenut ću iz početka. Hoćete li, molim vas, skinuti tavu sa štednjaka? - Poslušao ju je, a ona je smanjila jačinu plina. Koristeći se žičanom lopaticom, maknula je pocrnjele filete iz zadimljene masnoće. Dok se hladila, prstima je promiješala mješavinu brašna i kukuruzne krupice u koju je uvaljao ribu. - Jeste li dodali soli? - Ovaj, ne.
- Bilo kakvih začina? Odmahnuo je glavom. Nekoliko limenki začina nalazilo se na uskoj polici iza štednjaka. Posegnula je za crvenom paprikom. Burke je brzo koraknuo unatrag, a ona se na to nasmijala. -Gradski policajac podlegao crvenoj paprici rekla je dok je sipala prašak u mješavinu za prženje. - Već vidim novinske naslove. - Više nisam policajac. - Ne, prešli ste na drugu stranu i odali se zločinu. - Počinio sam samo jedan zločin. Zasad. - Nije li otmica malo previše ambiciozna za vaš zločinački početak? - Zadirkujete me, gospođo Duvall? Mislite daje ovo smiješno? Iznenađena njegovim tonom, okrenula se prema njemu. - Smatrate li zabavnim to što je Wayne 268 269 Bardo već ubio dvoje ljudi nakon što gaje vaš muž izvukao? Dvoje za koje znamo, moram naglasiti. Doista je smiješno, zar ne? - A kako vam se ovo čini? Kad je Kevin Stuart umro, ostavio je za sobom dva sina koji će odrasti ne znajući kakav sjajan čovjek je bio njihov otac. Kad vam sljedeći put bude do smijeha, razmislite o tome. - To je Pinkiejev posao, braniti klijente i dobiti oslo-bađajuću presudu. Time se bave odvjetnici obrane. - Pa, vidim da vas je dobro indoktrinirao. No s druge strane, vi ste mala lukavica, zar ne? Čak i jako mladi, dovoljno ste naučili od svoje majke da biste se dočepali bogata i moćna muža. - Nemate pojma o onome o čemu govorite. - Pogrešno, gospođo Duvall. Imam pojma. Znam sve 0 Angel, o njezinom stalnom poslu topless plesačice, kao 1 o njezinom unosnom dodatnom zanimanju kurve, što je radila da bi mogla zaraditi za drogu. To je izazvalo reakciju, ali nije mogao odrediti kakvu. Je li se iznenadila da on toliko zna? Je li se ljutila jer je govorio o prošlosti prošlosti što ju je željela zaboraviti? Je li joj neugodno ili je bijesna? Nije bio siguran. Bez obzira kako se osjećala, uzvratila mu je istom mjerom. - Ako vam je sve to poznato, kako mi možete zamjerati što sam željela pobjeći od nje i takvoga života? Da nisam upoznala Pinkieja, Flarra i ja ... - Flarra? - Moja sestra.
Sestra? Kako mu je to promaknulo? Zatim se sjetio njezina odlaska u otmjenu školu za djevojke. - Koliko joj je godina? - Šesnaest. Ali bila je jako malena kad nas je Pinkie odveo od majke. - Angel vas je jednostavno pustila da odete? - Ne baš tako. - Onda što? Kako? Okrenula je glavu, ali je on stao ispred nje i prisilio je da ga gleda. Kako ste se povezali s Duvallom? - Mislila sam da sve znate o tome, gospodine Basile - rugala mu se. - Mislim da mogu ispuniti praznine. - Samo izvolite. - Angel je plesala u jednom od njegovih klubova, ali on joj je plaćao za nešto više od plesa. On je bio jedan od njezinih klijenata. Jednog je dana ugledao vas, a vi ste mu se činili ljepšom od mame. Angel vam je rekla da primijenite nešto od onoga čemu vas je naučila, obećavajući vam da ćete si prigrabiti bogatog muža. Je li otprilike tako bilo? Njezina se glava spustila naprijed, naoko od poraza i kajanja, ali je to trajalo samo trenutak. Kad je prkosno zabacila glavu, u očima su joj blistale suze gnjeva. - Angel me je doista mnogočemu naučila, gospodine Basile. Sa šest godina znala sam krasti cigarete za nju bez da me uhvate. Do osme godine naučila sam krasti hranu kako bih imala večeru. No krađa limenki limenki i kutija ku tija postala je nezgrapna, pa se Angel pobrinula da me jedan j edan od njezinih klijenata nauči džepariti. Rekao je da sam prirodno nadarena za to. Prsti su mi postali gipki. Vježbala sam dok nisam nadmašila svog učitelja. Što je bilo dobro, jer kad se Flarra rodila dobro nam je došao novac od džeparenja za kupovanje mlijeka i drugih stvari za nju. Zastala je da bi obrisala suzu s obraza. - Samo što se činilo da nikad nema dovoljno novca za sve, a katkad mi gaje Angel uzimala da bi kupila drogu prije nego bih ga dospjela potrošiti na dijete. Stoga sam morala postati hrabrija, krasti češće. - Jednog sam dana, ispred restorana restorana Antoine's, ukrala iz pogrešnog džepa. Pinkie Duvall me je gonio sve do kuće, spreman pozvati policiju. No tada je vidio kako živimo i predomislio se. 270 - Dao je ponudu Angel. Zaboravit će krađu u zamjenu za vas. - U zamjenu za nas obje, Flarru i mene. Majka je pristala na to da on bude naš skrbnik. - Kladim se da jest. Vidjela je odakle dolazi Duvall. Gledala je kako mu
se u očima pojavljuje sjaj dok promatra njezinu zrelu, mlađahnu kćer. - Nije bilo tako - ustvrdila je i žestoko odmahnula glavom. - Pinkie Duvall je postao vaš skrbnik zbog dobrote svog srca, iz kršćanskog milosrđa? - Burke se nasmijao. - Čak ni vi u to ne vjerujete. Zašto mislite da ću ja vjerovati? - Nije morao preuzeti odgovornost i za Flarru. - Morao je ako je želio da sve djeluje fino i zakonito. Neki sudac možda ne bi progutao njegovu želju da postane skrbnikom zrele djevojke, ali dvije zlostavljane i siromašne sestre su druga priča. Možda je podsjećanje na Kevovu obitelj koja je odbacila njegovo prijateljstvo, ili možda zato što je osjetio tračak samilosti za malu Remy i njezinu mlađu sestru Flarru, ili je samo grižnja savjesti raspirivala njegov gnjev i tjerala ga da nastavi. Osjećao je kako u njemu raste mračna zloba. Želio je okrutnim uvredama šibati Remy Duvall tako da još netko shvati kako izgleda istinska bol. To je kao da ti je vlastito srce srce okruženo bodljikavom žicom. Mislio je daje vrijeme da još netko iskusi ono stoje on proživljavao od noći u kojoj je ubio vlastita čovjeka. Prišao joj je nekoliko koraka bliže. Više nije imala kamo uzmaknuti, a on je vidio svoj odraz odraz u njezinim njezinim zjenicama. zjenicama. - Vi ste to izbrisali iz svog uma, ali znali ste tada i znate sada stoje Duvall želio. Želio je mladu kurvu koja je učila od stare profesionalke. - Zašto me mrzite? 271 - Kladim se da je vaše djevičanstvo bilo zajamčeno, zar ne? Duvall vas je mogao vratiti da niste bili onako čisti kako je Angel tvrdila. - Neću vam dopustiti da tako sa mnom razgovarate. - Je li čekao dan dan ili dva, ili ili vas je iskušao iskušao te prve noći? noći? Bacila je na njega lopaticu i pobjegla. Vrelo mu je ulje opržilo oko. Stavio je ruku na oko i oteturao preko preko sobe do vrata. Čim je izišao, nešto tvrdo tresnulo gaje po glavi i bacilo ga na koljena. Tada je još jedan udarac pao na njegovu glavu. Izgubio je svijest i srušio se licem na molo. - Nanci? Nanci Stuart je ukrcavala svoje bučne sinove na stražnje sjedalo automobila. Kad je čula svoje ime, okrenula se i iznenađeno uskliknula: - Doug! Što radiš ovdje, za ime svijeta? Patout reče: - Stigao sam na vrijeme da vidim malo vježbe. Odgajaš dva buduća igrača prve lige. - Osobno mislim daje previše hladno za bejzbol, ali treneri vole rano
početi sezonu. - Imaš li minutu vremena? - Pa - oklijevala je - idemo na pizza zabavu s ekipom. - Hmm. - Osvrnuo se naokolo i vrškom v rškom cipele cipele prčkao po šljunku. - Ispričavam se što sam te ovako zaskočio, ali treba mi tvoje mišljenje o nečemu o čemu ne treba razgovarati telefonom. Zabrinutost se pojavila na njezinom ljepuškastom licu. - Sto se događa? - Riječ je o Basileu. Zbrisao je. Moram ga naći. Dječaci su počeli prigovarati da će zakasniti. Nanci je otvorila vrata automobila i kretnjom ih pozvala neka iziđu. - Pođite s Hailevjima. Recite gospođi Hailev da dolazim za vama. I smirite se! 272 Ne obazirući se na posljednju uputu, mahnito su potrčali preko parkirališta prema kombiju u koji su se ukrcavali neobuzdani dječaci. Druga je mama ukrcala i braću Stuart, a potom je mahnula Nanci pokazujući joj da je primila poruku. Okrenuvši se Patoutu, Nanci reče: - Dječacima nedostaje Burke. Stalno pitaju za njega. Nisam željela da čuju ovaj razgovor. - Nedostaju mu? - zbunjeno će on. - Mislio sam da je stalni gost u vašoj kući. - Bio je, dok gaja nisam zamolila da više ne dolazi. Patout je slušao dok je objašnjavala objašnjavala zašto zašto je Basilea Basilea zamolila da ih prestane posjećivati. - Znam da sam ga povrijedila, Doug, ali mene je boljelo kad je dolazio onako često. Svaki je njegov posjet bolno podsjećao na Keva i na to kako je umro. Nastojala sam to učiniti dijelom prošlosti. Burke je sve zadržavao u sadašnjosti. Patout je pitao kad ih je posljednji put posjetio i na-mrštio se kad mu je rekla. - To je otprilike vrijeme kad je dao otkaz. - Otkaz? Otišao je iz policije? - Ispričao joj je o Basi-leovu postupnom, ali stalnom propadanju. Ona obeshrabreno reče: - Čak nisam znala ni da su se on i Barbara rastali. Nije mi rekao ni riječi o tome. - To nije primio ni približno onako teško kao Kevovu smrt. To ga još uvijek izjeda. Čak ni ja nisam shvaćao koliko do... ovoga. - Što se dogodilo, Doug? Što si mislio kad si rekao da je zbrisao? Želiš li reći daje nestao? - Čini se tako. Drhtave je prste prinijela usnama. - Ne misliš da bi naudio sebi? - Ne. Nije riječ o tome, ali sve drugo što bih ti mogao reći ne bi bilo pošteno prema Burkeu jer su pojedinosti još uvijek nejasne.
- Pojedinosti čega? Zar je... nešto učinio? 273 Patout je oklijevao. - Radije ne bih razgovarao razgovarao o tome, Nanci. Nešto se dogodilo, ali još nije službeno jer druga zainteresirana strana ne želi da se o tome zna. Ali situacija je opasna. Budem li imao mnogo sreće i brzo našao Basilea, možda uspijem spriječiti pravu katastrofu. Ako ne, život na koji smo navikli za njega će biti gotov. Kršeći ruke, Nanci zastenje: - To sam ja kriva. - Ne, ne, nisi. Bio je blizu ruba i bio bi zakoračio preko čak i da nisi prekinula njegove posjete. Nije mu povjerovala, već je pitala što bi mogla učiniti da pomogne. - Reci mi kamo je mogao otići - reče Patout. - Je li ti ikad spomenuo nekakvo utočište? Neko posebno mjesto? mjesto? - Ne znam. Ribarska koliba možda, ali... - Protrljala je čelo kao da želi stimulirati sjećanje. - Ako mi je ikad rekao gdje se nalazi, ne sjećam se. Barbara će znati. Na Patoutovu se licu pojavio kiseli izraz. - Pokušavao sam je naći kod kuće, a tada sam odustao i nazvao školu u kojoj radi. Ona i njezin momak uzeli su nekoliko slobodnih dana i otišli na Jamaicu. Otputovali su iz grada prije no stoje Basile nestao. Siguran sam da ona ništa ne zna o tome. Nanci je djelovala potišteno. - Voljela bih da mogu pomoći. Volim Burkea. Bio je drag prijatelj Kevu i meni. Bilo mi je neizrecivo teško zamoliti ga da više ne dolazi. Ali ti shvaćaš zašto sam to učinila, je li? - Da, shvaćam. Siguran sam da je i on to razumio. -Dotaknuo -Dotaknuo joj je ruku u znak pozdrava i ispričao se što ju je zadržao. Udaljavajući se, reče: Sjetiš li se nečega, nazovi me. - Jesi li razgovarao razgovarao s njegovim njegovim bratom? bratom? Patout stane. - Bratom? Bratom? 274 27. poglavlje Burke je samo nekoliko minuta bio bez svijesti, ali je u tom kratkom vremenu Remy Duvall uspjela odveslati dvadeset ili trideset metara. Pokušavala je upaliti motor. Dopuzao je do kraja mola i dozivao je. Osjećao je strahovitu bol iza očnih jabučica pa se pitao čime ga je udarila i kako je tako sitna žena mogla tako snažno tresnuti. Kretala se prema kopnu u smjeru što joj ga je ranije pokazao, a zapravo je staro pristanište pristanište bilo bilo na suprotnoj suprotnoj strani. Namjerno Namjerno ju je krivo krivo uputio. - Gospođo Duvall, čak i ako stignete do čvrstoga tla, umrijet ćete ondje.
Izgubit ćete se i nikad nećete naći izlaz. Odustala je od motora, ponovno uzela veslo i počela veslati. Burke je razmislio o tome da skoči u vodu i pođe za njom. U nekim dijelovima močvare voda je bila duboka samo do visine koljena. Ali ovdje mu je sigurno preko glave. Inače to ne bi bio problem. Plivajući bi začas stigao do čamca. No vrtjelo mu se u glavi i imao je mučninu, te nije bio siguran hoće li ostati pri svijesti ako pokuša plivati. Mogao bi se utopiti. Tada bi oboje nastradali jer se nije šalio kad ju je upozoravao na opasnosti što vrebaju na osobu samu i izgubljenu u močvari. 275 Preostala mu je samo jedna mogućnost, vrlo neugodna. No nije vidio drugog načina daje zaustavi, pa se prisilio da ustane. Njihao se na nogama i morao je na trenutak zatvoriti oči dok se obzor nije vratio u pravi položaj. Kad je najgora vrtoglavica prošla, teturao je prema kolibi hodajući kao da pokušava oponašati Johna Waynea. Pištolj je bio ondje gdje ga je sakrio. Krećući se brzinom koju mu je dopuštala poremećena ravnoteža, vratio se do kraja mola, uhvatio pištolj objema rukama i uperio ga u maleni čamac. - Okrenite čamac i vratite se ovamo, gospođo Duvall. Ignorirala ga je. -Ako to ne učinite, probušit ću čamac i potopiti ga. Pogledala je prema njemu i vidjela pištolj, ali to je nije pokolebalo. - Ne, nećete, gospodine Basile. - Zašto ne? - Jer bi pucnjevi pucnjevi obavijestili obavijestili nekoga da smo smo ovdje, a vi to ne želite. - Jeste li ikad ikad čuli za prigušivače? prigušivače? To je privuklo privuklo njezinu pozornost. Spustila je veslo. -Vi niste ubojica. Ako potopite čamac, ja ću se utopiti. - Podignite veslo i počnite veslati natrag. Nije učinila nijedno ni drugo. - Sjećate se, rekla sam vam da ne znam plivati. - A ja sam vam rekao da nisam glup. Počeo je pucati i napravio niz savršeno poredanih rupa na boku čamca, dva centimetra ispod površine vode. Kasnije mu je palo na pamet da nije vrisnula kako bi čovjek očekivao. Ili ako jest, nije čuo vrisak zbog kriješ-tanja ptica koje su se već smjestile u svoja gnijezda u gornjim dijelovima krošnji okolnog drveća. Bučno su se pobunile. Čak i s prigušivačem, zvuk hitaca se činio glasnim u tišini sumraka. Voda što je curila u plovilo odmah ju je uspaničila. Pokušala je
zaustaviti nadiranje vode tako stoje šakama 276 pokrila pokrila rupe, ali to joj, naravno, nije pomoglo. - Možete odmah skočiti u vodu i doplivati natrag, gospođo DuvalL Usput dovucite i čamac. - Ne mogu. - Jasno da možete. možete. Samo uhvatite uhvatite konopac i vucite vucite ga za sobom. sobom. Panika ju je sve više obuzimala, stoje iz daljine djelovalo uvjerljivo. Burke je sumnjao da ga pokušava prevariti. Po njezinu se izgledu ne bi reklo da je opasna ili prepredena, ali dosad gaje već nekoliko puta prevarila - bacajući se prema vratima kombija tijekom jurnjave, pokušavajući izvući ključ iz kontakt brave, bacajući na njega lopaticu punu vrelog ulja i zamalo mu prosuvši mozak nekim tupim predmetom kad je izišao iz kolibe. Više ga neće prevariti njezina igra nježne i bezazlene osobe. No morao je priznati daje ovo dosad njezina najbolja predstava. Činilo se daje posve obuzeta panikom kad je ustala i opasno zaljuljala čamac. - Molim vas, gospodine Basile. Utopit ću se. - Nećete se utopiti. - Molim vas! Dogodilo se kad je ispružila ruku kao da iz te daljine želi uhvatiti njegovu. Čamac se nagnuo i potom prevrnuo, a ona je pala u gustu vodu. Mahnito je udarala rukama, ali je potonula. I ostala je dolje. Burke je nije mogao vidjeti. Zadržavajući dah, tjeskobno je promatrao vodu dok nije ugledao njezinu glavu kako izbija na površinu. Ispustio je zrak. Još jedan od njezinih trikova. Ali bila je vidljiva samo sekundu prije nego je opet nestala, gutajući vodu i mlatarajući rukama. Ovog se puta nije ponovno pojavila. - Sranje - šapne Burke. Potom glasnije: - Sranje! Zaboravljajući na bol iza očiju, zanemarujući mogući potres mozga što gaje pretrpio, ne gubeći vrijeme na ski277 danje cipela, bacio je pištolj na molo i zaronio u vodu. Bilo je kao plivanje kroz zdjelu kaše za doručak. Kao u noćnoj mori, činilo mu se da slabije napreduje što se više trudi. Kad je stigao do prevrnutog čamca, gorjelo mu je u plućima i mišićima. Prebacio je ruke preko trupa čamca i nekoliko puta duboko udahnuo, a zatim se pustio i kliznuo ispod površine. Plivao je u sve širim krugovima, hvatao naslijepo, sve dok nije morao
izići da bi udahnuo zraka. Kad je to učinio, ugledao je mjehuriće zraka desetak metara dalje. Osnaživši se još jednim dubokim udahom, bacio se u onom pravcu. Osjetio je kako mu je njezina kosa okrznula ruku poput svilenaste morske trave, ali kad je posegnuo za njom, uhvatio je samo vodu. Njegove su ruke mahnito tražile dok je nisu našle. Činilo mu se da će mu pluća prsnuti dok ju je obujmio i odgurnuo se od skliskog dna. Voda nije bila toliko duboka, ali je bila gusta pa mu se činilo da nikad neće stići do površine. Kad je konačno izronio, počeo je hvatati dah i istodobno plivati prema molu, vukući Remy Duvall za sobom. Nije se micala niti se opirala njegovim pokušajima da je spasi, što obično čine ljudi koji se utapaju. Bojao se saznati zastoje tako. Prisilio se daje pogleda. Njezino je lice bilo nepomično i bijelo poput smrti, pokriveno blatom. Kad je stigao do mola, pojavio se novi problem: kako će se popeti na molo s njom na rukama? Trebalo je to učiniti što prije. Mlitavo je ležala na njegovoj presavijenoj lijevoj ruci. Koliko je vremena prošlo otkako je ostala bez kisika? Hitnoća situacije pružila mu je snage da ispruži desnu ruku i uhvati se za jednu od kuka. Dvaput se bezuspješno pokušao dovoljno podići da desnu nogu prebaci na molo. Pri trećem je pokušaju petom udario u dasku i ukopao je, a zatim je nekoliko sekundi visio nastojeći prikupiti 278 snagu i uvjeriti svoje mišiće da mogu učiniti ono što će od njih tražiti. Uloživši golemi napor, pomicao je nogu duž mola dok i nju nije mogao koristiti kao polugu. Na koncu se, služeći se desnom rukom i laktom, desnim stopalom i koljenom, uspio povući gore. Kad je trbuhom dotaknuo daske, gotovo se nasmijao od olakšanja. Povukao je Remy Duvall i ispružio je na molu. Pramenovi kose zalijepili su joj se za usne. Odgurnuo ih je u stranu i odmah započeo postupak reanimacije. Jedan, dva, tri, odmor. Jedan, dva, tri, odmor. Zatvoriti nosnice, udisati zrak u usta. Jedan, dva, tri, odmor. Koliko je vremena prošlo? Bila je pod vodom dvadeset sekundi kad je skočio. U redu, možda trideset. trideset. Plus četrdeset četrdeset pet sekundi, možda više, koliko mu je trebalo da dopliva do čamca. Minuta ispod površine. To je ukupno, koliko? Jedan, dva, tri, tri, odmor. Jedan, Jedan, dva... Iskašljala je vodu. Položio joj je ruku na obraz i okrenuo glavu u stranu da se ne bi ugušila dok izbacuje vodu što ju je progutala. Potrajalo je
nekoliko minuta dok se njezino disanje nije vratilo u normalu i dok nije nestala plavkasta boja njezinih usana. Kad je otvorila oči, gledala je ravno u njega. Nikako nije mogla izbjeći pogled na njega, a on nikako nije mogao izbjeći optužbu u njezinim očima. - Žao mi je. Nisam vam vjerovao. Mislio sam daje to neki vaš trik. -Više mu ništa nije padalo na pamet pa je ponovio: - Žao mije. Umorno se uspravio i pogledao preko tamne vode. Čamac je plutao zahvaljujući tome što se prevrnuo. Ako ga ne dovuče natrag, loše im se piše. Mora odmah nešto učiniti, prije nego ga sasvim obuzme iscrpljenost pa se neće moći maknuti. Po drugi je put skočio u vodu. 279 Ljudska dobrota nije im baš tekla kroza sve žile, ali barem ga nisu ubili. Još. Gregorv se svim silama trudio da djeluje bezopasno, što nije bilo teško jer ne samo daje bio bezopasan, bezopasan, već i posve bespomoćan. Osim toga, pretpostavio je da ni sam Sotona ne bi prestrašio te ljude. Mogli bi mu prerezati grlo radi zabave, ali ne zato što se osjećaju ugroženima. Što se njega tiče, utroba mu je drhtala od užasa. Vjerojatno mogu nanjušiti njegov strah povrh primamljiva mirisa variva od bamije što se kuhalo na štednjaku. Domaćica kuće donijela mu je zdjelu variva, grubo spu-stivši posudu na stol. Nije bila nimalo susretljivija od muškaraca - njezina muža i sina tinejdžera, zaključio je Gregorv - koji su ga doslovce vukli kroz šumu do ove kuće gdje su ga žena i dvije djevojčice sumnjičavo proučavale. Pretpostavio je da bi trebao biti zahvalan što su ga spasili prije nego je postao hranom aligatora, ili umro od gladi i žeđi. Spasili su ga od opasnosti močvare, ali njihova gostoljubivost nije bila naročita. U svakom trenutku njihova se sumnjičavost može pretvoriti u prijetnju. Ovo su bili ljudi s kojima se nije dobro zafrkavati. Pao mu je na pamet film Oslobađanje. Pokušavajući uspostaviti prijateljsko raspoloženje, nasmiješi se domaćici. - Ovo izvrsno izgleda. Hvala vam, gospođo. Praktički je zarežala na njega, otkrivajući rupu gdje je trebalo biti nekoliko zuba. Rekla je nešto svome mužu na cajunskom francuskom. Progunđao je mrzovoljni odgovor. Djeca su bila jednako šutljiva kao i njihovi roditelji. Šutke su stajali sa strane i gledali kako Gregorv jede varivo. Umirao je od gladi, ali je nakon nekoliko zalogaja shvatio daje trebao malo opreznije pristupiti jelu. Bilo je tamno i obogaćeno račićima,
lukom, rajčicama, krumpirom i rižom, ali je kuharica bila široke ruke sa začinima 280 koji su ga žestoko zapekli u jednja je dnjaku. ku. Nakon stoje popio nekoliko gutljaja vode, nastavio je sporije jesti. Želudac mu se stisnuo tijekom protekla dva dana, pa se brzo najeo i pojeo samo pola porcije. -Mnogo vam hvala - rekao je i potapšao se po trbuhu. -Bilo je izvrsno, ali ja sam se najeo. Žena je bez komentara maknula zdjelu i žlicu, ali je ostavila čašu vode. Muškarac mu je sjeo nasuprot. Bio je izrazito dlakav. Oštra crna dlaka stršila mu je iz nosnica i ušiju. Kosu mu je pritiskala kapa, ali mu je gusta brada visjela sve do vrata gdje se spajala s maljama na njegovim prsima. - Kako se zoveš? Gregorv ga je prvi put čuo da govori engleski, pa je promucao: - Ovaj, Gregorv. - Otac Gregorv? Gregorv se na trenutak zbunio, ali se tada sjetio da još uvijek nosi svećenički ovratnik. ovratnik. - Ovaj, da. Da. Otac Gregorv. - Možda Mo žda će se prema svećeniku drukčije odnositi. Na primjer, njegova bi smrt mogla biti brza i bezbolna, a ne spora i mukotrpna. Njegova je laž izazvala reakciju kakvoj se nadao. Impresionirani što u svojoj sredini imaju Božjeg čovjeka, počeli su uzbuđeno međusobno razgovarati. Na koncu je glava kuće prodorno fućnuo, a ostali su smjesta utihnuli. S otvorenim je nepovjerenjem pogledavao Gregorvja. Gregorvja. - Što se dogodilo s tvojim licem? - Grana stabla. Dvije su se obrve, koje su izgledale poput gusjenica zalijepljenih na njegovo čelo, spojile i sumnjičavo se izvile. - Vidite, izgubio sam se - reče Gregorv. Izraz lica nije se promijenio. Objasnio je. - Ja, ovaj, jedan moj prijatelj i ja pošli smo logorovati. On je pošao naprijed automobilom i ponio naše zalihe. Ja sam trebao uzeti čamac i naći se s njim na određenome mjestu. Ali izgubio sam se. 281 Nisam gledao kamo idem i zabio sam se ravno u jedno stablo. Ostao sam bez svijesti. Ne znam koliko dugo sam plutao dok se čamac nije zaustavio ondje gdje ste me vi našli. - Napravio je znak križa između sebe i njega. -Budite blagoslovljeni, prijatelju. - Zatim doda: - Moj kolega
svećenik je zacijelo već bolestan od brige. Vjerojatno je organizirao potragu. Rutavi je čovjek pogledao svoju ženu i nešto neodređeno progundao; usisala je zrak kroz pukotinu gdje se trebao nalaziti sjekutić. Gregorv je teško primio njihovo odbijanje. Poželio je zaplakati. Stigao je do samoga dna, a ostala mu je samo jedna mogućnost - prepustiti se na milost svojim roditeljima. Oni su već desetak puta oprali ruke od njega, ali uvijek su mu pomagali kad bi se našao u očajničkoj situaciji, a nije mogao zamisliti situaciju težu od ove. Valjda bi mogao smisliti nešto što bi u njima izazvalo roditeljsku zabrinutost, ili barem osjećaj obveze. Na kraju krajeva, oni su ga doveli na svijet. Rado bi mu platili putovanje. Možda u Europu ili na Orijent. Poslali bi ga daleko, jako daleko samo da ga se riješe i izbjegnu neugodnosti što bi ih mogla izazvati njegova nazočnost u New Orleansu. Mogao bi otići već sutra. Njegov tata to može izvesti. Za nekoliko bi sati bio na sigurnoj udaljenosti od Burkea Basilea i Pinkieja Duvalla i cijele ove proklete zbrke. Proklinjao je dan kad se upleo u ovo, ali sad je ugledao svjetlo, a spas je j e udaljen samo jedan telefonski poziv. - Bili ste jako ljubazni. Sada, ako bih se mogao poslužiti vašim telefonom, telefonom, molim vas... vas ... - Nema telefona - osorno će čovjek. - Oh, dobro. - Na kuhinjskom zidu, ni tri metra dalje, jasno se vidio telefon, ali je Gregorv držao mudrim da to ne spomene, pogotovo jer je u tijeku bila još jedna uzbuđena obiteljska rasprava. Znao je nešto malo francuskog, francuskog, ali ono što je učio nije uopće zvučilo ovako, pa 282 nije mogao pratiti razgovor koji je trajao dok otac opet nije zatražio tišinu. - Vjenčat ćeš onog momka tamo. Gregorv je s nerazumijevanjem zurio u njega. - Kako molim? Pokazao je krupnog mladića koji je pomogao pri spašavanju. - On se želi vjenčati. Ti ćeš ga vjenčati, oui? Bamija je ponovno ključala, ovog puta u Gregorvjevu želucu. Previše je pojeo nakon nekoliko dana posta. Znojio se obilno kao i domaćica koja je kuhinjskom krpom prebačenom preko ramena stalno brisala gornju usnu. Situacija je iz minute u minutu postajala sve kompliciranija. Da bi se iz toga živ izvukao, trebat će mu sva njegova glumačka vještina. Činilo se
da momak ima oko osamnaest godina, a vidjelo se da će za nekoliko godina biti dlakav poput oca. Gregorv mu se dobrohotno nasmiješio. Želiš se vjenčati, sine? Momak je pogledao oca da odgovori umjesto njega. Bradati je čovjek iznenadio Gregorvja kad je na francuskom dreknuo jednu zapovijed. zapovijed. Otvorila su se neka vrata i pojavila se nemoguće mlada djevojka. To jest, nemoguće mlada za tako uzna-predovalu trudnoću. - O, Isuse - zastenje Gregorv, ali ne u molitvi. 283 28. poglavlje Burke je dovukao čamac do mola, a plivao je kao da mu je oko vrata vezan nakovanj. Imao je osjećaj da gaje netko batom za meso udarao po glavi. Kad je stigao do mola, potrošio je rezervne količine energije za izvlačenje čamca iz vode. Uzeo je pištolj što ga je ispraznio u trup čamca, ali nije odmah procijenio štetu. Sad ga je više zabrinjavala Duvallova žena nego Dreddov čamac. Bila je ondje gdje ju je ostavio, ali se okrenula na bok i privukla koljena do prsa, vjerojatno da se ugrije. Kad se sagnuo nad nju, iz njegove joj je odjeće kapala voda po licu. Nije se maknula. Zavukao joj je ruku ispod ovratnika i dotaknuo vrat kako bi bio siguran da postoje otkucaji pulsa. - Zašto niste olakšali sebi i pustili me da se utopim? - Otvorila je oči tek nakon stoje to izgovorila. - Vaša mi smrt ne koristi - rekao je promuklim glasom. Sada, nakon što je imao vremena vremena malo razmisliti razmisliti o tome kako je bila blizu smrti, osjećao je osjećao je malaksalost malaksalost od olakšanja. olakšanja. - Zar moja smrt ne bi bila vaša osveta? - Ne želim da vas Duvall oplakuje. Želim da dođe po vas. Zatim je učinila posljednje što je očekivao - nasmijala se. 284 Ljutito je povukao ruku i prepustio je njezinoj veselosti, zaključivši da njezino utapanje nema ozbiljnih posljedica ako se osjeća tako dobro da se može smijati. Baš je glup što se toliko raspekmezio. Cipele su mu šljapkale po daskama kad je zakoračio preko željezne poluge - sigurno njezina oružja - i krenuo na drugu stranu kolibe. Ignorirao je hladnoću i skinuo se do gola. Žustro se oribao vodom iz bačve s kišnicom i običnim sapunom. Šamponom je dobro oprao kosu i zavukao nasapunanu krpu u uho, nadajući se da će spriječiti trajno useljenje bilo kakvih mikroorganizama.
Kad je zaključio da je dovoljno čist, ušao je u kolibu kako bi se osušio ispred grijalice i potom se odjenuo. Pranje kose je djelovalo na oteklinu na njegovoj glavi. Vraški je boljelo, ali nije mu bio oštećen vid ni pamćenje, pa je zaključio da nije pretrpio potres mozga. Uzeo je nekoliko aspirina da mu ublaže bol, a zatim se vratio van. Napadaj smijeha gospođe Duvall je prošao. Zapravo, činilo se daje usnula. - Hej. - Nogom joj je gurnuo koljeno. - Morate se očistiti. Stenjući, još više je približila koljena prsima. - U toj vodi ima svakojakih kukaca. Ne želim da mi umrete od nekog parazita. Pokušao ju je uhvatiti za ruku i povući na noge, ali nije surađivala. Psujući ispod glasa, sagnuo se i prisilio je da sjedne. - I ja sam umoran, gospođo. Sami ste to izazvali. Da niste počinili tu glupost, ne biste se tako loše osjećali. Natjerao ju je da ustane, a potom ju je malo vukao, a malo nosio do cisterne. Napunio je vjedro svježom vodom i tutnuo joj sapun u dlan. - Operite Operite cijelo tijelo - rekao je. - Uši, nos, sve. Dobro se oribajte. Trebali biste biti ružičasti poput stražnjice novorođenčeta kad završite. Nakon toga ću se pobrinuti za rane na vašim leđima. - Bojao se infekcije. 285 Otvorene rane bile su jako podložne bakterijama, a močvara je mrestilište jednostaničnih ubojica. Ostavio ju je da se opere i vratio se u kolibu gdje je njihova netaknuta riblja večera počela zaudarati. Pokupio je skuhane i sirove dijelove te sve čvrsto zamotao u plastičnu vrećicu. Stavio je poklopac na tavu i odlučio da će kasnije baciti masnoću. Više nije imao teka, a nije vjerovao ni da ga ona ima. No možda bi je trebao pitati. Putem je pograbio dva ručnika i povukao poplun s kreveta. Sve je to uzeo i prišao uglu kolibe. - Gospođo Duvall? - doviknuo je. Nije odgovorila. Osluškivao Osluškivao je hoće li čuti zvuk pljuskanja vode, ali ništa nije čuo. Nije čuo baš nikakav zvuk ili kretanje. k retanje. - Gospođo Duvall? Kad ni drugi put nije odgovorila, pogledao je iza ugla, ali nije ga trebalo zabrinjavati da će ispasti voajer. Još uvijek je bila odjevena i sjedila je na niskom stolcu uza zid. Sagnula je glavu, a ruke su joj mlitavo mlitavo počivale u krilu. Burke je opazio da se sapun još uvijek nalazi u njezinoj desnoj šaci. - Što je bilo? - Oprezno joj je prišao. Njezina odsutnost duha mogla bi
biti još jedan trik. Kad joj se približio, vidio je da drhti. - Znam da je ovdje hladno, ali doista biste trebali sve to isprati sa sebe. Što prije to bolje. - Željela sam umrijeti. -Što? - Željela sam... - Čuo sam što ste rekli - mrzovoljno će on. - Samo što je to vraški ružan način umiranja, utopiti se u tom blatu. - Ne - reče i odmahne glavom. Kosa joj je još uvijek bila u neredu i mokra. - Kad sam bila malena djevojčica, svake sam večeri prije spavanja molila neka dođu anđeli i odvedu me na nebo prije nego se probudim. Sad je shvatio da je njezin smijeh na molu bio simptom histerije. Ovo je druga faza. Užasno se bojala moč286 vare, utapanja, možda njega. Treba li je prodrmati, plju-snuti ili je riječima smirivati? Odlučio se za posljednje. - Prije ili kasnije sva djeca mole za to. Obično kad se ljute na roditelje i žele im se osvetiti za njihovu strogost. - Stidjela sam se. - Jer ste željeli željeli umrijeti? umrijeti? - Ne, onoga što je Angel radila i mene tjerala da radim. Ako je ovo glumila s ciljem da izazove samilost, to je činila vraški dobro. Govorila je odsutnim glasom, a tako je zacijelo zvučila i dok je bila dijete, sklupčano ispod pokrivača, i preklinjala anđele da dođu po nju. - Mislim da mi je Bog zato uzeo dijete. Kako bi me kaznio jer sam se molila za pogrešne stvari. Burke je dovoljno čuo. - Hajde, ustanite. Povukao ju je na noge i počeo joj raskopčavati pojas na hlačama. Da je tkanina bila suha, prevelike bi joj hlače pale čim ih pojas više ne bi držao. No teški je materijal bio mokar i prilijepio joj se za bedra. Spustio se na koljena i povukao hlače niz njezine noge. - Slušajte, ne ide to tako. - Uhvatio ju je za gležanj i izvukao jedno stopalo iz nogavice. Isto je učinio s drugom nogom. - Bog je previše zauzet upravljanjem planetom da bi o svakome vodio bilješke. Bacio je hlače u stranu i posegnuo za gumbima na staroj Dreddovoj košulji, a otkopčavao ih je odozdo prema gore. Govorio je kako ne bi mislio na glatki trbuh kojem se obraćao. - Toliko sranja o krivnji, to će vas uništiti. Vjerujte mi, ja to znam. Zato morate prestati misliti da ste vi krivi za gubitak djeteta, ili ćete poludjeti poput mene. To je bila biološka
stvar. Samo to. - Ne morate to činiti. Podigao je glavu, zagledao joj se u oči i vidio da su bistre. Njezina je psihoza prošla. Ustao je, ali je ruke zadržao na njezinu struku. - Počeli ste se gubiti. - Sad mi je dobro. 287 - Jeste li sigurni? sigurni? - Zar se bojite ostaviti me samu nakon onog što sam rekla o tome da sam željela umrijeti? - Možda. - Da još uvijek želim umrijeti, mogla sam pustiti da se utopim. Nisam željela. - Ni ja nisam želio da umrete. Da jeste, ja bih bio kriv jer vam nisam vjerovao da ne znate plivati. - A vaša je savjest ionako preopterećena? - Tako nekako. Izgubio je pojam o vremenu jer je imao njezinu posvemašnju pozornost - barem njezin pogled nije skrenuo s njegovoga - i bio je naglašeno svjestan njezine tople kože pod svojim dlanovima. Očito je i ona postala toga svjesna jer je pogledala njegove ruke, a on ju je tada pustio i koraknuo unatrag. unatrag. - To se s e blato počinje sušiti - rekao je. - Bit će ga teško skinuti. Nagnite se preko ograde pa ću vam pomoći da operete kosu. Djelovala je nesigurno, kao da joj je ta ideja neugodna. Pomalo razdražen zbog njezina ustručavanja, dodao je: - Vjedro vode je teško, pogotovo ako ga pokušavate izliti nad glavom. U redu? Bez daljnje rasprave prišla je rubu mola i nagnula se preko ograde. Burke joj je na glavu izlio pola vjedra čiste vode, a potom je od šampona napravio obilnu pjenu i temeljito joj oprao kosu. Isprao je najgore blato, a zatim po drugi put nanio šampon. Pjena mu je prekrila šake dok su joj njegovi prsti masirali tjeme. Mjehurići pjene spuštali su joj se niz vrat i iza ušiju. Niz mjehurića kliznuo joj je niz grlo, preko zlatnog lančića njezina križa i dalje, u ovratnik Dreddove ružne košulje od flanela i na prekrasne dojke. Nije prestao masirati masirati dok pjena nije posve nestala, a i tada je to nevoljko učinio. Ponovno je napunio vjedro. Nekako se činilo da nije prikladan trenutak za razgovor, 288
289 pa ju je uhvatio za bradu i spustio joj glavu. Polako joj je izlio kišnicu na glavu, okrećući je najprije na jednu, a potom na drugu stranu, upravljajući laganim pritiskom na njezinu bradu. Na koncu su posljednje kapi pale iz vjedra. Burke se pomaknuo unatrag. Trenutak je samo ondje stajao i zurio u njezinu pognutu glavu, a potom je ponovno napunio vjedro i spustio ga na mol kraj njezinih nogu. - Iza vas na stolcu nalazi se ručnik. Bit će vam hladno kad završite. Možda ćete se željeti umotati u poplun. - Tada se udaljio. U kolibi je stajao nasred prostorije, teško dišući i dlanovima pritišćući oči. Njegova je glavobolja prešla s čvoruge na tjemenu do očnih jabučica, jabučica, a ondje je pulsirala pulsirala u ritmu ritmu rapa. rapa. Znojio se kao daje daje srpanj, srpanj, a ne veljača. Nespretno je na stolu složio opremu za prvu pomoć. Premještao je stol i jednu stolicu stolicu bliže grijalici grijalici kad se pojavila pojavila na vratima vratima umotana u poplun i s turbanom od ručnika na glavi. - Ostavila sam odjeću da se namače u vjedru. Ujutro ću je oprati. Kretnjom joj je pokazao neka sjedne. - Bolje da ovo napravimo prije nego se odjenete. - Dobro. Kad je sjedila leđima okrenuta prema njemu, maknuo je poplun s njezinih ramena i razotkrio joj leđa. Pregledao je rane i s olakšanjem ustanovio da sve djeluju zatvoreno i nijedna nije imala znakova nedavnog krvarenja. Što je mogao ravnodušnije, natapkao je svaku antisepti-kom, a potom je nanio melem. Nisu razgovarali. Niti je bilo zvučne kulise koja bi ispunila klaustrofobičnu tišinu - nikakvih zvukova radija ili televizora ili prometa. Ništa nije remetilo apsolutnu tišinu, osim njihova disanja. Kad je završio, nezgrapno je podigao poplun da bi joj pokrio ramena. Je li vam dovoljno dovoljno toplo? toplo? - Da. - Ja, ovaj, ponio sam neke stvari. Ono što bi vam moglo zatrebati dok smo ovdje. Naći ćete ih u torbi za kupovinu u kupaonici. - On je znao da se mora spakirati za nekoliko dana kad su odlazili iz New Orleansa. Ona nije. - Hvala vam. - Nema na čemu. Ušla je u kupaonicu i zatvorila vrata. Burke je otvorio bocu vode i gotovo je iskapio do dna. Ruke i noge su mu podrhtavale; još uvijek je
imao laganu vrtoglavicu i u ušima mu je zvonilo. Za vrtoglavicu je okrivio uzimanje aspirina na prazan želudac, napor što gaje uložio u spašavanje Remy Duvall od utapanja i dovlačenje čamca, te udarac u glavu. Okrivio je sve osim pravog uzroka. Kad je izišla iz kupaonice, više nije imala ručnik na glavi, ali joj je kosa još uvijek bila vlažna, gurnuta iza ušiju. Na sebi je imala sivu trenirku. To je kupio za nju prije odlaska iz New Orleansa. - Jutros sam vam kanio to dati - reče Burke - ali Dredd vas je već odjenuo. Nije bio raspoložen prihvatiti bilo kakve promjene s moje strane. Gledala je ravno u njega, ali je imao neobičan dojam da ga uopće nije čula. Najprije je pomislio da je možda zapala u još jedno polukatatonično stanje, ali je shvatio zašto je ostala bez riječi kad je pogledao u njezinu ispruženu ruku. Kutija pudera za tijelo nije bila kristalna i nije imala srebrni poklopac. Nije bila ni izbliza onako otmjena kao ona što ju je vidio na njezinom toaletnom stolu, ali je miris bio isti, onaj što gaje osjetio na tržnici i u ispovje-daonici. Shvativši pitanje u njezinim očima, lagano je slegnuo ramenima i rekao: - Onog dana, kad smo vas otac Gre-gory i ja posjetili, malo sam njuškao naokolo. Spustila je kutiju na stol i nastavila zuriti u nju dok je 290 prstom prelazila po poznatom znaku na poklopcu. -Kako li sam vas ikad mogla smatrati svećenikom? Je li trebao odgovoriti odgovoriti na to? to? Nije znao pa ništa nije rekao. I dalje zureći u kutiju, ona reče: - Onoga dana u ispovjedaonici... - Hmm?. Lagano je slegnula ramenima. - Ništa. -Što? - Nije važno. - Hajde, recite. Što? - Jeste li... - Zastala Zastala je i duboko duboko udahnula. udahnula. - Jeste li mi mi dotaknuli ruku? ruku? Činilo se da je jako dugo potrajalo dok njezin pogled nije stigao do njegovih očiju. Zapravo, vrijeme kao da se zaustavilo. Njezina je posljednja riječ nekoliko sekundi visjela u zraku, poput posljednje vibrirajuće note violine. Kad je konačno zamrla, tišina je postala opipljiva i slatkasto teška. Burkeovo je srce tuklo glasno i brzo. Nešto osjetljivo visjelo je u zraku, ali nije želio analizirati o čemu je riječ. Udaljenost između njih nekim se čudom smanjila, iako se on nije sjećao daje koraknuo prema njoj. Niti se
ona pomaknula. Njezina je ruka još uvijek počivala na poklopcu kutije, a druga joj je nepomično visjela niz tijelo. Tu je ruku dotaknula njegova. Jedva. Povukla se. Oklijevala. Oklijevala. Ponovno dotaknula, i ovoga puta ostala. Ruke su se istodobno okrenule. Dlanovi su kliznuli jedan uz drugoga. Zastali. Mirovali, a potom pritisnuli. Prsti su se polako isprepleli. Burke je savio lakat i podigao svoju desnu ruku, njezinu lijevu. Zatim joj je okrenuo zapešće. Promatrao je njezinu šaku, diveći se nježnosti kože i vitkosti prstiju. Posebno njezina prstenjaka. - Nema vašeg vjenčanog prstena - primijeti Burke. 291 - Pao mi je u vodi. Njezin je vjenčani prsten nestao. No ona je još uvijek žena drugog muškarca. Ne samo žena bilo kojeg muškarca, već njegovog najgoreg neprijatelja. Ako bi Duvall poželio poljubiti vrat na mjestu gdje vena pulsira ispod tankog zlatnog lančića, on je na to imao pravo. Ako bi je poželio gledati, milovati i ševiti, i to je mogao raditi. A to je razgnjevilo Burkea, pa se iskalio na njoj. - Možete si kupiti drugi dijamant. Kad dobijete novac od Duvallova životnog osiguranja. - Užasno je to što ste rekli - viknula je i istrgnula ruku iz njegove. - Kad bih doista želio biti užasan, znate što bih učinio. Treba joj odati priznanje jer nije prestrašeno ustuknula. Umjesto toga, prkosno je uzdigla bradu. - Zar bih vam trebala zahvaliti zato što me niste silovali? - Ništa ne biste trebali uraditi. Nije riječ o vama. To je stvar između Duvalla i mene. Vi ste samo mamac da ga izvučem. - Osuđeni ste na neuspjeh, gospodine Basile. -Odmahnula je glavom i žalosno mu se osmjehnula. -Razumijem kako ste to planirali, ali vi ste pogrešno procijenili moga muža. Neće zagristi mamac. Neće doći po mene. Nakon što s vama provedem nekoliko dana i noći, moj me muž neće željeti natrag. Kratko se nasmijao. - Zgodan pokušaj. - Jednom je rukom posegnuo u svoj stražnji džep, a drugom uhvatio njezinu. - Što radite? - Vezat ću vas lisičinama. - Uz odlučni je škljocaj pričvrstio jednu od lisičina za njezin zglavak. - Za što? - Za sebe.
292 29. poglavlje Pinkie je ostatak svoga sendviča ostavio na pisaćem stolu i prišao prozoru ureda. Kroz proreze na roletama pogledao je noćno nebo nad gradom. - Zašto ih, dovraga, netko ne nađe? Nisu mogli jednostavno nestati. - Izgleda da jesu - promrmljao je Bardo s punim ustima. Nimalo nisu napredovali u potrazi za Basileom i Remy nakon pronalaženja kombija. Ljudi koji su pratili javni prijevoz u New Orleans i iz njega ništa nisu vidjeli. Pilot helikoptera nije opazio ništa vrijedno istrage. Nitko od Duvallovih doušnika u južnoj Louisiani nije imao što izvijestiti. - Siguran si da ti je ona kurva rekla istinu? Ništa nije znala? Bardo se podrignuo. - Dixie? Kad sam saznao da je pomogla Basileu, prilično sam je dobro obradio. - Pinkie se okrene i naglašeno ga pogleda. Bardo se naceri. - Ne, nisam išao tako daleko. da leko. Vjerojatno je sad već ponovno na ulici. No tako sam je sredio da bi bila rekla da je nešto znala. Pinkie je nastavio zuriti kroz prozor. Magla je prigušivala gradsku svjetlost, ali on ionako ništa nije vidio. Posve je bio zaokupljen svojim problemom. Čim ga je 293 Errol nazvao iz Crossroadsa, njegov se savršeno osmišljeni život počeo rušiti. Klijenti su morali čekati na njega. Suci su mu odobrili odgode zbog "bolesti u obitelji". Iz kalendara je izbrisao sve dogovore i društvene obveze. Nije odgovarao na telefonske pozive, osim ako nisu imali veze s krizom. Neka je proklet Burke Basile kad je njegov dobro programirani život pretvorio u kaos. Gad će mu platiti, i to mnogo. Ali gdje je, dovraga? Pinkie je utjerao strah u kosti Dougu Patoutu, ali zasad je njegov jedini doprinos traganju bio podatak daje Basi-leova žena otputavala u inozemstvo sa svojim ljubavnikom, a Pinkiejevi su ljudi to već znali. Njegov detektor laži pokazivao je da Doug Patout govori istinu kad kaže da ne zna gdje se Basile nalazi. Unatoč tome, Pinkie bi možda posumnjao da Patout štiti Basilea da nije jedne stvari: Patout daleko više voli svoj položaj nego bilo kojeg od svojih ljudi, uključujući i njemu najdražeg, Basilea. Patout želi napredovati u gornje redove NOPD-a. Nije on glup. Znao je koliko je opasno naljutiti Pinkieja Duvalla.
Nakon što su onako prestrašili Maca McCuena, Pinkie je očekivao da će raditi za njih. Ali tko zna? Moglo bi se pokazati daje odan i iskren prijatelj Basileu baš kao stoje Basile bio Kevu Stuartu. - Jebeni policajci policajci - promrmlja promrmlja Pinkie. Pinkie. - Kako molim? - upita Bardo. - Nije važno. Trenutak kasnije Bardo reče: - Znaš, nešto sam razmišljao. - O čemu? - O tome koliko gospođa Duvall zna o našem poslu. Pinkie se polako okrene. - A to znači? - Znači da bi Basile vjerojatno mogao biti uvjerljiv, ako bi tako odlučio. Pogotovo sa ženom. Wayne Bardo je nesvjesno pogodio u samu srž Pin294 kiejeve zabrinutosti. Nikad nije s Remy raspravljao o pojedinostima svojih raznovrsnih poslova, ali ona je mogla prikupiti djeliće isprepleteni zajedno, mogli istkati konopac kojim bi informacija koji bi, isprepleteni ga objesili. Vjerojatno nije čak ni svjesna koliko toga zna. Neka usputna primjedba mogla bi se pokazati korisnom nekome kao što je Basile, kome je školovanje za policajca usadilo potrebne vještine. Ako joj zaprijeti smrću, Bog zna čega će se sve odjednom sjetiti o pothvatima i kompromitira-jućim vezama svoga muža. To je još jedan razlog iz kojeg je treba što prije prije pronaći i ušutkati. ušutkati. - Ako Basile bude slatkorječiv, ako joj bude malo šaptao, mogla bi mu reći sve što zna - zaključi Bardo. -Što ti misliš? - Ja mislim - mirnim mirnim će glasom Duvall - da ću ti iščupati jezik ako ponovno budeš tako govorio o mojoj ženi. - U redu je ako on posumnja u Remvnu odanost; nije u redu da to čini netko drugi. - Isuse, Pinkie, nemoj se ljutiti. Samo sam želio reći... - Moram izići iz ove prostorije - naglo izusti Pinkie. - Kamo ideš? -Van. - Idem i ja. - Ti ostani ovdje. Imaš posla, sjećaš se? Pinkie je ljutito otvorio vrata i dugim koracima prošao kroz predvorje svogaureda. Errol je spavao u naslonjaču, pa je mamurno podigao glavu, a potom brzo skočio. -Kamo, gospodine Duvall? - Idem u šetnju. Sam. Spustio se dizalom do prizemlja, prošao kraj čuvara na ulaznim vratima niti ga ne pogledavši, i gurnuo staklena vrata što ih je čuvar elektronički
otključao. Pinkie je prešao dva bloka prije no što je zaustavio jedan od bezobrazno skupih taksija. Kad je vozačici dao adresu, neobično gaje pogledala u retrovizoru. 295 Djevojke u kući Ruby Bouchereaux imale su pune ruke posla s onima koji su slavili posljednje dane karnevala. Od sada pa do ponoći na mesopusni utorak, kad počinje korizma, gospoda su imala ograničenje od jednog sata, osim ako nisu bili spremni platiti nevjerojatnu cijenu. Ruby je podsjetila djevojke da će svi zajedno više zaraditi ako smjene budu češće. Posljednji tjedan karnevala uvijek je donosio golemu zaradu. Kuća je svake noći bila krcata stalnim mušterijama, koje su nakon velikih balova i primanja tražile dodatnu zabavu bez svojih žena, te onima koji su dolazili izvan grada kako bi se zabavljali u tom ludom tjednu. Muškarci od osamnaest do osamdeset godina tražili su provod i veselje u najboljoj javnoj najboljoj javnoj kući u najboljem gradu za zabavu zabavu u zemlji. zemlji. Gotovo svake večeri Ruby se moglo naći na galeriji iznad glavnog salona. S tog je izvrsnog vidikovca mogla promatrati što se događa dolje, a svom je vještom osoblju prepuštala upravljanje operacijom. Odbijajući dimove cigare i pijuckajući konjak, u mislima je izračunavala koliki će te večeri biti profit i zadovoljno se smješkala svojoj procjeni. Njezin je osmijeh nestao kad je ugledala Pinkieja Duvalla. Ni s kim nije razgovarao, već je pošao do šanka i naručio piće. Brzo ga je ispio i naručio drugo. Ruby je najviše zabavljalo njegovo uvjerenje daje dobar poznavatelj vina. Pobijajući tu sliku o sebi, bacao je u sebe žestoka pića brzinom mornara koji je stigao na kopno nakon šest mjeseci plovidbe. Uhvativši pogled jedne od svojih domaćica, pokazala je prema Pinkieju. Vitka plavuša bila je jedna od Ruby-nih najotmjenijih djevojaka. Kao kći diplomata Sjedinjenih Država mnogo je putovala sa svojim roditeljima i pohađala najprestižnije škole u svijetu. Tečno je govorila nekoliko jezika, a mogla mogla je razgovarati razgovarati o mnogim mnogim razraz296 novrsnim temama. Mogla se nositi s umišljenim intelektualcem ili se ponašati poput kokete. Nikakva fantazija nije bila previše bizarna ako se time moglo zadovoljiti klijenta, iako je povlačila crtu kad je riječ o zlostavljanju i bolu. Nije imala apsolutno nikakvog stida ili inhibicija pa je seks smatrala smatrala umjetnošću, umjetnošću, primjenjujući primjenjujući egzotične egzotične metode što što ih je
naučila u inozemstvu i tako provodila vlastitu politiku međunarodnih odnosa. Zbog ružnog incidenta u Burmi - dok se zemlja još uvijek tako zvala - u kojem je sudjelovala ona i visoki državni dužnosnik, njezin je otac izbačen iz diplomatske službe. On se je, pak, odrekao nje. Ostavši bez novca i osramoćena, izabrala je karijeru koja joj se prirodno nametala i nikad nije požalila. Klijenti su skupo plaćali za nju. Čak i uz Rubyn postotak, postajala je sve bogatija, a budući daje izgledala mnogo mlađa no stoje bila, vjerojatno bi mogla raditi do kasnih tridesetih. Predstavljala se kao Isobel. Pinkieja je te večeri bilo lako obraditi. Dogovor za šankom trajao je manje od minute. Pošao je za ljepoticom širokim stubištem. Ruby je ostavila cigaru da se dimi u kristalnoj pepeljari i presrela ih na odmorištu. - Dobra večer, Pinkie. - Iako bi najradije pljunula u njega, uputila mu je svoj najšarmantniji osmijeh. Ni njega susret nije veselio ništa više nego nju, i vjerojatno gaje ljutilo što gaje prisilila da razgovara s njom. - Ruby. - Nisam te vidjela otkako je Bardo izrezbario moju djevojku. Baš je lijepo od tebe što si nas počastio svojom nazočnošću. Ignorirao Ignorirao je zlobnu primjedbu. primjedbu. - Tvoj posao cvjeta. No s druge strane, kurvanje je uvijek bilo profitabilno. Rubyn je smiješak izgubio sjaj, a u očima joj je zablistala pakost. - Jer je oduvijek bilo muškaraca muškaraca koji ne mogu dobiti ako ne plate. Što me dovodi do pitanja zašto si ti večeras ovdje. Zar tvoja žena nije bila raspoložena? 297 Remy, zar ne? Je li Remy večeras odbila tvoja nastojanja? Bila je nagrađena kad je vidjela kako se šire krvne žile u njegovim sljepoočnicama. Otresitom je kretnjom pokazao Isobel neka pođe dalje stubama. Ruby je zamišljeno gledala za njima. Dok je bio neženja, Pinkie je dolazio nekoliko puta tjedno. Otkako se oženio, njegovi su se posjeti znatno prorijedili, iako nije bio baš stranac u sobama na katu. Katkad je dolazio radi rekreacije, katkad da bi se riješio razdraženosti, ali ga Ruby nikad nije vidjela ovako uzrujanog. Zanimljivo. - Gospođice Ruby? Okrenula se. Jedna od sobarica, koja je ondje radila još dok je Ruby odrastala u toj kući, tiho joj se obratila svojim melodioznim karipskim
naglaskom. - Rekli ste mi neka dođem po vas kad se ono siroto malo janje probudi. probudi. Pošle su duž galerije, a potom skrenule desno u hodnik stoje vodio do stražnjeg dijela kuće i sobe smještene pod strehom. - Kako joj je? pitala je Ruby dok su se približavale zatvorenim vratima. - Uglavnom je prestrašena. Soba je bila udobno namještena, iako premalena za posao. Obično je u njoj boravila neka od djevojaka koja se razboljela i morala biti odvojena od ostalih dok je bila zarazna, ili su je dali novoj djevojci koja je morala negdje spavati dok su je obučavali i učili kućnim pravilima. Ruby je prišla krevetu i nagnula se nad djevojku s pažnjom brižne majke. - Kako se osjećaš? Dixie je vrškom jezika oprezno dotaknula kut usana gdje se zgrušala krv nad gadnom ogrebotinom. - Taj me je gad dobro premlatio, zar ne? - Liječnik je rekao da ti nije slomljena niti jedna kost na licu. 298 - S obzirom na to kako me je udarao, ne znam zašto nije. - Suze su joj navrle na oči. - Jesam li sličila na nešto što je koza povratila? - Znala si i bolje izgledati - reče Ruby i nježno joj dotakne ruku. - I opet ćeš dobro izgledati. Ne boj se. Liječnik je ostavio neke lijekove protiv bolova. Možeš se ovdje odmarati sve dok ti rane ne zacijele. Mislim, oko dva tjedna, možda tri. - Dva ili tri tjedna? - Dixie se pokušala nasmijati, ali se trgnula od bolova. Micala je samo oči i pogledom obuhvatila sobu, Ruby i sobaricu. - Ne budem li radila, neću ni jesti. Kako bih vam trebala platiti? - Kad si stigla, rekla si da te je poslao Burke Basile. Je li on tvoj klijent? - Mislite mušterija? Kamo sreće - promrmlja Dixie. - Platio mi je, ali samo za informacije. Ništa drugo. Kad sam ga posljednji put vidjela, rekao mi je neka dođem ovamo ako upadnem u nevolje. Vi ste njegova prijateljica? - Recimo samo da se uzajamno poštujemo i imamo zajednički cilj. - Hmm. Pa, ako on bude morao platiti za ovo, tako mu i treba. Zbog njega me je Bardo... - Wayne Bardo? - Rubyn se blagi izraz lica stvrdnuo. - On ti je to učinio? Dixie kimne. - Natjerao me da mu popušim. Tada mi je, kad mu nisam htjela reći ništa o Basileu, počeo obrađivati lice. Ruby je sjela na rub kreveta i iskusnim okom proučavala djevojku. Lice joj je isprebijano, isprebijano, ali imala imala je izvrsnu strukturu strukturu ličnih ličnih kostiju, a kad su su je
razodjenuli, Ruby je zapazila njezino zamamno tijelo. Ruby je obično omalovažavala djevojke koje rade na ulici, ali Basile je očito ovu smatrao malo boljom od ostalih; inače joj ne bi rekao da dođe ovamo. Treba je malo oplemeniti. Njezino će se ime promije299 niti u nešto neobičnije i intrigantnije. Završili su njezini dani kupanja u mirisu gardenije. Srebrni lak za nokte i crvena suknja od vinila morat će nestati. Treba je posve promijeniti, ali djevojka sigurno ima potencijala. Ruby joj je zagladila kosu s čela na kojem su Bardove šake ostavile modrice. - Zašto se Bardo raspitivao o gospodinu Basileu? - Tražio gaje. - Je li rekao zašto? -Ne. Samo ja mislim da to ima neke veze s... Čekajte, možda ne bih trebala reći. Basile mi je platio da držim jezik za zubima. - Ali ne bi mu smetalo da meni kažeš. On te je ovamo poslao, sjeti se. - Da, valjda. U redu. Mislim da to ima neke veze sa ženom Pinkieja Duvalla. - Doista? - Glumeći ravnodušnost, Ruby je slušala jako zanimljivu Dixienu priču. - Svećenik? Dixie puhne kroz nos. - Možete li to zamisliti? Kad bi Basile bio svećenik, svaka bi žena u crkvi svršavala tijekom mise. Hej, čujte, ako me ovo neće ništa koštati, mogu li možda dobiti piće? - Svakako. - Ruby se okrenula sobarici i zamolila je da donese šalicu čaja. - Nisam mislila baš na čaj - primijetila je Dixie kad se sobarica povukla. Ruby se blago nasmiješi. - Popit ćeš čaj, uzeti lijek i odmarati se. Budeš li činila sve što ti kažem, ove bi batine mogle biti najbolje što ti se u životu dogodilo. Ali o svemu tome ćemo razgovarati kasnije, kad se budeš bolje osjećala. Ruby je ostavila Dixie pod sobaričinom paskom i vratila se na svoje mjesto na galeriji kako bi razmislila razmislila o onome što joj je djevojka ispričala. Je li moguće da je Burke Basile odgovoran odgovoran za Pinkiejevu mrzovolju? Je li u 300 svoju osvetu protiv Duvalla uključio njegovu mladu i lijepu ženu? Zar ga je zato onako zanimalo sve što je Ruby o njoj znala? - Kako lukavo od vas, gospodine Basile. - Ruby se tiho nasmije i podigne čašu konjaka tiho nazdravljajući bivšem policajcu Odjela za narkotike. No jako je žalosno što neće dugo živjeti.
Ne ako je položio prst na ženu Pinkieja Duvalla. Mac je ranije no obično otišao na posao, a Toni je rekao da mora nadoknaditi mnogo papirologije. Mislio je krenuti mnogo prije prometne gužve, ali se promet na I-10 zbog vremenskih prilika već odvijao sporo. Područje niskoga tlaka stiglo je iz Zaljeva tijekom noći i sa sobom donijelo obilne kiše. Kad je stigao do postaje, parkirao je, ali nije ušao u zgradu. Umjesto toga, borio se s kišobranom i pošao nekoliko blokova dalje, do kafića gdje je naručio kavu. Opekao je jezik jer je počeo piti prije no što se dospjela malo ohladiti. Zatim je na blagajni razmijenio novčanicu, prišao javnoj telefonskoj govornici govornici i utipkao broj što ga je prethodne prethodne večeri uzeo iz dosjea Burkea Basilea. - Halo? - Joe Basile? -Da. -Da. Mac je u sebi zahvalio Bogu što je ovoga puta imao sreće. Burke je prije mnogo godina napisao da se u slučaju hitnoće, osim njegove žene, može nazvati njegova brata. Otad se brat Joe mogao preseliti ili promijeniti telefonski broj. Mac se osjećao vraški sretnim jer je pogodio prvim udarcem. - Zovem se Mac McCuen. - Nastojao je govoriti prijateljskim, vedrim i ljubaznim glasom. - Radim s vašim bratom. Ili sam radio. Dok nedavno nije dao otkaz. - U Odjelu za narkotike? 301 - Tako je. Je li me Burke spominjao? - Vi ste vodili jednu od ekipa nakon stoje Kev Stuart poginuo. - Točno. - Pitao se u kakvom ga je kontekstu Basile spomenuo. Žalio se? Hvalio ga je? Nije imao hrabrosti pitati. - Mnogo sam naučio radeći s vašim bratom i bilo mi je jako žao kad je tako naglo napustio službu. - Bio je iscrpljen. Barem je meni tako rekao. Zarekao se da se više nikad neće baviti policijskim poslom, ali ne bih se iznenadio kad bi se tome vratio. Možda ne u New Orleansu, ali negdje drugdje. - Svijet bi sigurno bio bolje mjesto kad bi to učinio. - Ne želeći pretjerati i izazvati sumnju, Mac tada reče: -Burke je neku večer bio kod mene pa je spomenuo da će na neko vrijeme otputovati. Majka moje žene dolazi u posjet - improvizirao improvizirao je. - Pa sam pomislio, pomislio, zašto ne bih uzeo nekoliko slobodnih dana i prepustio im kuću? Zašto se ne bih pridružio Burkeu? Družiti se, piti pivo, razgovarati o starim vremenima. Znate. - Hmm - reče brat Joe, posve ravnodušno.
- Samo što ne znam kako stupiti u vezu s njim. - Zašto mislite da on želi da netko stupi u vezu s njim? Pronicavost je bila obiteljska crta Basileovih. Brat Joe nije policajac, ali sigurno nije glup. - Prije nego je otišao rekao je kako je šteta da ne mogu poći s njim, nešto u tom smislu. Sad kad bih mogao, vjerujem da bi mu društvo dobro došlo. Tijekom duge tišine što je uslijedila Mac je grickao donju usnu. Pozorno je promatrao promatrao kafić i pokušavao otkriti nekoga tko možda špijunira špijunira za Pinkieja Duvalla ili Del Raya Jonesa. Činilo se da nitko nije zainteresiran za nervoznog muškarca uz telefon. Na koncu Joe Basile reče: - Bojim se da vam ne mogu pomoći, gospodine McCuen. Kad sam zadnji put razgovarao s Burkeom, zvučio mi je prilično potišteno. Meni 302 je također spomenuo spomenuo putovanje, a iskreno iskreno rečeno, stekao sam sam dojam da želi biti sam. Zaboravljajući na svoje nedavne molitve, Mac opsuje u sebi. - Shvaćam. - No možemo ovako: ako me Burke nazove, prenijet ću mu vašu poruku. Ako vas tada bude želio pozvati da mu se pridružite, može to učiniti. U redu? To je najbolje što mogu. Mac je pomislio da bi Joeu mogao reći da je njegov stariji brat počinio savezni zločin. Možda bi tada postao spremniji na suradnju. No odmah je odbacio tu ideju. ideju. Duvall nije nije želio na velika zvona zvona staviti činjenicu činjenicu da mu je žena oteta. Ako bi se to pročulo i potom otkrilo da je vijest procurila od Maca McCuena, ne bi se dobro proveo. - Čujte, gospodine McCuen, moram poći - reče Joe Basile. - Drago mi je da smo se čuli. Ako mi se Burke javi, reći ću mu da mu se želite pridružiti. Želim vam ugodan dan. Prekinuo je vezu, a Mac je ostao tupo zuriti u slušalicu. Spustio ju je na aparat i vratio se do šanka. Zamolio je još jednu kavu, a potom mrzovoljno zurio u nju. Isuse, kako su stvari tako brzo postale tako loše? Prije dva tjedna bio je vraški zadovoljan svojim životom. Bio je dužan Del Rayu Jonesu, ali i ranije je imao dugova. Čovjek uvijek može doći do novca, mnogo novca, ako zna kako se to radi. Jasno, brojke su bile veće nego ikada ranije, ali nije li to samo pitanje nula? Istina, bio je budala kad se spetljao s Del Rayom - taje gnjida sve zelenaše dovodila na loš glas - no to je bila privremena kriza, a rješenje je čekalo odmah iza ugla. Bio je uvjeren da će se sve riješiti.
Sad se sam pakao otvorio. Basile je napustio policiju i poremetio situaciju u cijelom Odjelu za narkotike. Unutrašnja kontrola odlučila je da je vrijeme za još jednu istragu, a to je i svima, uključujući i Maca, izazvalo vrlo 303 loše raspoloženje. Patout je bio neutješan i ozlojeđen Basileovom ostavkom i umiješanošću u otmicu. Del Ray Jones je podigao svoju ružnu glavu, a iza njegovih prijetnji stajao je Duvall, što ih je činilo mnogo opasnijima. Macova jedina nada za spas bila je da nađe Basilea za Duvalla, a njegova jedina nada da će naći Basilea upravo mu je rekla da mu želi ugodan dan. - Nema jebene šanse - promrmljao je i izvukao dvije novčanice iz džepa na hlačama te ih ostavio na šanku. Pinkie mu je dao dvadeset četiri sata. Do večeri mora saznati gdje se Basile skriva s odvjetnikovom ženom, jer inače... Izgledi su mu vrlo loši. Joe Basile je zamišljeno spustio slušalicu u radnoj sobi i razmišljao o neobičnom pozivu Maca McCuena. No nije mogao dugo razmišljati o tome jer je za stolom u kuhinji sjedio jedan gost i pio kavu s Lindom. Njegova žena nije kanila biti gostoljubivom domaćicom tako rano ujutro. Zvonjava na vratima izvukla ju je iz kreveta pa je na sebi imala najstariju, najtopliju kućnu haljinu. Oči su joj još uvijek bile snene. Pogledala ga je kad se vratio u kuhinju. - Tko je zvao? - Netko iz ureda, pitao je u koliko ću sati stići onamo. Neobično gaje pogledala, ali ništa nije rekla, a potom je gostu ponudila ponudila doručak. doručak. - Ne, hvala, gospođo Basile - odgovori Doug Patout. - Pojeo sam nešto prije nego sam došao ovamo. Ispričavam se što sam se ovako rano ujutro pojavio na vašim vratima. - Nema problema. - Sinoć ste se dovezli iz New Orleansa? - upita Joe. - Da, kasno sam stigao, a krećem natrag čim odem odavde. Znao sam da će to biti kratko putovanje. - Zašto niste jednostavno nazvali? 304 - Mogao sam, ali smatrao sam da bismo trebali osobno razgovarati. - Tako je važno? - Vjerujem da jest. Vaš je brat tijekom svoje karijere stvorio brojne neprijatelje, ne samo među kriminalcima, već i u policiji. Smatrao sam
pametnijim da o tom pitanju ne razgovaramo telefonom. - Plašite nas, gospodine Patout - reče Linda. - Zar se Burkeu nešto dogodilo? - To ne znam, ali želim saznati. Dao je ostavku u policiji, a nekoliko dana kasnije nestao je pod tajanstvenim okolnostima. - Nazvao me je i rekao da odlazi na nekoliko dana kako bi raščistio s nekim stvarima - reče Joe. - S obzirom na to da su se on i Barbara rastali, te na njegovu neočekivanu ostavku, te mi se okolnosti ne čine tajanstvene. - Niste svjesni drugih faktora. - Kao na primjer? - Žao mije, Joe, ali ne smijem o tome razgovarati. To su povjerljive policijske informacije. - Sklopio je ruke na stolu i zamolio ih: - Molim vas, ako imate neku ideju o tome kamo je Burke mogao otići, recite mi. Jako je važno da ga nađem prije drugih. Ne mogu vam dovoljno naglasiti koliko je to važno. - Kažete li da mu je život u opasnosti? - upita Linda. - Moguće. Što znači da, pomisli Joe. Osjećao je težinu situacije. On i njegov stariji brat viđali su se jednom ili dvaput godišnje, ali to ne znači da nisu bliski. Mogao bi ići tako daleko i reći da se vole. Ako je Burke u nekakvoj nevolji, pomaknuo bi nebo i zemlju kako bi mu pomogao da se izvuče. Njegova je nedoumica izvirala iz činjenice da nije znao što mu je činiti, činiti, jer nije znao želi li Burke da ga nađu ili ne želi. Bilo tko. McCuen. Ili Doug Patout. 305 Joe je imao osjećaj osjećaj da Burke Burke želi da ga ga svi ostave na miru miru ako je otišao otišao bez da je ikome rekao kamo ide. Budući da je napustio policiju, nije li oprao ruke od "povjerljivih policijskih informacija"? I zašto ga McCuen i Patout traže svaki za sebe? Nisu spomenuli jedan drugoga. Ako je situacija tako kritična kako obojica tvrde, zašto ne traže Burkea zajedničkim snagama? - Žao mi je, gospodine Patout, ne mogu vam pomoći - reče Joe, ponavljajući ono što je već rekao McCuenu. - Burke mi nije rekao kamo ide. - Imate li neku ideju? -Ne. - Kad biste znali, biste li mi rekli? Iskreno je odgovorio: - Ne, ne bih. Patout uzdahne. Pogledao je Lindu i odmah shvatio da ona podržava muževu odluku. Iskrivljeno se osmjehnuo. - Jako ste slični svome bratu,
Joe. - Hvala vam. To smatram komplimentom. Patout stavi na stol svoju posjetnicu i ustane. - Ako se predomislite, nazovite me u bilo koje doba. Gospođo Basile, ponovno se ispričavam što sam ovako bez najave upao k vama. Hvala na kavi. Bračni par Basile gledao je s praga kako ulazi u automobil i udaljava se. Linda se okrene Joeu. - Nikad ne zovu iz tvog ureda da bi pitali kad ćeš doći na posao. - Zvao je McCuen, još jedan policajac. Pogodi što je htio? - Znati gdje je Burke? - Tako je. A Patout je vozio čak do Shreveporta da bi nas jutros posjetio. - Što sve to znači? Što se događa, Joe? - Proklet bio ako znam. Ali saznat ću. Vratio se u kuhinju i prolistao telefonski imenik dok nije našao broj Dreddove trgovine. 306 307 Dredd se nije obazirao na kišu i već je izišao provjeriti svoje udice. Čučao je na kraju mola, čistio ribu i bacao utrobu u vodu, kad je začuo zvonjavu telefona. Psujući zbog smetnje, potrčao je prema kući, a njegove bose noge šljapkale su po mokrim daskama mola. - Čekaj malo, dolazim - glasno je rekao kad je otvorio vrata. Zadihan od trčanja, pograbio je slušalicu i dah-nuo: - Halo? Samo znak slobodne linije. Tresnuo je slušalicom na aparat. Prokletstvo! Mrzio je telefone i zapravo mu nije smetalo što nije stigao na vrijeme. Ako je nešto važno, ponovno će nazvati. Najviše ga je ljutilo što je, kad je posegnuo za slušalicom, pogledao van i vidio kako jedan pelikan uzima njegovu lovinu za doručak. Unatoč kiši, turisti su stajali u redu za izlet brodom lopatarom Creole Queen što je plovio uzvodno do prije-ratnih plantaža. Mahali su brošurama, kišobranima, plastičnim kišnim šeširima, fotoaparatima i videokamerama dok su se ukrcavali na brod. Ukrcavanje se otegnulo zbog lošeg vremena i skupine starijih građana od kojih je mnogima trebalo pomoći. Ukrcavanje je posve zaustavljeno kad se prolomio vrisak od kojeg se ledila krv u žilama. Vrisnula je žena koja se skljokala na svog zaprepaštenog muža i
drhtavim prstom pokazala prema blatnjavoj vodi Mississippija, kamo je odsutnim pogledom zurila dok se polako pomicala u redu. Drugi su se gurali blizu ograde kako bi pogledali dolje i vidjeli stoje izazvalo ženinu reakciju. Neki su ostali bez daha i s gađenjem se okrenuli na drugu stranu. Neki su stavili ruke na usta da ne bi povratili. Oni jačih želuca snimali su fotografije ili videosnimke. Nekolicina je šapćući izgovorila molitve. Privlačeći mnogo više pozornosti mrtav no što mu je ikad uspjelo živome, Errol je plutao na leđima i zurio kroz vodu očima koje su već postajale mutne. 308 30. poglavlje Burke je stajao na otvorenim vratima kolibe, pijuckao kavu i promatrao kišu kad je čuo kako mu se približava iza leđa. Pogledao je preko ramena, gotovo očekujući kako će je vidjeti s uzdignutom željeznom tavom u ruci, ili nekim drugim tupim predmetom, spremna da ga ponovno tresne po glavi. Prošle večeri nije baš dobro prihvatila to što ju je lisičinama vezao za sebe, te se prilično otimala, a on je imao muke dok je nije smirio bez da je ozlijedi. - Ovo Ovo ne bi bilo potrebno potrebno da niste pokušali pokušali pobjeći - rekao rekao joj je. - Ne mogu riskirati riskirati da da me onesvijestite onesvijestite ili ubijete ubijete dok spavam. spavam. - To mi uopće nije palo na pamet. - Pa, meni jest. - Ispružio se na krevetu i povukao je za sobom. - Za mene je ovo bio dugačak, iscrpljujući iscrpljujući dan. Sad ću spavati. Predlažem da vi učinite isto. Nije htjela leći, već je sjela na rub kreveta, a u njoj je ključao bijes. Zatvorio je oči i ignorirao je. Na koncu je pobijedio umor, pa se ispružila i zaspala mnogo prije njega. Ujutro je otključao lisičine i ustao ne probudivši je. Očito se još uvijek ljutila, ali mu se nije pokušala prikrasti s oružjem u ruci. - Kava je na štednjaku - reče joj. 309 Ravnodušno je nastavio promatrati vremenske prilike. Nad močvaru se spustila gusta kiša, a nije bilo znakova da će uskoro prestati. prestati. Dobro daje ponio zaliha za nekoliko dana. Danas neće ići do Dredda. Ionako nema čime budući da je čamac pun rupa od metaka. Vremenska nepogoda nije im dopuštala da iziđu iz kolibe. Nije li razumno očekivati da drugima neće dopustiti da uđu? Koliko će još
Duvallu trebati da ih nađe? Kad će se pojaviti? U roku od sljedećih deset minuta? Ili će mu trebati još tjedan dana? Burke se nadao da će to biti što prije. Činilo mu se da se koliba steže oko njih. Počeo je osjećati pritisak, a to gaje mučilo. Dok je noćas ležao kraj nje, bio je svjestan sv jestan svakog svakog njezinog udisaja. Kad god se pomaknula, pomaknula, on je to znao. Njezini su uzdisaji stalno prekidali njegov san. Sada, iako joj je bio okrenut leđima, točno je znao gdje stoji i što radi. U New Orleansu je nosila odjeću koja ju je otvoreno reklamirala kao seksualni objekt. Njezina je garderoba bila skupa, ali gotovo previše napadna. Sada je odjevena u sivu trenirku, a djeluje mekše i seksepilnije seksepilnije nego one večeri u sjenici u crnoj haljini duboka izreza. Njezini su obrazi bez šminke ružičasti od spavanja, kosa razbarušena, a čini se toplom, umiljatom i nedužnom poput mačića. I prokleto erotičnom. Postajalo mu je nemoguće ignorirati žudnju što ju je budila u njemu još otkako ju je prvi put ugledao. Te je večeri osjetio navalu požude koja se nije smanjila čak ni kad je otkrio da je prozračna boginja u sjenici zapravo žena Pinkieja Duvalla. Kad je shvatio tko je ona, zašto nije bio toliko razuman i našao zgodnu ženu s kojom bi proveo noć, tek toliko da se riješi frustracija? Tijekom nekoliko posljednjih mjeseci braka on i Barbara nisu bili intimni, a to znači da je imao dovoljno vremena ispuniti glavu maštanjima. maštanjima. Trebao je prihvatiti Dixienu ponudu. Ili ponudu 310 Ruby Bouchereaux. Sat vremena s jednom od njezinih nadarenih djevojaka uvelike bi mu koristio. Ali zahvalio je i odbio. Što mu je, zar je poludio? No s druge strane, bojao se da čak ni iskusna kurva sa svim mogućim trikovima ne bi uspjela ugasiti tu njegovu vatru. Gdje je Duvall, dovraga? Je li moć kojom se stalno hvalisao hvalisao samo samo obično razmetanje, razmetanje, dio njegove njegove kampanje kojom usađuje strah u svoje neprijatelje? neprijatelje? Je li njegova vojska plaćenika izmišljena? Ako ipak jesu stvarni, zar je to gomila nesposobnjakovića? Ili je Burke Basile otmičar kakvome nema ravna? Ima li dara za to, a da toga uopće nije bio svjestan sve do sada? Bez obzira na razloge, stvar je u tome da provodi već četvrti dan sa ženom koju je oteo, a postaje sve teže, a ne lakše, ostati objektivan kad je riječ o ishodu ishodu ove situacije. situacije. Bacio je talog kave na kišu. - Jeste li gladni?
- Da. Sinoć nismo uspjeli pojesti večeru. Dobacio joj je pogled koji je govorio: A tko je kriv za to? No zapravo je rekao: - Pogledat ću što imamo. Burke je pregledao zalihe konzerviranih namirnica što ih je uzeo s polica Dreddova dućana. - Osim kruha i krekera, imamo sardine, orahe, tunu, gorušicu, chili, juhu od rajčica, konzervu mesa, grah, ananas, još graha i maslac od kikirikija. - Gorušicu? - Valjda i onima koji kampiraju treba ljuta hrana. - Pojest ću sendvič s maslacem od kikirikija i malo ananasa. Dok su jeli, Burke je pitao za rane na njezinim leđima. - Pogledala sam ih u zrcalu iznad umivaonika - rekla mu je. - Mislim da zacjeljuju. Mislite li da ih treba ponovno namazati? - Dredd mi neće dati živjeti ako se inficiraju. Bolje da 311 se pobrinem za to, barem još danas. - Možda bih to mogla sama učiniti. Vratio je na stol njezin prazan papirnati tanjur što ga je maločas podigao. - O, shvaćam. Ne bunite se protiv melema, već protiv moga dodira. - Nisam rekla... - Moje su ruke čišće od Bardovih, a činilo se da nemate ništa protiv da vas on pipka, pa mi nemojte tu glumiti. - Bardovih? - uskliknula je. - Da, vidio sam vas s njim u akciji u sjenici, one večeri kad je oslobođen optužbe. Duvall je priredio zabavu, ali vi i Bardo ste imali vlastitu malu proslavu. - Ne znam što mislite da ste vidjeli, gospodine Basile, ali griješite. - Vidio sam dovoljno. Otišao sam prije nego je postalo doista neugodno. - Odgurnuo je stolicu i brzo ustao. -1 nemojte misliti da nisam opazio kako prekrižite ruke na prsima kao da ću kradomice virnuti u vaše dojke. Vidio sam ih kako umalo ispadaju iz haljine, pa znam da je ovaj iznenadni napadaj čednosti samo prokleta gluma. To me neće natjerati da postanem ljubazniji prema vama, gospođo Duvall. Zapravo, to me posebno ljuti. Završivši govor tim riječima, ljutito je izišao iz kolibe. Kiša ili sunce, pod hitno mora osposobiti taj prokleti čamac. Prije no što je otvorio oči, Gregorv je samog sebe pokušao uvjeriti da je imao divlji san. Previše je popio prethodne večeri, ili je pretjerao s
pušenjem, ili je učinio nešto stoje njegovu podsvijest navelo da izmisli bizarnu pustolovinu u koju su umiješani Burke Basile, Pinkie Duvall, pustinjak koji živi u močvari i dere kožu aligatorima, prelijepa žena i, da bi se zaokružio ovaj neobični r"F 312 313 skup likova, on sam igrao je ulogu svećenika. Hvala Bogu daje noćna mora završila. No kad je otvorio oči, nisu ga pozdravile žaluzine na proz©rima s kojih se vidjelo dvorište iza njegove kuće. Umjesto toga, vidio je par ružnih zavjesa što su neravnomjerno visjele s oksidirane mjedene šipke. Slabašna siva svjetlost probijala se kroz izblijedjelu pamučnu tkaninu. Teške kišne kapi padale su sa strehe kuće u kojoj je proveo noć. Blagoslovio Blagoslovio je svoje spasitelje jer su ga spasili od sigurne smrti. Od sveg im je srca zahvalio na gostoljubivosti. Oni su pak zatražili njegov blagoslov za njihova sina i njegovu trudnu sestričnu u drugom koljenu. Otac Gregorv, koji nije vidio druge mogućnosti, pristao je obaviti obred vjenčanja. Trebalo se održati danas. Nadao se daje zapamtio sve riječi. Činilo mu se daje u sjemeništu bio prije nekoliko stoljeća. No i sav njegov život prije one noći kad ga je Basile uhitio u muškom zahodu u gradskom parku činio mu se jako dalekim. Gregorv je proklinjao svoju zlu kob. Što gaje natjeralo da te večeri obilazi park? Zašto umjesto toga nije pošao u kino? To ionako ne bi ništa značilo, potišteno je mislio dok je navlačio svoju prljavu odjeću. Basile bi ga prije ili kasnije natjerao da sudjeluje u njegovom osobnom ratu protiv Pinkieja Duvalla. Basileu je trebao netko s Gre-gorvjevom jedinstvenom kombinacijom vještina. Da ga Basile nije našao u parku, našao bi ga negdje drugdje. Nakon što je u zamagljenom zrcalu provjerio svoj izgled, izišao je iz spavaće sobe. Obitelj se okupila u velikoj prostoriji gdje je šank odvajao kuhinju od dnevnog boravka. Mladoženja je sjedio za šankom i glasno jeo kašu, a mlada mlada je stavljala stavljala uvijače uvijače u kosu. Pripreme za vjenčanje bile su u punom zamahu. Netko mu je u šaku gurnuo šalicu kave dok su ga upoznavali s bakama, tetama i nećakinjama koje su već stigle kako bi pomogle da se sve pripremi na vrijeme za dolazak gostiju. Bez ljutnje su proklinjali vrijeme; tražili su od njega neka zamoli Boga da im
kasnije pošalje sunce. S mukom se smiješio i obećao da će prenijeti zahtjev. Primamljive arome kuhanja dopirale su sa štednjaka. Krupni muški rođaci na ramenima su unosili sanduke piva. Nastojeći biti što neupadljiviji, Gregorv se kretao od jednog do drugog prozora i kroz zavjesu od kiše tražio neki put za bijeg. Sinoć mu se činilo daje kuća izgrađena na otoku. S olakšanjem je utvrdio da se zapravo nalazi na samom rubu poluotoka, a uska šljunčana cesta vodila je do čvrstoga kopna. Oko podneva kuća se počela puniti prijateljima i rođacima, a svi su donosili hranu - bamiju i slatkovodne rakove, domaće kobasice, račiće, crveni grah i rižu, dimljenu svinjetinu, svinjetinu, čak i tortu to rtu od kokosa na nekoliko katova s plastičnim mladencima na vrhu. Gregorv je razumio tek poneku riječ njihovog živahnog čavrljanja. Bilo je očito da su svi vrlo bliski, a on je bio jedini uljez. Svaki ga je novi došljak sumnjičavo promatrao. Nastojao je blaženim osmjesima raspršiti njihovo nepovjerenje, iako nijebio siguran koliko su uvjerljivi s obzirom da mu je lice još uvijek izgledalo kao da je po njemu gazila horda ragbijaša. Nitko od obitelji ili gostiju nije pitao zašto je pristao obaviti obred kad su drugi svećenici to iz moralnih razloga odbili učiniti. Kad je potpisao vjenčani list, otac je progunđao hvala. Iako nisu prigrlili stranca u svojoj sredini, istinski su uživali u međusobnom druženju. Činilo se da se zidovi kuće šire od buke što su je stvarali, pogotovo kad su glazbenici počeli ugađati svoja glazbala. U dva poslije podne mladenka je plaho ušla u veliku prostoriju. Nosila je dugačku haljinu cvjetna uzorka što ju je j e Gregorv vidio ranije, dok ju je jedna od baka na brzinu prepravljala, prepravljala, vjerojatno vjerojatno zbog djevojčina djevojčina velika trbuha. Muškarci su napola pijanog mladoženju gurnuli 314 315 naprijed da zauzme mjesto kraj svoje rumene mlade. Zajedno su se okrenuli ocu Gregorvju koji je počeo obred moleći Božji blagoslov za ovaj prekrasni skup obitelji i prijatelja. Ako je nešto uprskao, nitko nije bio dovoljno trijezan da to opazi. Za manje od pet minuta sretni je par poljupcem zapečatio brak koji nije imao baš nikakve pravne osnove. Otac Gregorv je jedva čekao da se izvuče odande prije nego ga netko razotkrije kao varalicu. Jeo je j e s njima. Popio je jedno pivo. Oni se uopće nisu ustručavali ustručavali te su ispijali naizgled beskrajne količine. Što su više pili, to je glazba postajala
glasnija, a plesanje mahnitije. Izbile su dvije tučnjave, ali su zaustavljene uz jako malo prolivene krvi. Kad se spustio sumrak, unutrašnjost kuće postala je sparna od tople hrane, oznojenih ljudi i strasti koja je, čini se, bila u svemu što su radili. Netko je otvorio vrata da se kuća malo prozrači. Kroz jedna od tih vrata iskrao se otac Gregorv odjeven u vunenu jaknu jednog od bratića bratića i s kapom kapom na glavi. Kiša ga je udarala, ali čim je prošao kroz vrata, jurnuo je prema šupi u kojoj se nalazio čamac kojim su prethodne večeri stigli onamo. Nije čak ni pomislio da se vrati u čamac što gaje ukrao Dreddu, a sad je bio privezan uz obiteljsko plovilo. Više neće u močvaru, hvala lijepa. Odsad će iskušavati sreću na kopnu. Bilo je mnogo potencijalnih opasnosti, ali barem mu nisu toliko nepoznate. Osvrnuvši se prema kući, nije vidio nikakav znak da je netko opazio njegov bijeg. Sagnuo je glavu zbog kiše i potrčao iz šupe. Krećući se u sagnutom položaju, trčao je kao nikad u životu, iscrpljujući sve svoje kapacitete, jureći dok mu se nije učinilo da će mu pluća prsnuti. Prepustio se neobuzdanom plaču od sreće kad je stigao do kraja cestice. Prometnica do koje je došao bila je dvosmjerna državna cesta. Oslonivši se rukama na koljena, duboko je disao, a potom je žustrim koracima krenuo u smjeru najbližega grada, barem se nadao da je tako. Pješice nije mogao daleko dospjeti. Nadao se da će naići neki automobil prije nego netko na zabavi opazi da otac Gregorv više nije među njima i pođe ga potražiti. Nakon što je posvetio grešnike, mogli su ga se otarasiti. Kad je iza sebe ugledao farove automobila, srce mu je poskočilo u prsima. Možda je to netko sa zabave koga su poslali da ga nađe i dovede natrag. Ili bi mogli biti predstavnici zakona i reda koji traže otmičare gospođe Duvall. Ili bi mogao biti netko na platnom popisu Pin-kieja Duvalla kome je ponuđena golema nagrada ako nađe njezine otmičare. Ili bi to mogao biti automobil koji će ga vratiti u civilizaciju. Molim te, Bože, molio je kad se okrenuo i ispružio palac. Kamionet je usporio, vozač gaje odmjerio pogledom, a zatim je prošao dalje poprskavši ga blatnjavom vodom. Gregorv je bio tako očajan da je zaplakao. Još uvijek je jecao pet minuta kasnije kad je naišlo sljedeće vozilo. Zacijelo je izgledao tako jadno da je izazvao sažaljenje vozača jer se automobil malo dalje zaustavio. Potrčao je za njim. Tinejdžerica je sjedila na mjestu suvozača. Još mlađa
djevojka bila je za volanom. Sa zanimanjem su ga promatrale. Djevojka na suvozačevu mjestu upita: - Gdje vam je automobil, gospodine? - Bacio sam ga u močvaru nakon što sam se preodjenuo u svećenika kako bih oteo ženu že nu bogatog i slavnog čovjeka. Nasmijale su se, pretpostavivši da im je upravo ispričao šalu. - Fora reče djevojka. Kimnula je glavom prema stražnjem sjedalu. - Uđite. - Kamo idete? - oprezno upita Gregorv. - N'awlins - reče mu djevojka. - Idemo se zabavljati. - Fora - reče Gregorv, ponavljajući njezinu riječ, te uđe. 316 Vozačica je naglo pritisnula papučicu gasa; automobil se zanio na skliskoj cesti, a zatim jurnuo u mokru tminu. Nisu mogle imati više od petnaest godina, a bile su odjevene na način od kojeg bi i Madonna porumenjela. Prozirne Prozirne bluze i čipkasti grudnjaci koji su samo gurali gore njihove dojke. Imale su probušene uši, noseve i usne. Dramatična šminka naglašavala je njihove oči i usne. Kad su stigli do French Quartera, rekao im je neka ga iskrcaju, ali su ga pokušale nagovoriti da ostane s njima. - Mogle bismo vam pokazati dobar provod - reče jedna. - Nemojte misliti da ne znamo kako - pohvali se druga. - Baš je u tome stvar - reče Gregorv i očaravajuće se nasmiješi. - Vi ste, djevojke, previše iskusne za mene. Laskanje je djelovalo. Zaustavile su automobil na raskrižju i Gregorv je izišao. Dobacivale su mu poljupce dok su se udaljavale. Zaprepastila ga je njihova glupa nepromišljenost. nepromišljenost. Zar ih njihovi roditelji nisu upozorili na opasnosti uzimanja autostopista? Zar ne gledaju vijesti svake večeri? Koliko je njima poznato, on bi mogao biti neki pervertit. Tada se mrzovoljno podsjetio da on jest pervertit. Izbjegavajući gužvu ljudi koji su prkosili vremenu da bi počeli slaviti karnevalski tjedan, ne gledajući ni u koga, prešao je nekoliko preostalih blokova. Raspoloženje mu se popravilo kad je stigao do svoje ulice. Pretrčao je posljednjih dvadesetak metara do svoje kuće. Ključ je još uvijek bio skriven ondje gdje ga je ostavio onoga jutra kad je s Basileom pošao po gospođu Duvall da bi pošli pogledati Jennvnu kuću. - Baš mogu govoriti o tome koliko je netko glup i nepromišljen progunđao je žaleći samoga sebe. Vjerojatno se u svim uredima FBI-a i diljem zemlje može vidjeti njegova fotografija. On je čovjek kojeg traže. Postoji ucjena na njegovu glavu zbog otmice i sam
317 Bog zna zbog čega još. Ovo će u nebesa podići krvni tlak njegova oca. Gregorvja će se odreći i razbaštiniti ga. Dakle, što mu je činiti? Najprije će uzeti hladnu bocu vina i stati pod topli tuš. Noćas će ostati ovdje. Spakirat će se ujutro. A sutra će nestati odavde. Nije baš točno znao kako će financirati putovanje bez očeve pomoći. Treba li se još jednom baciti na milost i nemilost starog škrtice? Možda bi, kad bi najprije razgovarao s majkom, mogao djelovati na njezin materinski instinkt, ako ga stara ima. Odlučivši da će to prespavati, pritisnuo je prekidač za svjetlo. - Zdravo, Gregorv. Vrisnuo je. Dva su policajca sjedila na kauču u njegovom dnevnom boravku. Sjedili su u mraku i čekali ga, poput golemih pauka. Zapravo, jedan je priznao: - Već je bilo vrijeme da se pojaviš. Čekamo te dva dana. Isuse - dodao je izbliza proučavajući Gregorvjevo lice. Grozno izgledaš. Više te neće moći zvati Ljepotanom. Drugi je rekao: - Život bjegunca nije baš jako ugodan, je li? Pa, tvoja je pustolovina završila. Tvoja je zločinačka karijera naglo prekinuta, Gregorv. Samo tako. - Pucnuo je prstima dva centimetra od Gregorvjeva kvrgava nosa. Gregorv se skljokao na zid, zatvorio oči i stenjući vrtio glavom s jedne na drugu stranu. Noćna se mora nastavlja. 318 31. poglavlje Kiša je popustila, ali su tamni, tmurni oblaci stvorili niski strop nad močvarom. Remy je stajala na otvorenim vratima kolibe i promatrala Basilea kako spušta čamac u vodu. Rupe od metaka pokrpao je materijalima spremljenim u dubokoj drvenoj kutiji što je stajala uz vanjski zid. Koliko je ona mogla vidjeti, upotrijebio je neku smolastu tvar i ljepljivu traku. Grubi posao oko popravljanja popravljanja pratile su jednako grube psovke, ali očito mu je uspjelo jer je čamac čamac ostao na površini. površini. Vezao gaje gaje za molo. '- Je li nepropusta^l? - upitala je kad se približio kolibi. - Mogao bih stići onamo bez da se potopim. -Kamo? - Kod Dredda. - Kada? - Ujutro. Ako prestane kiša. Možete li mi donijeti ručnik? Ako ovako uđem, svuda ću ostavljati mokre tragove.
Cijeli je dan tvrdoglavo i uporno radio na pljusku, a nije se imao čime zaštititi. Traperice i košulja bili su mu sasvim mokri. Uzeo je ručnik i kratko joj zahvalio, a potom je pošao iza ugla da se opere. Kad se nekoliko 319 minuta kasnije ponovno pojavio, ručnik mu je bio omotan oko struka. Bez riječi je uzeo čistu odjeću i pošao u kupaonicu. Opazila je da su mu ramena puna pjegica. Kad je izišao iz kupaonice, pokazao je prema stolu. - Što je to? - Večera. - Koristeći se onim što joj je stajalo na raspolaganju, postavila je stol za dvoje. Čak je našla i svijeću u jednoj od ladica u kojima se nalazio pribor za kuhanje. Stajala je u vlastitom vosku na napuklom tanjuriću, ali je ublažila neuglađenost kolibe. - To je samo chili i grah, ali mislila sam da ćete biti gladni jer ništa niste pojeli za ručak. - Da. Dobro. Sjeo je, a ona je poslužila jelo. Kutija krekera i boca vode dopunila je njihov obrok. Nekoliko su minuta jeli u tišini. Burke je prvi progovorio. Nije baš ono na što ste navikli. Spustila je žlicu u zdjelu i osvrnula se po prostoriji. Bila je namještena odbačenim dijelovima namještaja, imala je grijalicu na plin i fenjer, ali je unutra ugodno i suho, utočište na neprijateljskom terenu. - Ne, nije ono na što sam navikla, ali sviđa mi se. Možda zato što je toliko drukčije od bilo čega što sam ranije vidjela. - Zar vas neki momak nije vodio u svoj ribolovni kamp kad ste imali spoj? - Nikad nisam bila na spoju, i nisam imala momka. Grickala je slani kreker, a potom ga je spustila na rub tanjura i posegnula za čašom vode. Uhvativši njegov pogled, iznenadila se koliko se zaprepastio. - Što je? - Nikad niste bili na spoju? - Ne, osim ako ne računate Pinkieja. Živjela sam s majkom, potom sam išla ravno u Blagoslovljeno srce, a tada u Pinkiejevu kuću. Nije bilo mnogo prilike za momke. Nisam bila čak ni na plesovima što ih je škola sponzorirala. 320 - Kako to? - Živjela sam s Angel u jednosobnom stanu - tiho će Remy. - Nisam stekla baš povoljno mišljenje o muškarcima. Nisam željela poći na ples. Čak i da jesam, Pinkie mi to ne bi dopustio. Uslijedila je još jedna tišina, a prekidao ju je samo zvuk zveckanja žlica o
glinene zdjele. Na koncu Burke reče: - Jeste li ikad razmišljali o tome da postanete opatica? Pitanje ju je zabavljalo; tiho se nasmijala. - Ne. Pinkie je imao druge planove. - Isplata. - Mislim da se i tako može reći. Vjenčali smo se dan nakon što sam maturirala. - Niste išli na fakultet? - Željela sam ići, ali Pinkie je zabranio. - Pinkie ne bi dopustio. Pinkie je imao druge planove. Pinkie je zabranio. Njegov ju je ton uvrijedio, pa je rekla: - Ne razumijete. - Ne, ne razumijem. - Nisam neuka. Završila sam sve ponuđene dopisne tečajeve pri fakultetu. - Ne mislim da ste neuki. - Da, mislite. Vaše loše mišljenje o meni jako se dobro vidi, gospodine Basile. Činilo se da je spreman na prepirku, ali se predomislio, slegnuo ramenima i rekao: - To se mene ne tiče. Samo ne mogu razumjeti kako neka osoba, muškarac ili žena, može nekome prepustiti svoj život i reći: Hej, odlučuj umjesto mene, hoćeš li? Zar nikad niste donijeli neku samostalnu odluku? - Jesam. Jednom Jednom sam se usprotivila usprotivila Pinkiejevim željama i dala dala molbu molbu za posao u umjetni u mjetničkoj čkoj galeriji. Učila sam o umjetnosti, umjetnosti, voljela je, a tijekom razgovora sve sam to dokazala vlasniku galerije. Zaposlio me je. Trajalo je 321 [\ dva dana. - Što se dogodilo? - Galerija je izgorjela do temelja. Zgrada i sve u njoj bilo je posve uništeno. - Pogledala ga je. - Nikad nisu uhvatili palikuću, ali ni ja više nikad nisam podnijela molbu za posao. Više nije jeo, već se laktovima naslonio na stol, pokrio rukama usta i zurio u nju. Opazila je da i na obrazima ima pjegice. Nije imao smeđe oči, kao što je ranije mislila, već zelene, tako tamnozelene da su djelovale smeđe ako čovjek ne bi jako pažljivo gledao. -Želite li još? U početku se činilo da ne razumije njezino pitanje, a potom je pogledao
prazan tanjur. - Ovaj, molim vas. U tišini je pojeo drugu porciju. Kad je završio, počela je raspremati stol. Ponudio se da će prati posuđe, a ona je prihvatila. Ona je brisala. - Nikad nisam upoznao nekoga poput vas - reče Burke. - Jutros ste me praktički preklinjali da vas vratim vašemu mužu, a meni se čini daje Duvall oličenje emocionalnog zlostavljanja. Vi ste poput zatvorenika u vlastitom domu. Ni o čemu ne odlučujete. Vaše mišljenje nije bitno, čak ni kad je riječ o vašoj vlastitoj budućnosti. Vi ste samo Duvallova imovina, nešto čime se naokolo hvali. - Kao i njegove orhideje. - Orhideje? - Sate provodi u stakleniku gdje uzgaja orhideje. - Šalite se. - Ne, ali to nije važno. Molim vas, dovršite misao. - Misao? Valjda vam ne smeta što ste samo obična imovina kad pomislite pomislite na sve s ve ono što dobivate za to. Skupu odjeću. Nakit. Limuzinu i vozača. Kakva majka, takva kći. Vi samo naplaćujete više nego Angel. Da ju je pljusnuo, ne bije više zapeklo. Bacila je krpu za suđe i okrenula se, ali je on naglo ispružio mokru ruku 322 i uhvatio je za zglavak. - Pustite me. - Prodali ste svoje tijelo i dušu Pinkieju Duvallu, a osjećate da je vaša odluka opravdana jer vam je majka bila ovisnica i kurva. Pa, to ne ide tako, gospođo Duvall. Djeca ne mogu birati svoje roditelje ili okolnosti u kojima odrastaju, ali odrasli ljudi imaju mogućnost izbora. - Imaju li? - Ne slažete se? - Možda su vaše mogućnosti bile jasnije od mojih, gospodine Basile. - O, mislim da ste jako lako odabrali. Da sam ja lijepa i poželjna žena, možda bih se i ja prodao onome koji najviše nudi. - Mislite li? - Možda. - Ne, mislite li da sam lijepa i poželjna? Izgledao je kao daje dobio udarac u bradu i pustio joj je zglavak. Ali Ali iako se više nisu dodirivali, dodirivali, nastavili nastavili su se gledati. gledati. Nešto kasnije Burke reče: - Da, mislim. Štoviše, znate da mislim. Svoju seksualnost koristite poput robe, a svaki muškarac kojeg sretnete želi
dati svoj doprinos, od starog čangrizavca kakav je Dredd do zbunjenog tipa na tržnici kod kojeg ste kupili naranče. Otvorila je usta od iznenađenja. - To sam bio ja s bejzbolskom kapom, trčao sam za vama s vašom prokletom vrećicom naranči - ljutito će Burke. - Motrio sam na vas tada, jednako kao i one one večeri kad ste u sjenici imali svoj mali mali tajni sastanak sastanak s Bardom. - Nisam imala nikakav sastanak s Bardom. Ni te večeri ni bilo kada. Ježim se od njega. njega. - Meni nije tako izgledalo. - Mislite da ste tako pravični i brzo osuđujete, što me čudi jer biste baš vi trebali znati da stvari nisu uvijek 323 onakve kakvima se čine. Vi biste trebali znati kako olakotne okolnosti mogu zamagliti situaciju. Koraknuo je prema njoj. - O čemu, dovraga, govorite? - Ubili ste svog partnera. Ispalili ste metak koji je izazvao njegovu smrt. Tehnički se baš tako dogodilo. No prosudbe koje se temelje samo na toj činjenici bile bi nepravedne prema vama. Jer je bilo drugih čimbenika. Kad se uzmu u obzir, ti vas čimbenici oslobađaju krivnje. - Dobro. Pa? - Pa, dok ne upoznate sve okolnosti moga života, kako se usuđujete propovijedati mi o mogućnostima izbora! - Gospođo Duvall? - mirno će on. - Što? - Jeste li ikad ovako ovako vikali na na svoga muža? muža? - Neočekivano Neočekivano pitanje i miran miran način na koji gaje postavio uhvatili su je posve nespremnu. Burke uzdigne obrve. -Niste? Pa, možda biste trebali. Možda bi prestao spaljivati zgrade kad biste mu jednom rekli "kako se usuđuješ" i zaprijetili mu da ćete ga ostaviti. - Ostaviti ga? - uzvikne Remy i gorko se nasmije. -Kakva sjajna ideja, gospodine Basile! Zašto se ja toga nisam sjetila? Zastoja nisam... - Ššš! - Prišao joj je, obujmio je jednom rukom oko struka, a drugu joj stavio na usta. Pokušala se osloboditi, ali je on pojačao stisak oko njezina struka. - Ššš! Tada je čula zvuk što gaje on začuo nekoliko sekundi ranije. Zvučilo je kao izvanbrodski motor. - Budući da ne znamo tko je to, - tiho će Burke - savjetujem vam da budete tihi.
Sjetivši se ljudi koji su ih gonili iz Crossroadsa, kim-nula je glavom. Pustio ju je. - Ugasite svijeću. - Puhnula je u plamen, a on je posegnuo za fenjerom i posve prigušio svjetlost. - Držite se izvan vidokruga. Stavio joj je ruku na glavu, kao što je učinio u čamcu 324 kad je iznad njih preletio helikopter, gurnuo je dolje i pokazao joj neka se zavuče ispod stola. Poslušala Poslušala gaje. Okretan poput sjenke, prišao je ormariću, a ona je gledala kako uzima pištolj s najgornje police. To je valjda bilo jedino mjesto na kojem danas, dok je on bio zauzet popravljanjem čamca, nije potražila oružje. traperica na leđima, a zatim zatim je izišao na molo Gurnuo je Gurnuo je pištolj za pojas traperica tik ispred vrata. Zvuk motora postajao je glasniji. Uskoro se pojavilo svjetlo, trepereći kroz mahovinom prekrivene grane i bacajući slabašni snop svjetlosti na namreškanu površinu vode malo ispred čamca što se približavao. Vidjela je da je plovilo otprilike jednake veličine kao i ono što ga je Basile toga dana popravio. Jedan mu je čovjek nešto doviknuo na cajunskom francuskom. francuskom. Burke je kratko odgovorio: - Večer Več er svima. Remy je osjetila vibracije kad je čamac pristao uz molo i udario u gumu na stupovima. Četveronoške je ispuzala ispod stola i prešla sobu do prozora odakle je mogla bolje vidjeti. Podigla je glavu tek toliko da su joj oči doprle iznad prozorske daske. U čamcu se se nalazila tri muškarca. Nije znala treba li se pokazati i reći im da je ovdje zarobljenica ili ostati skrivena. Očajnički se željela vratiti u New Orleans, ali bi li joj ti ljudi omogućili siguran povratak? Ili je sigurnija s Basileom? Dok je ona razmišljala što joj je činiti, Basile ih je pitao grize li riba. Dakle, nisu policajci. Ili je to Basi-leova varka da bi ona tako mislila? Još je jednom kradomice kradomice virnula. virnula. Na slaboj je svjetlosti jedva razabirala ljude, ali ništa u njihovom grubom izgledu nije ukazivalo na to da su predstavnici zakona, niti je na čamcu bilo nekih službenih oznaka. Jedan iz grupe je Burkeu na engleskom rekao da nisu u ribolovu. - Tražimo nekoga. Svećenika. - Bilo kojeg svećenika ili nekog određenog? - Basile 325 je govorio vedrim tonom, ali je Remy znala daje njegovo prijateljsko prijateljsko ponašanje namješteno. - Taj svećenik, otac Gregorv, mislimo da je možda upao u nevolje. Tko zna? - Učinilo joj se da vidi kako je čovjek slegnuo ramenima. - Ako ima
neprijatelje, ne želimo sukob s njima. - Zašto mislite da bi mogao imati neprijatelje? Basile je bez komentara saslušao čovjekovu priču. Kad je završio, Basile reče: - Izgubljen u močvari? Sirota budala. U svakom slučaju, nitko nije ovuda prošao otkako sam prije nekoliko dana stigao. Trojica u čamcu nešto su se šaptom dogovarala, a potom se glasnogovornik zahvali Burkeu i zaželi mu laku noć. Okrenuli su čamac i krenuli natrag putem kojim su stigli. Remy je pomislila da bi mogla jurnuti kroz vrata i vikati, ali se predomislila. Stoje kod njih tako prestrašilo oca Gregorvja da se radije prepustio opasnostima močvare? Zasigurno je imao jak razlog da im ne vjeruje. Ili se samo bojao da će ga predati policiji? Ustala je i potrčala prema vratima, ali joj je Basile prepriječio put. Možete vikati i oni će se vratiti - reče tihim, usrdnim glasom - ali tko vam jamči da vam neće nauditi? - Tko mi jamči da mi vi nećete nauditi? - Jesam li vam dosad naudio? Nije mu mogla vidjeti oči, ali je osjećala njihovu žestinu i znala da ima pravo. Njezina se sigurnost svodila na biranje poznatog zla. Osjetivši njezinu neodlučnost, prešao je preko sobe i ugasio fenjer tako da je u kolibi zavladao potpuni mrak. -Samo za slučaj da su iza zavoja i motre na kolibu -reče. - Što mislite, što se dogodilo s ocem Gregorvjem nakon što je pobjegao s vjenčanja? - šapne Remy. - Bog zna. No barem znam da je donde stigao. 326 Gregorv se pomirio s mišlju da će uskoro umrijeti. Neće dobiti smrtnu kaznu zbog uloge što ju je odigrao u otmici, ali u zatvoru neće dugo izdržati. Ljudi poput njega su plijen, a grabežljivaca ima mnogo više. U zatvoru bi možda mogao preživjeti nekoliko mjeseci. No čak i nakon tako kratkog vremena smrt bi mogla biti dobrodošlo oslobođenje. Skutrio se na stražnjem sjedalu neobilježenog policijskog automobila, a srce mu je mahnito lupalo. No začudo, nisu se vozili prema policijskoj postaji Vieux Carre. - Zar me vodite u drugu postaju? - Policajci su ga ignorirali i nastavili razgovarati o planovima za predstojeću karnevalsku zabavu.
Kad su bez usporavanja prošli kraj policijske postaje, Gregorvjev užas još je porastao. porastao. - Kamo me vodite? Čovjek na mjestu suvozača okrene se prema njemu. -Hoćeš li umuknuti? Pokušavamo razgovarati. - Jeste li vi savezni agenti? Nasmijali su se, a vozač reče: - Da, to smo mi. Savezni agenti. Gregorvju se nije svidio zvuk njihova izrugivanja pa je počeo cviliti. Bio sam prisiljen na suradnju. Basile, on je opak kao sam vrag. Prijetio je da će me ubiti ako mu ne pomognem. Nisam čak ni znao što će učiniti. Ja... ništa nisam nisam znao o otmici otmici dok sve nije nije bilo gotovo. Budući da se nije činilo da njegove izjave o nedužno-sti djeluju na njih, pokušao je s druge strane. - Moj je tata bogat. Ako me odvedete do njegove kuće, platit će vam gomilu novca, bez ikakvih pitanja. Samo mu recite što želite i to ćete dobiti. Bogat je, prisežem. - Znamo sve o tebi, Gregorv - reče onaj na suvozačevu sjedalu. - Sad umukni, jebi ga, ili bih mogao pob-jesnjeti. Gregorv je progutao svoju sljedeću usrdnu molbu i tiho počeo plakati. Sad mu je postalo jasno da se ne nalazi u rukama policajaca, a konačnu je potvrdu potvrdu dobio 327 kad su skrenuli u podzemnu garažu jedne uredske zgrade. U to je doba noći garaža bila gotovo prazna. Podzemna je garaža za parkiranje mjesto gdje je snimljeno bezbroj filmskih umorstava, a te je mučne prizore sada vidio u mislima. Zaključio je da će ga ovdje okrenuti prema betonskom zidu i ispaliti mu metak u zatiljak. Sutra ujutro će njegovo tijelo bez lica otkriti neki službenik koji rano stigne na posao. - Molim vas - mrmljao je i stisnuo se na sjedalu kad su otvorili stražnja vrata automobila. - Molim vas, nemojte. Muškarac kojega je pogrešno smatrao policajcem ispružio je ruku, pograbio ga za košulju i izvukao van. Spustio se na koljena i počeo preklinjati za svoj život, ali oni su ga povukli na noge i gurnuli prema dizalu. U redu, dakle neće ga ubiti u garaži. Vjerojatno Vjerojatno ne žele okrvaviti odjeću. Odvest će ga na krov zgrade i baciti ga, pa će njegovo pogubljenje izgledati kao samoubojstvo. Zato što je sudjelovao u otmici, Gregorv James je prešao prešao preko ruba. ruba. Doslovce. Međutim dizalo se zaustavilo prije nego su stigli na krov. Kad su ga izvukli iz kabine, Gregorv je s čuđenjem ustanovio da se nalazi u
hodniku s debelim sagom na podu, a s obje strane vidio je vrata od mahagonija. Na kraju hodnika ugledao je dvokrilna vrata na kojima se nalazila pločica s ugraviranim natpisom. Kad je pročitao ime na mjedenoj ploči, Gregorvju su koljena otkazala poslušnost i on se skljokao na pod. - Ustani - reče jedan od njegovih pratioca. - Hajde, ne budi magarac. Gregorv se sklupčao u fetusni položaj i žalosno cvilio. Dvokrilna su se vrata otvorila i on je začuo gromoglasni povik. - Što se događa? - Ne želi ustati. Što želite da učinimo s njim, gospodine Duvall? 328 Kad je čuo glasno izgovoreno ime, bilo mu je još gore nego kad gaje pročitao na mjedenoj pločici. Gregorv je pokrio uši. No vidio je kako mu se približava par blistavih cipela od krokodilske kože i ostavlja trag na debelom tamnozelenom sagu. Cipele su se zaustavile kad su se našle na nekoliko centimetara od njegove glave. Pinkie Duvall odozgo reče: - Nije riječ o tome što ćemo mi s njim učiniti, gospodo. Od ovog trenutka sudbina gospodina Jamesa ovisi isključivo o njemu samome. 329 32. poglavlje - Gospodine Duvall? Gospodine, oprostite što vas prekidam. Gospođica Flarra je na telefonu. Jako je uznemirena. - Hvala, Romane. Preuzet ću poziv. - Čim se batler povukao iz njegove radne sobe, Duvall je podigao slušalicu. - Flarra? Kako si, dušo? - Strašno sam zabrinuta, eto kako sam! Što se događa? Morala sam moliti Romana da mi dopusti razgovarati s tobom. Kaže da je dobio naređenje da zadrži sve pozive. Gdje je Remy? Zašto me nije došla posjetiti? Već mi se danima nije javila. Dogodilo se nešto strašno, znam da jest. - Smiri se. Ništa se strašno nije dogodilo. - Onda što se događa? Remy cijeli tjedan nije bila ovdje, a ona nikad ne izostaje. Kad god nazovem kuću, netko me zavlači. - Tvoja je sestra imala streptokoknu anginu. Očito prestrašena, ona upita: - Je li joj dobro? - Još nekoliko dana dana odmora i bit će dobro. - Zašto mi nitko nije rekao? - Remy nije željela da se bez potrebe zabrinjavaš pa je zamolila osoblje
da ti to ne spominju. Uzima antibiotike i mnogo joj je bolje, iako je grlo još uvijek jako jako boli. 330 331 Teško joj je govoriti. Ja sam bio zauzet slučajem koji iziskuje sve moje vrijeme. Ispričavam se što te nisam nazvao. To je neoprostivo. Pinkie je osluškivao tišinu s druge strane dok je Flarra prihvaćala njegovu laž. Da joj je rekao istinu, imao bi posla s histeričnom ženom, a to bi samo uvećalo njegov problem. Flarra je impulsivna i nepredvidiva; nije mu potrebna dodatna briga o tome kako bi reagirala na otmicu svoje sestre. Uskoro će je morati obavijestiti o Remvnoj smrti, ali taj će most prijeći kad stigne do njega. - Smijem li je sutra posjetiti? - upita Flarra. - Bojim se da ne smiješ, dušo. Zarazna je. Nikako ne bi željela da se ti zaraziš. Sestra Beatrice nam nikad ne bi oprostila kad bismo joj u školu poslali epidemiju streptokokne angine. - Je li dr. Caruth Caruth propisala propisala Remvne Remvne lijekove? - Kakve to ima veze? - Ne znam, Pinkie, to je... Remy je u posljednje vrijeme bila tako potištena. -Pa? - Pa, samo sam mislila daje možda... samo nagađam, naravno... ali je li moguće daje, znaš, trudna? Pinkiejev se pogled usredotočio na kristalni pritiski-vač za papir na pisaćem stolu, ali ga zapravo nije vidio. Ništa nije registrirao osim apsurdne ideje njegove mlade šurjakinje, koja se odjednom nije činila tako apsurdnom. Nesvjesna njegove reakcije, Flarra nastavi: - Ako jest, smije li uzimati antibiotike? - Nije trudna. - Jesi li siguran? siguran? - Da je moja žena trudna, ne misliš li da bih ja to znao? - prasne Pinkie. - Pa, ne moraš mi odgristi glavu. Ne želim se miješati u vaše stvari, Pinkie. Samo što mislim da Remy potajice čezne za djetetom i žali što nikad nije uspjela začeti. Nadala sam se da bi to mogao biti razlog da je u posljednje vrijeme tako slabašna. Čak sam je pitala. - Što ti je rekla? - Rekla je da nije.
- Dakle, eto ti. Zašto bi lagala? - Valjda imaš pravo - reče Flarra. - To je bila samo ideja. - Tada je pitala može li prinijeti slušalicu do Remvna uha. - Samo daje mogu pozdraviti. Neću je tjerati da govori. - Sada spava. - O, dobro, valjda je ne bi trebao buditi - reče Flarra, očito potištena. - Rečeno joj je za tvoje pozive i zahvalna ti je na brizi. - Još je jedan jedan razlog zašto zašto sam bila bila tako zabrinuta zabrinuta -reče kao da se toga tek naknadno sjetila. - Remy je zasigurno jako uzrujana zbog Errola. - Čula si o tome? - Pročitala sam u novinama. Remy je zacijelo poludjela. - Zapravo, ona to još ne zna. Bila je tako bolesna da nisam imao srca upoznati je s lošim vijestima. - Ima li policija kakvih tragova? - Koliko ja znam, nema. Bojim se da je to jedan od onih bezrazložnih nasilnih zločina koji će ostati neriješen. - Errol je bio snažan poput bika - glasno je razmišljala Flarra. - Kako ga je mogao zaskočiti zaskočiti običan običan pljačkaš? pljačkaš? - Ne želim ružno govoriti o mrtvima, ali Errolova fizička snaga daleko je nadmaši nadmaši vala njegove mentalne mentalne sposobnosti. sposobnosti. Trebao je znati da nije baš mudro usred noći poći u šetnju nasipom. - Valjda, ali čini mi se čudnim da... Umorivši se od razgovora, Pinkie je prekine: - Flarra, dušo, moraš me ispričati. 332 - Jesi li razmisli razmislioo o mesopusnom utorku? Znaš, Znaš, o tome da ja dođem dođem na zabavu? - Malo sam razmišljao, da. Ali još nisam odlučio, a sada doista ne mogu razgovarati o tome. Upravo je stigao još jedan poziv, a taj ima veze s mojim slučajem. Prenijet ću Remy tvoje pozdrave. - Dobro - odgovorila je s naglašenim pomanjkanjem entuzijazma. - Reci joj neka me nazove nazove čim malo malo prizdravi. prizdravi. Doviđenja. Doviđenja. Čim je spustio slušalicu, Pinkie je rekao Romanu neka pozove Barda. Kad je čovjek stigao i ušao u radnu sobu, Pinkie mu je pružio jednu karticu. - Neka se jedan od tvojih najboljih ljudi pobrine za ovo. Neka bude diskretan, ali želim znati što jede za doručak. - Bardo je kimnuo i spremio karticu u džep. Pinkie ga upita: - Je li naš takozvani svećenik odlučio surađivati? Bardo se opako naceri. - Dali smo mu još malo vremena da razmisli o
tome. - Što je s McCuenom? Je li se javio? Policajac nije došao na sastanak s Bardom dogovoren za ranije te večeri. Poslali su ljude da provjere njegovu kuću. Javili su da nikoga nema kod kuće, a mjesto je u posvemašnjem neredu, kao daje netko na brzinu otišao. - Poslao sam ljude u potragu za njim. Pojavit će se -reče Bardo s uobičajenom samouvjerenošću. Potom, manje sigurno, upita: - Što ako ni peder ni McCuen ne ispune naša očekivanja? Pinkie je pogledao telefon i sjetio se svog zadnjeg razgovora. Prstom je prešao preko slušalice i nasmiješio se poput kockara koji ima asa u rukavu. - Pokušat ću nešto drugo. - Bože, tko bi to mogao biti? Joe Basile je zaključio da njegova žena žena ima posve opravdane razloge za mrzovolju. Dan joj je loše počeo u 333 samu zoru kad ih je Doug Patout nenajavljeno nenajavljeno posjetio. Sad ju je probudio telefon u sitne sate. Potražio je slušalicu u tmini i javio se nakon što je aparat peti put zazvonio. - Gospodine Basile, ovdje ponovno Mac McCuen. Molim vas, nemojte spustiti slušalicu dok me ne saslušate. - Što želite, gospodine McCuen? - nestrpljivo reče Joe. - Jutros sam vam lagao. Joe se podigao u sjedeći sjedeći položaj položaj na rubu kreveta. kreveta. -Kako to? - Rekao sam vam da me je Basile pozvao da mu se pridružim na putovanju. Nije to učinio. Alija moram stupiti u vezu s njim. Lagao sam jer vas nisam nisam želio upletati upletati u to. Nažalost, Nažalost, ponestalo mi mi je mogućnosti. mogućnosti. - Upletati me u što? - Vaš se brat uvalio u velika govna. Iako je to grublje rekao, njegova se tvrdnja slagala s onim što je govorio Patout. - Želite li time reći da je u opasnosti? - U velikoj opasnosti. Ako znate gdje se nalazi, morate mi reći. Moram stići do njega prije bilo koga drugoga. To je također bilo gotovo doslovce jednako onome što je rekao Patout. Nakon što je dvaput nazvao Dreddovu prodavaonicu i nije dobio odgovor, Joe više nije pokušavao. Sad bi volio da jest. Ako je Burke otišao u sklonište, najvjerojatnije se nalazi u ribarskoj kolibi. Ukoliko je Burke negdje u blizini, Dredd bi to znao. Joe se osobno ježio od sjedokosog sjedokosog čangrizavca čangrizavca i njegovih njegovih sablasnih
poslova, ali postojala je čvrsta veza između Dredda i Burkea. Joe je pretpostavio da se može osloniti na to da će mu Dredd reći istinu, ako je zna. Nažalost, nije uspio dospjeti do njega. - Gospodine Basile, Joe, molim vas, recite mi pre- 334 klinjao gaje McCuen. - Znate li gdje je Burke? - Jutros sam vam rekao rekao da ne znam. - To ste mi rekli, ali znate li? Njegov se ton nije sviđao s viđao Joeu Basileu. - Oprostite, Oprostite, gospodine McCuen, ali vi ste taj koji zvuči očajnički i u nevolji, a ne Burke. Nakon podulje stanke McCuen reče: - Ispričavam se što sam posumnjao da govorite istinu. Na vašem bih mjestu i ja lagao. Poštujem vašu odanost Burkeu. Ali morate mi vjerovati da mu činite zlo time što mi ne želite reći kako bih mogao doprijeti do njega. - Znam da se ponavljam, ali nemam pojma gdje je - reče Joe naglašavajući svaku riječ. - Sigurno imate neku ideju - uporno će McCuen. Joe je oklijevao samo djelić sekunde, ali McCuen je to opazio. - Što bih mogao reći kako bih vas nagovorio da mi pomognete naći ga? Što bih mogao reći? Burke je po prirodi imao lagan san. Zato gaje čudilo da se s e nije probudio sve dok nije počela mlatarati rukama. Pokušavala je podići desnu ruku, ali nije mogla jer je bila lisičinama privezana za njegovu lijevu. Oštro potezanje njegova zglavka i usijecanje lisičina izvuklo ga je iz dubokog sna. U početku je pogrešno protumačio njezin nemir. - Hej! Prestanite. No kad se posve razbudio, shvatio je da se ne pokušava osloboditi njega. Mreža za zaštitu od komaraca, stoje visjela sa stropa, pala je ravno na njezino lice; mahnito se pokušavala izvući ispod toga. Posljedica njezinih nastojanja bila je ta da joj se tkanina omotala oko lijeve ruke. Što se žešće pokušavala osloboditi, to se više zapletala. Otvorila je usta da vrisne, ali je udahom uvukla mrežu u usta i tako uvećala vlastitu paniku. 335 - Opustite se. Skinut ću vam to. Oči su joj bile otvorene, no ili se nalazila usred noćne more ili joj je panika poremetila um, jer se počela boriti s Burkeom kad je pružio ruku prema njezinu licu i pokušao maknuti prozračni materijal. Vrtjela je glavu s jedne na drugu stranu. Kad je pokušala dignuti glavu, mreža je samo još čvršće prionula uz njezino lice. Lijevom je rukom udarala
Burkea, a desnu nastavila trzati ne bi lije oslobodila. Prebacio je desnu nogu preko njezinih kako bi se zaštitio od njezinih žestokih udaraca. Ponovno je pokušala vrisnuti, ali je tkanina bila u njezinim ustima pa je uspjela samo promuklo dahnuti. - Budite mirni, za Boga miloga - reče Burke. - Nastojim vam pomoći. Konačno je uspio uhvatiti mrežu. Snažno je povukao tako da se potrgala, te joj je oslobodio lice. No poderani su se dijelovi poput paučine zadržali zadržali na njezinoj glavi. Lijevom ih je rukom gurala dok se nije posve oslobodila. Disala je teško, glasno i brzo. - Sad vam je dobro - tihim, umirujućim glasom reče Burke. - Nema je više. Dobro vam je. Ispružio je ruku kako bi joj zagladio pramenove kose, ali gaje ona lijevom rukom snažno udarila. - Ne dirajte me! - Smirite se - reče Burke. - Mreža za zaštitu od komaraca pala je na vas. Samo je to bilo. - Omamljeno je zurila u njega, a disanje joj se polako smirivalo. -Želite li popiti malo vode? Kimnula je. Ranije je stavila čašu vode na klimavi stolić s tri noge koji je imao ulogu noćnog ormarića. Burke je posegnuo za čašom. - Možete li sjesti? - Oslonila se na laktove i pila iz čaše što ju je prinio njezinim usnama. Kiša je i dalje monotono udarala po krovu od valovitog lima. Unatoč tome, kroz prozore je prodirala maglovita siva mjesečina. Napet i oprezan, stajao je na vratima 336 najmanje pola sata nakon što se ribarski čamac udaljio. Nije osjećao da im od nepoznatih ljudi prijeti opasnost; samo ih je zanimao svećenik kojega su spasili od sigurne smrti, a on je nestao tijekom vjenčanja. No Burke je više volio biti oprezan pa nije palio fenjer i čuvao je stražu dok nije bio siguran da doista ne predstavljaju nikakvu prijetnju. Na koncu je predložio da pođu spavati. Ponovno ju je lisičinama privezao za sebe, stoje izazvalo još jednu prepirku u kojoj je on pobijedio rekavši da sad ima mogućnost bijega jer je čamac popravljen. S obzirom na njezinu noćnu moru, prilično gaje pekla savjest stoje drži tako vezanu, pogotovo jer nije želio ležati kraj nje samo iz sigurnosnih razloga. Tako je pohlepno pila iz čaše da joj je voda cijedila iz kutova usta. Kad je sve popila, vratio je praznu čašu na stolić. - Je li vam sada bolje? Opet nije ništa rekla, već je samo kimnula.
Pogledom je prešao preko njezina čela, obraza, nosa i usta. Nakon trenutka oklijevanja, palcem je prešao preko njezine brade i donje usne, a palac mu je ostao vlažan. - Neću vas udariti nogom, Basile. Nešto, možda žudnja, učinilo gaje smotanim. - Što? Nelagodno se promeškoljila, a on je shvatio da njegova noga još uvijek leži preko njezinih. Njegovo stopalo, list, čak i unutrašnja strana bedra dotiču je onako kako bi to činio ljubavnik. Njegove su prepone bile stisnute uz njezin bok. Pogled mu se ponovno spustio na njezine usne. Dotaknuo ih je palcem. Bile su vlažne. I nevjerojatno mekane. - Nemojte, Basile. Molim vas. 337 33. poglavlje Šapnula je riječi, ali nisu mogle biti jasnije. Njezina molba da odustane pokrivala je oko šest prekršaja koji su mu odmah pali na pamet. Uz toliko samokontrole koliko je čovjek ne bi trebao imati za cijeloga života, povukao je nogu i legao na leđa. Neko je vrijeme bio zaokupljen vlastitim jadom. No postao je svjestan da Remy lijevom rukom masira desno zapešće. - Boli li vas? - upita Burke. - Malo. - Snažno ste potezali. To me je probudilo. Želite li nešto za to? Dakle, nije li pravi dobročinitelj? Ne samo da ju je poslušao i maknuo ruke s nje, već joj je također ponudio pomoć. Ili zaslužuje odlikovanje ili ga treba proglasiti Šmokljanom godine. - Ako vas moje zapešće tako zabrinjava, mogli biste maknuti lisičine. - Ni slučajno. - Molim vas. - Ne. Nemojte me to više pitati. - Jebeš dobročinitelja. Bili su dovoljno blizu da je mogao osjetiti svaki njezin udisaj, a žudnja nije nešto što se na zapovijed povuče. povuče. 338 339 No među njima postoje prepreke neprobojnije od čeličnih ploča. A jedna od tih prepreka prepreka su i njezine riječi "Nemojte, Basile", a on nije silovatelj, iako je otmičar. Drugo, ona je žena drugog muškarca. Istina, preljub je popularni, prihvatljivi grijeh. Kad bi se izvanbračne zabave i igre još uvijek kažnjavale kamenovanjem, na Zemlji već odavno ne bi bilo kamenja. Što
se tiče grijeha, grijeha, preljub je nešto posve uobičajeno. Ako se zanemare religiozni aspekti, još uvijek ostaju moralne implikacije. Rado bi sebe smatrao barem malo boljim od Barbare i njezina trenera. I u svakom slučaju, dama je rekla ne, pa se to neće dogoditi bez obzira na sve, te je samome sebi naredio neka prestane o tome razmišljati i prepusti se snu. Dugo je ondje ležao, posve budan, i nikako se nije mogao opustiti. Osjećao je daje i njoj podjednako teško ponovno zaspati. Nije bio naročito raspoložen za čavrljanje, ali se bojao da će mu čeljust puknuti ako ne prekine napetu tišinu. - Je li to bila noćna mora? - Ne baš - odgovori Remy. - Više kao... Da, mislim da se to može nazvati noćnom morom. - Povezana s vašim strahom od gušenja? Osjetio je kako je kimnula glavom. Čovjek nije morao previše razmišljati da bi došao do određenog zaključka. - Sto vam se dogodilo? Toliko je dugo trebalo dok nije odgovorila da je pomislio kako će ignorirati pitanje. No tada je ipak počela govoriti, zastajkujući. - Bilo mi je dvanaest godina. On je bio jedan od Angelinih Angelinih redovitih redovitih mušterija. mušterija. Jako sam rano naučila da moram biti mirna i tiha kad je u kući neki muškarac. Ne smijem plakati. Ni cviliti. Ništa ne smijem pitati niti privlačiti pozornost na sebe. Nastojala sam biti što je moguće manjom, najprije da izbjegnem kaznu, a kasnije da me nitko ne opazi. Željela sam biti nevidljiva da me ne bi gledali. - No taj mi nije dopustio da ga ignoriram. Uvijek bi mi se našao na putu, zadirkivao me, stavljao neke primjedbe koje u početku nisam razumjela, a kasnije sam ih razumjela previše dobro. - Jedne ga je večeri večeri dovela sa sa sobom kući, nakon nakon posla. Bilo Bilo je jako kasno i ja sam već spavala, ali me je njihov smijeh probudio. Bili su drogirani, naravno, i nastavili se zabavljati ne obraćajući pozornost na mene. Na koncu su zaspali na Angelinu krevetu, pa sam i ja ponovno usnula. - Nisam sigurna koliko je vremena prošlo. Da sam se ranije probudila, mogla sam ga odgurnuti i pobjeći iz stana. No kad sam se probudila, on je već bio na meni meni i držao mi mi ruke iznad iznad glave. Imala Imala sam na sebi sebi majicu kratkih rukava i gaćice. Podigao je majicu i njome mi pokrio lice. Burke je sklopio oči i nepomično ležao. Prošlo je nekoliko trenutaka, a tada je dalekim glasom nastavila: - Baš
sam se počela razvijati. Dojke su mi bile nježne i osjetljive. On... on je šaptao... odvratne stvari. Smrdjelo mu je iz usta, njegovi su prsti štipali, štipali, a ja nisam mogla disati. Zavukao je ruku ispod mojih gaćica i... pa, boljelo me je. Pokušala sam viknuti, ali lice mi je bilo pokriveno i nisam mogla disati. Ponovno je počela dahtati, te je lijevu ruku položila na prsa. Njezina je panika polako popustila. - Angel se probudila i vidjela što on radi. Podigla je galamu i izbacila ga iz stana. - Je li ga prijavila, pobrinula se da ga uhite? Istodobno su okrenuli glave jedno prema prema drugome. Remy gaje neobično pogledala. - Angel se nije ljutila na njega. Ljutila se na mene. Dobila sam batina jer sam njezina momka namamila u svoj krevet. - Isuse Kriste. - Imala sam sreće što se probudila prije nego je dospio napraviti nešto više. Zapravo, taj joj je događaj dao ideju da me stavi u promet. Valjda je vidjela veću 340 mogućnost zarade s djetetom prostitutkom nego s djetetom džeparom. Nikad mi nije to otvoreno rekla, ali znala sam što misli. Uhvatila bih je kako me promatra sa zamišljenim, proračunatim izrazom na licu. - Nakon te noći počela sam spavati s mesarskim nožem. Porezala sam dvojicu njezinih prijatelja i zaprijetila još nekolicini. No znala sam daje samo pitanje vremena kad će me netko od njih silovati. - Tada je Angel zatrudnjela. Bila je bijesna jer je shvatila da je trudna kad je već bilo kasno za abortus. Kako je njezina trudnoća napredovala, više se bavila dilanjem droge kako bi nadoknadila izgubljeni prihod od plesanja i... onog drugog. Kad se Flarra rodila, mene je zadužila za dijete, a ona se vratila na posao. Nikad nije dospjela ostvariti svoje planove za mene. Imala sam sreće. - Zar ništa od ovoga nikad nije prijavljeno? Gdje su bili ljudi iz socijalne službe? - Jedna je žena žena iz socijalne socijalne službe službe redovito redovito dolazila. - Potom gorko doda: - Kupovala je drogu od Angel dok služba nije saznala i otpustila je. Nikad nisu poslali zamjenu. Burke je desnom podlakticom pokrio oči. Dobar dio djetinjstva proveo je bez oca, ali koliko se on sjećao, jedini problemi s kojima se suočavao bili su pisanje domaće zadaće i održavanje reda u sobi što ju je dijelio s Joeom kako bi izbjegao izbjegao majčinu majčinu prodiku, prodiku, koja je bila brižna i puna puna
ljubavi iako je morala naporno raditi da bi ih prehranila. Remy se svakodnevno suočavala s problemima, samo da bi preživjela. Gad koji ju je dirao kad je imala samo dvanaest godina ostavio joj je noćne more, patološki strah od gušenja i nesigurnost. Priča je objašnjavala zašto je tako često znala prekrižiti ruke na prsima. Ali to se nije uklapalo. Nosila je haljine duboka izreza i drugu odjeću koja je naglašavala njezine grudi. 341 Spustio je ruku, sjeo i pogledao je. - Zašto ste mi ispričali tu priču? Jeste li je izmislili kako biste izazvali moje sažaljenje? - Sve je to istina, ali nije me briga hoćete li mi vjerovati ili ne. - Glavno da me drži podalje od vas, je li? - Idite do vraga - ljutito će Remy. To je bio prvi put da ju je čuo izgovoriti čak i blagu kletvu, a tako gaje začudilo daje počeo racionalnije razmišljati. Vjerovao je u njezinu priču. Tri ju je puta vidio u panici kad nije mogla normalno disati. Osim toga, tko bi mogao izmisliti takvu priču? Previše je užasna da ne bi bila istinita. - U redu, zašto ste mi to ispričali? - Burke upita blažim glasom. - Jer ste vi muškarac muškarac koji me me je vezao vezao lisičinama lisičinama - odbrusi mu Remy. Već sam bila žrtva. Nije mi se sviđalo. Odbijam biti vašom žrtvom, gospodine Basile. - Jesam li vam naudio? - Naudili mi? - ponovi Remy i s nevjericom se nasmije. - Ništa ne razumijete, zar ne? Za policajca Odjela za narkotike niste baš previše pametni. Ne, niste me tukli, ni silovali, ni izgladnjivali, niti me fizički ozlijedili. No nakon ovoga, zar doista mislite da će me muškarac hirovit poput Pinkieja htjeti natrag? - Zašto biste, dovraga, željeli poći natrag? - ljutito upita Basile. - Drži vas zaključanu u vezi koja je prokleto srednjovjekovna. Nisam znao da tako nešto postoji u slobodnom svijetu. Zašto za Boga miloga ostajete s tim kuj inim sinom? - Ne mislite li da sam ga pokušala ostaviti? - vikne Remy. - Jesam. Jednom. Uštedjela Uštedjela sam dovoljno dovoljno novca da da kupim autobusnu autobusnu kartu. Tako je, gospodine Basile. Basile. Nemam vlastitog vlastitog novca. novca. Dobivam džeparac. džeparac. Novac za trošenje. Mogu si kupiti naranče na tržnici, tržnici, ali ne mnogo više od toga. 342 343 - Trebali su mi mjeseci da skupim dovoljno za tu kartu, a to sam činila
tako da sam iz Pinkiejeve lisnice krala po nekoliko dolara, kako ne bi opazio. Tada je moj tjelohranitelj bio čovjek po imenu Lute Duskie. Pobjegla sam mu u Maison Blancheu. - Stigla sam čak do Galvestona u Texasu gdje sam dobila posao u stakleniku. Našla sam jeftini pansion gdje su iznajmljivali sobe na tjedan. Odlazila sam u duge šetnje plažom, uživala u slobodi i stvarala planove o tome kako ću poslati po Flarru pa ćemo nas dvije započeti novi život. Bila sam sama cijela četiri dana. - Petog sam dana podigla pogled i vidjela Pinkieja kako mi se približava prolazom u stakleniku gdje sam zalijevala nasade begonija. Nikad neću zaboraviti izraz njegova lica. Smiješio se. Čestitao mi je na snalažljivosti. Rekao je da se ne događa često da ga netko nadmudri. Trebala bih se ponositi sama sobom. - Prirodno, bila sam zaprepaštena. Očekivala sam da će pobjesnjeti. No on je rekao da me ne kani zadržavati ako više ne želim biti u braku s njim. Trebala sam samo zamoliti i on bi me pustio da odem, bez zamjerki. Ako želim svoju slobodu, mogu je dobiti. - Postojala je kvaka. - Da. Postojala je kvaka - reče Remy glasom promuklim od emocija. Pozvao me je da se vratim s njim do automobila. Morala sam samo pogledati kroz zatamnjena stakla na stražnje sjedalo limuzine i znati kakvu cijenu moram platiti za svoju slobodu. Flarra. - Doveo ju je sa sobom. Bile je otprilike onih godina kao ja kad su me majčini klijenti počeli zamjećivati. Slobodno mogu poći kamo god želim, rekao je Pinkie, ali Flarra će ostati s njim. - Pogledavši ga u oči, Remy reče: - Govorite o mogućnostima izbora, gospodine Basile. Recite mi, kakvu sam mogućnost izbora imala? Burke izusti psovku. - Ona vas je trebala zamijeniti. - To je bilo najbolje čemu sam se mogla nadati za nju. - Najbolje? - Pinkie me je tetošio od dana kad je postao mojim starateljem, jer me, po njegovim shvaćanjima, voli. Ne gaji takve osjećaje prema Flarri. Velikodušan je i ljubazan prema njoj. No to je samo radi mene i nema nikakve veze s bilo kakvom ljubavlju prema njoj. - Pinkie zna da sestru volim više od ičega na svijetu. Ako ga ikad napustim, kaznit će me preko nje. Bojim se da će baš to učiniti i zato što sam dopustila da budem oteta. - O, još nešto. Kad smo se vraćali iz Galvestona, zaustavili smo se kako bismo nešto pojeli. Pinkie je poveo Flarru u restoran, ali je meni rekao
neka ostanem i pomognem Errolu, čovjeku koji je zamijenio Lutea Duskieja. Errol je iz prtljažnika limuzine izvadio nekoliko teških plastičnih vreća i bacio ih u kontejner iza restorana. Više nikad nisam vidjela gospodina Duskija, niti sam čula o njemu. - Zastala je i naglašeno ga pogledala. - Mislim, gospodine Basile, da je brza smrt najbolje čemu se možete nadati. Ovo je bila noć za početke. Počela je plakati. Tijekom svih ovih dana nije pustila niti jednu suzu. Vidio je kako joj se oči pune suzama, ali ni jednom nije nije zaplakala. zaplakala. Gotovo ju je dotaknuo, ali se na vrijeme zaustavio i povukao ruku. No tada je vidio kako joj se suze iz kutova očiju spuštaju niz sljepoočnice do kose. Primaknuo je ruku tako daje prstima jedva dotaknuo jednu stranu njezina lica i obrisao joj suze. Nije ustuknula, pa je obrisao suze i na drugoj strani. - Ne mogu dopustiti da Flarra strada zbog mene -usrdnim šaptom reče Remy. - Volim je. Voljela sam je i štitila od dana kad se rodila. Ona je sve što imam na ovom svijetu. Čak mi je i moje dijete oduzeto. Burke je odjednom shvatio daje ono stoje vidio u sjenici, i protumačio kao isticanje njezine seksualnosti, zapravo bio izraz nepodnošljiva gubitka. Sad je ponovila 344 345 kretnju i prešla rukom preko donjeg dijela trbuha. Reagirao je impulsivno, bez razmišljanja, i pokrio njezinu ruku svojom. Iznenađena intimnošću, trenutno je prestala plakati. Burke je i sam bio prilično iznenađen. Zurio je u njihove spojene ruke kako bi dobio potvrdu potvrdu da je ono što osjeća stvarno. stvarno. Obavio ih je nekakav spokoj. Oboje su bili svjesni zadržanog daha onog drugog, otkucaja srca, kaotičnog ali neobično usklađenog, širenja topline ispod kože, pritiska njegove ruke na njezinoj. Podigao je glavu i pogledao je. Njihovi su pogledi probijali tminu, žudeći za stapanjem. - Jesi li volio volio svoju ženu? - Govorila Govorila je jedva jedva čujnim šaptom, šaptom, pa je gotovo nije čuo od bučnog lupanja vlastita srca. - Barbaru? - Jesi lije volio? volio? Barbara je na njega ostavila snažniji dojam nego bilo koja žena koju je dotad upoznao. Uzbuđivala gaje i stimulirala. Bolje se osjećao s njom nego bez nje. Ali tijekom udvaranja i godina zajedništva, svih spolnih odnosa prije i nakon vjenčanja, kroz sve gorke svađe i ugodne trenutke,
nikad se nije osjećao ovako kao sada. Ovo je posvemašnja, potpuna, sveobuhvatna strast prema drugom ljudskom biću. - Mislio sam da je volim - odgovori Burke, zbunjen pogrešnim dojmom pod kojim je živio. - Možda nisam. Polako se premjestio dok njegovo lice nije lebdjelo iznad njezinoga, dok se njihove ruke nisu spojile s obje strane njezina lica, a on je osjećao kako se ispod njega dižu i spuštaju njezine dojke, i okus njezina daha na svojim usnama. Položio je svoj obraz uz njezin, protrljao nos uz njezino uho, udisao njezin miris. U jednom zabranjenom trenutku zamislio je intimnost svojih usta s njezinima, svoje ruke u istraživanju, onaj zahtjevni dio sebe obuj-mljen njezinim tijelom. Prizori su bili tako stvarni da je zastenjao od čežnje. Ali se povukao. Kad je to učinio, ona je j e otvorila otvorila oči. Još uvijek su blistale od suza. Također su izražavale njezinu zbunjenost. - Basile? - Sam Bog zna koliko te želim - hrapavim glasom reče Burke. - Ali neću te uzeti. Ne želim ti pružiti razlog da me mrziš. 346 34. poglavlje ČADredd gaje vidio da dolazi pa je stajao na rubu mola. - Već je vrijeme da se pojaviš. Već sam te otpisao. - Još me nitko nije nije ubio - reče Burke. - Kiša me me je zadržala. zadržala. Opazivši Burkeove primitivne popravke, Dredd upita: - Što se dogodilo mojem čamcu? - Doveo me je ovamo, nije li? - obrecnu se Burke, odmah prešavši u obranu. Bio je odvratno raspoložen, a bolje da to njegov prijatelj što prije shvati. Odmah treba postaviti osnovna pravila za bilo kakav dijalog tako da kasnije ne bude uvrijeđenih. Njegova je zlovolja posljedica noći što ju je proveo ležeći kraj Remy, pridržavajući se odluke daje neće taknuti. Ono što joj je prošle noći rekao, bilo je samo djelomice točno. Bude li s njom vodio ljubav, mogla bi ga zamrziti. Bio bi poput svih ostalih muškaraca, uključujući njezina muža, koji su je iskorištavali. Druga strana medalje bila je ta da bi možda i sebe zamrzio kad bi s njom vodio ljubav. Prije pet dana prema njoj je osjećao prezir jer je održavala odnos, bilo kakav odnos, s gadom kakav je Pinkie Duvall. Osjećaj prezira štitio ga je
od osjećaja pri347 vlačnosti. vlačnosti. No sada, nakon stoje saznao sve ono o njezinu životu prije prije i poslije pojave Pinkieja, njegovo se mišljenje o njoj promijenilo. Drastično. Uznemirujuće. Više se nije mogao oslanjati na to da će ga osjećaj prezira zadržati časnim. - Kako ide? Dok je čamac plutao prema molu, Burke je Dreddu dobacio konopac. Ne pitaj. Dredd je prebacio cigaretu na drugi kraj usta. - Hmm. Mogao bih pitati što se dogodilo, ali mislim da to mogu pogoditi. Pichouette ti se zavukla pod kožu, je li? Burke se popeo na molo i prijatelju dobacio mrzovoljni pogled. - Zašto to kažeš? - Nisam se jučer rodio, zato to kažem. Daje ona neka ofucana stara cura, ovo bi ipak bila loša ideja. No budući daje ona... - Shvatio sam - prekine ga Burke. Dredd se promuklo nasmije. - Po namrgođenosti oca Kevina zaključujem da nije pogazio svoj zavjet kreposti, ali je vraški sigurno da je došao u iskušenje. iskušenje. Burke se nije obazirao na njegovo zadirkivanje, već je krenuo prema kući. - Imaš li kave? ka ve? - Seru li aligatori u vodu? - Ne znam. Čine li to? - Gdje je Remy? - Ostavio sam je u kolibi. - Samu? - Bit će joj dobro. Dreddov sumnjičavi pogled izazvao je u Burkea još veću nelagodu u vezi s odlukom zbog koje se i inače osjećao nelagodno. - Koliko dugo te neće biti? - pitala je prije no što je otišao. - Onoliko koliko treba da stignem do Dredda, uzmem zalihe i vratim se. - Satima. 350 obzira jesi lije poševio ili nisi, pokazao si mu. Završi to, Burke. - Završit će kada Duvall bude mrtav. - Zašto to činiš? Zašto? - Jer moram! moram! - vikne Burke. Potom Potom ublaži ton i raz-draženo raz-draženo reče: - Samo Samo mi daj te stvari da mogu otići odavde, u redu?
Gunđajući ispod glasa, Dredd pograbi popis i počne skidati stvari s polica i Ijutito ih bacati u papirnatu vrećicu. Burke priđe telefonu, ubaci kovanice i okrene broj. Netko je podigao slušalicu nakon stoje telefon drugi put zazvonio. Dobro jutro, Duvall - reče Burke. - Mislio sam da ću te uhvatiti ovako rano. - Basile. Kad ga je Pinkie P inkie Duvall izgovorio, izgovorio, njegovo je ime zvučalo poput epiteta. Dobro. Svim se srcem nadao daje postao odvjetnikova Nemeza. - Počinio si jednu golemu grešku, Basile. Veću, samoubilačkiju grešku od one što ju je počinio Stuart kad je utrčao u ono skladište. - Kevin nije znao protiv čega se bori. Ja znam. - Onda znaš da ću te ubiti. - Ubiti me? Najprije me moraš naći, ti kujin sine. Burke je spustio slušalicu, slušalicu, ali je nekoliko trenutaka trenutaka zamišljeno zurio u prazno. Čovjeku je oteta žena. Nema je već nekoliko dana, a nalazi se u rukama čovjeka koji se zakleo na osvetu. Ipak Duvall nije uopće pitao za nju. Burke je ponovio riječi, ovoga puta iz dubine duše: -Ti kujin sine. Pinkie je začuo ton slobodne linije. - Nije dovoljno dugo trajalo da bi se moglo ući u trag pozivu, gospodine Duvall - reče pomoćnik iz susjednog ureda. - Žao mi je. Naš čovjek u centrali može otkriti odakle je zvao, ali to će potrajati. potrajati. 351 - Nije važno. Na pomoćnikovo čuđenje, Duvall se počeo smijati, najprije tiho, a zatim s opakim uživanjem. Pogledao je Waynea Barda, koji se također smiješio, i rekao: - Basile je zvučao tako prokleto samodopadno. Klipan ne zna da ga već imamo. Jednako dobro raspoloženi raspoloženi Bardo spustio spustio je žuti fascikl na stol. - Ovo će ti uljepšati dan. Pinkie je pročitao natpis na fasciklu i izbacio sadržaj na stol. - Tako brzo? Impresioniran sam. Prolistao Prolistao je crno-bijele fotografije. Bile su mutne, snimljene iz daljine, ali a li se jasno razaznavalo što je na njima. Pinkie reče: - Sramota, sramota, dr. Caruth. -Potom se obrati Bardu: - Neka novi momak do veze automobil. Idem u kućni posjet. Dredd je stavljao robu u čamac kad mu se Burke pridružio na molu. Našao sam dvije naranče - čangrizavo promrmlja.
e - Hvala. - Tu imaš dovoljno zaliha za nekoliko dana. Burke je kimnuo, ali su ga zaokupljale druge brige. -Dredde, maločas sam raspirio Duvallov bijes, zato pripazi na sebe. Na prvi znak nevolja pođi u močvaru i nestani. - Znam se brinuti o sebi, hvala ti, sinko. Možda jesam star i sijed, ali nisam bespomoćan. - Slušaj me - reče Burke pazeći da ga Dredd pozorno sluša. - Ne smiješ se zajebavati s nekim na Duvallovu platnom popisu. Obećaj mi da ćeš nestati ako naiđe netko sumnjiv. Čuvaj se. - Dobro, dobro. Uh, dovraga, zvoni telefon. - Vidjet ćemo se za dva dana, a možda i ranije. Dredd je krenuo prema kolibi, proklinjući telefon ili Burkeova upozorenja, Burke nije bio siguran što. Starac 352 mu je bio drag. Ako se Dreddu nešto dogodi, nikad si neće oprostiti da gaje umiješao u ovo. - Burke! Prešao je samo dvadesetak metara kad je začuo Dred-dov povik. Okrenuo se i pogledao; Dredd ga je zvao natrag. Okrenuo je čamac i viknuo: - Što je? - Telefon za tebe. Srce mu je poskočilo. Zar se preračunao? Je li Duvall tako brzo ušao u trag pozivu? Zar je već na putu ovamo? Žilama mu je prostrujio adrenalin. Skočio je na molo prije nego se čamac sasvim zaustavio. Tko je? Tko je? - Tvoj brat? Burke naglo stane. - Joe? - Koliko braće imaš? - Što on želi? Kako je znao da će me ovdje naći? - Ne bi li to njega trebao pitati? Burke je potrčao do prodavaonice pa je teško disao kad je podigao slušalicu. - Joe? - Hej! Ne mogu vjerovati da doista razgovaram s tobom. Nazvao sam kako bih Dreddu ostavio poruku da me nazoveš ako se pojaviš kod njega. - Jesi li dobro? dobro? - Do vraga, veliki brate, ja sam dobro. Ti si taj koji se navodno uvalio u
nevolje. Barem se čini da svi tako misle. - O čemu to govoriš? - Za početak, jučer se u samu zoru ovdje pojavio Doug Patout. Vozio je veći dio noći i bio je jako loše volje. - Zbog čega? - Zbog tvog tajanstvenog nestanka. Najprije je okolišao, a zatim je otvoreno rekao da si u gužvi. Pitao me je znam li kamo si otišao. - A ti si mu na to rekao... - Istinu. Nisam znao. Rekao sam mu da možda imam neku ideju, ali s obzirom na obiteljsku odanost ne želim 353 mu povjeriti svoja nagađanja. - Dobro. Hvala, Joe. - Čekaj. Ima još. Dok ga je Linda zabavljala u kuhinji, primio sam telefonski poziv u radnoj sobi. Zvao je Me McCuen. - Isuse. Što je on htio? - Isto. Njegova je priča bila malo pretjeranija... - Takav je Mac. - Ali rekao sam mu isto što i Dougu Patoutu, da mu ne mogu pomoći. Nakon stoje Patout otišao, dvaput sam pokušao doprijeti do Dredda i provjeriti jesi li slučajno u ribarskoj kolibi i je li te vidio. Nitko mi nije odgovorio na te pozive. Nekako sam se prestrašio i pomislio da možda jesi u opasnosti. opasnosti. - Nisam. - Onda zašto su Patout i taj tip McCuen uvjereni da jesi? McCuen ne prihvaća negativan odgovor. - To jako dobro znam. - Ponovno je nazvao usred noći, a zvučao je još napetije nego ranije. Rekao sam mu neka odjebe. - Dobro. - Ali, Burke, jutros je ponovno nazvao. Linda je sad već poludjela, misli da si mrtav ili tako nešto. McCuen preklinje, priseže da ti želi dobro, tvrdi da ćemo uskoro planirati pokop ako mu ne kažem ono što želi znati. Rekao je daje isto kao da si mrtav ako ne otkrijem gdje bi se mogao nalaziti. Pa sam to učinio. - Što si učinio? - Otkrio sam. Burke je pošao unatrag i udario glavom o zid. - Što se događa, Burke? Jesam li dobro postupio? Burke nije mogao
zamjeriti bratu stoje McCuenu dao informacije. Mac je znao biti uporan i uvjerljiv. Joe je imao srce na pravome mjestu. - Ne opterećuj se time. - Što se događa? Mogu li ja štogod učiniti? Patout je rekao daje to povjerljiva policijska stvar. 354 - Tako nekako. - Burke, ako si u nevolji... - Slušaj, Joe, žao mi je, ali nemam mnogo vremena. - Glavom su mu mahnito letjele misli. Sad je počeo jednako brzo govoriti. - Nemoj me prekidati, molim te. Samo učini kako ti kažem. Otiđi iz grada na nekoliko dana. Povedi obitelj. Pođi automobilom, plaćaj gotovinom. Nikakve kreditne kartice, nikakav javni prijevoz. - Koji vrag... - Učini to! - vikne Burke. - Volim tebe, Lindu, djecu. Učini to. Trenutak kasnije Joe nevoljko pristane. - Dobro. Na koliko dugo? - Nazvat ću tvoj ured i ostaviti poruku. Ubaci novu šifru. Nikome nemoj govoriti kamo ideš. Jasno? - Jasno. - I, Joe, nazovi Nanci Stuart. - Kevovu udovicu? u dovicu? - Tako je. Reci joj neka uzme dječake i ode nekamo. Iste upute. Jednako hitno. Shvatio si? -Da. - Hvala, Joe. Kad je jutros Mac nazvao? - Prije manje od jednog sata. - Iz New Orleansa? - Valjda, da. - Jesi li mu rekao rekao kako će stići stići do Dredda? Dredda? - Ne. Želio je zaobići Dredda i poći ravno do naše kolibe. Sranje! - Sada doista moram poći. Čuvaj se, Joe. Spustio je slušalicu i potrčao prema vratima. Dredd mu je prepriječio put. Burke gaje vješto zaobišao i nastavio trčati molom. - Joe je Macu McCuenu dao upute kako će stići do naše kolibe - doviknuo je preko ramena. - Prokletstvo. Na čijoj je strani McCuen? - Ne znam. To me zabrinjava. - Hoće li netko biti s njim? 355
- Ne bih se iznenadio. U svakom slučaju, moram stići prije njega. - Želiš li da pođem s tobom? - Ovo je moj problem, Dredd. Odveži taj konopac, molim te - reče i skoči u čamac. - Jednom sam i ja imao problem. problem. Ti si mi mi pomogao. - Već si dovoljno pomogao. I bit ću ti vječno zahvalan. - Upalio je motor. - Usput rečeno, bit će ti drago čuti da su tvoji lijekovi djelovali. Remvne su rane zacijeljele. Ako se meni nešto dogodi, svakako joj reci... samo... reci joj da mi je žao zbog svega. 356 35, poglavlje Mac McCuen je u mislima procijenio kakvi su izgledi da se izgubi i zaključio da su prilično veliki. Čamac je unajmio od čovjeka koji ima više bradavica nego zuba i koji je tvrdio da nikad nije čuo o braći Basile ili o njihovoj ribarskoj kolibi. McCuen je pretpostavio da laže i bilo mu je drago što je zapisao upute Joea Basilea. Basilea. Čini se da lokalni stanovnici stanovnici močvaru smatraju smatraju svojim područjem i ne vole uljeze. Što se njega tiče, neka im bude ovaj kraj Bogu iza leđa. Nije mogao shvatiti zašto neki ljudi veličaju ljepotu močvare i njezinih rukavaca. Sve je vrvjelo od insekata, zmija, aligatora, risova, veprova i drugih divljih životinja, a on s time nije želio imati nikakve veze. Čak ni kao dijete nije volio prirodu. Najviše što se želio približiti prirodi bio je odlazak na hipodrom. To i njegovo stražnje dvorište. Pomislivši na dom, sjetio se Toni. Bože, što li ona mora misliti? Prošle večeri, otprilike u vrijeme kad se trebao sastati s Del Rayom Jonesom i Wayneom Bardom, pakirao je svoju mladu, prelijepu ženu za odlazak k njezinoj majci u Jackson, Mississippi. Kad je počeo bacati njezine stvari u kovčege, ona se prilično uznemirila, prirodno, i zahtijevala da joj kaže što se događa. 357 Izmislio je priču o dileru kojeg su uhitili i koji je policajcima iz odjela prijetio odmazdom prema njihovim obiteljima. - To su vjerojatno samo priče, ali nam je Patout savjetovao neka poduzmemo potrebne mjere opreza. Povjerovala mu je. No čak i da nije, ne bi joj pružio mogućnost izbora. Morala je otići iz grada na sigurno, točka, kraj rasprave. Du val lov je rok prošao, a to neće proći nezapaženo. Doći će ga potražiti s lovačkim instinktom i odlučnošću lovačkih pasa.
Duvallove suptilne primjedbe o Toni privukle su njegovu pozornost, baš kako je odvjetnik očekivao. očekivao. Mac je znao što je Wayne Bardo u stanju učiniti nekoj ženi. Vidio je fotografije umorenih žena gdje je Bardo bio osumnjičeni, ali nikad optuženi. Tako je Toni napustila grad, a ostat će u Jacksonu sve dok se ta zbrka između Burkea Basilea i Pinkieja Duvalla ne raščisti, na ovaj ili onaj način. Prokletstvo, kako li se uopće našao usred unakrsne vatre? Naravno, znao je kako. Kockanje. Njegova je ovisnost odgovorna za sve greške što ih je počinio, a počinio ih je mnogo. Za svaku glupost što ju je izveo kriva je potreba za novcem za kockarske dugove. Bilo je opće poznato da se povremeno kladio, ali nitko nije znao u što se sve upuštao da bi namirio svoje dugove - ni njegovi roditelji, ni njegova žena, niti ljudi s kojima je radio. Nitko. Ali on zna. A grizodušje ga izjeda. Prisegnuo je pred Bogom da više nikad neće uplatiti neku okladu, ako se on i Toni bezbolno izvuku iz ove situacije. No već u sljedećoj misli okladio se sam sa sobom da će prekršiti prisegu. Odjednom je ugledao kolibu. Mac se gotovo go tovo glasno nasmijao. nasmijao. Kad je j e krenuo čamcem, nije vjerovao da ima bilo kakvih izgleda pronaći to mjesto, ali se doslovno pridržavao uputa Joea Basilea i 358 eto, tu je, baš kako ju je Basile opisao, sve do zaštitnih guma na molu. Bilo je prekasno da se pokuša krišom približiti. U tišini te pustoši Basile je zasigurno čuo zvuk motora mnogo prije no što se čamac pojavio na vidiku. Vjerojatno ga sada promatra s jednog od zastrtih prozora. Maco vo je srce divlje lupalo u prsima, kao daje znalo da se nalazi na nišanu puške. Ugasio je motor i malenim plovilom pristao uz molo. Doviknuo je: Samo sam ja došao, Basile, i moram razgovarati s tobom. - Objema se rukama uhvatio za jedan od stupova, potom se nespretno popeo na molo i prive-zao čamac. Iako je bilo svježe, iz pora mu je izlazio nervozni znoj. Činilo mu se da ga gladne, neprijateljske oči promatraju iz bezbrojnih skrovišta duž obala rukavca, ali nijedne nisu onako opasne kao Basileove. Njegovi su koraci glasno odzvanjali dok je hodao molom prema grubo izgrađenoj nastambi. Bio je uvježban za opažanje znakova bliske opasnosti, opasnosti, ali sve su ga njegove policijske vještine napustile. Stigao je u
novo područje, za njega nepoznato i strano poput Neptuna. Osjećao se nesposobnim i nespretnim, a policajac ne smije na taj način pristupati problemu, pogotovo ako je na suprotnoj strani netko kao Burke Basile. Kad je stigao do mrežastih vrata, s mukom je progutao slinu. - Burke, ovo nije dobro, čovječe. Dopusti mi da uđem i razgovaram s tobom. U redu? Držeći ruke na vidiku, povukao je vrata za zaštitu od komaraca. Drvena vrata iza njih nisu bila zaključana. zaključana. Mac ih je otvorio, trenutak oklijevao, a potom koraknuo unutra. Hitro je pogledom obuhvatio prostoriju. - Kujin sin! Osjećao se poput budale, i krajnje frustrirano, jer je koliba bila prazna i odmah se vidjelo da ondje već dugo 359 nitko nije boravio. Barem ne ljudi. Neka je životinja odgrizla dio jastučića na jednom naslonjaču. naslonjaču. Žohari Žohari su potražili potražili zaklon. zaklon. Jedan ga je pauk ignorirao i nastavio plesti svoju mrežu oko fenjera stoje visio na zidu. Voda je kapala iz slavine iznad starog sudopera. Joe Basile je pogriješio. Ili to, to, ili je bio prepreden prepreden kao i njegov stariji stariji brat pa je, osjetiv o sjetivši ši da Burkeu prijeti prijeti opasnost, njegovog lakovjernog kolegu namjerno poslao na pogrešno mjesto. Što sada? Što će sada učiniti, jebi ga? Ne može se vratiti bez Basilea. Bez Basilea... Nije želio čak ni razmišljati o tome, ali je dovoljno reći da smrdljiva, zastrašujuća močvara nije ništa u usporedbi s paklom što ga očekuje u New Orleansu ako ne dovede Basilea. Mac se s gnušanjem okrene. Tada je naglo stao i brzo udahnuo kad je na vratima ugledao siluetu čovjeka. Dredd je stavljao mamac na udice kad se na po-šljunčanoj stazi što je vodila od glavne ceste pojavio automobil. Gledao je kako se približava, približava, usporava i zaustavlja. Vozač je izišao. Ugledao je Dredda i domahnuo. - Zdravo, Dredd. - Gregorv James je oprezno krenuo molom, nesigurno se smiješeći. - Kako ide? - Ti klipane - izdere se Dredd. - Gdje je moj čamac? Trebao bih te rasporiti i upotrijebiti tvoju utrobu kao mamac. - Zamahnuo je nožem kojim je rezao mamac. Gregorv podigne ruke u znak predaje. - Žao mi je zbog tvog čamca. Platit ću za njega. Moj je j e tata bogat. - Što radiš ovdje? Šteta što nisi ranije došao. Propustio si susret sa svojim prijateljem, Burkeom Basileom.
- Gdje je on? - Ne bi li volio znati? - Možemo li poći unutra i razgovarati? Dredd se okrene na drugu stranu. - Imam pametnijeg posla. 360 - Dredd, molim te. Pogledaj me. Dredd prekine s poslom i pozornije se zagleda u lice mladog čovjeka. Negdje su se još vidjele otekline i ogrebotine. Bilo je puno modrica. No između modrica koža mu je bila blijeda, a izraz lica napet i zabrinut. Ljuteći se na sebe zbog vlastite suosjećajnosti, Dredd kretnjom pozove Gregorvja neka ga slijedi u prodavaonicu. Čim su ušli, Gregorv počne brbljati: - Imam samo deset minuta. - Do čega? Dok ne dođu po tebe. Držat će te na nišanu ako budu morali, mučiti te, ne znam. Ali neće se vratiti kući bez Remy Duvall i Burkea Basilea, a ti ćeš ih odvesti do njihova skrovišta. - Vraga ću ih odvesti. - Onda će te ubiti. - Tko oni? - Ljudi koji rade za Duvalla. - Bardo? Gregorv odmahne glavom. - Bardo je ostao u gradu. To su druga dvojica, ljudi koji su me čekali u mojoj kući kad sam onamo stigao. - Još uvijek slušam. slušam. - Sinoć sam s Duvallom sklopio nagodbu. Mogao sam birati između odlaska u zatvor, gdje bih sigurno bio zatvoren s golemim pederima koji bi me silovali dok mi crijeva ne bi prsnula i ja bih iskrvario, ili vođenja tih ubojica do mjesta gdje sam posljednji put vidio Basilea i Duvallovu ženu. Dredd prezirno otpuhne kroz nos. - Čini se da si se dobro nagodio, kukavički pederu. - Da sam iskreno pristao na nagodbu, zar bih te upozorio? - reče Gregorv, a glas mu je bio kreštav od očaja. - Osim toga, ubit će i mene kad im više ne budem koristan. - Dakle, zato me upozoravaš? Kako bih te zaštitio? 361 - Vjerojatno. Ali, ne znam... - Cupkao je donju usnu tako da mu je prokrvarila stara posjekotina. - Pekla me je savjest jer sam zeznuo Basileov plan. Ja sam kriv što je gospođa Duvall nastrijeljena. Ili možda
zato što sam uvijek postupao kukavički, a ovo je način da se iskupim. - Čuvaj to za ispovijed - prezirno će Dredd. - Čista srijeda je za dva dana. Tada se možeš pokajati. - Dobro, ne zamjeram ti što nemaš povjerenja u moje motive. No ostalo nam je još sedam minuta. Čekaju na glavnoj cesti. Ako se ne vratim i izvijestim ih da u prodavaonici nema drugih mušterija, oni će doći ovamo, pretvarajući se da su ribolovci, i uhvatiti te nespremnoga. Dredd se zamišljeno počeše po bradi. - Ako mi govoriš istinu, zašto si ih doveo ovamo? - Da bih imao barem neznatne izglede da ću se iz ovoga izvući živ. - Kako bih trebao znati da mi ne pripremaš klopku? Kako bih mogao znati da ne izdaješ mene pretvarajući se da izdaj eš Duvalla? - Misliš li da sam tako lukav? Dredd mu uputi dugačak, zamišljen pogled. - Imaš pravo. - Dakle, vjeruješ mi? - Nazovi me prokletom budalom - promrmlja Dredd - ali mislim da ti vjerujem. - Što ćemo učiniti? - Još ne znam. Ali moraš moraš sjesti jer ćeš se inače inače srušiti. srušiti. Nervozan si poput poput kurve u crkvi. Žedan? Donijet ću ti t i jedan Dr. Pepper. Gregorv zahvalno sjedne na stolicu za stolom što ju je Dredd pokazao. Dredd je krajičkom oka vidio kako je ustuknuo pred glavama malenih aligatora. Dvanaest ih je premazao šelakom i ostavio da se suše na stolu. - Izvoli. - Dredd mu doda otvorenu limenku hladnog napitka. Gregorv je Gregorv je drhtavom drhtavom rukom zgrabi zgrabi i pohlepno počne piti. piti. 362 - Kakav je naš plan? - pitao je između gutljaja. - Ja ću biti na molu i loviti loviti ribu. ribu. - Dobro - složi se Gregorv. - Gdje ću ja biti? Dredd se zagleda duboko u oči mlađeg čovjeka. Hmm? - Ješao sam... sam... ješao sam... sam... Koji vjag? vjag? Ugasivši se poput svjetiljke, Gregorv je pao naprijed i glavom udario o stol, dva centimetra od aligatorovih blistavih, razjapljenih čeljusti. - Momak jednostavno ne može podnijeti Dr. Pepper. Dredd je pošao iza Gregorvja, uhvatio ga ispod pazuha i njegovo mlohavo tijelo odvukao u spavaću sobu. Ondje gaje spustio između kreveta i zida. To nije bilo baš idealno skrovište, ali ionako će biti privremeno.
Gregorv će se probuditi s laganom glavoboljom od udarca u stol, ali neće imati nikakvih posljedica od uspavljujućeg sredstva što gaje Dredd ubacio u napitak. Doza je bila malena, tek toliko da ga onesvijesti i makne s puta dok se Dredd ne pobrine za Duvallove plaćenike. Nalet adrenalina što gaje osjećao bio je bolji od svega što je Majka Priroda ili Čovjek izumio. Nije mu nedostajala usrana politika njegovog bivšeg posla, propisi i pravila, ograničenja, ali nedostajalo mu je uzbuđenje. Dosad nije shvaćao koliko mu je to nedostajalo. Radovao se razdoblju od sljedećih nekoliko minuta. Ako je Gregorv rekao istinu, i ako su njegove procjene točne, Dredd je izračunao da ima četiri minute vremena dok se ne pojave "ribolovci". Dotad mora mnogo toga obaviti. - Hej, Mac! Što te dovodi u ove krajeve? - Vraški si me prestrašio. Burke otvori mrežasta vrata i uđe u kolibu. - Koga si očekivao? - Nikoga. Hoću reći, očekivao sam da ćeš ti biti u 363 kolibi, s gospođom Duvall. - Doista? - Da, tvoj brat... - Znam sve o tome. Jutros sam razgovarao s Joeom. Rekao mije za tvoje mahnite telefonske pozive. Ne sviđa mi se taktika zastrašivanja zastrašivanja što si je na njemu primijenio, Mac. - Nisam imao drugog izbora. - Dakle, kakva je to kriza? k riza? - Prokletstvo, Burke, prestani srati! - uzvikne Mac. -Posve si pošašavio. Oteo si ženu Pinkieja Duvalla i skrivaš je ovdje u svojoj ribarskoj kolibi. - To je samo djelomice istina - reče Burke. - Doista sam pošašavio, i doista sam oteo gospođu Duvall, ali nisam bio toliko lud daje dovedem ovamo. Dredd ga je upozorio da nije pametno odvesti Remy u ribarsku kolibu gdje bi ih s vremenom netko mogao potražiti. Umjesto toga, predložio je da Burke pođe u njegovu kolibu što ju je katkad iznajmljivao. Bila je slično opremljena, ali smještena na nepristupačnijem mjestu, kraj bare uz močvarni rukavac kojim rijetko tko plovi i koju je teško naći. Budući daje poslušao Dreddov savjet, tajno skrovište još uvijek je poznato samo njemu i Dreddu. - Ako ovdje tražiš gospođu Duvall, na pogrešnom si tragu, Mac. Posve pogrešnom. pogrešnom. Isto tako, ometaš tuđi posjed. Nestani.
- Burke, saslušaj me, molim te. Znam da nikad nisi imao naročito dobro mišljenje o meni. Dobro. Znam da sam te živcirao, i vjerojatno misliš da sam loš policajac. I to je u redu. Misli što god želiš, ali vjeruj mi da barem ovoga puta znam što govorim. On će te ubiti. - Pretpostavljam da govoriš o Duvallu. - Neće on sam zaprljati ruke, ali dobit će tvoju glavu na tanjuru, ili će umrijeti u nastojanju. - Na to i računam. Da će umrijeti u nastojanju. 364 365 - A ti ćeš ostatak života provesti u zatvoru. - Poznati su mi zakoni države Louisiane, ali ipak ti zahvaljujem na kratkom tečaju i na savjetu. Sad imam posla. Vidimo se, Mac. Mac zaobiđe Burkea i postavi se između njega i otvorenih vrata. - Je li ona dobro? - Dovraga, da, dobro je - ljutito odgovori Burke. -Misliš li da bih naudio ženi? -Ne, ali nisam mislio ni da bije mogao oteti! -vikne Mac. Potom je obuzdao svoj gnjev i počeo govoriti smirenijim tonom. - Pokušavam te spriječiti da si upropastiš život. Do grla si u govnima, ali nije prekasno da se situacija preokrene. Gospođu Duvall vrati njezinu mužu. Onda bi se, uz moju pomoć, ova stvar mogla razriješiti. Burke se nasmije. - Duvall neće oprostiti ni zaboraviti da sam mu uzeo ženu, Mac. U kakvom to svijetu snova živiš? - Onda dobro, dopusti mi da ti je skinem s vrata i odvedem kući. Ti nestani. Kraj priče. - Priča neće završiti dok Duvallovo srce ne prestane kucati i dok Bardo ne bude mrtav. Prije nego umru, natjerat ću ih da imenuju policajca koji je prodavao prodavao naš odjel, a zatim ću i njega njega ubiti. - Pretvaraš se u ubojicu? - Izvršitelja kazne za počinjene zločine. - To nije tvoj zadatak. -Očito jest. - Prepusti to Unutrašnjoj kontroli. Burke se ponovno gorko nasmije. - Oni su korumpirani kao i ostali. Čak i kad bi nanjušili izdajicu, misliš li da bi ga predali javnom tužitelju? Dovraga, ne. Nitko u NOPD-u neće maknuti prstom, osim što će se sve zataškati i mnogi će usput napuniti vlastite džepove. - Ima i poštenih policajaca, Basile. Jedan manje nakon što si ti dao ostavku.
- Ta nekolicina ne može promijeniti situaciju. - Hoće li još ubijanja vratiti Keva Stuarta? Burkeu je palo na pamet da svog mladog partnera još nikad nije vidio ovako usrdnog. Bio je očajan i tako nervozan da mu se na licu pojavio tik. - Što radiš ovdje, Mac? - Rekao sam ti. - Ono što si mi rekao su gluposti. Nisi stavio glavu u torbu to rbu za mene jer mi se diviš. Nije riječ o tome da smo braća po krvi. Nešto ne štima u toj slici. O čemu je riječ? Mac je na nekoliko sekundi skrenuo pogled s Bur-keovih očiju, a tada gaje ponovno pogledao. - Zelenašu dugujem pedeset tisuća. - Shvaćam - reče Burke koji je u glavi slagao djeliće. - Sada to počinje imati smisla. Duvall je saznao za tvoj dug i ponudio da će ga namiriti ako mu izručiš mene i njegovu ženu. To objašnjava tvoje očajanje. - Što sam mogao učiniti, Burke? Zaprijetili su da će nauditi Toni. Burke ga pograbi za košulju. - Jesi li ih doveo ovamo? - Ne, dovraga, ne. - Mac se oslobodio stiska. - Trebao sam se sinoć sastati s njima, ali nisam se pojavio. Nadao sam se da ću te naći prije nego oni nađu mene. Ne znaju gdje sam. - Pa, saznat će. Vidimo se, Mac. Sretno. Burke je pokušao proći kraj njega, ali mu je McCuen ponovno prepriječio put. - Basile, vjeruj mi, ne bih riskirao izlet u tu prokletu močvaru da bih te našao kad bi se radilo samo o novcu. Tonini bi roditelji namirili moj dug da sam ih zamolio. Ovo je mnogo veće no što ti misliš. - Da, i siguran sam da bi bilo zanimljivo razgovarati o tome, ali sad nemam baš previše vremena. - Burke se bojao za Remy koja je sama u kolibi. Bio je odsutan mnogo više no što je planirao. Osim toga, ne bi ga pokolebalo ništa što bi Mac mogao reći. Momku se ne može vjerovati. Tko mu jamči 366 da Mac nije doveo Barda i ekipu ubojica ravno do njega? Uzet će čamac iz skrovišta, a zatim se hitno vratiti do Dreddove kolibe. Nije se bojao da će ga Mac slijediti. Lako će ga se riješiti u labirintu močvarnih rukavaca. Mac ga zgrabi za ruku. - Mogu ti pomoći, Basile. Možemo pomoći jedan drugome. - Tebe samo zanima kako ćeš pomoći sebi. Sad mi se nosi s puta. - Ne mogu ti dopustiti da nastaviš s ovim.
- Ne možeš me zaustaviti. Kad gaje Burke pokušao odgurnuti u stranu, Mačje posegnuo prema pojasu na leđima. - Isuse, Mac, ne! Ali nije se trebao bojati da će Mac pucati u njega. Prije nego je Mac uspio zgrabiti svoj pištolj, Burke je začuo pucanj. Mac je zabezeknuto pogledao Burkea, a zatim mu se u očima pojavio prazan izraz i on je pao prema naprijed. 367 36. poglavlje Dredd je čuo približavanje automobila. - Ovog tjedna nisam imao više od tri mušterije - promrmlja sebi u bradu. - Jutros radim kao zemljišni ured. Prema onome što je Gregorv rekao, Duvallovi ljudi dolaze točno na vrijeme. Možda se momak ipak želi iskupiti. Čuo je kako se otvaraju i zatvaraju dvoja vrata automobila, a potom škripu koraka na šljunku. - Dobro jutro - dovikne nečiji glas. - I tebi, klipane - ispod glasa progunđa Dredd, tako da ga posjetitelji ne mogu čuti. - Grizu li jutros? To je rekao drugi glas. Dredd ni na to nije odgovorio. Sve je pripremio tako da Duvallovi snagatori vide starca koji sjedi na kraju mola, okrenut leđima prema njima, s nogama iznad vode i ribarskim štapom u ruci. Želio je da zaključe da starkelja slabo čuje. Nisu ušli u prodavaonicu, a zasigurno su mislili da se ondje skutrio Gregorv i čekao da se akcija razvije. Umjesto toga, krenuli su molom prema njemu. Dredd je po koracima zaključio da je jedan znatno teži od drugoga. - Vi ste zacijelo Dredd. Dredd se nije maknuo. 368 369 - Što upotrebljavate za mamac? Procijenio je da su sada tri metra udaljeni od kraja mola. Blizu, ali ne dovoljno dovoljno blizu. - Zar je gluh ili tako nešto? - čuo je kako jedan tihim glasom pita drugoga. - Hej, starce - reče prvi glas. - Idemo u ribolov. Moramo kupiti neke stvari. Dredd je i dalje čekao, nepomičan i tih.
- Kujin sin je sigurno gluh. g luh. - Ili nas ignorira kako bi ispao grubijanom. grubijanom. Hej, starce! Tebi govorim. Tijekom svoje policijske karijere Dredd se često oslanjao na ljudsku prirodu da mu pomogne pri obavljanju njegova posla. Homo sapiens djeluje po drevnim nagonima, a to ga čini predvidljivim. Dredd je računao na to da nasilnici neće odoljeti prilici da nekoga maltretiraju. - Možda ga treba malo bocnuti - predloži jedan. - Da - tiho se nasmije onaj teži. - Možda ga treba bocnuti. Vrškom čizme gurnuo je starog, gluhog ribolovca u kičmu, tik ispod konjskog repa. Nije ga jako šutnuo, ali je starac, na njegovo zaprepaštenje, pao u vodu. Kapa mu je pala s glave. Kao i siva perika. Umjetna je brada otplutala nizvodno. U nasilnika je zurila maska iz Noći vještica, ali su prorezi za oči zjapili prazni. Sagne se da bolje pogleda i uzvikne: - Koji vrag... Dredd je ispružio ruku ispod mola, gdje se skrivao, i uhvatio čovjeka za gležanj. Izgubivši ravnotežu, mlatarao je rukama po zraku, ali je ipak pao u vodu. Dreddov je nož glatko zarezao ispod njegove brade. Bio je mrtav prije nego se posve smočio. Dreddov stav je bio da neki ljudi jednostavno ne zaslužuju živjeti u normalnom narodu. Prelila mu se čaša one noći kad je odgovorio na poziv zbog nasilja u obitelji. Na ženi i djeci kroničnog alkoholičara vidio je i krvave dokaze njegove nasilnosti. Gad nije održao svoja bezbrojna obećanja da će se popraviti. Skupo je stajao sustav koji gaje rutinski zatvarao, a potom puštao da bi ponovno zlostavljao svoju obitelj. Bio je emocionalna i fizička prijetnja društvu i svima oko sebe. Učini svima uslugu i sada makni ovog kujinog sina s lica zemlje, mislio je Dredd kad je izvukao oružje. Bez obzira na sve probleme probleme što ih je nakon toga imao, nije požalio svoj čin. Kad bi se ponovno našao u istim okolnostima, jednako bi postupio. Ovaj čovjek, koji sada mlitavo leži u njegovim rukama, već je ubijao, a ubio bi njega i Gregorvja nakon što bi poslužili svrsi. svrsi. Dredd se nije libio napasti prvi. To mu noćas nimalo neće poremetiti san. Ako doživi noć. Duboko je udahnuo, povukao tijelo ispod vodene površine i kukom ga pričvrstio za jedan od stupova. Izronio je tek toliko da udahne kroz nos. - Charlie? Charlie?
Tako je, pametnjakoviću, glasom mi odaj svoj položaj. Dredd se kroz vodu ispod mola neprimjetno kretao prema glasu. - Charlie? - I tada: - O, Isuse. Dredd nije morao pogađati da bi znao što je izazvalo promjenu u ubojičinu tonu. Dredd je već dovoljno dugo živio u njihovoj blizini da bi osjetio njihove kretnje čak i kad su bili nevidljivi ispod vode. Proučavao je njihove navike, promatrao ih u prirodnom prirodnom okruženju. Dovraga, živio je u njihovom njihovom prirodnom prirodnom okruženju. Aligatori. Njegovi su ljubimci zimu proveli u polukatatoničnom stanju, nisu se pokazivali, nisu jeli, nisu radili ništa osim što su čekali prvi dovoljno sunčan i dovoljno topao dan da bi se njihovi organizmi pokrenuli nakon mjeseci letargije. Danas je taj dan. Osjećao je kako se kreću kroz vodu s grabežljivim namjerama, namamljeni Charlieje370 vom svježom krvlju. Dredd se nije uspaničio. Čekao je. Čekao. Čekao. - Charlie? U čovjekovu se glasu čula panika. Dredd mu je mogao čitati misli. Želio je pobjeći, nestati s ovog sablasnog mjesta i poslati dovraga Duvalla i potragu za njegovom ženom. Ali on i Charlie su dugo radili zajedno. Charlie je, uz njega, bio najopakiji kujin sin kojeg je poznavao. A starije Charlie doslovce nestao pred njegovim očima. Bilo je u ljudskoj prirodi da čovjek želi znati što se dogodilo njegovom pajdašu. Ljudska priroda. Kad se čovjek sagnuo da bi pogledao ispod mola, Dredd je svu svoju snagu uložio u šut nogom koji gaje izbacio iz vode zamahom morskog čudovišta. Tip je barem trideset kilograma bio teži od njega, ali je Dredd imao golemu prednost iznenađenja. Uhvatio je čovjeka oko vrata i povukao ga u vodu. Dok je padao naprijed, naprijed, Dreddov mu je nož probio Adamovu jabučicu. Kad se Gregorv osvijestio, ležao je okom u oko s aligatorom dugačkim tri i pol metra. Vrisnuo je i naglo ustao, tresnuvši glavom o željezni okvir kreveta. Puls mu je divlje udarao, jedva je hvatao dah, a srce mu je zamalo otkazalo dok je puzio preko kreveta na kojem je Dredd prije samo nekoliko dana njegovao Remy Duvall. Kad je stigao do drugoga kraja sobe, virnuo je ispod kreveta kako bi bio siguran daje aligator kojeg je vidio zapravo preparirana životinja, a ne živi primjerak. Ni u što nije bio siguran kad je riječ o Dreddu; mogao bi
čak živog aligatora držati ispod svoga kreveta. No prijeteće su oči bile staklene. Donekle smiren, Gregorv je žurno prošao kroz jezovite sobe Dreddove kuće. Stol na kojem je Dredd jeo svoje obroke bio je pun aligatorskih glava premazanih blistavim šelakom, a pri371 zor je budio neka uznemirujuća sjećanja, ali se nije mogao točno sjetiti kakva. Vani je starac gumenim crijevom ispirao molo. Okrenuo se kad je čuo Gregorvjeve korake na daskama. Brada mu je bila mokra, kao i odrezane traperice. - Jesi li se naspavao? - ljubazno upita. - Što se dogodilo? Zašto sam bio na podu iza kreveta? Ne sjećam se... Ne, čekaj. Ipak se sjećam. sje ćam. Magla u Gregorvjevoj glavi polako se počela razilaziti. - Dao si mi Dr. Pepper. Jesi li me drogirao? - Tada mu se odjednom posve vratilo sjećanje. Naglo se okrenuo i ugledao drugi automobil parkiran kraj njegovoga. - Ovdje su? - panično zacvili. - Gdje su? Što si im rekao? Zašto si me onesvijestio? - Opusti se, sinko. Nisi mnogo propustio. Nema ih više. - Kako si ih se riješio? Što si im rekao? - Zapravo, nisam imao zadovoljstvo da se upoznamo. Ako su s nekim razgovarali, onda je to onaj moj prijatelj tamo. Gregorv se okrenuo u smjeru što gaje Dredd pokazao i iznenađeno vidio Dreddovu kopiju kako sjedi u klimavoj stolici za ljuljanje na trijemu. Mokra ribarska kapa i perika bile su malo nakrivljene povrh maske s koje je visjela umjetna brada. - Napravio sam ga prije nekoliko godina kao mamac za jednog lopova objasni Dredd. - Taj je klipan uporno dolazio i pljačkao moju prodavaonicu kad god bih pošao u lov ili ribolov. - Stoga sam napravio lutku i stavio je u jedan od mojih čamaca. Uhvatio sam tipa na djelu i premlatio ga tako da je jedva ostao živ. Nikad se više nije vratio. -Tiho se nasmijao. - Moj mi je prijatelj nekako prirastao srcu pa sam ga odlučio zadržati. On me sluša kad poželim društvo. Prokleto ružan kujin sin, ali nije ružniji od mene. Jutros je sigurno bio jako koristan. 372 Gregorv se polako okrenuo. Pogledao je tek oprano molo, s gađenjem virnuo u vodu ispod mola, okrenuo se prema dva odvratna aligatora koji su se sunčali na suprotnoj obali, a zatim je opet pogledao Dredda koji je zurio u njega s izrazom zadovoljstva i smirenog prkosa.
Bilo je lako pogoditi kakva je sudbina zadesila dvojicu muškaraca koji su ga dopratili ovamo. Gregorv je progutao svoje gnušanje, ali je zaključio da mu je Dredd spasio život. Međutim, sjetivši se odlučnosti Pinkieja Duvalla, znao je da će olakšanje biti privremeno. -Duvall će poslati nekog drugog. - Najvjerojatnije - odgovori Dredd i filozofski slegne ramenima. - Zato je najbolje da odeš. - Što ćemo s njihovim automobilom? - Ja ću se za za to pobrinuti. Nije objasnio kako to kani učiniti, ali je Gregorv bio uvjeren da će vozilo zauvijek nestati. - Ja... hvala, Dredd. Dredd. Dredd ispuhne dim cigarete. - Dobro si postupio, momče. Kad budem vidio Basilea, sigurno ću mu reći da si se iskupio za svoje nekadašnje greške. Gregorvja je dirnula starčeva pohvala do te mjere da mu je bilo neugodno. Suze su mu se pojavile u očima, a Dredd ih je zasigurno opazio jer je i njemu postalo neugodno, a to ga je činilo čangrizavim. Pa, nemoj samo stajati ovdje. Nakon što si preživio sve ovo do sada, Basile bi pobjesnio kad bih dopustio da sada pogineš ili te ozlijede ili zatvore. Dakle, kreni već jednom. Briši. Burke je refleksno posegnuo za Macom McCuenom dok je padao. Mac! Ali Mac nije mogao odgovoriti; bio je mrtav. Iako je to znao, Burke je nastavio ponavljati njegovo ime dok ga je spuštao na pod. Začuvši približavanje koraka, podigao je glavu i ugle373 dao Douga Patouta kako trči molom prema kolibi. - Je li mrtav? - Prokletstvo, Doug - ljutito će Burke. - Nije imao šanse. - Ne bi je ni ti imao da ti je iz takve blizine pucao u prsa. Patout je kleknuo i opipao Macovu vratnu arteriju. Ustao je trenutak kasnije, a kretao se kao da na leđima nosi teret cijeloga svijeta. Tiho je psovao i prešao rukom preko ispijena lica. Zatim je stavio ruku na Burkeovo rame i zabrinuto ga pogledao. - Jesi li dobro? - Dobro? Isuse, Doug. Ne, nisam dobro. Upravo mi je pred očima poginuo još jedan od mojih ljudi. - Mac je posegnuo za pištoljem. Bilo je, on ili ti. Mac je doista izvukao pištolj iz futrole na leđima. Ležao je nekoliko centimetara od njegove nepomične desne šake. Usprkos tom dokazu, Burkeu je bilo teško vjerovati da bi ga McCuen
hladnokrvno ubio. Patout reče: - Bio je prljav. Sklopio je nagodbu s Duvallom. - Toliko mi je i sam priznao. - Je li ti rekao rekao uvjete? - Otpisivanje duga od pedeset tisuća dolara u zamjenu za mene. - To je samo djelomice točno. Zapravo je dogovorio otpisivanje duga plus veći dio profita ako te ubije. - Profita? Patout glavom pokaže prema Macu. - To je čovjek kojeg si tražio. Imamo nepobitne dokaze da je McCuen radio za Duvalla. Burke se s nevjericom zagleda u Duvalla. - Mac je šaljivac, gnjavator, zajebant. - Sve je to bio dio glume. Bio je pametniji no što je pokazivao. Pobrinuo se da bude simpatičan, prilično je dobro obavljao svoj posao, ali nije se isticao. Uporno Uporno je tražio da ga pošalju u Odjel za narkotike i poroke. Sve je 374 dio njihova plana. Bio je Duvallov čovjek otkako je došao k nama. - Nešto mi je uvijek bilo sumnjivo - glasno je razmišljao Burke. Policajčeva plaća nije se uklapala u Macov način života. Mislio sam da je ili vraški dobar kockar ili najveći srećković kojega sam ikada upoznao. - Danas gaje sreća napustila. - Kažeš da imaš dokaze o njegovoj povezanosti s Duvallovom organizacijom? - Unutrašnja kontrola je mjesecima provodila tajnu istragu. Ja sam jedini iz iz odjela koji je za za to znao. Znao Znao sam da te frustrir frustriraa to što se činilo da nitko nije zainteresiran za traženje izdajnika, ali morao sam prisegnuti na šutnju i nisam ti mogao reći. Iako sam - doda - došao u iskušenje da ti kažem kako ne bi dao ostavku. - U svakom slučaju, nakon mjeseci opsežne istrage Unutrašnja je kontrola, preko propalih racija, došla do McCuena. - Tiho doda: Uključujući i onu što je propala kad je Kev poginuo. Burke ga oštro pogleda. Patout kimne. - Tako je. Želio si čovjeka č ovjeka koji je obavijestio dilere o raciji, a posljedica je bila Kevova smrt. Eto ti krivca. Ne vjerujući u ono što je čuo, Burke se prodorno zagledao u Patoutove oči. Kad je konačno shvatio značenje riječi, osjetio je slabost u koljenima i naslonio se na zid, a potom je polako kliznuo prema dolje dok nije čučnuo.
Patout mu je dopustio da trenutak razmisli. Na koncu upita: - Je li ti dobro? - Da. U redu je. - Burke je morao pročistiti grlo prije nego je mogao nastaviti. - Mislio sam... mislio sam da ću se drukčije osjećati kad otkrijem o kome je riječ. - Kako se osjećaš? - Prazno. Neko su vrijeme šutjeli. Burke je opazio da se smirila 375 lokva krvi što se stvorila ispod Macova tijela. Uskoro će se zgrušati. Tako mnogo krvi. Macove. Kevinove. Malo kasnije pogledao je Patouta. - Ako su podaci što ih je Mac davao Duvallu doprinosili procvatu njegove trgovine drogom, nije li bio previše dragocjen da ga pošalje za mnom? - Očito je želja da te uhvati nadmašila sve drugo u Duvallovu životu. Mac ti je bio blizak, netko u koga bi mogao imati povjerenja. I Mac je bio potrošna roba. - Jer su Duvallovi Duvallovi izvori izvori neograničeni. neograničeni. Vjerojatno Vjerojatno ima drugog policajc policajcaa koji će zamijeniti Maca. Patout zlovoljno kimne. - Zacijelo imaš pravo. Burke je zurio u Macovo mrtvo lice i razmišljao o dosadnim navikama mladog čovjeka, ali i o njegovom neospornom šarmu, mislio je na njegovu lijepu mladu ženu i o tragediji svega toga. Poželio je nešto svom snagom tresnuti. - Kako si znao da Mac jutros dolazi ovamo? - upita Patouta. - Motrili smo na njega, pratili svaki njegov pokret. Nedavno smo saznali daje dužan zelenašu po imenu Del Ray Jones. - Znam tko je to. - Kad je Del Ray preksinoć odveo Maca na sastanak s Duvallom, bilo je lako zaključiti što se događa. Burke ustane. - To su prilično labavi dokazi, Doug. Kako znaš da Mac nije došao ovamo kako bi me upozorio, ili mi prenio Duvallovu poruku? Rekao je da baš to radi. - Posegnuo je za pištoljem, sjećaš se? Zar bi više volio da sam čekao i vidio hoće li pucati? Burke je morao priznati da ima pravo. - U svakom slučaju - nastavi Patout - znao sam što je bio Macov zadatak jer sam razgovarao razgovarao s Duvallom. Duvallom. Jutros sam ga nazvao nazvao i rekao mu da je Mac otkriven. Koristeći se onim zagonetnim odvjetničkim jezikom,
376 neprihvatljivim neprihvatljivim na sudu, nagovijestio nagovijestio je kakav je Macov zadatak. Potom se hvalisao da ima rezervni plan, bez obzira hoće li te Mac srediti ili ne. - Blefirao je. I ja sam jutros razgovarao s njim. Još uvijek ne zna kako će do mene. Kad god dođe, bez obzira kakav je njegov rezervni plan, ja ću biti spreman. - Isuse, čuješ li ti samog sebe? - vikne Patout. - Ti i Duvall se natječete tko će dalje pljunuti, poput dvojice školaraca. Probudi se, Burke, i stavi ovu stvar u perspektivu. Jedan je čovjek već umro zbog ovoga, a meni to teško pada jer sam gaja morao ubiti. Bez obzira je li bio pokvaren ili ne, Mačje bio jedan od mojih ljudi. Promijenio je ton i rekao: - Preklinjem te da odusta-neš od ovoga. Sada. Dobio si ono što si zapravo želio, a to je policajac odgovoran za Kevovu smrt. Dakle, pođimo po gospođu Duvall, gdje god daje držiš, i odvedimo je kući. - Tek nakon što vidim Duvallove bjeloočnice. - U redu, recimo da ćeš uspjeti ubiti Duvall i Barda, ali završit ćeš u doživotnom zatvoru. Kome si naudio? - Neću je odvesti natrag. - Najgori mogući scenarij. Što ako Duvall preživi, a ti odeš u zatvor? Misliš li da će ostati na tome? Nikada. Po vrijedit će te na koji god način može. Sjećaš se Sachela i njegova sina? Duvall je bezobziran. Sto bi ga moglo spriječiti da Nanci Stuart preda Bardu? Koristit će se ljudima do kojih ti je stalo da bi te mučio. Upoznao Upoznao sam tvoga brata. Drag momak. Nećeš ih moći zaštititi, Burke. Ne iz ćelije u Angoli. - Sto je samo još jedan razlog da se pobrinem da niti jedan od njih ne preživi. - Prokletstvo, Burke, poslušaj me. - Ne, ti poslušaj mene - odbrusi Burke. - Ja sam ovo počeo i ja ću to završiti. - Uhitit ću te. -Zašto? 377 - Otmicu. - Jesam li tražio otkupninu? Koje dokaze imaš da sam silom odveo gospođu Duvall? Možda smo ona i ja ovo zajedno skuhali kako bi mogla pobjeći od onog kujinog sina. Patout ga pomirljivo pogleda. - Nije prekasno da se sve ovo okrene. Duvall je došao k meni malo iza otmice i upozorio me da će te ubiti. Budeš li uporan, ostat ćeš sam. No ako sada pođeš sa mnom, imat ćeš
policijsku zaštitu. - Ne, hvala. Policija... Prije nego se dospio snaći, Patoutov se pištolj sručio na njegovu sljepoočnicu. Zateturao je prema vratima, a u glavi mu je praskalo. Činilo mu se da je molo kilometrima dugačko, kao da ga gleda kroz naopako okrenut dalekozor. Tunel vidokruga sve se više smanjivao, a oko njega se stezao obruč mraka. Potom je posve nestao. Njegova posljednja svjesna misao bila je upućena Remy. Ona je sama, čeka da se on vrati. 378 37. poglavlje Zvuk glasova probudio je Burkea, iako nije mogao razabrati riječi. Potpuna svijest mu se jako polako vraćala, ali postupno je shvatio da se nalazi u kući, leži na boku, a ruke su mu lisičinama vezane iza leđa, te da ima užasnu glavobolju. Bez obzira gdje se nalazi, s druge strane zida bilo je prilično živo. Zapravo nije vidio bljeskajuća svjetla vozila hitnih službi, ali je iza zatvorenih kapaka osjećao kako pulsiraju. Odlučio je da će držati oči zatvorene i pretvarati se da je bez svijesti sve dok ne sazna više o onome što se događa. Konačno je razabrao jedan od glasova. Dredd je govorio: - Danas je ovdje bilo kao na glavnom kolodvoru mrzovoljno je govorio. - Uz toliko dolazaka i odlazaka riba tjedan dana neće gristi. - Tko na primjer? - upita Doug Patout? - Što tko na primjer? Iako je još uvijek bio prilično omamljen, Burke je shvatio da se Dredd pravi glupim. Pitao se je li Patout toga svjestan. - Tko je danas bio ovdje? - upita Patout. - O, pa za početak, jutros su došla dvojica i raspitivala se o Burkeu Basileu. 379 - Koja dvojica? - Nisam ih poznavao, ali reći ću vam ovo, ne bih želio da ponovno dođu. Nisu bili dobri. - Kako znate? Što su s u učinili? - Ništa određeno. To je bio samo neki moj osjećaj, znate? Prošlo je mnogo godina otkako sam bio policajac, Patout, ali još mi je ostao instinkt. - Burke je zaključio daje Dredd zastao kako bi povukao dim iz
cigarete. -Bili su odjeveni poput ribolovaca, ali ako su ta dvojica ikad u životu ulovila ribu, ja ću pojesti one aligatore tamo prijeko. - Vi jeste jeli aligatore. Dredd se nasmije. - Imate pravo, Patout, ali znate što mislim. U svakom slučaju, na brzinu sam im naplatio ono što su uzeli i odahnuo kad su mi okrenuli leđa. - Što ste im rekli o Burkeu? - Nisam im mogao reći ništa više nego vama. Burke je ovuda prošao prije nekoliko dana. - Koji dan? - Ne sjećam se točno. Više ne obraćam mnogo pozornosti na kalendar, iako sam opazio daje sutra posljednji dan karnevala. Pretpostavljam da se grad priprema za... - Što se tiče Burkea... - O, tako je. Basile je nekoć bio dobar sa mnom, ali on nije baš previše razgovorljiv, znate. Kupio je nekoliko stvari i otišao. - A žena je bila s njim? - To nije bila obična žena. Uuuh! - Dredd tišim glasom doda: - Dvaput sam izdrkao nakon što su otišli. Što ste rekli, tko je ona? Patout mu je ukratko iznio činjenice, što ih je Dredd, naravno, već znao. Kad je Patout završio, Dredd reče: -Hmm. Nikad ne bih pomislio da je ona Basileova zarobljenica. Nije mi se činilo da je na bilo što prisiljava. Spremno je ušla u automobil s njim. - Otišli su odavde automobilom? 380 Dredd je počeo opširno lagati o vrsti, boji i modelu nepostojećeg automobila. Da okolnosti nisu bile tako ozbiljne, Burke bi se bio glasno nasmijao. - Budući da se odavde ne vidi glavna cesta, ne znam u kojem su pravcu otišli. Patout je pitao je li s njima bio još jedan j edan čovjek, možda svećenik. Dredd se nasmijao i rekao da nije, da on izbjegava susrete s ljudima crkve, a ni Basile mu se ne čini previše religioznim. Nakon kratke stanke Dredd doda: - Ne mogu povjerovati daje Basile otmičar. - Ni ja, ali čini se da jest. - Recite mi još jednom, Patout, tko je taj kojeg ste maknuli? - Detektiv narednik Mac McCuen. - Jedan od vaših. vaših. - Da - gorko će Patout. - S Duvallom je sklopio nagodbu da će se vratiti s Burkeom i Duvallovom ženom. Slijedio sam Maca ovamo, i dobro da
jesam. Poslali su ga da ubije Burkea. - Upoznao je Dredda s Macovim prljavim igrama u odjelu. - Jeste li ikad ikad ranije ubili čovjeka, Patout? Patout? - Jednom. Na dužnosti. dužnosti. To nije nije nešto što će čovjek čovjek lako zaboraviti zaboraviti.. - Pretpostavljam da sve ovisi o tome koliko je tip zaslužio smrt - reče umirovljeni policajac. Burke ga je mogao zamisliti kako sliježe jednim od svojih preplanulih ramena. - Oslobodili ste službu doista pokvarenog policajca, tog McCuena. Meni se čini da ste svima uštedjeli mnogo vremena i problema. - Mrsko mi je da je bilo tko morao umrijeti. Cijelo sam se vrijeme nadao da ću mirno okončati ovu stvar. Barem sam spriječio Basilea da počini grešku za koju bi plaćao do kraja života. Bez obzira misli li on tako ili ne, učinio sam mu uslugu. Dredd skeptično otpuhne kroz nos. - Nekako sumnjam da će udarac po glavi i stavljanje lisičina smatrati 381 uslugom. Imat ćete pune ruke posla kad se probudi. - Pobjesnjet će - složi se Patout - ali to sam učinio za njegovo dobro. Prokleta bila njegova tvrdoglavost. -Potom reče: - Eno vozila hitne pomoći. Burke je čuo struganje stolica i zvuk koraka. - Bit će bolje da pođem nadgledati prijevoz Macova tijela i sredim papirologiju s lokalnim službenicima. Čim vozilo hitne pomoći ode, vratit ću se po Basilea. - Što ćete s Duvallovom ženom? - To je prvo što ću pitati Basilea kad se osvijesti. Ženu treba smjesta odvesti kući. Burke je čekao dok nije zamro zvuk Patoutovih koraka, a tada je otvorio oči. Kao što je već pogodio, ležao je na kauču u Dreddovoj glavnoj sobi. - Koliko si već budan? - šaptom upita Dredd. Uopće nije gledao u Burkea, već je stajao kraj prozora, mirno pušio i kroz zamagljeno staklo promatrao što se događa vani. Burke se pitao, ne prvi put, je li traiteur doista čarobnjak s nadnaravnim moćima. Povrh iscjeliteljskih sposobnosti, ima li i oči na zatiljku? - Dovoljno dugo da čujem Patoutov prikaz situacije. - Je li bilo onako onako kako je rekao? rekao? - Točno tako. Stigao sam do kolibe nekoliko minuta prije McCuena i sakrio čamac u šaš. Kad smo se našli licem u lice, priznao je da se nagodio s Duvallom. Mislio je da bismo mogli s njim pregovarati i riješiti stvar.
- Jebeš to. - Točno sam tako i ja reagirao. Macova je budućnost bila u pitanju pa nije želio prihvatiti negativni odgovor. Posegnuo je za pištoljem. Patout ga je dao pratiti pa ga je slijedio onamo. Zacijelo ga je imao na nišanu. Metak mu je prošao ravno do srca. Sad je Patout čvrsto odlučio dalje raditi prema pravilima. - On je samo polovica tvoga problema. Duvall je povukao sva ograničenja. Čvrsto je odlučio da će te šče-pati, sinko. 382 Iako se činilo da ne radi ništa osim što promatra ukrcavanje Macova tijela u vozilo hitne pomoći, Dredd je Burkeu ispričao o Gregorvjevu dolasku u prodavaonicu i o tome kako ga je upozorio na plaćenike koji su ga dopratili. - Znači daje istina ono što si Patoutu ispričao o dvojici lažnih ribolovaca. -Veći dio - reče Dredd. - Bili su ovdje, ali nisu otišli. Riječi su imale zloslutni prizvuk i nisu dopuštale daljnje ispitivanje. Burke je zaključio da mu je bolje ne znati kakva je sudbina zadesila dva čovjeka. - Što je s Gregorvjem? - Ima nade za tog momka. Mogao nas je dobro zajebati, ali se iskazao. Rekao sam mu neka zbriše, a on je prihvatio savjet. - Dobro. - Potegnuo je lisičine. - Oslobodi me ovoga. Dredd se okrenuo od prozora. - Tijelo je u vozilo, a Patout razgovara sa šerifom. Imamo možda devedeset sekundi da te izvučemo odavde. - Gdje je moj pištolj? - Patout gaje uzeo. Ali možeš posuditi jedan moj. Dredd je iz ladice izvadio Magnum .357, provjerio je li napunjen, pridodao kutiju metaka i pomogao Burkeu da ustane. Koljena su mu klecala i činilo mu se da mu je glava lubenica što mu balansira na ramenima dok je slijedio Dredda kroz neobično raspoređene prostorije i izišao kroz stražnja vrata. U šupi za alat, gdje se izgleda nalazi svaka naprava izumljena nakon željeznog doba, Dredd je našao škare za metal i skinuo mu lisičine. Dao je Burkeu pištolj pištolj i metke, a zatim zatim ispod mola mola izvukao čamac. čamac. - Trošiš moje čamce kao što uspaljeni dječak troši kutiju kondoma. Ako tako nastaviš, uskoro neću imati čime obavljati posao. - Nadoknadit ću ti to, Dredd. - Da, da, samo nastoj da te prije toga ne ubiju. U 383
čamcu imaš dovoljno goriva, ali nemoj paliti motor dok ne prijeđeš barem osamsto metara. Možeš li toliko veslati? - Nemam drugog izbora. Remy je ondje sama. - Basile? Sviđa ti se ta djevojka? Dva su se muškarca pogledala, ali Burke samo reče: - Još jednom hvala, Dredd. -Nema na čemu. Sretno i... o, sranje. Mrzim ovaj dio. Burke je tresnuo Dredda šakom u bradu. Kad je pao nauznak, Burke ga je još jednom udario u glavu kako bi se činilo da su se tukli. No nije ga tako snažno udario da bi stariji čovjek imao trajnije posljedice. Potom je uskočio u čamac i odgurnuo se od mola. Kad je posegnuo za veslom, začuo se povik i trčeći koraci. Dovraga i veslanje; upalio je izvanbrodski motor i dao gas. Remy je već u podne počela osluškivati dolazi dolazi li Burke. Čak je odgodila ručak očekujući da će biti gladan kad se vrati pa će jesti zajedno. No podne je došlo i prošlo, a njemu ni traga ni glasa. Tijekom dugotrajnog poslijepodneva izišla je pred kolibu i pokušala uživati u prvom sunčanom danu što ga je doživjela u močvari, ali nije se mogla sasvim opustiti i upijati njezinu egzotičnu ljepotu jer je razmišljala o Basileu i o tome zašto ga tako dugo nema. Zalazak sunca samo je pojačao njezinu tjeskobu. Poput vojnika na straži prešla je svaki centimetar mola. Osluškivala je ne bi li uhvatila zvuk motora povrh noćnih zvukova močvare, koji su je u početku plašili, ali ih je sada poznavala i nekako su je smirivali. Kad je noć zamijenila sumrak, vratila se unutra. Radi sigurnosti nije upalila fenjer pa je nastavila čekati u posvemašnjem mraku. Nije jela od doručka, ali nije osjećala glad. 384 Što se dogodilo kad se Basile vratio u Dreddovu prodavaonicu? Što ako su ga negdje putem zaskočila ona trojica što su sinoć došla do kolibe, navodno tražeći oca Gregorvja? Što ako je Pinkie poslao svoje ljude da ga napadnu kad se vrati do Dredda? Što ako su on i Dredd ubijeni, a nitko ne zna gdje se ona nalazi? Mučne mogućnosti neumorno su joj se motale po glavi. Na koncu ju je iscrpljenost prisilila da legne i zatvori oči. Mislila je da neće moći zaspati onako uznemirena. Stoga se, kad se naglo probudila, najprije najprije iznenadila što je uopće usnula. Potom se zapitala što ju je probudilo. Jednako kao i prije mnogo godina
kad bi je probudila Angel i jedan od njezinih bezbrojnih muškaraca, Remy je ležala savršeno mirno, a srce joj je divlje udaralo. Što ju je trgnulo iz sna? Neki zvuk? Prijeteći pokret u mraku? Predosjećaj opasnosti? Naprezala se ne bi li nešto čula, ali nije bilo ničega. Je li je probudila vibracija od udarca čamca u jedan od potpornih stupova mola? Hoće li jednostavno tu ležati i pretvarati se da je nevidljiva u svom kutu Angelina prljavog svijeta? Više nije dijete. Basileu je odlučno rekla da više nikad neće biti žrtva. Što ili tko može biti opasniji od muškarca s kojim je živjela dvanaest godina? Izdržala je Pinkiejevo okrutno psihološko zlostavljanje; može izdržati bilo što. Kliznula je s kreveta, odšuljala se preko sobe i pronašla kuhinjski nož. Bio je tup, ali to je bilo najbolje oružje što gaje imala budući daje Basile uzeo pištolj. Potom je također uzela fenjer i kutiju šibica. Tada se primaknula najbližem prozoru i virnula van. Vidjela je nečije obrise, tek malo tamniju tamniju sjenku među sjenkama, kako se prikrada molom. Jednom je zastala, kao da osluškuje, a potom se nastavila bešumno 385 kretati prema kolibi. Remy se spustila na pod i čvrsto stegnula nož. Pitala se kako bi fenjer mogla upotrijebiti kao oružje. Zahrđale su šarke na vratima zaškripale, a uljez je oklijevao prije no što ih je otvorio toliko da može kliznuti unutra. Tiho je za sobom zatvorio vrata. - Remy? Preplavio ju je val olakšanja. - Burke? Skočila je na noge i potrčala prema njemu, ali je naglo stala kad je u njegovoj ruci ugledala pištolj. Burkeu je laknulo kad je vidio da nije ozlijeđena; krenuo je da će je zgrabiti i privinuti uza se kad je opazio da u jednoj ruci ima nož, a u drugoj fenjer. Posljednji kilometar ili više nije koristio motor jer je znao da se na vodi zvuk rasprostire na velike daljine. Nije želio da ga ljudi koji ga traže slijede ovamo. Dok se svim silama borio da stigne natrag, nije mu palo na pamet da bi Remy mogla predstavljati prijetnju. Ali nož je pao na pod, a fenjer i kutiju šibica stavila je na stol. Burke je zakočio pištolj i odložio ga kraj fenjera. Tada su se zagledali jedno u drugo. On je prvi progovorio: - Jesi li
dobro? Ona je žustro kimnula glavom. - Prestrašeno. - Čega si se prestrašila? - U početku nisam znala da si to ti. - Bojao sam se da te više neću naći ovdje. - Kamo bih mogla poći? Zašto si se onako šuljao... - Da me ne bi uhvatili. - Uhvatili? - Za mnom je organizirana potraga. - Zašto? - To je duga priča. - Znojiš se. 386 - Veslao sam. -Oh. Ponovno su samo stajali i gledali se u tmini. Tada ona reče: - Tako te dugo nije bilo. - Znam. Žao mi je. Nisam se mogao vratiti. - U redu je, samo sam... - Nije se ništa moglo učiniti. Ako... - Što se dogodilo? - Je li netko dolazio dolazio ovamo? -Ne. -Ne. - Jesi li nekoga vidjela? vidjela? - Nikoga cijeli dan. Već sam poludjela. - Od straha? - Od brige. - Brige? - Da ti se nešto dogodilo. Prostor između njih se smanjio. Kasnije se nije sjećao je li svjesno posegnuo za njom. Nije se sjećao daju je zagrlio. Dogodilo se spontano. U jednom je trenu ceznuo za tim da je zagrli, u idućem ju je držao u zagrljaju. Čvrsto ju je stisnuo. Djelovala je nevjerojatno sitnom i mekanom uz njega. Zagnjurio je lice u njezin vrat ispod kose. Šakom joj je obujmio glavu i pritisnuo njezino lice uza svoje grlo. Mičući usne uz njegovu kožu, ona reče: - Bojala sam se da se nećeš vratiti po mene. - Ništa me ne bi moglo spriječiti da se vratim. - Nisam to znala. - Znala si, Remy.
- Kako sam mogla znati? - Obećao sam ti da ću doći. Tada su njegove usne potražile njezine. Požudno ju je ljubio, gnječeći njezina usta svojima. Bio je nezgrapan, čak nespretan. Ali izgladnjeli ljudi jedu halapljivo. Ljubio ju je gladno, bez profinjenosti. Kušajući je prvi put, tiho je zastenjao, dijelom od užitka, a dijelom od 387 pojačane žudnje. Na koncu se povukao, provukao joj prste kroz kosu, nagnuo joj glavu unatrag i zagledao se u njezino lice da bi vidio je li pogrešno protumačio njezinu reakciju. No u njezinu je izrazu lica pročitao jednako ushićenje ushićenje i smuće-nost smuće-nost što je i on osjećao. osjećao. Plaho je podigla ruku i vršcima prstiju dotaknula njegova usta. Burke je sklopio oči i zanio se prema njoj. Lagano je savio koljena i namjestio se između njezinih bedara. Spustio je ruke na njezine bokove i čvrsto je priljubio uza se. Njezina je ruka lagano počivala na njegovoj kosi, te mu je privukla glavu pa su se ponovno poljubili, s više strasti i manje oklijevanja nego ranije. Zateturao je unatrag prema krevetu, povukavši je za sobom, dok nogama nije dotaknuo ležaj. Sjeo je, raširio koljena i povukao je između svojih nogu. Nestrpljivo joj je skinuo majicu trenirke preko glave. Hlače je gurnuo na pod tako daje mogla iskoračiti iz njih. Najprije je pogledom, a zatim rukama prešao preko nje - ramena, dojki, struka, bokova, bedara - milujući što veći dio njezina tijela što je brže mogao. Potom je vreli obraz prislonio na njezin trbuh, a ona je rukama obujmila njegovu glavu. Milovao je stražnji dio njezinih listova i bedara. Stiskao joj je stražnjicu. stražnjicu. Ljubio Ljubio je njezin trokut kroz gaćice, a potom ju je trljao bradom, nosom i čelom. Položio ju je na krevet i ispružio se kraj nje, a zatim je zavukao ruku u njezine gaćice. Kovrčave dlačice oma-tale su se oko njegovih prstiju. Razdvojio je njezine nabrekle usne. Središte njezina spolovila bilo je posve vlažno. Duboko je zavukao prste, a zatim ih povukao i srednjim prstom lagano masirao najosjetljiviju točku. Tiho je dahnula njegovo ime, a on je to shvatio kao dopuštenje. Za nekoliko je sekundi raskopčao traperice i namjestio se povrh nje. Kad je ušao u nju, gotovo je zaje388 cao od užitka. Nije želio žuriti, ali su osjeti bili tako intenzivni, tako dugo očekivani i često maštani, da su ga svladali i više se nije mogao
suzdržavati. Vrhunac je previše brzo prošao. Podigao je glavu s isprikom na usnama. Ali njezine su crte lica bile opuštene i mekane. Kapljice znoja blistale su na njezinoj gornjoj usni; oči su joj bile sklopljene. Pod njim su se njezina prsa dizala i spuštala. Bradavice su joj bile ukrućene. Nježno ih je milovao palcem. Osjetio je kako se njezin trbuh stegnuo pod njim trenutak prije no stoje zubima uhvatila donju usnu. Lagano se zanjihao naprijed i ostao u njoj da bi uživao u svakom ritmičkom, pulsirajućem pritisku. Kad se smirila, okrenuo se na bok i privukao je u zagrljaj, pritisnuvši njezinu glavu na svoja prsa i milujući joj leđa. Dugo su tako ležali, a on je poželio da to potraje zauvijek. No osjećao je potrebu da nešto kaže. - Znam kako si religiozna. Preljub vjerojatno smatraš smrtnim grijehom. Zato možeš reći da sam te prisilio, ako želiš. Samo... samo se nemoj zbog toga loše osjećati, Remy, u redu? Ne želim da te zbog ovoga peče savjest. Zbog mene. Oslobodila je glavu da bi ga mogla pogledati u lice. Položila mu je dlan na obraz i zagledala mu se u oči. -Ne moraš se zabrinjavati zbog toga. Ja zapravo zapravo nisam udana. udana. 389 38. poglavlje Pinkie je s prozora svoga ureda promatrao sudionike zabave na ulici. Orfejeva je parada završila, ali mnoštvo je još uvijek bilo u punom zamahu, prepuštalo se grijehu prije početka korizme koja će početi za manje od dvadeset četiri sata. Okrenuo se kad je iza sebe začuo otvaranje i zatvaranje vrata. Bardo je mrzovoljno ušao, djelujući neobično potišteno. - Moji ljudi ne žele ni primirisati onamo. Kažu da ondje još uvijek sve vrvi od policajaca, šerifovih zamjenika, državne policije, mrtvozornika. Što god ti srce poželi. - Potvrđeno je daje McCuen mrtav? - Izvan svake sumnje. Priča se da ga je Patout ubio kako bi zaštitio Basilea. - Što je s Basileom? - upita Pinkie. - Nećeš vjerovati. Patout gaje imao u rukama, ali mu je pobjegao. Duvall je žestoko opsovao. - Basile je svladao starog čudaka koji drži prodavaonicu mamaca. - Svladao ga je, malo sutra - zareži Duvall. - Zar je Patout to povjerovao?
- Ne znam. 390 - Nije li nam onaj Gregorv rekao da su Basile i Dredd, kako se već zove, jako bliski? S obzirom na na ono što si rekao rekao o gužvi što ondje ondje vlada, čak ni ni Basile ne bi mogao pobjeći bez nečije pomoći. I koji se vrag dogodio s Gregorvjem i ljudima koje sam poslao s njim? Ima li o tome kakvih vijesti? Bardo odmahne glavom. - Nikakvih. - Ne vjerujem da su uopće stigli do Dreddove prodavaonice. Očito su nas prešli. - To su dvojica mojih najpouzdanijih ljudi - ustvrdi Bardo. - Ja im kažem što da učine i oni to učine, bez ikakvih pitanja. - Obitelj Gregorvja Jamesa ima mnogo novca. Platio im je da ga puste. Sad su već vjerojatno u Vegasu i provode se s kurvama. - Njih se ne može podmititi - tvrdoglavo će Bardo. - Onda mi objasni kamo su nestali. Bardo slegne ramenima, a Pinkie opsuje. Nije se mogao sjetiti je li se ikad osjećao tako poniženim ili nesposobnim. Imao je dvije izvanredne prilike uhvatiti Basilea, a obje su propale. McCuen je očito kanio zaobići Del Raya Jonesa i djelovati samostalno. Duvall nije imao ništa protiv toga. Zapravo se divio McCuenovoj inicijativi. Samo što su mu se planovi izjalovili i McCuen je poginuo. Hvala ti, Doug Patout, pomislio je Pinkie. S njim će se morati kasnije pozabaviti. U međuvremenu je Gregorv James nestao, a s njim i dvojica plaćenika. Kako li je ona cmizdrava kukavica to uspjela izvesti? Gdje god da se Basile nalazi, zacijelo se grohotom smije svim tim neuspjelim pokušajima. Samo razmišljanje o tome izazvalo je divljanje Pinkiejeva krvnog tlaka. Bardo je prekinuo njegovo razmišljanje. - Nemoj pobjesnjeti na mene kad ovo kažem. Pinkie se okrenuo, ali je Bardo nastavio, ne obazirući 391 se na odvjetnikov ljutiti pogled. - Basile je mogao ubiti gospođu Duvall i njezino tijelo baciti u močvaru istoga dana kad ju je oteo. Možda je već mrtva. Ili... - Dakle? Ili što? - Ili, do vraga, Pinkie, razmisli malo. Ako već gotovo tjedan dana spava s njim, možda je... znaš... Možda gaje toliko zainteresirala, da ga više nije
briga za osvetu. Ili to, ili se osvećuje na drugi način. Pinkiejeve su oči postale opasno hladne i bezizražajne. - Dakle, ti misliš da je moja žena mrtva ili se naveliko ševi s Basileom? Bardo izražajno raširi ruke. - Znaš kakve su ženske. Nešto kao psi. Vole te sve dok ih hraniš i maziš. Što misliš, zašto ih se zove kujama? - Nikad nisam razmišljao o tome. Činilo se da Bardo ne opaža da njegov šef svoj bijes drži pod strogom kontrolom. Nepromišljeno je nastavio: - Imam doista loš predosjećaj u vezi s tim. Sve je od početka bilo naopako. Sve je bilo protiv nas. - Okolišaš. Što želiš reći? Bardo je spustio ruku u džep i poigravao se sitnišem. Arogantno je slegnuo ramenima. - Ja ispadam, Pinkie. - Vraga ispadaš. - Gledaj, ne želim stradati, pogotovo radi ženske koju nikad nisam imao. Pinkieju se zacrvenjelo pred očima pa se bacio naprijed i pograbio Barda za revere vrijedne dvije tisuće dolara. Remy je vjerojatno zavrijedila uvredu, ali vraški je sigurno da on nije. Nitko ne napušta njegovu službu samo zato jer to želi. Odakle Wayneu Bardu drskosti da pomisli kako to može učiniti? - Radit ćeš ono što ti ja kažem, ili ću Littrellu došap-nuti ponešto o životu i radu Waynea Barda. - Ti si moj odvjetnik. Ništa ne možeš reći javnom tužitelju jer bi te izbacili iz odvjetničke komore. - Istina - Pinkie prizna blagim glasom što gaje kori- 392 stio u sudnici kad je postavljao pitanje za koje je znao da će diskreditirati svjedoka. Jedan lokalni novinar, koji mu se divio, taj je glas nazvao baršunastim čekićem. - Ne smijem izdati povjerljive informacije, ali to može netko drugi umjesto mene učiniti. učiniti. Ima ih mnogo koji bi mi u trenu učinili tu uslugu. Dok trepneš. A ako se to dogodi, Wayne, propao si. Ne bi se imao kamo sakriti. sakriti. Uzeli bi ti nakit, lijepi automobil i svu tvoju skupu odjeću. Bacili bi te u zatvor gdje bi jednom mjesečno imao pristup kupaonici. Nije Bardu pružio priliku da mu odgovori, već je koraknuo bliže i unio mu se u lice. - Sve ovo stoje naopako, kako ti kažeš, neće završiti dok Basile ne bude mrtav. Je li to jasno? Odlučio je svoje planove u vezi s Remy zadržati za sebe. Bardo se sigurno nije nećkao kad je riječ o ubijanju žena, ali Pinkie mu nije želio prerano probuditi apetit.
- U međuvremenu imam za tebe još jedan zadatak. -Pinkie ga pusti, poravna mu revere i prijateljski ga pljusne po obrazu. - Ali u ovome ćeš uživati. - Pinkie se nije želio vjenčati u crkvi. Ako Crkva ne priznaje naš brak, onda ga ni ja ne mogu priznati. -Remy šaptom doda: - Što me, pretpostavljam, čini kurvom, kako si me ranije optužio. Basile je pomiluje po obrazu. - Ti nisi kurva. Čvrsto su se zagrlili, a u njihovoj se strasti osjećao nagovještaj očaja. Pustio ju je iz zagrljaja tek toliko da ustane i skine odjeću. Protrljala je obraz o njegova gola prsa. - Što će se s nama dogoditi, Basile? Sasvim je prirodno izgovorila njegovo ime, a to mu je izmamilo smiješak. No njezino ga je pitanje vratilo u stvarnost. Uzdahnuo je: - Ne znam. - Moraš me pustiti. Moram se vratiti. Odmahnuo je glavom. 393 -Ali... Nagnuo je glavu unatrag i pogledao je. - Ne. - Zatim ju je posjednički poljubio. Kad su se razdvojili, pitala ga je o njegovu braku s Barbarom. - Što je bio uzrok da se brak raspao? - Nisam je mogao usrećiti. - Je li ona tebe činila činila sretnim? sretnim? - Ne, nije - rekao je, prvi put shvativši da nije samo on bio kriv za njihovo nezadovoljstvo. Ni Barbara se nije potrudila da njemu ispuni život. - Zadovoljili smo se kompromisima. Čini se da većina ljudi tako živi. - Ali ne bi trebali. - Ne, ne bi trebali. - Trenutak ju je pomno proučavao, dodirujući crte njezina lica. - Kad bi mogla činiti ili biti što god želiš, što bi izabrala? - Misliš kad Pinkiejevo dobročinstvo ničim ne bi bilo uvjetovano? Burke kimne. - Radila bih u umjetničkoj galeriji - bez oklijevanja će Remy. - Učila sam o starim majstorima i znam mnogo o suvremenim umjetnicima. Bila bih jako dobra u tom poslu. - Siguran sam da bi - reče Burke, a tako je i mislio. Sklopila je ruke ispod obraza na jastuku, a na licu i u glasu osjećala joj se čeznutljivost. - Što bi se dogodilo da smo se sreli u drugom vremenu i mjestu, pod normalnim okolnostima? Pretvarajmo se da sam radila u jednoj od otmjenih galerija u Ulici Royal, a ti si slučajno ušao i ugledao me.
- Kao prvo, ne bih si mogao priuštiti čak ni ulazak u jednu od galerija u Ulici Royal. - Ovo je igra, Basile. Sve se može dogoditi. - Dobro. Ulazim Ulazim i vidim tebe, je li tako? - Remy kimne. - Pa, nakon što bi mi se jezik sapleo, vjerojatno bih pokušao skupiti dovoljno hrabrosti za razgovor s tobom. Nasmijala se. - Otpočeo bi razgovor sa mnom. To je dobro. Što dalje? 394 - Dalje ništa. Ti bi odmah vidjela da sam ja beznadna neznalica. - Zašto? - Vjerojatno bih u nizu slika mogao pokazati Mona Lisu, ali to je otprilike sve što znam o umjetnosti. Izbacila bi me na ulicu. - Sumnjam. - Sramežljivo se nasmijala i tiho priznala: - Otac Kevin je na mene zasigurno ostavio trajni dojam. - Onaj dosadni svećenik? - prezirno će Burke. - Bio je prilično napet, da, ali mnogo sam razmišljala o njemu. - Što si razmišljala o njemu? - Pokvarene stvari. -Nee. - A-ha. Mislila sam da bi mogao dovesti u iskušenje svaku ženu u župi. - Ma daj. - Istina je - tvrdila je. - Mislila sam daje previše privlačan da bi bio posvećen. - Ja nisam posvećen. - Ali ja to tada nisam znala. Mislila sam daje nevjerojatno seksepilan. - Doista? - Da. A to je bilo prije no što sam otkrila da na ramenima ima pjegice. Nasmijao se, uživajući u njezinoj pažnji, njezinom očijukanju. - Ne, nemam. Remy mu se nasmije i reče: - Da, imaš. Sljedećih nekoliko sati proveli su mazeći se i ljubeći se, istražujući svoja tijela slatkom radoznalošću novih ljubavnika koji uživaju u svakom novom otkriću. Prepustili su se maštanju o tome da su se sreli u nekom drugom vremenu i na nekom drugom mjestu, te da se slobodno mogu smijati i prepuštati se čistim užicima. Zadirkivali su jedno drugo, ali je bilo i dugih tre395 nutaka tišine tijekom kojih su se samo gledali. - Tako si lijepa - u jednom trenutku reče Burke. - Ne mogu vjerovati da
smo ovako zajedno. - Sviđa mi se tvoje lice - šapne Remy. - Jako je pošteno, ali... - Ali što? - Jako je mračno mračno iza tvojih tvojih očiju, Basile. Basile. - Zurila Zurila je u njih. njih. - Što skrivaš ondje u mraku? - Sve moje grijehe i nedostatke. - Ne može ih biti tako mnogo. - Iznenadila bi se. Ili možda ne bi - doda i tiho se nasmije. Vrškom je prsta prešla preko njegovih usana. - Ovdje se smiješiš, ali ne i očima. Zašto je tako? Što te je učinilo tako nesretnim? Uznemirilo gaje da ga može tako dobro prozreti, ali ga je istodobno dirnula njezina sposobnost za to, kao i njezina želja da upozna cijelog čovjeka. Želio joj je reći koliko mu znači njezina briga. - Remy... - Proučavao joj je lice, dubine njezinih očiju, i nije uspijevao pronaći odgovarajuće riječi. Zato ju je poljubio, privukao je uza se i nevoljko rekao da bi trebali malo odspavati. Okrenuo ju je od sebe, ali je rukom obujmio njezin struk i privukao je uza se. Doista je mislio da će takva intimnost biti dovoljna. Ali je jako malo trebalo da se ponovno uzbudi. Uskoro se njegova erekcija ugnijezdila uz njezinu stražnjicu. Posegnuo je za njezinom dojkom i milovao milovao joj bradavicu bradavicu dok se nije posve ukrutila. Ljubio joj je vrat i gurnuo svoje bokove naprijed. Našao ju je mekanu i otvorenu, ušao i mrmljao njezino ime kad gaje ponovno obujmila njezina vlažna vrelina. Počeo je ritmički ulaziti i gotovo se izgubio u užitku kad gaje njezin tihi uzvik trgnuo iz omamljenosti. Povukao se i okrenuo je na leđa. Plakala je. Obrisao 396 joj je suze s obraza. - Oprosti, Oprosti, Remy. Remy. Prestat ću. U redu je- Nisam željela da prestaneš. S mukom je progutao slinu. - Onda što? Obuhvatila mu je dlanovima lice. - Znaš kakav je bio moj život s Pinkiejem. Znaš zašto me je uzeo u svoje vlasništvo, stoje od mene učinio i što sam sve te godine bila za njega. Nije mogao pogrešno shvatiti njezine riječi. Ozbiljno je kimnuo glavom. - Izvršavala sam njegova naređenja - rekla je želeći da on shvati. - Znam to. Drhtavo je udahnula. - I ipak me želiš?
- Želim te? - tiho je ponovio. - Želim te? Pokrio ju je svojim tijelom i ponovno ušao u nju, sve u jednom pokretu. Provukavši joj prste kroz kosu, držao joj je glavu i govorio tihim, usrdnim glasom. - Možda ću umrijeti prije nego sve ovo završi. Ili ću možda ostatak života provesti iza rešetaka. I jedno i drugo je u redu. Nježno je ušao dublje u nju. - Ali ne bih mogao podnijeti da se vratiš k njemu. Sve osim toga zaslužujem i spreman sam prihvatiti. - Čvrsto je stisnuo oči i svojim čelom pritisnuo njezino. - Ali ne smiješ se vratiti Duvallu. Ne smiješ. Sve, sve, samo ne to. 397 39. poglavlje - Gospodine Duvall? - Tko je to? - Doug Patout. Pronašli smo vašu ženu. že nu. Roman je bežični telefon donio Pinkieju koji je doruč-kovao u blagovaonici. - Gdje? - odrešito upita. - U Dreddovoj prodavaonici. Zamjenici šerifa su s njom. Ja sam sada na putu onamo. - Što je s Basileom? Osjetio je kako se Patout nećka. - Ostavio je ondje gospođu Duvall i otišao. - Kako je ona? - Prema riječima gospodina Michouda, dobro je. Jedva čeka da se vrati kući. - Želim da nađete Basilea, Patout. Želim da se pretraži svaki prokleti centimetar Louisiane dok ga se ne nađe i ne izvede pred lice pravde. - Iskreno sumnjam da ti želiš pravdu - spokojno reče Patout, stoje razbjesnilo Duvalla. - Ti to nikad nisi smatrao otmicom, jer bi inače direktor FBI-a osobno došao ovamo i tražio tvoju ženu. No ako insistiraš, sad ću pozvati savezne agente kako bi ispitali gospođu Duvall. Pinkie je tako čvrsto stezao slušalicu da su mu zglobovi na prstima pobijeljeli. Dijamantni mu se prsten 398 bolno usjekao u kožu malog prsta. Ali nije mogao pobiti Patoutove tvrdnje i bio je siguran daje Patout toga svjestan. - Smijem li biti otvoren? - Ne čekajući dopuštenje, Patout nastavi: - Sve ukazuje na to daje ovo obiteljsko pitanje. Rješenje problema nije u
rukama policije, već u tvojim i tvoje žene. I možda Basileovim. Predlažem da to međusobno razriješite. Kasnije Pinkie nije bio siguran kako je uspijevao obuzdati svoj bijes, ali trebalo mu je golemo obuzda-vanje. Patoutove licemjerne primjedbe do krajnjih su granica izazivale njegovo strpljenje. - Hvala ti na savjetu, Patout, ali ti mi ne trebaš držati lekcije o tome kako ću postupati sa svojom ženom. Rado bi mislio daje stvar gotova, zar ne? Volio bi sve to vezati urednom vrpcom i smatrati riješenim. Jer si cijelo ovo vrijeme štitio svoga momka, Basilea, i laknulo bi ti kad ne bi morao snositi posljedice. Budući da je stalno paranoično vjerovao da mu prisluškuju telefone, Pinkie je bio previše lukav da bi glasno iznio svoje svoje planove za Basilea. Već je rekao Patoutu, možda nepromišljeno, da kani eliminirati bivšeg policajca. Nije vidio razloga da to sada ponavlja. Međutim, želio je da Patout zna da će se njegov stav i pomanjkanje suradnje zapamtiti. - Možeš se pozdraviti sa svojim ambicijama da ćeš postati broj jedan u NOPD-u, Patout. Od ovoga trenutka nadalje neprijatelji će navaliti sa svih strana. Možeš računati na to. Patout je ostao smiren. - Pozvao sam policijski helikopter da me odvede u okrug Jefferson. Osobno ću gospođu Duvall dopratiti kući. Trebali bismo stići za par sati. - Tada je bežični telefon u Pinkiejevoj ruci utihnuo. Roman je prišao stolu i nesigurno upitao: - Zar se gospođa Duvall danas vraća kući, gospodine? - Tako je, Romane. - Neka je hvaljen Isus. 399 - Hmm. Da. - Duboko zamišljen Pinkie je brzo lupkao prstima po stolnjaku. Trenutak kasnije pogledao je batlera i nasmiješio se. Mislim da to iziskuje veliku proslavu, zar ne? - Onda niste zaboravili, gospodine, da je danas karnevalska zabava? Posljednja prilika za veselje prije korizme. - Ne, Romane, nisam zaboravio. Samo sam bio zaokupljen drugim stvarima. stvarima. I dalje kanim biti domaćin zabave. Ovdje. Večeras. Hoćeš li se pobrinuti da sve bude spremno? - Već je sve učinjeno, gospodine. Roman je požurio iz blagovaonice kako bi s ostalim članovima osoblja podijelio dobre vijesti. Pinkie je utip-kao Bardov telefonski broj. Pronašli su Remy.
- Gdje? - Kasnije ću ti dati pojedinosti. Patout će je dovesti. - Basile? - Zasad se ne zna gdje je. - Dakle, što želiš da sada učinim? - Ono o čemu smo sinoć razgovarali. - Iako se gospođa Duvall vraća kući? Pinkie se zagleda u praznu stolicu na kojoj je Remy obično sjedila. Pogotovo zato što se gospođa Duvall vraća kući kući.. Sestra Beatrice je strogo stisnula usne od negodovanja. - Ovo je vrlo nepropisno. - Da, pa, možda jest nepropisno, ali tako želi gospodin Duvall. Arogancija Waynea Barda jasno je stavljala do znanja da nije impresioniran ni njezinom redovničkom haljom niti njezinim poslom. Što se njega tiče, ona je samo još jedna ženska koja ga gnjavi. Može poći preko nje, zaobići je ili proći kroz nju, ali neće ga spriječiti da obavi ono za što ga Duvall plaća. 400 - Nazvat ću gospodina Duvalla i osobno s njim razgovarati. - Dobro. Učinite to, sestro. Bardo je gurnuo telefon preko stola prema njoj, a zatim je, uz naglašeno pomanjkanje poštovanja, sjeo bez da mu je to ponuđeno i podigao gležanj na koljeno suprotne noge. Zviždukao je kroza zube dok je ona zvala Duvallovu rezidenciju. - Gospodina Duvalla, molim vas. Ovdje je sestra Bea-trice iz Akademije Blagoslovljenog srca. Jako je važno da razgovaram s njim. Glupavo se smijuljeći, Wayne Bardo je slušao njezinu stranu razgovora dok je provjeravala je li ga Duvall poslao u školu po njegovu šurjakinju. - A gospođa Duvall se slaže s tim? - pitala je. Trenutak kasnije sestra Beatrice je promrmljala: - Shvaćam. Vrlo dobro, gospodine Duvall. Oprostite na smetnji, ali molim vas, shvatite da sam zabrinuta za Flarrinu sigurnost. - Pritom je pogledala Barda koji joj je uputio svoj najzamamniji osmijeh. Kad je spustila slušalicu, Bardo reče: - Sve u redu? - Da, sve je u redu. Držala se krajnje ledeno kad je ustala i zaobišla stol, a njezina je redovnička halja šuštala i krunica zveckala. - Obavijestit ću Flarru neka uzme svoje stvari. Brzo će doći. "Brzo" je na kraju bilo dvadeset minuta. Za to je vrijeme mjesto počelo
živcirati Barda, a pogotovo slika okrvavljenog, raspetog Krista koji je izražajnim očima zurio u njega, a činilo mu se da ga njegov pogled slijedi dok je šetkao uredom. Sveci i anđeli koji su lebdjeli naokolo na ružičastim oblacima osuđivali su ga iz svojih kićenih pozlaćenih okvira. Mogao bi se zakleti da je kip nekog vojničkog sveca, što je stajao u kutu, svoj pravednički mač podigao na njega. Sva ta religiozna sranja mogu u čovjeku izazvati jezu. 401 Kad su se iza njega otvorila uredska vrata, već je bio posve živčan. Naglo se okrenuo i uzviknuo: - Isuse! Zbog toga su se usne sestre se stre kako-se-već-zove kako-se-već-zove još čvršće stisnule, ali Bardo se nije mogao obuzdati. Pinkie mu je obećao da će, povrh dobivanja velike nagrade za obavljanje zadatka, još i uživati u njemu. Vrlo blago rečeno! Obožavat će taj zadatak, jebi ga! U djeliću sekunde palo mu je na pamet desetak različitih izopačenosti kojima će izvrgnuti sestricu Flarru. Obrazi su joj porumenjeli od uzbuđenja dok mu se približavala i pružala mu desnu ruku. - Dobar dan, gospodine Bardo, Drago mi je. - Meni također, gospođice Lambeth. - To je vjerojatno bio prvi put u njegovu životu da se rukovao s nekom ženom, ali je pozdravio priliku da dotakne to nevjerojatno poželjno stvorenje. - Je li istina istina ono što mi je je rekla sestra sestra Beatrice? Beatrice? Zar ću doista doista poći na karnevalsku zabavu večeras? - Istina je. Gospodin Duvall misli da ste dovoljno dugo ovdje zatvoreni. Bez uvrede, sestro - reče opatici preko Flarrina ramena. - Vaš šurjak želi da danas napustite školu. Rekao je da ovo smatra vašim prikazivanjem u društvu. - A Remy se s tim slaže? - Da. Želi da večeras budete ondje. Zapravo, ona je osobno izabrala vaš kostim. Položivši ruku na prsa, gdje su stršile dvije drske sise, uzbuđeno je dahnula: - Doista me puštaju! Ne mogu vjerovati! Bardo je podigao njezin kovčeg i ponudio joj ruku. -Vjerujte, dušo. Pinkie ih je čekao na ulaznim vratima. Otvorio ih je prije nego je Patout pozvonio. Čak i u tom je trenutku postojala sićušna šansa da će promijeniti svoje već raz402 rađene planove, a on i Remy će nastaviti život kao da se ništa nije dogodilo.
No nestala je i ta sićušna mogućnost čim se zagledao u njezine oči. Jer i kad mu se slabašno osmjehnula i drhtavim glasom izgovorila njegovo ime i kad je pošla u njegov zagrljaj, znao je da ju je Basile imao. Kujin je sin jednako tako mogao otrovati njegove nagrađivane orhideje, ili se pomokriti u bocu Chdteau Lafite Rothschilda. Remy je oskvrnuta. Za njega je uništena prekrasna djevojka koju je pretvorio u savršenu kurtizanu. Skrivajući svoje gađenje, privukao ju je k sebi. - Draga moja, hvala Bogu da si se vratila. Kad pomislim što si sve prošla... - Zastao je, pretvarajući se da ga emocije guše. - Jesu li ti na bilo koji način naudili? Slušao je dok je opisivala sačmu što joj se zabila u leđa kad su bježali iz Crossroadsa. - Ali te su rane počele zacjeljivati. Samo sam jako umorna. - Basile nije... Odmahnula je glavom. - Želio je samo tebi nešto dokazati, Pinkie. To je sve. Nije me zlostavljao. Doug Patout je za to vrijeme stajao u pozadini kako ne bi smetao njihovom ponovnom sastajanju, a sad je koraknuo naprijed. - Gospođa Duvall nije željela pričati o svojim patnjama na putu ovamo. No sada bih želio čuti njezinu verziju onoga što se dogodilo i postaviti joj nekoliko pitanja, ako nemaš ništa protiv. - Imam nešto protiv - odrešito će Pinkie. - Ranije tijekom dana podsjetio si me da je ovo osobna stvar. Mislim da si imao pravo. - Zatvorio je vrata Patoutu pred nosom. - Gospodin Patout se boji da se kaniš osvećivati Basi-leu - rekla je Remy kad ju je kretnjom pozvao na kat. -Ne kaniš to učiniti, zar ne, Pinkie? Samo se nasmiješio i brižno je potapšao po ruci. Roman je u spavaću sobu donio pladanj hrane za nju, ali 403 ostavila je jelo netaknuto na tanjuru. Kad su ponovno ostali sami, Pinkie joj je počeo postavljati postavljati određenija pitanja pitanja o otmici. otmici. - Želio bih vidjeti tu ribarsku kolibu u kojoj te je držao. Bi li me mogla odvesti do nje? - Bojim se da ne bih. Meni svi dijelovi močvare izgledaju jednako. - Zašto te je pustio? - Ne znam - reče Remy. - Jutros me je jako rano probudio i rekao da će me pustiti. Cijelo mije vrijeme govorio da me koristi kao mamac za tebe, te da mu je svejedno koliko će to trajati. - Nije mi objasnio zašto se odjednom predomislio, osim što je to imalo veze s policajcem koji je jučer ubijen. I Dreddom. Nije želio da Dredd, ili
Patout, ili bilo koji od bivših kolega strada zbog njegovih kriminalnih postupaka. Rekao je kako je vrijeme da odustane, prije nego još netko strada ili pogine. - Na to je trebao misliti prije nego je sve ovo započeo. Sad je prekasno. - Kako to misliš? - Nije važno. Jesi li ikad pokušala pobjeći? - Naravno! - uzvikne Remy. Ispričala mu je o tome kako se zamalo utopila. - Nakon toga mi je stavio lisičine. - Podigavši svoje nevjerojatno izražajne oči do njegovih, spustila mu je ruku na podlakticu i čvrsto je stisnula. - Ali sad sam opet s tobom i samo je to važno. Sve to smatram ružnim snom što ću ga uskoro zaboraviti. Obavila mu je ruke oko vrata. - Pinkie, molim te, poslušaj ono što kaže gospodin Patout. Nemoj nastavljati svoju borbu s Basileom. Ne bi imalo smisla. Samo te je želio prodrmati, a sad kad je to učinio, više ga nikad nećemo čuti ni vidjeti. Ako Basile može svemu okrenuti leđa, onda bismo i mi to trebali učiniti. Hmm? Zaboravi sve to. Žestokim je poljupcem prekinuo njezino preklinjanje 404 za ljubavnikov život, a potom ju je naglo pustio. Vidio je da se iznenadila kad se odmaknuo. Zar je kuja doista očekivala da će je povesti u krevet? Poželio joj se glasno nasmijati u lice, ali još nije bio trenutak za otkrivanje iznenađenje što ih je za nju pripremio. - Naspavaj se - rekao joj je i potapšao je po obrazu. - Želim da večeras budeš u najboljoj formi. - Večeras? - Na našoj zabavi. - Zabavi? - Remy, je li to ponavljanje poput papige nešto što si naučila od Basilea? - Oprosti? Na kakvoj zabavi? - Zabavi za kraj karnevala. Zar si zaboravila da je danas mesopust? Sutra se moramo iskupljivati za naše grijehe, ali večeras se možemo prepustiti užicima. Ja svakako kanim zadovoljiti... - Ne mogu večeras poći na zabavu. - To je još jedna zamorna navika što si je pokupila -reče i namršti se. Prekidaš me dok govorim. Progutala je još jednu upadicu. Trenutak kasnije drhtavim je glasom rekla: - Samo sam zaprepaštena što očekuješ da ću biti domaćica zabave već prve večeri nakon što sam se vratila. - Ima li boljeg trenutka za proslavu tvoga povratka?
- Više bih voljela da to sami proslavimo. - To je lijepo od tebe, draga moja, ali bojim se da sada ne mogu otkazati proslavu. Previše bi se ljudi razočaralo. - Uštipnuo ju je za obraz. - Uključujući i Flarru. Pozvao sam je na zabavu. Njezino je lice izgubilo boju. Grčevito je progutala slinu, kao da želi obuzdati napadaj mučnine. - Doista? -rekla je s očito lažnim uzbuđenjem. - Zašto sije odlučio uključiti? Ranije nikad nisi. - Ponovno sam razmislio o onome što si rekla kad smo zadnji put razgovarali o njoj. Mislim da si imala 405 pravo. Vrijeme je da joj dopustimo malo slobode. Na kraju krajeva, ona više nije dijete, već mlada žena. - Zapravo, ja nisam imala pravo, Pinkie. Ti si bio u pravu. Uvijek si u pravu kad je riječ o takvim stvarima. Namrštio se. - Prekasno si se predomislila, Remy. Ne mogu razočarati Flarru kad sam je već pozvao. Ni ti to ne bi željela. Bilo bi okrutno. Sad malo odspavaj - reče Pinkie i ustane. - Možda će ti to u obraze vratiti malo boje. Oprosti mi što to kažem, ali prilično loše izgledaš. - Jasno mi je da užasno izgledam. izgledam. Kosa Kosa i nokti su mi u katastrofalnom katastrofalnom stanju. Pobrinut ću se da se to sredi do večeras. - Možeš se sama pobrinuti za to nakon što se odmoriš. - Pošao je prema vratima. - O, usput rečeno, maknuo sam telefon da ti nitko ne smeta. Pogledala je prema noćnom ormariću, a on je uživao u mahnitom izrazu što se pojavio na njezinu licu. - Željela bih nazvati Flarru. Prošlo je više od tjedan dana otkako smo se zadnji put čule, a ona se sigurno pita zašto je tako. - Nema razloga za brigu. Izmislio sam bezazlenu priču o tome da imaš streptokoknu anginu. Sad joj je već rečeno da si ozdravila i jedva čekaš da se večeras vidite. - Ali ja bih morala razgovarati s njom. - Večeras će biti dovoljno brzo. Osoblju sam rekao neka ti uopće ne smetaju. Ja ću osobno dolaziti vidjeti kako ti je. - Dobacio joj je poljubac, a zatim se pobrinuo da ona vidi kako izvana zaključava vrata. Remy je jurnula prema vratima i objema rukama pograbila kvaku. Pokušala ju je pomaknuti gore i dolje, te u stranu, ali nije ni mrdnula. Frustrirano je zajecala i bacila se na vrata. Vjerovala je u paradoks da se mora vratiti Pinkieju prije nego mu uspije zauvijek pobjeći. Znala je da će joj
406 trebati sva njezina glumačka vještina da bi ga uvjerila kako joj je teško pala otmica, te kako želi što prije zaboraviti na neugodno iskustvo i nastaviti život na kakav je navikla. Bila je spremna nastaviti šaradu sve dok se Flarru ne uspije maknuti izvan Pinkiejeva dosega, pa čak i ići tako daleko - neka joj Bog pomogne - da dijeli njegov krevet, iako to Basileu nije rekla. Ali Pinkie je nije odmah odvukao u krevet, stoje bilo neobično, a time i zabrinjavajuće. Postojao je samo jedan razlog za njegovo odricanje: sumnjao je da je bila intimna s Basileom. A u tom su slučaju u opasnosti njezin, Flarrin i Basileov život. Pinkie je zacijelo pogodio čim ju je poljubio, ili možda čak i prije toga, da se vraća kući drukčija nego što je bila. Sigurno mu je odmah bilo očito da se radikalno promijenila. Ako je mogao opaziti minijaturnu manu na cvijetu jedne od svojih orhideja, ili primijetiti daje vino posluženo stupanj toplije ili hladnije, mogao je osjetiti i nešto tako duboko kao stoje promjena što ju je doživjela u močvari gdje je zavoljela Burkea Basilea, a povrh toga je i sebe ponovno zavoljela. Ako doživi sto godina, ili danas umre, zauvijek će biti zahvalna na onim danima izoliranosti u egzotičnom i primitivnom mjestu. Bila je prisiljena dobro zagledati u sebe i priznati da je postala baš onakvom kakvom ju je Basile nazvao - kurvom. Prostituirala se iz najboljeg razloga - da bi zaštitila svoju sestru. Ali tome je sve žrtvovala - svoj ponos, samopoštovanje, dušu. Budući da se tako potpuno predala, od kakve je koristi Flarri ili bilo kome? Sad je prezirala gospođu Duvall koja je bila pasivna i prestrašena, čiji je jedini način preživljavanja preživljavanja bio ispunjen ženskim trikovima i manipulacijama. No počela je sve više cijeniti Remy Lambeth čija su mišljenja vrijedna, koja je jaka i hrabra, koja je borac, koja je zaslužila ljubav humanog i poštenog čovjeka. 407 Basile! Mora ga upozoriti da se njihov plan izjalovio. No ne može telefonirati ako se ne izvuče iz ove sobe. Pokušavala je otkriti način da to učini. Jedan od majčinih majčinih klijenata klijenata naučio ju je kako se obijaju standardne standardne brave. No tehnologija brava razvijala se kao i sve ostalo, a Pinkie je želio imati sve najmodernije. Kad je kuća prije nekoliko godina renovirana, glavna je spavaća soba pretvorena u tvrđavu, mjesto gdje se mogu skloniti ako uljezi slučajno svladaju drugi sigurnosni sustav. S vanjske
se strane na dovratku nalazila nalazila elektroni e lektronička čka pločica s brojevima. brojevima. Čovjek je morao znati kombinaciju brojeva da bi otključao vrata. Iznutra se moglo otvoriti ključem, ali Remy ga nije našla, unatoč temeljitoj potrazi po svim prostorijama, uključujući Pinkiejevu garderobu. U očajanju je pokušala škaricama za nokte, turpijicom, ukosnicom, ali je brava, kao stoje pretpostavila, bila previše sofisticirana za amatera s improviziranim alatom. Zatim je prišla prozorima. Razmaknuvši zavjese i podigavši rolete, obeshrabreno je ustanovila da su zatvorene vanjske škure. Bile su zatvorene samo jednom prije toga, kad je stiglo upozorenje o približavanju tropske oluje. Ali sad ih je netko zatvorio. Dnevna se svjetlost jedva ponegdje probijala kroz pukotine. Ionako nije bilo važno. Brave na prozorima bile su obične, ali alarmni sustav nije. Čak i kad bi otvorila prozor, sigurnosni bi se alarm povremeno oglašavao i upozorio osoblje na prekid kruga. Netko bi o tome izvijestio Pinkieja. Odbacivši prozore kao način bijega, šetkala je sobama i pokušavala otkriti drugi izlaz. Kroz cijevi klimatizacijskog sustava? Maknula je rešetku s otvora za zrak. Premaleno. Popeti se kroz dimnjak kamina? Teško. Ne može hodati kroz zidove ili se provući ispod vrata poput dima. 408 409 Dim! Kuća je, povrh sigurnosnog sustava protiv provale, opremljena i detektorima dima i vreline, a to je povezano sa službom praćenja i lokalnim vatrogasnim domom. Čim bi se negdje oglasio alarm, oni bi poslali vatrogasna vozila. To je bio nepobitni signal; ništa nisu smatrali lažnom uzbunom. Ni pod kojim okolnostima ne bi se moglo opozvati vatrogasna vozila sve dok službena osoba ne bi provjerila svaki detektor u kući. Iznad vrata za njezinu garderobu postoji detektor dima. Izvadila je ladice iz noćnog ormarića, spustila lampu na pod i ormarić odvukla na pravo mjesto. Zapalila je mirišljavu svijeću, skinula cipele i popela se na ormarić. Ispružila je ruku i uspjela primaknuti plamen na samo nekoliko centimetara od detektora. - Neće upaliti, Remy.
Trgnula se i iz ruke ispustila zapaljenu svijeću, a plamen je odmah napravio napravio rupu u sagu. s agu. Pinkie je prešao preko sobe i nogom ugasio uga sio svijeću, a zatim je prijekorno i podrugljivo pogledao. - Izgledaš prilično budalasto, Remy, ali moram reći da me impresionira tvoja dovitljivost. U posljednjih pola sata pokazala si više bistrine nego u svim godinama otkako te poznajem. Uglađenom kretnjom pružio joj je ruku da bi joj pomogao sići. Kad ju je prezirno ignorirala i sama sišla s ormarića, on se tiho nasmijao. - Ne bih previdio nešto tako elementarno kao što su detektori dima i alarm za vatru, draga moja, iako moram priznati da sam ugodno iznenađen što si bila dovoljno oštroumna i sama se toga sjetila. - Oduvijek sam bila pametnija no što si ti mislio, Pinkie. - Bila si dovoljno lukava da od mene sakriješ trudnoću i spontani pobačaj, to priznajem. Iznenađena, Remy? Dr. Caruth mi je vrlo spremno sve povjerila nakon što sam joj pokazao neke vrlo kompromitirajuće fotografije na kojoj vodi ljubav. Sa svojom medicinskom sestrom. - Iako ja toleriram seksualne sklonosti drugih, - blago je nastavio mislim da mirno mogu pretpostaviti da bi dame iz društvene kreme, koje daju prednost dr. Caruth pred njezinim muškim kolegama, bile zaprepaštene kad bi saznale za njezin privatni život. Čak ako nešto i sumnjaju, više bi voljele da njihove sumnje ne budu potvrđene jer bi je tada, naravno, morale bojkotirati. - Dakle, o čemu smo ono razgovarali? O, da, o tvojoj inteligenciji. Inteligencija je potraćena na žene kakva si ti, Remy. Sklon sam reći da se čak i Basile s tim slaže. Ozbiljno sumnjam da je s tobom vodio stimulativni razgovor prije nego te je pojebao. A pojebao te je, zar ne? - Vodio je ljubav sa mnom - prkosno će Remy. - Prvi put u životu vodila sam ljubav s muškarcem. Nadlanicom ju je udario po licu, najjače tresnuvši po jagodičnoj kosti. Zavrtjela Zavrtjela se od udarca i zasljepljujuće boli. Koljena su joj klecnula. klecnula. Pala je na pod. - Ti si pička, Remy. Samo si to bila i to ćeš uvijek ostati. Možda si sanjarila dok si ondje bila sama s Basi-leom, šćućurena u malenoj kolibi, samo vas dvoje u divljini. Ali nemoj se zavaravati. Basile je muškarac, a svi muškarci odmah u tebi prepoznaju ono što jesi. Pojebao te je, ali samo da bi uvrijedio mene. Dakle, gdje se nalazi? - Ne znam. Udario ju je nogom u bubreg. Gotovo se onesvijestila od bola, ali se
grčevito držala prisebnosti i borila protiv mučnine. - Gdje se nalazi? - Ostavio me je kod Dredda. Zatim je otišao. - Čamcem ili automobilom? - Čamcem. - Potekle su joj iskrene suze dok se sjećala onih nekoliko posljednjih zajedničkih trenutaka 410 kad su oboje željeli da postoji neki drugi izlaz iz situacije. - Nisam željela da me ostavi, ali... Prekine je Pinkiejev prezirni smijeh. - Baš kao što sam ti rekao, Remy. Basile je od tebe dobio ono što je želio, a ti si, jadnica mala, ostala slomljena srca. Bijesno ga je pogledala. - Ne možeš me zauvijek držati zaključanu u ovoj sobi, Pinkie. Prije ili kasnije, na ovaj ili onaj način, ja ću izići. - Remy, do jutra te više neće biti briga hoćeš li ili nećeš izići iz ove sobe. Bit će ti posve svejedno što će se s tobom dogoditi. - Što namjeravaš učiniti, udarati me dok ne poželim da sam mrtva? Ponosno je uzdigla glavu. - Možeš pokušati, pokušati, Pinkie. No iznenadit ćeš se kako sam postala izdržljiva. Više me ne možeš povrijediti. Nisam ono što ti kažeš da jesam. Sada to znam. Uzalud tratiš uvrede na mene. Imuna sam na njih. - Ljubav te je učinila snažnom? - narugao se. - Tako je. - Doista? Hrabro govoriš, Remy. No vidjet ćemo koliko ćeš biti hrabra nakon što za tebe najveću vrijednost oskvrne onaj kojega prezireš. Remy se činilo da su joj prsa napukla od jecaja što se uzdigao iz dubine njezine duše. - Nemoj je dirati. - Ah, dakle, pogodila si. Slatka Flarra. - Poljubio je vrškove prstiju. Tako svježa, tako puna želje da iskusi život. Remy se uhvatila za rub noćnog ormarića i povukla se na noge, a potom se bacila na njega i raširenim prstima krenula prema njegovim očima. Odbacio ju je udarcem tako daje pala na krevet. - Djevojka gotovo puca od vitalnosti, zar ne? - ljubazno će on, kao da razgovaraju o kvalitetama trkaćeg konja. - Otvoreno pokazuje svoju seksualnost. Pucketa oko nje poput elektriciteta. Ima više potencijala za zadovoljavanje muškarca čak i od tebe, Remy. Kako će biti 411 uzbudljivo za muškarca koji je prvi uzme. Remy je kliznula s kreveta. Na koljenima je pošla prema njemu,
obujmila mu bedra i promuklim glasom preklinjala: - Molim te, Pinkie, nemoj je ozlijediti. Pre-klinjem te. Učinit ću sve što kažeš. Sve. Čvršće gaje stisnula, hvatajući se za njegovu odjeću da bi se tako podigla na noge. Zatim gaje ljubila i milovala kroz hlače. - Učini sa mnom što god hoćeš, ali nemoj njoj nauditi. Izbjegavao je njezine poljupce i odgurnuo joj ruke. -Prestani, Remy. - Molim te, Pinkie -jecala je. - Molim te, nemoj je dirati. - Niti ne kanim, draga. Zar si pogrešno shvatila da ću u svom krevetu Flarrom zamijeniti tebe? Ni slučajno. -Ispružio je ruku i pomilovao je po obrazu. - Dao sam je kao poklon. Bardu. Remy je nekoliko sekundi nakon njegova odlaska, i zaključavanja vrata s vanjske strane, ostala kao prikovana za pod i lagano se njihala od njegova posljednjeg verbalnog udarca. Bardo. S Flarrom. Prekrižila je ruke na trbuhu i nagnula se naprijed. Prigušila je jecaj ugrizavši se za usnu. Potom je šaptom izgovorila molitvu zahvalnosti Bogu jer joj je pružio još jednu priliku da spasi situaciju. Otvorivši šaku, zurila je u ključ na dlanu - ključ što ga je uzela iz Pinkiejeva džepa dok se pretvarala da ga moli za milost. 412 40. poglavlje - Ne shvaćam. Zašto ne idem ravno u Remvnu kuću? Djevojčina naivnost uzbuđivala ga je jednako kao prizori što ih je zamišljao. Zamamna, mirisna Flarra bit će najbolje što mu se dogodilo u posljednje vrijeme. Jedva se uspijevao obuzdati da se ne oblizuje od iščekivanja onoga što će doći. - U kući je opći cirkus - objašnjavao je Bardo. -Ureduju za zabavu. Sve je puno radnika, tako da čovjek nema kamo staviti nogu. Zato me je vaša sestra zamolila da vas dovedem ovamo gdje se možete u miru i tišini odjenuti. - To mi se čini jako čudnim, pogotovo jer je prošlo više od tjedan dana otkako se nismo vidjele. Možda bih je trebala nazvati. Bardo je osjećao njezin oprez dok ju je vodio hodnikom motela prema sobi što ju je ranije uzeo. Mislio je da bi mogao uzeti sobu u otmjenom hotelu, ali je odustao. Zašto trošiti novac na pogodnosti kao što je posluga u sobu i mirišljavi sapun kad je unaprijed poznato kako će završiti ovo poslijepodne? Osim toga, bude li Flarra stvarala gužvu, vjerojatnije je da se na to nitko neće obazirati u mjestu gdje se možeš prijaviti kao Mickev Mouse, a nitko neće postavljati
413 pitanja ukoliko unaprijed platiš gotovinom. Nadajući se da će smiriti njezine sumnje, barem dok ne udu u sobu, Bardo uzdahne. - Nisam vam to trebao reći, ali vi me na to prisiljavate. - Reći mi što? - Planiraju veliko iznenađenje za vas. Nešto doista posebno. Zato su mi rekli neka vas ne dovodim u kuću dok ne budu spremni. - Doista? - oduševljeno će Flara uputivši mu očaravajući osmijeh. Pitam se što bi to moglo biti. - Ja znam, znam, ali ne smijem smijem reći. - Dajte mi samo neki nagovještaj. Molim vas, gospodine Bardo? - Ni slučajno. Šef i gospođa Duvall bi mi živome odrali kožu kad bih pokvario njihovo iznenađenje. Već sam vam ionako previše rekao. Morate mi obećati da ćete glumiti iznenađenje. - Obećavam. Otključao je vrata sobe i propustio je unutra. Kutiju u kojoj se nalazio kostim držao je ispod ruke. Pinkieju se može vjerovati da će voditi računa o svakoj pojedinosti. Čim su stigli do automobila, Flarra je podigla poklopac kutije i virnula unutra, ali se obuzdala i nije počela prekopavati po kutiji. Kad ju je pitao što čeka, rekla je da želi uživati u iščekivanju. No čim su ušli u sobu, pograbila je kutiju i stavila je na krevet. - Više ne mogu čekati! - Bacila je poklopac u stranu i maknula tanki papir, a zatim joj se oteo dugački, ushićeni uzdah dok je zurila u svjetlucavu, prozirnu tkaninu ukrašenu blistavim kamenjem i obojenim kristalima. Čak je sklopila ruke ispod brade, kao malena djevojčica koja za večerom izgovara molitvu zahvalnosti. - Gotovo je previše lijepo da se dotakne. Što je to? - Izvadite iz kutije i pogledajte. Podigla je dva odjevna predmeta iz kutije kao da drži svete relikvije, iako na kostimu sigurno nije bilo ničeg 414 svetačkog. Grudnjak se sastojao od dva draguljima ukrašena svjetlucava stošca povezana trakicama u boji tijela. Donji dio bile su dimije sa slično ukrašenim bikini gaćicama. Nogavice su bile prozirne i na gležnjevima stisnute nizom dragulja. U kutiji se također nalazila okrugla niska kapa s pričvršćenim velom, te par zlatnih kožnatih papučica sa zvončićima na prstima. Širom je otvorila oči u kojima se vidjela mješavina oduševljenja i
sumnjičavosti. - Jeste li sigurni daje ovo za mene? Možda ste uzeli pogrešnu kutiju. - Zar vam se ne sviđa? - O, da. Jako. Prekrasno je - izgovorila je u jednom dahu. - Samo je nekako oskudno. - Mislite? Zašto ga ne isprobate? Ako vam se kostim ne svidi, imat ćete vremena zamijeniti ga nečim drugim. - Kritički ju je odmjerio od glave do pete i namrštio se. - Znate, možda imate pravo. Doista se čini malo previše smjelim za djevojku vaše dobi. To je djelovalo poput čarolije. Podigla je glavu, pograbila kostim i zaputila se u kupaonicu. Odlučno je za sobom zatvorila vrata i zaključala ih. Bardo se tiho nasmijao. Žene su tako prokleto predvidljive; zar je čudo što muškarci moraju izmišljati nove načine da se zabave s njima? Stare, mlade, lijepe, ružne, mršave, debele, bijele, crne ili neke druge boje, koja žena ne bi željela dokazati da griješi onaj koji ju je uvrijedio, čak i tako bezazlenom uvredom? Sad Flarra jedva čeka da mu pokaže kako je zrela, sofisticirana i smjela. Navukao je zavjese na prozoru i provjerio jesu li vrata zaključana. Zatim je sjeo na rub rub kreveta, čekao i uživao u vlastitom vlastitom iščekivanju. iščekivanju. No kad se ni nakon cijelih deset minuta nije pojavila, njegovo je strpljenje bilo na izmaku. - Flarra? Treba li vam pomoć? Je li sve u redu? - Ne. Želim reći, ne treba mi pomoć. I da, sve je u redu. Valjda. 415 - Zar vam ne odgovara? - Hmm. - Pa, da vidimo. Nakon nekoliko trenutaka oklijevanja vrata kupaonice su se otvorila. Bardov se želudac stegnuo od iščekivanja, ali čak ni tako dobar poznavatelj poznavatelj žena kao što je on nije bio spreman spreman za živu ž ivu fantaziju koja je koraknula preko praga u papučicama što su zvonile dok se kretala. Veo što je pokrivao njezin nos i usta samo je naglašavao očaravajuću čednost kojom ga je gledala. Malene košarice grudnjaka jedva su pokrivale njezine dojke. - Mislim da moja sestra nije shvatila koliko je ovaj kostim oskudan rekla je i smeteno prešla rukom preko gologa trbuha. Jedan niz šljokica manje i mogao bi joj vidjeti stidne dlake. - Mislite li daje u redu? - O, da. - Činilo se da mu se jezik zalijepio za nepce. - Mislim da fantastično izgledate.
- Iskreno? Ustao je i pošao prema njoj. - Iskreno. Zapravo, izgledate tako da bi vas čovjek najradije pojeo. Njegov osmijeh zacijelo nije ulijevao povjerenje jer se Flarra nervozno nasmijala i koraknula unatrag. -Hvala. - Okrenula se. - Mislim da ću se preadjenuti u vlastitu odjeću dok ne bude vrijeme za odlazak na zabavu. Uhvatio ju je za ruku i okrenuo prema sebi. - Vrijeme je, dušo. Ovo je zabava. Strgnuo joj je veo i kapu, a zatim je ustima grubo pokrio njezine usne, koje su se od straha rastvorile. Gurnuo joj je jezik u usta, obujmio je oko nagog struka i privukao je k sebi, snažno se trljajući o nju. Otimala se, a to gaje samo još više uzbuđivalo. Čak gaje udarila po licu, a on ju je čvršće stisnuo i savio ruku na leđa. - Što to radite? Prestanite! - viknula je. - To boli. Spustio je glavu i ugrizao je za dojku ondje gdje se nadimala iz košarice grudnjaka. Vrisnula je. 416 - Umukni. - Bolno joj je između prstiju i palca stisnuo čeljust. - Ako to opet učiniš, doista ću te ozlijediti, razumiješ? - Počela je plakati, a njezine su suze samo pojačale njegovu požudu. Obožavao je kad plaču, bilo od straha bilo od bola. - Ako me ozlijedite, Pinkie će vas ubiti. Nasmijao se. - Da, sigurno hoće, dušice. - Što ćete učiniti? - Dakle, što ti misliš? - govorio je, zavukao ruku između njezinih bedara i stiskao. Stresla se, a on je znao daje to od gađenja. Za njega je to bilo jednako dobro kao i drhtaj ekstaze. - Z-znaju da sam s vama - promucala je. - Doći će me tražiti. - Zar još nisi shvatila, medena? Tvoj je šurjak organizirao ovu malu zabavu. - Lažete. Pinkie nikad ne bi... - Ali jest. Njemu treba zahvaliti za sve užitke što ćemo ih zajedno proživjeti. - Moja sestra... - Ima vlastitih problema. Neće imati vremena brinuti se za tebe. Činilo se da je konačno shvatila stvarnost situacije u kojoj se našla. Jače je zaplakala. zaplakala. Bardo Bardo je polizao suze suze s njezina lica. lica. - Opusti Opusti se, dušo. dušo. Čini sve što ti kažem i, tko zna, mogla bi postati dobra kurva, kao i tvoja
mama. Da, znam sve o Angel. Rođena si za to. Imaš potencijala postati sjajnom kurvom. - Molim vas, nemojte -jecala je i pokušavala se osloboditi. Izvadio je nož na oprugu iz džepa na hlačama. Otvorio se uz opaki škljocaj, a ona je ponovno vrisnula. Vrh oštrice prislonio je uz njezinu donju usnu. - Koristiš je, gubiš je. Shvaćaš? Još jedan vrisak i odsjeći ću ti usnu. A to bi bila velika šteta jer imam neke zamisli o tome što ćeš raditi tim svojim slatkim ustima. 417 Provukao je oštricu ispod naramenice grudnjaka i prerezao je. Napetost je popustila, a košarica košarica pala i razotkril razotkrilaa njezinu dojku. Cviljela je, a njezina je donja usna nekontrolirano drhtala, ali više nije vrisnula. Na isti je brutalni način prerezao i drugu naramenicu. - Vidi malo što imamo ovdje - tepao joj je. Ovog je puta vrh oštrice prislonio prislonio na njezinu bradavicu. Lagano je lupkao po njoj i ona se ukrutila. - Sramota, sramota - rugao se. - Draga katolička školarka poput tebe. Što bi rekla ona sestra? Iza Barda su se uz tresak otvorila vrata. - Baci nož i makni se od nje! Burke Basile je stajao u polučučnju, a objema je rukama držao Berettu. Sljedeći su djelići sekunde djelovali nejasno. U ušima mu je odzvanjao djevojčin vrisak. Pucao je u Barda, ali se gad sagnuo. Metak je promašio njegovu glavu i raznio komad ružne zidne tapete iza njega. Burke više nije pucao iz straha da ne pogodi djevojku. Viknuo je: - Uhićen si, Bardo. - A ti si doista smiješan, Basile - viknuo je Bardo i bacio nož. - Jebi se, klipane - rekao je snajperist snajperist koji se pojavio iza Basilea. Bardo je jedan trenutak djelovao zabezeknuto prije no što je metak napravio pravilnu rupu između njegovih očiju. Srušio se bez glasa. Drška noža još uvijek je vibri-rala u dovratku nakon što je za dlaku promašila Basilea. Policajci su zaobilazili Basilea dok su utrčavali u sobu. Basile je jurnuo prema djevojci koja je užasnuto zurila u krvavu masu koja je prije samo nekoliko sekundi bila Bardova glava. Basile je skinuo jaknu i stavio joj na ramena. - Je li ti dobro? - Promatrala ga je jednako zaprepašteno kao i Bardovo tijelo. Morao je ponoviti pitanje i tek je tada nesigurno kimnula glavom. 418 Jedan od muškaraca muškaraca odvojio se od ostalih. - Sad ćemo mi preuzeti, preuzeti, Basile.
Basile se rukovao s njim. - Hvala. Tvoji su ljudi bili izvrsni, od motrenja do ovoga - rekao je i pokazao Bar-dovo tijelo. Policajac mu je salutirao. Basile je zgrabio djevojku za ruku i povukao je kroz vrata i duž hodnika. Kad su stigli do parkirališta, koje se punilo službenim vozilima, Basile ju je gurnuo na suvozačevo mjesto neobilježenog automobila, automobila, a zatim je potrčao do druge strane i sjeo za volan. Gume su škripale dok je jurio kraj vozila hitne pomoći. Prešli su tek pola bloka kad je djevojka počela psovati. - Isuse Kriste! Zašto ti je trebalo tako jebeno dugo? Taj je kujin sin bio ljigav kao sam vrag. I kako se usudio reći mi da imam potencijala postati sjajnom kurvom! Najdarovitija djevojka Ruby Bouchereaux, Isobel, bijesno je podigla ruku i skinula kovrčavu crnu periku. 419 41. poglavlje Isobel je izgledala mlađa od svojih s vojih godina, a također je bila inteligentna inteligentna i posjedovala je pustolovni duh. Njezina specijalnost u Rubvnoj kući bila je igra fantazija fa ntazija za klijente koji su si to mogli priuštiti. priuštiti. Kombinacija tih kvaliteta činila ju je savršenom za ulogu Flarre Lambeth u klopci Burkea Basilea. Naravno, jako su joj dobro platili za uloženo vrijeme i trud. Nakon što joj je uručio ček, Basile i prostitutka su se rastali na vratima Rubvna ureda. Žurilo mu se, ali bilo bi nepristojno odbiti poziv na piće nakon što mu je Ruby onako svesrdno pomogla u postavljanju klopke za Barda. - Dakle, sve je išlo prema planu? - upita Ruby i pruži Burkeu čašu viskija. - Savršeno. - Iskapio je piće. - Slušao sam iz vanjskog ureda sestre Beatrice. Čak sam i ja bio uvjeren da je Isobel nevina školarka. - I bila je, jako davno - reče Ruby i tiho se nasmije. - Ali drago mi je da je varka uspjela. Dobro poznajete svoje neprijatelje, gospodine Basile. Gledao je kako se viski izlijeva iz kristalne boce u čašu kad mu je Ruby po drugi put natočila. - Remy je bila sigurna da će joj se Pinkie pokušati osvetiti preko sestre, i imala je pravo, iako se nismo oslanjali samo na 420 njezin predosjećaj. Bardo je stalno bio pod nadzorom. Jutros smo čuli njegov razgovor s Duvallom pa smo znali da će poći po Flarru, a znali smo i zašto.
- Čovjek je morao umrijeti. umrijeti. - Svim se srcem slažem s vama - reče Burke. - Iso-bel i ja stigli smo u Blagoslovljeno srce samo pola sata prije njega. Kad su ona i Bardo otišli iz akademije, kombi ih je slijedio do motela. Sve je prošlo bez greške, iako mi je Isobel probila bubnjiće galamom jer nisam prije sve to prekinuo. - Gdje je sada Flarra? - Pod policijskom zaštitom. Pod zaštitom nekorumpirane policije. - A Bardo je mrtav? - Tako je - tiho će Burke, a potom ispije drugo piće. - Šteta što mi niste donijeli njegovo uho ili nešto slično. Voljela bih imati suvenir. - Madam podigne čašu i nazdravi Basileu, a potom ispije. - Hvala vam što ste nam posudili Isobel - reče Burke. - Ponovno ste me zadužili. - Besmislice. Bardova je smrt poravnala naše račune. Osim toga, dugujem vam zahvalnost za još jednu uslugu. Poslali ste mi Dixie, a čini mi se da će ona donijeti dobru zaradu ovoj kući. Burke se nasmiješi. - Pretpostavio sam da ćete se vas dvije složiti, ali mi je žao daje daje došla tek nakon što ju je Bardo premlatio. premlatio. - Lijepo se oporavlja. - Ponudila mu je još jedan viski, ali je odmahnuo glavom. - Zavrijedili ste moju zahvalnost, gospodine Basile, a ovdje ste dobro došli kad god poželite. - Hvala vam, ali sumnjam da ću to ikad iskoristiti. Madam je praktički prela. - Vi i gospođa Duvall? - Remy - ispravi je Burke. Najteže od svega što je u životu morao učiniti bilo je ostaviti je toga jutra. Razgovarali Razgovarali su dugo u noć, grlili grlili se, 421 vodili ljubav, i procjenjivali ono što se činilo beznadnom situacijom. S jutrom je stigla i ružna spoznaja da se Remy, bar na neko vrijeme, mora vratiti Duvallu. Ona je lakše prihvatila plan nego Burke, koji se zarekao da Remy više nikad neće prekoračiti prag Duvallove kuće. Neću ti dopustiti da se vratiš. Niti na jedno poslijepodne. Niti na jedan sat. No čak i dok je to govorio, znao je da je to njihova jedina mogućnost. - Ne radujem se tome, ali izdržat ću - rekla mu je. -Možda prije tjedan dana to ne bih mogla, ali sada mogu i hoću. Samo se pobrini za Flarru i molim te, molim te, čuvaj se. Grčevito su se držali sve dok se Dredd nije umiješao i upozorio ih daje
vrijeme jako bitno za Basileov plan, te da bi mogli sve uprskati ako ne krenu. Tako ju je Burke povjerio Dreddu na čuvanje dok ne stigne Patout. Burke je javnog tužitelja Littrella smatrao u osnovi poštenim čovjekom koji se svim silama bori protiv toga da NOPD doista bude jedna od najkorumpiranijih službi u zemlji, kakav je glas bije. Littrell je o poručniku Burkeu Basileu imao lošije mišljenje pod utjecajem negativnog publiciteta, raznoraznih priča i zlobnog ogovaranja. Kad je Burke nenajavljeno uletio u njegov ured, javni se tužitelj zaprepastio i zaprijetio da će Burkea dati izbaciti iz zgrade. No Burke je brzo pričao i uskoro zaokupio Littrellovu pozornost. Obeshrabreno je saslušao sve što mu je Burke ispričao. Međutim, s karakterističnim oprezom političara, ništa nije obećao, osim da će proučiti stvar i potom se javiti Burkeu. Tada je Burke podigao telefonsku slušalicu s tužiteljeva stola i njome mahao poput putujućeg propovjednika koji maše Biblijom. - Ili ćete vi nazvati državnog državnog tužitelja, ili ću ga nazvati sam. Meni je svejedno. Ovo je samo posjet iz iz poštovanja poštovanja prema vama. vama. Dajem vam pripri422 liku da dokažete na kojoj ste strani, korumpiranoj ili onoj drugoj. Littrell je nazvao državnog javnog tužitelja. Uz njegovo odobrenje stvari su se počele razvijati vrtoglavom brzinom. Posljedica brze akcije, koordinacije i sreće bila je Bardova smrt. Burke je ustao i rukovao se s Ruby Bouchereaux. -Hvala vam na piću i oprostite što žurim, ali nadam se da ću biti nazočan prilikom Duvallova uhićenja. - Večeras? O, čisto sumnjam da će ga večeras uhititi, gospodine Basile. - Zašto? - Mesopust je. -Pa? - Pa jedine vijesti koje stižu iz Duvallove kuće su o kostimiranom plesu što ga organizira. Zapravo, nekolicina gospode na našoj zabavi stigla su ravno iz Pinkie-jeve kuće gdje je zabava u punom zamahu. Prema onome što su rekli, riječ je o doista gala zabavi. Burke je zurio u nju kad je počeo shvaćati zastrašujuće implikacije najnovijeg razvoja događaja. Pogledao je svoj pager. Bio je uključen; nije bilo upozorenja daje baterija prazna. Remy nije nazvala, stoje trebao biti znak daje nešto pošlo po zlu. Zatražio je dopuštenje da upotrijebi Rubyn telefon. - Ovdje Basile rekao je čimjrju^e netko javio na poziv. - Imamo li Duvalla? *A -^jtk ^;
Spojili su gas tri različita stola dok mu napokon jedna odvažna duša nije rekla poraznu vijest. - Uhićenje uglednog građanina kakav je Duvall prilično je težak pothvat, pogotovo ako se to nastoji izvesti u tajnosti. Ima obilje birokracije. Želimo sve učiniti po propisima da ne dođe do poništenja suđenja zbog nel^fe greške u postupku. Moglo bi potrajati danima..., - Danima! - vikne Burke. - Jeste J este li poludjeli, jebi ga? - Činimo najbolje što možemo, gospodine Basile. A 423 deranje na mene... - Životi su u opasnosti, idiote. - Možda to uspijemo izvesti večeras, ali... - Potrudite se, čujete li me? Pobrinite se da nalog bude izdan i predan večeras, inače će se na vas okomiti Littrell i državni tužitelj, a zatim ću i ja osobno doći onamo i premlatit premlatitii vas. Tresnuo je slušalicom. - Moram poći onamo. -Danima. Remy ne može danima ostati s Duvallom dok birokrati ne srede svoju papirologiju. Čim čuje za Barda, Duvall će pomahnitati. Misli da je Bardo zaključan u motelskoj sobi gdje razdjevičuje njegovu šurjakinju. Kad sazna da nije tako, počet će zbrajati dva i dva te na koncu doći do Remy. - Gospodine Basile - reče madam, uhvativši ga za rukav kad je projurio kraj nje prema vratima - bit ćete jako uočljivi ako ovako odjeveni upadnete na zabavu Pinkieja Duvalla. Želite li da vam posudim kostim? Burke nije želio gubiti ni trenutka, ali je shvatio da bi bilo mudro odvojiti vrijeme za nabavljanje kostima. Šet-kao je uredom i proklinjao sustav koji gaje još jednom iznevjerio, ali mu je istodobno i zahvaljivao. Sporost sustava pružala mu je priliku da učini nešto bolje od uhićenja Duvalla. Pružala mu je priliku da ubije gada. Oštra bol u Remvnrmleđima pretvorila se u tupo probadanje. Na obrazu joj se počela pojavljivati modrica, ali je oteklina bila jako malena. Te je bolove mogla podnijeti. Ali nije mogla podnijeti pomisao na Barda koji zlostavlja njezinu sestru. Burke je prisegnuo da će se najprije pobrinuti za Flar-rinu sigurnost, čak Fprije nego uhiti Pinkieja. Bude li mogao, održat će to obećanje. Ali što ako, unatoč smionim pokušajima, ne uspije? Ona nije uspjela. Pinkie je 424 odmah prozreo njezino pretvaranje. Možda ni Burke nije imao više uspjeha. Možda nije mogao nagovoriti javnog i državnog tužitelja na
brzu akciju. Budući da nije znala što se dogodilo, morala je pretpostaviti da nije uspio, a to znači da ona mora spasiti Flarru. Telefon. Samo joj je to potrebno. Svladala je prvi problem, kako izići iz sobe - sad ima ključ. Sljedeći je korak pronaći telefon. Čim joj se učinilo da može bez opasnosti iskušati ključ, učinila je to. Brava se otvorila uz jedva čujni škljocaj. Zastala je, čekala, srce joj je mahnito tuklo u ušima, ali kad se ništa nije dogodilo, otvorila je vrata. Hodnik je bio prazan. Odmah je pogledala prema stoliću na vrhu stubišta gdje se obično nalazio telefon, ali njezin muž, naravno, nije previdio tu sitnicu. Šuljala se hodnikom dok nije stigla do vrha stubišta. Prije nego je koraknula na odmorište, zastala je i razmislila što će učiniti ako naleti na nekoga od osoblja. Svi su odani Pinkieju, a ne njoj, jer su s u svi bivši klijenti koje je Pinkie spasio od godina zatvora ili čak smrtne kazne. Nitko neće ispuniti neki njezin zahtjev bez da prije provjeri kod Pinkieja. Errol? Što ako naleti na svog tjelohranitelja? Bi li ga mogla nagovoriti ili nekako prevarom navesti da joj pomogne? Nije previše pametan. Možda bi ga mogla izmanipulirati tako daje izvede iz kuće. Nije zaboravila što se dogodilo Luteu Duskieju, tjelohranitelju koji je dopustio da mu pobjegne u Galveston. Pomisao da bi Errola mogla uvaliti u nevolje nije joj bila naročito naročito privlačna, ali učinit će ono što mora, a kasnije će ga pokušati zaštititi. Skupivši svu svoju hrabrost, koraknula je na odmorište. Ali samo je dotle stigla. U dnu stubišta stajao je jedan čovjek, ali ne Errol. Hitro se vratila u zaklon. Gdje je Errol? Zašto su ga 425 zamijenili? I tada je, naravno, shvatila zašto. Bio je nemaran prema svojim dužnostima u Crossroadsu. Je li životom platio tu grešku? Odgovor na to pitanje nije bio relevantan za njezin sadašnji problem. Može li novog čovjeka nagovoriti da joj pomogne, ili je nepokolebljivo odan Pinkieju? Bila je sklonija ovom drugom. Čovjek je nov. Sigurno želi impresionirati svoga šefa. Jedina njezina njezina prednost prednost bila je u tome tome što oni nisu znali znali da sad sad može izići iz spavaće sobe. Koliko će još imati tu pogodnost? Kad će Pinkie otkriti da u džepu njegove jakne nema ključa? Prije toga mora smisliti drugi plan. Trudeći se da je ovaj neuspjeh ne pokoleba, na prstima se vratila do spavaće sobe i zaključala se unutra.
Koliko vremena treba Burkeu da pokrene plan za koji tvrdi da će srušiti Pinkiejevo carstvo? Koliko još treba da ga uhite? I što se u međuvremenu događa s Flarrom? Kad bi samo znala daje Flarra na sigurnom... ali nije to znala. Zato ju je i dalje mučila strepnja sve dok nije začula približavanje koraka. Brzo se spustila na krevet i privukla koljena do prsa. Tupo je zurila u prazno, kao da je izgubila svaku nadu. Pinkie je uletio u sobu i naglo stao kad ju je j e vidio kako ondje bezvoljno leži. Zar je vidio da nema ključa? Je li očekivao da je neće naći? Očito jest, jer su nestale nestale bore bore zabrinutosti s njegova čela i nasmiješio nasmiješio se se kad ju je ugledao. Prišao je krevetu i zagledao se u nju. - Pogodi s kim sam danas poslije podne razgovarao? - Remy nije odgovorila, niti je na bilo koji način pokazala da gaje čula. -Sa sestrom Beatrice - nastavio je jednako ljubaznim glasom. - Nazvala je iz akademije gdje je Bardo pokupio Flarru da bi je navodno doveo na našu zabavu. Dosad je već tvoju voljenu sestru upoznao s putenim zadovoljstvima. Do jutra, tko zna? Bardo katkad nije u stanju kontrolirati vlastite strasti. 426 Još je više privukla privukla koljena, a lice je zagnjurila zagnjurila u jastuk. Tiho se smijući, Pinkie je ušao u svoju garderobu i zaključao vrata za sobom. Dvadeset minuta kasnije izišao je u kostimu Henrvja VIII. - Čini se da nisi najbolje raspoložena, Remy. Ispričat ću te našim gostima. Zastao je na pragu. - O, usput rečeno, samo je pitanje vremena dok ne uđemo u trag tvom ljubavniku, ali dao sam stroga naređenja da ga se ne smije ubiti dok se to ne bude moglo učiniti u tvojoj nazočnosti, a i tada tek nakon što on bude gledao kako te jebu svi oni iz NOPD-a koji se nalaze na mom platnom popisu. Uvjeravam te da ima priličan broj muškaraca i žena. To bi trebala biti zanimljiva večer. Očito je poremetio umom. Izgubio je svaki dodir sa stvarnošću, vjerujući daje nezaustavljiv i nedodirljiv, što je česta pojava kod egomanijaka, ljudi koji se razmeću svojom moći dok ih ona, paradoksalno, ne proždre. Ali Remy mu to nije rekla, niti se usprotivila njegovim bolesnim obmanama, niti ga je upozorila na predstojeće urušavanje njegova svijeta. Ostala je naizgled imuna na njegove zastrašujuće planove za nju i Basilea. No čim je čula da su se za njim zaključala vrata, skočila je s kreveta. Pinkie joj je nehotice dao drugu ideju.
Klaun Bozo probijao se kroz veselo mnoštvo. Odbio je čašu šampanjca što ju je ponudio konobar maskiran u kauboja, a na sebi je imao samo kaubojski šešir, čizme i debele kožne kaubojske hlače. Na jednoj polovici kaubojeve gole stražnjice bilo je istetovirano crveno srce. Nitko nije bio ravan Pinkieju Duvallu kad je riječ o priređivanju zabave. Bilo je dovoljno hrane i pića da se opremi prekooceanski brod za dugotrajno krstarenje. 427 Ukrašene prostorije njegova doma vrvjele su veseljem i odzvanjale glazbom i smijehom. Maskirani muškarci i žene raskalašeno su se zabavljali i plesali dok je sat otkucavao prema ponoći i završetku karnevala. Kralj Henry VIII., očijukao je sa sirenom koja je na bradavicama imala zlatne šljokice kad gaje Bozo opazio. Pošao je prema njima i stigao do kralja kad je govorio: -Mrdaj malo repom za mene. Sirena ga je draguljima ukrašenim štapićem veselo udarila po ruci, a zatim se vijugajući kukovima udaljila. Bozo reče: - Sjajna zabava, Vaše Veličanstvo. - Hvala - odsutnim glasom odgovori Duvall, još uvijek gledajući za sirenom. - Čuo sam da tražiš Burkea Basilea. - Kraljeve su se oči odjednom sukobile s klaunovima. Zagledao se iza šminke. - Isuse - sikne. Što... - Ne ovdje. Osim ako ne želiš scenu pred svim svojim prijateljima. Duvall je porumenio ispod svoje baršunaste kape s perom, kimnuo i dao znak klaunu neka ga slijedi. Pošli su u Duvallovu radnu sobu. Bozo je zatvorio vrata. - U redu, gdje je? - pitao je Duvall dok je hodao prema stolu. Bozo je pucao iz pištolja, a metak je pogodio Duvalla u leđa, tik iznad bubrega. Odvjetnik je zateturao. Drugi ga je hitac pogodio između ramenih lopatica. Pao je naprijed preko stola. Brzo se krećući, Doug Patout je gumenu rukavicu navukao preko bijele pamučne koja je bila dio njegova kostima. U svojim prevelikim crvenim cipelama prišao je mjestu gdje je Pinkie bio ispružen preko stola. Glava mu je bila okrenuta u stranu, a u otvorenom se oku zrcalilo iznenađenje što gaje sigurno osjetio kad je onako neočekivano i nečasno umro, od metka u leđa, poput budale. bu dale. Patout je otvorio srednju ladicu stola. Na plastičnom pladnju, zajedno sa spojnicama za papir, dvije kemijske
428 429 olovke i snopom poštanskih marki, ležao je revolver .38. - Bijedno oružje za bijednog čovjeka - reče Patout, šapćući u Duvallovo uho. Izvadio je revolver iz ladice i stavio ga u Duvallovu desnu ruku, namjestivši njegove prste tako kao da je imao namjeru pucati. Patout je koraknuo unazad i pogledao prizor. Je li nešto previdio? Što bi ga moglo zeznuti? Duvall je imao gomile neprijatelja, a bilo koji od njih mogao je prerušen doći na zabavu, namamiti Duvalla u radnu sobu, prepirati se s njim, a potom, kad je Duvall posegnuo za oružjem, navodni je neprijatelj pucao prvi. Nije prošlo više od petnaest sekundi otkako su ušli u ured. Bez obzira na prigušivač, pucnji su se čuli, ali uz takvu buku nitko neće na to obraćati pozornost. Patout je bio uvjeren da se nitko neće sjetiti koji je bio posljednji gost u Duvallovu društvu, a čak i da se netko sjeti, nikad neće znati tko se krio iza maske klauna Boza. Konačno se uvjerivši da nije previdio neki izdajnički detalj, skinuo je gumenu rukavicu i gurnuo je u džep, a potom je krenuo prema vratima. Tada je naglo stao shvativši da nešto jest previdio. Duvall nije uopće krvario. Klaun Bozo se hitro okrenuo baš kad je Duvall pucao iz revolvera. Metak se zabio u Patoutov trbuh. Rukama se uhvatio za pogođeno mjesto i pao na pod. - Svim srcem preporučujem neprobojni prsluk - reče Duvall i svojim papučama od crnog baršuna zaobiđe lokvu krvi što se formirala oko Patouta. - Nikad ne znaš kad će ti neki kukavički izdajnik pucati u leđa. - Uperio je cijev revolvera u Patoutovu glavu. - Gospodine Gospodine Duvall! - Netko je glasno pokucao na vrata, a zatim ih je otvorio. - Nestala je, gospodine Duvall! - Što? - Upravo sam pogledao u sobu, kako ste mi rekli. Vrata su bila zaključana, ali ona nije unutra. - Jesi li pogledao pogledao na balkon? balkon? -Nije ondje, gospodine. Prozori su bili zatvoreni. - To je nemoguće. - Žao mije, gospodine, ali... - Miči mi se s puta. - Duvall odgurne čovjeka u stranu. - Dovrši ovo ovdje. Dok se za njim vijorio plašt, Henry VIII. je potrčao u potragu za svojom
ženom. Doug Patout je podigao pogled prema licu muškarca kojeg nikad ranije nije vidio, ali je znao da će to biti posljednje lice koje će u životu vidjeti. 430 42. poglavlje Burke je na sebi imao kostim gusara Jeana Lafittea, a držao se sjenki sa strane kuće dok nije stigao do stražnjeg dvorišta. Pogledao je prema sjenici gdje je prvi put vidio Remy. Jedan se par ljubio ispod bršljanom pokrivene kupole, te nije opazio kad je preskočio ogradu. Putem je uzeo napola praznu čašu što ju je pozvani gost ostavio za sobom i ušetao unutra, kao da je samo izišao udahnuti malo svježeg zraka. Prostorije su bile prepune ljudi, a svi su na sebi imali kostime i maske. Zaustavio je konobara - snagatora koji je gutao steroide, sudeći po izgledu - odjevenog poput sumo hrvača. Burke je morao vikati da bi ga čovjek čuo u takvoj galami. - Gospodin Duvall traži svoju ženu. Jesi li je vidio? - Mislim da još nije sišla. Basile je zakolutao očima iza svoje malene crne maske. - Šef će pobjesnjeti ako ne siđe prije završetka ove proklete zabave. Hvala. Potapšao je snagatora po mesnatom ramenu i počeo se gurati kroz mnoštvo. Sjećao se rasporeda prostorija od svog prošlog posjeta pa je krenuo prema glavnom stubištu, pazeći da ne naleti na Duvalla ili tjelohranitelje. Očekivao je da će gornji kat biti pust, ali ljudi su čekali u hodniku da bi ušli u kupaonicu. 431 Pretvarajući se da i sam čeka u redu, Burke se kretao hodnikom i ležerno proučavao slike na zidu i divio se namještaju dok nije stigao do vrata glavne spavaće sobe. Činilo mu se kao da je u nekom drugom životu ovdje glumio svećenika i sakrio prisluškivač. To je bilo prije nego je doista upoznao Remy. Dok je prema njoj još osjećao samo prezir. Prije nego ju je zavolio. zav olio. Vrata su bila odškrinuta. Gurnuo ih je, pogledao unutra i vidio daje prostorija prazna. - Prokletstvo! - Nešto nije u redu? Okrenuo se. Mala Bo Peep mu se ljupko smiješila. Plavi uvojci očaravajuće su joj uokvirivali lice, ali njezin vreli izraz lica više se slagao s bujnim grudima što su se nadimale iznad dekoltea. - Ovaj, da. Gospodin Duvall poslao me je po svoju ženu. Nije ondje gdje bi trebala biti.
- Kako žalosno - reče ona napućivši usne. - Izgubili ste je, a ja sam izgubila svoje ovčice. - Ispružila je ruku i pomilovala kožnate korice na Burkeovu boku. - Zgodan mač. - Hvala. Jeste li je vidjeli? - Tako je dugačak i čvrst. Kladim se da bi mogao ozlijediti djevojku. - Jeste li je vidjeli? vidjeli? - ponovi Burke naglašavajući naglašavajući svaku svaku riječ. Spustila je ruku. - Isuse, tako ste duhoviti. duhoviti. - Možda drugom prilikom. Trenutno mi posao ovisi o tome hoću li naći gospođu Duvall. - U redu. Vidjela sam je kako silazi s grupom ljudi baš kad sam dolazila gore. Barem mislim da je to bila ona. Bila je odjevena kao Marie Antoinette. - Hvala. - Burke ju je zaobišao i jurnuo niza stube. Kad je stigao do posljednjih stuba, zastao je i pogledao preko mora ljudi, nastojeći raspoznati maske. Nije vidio nikoga tko bi sličio zlosretnoj francuskoj kraljici, zaletio 432 se u mnoštvo i grubo se gurao naprijed, pretražujući svaku prostoriju. Odlučni da maksimalno iskoriste posljednje minute karnevala, Duvallovi su se gosti raskalašeno zabavljali. Burkeovo napredovanje zaustavio je neustrašivi pilot Crveni Baron koji je navalio na nasmijanu nasmijanu Ciganku. Pijani pantomimičar pantomimičar pokušao je zgrabiti Burkeov mač, a velika žena u togi htjela je s njim plesati. - Zadatak izvršen. Burke se okrenuo. Ugledao je sumo hrvača koji je na ramenu držao pladanj s čašama. Vidim da ste je uspjeli nagovoriti da side. Vidio sam gospođu Duvall kako je ovuda prošla nakon što sam razgovarao s vama. - Siguran si? Marie Antoinette? - Da, siguran sam. Isti kostim kao i prošle godine. - Na koju je stranu otišla? Krinolina joj je bila široka gotovo kao i prolaz u stakleniku. Remy ju je stisnula dok je u mraku hodala prolazom. Svjesna daje Pinkie zacijelo stavio svoje ljude na svaki izlaz, i bojeći se da će naletjeti na njega, zapravo se nije previše nadala da će joj plan uspjeti sve dok se nije dovoljno udaljila od kuće i potrčala stazom prema stakleniku. Tek kad ga je vidjela odjevenog u kostim Henrvja VIII., sjetila se vlastitog prekrasnog kostima spremljenog u ormaru zajedno s bijelom perikom, maskom, cipelama, lažnim nakitom, čak i madežom što ga je trebalo zalijepiti na obraz. Kad se odjenula, čekala je da se ispred
kupaonice na katu skupi grupa ljudi, što se moralo dogoditi s toliko mnogo ljudi u kući. Zatim je neopazice kliznula iz spavaće sobe i pridružila se skupini dama koje su silazile stubištem. Novi tjelohranitelj, zauzet bestidnim razgovorom s Malom Bo 433 Peep, nije ni pogledao Remy. Vjerojatno su mu pokazali njezinu sliku; nije ju tražio u kostimu francuske kraljice. Bilo je besmisleno koristiti se nekim od telefona u kući. U svakoj je prostoriji bilo pijanih gostiju. Čak i kad bi nazvala 911, morala bi vikati daje razumije telefonist, a time bi privukla pozornost na sebe. No postojao je telefon u stakleniku. Nalazio se u malenom pregratku u stražnjem dijelu građevine, gdje su smještene naprave za kontroliranje klime. Iz tog je razloga to bilo zabranjeno područje za sve osim za Pinkieja. Trebao joj je taj telefon radi samo jednog poziva. Jednog. Mora nazvati samo jedan broj. Sedam znamenki. Otvorila je vrata pregratka. - Zdravo, Remy. - Pinkie je klečao nad nečim što je izgledalo kao sefu podu, ranije pokriven pločicama tako da ga nikad dosad nije vidjela. Ukočila se kad ga je ugledala. Ali samo na trenutak. Tada se okrenula i pokušala pobjeći. Ali Pinkie ju je uhvatio za zapešće, izvio joj ruku i gurnuo joj šaku između lopatica na leđima. Zatim ju je grubo gurnuo kroz otvorena vrata. Teško je disao. Kapa mu se malo nakrivila na glavi. Znoj je olabavio ljepilo kojim je pričvrstio lažnu bradu. - Ljupka Marie Antoinette - dahnuo joj je u uho. - Navodno je i ona bila kurva. Jesi li to znala, Remy? - Ja nisam kurva. - Besmislena prepirka, draga moja. Za koju sada, bojim se, nemam vremena. Hvala ti što si mi tako olakšala i sama došla k meni. Ti si sljedeća na mojem popisu stvari što ih moram obaviti, nakon što se riješim nekih dokumenata iz ovog sefa. Vjerojatno bi mu uspjela istrgnuti ruku, ali nije ni pokušala jer joj je na sljepoočnicu pritisnuo cijev pištolja. Ako se pomakne, zacijelo bi je bez grižnje savjesti ubio. - Budući da me je prije nekoliko minuta jedan od 434 435 tii
mojih ključnih ljudi iz NOPD-a pokušao ubiti - nastavio je pretpostavljam da je pokušao ukloniti čovjeka koji bi ga mogao prokazati kao izdajnika. A to sam ja. Što me također dovodi do zaključka daje voda došla do grla, slikovito rečeno. - Ne znaš ni polovicu onoga što se događa. - Basile? - On. Javni tužitelj Littrell. Državni javni tužitelj. - Tvoj si je ljubavnik doista dao truda. - Neće te izvući to što ćeš mene ubiti. - Neće, ali barem Basile neće dobiti ostatke. Kraj Pinkieja su eksplodirale tri lončanice i zasule ga korijenjem, komadićima gline i djelićima nagrađivanih orhideja. - Sljedeći je metak za tebe, Duvall, ako ne baciš pištolj i ne makneš se od nje. Burke je trkom izišao iz kuće i pretražio prostor odmah iza kuće. Par koji se ljubio više nije bio u sjenici. Nikoga drugoga nije bilo na vidiku. Je li konobar pogriješio kad je rekao da je Remy izišla izišla kroz stražnja vrata? Ili je to bio trik? Jesu li mu namjestili? Ponovno je prešao pogledom preko dvorišta i opazio staklenik. Remy ga je nebrojeno puta spomenula. spomenula. Izbjegavajući popločanu popločanu stazu, krenuo je ravno preko travnjaka. Večer je bila hladna, pa su se stakleni zidovi staklenika zamaglili jer je unutra zrak bio topliji. Čak ni tada nije zastao i zapitao se je li mudro uletjeti unutra bez da prije utvrdi što će ondje naći. Otvorio je vrata i utrčao. U početku nije ništa vidio, ali je čuo Remyn šokirani povik. Nekoliko sekundi kasnije Duvall ju je gurnuo kroz vrata malenog pregratka. Burke nije stao i pomislio da bi mogao pozvati pomoć, ili čekati da stigne pojačanje. Nije mu palo na pamet da bi sustavu trebao prepustiti situaciju. Jer sustav gaje ranije već iznevjerio. Recimo da specijalci opkole staklenik i uhite Duvalla po svim propisima; mogao bi si priuštiti beskrupuloznog odvjetnika kakav je i sam. Protiv njega postoje hrpe dokaza. Očevici kakav je Roland Sachel, kojima je zatvor već dojadio, spremni su svjedočiti protiv njega u zamjenu za rano pomilovanje. No ovisno o sucu i poroti, te o sposobnostima tužitelja, moguće je da bi ga oslobodili, baš kao i Barda. Čak i kad bi ga osudili i poslali u zatvor, život iza rešetaka ne bi ga spriječio da terorizira Remy i Flarru. Mogao bi naručiti njihovo ubojstvo
iz ćelije jednako lako kao i iz svog otmjenog ureda. To su bili dostatni razlozi da se sam pobrine za Duvalla. Ali nijedno od toga nije bio glavni razlog. One noći kad je Burke prisegnuo sjećanju na Keva Stuarta da će osvetiti njegovu smrt, nije obećao da će se pobrinuti da sustav izvrši pravedno kažnjavanje. Obećao je da će to sam izvršiti. Zato se spustio u čučanj i poput patke hodao naprijed dok nije stigao do izvrsnog položaja. Kad je ispalio ona tri hica upozorenja u lončanice i upozorio Duvalla, to je bilo zavaravanje protivnika. Burke ge je istinski namjeravao ubiti. No najprije je morao dobiti na vremenu tako da Remy makne s puta. Naravno, Duvall je toga bio svjestan. Nasmijao se Burkeovu dramatičnom upozorenju. - Samo naprijed, pucaj, Burke. Ona će prva umrijeti. - Ne možeš računati na to. - Niti ne moram. Sama mogućnost da se to dogodi spriječit će te da pritisneš okidač. Ne želiš još jednu situaciju kao onu sa Stuartom. Burkeu se zacrvenjelo pred očima od bijesa. Prsti su mu pobijeljeli oko drška pištolja. Želio je raznijeti toga 436 gada, tog ljigavca koji je Remy oteo samopoštovanje i svaku nadu za neovisnošću, koji ju je držao u okovima pritiska i straha. - Ti si propalica, Basile. Umobolnik - rugao se Duvall. - Umukni. - Nemam ništa protiv da ubijem ovu pičku - govorio je Duvall kao da vodi običan razgovor. - Ona to zaslužuje. Ali ne vjerujem da želiš još jednu mrlju mrlju na svojoj savjesti, savjesti, je li? Zato Zato spusti pištolj, pištolj, a ja ja ću je pustiti. pustiti. - Nemoj to učiniti - vikne Remy, javljajući se prvi put. - Učini ono što znaš daje pravedno. - Ako je pogodiš, kladim se da bi potom sebi prosvi-rao mozak, zar ne, Basile? Ne bi mogao živjeti sa spoznajom da si počinio još jednu grešku i ubio je, baš kao što si ubio Stuarta. - Rekao sam da umukneš. - Znoj mu se cijedio s čela u oči tako da su ga pekle. Vid mu se zamaglio. Ruke su mu se također znojile pa je jedva držao pištolj. Duvallove su se oči suzile. Prsti su mu se stegnuli oko oružja. Basile je znao da čovjek poput Duvalla, čovjek bez savjesti, ni slučajno neće odstupiti ako se nađe u pat poziciji. Poznata mu je Burkeova ranjiva točka i po njoj će čeprkati. Zalijevat će je kiselinom. Duvall je nastavio: - Stuart je zaprljao hlače kad si ga pogodio, jesi li to
znao? Bardo mi je rekao. - Umukni! - vrisne Burke promuklim glasom. - Rekao je daje Stuart umro usmrdivši sve oko sebe. - Upozoravam te, Duvall. - Bardo je rekao daje odvratno zaudarao. - Umukni, umukni - zastenje Burke. - Jesi li ponosan ponosan na sebe, Basile, Basile, što si izazvao takvu takvu prijateljevu prijateljevu smrt? smrt? - Prestani! - Imao je i zgodnu ženu. Vidio sam je na suđenju. Učinio si je udovicom. A sad ćeš moći gledati kako 437 Remy umire. - Ne! - Burke je bacio pištolj i rukama pokrio uši. Naslonio se na metalni stup što je podupirao policu s orhidejama i zajecao. - Znao sam da si kukavica. Kev Stuart je umro jer... Ali Duvall je stao usred rečenice. Oči su mu zakolutale, kao daje želio pogledati rupu među njima. Još se jedna pojavila dva centimetra iznad prve. Zatim je pao unatrag na popločani pod. Basile je ustao i prišao mu. Zagledavši se u mrtvačeve otvorene oči, reče: - Kev Stuart je umro jer ja nisam promašio. To si očito zaboravio, idiote. Remy mu je prišla. Zagrlio ju je objema rukama. - Flarra je na sigurnom. - Bardo nije... - Nije ni stigao do nje. Tijelo joj se opustilo od olakšanja. Čvrsto su se držali nekoliko dugih trenutaka, a potom ju je gurnuo prema vratima. - Moram nazvati. Samo je jednom spustila pogled na Duvalla, a zatim se okrenula. - Hvala Bogu daje nasjeo na tvoju glumu. - Dakle, znala si da glumim? -Naravno. Malo sam se zabrinula kad si bacio pištolj. - I ja sam bio pomalo zabrinut. Morao sam toliko riskirati. Držeći se za ruke, prešli su preko dvorišta i ušli u kuću. Nitko od gostiju nije ih ni pogledao. Svi su se trudili iskoristiti posljednje trenutke do ponoći. - Jedina prostorija prostorija koja nije otvorena otvorena za goste je radna soba - reče Remy nastojeći nadglasati galamu. Kretnjom joj je pokazao neka pođe onamo. Otvorila je vrata radne sobe, ali je ustuknula kad je na podu ugledala klauna u lokvi krvi. Burke ju je povukao natrag u predvorje. - Nazovi devet-jedan-jedan.
Reci im neka stupe u vezu s Littrel-lom.
438 Nijemo je kimnula glavom i počela se gurati kroz mnoštvo. Burke je ušao u radnu sobu, zatvorio i zaključao vrata da nitko od gostiju ne bi zalutao unutra, vidio tijela i izazvao paniku. Brzo je prišao mladom čovjeku u tamnom odijelu i potražio mu puls. Bio je mrtav. Potom je čučnuo kraj klauna. Bol je izazvala razma-zivanje bijele šminke. Jako našminkane oči bile su zatvorene i nepomične. Veliki crveni osmijeh bio je razma-zan i djelovao je groteskno. Burke u početku nije bio siguran je li još uvijek živ, ali tada su mu vjeđe zatreptale te je otvorio oči. Usne su mu se pomaknule pa je nesigurnim glasom progovorio: -Basile? Burke je polako udahnuo. - Hej, Doug. - Iskrvarit ću, zar ne? Burke je spustio pogled na Patoutovu šaku. Bijela je rukavica bila natopljena krvlju. Krv je također natopila vrećasti kostim i oko njega napravila veliku crvenu lokvu. - Bojim se da je tako. - Duvall - reče slabašnim glasom. - Ali barem sam sredio onog drugog. Pištolj kojim je ubio Duvallova čovjeka još uvijek se nalazio u njegovoj inertnoj ruci. Basile ga nije dirao. Ovo je mjesto zločina. - Ja sam ubio Duvalla - reče mu Burke. Patout sklopi oči. - Dobro. Zovi... zovi... pomoć. Burke je ustao i pošao prema vratima, ali nije ih otvorio i pozvao pomoć. Nekoliko je trenutaka čvrsto stezao kvaku, a potom se odlučno okrenuo i vratio do Patouta, Pa touta, spustivši se sasvim do njega. - Pomozi mi, Burke. Burke je nježno skinuo veliki crveni nos i jarkocrvenu periku s Patoutove glave. - Ne mogu to učiniti, Doug. Doug gaje s naporom pogledao. Dok je zurio u Bur-keovo smireno lice, površno je disao. - Ti znaš. 439 - Da si ti bio krtica u našem odjelu? Da. - Koliko dugo? - Od dana kad si ubio Maca. To je bilo umorstvo, Doug. Mac me nije došao tražiti zato da bi me predao Duvallu, kako si ti rekao. Došao mi je reći da postoji bolji, čišći način za razotkrivanje Duvalla, samo kad bih imao malo strpljenja. - Jutros sam dopustio dopustio da me vodi slutnja, slutnja, a pokazalo pokazalo se daje daje bila točna. Razgovarao sam s Littrellom, a zatim s državnim tužiteljem. Čini se da
je državni tužitelj, uskoro nakon što je stupio na dužnost, osnovao posebnu ekipu za istraživanje korupcije u policiji. - Mac je bio dio toga. Završio je policijsku akademiju, redovnim je putem napredovao u službi, ali sve u sklopu priprema da se infiltrira u Odjel za narkotike i poroke i nanjuši izdajnika. Tebe, Doug. Mac ti se opasno približio. Zacijelo si osjetio opasnost i ubio ga prije nego je dospio meni povjeriti svoje sumnje. - Možda jest posegnuo za pištoljem u onoj ribarskoj kolibi, ali ne s namjerom da me ubije. Samo me je želio upoznati sa situacijom, uz odobrenje državnog tužitelja. Također me je želio prisiliti da sjednem i na blagi mi način reći da je čovjek kojeg sam držao prijateljem zapravo prljavi korumpirani policajac. - Znaš li stoje najgore u svemu tome, Doug? Što najviše mrzim? To što si svoje zločine pripisao Macu. -Burke je svoje lice posve približio licu umirućeg čovjeka. - Zašto, Doug? Zašto Duvall, za Boga miloga? Zašto? Zašto? Zbog novca? - Zbog kukavičluka - procijedio je. - Ti nisi kukavica. - Momak kojeg sam ubio. Sjećaš se? - Kad smo tek počeli raditi? - Burke se nejasno sjećao incidenta. - Bio je naoružan i posegnuo je za oružjem kad si ga pokušao uhititi. To je bio jasan slučaj slučaj samoobrane. samoobrane. 440 Patout neznatno odmahne glavom. - Nije bilo tako. Uhvatila me panika, prebrzo sam pucao, zataškao stvar. - Zastao je i nekoliko puta grgljavo udahnuo. - Bio je Duvallov čovjek. Duvall je znao da je momak koristio noževe, a ne pištolje. Ne bi umro s pištoljem u rukama, a Duvall je to znao. Otad me ima u svojim šakama. Suza se spustila niz bijelu šminku. - Bio sam dobar policajac. Želio sam biti šef. - To se nikad ne bi dogodilo, Doug - žalosno će Burke. - Da to nije učinio Mac, otkrio bi te netko drugi. -Ti. - Da, ja. Samo što sam ja to prekasno shvatio. Patout je pustio da mu pištolj klizne iz ruke i posljednjom je snagom uhvatio Burkea za gusarsku košulju. - Kako si... kako si... pogodio? - Nisam pogodio. Sam si mi rekao. Patout gaje zbunjeno promatrao. - Nakon što si ubio Maca - objasni Burke - rekao si mi kako je otkriveno
da je on zvao dilere, čak i onaj poziv koji ih je obavijestio one noći kad je Kev poginuo. Lagao si, a ja sam to znao. Još se više sagnuo sagnuo kako Patoutu Patoutu ne bi promakla promakla niti jedna jedna riječ. Trgovac drogom je smeće. Ali policajac koji igra njihovu igru je usrano smeće. Loši su nas momci pobjeđivali na svakom koraku, uz pomoć jednog od naših. Unutrašnja kontrola ništa nije poduzimala poduzimala jer i među njima ima mnogo prljavih. Javni se tužitelj bavio politikom i nikud mu se nije žurilo. Pretpostavljam daje ekipa državnog javnog tužitelja radila na tome, ali u velikoj tajnosti. Činilo se da se ništa ne događa u smislu hvatanja kujinog sina koji nas je prodavao Duvallu. - Koliko je još racija moralo propasti prije nego se nešto poduzme? Deset? Pet? Možda samo jedna. Možda bi samo jedna propala akcija natjerala nekoga da nešto poduzme. Naravno, tko je mogao znati da će ta jedna akcija Keva stajati života? Ja sigurno nisam. 441 - Vidiš, Doug - nastavi tišim glasom - lagao si onoga dana u kolibi kad si rekao da je te večeri Mac obavijestio dilere. Znao Znao sam da to t o nije učinio Mac. Jer sam to ja učinio. Patout zastenje. Glava mu se zanjihala u jednu stranu, ali nije skidao pogleda s Burkea. - Obavijestio sam ih vjerujući da će propala racija, čak i u tako nevažnoj operaciji, možda biti dovoljna da se pokrene istraga. Moj se sjajni plan izjalovio. Nikako nisam mogao znati da se Bardo nalazi u skladištu. Jedan jedini put iznevjerio iznevjerio sam svoje standarde, standarde, jedini put igrao sam prljavo, i Kev Stuart je poginuo. Približio se još više i šapnuo: - Ostatak života morat ću provesti s tim na savjesti. - Oslobodio je košulju Patoutova stiska i odgurnuo njegovu ruku. - Ali ti ćeš umrijeti sa svim tim na svojoj savjesti. Patout je zacvilio. Burke je pogledao na sat. - Dvije minute do ponoći, Doug. Karneval će završiti i ti ćeš umrijeti. - Pročistio je grlo i obrisao suze iz očiju. - Tada ću ja okajati svoje grijehe. 442 Epilog - Ljupka je, Burke. - Da, jest. On i Nanci Stuart dijelili su ljuljačku na Dreddovu trijemu. Bio je topao, tih i vlažan dan početkom rujna. Odmarali su se u hladovini dok je Dredd na kraju mola ostalima davao pouke o ribolovu.
Burke se pitao odakle potječe komad mesa što ga je Dredd koristio kao mamac. Koliko je on znao, nitko nije istražio nestanak dvojice plaćenika koje je Duvall poslao s Gregorvjem Jame som. - Htjela sam reći - dometne Nanci - da je Remy ljupka iznutra. - Znam što si htjela reći. Na to sam i ja mislio. Nasmijala se i podsjetila ga na stare dane dok je Kev još bio živ, a njih troje troje bi se okupili u njihovoj kuhinji kuhinji radi kave kave i prijateljskog zadirkivanja. - Bez obzira na to, nije ti promaknula ni činjenica da je tvoja mlada žena prelijepa. Nasmiješio Nasmiješio se s osjećajem ponosa, ponosa, poput dječaka koji je upravo prvi put optrčao sve baze u bejzbolu. - Ne. Nije mi promaknula ta činjenica. Promatrao je Remy koja je pozorno slušala Dredda, slušala njegove upute poput željnog početnika i zatim se 443 radosno smiješila kad bi je pohvalio. Bože, kako je voli. Toliko je voli da mu to ulijeva strah. Katkad je boljelo. Svakim je danom Duvallov utjecaj bivao sve slabiji. Uskoro će to biti samo mračno sjećanje. Remy se razvija u samouvjerenu ženu, sigurnu u sebe i u njegovu ljubav. - Čini se da uživa u svom poslu u galeriji - primijeti Nanci. - Obožava ga. I dobra je u tome. Prošli tjedan bio sam na privatnoj izložbi. Dok je s klijentima razgovarala o slikama, nisam imao pojma kojeg vraga govori, ali oni su upijali svaku njezinu riječ. - Ponosan si. - Vraški ponosan - spremno će Burke. Jednako iskreno doda: - Hvala ti što si se sprijateljila s njom, Nanci. Tvoje joj prijateljstvo mnogo znači. Remy nikad ranije nije imala prijateljicu. - To mi nije nikakva obveza. Draga mi je. Nagnuo se naprijed kako bi na naopako okrenutu bačvu odložio praznu limenku soka i usput srušio na pod zbirku razglednica. Sagnuo se i podigao ih. - Zar Dredd ima nekog prijatelja s kojim se dopisuje? - upita Nanci. - Može se tako reći. Jedan naš stari prijatelj. Razglednice su stizale iz svih dijelova zemlje, otprilike jednom tjedno. Nijedna nije bila potpisana. Sve ih je poslao Gregory James. Poruke su bile kratke, nikad više od jedne ili dvije rečenice, a bile bi zagonetne za svakoga tko nije poznavao okolnosti pod kojima je mladić pobjegao iz New Orleansa. Također je aludirao na Duvallovu smrt i olakšanje što ga je osjetio kad je za to saznao. saznao. Zapravo Zapravo je slao razglednic razglednicee kako bi im
javio da je na sigurnom i razmišlja razmišlja o smjeru smjeru kojim će krenuti njegov život. Najnovija razglednica imala je žig Santa Fea. Jedini tekst bio je Sv. Luka 15:11-24. Dredd je potražio u Bibliji 444 i našao poredbu s izgubljenim sinom. - Neko je vrijeme bio na putu - Burke je rekao Nanci. - Ali imam osjećaj da se vraća ovamo. - Hej, uhvatila sam jednu! Povik je skrenuo njihovu pozornost prema molu gdje je Flarra podigla svoju lovinu da bi joj se drugi ribolovci ribolovci mogli diviti i zavidjeti joj. David Stuart, Nancin stariji sin, ponudio se da će joj skinuti ribu s udice. Nanci je povjerila Burkeu da je Flarra uvelike pokolebala uvjerenja uvjerenja njezinih njezinih sinova da su sve djevojke odvratne, ružne i glupe. - Prije nego su upoznali Flarru, zarekli su se da nikad neće imati posla sa suprotnim spolom. Ona je pokolebala njihovu odlučnost. - I oni se njoj sviđaju. Siroto dijete nikad nije imalo nikakve obitelji osim Remy. Ali doista je sjajna. Izrazito pametna. Duhovita. Raduje se pohađanju mješovite škole ove jeseni. - Smijući se, Burke doda: - Čak joj se i ja sviđam. Stalno me progoni pitanjem o tome kad ću se pobrinuti da Remy zatrudni. - Remy mi je povjerila da kanite imati dijete. - Trudimo se - reče i nasmiješi se. Bilo je smiješno koliko se često smiješi u posljednje vrijeme. - Tako mi je drago da ste sretni, Burke. - Hvala. - Kad smo već kod toga... - Lagano se ugrizla za donju usnu. - Viđam se s nekim. - Nije valjda? To je... to je sjajno, Nanci. - Doista tako misliš? - plaho upita Nanci. - Ako je on sve ono što zaslužuješ, da. - Pa, ne znam je li on sve što ja zaslužujem - čedno će ona, a potom se široko osmjehne. - Ali je jako drag. Dobrostojeći poslovni čovjek. Žena mu je prije nekoliko godina umrla od raka. Volio ju je kao što sam ja voljela Keva, a to je dobar znak, ne misliš li? - Svakako. Kakav je s dečkima? 445 - Zasad je dobro. I sjajno izgleda straga, kad nosi traperice. - Sad si rekla ono pravo.
- Ali naravno, morat će položiti najteži ispit. - Usuđujem li se pitati? - Upoznati tebe - reče Nanci. Osjećao je kako s njegova lica nestaje smiješak zadir-kivanja. Ozbiljno je govorila. - Zašto bi moje mišljenje o njemu bilo tako važno? Ispružila je ruku i uhvatila njegovu. - Remy je moja nova prijateljica, ali ti si moj najbolji prijatelj. Tvoje mi mišljenje mnogo znači. - Promatrali su se nekoliko trenutaka, a tada je ona ostala i otresla prašinu s kratkih hlača. - Vidim da Peter postaje frustriran. Vrijeme je za razgovor ohrabrenja. Kad je otišla i pridružila se ostalima, Burke je bio previše dirnut da bi s nekim razgovarao. Ušao je u prodavaonicu, naizgled po još jedan sok, ali se zapravo oslonio rukama na Dreddovu tezgu i kroz zamagljeno se staklo zagledao u prašnjave čokoladice i paketiće bombona. Nekoliko minuta kasnije uz škripu su se otvorila vrata za zaštitu od komaraca. - Burke? - Remy je stala kraj njega. Stavila mu je ruku na križa. - Je li sve u redu? Okrenuo je glavu prema njoj i slabašno se osmjehnuo. Ali nije mogao sakriti svoje oči. - Što se dogodilo? -prestrašeno je pitala. - Ništa. - Žalostan si? - Zapravo, sretan sam. - Rukavom je obrisao vlažne oči i rekao joj za Nancina čovjeka. - Dirnula me je spoznaja da joj je stalo do mojega mišljenja. - To se samo po sebi razumije - reče mu Remy. -Točno mije tako rekla kad smo neki dan zajedno ručale. Vijest o Duvallovoj smrti bila je glavna priča koja je prešla državne granice. Uslijedili su opširni izvještaji o 446 korupciji u NOPD-u i gradskoj vijećnici, te o posebnoj jedinici koja je to razotkrila. Nakon što je čuo te vijesti, Joe je nazvao Burkea koji je potvrdio daje to bila policijska akcija u kojoj je sudjelovao. Sad se Joeova obitelj, kao i obitelj Nanci Stuart, mogla bez opasnosti vratiti kući. Uoči pogreba Douga Patouta, Burke je priznao Nanci na koji je način odgovoran za smrt njezina muža. Zajedno su plakali, a ona mu je zahvalila što joj je rekao. Za oboje je to bio pročišćavajući doživljaj. Bez obzira na to, Burkea je i dalje progonila njegova pogrešna procjena.
- Nakon onoga što sam učinio - rekao je sada - ne razumijem kako mi Nanci može oprostiti, a još manje kako me može smatrati svojim najboljim prijateljem. - Burke - reče Remy, približi mu se i zagrli ga. - Jedini koji ti nije oprostio si ti. Državni ti je tužitelj dao zadatak iskorjenjivanja svih oblika korupcije u NOPD-u. Javni tužitelj Littrell ništa ne čini bez da se najprije posavjetuje posavjetuje s tobom. Svi te cijene i dive ti se. - Položila mu je ruke na prsa. - A ja te volim. - Trebam te blizu - šapnuo je, privukao je k sebi i spustio bradu na njezinu glavu. - Ako ja sebi mogu oprostiti sve one godine što sam ih provela s Pinkiejem Duvallom, ti možeš sebi oprostiti tu jednu grešku, zar ne? Podigao joj je lice i poljubio je, predajući se okusu i toplini njezinih usta, a tada je ona zabacila glavu i promrmljala: - Vodi ljubav sa mnom. Osvrnuo se preko ramena i pogledao kroz prozor prema molu odakle se čuo razgovor i smijeh ostalih. -Što, sada? - Hmm, da. Drugo mu ohrabrenje nije bilo potrebno, te ju je poveo kroz Dreddove neobično raspoređene prostorije. Ispružili su se na uskom krevetu na kojem je ranije 447 ležala, a odjeća se nalazila razbacana naokolo kao da je onuda prošao uragan. Ljubio joj je usta, vrat, dojke. No kad je kanio ući u nju, zapanjila gaje preuzevši inicijativu i napravivši nešto što nikad ranije nije učinila. U početku se šaptom bunio, ali uskoro su ga preplavili osjeti pa nije imao vremena prigovarati. Stenjući njezino ime, zavukao joj je prste u kosu. Rukama je slijedio slijedio pokrete njezine glave dok je ustima vodila ljubav s njim. Potom gaje opkoračila i cijeloga upila u sebe. Pomutila mu se svijest od načina na koji gaje obujmila, načina na koji su njezini bokovi gnječili njegova bedra, načina na koji su se njezina usta stopila s njegovima kad su zajedno dosegli vrhunac. Ležali su tiho, lijeno, oznojeno, svjesni da bi trebali ustati i pridružiti se ostalima prije nego opaze da ih nema, ali se nisu micali. - Slušao si, zar ne? - tiho upita Remy. - Hmm? - promrmlja Burke, još uvijek omamljen od nevjerojatnog užitka tako da nije imao energije da nešto više kaže. - Prisluškivao si Pinkieja i mene. Odjednom se posve pribrao i porumenio od nelagode. Pročistio je grlo. -
Ovaj, da. Postavio sam prisluškivač u spavaću sobu. - Zašto? - Uvjerio sam sebe da bih mogao saznati nešto o Duvallovim poslovima. Ali to je bila isprika. Istina je da sam bio opsjednut tobom. Mrzio sam pomisao da si s njim. No to je istodobno bio posredni... Uzdahnuo je gadeći se sam sebi. - Isuse, zacijelo sam bolesni gad. - Ne, ne, nisi. - Čvršće gaje zagrlila pa su neko vrijeme šutjeli. Tada je Burke pitao kako je pogodila za prisluškivač. Podigla je glavu i zagledala se u njega podigavši mu vlažni pramen kose s čela. - Izbjegavao si određene intimne postupke za koje si mislio da će mi biti odvratni. Bojao si se da će me podsjetiti na Pinkieja. - Žalosno se osmjehnula. Burke, ništa što mi zajedno radimo ne može me podsjetiti na njega, ili na nešto što sam vidjela, čula ili doživjela u Angelinoj kući. To nije isto. S tobom je sve prvi put. Novo je. Čisto. Pravo. Uživam u ljubavi s tobom. Uopće nije isto. Uzeo je njezinu ruku i poljubio joj dlan. Želio joj je reći koliko je voli, ali su ga, po drugi put toga poslije-podneva, preplavili osjećaji tako da nije mogao govoriti. Osim toga, ona to već zna.
