Richard Hohday
RICHARD HOBDAY
LJEKOVITO SUNCE Sunčeva
svjetlost i zdravlje u 21. stoljeću S engleskog prevela Alenka Mirković-Nađ
t\OfM '/111111il1 '0 I
SADRŽAJ
RAHITIS I OSTEOMALACIJA - »BOLESTI TAME"„ •.• „.„ •.. „.„ .... „ ••„„.„ . 85 TUBERKULOZA I SUNCE .. ........................................................................... 86
KIRURSKA TUBERKULO ZA .................................................................... . 89 V
))
((
SUNČEVA SVJETLOST I PREVENCIJA RAKA„.„„.„„„„„ ..•....•„.„„ .•.• „.„. 90 'l , 1\ l 1VI\ 1.1,
••••••••••,•••·•-···•11:· 11••····················································································· 7
RAK DEBELOG CRIJEVA I SUNCE ..• „.„ .• „„ •.....• „.„ ••.. „„.„„ •. „ .. „.„„.„.„ .••. 94
13
RAK DOJKE I SUNCE .. ............. ..................................................................... 96
ll I' I c \ ) ll 1' I )N ' f\ A ..............................................................................................
RAK PROSTATE I SUNCE „„„ .......... „.„ ..• „ .„ .... „ .... „ .. „ .•„„„. „.„.„ ..•„.„„„ •.. 99 l \ • ) I l •••••••••••••••••• •• •••••••••••••••·••···· · ··· ·· ···· ···· ····•····••···•··············· •···· · · ····••·•····· · ······ ···
I , V/\~1 1
25
'l' l.JH l ,O I lJM NA SUNCU ... „ .... „ .. „ .. „ •... „ .. „„„.„.„ ... „„ .. „„„ .. „„33
RAK JAJNIKA I SUNCE .• „.„.„.„ ... „ .. „. „ ...... „„ .. „ ... „„.„„„ .. „ ......... „ .. „ ...• „.„ 99 TERAPIJA SUNČEVOM SVJETLOŠĆU I RAK„ •.•.. „ .. „.„„.„.„„.„ •.. „„ ...• „.100 SUNČEVA SVJETLOST I SRCE ..•.. „.„.„„.• „ .• „.„ .••... „.„„.„ ...... „ ...... „ ..• „ .... 102
Vr I'A 1\1 1N I> l „ 'I. IM A V J 'I' A M l NA D cc .„ .• „ •..... „ .•.....• „ ... „.„„„ ...•„ .... „„„„„. 34
SUNČEVA SVJETLOST I DIJABETES „„ •.. „.„ .. „ .. „„.„.„ •.. „ .•.•...•••.•...•. „ •.•• 103
111 lllt IJl'N I fJ A fl J I I NSllll t C JJ ENC IJA? „ •. „„„ ..• „ .. „ .. „„„ .. „„„ ..„„„„„„. 36
MULTIPLA SKLEROZA ........... ...... .............................................................. 104
t lNC : ll.VA VJWl' l,<>11'1\ 1,0 1,ESTEROLIVITAMIN D„ .• „„.„„„„ ..• „.„„.„39
SUNČEVA SVJETLOST I KARIJES „ .• „„.„ .•. „.„ .• „„„.„.„.„„ •. „ ....•.. „ •.. „ •• „.106
\ l i~\ I VI\
I 11 ' 11
'I
1
V / l'- l'l ,t> S '1~ I 11' 11' I( OŽE „ .... „„„„ .. „ .. „„.„.„„ .• „„ .•„ .... „.„.„„ .•„ 4 1
l
t )( '
I , J\
'IN' A·················································································· 49 i
I 11 J• UI '-1 1 J /\ I ( ~ LAD ZA SVJETLOŠĆU .„ .. „ .. „„.„„.„ .... „ .... „„„ .. 54
PSORIJAZA ........................................ ...................... ...................... ................ I 06
4. SUNČEVA SVJETLOST: LIJEK ZA BOLESTI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI „„„ •. „„„ .• „.„. „ .•. „ .. „„„.„ ..• „ ... „„ .. „ .. „ . 109 LIJEČENJE ZARAZNIH BOLESTI NA OTVORENOM „ ..... „ ... „ ...•„.„ .. „.113 LIJEČENJE NA OTVORENOM I TUBERKULOZA„„.„„ ... „„.„ ..•• „ .. „„„ .. 114
\ f 11'1'1,0S'l' U '.lATVORENOM PROSTORU .• „„„„„.„ ....•. „„ •. 58
1 ll 111' I J\
I
N it: OZONA I SUNČANJE.„ .......... „ .... „ .................. „„„ .. „.„.63
llt!t I V1\ .":V.JE'f'f ,OST I SIVE MRENE (KATARAKTE) .•.• „.„ ..• „.„„„„„ .. 64
~·····································································································
I J\ t I \ )''4 Jt 66 ll 1 11 n •1• VA '/..A Z AŠT ITU OD SUNCA I SUNCE .„„.„ .. „„ .. „.„„ •.. „ ... „ .. „„. 69
'VN< ~ IWA SVJETLOST, SLO BODNI RADIKALI I VITAMINI..„„.„„ .. „„ 73
TERAPIJA SUNČEVOM SVJET LOŠ ĆU U ANTIČKOM SVIJETU„.„ .. „ .• 117 PONOVNO OTKRIĆE SUNČEVE SVJETLOSTI KAO LIJEKA .•• „ •.. „ .. „.118 SUNČEVA SVJETLOST I VELIKE BOGINJE ....•...•.•„„.„„ .•. „ ..•.... „.„ ...••.. 120
RATNE RANE, SUNČEVA SVJETLOST I BORAVAK NA OTVORENOM ........................................................... .... ......................... 123
DOKTOR OSKAR BERNHARD (1861. - 1939.): '
ISCJELITELJ R.A NA ................................................................................ ..... 124
BERNHARDOVA HELIOTERAPIJA RATNIH RANA „„ .. „ •.•.. „ .. „ ..... „„ .• 126 ;
„\.
1,
A J
<>l. llll ,JNH ZDRAVSTVENE PROBLEME .... „ •.....•.•„ ••. „„ „ ... „ ••„ .„„ ...•.. 77
DOKTOR AUG USTE ROLLIER, „VISO KI SVECENIK
TERAPIJE SUNČEVOM SVJETLOŠĆU „„„„„„.„.„„ •.. „ •......••. „ .•..• „ •• „„.„.127 ))
I\ (
>1, 1KOJ I~ l>HFI C !)ENCIJA VITAMINA D UOBIČAJENA? „ ... „ „ .... „„„ 78
:wltNt~ fl.VA SV.JE' l' LOST 1 KRHKE KOSTI „„„„„„ „.„„„„ .. „. „„ .. „„„„„ .. „„.81 <> N'l ' r~<)l'O IH} Z I\
»'l' lll A EPIDEMlJA((.„„„.„„„„.„„.„„.„„ „„„„.„ .. „„„„„ 82
((
ROLLI EROVA METODA" SUNČANJA U ZDRAVSTVENE SVRHE .•• „.133
NAJUOLJI NAČIN ISKORIŠTAVANJA SUNČEVE SVJ ETLOSTI„.„„.„„136 SUNČ; EVA SV IJ ETLOST 1 KUPANJ E U MORU„„ „.„ .. „„„„.„„ .. „ „.„ „„„„137 'I A l >A 1 llAN/\ S .... ...•........ _, .... , .... ......................... ........... ............................... 139
5. KAKO SE SIGURNO SUNČATI .„...... „ .. „ .. „ ...... „ ...... „ ..•„.„.„.„.„ ...... 141
ZAHVALE
VJTAMTN D - ZDRAVLJE I PROCES STARENJA ... „„„„ ... „„„.„.„„.„„„.143 1)0 8 A DANA I DODA GO DINE„„„„„.„„„„„„„„.„„„„.„.„.„„„„.„„„„„„„144 S<> l. A ll 'N' f l( ALEN 'l) AR .. „ .. „.„„ .. „„„.„.„„ .. „„„„„„ .. „„„ .. „„„.„.„.„ .. „„ .... „145
ZH Mt .JOP ISNA Š IRI NA l NADMORSKA VISINA„.„„„„„„„„„„„„„„.„.146 '/,At ; A I >li. N ./ H Z Jt A r\ /\. •„ „ . „ .. „ „„ „ „ „ „. „. „ .. „ „ „„„„. „ „ „ „. „ „„ .„„ „. „„ „. „ .„ „. 148
V I\ t >l.1l :, „, „„ „ .,„ , „. „ „. „
• ... „ . . ... „ ..... „
„..·················· ··········..............................149
J\f\ llllJI N 1'1\ 1. NA 'l'HMP lL RATURA „„.„„„„„„.„ •. „.„.„.„.„„-.„„„„„.„„„.„150 l' ll ll llll A IJA I :: t lNt l H„„.„ „„„ ... „ ... „.„.„.„„„.„.„„„ ... „„.„„.„„„„.„„„„„ „ „150 l't 1\'1
Z Nl I~ I ' M l\SNOĆ,H I SUNČANJA .... „.„„„„„„„„„„.„„„„ „.„.„„.„: 152
l'l 1 11111/\~~A I HAI' l{()'./,H„ .. „ .„.„ ..• „„„„„„.„„„„„„.„„.„.„„„„„„.„.„ .. „„„154
I \I \' l i l' IU llll ANU l '/,A llRATI? .„„. „„„„„.„„ .. „„.„„.„„„„.„.„.„ .. „ „„.„. 157 11 IH 1\ ti 11 ~iv J lt'l ' l 1,J 1\ Ji I SOLARIJI „„ ... „.„.. „„.„„.„ „.„.„.„.„.„.„.„.„„„.160
J,
~' l ' Vo tn N l 'Ht>S'l 'O lt , OTVOREN PROSTOR .„„„„„„„„.„„.„„163
f\ I I 1'1 111
N r 1\ I ' „ , „ „ „ „ „ „ „ „. „ „ „ „ „ „ „ „. „ „ „ „ „
........ ··········· ...................174
\ I r I 11 111\ NA~ N.J JM ZATVORENIM PROSTORIMA „.„.„„„„„„.177
llN• I "
{,
I I I I I\ I
\'r• 'l' l.< >S'r
NA OTVORENOM„.„„.„„„„„ .. „„„.„„„.„„„„„„. 178
llN< ' ll.VA SVJETLOST I Z DRAVLJE U
21. STOLJEĆU.„.„„.„187
'llN<:l'VA SVJJ~TLOST I STANOVNIŠTVO KOJE STARI. .. „„„„.„.„.„„„189
~·. n HAr>H, HAK'f.EIUJE I SUNČEVA SVJETLOST „„„ ...„„„.„„.„„„„„„„„ 1 96 1, V1>Jl 1.„ •• „ .. „ .. „.„. „ .... „„.„„.„„„.„„ ..„. „„.„„„„ •.„„„„„„„.„„„ .. „„„„„.„„„.„.„199
l'llltJIC) Hl lC~ l ~Jl VO Š1' IVO „„„„„.„.„„„„.„.„.„„.„ „.„.„.„„.„ ... „„„.„„.„ .•„„„„ .. 225 )
............................. ······· ....... ·········· .............227
I\ A'l, A Lt > .„.„„„„„„„„„„„„„ ... „ .. „.„.
Tema sunčeve svjetlosti i zdravlja zahtijeva višedisciplinarni pristup. Shodno tomu, a kako bih nadopunio postoj eće medicinske stavove, zatražio sa1n mišljenje inženjera, arhitekata, dizajnera i stručnjaka za tradicionalnu medicinu. Savjet sam zatražio i od svoje agentice Caroline Davidson iz Književne agencije Caroline Davidson, bez čijeg entuzijazma i stručnosti ova knjiga ne bi ugledala svjetlo dana. Raspravama koje smo vodili o radijskim i televizijskim dokumentarcima o suncu i ljudskome zdravlju velik doprinos dao je i Martin Weitz iz bristolske kuće Focus Productions. Ideje i prijedlozi na stranicama koje slijede predstavljaju mišljenja autora, ali ne nužno i stručnjaka koji su s njim vrlo ljubazno podijelili svoje viđenje različitih aspekata predmetne materije. Iznimno sam zahvalan: Alexu Attewellu, kustosu Muzeja Florence Nightingale; doktoru S. S. Bakhshi, savjetniku za zarazne bolesti pri Zdravstvenoj agenciji grada Birminghama; doktoru Johnu Casonu iz londonske bolnice King's College; doktoru Damienu Downingu iz tvrtke Nutrition Associates (York); doktoru D. S. Grimesu, s Katedre za medicinu i biokemiju pri bolnici Royal Infirmary and ~een's Park u Blackburnu; profesoru].). Hardingu iz Nuffieldova laboratorija za oftalmologiju pri Sveučilištu Oxford; pokojnom gospodinu A. J. Howrieju iz arhitektonske tvrtke Osborne Partnership (Ledbury); doktoru C. D. D. Hutteru iz Bolnice grada Nottinghama; profesorici Key-Tee Khaw, sa Škole za kliničku medicinu Addenbrookeove bolnice pri Sveučilištu Cambridge; doktoru S. N. G. Lou sa Škole za napredni okoliš pri Sveučilištu Ulster; profesorici Barbari Mawer sa Sveučilišne katedre za medicinu pri bolnici Royal Infirmary; Johnu Palmeru iz privatne organizacije Building Research Establishm.cnt (Watford ); doktorici Angcl i Scbuh, s Institute fi.ir Medizinische Ba ln ~olop; i c und I
Dykeu i Anne Greer iz Skupine za istraživanje planiranja u medicini pri Sveučilištu Centra! England. Kako bih knjigu učinio što pristupačnijom, u samome tekstu nisam se službeno pozivao na referentne knjige i članke. U knjizi je pak navedena bibliografija koja obuhvaća sve relevantne izvore, za koju se nadam da <~0 hi t i vrijedna onima koji žele detaljnije proučiti bilo koju od spo1ne-
11ut ih tema. Htio bih izraziti zahvalnost istraživačima i autorima na čije ~.i rn se mdovc rcfcrirao; vjcntjem da će citate svojih radova prihvatiti kao Jll'lz1rn njc:. lspri čnvam se svin1a koje sam zaboravio spomenuti i za sve t' v<~ 1 11 unine: pogreške, koje su isključivo moje. JI• 1\ t •h110 hi h 7,d ln znhvrditj na pomoći i strpljenju osoblju sljedećih I 11J1111it a : S 1·n l i~llj {' knji žnice grada Birminghama; knjižnice Sveučilišta A '"" : W<'lll onw11, i11st it utu za povijest medicine te Barnesovoj medi' 11 ,lc11f I 11Jl11111 I J>l'I Svt·u čili š w Birmingham; gospođi J~nice Mayhew, I1 V • d I 11j l1.11 l1 11 tld I,nlllk<.· Lord Mayor Treloar u Altonu, u Hampli lt u . I Iv ii 1 I ' l li lC' 11 yj11 Bogliolou, Faye Hamm i njihovim kolegama iz 1 1&1d I 1d11l1 l 1· I 11t f' 1:111'101'11 Prcss na potpori i strpljenju te Sandri Kramer, 11 11 llll d11li I t l111c1 Vl•odj<· uvelike poboljšale tekst knjige. Veliki sam 111 1111 J1il1n11 I' dtll'' 111, č iji su mi opsežni komentari na prvotni ruko111 I 11JI ' l1lll 111•1111h l<'lljJvi i pomoglimi daizvornirukopis učinimpuno ll 11 ljlt 11, I 1 I 1111r•1·111 A1·11 ottu s Odsjeka za drevnu povijest i arheologiju ptl •V• 111 I 111 Hh 11li11µ.hu m, koji mi je uvelike pomogao s klasičnim ref11 11 t 1111111 , I 11111 lil11 t tkoder zahvaliti Caroline Tonson-Rye, pomoćnici 1111 il11ll 11 l 1•.11pl •.11 /\t/(t(licttl ffistory, za pomoć u pisanju članka „Terapija 11111 l v1u11 vjl: l l n~l' 11 i sofarna arhitektura" na kojemu se temelji Poglavlje 1
ll VI
J
11j IJ', ',
ti :.11 mi pro fesionalci pružili besplatnu pomoć i savjete. Iznimno 1111 ~.tl1v .tL\n Giovanniju Maciociji,Joseu Lacyju i Charmiani Wylde na '• l 'tt IIh r1i nt 'l.11~ flj j ma povezanim s tradicionalnom kineskom medicin om t c• J 1t: ld t· Bc:ckcr) koja mi je toliko često izlazila ususret svojim znanjem o I1t1111l·oplll lji i cij<'pljcnju. Silno sam zahvalan i Alanu Sandersu,Jo iJohnu 1111 lnu l11. prnfh :nria Yanu Ha iju, gospodinu Li Ke Jingu te velečasnom J\111J1
li
Lee Chak Yanu, koji su svi odreda bili dovoljno ljubazni da mi tijekom godina pokušaju prenijeti svoja znanja o tai chiju, qi-gongu i aikidu. Želio bih zahvaliti i mnogim drugima koji su mi velikodušno pružali potporu i pribavljali podatke uključujući: Margaret Boniface, Jill Brown, Kennetha Cabrala, Marianne Crisp, Chrisa Donnelleya, Stephena Gorwitza, Chrisa Howriea, Gilla Hughesa, Petera Martina, Lorraine Mooney, Raya Munnsa i Tima Welcha. U pripremi ove knjige gospodin Maurice Andre iz Leysinea bio je krajnje susretljiv u pribavljanju detalja o helioterapiji profesora Augustea Rolliera, a isto bih tako želio zahvaliti i gospođi Chapuis-Rollier na dopuštenju da reproduciram fotografije iz rada profesora Rollier.a. Iznimno sam zahvalan Pam Bochel na njezinoj daktilografskoj vještini te urednicima časopisa Medical History, Here's Health i International]ournal ojAmbient Energy, koji su mi ljubazno dop':1stili da reproduciram njihove tekstove. Nadam se da sam ušao u trag svim izvorima svih tekstova i slika još zaštićenih autorskim pravima. Pa ipak, ako je neka referencija nenamjerno previđena ili netočno navedena, Findholm Press Ltd će pogrešku ispraviti u sljedećim izdanjima. Želio bih zahvaliti sljedećim fizičkim i pravnim osobama za dopuštenje da reproduciram odabrani materijal zaštićen autorskim pravom: AACR Publications iz Philadelphije, za izvatke iz Cancer Research: Apperley, F. L„ „The Relation of Solar Radiation to Cancer Mortality in NorthAmerica" (Povezanost sunčeva zračenja i smrtnosti uzrokovane rakom u Sjevernoj Americi), 1941„ 1, 191 - 195, te Studzinski, G. P., Moore, D. C„ „Sunlight - Can it Prevent as well as Cause Cancer?" (Sunčeva svjetlost - može li sprij ečiti rak baš kao što ga može prouzročiti?), 1995„ 1S. rujna, 4014 - 4022.
AP J IA Publicn.tions iz Washingtona DC. za izvadak izAmerican]ournal t~/'f>1t/Jlir l/1•11/1/J: Gnrlnnd , C . F., <;ndn11d , F. C . i Gorh:tm, E. D„ „Could
Sunscreens Increase Melanoma Risk?'' (Mogu li sredstva za zaštitu od sunca povećati rizik od melanoma? ), 1992., 82, 4, 614 - 615.
Dov<.!r Publications Ine. iz New Yorka, za Vitruviusovih „The Ten Books nn Architcctu re" (Deset knjiga o arhitekturi).
Londonskom medicinskom društvu za izvadak iz: Gauvain, H .J„ „Planning a Hospital" (Planiranje bolnice), Godišnji govor, Radovi Londonskoga medicinskog društva, 61, svibanj 1938., 246- 261. Parsons Education za izvadak iz „The Natura! House" (Prirodna kuća) Franka Lloyda Wrighta, Pit1nan, London, 1971.
Ji.dw.1rd Arnold Ltd, za „Sunshine and Open-Air: Their Influence on f r1 tlt 11 wi th Sp<.:cial Reference to Alpine Climates" (Sunce i otvoreni p1" '' 1H: 11Jih ov ttt j<.:c:ij na zdravlje, s posebnim osvrtom na alpsku klimu) I . 11. I lill11, 19).5., te „H ealth andEnvironment" (Zdravlje i okoliš) L. E. t ltl I 1 I J, A1·gylln Co mpbclla, 1925. 11 ~11 1 u· 1 Colli11M1za izvadal~ iz „Breaking the Bonds" (Kidanje spona), I 11111t l1 y l{owc, 199 1. 1
y 11 Stationary O ffice, 1 London, za izvadak iz „Resistance to 1\ 111 li ilnd< I• 111d ot h<.: r An t imicrobial Agents" (Otpornost na antibiotike 1.1111w· ,111ll11ilk robnc; tvari), Gornji dom Britanskogparlamenta, Sedmo l~vf · u' <>dhni.t 'l„\ znanost i tehnologiju, 1988. 11 11
lection" (Plinije Stariji: Povijest prirode - selekcija) te Herodotus: The Histories (Herodot: Povijest), i972.
The Peters Frazer and Dnnlop Group Limited za dopuštenje za pretisak „Himne suncu" faraona Eknatona, preuzete iz knjige Jacquette Hawkes ,,Man and Sun" (Čovjek i sunce), The Cresset Press: © Jacquetta Hawkes 1962.
M11jl''• '
i;,, New Jerseya za tabele iz „Epidemiology of Cancer I I I mu I V li .1u d1t D'' (Epidc1niologija rizika od raka i vitamin D ), Garl 111.I. ll 11Vl1 u11 l11 D : Mo1ccu1ar Biology, Physiology and Clinical Appli' 11111111 " (V lt.11 ni 11 D: molekularna biologija, fiziologija i klinička primk tw ). ~11 1 l 111 I ( ~orc h a 1n, 1999., urednik Michael F. Holick. I 111 111
11 J 1 Pr{', H It t<\
I ti 11~ 1 nn1Jt1IJn1n1 Kc nyonu za dopuštenje citata iz njegove knjige „2lst « ••111 111 y Med k ine'' (Medicina 21. stoljeća), Thorsons, Northhampton, l 1>H(1, 1
11 t\ tM 11 101•d lmjl )r do l 996. god ine (kada je privatiziran) tiskao doslovce sve službene državne ma11 llJ11l1• (111p11vl)t·cll, 1.1koi1L', službene povjcscice i sl.) te i.adržao ulogu zaštimika kraljevskih autorskih
l11 l111 I 1i.1 1wkolllrn novlua i čnsopisa). U sklopu primjene EU-direktivc o slobodi korište2005. god ine osnnv11 11 jd WSI (01'111c•111"Public Scctor lnformation). srctllA11I• "11v)111t1d11v110 I 01w1•111lv110 tl)l'lo ZH do11LllJ lllost )nvolli pcu l11111kn. 1IMSO i dalje fu nkcionira, ali 11 •l·hq1111l1' 11l ln. 1•1 11\'ll (111n l11
11j11 l11 v1111d111-1111p111f 1 pndnt 11k11
10
Penguin Books, za izvadak iz „Pliny The Elder: Natura! History-A Se-
Kraljevskom institutu britanskih arhitekata za izvadak iz „The Joint Committee on the Orientation of Buildings" (Zajednički odbor za orijentaciju zgrada), 1933.
Springer Verlag Gmbh & Co. KG, za „The Influence of Ocular Light Perception on Metabolism on Man and Animal" (Utjecaj okularne percepcije svjetlosti na metabolizam čovjeka i životinje), dr. F. Hollwich, 1979.
Izvadak iz „Some Observations on Hospital Dust with Special Reference to Light as a Hygienic Safeguard" (Neka zapažanja o bolničkoj prašini s posebnim osvrtom na svjetlost kao higijensku zaštitu) L. P. Garroda , prvi put objavljen u British Medical]ournalu (BM]) 19. veljače 1944. godine, 245 - 247, reproduciran je uz d opuštenje BMJ-a kao i izvadak iz „An Adress on thc Tr('atrncnt of Gunshot Wonnds" (Govor o l ij<.:čc.: nju
rana n<\IH!Scn ih vatr<.: nirn ni·u7.Jc:m) sir lkrkJcya Moynihana , koji j<: u Hrilis/J A1
11
~lan kn „The Share of the Sun in the Prevention and Treatment ofTuberr ulosis(( (Udio sunca u prevenciji i liječenju tuberkuloze) objavljenog u llrili.~h M edicaljournalu (BM]) 21. listopada 1922., 741 - 745 te iz članka ,,<>hltu nry, Sir Leonard Hill« (Osmrtnica sir Leonardu Hillu) objavljenog 11 lltilis/) Medicaljournalu 5. travnja 1952. godine, 767 - 768, također su 1qu od11cirnni uz ljubazn o dopuštenje BMJ-a.
lzv 1d1d< l:t l lipokrnta potiče iz Regimena (Sanitatisa), pretiskan je uz il11p11 ·1 <·11Jt• nnkladnika i Loeb Classical ,,Library from Hippocrates : \Vn1I~ ·. o l 1llppnkrntcs, Volume 4" (Hipokratovi radovi: svezak IV.), koje li p1c•vell I 111'{ dili W. H. S. Jones i E. T. Withington, Cambridge, Mas11 li11 t' ll : I lnt'vard University Press, 1923 - 1931. 1
l1v.lll 1k li'. „Sttnlight Could Save Your Life(( (Sunčeva svjetlost mogla l 11 v 1111 sp11si! i 7.ivot) doktora Z. R. Kimea, 1980., reproduciran je uz ' l11Jll lt t t' lljr World l-Icalth Publications iz Penryna, Kalifornij a.
Z AHVALE ZA FOTOGRAFIJE
f\ lt lt' •1 l11
Ji'lo 1·t,· 1u: t!
Nightingale, London
7' li 1 1 / 11 111t•d I ·i 11sk<.: p ovijesti Sveučilišta u Kopenhagenu, za fotografije d1ti h 11 11 NI ·Ln Fi nscna i fotografije svjetlosne terapije na njegovoj klinici. I' 1111 <;nvt· l't1hlicntions iz Southamptona za dopuštenje za reprodukciju l o 1og1 1'1j 1 I~
„' I h<.: Lord Mayor Treloar Hospital and College", G. S. E.
i\ lrnil h 111n, 1988. 1
,;1 111 llNIH M11scc11 1.U Berlin - PreuBischer Kulturbesitz, Agyptisches f\ li 11.c·11n1, zn fotografije faraona Eknatona (autorice Margarete Bi.ising) i l111h ntt·pl1 (nutorn E. G rantza).
I '
V
RIJEC UREDNIKA
Knjiga koju držite u ruci nadovezuje se na prethodno objavljenu knjigu u biblioteci Obelisk, „Svjetlost - lijek budućnosti" Jacoba Libermana. Kad sam prije koju godinu krenuo tragom te teme, iznenadilo ine da na čitavom svijetu postoji tek nekoliko knjiga koje se bave jednim od najvažnijih čimbenika povezanih s ljudskim zdravljem - sunčevom svjetlošću. Spoznaje o nečem što je toliko dostupno, sveprisutne i blagotvorno su zanemarene, potisnute u kut, a istodobno se prostor otvorio nečemu što jedino mogu nazvati propagandom globalnih razmjera sunce se počelo prikazivati kao neprijatelj ljudskog zdravlja. U svjetlu svih spoznaja koje su iznesene u ovoj knjizi, kao i u spomenutoj knjizi dr. Libermana, to je jednostavno apsurdna. Naravno, potreban je barem minimum zdravog razuma i inteligencije da si čovjek nečim blagotvornim n e bi naudio, ali to je sve. Primjerice, sigurno je voziti se automobilom, ako se ne vozimo prebrzo. Vatra će nas ugrijati, ali ako u nju gurnemo ruku, opeći ćemo se. Sunce će nas liječiti i pomagati nam u održavanju zdravlja - ako n e ležimo na suncu od 1O do 19 sati. Usporedo s ocrnjivanjem našega blještećeg prijatelja počela je silna kampanja za razne toksične, kancerogene i alergene preparate koji se nanose na kožu pod zajedničkim nazivom „sredstva za sunčanje". Očito
je opet potrebno vratiti svijest o ljekovitim osobinama sunčeve svjetlosti. Ta je svijest nestala relativno nedavno - prije tek osamdesetak godina, kad je 1930-ih počela sveobuhvatna promidžbena kampanja alopatske medicine, antibiotika i slično. I sam sam se iznenadio pričicom koju sam čuo kad san1 s jednom mladom osobom razgovarao o helioterapiji, odn osno o tome u kojoj su mjeri do 1930-ih liječnici upućivali ljude da se lij eče sunčanj em. O soba se prisjetila d a je njezinoj baki, koja je ilnala neku režu bolest (sj ećanj e je bilo ucp ouzdano, ali spominjao se grlić matern ice), tadašnji lij ečnik - a radnja se zbiva 1930-ih u Istd, savjetovao da se svaki dan st1nča naga. 0 11n Jt• ~ n c.'< lnlln tH.·koliko mjeseci, prekrivena tl'k l'll{'(llikmn )H'ckn inti t1111ih d ijt•lo v1l 1ijcl 1; po~ liJ (.' je poživjela dugo i u
i dravlju. Sami detalji priče nisu mi bili toliko zanimljivi koliko to što je 1wkl liječn ik rekao teško oboljeloj osobi da se - sunča. Možete li to danas z,11nisliti ? Dok se osoba ne bi ni snašla, već bi bila puna najtežih kemikallj.1, :t.nH\:nja ili čega već sve ne. Očito je i to da je helioterapija i u nas bila I11h g1alui dio n1edicinskog znanja onodobnih liječnika, a ne tek nešto 1n Jt• 1iJ t·~11 i,k lzn1islio u naletu inspiracije. Svakako je bilo zanimljivo čuti d n1 1111tt1 pnt vrdu nečega što mi je dotad bilo pomalo egzotična materija pl .111 1 111kolll I ij cčn ika s druge strane svijeta. 1
'1'11 Je JI' oldt·t·stvo znborava. Ono što se ne ponavlja, na zapisuje i ne I 1I ('~ ' ljl· iz svijesti, a što nestane iz svijesti, nestane i iz kolektivnog I 11 .1v11, 1J onoga što zovcn10 „svakodnevnim životom«.
1•1 t 1111
<>v11j1• lc11jlg;1 pL'<:vcdcna i objavljena da bi obnovila sjećanje za koje sam
ci 1 I ~ lutuitlvnog '.ln anja ljudskog roda nikad i nije moglo nesi .11 h •.1111n • j(• ljekovito, i to l1 razmjerima koje je suvremenom čovjeku I t· I o poj mit i. Ta jednostavna istina nije bila teška za poimanje starim I•J•,l p1' ,ml11 Hl) Rim ljanima, Grcima i drugim velikim civilizacijama staropn vljt•ka, koje su u velikoj mjeri u medicini iskorištavale sunčevu svjetl.1• I Fgl pi1tsld su zn anstvenici prvi za liječenje rabili određene boje, tj. rn l11·dt•11 I d lo spektra. Grci su prvi dokumentirali teoriju i praksu solarne I 1 ip I , I lcllopolis, grčki Grad Sunca, bio je slavan po svojim hramov11111 V. ii I IJ1•11.•njl' 11 kojima se sunčevo svjetlo lomilo na spektralne komi 111111 111 1· ( lj, I1oj1.·), a svaka se od njih koristila za određeni medicinski p1111111111 , Ocem hcliotcrap ije smatra se H erodot, grčki znanstvenik iz 2. 1• 11)1 c' 1, l
j
1
je sunčanj e kao najbolju od svih dobrobiti koje čovjek n1ože sam za sebe učiniti te se sunčao svakoga dana nakon laganog ručka i hladne kupke. Rimski filozof Kornelije Celzus preporučivao je izlaganje suncu slabim ljudima, kao i predebelima ili onima koji pate od vodene bolesti. U svojem radu „O n1edicini" Celzus je rekao da suncu treba izlagati nadute dijelove, ali ne predugo. Veliki arapski znanstvenik i filozof Ibn Sina ili Avicena (980. - 1037.) preporučivao je sunčanje za astmu i išijas, kao i za nadutost, otekline i vodenu bolest. U slavnom djelu „Kanon . medicine" Ibn Sina opisao je različite načine sunčanja na morskom pijesku. Padom Rin1a i usponom kršćanstva terapija suncem je nestala jer je u Rimu i Grčkoj bila povezana s obožavanjem boga Sunca. Rani kršćani svim su se sredstvima borili protiv poganskih kultova Sunca i njegova obožavanja u bilom kojem obliku, pa je i znanje o sunčevim iscjeljujućim moćima nestalo iz kolektivne svijesti. Sunčeva terapija gotovo je potpuno zaboravljena više od tisuću godina. Tek su u 19. stoljeću brojni znanstvenici diljem svijeta opet spoznali iscjeliteljsku moć sunca. Terapija sunčanj em koristila se u rasponu od jednostavne upale do paralize i tuberkuloze. U modernoj znanstvenoj literaturi prvi zapisi o utjecaju sunčeva svjetla na čovjeka nalaze se u. knjizi „Makrobiotika(( koju je 1796. napisao Hufeland. On je primijetio da ljudi kojima je uskraćena sunčeva svjetlost postaju blijedi, apatični i konačno izgube svu svoju životnu energiju. Među pionire istraživanja učinaka sunčeve svjetlosti ubraja se i
dr. Os-
d~ 11 <'ll'iiu1tiJnzn, bolesti mokraćnog mjehura i debljina. Kombinirao je • 1111e 11ujt' s m~li č itlm oblicima hidroterapije kao što su kupanje u prirod11l 11 1 l1.v
kar Bernhard (1861. - 1939.), švicarski liječnik koji je otkrio da sunčeva svjetlost pomaže zacjeljivanju rana. Na zahtjev Odjela za zdravlje 14. nj emačkog armijskog korpusa za Prvoga svjetskog rata organizirao je solarnu kliniku u Kindersolbadu. Potom su solarne bolnice organizirane i u Durheimu, za ranjene i bolesne vojnike iz čitave nj emačke vojske. Tijekom rata učvrstio je svoju reputaciju h elioterapeuta jer je od amputacije uspio sačuvati ozbiljno ozlij eđene udove koje bi drugi kirurzi amputirali i nikad nije izgubio pacijenta zbog tetanus:.\ ili gangrene.
I Rh 1ilf111 il :rn vjcrovn li u ist.:jdjl1jtH(t1 Pl 1dJc• St 11'1 JI p,t 79. g.), Vl' likl k1lt11
l\ugusl't.' Roll kr ( 1871f. - 19)/i .), jo~ jrd no veliko ime u povijesti hellnll'l'npljc, s111H\·v11 je sv jt· iln~ t po~en pd l\ljl·nj i vati l903. godine na
c :11 1 11. 111t11111vl'nik Soranus iz Efesa (oko 110. g) preporučivao je h eliozu 'I. 1 l\tnuk(ll(.' l>oksti kao što su epilep sija, paraliza, krvarenje, bolesti jed11j
Rl 111ski znanstvenik llj1 •t 1illrn :.vojt•go doba, opisao
111 t1 ( 11
11111·11 .
15
svojim pacijentima u klinici u Leysinu, u Švicarskoj, te je tako postao pionir liječenja tuberkuloze sunčanjem. Tri su glavna uspjeha helioterapijc u 19. stoljeću: liječenje i prevencija rahitisa, liječenje izvanplućne tuberkuloze te dezinfekcija i liječenje rana. Dr. Harry Riley Spitler počeo je istraživati i klinički koristiti terapiju svjetlošću u sanatoriju kojim je uprnvljao do 1919. godine. Tijekom 1923. i 1924. napravio je niz eksperi11H:nnta nad zečevima pod različitim svjetlosnim uvjetima. Na zečevima :-; 11 se počele događati svakojake anomalije; počeli su gubiti dlaku (potpuno ili djelo1nično), pokazivati simptome trovanja, imali su nenormaln11 tc~i nu tijela, probavne probleme, bili su sterilni, došlo je do anomtl lj,\ 11 l'ahvoju kostiju i sl. Uzrok tih promjena bila je neravnoteža u auIC>11011m o 111 ž ivčanom i endokrinom sustavu pa je Spitler nastavio .11 r} i vut i knko svjetlost utječe na te sustave. Došao je do zaključka da 11 dJ jc·lov1 i11ozga koji kontroliraju te sustave ujedno povezani s očima, i 111 u 1Jl
Iv 111Jc~ rn" lnn k nsvjct.lostinazdravljeiznjedrilo jeinekolikonobelo 1, l ;rn !I ne- I H'JO. nj~rn ač ki znanstvenik i bakteriolog Robert Koch po-
I li
Vllt
1
11 d • I · · 1111u·v.1 svjetlost smrtonosna za bakterije uzročnike tuberJ 111 1111 11• k l'JO ,, dobio Nobclovu nagradu za medicinu. Dvije godine pri-
l
1
11 t11
1 1 l11l1lc' f1 1Jr1 li', Nicls Finscn, Danac koji je također istraživao djelovanje "''l 1 11 1 llJ,·1t· 11J'' tuln.:rkuloze te je utemeljio Institut za liječenje tuber1 111 11 11 vJl•t lo•.l'H, Nid s Finscn bio je prvi znanstvenik koji je sunčevu svi• 11 11 I k111 l .t ln Imo lijek te znanstveno istraživao njegove efekte na ljudi 11 V. 1 l111vl1<', Ako vas z~mima ta doista fascinantna tema, preporučujem I 11Jlg11 „SvJ<"tlost - lijek budućnosti". 1
·~ 1uu t·v,1 ~ vJ<:t Jost se sastoji od širokog raspona frekvencija koje do ZemIJc t lz11 11 vidu elektromagnetskih valova. Do Zemljine površine stigne h•k dJt•llt<. tih valova, a smatra se da naše oko registrira samo 1 posto 1 J<' lok11p11ogn d cktrornagnetskog spektra. Vidljivi dio tog spektra, koji i1d1 1.J dugine hoje, od ljubičaste (najkraće vaJne duljine) do crvene (koja lrn 111 Jd11~11 vn ln11 duljinu), ključ je čovjc knvn fm1kcioniranja i razvoJ 1 I l' 111jt•1"<.' nii (h,iološkc: l psi h ol ošk~· fi 11 tl~l IJ1•, 'I b j<.· najbolje vidljivo u
sjevernim europskim državama poput Norveške i Finske, u kojima nekoliko mjeseci godišnje nema sunca. U tim je zemljama dokazana izravna povezanost između smanjenja izloženosti suncu i češćeg pojavljivanja razdražljivosti, umora, bolesti, nesanice, depresije, alkoholizma i samoubojstava. U Finskoj se više djece začme tijekom lipnja i srpnja kad sunce sja u prosjeku 20 sati dnevno nego za zimskih mjeseci. Albert Szent-Gyorgyi, dobitnik Nobelove nagrade i otkrivač vitamina C, zaključio je da „sva energija koju uzimamo u tijelo stiže od sunca". Kroz proces fotosinteze sunčeva energija skladišti se u biljkama koje onda jedu životinje i ljudi, posredno se tako zapravo hraneći sunčevom energijom. Szent-Gyorgyi je otkrio i to da su mnogi enzimi i hormoni uključeni u tu transfomaciju obojeni i vrlo osjetljivi na svjetlo. Kad ih se stimulira svjetlošću određenih boja, na tim se enzimima i hormonima često događaju molekularne promjene kojima se njihove izvorne boje mijenjaju. Te svjetlom inducirane promjene znatno utječu na sposobnost enzima i hormona da uzrokuju dinamičke reakcije unutar tijela. Szent-Qyorgyi je rekao da svjetlo koje udara u tijelo doslovce može izmijeniti temeljne biološke funkcije koje su uključene u procesiranje tjelesne energije. Dr. Zane Kime je u svojoj knjizi „Sunčevo svjetlo" zapisao da će češće izlaganje suncu smanjiti srčane i dišne probleme, tlak krvi, šećer u krvi, da će povećati energiju, snagu, izdržljivost, otpornost na stres te sposobnost krvi da apsorbira i transportira kisik. Do sredine 1930-ih najefikasnije metode liječenja mnogih infektivnih bolesti bile su sunčanje i ultravioletna terapija. Godine 1938. otkrivenje penicilin i medicinska se znanost, potpomognuta velikom propagandnom mašinerijom financiranom novcem petrokemijske industrije, okrenula farmaceutici. Lijekovi su postali velik posao, a besplatna i neškodljiva terapija sunčevom svjetlošću postala je relikt prošlosti kojim se bavila još samo šačica ljudi. Zato su danas mnogi upoznati s opasnostima od UV zračenj a, ali slabo su poznate dobrobiti koje ono pruža čovjeku. Upravo se UV zračenje dcsctlj cćj ma sust~vno nastoji u našim umovi1na povc1.uti sa ~un čc vo m svjetl ošć u i medu glavnirn je alatima „ocrnjivanja" rcput :trlj<.· s 111H .t U igl'i .tsodjtH ljn 1 k11d dunns sporncnctc sun čanj e, prvi 17
poj:1m koji se stvara u mislima je upravo ultraljubičasto zračenje, navodno vrlo opasno i pogubno za zdravlje. Negdje u skrivenim zakucima ostaj11 ovl' informacije : UV zrake omogućuju ljudima da asporbiraju 40 posto vi <' 1<1\lijn iz hrane, UV zračenje snižava krvni tlak, povećava efikasnost 11 l .t, poho lj ~nva rezultate elektrokardiograma i profila krvi u oboljelih od 111•1·n k l c.· ro~<: , smanjuje razinu kolesterola, pomaže u gubljenju težine, u HO posto ljndi koji pate od kožnih bolesti stanje se popravi kadih se izloži UV i 1 ti 11 1\ it, UV z račenje povećava razinu seksualnih hormona„.
Z1111 uuv1·11lk F. H. Krndsen je 1933. u svojoj knjizi „Terapija svjetlom(( l'"PI ,,, 1<,~ 1.t'l ličt ih bolesti koje se mogu liječiti UV zrakama, ali od 111g 11 v1l' t IWl\1\ iz mode izašle studije kojima se istražuju dobrobiti UV z 1 1 r 11; 1. Dole je: velik broj znanstvenih istraživanja s početka 20. stoljeća gnvt11 lo o dobrobiti sunca, većina dokumenata s kraja stoljeća bavi se t •111i111 djrlovnnjcm UV zraka. Istina je, naravno, uvijek umjerena. Sve v dn · duljilll' svjetla korisne su i potrebne čovjeku, a previše UV zračenja (I .u 1 l ptt·v i~(' bilo čega) može biti štetno, no upravo je ono ipak nužno za 1u l1 1,1v. 11tft• 1.l vota i i1nunološkog sustava. Primjerice, 7. kolovoza 1982. Iu t 111 I 1 flH'
1
I >1 , I ki •n Sh:tw, jedan od glavnih istraživača, otkrila je da najmanji 1I ~
I clnhi v.lllja ruka kože imaju oni kojima je glavna aktivnost na otvore-
'' " ' " 11 1,
Dvostruko veći rizik imaju oni koji moraju raditi unupod lluon:sccntnim svjetlima. Njihove su rezultate potvrdile dvije 11m.; .\J\jc.·.
pn) IJIvo ko nt roli rane studije koje su provedene na New York University St lwnl of Medicine. Svjetlost punog spektra pokazala je dobar učinak i
\ 11 ckspc.: rin1cntima koje je provela industrija mesa i jaja. Pilići ll l g 1111111i pod p1rnim spektrom bolje s 11 napr<.'dovali od svoje braće pod d111gl111 nhlld 11u1 111uj1.•tn ng :\Vjc.:tl.1. l> vo• 111il n 'Hl duže živjeli, davali su 11 1 I 1 I t' 1111
IH
više jaja, bili su mirniji i manje agresivni, a u njihovim je jajima bilo 25 posto manje kolesterola. Drugim riječima, bez obzira je li riječ o ljudima ili životinjama, umjereno i mudro izlaganje suncu je i poželjno. Na
čitavom svijetu postoje ljudi koji žive na velikim visinama ili na ekvatoru gdje je stopa ultraljubičastog zračenja visoka, pa ipak u tim područjima
uopće nema raka kože. Doista, ne vidi se često da se Arapi m ažu kremama za sunčanje, ali zato imaju prikladnu odjeću. O sim toga za najjačeg sunca nikada se i nije trebalo izlagati. Postoje mnogi vidovi inteligentnog ponašanja, od postupnog izlaganja suncu do odgovarajuće prehrane, bogate antioksidansima. Vrijedi reći i koju riječ o preparatima koji bi nas trebali štititi od sunca. U knjizi ,,Svjetlost - lijek budućnosti" dr. Libermana naći ćete podatak iz izvještaja američke Administracije za hranu i lijekove da četrnaest od sedamnaest losiona za sunčanje, koji sadrže preparat imena PABA, može biti kancerogena kad ih se izloži suncu. Preparat PABA u mnogim se losionima koristi da bi se blokirala UV zračenje. Preparati koji bi nas trebali štiti od sunca možda štite samo od njegovih dobrobiti, a kemijski štete jednako kao i mnogi drugi kemijski preparati. Dr. Elizabeth Plourde, klinička laboratorijska znanstvenica i medicinska istraživačica, zaključila je da kemikalije u sredstvima za sunčanje osim što ne pružaju djelotvornu zaštitu od svih sunčevih zraka ujedno djeluju toksično na ljude, ali i na živa bića u morima i rijekama. U ljeto 201 O. dr. Plourde je bila na Mauiju (H avaji) u vrijem e dok su lokalni mediji raspravljali o tome kako koraljni grebeni propadaju zbog globalnog zatopljenja. No dr. Plourde je ustanovila da podaci govore kako je voda na Havajima bila najhladnija u posljednjih 40 godina otkako tamo pliva pa je kao zdravstveni radnik odlučila istražiti što bi to moglo uništavati koralje. Vrlo je brzo otkrila članak objavljen 2008. u časopisuEnvironmental Health Perspectives koji je jasno demonstrirao da kemikalije iz sredstava za sunčanje (kreme, sprcjcvi i sl.) uništavaju koralje. Kad je istražujući došla do brojnih članaka koji su govorili o tome da te kemikalije imaju jako hormonalno djelovan-
je.· i dn mogu snažno 11t jl:cnti nn SV(' v1·s1t· živi h bića kao i na razvoj ljudskih ktwm, od lu č i l :t jt· n.tpisall k11jiJ u 1qH11 rnt·nj.1, ta koju je sm atrala da može 1
ltnati samo jedan prikladan naslov: »Sredstva za sunčanje - biološka opasnost: tretirati kao opasni otpad". Knjiga daje mnoštvo dokaza o teškim posljedicama prodora kemika1ija iz sredstava za sunčanje u ekosustave. Planet kao i u ljudsko tijelo 1mglašava hitnu potrebu da se odmah prekine s upotrebom sredstava za S\lnČanjc i da se zaustavi šteta koju nanose svakim danom dok su u prim]l'lli. U isto vrijeme mediji šalju gotovo paničnu poruku da je potrebno lcol'istiti sredstva za sunčanje prije odlaska u prirodu i obilno njima mazat I d jc.•cu da bi ih se zaštitilo od raka kože i spriječilo starenje kože pod 1lt jecajcrn sunca. To se toliko često ponavlja da više nitko i ne pomišlja te tt 1.c dovesti u pitanje. Unatoč dokazima sredstva za sunčanje ne samo što pn vt·ćavnj u rizik od raka kože, uključujući melanome, nego i ostavljaju I or u i:r.lo7.cm1 većc1n postotku sunčevih zraka koje razgrađuju kolaHl' ll I ci 1st in, što dovodi do jačeg fotostarenja kože nego da se sredstava z t •.1111,\ 111jt• uopće ne ko riste. Melanomi i rak kože češće se javljaju kod 11pnt 1ci1 · n:dstnva za sunčanje. Od 1960-ih do danas učestalost melano1111 11 .vl1u dlJ<·lovimt\ svijeta u konstantnom je porastu. Studija iz 2009. 11liJ11v lJt 11 1 111v.1sopis11 Clinics in Dermatology, napisala je dr. Plourde, ot1 11\ 1 d 1 t n p 1 11i' c.·stnlosti melanoma raste među bijelim stanovništvom 1lljl 111 v lc..•1 1 11 posljl'dnja če tiri desetljeća. Prema Svjetskoj zdravstvenoj •ii 1· r11tli H ljl, godl ~ nj c.· stope učestalosti melanoma u Norveškoj i Švedskoj I • 11 1 111•gu 11 11·ostn 1 čilc u posljednjih 45 godina. Australija i Novi Zel 11 1d 1111 11 11 .1 j vu.411 učestalost sa 40 - 60 slučajeva na 100 000 ljudi. U 1t ii I 11 11j 111 11 npl do~l o je do porasta sa 3 - 4 slučaja na 100 000 tijekom 1070 Ili, u 1 I O 15 slučajeva na 100.000 ljudi u 2000. godini. Ti trendovi pnk · ~11111 d.t l\ · si; učestalost u sljedećih dvadeset godina udvostručiti. 1
dr. Plourde, statistike su toliko poražavajuće da su 11 jl'dnom č lanku iz 2008. objavljenon1 u časopisuJournal of 1lw H1 11'C1pcnn Acadc.my of Dermatology and Venereology ustvrdili: „„. s p1 llli' 11orn s igurnošćumožen10 reći da sredstva za sunčanje koja uglavnom 11•·tu hJraj11 UV B zrake ne sprečavaju nastanak melano1na u ljudi". Statist lk,• dnk11z11j11 porast u čestalost i svih tipovn raka kože. Plourde piše da l ljN Hkl medu sobom t·nsprnvljaju o toj privld 11 oj proturjcčnostj : istodob111 1 po1·:11.i lc lrn prodojt· srl'dstuvn zn :H1111 111j1· 111· lt• I 11<.\ :stnlost rnka kože. Zup1 .tvo, I 11e1 ~ lv 1d
'O
JH'l'Jl li\
Upravo tako, prividnoj proturječnosti, jer tu nema ničega proturječnog. U reklamama se tvrdi da sredstva za sunčanje ljuditna omogućuju da na suncu ostanu 1O, 20 ili 30 puta duže nego što bi inače mogli biti. To je točno, ali samo zato što primjena sredstava za sunčanje isključuje naše prirodno zaštitno crveno svjetlo upozorenja - opekline na koži. Takvo reklamiranje daje lažan osj ećaj sigurnosti da na suncu možemo provesti duže vrijeme bez posljedica. Duži boravak na suncu troši prirodne zalihe antioksidansa u koži koje služe za zaštitu stanica kože od oštećenja. Jednom kad se antioksidansi iscrpe, tijelo ostaje bez jedne od svojih obrana protiv štetnih sunčevih zraka i daljnje izlaganje mu šteti. Upotreba sredstava za sunčanje ujedno ometa našu drugu liniju obrane protiv sunca tamnjenje. Melanin (smeđi pigment koji stvaraju melanociti u epidermisu) koji se stvara prilikom izlaganja suncu prirodno apsorbira sunčevu energiju i pruža zaštitu od sunčevog zračenja. Drugi problem javlja se zato što sredstva za ·sunčanje blokiraju sposobnost naše kože da obavlja svoju temeljnu zadaću proizvodnje vitamina D (zapravo je riječ o horn1onu) kao reakciju na izlaganje sunčevom zračenju. Vitamin D ključan je dio našega općeg zdravlja. Promicanje masovne upotrebe sredstava za sunčanje uz jasnu poruku da se bez njih nikada ne boravi na suncu dovelo je do porasta učestalosti mnogih bolesnih stanja koja se javljaju zbog niskih razina vitamina D, koji je nužan za apsorpciju kalcija i regulaciju razina kalcija i fosfata za normalno formiranje kostiju. Blokiranje korisnih sunčevih zraka ima za posljedicu snižavanje razina vitamina D. I u Velikoj Britaniji i u SAD-u ponovo se počeo javljati rahitis zato što ljudi izbjegavaju boravak na suncu. Vitamin D nužan je nmogim organima u tijelu, a njegove niske razine povezane su s dijabetesom tipa 2 u odraslih osoba i rađanje1n djece s dijabetesom tipa 1, kao i s epileptičnim napadima. Vitamin D također je povezan s metabolizmom n1išića. Oslabljeni miš.ići mogu dovesti do inkontinencije mjehura i slabe zdjelične pregrade u žena, što može povećati broj poroda carskhn rezom. Za prirodno stvaranje dovoljnih količina vitamina D važno je razumno uživati u suncu. Postoje dobre preporuke o tome koliko vremena treba provesti na suncu da biste proizvcl i dovoljnu količinu vlastitog vitamina D (hc:z stt•dsH1vu zn s11n~nuj~· ) , Imo I o o cl gnv.wajoć irn dozama koje valja 21
uzimati hranom da bi se postigla optimalna razina. Dr. Plourde smatra da je od presudne važnosti prestati potpuno izbjegavati sunce i stanovništvu obnoviti zdrave razine vitamina D. U novije se vrijeme objavljuju mnoge studije koje o)krivaju da kemikalije iz sredstava za sunčanj e uzrokuju poremećaje /svih oblika života. Kemikalije koje se koriste u sredstvima za sunčanje vrlo su jaki hormoni i klasificirane su kao kemikalije koje ometaju endokrini sustav. Kad se unesu u tijelo, mogu djelovati kao estrogeni, antiestrogeni, testosteroni ili antitestosteroni narušavajući prirodnu ravnotežu hormona. Evo jednog primjera: Kad su istraživači štakorima dali kemikalije benzofenon-3 (BP-3), 4-metilbenziliden kamfor (4-MBC) i oktil metoksisinamat (OMC) iz sredstava za sunčanje ustanovili su da se težina maternica ženki štakora povećala, što pokazuje da te kemikalije imaju estrogensko djelovanje. Zabrinurost zbog dobivenih rezultata izrazili su ovim riječima: ,,Naša otkrića pokazuju da UV zaštitna sredstva treba testirati na endokrinu aktivnost zbog mogućih dugoročnih učinaka na ljude i divlje životinje." Godine 2008. isti glavni istraživač i njegovi kolege utvrdili su da neke tvari iz krema za sunčanje djeluju toksično i na reproduktivne organe i na središnji živčani sustav. Njihovim riječima: „Ti podaci pokazuju da izlaganje spojevima 4-MBC i 3-BC prije i poslije rođenja može omesti seksualni razvoj na. razini mozga i reproduktivnih organa." Ako ste trudni, možda bi bilo mudro u širokom luku zaobići sredstva za sunčanj e, a također ne stavljati ih na male bebe.
U SAD-u, primjerice, upotreba sredstava za sunčanje toliko se promiče da se neke opasne tvari, poput benzofenon-3, sada nalaze u krvi 97% Amerikanaca, uključujući 90% onih koji su izjavili da nikada nisu korist i li sredstva za sunčanje. Ta je kemikalija u toliko širokoj upotrebi da je prodrla u američke vodo tokove, a pogoni za filtriranje vode ne mogu je ukloniti i1. vodovodne vode. Jedna studija koju navodi dr. Plourde poknzala je da su uzorci mlijeka 85% dojilja zagađeni, što znači da djeca piju jake hormone tijekom ključnog, najranijeg razvoja. Mnoge kc:mikaliJc: i1. sredstava za sunčanje spadaju u klasu spojeva 1v:1 nih I ·nol1 'l„t koje je pcw.n atodamoguproćikrozpostc lj icu i m' i 11 ft•111 • , f\llrnlt 11J1 l~rnkorakoji s11 i1Jožcn i kemikalijama iz src:d l\l.I V•' 1 1 11111 111J1 1111 Iju opć u, tiroidnu i ,
I I
reproduktivnu zatrovanost pa se može zaključiti da se i u djece javljaju iste štetne promjene. Poseban dio te priče jest upotreba nanočestica u formulama sredstava za sunčanje, koje su odobrene bez testiranja jer se smatra da su ti spojevi neopasni u njihovu punom, prirodnom stanju ili krupnijim oblicima. Međutim, znanstvenici otkrivaju da radikalno smanjena veličina dovodi do radikalno drukčijih ponašanja tih oksida. Istraživači kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu utvrdili su da potomci miševa koji su bili izloženi spoju Ti02, koji se nalazi u sredstvima za sunčanje, imaju izbrisane velike dijelove DNK. Budući da to pokazuje da nanočestice prolaze kroz posteljicu, vjerojatno je da se oštećenja mogu javiti i u ljudskih beba koje su u maternici izložene tim metalnim oksidima mikroskopske veličine. Drugi su znanstvenici utvrdili da nanočestice Ti02 ne samo što prolaze kroz staničnu membranu nego ulaze i u jezgru stanice te štetno djeluju na DNK i ometaju normalnu diobu stanica. Jednako važno otkriće predstavlja rad drugih znanstvenika koji su otkrili da su te nanočestice toliko sićušne da prolaze kroz zaštitnu krvno-moždanu barijeru tako da mogu uništavati neurone u mozgu. Te su sićušne čestice puštene u masovnu upotrebu prije nego što su obavljene studije koje bi utvrdile da ne nanose štetu slatkovodnom i morskom životu. A nanose. One ubijaju fitoplankton koji je od ključne važnosti za naš planet ne samo kao početak morskoga prehrambenoglanca nego zbog stvaranja SO - 90% svjetskoga kisika. Istraživači su izračunali da općenito danas u svjetskim oceanima ima 40% manje fitoplan~tona u usporedbi s podacin1a iz 1950. godine. Budući da je dokazana da nanočestice cinkova oksida ubijaju fitoplankton, nužno je prestati zagađivati oceane kemikalijama iz sredstava za sunčanje. Brojne studije u današnje vrijeme otkrivaju da su te nanočestice toksične za ribe i da ih se može naći u njihovim škrgama, jctrin1a, srcu i mozgu. Osim toga kemikalije u sredst vima za sunča nj e toliko su h ormonski aktivne da ribe koje su im izložene daju potomke s mješavi nom muških i 'l.cnsl ih reproduktivnih organa, toliko velikim n~ tt:ćc nj irnL\ da se nck1.. ~ak prn l1\ju 11\1 i jest it i. istraživač i su skovali 11n:t.iv "111(.•duspol z;1 to k(, 11\ljsld pogcuk11n pnloll\Stvo. 'l'i02 i Z nO, kcm1k.dijr i1. ~ n·d st.1 v.t ·111 s1mu 1111 •, t; d 1 11 v1ln 111 ·. ld11l konn·1H rarijnma 11
1
(recimo onim kao kad tušem isperete sredstvo za sunčanje) potpuno izbijele koralj za 96 sati. Možda o tome treba razmisliti kad sljedeći put zakoračite u vodu obilno namazani mlijekom za sunčanje. Dobra je vijest da su tijekom godina objavljene brojne studije koje dokazuju da su antioksidansi vrlo djelotvorni kao prirodna zaštita kože od sun čeva zračenja.
Ako je u prošlosti bilo mnogo razloga da jedete hranu koja je bogata nntioksidansima, zbog tih otkrića danas ih ima još i više. AntioksidanNI ne štite sa1no od ultraljubičastog zračenja, kao što to čine sredstva za 1 11o ča nj c, nego i od bliskoga infracrvenog zračenja, čime tijelu pružaju d dc:ko veću zaštitu od uske pokrivenosti UV spektra koju pružaju individualna kemijska sredstva za sunčanje. Tijelo je stvoreno tako da proizvod I prirodne kemikalije za zaštitu od sunca koje su mu potrebne da se 111 ~ r11 1 pod llvjctom da ima na raspolaganju nužne sirovine.
„;v,d ,d o, dtmcnrarna je stvar - ne treba ostati na suncu duže nego što L11 t ljdn
mof.t• podnijeti, ovisno o tipu kože. Može se provesti i razumna l 11111 1111 Vt't' Hl l' Otl na suucu, ali ne sve vrijeme. Također se može sjediti u Iii 11 h1 tm Nll i gusto tkane tkanine koje blokiraju sunčeve zrake. li I 1111 H'11I I, t<:tn ~t· odreći tako univerzalnog i besplatnog lijeka kao t •' I• 11111 1•v11w jl'tlost. To je mjesto na kojem počinj e ova knjiga.
Urednik biblioteke Obelisk Krešimir Mišak
UVOD
Ljekovito sunce istražuje koristi, a ne opasnosti izlaganja tijela suncu. Knjiga je napisana kako bi povratila kakvu-takvu ravnotežu u trenutnu prilično jednostranu - raspravu o sunčevoj svjetlosti i njezinim učincima na ljudsko zdravlje. Možda vam je, baš kao što je bilo i meni kada sam počeo istraživati materijal za ovu knjigu, posve nepoznato da je sunčeva svjetlost u pravim rukama - lijek. Tijekom povijesti sunce se koristilo u prevenciji i liječenju širokog spektra bolesti, a nekolicina liječnika i danas se uspješno služi njegovim ljekovitim svoj stvima. U današnje je vrijeme, međutim, u dijelovima medicinske profesije i u javnosti općenito široko rasprostranjeno uvjerenje da štetni učinci sunčeve svjetlosti na kožu daleko nadmašuju njegove potencijalne korisne učinke. U pokušaju da zauzdaju godišnji porast pojavnosti raka kože, javne zdravstvene kampanje tu poruku dodatno pojačavaju. Čini se da su sve zablude o tome kako je potamnjela koža pokazatelj zdravlja i da dugotrajno izlaganje sunčevim zrakama pruža više od minimalne zaštite raspršene. Zašto onda čitati knjigu o pozitivnim učincima sunčeve svjetlosti i sunčanja? Otvoreno govoreći, zato što va1n o tome možda ovisi život. Sunčeva svjetlost može izazvati rak kože, ali ima dokaza i da može spriječiti niz uobičajenih i često fatalnih bolesti: rak dojke, rak debelog crijeva, rak prostate, rak jajnika, bolesti srca, multiplu sklerozu i osteoporozu. Ukupno gledajući, broj ljudi koji umiru od tih bolesti daleko nadmašuje broj onih čiju je smrt uzrokovao rak kože. Eto zašto je, prema mojemu mišljenju, nužno dokinuti aktualne negativne predrasude prema sunčevoj svjetlosti i zašto bih vam savjetovao da pročitate ovu knjigu.
Ipak mi dopustite da, prije nego što krenem u daljnja obrazloženja, objasniJ n kako sam i zašto uopće napisao „Ljekovito sunce". Takve knjige obič n o pišu lij ečnici ili novinari spccijali7.irani za medicinu, a ne doktori i11 ~.c 11j crst va. Moje su kvalifikacijc pom:tlo neuobičaj ene u smislu da sam, h~ ra< h1juc.~ i k o 11s1rukci jt• i p1·o ri1 Č 1 1 11t · 'l,.1 ll l'~l o ~to bi se moglo podvesti pod l'l,t' \'l ~0L111 a · I l ' I 111 olog ijt· snl11 nit· l
sv ' 11\11 -.l ti 1 h ·111. I l 1 / ti 1•1H: 1gt:tski učinkovitih kuća - proučavao i kompkoH:nt.u 1111 11u:d h I1111 • .Su radujući s arhitektima na posebnom projektu, shvatio sam d„t postoji čitava „izgubljena" tradicija oblikovanja građevina izloženih suncu, ali ne zbog uštede energije, već zbog prevencije bolesti. Tako sa1n se i zainteresirao za ljekovitu moć sunčeve svjetlosti. Kada sam počeo proučavati povijest terapije sunčevom svjetlošću, otkrio sam kako su liječnici koji su prakticirali to drevno umijeće liječenja, kao i arhitekti i graditelji koji su ih u tome podupirali, sunčevu svjetlost koristili puno drukčije nego što to mnogi od nas danas čine. A budući da se jako volim sunčati i da se u dobroj formi i zdrav osjećam samo kad pocrnim, to mi je predstavljalo svojevrsno otkriće. Stoga sam na stranicama koje slijede pokušao kratko rezimirati što se o terapiji sw1čevom svjetlošću znalo u prošlosti. Uspoređujući to znanje s dijelom najnovijih rezultata medicinskih istraživanja o sunčevoj svjetlosti i zdravlju, došao sam - kao što ćete vidjeti - do nekih prilično prijepornih zaključaka. Kako biste ih do kraja razwnjeli, iskreno bih vam savjetovao da, wnjesto da odmah prijeđete na njezino posljednje poglavlje, pročitate cijelu knjigu. Sunce isijava energiju u vidu elektromagnetskih valova, radiovalova, mikrovalova, infracrvenog zračenja, vidljive svjetlosti, ultraljubičastog irnčenja i rendgenskih zraka. Do nas dopire tek mala količina te sunčeve energije; veći se dio pročisti u Zemljinoj atmosferi tako da se sunčevo zračenje na njezinoj površini sastoji od vidljive svjetlosti, ultraljubičastih i infracrvenih valova. Sve do kraja 19. stoljeća mislilo se da opekline izaziva sunčeva „toplina"; danas znamo da su to infracrvene zrake. Otkrivši da tamnjenje kože izaziva ultraljubičasta komponenta sunčeve svjetlosti, tadašnji znanstvenici tim su se ultraljubičastim zračenjem počeli koristiti u liječenju kožnih bolesti. Potom su pak otkrili da bolje rezultate mogu postići korištenjem same sunčeve svjetlosti. Tijekom povijesti stajališta prema suncu i njegovim ljekovitim moćima znatno su se mijenjala, što zbog znanstvenih otkrića , što zbog mode. ili ijeda koža smatrala se, a i danas se smatra poželjnom u zemljama s poljoprivrednom ekonomijom u kojima većina stanovništva radi na otvorenom i u kojima je preplanulost obilježje radničke klase. Dobrostojeći slojevi stoljećima su činili sve što su mogli kako bi se držali podalje od 26
sunca. Dame iz visokog društva služile su se velovima, snncobranima, šeširima široka oboda, pa čak i izbjcljivačin1a kože kako bi im put ostala „blijeda i zanimljiva." U razvijenom svijetu pak, u kojemu relativno malo ljudi radi na otvorenom, vrijedi obrnuto: preplanula koža i dalje je u modi i za mnoge ljude predstavlja obilježje blagostanja unatoč javnim zdravstvenim kampanjama kojima ih odvraćaju od sunčanja. Pomodarske sunčanje, međutim, sa zdravljem i nema puno veze. „Kozmetička preplanulost" i zaboravljene umijeće sunčanja iz zdravstvenih pobuda imaju malo dodirnih točaka. Isto tako između uživanja u sunčevoj svjetlosti i njegova promišljena korištenja u liječenju ozbiljnih bolesti postoji velika razlika. Terapija sunčevom svjetlošću naizmjence se iznova otkriva i pada u nemilost nakon čega gotovo netragom nestaje, katkad i na stotine godina. Od početka 20. stoljeća , kada je bila izni1nno popularna, doživjela je dramatičan obrat sudbine, zbog kojeg je dobar dio znanja o ljekovitim moćima sunčeve svjetlosti bio zanemaren ili zaboravljen. Jeste li, primjerice, znali da sunčeva svjetlost ubija bakterije i da joj to sasvim lijepo polazi za rukom, čak i kada prođe kroz prozorsko staklo? Ili jeste li znali da na osunčanim bolničkim odjelima ima manje bakterija nego u onim zamračenim i da se na onima koji se izlažu suncu pacijenti brže oporavljaju? Možda niste, no s obzirom na to da su infekcije koje se danas mogu pokupiti u bolnicama četvrti najčešći uzrok smrti - nakon srčanih bolesti, raka i moždanog udara - to je nešto što vrijedi imati na umu. Zapravo, vaši su preci u ljekovite osobine sunca vjerojatno bili bolje upućeni od vas: ljudi su o sunčanju imali vrlo različita stajališta, ovisno o dobu i mjestu na kojemu su živjeli. Uzmite za primjer tipičnog, dobro obrazovanog stanovnika Essena ili bilo kojega drugog njemačkog indus-· trijskoga grada 1920-ih godina. Recimo da je za Prvoga svjetskog rata služio u njen1ačkoj vojsci, da je bio ranjen i da se, nakon što se oporavio od rana, vratio kući. Ćovj c k u takvu položaju s unčevu bi svjetlost cijenio puno vi še n<.:go što je mi danas cijenimo. Vjerojatno bi znao za znanstvena otkrit.4n p
?
tuberkuloze ultraljubičastim zračenjem. S druge strane tijekom rata vojni su se liječnici vjerojatno služili suncem kako bi mu dezinficirali i izliječili rane u nekoj klinici za terapiju suncem u Schwartzwaldu ili u nekoj sličnoj instituciji u švicarskim Alpama. Da se u Njemačku vratio zaražen tuberkulozom, u oporavku bi mu vjerojatno pomagali terapijom sunčevom svjetlošću ili helioterapijom (ime pod kojim je postala poznata). Lij ečnici koji bi nadzirali zacjeljivanje njegovih rana vjerojatno bi jako pazili na to kako reagira na sunčevu svjetlost, a posebice na to koliko mu je koža potamnjela. U to je doba vrijedilo pravilo: što tamnija put, to uspješnije izlječenje.
Zdravstveno je sunčanje stoga zahtijevalo usluge iskusnih liječnika koji su točno znali koji su uvjeti najkorisniji za njihove pacijente: u koje će ih doba dana i godine izlagati suncu, na kojoj točno temperaturi, čime će ih hraniti i koliko će im tjelovježbe dopustiti u svakom poj edinačnom slučaju, koja vrsta naoblake propušta sunčeve zrake u mjeri dovoljnoj da izazovu opekline i slično. I tada se, baš kao i danas, najviše pazilo da ne dođe do opeklina, no upravo je proces tamnjenja kože diktirao napredak u liječenju i njegovu uspješnost ili neuspješnost. Tijekom 1930-ih sunčanje se poticalo kao mjera javnoga zdravlja. U europskim i sjevernoameričkim industrijskim gradovima toga doba bolesti poput tuberkuloze ili rahitisa bile su uobičajena pojava, a jednako tako je bilo uobičajeno da se osobe podložne tim bolestima izlažu sunčevoj svjetlosti. Tako se sunce koristilo ne samo u liječenju nego i u prevenciji bolesti. I arhitekti su radi sprečavanja širenja infekcija u svoje zgrade uvodili element sunčeve svjetlosti jer, kao što smo vidjeli, ubija bakterije. Njihovi su nacrti bolnica i klinika za terapiju sunčevom svjetlošću uključivali posebna prozorska stakla kako bi se pacijenti za lošeg vremena mogli sunčati i unutra - obično prozorsko staklo, naime, djeluje kao brana od ultraljubičastog zračenja i sprečava tamnjenje. Dojam koji o sunčevoj svjetlosti i njezinu učinku na ljudsko tijelo ima netko tko danas živi u Britaniji posve je drukčiji, oprečan onome našega njem.ačkog prijatelja iz 1920-ih. Mišljenje po kojemu nešto što bi se moglo nazvati si gurnjm ili zdravin1 s un čr\llj<.' lll IH' p()stoji i po kojemu je JH
potamnjela put znak oštećene kože koja se pokušava zaštititi o daljnje ozljede općeprihvaćeno je mišljenje. Djeci i odraslima savjetuje se da se štite od sunca, posebice u razdobljima sunčana vremena tijekom proljeća i ranoga ljeta, da izbjegavaju sunce između 11.00 i 1S.00 sati i da se štite nošenjem majica, šešira i uporabom sredstava za zaštitu od sunca. Kao što možete razabrati, nastupio je potpuni obrat u razmišljanju. Razloge za današnju nesklonost suncu nije teško utvrditi. Nakon Drugoga svjetskog rata, zbog poboljšanja uvjeta stanovanja i prehrane, došlo je do znatnog smanjenja pojavnosti upravo onih bolesti koje su se svojedobno liječile sunčevom svjetlošću. Kada su 1950-ih godina antibakterijski lijekovi poput penicilina i streptomicina postali široko dostupni, medicinski su se postupci promijenili do neprepoznatljivosti. Novi su lijekovi nudili izglede za brzo liječenje širokog spektra infekcija pa se ni higijenska ni medicinska svojstva sunčeve svjetlosti više nisu smatrale važnima kao nekada. Terapija sunčevom svjetlošću izašla je iz mode i ubrzo se sv~la na povijesni kuriozitet. U novije se vrijeme štetnim učincima sunčeve svjetlosti pridaje velika važnost. Sada je tu „rupa" u ozonskom omotaču za koju se valja pobrinuti, a i incidencija raka ko'.Ž.e povećava se iz godine u godinu. Premda nedvojbeno ubrzava starenje kože i u podložnih pojedinaca može potaknuti pojavu raka, sunčeva je svjetlost, paradoksalno, nužna za naše zdravlje. Ljudsko tijelo treba sunčevu svjetlost kako bi, sintetizirajući ga u koži, proizvelo vitamin D. Ne zna se koja je doza vitamina D optimalna za zdravlje, pa je i duljina izlaganja sunčevoj svjetlosti nužna za obavljanje te vitalne funkcije podložna raspravi. To znači i da upozorenja prema kojima je sunčeva svjetlost u osnovi štetna treba uzeti s oprezom. Sunčeva svjetlost može izazvati rak kože, ali - kao što ćete vidjeti na stranicama koje slijede - postoje dokazi da sunčeva svjetlost može biti presudna u sprečavanju brojnih bolesti povezanih s niskom razinom vitamina D. Ta kođe r se relativno malo važnosti posvećivala utjecaju prehrane kao gc.:ncratora ra ka kože. Ipak, i ono malo istraživanja o toj temi pokazuje da ono ~ to jedete odrcdujc kako će vaša ko:/,n reagirati na sunčevu svjetlost. Ud lo n\nst·i u vnšoj prcl 1rnni kao i sad ržnj vit:nminn i Jnincrala u hrani koju jl'< h•te 1nogu p1·t1:wdnn utjcrm I tH\ l'l.gl<•clt• d.1v.u1\ sc.·. koža na suncu ošteti.
Ml•d k lnsl .t lit t' t 1ll t1t\ \ n sunčnnju je proturječna: jedno polje istraživanja n.tgl.\Š,\Va njegove koristi, a drugo ističe opasnosti. Jedna od nesretnijih pojava u suvremen oj n1edicini je trend prema specijalizaciji. U takvim je okolnostima čovj eku teško ne opterećivati se (neopravdano) stajalištima stručnjaka s ovog ili onog područja i tako iz vida ne izgubiti širu sliku. Kroz tu je šumu sve teže opaziti drveće, odnosno sunčevu svjetlost, koja se kroz njega probija. Štoviše, kako bi se do kraja razumjeli korisni učinci sunčeve svjetlosti, katkad je korisno posve zaboraviti konvencionalna medicinska razmišljanja i okrenuti se drugim iscjeliteljskim tradicijama. Kada se koristi kao lijek, sunčeva svjetlost odbija se podvrgnuti znpndnjačkoj redukcionističkoj metodi analize: pokušati shvatiti njezine terapeutske učinke na molekularnoj razini, isključujući sve ostalo, možda i nije najbolji način da se otključaju njezine tajne. Liječnici koji su se početkom 20. stoljeća sunčevom svjetlošću koris-
u liječenju ratnih rana i bolesti kostiju i zglobova znali su da terapija snnčcvom svjetlošću djeluje, ali ne i zašto. U nedostatku znanstvene teorije koja bi objasnila njezinu djelotvornost bili su prinuđeni uglavnom na empirijski pristup. Među inim posljedicama taj je pristup kasnijim naraštajima liječnika omogućio da s lakoćom zanemare ili odbace njih ove metode i rezultate, što je za žaljenje. Oni nas mogu puno toga naučiti i stoga sam, kao dodatak pregleda njihova rada, nakratko proučio načine tla koje se sunce koristilo u liječenju u kulturama drukčijim od naše. To je podrazumijevalo vraćanje na same početke povijesti medicine, ali i arhit(;kture jer su, povijesno gledajući, medicina i kreiranje građevina često bili usko povezani. Prvi u povijesti poznati liječnik - Egipćanin iz 27. stolj eća prije Krista po imenu Imhotep - bio je i jedan od najglasovitijih nrhitekata tadašnjeg svijeta. t ili
V vremenima u kojima se
sunčeva svjetlost cijenila kao lijek arhitekti
su često gradili građevine koje su propuštale sunčeve zrake. Kad a pak sunčeva svjetlost padne u nemilost liječnika, kao što je to mu danas slučaj, 1nalo toga potiče arhitekte da u osmišljavanju građevin a u obzir uzmu i sunčevu svjetlost. U razdobljima u kojima su se prevencija i liječenje d r~ali jednako važnima do terapijskih osobi na s unčeve svjetlosti puno sc.. više držalo. U tim okolnostima liniju koja razdvaja liječnike i arhitekte 1
često je bilo puno teže uočiti nego danas. Arhitekte se u prošlosti poticalo na stjecanje određenih medicinskih znanja. U posljednjih trideset godina higijenska i medicinska svojstva sunčeve svjetlosti imala su malo utjecaja na građevinsku struku. Solarna je arlutektura napokon bila prihvaćena, ali zbog očuvanja energije a ne zbog zdravlja iako se odavno znalo da sunčeva svjetlost propuštena u neku građevinu povoljno djeluje na njezine stanare. Iako se sunčeva svjetlost u zgradama danas smatra „korisnom(( ili „poželjnom", taj je aspekt planiranja i dalje vrlo nisko na popisu prioriteta. Štoviše, nekome tko čita današnju literaturu o arhitekturi prednosti uvođenja sunčeve svjetlosti u zgrade, osim onih psiholoških, ne bi bile očite. Budući da u zatvorenom prostoru danas provodimo puno vremena, vjerujem da je prednosti života i rada u osunčanu prostoru potrebno pomnije proučiti i cijeniti više nego što je to danas slučaj. Terapija sunčevom svjetlošću pripadala je medicini predantibiotičkog doba, doba u kojemu su infektivne bolesti bile uobičajena pojava, a jedina obrana od njih bio je jak imunosni sustav. Od tada se, već kojih pedeset godina, tuberkuloza, upala pluća, septikemija i mnoštvo drugih potencijalno fatalnih bolesti drži pod nadzorom uz pomoć antibiotika. Nažalost, sve više bakterija postaje otporno na lijekove i ima naznaka da razvoj novih antibiotika kaska za sposobnošću organizama da se prilagode i steknu otpornost. Ne dođe li tu do pomaka, terapije koje jačaju našu prirodnu otpornost na bolesti, od kojih su neke opisane na stranicama koje slijede, mogle bi privući puno više pozornosti nego što im se p osvećuje posljednjih godina.
Svladavanje p ojedinih tehnika opisanih u ovoj knjizi trebalo bi nam ornogućiti da bolje iskoristimo korisne strane sunčanja, uz minimum ri'l.ika. Postoje medicinska stanja koja se izlaganjem sunčevoj svjetlosti pogoršavaju, a pojed ini lijekovi po put antihistam.inika, kontracepcijskih t,1hlcta, a ntidijabctičkih tvari, sedativa, d iurctika i niza antibiotika pojn~uvaj u
osj<:tljivost na sunce. Prije: 1u:no ~t o se u pust i u p1 ogt'.\ tl\ S\11\l 1t11ja, ~v,1tko tko ima bilo kakvih 111m11jl 11 v<.'1,l rn 1.d1 1vlj<.· m ili l ljt•k nvl 1n11k11)l' 11 ~l 1t1.i tn·bno bi se posavjctnv 11 I1. llJc1'11 lkrn n.
Ljudska rasa evoluirala je pod suncem, a ljekovite moći sunca štovale su se tisućama godina. Cilj je ove knjige pokazati kako se sunčeva svjetlost koristila za prevenciju i liječenje bolesti u prošlosti i kako nas može liječiti i pomoći nam danas i u budućnosti. Bog sunca Apolon bio je grčki bog medicine, a dva natpisa na njegovu hramu u Delfima nude vjerojatno ponajbolji savjet o sunčanju koji ćete igdje pronaći: Ničega previše„. Upoznaj samoga sebe.
1
VAŠI TIJELO I UM NA SUNCU
Sunčanje je jedno od velikih životnih zadovoljstava. Za neke među nama
izlaganje kože nježnoj toplini sunčevih zraka u proljeće ili u rano ljeto svojevrsni je oblik štovanja sunca. Shvaćamo da je u doba kada se izvlačimo iz zimske tame našim tijelima nužan izravan doticaj s okrepljujućim suncem. Sunce kao da nas jača i uzdiže nam duh. Ali zašto? Sunce zacijelo ima vrlo malo stvarnog utjecaja na fizičke i kemijske procese u ljudskom tijelu. Čini se da mnogim ljudima ide sasvim dobro i s malo sunčeve svjetlosti, ili čak i bez nje, a sunčanje, dakako, izaziva i rak kože. Pa sve donedavno o učincima sunčeve svjetlosti na ljudsko zdravlje znalo se relativno malo. Iako se sunčeva svjetlost tisućama godina koristila kao lijek, nitko zapravo nije znao kako je i zašto djelovala niti to danas zna. No u posljednjih dvadeset godina znanstvenici su unaprijedili svoje spoznaje o suptilnijoj psihološkoj i biokemijskoj reakciji tijela na sunčeve zrake te je postale jasno da je utjecaj sunčeve svjetlosti na naše zdravlje puno značajniji nego što se nekada mislilo. Da, sunčeva svjetlost može izazvati rak kože, ali - paradoksalno - sve je više znanstvenih dokaza da bi sunčeve zrake mogle imatj i ključnu ulogu u prevenciji i poboljšavanju stanja u nizu ozbiljnih degenerativnih i infektivnih bolesti uključujući: rak dojke, debelog crijeva, jajnika i prostate, dijabetes, visok krvni tlak, bolesti srca, multiplu sklerozu, osteoporozu, psorijazu, rahitis i tuberkulozu. Na stranicama koje slijede te ćemo bolesti - i način na koji sunčeva svjetlost na njih djeluje - proučiti pojedinačno, no pogledajmo prvo što sun čeva svjetlost - u širem smislu - čini ljudskome tijelu. Sun čevu
svjetlost koja dospije do Zemljine površine čine vidljiva svjetlost, ultralj u bičasto i infrac rvcno z rače nj e. Približno 37% sunčeva i 1·ačc.: njn u fo rn1i je vidljive svjetlosti, 3'Mi otpada na ultraljubičasto, a prcosl nlih 60% na i11fr:1n 'v<.·110 'M11,\·11 jt•, Ult m ljt1bičnsto sunčevo zračenje koj<.1 11t jr~t· 11 n ljudsku kožu d ljl·ll w •11 tld 11 1110 v d11oj dulj ini , na dugovalno \/
RICHARD HOBDAY
A (t:tv. t tun wJ,•tln) 1 1 1UVA1.račcnje (320 -400 nm) te na srednjovalno B ili UVll 7.1.tc.\ ·1tJ{· (J.90 120 run).2 Oba potiču tamnjenje i opekline. UVB zračenje pu110 brže izn·livn opekline, no UVA zračenje prodire dublje u kožu. Kronič no dugogodišnje svakodnevno višesatna izlaganje suncu može izazvati trajne promjene u građi kože i dovesti do preuranjena starenja. Može izazvati i atrofiju kože, a u podložnih se pojedinaca može razviti i rak. Akutne epizode sunčanja također mogu oštetiti kožu, što znaju svi koji su na svoju žalost već prvoga dana godišnjeg odmora izgorjeli na suncu. Međutim, sunčeva svjetlost djeluje pozitivno na niz uobičajenih kožnih poremećaja poput psorijaze, nekih oblika akni ili osipa te rijetkoga zloćudnog raka kože zvanog mycosisfungoides.3 Sunčeva se svjetlost koristila i u uklanjanju bakterijskih i gljivičnih kožnih infekcija. Dakle, sunce koži može naštetiti, ali je može i liječiti. VITAMIN DI „ZIMA VITAMINA D" Vjerojatno najpoznatija dobrobit od izlaganja kože sunčevim ultraljubičastim zrakama je da se njime aktivira proizvodnja vitamina D, potrdmog za rast i zaštitu zuba i kostiju te zdrav imunosni sustav. Većina .w jt•tskog stanovništva svu količinu vitamina D dobiva iz sunca; u vezi s 11t10Nom toga esencijalnog nutrijenta na prehranu oslanjaju se jedino lju' 11 koji puno vremena provode u zatvorenom. Slijedom jedne povijesne hltl,'( ajnnsti, o kojoj ćemo govoriti kada za to dođe vrijeme, o vitaminu I>~ c govori kao o vitaminu iako je zapravo riječ o hormonu. Vitamini su t vnd koje se u uobičajenim okolnosti1na ne sintetiziraju u ljudskome tije111, nc.:go se moraju unijeti prehranom. Hormoni se pak proizvode u tijelu i djeluju kao „kemijski glasnici" koji kontroliraju (među inim) rast, spolno s.tt.rijcvanje, reprodukciju i razinu glukoze u krvi. Uobičajena britanska prehrana sadrži tek (približno) četvrtinu za to potrebnog vitamina D; ostatak valja proizvesti fotokemijskim djelovanjem sunca na našu kožu. Premda nam u popularnoj literaturi i novinskim člancima često govore du je za sintezu vitamina D nužno relativno malo sunčeve svjetlosti i da, ' Postoji. i treće, kratkovalna ultraljubičasto zračenje, UVC ili mikrobna zračenje, op. pr. 1 Vrstn limfoma, odnosno primarnih tumora, čije tumorske stanice potječu iz limfocita, stanica imunos11og sustava, op. pr.
LJEKOVITO SUNCE
kako biste zadovoljili dnevne potrebe za njim, suncu trebate izložiti tek lice i ruke, i to na nekoliko minuta, sezonska narav spomenutog procesa ipak se ne spominje koliko bi trebala. U zemljama udaljenim od ekvatora, poput Britanije, od listopada do ožujka vitamin D nemoguće je proizvesti u koži. U toj kao i u drugim zemljama na sličnim zemljopisnim širinama vlada prava „zima vitamina D" jer je UVB zračenje odgovarajućih valnih dužina - zračenje bez kojega nema proizvodnje vitamina D u koži - na površini zemlje prisutno tek šest mjeseci, između travnja i rujna. Mjeseci najbolji za sintezu vitamina D su svibanj, lipanj i srpanj, a i tada se najveći dio vitamina D sintetizira od sredine jutra do sredine poslijepodneva. U zimskim mjesecima potrebe za vitaminom D zadovoljavamo posežući za zalihama koje smo prikupili izlažući se suncu prethodnog ljeta. Dakle, drugim riječima, kožu tijekom ljeta, u redovnim intervalima, valja izlagati suncu kako bi se stvorila količina vitamina D dostatna za cijelu zimu. Kada se probije kroz kožu, prohormon poznat kao 7-dehidrokolesterol sunčeva svjetlost pretvara u provitamin D3. Potom u roku od dva do tri dana provitamin D3 nastavlja se mijenjati i postaje vitamin D3 koji se zatim krvotokom prenosi u jetra, a onda i u bubrege i pretvara u biološki aktivan hormon 1,25-dihidroksivitamin D3. Katkad ga nazivaju i soltriol ili „hormon sunčeve svjetlosti." Tek petnestak posto 7-dehidrokolesterola raspoloživog u koži pretvori se u vitamin D3 jer se duljim izlaganjem suncu provitamin D3 pretvara u tvari zvane lumisterol i tahisterol, obje biološki inertne. Dakle, duljim izlaganjem suncu ne proizvodi se više vitamina D, što znači da ne morate potamnjeti da bi se cijeli proces dogodio. Valja, međutim, imati na umu da se valne duljine koje u koži sintetiziraju vitamin D kreću u rasponu 290 - 320 nm, a da se valne duljine koje izazivaju eritem ili opekline od sunca kreću u rasponu 290 - 400 nm, što znači da ćete, blokirate li zrake koje izazivaju opekline, spriječiti i sintezu vitamina D. Dakako, ogranič ite li izlaganje ultraljubičastim sunčevim zrakama - ostanete li u zatvorenom ili prekrijete kožu odjećom i sredstvom za znštjtu od sunca - vaše rezerve vitamina D mogu ostati niske čitavih šest
mjesec i. Time se izla1.ctc riziku ruzvnjn brojnih ozbiljnih bolesti pove1..tnlh s mnnjl
.
1
l 't•
p111l>lt•11u• 11101.<.l t l'
i zbjeći
uzi1nanjcm
RICHARD HOBDAY
vitaminskog dodatka, odnosno zamjenskog vitamina D, no on je u većim količinama toksičan, a i tijelo bolje iskorištava vitamin D nastao djelovanjem sunca negoli vitamin D iz prehrane. Kosti od kojih je sastavljen ljudski kostur načinjene su od živoga tkiva koje se neprestano mijenja jer se neprestano stvaraju nove i uklanjaju stare stanice. Vitamin D održava pravilan omjer kalcija i fosfora nužnih za taj neprekidni proces formiranja i preoblikovanja kostiju. Većina kalcija u našemu tijelu pospremljena je u kostur, a tek manja količina kruži krvotokom. Kalcij se neprestano oduzin1a, ali i dodaje kostima i krvi, no što smo starij i taj proces postaje sve neučinkovitiji. Kako starimo, tako naša sposobnost iskorištavanja kalcija zna oslabjeti, a tada postaje sve teže uravnotežiti apsorpciju i nadomještanje kalcija. Tako se koštana masa smanjuje, a kosti postaju sve tanje i slabije. Dodatni čimbenik u tom procesu je to što tijelo, kada je razina vitamina D u njemu preniska, ne može apsorbirati dovoljno kalcija dC! bi ostalo zdravo koliko god kalcija unosili. DEFICIJENCIJA ILI INSUFICIJENCIJA? Dogubitkakalcijaukostimamožedoćizbogdeficijencije(pomanjkanja)
i insuficijencije (nedostatka) vitatnina D. O pomanjkanju vitamina D govorimo kada tijelo količinu kalcija u krvi nastoji održati na normalnoj razini povećanjem količine paratiroidnog hormona koji u krvotok izlučuju doštitne žlijezde. S druge pak strane u tom pokušaju da nadoknadi manjak kalcija koji apsorbira iz hrane, tijelo iz kostiju uzima povećane količine kalcija. Nimalo slučajno, to je stanje - zvano sekundarni hiperparatireoidizam - važan čimbenik u procesu gubitka koštane mase povezanog sa starenjem i zna dovesti do povećane lomljivosti kostiju. Kada se, međutim, razine vitamina D dodatno smanje, više ne govorimo o njegovu pomanjkanju, već o nedostatku ili insuficijenciji. Tijelo više nije u stanju održati primjerenu razinu kalcija u krvotoku koliko god paratiroidnog hormona izlučivala, a kostur još brže gubi kalcij.
LJ E KOVITO SUNCE
unos vitamina D. Drugi pak svoje preporuke temelje na količini nužnoj za prevenciju pomanjkanja vitamina D. To zapravo znači da ne postoje . međunarodno priznate količine vitamina D koje bi čovjek trebao uzimati svakodnevno kako bi ostao zdrav. Budući da se ne zna koja je količina vitamina D optimalna za zdravlje, količina izlaganja sunčevim zrakama nužna za održanje zdravlja kostiju i te kako je diskutabilna. U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) odraslim osobama do pedeset godina starosti preporučuje se unos 200 IJ4 vitamina D, osobama između S1 i 70 godina preporučuje se 400 IJ, a onima starijim od 71 godine 600 I]. Britansko ministarstvo zdravstva nedavno je odlučilo ostati pri svojoj preporuci od 400 I] vitamina D za osobe starije od 65 godina, no za osobe u dobi od 4 do 64 godine nije propisana preporučena doza držeći da će se primjerene količine vitamina D osigurati redovnim izlaganjem sunčevoj svjetlosti tijekom ljeta. Dnevni unos od 400 IJ preporučuje se pojedincima u spon1enutoj dobnoj skupini posebno izloženima riziku insuficijencije vitamina D, poput trudnica i dojilja. Znakovite je da britanski način prehrane (u prosjeku) jamči unos od samo 100 IJ, što je tipično i za mnoge druge razvijene zemlje. Prehrana koja bi zadovoljavala dnevne potrebe za vitaminom D morala bi uključivati velike količine masne ribe poput lososa, skuše, haringe i srdele te sastojke poput punomasnog mlijeka, maslaca, jaja, sira i jetra. U Sjedinjenim Američkim Državama i nekim europskim zemljama mlijeko i margarin obogaćuju se sintetičkim oblicima vitamina D, no takve namirnice nisu osobito pouzdan izvor vitamina D. Unos tih namirnica znatno se razlikuje od osobe do osobe, a i količine vitamina D u spomenutim proizvodima variraju. Studije su pokazale da manje od 20% uzoraka mlijeka izuzetih diljem SAD-a sadrži količine vitamina D navedene na deklaraciji. Dodavanje vitamina D prehrambenim proizvodima mjera je javnoga zdravstva, čiji je cilj prevencija rahitisa i smanjivanje ovisnosti o sun čevoj svjetlosti. Ta se praksa naširoko primjenjivala i puno prije nego što su znanstvenici došli do preciznih spoznaja o odnosu vitamina D iz sunca i vitamina D iz prehrane.· l ck je.· 1970-ih godina utvrđeno da je vi-
Dio stručnjaka sekundarni hiperparatireoidizam smatra patološkirn stanjem i, kako bi sprij ečili insuficijcnciju, preporu čuju minimalni dnevn i \6
r;
RICHARD HOBDAY
LJEKOVITO SUNCE
SUNČEVA SVJETLOST, KOLESTEROL
tamin D hormon, a ne vitamin i tek su tada razvijene metode za mjerenje količine vitamina D koji kruži krvotokom. Bilo je i prijedloga da se vitamin D ukloni iz nan1irnica, posebice onih namijenjenih djeci, zbog njegove moguće toksičnosti. U odraslih osoba dnevna doza vitamina D od približno 2400 IJ može izazvati hiperkalcemiju ili nenormalno visoke razine kalcija u krvi. Simptomi toga stanja uključuju mučninu, povraćanje, prekomjerno mokrenje, prekomjerni umor, depresiju i slabost mišića. Redovito uzimanje visokih doza vitamina D mogu rezultirati nenormalnim taloženjem kalcija na stjenkama krvnih žila, u bubrezima i drugim organima, komom, pa čak i smrću. Unos vitamina Di kalcija tijekom trudnoće i dojenja treba pomno nadzirati. Vitamin D može potaknuti astinu u pacijenata alergičnih na aspirin, a trebaju ga pažljivo uzimati i pacijenti na antikoagulantima. Također može izazvati povećanje glukoze u krvi u pacijenata ovisnih o inzulinu. Jedan od učinaka vitamina D jest i taj da - u pravilnim dozama povećava apsorpciju magnezija iz prehrane. Magnezij je ključan za niz tjelesnih funkcija, no jedna od posljedica pretjerana unosa vitamina D jest i ta da tijelo izlučuje više magnezija nego što bi to inače činilo, pa ga i teže nadoknađuje. Pretjerani unos vitamina D izaziva insuficijenciju magnezija u srcu, što može izazvati grčenje koronarnih arterija, a u ekstremnim slučajevima i srčani udar. Isto tako može narušiti tjelesni sustav za preradu kalcija te povećati razine kolesterola u ~vi. Srećom, čini
se da nitko nikada u sebe nije unio toksičnu dozu sunčeve svjetlosti. Iako je ljudska koža sposobna proizvoditi velike količine vitamina D, taj se proces, kao što smo vidjeli, regulira sam od sebe. Dakle, puno nam toga govori kako bismo se manje trebali oslanjati na oplemenjene namirnice ili oralne dodatke prehrani i češće izlaziti na sunce, na kraća razdoblja, u proljeće i ljeti. Tijelo zapravo puno bolje iskorištava vitamin D nastao djelovanjem sunca od onoga iz hrane i dobijete li dovoljno sunčeve svjetlosti u pravo doba godine, uopće nećete morati uzimati vitamin D u hrani. S druge strane ne izlažete li se suncu, možete razviti deficijenciju ili insuficijenciju vitamina D.
IVITAMIND Ograničeno
izlaganje ljetnoj sunčevoj svjetlosti, uz deficijenciju vitamina D, izaziva i druge posljedice. U posljednje vrijeme često slušamo o opasnosti1na visoke razine kolesterola u krvi, no o ulozi sunca u njezinu smanjivanju čujemo vrlo malo. Kolesterol igra važnu ulogu u tijelu. Prekursor je tjelesnih steroidnih hormona, a po molekularnoj je strukturi sličan vitaminu D, kortizonu i spolnim hormonima koji su nam nužni za reprodukciju. Visoke razine kolesterola mogu izazvati oštećenja stijenki arterija, što pak može dovesti do povišenoga krvnog tlaka, blokada i tromboze. Manje je poznato da sunčeva svjetlost može dramatično sniziti razinu kolesterola i da je ultraljubičasto zračenje tijelu zapravo nužno za razbijanje kolesterola. Oba prekursora vitamina D7 - dehidrokolesterol i kolesterol - deriviraju se iz tvari zvane skvalen. Postoje dokazi da se skvalen, u prisutnosti sunčeve svjetlosti, u koži pretvara u vitamin D. Kada pak sunčeve svjetlosti nema, skvalen se pretvara u kolesterol. To bi inoglo objasniti visoke razine kolesterola izmjerene među stanovništvom na geografskim područjima udaljenijim od ekvatora kao i zabilježene sezonske varijacije kolesterola u krvi: čini se da se razine kolesterola zimi povećavaju baš kao što se razine vitamina D smanjuju i da je to povezane s količinom raspoložive sunčeve svjetlosti. Drugi zapanjujući učinak što ga sunčeve zrake imaju na ljudsko tijelo povezan je s krvnim tlakom. Već više od pola stoljeća, na temelju nekih od najranijih eksperimenata s ultraljubičastim zrakama, zna se da će se krvni tlak u normalne osobe već nakon jednokratnog izlaganja suncu sniziti, a da će njegov učinak na osobe s povišenim krvnim tlakom biti izražcnij i. Istraživanje objavljene u časopisu American ]ournal ofPhysiology još 1935. godine je pokazalo da je ultraljubičasto zračenje smanjilo krvni tlak u 60% do 70% osoba s hipc.: rtcnzijom. Dio sudionika spomenutih tcst irnnjtt doživjdi su pad s i st o H č kog tlaka - gornje vrijednosti krvnog11daka od čak li Omm/ l lg. Dij . 1 s t oll ~ lrn nč imnj a. - donje vrijednosti kl'vnngn ti.tim - 1111dd 1n ,1; 11 slwvnjcv l1111puln 1.n >.Omm/ I fg.
RI C HARD HOBDAY
Ako, kako se čini, ultraljubičasto zračenje uistinu može, i to znatno, sniziti krvni tlak, tada ni spoznaja po kojoj je krvni tlak najviši zimi kada je solarno zračenje na najnižim razinama - a najniži ljeti - kada je ultraljubičasto zračenje na vrhuncu - ne bi trebala biti iznenađenje. Na krvni tlak utječu i varijacije u pigmentaciji kože: jača pigmentacija kože povezana je s povišenim krvnim tlakom. Ljudi tamnije kože koji žive u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama pate od hipertenzije češće od ljudi europskog podrijetla. I obrnuto, kada žive u zemlji u kojoj su rođeni - bliže ekvatoru - prosječni krvni tlak im je niži, bilježe nižu učestalost hipertenzije te rijetko imaju povišen krvni tlak povezan sa starenjem, zajednički i bijelcima i Afroamerikancima. Objavljeni podaci pokazuju kako je linearni porast krvnoga tlaka proporcionalan povećanju udaljenosti od ekvatora, ali i da su geografske i sezonske promjene krvnoga tlaka obrnuto proporcionalne sunčevu zračenju. Jedno objašnjenje za taj odnos između visokoga krvnog tlaka i niskih razina sunčeve svjetlosti jest da u tijelu, kada su u njega pohranjene tek ograničene količine vitamina D, dolazi do pojačane proizvodnje paratiroidnog hormona što s druge strane može imati negativan učinak na građu i funkciju vaskularnog sustava. Ta hipoteza, iznesena 1997. godine u časopisu Hypertension, objašnjava zašto su narodi tamnije puti koji žive daleko od ekvatora skloni razvoju hipertenzije; njima, naime, za fotosintezu vitamina D trebaju znatne količine sunčeve svjetlosti. Rezultati jedne studije objavljene 1998. godine u časopisuLancetpokaza li su da UVB zračenje snižava krvni tlak, a da UVA zračenje na njega nema nikakva utjecaja. Dakle, teoretski, uporaba sredstava za zaštitu od sunca koja blokiraju UVB zračenje i tako sprečavaju opekline može prekinuti sintezu vitamina D, snižavanje razine kolesterola i smanjenje krvnoga tlaka. Procjenjuje se da povišeni krvni tlak ili hipertenzija u SAD-u pogađa pedeset milijuna ljudi i svake godine donosi dvije milijarde dolara gubitaka u vidu izgubljene zarade. Lijekovi koji se prepisuju za liječenje visokoga krvnog tlaka - bolesti koja je u razvijenim zemljama toliko uobičajena da se smatra gotovo normalnim dijelom procesa starenja - imaju j popratne pojave, a iznosi koji se u tin1 zemljama svake godi.ne troše na lijekove za visok krvni tlak kreć u se u milijardnma. B11cl11 ći da je hipertenzija č imbenik I ()
LJEKOVITO SUNCE
rizika za niz ozbiljnih bolesti uključujući i moždani udar, bolesti srca, pa čak i rak, njihova je raširena uporaba sasvim razmnljiva. Čini se, međutim, da boravak na otvorenom, na suncu, nudi jeftiniji - doduše i nešto manje praktičan - način rješavanja tog problema. SUNČEVA SVJETLOST I TIP KOŽE
Naši su najstariji preci izvorno pristigli iz istočne Afrike, jednog od najsunčanijih dijelova svijeta. S vremenom su postupno rnigrirali na sjever i jug, daleko od ekvatorijalnih područja. I što su dalje odn1icali od ekvatora, to im je koža postajala svjetlija, što im je omogućavalo stvaranje dovoljnih količina vitamina D za relativno kratkih ljeta i na geografskim područjima udaljenijim od ekvatora. To je vjerojatno pretjerano pojednostavljen prikaz, ali može poslužiti kao ilustracija za tvrdnju da mi, ljudi blijede puti, uglavnom tamnimo vrlo sporo. Pripadnici i pripadnice bjeloputih plemena veći dio godine provodili bi u radovima na otvorenom i postupno tamnjeli. Ljeti bi postupno prikupljali zalihe vitamina D dostatne da preguraju zimu. Njihova je koža bila dobro prilagođena sezonskim varijacijama sunčevih ultraljubičastih zraka, baš kao što je to i koža njihovih potomaka, samo što mi nažalost danas toliko vremena provodimo u zatvorenom da nam je teško tamnjeti na siguran način ili sintetizirati vitamin D. Na jakoj sunčevoj svjetlosti u koži se stvara tvar zvana melanin, bez koje nema preplanulog tena. Melanin je kemijski spoj koji djeluje kao prirodno sredstvo za zaštitu od sunca i regulira koliko će upad.noga ultraljubičastog zračenja doprijeti u dublje slojeve kože. Novonastao ili već prisutan u tan1nijoj koži, melanin ograničava proizvodnju vitan1ina D. Dakle, što više tamnin10, to se u koži stvara više melanina i, posljedično, sve manje vitainina D. To dijelom objašnjava zašto je sunčanjem nemoguće dosegnuti toks ičn e razine tog vitamina. Drugi je razlog, kao što smo vidjeli, to što je sinteza vita1nina D u koži sarnoogran ičavajuća ; tek se manji dio prohormonn raspolo1.ivog u koži pn.:t varn u vitarnin D3.
Stogn n e i'l,1H:nnd11jl' v<:lilrn rnv.llk 1 11 kol i ~ l11l Htmčc vt\ zrače nja nužnog ·1,1 slotl"l.ll vltnmina l) u tn1nnljnj I i.vljc•tlnj l
RICllARD HOBDAY
tipova kože, količinu izlaganja suncu koju svaki od njih može podnijeti prije nego izgori, a time i grubu procjenu relativne količine sunčeve svjetlosti nužne za sintezu vitamina D u svakom od spomenutih tipova kože. Kroz epidermu bijele kože prodire približno 20% - 30% UVB zračenja, a kroz duboko pigmentiranu kožu prodire ga tek 5%. Stoga je osobama crne kože nužno otprilike šest puta više solarnog zračenja da bi proizvele količine vitamina D približno jednake onima koje proizvode osobe keltskog podrijetla s kožom tipa 1: dovoljno da izazove opekline drugoga stupnja u toj najosjetljivijoj kategoriji. Smatra se da su svi izrazito tamnoputi ljudi koji žive na sjevernim zemljopisnim širinama, ako se duže vrijeme ne izlažu suncu ili ne uzimaju dodatke hrani, izloženi riziku deficijencije vitamina D.
Tablica 1: Sunčeva_ svjetlost i tip kože Sigurno, zdravo sunčanje zahtijeva umjerenost i određenu razinu samospoznaje, posebice u vezi s osjetljivošću kože. Koliko će vam izlaganje suncu koristiti, ovisi o tome znate li svoj tip kože i vodite li računa o tome kako tamnite.
1.
Najosjetljiviju kožu imaju ljudi keltskih korijena: crvenokosi ljudi plavih ili zelen ih očiju ili tamnokosi ljudi zelenih očiju. Premda im koža obično teško tamni i vrlo lako izgori, pažljivim izlaganjem mogu povećat i toleranciju na sun čevu svjetlost. Osoba u Britan iji s ovim tipom kože, nenaviknuta na izravnu sunčevu svjetlost, izgorjet će nakon 20 minuta provedenih na suncu sredinom ljeta.
2.
Tip kože vrlo uo bičaje n među narodima sjevernoeuropskog podrijetla. Ljudi kože tipa 2 obično su bjeloputi, plavokosi ili crvenokosi, plavih ili kestenastih očiju, a znaju imati i pjegice. Obično tamne sporo i teško te lako izgore. Osoba u Ujedinjenim Kraljevstvu s ovim tipom kože nenaviknuta na izravnu sunčevu svjetlost izgorjet će nakon 30 minuta provedenih na suncu sredinom ljeta.
3.
Već i na bijelaca ima svijetlu kožu te plavu ili smeđu kosu. Koža će im s vre-
4.
Premda puno lakše tamne, Kinezi, Japanci i ljudi s Mediterana također mogu izgorjeti. Boja njihove kože kreće se od maslinaste do smeđe, a obično su i tamnokosi i tamnooki. Koža im može izblijedjeti ako duže vrijeme ne borave na suncu. Osoba u Ujedinjenom KraljC'vstvu ~ovim 1ipom kože nenaviknuta na Izravnu s un črv u svjetlost iz9orj<'t ćr 1111kon 110 mllH1t a provedenih na izravnom c;u ncu c;rC'cllnom ljc:> tn.
/j I
menom potamnjeti, ali i izgorjeti ubrzavaju li proces tamnjenja. Boja očiju dobar je pokazatelj osjetljivosti. Bjeloputi ljudi tamn ih očiju obično lakše tamne od onih s plavim, sivim ili zelenim očima, koji i lakše izgore. Osoba s ovim tipom kože nenaviknuta na izravnu sunčevu svjetlost izgorjet će nakon 30 minuta provedenih na suncu sredinom ljeta.
LJEKOVITO SUN C E
s. 6.
Ljudi iz lndije, Juže Amerike i Arabije lako tamne i rijetko kada izgore. Imaju tamnu kožu i kosu te smeđe ili crne oč i. Ipak, osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu s ovim tipom kože nenaviknuta na izravnu sunčevu svjetlost izgorjet će nakon 70 minuta na izravnom suncu sredinom ljeta. Većina ljudi afričko-ka ri pskog podrijetla, smeđe do crne kože i kose, na suncu može boraviti dugo a da pritom ne izgore. Budući da sadrži velike kol ičine melanina koji filtrira već i dio njezine ultra ljubičaste komponente, sunčeva svjetlost u tam nu kožu teško prodire i teško je oštećuje.
Dakako, osim tipa kože i doba godine u kojemu se izlažete sunčevim zrakama na reakciju vašeg tijela na sunčevu svjetlost utječe i mnoštvo drugih faktora. Snažan utj ecaj na ishod sunčanj a imaju i dob, zdravstveno stanje, prehrana i lijekovi koje uzimate, ali i brojni drugi čimbenici, poput doba dana kada se sunčate, veličine površine kože koju izlažete, udaljenosti od ekvatora, nadmorske visine, zagađenosti atmosfere u kojoj boravite, količini naoblake, vrste tkanina koje nosite na sebi, načina na koji vam zrak cirkulira oko tijela, količine sunčeva zračenja koja se pre1na vama odbija s neke površine i tako dalje. Upravo je zato teško formulirati smjernice za sunčanje, a tu ionako tešku zadaću ništa jednostavnijom ne čine pojedinačne često proturj ečne preporuke stručnjaka iz različitih područja javnoga zdravstva. Stoga bi prije nego što proučimo utjecaj sunca na druge aspekte naše fizičke i mentalne dobrobiti možda bilo uputno razmotriti dio savjeta što nam ih u vezi sa sunčanjem i vitaminom D daju spomenuti stručnjaci . Specijalisti za kožu uključeni u aktualnu raspravu o sunčevoj svjetlosti i zdravlju ponajprije i ponajviše žele smanjiti broj smrtnih sluč ajeva uzrokovanih rakom kože. Jedno od utjecajnijih tijela na tom polju britanska je Radna skupina za prevenciju raka kože (Skin Cancer Prevention Working Party), koja u svojoj Izjavi o općem mišljenju (Consensus Statement), objavljenoj l 997. godine, naglašava rizike izlaganja kože sunčevoj svjetlosti. Autori spomenutog dokumenta i odraslima i djeci preporučuju da Sl' zašt ite od sunca, posebice u razdobljima sunčana vremena u prolj eće i po čcLkom ljeta. U Izjavj o opće m mišljenju izr i čito se kaže da tamnjenje oij<: sigurno, da prcplnnufa ko:fo nije z11nk zdnw ljn j da nud i tek 1ninimal1111 zašii1 u od daJjnj<.· g izlagauj;1s1111t 11 , At11 rn i lz11 nst• plan u četiri točke za 11hl.11.•1V1\lljc ~1 ctnng ll t'(i11k .1 ·" " " x 'Vt' vj ·!10 1.tl 1111 kn/ 11 : I \
RICHARD H OBDAY
izbjegavati sunce između 11 i 15 sati
SUNČEVA SVJETLOST I KRV
. tražiti prirodnu sjenu · za zaštitu od sunca nositi, primjerice, majice kratkih i dugih rukava i šešire · koristiti širok spektar sredstava za zaštitu od sunca zbog zaštite od UVA i UVB zračenja Jednostavno kao dan, pomislili biste. Pa možda i nije želite li održati odgovarajuće razine vitamina D u tijelu. Naime, nitko nije istražio učinke takva ponašanja na status vitamina D u organizmu. Godine 1988. britansko ministarstvo zdravstva objavilo je izvješće „Prehrana i zdravlje kostiju" (Nutrition and Bone Health), koje se bavi količinama vitamina D i kalcija koje konzumiraju stanovnici Britanije. Autori izvješća pozvali su na preispitivanje korisnih i štetnih učinaka izlaganja sunčevoj svjetlosti i definiranje smjernica koje bi unijele ravnotežu između umanjivanja opasnosti od raka kože i održavanja pri1njerenih razina vitamina D među stanovnicima Britanije. U izvješću su ustvrdili i da većina odraslih Britanaca sav potreban vitamin D mogu pribaviti tako da u razdoblju između travnja i listopada kožu lica i ruku svakodnevno, na pola sata, izlažu suncu. Jasno je d a preporuke Radne skupine za prevenciju raka kože u priličnoj mjeri ograničavaju prilike za taj oblik sinteze vitamina D. S druge strane upravo sulice i ruke dijelovi tijela najosjetljiviji na rak kože i fotostarenje.s Kako, dakle, pomiriti nešto što djeluje nepomirljivo? Jedan način je proučiti kako se sunčeva svjetlost u prošlosti koristila u lij ečenju bolesti i ono što se tada znalo usporediti s onim što danas zn amo o različitim čimbenicima koji utječu na sunčanje. Zasad ćemo, međutim, nastaviti proučavati korisne učinke sunčeve svjetlosti n a ljudsko tijelo.
" Obli k <· k s1 rl 11 1.lt~ 11og (vu n J~kog ili tilw li ~n o 11Vjt' tnv11 11111•1) 111111(1t' pt•ti1iv11l111)11 l11g1111J1·111ll V1 11llrt1)11 1 op p1
LJ E KOVITO SUNCE
~ 1111< • 11 !1 1 1 1 1 1 n lwvn nog 11 c 11 mjcrc 11 irn , kroni č-
Sunčeva svjetlost u našu kožu prodire dm·oljno duboko da ozrači i krv
koja prolazi kapilarama smještenim blizu njezine površine. U medicinskoj literaturi objavljenoj u istočnoj Europi navode se izvješća prema kojima se očitanja elektrokardiograma i krvna slika pacijenata s aterosklerozom (zadebljanjem arterija) poboljšavaju kada se pacijente izloži ultraljubičastom zračenju. Studije su pokazale i da se izlaganjem sunčevoj svjetlosti ili ultraljubičastom zračenju iz umjetnog izvora u ljudskoj krvi povećava broj bijelih krvnih stanica. Najviše se povećava broj bijelih krvnih stanica zvanih limfociti, najvažnijih u obrani tijela od infekcija. Sunčeva svjetlost povećava i udio kisika u krvi kao i njezinu sposobnost da tkiva opskrbljuje kisikom, na otprilike isti način na koji se to postiže i redovnom tjelovježbom. Istraživanje, znakovite, pokazuje i da kombinacija tjelovježbe i izlaganja suncu na izdržljivost, tjelesnu kondiciju i razvoj mišića ima veći učinak nego sama tjelovježba. Stari su Grci običavali vježbati nagi - vjerojatno upravo iz tog razloga - a naš izraz gimnastička dvorana potječe od grčke riječi gymnasion, što znači „mjesto na kojemu se vježba ili trenira nag." Redovita tjelovježba usto snižava razinu šećera u krvi, baš kao i sunčeva svjetlost. U zdravih pojedinaca to i nije p osebno uočljivo, no u dijabetičara, koji moraju uzimati inzulin kako bi snizili šećer u krvi, jako je izražena. Količina inzulina koja im je nužna za održavanje normalne razine šećera u krvi može se znatno promijeniti ako vježbaju ili provode više vremena na jakoj sunčevoj svjetlosti. Izlaganje sunčevoj svjetlosti ubrzava uklanjanje toksičnih kemikalija iz tijela. To je najočitije u nedonoščadi, koja je p osebno osjetljiva n a h aticu. Krv beba sa žuticom kontaminira se spojem zvanim bilirubin. U u ob i čajenim okolnostima bilirubin se uklanja jetrima i potom izlučuje iz tijela. No kada jetra nije posve funkcionalna, kao što je to slučaj u novoro đenčadi ili nedonoščadi, bilirubin u krvi može dosegnuti opasno visoke razine. Žutica u novorođen čad i dugo se mogla liječiti jedino transl 111.ijom krvi, a krv je katkad trebalo 1.nmijcniti i po tri ili četiri puta, što 11101,(.· hiti opasno.
J(•dn11 od 1. 1 rnkov~1 da 11 l
'i
I 11 11 fl 11 11 I I 1111 t 1 \ \
od)
Svatko od nas na sunčevu svjetlost reagira drukčije, čak i u maternici, kao što pokazuje jedna studija nedavno objavljena u časopisu Nature. Poznato je da sezonske varijacije u razinan1a svjetlosti reguliraju razmnožavanje i rast u sisavaca. Jedno od impresivnijih otkrića povezanih s učinkom sunčeve svjetlosti na ljudski razvoj je ono po kojemu djeca rođena u proljeće, za razliku od djece rođene u jesen, odrastaju u osobe višega stasa. Istraživači s Instituta za ljudsku biologiju pri bečkom sveučilištu pokazali su da mjesec rođenja i posebice varijacije u razinama sunčeve svjetlosti u kasnijim fazama trudnoće utječu na rast u odrasloj dobi. U razdoblju od deset godina više od pola milijuna vojnih obveznika Austrijske savezne vojske prošli su preglede i analiza njihove tjelesne visine pokazala je jasnu vezu između mjeseca rođenja i tjelesne visine u osamnaestoj godini. Utvrđeno je da prosj ečna tjelesna visina varira tijekom razdoblja od 365 dana i da je taj izraženi godišnji ritam sinkroniziran 46
I
11111 \ 1 1 11 illllt I
1zl11 1111 1 lllH ' v • \' j •tl11 .1 , ' l''j • lt~ •.u ,l bi v1sma vrhunac dostizala 1 11 1~ t· ll ni 11 1a.t v 111.1, ,, 11.1j111 ~ 11 lc H k11 p oče tkom listopada, dok je sunčeva •V Jc•1ln st m a ks111u1111 d osll z,d ,t u l1p11ju, a minimum u siječnju. Rast je u lp1d1 11.tj ln i.i Lij ekom tri rnjt.'st'l.,\ u oč i i nakon rođenja. Objašnjenje za hli -.. Jw povezanost rasta i sunca otkrivenu u spomenutoj studiji jest da 11 aj.rnjc s un čeve svjetlosti u ton1 kritičnom razdoblju moguće regulira količ inu hormona rasta u majčinu, a time i djetetovu krvotoku. 1
1
U sjevernoj Europi postoji duga tradicija vjenčavanja u lipnju; godišnje slavlje svibanjskoga kralja i kraljice podupire taj običaj. Dijete začete u lipnju ili srpnju rodit će se u proljeće kada se trajanje sunčeve svjetlosti postupno povećava. S druge strane dijete rođeno u rujnu u tih će prvih kst mjeseci puno više vremena morati provesti u zatvorenom. U starome vijeku to bi mu umanjivalo izglede za opstanak zato što bi, provodeći limu u zatvorenom prostoru, imalo više izgleda pokupiti kakvu respiratornu infekciju, a i u tom bi formativnom razdoblju raspolagalo s vrlo malo vitamina D. Dakle, ti drevni rituali plodnosti možda su i uvedeni upravo zato da se potakne rađanje u proljeće i tako smanji smrtnost novorođenčadi. Štoviše, postoji i jedan glasoviti citat koji se tiče upravo utjecaja sunca na začeće i trudnoću, a potječe iz starog Egipta. Dio je to „Himne suncu" koju je napisao faraon Eknaton iz osamnaeste dinastije (1353. - 1337. pr. n. e.), koju u svojoj knjizi „Čovjek i sunce" citira Jacquetta Hawkes:
Čamci plove uzvodno i čamci plove nizvodno Tvoll) dolasku svi se puti otvaraju Pred licem tvojim riba iz vode skače Zrake tvoje do velikog oceana dosežu Ti si onaj što muško sjeme u ženu polaže, I koji to sjeme u muškarcu stvara;
Ti požuruješ sina u utrobi 1najčinoj, I plač njegov umirujcš. I u utrobi majčinoj njegova si dadilja.
RICHARD HOBDAY
Ti udišeš dah svim stvorenjima svojim. Novorođenome usta otvaraš
I hranu mu daješ.
Eknaton u svojoj himni objašnjava kako je bog sunca stvorio cijeli univerzum i kako sav život dolazi od njega. Štoviše, Eknatona su opisivali kao prvog terapeuta suncem zato što je pokazivao neobično štovanje prema oživljujućim i okrepljujućim moćima sunca, a i prikazan je kako se u društvu svoje prelijepe kraljice Nefertiti i svojih mladih kćeri izlaže sunčevim zrakama. Za Eknatonove vladavine sunce se prikazivalo kao krug koji isijava zrake, od kojih neke kraljevskom paru donose „ankh", što je hijeroglif koji označava život. Eknaton je poznatiji kao jedan od velikih povijesnih heretika jer je nakon dolaska na vlast raskinuo s prošlošću objavom da postoji samo jedan bog, bog sunca Aton (ili Aten). Eknatonov Reljefu vapnenjaku koji prikazuje farrevolucionarni kult sunca bio je važna aona Akhenatona i kraljicu Nefertiti kako svoje h 'eri iz lažu životodajnim preteča kasnije monoteističke religisunčevim z rakama je. Aton se posve razlikovao od Raa, Horusa, !zide, Ozirisa i ostalih egipatskih božanstava koja su se do tada štovala i po tome što se nikada nije prikazivao u ljudskom ili životinjskom obličju. Ubrzo nakon Eknatonove smrti stara su božanstva povratila milost. Faraon je postao Tutankamon, a Egipat se vratio tradicional-
LJE KOVITO SUNCE
PSIHOLOGIJA SUNCA Zapadnjačka literatura krcata je aluzijama na sunce i njegovu sposob-
nost uzdizanja duha. Iako su pisci, posebice pjesnici, o tome neumorno pisali, povezanost svjetlosne deprivacije i depresije znanstveno je dokazana tek 1980-ih godina. Dakako, ideja da niske razine svjetlosti u zimskim mjesecima mogu potaknuti tugu i očaj medicinskoj profesiji nije novost. U četvrtom stoljeću prije naše ere „otac medicine" Hipokrat pisao je kako bi zbog njihova utjecaja na fizičko i mentalno zdravlje studenti medicine trebali proučavati godišnja doba i ono što se tijekom njih zbiva. Praktičari istočnjačke medicine oduvijek su proučavali učinke različitih godišnjih doba na svoje pacijente. No stanje koje se danas naziva sezonskim afektivnim poremećajem (SAP) - oblik depresije koja se javlja u zimskim mjesecima - na Zapadu se počelo priznavati i dijagnosticirati tek nedavno. Može se reći da je sezonski afektivni poren1ećaj izravna posljedica čestog boravka u zatvorenom prostoru. Pored toga, to je ujedno i vrijeme koje provodimo na slab ome svjetlu. Malo je uredskih zgrada, tvornica i trgovačkih centara koji u većoj mjeri propuštaju dnevnu i sunčevu svjetlost. Kao što ćemo vidjeti u sljedeće1n poglavlju, un1jetna svjetlost slaba je zamjena za stmčeve zrake. Mi nismo stvoreni za taj bezvremenski, neprestani sumrak s kraja 20. stoljeća, što možda objašnjava zašto je sezonski afoktivni poremećaj toliko uobičajen. Prema nekim podacima, SAP pogađa 1% do 3% stanovnika Velike Britanije, a još ih 20% doživljava njegov blaži oblik. Mi smo evoluirali na razinama svjetlosti specifičnim za otvoren prostor. Intenzitet osvjetljenja na otvorenom d esetak je puta veći od onoga koje pro izvodi umjetno osvjetljenje. U suvremenim zgradama električna sv-
nim oblicima štovanja sunca koji su se prakticirali prethodnih šesnaest
jetla osiguravaju između 150 i 160 luksa, a na otvorenom, u podne, sunce
stoljeća. Eknatonova vladavina, njegovo ime i činjenica da je uopće posta jao bili su izbrisani iz anala egipatske povijesti. Eknatonovo revolucionarno štovanje sunca završilo je prilično nesretno, ali barem imamo njeg-
može isporučiti i 100 000 luksa. U osunčanoj prostoriji, na ravnu plohu 1uožc pasti i do 60 000 luksa. Na otvorenom, čak i za tmurna kišnog zimskog dana, na sjevernim zemljopisnim širinama svjetlost intenziteta od 1000 luksa uobičaj eno traje i po šest i više sati.
ovu himnu u slavu sunca.
Pnd,icntc oboljele o d SAP-a doncdavno Sl' lij eč ilo umjetnom svjetlošću ud pl'ihl l1,no 2 500 h1k sa, no SV(.' je 11 ohh'( njt·Hljc.· I lj t.·Č<.1 11j c k rnć in1 izlaganjima • vjt: tlostl lm <.·Hzhc.·tn 10 000 hdrnn. lp 1k , jl'd11,\ lt ~lud ljn, nhj'1v ljcn n 1996. 1
' ll
RICHARD HOB DAY
god i l\C: u časo pisu Journal of Affective Disorders, pokazala da se simpt orni
SA P-a u zimskim mjesecima mogu ublažiti običnom jednosatnom
k t njom svakoga jutra. To otkriće ne bi trebalo iznenaditi nikoga tko je t~ it ao I lipokratove ili radove drugih medicinskih autoriteta klasičnog doba: tjelovježba na otvorenom stoljećima se preporučivala kao lijc k protiv m elankolije. Premda nakon čitanja medicinske literature iz prošlosti biva jasno da se propuštanje sunca u zgrade često promicalo kao oblik prevencije bolesti, pa i depresije, znanstvena su istraživanja tek nedavno pokazala da je tomu uistinu tako. U drugom članku objavljenom u istom časopisu 1996. godine navodilo se da klinički deprimirani pacijenti u osunčanim bolničkim sobama napreduju bolje od onih u sumornim sobama. Pacijenti psihijatrijskih bolnica s ozbiljnom nesezonskom depresijom, koji su imali sreće da ih smjeste u osunčane sobe, a time i nehotice podvrgnu tretmanu sunčevom svjetlošću što je prodirala kroz prozore, otpuštani su brže od pacijenata smještenih u sobe u koje nije dopirala izravna sunčeva svjetlost. Zaključci ove studije potvrđuju nagađanja o važnosti propuštanja sunca u zgrade, no njihove ćemo implikacije raspraviti kada za to dođe vrijeme. Sada pak idemo pobliže istražiti se-
zonski afektivni poremećaj: što je SAP i koga pogađa?
Sunčev dnevni ciklus svjetlosti i tame regulira mnoštvo najvažnijih hormonskih i biokemijskih procesa u ljudskome tijelu. On je naš vanjski urar, koji se brine da naš unutarnji biološki sat radi glatko. Bez tih vremenskih naznaka ili zeitgebera - svjetlosti i tame te u manjoj mjeri uobičajenih svakodnevnih aktivnosti poput doručka, rada, stanke za ručak, termina za odlazak na spavanje i tako dalje - temeljni ritam ljudskoga tijela prelazi na ciklus koji je bliži 25-satnom negoli 24-satnom. Dakle, ne držimo li ga pod n adzorom, naš unutarnji sat „radi po svome" i svakoga dana dodaje približno 40 minuta. Nakon dvadeset dana nekontrolirana rada, sa svakodnevnim dodatkom od 40 minuta, normalni obrazac buđenja i spavanja okreće se naglavce. Čovj ek danju spava, a noću je budan. Taj se obrazac katkad vida u ljudi, čiji su cirkadij ski ritmovi narušeni sljepoćom ili Alzheimerovom bolešću. Simptom i po kojimn se SAP r:w:likuj<: rn l 1H·scz.onskc klinj č kc depresije ohuh vnćaj 11 p rc:jcdnnjl\ glad 1.\ 11gl1lkohld1.1lil11a i p ovc:ćanj<.: tjclcsn<.: ili
LJ EKOVI1'0
SUNCE
težine u jesenskim i zimskim mjesecima. U proljeće pak osoba koja pati od SAP-a zna zapaziti da su depresiju zamijenili blaga hipomanija te izrazite promjene u razini energije, obrascima spavanja i prehrambenim navikama. Sezonski afektivni porernećaj obično se dijagnosticira kada se depresija pojavi u isto doba godine, tri ili više puta zaredam. Dakle, ako se nečega takvoga ne sjećate, ne patite od SAP-a u strogom smislu te riječi.
Utvrdite li pak da p atite od SAP-a, što vam je činiti? Prvi korak je ugovoriti sastanak sa savjetnikom koji će va1n postavit i dijagnozu i dati upute za liječenje, ovisno o ozbiljnosti stanja. To može biti terapija lijekovima, svjetlošću ili njihova kombinacija. Simptomi SAP-a mogu se ublažiti svjetlosnom terapijom, no zašto, to zasad nije posve jasno. Čini se da svjetlost djeluje na neurohormone u mozgu koji upravljaju raspoloženjem i ponašanjem. Kako i zašto se to događa svojevrsni je misterij: o tome kako terapija svjetlošću funkcionira ne postoji opći konsenzus. Simptomi se znaju ublažiti i nakon relativno kratkog izlaganja svjetlosti od 10 000 luksa, a za dio oboljelih tretman je najučinkovitiji neposredno nakon buđenja. No stanje se da ublažiti uređaj em poznatim kao simulator zore: budilico1n koja ne budi zvukom, već svjetlošću. Simulatori zore proizvode, vrlo postupno, sve jaču svjetlost (do m aksimalne vrijednosti 200 do 500 luksa) neposredno prije buđenja. Na oboljele od SAP-a djeluje čak i ako su im oči zatvorene. Štoviše, intenzitet svjetlosti koju proizvode pokazao se neučinkovitim kada su oboljeli od SAP-a bili posve budni. Moguće je da je simulacija zore snažan zeitgeiber koji potiče nekakvu urnzbuđujuću" reakciju u tijelu, koja obnavlja normalan hormonalni ciklus. U nekom trenutku· naše evolucijske prošlosti zasigurno smo razvili posebno osjetlj iv mehanizam za detektiranje izlaska sunca, što se može l valitetno iskoristi u liječenju SAP-a. Riječ je očito o nečemu potpuno drukčij c1n od terapije svjetlošću, koja djeluje izravno kroz oči, stoga je 11\ ogućc da korištenjem svjetlosne terapije u liječenju sezonske depresije u.t djcJu nije tek jedan mehanizam.
Knda svjetlost ud<.: u oko i stimuli ra o('< ll\1 mrežnicu, događaju se dvijt• ~t vaJ'i. Prvo, 7.i vča ni i mp11lsi op1 l(' ki 111 1.ivr<'m putuju do dijela mozga I njl l111H11tl ono Šlo vid imo. l1ttodnh11n :w dlu ·Hvč, ulih impulsa prenosi
R IC H A R D H O BDAY
o pt il koga 'l ivca na žlijezdu u dijelu mozga zvanu hipotalamus. Ta
1li1t·1c.I ,\ luč i scratonin, hormon koji igra ključnu ulogu u kontroliranju 1 .1 ~ pnl 0'/.cnja i reguliranju obrasca spavanja, tjelesne temperature, prob.wc i seksualnog nagona. Novija istraživanja ukazuju na to da u osoba koje pate od SAP-a postoji nekakav poremećaj hipotalamusa koji jaka svjctlost može preokrenuti. U zimskim mjesecima razina seratonina pada, n niske razine seratonina povezuju se s tjeskobom i depresijom. Štoviše, ci io antidepresiva novijeg datuma poput Prozaca ublažavaju simptome depresije povećavajući razinu seratonina u mozgu. Dakle, terapija jakom svj etlošću može biti učinkovita u liječenju SAP-a jer liječi tetneljno po1nanjkanje seratonina. Jedna od funkcija seratonina je i obuzdavanje lučenja drugog neurohormona, melatonina, kojega proizvodi pinealna žlijezda. Kada se razina svjetlosti smanji, proizvodnja seratonina pada, a pinealna žlijezda u krvotok počinje lučiti melatonin. Melatonin potiče spavanje smanjujući aktivnost mozga i usporavajući druge fiziološke procese. Djeluje kao „glavni hormon" i stimulira otpuštanje hormona drugih žlijezda uključujući hipofizu, adrenalne žlijezde, jajnike i testise. One pak reguliraju niz tjelesnih procesa, od probave i mjesečnice do početka puberteta. Do prije nekoliko godina melatonin se slavio kao čudotvoran lijek. Smatralo se, naime, da su mnogi zdravstveni problemi povezani sa starenjem posljedica smanjenja razine melatonina u tijelu pa se uzimanjem oralnih pripravaka melatonina taj manjak može nadoknaditi i tako usporiti proces starenja. To je umjetno povećavanje razine melatonina trebalo imati niz korisnih učinaka: poboljšati spavanje, stimulirati imunosni sustav, snižavati krvni tlak i prevenirati rak. Iako je u Ujedinjenom Kraljevstvu povučen iz prodaje, melatonin se u nekim državama i dalje može kupiti bez liječničkog recepta. U vezi s njegovim medicinskim i anti-ageing osobinama konačna odluka još nije donesena, no melatonin se koristi u liječenju poremećaja u obrascu spavanja. No ostavimo sada po strani melatonin, seratonin i učinke tih hormona na tijelo i promotrimo pobliže sun čevu svjetlost i depresiju. Depresija je vrlo
hrirnnskog
u običnj c.: n a
s t :rn ov ni ~t V1t .
bolest I 11
i:v 1koi11t1'(· 11utkt1 p ogućla
do 10% To jl· 11 njt(<' ~Ć • cl lJ 1g11os1kl mnl simptom i od
LJ E KOVITO SUNC E
svih psihijatrijskih poremećaja najčešće završava hospitalizacijom. Na to se iscrpljujuće, a katkad i pogibeljno stanje trošio (i još se troši) silan novac. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se u SAD-u na depresiju troše 44 milijarde dolara godišnje, iznos jednak onome koji se troši na sve kardiovaskularne bolesti zajedno. Kako smo već vidjeli, čini se da terapija svjetlošću povoljno djeluje na nesezonsku depresiju i boravite li u osunčanoj prostoriji, mogli biste se oporaviti brže nego da vrijeme provodite u mračnoj prostoriji. Čovjeku se može oprostiti po1nis· li li kako je to razumljivo samo po sebi i vjeruje li da su psihijatrijski odjeli namijenjeni liječenju depresivnih pacijenata građeni tako da propuštaju sunčevu svjetlost. Napokon, to je relativno jednostavna mjera kojom bi se moglo uštedjeti cijelo bogatstvo koje se troši na lijekove, njegu i nad· zor pacijenata. Čini se da arhitektima to i nije osobit prioritet - na štetu svima. A zapravo arhitekte i planere malo toga potiče da grade osunčane prostore iz čisto zdravstvenih pobuda unatoč tomu što su mnogi ljudi, od klasične starine pa nadalje, shvaćali da propuštanje sunčeve svjetlosti u građevine djeluje povoljno na psihološko zdravlje njihovih stanovnika. Rimski filozof Aulo Kornelije Celzo (25 pr. n. e. - SO n. e.) onima koji su patili od melankolije savjetovao je da žive u prostorijama „punim svjetlosti." S obzirom na današnji način gradnje, njihovi suvremeni kolege melankolici rijetko kada imaju priliku poslušati taj savjet. Valja napomenuti i da se depresija, kao i sve druge bolesti - izlaganjem oboljelih jarkoj svjetlosti i suncu - može pogoršati. Kako to u svojoj knjizi o depresiji ,,Kidanje lanaca" (Breaking the Bonds) objašnjava Dorothy Rowe, razlog za to nije fiziološki proces, već značenje koje oboljeli pripisuju suncu:
... ne osjećaju se svi radosnije na suncu. Depresivnim ljudima sunce zna 1e(ko padati i u proljeće uvijek dolazi do porasta broja samoubojstava. Ra, )og z a to nije djelovanje sunčeve svjetlosti na tijelo, već značenje koje toj sv/<'llosl i pridajemo. Cijenite li i prilwtlĆate samoga sebe i na budućnost gledate 0/11imistibto) tt1Cla je proUeće u.v{j<•k /J1t110 obcc'trr~jtt. Ali ne cijenite li samoga 1 H ln:, 71/isliLc li dtt ste loši i drt <'c lltf!ll .H' M tl o do.~1trlr1ti smno ružne stvari, tada
111·oljt•1't· "'' djtluj<· o/Jt•1'twrtjll<'t', m:w1 /11111·1,•1''•
I
J
RICHA RD HOBDAY
ZIMSKA DEPRESIJA I GLAD ZA SVJETLOŠĆU Veći dio (moguće i do 20%) britanskog stanovništva u zimskim mjesecin1a zna patiti od blagog oblika depresije zvanog ,,zimska depresija". I
opet, vjerojatno zato što vrlo malo vre1nena provodi na otvorenom ili je zatvoreno u zgrade koje zimi propuštaju vrlo n1alo sunčeve svjetlosti. Uz taj oblik blage depresije javlja se još jedan poremećaj, čiji bi uzrok mogao biti suvremen način života, takozvana glad za svjetlošću. Među simptomima koji se spominju u raspravama o SAP-u jest i onaj da osobe koje pate od njega tvrde da su gladne svjetlosti ili da osjećaju potrebu da, kad god mogu, upale svjetla. Kao što je u svojem intervjuu 1903. godine (godinu dana uoči smrti) primijetio veliki terapeut svjetlošću i dobitnik Nobelove nagrade Niels Finsen: Sve što sam postigao u svojim eksperimentima sa svjetlošću i sve što sam naučio o njezinoj terapijskoj vrijednosti posljedica je toga što mi je i samome toliko trebala, što sam za njom toliko žudio.
Isto vrijedi i za mnoštvo drugih ljudi sudeći po tome kako se ponašaju kada se nađu na odmoru u nekom sunčanom ljetovalištu. Ti1ne što se peku na podnevnom suncu možda pokušavaju nadokn~di~i propušte~~ vrijeme ili propuštenu sunčevu svjetlost. To bi ponasanJe mogla bttl manifestacija „gladi za svjetlošću", tijela koje žudi za svjetlošću kako je to opisao Niels Finsen, koliko god štetna bila za kožu. Baš kao i sezonski afektivni poremećaj, i opekline od sunca kao neizbježnu posljedicu „prežderavanja" suncem vjerojatno dugujemo zgradama u kojima o~ita vamo i pretjeranim količinama vremena što ga u njima provodimo.Caki ako se inače ne sunčate, postoje vrlo dobri razlozi da cijele godine, svakoga dana, na otvorenom provedete sat vremena kako biste zadržali fiziološko zdravlje, i to, ako vam je vid oštećen, po mogućnosti bez naočala ili kontaktnih leća koje inače nosite. Staklo filtrirn valn e duljine mn11jt· od 1110 om , Št\) 'lnač i da propušta ogrn ni~« • H' kolh.'< itH' tJVA 1. rnc.'\ ·11 J.1. n \IVI\ ·1. 111 l' ll) (' uopće tH.: propuštn . 1
I
LJEKOVITO SUNCE
To objašnjava zašto iza prozorskog stakla ne možete potamnjeti. Budući da filtriraju iste valne duljine, leće i stakla na naočalama sprečavaju da puni spektar prirodne svjetlosti dopre do mrežnice u stražnjem dijelu oka. Ljudsko je oko evoluiralo i prilagodilo se na čitav spektar sunčevih zraka i čini se razumnim sugerirati - što dio znanstvenika i čini - da ga se izlaže punom spektru sunčeve svjetlosti. Prije nego krenemo dalje, upozorenje. Nikada ne gledajte izravno u sunce niti u pomrčinu sunca jer ćete time trajno oštetiti oko. U doba kada još nije bilo sofisticiranijih navigacijskih pomagala, sljepoća je bila profesionalna bolest mornara i istraživača. Ti su moreplovci iz davnina geografsku širinu određivali uz pomoć ,,nišanskog štapa" kojim su mjerili visinu sunca iznad horizonta. Kako bi zabilježili njegov položaj i orijentirali se, morali su izravno zuriti u sunce, što ih je (ili barem neke od njih) stajale vida. Otkrića
povezana sa SAP-om i terapijom svjetlošću obavijena su zapanjujućom ironijom. S jedne strane ljudi u zatvorenom provode silne količine vremena i troše novac na svjetlosne kutije i simulatore zore kako bi nadomjestili manjak sunčeve svjetlosti, a s druge ih se strane odvraća od toga da n a sunce uopće izlaze. Dakako, između SAP-a i sunčanja ne postoji veza. Ili ipak postoji? Pa jedan od simptoma pomanjkanja vitamina D je depresija, a tvrdilo se da je moguće da su sezonska narav i simpton1i SAP-a posljedica promjene u razini vitamina D3, koja pak dovodi do promjene u razini seratonina. Štoviše, autor rada objavljenog 1998. godine u časopisu Nature otišao je toliko daleko da je ustvrdio kako je moguće da količina seratonina proizvedenog zimi ovisi o količini izlagmja svjetlosti prethodnog ljeta. Dakle, eto dokaza, doduše ograničenih, dn sw1čanj e u ljetnim mjesecima može imati i psihičke i fiziološke učinke 1.imi. Ako je tomu tako, tada se terapijom svjetlošću koja se rabi u lij ečenju oboljelih od SAP-a možda jednostavno nadoknađuju niske razine seratoni na nastale zbog nedostatna izlaganja sunčevoj svjetlosti ljeti. Svakako hi bilo zanimljivo provesti eksperiment kojim bi se provjerilo sprečava li ljetno su nčanj e zimsku depresiju. No to bi se očito protivilo duhu aktualnih zdrnvstvcnih kampanja koje zagovaraju izbjegavanje sunca.
2 POSRNUĆE SUNCA
Još od prvih zemljoradničkih civilizacija protok vremena računao se prema prirodnim ciklusin1a. Poznavanje godišnjih doba našim je precima omogućavalo planiranje sjetve i žetve usjeva. Pomagalo im je u uzgoju stoke i predviđanju migracije divljači. Proučavajući Mjesečeve faze, mogli su predvidjeti kada će rijeke naplaviti i navodniti zemlju, i kada mogu održavati noćna vjerska slavlja i društvene događaje noću, a pritom ipak vidjeti jedni druge. Vjerski vođe i kraljevi katkad su se birali zato što se vjerovalo da mogu utjecati na Sunce, donijeti dobru žetvu i dobro vrijen1e za prikupljanje ljetine. Kada im to ne bi pošlo za rukom, njima - ili nekome drugome - prijetila je opasnost da budu žrtvovani. Prirodni su se ciklusi proučavali i stoga što se vjerovalo da duboko utječu na zdravlje. Današnji stanovnici razvijenih zemalja pak ne moraju znati ništa ni o Sunčevu ni o Mjesečevu ciklusu. Živimo u sve urbaniziranijem svijetu i možemo se, ako to želimo, zaštititi od promjenjivih godišnjih doba i doticaja sa suncen1. Međutim, kao što ćemo vidjeti, iskustva lij ečnika iz drugih kultura i povijesnih razdoblja upućuju na to da ta vrsta izolacije može naštetiti zdravlju i dobrobiti.
U starome svijetu bogovi i božice sunca često su se štpvali kao božanstva medicine. Izvodili su čudotvorna izlječenja, donosili prosvjećenost i životni smisao. No znali su biti i osvetoljubivi i destruktivni. Čini se da t1t1 naši preci bili posve svjesni da sunce ima i mračnu i svijetlu stranu i dn su oba aspekta vrijedna njihova štovanja. Sunce je bilo u središtu njihova života i - budući da su se, ako su željeli preživjeti, morali uskladlt i s prirodnim ciklusima - vjerojatno su bolje od nas znali kada im 'f\1J\Čcvn svjetlost šteti, a kada korist j. Ipak, naše su fiziološke i psihološke pot rclw ugluvnom jednake njihov imn. Monotonija nas iscrpljuje, a promji-1111 Hlioudi1·n, j n č a, znh vn ljt1jt1t~ i 11joj 1t11p1·t•(h1jr nw n jt:dan od najvećih l~ l 111l w nilrn pro111jr 1w u n n ~ I JI\ 'l lvntl 1111 J1• ·.1111 ct.
-
- - - - -
-
R I CHARD HOB DAY
U današnje vrijeme slušamo više o opasnostima - o mračnoj strani sunca - nego o koristima koje nam donosi sunčeva svjetlost. Sunčanje se danas prikazuje kao društveno zlo usporedivo s pušenjen1 ili zloporabom alkohola. Kažu nam da zdrava potan1njela koža ne postoji; zdravi preplanuli ten je oksimoron. S obzirom na zabrinutost koja vlada glede raka kože - osobito njegova najopasnijeg oblika, zloćudnog melanoma - i „rupe" u ozonskom omotaču, takav je razvoj događaja posve razumljiv. Upravo nas zato danas malo toga i potiče da izlazimo na otvoreno i rabimo pozitivne aspekte sunca, a zahvaljujući suvremenu načinu života prirodnim se ciklusima više ne možemo prilagoditi s lakoćom s kojom smo to nekada činili. Danas možemo raditi, odmarati se, igrati se, kupovati i putovati u umjetnom okolišu i imati vrlo malo doticaja s vanjskim svijetom. Posljedična, mnogima od nas sunce je gotovo nevažno u svakodnevnom životu. Bilo bi prilično poučno uzeti olovku i komad papira, sjesti i izračunati koliko vremena, svakoga tjedna, provodite u zatvorenom prostoru. Prema nekim procjenama, prosječna brojka je 90%, a ako radite kod kuće, ili ako ste bolesni, predškolske ili starije životne dobi, spo1nenuta brojka inože biti i veća. Po tome se znatno razlikujemo od svojih predaka od kojih je većina, dobar dio godine, od jutra do mraka radila na zemlji. Kako smo pak vidjeli u prethodnom poglavlju, ako ljeti ne izlazite na sunce, razine vitamina D u vašemu tijelu mogu biti puno niže od potrebnih, a izlažete se i riziku sezonske depresije. No to nisu jedini nedostaci dugotrajnoga svakodnevnog boravka u zatvorenom, osobito u zgradama koje ne propuštaju puno sunčeve ili dnevne svjetlosti, zgradama s umjetnim osvjetljenjem. UMJETNA SVJETLOST U ZATVORENOM PROSTORU Način gradnje i posebno način osvjetljavanja građevina m ogu imati dubok učinak na fizičku i fiziološku dobrobit ljudi koji u njima obitava-
ju. U idcnlnom slt1č~1ju u1njctno osvjctljt.'llj(; kojemu se .iz dana u dan izln7.<:tt.· trdrnlo hl hiti što jt.• 11 wg11h· ~~ l h~ 11ljt• 1 vJ,·ilosnom okolišu u kojcn1
LJEKOVIT O SUNCE
su evoluirali vaši preci - dakle, solarnom spektru. Nažalost, umjetno osvjetljenje temelji se na drukčijoj zamisli, točnije na pretpostavci da svjetlost za ljude ima jednu jedinu važnu svrhu: da im omogućava da vide. Industrija rasvjete ne bavi se našim biološkim potrebama, ona jednostavno zadovoljava naše najosnovnije vizualne potrebe. Štoviše, jedan od odlučujućih čimbenika u izboru osvjetljenja namijenjenog uredima, tvornicama,
trgovinama i javnim prostorima nije zdravlje, već energetska učinkovitost. Spektralna distribucija boja koju proizvodi umjetno osvjetljenje znatno se razlikuje od onoga u sunčeve svjetlosti. Svjetiljke sa žarnom niti - obične zamjenjive žarulje - u najvećoj mjeri isijavaju žutu i crvenu svjetlost. Veći dio elektriciteta pretvaraju u infracrveno zračenje umjesto u vidljivu svjetlost zbog čega i otpuštaju toliko topline i troše tako puno struje. Za razliku od njih kod fluorescentnih svjetala vidljiva se svjetlost generira netermal-: nim procesom pa cijevi ostaju puno hladnije i zahtijevaju manje struje. Njihova spektralna distribucija ovisi o tipu fluorescentnog premaza. Najčešće korištene takozvane hladno-bijele fluorescentne cijevi ispuštaju ponajviše žutu i zelenu svjetlost, a ponajmanje crvenu i plavoljubičastu svjetlost svjetlost s rubova spektra koju sunce najjače i~ijava. Te cijevi proizvode izmjenjivo svjetlosno isijavanje ili gotovo sublimne „treperenje" za koje je dokazane da u stanara izaziva stres i proizvode vrlo malo ultraljubičastog zračenja. Neki proizvođači nude i takozvane fluorescentne cijevi „punoga spektra" koje su puno bliže prirodnom spektru i proizvode male količine ultraljubičastog zračenja. Danas su dostupne i obične žarulje, čija je svjetlost sličnija prirodnoj, no ne ispuštaju ultraljubičasto zračenje. U današnje vrijen1e živimo i radimo u svjetlosnom okolišu koji je n eprirodan i u nama ne izaziva fotokemijske reakcije koje izaziva prirodna dnevna svjetlost.
Za razliku od umjetnog osvjetljenja i njegova statičkog !sijavanja, jačina i hoja dnevne svjetlosti u nekoj zgradi neprestano se mijenja od zore do ~ umraka zbog kretanja sunca, formiranja oblaka i sjena. I intenzitet te Yj<.:tlosti općenito je puno veći. Dakle, propuštanjem dnevne svjetlosti 11 prostore u koj.i1na živite stvarate prirodniji, a time i zdraviji okoliš. Dll<.!Vna svjetlost u zgradu obično ulnzi postrance za razliku od fluores-
llntoog osvjetljenja koje se korh;l'i 11 ~l< olama, uredima i tvornicama, koje 11l1l č 110 isljnvn odo1.go. Daldt\ nko jt· d11 t•vtH1p,t1 Ili siuu.\:vtt svjetla nlalo ili
t
RICHARD H O BDAY
ga uopće nema, fluorescentno osvjetljenje može stvoriti jednoličan oko_l~š bez sjena. Ako su fluorescentna svjetla k tomu ugr~đe_n~ u pros.tonJU bijeloga stropa i bijelih zidova, bit će i puno jed1~ostr~k1~ 1višestru.~1h odbljesaka. Sve je jarko osvijetljena, no nema dubine, sto Je nesu~npvo neprirodno. štoviše, bez dnevne svjetlosti neće biti ni vremenskih nazna_ka ili zeitgebera koji pomažu u sinkroniziranju vašega t~ele~nog ~~t~. Osim toga razine svjetlosti lako mogu dostići vrijednosti bhs~e ili Jednake prirodnom sumraku, a tada neće suzbijati lučenje melaton1na. Pojavljuju se dokazi koji ukazuju na to da dugotrajni učine~ umj~tno~ ,,zagađenja umjetnom svjetlošću(( mogu biti štetni, š~o il~stnra slJedeci primjer. Jedan od hormona što ih luči hipofiza stimulira adrenalnu 7.1 ijezdu. Ako uvjeti osvjetljenja znatno odstupaju od pr~ro~og ~p~kt,ra, hipofiza će proizvoditi prevelike količine tog za adrenali~ sti~ulira!uceg hormona. Na to je jasno ukazala jedna usporedna studija uc1nka izlagtHlj(\ prirodnoj i umjetnoj svjetlosti na količinu adrenokortil~otropnog hormona (ACTH-a), koja se izlučuje u krvotok. Nakon dva qedna provt·ckna na „hladno bijeloj" fluorescentnoj svjetlosti od otprilike 3500 luksa razine ACTH-a u ispitanika dostigle su nenormalno visoke razine, ~to je izazvalo stres. Razina ACTH-a u ispitanika vratil~ se u normalu nnkon dva tjedna izlaganja dnevnoj svjetlosti. Kada se umjesto s ,,hladno hljdin1" svjetlima isti eksperiment izveo s osvjetljenjem punoga spektra,: u krvi su zabilježene znatno niže razine ACTH-a - ,,hormona stresa Dakle, jarko umjetno svjetlo koje se po spektralnom sastavu raz.likuje od :mnčcve svjetlosti tijelo izlaže stresu, i to u vrlo kratkom raz~oblJU od d~~ tjedna. Iz toga jasno slijedi da se na godišnjem o~or~ moze~o opu~t1tl j na sunčevoj svjetlosti od 50 000 luksa, ali da b1 umjetna SVJe~lost 1st~ jačine na nas djelovala vrlo uznemirujuće. Doktor Fritz ~ol~w1ch, ~~J~ je proveo spomenuto istraživanje i njegove rezul~ate P~JaS~~~.u ~J~~~ „Utjecaj okularne percepcije svjetlosti na metabolizam ljudi 1 z1vot1nJa ( 1979.), zaključio je da:
Prirodna svjetlost, k~ja djeluje na cijelo tij( lo element je vitalan koliko i •uorl tt i zrrtk, Krw trtlwrt, čoujclut hi t~f<•km11 rl ti liri I r1•/1al1,i pratiti što Je moguće ui~t,, ~lo i/J do/m,"111 pojN/hw .wulN11/" tlnl1i1 1
,.„,;
1
LJ EKOVITO SUNCE
Dugotrajna izloženost umjetnoj svjetlosti normalnih razina može ugroziti imunosni sustav na za sada još nepoznate načine. Potencijalni faktor rizika za pojavu zloćudnog melanoma koji i nije poznat koliko bi to mogao biti jest dugotrajna izloženost običnome fluorescentnom osvjetljenju. Epidemiološke, kliničke i studije na životinjama pokazuju da je taj uobičajeni oblik rasvjete, uveden na radna mjesta 1950-ih, povezan s melanomom. Ta veza možda i nije osobito čvrsta, ali ne treba je olako odbacivati. Drugi mogući problem s kojim se suočavaju radnici koji rade u zatvorenim prostorima jest i taj da pod električnitn svjetlom ili iza prozorskog stakla ne dolazi do sinteze vitamina D u koži. Nekoliko studija pokazalo je da u osoba koje žive i rade samo u konvencionalno osvijetljenom okolišu razine vitamina D s vremenom znatno opadaju. Za sve one koji u zatvorenom provode puno vremena i ne mogu se redovito izlagati sunčevoj svjetlosti rasvjeta punoga spektra mogla bi biti koristan dodatak njihovu svjetlosnom režimu. UGODA I ZDRAVLJE Ljudsko tijelo posjeduje mehanizme za nadzor temperature koji kompenziraju promjene u okolišu. Unutarnju tjelesnu temperaturu održavaju na odgovarajućoj razini, a stvoreni su za prilagodbu neprest :lnim postupnim promjenama temperature i vlažnosti uobičajenim za borava k na otvorenom. Naša sposobnost reakcije na varijacije u temper:\lLlri i vlažnosti ugrožena je ako neprestano živimo i radimo u uvjetima I oj i se ne mijenjaju. Sustavi centralnoga grijanja i klimatizacije stvaraju li nutarnji okoliš koji se zadržava u strogim granicama kako bi nam bilo ugod no. To žrtvovanje podražaja za račun udobnosti ne koristi našemu 1.drnvlju. Također ulaženje i izlaženje iz zatvorenih prostora sa stalnim ra1.inama temperature i vlažnosti, znatno drukčijim od onih na otvorenom, 1110·/.c nam štetiti. U grubim terminima, ta vrsta naglog prijelaza iz hladne 11 v r·u ć u sn.:dinu i obrnuto prilj čn o nalikuje jzmjeni godišnjih doba. Vrii«dl isrnknuti d a dane u kojima dolazi do sn1jcnc godišnjih doba (zin1e 11 )H'oljn(<.\ prolj eća. 11 ljeto i l ako dnljc) ljudi koji prnkticiraju pojedine v1 11· 11·11dkio1ud1 H' n wdid tH' d1 ·1.c. · d11l1l1111 11,rn llr1C: lrn dn je ljudsko tijelo
RICHARD HOBDAY
najizloženije bolestima i infekcijama. Nagle izmjene godišnjih doba drže posebno nepoželjnima. Kako bi bilo jako i zdravo, ljudskome tijelu nužan je taj izazov postupne promjene uvjeta, kao i redovna tjelovježba. Što ste aktivniji, to više hrane možete pojesti a da se pritom ne udebljate. Bavite li se teškim fizičkim radom na hladnoći, možete pojesti gomile hrane i ne dobiti na težini. Za održavanje suvremenoga sjedilačkog načina života potrebno je malo kalorija. Nedavno istraživanje prehrambenih i nutricionističkih navika odraslih Britanaca pokazuje da (u prosjeku) jedu približno 10% manje hrane od aktualnog standarda: 2000 kalorija za žene i 2500 kalorija za muškarce. Britanci sagorijevaju manje kalorija i debljaju se i to vjerojatno zato što su sve neaktivniji i što im je sve udobnije. Tek 20% današnjih muškaraca i 10% žena bave se aktivnim zanimanjima. U Ujedinjenom Kraljevstvu danas svakoga tjedna gledamo 28 sati televizije, dvaput više nego l 960·ih. Pretilost u britanskoj populaciji povećala se sa 8% 1980. na 15% 1995. godine. U SAD·u je dosegnula epidemijske razmjere. Godine 1994. približno 20% Amerikanaca i 24% Amerikanki klasificirani su kao preti· li, a pojavnost pretilosti je u porastu. Pretilost je ujedno i glavni zdravstYt· n i problem među bolje stojećim stanovništvom u zemljama u razvoju l
LJEKOVITO SUNCE
više račune nego danas. Razlozi za to razmatraju se poslije, u Poglavlju 6, koje se bavi ekologijom zatvorenog prostora, zdravljem i suncem. OSIROMAŠENJE OZONA I SUNČANJE Problem koji silno zabrinjava znanstvenike, političare iljubitelje sunčanja je mogućnost da ultraljubičasto zračenje postane štetnije. Ultraljubičasta komponenta sunčeve svjetlosti dijeli se u tri kategorije, ovisno o valnoj duljini: dugovalno UV zračenje ili UVA; srednjovalno UV zračenje ili UVB te kratkovalno UV zračenje ili UVC. Čitavo UVC zračenje i veći dio UVB zračenja apsorbira ozon u Zemljinoj gornjoj atmosferi. Nakon otkrića British Antarctic Surveya iz 1985. godine, prema kojemu u ozonskom omotaču iznad Antarktika postoji „rupa", nagađalo se kako će pojačano UVB zračenje - potaknuta osiromašenjem ozona uzrokova.nog tzv. CFC plinovima6 ili freonima i drugin1 kemikalijama - izazvati zdravstvene probleme. Ipak, posljedice od kojih se toliko strahovalo, o kojima se u javnosti toliko govorilo i koje su se zbog osiromašenja ozona predviđale, do sada nisu zapažene. Nije došlo do porasta pojavnosti raka kože, očnih bolesti, poremećaja imunosnog sustava ili ekološke štete koja se može pripisati povećanju količine ultraljubičastog zračenja. Najveći južnoamerički
grad u blizini antarktičke ozonske rupe je Punta Atenas, na jugu Čilea. Suprotnim izvješćima unatoč u Punta Arenasu nije hilo zdravstvenih problema povezanih s osiromašenje1n ozona, a mjerenja ultraljubičastog zračenja objavljena 1995. godine u časopisu American /ou.rnal ofPublic Health pokazuju da je i ono malo zabilježenih povećanih vrijednosti prenisko da bi imalo ikakva spomena vrijednog učinka. Rad lcnji je 1998. godine objavio Europski znanstveni i ekološki forum dovodi 11 pitanje jednodušne stavove u .vezi sa osiromašenjem ozona i tvrdi da lr '.I.u predviđanja koja su iznosili znanstveni establišment i mediji bilo 111 do osnove. Ako je tomu tako i ako rupa u ozonskom omotaču pred.1.i vljn tek privremeno stanjivanje gornje atmosfere u rano proljeće, tada 1w u1n razloga za strahovanje da će ljudi obolijevati od raka kože jer je 1d1 ndjubičasto zrače nj e
postnlo opasnije.
RICHARD HOBDAY
Svakako nema dokaza koji bi poduprli široko rasprostranjeno mišljenje prc 1na kojemu je porast pojavnosti zloćudnog melanoma posljednjih god i na na neki način povezan s osiromašenjem ozona. Taj se trend pojavio i prije problema s gubitkom ozona, koji je pak mogao trajati neko vrijl'mc prije nego što je zapažen. Rad objavljen u časopisu British ]ournal oj' Cancer - ,,Povezanost tumora kože, sunceva zracenJa 1 os1romasenJa ~zona((, pokazuje kako se od 1957. do 1984. godine pojavnost zloćudnog mclanoma u Norveškoj povećala za 350% u muškaraca i 440% u žena. U iston1 razdoblju nije bilo promjena u razinama ozona iznad Norveške niti ikakve veće promjene u godišnjoj izloženosti ultraljubičastom sunčevom V
V
•
1
•
V
•
zračenju.
Zastrašujuće priče, poput one po kojoj se zbog pojačanoga ultraljubičastog zračenja u ovaca u Čileu razvijaju očne mrene, nemaju uporišta u znanstvenoj literaturi. Za spomenute se ovce poslije utvrdilo da su oboljele od zaraze koja nije imala nikakve veze sa suncem. Međutim, jasno je da se o temi osiromašenja ozona, a time i sunčanja iznosi mnoštvo neutemeljenih komentara. Ako ikada, osiromašenje ozona postar će razlog za ozbiljnu zabrinutost tek kada od raka obole ljudi koji od njega nikada ne bi oboljeli da do osiromašenja ozona nije došlo. Dok se to ne dogodi, istraživanje stvarnih uzroka raka kože i poticanje na zdravo sunčanje donijelo bi nam puno više koristi od zaokupljenosti stanjem gornjeg sloja Zemljine atmosfere i svaljivanjem krivice na Sunce. Prehrana i način života imaju daleko veću ulogu u nastanku raka nego što se danas priznaje. Isto se može reći i za drugu bolest, čiji je porast navodno uzrokovan osiromašenjem ozona - sivu ili staračku mrenu. SUNČEVA SVJETLOST I SIVE MRENE
(KATARAKTE) Niz studija jasno pokazuje da su vam izgledi da u starosti razvijete sivu ili staračku mrenu puno veći živite li u nekom sunčanom dijelu svijeta. Otprilike na isti način na koji aktivno ohcshrnbruju sun čanj e stručnjac i nam dnnns govore da je i'.l.lngn njt• nlrn uh 1·11 l j 11hl t~mH01n ztačcnju opasno i :mvjl·111jt1 lcrn .\11.t· knJt' 111\ll\ V1\lj,, p rn lt 11rt I ii 1 li 1110 J'"' i1.hj q~)i. 1 kao što su 11
LJ E KOVITO SUNC E
nam savjetovali da na kožu n anosimo sredstva za zaštitu od sunca kako bismo spriječili rak kože, sada nam savjetuju da nosimo sunčane naočale koje blokiraju UV komponentu sunčevih zraka. To je, dakako, neprirodno. Ljudsko oko evoluiralo je na sunčevoj svjetlosti i sasvim je sposobno nositi se s njegovim čitavim spektrom. Sunčane su naočale uglavnom modni dodatak. Našim je precima sasvim lijepo išlo i bez njih. Ako su u bilo kojem trenutku i osjetili potrebu da zaštite oči od bliještanja sunca, na glavu bi stavili šešir ili se maknuli u sjenu. U svojoj knjizi „Umijeće gledanja" (The Art of Seeing) Aldous Huxley se prisjeća kako je u mladosti pretpostavljao da je svaka osoba koju bi vidio s naočalama zatamnjenih stakala bila ili slijepa ili imala problema s vidom. Nošenje takvih pomagala sa sobom nosilo je popriličnu stigmu: svakako se nije smatralo ni modernim ni poželjnim. A u posljednjih četrdesetak godina ljudi su zapravo postupno prestali nositi šešire i prešli na sunčane naočale, možda i zato što na otvorenom provode manje vrem ena pa im se oči teško nose s prirodnim razinama dnevne i sunčeve svjetlosti. No goruće pitanje glasi „izaziva li uistinu solarno zračenje sivu mrenu?(( Početkom 20. stoljeća postalo je jasno da je siva mrena daleko uobičajenija u zemljama Trećeg svijeta nego na Zapadu, što je dovelo do uhipoteze o sunčevoj svjetlosti" kao uzroku kataraktogeneze. Spomeuuta hipoteza, koja je ignorirala razlike u prehrani, kulturi, siron1aštvu,
pothranjenosti i bolestima, tvrdeći da je solarno zračenje isključivi uzrok, i dan-danas je aktualna. Ipak, nikada nije dokazana da sivu mrenu 11 ljudi izaziva ultraljubičasto zračenje. Uzročno-posljedična veza nikada nije utvrđena iako su to mnogi istraživači pokušavali. Štoviše, objavljeno Jt' mnoštvo studija koje nude snažne dokaze koji tu hipotezu pobijaju i 11mjcsto solarnog zračenja nude nekoliko mogućih uzroka. U jednoj od 11Jih tvrdi se da se povećanu pojavnost sive mrene u Trećemu svijetu može 111 i pisati i a kutnoj dijareji jer ona izaziva ozbiljnu demineralizaciju tijela. I ,w č imbenici za pojavu sive mrene predlagali su se i drugi aspekti loših i lvot nih uvjeta poput pothranjenosti, pušenja i zagađenja. Jaka sw1čeva vJt·1l o~a štcli očirnn , s.11110 na druge n ačine. Primjerice, samo (približno) dv ' snta na podn (.:vnon) snncu 11.i snljcgmn pokrivenom terenu dovolj11.1 • 11 1.1 1\:1s1.i 11 .d< fo 1olc ' l i\l itl'„t ili •. 11J1 111 • ~ I J '' I Hllc. lsrn s<· bok st može
RI C HARD HO BDAY
pustinji nakon šest do osam sati izloženosti. Oko se snažnom ul 1 1·11 IJt 1bičnst0Jn zračenju ne može prilagoditi onako kako to čini koža. Ponovljeno izlaganje može izazvati upalu, otok i gnojenje zbog čega u
1
11vl t l \
11
1·lc 'ltrt•mnln1 uvjetima valja nositi zaštitne leće.
LJE KOVITO SUNCE
~arci~omi. ~azal~~ st~nica, poznati i kao ulcus rodens, razvijaju se na
z
di3elov1ma tlJela naJizlozeniJ. im suncu' osobito na 11·cu i· rukama. a raz· lik . u od ~rug1h ~.rsta karcinoma karcinomi bazalnih stanica ne šire se na druge ~tJe~~ve t~Jel.a, ali ~~o s: ne lij eče, ti se mali „čirevi" probijaju dubo· ko u tkiva i v·1zaz1va3u ozbtlJnU stetu i izobličen)· e. Mali karcinomi t oga tipa . • • • • mog~
RAK KOŽE lJ posljednjih desetak godina zdravstveni nam stručnjaci savjetuju da se
1.l>og sve veće p ojavnosti raka kože ne sunčamo. Broj slučajeva zloćudnog 1nd anoma, n ajozbiljnijeg oblika te bolesti, u porastu je. Zbog toga se i organiziraju opsežni programi zdravstvenog obrazovanja , čija je zadaća i1po1.oriti ljude na opasnosti od sunčanja. U Ujedinjenom Kraljevstvu svake se godine bilježi 4000 novih slučajeva, a u Sjedinjenim Američkim Državama ih je samo 1998. godine dijagnosticirano 40 000. Tvrdnja da i·1.mcđu sunčeva ultraljubičastog zračenja i zloćudnog melanoma postoji uzročno-posljedična veza te da se povećana stopa raka kože može pripisati načinu n a koji se danas prakticira sunčanj e naširoko je prihvaćena. Izlaganje sunčevoj svjetlosti doista može dovesti do preuranjena starenja, stvaranja keratinskog plaka i drugih, vrlo ružnih kožnih bolesti. Pritom, međutim, n e t reba zaboraviti zdravstvene rizike povezane s nedovoljnim količinama apsorbirane sunčeve svjetlosti, koji mogu nadmašivati rizike povezane sa zloćudnim melanomom. Nema gotovo nikakve sumnje u to da ultraljubičasto sunčevo zračenje u bjeloputih ljudi može izazvati dva tipa raka kože: rak bazalnih stanica i rak pločastih stanica. I jedan i drugi gotovo redovito reagiraju na tretman i tek nekolicina oboljelih umire. Smatra se da rak pločastih stanica nije posljedica opeklina od sunca, već kurnulativnog izlaganja suncu, a obično se razvija u starijoj dobi. Sve donedavno smatralo se da je i rak bazalnih stanica povezan s kroničnim izlaganjem suncu, no danas postoje dokazi za to da je glavni uzročni faktor za tu vrstu raka zapravo povrem eno izlaganje kože nenavikle na sw.1čeve zrake. Zloćudni melanom - rjeđi i smrtonosniji tip raka kože - 1nlađe ljude pogađa češće od raka bazalnih i od raka pločastih stanica, a 1nožc se pokrenuti nakon nekoli ko l'pizoda zadobivanja ozbiljnih
opddina od s\111rn. O njcgovin1 se 1l'l,rncilun Jo~ mnlo '.I.na, a pravu narav 11jq~
se. oc1st1t1 ih smrzavanjem oštećenog tkiva - krioterapijom - ili na~.osenJem kreme koja sadržava odgovarajuće lijekove. Slučajevi većih leZIJa mogu zahtijevati kirurški zahvat ili radioterapiju. I karcinom pločastih stanica, druga najčešća vrsta ne1nelanomskih tu· mora koze, n a3cesce se razvija na licu i rukama Opasn··· . d k . . . . · IJl Je o arcmo· V
•V
V
I
~~ baza~.1h
stanica jer se, izostane li lij ečenje, može proširiti i na druge dtJelo.ve ~~Jel~. Ta se vrsta karcinoma povezuje sa štetom uzrokovanom ult~~l1ub1cas~1m.z~ačenj em ili izlaganjem određenim industrijskim kemi· kahJam~. PoJ~VlJUJe ~~ ~ ~~d~ crvenih ljuskastih područja koja lako krva· re, a znaJU se 1 zagnopu, hJece se kirurški ili radioterapijom. U ~j~dinj ~nom Kraljevstvu broj zabilježenih slučajeva karcinon1a ba· zalnih 1 plocastih stanica se od 1974. do 1989. godine povećao sa 19 000 na 36 000, a u svijetu je u tijeku epidemija karcinoma bazalnih stanica. Ta vrsta . . . nemelanomskih karcinoma kože , međutun·, p ogađa ug1avnom stan1e 13 ~.d e 1· u pn·hrizno v 95% slučajeva reagira na tretman. Dakle, iako lno~u b1:1 vrlo neugodni i nagrđujući, općenito nisu opasni za život. Zlo~.udn1 melanom nešto je posve drugo. Melanomi vrlo brzo rastu i šire se i ne li se na vri3·eme' teško se 113ece. .. M ogu se razviti ··u , . t13elo1n „. . otkriju . " v, • su u zena v svJm z1votn1m dob1n1a, ali češće pogađaJ'u mlađe· lJ·ude I· cesc1 „ V
11 ~~ 0
u vrr1~~!
toj bolesti nisu najizloženiji ljudi koji rade na otvorenom, n q~o upravo suprotno - administratori i men adžeri, tzv. umni radni . !1 "I'~'I.l)C lll.Ct. J. pro d ava Č i. Prema istra7.ivanjima, osobe koje puno vremena CI, pt•ovodc t1 ured ima ranjivije su jc.·1· s<.· rwriod i č u o izla7.u krat kim inten· i lvnl1n d o;plozijnmn st 1 1H~c.·vc.: ~v j« t lnNIt H.1 ~ 10 njihova tijdn nisu baš 6'l
( li
RICHARD HOBDAY
LJEKOVITO SUNCE
najbolje naviknuta. Melanom se povezuje i s n ekoliko epizoda izgaranja nu suncu u djetinjstvu, ali najvažniji faktor rizika za tu bolest je tip kože: ljudi koji teško tamne su najugroženiji, bez obzira na to jesu li i koliko
zbog izloženosti suncu. To podupire nalaze drugih studija koje ukazuju na to da ozbiljne opekline od sunca mogu potaknuti zloćudni melanom, ali da ga redovito sunčanje zapravo može i spriječiti.
puta u prošlosti izgorjeli. Zloćudni melanom u prvome je redu rak kože, no može se razviti i drugdje: u oku i, vrlo rijetko, na mjestima koja nisu izložena suncu poput :ekt uma, vulve, vagine, usta, respiratornog trakta i mokraćnog mjehura. Cini se da se uzrok za pojavu tih nekožnih zloćudnih melanoma ne krije u izlagnnju suncu, što znači da bi na djelu mogli biti i drugi čimbenici. Štoviše, imu dokaza da na rizik pojave zloćudnog melanoma mogu utjecati i faktori koji nemaju veze sa suncem: prehrana, hormonalne promjene, virusi, I ijckovi, ozljede kože (poput opeklina i rana) te neka zanimanja povezana
Pojavnost tumora kože povećala se u 20. stoljeću, stoljeću u kojemu je više ljudi nego prije živjelo i radilo u zatvorenom prostoru. Kaže se kako je 1900. godine više od tri četvrtine stanovnika SAD-a radilo na otvorenom, ali da se njihov broj do 1970. godine smanjio na manje od 10%. Taj podatak - ne zanemarujući pritom da sunčeva svjetlost može potaknuti tumore kože - ukazuje na to da nas podložnim čine i drugi pozadinski čimbenici povezani s načinom života: prehrana, izloženost ionizirajućem zračenju, elektromagnetska polja, otrovne kemikalije u okolišu, povećani stres i tako dalje. Široko prihvaćene viđenje prema kojemu između sunčeva ultraljubičastog zračenja i raka kože postoji uzročno-posljedična veza te da je porast stope raka kože u posljednjih četrdeset godina posljedica načina na koji se danas prakticira sunčanje možda skreće pozornost s pravih čimbenika. S druge strane u drugoj polovici 20. stoljeća došlo je do važne promjene u načinu sunčanja: postali su dostupni proizvodi koji ljudima svijetle kože dopuštaju dulje izlaganje suncu. Prije pojave sredstava za zaštitu od sunca samo je potamnjela koža mogla podnijeti duža razdoblja izloženosti jakom suncu a da pritom ne izgori.
-, ii.laganjem kemikalijama. Na umu valja imati i to da je porast stope melanoma zabilježen u popul.1<.:iji svijetle kože, ali ne i u populaciji tamnije kože, diljem svijeta. lncidt•ncija zloćudnog melanoma u nebjelačkoj populaciji iznosi tek trećinu do tk s<;tine incidencije zabilježene među bijelcima i čini se da nema veze s l1Ja~nnjc1n sunčevoj svjetlosti. Dakle, ako sunčeva svjetlost ne izaziva 110 ' 11dni melanom u ljudi tamne kože, postoji očita mogućnost da su u populaciji u kojoj se pojavljuje na djelu čimbenici koji nisu povezani sa •t lJllt' ll\.
rvtt-huwmi se mogu pojaviti na dlanovima, donjem dijelu stopala i na
su obično prekrivena odjećom, poput nogu ili leđa. Rijetko Nt ' javljaju u ljudi koji rade na otvorenom, a ima i dokaza da redovito jt·rcno sunčanje zapravo smanjuje rizik od razvoja te vrste raka. Prim11111 J<.' I lcc, studija o pojavnosti te vrste raka među osobljem Američke ratne uornadce od 1974. do 1984. godine, objavljena u časopisuArchives ofEn1 t1fromnental Health, pokazala je kako je pojavnost te vrste raka viša među uwrnurima koji su obavljali poslove u zatvorenom prostoru (posadama stroj:irnica, recimo) nego među onima koji su radili na otvorenom. Nakon ra kn testisa mc1anom je najčešći rak u muških pripadnika Američke nt nr mornarkc. Mornari koji su rad ili i u zatvorenon1 i na otvorenom 1 11 1 wJvcćoj s11 mjeri hilJ zaštićeni od 11wln1101u:t; stopa pojavnosti tneđu jl w1 hll11 jt• )'1% 111·1.n od a11H·rič kol'.'' 11111 111111 l11 og prnsjcka, i to, čini se, 11 1
1nJl".t i ma koja
ili
U pokušaju da zaustave porast pojavnosti raka kože zdravstveni stručnjaci
promicali su, a i dalje to čine, sredstva za zaštitu od sunca. Sredstva za zaštitu od sunca uistinu sprečavaju opekline. No javnost se na njihovu uporabu poticala a da nije bilo znanstvenih dokaza da sprečavaju z loćudni melanom ili karcinom bazalnih stanica. Nažalost, sve je više onih koji misle da je munjevitom porastu melanoma u posljednjih dvade'K'l godina zapravo pridonijela široka uporaba kemijskih sredstava za 1.i ~titu od sw1ca koja je započela 1970-ih godina. SREDSTVA ZA ZAŠTITU OD SUNCA I SUNCE I ii o se.: kori ~ L<.:njc sredstava zn :t.n št itu od su nca promi če kao n1jera ja-
zdrnvstva usmjerena IH\ pn·vt·11clj11 l'akn kože, postoje jako dobri 111zlozi dn Ih se izbj('gnvn. SH·dtit vu 'I. 1 'lW 11111 od s111H:n omogućavaju v1111gn
--
RI C HARD H O BDAY
ljuhit(:ljimn sunčanja da na suncu ostanu puno dulje nego što bi to bio lt Hl>'.nj da im koža nij e zaštićena. No postoje dokazi da to produljena izlag inje.: 11uncu zapravo povećava rizik od melanomskog i nemelanomskog t 1lk:l kože. Sredstva za sunčanje kategoriziraju se sukladno faktoru zaštite nd sunca Hi SPF-u. Jednostavnim rij,ečima, proizvod s faktorom 15 (ili Vl't'hn ) osobi koja se sunča dopušta da na suncu ostane 15 puta dulje nego ~t o bi to mogla da nije nanijela losion i da prit_o m ne izgori. Dakle, ako bi opekline inače počela dobivati nakon dvadeset minuta provedenih na sllncu, sredstvo s faktorom zaštite 1S teoretski bi joj dopustilo da pojavu opeklina odgodi za pet sati. U praksi, djelotvornost sredstva za zaštitu od sunca može oslabjeti i dobrano prije isteka tih pet sati. Stoga želite li visoku razinu zaštite održati na dulje vrijeme, sredstvo na kožu morate nanositi u obilnim količinama i u redovnim intervalima. Također se SPF odnosi samo na razinu zaštite od UVB zračenja, ne i UVA zračenja.
LJE KOVITO SUNCE
i tako se izložila povećanom riziku kožnih bolesti uzrokovanih UVA zračenjem,
poput mclanoma. Bila ta hipoteza točna ili ne, služi kao ilustracija koliko takvi proizvodi korisnika mogu uljuljkati u lažnu sigurnost. Dv~ epi~emiolog~,
doktori Frank i Cedric Garland, autori su mnogih stud1Ja koJe ukazuju na to da vitamin D nastao izlaganjem suncu može pomoći u zaštiti ~d brojnih ozbiljnih oblika raka, pa i od zloćudnog melanovma. Garland1 su uz to izložili hipotezu po kojoj vitamin D zapravo moze po~~ći u zaštiti kože od štetnog djelovanja UVA zračenja te da, ka~a u ko~1 ne~a vitamina D, velike količine UVA zračenja mogu potaknuti razvoj karc1no1na začetih izlaganjem suncu u djetinjstvu. Budući da koža vitamin D proizvodi kada je izložena UVB zračenju (ali ne i UVA zračenju), njihova teorija daje težinu argumentima koji govore protiv upor~be_ sredst~va za zaštitu od (uglavnom UVB zračenja) sunca. Evo za:aza~Ja o zloc~dnom melanomu koje su Garlandi 1992. godine iznijeli
Sunčevo zračenje koje dopre do Zemljine površine sadrži dvije valne duljinekojemogunaštetitikoži: ultraljubičastuAiliUVAteultraljubičastu
u casop1suAmericanjournal ofPublic Health:
B ili UVB. Obje izazivaju i tamnjenje i opekline. UVB izaziva opekline brže od UVA, ali ne prodire toliko duboko. Ultraljubičasto zračenje B povezuje se sa svim oblicima raka kože, a za UVA zračenje se vjeruje da je povezano sa zloćudnim melanomom i preuranjenim starenjem. Sve do
Diljem svijeta države u kojima se uporaba sredstava za zaštitu od sunca preporučivala i ,prihvatila iskusile su najveći porast pojavnosti zloćudnog melanoma) pracen porastom smrtnih slučajeva. U Sjedinjenim Americ'kim Državama) Kanadi) Australiji i skandinavskim državama stope melanom~ naglo su po.rasle posljednjih desetljeća, s tim da je do najvećeg porasta doslo nakon po1ave sredstava za zaštitu od sunca. Od 1950-ih do 1990-ih st·ope smrtnosti od melanoma u Sjedinjenim Američkim Državama u žena se. u~vostruč~:a) a u muškaraca utrostručila. Porast incidencije melanoma Ino.;e ~euobicajeno nagao u Queenslandu, u Australiji gdje je medicinska ~tqednzca najprije i najodlučnije promicala sredstava za zaštitu od sunca. Oeensland danas ima najveću stopu incidencije melanoma na svijetu. Na''tflrot t~me po~ast stope melanoma znatno je kasnio u drugim dijelovima r1 ttstraZ.IJe u ko;ima se sredstva za sunčanje promiču tek odnedavna.
prije nekoliko godina UVA zračenje držalo se relativno sigurnim, no danas se zna da te zrake prodiru duboko u kožu gdje mogu oštetiti kolagen i elastin te izazivati pojavu bora. Povezanost UVA zračenja i melanoma nudila se kao jedno od objašnjenja za nezgodnu činjenicu da se povećani rizik od te bolesti počeo bilježiti i među ljudima koji koriste sredstva za sunčanje. Jedno od ponuđenih objašnjenja je i ono prema kojemu su sve donedavno sredstva za sunčanje bila puno učinkovitija u blokiranju UVB zračenja nego u blokiranju UVA zračenja jer se UVA zračenje smatralo neškodljivim. Dakle, omjer UVB i UVA zračenja koji je upila koža osobe koja je rabila sredstvo za zaštitu od sunca bio je drukčiji od njihovih relativnih omjera u prirodnom spektru sw1čeve svjetlosti. Osoba koja se sunčala koristeći se nekim od tih sredstava za zaštitu (od uglavnom UVB zračenja) izlagala se višim dozama UVA zrnČ'\.· njn 1H'µo š1n hi to bio slučaj d.1 1w ko7,n nije nanijcln zaštitu Ili
1
Nj ihova h iporcz.a predmnijeva da rcdovnri uporaba sredstava za zaštitu 11d N1u1ca sp rečava ~ in tczu viramj 1w D 11 koži i, premda ima dokaza da je lum11 1ako, dio s1 n1 čoj :drn tn i dnljt• pnhlj.1, 71
LJEKO VITO SUNC E
RI C HARD HOBD AY
svjetlosti izazivaju kromosomske mutacije i rak kože, u miševa i ljudi. Evo kako je jedan autor koji je pisao za British Medicaljournal 1979. godine izrazio svoju nelagodu s tim u vezi:
Dokt\zi za tvrdnje 0 mogućim opasnostima pro.~ul~enog i~.laga~ja ~un' u ko rištenjem sredstava za zaštitu od sunca pot1cu iz st~d1Je obJav~~e~e 1998. godine u časopisu ]ournal of National C~ncer Insti:u~e. Stud1Ja Je pokazala da djeca koja se često koriste sre~st~1~a ~a zast1~ od s~ca lumju znatno veće izglede da razviju madeze 1 pJeg1ce od dJ~~e koJa ta ~1 l·dstva ne koriste. Istraživači Europskog instituta za onkologiJ~ ~rebro j di su nevuse (madeže ili pjegice) na šestotrinaestero djece u dob11.zm.~đu Šl'St i sedam godina, iz četiri europska grada. Za svako dijete rod1~elJ1 su i'/,ntjcli p odatke 0 korištenju sredstava za zaštitu_ od ~unca, opeklinama · , · obli'ci· ma fizičke zaštite dJ. ece na 1zlet1ma na otvorenom. ntl StU1ca 1 svim Istraživači su utvrdili da su djeca koja su se sredstvima za zastitu od sun~a koristila češće (za razliku od djece koja ih nisu rabila) na sunc~1 boravila duže i imala više izgleda da razviju madeže na tijelu. Djeca ko~a s~ se od !-it nca štitila odjećom (umjesto sredstvima za zaštitu od sunca) 1z~J egla su 1 rnz.voj nevusa nastalih djelovanjem sunca. Budući da je vel~k broJ ~evusa snažan prediktor zloćudnog melanoma u odrasloj dobi, dJeca ko1a rabe ~l'~dstva za zaštitu od sunca na suncu borave duže i razvijaju više madeža, i·t.lažu se većem riziku od raka kože u kasnijim godinama. V
Sredstva za zaštitu od sunca
obično
S velikom nelagodom moram reći da sumnjam kako će u godinama koje slijedi doći do povećanja tumora kože zbog sveprisutne i, prema mojemu mišljenju, nesmotrene uporabe pripravaka sa 5-metoksipsolarenom. Moju zabrinutost nimalo ne blaži spoznaja da mehanizmi za popravak DNK funkcioniraju ispod optimuma u, primjerice, jedne od sto osoba.
•
sadrže jedan ili. dva V
tip~v z~štite:
kemijski filtar sunca, koji upija ultraljubiča~~o zrac~nJe ~e fiz1cki ~t~~ . neki ertni materiJ' al - titan1JeV oksid, cm kov oksid ih sunca, o b icno ·1 l (talk) _ koJ· i dJ' eluJ· e tako da odbija ultraljubičaste zrake od koze. nH ov <.U kr Aktivni sastojci u kemijskim sredstvima za zaštitu od sun~a u JUCUJU 1 v
m·
v
V
•
•
p -aminobenzojevu kiselinu, metoksicinamat, benz~fe~on 1.~~uge sasto' ke koji određene valne duljine ultraljubičastog zracenJa up1JaJU, a druge
)propuštaju. Prije izlaska na tržište sredstva za zaštitu od ~-unca prola~e stroga testiranja, no pojedini se sastojci, s..vremena na vnJe.me, rnoraJU povući jer izazivaju nuspojave ili su potenc1Jalno kancerogeni.. Krajem l 970-ih iskazana je zabrinutost zbog tvari
S-1netoks1ps~larena
koja se stavljala u pojedina sredstva za zaštit~ od su1?ca.kak~.~1 s~ pot aknule t amnjenje. Takvi su pripravci na kraJU povucern. s ~rz1st.a 1er se sumnjalo da S-n1et oksipsolarcn u njimo osim ta~nj.en~~ u~a i dru~e biolo~kc nčl nlu:. Smat ralo s<.: dt\ hi oni tnogli hi ti sltčn1 uc1nc1m~ drugi~
psoLu·c·n.\. poput 8 nwtoksipsol,1n·11' • 'l l kn)l'
'il '
1.nnlo dri
ll
prisutnosti
Poznato je da sredstva za zaštitu od sunca izazivaju alergije i da u osjetljivih ljudi kombinacija sunca i sredstva za zaštitu od sw1ca može potaknuti fotosenzitivnost. Ali vjerojatno najvažnija stvar koju valja imati na umu jest da su sredstva za zaštitu od sunca smišljena kako bi spriječila opekline od sunca; nema drugih znanstvenih dokaza da su učinkovita u prevenciji karcinoma bazalnih stanica ili, kad smo već kod toga, zloćudnog melanoma. Osim raka kože tu je i problem preranog starenja uzrokovanog sunčevim zrakama. Proizvodi za zaštitu od sunca danas se naveliko reklamiraju kao sredstva s anti-ageing svojstvima. S obzirom na opsjednutost mladošću i mladenačkim izgledom koja prožima zapadnjačku kulturu, rie čudi da proizvođači sredstava za zaštitu od sunca promiču redovnu svakodnevnu uporabu losiona za zaštitu od sunca i sredstava za hidrataciju s UV zaštitom. Umjesto da se oslanjaju na sredstva i losione za znštitu, svima onima koje zabrinjava prerano starenje izazvane sunčevom • svj etlošću možda bi bilo korisnije prijeći na režim prehrane koji štiti od ~t ctnog djelovanja sunca i na glavu staviti šešir.
SUNČEVA SVJETLOST, SLOBODNI RADIKALI I VITAMINI Liječ n ici koji su se početkom 20. stolj eća sunčevom svjetlošću služili
I .10 lijekom bil i su i te kako svjesni utjecaja prehrane na oporavak paciJ1•11n1·a. H ranji vi obroci bili su sn~tnv ni dio tc rnpijc, a i tvrdnja da dobro 11 dll'i\ llj~·m1 kcr1.:1 nn su nč<:v u svjt tlo•,t rc.1glrn hotje od kože siro1našne 'l .\
RI C HARĐ HOBDAY
•1.d11na zvuč i razumno. Svakako postoje dokazi koji podupiru stav pn lojt•1nu mnogi naši trenutni problemi sa sunčevom svjetlošću, rakom ll'l'Urnnjcnim starenjem proizlaze iz nedostataka naše zapadnjačke
111 t11
vi olcrn aliniranc hrane. ' l'nplinn sunčevih zraka pobuđuje slobodne radikale u koži. Slobodni 1'. 1dilrnli su vrlo reaktivni fragmenti molekula koji se s drugim molekula11 \I\ u tijelu mogu kombinirati destruktivno, u procesu zvanom oksidaciju. Osi1n izlaganjem suncu formiraju se na niz načina: kao nusprodukt normalnih metaboličkih procesa, iz cigaretnog dima, konzumacijom .dkohola i zagađenjem iz okoliša. Reakcije slobodnih radikala izazivaju oštećenje stanica - uključujući i njihov genetski materijal (DNK) - i povezuju se s nizom bolesti: rakom, bolesti srca, artritisom te procesom starenja. Mnoga od najnovijih sredstava za zaštitu od sunca sadrže i antioksidante koji bi bilo kakvu štetu izazvanu suncem trebali neutralizirati već u samoj koži. Međutim, zna se da vitamini A, B, C i E u prehrani zajedno sa selenom, bioflavonoidima, beta-karoten (prekursorom vitamina A u tijelu), cinkom i brojnim drugim mineralima i spojevima mogu spriječiti formiranje slobodnih radikala ili- ako su se već formirali- zaštititi tijelo od štete koju mu mogu nanijeti. Vitamin A koristio se za tretiranje kože s malignim promjenama, a epidemiološke studije ukazuju na to da vitamini A, Ci E štite od pojedinih vrsta raka. Procjena učinkovitosti uzimanja vitamina, objavljena 1998. godine u časopisu Journal of the American Academy of Dermatology, pokazala je da 2 g vitamina C u kombinaciji sa 1000 IJ vitamina E osigurava zaštitu od sunčevih opeklina. Beta-karoten u hrani navodno je osobito dobar u sprečavanju formacije slobodnih radikala u koži što s druge strane odgađa početak opeklina. Štoviše, poznato je da beta-karoten ima antikancerogena svojstva. I stoga, namjeravate li otputovati na odmor na neko sunčano mjesto, postoje dobri razlozi da tjednima prije odmora uzimate dodatak beta-karoten, a dok ste tamo, i druge vitamine. Međutim, 11 a 1njcravate li na odmoru na jakome suncu provoditi duJjc vremena, bavite Ii se nekim spon om, recimo skijnnjcm ili jt·drenjcm, tada je možda 11pt1l IH , dn rn1 d ljelovl' t ijd., kojl 1H1t' 1 I 1111 pnl 1I Vl' l\i n dj cćom nanesc.: t c l
LJEKOVITO SUNCE
sredstvo za zaštitu od sunca s visokim faktorom zaštite, po mogućnosti neko s fizičkim, a ne s kemijski aktivnim sastojkom. Uz to što inhibiraju slobodne radikale pobuđene opeklinama od sunca vjeruje se da antioksidativni vitamini i hranjive tvari mogu spriječiti stvaranje sive mrene. Sve se donedavno vjerovalo da je staračka mrena rezultat nepovratnog procesa pa se dopuštalo do dostigne poodmaklu fazu kada bi na scenu stupali kirurzi i zamjenjivali oštećenu leću. Dokazi da prehrana ima utjecaj na razvoj sive mrene u posljednjih su se sedamdes~tak. godina polako gomilali do te mjere da se medicinski nadomjesci anttok.s1danata poput vitamina Ci E te beta-karotena danas preporučuju kao mJera za prevenciju te bolesti. „Uhvati" li se siva mrena u ranoj fazi, ~pomenuti i drugi antioksidanti mogu se koristiti za saniranje već nastale stete. To su dobre vijesti za one kojima prijeti razvoj spomenute bolesti, poput dijabetičara, žena koje su u trudnoći bile izložene kozicama, kroničnim pušačima i alkoholičarima te ljudima s kroničnim bubrežnim ili srčanim problemima. Temom prehrane detaljnije ćemo se pozabaviti u Poglavlju s. Sada se vratimo dobrim i onim drugim stranama sredstava za zaštitu od sunca. Osim već spomenutih sredstva za zaštitu od sunčanja imaju i drugih nedostataka zbog kojih bi ih valjalo izbjegavati. Budući da obuzdavaju prirodnu zaštitnu reakciju kože na sunčevu svjetlost, nekome tko se bavi t ~l'a~ijom s~nčevom svjetlošću, ta bi sredstva predstavljala smetnju jer 1>1 silno otezavala promatranje prirodnog napretka procesa tamnjenja Ili reakciju pacijenta na sunčevu svjetlost. Liječnici koji su se sunčevom •. vj ctlošću služili u liječenju tuberkuloze i ratnih ozljeda, do izlječenja su došli izlažući pacijente - postupno, tjednima i tjednima - punom spe1 t 1 u sunčevih zraka i polako gradili prirodnu zaštitu kože od sunca. Ako 11jihovi pacijenti s tuberkulozom nisu tamnjeli, to je značilo da im se .1.1njc ne p oboljšava. Svakako im se nije dopuštalo da izgore, izlože riziku I iii
d 1 polrnš11j11 potamnj1..• ti.
3
KAKO SUNČEVA SVJETLOST MOŽE SPRIJEČITI OZBILJNE ZDRAVSTVENE PROBLEME
Svake godine u ovoj zemlji i u zemljama na sličnim zemljopisnim širinama nedostatak sunčeve svjetlosti vjerojatno ubijena tisuće i tisuće ljudi više nego što to učini rak kože. Na prvi pogled ta se izjava može učiniti skandaloznom, no mogla bi biti i istinita. Godine 1995. od zloćudnog melanoma u Engleskoj i Walesu umrlo je gotovo 1400 muškaraca i žena. Koronarne bolesti iste su godine pobile 139 000 njihovih zemljaka. Očito je da bi - nudi li sunčeva svjetlost uistinu, pa i u najmanjoj mjeri zaštitu od srčanih bolesti - broj života spašenih umjerenim izlaganjem suncu daleko nadmašio broj života izgubljenih zbog zloćudnog melanoma. Isti se argument može primijeniti i na niz drugih ozbiljnih degenerativnih i lufektivnih bolesti koje zajedno u Britaniji odnose stotine tisuća života, koje su, čini se, na neki način povezane s oskudicom sw1čeve svjetlosti. Za bolesti o kojima je riječ u ovome poglavlju dio istraživača drži da imnju veze s neodgovarajućim razinama vitamina D u tijelu. Kada krenete proučavati tabelu koja slijedi u nastavku teksta, imajte na umu da 11 mnoštvu slučajeva veza između manjka vitamina Di sunčeve svjetlosti 11ljL dokazana, no to se uglavnom može pripisati tome da je sve doned tvno provedeno kon1parativno malo istraživanja o učincima vitamina 1l trn imunosni sustav. Osim toga status vitamina D u općoj populaciji 111Jt· ~c mjerio ni u Britaniji niti igdje drugdje. Stoga je moguće da ga svi'ma 11 11 nn ll krvotoku snuj.i manje nego što bi trebalo. Pdje nego pogledamo 111 ljt-·cIlrntčn c bolesti, mol.da bi bilo dohro nnč in i ti pregled dijela najnoviJl h h11r \~.ivn oj a o tome i pokušnt i odn•dJ1I koliko ~ 11 dcfl cijcncija ili insu~ f h k 11~ ljtt vlt 1111it1.1 D rn š i1'1/ or. ~
1
'/'/
RICHARD HOBDAY
Lj EKOVI TO SUNCE
tradicionalno nose kako bi se zaštitili od sunca. Stariji ljudi često su vezani uz kuću ili zatvoreni u staračke domove i ne mogu izlaziti na sunce. Dakle, ne nadomještaju li manjak sunčeve svjetlosti uzimanjem vitamina D i manjka li im u prehrani kalcija, izloženi su znatnom riziku prijeloma i koštanih poremećaja. Što se tiče oralnih dodataka, dio najnovijih istraživanja ukazuje na to da bi starije osobe kojima nedostaje sunčeve svjetlosti na dan trebale uzimati i do 800 IJ vitamina D, i to već nakon nekoliko tjcdana provedenih u zatvorenom. To je sasvim dovoljno vremena da se učinci deprivacije sunčeve svjetlosti pokažu, ako niste stvorili pričuve vitamina D koje bi s njima izašle na kraj.
T bifea 2: Manjak sunčeve svjetlosti i uz nju povezane bolesti rak dojke rak debelog crijeva dijabetes povišeni krv ni tlak srčane
bolesti
multipla skleroza rakjajnika osteomalacija 7 osteoporoza rak prostate psorijaza rahitis sezonski afektivni
poremećaj
karijes t uberkuloza
KOLIKO JE DEFICIJENCIJA VITAMINA D UOBIČAJENA?
Nesumnjivo, u većem d ijelu sjeverne Europe i Sjedinjenih Američkih Država deficijencija vitamina D uobičaj en je problem među starijim ljudima. Jedna novija europska studija pokazala je da u zimskim mjesecima pogađa više od trećine sedamdesetogodišnjaka. Prema jednome radu, objavljenom 1995. godine u časopisu Lancet, znanstvenici su mjerili razine vitamina D u krvi 824 starija ispitanika u jedanaest europskih zemalja i utvrdili da su u 36% muškaraca i gotovo 50% žena bile nedostatne. Zadovoljavajuće razine vitamina D izmjerene su u ljudi koji su uzimali oralne dodatke ili se izlagali UV zračenju svjetiljki za sunčanj e. Iznenađujuće, no najniže razine vitamina D zabilježene su u toplijim južnoeuropskim zemljama. U nastavku istraživanja pokazalo se da je jak prcdiktor dcficijencijc virami nn O odjeća koju tan1ošnji ljudj
Deficijencija vitamina D nije ograničena samo na starije, za kuću vezane osobe. Studija Instituta za pomorsku medicinu Kraljevske ratne mornarice (Royal Navy's Institute ofNaval Medicine), u kojoj su mladim muškarcima, uz normalnu prehranu, zadržavanjem u zatvorenom prostoru uskraćivali sunčevu svjetlost, pokazala je da su se njihove zalihe vitamina D u šest tjedana smanjile dovoljno da izazovu poremećaj u apsorpciji kalcija, a time i u ravnoteži kalcija u organizmu. Nakon dva mjeseca spomenutog režima njihove su se zalihe vitamina D prepolovile i kalcij ~li počeli gubiti brže nego što su ga uspijevali unositi. Do desetog tjedna 'l,abilježcno je da trećina ispitanika unosi tek trećinu kalcija nužnog za održavanje zdrave ravnoteže. Dakle, osobama koje se normalno hrane, ali 11 c mogu izaći na sunce jer su vezan e za kuću ili neku instituciju, ne piše se dobro. Pacijenti koji u bolnici provedu nekoliko tjedana očito su rizična lc.11pina. U svojoj knjizi „Day Light Robbery"s doktor Damien Downl11g preporučuje da se, očekujete li operaciju kosti, uoči operacije u bol111ci n e zadržavate dugo jer pomanjkanje vitamina Dlako može djelovati I ll'J><)Voljno na brzinu oporavka. Prije pedeset godina bilo je sasvim nor111,tln o da se pacijenti s ortopedije za lijepa vremena na krevetima izgu1 lj11 lla otvoreno da koliko-toliko iskoriste sunčevu svjetlost i svjež zrak. J 1 I ,,, su o ni bo ravili vani i nosili se s vremenskim uvjetima, bolničko je 111nhlj(' moglo dobro prozračili i očistiti odjele. Ne treba ni reći da je u A11•111 tlj1•1ft 111
do~l11v11 11pdJt· vc11 I 11l11~lo hl „PlJi11' lu111'111•d l1lj1 l11 d111111''. 11n111p,Jov aludira nn „otimanje" po-
li111' d111•v 111• •1 vjc•tl1111ll, " P·
1""
1
H
7'>
R ICHAR D H O BDAY
današnjim modernim bolnicama takvo što nezamislivo. Ako su razmjeri pomanjkanja vitamina D među bolničkim pacijentima uistinu veliki - na što upućuju pojedine studije - to je dobar razlog za arhitektonske preinake. Sada kada smo proučili stanje s vitaminom D u populaciji starijih i institucionaliziranih osoba, valja nam se zapitati što je sa širom populacijon1 sjevernih industrijaliziranih naroda? Je li deficijencija vitamina D uobičajena i medu inače zdravim odraslim osobama u općoj populaciji? Najnoviji rezultati pokazuju da bi taj problem u razvijenin1 zemljama mogao biti i daleko rašireniji nego što se svojedobno činilo. Istraživači Opće bolnice grada Bostona u Massachusettsu nedavno su otkrili da je Č:.l k 66% pacijenata na općem bolničkom odjelu, koji su unosili manje od preporučene dnevne doze vitamina D, bilo deficijentno. Ti su pacijenti bili mladi (prosječne starosti 62 godine) od ispitanika u mnogim prijašnjim studijama o statusu vitamina D, a prije prijema u bolnicu tek ih je manjina bila vezana uz kuću ili starački dom pa se mogu smatrati n:prczentativnim uzorkom opće populacije. U spomenutom istraživanju, objavljenom 1998. godine u časopisu New
Englnnd Journal of Medicine, posebno se isticalo to što su niske razine v lt nm inn D zabilježene u 46% pacijenata koji su uzimali multivitaminske pl'ipnw kc, od kojih su mnogi sadržavali i po 400 IJ vitamina D. Čak i llH.'du pacijentima koji su konzumirali doze vitamina D više od onih koje se preporučuju njihovoj starosnoj skupini, svaki je treći pokazivao deficijcnciju. Jedno od mogućih objašnjenja jest da se u izračunu dnevnih doza vitamina D koje su se preporučivale građanima Sjedinjenih Američkih Država pretpostavljalo da će svi dio vitamina D dobiti iz sunca. S bolničkim pacijentima, kao što smo već vidjeli, to nije bilo moguće. No ne uzima li opća populacija u urbanim dijelovima SAD-a preporučene doze vitamina D niti izlazi na sunce, razumno je zaključiti da je u SAD-u na djelu visoka stopa insuficijencije, a ne deficijencije vitamina D. Spomenuti problem nije ograničen na Sjedinjene Ameri čke Države. Rezultati ankete o statusu vitamina D u odraslih osoba koje žive u gradovi mn diljem J•'ra ncuskc, objnvlj(' ll<.' I 99H. godine u časopi su Osteoporo ~is /1111 1·111t1 i o11rt l . pnt vrcluju d11 J" vl•1u lrn pi t·vnlt·ru.:ija insufic.ijcncijc 1
tm
LJEKOVI TO SUNCE
među odraslim stanovnicima urbanih središta uzrokovana uglavnom nedostatnim izlaganjem sunčevoj svjetlosti. Mliječni proizvodi u Francuskoj ne oplemenjuju se vitaminom D, a prosječan dnevni unos obično je manji od 100 IJ, stoga status vitamina D ovisi ponajviše o količini raspoložive sunčeve svjetlosti. U spomenutoj studiji najniže razine vitamina D izmjerene su na sjeveru i u središnjem dijelu zemlje, a najviši na njezinu jugozapadu.
SUNČEVA SVJETLOST I KRHKE KOSTI Pojavnost prijeloma kuka u Francuskoj pokazuje geografsku raširenost sličnu onoj vezanoj za insuficijenciju vitamina D, dakle najučestalija je na sjeveru i u središtu zemlje, a najrjeđa na sunčanom zapadu i jugu. To je važno jer je - ako veliki dijelovi urbanog stanovništva razvijenih zemalja uistinu imaju velikih problema s vitaminom D - razumno očekivati i s time povezanu visokuincidenciju prijeloma kuka i degenerativnih bolesti kostiju. Oskudica sunčeve svjetlosti tradicionalno se povezuje sa slabim ili krhkim kostima. Jedna od u tom smislu najstarijih referencija je ona od prije dvije tisuće godina, grčkog povj esničara Herodota (480. - 425. pr. n. c.), koji je zabilježio veHke razlike među posmrtnim ostacima egipatskih i perzijskih žrtava na poprištu bitke kod Peluzija (525. pr. n. e.):
Na mjestu na kojemu se vodila bitka uočio sam vrlo neobičnu stvar, o ko/Oj su mi pričali domaći ljudi. Kosti perzijskih i egipatskih mrtvih i dalje su fržrdetamo, podijeljene kao i prvoga dana, i ja sam opazio da su lubanje Perii1tnaca tako tanke da bih ih mogao probiti ako ih samo dotaknem nekim t·11menčićem; egipatske su s druge strane toliko jake da bi ih bilo teško razbiti w l11rcem kamena. Rekoše mi, vrlo uvjerljivo, da j e to zato što Egipćani od 111t1/i/J nogu briju glave tako da im kost lubanje otvrdnepod djelovanjem sun," <>/o z ašto vni gotovo i ne ćelave; ćelavost je u Egiptu rjeđa nego bilo gdje ,/1 1 1.~r(it•. 1o)dttkle) objašnjava tvrdoću r~fihovih lubanja; tananost perzijskih I11/J,11~i11 po<'i w1n ri ,·[ilnom načclu: konkrelno, oni su uvijek nosilifilcane kape J•o/I lllt l M 1,~lt111(• ŠI ilili od S1tl1Cd . I k rodot, Povijest Hl
RICHARD HOBDAY
OSTEOPOROZA- „TIHA EPIDEMIJA" Bolest kostiju zvana osteoporoza u zapadnim zemljama postaje toliko u običajena da je nazivaju „tihom epide1nijom." U Britaniji osteoporoza pogađa jednu od tri žene i jednog od dvanaest muškaraca starijih od pedeset godina. Svake godine dijagnosticira se SO 000 prijeloma ručnih 1.globova, 40 000 prijeloma kralježaka i 60 000 prijeloma kuka. Otprilike 20% prijeloma kuka završava sa smrću, a oni koji ga prežive često trpe tn1jni invaliditet i ovise o tuđoj pomoći. Od posljedica prijeloma kukova un1.ire više žena nego što ih umire od raka maternice, raka vrata maternice i rnka jajnika zajedno. Iz još nedovoljno razjašnjenih razloga u velikom dijclu starije populacije kvaliteta kostiju se pogoršava, a svoj udio u tome inu1ju niske razine vitamina D. U uobičajenim okolnostima žene počinju gubiti približno 1% koštane mase godišnje nakon 30. i 35. godine, a muškarci negdje u dobi od SS godina. Ulaskom žene u menopauzu taj se gubitak zna i ubrzati jer est N gcn, koji pomaže kostima da apsorbiraju kalcij, počinje opadati. U poj<.: dinih ljudi kosti se stanjuju, poprimaju građu pčelinjeg saća i biv 1j11 sklon e prijelomima, katkad i sasvim i spontanim. Najosjetljiviji su 1okovi i 1..apešća, a uobičajeno je i drobljenje kralježnice. Za tu bolest I 11 , lt 1c.l'istični su gubitak visine i deformacija kralježnice - tzv. udovička ~1 l1n, Ozlj ede uzrokovane osteoporozom katkad je teško liječiti zato što
~1·1u.l u kostiju, do vremena kada se bolest dijagnosticira ili dođe do 1 pl'ljcloina, promijeni do te mjere da nestane i do trećine koštane mase. t'
'Ih se stanje, prema konvencionalnu stajalištu, drži nepovratnim, pa je i
Iijcčc.nj e usmjereno na sprečavanje daljnjega gubitka koštane mase, a ne na obnavljanje sačuvanog dijela kostura. U muškaraca osteoporozu mogu izazvati niske razine hormona test ostcrona i drugi zdravstveni problemi, ali za gotovo polovinu slučajeva 1nuškc ostcoporoze ne zna se uzrok. Što se tiče žena, najučinkovitijim nnč i1101n da se zaustavi gubitak koštane mase do kojega dolazi nastupom 1ncn opauzc dr1.J se terapija hormonskim nadomjescima. Moguće je i da je oslc.'nporozn prije prohkm povezan s oslnhljenim irnunosnim sustavom ili lo~nm pt•t.• h1·tmo1 n 11 <. go s horrno11nluo111 111•1· 1vHol c..·:1.om. Debelo je crijevo, 1
li
LJEKOVITO SUNCE
sa starenjem, sve neučinkovitije u apsorpciji kalcija iz prehrane, a britanska prehrana po svoj prilici sadrži premalo kalcija kojim bi kompenzirala njegov stalni gubitak iz tijela. Bez obzira na mogući uzrok, osteoporoza - u smislu troškova operacija i naknadne njege - predstavlja silan teret za javne financije. U Velikoj Britaniji, Nacionalna zdravstvena služba (NHS) svake godine na liječenje osteoporoze troši više od 900 milijuna funta. Budući da je stanovništvo u zapadnim ze1nljama sve starije, osteoporoza će vrlo vjerojatno predstavljati sve veći teret ionako prenapregnutim zdravstvenim sustavima. U Sjedinjenim Američkim Državama svake se godine, kao posljedica osteoporoze, događa više od milijun prijeloma kostiju, od kojih 300 000 otpada na prijelome kukova. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da bi diljem svijeta broj fraktura kukova sa 1,7 milijuna 1990. do 2050. godine mogao porasti na 6,3 milijuna. Aktualno konvencionalno medicinsko stajalište manjak sunčeve svjetlosti ne drži važnim čimbenikom u nastanku spomenute bolesti. To je i razumljivo s obzirom na trenutačne stavove o suncu i s obzirom na to da se nitko pomnije nije pozabavio povezanošću osteoporoze i izlaganja sunčevoj svjetlosti. Ipak, čini se da nedostatak sunčeve svjetlosti pogoršava bolest. Za povezanost deficijencije vitamina D i povećanog t'lzika od prijeloma kuka zna se već dva desetljeća: pojedine studije uka:1:t1ju na to da je ugrubo 30% - 40% starijih pacijenata s prijelomom kuka dcficijentno ili insuficijentno. I što je još važnije, postoje izražene sezonske varijacije u gustoći kostiju i u incidenciji prijeloma kukova. Gustoća kostiju najniža je tijekom zime, a i prijelomi kukova u zimskim su mjeseci ma češći nego u bilo koje drugo doba godine. Uz to, učestalost prijeloma kukova izravno je proporcionalna povećanju zemljopisne širine. Većina pndova i s padovima povezanih ozljeda događa se kod kuće, stoga se se,1 onske varijacije u prijelomima ne mogu pripisati padovima na ledu i sniJ
·gn.
l 1nn dokaza da ljudilna stariji1na od sedamdeset godina uzimanje do1 l1 u ak:.\ kalcija iv itan1ina D može koristiti. Studija objavljena 1994. godine 11 l.11ut:~tu pokazala je da se u 7.cna s1njcštcnih u don1ove za starije osobe,
I n)t• m1osan1ua<.:st mjc~wci dobivrd<• d1wv1w dcw.<,1 od 800 IJ vitamina Di I
•oo 111g lrn lrijn, ri1.ik mi p1·ij(·lom l
1111n jln.
lJ 'llt1dijl j<.· ~udjcl oval o 3270
RI CHARD HOBDAY
LJE KOVITO S UNCE
,c·o11 ; u razdoblju od tri godine koliko se na njih primjenjivala spomenuta
•1
1 ~·rnpij a
RAHITIS I OSTEOMALACIJA -
broj prijeloma smanjio se za 25% u usporedbi sa ženama koje
„BOLESTI TAME"
pwnenut<: dodatke nisu dobivale. Slijedile su i ~~nge studije, !
dn se broj nevertebralnih prijeloma u stanJih osoba moze sma~Jltl dnvtt11jc1n oralnih dodataka vitamina D i kalcija, no relativan doprinos vit ,unina Di kalcija i dalje je nepoznat.
1.uj11
Nekoliko se bolesti tradicionalno povezuje s uskraćivanjem sunčeve svjetl~~ti; najpoznatija od njih svakako je rahitis. U ovoj zemlji (Velikoj Brita111J1, op. ur.) rahitis je svojedobno bio vrlo uobičajena bolest i, premda se u medicin~ki~ udžbenicima spominje kao bolest koja nastaje zbog ~edost~tka vitamina Di povezuje s neprimjerenom prehranom, njezin Je pravi uzrok bilo zagađenje u zraku koje je blokiralo ultraljubičaste sunčeve zrake.
Premda je starijim osobama svakako praktičnije uzimati dodatke nego t' ~unčati,
takav im dijetalni pristup problemu uskraćuje sve druge dohrobiti (osim sinteze vitamina D u koži) koje im izlaganje sunčevoj svjetlosti može donijeti. Dakako, baš kao ni bolnice, ni suvremeni domovi za \tarijc osobe nisu zamišljeni kao mjesta na kojima se ljudi mogu ~unčati. Doba ležaljki za sunčanje, verandi, trijemova i solarija daleko su iza nas. Al'hitekte bi trebalo poticati da o njima ponovo porazmisle s obzirom na epidemiju osteoporoze i na pojavnost drugih degenerativnih bolesti koje bi mogle biti povezane s uskraćivanjem sunčeve svje~losti. Ili bi, ako ništa drugo, trebalo porazmisliti o ponovnom uvođenju sunčanih svjetilj~ ~er je utvrđeno da ultraljubičasto zračenje iz umjetnih izvora .neutrahzi~a deficijenciju vitamina D u starijih osoba. S obzirom na zabnnutost ko1a vlada zbog raka kože, malo je vjerojatno da će ultraljubičasto zračenje, u doglednoj budućnosti, dobiti prednost pred oralnim dodacima. U vezi s osteoporozom prevladava konvencionalno stajalište prema kojemu je najbolji način prevencije njezine pojave u kasnijoj život~oj dobi izgradnja koštane mase u djetinjstvu i adolescenciji, zatim redovita
tjelovježba i uzimanje obilnih količina vitamina Di kalcija. U tom sl~čaj.u - pod uvjetom da se kalcij u dovoljnoj mjeri apsorbirao - gubl1en!e koštane mase povezana sa starenjem kreće s razine koja će se puno teze spustiti ispod takozvanog praga prijeloma, odnosno točke nakon koje se rizik od prijeloma kostiju povećava. U praksi to znači ili izlaziti na sunce ili uzimati oralne dodatke poput ulja iz jetre bakalara i baviti se napornim aktivnostima u djetinjstvu. Današnje se roditelje, međutim, odvraća od toga da djecu izlažu stu1cu te savjetuje da ih kad god u ljetnim mjesecima izlaze na otvoreno mažu sredstvima za zn~t itll od sunca s faktorom 15. Time; ći; m o~.d :i sprijcč it i opd d i1w od m111t "•.di li · i porcrn cćaj c kostiju u lrn sni joj /,ivot noj dohi.
u
V·U· 17. ~ 18. stoljeću većina europskog i
sjevernoameričkog stanovništva ZIVJela Je u pretrpanim četvrtima uskih uličica bez sunca i mračnih ~vorišt~, u nehigijenskim uvjetima. S početkom industrijske revolucije 1 u go~mama koje su joj slijedile te su četvrti neprestano bile pod pokrovo~ dima nastalog izgaranjem ugljena po kućama i tvornicama. Jedan od sastojaka toga smoga bio je i sumporni dioksid, plin koji .izaziva respiratorne probleme i kiselu kišu. Čestice sumpora mogu formirati stalni sloj kisele maglice koji odbija ultraljubičasto zračenje upravo onih valnih dulj.~na ~~z k~jih nema sinteze vitamina D u koži. Dakle, zbog kombinac~~ los1h t~VJeta stanovanja i zagađenja u zraku djeca nisu imala prilike dobm dovoljno sunčeve svjetlosti. Nimalo iznenađujuće, rahitis je u to 1loba b10 endemska bolest: nazivao se „engleska bolest." Djeca koja su živjela u tim sirotinjskim četvrtima i patila od rahitisa j kođer su patila od deformacije kostiju i slabosti mišića. Kosti bi im 0 111c.kš~~e, što je rezultiralo uočljivim iskrivljenjima nogu i kralježnice. / ,1.1b1 b1 .im1~.asnije izbijali i ranije ispadali. Omekšavanje, slabljenje i de1111ncrnhzac1Ja kostiju pogađali su i odrasle, kod kojih se o toj bolesti gov111'1 lo kao o ostcomalaciji. Premda je sam po sebi rijetko bio smrtonosan, ' il1l tis j~ rcrnlti rao visokim stopama smrtnosti novorođenčadi i rodilja: •' li<' ko!c bi tu bolest razvile u djetinjstvu često su imale deformacije zdje1li ,. X.to J<.' porođaj činilo rizičnim. 1
u t•l l
1
LJEKOVITO SUNCE
RICHARD HOBDAY
kože koju izlažu suncu kada na sebi nose tradicionalnu odjeću dovoljne su za fotoke1nijsku proizvodnju vita1nina D, i to u količinama koje će ih održati u dobrome zdravlju. No ne i u Britaniji u kojoj sunce sja puno rjeđe i u kojoj su ultraljubičaste zrake slabije. Dakle, razina vitamina D u tih žena može naglo pasti prve godine nakon dolaska, a rizik razvoja aktivne tuberkuloze ostaje visok prvih pet godina boravka. Riziku razvoja tuberkuloze katkad su izloženi i stariji bijeli muškarci jer pokazuju istu sklonost da se danju zadržavaju u kući i konzumiraju hranu u kojoj manjka vitamina D.
· be a drugi su držali da J.e riJ' eč o infektivnoj bolesti. Druge mo.np
•
l
v
V
Ilf„u11 ' d · d fi „ c dokazano da vitamin D liječi rahitis, pretpostavila se ~ J~v e ciJe~~
~ljn spomenutog vitamina i uzrok bolesti. Kasnije nutriciomsttcke .st~d11~
f l su shvaćanJ·e prema kojemu su prehrana i vitamin D naJvaznip . . . .. pokon ~ itnbenici. Ipak, u isto je vrijeme znanstvenicima i 1iJec~ic1m~ na . postalo jasno da se rahitis razvija kada ljudima ne.dostaJe s~nce~~ si·e:losti, činjenica koja se unatoč snažnim znanstvenim dokazima i in . ici.
osna i e
v
ji\ma uglavnom ignorirala,
V
'
•
••
•
V•
'
V
lako se znalo da se ta razorna bolest kostiju moze izhJec1u .sunc~~om , · i·· 'ka u 19 stolJ' eću bilo spremno pnhvatttl da svjctlošcu, ma1o Je iJecni · 1 1činkovit lijek za nju može biti nešto tako je~nos:~vno poput sunca~J,a. ~t·cwiše, do dana-današnjeg rahitis se i nadalJe nasiroko sma:ra bo:escu v h nJ'kom sunčeve SVJetlosu. Su11'.1,orkovanom losom pre ranom, a ne ma . . . · · · ' diJ. elu konvencionalnih med1ll'otno popularnom VJerovanJU, i vecem . , 1 ·· b l t' tame a ne bolesti 'i·l n ~ kih razmišljanja, rahitis i osteoma aciJa o es 1 su .etom da se u dovolJ' noJ· mJ· eri izlažete suncevoJ SVJetlosu, pl'(i l \l'OJ)(;!. P o d UVJ . pt'(·hmna kojoj manjka vitamina D neće izazvati spomenute bolesti. v
V
V
'
•
•
•
•
TUBERKULOZA I SUNCE Seoba iz zemlje s obiljem sunčanih sati u zemlj.~ u ~ojo~ je sunčeva. ~vj~t 1 lost relativno rijetka može dovesti do deficijenc11e v1tamm~?· u.~z !ski7 obiteljima djeca koja se dugo vremena doje sklona s~ deficiJ~nCIJl ~itam ~ na Di rahitisu ako njihove majke ne dobivaju dovolJno sunceve S~Jetl~stl Hi ne uzimaju dodatke vitamina D. Žene koje u Br::aniju dolaze iz Juz~e Azijc posebno su podložne tuberkulozi zbog nac1na prehrane, ~trogih
pravHa odijevanja i sklonosti da ostaju u koći, što i~ odre~a spr~~a~a da dnbiju dovoljno snnčcvc svjetlosti i vhnrnl11 n D kop1na b1 sc. z~snul~.o~ holt•tit i. \ 1'.l.<'ll\l j unn 1•1, l
l\ 11\Cl'
jnko, rn „1lc povrsmc
Tuberkuloza se ubraja u bolesti za koje se vjerovalo da su iskorijenjene, a koje su se u prošlo1n desetljeću vratile na vrh popisa javnozdravstvenih problema. Incidencija tuberkuloze u britanskoj populaciji dosegnula je vrhunac početkom 1800-ih, ali je potom uvođenjem zdravstvenih reformi i poboljšanjem prehrane, higijene i uvjeta stanovanja postupno opadala. U jednom je trenutku ta tzv. bijela kuga ubijala više britanskih stanovnika nego sve druge infektivne bolesti zajedno. No 1950-ih, kada su postali dostupni lijekovi poput streptomicina i kada je uvedeno BCG cjepivo, tuberkuloza više nije predstavljala toliko silnu prijetnju javnome zdravstvu. U godinama k<:>je su uslijedile činilo se da je tuberkuloza u Velikoj Bri-
taniji i drugim razvijenim zemlja1na pobijeđena pa farmaceutske kompanije nisu vidjele pu~o koristi od razvoja novih lijekova. Tako su i temeljna znanstvena istraživanja te bolesti zastala i nastavila se tek nedavno. Pedeset godina nakon uvođena streptomicina tuberkuloza je i dalje odgovorna za više smrtnih slučajeva diljem svijeta nego sto je to bilo koja druga pojedinačna infektivna bolest. Svake se godine tuberkulozom zara•1,j približno osam milijuna ljudi, a tri ih inilijuna od nje i umre. Pojavnost t <.; bolesti je u porastu, i u industrijaliziranim i u zemljama u razvoju, dijelom i zbog pojave novih sojeva otpornih na ograničen raspon raspoloživih nntibiotika. Ti se sojevi utvrđuju u razvijenom svijetu, ali i drugdje, te 1>rt'dstavljaju ozbiljnu prijetnju 1neđunarodnom javnom zdravstvu. ·I'ubcrkuloza zahtijeva ljj ečcnj c kombinacijom antibiotika u trajanju od šest mjeseci po do više od godine.• dnnn . Svnki prekid tog programa dopušt·n bnklcrlji da r~\1.vijc o l'J H H'IH )~ t 1111 liJc•kovc: i posljcdi čno postane
H7 li ('
R1 C HAR.D HoBDAY
Ju1t opnsnija. U Velikoj Britaniji tuberkuloza je komparativne i dalje rij -., ka : danas se na godišnjoj razini bilježi pojava 6500 novih slučajeva. J>11hli7no 5% tih novih slučajeva otporno je na jedan antibiotik, a tek više od l % otporno je na više lijekova. Tuberkuloza je usko pove'I 111.1 s virusom humane imunodeficijencije ili HIV-om, koji izaziva sidu. l'!;gkd i da osoba zaražena tuberkulozom razvije aktivni oblik te bolesti 11t•s1o
su veći ako je zaražena i HIV-om: ona podliježe bolesti kako joj hrn1nosni sustav slabi. U nekim dijelovima Trećega svijeta te su se dvije pt11H)
lH )k sti - tuberkuloza i sida - širile istodobno, s tragičnim posljedicama. Pri bližno je trećina svjetske populacije zaražena bakterijom tuberkuloze, s:u uo što u već ini slučajeva imun osni sustav tijela bakteriju drži uspavanom 11 l nc.;aktivnom. To je zbog toga što bakterija, nakon što kroz respiratorni s11 stav uđe u tijelo, ostaje zatvorena u lirnfnim čvorovima koji okružuju pht<.~U, obložena slojevima kalcija. Ti se „oklopi(( mogu raspasti zbog lo~t·ga općeg zdravstvenog stanja, lošeg stanja imuniteta, pothranjenosti, alkoholizma i zloporabe droga, no većina zaraženih vodi normalan zdrav 'l,i vot j samo ih 5% - 10% razvije aktivni oblik tuberkuloze. Sitnptomi tuberkuloze uključuju kašalj, nagli gubitak težine, gubi1.1k apetita, noćno znojenje i hemoptizu - iskašljavanje krvi u slini. '1'11berkuloza se obično dijagnosticira rendgenskim snimanjem prsa i prou čavanjem uzorka flegme pod mikroskopom. Pacijenti u čijem je sput umu bakterija vidljiva obično se primaju u bolnicu. Nakon minimalno p<.:tnaest dana liječenja ti pacijenti više nisu zarazni i terapiju lijekovima mogu nastaviti kod kuće. U slučajevima u kojima je bolest dostigla uznapredovanu fazu, pacijenti moraju dugo boraviti na posebnim odjelima. Mikrob Mycobacterium tuberculosis s jedne se na drugu osobu prenosi zrakom i pljuvačkom pa se može prenijeti i kašljanjem i kihanjem. Može se prenijeti i pljuvanjem, a može se „zakvačiti" i za čestice prašine. U povoljnim uvjetima bakterija tuberkuloze može preživjeti mjesecima; srećom - ako ne živi u ograničenom prostoru s lošim strujanjem zraka i bez sun čeve svjetlosti - čovjek se njome teško zarazi. Upravo se zato tuberkuloza često širi u siromašnim obitclji tnn nag urnnim u tijesne stamlw nt· prostore, rn t d11 hc~ lrn ćni ci 111 n 11 JH''''' p 111ll111, loše 1.ra čc.: nin1 javnim • p 11v.1011lt , , 111.1 111 111,·d11 ·1.111vott•n hli 1111 11 p11•111111p.ull 111zn t vo ri m n. Uli
LJEKOVITO SUNCE
„KIRURŠKA TUBERKULOZA"
U. oso~a ko!e su podložne tuberkulozi sunčeva svjetlost - održavanjem razina v1tanuna ~ - može pomoći u prevenciji bolesti. Širenje bolesti u nas:am~amav moze se spriječiti ubijanjem bakterija. Upravo su se zato u proslost1 sunceva svjetlost i tuberkuloza držale tako usko p 'K • • v . • ovezan1ma. on sn1 u~1nc1 s~ceve svjetlosti na tuberkulozne pacijente bili su naširoko ~o~nat1 u prv1n1 godinama 20. stoljeća. Terapija sunčevom svjetlošću konst~la se kako ~i se. ljud~ podložne tuberkulozi spasilo od njezina aktiviran1a, a one koJl su Je vec imali poštedjela pozornosti kirurga. V
Najčešći oblik tuberkuloze je plućna ili pulmonarna tuberkul p · · d 1· . oza. ostOJe ~ r~~ ti~ov~, ko~i se znaju manifestirati u zglobovima, kostima, V
V
kral1ezmc1, cn3ev1ma i kozi. Danas se za njih koristi zajednički naziv ekstrapulmonarna tuberkuloza, no svojedobno se nazivala „kirurškom tuberkul "~ · · d b' v ~zom . o)~ i~e o ila zato sto je u drugoj polovici 19. stoljeća, s uvođenjem anestetika 1 antiseptika, kirurgija ušla u doba poslije pozna-
to ka~ „zl~tno d~ba ~irurgije" i radikalna je, intenzivna, kirurgija postala pnhvacen oblik liječenja nepulrnonarnih oblika tuberkul R u1 · ·1n ki oze. ez ~~t1 te s1 .e . ru~ške aktivnosti često su bili razočaravajući: pacijen~i su cesto ostajali trajno unakaženi ili obogaljeni, a nije bilo jamstava da se tuberkuloza neće vratiti. Stoga su neki liječnici radij'e nego da , • •• v • • • posegnu z~1 op.~racyom poceh rab1t1 tzv. konzervativne tnjere poput prehrambene ' t• raptJe, tjelovježbe i svježeg zraka kako bi pobol3' šali opće zd.r t · •· avstveno ~ nn3e pac 11enata i tako povećali njihovu otpornost na bolest Nek i· · I "·1 " · o 1c1na 'IC s uzi a ~uncevom ~vjetloš~u. Tako je upravo pobuna protiv kirurgije iz t.tl~ora~a ~z~~a hehoteraptju i, kako ćemo vidjeti u Poglavlju 4, ponovi ~<>.Je ucrnll; diJelom konvencionalne medicinske prakse. U pravim se uvJt t 11na s~nce~e zr.ak.e mogu koristiti u prevenciji i liječenju tuberkuloze. tvlogu~c JCvda 1m a3u,1p~o povoljniji učinak i na druge bolesti (primjerice 1 11\) 11 cgo sto se op ccn1to misli.
RI CH ARD HOBOAY
SUNČEVA SVJETLOST I PREVENCIJA RAKA O sim uloge koju igra u apsorpciji minerala vitamin D obavlja i brojne druge važne funkcije. Regulirajući razinu kalcija u krvi, vitamin D utječe na ž ivčani sustav jer kalcij pospješuje prijenos živčanih impulsa i kontrakciju mišića. Utječe i na lučenje inzulina iz gušterače, a igra i važnu ulogu u reguliranju imunosnog sustava u tijelu. Vitamin D sudjeluje i u rastu i sazrijevanju stanica: u laboratorijskim se eksperimentima pokazalo da biološki aktivan oblik vitamina D obuzdava rast kancerogenih stanica.
Rak kože, u svim svojim oblicima, danas je
uobičajeniji nego prije. U
nordijskim zemljama pojavnost zloćudnog melanoma svakih se pet godina u prosjeku povećava za 30%, a diljem svijeta svake se godine bilježi I00 000 novih slučajeva. Kao rezultat toga munjevitog porasta broja s lučaj eva raka kože u Europi, Skandinaviji, Sjevernoj Americi i australskoj Oceaniji danas se, svake godine, provode javne zdravstvene kampanje koje promiču izbjegavanje sunca. U tim se kampanjama, međutim, obično zaboravlja da je rak kože tek jedan u nizu oblika raka koji su u porastu. Rak je danas uzrok četvrtine svih smrti u Velikoj Britaniji i svake god ine odnosi približno 146 000 života. Najčešći je uzrok smrti nakon ko1·crnnrnih bolesti, a svake se godine bilježi 300 000 novih slučajeva. <; od ine 1911. od raka je godišnje umiralo približno 7% britanskih
· 1 ~1novnikn ili sveukupno 37 000 ljudi. Do 1980. godine općenito se sma11 do da će jedna od četiri osobe tijekom života razviti rak, a jedna od njih I H' t l \: od raka i umrijeti. Sada nam kažu da je jednoj od tri osobe suđeno d,t r.11.vijc tu bolest, a u nedavnoj studiji koju je naručila dobrotvorna orl'·Hlizacija Macmillan Cancer Relief iznosi se predviđanje prema kojemu će u slj edećem naraštaju rak pogoditi svakog drugog Britanca. Taj se postupni porast pojavnosti raka tijekom 20. stoljeća dobrim dijelom - no ne i u potpunosti - može pripisati pušenju. U studiji organizacije Macmillnn prognozira se kako će se rak prostate do 2018. godine utrostručiti i tijekom života pogađati jednog od četiri muškarca; 1990. godine pogađao je: jcd noga od deset. Rak dojke u žena će sa 9% zabilježenih 1990. godine
porasli na 13,7%. Uzrok za porast p ojavnosti spo1ncnutih vrsta raka dije10111 jt• i posljed kn svc većeg ndjcln st':t l'ijih osoba u populaciji, no svi ti ohllt i r.dc.111ik.1ko st 1w mogu pl'ipi ~.i t I • 1111t· 11J11 . ll(l
LJEKOVITO SUNCE
. Na izvjestan je način rak za današnje industrijalizirane zemlje ono što Je ~ 18. i .~9. stoljeću bila tuberkuloza : najvažniji uzrok smrti i nevolja ko~a odoli1eva svim naporima konvencionalne medicine. Da ironija bude veca, raku se pristupalo, i još mu se pristupa, na način vrlo sličan onome kojim se prije stotinu godina pristupalo „kirurškoj tuberkulozi" - prije ponovnog otkrića helioterapije. I tada se, baš kao i danas, važnost pridavala. uklanjanju manifestacija bolesti, a ne jačanju sposobnosti pacijenta ~a Jev~rev~ada. Lijeka protiv raka još nema unatoč tome što su na njegovo istraz1vanJe u posljednjih trideset godina potrošene milijarde. Štoviše, rijetka su područja znanstvenih istraživanja u koje je uložena više resursa a koje je ostvarilo tako skromne rezultate. Premda se svako malo u javno;ti na sav glas govori o velikom postignuću u laboratorijskim istraživanjima raka, za pacijente oboljele od raka od njih ne1na opipljive koristi. .Ko.nvencionalna medicina u liječenju raka prednost daje operat1v~1m za~vatima, zračenju i kemoterapiji. Stanice raka uklanjaju se ili ~n1sta~an1u, no bolest nitko nij~ pokušao eliminirati jačanjem prirodnih LJelcsn1h obrambenih sustava. Staviše, zračenje i kemoterapija čine up-
ra~o suprotno. U takvim se okolnostima ljudi sasvim razumljivo okreću nc1ntervencionističkim „konzervativnim" tehnikama kao alternativi ili uadopuni kirurškim i kenujskim oblicima liječenja. Razvijeno je mnoštvo .dtcrnativnih terapija za koje se odreda tvrdi da, umjesto medicine utena lijekovima i strojevima, iskorištavaju ljekovite moći samoga I ijcla, s manje ili više uspjeha. I sunčeva se svjetlost koristila u liječenju 1ndjcne
' 1k~:, a ~os~oje d~kazi ~tari pola stoljeća koji ukazuju na to da izlaganje "11uccvo1 SVJetlost1 sprecava razvoj dubokoukorijenjenih oblika raka. l.1ko u osjetljivih ljudi sunčeva svjetlost može izazvati tumore bazalnih
pločast.i~ s: anica, .postoji snažna korelacija između izlaganja sunčevoj ~vjetlost1 J niske po3avnosti raka unutarnjih organa. Stope smrtnosti uzi nf,nv~\nc rakom povećavaju se s udaljenošću od ekvatora. Ili, recimo to 1 I111 l l"ijc, šro bliže ekvatoru živite, to su vam izgledi da razvijete neki oblik 1 ii 11 11nutarnjih o rgana manji. Ta se povezanost jasno pokazala u brojnim 11 11cl lJnma poput onciz 191 I. god ine k()ju jt•li SAD-u proveo doktor Frank J\ ppt•dy. J>ro11či vši stnrisli ke s 1i1 I 0111 pov1.%1ni m sm1·tni1n slučajevima d l/t~111 Sj<.' Vt' l'Jl c A 111 t•1 ik<' i Kn11,1dt". Apf IC't ly Jt•nt l, rlo k.llco j<.:, u usporedbi
RICHARD HOBDAY
• gt ,\(.\nv irna na zemljopisnim širinama između 1O i 30 stupnjeva, u gradnvii na nn zcinljopisnim širinama između 30 i 40 stupnjeva stopa smrtnost i ;1.bog raka u prosjeku bila 85% viša, u gradovima između 4~ i s~ ~I upnj~va u prosjeku 118% viša, a u gradovima na 50 do ~O stu~nJeva..1 do l 50% viša. Doktor Apperly proučio je i povezanost sunceve svJedost1, nbijentalne temperature i raka kože te zaključio da sunčeva svj~:lost 11 potiče otpornost na rak općenito, a na mjestima s temperaturama ruzom od 5 5 °C čak i na rak kože. Međutim, na temperaturama višima od spo' k rn.:nutc, solarno zračenje - unatoč povećanoj otpornosti na ra - cesce V
V
I
1
i 1.at.iva rak kože. Dakle, što je osoba bliža ekvatoru, to su izgledi da razvije rak dojke,
debelog crijeva, pluća i sličnih manji. Postoji povećan rizik od razvoja 1 nka kože, no taj se rizik smanjuje na mjestima s hladnijom klimom s prosječnim temperaturama ispod 5,5 °C. Čini se da je doktor Apperly prvi znanstvenik koji je istražio vezu između ambijenta~ne temperatur~ i. raka ko·že. I uz to ukazao, kao i mnogi prije i nakon nJega, na to da bi j Jnganje sunčevoj svjetlosti moglo poslužiti kao djelotvorna ~etoda 7 sinanjivanja broja smrtnih slučajeva uzrokovanih rakom unutarnJih org
l>ttžijivijim proučavanjem djelovanja solarnog zračenja na tijelo mogla bi se razotkriti narav otpornosti na rak. U posljednjih je dvadeset godina provedeno mnoštvo znanstvenih studija koje podupiru stajalište prema kojemu sunčeva svjetlost može obuzdati ili čak spriječiti rak, a jasno je da je porast smrtnosti i pojavnosti raka dojke i prostate u Sjevernoj Americi i drugim dijelovima svijeta izravno proporcionalna zemljopisnoj širini. Godine 1992. doktor Gordon Ainsleigh je u časopisu Preventive Medicine objavio rad u kojemu je načinio pregled svega što se u pedeset godina u medicinskoj litcrat~r'. pisalo ruku j suncu. Zaključio je kako postoje.: naznake da dobrob1t1 0 rcdcwnnr, izlnµ,;u1j\\ suncu \I ·1.natnoj 1njl 1·l nndinn~t1jt1 rizik od ruka ba1.nlnih i plo( \'Hlh ~t nnlcn, 11hs ·1.1 1m,p, 1111 · 11j1 I zlm~11duog mdnno um. U 1
1
IJ I
LJEKOVITO SUNCE
spomenutim je epidemiološkim studija1na uočio trend koji upućuje na to da bi se širokom primjenom redovitoga umjerenog sunčanja stope smrtnosti od raka dojke i debelog crijeva u Sjedinjenim Američkim Državama mogle smanjiti za približno jednu trećinu. Rak debelog crijeva i rak dojke drugi su i treći vodeći uzroci smrti od raka u Sjevernoj Americi. Doktor Ainsleigh je procijenio kako bi se obveznim uvođenjem umjerenoga redovitog sunčanja svake godine spriječilo 30 000 smrti uzrokovanih rakom. Ista se tema proučavala u još jednom radu objavljenom 1995. godine u Americi - „Sunčeva svjetlost" - osim što ga može prouzročiti, može li i spriječiti rak? Autori toga rada izrazili su svoju zabrinutost zato što se većina medicinskih istraživanja koncentrirala na ispitivanje štetnih učinaka sunčeve svjetlosti na ljude svijetle puti, ali ne i na tamnopute ljude koji su živjeli ili emigrirali u dijelove Sjedinjenih Američkih Država, u kojima ima malo sunca. Iz spomenutog pregleda zaključili su da, premda n~ma konačnog dokaza o tome da sunčeva svjetlost i vitamin D ljude štite od nastanka i razvoja karcinoma dojke, debelog crijeva ili prostate, p~stoje ~obre osnove da se sveopća osuda umjerenog izlaganja sunčevoj sv1etlost1 dovede u pitanje. Autori su bili uvjereni da bi za dio An1erikanaca - onih s izrazito pigmentiranom kožom - veći problem mogao predstavljati manjak sunčeva zračenja, a ne njegov višak: da možda upravo to pridonosi visokoj incidenciji raka prostate u crnih američkih muškaraca i osobito agresivan napredak raka dojke u crnih žena. Posljednja rečenica '1 spomenutom radu je znakovita na svoj način koliko i ona iz zaključka l\\da doktora Apperlyja iz 1940. godine, koju smo citirali u prethodnom dijelu teksta. Autori su ukazali na to da:
... proučavanje korisnih učinaka sunčeve svjetlosti na napredovanje raka I 1't•brt izvući iz domene misticizma i ubaciti u znanstvenu arenu eksperiJ11t•J1f.rtlnih studija. Z.11 dcovito, novija laboratorijska ispitivri nja potvrđuju da deficijencija
vl t.unlun D moŽ<.! biti vnžnn č imb e nik Zi l pojav11 rnkn dojke kao i raka del11•lng cl'ljl.:vn, prost:llc i, 11 mn11joj 111j1·1·l, lr•11kt•mljt·1 lio1foma i n1clanoma.
-1 RICHARD HOBDAY
Z nanstvenici počinju shvaćati mehanizme zaslužne za sposobnost vitaminu D da uspori napredovanje raka. Dakle, nalazi epidemioloških studija o sunčevoj svjetlosti i raku dobili su potvrdu i u laboratorijskim radovin1a. U tijeku su pokusi koji bi trebali utvrditi može li se vitamin D koristiti u liječenju raka prostate i drugih zloćudnih bolesti. Čini se, međutim, da 11t: m:i velikih kliničkih ispitivanja kojima bi se utvrdilo može li se sunčeva svjetlost koristiti u liječenju raka premda se zna da se ona za te namjene Vl'Ć koristi.
L J EKOVITO SUNCE
izloženijim suncu. Broj smrtnih slučaj eva na industrijaliziranom sjeveroistoku Sjedinjenih An1eričkih Država bio je za trećinu veći nego u sunčanijim područjima poput Havaja, Novog Meksika i Arizone. Migracija na sunčanije zemljopisne širine - iz New Yorka na Floridu, recimo - povezuje se sa smanjenjem rizika od raka debelog crijeva. Isto tako ljudi koji su djetinjstvo ili adolescenciju proveli u jednom od najsunčanijih područja na svijetu manje podliježu toj bolesti od osoba koje migriraju u suprotnome smjeru i čini se da taj zaštitni učinak traje čitavoga života.
Tablica 3: Rak debelog crijeva i zemljopisna širina
RAK DEBELOG CRIJEVA I SUNCE
zemljopisna širina (0 )
stopa smrtnosti na 100 000 stanovnika
Sjeverna Irska
54
16,4
Republika Irska
53
16,6
Engleska i Wales
52
15,3
Nizozemska
52
14,7
Njem ačk a
51
16,5
Belgija
50
15,5
Austrija
47
15,2
Švicarska
47
12,2
Francuska
46
11,2
Kanada
45
13,5
New Hampshire, SAD
44
11,5
New Yo rk~ SAD
43
12,4
C"onnecticut, SAD
42
11,5
Rhode lsland, SAD
42
12,2
Massachusetts, SAD
42
12, 1
I t ~l lija
42
10,5
Novi Zeland
41
19,7
Nl'w Jersey, SAD
40
12,9
t,p.mjolska
40
7,8
( 11 l k
39
5,2
l11p.in
36
9,3
M
9,1
država
S obzirom na zdravstvene kampanje koje upozoravaju na to da sunčanje >ovećnva rizik od raka, lako je zaključiti zašto se manje-više nitko nije 1 nh:tzfrao na inhibirajuća svojstva sunčeve svjetlosti. Dakako, konvencio11nll)tt istraživanja raka pribavila su malo dokaza za hipotezu da sunčeva . vj(·tlost sprečava razvoj raka unutarnjih organa. To uopće ne čudi kada st• u·1.nu: u obzir koliko je dugo većem dijelu medicinskog establišmenta t l'd udo do. prihvati povezanost rahitisa i sunčeve svjetlosti.
\ J I H. i 19. stoljeću rahitis je bio najučestaliji na zemljopisnim širinama 111 I r; i vik stupnjeva, u gradićima i gradovima, u kojima je zagađenje :r 1 d 1 NtlH\njivalo količinu inače dostupne sunčeve svjetlosti. Između 1 d1l tl :1 I raka debelog crijeva postoje zapanjujuće paralele, u smislu da w 11c 1vo ~vc zapadne zemlje na zemljopisnim širinama sjeverno od 37 . 11q1ujt•vn sjeverne polutke ili južno od nje u južnoj polutki bilježe visoke ~t 0 11l' raka debelog crijeva. To je drugi vodeći uzrok smrti od raka (nakon 1 :1 k ph1ća) u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanad l, Irskoj i na Novom Zelandu i - baš kao što je to bio slučaj s rahitisom - prohkn1 je gori u područjima s visokim stupnjem zagađenja.
„
\
1
Prvo ('pidemiološko istraživanje koje je ukazalo na to da vitamin D nas-
b·Jngnnjc1n suncu djeluje kao zaštita od raka debelog crijeva objavili ~.1 1 1980. godine u časopisu Internationaljournal ofEpidemiology doktori F111il< i Ccdric Gnrland (pogled ati Tablicu 3). Proučavali su geografsku ni: p1•ostn\l\ j<•11 ost smrtnih sJučajt.!vn 11z1ol
t 11o
Nt>vl M<'k~lko, 5/\D
Arl1un11, ~/\ D
.
M -
-
n,a C)
I)
R1 CH ARD HoBDAY
Atistralija
33
15,8
11rael
31
11 ,8
'
30
6,1
I Iorida, SAD
28
9,9
M<.'ksiko
23
2,7
11"waji, SAD
20
8,5
15
0,5
ilc
( ,vatemala (,
ilrll~n)fl, wrastu prilagođene stope smrtn osti od raka debelog crijeva na 100 ooo stanovnika prema zem~jopis.noj širini mjesta .1110v.1nja lena iz odabranih područja, 1986. - 1990. Prema Garland. c. F., Garland F. C.1 Gorham E. D„„Ep1dem1ology of Cancer
"li1,k ,1110 Vllamin o• u Vitamin O: Molecular Biology, Physiology and Clinical Applications, (Ur. Hollck, M.f.) Humana Press, New li •1 ~1!y, 1999.
RAK DOJKE I SUNCE
Rak dojke najčešći je oblik raka u žena, koji diljem ~v~jeta g~d~~nje rnln()Si 370 000 života. Svake se godine ta bolest dijagnosticira u pnbhzno ~).O 000 žena u Europi i 180 000 žena u Sjevernoj Americi. Približno 15 000 žrna n Britaniji godišnje umire od raka dojke, što je stopa smrtnosti
vt•t~l\ tH.·go bilo gdje u zapadnoj Europi.Jedna od dvanaest britanskih žen.a , i ji•kom ~.i vota će razviti rak dojke, a kao što smo već vidjeli, incidenc1-
I·• 1 d 1 dojke je u porastu. Razlozi za to i nisu posve jasni, no jedan od li nlwni ka mogao bi biti manjak sunčeve svjetlosti. Godine 1989. dokto1 huH\ i doktor Edward Gorham objavili su prvi epidemiološki rad o pu Vt''l,nnosti izlaganja suncu i raka dojke (pogledati Tab~~cu 4). Njih~~o je
1
•-'
I 11
1
\~lvn njc pokazalo da, kao i u slučaju raka debelog cnJeva, postop Jaka
wg.\t ivna korelacija između raspoložive sunčeve svjetlosti i stopa smrt-
1
nost i od raka dojke. žene s područja SAD-a s manje raspoložive sunčeve
~vjc tlosti imaju čak 40% više izgleda da umru od raka dojke od žena ~oj~ ~.lvt· mt l r~vajima ili na Floridi. Diljem svijeta najniže stope raka doJke 1 ikn dl'hclog crijeva bilježe se na Karibima, uJužnoj i Središnjoj Americi, 1
~j~·vcntoj Afrki i Južnoj Aziji. Te su zemlje od ekvatora udaljene mak.si111nlno 20 stllpnjcva, na područjimrl nn. koj ima su sunčeve zrake osob1to j 1ki· I nn ko ji ino su stope smrtnost i od l'l\lrn dnjl
11
ci o ~c·~i I )(1
pti1 1111 1·/.ti 1wgo
trn sjt•vt·n1 Hlll c1p · Ili u Sj c·vt· rnoj An1crici.
LJ E KOV ITO SU NCE
Istraživanje Garlandovih p okazuje da su u Sjedinjenim Američkim Državama osobe izložene visokom riziku raka dojke izložene i visokom riziku raka debelog crijeva. Najčešće je riječ o stanovnicima urbanih, manje sunčanih i zagađenijih sjeveroistočnih američkih država, u kojima se meki ugljen s visokim sadržajem sumpora naveliko spaljuje za potrebe proizvodnje električne energije, taljenje željeza i grijanje. Zagađenje zraka odgovorno za rahitis u njihovih predaka i dalje je prisutno.Danas je možda nešto manje, no i dalje blokira ultraljubičasto zračenje i sprečava sintezu vitamina D. To bi moglo objasniti izraženu razliku u vezi s rizikom raka dojke i debelog crijeva u urbanim i ruralnim područjima na sjeveroistoku SAD-a. Slična povezanost raka dojke i debelog crijeva, zagađenja zraka i zemljopisne širine utvrđena je i u Kanadi i Italiji. Također je rak dojke dvaput češći u sjevernim republikama bivšega Sovjetskog Saveza nego u republikama na njegovu jugu, s prosječnim stopama i na prosječnim zemljopisnim širinama.
I dok je jasno da se snutnost i pojavnost raka dojke i debelog crijeva u Sjevernoj Americi i drugim dijelovima svijeta povećava s udaljenošću od ekvatora, postoji i jedna značajna iznitnka od tog trenda. Japan je visokoindustrijalizirana zemlja smještena na relativno visokoj zemljopisnoj širini, no bilježi nisku pojavnost raka dojke i debelog crijeva. Ta se anomalija obično pripisivala tradicionalnoj japanskoj prehrani koja je neobično bogata vitaminom D iz ribe; prosječan unos vitamina D u Japanu je deset puta veći od prosječne razine vitamina D koji unose odrasle osobe u Ujedinjenom Kraljevstvu ili u SAD-u. Unos vitamina D i kalcija 11. hrane na pojavnost raka debelog crijeva utječe na način sličan onome 11,t koji utječe i na rahitis: i vitamin Di kalcij nužni su kako bi se rak dehdog crijeva i rahitis držali na odn1aku. Unos masti, vlakana ili voća i povrća in1a vrlo malo utjecaja na sjeverno-
111 >.ni gradijent ra ka debelog crijeva i raka dojke u Sjevernoj Americi. U11 ns
voća i povrća
tamo je zapravo i nešto viši nego u ostatku zemlje. I 1H \'l.t111l:H:ija paludjica bogatih vlaknima i unos dijetetskih masnoća ne v 11it .t pc n.:gija.nu1 diljem zcmlj(;.
RI C HARD HOBDAY
RAK PROSTATE I SUNCE
Tablica 4: Rak dojke i zemljopisna širina zemljopisna širina (0 )
stopa smrtnosti na 100 000 stanovnika
<,1cverna Irska
54
26,9
llc•publika Irska
53
25,7
I llCJlcska i Wales
52
29,0
Nl101emska
52
25,8
Nj e ma č ka
51
21,9
13<'1gija
50
25,6
/\11c;nlja
47
22,0
~vi carska
47
24,9
I r,mcuska
46
19,0
1«111~ da
45
23,5
Nt'w I lampshire, SAD
44
25,0
Nt•w York, SAD
43
25,6
<0111wcticut, SAD
42
23,6
1(1 mclP lsland, SAD
42
25,7
M11•.•,Mhusctts, SAD
42
25,0
11 .1llJ.t t Juvl 11'1111<1
42
20,4
41
25,0
Ni w lt 1 1•.1•y1 C,/\0
40
25,0
'1111 11 ij1 1hl<11
40
15,0
11d ,,
39
15, 1
l1lfl Ili
36
5,8
I l11vl M11k•,ll
34
19,4
/\ti nr 1r1, '> /\D
34
20,0
/\m11 .1lljt1
33
20.5
171111'1
31
22,5
(li• ·
30
12,7
1 lut ld,1, S/\D
28
20,9
MPk•.lko
23
6,3
I l11 v 1JI, '>/\D
20
15,0
C.vi1 tc•1n,1lo1
15
2,3
država
I
„
11Vll '''''"li M11h '111111 llh 1h1uv. 1111y, l11l111 1y ,11111 I lh1l111I App lll 1tilllll (llt I hi llt I M I ). I hll!llUl1l l'll"•'· N11w h•1„i•y, 1999.
Rak prostate pokazuje geografske varijacije slične onima povezanim s rakom dojke i debelog crijeva. Poznati faktori rizika za ovaj tip raka su starija životna dob, tamna koža i sjeverne zemljopisne širine, od kojih su svi odreda povezani sa smanjenom sintezom vitamina D. Najviše stope raka prostate bilježe se u SAD-u, Kanadi i u Skandinaviji, a pojavnost te bolesti u Japanu je najniža. Studija objavljena 1992. godine u časopisu Cancer pokazala je da u Sjedinjenim Američkim Državama postoji trend smanjenja broja umrlih od te bo~esti od sjevera prema jugu, odnosno s povećanjem intenziteta sunčeve svjetlosti od sjevera p rema jugu. Stope smrtnosti bile su najviše na sjeveroistoku SAD-a, a najniže na njihovu jugozapadu. Isto tako među bjeloputim Amerikancima bile su niže nego među Afroamerikancima, s tim da se razlika nije mogla pripisati razlikama u socioekonomskom statusu. Kao i kod raka dojke i debelog crijeva, i stope smrtnosti zbog raka prostate pokazuju obrnutu korelaciju s raspoloživošću ultraljubičastog zračenj a iz sunca. Budući da je rak prostate najčešći, s kožom nepovezani tip raka među muškarcima u Sjedinjenim Američkim Državama, to je istraživanje poučno za starije muškarce - posebice muškarce tamnije kože koji su u većoj opasnosti da razviju tu bolest. RAKJAJNIKA I SUNCE
•' 11111 t1 ~i tli• 1111111 11 111 111111111 11,111, •·h ip i• ,,11111no•,11 ud r,1k.1ctojkP 1i.1 100 ll00 •.1.1111 1v11lk,1pH•m1111'n1lfnpl~ noj ~lrinl 1p rC'b iva lišlll '<' IW u t1d itl11 111 1111 11111 1111 r 11 11111, 11m11, 1•11111. p1 111,1( 1111 ti111d, c, I, ( 1111 111111 I, I 1 lt 1111 I1111 11, I , l>„,,I p ld 1•1nlolnqljn t11lk11 ocl rakn I vl1n111l1111 I)"
IJI
L j EKOVl'l'O SUNCE
-
Pojavnost raka jajnika viša je u Sjevernoj Americi i na sjeveru Europe n(!go u Africi i Aziji; neke od najnižih stopa bilježe se u Japanu. Studija objavljena 1994. godin e u časopisu In ternational journal of Epidemiol'~CO' pokazala je da u SAD-u postoji snažna obrnuta korelacija između prosj ečnoga dnevnog solarnog zračenja i smrti od raka jajnika. Utvrđeno Jl' kako je u žena u dobi od 45 do 54 godine koje žive u sjevernim državama 'il opn sm rtnosti od raka jajnika p et puta veća od one među ženama iste 1lnbnc sk11 pinc koje žive na jugu zc1 n ljc. Dakako, za sada nema dokaza da N11 1 1 čcvn svjetlost sprečav a razvoj rnk;1 jajnika ili bilo kojega drugog raka 1111111 nrnjj h orgn nn.Ali, opet, im a i dolrnzn1 dod11Š<' ograničenih, da nekin1 p 1< IJt·nt ima s rakom l1,lng.\l\jt· .. 1111<. 11dol ld po11 utJ.c. 1)1)
_.....„„„...----------------~ RICHARD H OBDAY
TERAPIJA SUNČEVOM SVJETLOŠĆU IRAK foko postoji mnoštvo izvješća o uspješnom korištenju sunčeve svjetlosti u ) ijcčcnju oboljelih od raka,
većina informacija ~~javljen~~ ~ t~m.e ughwn om je anegdotalne naravi. Jedan tip raka, u CIJem se hJ~cenJ~ 1zlag-
1u1jc sunčevoj svjetlosti pokazalo korisnim, ironičn~, jedan J~ oblik ~aka kože. Riječ je 0 rijetkom obliku zloćudnog raka koze, mycosis fungoides, koji se uspješno liječio sunčevim zrakama. U rezultatima studi~e pr~ve clcnc u jednoj klinici u švicarskom Davosu, o kojoj je 198~ .. g~d1ne ~isao t~asopis Hautarzt, pokazalo se da je većina pacijenata s o~~I~Jmm ob~1~om k bolesti, koja je prošla terapiju suncem u Alpama, doz1v1ela remisIJU -
poneki i n a više od godine dana. SLo se tiče raka unutarnjih organa, čini se da se sunčevom svjetlošću u
t<.· t·npij ske svrhe služila tek nekolicina liječnika. Jedna. p~žnj.~ ~rijedna 1znhnka je američki liječnik, doktor Zane Kime. U svoJ~J knJlZ~ „S~nc~ bi vn 1r1 moglo sp asiti život" (Sunlight Could Save Your Life)·'· ob1.avl1enoJ Il)HO. godine, doktor Kime opisuje kako je jednu svoju pac1Jent1cu s ra-
lcom dojke poticao da se sunča. Taj je posve neuobičajeni ~o~ak podu~eo
konhultacija sa četrdesetjednogodišnjom ženom koJOJ se rak dojke ,~I l'lo i n~ pluća i kosti. Već je bila prošla mastekto~iju i ke~oterapiju, 1111 wk(H) 1
Iw~ l'l ' '/i\ iltata. Umjesto da izravno liječi rak, doktor Kime uveo Je program ltojlm bi pob olj šao pacijentičino opće zdravstveno stanje. Pacijentica j.e •• njdn jesti samo cjelovite namirnice, a iz prehrane je izbacila sva r~fin11
polinezaštićena ulja i masti. Bila je poticana i da se pomalo sunca. T a J<.· kon1binacija prehrane i sunčanja, čini se, postigla izvanre~e rez~tate. l'alH\
u roku od nekoliko mjeseci pacijentica se vratila na posao i u godinama koje su uslijedile nije bilo vidljivih simptoma karcinomskih metastaza . Međutim, doktor K ime u svojoj knjizi toj epizodi nije posvetio puno vremena niti je naveo koliko je godina remisije njegova pacijentica uživala. Nažalost, doktor Kime umro je 1992. godine.
Nekoli ko god ina prije navodnog nspjch:1doktora Kirnea u njujorškom Mt•dicinskorn ct· ntn1 Bclkvuc provcdn1:1 )'' sH1dij:t o učincima sunčeve -.:vj<'do"tl
l\ ll
l'.\I< .
'l'lj<.·kom ljrLI P>"•t),
w1dl 1H'
petnaest pacijenata. s
L J EKOVI TO SUNCE
dijagnosticiranim rakom potaknuti su da organiziraju vlastitu terapiju sunčevom svjetlošću. Provodili su što je moguće više vremena na otvorenom, bez naočala, osobito sunčanih. Dobili su i upute da što je moguće više izbjegavaju izvore umjetne svjetlosti i televizijske aparate. U spomenuti je eksperiment bio uključ en i doktor John Ott, ugledni istraživač učinaka svjetlosti na zdravlje i vjerojatno najveći inovator na tom polju od Nielsa Finsena. Upravo je doktor Ott prvi upozorio američku javnost na zdravstveni rizik koji predstavljaju rendgenske zrake koje isijavaju televizijski uređaji te osmislio neka od prvih rasvjetnih tijela punoga svjetlosnog spektra. U svojoj knjizi „Zdravlje i svjetlost" (Health and Light) Ott kaže kako su rezultati spomenute studije učinaka sunčeve svjetlosti na pacijente oboljele od raka bili dovoljno pozitivni da opravdaju detaljniji istraživački program, no da potpora za njega nikada nije stigla. Svjetski poznati švicarski terapeut sunčevom svjetlošću doktor Auguste Rollier (1874. - 1954.) objavio je podatke o izvjesnom uspjehu u liječenju Hodgkinove bolesti, vrste raka koji pogađa limfne žlijezde. No u doba kada je Rollier prakticirao helioterapiju - u prvoj polovici 20. stoljeća - rak nije bio uobičajen koliko je to danas i puno veću prijetnju javnome zdravlju predstavljala je tuberkuloza. Do vremena kada je rak postao najveći zdravstveni problem, terapija sunčevom svjetlošću gotovo je iščezla iz medicinske prakse. To dijelom objašnjava zašto se sunčeva svjetlost u-iole većoj mjeri nije koristila u liječenju pacijenata s rakom . Premda se čini da su pacijenti s Hodgkinovirn limfomom imali koristi od terapije ~unčevom svjetlošću, posljednjih g
111:1.vljn J>11no hr:/.c nego li norn)alnoj pop111ndjl. Lj udi n toj poziciji p oseb1\11 : 11 pod lo~. n i svim ohlklnt 1r1kn ko1 · I logu: c o:mhito dobro n1ornju 10 1
1111)
R I CHARD HOBDAY
čuvati jakoga sunca. Međutim, kada je u pitanju ne-Hodgkinov limfom, najdetaljnije istraživanje do danas, objavljena 1997. godine u časopisu Hritish Medica[ journal, nije uspjelo pronaći pozitivnu vezu sa sunčevom svjetlošću. Dakle, mogući uzrok moglo bi biti i nešto drugo. SUNČEVA SVJETLOST I SRCE
Ubojica broj jedan u zapadnome svijetu je ateroskleroza. Na nju otpada čak trećina svih godišnjih smrtnih slučajeva u industrijaliziranim zemljama te njih sedam milijuna u svijetu. Ako vas je kojom nesrećom zapala neka srčana bolest, ili dolazite iz obitelji s poviješću srčanih bolesti ili visokoga krvnog tlaka, vjerojatno su vam već dali do znanja kakav učinak n a zdravlje mogu imati način života i prehrana. Održavate li nisku t jelesn u težinu i redovito vježbate, izgledi da se razbolite puno su manji nego a ko vodite sjedilački način života, jedete gotovu hranu i pušite. Kao ~to ste mogli razabrati iz Poglavlja 1, sunčeva svjetlost uočljivo djeluje na awnwnoteže u tijelu povezane sa srčanim bolestima. Također sunčeva svjet lost smanjuje krvni tlak i kolesterol; rezultati testova objavljeni 1935. god ine u časopisu American journal of Physiology pokazuju da izlaganje 11lt 1• \ljubičastom zračenju može povećati količinu krvi koju srce ispump11v1\ takozvani CO (cardio-output) ili minutni volumen srca - za čak \">'>11. /\ko sunčeva svjetlost uistinu do te mjere utječe na funkcioniranj e lrnn~1iovnskularnog sustava, onda se može očekivati da se broj srčanih bolesti u vrijeme i na mjestima s manje raspoloživoga solarnog zračenja ,poveća.
I ,judi od srčanog napada češće umiru zimi nego u ostatku godine, a , kao
i u slučaju raka, smrtnost uzrokovana srčanim bolestima biva učestalija
što se više udaljavamo od ekvatora. I razine kolesterola u krvi povećavaju. se s udaljenošću od ekvatora i upravo se u zemljama na sjeverozapadu Europe, poput Britanije, bilježe najviše razine kolesterola i najveći broj smrti zbog srčan ih bolesti. Incidencija srčanih bolesti n a britanskom otočju
najvcć:::i. je među lošije stojećin1 obiteljima u Škotskoj, Sjevernoj Irskoj i nn sj<.:ver()zn pndu Engleske. U jNl11oj s111dljl, objavljenoj 1996. godine \I čnsnphHt ,<~urtrlcr(y .Jou.rnrrl o(' t\Jri1/lt 111r•, dl·privndju sunčeve svjetlosti I ll •
LJEKOVITO SU NCE
navedena je kao jedan od mogućih faktora rizjka. Loši uvjeti stanovanja, minimalno sudjelovanje u fizičkim aktivnostima na otvorenom poput vrtlarenja te nedostatak novca za odmor na sunčanin1 mjestima navedeni su kao razlozi za manjak izlaganja suncu unutar te visoko rizične skupine. Znakovita, ateroskleroza je posebno česta među britanskim useljenicima indoazijskog podrijetla koji su, kao što smo vidjeli, skloni izbjegavati sunce. Istraživači koji su proveli spomenutu studiju iznijeli su hipotezu prema kojoj visoke razine kolesterola u krvi mogu ubrzati postojeću aterosklerozu, no ne i njezin uzrok te kao na mogući ukazuju na jedan mikrob - vjerojatno respiratorni patogen Chlamydia pneumoniae - a da deprivacije sunčeve svjetlosti povećava oportunizam tog organizma na način sličan onome u tuberkuloze. Ako je tomu tako, ljudi koji useljavaju u Britaniju i koji ne posjeduju prirodni imunitet na taj patogen (ili neki drugi organizam koji izaziva aterosklerozu), izlažu se još većem riziku infekcije kada im zbog pomanjkanja vit~mina D imunosni sustav oslabi. Baš kao i u slučaju raka, silnim istraživačkim naporima unatoč, o srčanim
se bolestima puno toga ne zna i ne da objasniti.
Moguće je da sunčeva
svjetlost ili, točnije, n1anjak sunčeve svjetlosti na razvoj bolesti srca ima veći utjecaj nego što se trenutačno misli i, prema mojemu rr1išljenju, cijelu
t u stvar treba hitno i pomne istražiti.
SUNČEVA SVJETLOST I DIJABETES
Pre1na podacima Svjetske zdravstvene organizacije, p~ibližno 135 m iliJl1 na ljudi diljem svijeta pati od diabetesa mellitusa. Dva su osnovna oblikn te bolesti: inzulinski ovisni i inzulinski neovisni dijabetes. Inzulinki ovisni dijabetes najčešće se javlja u djetinjstvu, kao rezultat procesa l~ ojim autoin1unosni sustav tijela uništava stanice gušterače koje proizvod<.: inzulin. Kao što m u ime kaže, inzulinski ovisni dijabetes zahtijeVll l iječenj e inzulinom. Inzulinski neovisni d ijabetes manje je opasan, a 11~1 >~c.· !-IC lij ečiti dijetom, tjelovježbom, lijekovima koji povećavaju proizv111 lnj11 inzulinu u tijelu il i samim in:r.ulin om. On je uobičaj eniji oblik te hnlc•}Hi l na njt·g~' otpl\dn gotovo 90'>11svi h ~ lt 1 '( njcva d ijabctcsa. Neinzu1111•.kl dij abc.:tc.: s javlju ~w unkon l\·t rd c:i ' l l' godl11 r •l,lvorn, u ljudi koj i su za
RICH AR D HOBDAY
Nažalost, u posljednjih četrdeset godina povezanost multiple skleroze i manjka sunčeve svjetlosti u djetinjstvu i adolescenciji nije se prepoznavala u dovoljnoj mjeri. Ipak, da bi se spomenuta bolest izbjegla (kakav god točno bio njezin mehanizam), postoje dobri razlozi da se djeca odgovaraju od nošenja sunčanih naočala i potiču na redovno umjereno sunčanje. SUNČEVA SVJETLOST I KARIJES
Sada kada smo proučili utjecaj sunčeve svjetlosti na rak, srčane bolesti, dijabetes i multiplu sklerozu, vratimo se kostima, točnije rečeno zubima. Kako bismo pronašli javno objavljene dokaze povezanosti sunčeve svjetlosti i zubnoga karijesa, a ima ih, moramo se vratiti u daleku prošlost. Godine 1939. jedna je američka studija, provedena na 94 000 bijel ih muškaraca u dobi od 12 do 14 godina, pokazala jasnu vezu između sunčeve svjetlosti i zubnoga karijesa. Oni koji su živjeli na sjeveroistoku SAD-a gdje je prosječna količina sunčeve svjetlosti iznosila 2200 sati god išnje imali su dvije trećine više karijesa od svojih zemljaka koji su 1ivjdi na jugozapadu zemlje, sa 3000 sati sunca godišnje. ll<."1,taltati drugog istraživanja, objavljeni 1938. godine u časopisu
Nlf I ti t ion, pokazali su da je incidencija zubnoga karijesa među američkom djn·rnn vnrlrala s godišnjim dobima. Najviša incidcncija zabilježena je I 111Jt• m zime i početkom proljeća, a vrlo niske vrijednosti zabilježene su "'' ljl•t nih mjeseci. Ako je to točno, tada mnogo toga govori u prilog redovnih stomatoloških pregleda početkom jeseni kada su vaše razine vi1a mina
LJEKOVI TO SUNCE
društveni život, a može zahtijevati i hospitalizaciju. Simptomi psorijaze mogu se ublažiti oralnom primjenom fotosintetskih lijekova poput 8-metoksipsolarena i izlaganjem ultraljubičastom zračenju. U ozbiljnim se slučajevima primjenjuju sistemski imunosupresivni lijekovi poput ciklosporina. Međutim, helioterapija može raščistiti psorijazu i bez tako jakih medikamenata. Pacijenti je često preferiraju umjesto konvencionalne terapije, a posebno je učinkovita u ozbiljnim slučajevima.
U posljednjih trideset godina desecima tisuća pacijenata, uglavnom iz zapadnoeuropskih zemalja, za psorijazu se propisivala terapija sunčevom svjetlošću na Mrtvome moru u Izraelu. Mineralni sadržaj tamošnje vode u kombinaciji sa solarnim zračenjem poboljšava stanje u približno 80% pacijenata koji tamo odlaze na liječenje. Bolest se jednako uspješno liječila sunčevom svjetlošću i u drugim dijelovima svijeta. U jednoj studiji objavljenoj 1998. godine u časopisu British journal ofDermatology 46 pacijenata iz Finske prošlo je četverotjednu helioterapiju na španjolskim Kanarima. Poslali su ih u inozemstvo jer je solarno zračenje u Finskoj preslabo, a sunčani su dani previše neredoviti da bi imali ikakva stvarnog učinka na dugotrajnu psorijazu. Studija je pokazala da je poslati pacijente na sunce na Kanare bilo financijski isplativo samo ako je njihova psorijaza bila toliko ozbiljna da je zahtijevala redovne prijeme na bolničko ili ambulantno liječenje. Za oboljele od psorijaze helioterapija je i dalje u činkovita premda i prilično skupa alternativa sistemskim lijekovima.
„
O najviše, a zubi najjači. PSORIJAZA
T<.:rapijn sunčevom svj etlošću posebno je djelotvorna u slučajevima
psorijaze, benigne ali kronične upalne, kožne bolesti koja pogađa jedan do dva posto svjetske populacije. Stupanj do kojega psorijaza pogađa oboljele varira od vrlo blagog oblikn sa sa rno nekoliko ljuskastih crvenih
mrljo na lnktovimn do ozbiljnijeg stu nj11 kod kojega rnnc prekrivaju cijelo tijdo, osim lka . Psorijm~a ·1.1w bil i 11111 1111111 •1t1<·snn i siln o ograničavati
I"''
107
4 SUNČEVA SVJETLOST:
LIJEK ZA BOLESTI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Smjernice za sunčanje koje nam se danas daju sadrže puno manje podataka od onih koji su ljubiteljima sunčanja bili dostupni prije pola stoljeća. Govore nam da izbjegavamo sunce oko podneva, nosimo šešire i majice i koristimo sredstva za zaštitu od sunca s visokim faktorom, no ta je vrsta savjeta u osnovi negativna. Govori vam kako da izbjegnete opekline od sunca, ali ne i kako da do kraja iskoristite terapeutska svojstva sunčeve svjetlosti. Da bismo se naučili pravilno sunčati, moramo posegnuti za znanjem iz prošlosti, iz doba koje je prethodilo antibioticima. Stoga se ovo poglavlje uglavnom bavi poviješću sunčeve svjetlosti kao lijeka. Malo je liječnika koji tijekom studija na medicinskom fakultetu proučavaju povijest medicine. A i zašto bi? Napokon, zahvaljujući antibioticima medicinska se praksa u posljednjih pedeset godina promijenila toliko dramatično da za tim nema potrebe. Prošli su dani kada se manja posjeklina ili ogrebotina učas mogla pretvoriti u fatalnu sepsu, kada ~u infekcije postoperativnih rana bile uobičajene, kada su za zalječenje infekcija kostiju trebale godine i kada je tuberkulozni meningitis IH.:izbježno završavao fatah:iim posljedicama. Danas kada iman10 lijekove zn učinkovitu borbu s tim i drugim problemima, može li se iz medicine pl'cdantibiotskog doba uopće išta praktično i korisno naučiti? ·~
I 11 fc kcijc u bolnicama postaju velik problem. U Britaniji danas više ljudi
11111irc od infekcija bolničkog podrijetla (I-IAI) nego ih izgine u promet111' 11 ncsrc.;ćama. Bnrc1n 5000 ljudi godišnje umire od izravnih posljedica
postop(.• t·ativnc infekcije, u njih još J 5 000 od uz nju povezanih komplllrnd jn. lJ prnsjd
RICHARD HOBDAY
. edan od deset pacijenata u bolnici je isključivo zbog insvn l
Dokazi do kojih smo došli pokazuju kako je trenutna situ.~~ija dovo?no da su izgledi za budućnost još alarmantmp. Dugorocno, rl Irtrman tn a, no . · •" k priskočiti u pomoć novim antimikrobskim agensima siro og 7.. nrmost moze „ v ~pc1ktrri i dodatnim cjepivima; kratkoročno, medut~r:1'' s~i1et se su~c~v~ s w•lim što bi se moglo nazvati nepatvorenom epidemz;om i sa zastrasu;ucim V
l:<.,~lcdima povratka u predantibiotsko doba. Jedno objašnjenje za pojavu sojeva otpornih na
lijekov~
je. vi raširena
t~poraba antibiotika kao dodataka hrani životi~jva ~a uzg~J· Vise od .40% antibiotika proizvedenih u Sjedinjenim Amenckim Drzav~ma d~!e.....se ,„ trn·J'ama a u nekim slučajevima i prska po voćkama kako b1 se spnJec~c ZlVO , . t ih
LJEKOVITO SUNCE
Avoparcina u uzgoju svinja i peradi. Sasvim je moguće da i bakterija salmonele krene istim puton1, kao i niz drugih patogena. Enterokok otporan na Vancomicin već je neizlječiv u nekim bolnicama u svijetu, a još jedan organizam, Staphylococcus aureus (MRSA) otporan na antibiotik Meticilin, danas je uobičajen uzrok zaraza u bolnicama, posebno opasan za tek operirane pacijente, pacijente s otvorenim ranama i starije pacijente. Godine 1997. prvi su put tri geografski odvojena slučaja infekcije mikrobom Staphylococcus loše reagirala na Vtincomicin. Bio je to očekivan događaj kojega su se liječnici pribojavali diljem svijeta: to znači
da se suočavamo s inačicama bakterije koja izaziva trovanje krvi, infekciju rana i upalu pluća što se ne može izliječiti ni jednim raspoloživim antibiotikom. Smatra se da su otpornost na lijekove poticali i liječnici opće prakse neprimjerenim prepisivanjem antibiotika za virusne infekcije. Studije ukazuju na to da je približno polovina antibiotika koji se daju pacijentima u bolnicama pogrešno prepisana. Također neredovito korištenje lijeka
ili preuranjen prekid terapije n1ogu potaknuti
djelomično otporne so-
jeve da evoluiraju u potpuno otporne bakterije, kao što smo već vidjeli u slučaju tuberkuloze. Pritom moramo imati na umu, kada nam se već prezentira zastrašujući scenarij povratka u predantibiotsko doba, da su razvijeni novi antibiotici, ali naravno oni nisu jedino sredstvo obrane od infekcija. Visoki higijenski standardi, primjereni sanitarni uvjeti, opskrba bakteriološki čistom vodom, svjež zrak, tjelovježba i hranjiva dijeta dale-
ko su važni.ji. Napokon, za postupno iskorjenjivanje tuberkuloze u Engkskoj od 1800. godine nadalje nisu bili zaslužni antibiotici: tome su više pridonijeli poboljšani životni uvjeti i javnozdravstveno zakonodavstvo.
V
ili kontrolirale bakterijske infekcije. Takva praksa petice rast o. por~ ·· · l' de kad god Jedu sirbakterija koje se, s druge strane, mogu pren1Jetl na JU . d .h o:U ili nedovoljno kuhanu hranu. Jedan od popularnijih poljopnvre m . d · b · u Europi kao sredstvo zo. antibiotika, Avoparcin, odne avna Je za ranJen . . ... . . ta Po građi 1 ·e vrlo sličan antibiotiku Vancomzcinu, koJl JC u pot1canJe ras · . . . · 'h b I . d ' . . . p oslJ'cdnJ· a li niJ"' obr:HH.' 11rot1v niza mfckt1vm a.
~crijn otpornih na sve.· druge rnspolo1.ivl' Il)t•kc IV(', Pnjn~a SOJ.a cntcr~k~k,t~tl.\ h.tl
' l hkođer
valja upozoriti da antibiotici imaju negativne nuspojave: kada
11.qn\dnu bakterije koje izazivaju određenu bolest, uništavaju i one dobre
l((tjc bj inače mogle ograničiti rast patogena, a koje imaju važnu ulogu u • 11po rnosti organizma na druge bakterije. Nadalje, neki antibiotici imaju ~ 11 , 1 1."' ajnc nuspojave, od koj ih je jedna i fotosenzitivnost. Antibiotici pop11t I l il'rtci/dinr1, Dcklornicinrt, A" urm11id11,1 i
111
11 11
R1CHARD HoBDAY
Otpornost na antibiotike nije nov fenomen ; očitovao se još 1950-ih god ina, a upozorenja o pojavi novih pošasti valja prihvatiti s dozom opreza - inožda ne s oprezom s kojim valja prihvatiti predviđanja o epidemijama nka i sive mrene izazvanim osiromašenjem ozona, ali ipak s oprezom. 1 Propast i katastrofa prodaju novine - i knjige - a dobri .su i za tel~ v izijsku gledanost. Predviđanja globalne katastrofe te vrste s.1lno _:.om~z~ znnnstvenicima u vječitoj potrazi za novcem za potrebe istraz1vanJa 1
omogućavaju birokraciji da dodatno proširi vlastiti utjecaj.
Međutim, otpornost na lijekove ozbiljan je problem u bolnicama u ko-
ji ma i najjednostavniji operativni zahvati ovise o raspoloživosti antibi~ t llrn poput Vancomicina. Rizik postoperativne infekcije nekom baktenjorn uvijek postoji. Primjer je infekcija bakterijom Staphyloc~ccus a~re~s koju je jedan autor opisao u izdanju časopisa journal o! Tis~ue Vi~bil11y i'l. siječnja 1999. godine. Manji operativni zahvat, p.racen ~nfe~C1JO~ MRSA-om, rezultirao je devetodnevnim boravkom na mtenz1vnoJ skrbi, i,,tl :u1im napadom, zatajenjem bubrega, problemima s disanjem i drugim
kompli kacijama. Očito bez antibiotika koji bi počistio inficiranu ranu ili \l rnvanu krv i najmanji operativni zahvat može postati uistinu rizičan. 1
Mo1,da je vrijeme da otresemo prašinu sa s3arih medicin~kih udž~e~ika l do1iiWtno što su liječnici činili u prošlosti. Covjeku se moze oprostiti po"' '~ li li dn su bili doslovce bespomoćni, da ničim nisu mogli utjecati na t ljt•k ozbil jnih infekcija, no to je daleko od istine. Tehnike koje su osmis111i 1noglc bi nam jako dobro poslužiti u godinam a koje dolaz~, ako ~po~ sobnost organizama da se prilagode i steknu otpornost nastavi prestizatl razvoj novih antibiotika. Najprije ćemo pogledati kako su rabili hladnoću i svje~.z:ak .kako bi tijelo potaknuli na samoizlječenje {poslije. pozna~~ ,~ao „h)ecenJe .~a o~ vorcnom"), a potom i povijest i praksu „hehoterap1Je , odnosno konstenJa sunca kao lijeka. H elioterapija je iznova otkrivena početkom 20. stoljeća, nakon više od tisuću godina zanemarivanja. Njezino se korištenje razvilo na temelju „liječenja na otvorenom". Dakle, da bismo razumjeli tu tehni-
ku, najprije..: n1oramo doznati ponešto o pn:rhodnoj. No prije: nego što se: 1,adubimo 11 dc1 nljl', v11 lj111111m t·aščistiti dvri konccp1,1 . p vn, tiv 11t l
LJEKOVITO SUNCE
zd.r~ve preplan.ulosti i jačanje imunosnog sustava ne postoji stroga formula ili skup p.r~vila. Drugo, sunčanje iz zdravstvenih razloga istoznačnica je za. p.uno sv1ez~ga zraka. Cilj je okrijepiti se. Upravo je zato tako mnogo kh~~ka za h~~oterapiju smještene ili u planinama ili na morskoj obali. Nac1n na ko11 se mnogi ljudi danas sunčaju - peku na vrućem suncu i toplom zraku - valja izbjegavati. Svrha zdravoga sunčanja je u tome da se obrambeni sustavi tijela stimuliraju, a ne ugroze. Svjež zrak, morska voda ili njihova kombinacija sastojci su koji donose promjene.
LIJEČENJE ZARAZNIH BOLESTI NA OTVORENOM Ako ste rođeni puno prije 1960-ih, vjerojatno ste kao beba puno vreme~ na provodili u dječjim kolicima. Sva je prilika da su vas umotavali i ostavljali na otvorenom u dječjim kolicima u svim vremenskim uvjetima: na s~ije~u, po sus~ježici i na kiši. Čak i ako niste imali kolica, vaše su roditelje v1er.01atno poticali da vas što češće izlažu svježem zraku i sunčevoj svjetlosti - ~ak~ bi bili sigurni da ćete odrasti zdravi i jaki. Kao dijete vjerojatno ste se igrali na ulici. Dio ljetnih praznika vjerojatno ste proveli gradeći dvorce od pijeska na plaži u nekom od nacionalnih ljetovališta. U školu
st"~ vj e~o!~tno išli"~j.ešice ili na biciklu. A kada ste u nju stigli, vjerojatno ste uzivah (ih se muc1h) u mnoštvu igara i vježbi na otvorenom. Nakon škole ste se vraćali kući u kojoj nije bilo centralnoga grijanja. Stvari su danas poprilično drukčije. Nužnosti sudjelovanja djece u onome što se nekada. na~iva~o aktivnostima ,,na otvorenom" daje se puno manji n~glasa~: ~o Je v1ero1atno zato što su bolesti koje su prije posljednjeg rata ~ile.uob1caJe~"e uglavnom nestale. I način života se promijenio. Za mnogu JC d1ccu prev1se opasno da u školu idu pješice ili se igraju na ulici, a imaju i manje prilika sudjelovati u organiziranim školskim sportskim aktivnostima nego što je to bio slučaj prije, recimo, dvadeset godina. Za nji h je sig~tr~ijc i lakše da svakoga dana satima gledaju video ili igraju ' .1 čun n ln c 1gncc nego da izađu i ma]n se rnzgibaju. Važnost svježega zraka I t Jt'lovj~·1. bc u razvoju djct<.; ta l
li
Rr C HARD HOBDAY
dobn u kojemu antibiotici nisu bili tako široko dostupni. No pedesetak god ina prije nego što je terapija lijekovima izazvala revoluciju u medicini, 11 H:todc poznate kao „liječenje na svježem zraku" i „liječenje na otvorell
Dobar dio 19. stolj eća u sjevernoj Europi i Americi vladalo je opće mi šljenje po kojemu je tuberkuloza bila nasljedna, nezarazna i neizlječiva Imlcst. 1 budući da se mislilo kako se pacijenti s tom bolešću ne mogu ti.liječ iti , važnije od bilo kakva pokušaja da im se poboljša zdravlje bilo je 1 H·dgurati im udobnost. Topla blaga klima smatrala se korisnom; hladan w jl'Ž zrak valjalo je izbjegavati pošto-poto. Svakoga tko je imao tuberkulo1 1t ili se vjerovalo da postoji rizik da se njome zarazi umatalo se u toplu odj t•ć u i d ržalo u atmosferi „parne kupelji." Bilo je moderno izbjegavati p1 11p11h , a za lij ečenje su se prepisivala sredstva za povraćanje, ogavna 1t d 'lt v.t t.:l oralnu uporabu i za inhaliranje, puštanje krvi i vezikulacija.9 I 1 11 q1·1 11 t• ~ tub erkulozom slali su u obalna ljetovališta, no tamo su ih često d1 1 di ~. 11 vor<.·nc u pregrijanim sobama i oskudno ih hranili. I 11 vi IIJt1<"'11 Ik koj i je otvoreno kritizirao takvo liječenje bio je doktor George l\11cl lug1 on ( l 799. - 1882.). Bodington je definirao načela liječenja bolesti 11 1 e11VO l'l' ll On 1, a bio je i vlasnik prve institucije koju bi se moglo nazvati 111 11 w ljcm za tuberkulozu u Sutton Coldficldu, u blizini Birminghama.
'voj11 terapiju na otvorenom Bodington je razradio na temelju vlastitih np1ti.,\llja iz kojih je zaključio da su ljudi koji puno vremena provode u zat vorcnom podložan tuberkulozi, a da u onih koji su radili na otvorenom tc: bolesti naj češće i nije bilo:
/
{111mTi,
1
·1101t111mn;
pasiiri, o rači.„ rijetko p odliježu bolesti jer neprestano ž ive na ot,\t1wou11ici (~radova, medu.tim, i owJbt• k~je žive uglavnom u zat-
LJEKOVITO S U NC E
vorenim prostorijama ili su z bog svog zanimanja osuđene provoditi sate i bl . sate u zatvorenom prostoru niezine su z"rtve. l.. " . • • • .• :1 • u 'Z)ecen;u te o esti stoga navt~e ovih pos?e~np~ :rebalo bi učiniti što sličnijim navikama onih prvih, u smislu zraka t tyelov;ezbe, kako bi se postiglo izlječenje. Snažno se protivio korištenju tada popularnih li1·ekova i ob· d s b 1 · . 1ca1a a e .o.esn1c1 zatvaraju u tople, loše prozračene prostorije kako bi ih se zast1td.o od navodnih štetnih učinaka hladnoga zraka Bodm'gt . ·· · d · onov1 pac11ent1 po vrgavali su se režimu odmaranja, prehrambene terap·· 1 ·1 . b . . I Je, ag an~. t)ve O~Jez e l ~iznad svega - izlaganja svježemu zraku. Bio je uspješan u 111ecen1u bolesti , a u nekim JU · Je · sIuca1ev1ma " · · · i potpuno 1·21·· „ . · usp10 B d· · b. . 11ec1t1. o i~gton Je o !av10 .glasoviti esej o toj temi 1840. godine, u vrijeme kad~ Je ~r:m~ n1eg.ov1m procjenama od te bolesti u Engleskoj umirao svaki pet1 cov1ek. Njegovim riječima: V
•
V
v
Čini se da je glede te destruktivne bolesti u medicinskoipro+esiii zavlad posve „ · · " · J 'Jt :1 ao . ma~n~~. oca;, a u suprotstavljanje njezinu napredovanju ulažu se tek na;slabasnzp napori. 11edicinski establišment nije nin1alo naklone primio njegov esej niti njegove n1etode pa ih je Bodington bio prinuđen prestati rabiti, 110 Jijcčenje na otvoreno1n na kraju je postala prihvaćena terapija za tuberkulozu. Godine 1884. Edward Livings1on Trudeau ( 1848. - 1915.) otvorio J<.' jed an od prvih američkih sanatoti j.t, na jezeru Saranac u državi New Yorlc Najpoznatiji njemač ki sanatorij lilo je sanatorij Nordrach-Kolonic u
Sd 1wan zwaldu, koji je 1888. godin<.: 111i11ovao doktor Otto W:iltcr ( J 85J, JtJ19.). Bio jl' toliko poz11n1 d 1 jt• 1·1,1·11 1,
I >o1'•t111 <1'm1;~11 Rorlin,v. ton, pionir u fijdefl/11111/1111 A· ulo ,n liri o/.11or1•110111
li 11
I
RICHARD HOBDAY
LJEKOVITO SUNCE
0Nordnu.:h JWNti10 Nloonim za sanatorije na otvorenom; slične institucije počck su nicati diljcn1 Europe i po drugim zemljama svijeta. „Škola za
Baš kao što vrtlari svoje biljke u proljeće iznose na otvoreno kako bi ojačale ili „očvrsnule," tako, čini se, povremeni hladni uvjeti predstavljaju
opo rnvak na otvorcnon1", osnovana u berlinskom predgrađu Charlot-
koristan stimulans ljudskome tijelu. Štoviše, izraz „očvrsnuti" i dalje se
rcnbcrgu 1904. godine, bila je prva škola te vrste za tuberkuloznu djecu i
pojavljuje u medicinskoj literaturi o klimatskoj terapiji, ali kao što ste
oponašala se kao što su se oponašali i njemački sanatoriji. Uspon sanato-
dosad već vjerojatno shvatili, prigode da se svjež zrak koristi na taj način
rija Gcorge Bodington pretkazao je u svojem vizionarskom eseju iz 1840. godine i u jednome pismu što ga je 1866. napisao sinu, u kojemu je izrazio nadu da će jednoga dana pionirski rad koji je obavljao u Sutton Coldfielsu doživjeti isto zakašnjelo priznanje:
u suvremenom su svijetu vrlo rijetke.
11
Često mislim da će, kada umrem i kada me pokopaju, moja profesija prema
TERAPIJA SUNČEVOM SVJETLOŠĆU U ANTIČKOM SVIJETU Sunčeva
se svjetlost tisućama godina koristila ~ao lijek. Drevni su Grci
za sunčanje tijela rabili izraz heliosis, prema bogu sunca Heliosu, a koris-
meni biti pravednija negoli sada, za života.
tili su se i pješčaniln kupkama na suncu koje su nazivali arenation. Grčki Kako, dakle, sav taj svježi zrak utječe na tijek tuberkuloze? U 1920-ima i nunstvenici su počeli istraživati liječenje na otvorenom i otkrili da su hlndni uvjeti zapravo poticali tijelo da proizvodi toplinu i da je to ubrza-
vnlo proces izlječenja. Primjerenim izlaganjem brzina tjelesnog metabo1izm o (aktivnosti svih stanica tkiva u tijelu) raste. Istraživanje je pokazalo dn Je to dovodilo do dubljeg disanja, poboljšavalo cirkulaciju, povećavalo 11pt· tit i poboljšavalo probavu. Uz to, ekskrecijske i sekrecijske žlijezde p o~taja. l c su aktivnije, a i toksini su se djelotvornije uklanjali iz tjelesnih
tldvn. Dakako, ideja po kojoj je izlaganje tijela hladnoći korisno seže u davnu prošlost, puno stariju od otkrića Georgea Bodingtona. Hipokrat je bi o njegov vatreni pobornik:
Jer nije dobro da se tijelo ne izlaže zimskoj hladnoći, baš kao što ni drveće hoje nije osjetilo zimsku hladnoću ne može donositi ploda niti samo biti krepko ... Sada kada je došao suncostaj, dani su blaži i duži, noći kraće; godišnje doba koje slijedi vruće je i suho, sadašnje je blagotvorno i umjereno. Sukladno tomu, baš kao što se i drveće, koje ne posjeduje inteligenciju, priprema za rast i sjenu koja će mu pomoći ijeti, tako se i čovjek, držimo li da posjeduje inteligenciju, mora pripremiti za rast zdravoga ljudskog tijela. Hipokrat, Regi,men Sanitatis J16
liječnik Soran (ili Soranus) iz Efesa
(110. pr. n. e.) propisivao je heliosis u slučajevima kroničnih bolesti uključujući epilepsiju, paralizu, hemorhagiju, astmu, bolesti jednjaka, žuticu, elefantijazu, bolesti mokraćnog mje-
hura i pretilost. Heliosis je kombinirao s različitim oblicima hidroterapije, poput kupki u prirodnim izvorima i kupanju u moru. Grčki liječnik Antilus koji je živio oko 300. godine pr. n. e. u svojim je spisima opisao terapiju sunčevom svjetlošću '•
baš kao i Herodot, grčki liječnik iz drugog stolj eća
V
pnJe nase ere. Rimljani su silno vjerovali u ljekovite moći sunčevih zraka i prakticirali ono što bismo mi danas nazvali preventivnom medicinom. Glavni razlog za to bilo je njihovo nepovjerenje u liječnike većina kojih~je u Rim pristizab iz Grčke i Male Azije. Rijetki su rimski građani koji su postali liječnici
jer se m edicina tada još nije sn1atrala poštovanja vrijednim zanimanjem. Stoga su se pouzdavali u sanitarije, kvalitetnu opskrbu vodom, higijenu, tjelovježbu i sunčanje kako bi ostali zdravi. Rimski učenjak Plinije Stariji (23. - 79. n. c.), koji je bio žestok kritičar liječnika svojega doba, sunčanje jt' opisao kao „najbolji lijek koji čovjek može prepisati samome sebi", a i fl i\ 111 se svakodnevno sunčao nakon laganog ru čka, a prije hladne kupke. lUm sk i fil ozof Kornelije Cd 'l.n proml< :10 jt izlaganje onemoćalih,
koqnilcnt·nih ili nsob11 koje p 11 t· mi „vndc11t• lwh•:1ti" (cdcmn) suncu. U 11 7
RICHARD HOBDAY
svojl'lll trakt.tlll „U nu.: dicini" Celzo kaže kako natečene dijelove tijela v.dj.t i1.ložiti suncu, ali ne predugo, kako pacijent ne bi dobio vrućicu. Vd iki nrapski lij ečnik i filozof Ibn Sina ili Avicena (980. - 1037. n. e.) p1 cporu čivao je sunčane kupke za astmu i išijas te za disperziju nadutosti, otoka i vodene bolesti. U svojem glasovitom „Medicinskom kanonu« Ibn Sina opisuje različite oblike kupki od morske soli na suncu, pa i prskanje
pijeska po tijelu kako bi se uklonile sve nepovoljne reakcije na tretman. S padom Rimskoga Carstva i usponom kršćanstva terapija sunčevom svj etl ošću pala je u nemilost. U Rimu, baš kao i u Grčkoj, helioterapija bila je usko povezana s obožavanjem sunca. Rani su kršćani vodili dugu i ogorčenu kampanju protiv poganskih solarnih kultova i, kada se njihova crkva konačno etablirala, bez oklijevanja su prionuli na gušenje javnog ~ tovanja sunca u svim njegovim oblicima. Nažalost, čini se da su otprilike u to doba iz kolektivne svijesti iščeznula i znanja o ljekovitim moćima sunca. S početkom srednjega vijeka terapija sunčevom svjetlošću u Eu1 opije nestala na više od tisuću godina.
LJEKOVITO SUNCE
Doktor Downes i gospodin Blunt dokazali su da sunčeva svjetlost djeluje kao moćan smrtonosni agens, čak i kroz staklo. Otkrili su i da vidljivi spektar te svjetlosti, posebice njegov plavi dio, djeluje baktericidno. Ta su otkrića potaknula druge znanstvenike da istraže učinak izlaganja bakterija sunčevim zrakama. Godine 1890. njemački fizičar i bakteriolog Robert Koch ( 1834. - 1910.) dokazao je da je sunčeva svjetlost smrtonosna za uzročnika tuberkuloze, bakteriju Mycobacterium tuberculosis ili bakteriju tuberkuloze kako je danas nazivamo, koju je osam godina prije sam otkrio. Radovi Roberta Kocha te doktora Arthura Downesa i Thomasa Blunta fokusirali su se na važnu ulogu što je sunce ima u prevenciji tuberkuloze koja je do kraja 19. stoljeća bila prepoznata kao infektivna, a ne nasljedna bolest kako se do tada mislilo. Godine 1903. Robert Koch je dobio Nobelovu nagradu za medicinu. Dvije godine prije tu je nagradu dobio još jedan znanstvenik koji se za- rr
PONOVNO OTKRIVANJE SUNČEVE SVJETLOSTI KAO LIJEKA <;od ine 1877. dva su britanska znanstvenika, doktor Arthur Downes i 'I b omas Blunt, izvela niz eksperimenata kako bi ustanovila imali li svjetlost ikakva učinka, povoljnog ili kakva drugog, na razvoj bakterija i drugih organizama. Otkrili su da svjetlost posjeduje izrazita baktericidna svojstva, o čemu su izvijestili u časopisu Proceedings ofthe Royal Society. U
prvom su eksperimentu osam epruveta postavili na stalak s vanjske strane prozora okrenutog na jugoistok, i tamo ih ostavili mjesec dana. Spomenute epruvete sadržavale su Pasteurovu otopinu: mješavinu vode, šećera, nmonijaka i drugih sastojaka povoljnih za razvoj bakterija. Četiri epruvete pokrili su aluminijskom folijom, a druge četiri ostavili nepokrivene za cijeloga trajanja eksperimenta. Otkrili su da je sadržaj epruveta izloženih sunčevoj svjetlosti ostao bistar, a da se onaj u pokrivenim epruvetama 1,amutio. Kada su ih ispitali pod mikroskopotn, utvrdili su da su pune bakterija. 11 8
nimao za učinke sunčeve svjetlosti na tuberkulozu - doktor Niels Finsen (1860. - 1904.). Niels Finsen bio je prvi liječnik koji je sunčevu svjetlost rabio kao lijek i istodobno znanstveno istraživao njezine učinke. I vjerojatno učinio više od bilo koga prije ili nakon njega kako bi dokazao koliko je svjetlost važna za zdravlje. Doktor Finsen obavio je neka od prvih istraživanja o djelovanju ultraljubičastog zračenja na žive organizme. Znanje stečeno tim eksperimentima potom je mogao iskoristiti u liječenju dviju do tada neizlječivih bolesti: velikih boginja i kožne tuberkuloze.
I )oktm·
Niels Finsen osvojio je Nobrlmm 1111gmdu Ztl medici"" I S/03. god im• i pmkticirao tr1.1Jiii11 rrmlcumn svjetlošću. u
Niels Finsen rođen je 1S. prosinca 1860. godine u gradu Thorshavnu na Farskim Otocima. Medicinsku naobrazbu započeo je na 111111111„wit•tlm1111m iustittttu" u. "11/1r11/11w•1111. Islandu, nli S<.: sn dvadeset godina preselio u O:.rnslrn i Llllw nastavio studij. Tri godine pq11lijr dobio jc nnpad.1j n.·11m:11slu· g1 0~. 11h ,. koj i 0111 je ozbiljno oštetio 1 "· l\,td.1 Je I 890. god i tH' d iploi 1111 111 11 1 ~w, 111 li l•.1 11 1t l\opt•tth~lgtnu, već I I'
RICHARD HOBDAY
LJEKOVITO SUNCE
je bio invalid i nikada se nije oporavio. Bolest je spriječila nastavak njegove
bolest. Opazio je kako kod velikih b . . . . ma i licu d „ 1 . .. og1n1a na1gon ozd1c1 nastaju na ruka' lJe ovima ti1ela najizloženi'ima dn . . . je uvidio da paci1'ente u . c J evno1 sv1etlostI. Dr. Finsen . rarnm razan1a bolesti t b . 1 losti i štititi od ultralJ'ub' v 'h k .. re a iz agat1 crvenoj svjet1cast1 ein11skih" k . 1 spektra N'e „ . „ zra a iz e ektromagnetsko . . . J govu su teon1u iste godine testirala dva li 'ečruka N ~ Otkrili su da do naJ·opasniJ'e 1. .b .. c .. J u orveskoJ. na1 o 1n11e raze velikih b 1· · gonjenja - niJ'e ni došlo d „ b'l . og n1a - razdoblja ' a IllJe 1 o n1 otoka n· je na koži dolazilo do rup1'c" t'h I porasta temperature niti as 1 ostecen1a. V .
medicinske karijere pa je na sveučilištu počeo predavati anatomiju. Još kao student medicine u Kopenhagenu Finsen je opazio da mu je lakše raditi u · sunčanoj sobi i da se bolje osjeća na suncu, ali u udžbeniku iz fiziologije za to nije mogao pronaći objašnjenje. Za tu se temu dodatno zainteresirao promatrajući ponašanje mačke ispružene na suncu: čim bi do nje došao i djelić sjene, mačka bi se ponovo premjestila na sunce:
•
•
V
Kada bi mu to zdravlje dopuštalo, Finsen bi u slobodno vrijeme Istraživao učinke ultraljubičastog i vidljivog zrač enja na živa bića i uzroke crytheme solare - opeklina od sunca. Iz samoga izraza je vidljivo kako se
V
,
•
Naknadni kontrolni testovi pokazali su kol 'k .. . uistinu akutno osjetljivi na svjetlost. Ako bi ih 1 o s~1 pac11e.~.tI"s k~zicama om svjetlošću izložilo i na ·man. . . ". . se pocetkomh1ecen1a crven. . . J JOJ koltc1n1 dnevnoga svjetla neizb1'ežn b. d ".. i· oz1v1e I gno1en1e I stvaranje ožil ·aka U sv . . „ . , o I 0 0 totherapy) N iels p· . .. J · J J kn1 1z1„Fototerapija" (Pho1nsen Je to I istaknuo sljedećim riječima:
11zitnalo zdravo za gotovo da taj učinak, poznat i kao erythema caloricum, prc>izvodi toplina sunčevih zrak. Godine 1889. profesor ErikJohan Wirm nrk (1850. - 1909.) iz Stockholma znanstveno je dokazao da erythemu I t nrnnjcnje kože uzrokuju ultraljubičaste, a ne ,,vruće« crvene zrake. To je Nidsa Finsena nadahnulo za niz eksperimenata u kojima je samoga sebe i1 laguo snažnu ultraljubičastom zračenju iz električne lučne svjetiljke
„. zaštiti pacijenata s velikim bo in ·a .. . tupiti s brigom jednakom . k ~ l.J ma od kemtjskih zraka mora se prispločama i papiru. ono; OJU fotografposvećuje svojim fotografskim
(t injalice). Potvrdio je Widmarkove nalaze i dokazao da upale kože mogu 11.\/,v.tti i plave i ljubičaste zrake premda u manjoj mjeri od ultraljubičaste wjct losti. Tako je doktor Finsen i došao na ideju da, ako može izazvati n1l>Ujrw upale na zdravoj koži, ultraljubičasta svjetlost može u puno većoj 111jl·l'l 11nškoditi upaljenoj i osjetljivoj koži osobe koja pati od bolesti pop-
Terapiju „u crvenoj sobi" kojom je doktor Finsen liječio velike boginje pri-
"' vcli kih boginja.
hvatili su liječnici u Skandinaviji i Europi. Tretman JC valjalo započeti čim bi
SUNČEVA SVJETLOST I VELIKE
BOGINJE
se pojavio prvi osip, prije Velike boginje iznimno su zarazna bolest, svojedobno endemska u
gnojenja, i nastaviti sve
1nnogin1 dijelovima svijeta i od koje se zbog visoke stope smrtnosti silno strahovala. U Engleskoj se nazivala ,,kozičavim čudovištem« zbog
dok se plikovi na koži ne
brojn ih prišteva koji bi se pojavili na koži zaražene osobe zbog čega bi,
osuše. Smrt se nije mogla 11 vijek sprij ečiti, ali ako bi
čnk j
w
kada bi boJcst preživjela, osobn često ostajala trajno unaka7.ena. lJ srpnj11 1893. godine do kto r Pins<.:n je ohjn vio 1.1d \1 kojemu je iznio tcorij11 pn kojoj hi
p:i dj~ nt i, nko ih s<: z., ~111 1 od1d11· dJ11hi čn stog zračenja , m ogli
hiti p c>'~l,·1k11l g11oj<'llj11Ilu·111g111 l111 1 I 111 ,d 11·il .ll ~n l h
't .:\
tu snutono'°11111
spomenuti
postupak
P.
„
.
.
.
'đC1Je~1te u Fmsenovu „svjetlosnom institutu" . . ultnt!;ubilrzstim zmčenjem sunca tretira;u
I 11·imijt:~1io nu vrijeme, pacijenti bi se oporavili ur. mini
. v.t, 1·11p1časta o.~ lc<. n J<.' SVJestnn da ni" „ " 11ovrnn , V<.'{ o JH>11ov11orn odo ltt ll Sliv. , JC n1cc o •• "' s11 M' lllt't o d c d11go rnbilc i bile
l 'li 1i 1
RICHARD HOBDAY
popularan oblik liječenja u Kini, Japanu i Rumunjskoj, a opisivali su ih i srednjovjekovni liječnici. Finsen je, međutim, dokazao da su i znanstveno utemeljene. A kada se konačno i službeno dokazao kao helioterapeut, . Finscn je pozornost usmjerio na drugu kožnu bolest: lupus vulgaris. Lupus se svojedobno smatrao oblikom raka i nazivao „vučjim rakom« ili „vu čjim ugrizom«, otuda i naziv lupus, što na latinskom znači vuk. To jt oblik tuberkuloze koji pogađa uglavnom lice; rijetko ubija izravno, nli i:t.aziva toliku nakaznost da je smrt za pacijente obično predstavljala ohtk šanjc. Jedini raspoloživi tretman na prijelazu stoljeća bio je kirurški :t.nhvac, nakon kojega bi mnogi pacijenti ostajali stravična unakaženi. Godine 1897. Niels Finsen objavio je rad u kojemu je opisao kako je, slu žeći se koncentriranim ultraljubičastim zračenjem, pronašao lijek 1.,\ lupus. Otkrio je, naime, da se tuberkuloza postupno povlači kada se ultraljubičaste zrake usmjere na lica pacijenata s lupusom. Isprva je mislio d.1 se to događa zato što ultraljubičaste zrake ubijaju bakterije tuberku101.t', ali je poslije, krajem svojega tragično kratkog života, naslutio kako ult 1a ljubi často zračenje na neki način stimulira tijelo da izliječi samo sebe.
'l'rrtm1111 tupu.sa vu.lgaristi tzv.
l'insmovom wjeti(ikom
Doktor Finsen vodio je „svjetlosni institut" u Kopenhagenu, u koji su pacijenti s lupusom vulgarisom sa svih strana svijeta dolazili na njegovu revolucionarnu terapiju svjetlošću. Ljeti bi ih liječili na otvorenom, sunčevom svjetlošću koja bi se koncentrirala s pomoću velikih povećala. Zimi se rabilo ultraljubičasto zračenje iz posebno konstruiranih lučnih svjetiljki koje su postale poznate kao ,,Finsen ovc svjetiljke". Iako je upravo zahvaljujući njima 1903. godine dobio Nobelovu nagradu, iz njegovih je zapisa jasno da se u lij eče nju tllh<:rkuloze, umjesto svje tlošću
i'l. mnj<.·Lnog i1.vorn , radije ko d stic) s111H\·vom s vj e tl ošć u. Kada je svojt' idt:jr o Ijt kovit im wojsf vl ma do I< l'll j11 1·01 1111 Ih >1 N ids l<'inscn svoj<.; je.: pad jt' lll t' pm\·n l lj<'<~ lt l lrn pk .111\ 11t• l r k1 ilt 11 1~ vjetlu• tl. Pndjr nti bi nngi lcž.nli 11
LJ E KOV ITO S UNC E
na kauču, u okrugloj sobi nasred koje bi, na kojih dva metra iznad poda, visjele dvije velike lučne svjetiljke. Doktor Finsen poticao je svoje pacijente i da nagi šeću po suncu te počeo istraživati učinke sunčanja na tuberkulozu kostiju, zglobova, kože i plućnu tuberkulozu. Premda je zbog početna uspjeha s Finsenovom svjetiljkom taj dio njegova rada ostao u sjeni, nadahnuo je druge liječnike da se sunčevom svjetlošću koriste u liječenju tuberkuloze i ratnih rana. RATNE RANE, SUNČEVA SVJETLOST I BORAVAK NA OTVORENOM Ništa što su doživjeli u civilnoj praksi ili u prijašnjim ratnim kampanjama nije pripremilo vojne liječnike za posao koji su morali obaviti u prvim godinama Prvoga svjetskog rata. Ništa s čime su do tada imali iskustva nije bilo ni izbliza teško liječiti koliko rane, posebice one nanesene vatrenim oružjem. Vojni su liječnici prvi put imali posla s ozljedama izazvanim
streljivom velikih brzina ispaljenim iz blizine. Brzina streljiva na ustima cijevi njemačkih pušaka iz toga doba iznosila je više od 900 mis. Na prvih scdamstotinjak metara projektil koje bi ispalile „zaljuljao" bi se - vrh bi ostao stabilan, no baza projektila bi se kretala po sve manjoj i manjoj kružnoj ili elipsastoj putanji. Prema udaru, metak bi se nastavio okretati, trgao i uništavao tkiva i zbog tzv. udarnog šoka duž putanje za sobom ostavljao zonu mrtvoga tkiva. Ubrzanje metka ispaljenog izbliza bilo bi toliko da bi se, kada bi pogodio kost, njezini komadići i sami pretvarali u projektile koji su mogli potrgati mekša tkiva. U ranu su se usto znali uvući i blato, komadići tkanine, kože ili kosti. Standardno vojno streljivo britanskog pjcšaštva bilo je još destruktivnije: u prvim godinama rata Nijemci su se žnlili da Britanci protiv njihovih vojnika koriste tzv. dum-dum metke. Dodatan rizik predstavljale su kampanje u Flandriji i sjevernoj Francuskoj koje su se vodile uglavnom na poljoprivrednom zemljištu. Tamošnja polja bila su tc1neljito p ognojcn a konjskim, kravljim i svinjskim feka1lj.ima. Na početku rata britanski su vojnici, često i po više od mjesec cl.in,\, od glave do pete bili prekriveni glioom , zt:mljom i blatom. Nimalo llH.' n11d11jućt', to st• blato pok.1z.dn ''''° plodnu 111t dij %n nlikroorganizmc
j
).> \
RICHARD HOBDAY
f ek.dnog podrijc.:t lo poput tetanusa, bacila plinske gangrene, enterokoke i
Jt• umanjivalo njihovu otpornost na infekcije.
.J t dn:t od iskušanih metoda za smanjenje broja infekcija podrazu1niJt•vala je da se rane ostavljaju otvorene umjesto da ih se on1ata zavojima. ( ) t krilo
se, naime, da u ranjenika - kada ih se previje i pošalje u baznu bolnicu - vrućina i vlaga ispod zavoja priječe nastanak limfe i pomaže poj.wu plinske gangrene. Tako se u postajama za trijažu na bojišnici 11 ~ tnlila praksa da se rane ostavljaju izložene. K tomu, metode liječenja ti.t otvorenom naveliko su prihvaćene u liječenju bolesnih i ozlijeđenih vojnika. Kako je to 4. travnja 1916. godine u British Medical]ournalu zaJ>lsno vojni liječnik, potpukovnik sir Barkley Moynihan:
U Iijcčenju svih rana nanesenih vatrenim oružjem u kojih septični procesi rliuljaju., a temperatura varira i po nekoliko stupnjeva, smještanje pacijenata 11t1 ~t~oreno predstavlja beskrajnu prednost. Za boravka u Francuskoj silno '11111i ornilile bolnice u šatorima„. \ J Uj ečc nju
ranjenika naveliko se koristila i helioterapija i bolnice su bile i ll t•dt•nc za tretmane s1mčevom svjetlošću. Bez antibiotika i s tek osnovnim •,n•dst vima za dezinfekciju sunce se pokazalo kao učinkovito sredstvo za t~ l ~Ć<: nj c rana i ubrzavanje izlječenja. Srećom, jedan liječnik, koji je terapiju suncem vratio u konvencionalnu medicinsku praksu, korisne učinke m mčcve svjetlosti na rane otkrio je dvanaest godina prije početka ratai svoje je vještine mogao primijeniti na korist ranjenika obiju zaraćenih strana.
LJEKOVITO SUNCE
te pomogao u osnivanju Okružne bolnice Oberengadin u Samadenu, koja je otvorena 1898. godine. Upravo je tamo, kao glavni kirurg, sunčevom svj etlošću počeo liječiti prve rane, a potom i tuberkulozu.
U noći 2. veljače 1902. godine u bolnicu je dopremljen Talijan s ozbiljnim ranama nanesenim nožem, među ostalim i s perforacijskom ranom na grudima, dvije perforacijske rane na abdomenu i s oštećenjima jetre i slezene. Budući da je ranjeni čovjek bio u opasnosti da iskrvari na smrt, Bernhard mu je morao ukloniti probijenu slezenu. Osam dana poslije operativna se rana rastvorila i razjapila, a na mjestu ostalo tek nekoliko šavova. Pokušaji da se rana ponovno zašije završili su neuspješno jer se rubovi rane više nisu mogli spojiti. Rana je sporo granulirala (što je prvi korak u procesu zacjeljivanja kada se na površini otvorene rane ili čira forntira crveno vlažno tkivo), a i obilno se cijedila. Kako nijedan tretman kojim se rana pokušavala osušili nije donosio rezultata, doktor Bernhard poduzeo je za to vrijeme neobičan korak i ranu izložio suncu:
Kada sam jednoga prekrasnog jutra ušao u bolnicu, u nju je, kroz otvoren prozo1; prodiralo toplo sunce i cijeli je odjel ispunjavala svježa i stimulativna atmosfera. Iznenada mi je palo na pamet da tu veliku ranu izložim suncu i zraku. Naime, i seljaci u planinama Grisonsa komade svježega mesa izlažu suncu i suhome zraku kako bi ih konzervirali i tako proizvode hranjivu i ukusnu namirnicu, dobro poznati „Bindenfleisch."Stoga sam odlučio iskušati taj antiseptik i učinak sušenja sunčeve svjetlosti i zraka na živa tkiva. Iako sam, na zaprepaštenje osoblja, bolesnikov krevet postavio poa otvoren prozor i veliku ranu ostavio nepokrivenu. Nakon prvih sat i pol vremena izlaganja dalo se opaziti znatno poboljšanje i rana je poprimila posve drukbji izgled. Granulacije su postale vidljivo normalnije i zdravije, a na ogromnoj se rani zbog spomenuta tretmana brzo počela formirati koža.
DOKTOROSCARBERNHARD (1861.-1939.): ISCJELITELJ RANA Oscar Bernhard rođen je u Samadenu, u Švicarskoj, kao sin mj esnog npo tekara. Medicinu je studirao u Ziirichu, Heidelbergu i Bernu gdje se posebno zainteresirao za kirurgiju. Izgradio je veliku kiruršku ordinacij11 121t
Oskar Bcrnhard , Terapija svjetlošću u kirurgiji
·1:,j µa ji: uspjeh nnvco dn sve: gn111ullr njrn't· i i11flciranc.: rane tretira •11rn\•vom ~v je tlu ~t' u . ' l 'rc
'I
RICHARD HOBDAY
tt i " bolničkim sobama, i to tako da bi se rane oslobađale zavoja i potoU:
nl·koliko sati na dan izlagale suncu. Kada je to bilo nužno, Bernh~rd bi l
kojih se cijedio gnoj ili fistula, rijetka smrdljiva tekucma koj~ ~r~1zv~~e scptične rane ili čirevi, ne bi se omatale. Razloge za to u SVOJOJ 1e knpz1 ,; rrctman svjetlošću u kir·urgiji" objasnio ovako: z ašto bi se sekret iz inficirane 1:'ane uopće zadržavao debeli~. zavo!ima /.;tJida to, poput inkubatora, može voditi još većem ra~voju bakter9a? Mi smo postigli daleko bolje rezultate tretirajući ih suncem i zrakom. Bcrnhard je opazio da se, kada ih se izloži suncu, inertne ran~ či~~e ~ suše, a da su granulacije manje i svježije. Gnojni čirevi i dže~o~1 ~op.b~1 inače zahtijevali često mijenjanje zavoja, a čak se i tada nastavlpl~ ~tJed1~1, za tretmana bi se osušili, a i iscjedak iz usmrdjelih rana br~o bi iz.gubio miris. Liječeći otvorene prijelome Bernhard je otkrio da ~unceva svjetlost stimulira formiranje koštanoga kalusa, novoga tkiva koJe se form1ra oko krajeva slomljene kosti, i da ima izrazit analgetski učinak. BERNHARDOVA HELIOTERAPIJA RATNU-I RANA
u Jr
11
prvim godi Mina Prvol\n svjc:1slrnp, 1·11 1 1 doktor Bcrnhard slo1.lo j,. Nd 111 voj 11 l111 h11l111\ 11 11111 11 IJ1•111 I') I ~. 11rnll11r po~co st·
LJEKOVITO SUNCE
služiti helioterapijom, u Bad Diirheimu, u Schwartzwaldu. Na zahtjev Zdravstvene službe 14. njemačkoga korpusa kopnene vojske u bolnici u Kindersolbadu otvorio je kliniku za vojnike s inertnim ranama ili tzv. eksternom tuberkulozorn. Vojne „sunčane bolnice" potom su osnovane i u Diirrheimu za liječenje bolesnih vojnika iz čitavog sastava njemačke vojske, a njemačke su vojne vlasti Kindersolbad proglasile „posebnim odjelom za liječenje zračenjem." Od 1916. do 1917. godine doktor Bernhard je kao švicarski vojni kirurg radio s ratnin1 zarobljenicima po logorima u Njemačkoj, Engleskoj i sjevernoj Francuskoj. Logore je posjetio kako bi odabrao zarobljenike koje će poslati u Švicarsku na naknadno liječenje rana. Za putovanja je opazio da se vojni kirurzi u liječenju rana naveliko služe helioterapijom. Bolnica koju je smatrao idealno organiziranom za helioterapiju ratnih ozljeda bila je Vojna bolnica vojvotkinje od Connaughta, koju je kanadski Crveni križ izgradio u engleskoj pokrajini Berkshire, na imanju Maidenhead u vlasništvu obitelji Astor. DOKTOR AUGUSTE ROLLIER, „VISOKI SVEĆENIK" TERAPIJE SUNČEVOM SVJETLOŠĆU
U Prvome svjetskom ratu Oskar Bernhard st~kao je reputaciju liječnika koji spašava teško ozlijeđene udove koje bi drugi kirurzi amputimli te liječnika kojemu nijedan pacijent nije umro oq tetanusa ili gangn:ne. Njegov uspjeh sa sunčevom svjetlošću donio mu je nacionalno i međunarodno priznanje, ali prvi liječnik koji je popularizirao helioter.1piju kao lijek za ratne rane i tuberkulozu bio je doktor August Rollier ( J 874. - 1954.), koji se u liječenju pacijenata suncem počeo koristiti u klinici u švicarskom Leysinu 1903. godine, godinu dana nakon Bernhard.1. August Rollier rođen je 1874. godine u St. Aubinu u švicarskom kanit 1Hu NcuchatcL Školovao se ~a sveuč ilišt ima u Zi.irichu i Bernu, a medic11111 jl· diplomirao 1898. godine. Kao i njegov prethodnik Bernhard, i o~ je I l1•11 rglju studin10 kod profesora 'lhr odorcn Koc.: hcra (1841. - 1917.), na 11Jt•govoj ldi11i ~' i t1 lh:rm1 , u onda p wH110 I j«d li\ od Kochl!rovih asistenata.
11 11111
I J.7
R I CI-IARD HOBDAY
I orhcr je bio najveći europski kirurg svojega doba: godine 1909. do.~io
l<' Nobclovu nagradu za kirurški rad sa štitnjačom. Kochewva kni1g~ . t' kirurgiJ' a" (Operative Surgery) bila je standardni referentni „,') p<.m ivna . . .. t•lrnt 1.U cijeli naraštaj kirurga, od kojih su mnogi openral~ d!ecu s tuber~ 1 kult 1 ~.om. Naime, djeca i adolescenti bili su posebno pod~ozn1 tub"e~~oz1
krnn iju, zglobova i žlijezda a, kako smo već vidjeli, u takvim se slucaJev1ma ol il~ no posezalo za radikalnom, intenzivnom kirurgijom.
1~ 11 ko bismo dočarali kiruršku praksu toga doba, spomenut ćemo kako
.r
0
tt (·ajcvima kada bi tuberkuloza zahvatila kuk, što je u djece s tom 8 1
l 1lc~~' u bilo uobičajeno, obično uklanjao , lJ~·li ·1.g.lob. To je često podrazumijevalo 1d,H1jnnjc glave femura i acetabuluma 11 glnvt' i čašice. Podaci objavljeni u Brittvfrrlical Jo urnalu 1889. godine poka•1,\1 Jt1 kako 36% pacijenata taj zahvat nije pn·~.i vjclo. Nimalo iznenađujuće, ljudi su '.~; t·~l;t pPSl upno došli do zaključka da radi~alna f ·:: l I y. •J, I i i oq~ijn nije nužno najbolji pristup.Caki i\ amputacija, tuberkulozna su djeca 11 ' 11 1Ju·~h· biln daleko od izlječenja: kako su ' . .:·· ',• . "li 1' t••,l 1, hl ln o'.l,hiljno oslabljena bolešću, opća 1l 1t1lw1 kukw.na infekcija često ponovno ·· U k " · Doktor Auguste Rollier (1847. pt1JllV111 V\\,\ i nakon operaClJe. po USaJ.U 1954.),svjetskipoznatihelioterapeu,t ti , tt1l.1prijcdc opće zdravstveno stanJe . „ " . •,vojlh pacijenata i povećaju njihovu otpor~ost ~a boles: dio s: _h!ecmka „,~l·t luHn stoljeća utnjesto radikalnom kirurg1JOID poceo sluz1tl metoI(
,,„
rn,
1
..
l
>
lij(;čcnja n a otvorenom i helioterapijom. ) :.iknr l\crnhard, koji je metodom liječenja na otvorenom, dijetetskom
L JE KOV ITO SUN CE
Kocher već bio kirurškj uklonio zglobove kuka i koljena, vratio se na novi kirurški zahvat u doba kada je Rollier bio Kocherov asistent. Nažalost, spomenute operacije Rollierova prijatelja nisu izliječile od bolesti i na kraju je počinio samoubojstvo, što je ntladoga liječnika strašno pogodilo. Uz to Rollierova zaručnica ozbiljno se razboljela od plućne tuberkuloze i Rollier je, nadajući se kako će joj zrak na visokim planinama produljiti život (što se i dogodilo), otišao iz Berna i otvorio ordinaciju opće prakse u alpskome selu Leysin u švicarskom kantonu Vaud. Upravo je u Leysinu Auguste Rollier utro put liječenju kirurške tuberkuloze kombinacijom vrl~ spora tamnjenja u hladnim uvjetima te odmora, svježega zraka, prehrane i tjelovježbe. Cilj je bio osnažiti pacijente i ojačati njihovu otpornost na bolest. Od samog početka Rollier se umjesto lokalnom primjenom sunčeve svjetlosti koristio sunčanim kupkama, kao što je to činio Oskar Bernhard. Rollierovu metodu korištenja sunčeve svjetlpsti kopirali su liječnici u Švicarskoj, Sjedinjenim Američkim Državama i u drugim zemljama svijeta i u razdoblju od četrdeset godina ona je u mnoštvu bolnica postala standardni postupak. „Rollierova metoda" helioterapije koristila se u liječenju pacijenata koji su zbog slaba općeg stanja bili iznimno osjetljivi na sunčevu svjetlost. Svaki pojedinac na sunčevu svjetlost reagira drukčije, pa se i proces tamnjenja vrlo pomna nadzirao i za svakog se pacijenta radio pažljivo, „po mjeri". Metode doktora Rolliera i dio njegovih nalaza kratko su prikazane u nastavku tekst~. No svakoga tko razmišlja o tome da ih i sam primijeni valja upozoriti na sljedeće: izlagati bolesnu osobu sunčevoj svjetlosti ili hladnon1e zraku može biti iznimno opasno. Za to je nužan obučen praktičar, koji se umije služiti solarnim zračenjem u terapijske svrhe. Stvar ne treba isprobavati nitko tko za to nije kvalificiran.
d 1111 \n
r , pi )om ; ortopedskim mjerama kiruršku tuberkulo:~ liječio još od I HHO lh godina, 1902. godine prešao je na sunce. Otprih~e u.isto .d oba ''l \t lt.\ti kirurškog liječenja skelctalnc tuberkuloze razocarah su ~ Au~ 1 ,, Sll' I\ R11 11 k rn, :1. dva su ga doga d uja pnt nk m11 a da odustan ~ od mač~ 11 1vl'lo olw<.~ wnjućc kndjcrc kirurµ,a. Prvo, lloll k 1t•ov bliski pnJatdJ, ko!' , t t ulw i 1< lo 1.n ll l 'I. 11 \'t.in jn~ dok hll 011 I ll11ll 1• 1 hiti u školi i kojemu )'-' 11
1 11
I • ,,
I 1H
RJCHARD HoBDAY
Sunny Days 2 3 4
5 6
5
5
7
10 15
10 15 20
V'I QJ
...... ;J
c:
5
10 15 20 25 ~
LJEKOVITO SUNCE
Dijagramski prikaz „Rollierov~ . me~od~" terapije sw1ćevom svjetlošću. Pacijent ;e bio pokriven bijelom plahtom. ~r~og dana .tr~ tmana plahta se podizala tik. tznaf n~zn~h članaka i pacijent bi izravno] mncevo; sv;etlosti bio izložen pet minuta. Drugoga ~ana to se izlaganje ponavlja/o, plahta se fodizala ~a do kor.;r ena' a izlaganje se produljivalo .. la . ·p t minuta. Ta bi se progres9a nastavi ;os e b. b·1 d ih otprilike tri tjedna nakon čega i i o Or.u~ šteno slobodno sunčanJe. (Prema A. Rollw, Heliotherapy, London, I 923) NA DIJAGRAMU: Sunčani d~ni (go1·e v odoravno), Minuta (desno okomito)
5 10 15 20 25 30 5
Dvanaestogodišnja pacijentica nakon dolaska u Leysin. Ekstenzivna tuberkuloza kralježnice, paraplegija i atrofija mišića. Opće stanje nestabilno.
10 15 20 25 30 35
Ista pacijentica. Potpuno izlječenje s potpunim ispravljanjem kralježnice nakon osamnaest mjeseci helioterapije, bez korištenja gipsanih korzeta ili gipsom impregniranih zavoja.
Egipatski kipić čovjeka načinjen od crv~ne gline l~~ji datira od otprilike 4000 godina pr. n. e. Čini se da subjekt pati od tuberkuloze i ima kroničnu ftizu ili „sušenje" karakteristično za tu bolest. Uz to pokazuje i sve znakove tuberkuloze kralježnice, čija je posljedica izbijanje kraiježaka u uidu velike izbočine nalik koljenu. l deformitet prsa je jasno predočen. Vjeruje se da kipić predstavlja Egipćaninti koji se sunča i tako pokušava povratiti zdravlje.
I
I
.I
Pt1 ci}t•)1/l
ii
•11 /d rl111-f111·,1 U11/ll1•1it, „ f .1
11 fJl 'IJOj IJ1•//r1tt•t'tljJ ·' Iw J 1' li
•
I \I I
11
I
R1CHARD HoBDAY
LJ EKOVITO SUNCE
Pacijenti koji u klinici rade za vrijeme helioterapije
f )ijrtr
34 primame parenhimalne tu.lm·kulozne lezije (fokusa) nakon dolaska u I .rysin. Sll
Isto dijete godinu da11a ~oslije..~otf!.u"!° ~z ljećenje, svi tuberkulozni fokusi izlyecem.
„ROLLIEROVA METODA" SUNČANJA U ZDRAVSTVENE SVRHE Nakon dolaska na kliniku doktora Rolliera u Alpama pacijenti bi prošli tc.meljit medicinski pregled. Potom bi ih, nakon razdoblja aklimatizacije, pažljivo izlagali hladnome zraku. Nakon tjedan-dva tretmana na otvorenom n1ogla je započeti terapija sunčevom svjetlošću. Postupno izlaganje hlndno1ne zraku stimuliralo je tijelo da proizvodi toplinu i ubrza proces i zlj ečenja. Hladni uvjeti smanjivali su rizik pretjerana izlaganja sunčevoj ~vj ctlosti. Izlaganje suncu na temperaturama višim od 18 °C doktor Roli icr smatrao je „kupkama na toplom zraku': a ne sunčanjem. Kako je to
napisao u British Medica! ]ournalu 1922. godine: Atifljenje po kojemu je sunčana kupka učinkovitija ako se produlji ili pro11orli u doba kada je sunce najjače> vrlo je česta pogrešno; to je nedosljednost 1111 k<~j1t
nas, čini se> upozorava sama Priroda.
Dol
IH I
llllmll211112„„„„„„„-------------~~
RICHARD HOBDAY
pa·~a. Usvajajući takav pristup, mogao je procijeniti toleranciju svakog p:idj ·ntn na sunčevu svjetlost prije nego joj izloži osjetljivije dijelove
prsa i abdomen. Ako je pacijent primio previše sunč~~e svjetlo~ti~ .Ii i rndnli bi 1nu tek ekstremiteti, što je značilo da će moguc1 nepovolJnl
1ijl'ltt,
il\ri biti tek lokalni, a ne opći.
1d
Pac:ijcntc bi na krevetima pokrivene bijelom plahtom od glave do pete ndgtirali na balkone ili u solarij. Glave bi im pokrili šeširom ili platnenh u sjt:nilon1. Prvog dana tretmana plahtu bi podizali tik iznad nožnih
i' ln1wkn,:'.\ stopala bi suncu bila izložena samo pet 1ninuta. Taj se postupak p11unv1Jno dvaput, sa stankama od 10 do 15 minuta između dva sunčanja. I >n igoga dana plahta bi se podizala do koljena, 11
sunča~je bi se o~vija:o ~
i t n:t m a na, od kojih se svaki produljivao po deset minuta: tek 1zlozen1
donji dijelovi nogu sunčali bi se po pet minuta, a stopala po deset. Izlag.inj<.: bi se postupno produljivala tako da bi se do petog dana tretmana J>ndjc:nti sunčali triput po 25 minuta. Najprije bi se otkrila stopala, potom donji dio nogu, zatim bedra, a onda i abdomen i prsa: stopala bi se tako ._ 1111 ~n ln punih 25 minuta, noge 20 minuta, bedra 15 minuta i tako dalje.
p 1wijl'čnim pacijentima trebalo je 15 do 20 dana tretmana prije nego
1111 :w, od ~!\m og početka sunčanja, suncu smjelo izložiti cijelo tijelo. U
IJt t oltu rnj('St;Cima ukupno vrijeme sunčanja iznosilo je dva do tri sata, a zli n• ldm mjesecima tri do četiri. Puno toga ovisilo je o brzini kojom je I' H 1Jl'Ht t ninuio. Tolerancija pacijenta na sunčevu svjetlost procjenjivala t l' n dtoll otprilike deset dana i ako je počeo tamniti, tretman je napredov110 dobro i izlaganje se produljivala. Pacijentima čija bi koža pocrvenjela
11
n nt pocrnjela prijetila je opasnost od opeklina pa se tretman morao nast .i vi ti
s i'.lnimnim oprezom. Od svih pacijenata na koje je primjenjivao h e-
llotcrapiju najteže mu je bilo liječiti „svijetle Talijane", blijede puti i ticijan crvene kose. Oni su na sunce reagirali iznimno burno i Rollier je utvrdio cfo je 11 takvim slučajevima izložene dijelove tijela najbolje prekrivati slojcn\ gu:1.c, i to od samog početka, od izlaganja stopala i nogu sunčevim
i rak:tmn.
{)dgovnrnj 11 ~,\ lmtčica iste hcliot't•1·npljt• hll11 jl rn1.radcna zu djc.cu i ado: lciwc·ll'lt' l
1
I \
LJEKOVITO SUNCE
reagirati onako dobro kako su to mogli zdravi odrasli ljudi. Upravo su se zato suncu i izlagali postupno : previše sunčeve svjetlosti moglo ih je ubiti. Podrazumijeva se kako se ta vrsta sw1čanja, sunčanja u zdravstvene svrhe, razlikovala od sunčanja, čiji je jedini cilj bio potamnjeti i da ima vrlo malo zajedničkog s načinom na koji se većina ljudi danas sunča. Rollierov uspjeh s helioterapijom može se pripisati skrupuloznom određivanju doza sunčeve svjetlosti u skladu s reakcijom i zahtjevima svakog pacijenta. Oprez s kojim je pristupao izlaganju gornjeg dijela tijela sunčevoj svjetlosti bio je posebno karakterističan . Rollier je držao da se, kako se približava prsima, sunce treba dijeliti „na kapaljku." Isto je tako inzistirao na tomu da je kombinacija vrućeg zraka i sunčeve svjetlosti loša za sve oblike tuberkuloze, a da je posebno opasna za plućni oblik te bolesti. Upravo je zato smatrao toliko važnim da se u toplije dane koristi ranojutarnje sunce i branio pacijentima da se u srpnju i kolovozu sunčaju usred dana, čak i ako im je put već bila zdravo potamnjela. Doktor Rollier bio je neobičan i po tome što je odbacio gipsane „korzete", gipsom impregnirane zavoje i sve druge konvencionalne vrste zavoja držeći ih nespojivim s tretmanom sunčevom svjetlošću. Stoga je razvio metode istezanja i fiksiranja, koje su suncu i zraku dopuštale slobodan pristup tijelu. Razloge za to opisao je u svojoj knjizi „Heliotherapy" iz 1927. godine: ... omatanje gipsom impregniranim zavojima uskraćuje sunčevu svjetlost upravo onim dijelovima tijela koji ga najviše trebaju. To rezultira najprije usporavanjem, a potom i prestankom funkcije zarastanj~ kože, ozbiljnom rmemijom, a nerijetka i maceracijom kože; tu je nadalje usporeno hranjenje H svim regionalnim tkivima u kombinaciji sa smanjenim izlučivanjem krajnjih metaboličkih proiz voda, čiji se intenzitet smanjuje pari passu s povlačenjem sunčeve svjetlosti.
Dva aspekta Rollierova rada izdvajaju ga od drugih lij ečnika koji su '" 11 lij ečenju bolesti korist.ili sunčevo m svjetlošću. Prvo, Rollier je vjel'nvno da je sunčeva svjc.: tJost 1wjva~. oij n 11 Iij cčcnjH tuberkuloze i da je 11\olc 1'1.1lkč iLi. Dn 1go, o.~ t t'o ~<· pt 11llvln ld n 11·~ ld m :w hvutimn, osim
H. 1 <" 11 "
tU> H o nn" v
11 11.1jozhilj11IJl 1t1 l11t 1ft'vl 1111, Njt·gnvo se ogo rčenj e sveopćom primjl' l\Olll kit \li gij<: d1 ~1tl11 d •,t 1t•1t111ltn i njegove se metode godinama nisu prih vaća k . Lij<.:č n ici
s 11
st· tc.:ško 1nirili s tako naizgled neznanstvenim ob-
li kom lij eče nj a. I, što je možd a bilo još važnije, za razliku od kirurškog zahvata sporo, pažljivo tamnjenje kože nudilo je malo izgleda za iznenadni o poravak ili dramatično „izlječenje".
Iz mnoštva članaka, knjiga i znanstvenih radova što ih je doktor Rollier o bjavio tijekom četrdeset godina, jasno je kako su on i njegovo osoblje u J.,cysinu uspijevali pretvoriti slabe, bolesne tuberkulozne pacijente u snažne, izrazito potamnjele osobe posve izliječene od bolesti. Rollier je objavio i uspjehe koje je postigao u lij ečenju niza netuberkuloznih bolesti uključujući rahitis, opekline, varikozne čireve, osteomijelitis (infekciju kosti i koštane srži, obično bakterijom Staphylococcus aureus), septične apscesc, anemiju i prijelome. Za Prvoga svjetskog rata Rollier je skovao izraz lepansement solaire - »sunčani zavoj" ili „zavoj od sunčeve svjetlosti" za helioterapiju rana koju je opisao u knjizi koju je objavio 1916. godine. Auguste Rollier prakticirao je terapiju sunčevom svjetlošću u Leysinu od 1903. pa sve do kasnih 1940-ih godina i posjedovao trideset i šest klinika s ukupno više od tisuću kreveta. Prema helioterapiji gajio je gotovo vjersko oduševljenje zbog čega su ga i opisivali kao visokog svećenika solarnoga kulta sa sljedbom diljem svijeta. NAJBOLJI NAČIN ISKORIŠTAVANJA SUNČEVE SVJETLOSTI
Što, dakle, možemo naučiti iz spomenutih otkrića? Čini se da je u slučajevima tuberkuloze serija kratkih razdoblja sunčanja (tri-četiri puta na dan) donosila bolje rezultate od duljeg izlaganja i da su učinci sunčanja u hladnim uvjetima, kada tijelo nastoji proizvesti toplinu, vrlo različiti od onih kada je tijelo pokušava osloboditi. Jedna od najzanimljivijih stvari koje je doktor Rollier tijekom rada zapazio bila je da je sunčanje u rallim jutarnjin1 satima korisnije od sunčanja u bilo koje drugo doba dana.
Za postizanje najboljih rezultata preporučivao je da se u ljetnim mjeseci1na tretman provodi između šest i devet sati ujutro, a na zemljopisnim L36
LJ EKOVI TO SUNCE
širinama nižima od alpskih i ranije. Rollier u tom mišljenju nije bio usamljen: isto su, baš kao i to da su najbolja godišnja doba za sunčanje proljeće i rano ljeto, zaključili i drugi helioterapeuti toga doba. Drugi važan čimbenik bila je prehrana. Hranjivi obroci bili su dio tretmana, što se čini se logičnim: dobro nahranjena koža na sunčevu svjetlost reagira bolje od kože s malo minerala. Svakako postoje dokazi koji podupiru stav prema kojemu dio naših današnjih problema sa sunčevom svjetlošću, rakom kože i preuranjenim starenjem proistječe iz nedostataka u našoj visokorafiniranoj zapadnjačkoj prehrani, što je te1na koju ćemo detaljnije proučiti u slj edećem poglavlju.
SUNČEVA SVJETLOST I KUPANJE UMORU U prošlosti su p acijenti ·s tuberkulozom kralježnice ili kuka često bili prikovani za krevet, mjesecima ako ne i godinama. A kako nisu mogli vježbati, takvi bi pacijenti obično postupno kopnjeli, a mišići bi im atrofirali. Posjetitelje helioterapijskih klinika doktora Rolliera često bi iznenadio izvrsni mišićni tonus njegovih za krevet prikovanih tuberkuloznih pacijenata. Njegovi radovi pokazuju da kombinacija sunčeve svjetlosti i svježega zrak~ snažno utječe na ljudsko tijelo, čak i kada je na dulje vrijeme nepomične. Štoviše, Rollier je sunčevu svjetlost ~aziv~o „najboljim maserom." Ipak, pacijenti u njegovim klinikama koji nisu mogli potamnjeti nisu ni ozdravljali. Međutim, na vrhuncu popularnosti terapije sunčevom svjetlošću, 1920-ih i 1930-ih godina, primijećena je da pacijenti koji su slabo napredovali u Alpama katkad bolje napreduju na obali gdje se sunčanje kombinirala s kupanjem u moru i obrnuto. Vodeći stručnjak za h elioterapiju u Britaniji, sir Henry Gauvain (1878. - 1945.), rabio je kupke u moru, u jednoj klinici na južnoj obali Engleske. Gauvain je usput p o mogao i osnivanje prvoga kanadskog solarija za pacijente s tuberkulozon1, na otoku Vancouvcru u Bri tanskoj Ko lumbiji.
I !cnry Gauvain ro(tcn j e nn o to lm Aldcrnt•yu 28. sn1dcnoga 1878. go d i ne, kao najstariji prc·/.iv jl'li sin k.q H' l 1lll l W lll li11n.t 0.\11vn ina owčnog 1
RICHARD HOBDAY
lako je sunčeva svjetlost u tomu igrala veliku ulogu, bila je tek jedan od č imbenika cijelog režima. Svoju ulogu u tome odigrali su i izlaganje t\ llll'.
s
i' i~tomc zraku te izbjegavanje magle, dima, prašine, vjetrova i kiše u kom-
KAKO SE SIGURNO SUNČATI
hlundji s dobrom prehranom, dugim razdobljima odmora, ortopedskim t l'l' t manom i (kada je to bilo moguće) okupacijskom terapijom.
lako pogrešna, ideja po kojoj
sunčeva svjetlost sama po sebi 1nože
!'I. lij ečiti
tuberkulozu 1930-ih je godina bila široko prihvaćena. Postoje podaci o ljudima s tom bolešću koji su se sunčali bez nadzora liječnika i hc'l, ikakva znanja o terapiji sunčevom svjetlošću. Nije bila nikakva rijetkost da netko s uznapredovanom plućnom tuberkulozom kombinaciji jukc sunčeve svjetlosti i vrućega vlažnog zraka izloži cijelo tijelo, pa i prsa. Posljedice su bile katastrofalne: hemoptiza i hemorhagija, pa čak i širenje infekcije na druge dijelove tijela. Budući d a se relativno malo liječnika helioterapijom koristilo redovito, a ostali se nisu ni trudili upoznati njezina temeljna načela, bilo je obilje mjesta za pogreške. U vezi s korištenjem sunčeve svjetlosti kao lijeka vladala je određena sumnjičavost, a neki su mu se i otvoreno protivili. Priča se kako je, dok je Auguste Rollier na jednoj konferenciji u Parizu 1905. godine predstavljao prve rezultate svojega rnda, kompletna publika napustila dvoranu. Četrdeset godina poslije, pišući u svojoj knjizi „Ničega novog pod suncem(( (Nothing New Undcr Sun) o povezanosti medicine i magije, ugledni britanski sp ecijalist
za rak John Lockhart-Mummery osjetio se pozvanim odbaciti terapiju sunčevon1 svjetlošću sljedećim riječima:
Ovo se poglavlje bavi praktičnim pojedinostima sunčanJ·a. kada d " . kako p d . , g Je J -~e suncat1. r~m a puno toga o učincima solarnog zračenja na ljudsko tIJelo predstavlja nepoznanicu, ali ako ništa drugo otkric'a 11· ·e" "k V
k ··
•
··
. ..
'
J Cnl a
su :e llJime konsttli kao lijekom daju nam niz naznaka o tome što treba astonet b „. · · ' re a c1rnt1. ni su suncem iscjeljivali ratne ozl1"ede i Ir „il. tub kul N""h . Jec l er „ ozu.. J1 ovi su p acijenti bili lošega zdravlja i iznimno osjetljivi ~.a ~uncevuv ~v!etlost, a sunčali su se na način na koji to danas rijetko tko c1rn. I~ak, c~n1 se razumnim zaključiti da za zdravo sunčanje vrijede ista temel3na nacela. OJl
o·
Ključna pravila helioterapije, sažeta u nastavku teksta, služe kao polazište z~.svakoga t~o se želi sunčati iz zdravstvenih razloga. Na stranicama koje
~h~:de pro.ucav:'.1'.o neke od praktičnijih motiva koje valja uzeti u obzir
ml3op~~nu s1nnu, nadmorsku visinu, doba dan a, različita godišnja doba, a~bIJe~talnu temperaturu u vrijeme sunčanja i tako dalje. Spome-
nL~te van3able izravno utječu na to kako će vaše tijelo reagirati na sunčevu
~VJetlost i bilo bi~ do~ro_upoznati.Jedna od stvari na koju utječu je i vaša sposobnost genenran1a vitamina D u koži.
Tretmani sunčevom svjetlošću i ultraljubičastim zrakama danas su vrlo popularni oblici liječenja, ali osim na vrlo ograničenom polju spadaju prije u pseudomagiju nego u znanstvene tretmane, a korist koju izvlače iz takvr1 tretmana pacijenti duguju ponajviše svojoj vjeri u njegove čarobne rezultate.
Izla~anjem
cijeloga tijela ultraljubičastom (UV) zračenju u traJ·an. k · 1 · v. . JU dovol3nom da 24 sat . . .a _na ~n IZ agan1a na koz1 izazove jedva vidljivo crve:1do (~~Je se u medICinskim krugovim a naziva minimalnom dozom er11 cina ih
protuv~11ednosti
10 000 IJ. lako uvelike prelazi minimalne dnevne p
Uz ovakvu povijest postaje jasnije zašto se o negativnim učinci1na izlag anja suncu toliko govorilo u javnosti i zašto se korisnim učincima sunčeve svjetlosti na rak i druge bolesti prid avalo tn kn mnlo pozornosti.
1 ~~D) mladi odrasli bijeli muškarac može proizvesti vitamina
"'1 11 1čc vn SVJctlost preslaba za n1cgovu sin tezu.
Al\o rninim:dnc.: dnevne polrchc: .lipo11 w 11111ng pojc.:
RICHARD HOBDAY
pretpostavkom da umjerenijim sunčanjem generira m~n~e vi~ recimo 7000 IJ, za generiranje zaliha vitamina D dovoljnih za
l >nkk, pod
lumina o, ·ljdn godinu trebat će mu jedanaest seansi sunčanja.
Tablica 5: Sunčanje u zdravstvene svrhe • Plt1hlraj'te izlaganje suncu: nemojte sunčanje natrpati u dva-tri tjedna u godini. • Ocl la1.i te li u inozemstvo, u topliju ili hladniju klimu, nekoliko dana prije nego što se
počnete sunčati izložite se seriji"zračnih kupki:' • NI' pecit e se na suncu. Kada se sunčate iz zdravstvenih razloga, temperatura zraka hl smj ela prelaziti 18 °C. • Nujvažnija doba godine za sunčanje su IH
proljeće i rano ljeto.
Čini se da j e ranojutarnje sunce najkorisnije, stoga sa sunčanjem započnite netom
1111l
• ll"nlmno je važno upiti čitav spektar
sunčeve svjetlosti, stoga ne nanosite sredstva
z(-l :zaštitu od sunca .
• Nosite šešir kako biste zaštitili tanku, osjetljivu kožu lica, glave i vrata. • /\l
ltli< onda, i to oprezno, abdomen i prsa.
• ltilltc 11 potamnjeti, strogo vodite računa da t~mnit~ postupno._ Prije nego što. o•ij<'lljlvlje dij elove tijela izložite suncu, doznajte koliko ste na nJega tolerantni.
LJEKOVITO S U NCE
izloženija, to se sintetizira više vitamina D. Helioterapeuti su suncu postupno običavali izlagati cijelo tijelo zaklanjajući tanku, osjetljivu kožu glave i vrata. Tako se suncu izlaže maksimalna površina kože i pritom štite područja najizloženija riziku ubrzanog starenja te (skvamoznog i bazalnog) raka kože. Lice, vrat i torzo na sunce su osjetljiviji dva do četiri puta od udova, zbog čega i puno lakše izgore. Odjeća sprečava
ili znatno otežava stvaranje vitamina D, ovisno o vrsti tkanine koja se nosi. Na testovima se pokazalo da je u blokiranju sunčevih zraka najučinkovitija crna vuna. Ona zaustavlja više od 98% incidentnog UVB zračenja koje bi inače prodrlo u kožu. Bijeli pamuk propušta približno 50%, ali čak će i tada za sam početak sinteze vitamina D biti nužno nekoliko MED-a. U europskom istraživanju o razinama vitamina D među 70-godišnjacima na koje smo se osvrnuli u Poglavlju 3 najniže razine zabilježene su među starijim osobama u toplijim, južnoeuropskim državama. Nošenje odjeće kao oblik zaštite od sunca - normalan običaj u toj dobnoj skupini u Južnoj Europi - bio je jak prediktor deficijencije vitamina D. Ista je pojava zabilježena i među Beduinima koji žive u pustinji Negev. Dakle, odjeća je vrlo učinkovita prepreka UVB zračenju, čak i kada je sunčeva svjetlost najjača.
• Ji1dlt • cj elovite umjesto raftniranih namirnica . • ll w lltc• l\tl oprezu i, najvažnije od svega, nemojte izgorjeti.
Stvctr,
međutim, nije tako jednostavna. Za početak, sadašnja
preporučena dnevna doza sunčeve svjetlosti sasvi~ je dovoljna a~.o je jedini cilj stu1 čanja sprečavanje rahitisa i osteomalac1Je. Za pre~enclJU raka pak ili optimalno zdravlje kostiju možda ~e biti. ~otrebn~ i ~vost~uko
više sunčanja. Dakle, u praksi izračunavanje kohc1ne suncanJa nuz~o~ da zadovoljimo svoje potrebe za vitaminom D postaje prilično korn.pvlic1rano, ako ne i nemoguće, i ne samo zato što svatko od nas na suncevu svjetlost reagira na svoj način. Kao što sino već vidjeli, ljudi azijskog i afričkog podrijetla se zbo~ povećanog sadrfajn mchtnina u koži trl'hnjn vik izlagati suncu. D~ h1 proi·r.vdn količl nu vitnm inu D jnl 1wk11 n11oj knj11 proi?.vod1 osoba b1JC~1· ko·}.t\ rnmhl ·nw ko•h: t n.+1,\I {i.• pri hl 1·'1 1111 <1 Mli.I> .1. Nnnwno, ~to JCko·w j I '
VITAMIN D, ZDRAVLJE I PROCES STARENJA lako sunčevu toplinu ne podnose dobro kao mladi,„stariji ljudi, kada t.a to imaju prigode, vole potražiti kakav topliji kutak na suncu. Štoviše, stariji bi se ljudi suncu trebali više izlagati jer starenjem koža postupno µ;u.bi sposobnost proizvodnje vitamina D. Debljina epiderme s godinama Ne s1nanjuje, kao i količina 7-dehidrokolesterola, prekursora vitamina I )l tako da se učinkovitost kože u proizvodnji vitamina D, prema nel
RICHARD H OB DAY
LJEKOVI TO SUNCE
u opće
ne trebaju izlaziti na otvoreno, kao što sugeriraju neki stručnjaci, aJi roditeljima valja savjetovati da na poton1ke, kada su na suncu, strogo p~tzc i pomno ih nadziru.
proizvodnju vitamina D u koži prisutno je samo u razini tla, od 9.00 do 15.00 sati, od travnja do rujna. Stmčeva svjetlost u ranim jutarnjin1 satima možda i nije dovoljno snažna za . sintezu vitamina D u koži , no čini se kako je na nju nenaviklu kožu sunčevoj svjetlosti najbolje početi izlagati upravo u to doba. Oboljelima od SAP-a svjetlost u to doba dana koristi, a moguće je da između tih fizioloških i psiholoških fenomena postoji još neka neobjašnjena veza.
Druga osobitost procesa starenja koja utj eče na razinu vitamina D jest da apsorpcija vitamina D iz hrane preko crijeva u starijih ljudi postaje neučinkovitija. Međutim, vitamin D aktiviran sunčevom svjetlošću premošćuje njegovu smanjenu gastrointestinalnu apsorpciju i smanjuje rizik od trovanja. Dakle iz tih, i već spomenutih razloga, za mnoge je starije ljude izlaganje suncu bolje rješenje od oralnih dodataka.
I Auguste Rollier i Oskar Bernhard i sir Henry Gauvain utvrdili su da su najbolja doba godine za sunčanje proljeće i početak ljeta. Sunčanjem u proljeće tijelo se priprema za jaču sunčevu svjetlost u ljetnim mjesecima, a upravo se u proljeće i ljeto vitamin D sintetizira u koži. No tu na djelu možda ima i drugih, još neobjašnjenih sila koje nas tjeraju da do maksimuma iskoristimo ta razdoblja rasta i razvoja - proljeće i rano ljeto - i zdravstvene dobrobiti sunčeve svjetlosti. Kako bi preživjeli, naši su se preci morali prilagoditi njegovom prirodnom ciklusu, a naše su fiziološke i psihološke potrebe uglavnom jednake njihovima. Stoga bi nam koristilo da se upoznamo s putanjom sunca na nebu i sa solarnom godinom, ako ni zbog čega drugoga, onda zato što količina solarnog zračenja raspoloživa za sunčanje varira ovisno o dobu dana i godišnjem dobu.
Način
na koji reagiramo na sunce u velikoj mjeri ovisi o zdravstvenom stanju. Ljudi dobra zdravlja sunčevu svjetlost podnose bolje od bolesnih ili slabih. I dok za neke bolesnike izlaganje sunčevoj svjetlosti može biti iznimno korisno, drugi pate od bolesti za koje je sunčeva svjetlost proturječje. Teško bolesne ljude se zbog iznimne osjetljivosti na svjetlost katkad mora držati u potpunoj tami. Svi koji uzimaju imunosupresivne lijekove sa sunčevom bi svjetlošću trebali biti oprezni zbog svoje povećane podložnosti raku kože. Lijekovi poput Carbamazepina, Phenytoina i Rima.fina otežavaju aktiviranje vitamina D ili ubrzavaju njegovo izlučivanje iz tijela, a kronične bolesti jetre i bubrega znaju izazvati deficijenciju vitamina D. Još jedna stvar koju valja imati na umu jest da zdrava, dobro nahranjena koža, čini se, na sunčevu svjetlost reagira bolje od kože kojoj manjka nutrijenata ili sadrži nenormalne visoke razine masnoća, što je tema koju razmatramo na kraju ovog poglavlja. DOBA DANA I DOBA GODINE Kao jednu od najvažnijih činjenica svojega rada, liječnici koji su sunčevu svjetlost rabili kao lijek isticali su da je sunčanje u rano jutro korisnije od sunčanja u bilo koje drugo doba dana. Stoga su, osim u slučajevima dezinficiranja rana koje je zahtijevalo jaču sunčevu svjetlost ili u slučajevim a reumatizma i drugih bolesti kod kojih je tijelo valjalo zagrijati, kao način da se postignu najbolji rezultati preporučivali tretman sw1čcvon1 svj etlošću u prvim jutarnjim settima. U t,<.· mljnma na sjcvcrnin1 zemljo· pisnim širinama poput Bri tanijr UV I\ 111\1 <·11jc.· vn lnih duljina nužni h :.r.a I 11
SOLARNIKALENDAR Tijekom stoljeća koristile su se tri vrste kalendara: lunarni, solarni i lunisolarni. Lunarni kalendar temelji .se na Mjesečevim fazama. Solarni kalendar temelji se na vidljivu kretanju sunca nebeski~ svodom, a luniso)arni kalendar je kombinacija prvoga i drugoga. Najstariji i svojedobno nnj korišteniji bio je lunarni kalendar, koji je imao trinaest lunarnih mjesed s po približno 29,5 dana. Relativno je jednostavno utvrditi u kojem ste hmarnom tnjesecu, jednostavnim promatranjem rasta i opadanja mjeset~n. Lunarna je godina, međutim, kojih deyetnaest dana dulja od solarne ,ndin c koja ima 365 dana. Sofisticiraniji kalendari kombiniraju lunarni 111Jc.:scc i solarnu godinu iako među njima i nema neke izravne veze. Za 111r.lilrn u bi·oju clnnn solartH! i ltrtUll'll<.' godl 11 <.· koriscj se.: izraz„epakt.(' 1
)
II
I
RIC H ARD H OSDAY
LJEKOVITO SUNCE
SOLARNA GODINA , k .. ". i· mo na SJ. evernoJ· polutki najkraći dan ili zimski solsticij / ,a nas op z1v . . .. . . 1 _ pndn 2 1. prosinca. Najduži dan ili ljetni solst1c1J pada 21. hpnJa - ~o a go dine kasnije. Položaj izlaska i zalaska sunca u ta dva dan~ ~os~a;lJa gr~.n. . a v1'dlJ·1·va kretanJ·a tiJ·ekom ciJ. ele godine: na SVOJOJ naJSJevermJOJ . . .. \n· 111cgov . . sunce i'zl"·zi i zalazi na IvanJ·e (približno 24. hpnJa ), a na naJJUZnlJOJ prnn1ci. a. 1~1 nnic:i za zimskog suncostaja (21. prosinca). . . . . Na jugu Engleske, u jutro zimskog solsticija, sunce izlazi na Jugo1st~ku, nekoliko n1inuta iza 8.00 sati. Do podneva dostiže kut od 15 ~tup~Jeva Iznad h orizonta, a zalazi na jugozapadu, netom prije 16.00 sati. UJ:tro ljetnog solsticija sunce izlazi na jugoistoku, u ~.43 .sata. Do po eva dosllžc kut od 62 stupnjeva iznad horizonta i zalazi na Jugozapadu, netom v
i'l.n 20.20 sati.
. ,.
••
•
.
Dakle, pronađete li mjesto okrenuto ,na jug ~oje možete p~SJ~c1v~t~ u podne tijekom cijele godine, zapazit cete da ce sunce 21. hpnJa biti u
•· · od 51, 5 stupn!J'eva l . · sirmu Dijagrttm putanje sunca za zem'.)opisnu
Poclaci s dijagrama, slijeva nadesno: LZ LA ?:AK SUNCA 21. LIPNJA 3.43 sata IZLAZAK SUNCA 21. OŽUJKA/RUJNA 6.01 sat IZ l.AZAK SUNCA 21. PROSINCA 8.0'1s11ta ZAUIZ AK SUNCA 21. PROSINCA I ~.5 { i11t11
najvišoj točki i da će dnevna svjetlost trajati približno 16 sati. Sunce će vam doći iza lijevoga ramena i, kako dan bude odmicao, nestati iza desnoga. Dana 21. prosinca dnevna svjetlost t rajat će samo osam sati, a sunce će u podne biti bliže južnom horizontu n ego što je to u bilo koje drugo doba godine. Ekvinociji su dvije prigode u godini kada su duljina dana i noći jednake. Sunce izlazi istočnije i zalazi zapadnije te doseže kut od približno 40 stupnjeva iznad horizonta. Proljetni ekvinocij koji pada približno 21. ožujka obilježava početak proljeća, a jesenski ekvinocij nastupa 22. ili 23. rujna. Za ekvinocija je uočljivo da se duljina dana u ta doba godine mijenja puno brže nego u doba ljetnog i zimskog solsticija. Primjerice, na zemljopisnoj širini na kojoj se nalazi London (približno 51,5 stupnjeva) 7. prosinca dan je tek četiri 1ninute dulji nego za zimskog solsticija 21. prosinca. Slično vrijedi i dva tjedna prije i nakon 21. lipnja kada je svaki dan tek oko osam minuta kraći od samoga 21. lipnja. Sedmoga ožujka, međutim, dva tjedna prije proljetnog ekvinocija, dan je 25 minuta kraći nego 21. ožujka. Dva tjedna poslije, 4. travnja, dulji je za gotovo čitav sat. Osim toga godišnja se doba ne poklapaju s najvažnijim točkama solarnoga kalendara. Ljetni solsticij ne pada usred ljeta niti onaj zimski pada usred zime. Zapravo, četiri godišnja doba koja čine ono što se nekada nazivalo „farmerovom godinom" - prolj eće, ljeto, jesen i zima - 1njesec su dana dulja nego što bi trebala biti. Da bismo to ilustrirali, uzmemo li svaki od tri mjeseca koji čine jedno godišnje doba i smjestimo ih ravnomjerno oko četiri glavna položaja sunca - ljetnog i zim skqg solsticija i dva t•kv inocija - tada će se ljeto poklapati sa svibnje1n, lipnjem i srpnjem. No ,Jarmerovo ljeto" čine lipanj, srpanj i kolovoz iako je sunce u najvišoj t očki na nebu u lipnju. Dakle, premda vidljive putanje sunca na nebu u w ibnju i srpnju te u travnju i kolovozu mogu biti identične, njihov učinak lW ljudsko tijelo zna biti različit, na što upućuju i povijesni dokazi.
Y.AI A%A l\ SUNCA 21. OŽC~/1\11//U J/N( l IH, / '1 ~r1f/ l.;ll , li'.ill\ 11SllNL'll .! I I ll'N/.l IH 'U t11ll I
I
11
7
RI CHARD HOBDAY
ZEMLJOPISNA ŠIRINA I NADMORSKA VISINA
Inč inu UVB zračenja u razini tla određuje visina sunca u odnosu na hor1;,nnt. Taj kut upravlja duljinom putanje koju ultraljubičaste zrake, prije l\cgo stignu do nas, moraju proput?va~i najpri~e kr~z ozonski ~n:otač, a potoin i kroz Zemljinu atmosferu. Sto Je putanja duza, to su :ec~ 1 ~ps~: pdja i raspršenost UVB zračenja. Sredinom dana UVB z~acenJa 3e vise nego ujutro ili u kasno poslijepodne jer je u podne sunce visoko na nebu pa je i putanja njegovih zraka kroz atmosferu skraćena. Na sličan način t:unčcvo zračenje biva jače što ste bliže ekvatoru i što ste više iznad mora. l )n bi stiglo do ekvatora, solarno zračenje kroz atmosferu tr~ba proći v~t prilikc polovicu puta koji treba proći kako bi stiglo do polarnih podrucJa. Na tlu UVB zračenje na ekvatoru približno je četiri puta jače nego u ~lrktičkom i antarktičkom krugu, a što se tiče nadmorske visine, zračenje se p ojačava približno 10% sa svakom miljom iznad razine mora. Jvt· jač ine u razini tla pa se točna razina ultraljubičast~~ zrače~ja 11 io~J· \ll vrditi jedino izravnim mjerenjem UVB monitorom ih pommm p1·o11~avnnjem načina na koji vaša koža na njega reagira. Ja~~nu s~nca (pdhli7.no) možete izmjeriti promatrate li svakodnevno dulpnu SJena. Ugrubo govoreći, ako je sjena koju bacate kraća od vaše visine, tada sto~
!e
jitc na jakoj sunčevoj svjetlosti.
LJEKOVITO SUNCE
Kanarskom otočju - dakako ako imate određen tip kože i ako već niste potamnjeli. Teža naoblaka ultraljubičastu komponentu sunčeve svjetlosti može smanjiti i za 30% i više, a olujni oblaci mogu je gotovo posve blokirati. ZAGAĐENJE
ZRAKA
Zagađenje
zraka može biti učinkovita prepreka UVB zračenju. U 18. i 19. stoljeću su zbog sveprisutnog izgaranja ugljena s visokim udjelom sumpora mnogi stanovnici gradića i gradova bili izloženi niskim razinama ultraljubičastog zračenj a. Dim i sumporni plin.ovi nastali izgaranjem ugljena profiltrirali bi je. Danas se, barem u razvijenim zemljama, problem zagađenja zraka obično povezuje s ispušnim plinovima motornih vozila premda se u Britaniji otprilike polovina energije troši na grijanje i druge usluge povezane s građevinama. Dakle, plinski grijači i grijači vode na naftu i ugljen, veliki i mali, i dalje pridonose zagađenju u urbanim područjima.
Zagađenje zraka
u gradovima složena je mješavina para, čestica i plinova, od koji neki - ugljikohidrati, dušikovi oksidi i atmosferski kisik, rccitno - reagiraju sa sunčevom svjetlošću i formiraju tzv. fotokemijski smog. Glavni sastojak fotokemijskog smoga je ozon koji, kao što smo već vidjeli, učinkovito filtrira ultraljubičasto zračenje. U gradu koji okružuju brda ili planine zagađenje zraka zna biti ozbiljno, a sunčeva ga svjetlost s:tmo pogoršava. Osobe naviknute na sunčanje u grad§kim sredinama t rcbaju biti svjesne da će kada odu na neko mjesto na selu, u planinama ili 1H\ morskoj obali biti izložene većim količinama ultraljubičastog zračenja Jc:dnostavno zato što je zrak tamo čišći.
Za ljude koji se sunčaju oblaci predstavlja!u ~oseban p~~ble~ j.~r vodu u oblacima filtrira solarno infracrveno zracenJe puno uc1nkov1t1Je nego ultrnljubičasto. „Toplina" sunca tako je manja, a većina UVB zračenja se probije. U praktičnim terminima to znači da čovjek za o~lačna v~·em~nn inlt\ osjećaj da je sunčeva svjetlost shbij:' pn pretpostavlja da su 1 razine UV I\ zrnčc: nji\ jednako niske, n orn· t n l\ hH 1, l'I. osobnog iskustva i 1wlll koliko \t' ht"/o mcr}.c.· i'l,grn·jrt i li 11vl1 I 111 r1 l1il « 11 1oblnkc usred dann. na I I ti
OKOLIŠ lJvj<:ti u okolišu naveliko utj eču nn intenzitet ultraljubičastog zračenja
I nje pogo.da kožu. Svjcii snijeg odhijn i do 85% upadnog UVB zračenja, 11 t 1ri snijeg približno 50%. Suhi hljt-ll pljt•1mk c\dbijn 17%, u mokar 9%. l '111v11 odl>ijn m\11\0 ).'){) - ·~%. <; 1·.1dt•v 1ll 11111 t·llJ \li l n'/.lrnlrnnc površirn.:
RrCHARD HoBD AY
odbijaju znatne količine UV zračenja, čak i do 50%. Ako je sun.čeva. sv~ J{'t tost dovoljno jaka, potamnjeti se ali i izgorjeti možev i n.a ~eras1, ~ SJen1 suncobrana. Voda odbija samo 5% upadnog UVB zracenJa i usto Je pro·1.1n Hl, stoga plitka voda nudi vrlo malo zaštite od sunčevih zraka.
LJEKOVI T O SUNCE
sunčanje je opasno.
Osobe na standardnoj dijeti bogatoj masnoćama trebale bi se držati podalje od sunca i štititi se od njega; tada će, međutim, trpjeti posijedi~e povezane s prehranom bogatom masnoćama i pomanjkanjem sunl-:eve svjetlosti. Doktor Zane Kime, Sunce vam može spasiti život
AMBIJENTALNA TEMPERATURA Rn1.utn na mjera opreza koju na početku sunčanja svatko može poduzeti 1~st paziti da se to čini na temperaturama od oko 18 °C. Prema spoznaj trna stečenim radovima Augustea Rolliera i. ostal~h ~eliotera~~uta, sončanjc u hladnim uvj etima ubrzava metabolizam: st~ Jev ~~ pac~J:nte oboljele od tuberkuloze djelovalo blagotvo~n~. "To. im Je; c1~1 se, pc~lo lnlllnosni sustav i stimuliralo tijelo na samo1zlJecenJe. Zasto Je tomu bilo tako još se ne zna, no taj se način sunčanja svakako čini najsigurnijim, osltn nko niste iznimno osjetljivi na hladnoću. Visoke temperature zraka gotovo sigurno prate i jednako visoke razine 11 \trnljubičastog zračenja. Dakle, kao okvirno pravilo, izlaganje suncu ~a tt mpcraturi od oko 25 °C trebali bi izbjegavati svi ~ni čij: je.koža n~navik1\\ ltn nu sunčevu svjetlost. Isto tako nikada se nemojte suncat1 na povJetarc~ jt· i on rashlađuje kožu pa možete steći dojam da je intenzitet sunca manp lll'go što uistinu jest. Uvijek se sunčajte u zavjet~ini.gdje j~ str~j.anje zrak~ po ljchi zancmarivo. Sunčevo ultraljubičasto zrace.nJ~ moze biti .vrlo snazno, 1 ,,k I knda je temperatura niska ili zbog vjetra osJecate da vam Je hladno. PREHRANA I SUNCE
u drugom smo poglavlju spomenuli kako vitamini i minerali iz hrane
utječu na reakciju ljudske kože na sunčevu svjetlost. Jedna od komponenata zapadnjačke dijete koja utječe na kožu izloženu sunčevim zrakama su i
masnoće. Američki nutricionist i terapeut sunčevom svjetlošću dok
tor Zane Kime s tim u vezi nema dvojbi:
Sunčeva svjetlost loše će djelovati nr1 l.:.ožu osoba k~ja se nepravilno hm11i.
'J (> urtljrt nrt.~lasiti: zrt osoh<: nrt sirrnd11rrl11of rllt1t 1 rlll<.<~j d~jet'i sJn·mO m 11nw«tt Ili ,,,,· O\O!Jt• koji m• 1111os1 ohllj<' Jrn111·1'i1, 1 /r•/rJ 11/11/1 ·~il11ric1t i .wježe,~rt. ·vo1'11
Doktor Zane ovo je napisao još 1980. godine. U međuvremenu su se njegova stajališta o opasnostima kombiniranja prekomjerna unosa masti i sunčanja do određene mjere potvrdila. No prije nego proučimo vezu između izlaganja suncu i masnoća u prehrani, valja nam se pozabaviti i širim zdravstvenim problemima povezanim s masnoćama u hrani koju jedemo. Smatra se da prehrana bogata masnoćama povećava izglede za razvoj pretilosti, hipertenzije, dijabetesa i žučnih kamenaca. Studije ukazuju i na moguću povezanost visokog unosa masnoća iz hrane i najvažnijih oblika raka poput raka debelog crijeva, dojke, prostate i jajnika. No i dalje se ne zna da li se smanjivanjem unosa masnoća, odnosno njegovim svođenj em na razine uobičaj ene u zemljama s niskom pojavnošću spomenutih oblika raka, smanjuje rizik razvoja spomenutih bolesti kao ni je li uopće sigurno da bi prehrana siromašna masnoćama, sama po sebi, smanjila učestalost pretilosti i uz nju povezanih kroničnih bolesti. Isto vrijedi i za aterosklerozu. Stope smrtnosti od ateroskleroze u južnoeuropskim su zemljama puno niže od onih u zemljama na sjeverozapadu Europe, no čini se da ljudima u sjevernoj Europi koji je prihvate mediteranska prehrana nudi malo zaštite, osim ako već nemaju kakvu srčanu bolest i žele smanjiti razinu kolesterola.
V novoindustrijaliziranim zemljama poput Kine i Središnje Amerike l'Hk, kardiovaskularne bolesti i dijabetes pojavljuju se u razmjerima koje 11hv.1<4 1 i pn·hra nu bogatu n1asn oćama 1 w tlo tjck .s1w ukt ivuosti1 ~a ~: o h 11 u1 d1111 lo I lt• 11 hn l t·~a i d obrostoj ećih".
1
I ii I
,o
Rt C IIA RD HOB DAY
l,\ko su namirnice za koje se tvrdi da mogu spriječiti i do 40% svih oblika ,drn - cjelovite žitarice, povrće, voće, tjestenina i mahunarke (umj~sto 1 mesa i masnoća) - glavni sastojci prehrane u svijetu u razvoju, multmal ionalni lanci brze hrane i kompanije koje proizvode zapadnjačku hranu
\IČinkovito potkopavaju upravo tu vrstu prehrane. Jedan od čimbenika pojave „bolesti dobrostojećih" u zemljama u razv.oju n1ogao bi biti i nedostatak sunčeve svjctl~st~. ~li!~~e li zap~~j.ački i
inčin prehrane i promjene u načinu života, uldJUCUJUCl i zapadnJack1ob-
mzac radnog vremena koji podrazumijeva dulji boravak u zatvorenom, t nm.ošnj i ljudi možda i rjeđe izlaze na sunce. Kao što smo raspravili u Poglavlju 3, pomanjkanje sunčeve svjetlosti može izaz~a~i sr~~ne bolest i, koje će visoke razine kolesterola u krvi samo pogorsat~: Shc~n proce~ '"ožda se krije i u pozadini razvoja raka dojke i debelog cnJeva: ununosni sustav oslabljen manjkom sunčeve svjetlosti, svježega zraka i tjelovježbe podvrgava se prehrani bogatoj masnoćama i siromašnoj vlaknima, voćem i povrćem. S druge strane moguće je da zdravst.vene. probl~~e .., vn ruju i vrste masnoća koje se jedu u zemljama u razvoju koJe usvaJaJU 1 z,\}H\d nj ač ke
prehrambene navike. POVEZANOST MASNOĆE I SUNČANJA
Nn~i su preci jeli kombinaciju zasićenih životinj skih masnoća,
pol i nezasićenih masnoća, koje se prirodno nalaze~ ri~i i po~rću t~ ~aslin nvu ulju , kada i ako su do njega mogli doći. Nisu Jeli rafimrano ih industrijski obrađena ulje, kao što to mnogi od nas danas čine. P~linezas~_će~l' nasnoće dobivene ekstrakcijom (mehaničkom ili s pomocu keffilJ Sk1h otapala) iz kukuruza, sjemenja i grahorica u obliku rafinira~h ulja poj~ vila su se prije samo stotinjak godina. Posljednjih su se godina te rafit.11 rane masnoće promicale kao zdrava alternativa zasicen1m masnocama JCI
1
• f
•
I
smanjuju razine kolesterola. I3udući da su na sobnoj temperan1ri u td
L JEKOV ITO SUNCE
hidrogenizacija, kojim se polin ezas ićcne masnoće na uobičajenim temperaturama zadržavaju u čvrstom ili polučvrstom stanju. U spomenutom se p~ocesu nezasićenom dijelu ulja s pomoću katalizatora i na temperaturi od oko 200 °C dodaje vodik. . Polineza_sićene se masti u procesu hidrogenizacije radikalno mijenjaju i pretvaraju u transmasnoće. Premda zbog hidrogenizacije molekule tih masnoća sliče masnim kiselinama u maslinovu ulju, jednom od najzdravijih ulja za kuhanje, industrijski proizvedene transmasne kiseline ne ~iJele .ista zdrav,stvena svojstva. Ipak, proizvodnja djelomično hidrogen1z1ramh masnoca u ovome je stoljeću postupno rasla zbog niske cijene i pogodnosti za prženje u dubokoj masnoći. One usto oksidiraju sporije od tekućih ulja, što znači da imaju dulji rok trajanja. Transmasnoće
su godinama izazivale zabrinutost. Sumnjalo se da uzrokuju porast pojavnosti ateroskleroze i drugih bolesti poput raka. Godine 1985. objavljena je opsežno izvješće, autori kojega nisu pronašli jasne dokaze njihove štetnosti, no novije su epidemiološke studije pokazale ~o~ezanost unosa djelomično hidrogeniziranih masnoća i povećanog rizika od ateroskleroze. Istraživači su utvrdili da transmasne kiseline u pojedinim margarinima i prženim grickalicama dovode do porasta tipa kolesterola koji vodi začepljenju arterija. Povećanje toga štetnog LDL kolesterola (LDL, low-density lipoprotcin, lipoprotein niske gustoće) prati i smanjenje druge vrste kolesterola, tzv. HDL kolesterola (HDL, Idgh-density lipoprotein, lipoprotein visoke gustoće) koji, čini se, štiti od .ucroskleroze. HDL apsorbira višak molekula LDL-a i vraća ih u jetra u I njoj se pretvaraju u otpad. Zasićene masnoće povećavaju i LDL i HDL, ·,to t. nač i da su zasićene masnoće životinjskog podrijetla manje štetne od 11 1nsmasnih kiselina iz proizvoda koji su, navodno, zdravija alternativa 1ivotinjskim masnoća ma. Pokazalo se da bi transmasne kiseline mogle biti povezane i s rakom d111lu:. Premda su istraživanja na tom području tek u povojima, rezultati J1 d11,· paneuropske studije o prchrnni i raku dojke obrađeni u časopisu lw rifrtn .fottnud <~( Clinictd Nul rlI lo11 1997. god ine pokazuju da su np 11IWNti od ll' boksti n njvi ~l' l11Jn~.( 1 l lt' ·/,•rH kojt• 11 tjelesnom salu imaltt l i' 111s 111 11~ll l: kist·li11(' li l
I
I
RI C HARD HoBDAY
l·1.111cdn raka i pojedinog sastojka u prehrani nije lako utvrditi, ali 'a ko 11·n1l1Hnasnoće uistinu povećavaju rizik od raka dojke ili bolesti srca, tada
postoje dobri razlozi da se za pečenje i prženje rabe samo nehidrogenl:t.irnn:\ biljna ulja i izbjegavaju komercijalni proizvodi pečeni ili prženi u lddrogcniziranim masnoćama. Dakle, treba jesti što manje čipsa, prženih 1~rkk(\lica, krafni, kolačića i sličnog i smanjiti unos proizvoda koji se pro1\ tljl1 pod reklamnim sloganom „s niskin1 postotkom zasićenih masnoća" \l i „s rnalo kolesterola", ali koji sadrže transmasnoće. To nije uvijek lako jer Hl' \'/. dddaracija na proizvodima ne mogu uvijek doznati svi važni podaci. PREHRANA I RAK KOŽE
Još 1939. godine dokazane je da se tumori inducirani ultraljubičastim '.I.roče njem razvijaju brže u životinja.hranjenih hranom s visokim razinama l
I H\SBOĆ:'.\. nego u životinja koje su dobivale manje masnoća. Članak objav-
iJ ·n l 995. godine u časopisu International journal ofCancer pokazao je da
prehrana siromašna masnoćama može biti glavni čimbenik u prevenciji I t rc.: tmnntt nemelanomskih tumora u ljudi. Tijekom dvogodišnje studij<· skupina pacijenata rakom kože bila je stavljena na dijetu siromašnu llhtsn.oćarna kako bi se utvrdilo utječe li to na njihovu bolest. PaČijenti su
s
L JE KOVIT O SUNCE
više kako b~ se lj~~e upozorilo na opasnost kombiniranja prehrane bogate masnocama i izlaganja sunčevoj svjetlosti. P~vezan~,st raka kože i konzumacije transmasnoća ili rafiniranih
pohnezas1cenih, mas~oća u nedovoljnoj je mjeri istražena. Izvjesno je da se :rsta ~a~noca koJU osoba jede poslije pojavljuje u njezinim tkivima, pa I u, koz~, 1 da s povećanjem njihova udjela u prehrani udio masnoća povecava I u tkivima. Igraju li transmasnoće ili·' kad smo vec, k o d toga fi · ra. mrane polinezasićene masnoće ikakvu ulogu u genezi raka kože os'. taje Ali sada se sigurnim da se rane s mal~m udjelom masnoća može spriječiti pojava nemelanomskih turnora koze.
:e.
otvore~o pit~nje.
čini
prihvaćanjem p~eh
Prehrambena je terapija zapravo dugo predstavljala alternativu doduše za oboljele od raka. Postoji jedan posebno primalo kaz k~nstenJa upravo tog pristupa u liječenju najopasnijeg oblika raka kože - zlocudnog ~elanoma.' U svojoj knjizi ,Yrijeme za izlječenje" (A Time to H~al ~ Be~t~. B1shop opisuje kako se oporavila od zloćudnog melanoma pndrzavaJuci režima prehrane · Madež na nJez1noJ . . . nozi. postao · , . se strogog . ~e z1~cudan.1 operirana je. Iako je žarište bolesti bilo uklonjeno i iako su Je U~J~ravah .kako su njezini problemi završili, rak joj se u godinu dana prosine na limfni sustav. Suočila se s izgledima za novi opsežni ki vki ~ . . ~ vat s ~e1zv1~snim ishodom, ili, ako ništa ne poduzme, sa smrću u roku ~d nekoliko mJ~sec!·, B~shop je izabrala alternativnu terapiju kojom se, optunaln~m hranJivoscu I detoksifikacijom, njezin oštećeni imunosni sustav oporavi~ do točke u kojoj je mogao uništiti zloćudni tumor. Režim prehta.n e kojega se pridrž~vala .izvorno je osmislio ugledni ~jemački liječnik, t 1J. Max Gerson, a opisan Je u njegovoj knjizi „Liječenje raka - rezultati pedeset slučajeva" (~ ~a~cer Thrapy - Results of Fifty Cases ). Dijeta d c.)kt~ra ~~rsona ukl!~CUJe svježe sokove od organski uzgojenog voća, ll~ću l povrca, : egetanJansku prehranu i čestu detoksifikaciju te isključuje 11) 0.0Štvo sastojaka uobičaj enih u zapadnjačkoj prehrani, posebice sol.
p~:natu,
zapanj~jući
.
SIjn ibcnici rež.ima doktora Gersona . 1aze na sunce rano .. ' ~ potiču se d a iz 11)11tTo ·~1 nvcčcr. Ako nose naoča.k·, tn:baju ih ski nuti i stin1ulirati pine-
,d.J ~l'. ~l ~J.~z~l:u pun.in1 spektrom snn~t·v ih ·a n lrn. Mcdutim, sunčanje u toj vi 11 lt J1lJ>IJ <.' 111..• igra nlk ~1k v \1 tdog11 I. ~ n 1kov lt o, č i n i se da nije igrala I 'Vi
ld
RICHARD HOBDAY
nik akvu ulogu ni u genezi melanoma Beate Bishop. Štoviše, primamljivo j« spekulirati da je manjak sunčeve svjetlosti možda bio čimbenik koji je pridonio njegovoj pojavi. U svojoj knjizi Bishop opisuje kako joj je ugledni dc;rtnatolog, koji joj je prvi dijagnosticirao melanom, sugerirao kako bi uzrok mogla biti upravo sunčeva svjetlost i kako se ona s tom hipotezom
nije složila jer se nije voljela sunčati. Sekundarni tumor Beate Bishop dijagnosticiran je 1980. godine, a ona je, unatoč tadašnjim vrlo mračnim prognozama, još živa i zdrava. Njezin č~Hfosni oporavak pravi je izazov većini konvencionalnih razmišljanja o rnclanomu, prehrani, raku i koječemu drugom. Terapija kojom se tako uspješno služila jedna je od brojnih alternativa kemoterapiji i kirurgiji, a mnoge od tih nekonvencionalnih tretmana razmatra i Johnatan Chambcrlain u svojoj knjizi „Borba protiv raka" (Fighting Cancer). Nijedan od tih alternativnih pristupa uopće se ne služi sunčevom svjetlošću. Stoga se čini d a su doktori Zane Kime,John Ott i Auguste Rollier jedini terapeuti koji su objavili dokaze u njegovu korist. Kao što smo vidjeli u Poglavlju 3, kada bi liječio pacijenticu s rakom dojke, doktor Kime bi je poticao da iz prehrane izbaci rafiniranu polunezasićenu masnoću. Polunezasićene masnoće iznimno su važne za Ujelo jer proizvode molekule zvane prostaglandini koje reguliraju živčane signale i pokrete mišića. U rafiniranom obliku, međutim, i one, baš kao i zasićene i nezasićene masti, potiču formiranje slobodnih radikala. Poznato je da brojni vitamini, minerali i spojevi mogu spriječiti formiranj e slobodnih radikala ili, ako su se slobodni radikali već formirali, zaštititi tijelo od oštećenja. Ima ih u cjelovitim namirnicama, ali ih nema u izobilju kada se te namirnice rafiniraju. Polinezasićene masnoće su u rafiniranom obliku osiromašene od mnoštva takvih sastojaka, stoga je moguć<.' da je upravo konzumiranje rafiniranih polinezasićenih masnoća, koje su se promicale kao zdrava alternativa zasićenim masnoćama, pridonijelo porastu pojavnosti tumora kože kojemu svjedočimo u posljednjih neko liko desetljeća. Kako bilo da bilo, čini se da prchrnnn si l'onH, Šna rnasnoćama inhibi LI karcinorn hi\'1.:\lnih stankn, o. $llČnt~ kod H 1rn ogno bi lrn i."\ti i povećan \li\<>' vl111 1nin11 . I
I I
LJEKOVITO SUNCE
SUNČANJE U ZDRAVSTVENE SVRHE: KOJU PREHRANU IZABRATI? Nak~~v ovoga kratkog osvrta na utjecaj prehrane na rak kože prelazimo
na p~1li~no zastr~šu~uću zadaću određivanja sastojaka zdrave prehrane ~~m1Je~J,ene suncanJu. Prema nekima, ljudska bića u fiziološkom smislu JOS su b1ca kamenog doba. Kao takvi, da bismo ostali zdravi, trebali bismo se hraniti p~put naših predaka lovaca skuplj ača. To podrazumijeva prehranu s~stavl1enu od divljači, svježe ribe i nekultiviranog voća i povrća p~put b~b1c~, g~m~l}a" i ~rašastih plodova. Lovci skupljači jedu malo ili
nimalo zitanca i ml1Jecn1h proizvoda, a do šećera, soli i masnoća teško dolaze. Iako urbana prehrana sadrži obilje tih sastojaka, mi se i dalje ponašamo poput naših predaka - kao da su masnoc'e sol i' " ' • dal' ·· " " . . . " , secer i Je n Jetkost - sto moze obpsn1t1 zasto zapadnjačka prehrana predstavlja takvu prijetnju svjetskomu zdravlju. Ele~entarna prehrana kamenog doba je,
ako tako želite, početna točka. U sm~slu ~aznovrsnosti i profinjenosti kineska prehrana predstavlja suprotni kraJ pr~~rambenog spektra. Prehrambena terapija dugo je bila dio narodne medIC1ne u Kini, a Kinezi su se silno trudili definirati medicin~ka. svo~st~a namirnica kako bih ih mogli koristiti za prevenciju bolesti te J ~~1n~ 1.~Jelotvorno liječiti kronične boljetice. Nijedna civilizacija u pov~~est1 ntJe ~aspolagala većim rasponom prehrambenih proizvoda i načina
nphove pnpreme. Kinezi vjeruju da je široka lepeza namirnica nužna za o~ržavanje ~~r~~lja i "da će izbalansirana prehrana, onako kako je oni
vide, obnoviti ih odrzati stanJ·e harmoni1'e . Za K1'neze ~Je · z dr avi·Je puno . VlŠe o~ odsustv~ bolesti; to je stanje unutarnje harmonije koje pojedinca
u s~gl~sJe sa stalnim promjenama koje se zbivaju u okolini, pa I s11 c. Nam1rnICe tako klasificiraju prema njihovim „zagrijavajućim" ili .1nhl ađujućim"
svojstvima, što je bilo i dio drevne grčke medicine.
'' IJsifikacija na „vruće(( i „hlad.no" ne odnosi se na temperaturu namir111 '.1, nego na njihovu sposobnost da zagriju ili ohlade tijelo. Vruće namir111~t~ nazivaju se tako zato što, kad~ se \1 1.imaju u pretjeranim količinama lt.• 1~•i v,1 , j11 „vntcc . ~ (( sunptot1H . .: poput vn ll"kt, 1,nojcnja, crvenila, suhoga) 11I1 , m1hih 11s:rn n i 11pnJn. l ll nd1 u.· 111111 1'1·111 c.; porn11•/,u u lij eče nju „vru ćjh
RICHARD HoBDAY
Iinl •sti" snižavanjem tjelesne temperature, ali neodgovarajuća prehrana I i I HIni m namirnicama izazvat će, među ostalim simptomima, i drhtavicu, li it .id ju 7,cluca, kopnjenje i opću iscrpljenost. Kineska teorija prehrane 11101 nk c ravnotežu zagrijavajućih i ohlađujućih namirnica, ali na~laš~~~ d 1 M' nj<.·7.ln sastav razlikuje od osobe do osobe sukladno konst1tuc1p i holjl't lrnma od kojih pati. Građu svake osobe karakteriziraju različiti • 111 pnj(•vi vrućine Hi hladnoće koji variraju tijekom različitih životnih ili f,1111 ho l<:~t i. Općenito govoreći, vruća osoba najčešće je energična i snažne p,i ,1ch·, lili i n1mcna i neosjetljiva na hladnoću. S druge strane hladna oso1111 11 •.jcl ljl v,\ jt.· na hladnoću, može biti slaba ili naizgled iscrpljena, manjka I• •I ,. 11 •1·gljc i sklona je razviti „hladne" bolesti. Takva podjela namirnica, I'·' uk i ljudi , na vruće i hladne, istoznačna je drevnom kineskom dual11 ·111 p 11.l i jnnga, na kojemu se temelji kineska medicina. pt ,desi, kineska prehrambena terapija poštuje ista načela na koj1 1n.1 st• t<.·mclji i kineska biljna medicina, a posve je kompatibilna i s t1 11ctil lon.llnim kineskim medicinskim kanonom, poput akupunkture i tJ ·I nvitog vježbanja. Razbolite li se i zatražite savjet stručnjaka, on ili ona vjt 1oj.ii 1, 0 ći. · vam propisati kuru trava ili akupunkture i savjetovati vam da p1tut1ljt·i1ltc prehranu. Možda će vam reći i da, želite li povratiti zdravlje, f'lllH • pili li 1ljt·kom dana ponavljate istu vježbu. Dakle, kineska je medic1111 111 •11hlt\u11 Htoliko što je dio posve integriranoga medicinskog sustava, 1111 ildjm 11j t• I tjdovjcžbu. To je potpuna suprotnost zapadnome modelu u I 11jc•t tHI pu·hrnnn na popisu prioriteta zauzima puno niže mjesto. \J
••,ko poimanje zdravog jedenja poprilično je u opreci s dijelom modc•i nlh 1 t'.1. 11\išljnnja o prehrani na Zapadu, koja preporučuju da se voće i l'"vdt• wdu sirovi kako bi se svi vitamini i minerali sadržani u njima ~o I 1 q.1 0 1birnli. Premda ograničene količine sirove hrane mogu kons1 1i, I\ 11u·ii drže da će disproporcionalan unos tih namirnica s „hladnom <' lH' t giJom" oslabiti slezenu i otežati probavu, stoga su oprezni u konzuinl t ,u1ju :mlnrn, voća, ohlađcnih pića i sladoleda u većim količinama. U z 1n, 1 , lt 11 v 11 ač ill Živorn za K ineze je onaj u kojemu su prehrana i tjelovježba pt llngm lt•tH' pol n·hnma pojcd inca j koj i uzimn u obzir osobnu i. obitelj sk~t ~,d 111v: 1V<' lll I 11 unt 1llH' / ,U, ' I 'o j<.: poprll ll~ l 111 111p1·01 oost rncntalttctu „uni· 1 v1•t z '111nti." 11, kojt•11111 Hl' lt' ll H: IJI v1•1l1u1 11 v11•11 tt·11ih st'nvova o prc:hrani i 1
11
1
I I ti
,p,
LJEKOVITO SUNCE
tjelovježbi u razvijenim zemljama. Na Zapadu se danas nudi zapanjujuće velik izbor dijeta za svakoga tko je zainteresiran za unapređenje vlastite prehrane. I kao da već i to nije dovoljno zbunjujuće, tu je i sporno pitanje je li redovito uzimanje dodataka prehrani dobro ili loše. Dio stručnjaka kaže da jest, drugi inzistiraju na tome da će prehrana po mjeri, utemeljena na cjelovitim namirnicama, pojedinca savršeno dobro opskrbiti nužnim vitaminima. Dolazite li pak iz obitelji s poviješću osteoporoze ili ste na bilo koji način izloženi riziku da od nje obolite, postoje dobri razlozi da u zimskim mjesecima, ako ne možete doći do ultraljubičastog zračenja, u prehranu ubacite i mineralne dodatke i ulje jetre bakalara.
Očito je da svatko tko se želi sunčati iz zdravstvenih potreba mora pomna paziti što jede, a možda bi bilo dobro i da se savjetuje s nutricionistom ako u obitelji postoji sklonost nekoj od „bolesti dobrostojećih." Stvar koju još jedanput valja naglasiti jest da je prehrana cjelovitim namirnicama bila sastavni dio helioterapije doktora Rolliera. Njegovi su se pacijenti hranili mješavinom svježeg povrća i žitarica s nešto mliječnih proizvoda, vrlo m alo mesa i nimalo alkohola. U svojoj knjizi o sunčevoj svjetlosti i zdravlju doktore Zane Kime preporučuje manje-više isto, a u današnje se vrijeme naširoko zagovara prehrana siromašna masnoćama, bogata vlaknima, obiljen1 voća, povrća, cjelovitih žitarica i nemasnih mliječnih proizvoda. Britanska vlada danas nam preporučuje da jedemo pet porcija voća i povrća na dan, što na prvi pogled zvuči kao razumna preporuka. Međutim, ima i onih koji će ustvrditi da ta preporuka možda i nije zdrava kakvom se čini zbog raspona i količine pesticida koji se danas rabe u konvencionalnom uzgoju voća i povrća. Unatoč uvjeravanjima da razina tragova pesticida u voću i povrću nije nešto što bi nas trebalo zabrinjavati, n1alo se zna o kombiniranim učincima konzumiranja namirnica s raznolikim sadržajem različitih pes1kida. Nažalost, novija povijest ukazuje na to da su u sveopćoj slici stvari 111tercsi proizvođača danas puno važniji od interesa potrošača. Stoga za koj i god se obJi k preh rane od lu čili postoje dobri razlozi da u nju, kadgod In lllOŽ<.:lc , ubacite i organske nnml mi ·c:. Vnš<.· će se tijelo n1orati boriti s 111nnjt.· k<.·iuilrnlij(\, n rnko t~c tt.· m o~.d t si 11 111J11 I I lz.glct.k dn se izložite bak1~· 1 · IJn1111oqwrnl t1 l 1 H\
ll)l'l
I
RICHARD HOBDAY
Količina
izlaganja nužna za to ovisi o nizu čimbenika, većinu kojih smo već raspravili, a da bi se iz izlaganja UV zračenju izvukla korist, nije nužno potamnjeti.
SUNČANE SVJETILJKE I
SOLARIJI klinikama u kojima se prakticirala helioterapija često su postojali odvojeni odjel ili soba namijenjeni „umjetnoj" sunčevoj svjetlos~i. ~~ lošeg vn.:incna pacijenti su tretman mogli nastaviti s pomocu ultr.alJub1~ast~g zračenja svjetiljki. Prvu takvu svjetiljku načinio je Niels F1nsen i pnJe uvoclcnja antibiotika bile su vrlo popularne među liječnicima. H elioterapettti su takve naprave smatrali korisnima, ali - kako nis~ ~očno reproducirale prirodni spektar sunčevih zraka - u svakom slucaJU drugoraz-
u
1
1·cdni1n u odnosu na sunčevu svjetlost. Suvremeni „sanduci" za sunčanje privukli su podosta negativnog publiciteta, uglavnom opravdanog. Potjera za „brzim" i „cjelogodišnjim t~ uom" svakako nam može donijeti više štete nego koristi jer se tamnjenJe j , ko•1,n ctičkih razloga uvelike razlikuje od sunčanja u zdravstvene svrhe. 1 1 Ako se osoba već namjerava koristiti umjetnim izvorom zračenja kako bi prn.·1·njcla, tada to zračenje treba biti što je moguće bliže prirodnom ~~e lu l li sunčevih zraka. Posljednjih se godina u reklamama za „sanduke za ~tili ~ \l\jC isticalo da se njihova svjetlost razlikuje od sunčeve u smislu da , . 1t h rt visoke udjele UVA zračenja koje se smatralo sigurnijim od UVB 111 "1l'll~l·Ujit. Danas znamo da je UVB zračenje vrlo prodorno i odgovorno za .tt1ll' lljc kože. Duže izlaganje bilo kojem obliku zračenja može biti opasnu, tim više ako se znatnije razlikuje od nečega prirodnog poput sunčeve
:.vjl·t losti.
L JEKOVITO SUNCE
Nid s Finsen, pionir kupke umjetnom svjetlošću u liječenju tuberkuloi'.nih pacijenata, uvijek je inzistirao na niskim temperaturam~ zrak~. Kao i drugi helioterapeuti koji su krenuli njegovim stopama, F1nsen JC otkrio da tako postiže najbolje rezultate. Kao što smo već vidjeli, temperatura zraka lako bi mogla biti čimbenik u razvoju raka kože. St~.g~' ležanje i brzo tamnjenje u toplom solariju nije nešto što valja p~ep~~uc1t1 . Oprema za tamnjenje korisna je kao pouzdan izvor. ultralJ.ub1cas~~~ z.rn.čcnja za one m.cćlu nan\a koji se sn ncu lll' './.clc preqerano izlagati 1l1 ne mogu l·i.htziti nn snncc. 1·1.1ngnl\jt' uh 1 11 I Jt1hl~rtston1 zračenju, posebno " ,itnskliu 1nj l„lt'l ln1n, mo1.t·
Deset minuta ispred svjetiljke koja emitira puni svjetlosni spektar, dva-tri puta na tjedan, moglo bi biti sasvim dovoljno da se pojača otpornost na infektivne i degenerativne bolesti. Jednako tako izlaganje zimskoj sunčevoj svjetlosti može korisno djelovati na opće zdravstveno stanje. U Britaniji sunčeva svjetlost u ovo doba godine možda neće biti dovoljno snažna da u koži proizvede vitamin D, ali terapijski učinci izlaganja prirodnom spektru sunčevih zraka vjerojatno će nadmašivati koristi od sinteze vitamina D. U svakom slučaju, kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, zimska bi sunčeva svjetlost donekle trebala olakšati simptome sezonskoga afektivnog poremećaja, a čini se i da sprečava multiplu sklerozu. Želi li se sunčati u jesenski1n i zimskim mjesecima, čovjek to treba činiti na zaklonjenome mjestu, u zavjetrini. Štoviše, jedno od zlatnih pravila sunčanja jest pobrinuti se da strujanje zraka po tijelu bude minimalno. Vjerojatno najbolji način da se to postigne, barem u zimskim mjesecin1a, jest izgraditi neku vrstu rotirajućeg solarija. U predratnim godinama nije bilo neuobičajena da pacijent koji prolazi svjetlosnu terapiju dobije sjenicu ili dio vrta koji mogu pratiti „kruženje sunca." Dva glasovita lika iz literature imala su nešto slično. George Bernard Shaw pisao je u malenoj vrtnoj šupi postavljenoj na temelj koji se mogao okretati. Rimski autor Plinije Mlađi (63. - 113. pr. n. e.) posjedovao je zimsku rezidenciju sa solnrijem. Solarij je bio čvrsta građevina koja se nije mogla okretati, no bio je u sastavu vile izgrađene tako da „lovi" zrake zimskoga sunca.
I ii
I <•li
6 ZATVOREN PROSTOR, OTVOREN PROSTOR
Kao i tolika d ruga područja ljudske aktivnosti, i 1nedicina i arhitektura podložne su modnin1 mušičavostima. U svjetlu novog razmišljanja, rutinski postupci i dugo cijenjena vjerovanja učas postaju staromodna ili zastarjela. Nažalost, pojavu kakve nove paradigme ili filozofije nerijetko prati i želja za posvemašnjiln raskidanjem s prošlošću. To se zbilo u arhitekturi početkom 20. stolj eća, kada su pioniri pokreta moderne arhitekture pokušali pomesti sve što mu je prethodilo. Nove metode gradnje i novi materijali dopuštali su im radikalan odmak od prijašnjih stilova gradnje. Ograničenja koja je nametala zidarska konstrukcija više nisu vrijedila zato što su prvi put čelik i grede od prenapregnutog betona omogućavali premošćivanje velikih prostora. Tako su se zgrade mogle „omotati" prozorima, balkoni su se mogli graditi s lakoćom, a od šiljastih se krovova moglo i odustati. Zahvaljujući tim i drugiin otkrićima, kojima ćemo se za koji trenutak pozabaviti, pojavila se nova estetika koju danas poznajemo kao modernu arhitekturu. S lično se dogodilo i zapadnjačkoj medicini 1950-ima kada su postali dostupni antibiotici. Lij ečnici su iznenada raspolagali lijekovima koji su u nekoliko sati ili dana·mogli izliječiti infekcije, čije je liječenje dotad zahtijevalo mjesece bolničke skrbi. Medicinska je praksa doživjela radikalne promjene koliko i one u arhitekturi. Takvi pomaci in1aju mnoštvo posljedica, dobrih i loših, a jedna od njih j<.: i da se povijest često mora iznova učiti, topla voda ponovo otkrivati. Stranice koje slijede pisane su upravo s tom mišlju, kao pokušaj da se is1akne dio zaboravljenih istina o sunčevoj svjetlosti, zdravlju i okolišu zat vorcnih prostora.
Ideja po kojoj su zgrade.: kojt; propu~t n j11 s11nt4cvu svjetlost na neki 11 t~ in i'.dnwiJc od onih kojl· to 111• ~ lih' vdn je :Hnnt. l
RlCHARD HOBDAY
t ,u a
talijanska poslovica: Dave non va sole, va il medico ili Tamo gdje ne
dnli\zi sunce, dolazi liječnik. Spomenuta poslovica kao da je skovana ura11 t in <.bnilna carskoga Rima kada su solarna arhitektura, štovanje sunca i tt•1' lpljn sunčevom svjetlošću išli ruku pod ruku. Za stare Rimlja~e .s~l~r~.a jt• ,1rhitck.tura bila posve kompat ibilna s njihovim idejam a o med1cm11 nJIlu wim vjerskim uvjerenjima, što znaju svi koji poznaju Vitruvijeve radove. '/,n A\igustove vladavin e u prvom stoljeću prije naše ere Marko Vitruvije l'ollot d tn ski vojni inženj er i arhitekt, napisao je svojih glasovitih „Deset
1~ njlpn 0 ~rhitekturi". Premda kasnija europska arhitektura mnogo toga d11g11J<.: n nčdlma koje je Vitruvije postavio u 1e11n svojem vdo utjecajnom tekstu, njegove
LJEKOVITO S UNC E
su se pobrinuti i da hram bude pravilno orijentiran kako bi molioci> za štovanja, bili okrenuti izlazećem suncu. Na nešto prizemnijoj razini Vitruvije opisuje kako solarnu arhitekturu nastambi valja prilagoditi različitim klimatskim uvjetima u Rimskome Carstvu:
U Egiptu je primjereno graditi jednu vrstu kuća, u španjolskoj drugu ... u Rimu pak treću, i tako dalje, sukladno zemljama i državama s drugim osobinama. To je stoga što je jedan dio zemlje izravno ispod sunčeve staze, drugi je daleko od nje, a treći leži negdje između prva dva ... očito je da i nacrte kuća valja prilagoditi prirodi određene zemlje i osobitostima klime. Vitruvije, O arhitekturi
p 1l'jlOI ukc o obrazovanju arhitekata, nji-
litwoj od govo rnosti za zdravlje stanara 11jlliovih građevina i solarnom dizajnu nl:m prihvaćene s oduševljenjem s kojim Nll pl'ihvnćcni drugi aspekti njegova rada: I l nsična načela sklada, p roporcije i simetri)'' pt lmj ericc. V111 uvljc je vjerovao da je pravi arhitekt t 1 •l1 to hiti n st anju demonstrirati aktivno 'I ou11j1· ly, wnoštva predmeta uključujući 111 li t•111 tl ku , geometriju, optiku, akustiku, 1 11rn1 n1niju, fi lozofiju, povijest, pravo i, 111nl
Očito,
možda, ali nakon pada Rima koji je označio i kraj terapije sunčevom svjetlošću, načela solarne gradnje bila su uglavnom zanem arivana ili zaboravljena. Liječnici više nisu mislili da je sunčeva svjetlost važna za zdravlje pa nije bilo razloga da u to vjeruju arhitekti. Posljedično, prednosti propuštanja solarnog zračenja u zgrade kojim bi se spriječile bolesti (i, u sput rečeno, uštedjelo na energiji) u većem su se dijelu urbane Europe prestale cijeniti na više od tisuću godina. Načela koja je opisao Vitruvije i dalje su bila vidljiva u takozvanoj narodnoj arhitekturi, no stanovnici gradova su glede sunca bili uglavnom prikraćeni. Stvari su se u Engleskoj dodatno pogoršale kada su uvedeni porezi na prozore i na stak-
1
od11 hn1tl 1,d rava n1jcsta za podizanje gradoY 1 I gmdcvina unutar gradskih zidina. Vit111 vijc je vjerovao da se pomnom gradnjom jnv11lh zgrada poput kazališta i hramova p l'l' V<.' n im bolest , a da se planiranjem ulica 1no·/.t.· pomoći izlječenje kroničnih bolesti
popot t uhcrkulozc.
Jmhotep (2980. - 2950 p1: n. e.) otjelovljuje povezanost medicim•, arhitekture i štovanja sunca. Im hotep je prvi poznati liječnik 11 povijesti i jedan od najvećih .w jetskih arhitekata. Nadzirt10 ji' građenje prve egipatske pim.mir/1• i hrama egipatskom bogu s1m c,1 Horusu.
p 1 ·,1 11 ~ \ Vitroviju , ttrhitckti su, kn ko hi 11gndili
l i\om l l 1.u 1t l rn l.thrnt i ·1.drnvo
1nj~·„tn 1."
bogovima liječenji\, ll1111 11. 1 1dn bi to učinili, mnrnli
lo. Porez na prozore uveden je 1695. godine, što je dovelo do toga da se prozori zazidavaju, a kuće grade sa što manje prozora kako bi se izbjeglo oporezivanje. Taj se običaj zadržao i dugo nakon ukidanja spomenutog poreza 1851 . godine. Zakonodavci toga doba možda i nisu znali ništa o povezanosti sunčeve svjetlosti, prozračivanja i dobrobiti stanara, no nekolicina prosvijetljenih pojedinaca, među njima i Florence Nightingale, zalagala se za građenje bolnica, u kojima će biti više prirod ne svjetlosti. Gospođicu N ightingale ponajviše pamte kao ,,Gospu od svjetiljke" :t.bog nač ina na koji je skrbila 1.:1 bolesne
i. ranjene u :t.loglas11i1n voj nlu1
I ri rnskng,1 rnw . Mnnjl' jt• p ot.l l 110 d 1 I{'
hnlnkn mn u Scutariju, u do ba F l111't' IH ,.
Nighti ngnlc postala I CI
I rt
I
RICHARD HOBDAY
međunarodni
autoritet u građenju bolnica. Za razliku od drugih planera bolnica svojega doba d ržala je da bolesnicima valja osigurati zdrav okoliš za koji su sunčeva svjetlost i svjež zrak iznimno važni, a upravo su njezinom zaslugom izgrađeni neki od prvih osunčanih bolničkih odjela. Na sreću, terapijska i sanitarna svojstva sunčevih traka počela su se i znanstveno istraživati i sunčeva se svjetlost počela više cijeniti. Godine 1877. Arthur Downes i Thomas Blunt otkrili su da sunčeva svjetlost ima baktericidna svojstva, a potom je 1890. Robert Koch dokazao da je sunčeva svjetlost smrtonosna za bakterije uzročnike bolesti. Ta su otkrića imala duboke implikacije za arhitekte i graditelje. ZGRADE I BAKTERIJE Kada se jednom shvatilo da je bakterija tuberkuloze prisutna u sluzi ili mukusu zaraženih pacijenata i da osušeni tuberkulozni sputum ili tuberkulozna prašina mogu zaraziti ljude podložne toj bolesti, čistoća i higijena postale su prioritet i među liječnicima u sanatorijima i među njihovim arhitektima. Kako bi se rizik od zaraze osušenim sputumom sveo na minimum, svim se sredstvima nastojalo spriječiti nakupljanje prašine na površinama i po kutovima te iskorištavati germicidno svojstvo sunčeve svjetlosti. Čistoća je postala prva crta obrane od te bolesti, a osunčane su zgrade ušle u modu. Mračni i natrpani interijeri, toliko popularni među viktorijancima i edvardijancima, više se nisu smatrali higijenskim. Novi ideal postali su osunčani, prozračni, jednostavni odjeli sanatorija za tuberkulozu. U modernom domu pak pokućstvo, tkanine i električni uređaji raspoređivali su se tako da se prašina može lako očistiti. Sagove su zamijenili parketi i linoleumi. Nosači za slike, zastornice i ukrasni frizovi/ vijenci nestali su sa zidova. Zidovi su se pak ukrašavali perivim bojama i pločicama umjesto tapetama za koje su utvrdilo da, kada su vlažne, predstavljaju idealan medij za razvoj bakterija. Kao alternativa zavjesa ma prihvaćene su venecijanske rolete jer se mogu obrisati od prašine i namjestiti tako da propuštaju sunčevu svjetlost. Osim zbog baktcricidni h svojstava sunčeva se svjetlost počeh cijeniti i zhog č istoće jer se prljavštin:1 i prašina na njoj bolje vide. Arhitekt t' St' pnt i ~u lo dn u zgrade propuštaju I 16
LJ EKOV I TO SUNCE
sunčevu svjetlost i pojavila se nova solarna arhitektura. Naglašavala je
zdravlje i higijenu i postala ono što danas poznajemo kao modernu arhitekturu. Mnoga vodeća imena pokreta moderne sudjelovala su u izgradnji sanatorija. Stoga ne iznenađuj e da su se i u dizajniranju domova i ureda vodili „sanatorijskom estetikom". Kada se, međutim, životni standard počeo poboljšavati i kada su antibiotici postali dostupni, pojavnost tuberkuloze, šarlaha, reumatizma i drugih infektivnih bolesti se smanjila. Posljedične, higijena, zdravlje i prodor sunčeve svjetlosti za arhitekte više nisu bili prioritet. Osunčani, dobro prozračeni uredi i javne zgrade popularne početkom 20. stoljeća pali su u nemilost. Među graditeljima, ako ne i među stanarima, na popularnosti su dobile građevine velike širine i male visine, koje su se oslanjale na umjetno osvjetljenje, a ne na sunce. Kada je 1970-ih solarna arhitektura napokon ponovo ušla u uporabu, bilo je to zbog očuvanja energije, a ne zbog zdravlja. Do toga doba sunce se više nije smatralo ljekovitim pa je jedini poticaj arhitektima i planerima da stvaraju osunčane prostore bilo ocuvan3e energ13e. V
•
• •
lako se pokazalo da zgrade sa solarnim grijanjem u Ujedinjenom Kraljevstvu funkcioniraju dobro, energetska učinkovitost često se postizala nametanjem strogog nadzora nad unutrašnjim uvjetima i maksimalnim mogućirn smanjenjem utjecaja vanjskog okoliša. To je upravo suprotno pristupu koji je preporučivao Vitruvije i, nimalo iznenađujuće, ima dokaza da su uštede energije postignute na štetu zdravlja ljudi koji su 11 tim zgradama radili. Već ina aktualnih istraživanja povezanih s građevinama i zdravljem bavi
tzv. sindromom bolesne zgrade, zabilježenim među uredskim radnic11na, u vidu niza kroničnih simptoma poput glavobolje, letargije, suhoga grla, iritacije očiju i nosa i mučnine. Uzroke spomenutog sindroma bilo J<' općenito teško utvrditi, a ima i onih koji tvrde da ima više veze s (ne) 111dovoljstvom na poslu nego s ciglama i žbukom. To se, međutim, ne 11m:/c reći i za potencijalno daleko opasniju prijetnju zdravlju koje za ·.t.movnikc zgrada predstavljaju bakt<.·rijt· otporne na lijekove. Kao što •ino već naveli, javljaju S<.' sojevi 111hrilrnlozt ntpnrni nn antibiotike, a prnHnjl i nit-. dr11gih bnkt t•1·lja knjL· lz11 zlv 1j11 111.l>lli1111 ·1.,,hrl1111tost. \ t'
1
1(1 ,
R ICHARD HOBDAY
LJEKOVITO SUNCE
Akn su neka od pesimističnijih upozorenja o otpornosti na lijekove
SIR LEONARD HILL:
u svoje bismo nastambe trebali uvesti puno više zraka i svjetlosti ll <'j'.O što to činimo danas i održavati ih doista čistima. U takvim okolno.si inu\ uredi s klimatizacijom, mehaničkom ventilacijom, bez pregradnih 1 lnva, sa zatamnjenim staklima i umjetnom rasvjeton1 i ne predstavljaju 1 1 p< Hidrno zdravu sredinu. Za početak, u zgradama toga tipa svježi je zrak
UGODA ILI ZDRAVLJE?
1rn I\,\,
p1ii vn rijetkost: u nekim
slučajevima tek se petina zraka uzima izvana,
1,k ost ntak op et iznova kruži. U predantibiotsko doba, u kojemu su ve11 lcl· '/ ,,\I az nc bolesti bile uobičajena pojava, to bi predstavljalo opasnu
1 1
I'"" •.11 .
s ~ 1il'nn je da se tuberkuloza s jedne na drugu osobu može prenijeti sus-
hivon' ·i.a ventilaciju. Ilustracija za to je i glasovita zaraza do koje je došlo
hi odu Američke ratne mornarice USS Richard E. Bird. Zrak na spoi w•nt1 tom brodu bio je u potpunosti recirkuliran, pa se zarazne čestice iku nisu mogle, barem ne dovoljno, razrijediti. Osoba s nedijagnos11 11
"' 1
t h li 1\ 1\0 m
tuberkulozom na tom je brodu boravila nekoliko mjeseci i za vt ijemc: zarazila gotovo polovicu posade. Istražitelji koji su došli na 10 111 ud lrn l
l
11lt' t1ll1 M.'
godina puno se veći naglasak stavljao na stvaranje „udob11ng" okoliša za stanare zgrada nego na promicanj e njihove dobrobi.~i. No l:r.1\H:do ugodne i zdrave atmosfere postoji velika razlika. Stoga pnJC uq;o prijc:ckmo na nekoliko praktičnih činjenica o propustanJU suncevc vjt•tlosti u zgrade i prostor koji ih okružuje, bilo bi dobro naučiti što je 10 1.•tpr:tvo zdrav zatvoren prostor i koliko je važno pokušati imitirat i v.i uJ. kc 11 vjc.:tc u Zlttvorcnom prostoru. S ti1n ćc1no ciljem kratko proučiti u l jt· )nog zntu\~tv<:ni lrn, jednog od vel ikih pio nira na polju zdravih za· 1 t y(nt•i\lh pl'o~torn i (~to nns n\o7.dn l 1w,(t' '1.11t~11diti) vodećeg autoriteta 11 I' 11111 )1 11 , ,1 llt 1n.drn . ; n1lČ<.'Vl' "iVjl·do•.t 11 v1~i1•g 11 dm n a ljudsko tijelo. t
>d
I <) S()„ jb
V
1
I 1U
•
V
Sir Leonard Erskine Hill (1866. - 1952.) bio je jedan od najuglednijih fiziologa svojega naraštaja. Kao ravnatelj Odjela za naprednu fiziologiju pri Nacionalnom institutu za medicinska istraživanja (od 1914. do 1933. godine) proveo je opsežnu studiju tret1nana na otvorenom i terapije sunčevom svjetlošću blisko surađujući s vodećim helioterapeutima, uključujući i sir Henryja Gauvaina. Upravo je Leonard l-Iill dokazao da uvjeti na otvorenom ubrzavaju brzinu tjelesnog metabolizma. Hill je usto i jedan od prvih znanstvenika koji je odredio či1nbenike zbog kojih u zgradama vladaju zdravi uvjeti. Znakovito, preporuke što ih je u vezi sa zdravljem i higijenom iznio profesor Hill u velikoj su mjeri u srazu s uvjetima koji vladaju u današnjim kućama, uredima i bolnicama. Mnogi od njih građeni su tako da u nji1na vlada monotona, pregrijana, ustajala atmosfera na čiju je štetnost tako strogo upozoravao. Leonard Hill rođen je u Tottenharnu 2. lipnja 1866. godine. Višu medicinsku školu završio je 1889. godine na londonskom University Collegeu, a sljedeće godine i diplomirao na londonskom sveučilištu. Neko je vrijeme bio obiteljski lij ečnik, a potom se vratio na londonsko sveučilište i tamo započeo (pokazalo se) dugu i uglednu karijeru u fiziologiji. Profesor Hill vjerovao je da su neodgovarajuća ventilacija i umrtvljujuće grijanje u stanovima i na radnim mjestima velika prijetnja zdravlju stanara koji, da stvar bude još gora, nose previše odj eće, previše jedu i premalo vježbaju. Na temelju dugogodišnjih istraživanja zaključio je da je topla, vlažna atmosfera u zatvorenom prostoru štetna jer usporava tjelesni metabolizam te da sj edilački život u pretjerano kontroliranoj atmosferi pridonosi razvoju tuberkuloze i drugih bolesti. Arhitektonske preporuke koje je prcdlagao služile su promicanju dobrobiti stanara i smanjivanju njihove pod ložnosti bolesti. 4
Prvo i n ajvažnije, Hill je držao da hladni uvjeti pridonose živosti tijela I mentalnoj aktivnost i: topl:t, vh,'l.na okolina smanjivala je sposobnost
d.n pro iz.vodi top) inll, što j e~ d rt1Ht' Nt Hl lH' smnnjivalo apetit, dubinu d l ~ ;rnja, 111iši<(ni tont1 '> i Žl'~I i1111' li 1 ,,,1,, IJI' pnt ll 1•~( l op 11 ~ t n nj c i pospanost.
t ljdn
RICHARD HOBDAY
'/,a svojih istraživanja sir Leonard je utvrdio da su u mnogim loše ven-
Lllirnniln sobama glave stanara pregrijane, a stopala previše hladna jer su lt'IHpcrature poda bile puno niže od onih u visini glave. Postao je posve tivjc1·cn u to da bi uvjeti u zgradi trebali biti što sličniji i.dealnim uvjetim~ ntvorenom koje je u svojoj knjizi „Sunčeva svjetlost i otvoren prostor 1111 (S11nshine and Open-Air) iz 1925. godine definirao ovako: ftltirJ,lna metoda grijanja i
rano ujutro plivao u jezeru u blizini kuće. U dobi od 85 godina i dalje je svakoga dana šetao po kilometar i pol. Kao što je to u nekrologu objavljenom u British Medica! Journalu napisao jedan od bivših mu kolega:
Koliko i svojim riječima, Leonard Hill je evanđelje sunca i otvorenog prostora propovijedao i svojom pojavom. Uvijek je ostavljao dojam osobe na vrhuncufizičkog zdravlja.
prozračivanja prostorija omogućavala bi
/,J/i1Uttr1je topline, topao pod i ugodno strujanje hladnoga zraka - uvjete w11rrmoga proljetnog dana na otvorenom. ( :vrsto je vjerovao da su u vlažnoj britanskoj klimi isijavajuća toplina v.lt rc i1. otvorenoga kamina i ventilacija preko njegova dimnjaka i, prema lHlt rcbi, otvaranjem prozora, najzdraviji oblik grijanja; isijavajuća energi jn vatre bila je posebno važna jer je nadoknađivala nedostat~k sunčeve . vjrtlosti. U drugoj knjizi, „Zdravlje i okoliš" (Health and Environment), nhjnvlj~noj 1925. godine, sir Leonard Hill predvidio je plinsko cen~ ndno grijanje. Premda je priznavao njegove koristi u smislu energetske ~ t ukovitosti i čistoće, imao je i ozbiljne zamjerke o pitanju zdravlja: 11
su.rnnje da će centralno grijanje vrlo povoljno utjecati ~a potrošn!~ ,, Jort 1isjJUŠtanje dima. Svaka kuća i radijatori u njoj mogli bi se opskrb~7i 111 ·,:,111 toplom vodom iz središnje stanice. Štednjaci za kuhanje i grijaća tij~la llW<> / I bi rr-1.diti na plin. Ipak, centralno grijanje proizvodi monotonu, pret;er,1 ;; ~lt..<_ ?;rijanu, ustajalu atmosferu koja neće promicati zdrav~e u ljudi koji 11 1it•Jllr~j1 ~ prilike za ~jelovježbu na svježem zraku niti prepozna1u potrebu z 1i Ntlllf.I
1~/ow. J 1\tl
LJEKOVITO SUNCE
jt vjerovao da je ljudskom tijelu, kako binapredovalo, nužan stimn· \trn~ prOlTljcnjivih uvjeta te da inonotonn klimu u zatv~renom pr~s~oru viilJn lzhjL·gnvnt:i. Vrijedi napomcm11 i dn jt• Hir Lconard 1sa1n prakt1c1rnn i'i10 je.• propovijeduo. Bio j<.' vt lil
Usput rečeno, sir Leonard je snažno zastupao mišljenje pren1a kojemu se liječenje tuberkuloze na otvorenom treba temeljiti na zdravim fiziološkim načelima, a ne na slijepu vjerovanju u vrline „svježega zraka". To je značilo da pacijente za vrijeme terapije ne treba tjerati da se muče i s1nrzavaju - to je bio znak da je njihova sposobnost generiranja unutarnje topline prekoračena. Njegova opsežna istraživanja učinaka liječenja na otvorenom i liječenja sunčevom svjetlošću bila su motivirana potrebom da se utvrdi kako točno ti uvjeti utječu na ljudsko tijelo. Na njih je 1nožda utjecalo i to što je i sam dvaput podlegao plućnoj tuberkulozi i oba se puta oporavio. Jedan je od njegovih sinova, za vojne službe u Prvome svjetskom ratu, također podlegao toj bolesti i gotovo umro. Tijekom svojih istraživanja sir Leonard je zapazio da ljudi koji rade na otvorenom, primjerice mornari na dugim plovidbama, čuvari svjetionika i istraživači Arktika, ne obolijevaju od „prehlada" na koliko god ekstremnim temperaturan1a radili. Dakle, što se njega ticalo, povećanje broja respiratornih bolesti do kojih je dolazilo svake zime nije bilo posljedica niske vanjske te1nperature, već činjenice da hladno vrijeme ljude tjera da borave u zatvorenim, pretrpanim i pregrijanim prostorijama. Držao je da se u takvim uvjetima stopa zaraze intenzivira, a zdravlje biva oslabljeno ~tagnacijom topline, usporenjem metabolizma i pomanjkanjem sunčeve svjetlosti.
Više od stolj eća zagovornici rad ijalnoga grijanja tvrdili su da je ono t.tlrnvijc i prirodnije od grijanja toplim zrnkon1, što se i danas osporava. I{ ul ijalno grijanje djeluje i1,rnv uo 11 11 t IJt·lo i okolne površ ine te stvara 11god11ijc uvjt·tt• nn nižim l'l' ll\ JH't'11 t 111· 11111 :1;1.dc11 lll·go što bi to bio slučaj I 'l 1
RT CHARD HOBDAY
sct :-.11stavom na topli zrak. Posljednji zagrijava zrak koji potom kola i grije 11 t'i!l"avno. Za postizanje usporedive razine ugode nužne su više ambijl' l\t ,\Ine temperature, a jedna od posljedica, što je sir Leonard utvrdio I l) J.0-ih godina, jest i sušenje sluznih membrana u nosu, čime se povećava osj<.·Lljivost na infekcije. Isto tako, budući da se sustavi toploga zraka za I ll'i j(.:llOS topline od izvora do stanara oslanjaju na kretanje zraka, oni pokreću i prašinu koja opet povećava rizik od infekcije i alergije. Zu nimljivo je da su zaključci profesora Hilla (nadam se da možete otrpjdi još 1nalo povijesnih podataka) gotovo identič ni onima koje je Florr ru.:c Nightingale iznijela graditeljima bolnica 1863. godine u svojim „Zapisima o bolnicama". Za Florence Nightingale bolničke zgrade bile sti najvažnije za proces izlječenja, mjesta na kojima će bolesni povratiti zdravlje što je brže i učinkovitije moguće, pod izravnim nadzorom obučcnoga bolničkog osoblja. Da bi se stvorili takvi blagotvorni uvjeti, v:tljalo je zadovoljiti niz uvjeta, a njih, kao što je primijetila u „Zapisima o bolnicama", može zadovoljiti jedino kompetentan bolnički arhitekt:
N !jNltin odjel ni u kojemu smislu nije dobar ako se bolesnicima u njemu \'IJl' orijc•rne ne osiguravaju čisti zrak, svjetlost i odgovarajuća temperatura. '/ (J '" rez ultati koje treba postići bolnička arhitektura, a ne vanjski dizajn /// ii:~lcd. Ponovo, ni jedan od spomenutih elemenata ne treba žrtvovati na 1'fllu11 drugoga. Osoba koja ima poteškoća sa shvaćanjem bilo kojega od njih 111ože biti sigurna da bolnička arhitektura nije njegov poziv. Spomenute rečenice zapisala je nedugo nakon što je svladala teške lekcije o higijeni u bolnicama i koristi od svojega iskustva silno je željela preni jeti na buduće naraštaje. U doba Krimskoga rata, baš kao i druge vodeće: figure medicinske profesije, Florence Nightingale ventilaciju i higijenu nije držala osobito važnima. Bolesnici su tako ležali natrpani u poljskoj bolnici u Scutariju, loše zračenoj zgradi koja je ležala na razorenoj kanali zaciji. Na svoj užas gospođica Nightingnk· jt· t(:k prije kraja rata otkril.1 cfo su nehi gijenski uvj<."t i ti bolni<.·a11 1n 1w I\ 1·l11111 lcnjt· j~ nad ziraln. dovl·li do ~ llll 11 t'< nl< 16 000 ml a d i ć .\. Svi ~.11111111li111l l111lr t I; ll'l<2600 umrlo ih jt'
LJEKOVITO SUNCE
u
b~ju, a
18?0 od zadobivenih rana. Da stvar bude gora, Naghtingale je, ~m3esto da ih ostavi u poljskim bolnicama u blizini bojišnice gdje su im sanse za preživljavanje bile puno bolje, od glavnog zapovjednika, lorda Raglana zahtijevala da vojnike šalje u Scutari. Kao što Hugh Small otkriva u svojoj novoj istrazi te katastrofe, Florence Nightingale bila je daleko
od pop~arnog mita o Anđelu milosrđa. Naightingale je, nenamjerno, zapravo bila Anđeo srnrti koji je nadzirao smrt čitave vojske. To otkriće i njezino n evoljko sudjelovanje u službenom zataškavanju koje je uslijedilo dovelo ju je do potpunog sloma zbog kojega je godinama bila prikovana za krevet. Ostatak života Florence Nightingale posvetila je reformama javnoga zdravstva. To je uključivalo i unapređenje sanitarnih sustava i gradnje bolnica. Jedna od stvari po kojima se isticala među vodećim medicinskin1 teoretičarima svojega doba bila je i njezina potpuna uvjerenost u revolucionarnu ideju po kojoj se smrtonosne bolesti mogu ,,pokupiti« iz zagađenoga Fl01·ence Nightingale medu prvim je zazraka, tzv. epiden1ičnu teoriju infekcigovornicima osunčanih bolnic"kih odjela je. To se u velikoj mjeri kosilo s konvenc~~~a.lni~ r~zmišljanjem toga doba po kojemu su se fatalne bolesti mogle štnt1 Jedino izravnim fizičkim kontaktom i po kojoj su njihov uzrok bili premorenost, manjak tjelovježbe, pothranjenost ili „slaba konstitucija."
N~oru~~na v„epidemičnom" teorijom, gospođica Nightingale mogla je 0~1.asmt1. ~asto s~ bolesti šire u uvjetima prenatrpanosti i kako valja gra-
d1t1 bolrncke od3ele kako bi se to spriječilo.
RICHARD H OBDAY
NIGHTINGALEIČIN ODJEL
Flnt·cncc Nightingale postala je zagovornica „paviljonski
planirani~"
\wlnicu sastavljenih od prizemnih, paralelnih, hodnikom povezanih
holnjčkih
blokova/ odjela. Svaki od njezinih paviljona bio je dug 36,5 nH.:tttta i širok 9 metara i u svaki se moglo smjestiti po tridesetak kreveta. ( ikdc ukupnih dimenzija odjeli su bili izgrađeni tako da ~ud~ dovolj~~ vcllki da jh može voditi jedna glavna medicinska sestra, ah ne i preveliki knkn bi se prirodno mogli prozračivati. Odjeli u paviljonu .dij~lom su .bili l·i.~radcni na temelju zamisli gospođice Nightingal~ o. ~Jezi b~le.snik~, po koji ma je netko, u svako doba, na oku.trebao dr.zan i osoblje i paoJcut(.;. U toin su cilju odjeli bili raspoređem tako da Je soba glavne s~~tre bila sinjcštena pokraj jedinog ulaza - i imala prozor s pogl~~om ~a ci~a~ odjel. No jedna od najvažnijih osobina po koji~a ~u se pa~il1onski o.d1e!1 t'tt'lllkovali od drugih izgrađenih u isto doba bilo Je opsezno ostak1Jen1e s obje strane odjela, s najmanje jednim veli~m pro~~rom na s~~ka d:a kreveta. To je značilo da se odjeli inogu provJetrava~1 1 ~.a se u ~!1~. 1:1oze pt•opllstiti dovoljno svježeg zraka i sunčeve s~jetlostl ko!i ce spn1ec1u p~ )nvu bolničkih zaraza. Uz njezinu filozofiju nJ~ge bolesni.ka te.~u se oso~1tot:t'i tcJDclj ile upravo na vjeri Florence Night1ngale u epidemicn~ ~eonJU. Nl'''l.ini su prizemni paviljonski odjeli bili izgrađeni ta~o da ras~rsu1u kon.l iui\ioirani zrak i sprečavaju širenje zaraze iz jednog d11ela bolnice u drugi.
1
KAMIN I DIMNJAK Velike količine svježega zraka bile su nužne da razrijede i odnesu „pogubne emanacije" bolesnika te spriječi ~eđusobn~.zarazu. Zrak ~~ odjelima morao je biti svjež kao i onaj van~: .se ~i~e moglo post1c1 mehaničkim sredstvima jer, prema njezinu m1slJenJU, n11edan sustav umjetne ventilacije nije mogao osigurati z~ak do~:a:n~ svje~ine. Z~ p~četal~, ni· e biloJ· amstva da se zrak koji ulazi nece pom11esau s onim okuzemm. N,\ J 'd prirodnoj je ventilaciji inzistirala ne samo zbog vjere u ep~ em1cnu.~co riju nego i zato što je vjerovala da izlaganje: svjt"/,cm zrak~11~~ ~crap11slw · ~t .,, St"'n'" sti ) •rn l"lorcncc Ni1rht in111 dr, pl'lrndn:\ vcntllac1Ja 1otvoreni SVOJS VH. „ "tin o n .. \w tnll\i hlll J~·dlnn prlnijt·rt•m\ ~1·cd1-1 1 vu'I 111l11111 vl J11 11jl' i ~.ng;nJ~wanjc zrnk,1
!o
LJEKOVITO SUNCE
u bolnicama. Otvoreni kamin osiguravao je radijalnu toplinu, a njegov je dimnjak bio nezamjenjiv ventilacijski kanal. Radijalna toplina bila je prirodna: zrak zagrijan na metalnim površinama valjalo je izbjegavati, posebice ako je dolazio iz ventilacijskog sustava. Kako je zapisala u „Zapisima o bolnicama": Hermetički
zatvoriti pacijente u umjetno zagrijani zrak zna6 peći ih u lagano zagrijanoj pećnici. Gospođica
Nightingale držala je da, mora li se bolnica umjetno zračiti, s njezinom izvornom konstrukcijom nešto nije u redu. Grijanje toplim zrakom nije bilo u sl
• V
/ i li
'
Budu6 dn je dr/.nla kako je već iHa 11.nnw.nih bolesti ep idemičnog pndrijctln, stnjalištn Flon.: ncc.: Night lngn lt n ph rnj11 grijanju u zgradama 1
I '/ 'l
-
RI C HARD H OBDAY
J"ll
t•l.1
ZDRAVLJE U DANAŠNJIM
k1lt( n mikroba i koristi od antisepse i asepse paviljonski odjeli više nisu 111 po h:mu bolji ili gori od drugih tipova odjela. Gotovo istoga časa kada 11 1 g1 .1dcni, za prve se Nightingaleičine odjele ustvrdilo da nisu ništa
111
ZATVORENIM PROSTORIMA
Prilično je zapanjujuće koliko okoliš u suvremenim bolnicama odstupa od načela koja su postavili Florcnce Nightingale i sir Leonard Hill. ~ightin~aleičini odjeli i dalje su u uporabi, no način njihova zagrijavanja
~ d 111 vl jl od drugih i da su njihova izgradnja, vođenje i održavanje preskupi.
d 1 llJ t'ZJtH' preporuke o pitanju gradnje puno toga duguju drugim refor11111 1111111 .1 bolnica koji su bili ljudi iz medicine. No ona je na kraju došla cio z ii ljttl ka da su liječnici i bolnice loši za ljudsko zdravlje i radovala se .lnh11 11 l
----~
LJ EKOVITO SU NCE
su se smatrati neznanstvenima i pogrešnima. Tvrdilo se da nakon
I ' 1 t nll\ na umu valja imati da je medicinsku profesiju toga doba, baš kao i d 11111 uj11 , un apređenje javnoga zdravstva udarom na pojedinačne bolesti ,1111111,dn puno više od bavljenja pozadinskim uvjetima koji su ih izazvali. t 1tt pocl h n Nlghtingale prihvatila je suprotan pristup i s infektivnim se 111111 111 111 .1 pokušala obračunati na način koji bi naišao na odobravanje V 11111 v j 1 I d1 ttgih graditelja. Zbog prihvaćanja toga „inženjerskog pris1111 1,1" 11jcz.i11.1 kn111panja za sanitarnu reformu i čistoću u bolnicama naišla ft• 11.1 vc ll k nt por mcdicinskog establišmenta. Pravednosti radi valja reći
--
~prozračivanja drukčiji je od onoga koji je zagovarala gospođica Night-
~ng.ale. Za to, dakako, postoje dobri razlozi. Medicinska se praksa promi-
J~n.1la do neprepoznatljivosti. Hladan se, svježi zrak više ne smatra ljekovitim za bolničke pacijente niti, kada smo već kod toga, za bilo koga drugoga.' ~ole~ti koje se u njima danas liječe različite su od onih od prije pedeset ih stotmu godina. Na odjelima na kojima danas borave pacijenti s rakom, srčanim bolestima, moždanim udarima i slomljenim kukovima
neka~a ~u ležale. žrtve reumatske groznice,
šarlaha, tifusa, upale pluća, se~se i ~iza ~~g1h bolesti. Pacijenti na suvremenim odjelima - a, uzgred receno, 1 boln1cko osoblje - navikli su na razine udobnosti više od onih u kojima su uživali njihovi preci i zahtijevaju ih . .
Imvaj~ l~ ~zbora, ljudska će se bića radije odlučiti za kratkoročnu ugodu
1
zaz~1n~1 na dugoročne učinke svojih postupaka na vlastito zdravlje.
To vn1ed1 ne samo za izbor okoliša u kojemu boravimo već i za način prehrane, rekreacijsku uporabu droga i sjedilački način života. No za nas kej.i se uspijevamo oduprijeti tim iskušenjin1a, ili nas - kada u njima bo-
z 1,lm111/1,1110 JJflm je primijetiti da neki arhitekti, premda pola stoijećtt /'11•/.otHnn, 1111/"'kon slijede z drav raz um Florence Nightingale.„ >I o l i ~ 11 NiAhl ingalc ič inim odjelima bio je gotovo identičan okolišu 11 111.1w tiji m.t za lij ečenj e tuberkuloze „na otvorenom", koji su postali IH1p11I u ni 1920 ih i 1930-ih. Kao i njezini odjeli, i same zgrade tih sanato 1 J 1 •,h1 Jllt· su i zlječenju, a arhitektonska rješenja nekoliko bolj ih sanato 1 J 1 pn nu u>go~1.: mu s t1 bila sli čna njezinu p aviljonskom nacrtu. U oba sr •. l11t 1j t d d.do d:1 ~ vjež zrak posjeduje terapijska svojstva i zgrade su bik ci 111 l ~ I J c 11 · t.1 1<0 da ga u ujimn buck" izohilj11 .
I
•
rav1~. .o .- sp~pada neodoljiva želja da pootvaramo prozore pregrijanih
bolnickih od1ela, otkrića Florence Nightingale i sir Leonarda Hilla više su od usputna zanimanja. Želimo li dugoročno biti zdravi i u zatvorenom prostoru i ako smo spremni doslovce prihvatiti neka od spomenutih otkrića, morat ćemo stvoriti uvjete što bliže „uvjetima svježega proljetnog dana na otvorenom." U sjevernoeuropskoj klimi najbliži tom idealu su domovi sa solnrni~ grijanj.em kakve je prije dvije tisuće godina opisao Vitruvije. Tim ~c pr~stupom izravna radijalna toplina sunca p osprema u materijal od koJt.:ga JC.zgradu načinj ena i p onovo isijnva p oslije tijekom dana kada je to StlU\rtrHn~1 potn:b110. Un1j1.;sro dn .4'l' :wd r•/.uvaj11 11 strogo određenim grani<".l tno, 11v j~·1 I w11111· \ ~11 jq~ nkn li ~-1 slnl>rn h 1n '•t' mng11 mij<: njmi i siijcditi
RICHARD H O BDAY
11 vjt:lc: vanjskoga. U razdobljima naoblake solarni doprinos može se do· p1miti radijalnom toplinom iz podnog sustava grijanja. Rimljani su za VOJ<.' vile osmislili hipokauste, kanale koji su topli zrak provodili ispod 1u alov:i i zidova i tako od njih stvorili unutrašnje površine koje isijavaju toplinu.
"ol,\rnc građevine pravilno će funkcionirati samo ako sadržavaju pra· vi nHllcrijal, u pravim količinama i na pravim mjestima, koji će upijati 111H\•vu svjetlost koja na njih pada. Unutrašnje površine moraju služiti Imo 11 č inkovito termalno skladište, a betonski podovi, keramičke pločice I I 11 11H•ni ili cigleni zidovi za to su posebno pogodni materijali. Izravan 11 IJl•t •ij na učinkovitost strategije solarnoga grijanja ima i izbor unutrašnj ih 1 1v1 ~uih materijala i tkanina. Kakva korist od uporabe materijala koji l'o li1·.mjuju solarnu toplinu ako se isti materijali potom prekriju sagovima l.011 onemogućavaju prodor sunčeve svjetlosti? To što su interijeri koji 111H' 11H>gućavaju nakupljanje prašine i toksičnih tvari vrlo slični onima p ol 1l'lrnim za m aksimalno iskorištavanje radijalne energije sunca možda
I ulje čis ta slu čajnost.
LJEKOV I TO SUNCE
da se to spriječi jest pobrinuti se da i vanjski dio zgrade dobiva dovoljno sunčeve svjetlosti što je moguće dulji djo godine. To znači da u fazi planiranja posebnu pozornost valja posvetiti orijentaciji, jer o položaju kuće ovisi i količina sw1čeve svjetlosti na njezinu pročelju. Ako je postavljena pod pravim kutom u odnosu na kardinalne točke kompasa i okrenuta na jug, stražnji će dio kuće, gotovo pola godine, dobivati malo sunca. Ako je, međutin1, okrenuta na jugoistok ili jugozapad, zidovi će biti osunčani u svim godišnjim dobima. Na zen1ljopisnoj širini od 51,5 stupnjeva, na kojoj leži London, na zidu okrenutom na sjever čitavih šest 1njeseci uopće nema sunca, ali do lipnja taj je zid osunčan i po više od sat vremena dulje nego zid okrenut na jugo· istok ili jugozapad. Također je neobično što je zid koji je okrenut na jug u doba ekvinocija dnevno osunčan dva sata i četrdeset minuta dulje nego na lvanje. Ali na Ivanje jugozapadni ili jugoistočni zid osunčani su više od pola sata duže nego zid okrenut na jug. Spomenute brojke temelje se na pretpostavci da sunce sja od izlaska do zalaska, neometano oblacima. U Britaniji, međutim, tijekom godine na svaki sat sunca otpada (u prosjeku) i po dva sata naoblake.
SUNČEVA SVJETLOST NA OTVORENOM
,n 11111ovlšta flzičke sigurnosti, puno toga govori u korist postavljanja 1d 1111 11 1,gi•ttdu u smjeru jugoistoka ili u smjeru u kojemu sunce izlazi 11 : 1111 •, l llll mjesecima. Ako ga ne zaklanjaju okolne zgrade ili drveće, 1111 • t.',. V(.'Ć u rano jutro otopiti snijeg i led na stazama i stubama. Time l' 11 1:1njujc: rizik od padova i drugih nezgoda povezanih s klizavim 1
povi l11ama, na koje otpada popriličan broj hitnih prijema u zimskim 111je.·i.t.•t. ima, posebice među starijim osobama. ljudi koji u njima borave pozitivno može djelovati i sunčeva ~v f<'I )o4't nn vanjskom dijelu zgrade. U kišni1n razdobljima zgrade, čiji su 11dnvl izg1ndcni od cigle i betona, apsorbiraju velike količine kiše. Na zi· duvf 111., i1.l
N
Or{i1•11tt1cUtt i s1mće111r s1dr•tl1J.1'/, : mt .~/1•t11'1'11iw z1·mUopisnim Url1111111111(..ql'tltl1l lil'ij1•nti1'1111111111/11l'11rl.:o//Jm r'11111/1•1·1·1·/ u 110 t' ., ,//11//111,11/ .. !1/ll/l/ll Sf/'tl/111"
I '1''
RI CHARD HOBDAY
< >t l t'i o jl'
k::i.ko je udio Hemolytic streptococci, bakterije koje je izazvala inr.•l\l ij 11, bio daleko viši u uzorcima prašine izuzetim sa zamračenih odjela 111 gn li U'l.orcimu izuzetim s odjela s normalnom ·dnevnom svjetlošću 1·.~ lj t· hl iz11 n ezaštićenih prozora, čak i u gustoj prašini, bakterija nije bilo. 1
111<>I t•so1·
(.,;urod p roveo je niz eksperin1enata koji su pokazali koliko su
1111 ~l'V 11 i
dnevna svjetlost važne u sprečavanju širenja infekcije. Poput
-.vojlh pn•t ho dnika, doktora Arthura Downesa i Thomasa Blunta, otkrio j1· lwko izravna sunčeva svjetlost ima najjači baktericidni učinak. Otkrio jl I 1o d 11 jt: difuzna svjetlost sa sjevernog prozora u stanju ubiti bakterije, ' 1d, I on,\ liltrirana kroz dva sloja stakla, dok su Streptococci u prašini, u t1\1 1tlc11 pn."/.ivjcli duže od šest mjeseci. Rezultati istrage profesora Gar1nd 1nhjnvljcni su 1944. godine u časopisu British Medicaljournal te: „. službeno zabilježeni kako bi privukli pozornost na moguću važnost do/Jm.~11
prirodnog osvjetljenja kao mjere higijenske zaštite, u nadi da će po1i1k11111i rlll(jnje proučavanje ove teme. Premda se dobro osvjetljenje općenito \JJ/tllrtl požc(jnim, na njemu se, koliko znam~ nikada nije inzistiralo kao na /JJ lm'lit I m~j nužnosti na odjelima za septične kirurške slučajeve. Ova studija 11/:,1· .11jt nrt to da na takvim odjelima ono ima važnu ulogu, posebice ako 111J•,1ktJ<' /Joscbne mjere nisu poduzete„. kako bi se spriječilo atmosfersko 111\/ J/ ,•l(Jm~jc prašine. 1
l•'lo tt·ucl' Nightingale na tome je inzistirala gotovo stotinu godina prije 11
svoj lm „Zapisima o bolnicama". U vezi sa osunčanim odjelima vrijedi
jt• opširno citirati, ako ni zbog čega drugoga onda za ilustriraciju koliko ,,. 11l
svjetlost, ne samo dnevna svjetlost, nužna je za brz tJjJOtrwak osim možda u nekim slučajevima očnih bolesti i nekolicini dru,1:ll.1slučajeva. Da se nabrojiti slučajeve, njih gotovo bezbroj, u kojima se na mrrtlnim odjelima ili na odjelima sa sjevernim aspektom, čak i kada su bili I t'W<·ljito zagrijavani, ili na odjelima sposuđenim svjetlom, čak i kada su bili IHl
LJEKOVITO SUNCE
temeljito prozrači vani, oporavak bolesnika ni sa čim nije mogao ubrzati... Sve bolničke zgrade u ovoj klimi trebalo bi podizati tako da najveći mogući dio površine prima izravnu sunčevu svjetlost - pravilo koje je zapaženo u nekoliko najboljih bolnica, ali se, sa žaljenjem moram reći, zaobišla u građenju dijela najnovije sagrađenih. Rolete uvijek mogu ublažiti svjetlost na osvijetljenom odjelu; tami pak na mračnome odjelu nema lijeka„. Gubitak topline mogu umanjiti metalni poklopac ili dvostruko staklo. I dok toplinu možemo generirati, dnevnu svjetlost ne možemo, baš kao ni pročišćavajući i ljekovit učinak sunčevih zraka. Tu njezinu tvrdnju ilustrira i jedan zapanjujući primjer novijeg datuma. Preinake načinjene na odjelu porodništva u jednoj bolnici na Papui Novoj Gvineji 1980. godine rezultirale su niskim razinama prirodne svjetlosti, što je pak dovelo do epidemije žutice među novorođenom djecom na tom odjelu. Arhitektonske preinake koje su izazvale žuticu podrazumijevale su produživanje krovne strehe do iznad prozora. Količinu neizravne sunčeve svjetlosti i dnevne svjetlosti koja je do tada prodirala u odjel ti su produžeci smanjili do te mjere da je do tada svijetao i sunčan odjel cijeloga dana bio u polutami. U takvim se uvjetima pojavnost žutice alarmantno povećala sa 0,5% na 17%. In1a onih koji tvrde da žuticu u prerano rođene djece za.pravo izaziva deprivacija sunca i da incidenciju žutice u novorođenčadi diktira upravo način n a koji su odjeli za porodništvo i dječje sobe organizirani. Mjerenja su pokazala da djeca koja se njeguju u osunčanim odjelirria od sunca primaju i do 27 000 luksa; za usporedbu, razina svjetlosti na drugim odjelima može se smanjiti i do 110 luksa. Dakle, čini se da se pomnim arhitektonskim planiranjen1 u velikoj mjeri može izbjeći bolest, čije liječenje zahtijeva silno vrijeme i trud medicinskog osoblja, a ne izliječi li se na vrijeme, može izazvati oštećenja mozga u novorođenčadi. S druge strane visoke razine osvjetljenja bolesnicima mogu naštetiti. U neonatalnim klinikan1a jarka stmčeva ili umjetna svjetlost mogu naštetiti očima djece, čij a je središnja rožnica rođenj em n ezrela ; za njih treba osigurati neki oblik sjenila. No morate li provesti neko vrijem e u bolnici, svakako se p okušajte izbori ti za krevet na osun ča n o m od jdll . Ako vas n i I H\
RIC HARD HOBDAY
•,ponH.:nuti primjeri nisu uvjerili koliko vam to može koristiti, razmotrite I l'Ztilto.tc studije objavljene u časopisu]ournal ofthe Royal Society ofMedi' filt' 1998. godine, koja je proučila dokumentaciju više od 600 pacijenata 111·h uljenih na kardiološki odjel za intenzivnu skrb nakon prvoga srčanog 1d .11·r\. Smrt je bila češća među pacijentima koji su bili smješteni u sobe 1 nkn:nutc k sjeveru, bez sunca, nego među onima smještenima u osunčane „ohl'. Isto tako žene koje se od srčanog udara općenito oporavljaju teže od 111uškaraca bile su brže otpuštane iz sunčanih nego iz mračnih soba. l 'llll koji je obavio ovo istraživanje zaslužan je i za studiju o depresivnim hc )lt1lc"'kim pacijentima opisanu u Poglavlju 1. Nimalo iznenađujuće, čim otkrili da su osunčane sobe dobro djelovale na klinički depresivne pacij«ut c, počeli su razmišljati o potencijalnim učincima osunčanog okoliša 1111 c.l n1gc l.a život opasne bolesti te otkrili (doduše slučajno) da je terapija out t•von1 svjetlošću koristila i pacijentima koji su pretrpjeli srčani udar. 1\h Ćl: i'.anhnljivo pratiti kako će se istraživanja na tom području razvijati \, lo~ v:\'/,nijc, hoće li nalazi tih studija navesti arhitekte da grade odjele i djt t"'jt' sobe sunčanije od onih u današnjim bolnicama. 1
„,,
/\ 1
hit <.'leti bi u velikoj mjeri mogli ublažiti patnje i smanjiti troškove pove-
dq.1icncrativnim bolestima kostiju u starijih osoba jednostavnom duHllld11jo1n sunčanih balkona i verandi. Godine 1984. korisnici jedno1ti 1lcu11' zn starije osobe u Aucklandu, na Novom Zelandu, sudjelovali 11 11 t•I< pl·t'h11cntu koji je trebao provjeriti koliko bi vremena svakoga d 111 t t tt•hnli provoditi na suncu kako bi proizveli dovoljno vitamina D d 1 11<' ·1 \Štite o d osteomalacije. Ispitanici su, u prosjeku, imali 80 godina p1t•1t\d 1 su bili mobilni, trebali su pomoć u odijevanju i kupanju, a prije •IH lj4•Jovnnja u spo1nenutoj studiji rijetko su izlazili na otvoreno. Sve što Jt• hlln potrebno da tražene rezultate i postignu bilo je da svakoga dana, •.111110 30 Jninuta, sjede na otvorenoj verandi doma i suncu izlažu glavu, v 1, t , nad lnnicc i donje dijelove nogu, što se sve lako uklapalo u dnevnu ru1 t ln\I I ~l ićc:nika i osoblja. Istraživači koji su studiju proveli, a koja je objavIJt•11.1 , 1 čnsopisu A.ge rind Ageing, zaključili ~u da je sunčanje krhkih starijih n~ol u1 jdtt n, djclot vot:tn nnčin prcvcndjr ostl'mnnlacije bez ikakva rizika mi t1ov rnjr\ koji ~t· povt·~ujc s 11zl 1nn11 ll'tu 11nd1tlh dodataka. Držali SH dn hl I rn ·ihlj" kolt' ~w hiltw o :-i1111·lJl1 1111 , d I 11111 l
1. llll' •,
1
Ili
LJEKOVITO SUNCE
trebali više cijeniti i da bi zaklonjena područja okrenuta suncu valjalo uklopiti u nacrte staračkih domova. Upravo je to - aktivno sudjelovanje u planiranju bolnica i klinika - bilo zajedničko svim nekadašnjim vodećim stručnjacima za helioterapiju. A u njemu su morali aktivno sudjelovati zato što nitko nije sagradio ništa namijenjeno terapiji sunčevom svjetlošću još od pada Rimskoga Carstva. Sir Henry Gauvain postao je stručnjak za planiranje odjela za kronično bolesne pacijente, osobito adolescente i mlađe odrasle ljude, koji su se oporavljali ili se bližili ozdravljenju od kirurške tuberkuloze. Njegovo iskustvo u liječenju kroničnih bolesnika na odjelima smještenim na balkonima uvjerilo ga je kako je prilagodbe toga tipa treba nužno načiniti u svakoj bolnici, ne samo zbog prilika za izlaganje suncu koje su se time pružale: smijem li izraziti osobno uvjerenje, najpreči i najhumaniji nedostatak većine suvremenih bolnica opći je nedostatak primjereno planiranog i zaštićenoga balkonskog smještaja. Da bi taj nedostatak do kraja osvijestio, čovjek treba biti i pacijent i liječnik. Da bi se razumjela prednost izlaska na otvoreno, na zrak, daleko od pogleda, z vukova i mirisa bolesničke sobe, mora se iskusiti, što je, prema mojemu mišljenju, čimbenik nedovoljno priznat u praksi. „.
Spomenute rečenice sir Henry je zapisao 1938. godine kada je u bolnici bilo sasvim normalno boraviti mjesecima. Iako iz suvremenih bolnica izlaze daleko brže, pacijenti su za boravka u njima i dalje izloženi riziku razvoja insuficijencije ili deficijencije vitamina D bez obzira na starost. Bolnice, baš kao i domove za starije, trebalo bi graditi tako da pacijentima, dovoljno snažnim da izvuku korist iz sunčeve svjetlosti i svježega zraka, omoguće pristup suncu i svježemu zraku.
7 SUNČEVA SVJETLOST I ZDRAVLJE U 21. STOLJEĆU
Naš je odnos sa suncem složen, stavovi prema njemu znatno su se mijenjali tijekom povijesti. Godine 1903. Nobelova nagrada za medicin~ dodijeljena je jednom helioterapeutu, a u godinama koje su slijedile bolni.ce su se gradile tako da se sunčeva svjetlost u njima mogla koristiti kao lijek, dakako pod medicinskim nadzorom. U drugom dijelu 20. stoljeća pak sunčeve su zrake pale u nemilost do te mjere da se sunčanje aktivno obeshrabrivalo. Vjerojatno nema puno primjera medicinskih stavova koji su doživjeli takav potpuni obrat. Sunčeva
svjetlost može naštetiti, ali postoji čitavo bogatstvo povijesnih dokaza koji upućuju na to da može i liječiti i prevenirati kronične zdravstvene probleme. Liječnici koji su u prvoj polovini 20. stoljeća sunčevu svjetlost rabili kao lijek znali su da terapija sunčevom svjetlošću funkcionira, no nisu mogli objasniti zašto. Pipali su u mraku, da tako kažemo, jer je postojalo tek nekoliko znanstvenih teorija koje su prikladno mogle objasniti kako sunčeva svjetlost ubrzava zacjeljivanje rana i poništava štetu izazvanu tuberkulozom. Malo je znanstvenih ili, kada smo već kod toga, povijesnih dokaza koji opravdavaju javne zdravstvene kampanje koje preporučuju izbjegavanje sunca. Nema dokaza da sunčeva svjetlost izaziva melanom niti da ga sredstva za zaštitu od sunca sprečavaju. Ljudi koji rade u zatvorenom u puno su većoj opasnosti da razviju tu bolest od onih koji rade na otvorenon1, a melanom ima navadu izbiti na dijelovima tijela koji se rjeđe izlažu sunčevoj svjetlosti, poput torza i stražnjeg dijela nogu. Zloćudni melanom u Europi je češći n a višim nadmorskim visinama gdje je i manje sunčeve svjetlosti, a život preveden na sw1cu umanjuje rizik razvoja te bolesti. U ovnj t.1.:mlji (Vdikoj 13ritnniji , {)p. lll'. ) nrnnjnk sunčeve svjetlosti god išujc.· vjl't nl11 t 1111 11hij(' t lsrn.\· i t is1H~c ljud i vik nq;o što ih 11hijc rak I ti ?
RI CHARD H o nDAY
I 111 •• lpnk, da bismo bili posve sigurni, moramo puno bolje razumjeti d11 lov.rnjc sun čeve svjetlosti na ljudsko tijelo i njezinu ulogu u prevenciji I 11llc•s t1 , Puno više sredstava valja uložiti u otkrivanje djelovanja sunčeve
vj ·t lost i, a puno manje u to da nas se drži podalje od nje. A I t 11,dua istraživanja sve češće ukazuju na važnost vitamina D u normal"' 1111 I 111lkdoniranju tijela. Vitamin D sudjeluje u rastu i sazrijevanju stan' 1, 1 t ini se c.b posjeduje i protukancerogena svojstva. U laboratorijskim 1C 1•1 p •ri111t ntin\a pokazalo da biološki aktivni vitamin D usporava rast ·lm 11d11op uwlttnoma i drugih kancerogenih stanica. Deficijencija vitami11 1 I) 11111,ll 11 nnn je u nizu oblika raka i drugih najtežih bolesti. Djelovanje 1111 l' V<' W Jt.• t losti na kožu prirodna je proizvodnja vitamina D. Stoga zvuči p11..v1· 11 vjr1ljlvo da bi se broj ljudi koji svake godine umre od raka dojke, d1•l11 log , 1 ijevo i prostate te onih koji umru od ateroskleroze, moždanog 11cl 11 'i pa ijdomn kuka 1nogao smanjiti redovitim umjerenim sunčanjem.
N1· 1t1i1 st11nnjc da će se u godinama koje slijede o utjecaju vitamina D 11 , I 1111111os ni sustav doznati puno više, ali što je sa samom sunčevom vj1tl o~ ' 11 ? Zašto izlaganje sunčevoj svjetlosti u djetinjstvu sprečava razvi 1j 1H11lt ipll' skkroz.c u kasnijem dijelu života? Kako naša prehrana utječe koji naša koža reagira na sunčevu svjetlost? Koji su dugoročni ~ di 11V'1 I Vl'lli 11 ~ iud korištenja sredstava za zaštitu od sunca i koja je uloga 1 l1•111 Iv u lj · NlllH'n u razvoju osteoporoze? Mogu li se sunčeve zrake koris1 1 I ii n hl ,. ohrnuo tijek spomenute i drugih bolesti povezanih s deprit1 1 11 11\ (11 lhl
" lj11n1 1111c:1? Zašto je ranojutarnje sunce toliko korisno? Na ta i dn1ga I' 1 111J 1 11 t•h .1 11 10 odgovore, no ne dođe li do radikalne promjene stavova
I'' ' ' 111 1 • t111 c11 1•
medu onima koji formuliraju politiku javnoga zdravstva,
I n lt ·11w ih dobitL
Sv d\.1ko bi bilo korisno znati koliko su niske razine vitamina D 11oh h .qt·ne 11 uk11pnoj populaciji i što bi točno bila zdrava razina vitamina I>, SI11d lj · 11 F.uropi i Sjevernoj Americi ukazuju na to da bi insuficijcncija
(.ii" Hl' I clcfkijl' n<.' ija) n1ogla biti puno češća nego što se trenutno misli. to 11<.· i1,mj<.·ri , ~vc preporuke u vc7.i s količinom izlaganja sun čevo i vJ1•t ln• t 11 drnLll Hlrn pn·hrnni m17.nih 'l.:i odt"i.nvanjc odgovaraju će pri ču vl' vIt 111uI11.1 I> 111 ogu Ht' dovodit l u pi 1nult'. V11 lj11 :H· nn dati da će stvari post:1ti 111 ii 1 J ' "' J1· 11 111· 111 ko dol('koj I u1dt h ll C1 t I. l I 11wduvn•1n<.· nu, č ini S<.' VI ln I >111
<
1
11111
LJEKOVIT O SUNCE
iz~j.csni.1:1 d~ me.đu starijim pripadnicima populacije vlada epidemija de~CIJenc1Je v1tamma D. Ljude odgovorne za brigu o starijim osobama, on1n1a ~institucijama ili onima vezanima za kuću, treba poticati na poduzimanje koraka koji će njihovim štićenicima osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti ili dovoljno dodataka prehrani koji će tu pojavu spriječiti.
SUNČEVA SVJETLOST I STANOVNIŠTVO KOJE STARI
. U t.ijeku su demografske promjene koje će u nadolazećim godinama
1~at1. du~~.k~ implik~cij"e za osiguravanje zdravstvene skrbi za starije. Sve
v1~e ljudi z1~1. sv~ duze, sto znači da će se, što 21. stoljeće bude dalje odmicalo, bro1 11ud1 s degenerativnim bolestima vjerojatno znato povećati.
Prema brojkama koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija, od .1990. do ~995. godine stanovništvo u dobi od 65 i više godina diljem svijeta povecalo se za 14%; ista organizacija predviđa da će se njihov broj do 2020. godine u razvijenim zemljama povećati za 40%. S tin1 podacin1 a na umu, donositelji odluka na polju javne zdravstvene politike trebali bi pomno razmotriti sve što starijim osobama pomaže da ostanu aktivne, zdrave i pokretljive. Redovito, umjereno izlaganje suncu sprečava osteomalaciju u starijih osoba. Već i samo zbog toga starije bi ljude trebalo poticati da izlaze na sunce, a ne ih od toga odgovarati. Jedan od načina da se stekne posve drukčije stajalište o ulozi sunčeve svjetlosti u prevenciji i liječenju bolesti povezanih sa starenjem jest proučiti druge tradicije liječenja. Liječnici u drevnoj Grčkoj i Rimu sunčevom su se svjetlošću služili u terapijske svrhe, no Hipokratova je medicina odum~la davnih dana. Međutim, za one koji su se spremni zagledati malo dalje, 1 u zemlj~pisnom i u filozofskom smislu, postoje i druge tradicije koje nude korisne uvide. Kinezi su terapiju sunčevom svjetlošću prakticirali odv~avnine,.~ čine to i danas. Njihovo iskustvo sa sunčevom svjetlošću i ~1ac1n na koJI kombiniraju izlaganje sunčevoj svjetlosti i tjelovježbu vriJCdnc su pobližeg proučavanja, posebice u vezi s procesom starenja.
U knjizi ,, 1<11conjc na vrata života i druge ljekovite vježbe iz Kine: sl11~heni1 v j<·~h 111k,1 Na rodn<.' Republike f\i 11cu (Knocking nt thc Gate
LJEKOVITO SUNCE
, ,(' l ,ifc and other Healing Excercises from China: The Official Excercise
Hook of' thc People's Republic of China), koja je u Velikoj Britaniji objav111•111\ 198 s. godine, terapija sunčevom svjetlošću preporučuje se za niz
\,nh•srt: plućnu tuberkulozu, depresiju, srčane bolesti, artritis, rahitis te
,:bi.ol~ške energije" iz atmosfere. Najpopularniji sustavi poput
Ja 1 qi-gonga u te se svrhe koriste i u bolnicama i
t'ai chi-
n1eđu stanovništvom
op~enito. Parkovi u Pekingu, Šangaju i lfong Kongu puni su starijih ljudi k,0~1 s~~k~~a d~na; u zoru, u njima Vježbaju. Sustavi tjelovježbe poput
t ai chtja ih chi c.h uana tradicionalno se prakticiraju tako da je osoba
k1·ou1t nl cntcritis ili crijevnu upalu. To je posve u skladu s prakticiranjem 1~1 tpljt sunčcvotn svjetlošću na Zapadu. Kinezi se, međutim, stmčevom • vji•tlo~ć11 koriste profinjenije, što, čini se, utječe na zdravlje u starijoj
k 0 J1 p~ak~ic1~aJu hat~a J~gu jutarnju tjelovježbu započinju „pozdravom s~ncu : a i ~ipokrat Je p1sao o koristima od ranojutarnjih šetnji u zims-
duhl. Dn bi lh se razumjelo, isplati se poznavati ponešto od filozofije na
kim ~Jese~1ma. ~akle, nalazi zapadnjačkih helioterapeuta prema kojima
li!!loj SL' temelje sustavi tradicionalne kineske medicine i tjelovježbe.
r~~OJUtarnp sun~e~a svjetlost.ima koristan učinak na njihove pacijente
\I I l'tHl k io netlnim se kulturama sa starijim ljudima postupa dostojanstVt' lHl
ll'I' pood n1akla dob ukazuje na mudrost. Kinesko se društvo u velikoj
na poštovanju prema starijima i prema dugovječnosti. To •1, 1111!111\n)c za dugovječnost dijelom je ukorijenjeno u taoizmu, filozofiji lwJ1t Je duboko utjecala na kinesku kulturu. Rani taoisti bili su alkemičari 1~vcs.l'dno su proučavali proces starenja. Njihova su istraživanja dovela do 1wp11na k\asičnog sustava kineske medicine te niza drugih disciplina koje ~a· t iČll ozdravljenja, poput tjelovježbe i prehrambene terapije. Taoisti su 11110 cijenili svakoga tko bi i u starosti ostao u formi i dobroga zdravlja 1 tt· time jačali 1nišljenje po kojemu je starost nešto čemu valja težiti. Nasupwt tmnll, v.apadna kultura favorizira mladost na štetu starijih, a upada 1i ij«1·11<' rncljilo
1 1
o ~l kako pozitivnih uzora za osobe starije od šezdeset godina i nema.
'/,npnJnl stt mediji starije osobe skloni prikazivati kao ovisne,
nemoćne
I scniln<.; . Ideja da nekakav umirovljenik po izdržljivosti ili vladanju borilačkim vještinama može nadmašiti mladoga odraslog čovjeka strane
su našoj, ali ne i drugim kulturama.
Ositn poštovanja za starije članove društva Kinezi posjeduju i dugu nepreldnutu tradiciju preventivne medicine i pridaju silnu pozor~ nost učincima prirodnih ciklusa na zdravlje. Čini se da korisne učinke tjelovježbe na ranojutarnjem suncu cijene stotinama ako ne i tisućatnn godina. Kine1.i pridaju veliku važnost boravim na otvorenom u zorn I do kraj u iskorištavaj11 ·1.a zd rnvljc korisna svojsl. va ranojutarnjcg okom11. 'l'i~11Ćt\f\\n su pndh Ht rnzvijali i usl\vrfi11v111l n\>lllw tjdovj(;'/,bc koja, pn·11 11t
11JlI111v 11 v11·1ov111•I11 , 011I 11 1 1 lm!' l'lll
I"
I' 1'11 1 t\1 li 11I 11
•111101111ta vn
1ilrn 1t1u l111 1111
ok~.enuta ~r~~a istoku, .prema izlazećem suncu. U Indiji i drugdje ljudi
dijelom se temelje i na tradicionalnim sustavima liječenja. Ljudi koji prakticiraju t'ai chi i qi-gong tvrde da je izlazak sunca doba da~a
s najvećiln potencijalom. Zrak je tada svjež, čist i pun „dobrote."
~hi u zra~u.tada je najpovoljniji jer se energija janga povećava, a energija
JI~a smanJUJ~· l!z to, organi namijenjeni uklanjanju štetnih tvari iz orga~1zma - pluca..1 debelo crijevo - najaktivniji su netom prije zore, stoga
Je to. dobr~. vn1e1~:e da se tijelo oslobodi ustajale energije i nadopuni je ~anoJ~ltarnJim chtjem. ~te ~v~he Kinezi su razradili bogatu lepezu nečega st.o bi..se moglo nazvati „VJezbama na otvorenom", koje čine integralni dio nJlhova sustav~ ~edicine. U svojoj knjizi „Medicina 21. stoljeća" ~2lst Century MedIC1ne) doktor Julian Kenyon ovako naglašava razliku između zapadnjačke i istočnjačke medicine: ldej~. o biolos~oj energiji je,
u manjoj ili većoj mjeri, razvijena u različitim terapi;ama) ali svoj vjerojatno najsofisticiraniji izraz nalazi u tradicional~oj kines~oj medicini u kojoj se ta energija naziva chi... čovjek se poprilično izne~~di ~ada shvati da je konvencionalna medicina jedini čovjeku poznat medicinski sustav koji ne poznaje pojam biološke energije. . Štoset~četjelovježbe,jednaodnajvažnijihrazlikaizmeđulstokaiZapada
!e
izravno ~ovezana sa.~~arenje~. Tradicionalni kineski sustavi tjelovježbe omogncllJll. onhnn kop 1h prakticiraJ·u da , kako · iormu c . . . " stare . , pobol"' JSaVaJu 1 VJCŠt lili! l 11l<'g11j11 svoj chi. U zapadnjo.čkim se pak sustavima u većini
RI C HARD HOBDAY
.lu~.ljl•va, chi rasipa. Vještina, tjelesna forma i izdržljivost sportaša i žena
starošću se ubrzano smanjuju. Na ovom bi mjest~ ~ožd~ \ 1tl t1 korisno proučiti dio tvrdnji povezanih s kineskom tjelovJez~~m 1 , le1znat i po čemu se ona razlikuje od zapadnjačke i kakve su konst1 od
, Z .tpadu 11 1
11 jl' I
sa
i na red ovnog prakticiranja.
R ·ci mo prvo ponešto o povijesti najpopularnijeg od tih sustava. Prema
1-i•,i•iHll , tiii chi ch'uan ili taji quan (kako se ~iš_e na roma.ni~iran~~ ~nes
l
1t· 1111
:t Je stoljeću utemeljio taoist i strucnJak za bonlacke VJest1ne po
1
Zhang San Feng. Priča kaže kako je Zhang S~n Feng pr~m~~r:o
11 1ku i'.l nH:du ždrala i zmije, u kojoj je zmija nadmudrila puno vecu i Jacu
k \I vjd to migoljcći svakom njezinu napadu, a potom joj silnom brzi110111 i okretnošću uzvraćala. Fleksibilnost i elegancija zmijskih pokreta ''"li vili 1\\1 ga i 0 11 ih je odlučio integrirati u sustav borilačkih vještin~ _koje obuhvaćale i tehnike kontrole disanja, vizualizacije i razvoja chi1a. U
111
11
... toljl·ćima koja su slijedila t'ai chi se razvio u zastrašujući borbeni.~us t i\V i ~rcdstvo za usavršavanje fizioloških i psiholoških procesa u tlJelu, ~u kl,\dno filozofskim načelima taoizma. Da bi se t'ai chi ch'uan prakt ll lrno Jrn ko treba, nužne su potpuna koncentracija i mentalna mirnoća,
u•hllik:t kombinira um i tijelo na način na koji to ne čini ni jedan oblik 1..i p d njnčkc tjelovježbe. Um se na Zapadu dugo smatrao p~:ve _odv~j~n1 111 nd tijl·ln. u drugim kulturama tomu nije tako; na prakucnoJ raz1n1 ta Je dlhotomija n ajvidljivija upravo na polju medicine i tjelovježbe. 1
Po'lljt clnjih je nekoliko
desetljeća t'ai chi ch'uan p_o~ta~ po~~ar~n .up~
,\Vo 'l.bog zdravstvenih atributa i danas ga
1
praktic1~aJU ~1hJun1 l~~dt
diljem svijet a. Sve je više dokaza koji pokazuju da se njegovim redo~1tm1
prakticiranjem poboljšava opće fizi~ko st~je .te ~a k:.rdiov~~~ularni, respirato rni i skcletalni tjelesni sustavi funkc1on1raJ~ ucm~ov1t1Je. Jeydno od mnoštva koristi što ih donosi t'ai chi jest pobolJsavanJe ravnoteze. Kod prijelo ma kuka gubitak ravnoteže u kombinaciji s lošom. općom tjclcs nom formo m i sm anjenom fleksibilnošću važni su koliko i slaba gustoĆ:\ kostiju. Pregled ko risti o d vježbanja t'tti chUrt, objavljen 1997. godine ."
časopisu !lrc:hfoas rf PtJysical JVJedid11t
lfrlmhilitation pokazao J<.' knko st.• uw<'lt1 srnrijim vjt·•/.h:\Čit111 hlljt•1,l 1.1111 t 110 munji broj padova, nli l Hli .dii l rn l lhiclnvn. ( ».oh.1knjn bi ·11 dil\ li11111 I I 11p u toj 11\jt.• rl pobolj š11v11 1
1111rl
LJEKOV I TO S UNCE
ravnotežu i uspjela dokazati da bi time smanjila troškove liječenja prijeloma kuka i drugih ozljeda povezanih s padom u starijih osoba mogla bi se nadati vrlo ugodnoj mirovini. ~ostaje i dokazi da je t'ai chi korisno pomoćno sredstvo u liječenju Par-
~~s~nove b~lesti. Riječ je o progresivnom neurološkom poremećaju, CIJI s1mptom1 obuhvaćaju nestabilnost, drhtanje, usporenost pokreta, ukočenost, depresiju i mentalnu letargiju. Pojavnost prijeloma kuka u
oboljelih od Parkinsonove bolesti općenito je visoka; oni suk tomu skloni deficijenciji vitamina D, a posjeduju i ispodprosječnu koštanu masu. Pacijenti s tim oboljenjem kažu da t'ai chi usporava slabljenje motoričkih vještina i mentalnih sposobnosti koji se povezuju s tom bolešću. Ako prito1:1. po~oljšava i ravnotežu, tada bi koristi od njegova redovitog prakt1c1ranJa mogle biti vrlo važne za svakoga s tom bolešću. I osobe s multiplom sklerozom znaju imati niske razine vitamina D i izložene su natprosječnom riziku od prijeloma kuka. Kao i u slučaju Parkinsonove bolesti, nepokretljivost i neodgovarajuća prehrana ograničavaju količinu raspoložjvog im vitamina D.
Čini se da kineski pristup tjelovježbi sve brojnijoj populaciji starijih i nemoćnih na Zapadu može ponuditi puno toga i, ako ništa drugo, služiti
kao mjera prevencije. Nažalost, nen1a znanstvenih dokaza koji bi podu~rl~ tvr~~je. o korisnim učincima vježbanja u zoru, osim onih o terapiJSkim uc1nc1ma na pacijente sa sezonskim afektivnim poremećajem. Na duži rok, istraživanja bi mogla pokazati da za tradicionalnu praksu oku-
pljanja u parkovima i na drugim javnim mjestima u rano jutro, kako bi se izvukla korist iz finih energija kojima Kinezi pridaju toliku važnost, postoje zdravi razlozi. Napokon, njihovo dugo, zbog neprekinute tradicije narodne medicine, znanje o tomu što sunčeva svjetlost i svjež zrak čine ljudskome tijelu kojim raspolažu Kinezi puno je intimnije i instinktivnije o d onoga kojim raspolažemo mi na Zapadu. Možda je vrijedno spomenuti da je sir Henry Gauvain među vodećim hcliotcrapeutima svojega doba bio jedinstven po tome što je djelovanje l'nnojutnrnj<.:g sunca uistinu pokušao objasniti terminima koliko-toliko h'llskimn ~ 11 n11 H t vt: nimn.. Kao i drugi h cJio tcrapcuti, i on je tijekom go-
dina opd'l ln d11J111 11 njo sv j(._·tlost i111n najvn'u tcrnpijsku vrijednost. Prema
RI C HARD HOBDAY
1
· " k" · 1 anja rano~z ag . k
n j1. i1ov u 1nišljcnju, to je bilo stoga što je ,,svjet osru so 111
1
'
,'1HJ'c1n suncu u p acijenata izazivao jaču reakciju nego izlaganje u. askl sam nazivao
dijelu d ana. Taj je motiv razvio u.s .~~u neceg.~ ~~o J~ ·e 1927 o„ . „ ih poticaJ·a i promJeDJlVlh reakcija koJU J ·g l l i>t JJo m p romJenpv . d' " . . d' · kom društvu. Sir Henry Je tvr 10 d l ll l' pn ·dstavto KralJevskom me ic1ns . . . ., .t' I\ 11'0 ti jelo pacijenta koji prolazi helioterapiju treba.1zlagkatldSVJeze~u1· , „ . . ki pa čak l sva o nevno 1 i ''I t' il<11 1 u uvjetima koji se m11en1aJU sezons , . . • ' • 1 · · im1eren1m v 'ko1' I imta. Za njega su upravo ta stalna promJena,
"
•
olJl' tl\
tl 'ipJ r~HH hdiotcr:ipiju. I i l
. " .
.
zadovolj~vajuć~ obp~nJenJe. z~ onoga što je zabilježena o učincima ranoJutarnJe .s~~evke SVJet „
'
·
dređenoJ·
su mJen ipa pove-
lo-.d l\i štoviše, hclioterap1Je opceruto, u o , . ' l š „ spozna)· ama o sezonskom afektivnom poremecaJU. 1••\ut· s t. nna npm . . . · Mt >žd:1postoje i uvjerljivije teorije o zdravstvenim k~nsuma ranobJu~arnJe . . H Gauva1n no bez o zira na d io vjt•tlost i od one koju je ponu sir enry ' . " . . 1 \ o li rn.tt• n\O li za to ikada dobiti zadovoljavajuće znanstveno o~JaSnJC~Je, . · · D ranim jutarnpm satima 1u · 11m munnje u to da se osim sinteze v1tam1na u . .„ S . „· rano u krevet rano iz ·1hl v11 i nd to poprilično neob1cno. tara uzrec1ca „ ". . , „ d' · · v "to se to na prvi pogled cmi. I< l't' Vl' t n" i no-I.da vn1e 11 vise nego s OSIROMAŠENJE OZONA I SREDSTVA ZA ZAŠTITU OD SUNCA . . o da J. e ozonski omotač osiromašen djelovanjem foko JC p osve 1asn fi · dalJ. e nema nazna 1
1{,
li\ ' . '
'
LJ E KOVITO SUNC E
pojavnosti raka kože u Ujedinjenom Kraljevstvu i drugdje nije došlo zb og osiromašenja ozona. Što ga onda uzrokuje? Tijekom 20. stoljeća incidencija nemelanomskih oblika raka dramatično se povećala. U industrijaliziranim se zemljama taj porast poklopio s migracijom stanovništva koje je sa sela krenulo u gradove, u potrazi za poslom u uredima i tvornicama. Danas puno vremena provodimo u zatvorenom, konzumiramo sve manje kalorija, a u prehranu uključujemo više masnoća nego prije. Nesumnjivo, prehrana silno utječe na pojavu raka i upravo je prehrana, a ne sunčeva svjetlost, u samoj srži tog problema. Kada se sunčeve svjetlosti i dokopamo, često to činimo na odmoru, negdje u inozemstvu, nakon što smo mjesecima boravili u zatvorenom prostoru i potpuno odjeveni. To znači da do spore postupne pigmentacije koja koži osigurava kakvu-takvu prirodnu zaštitu od intenzivnoga mediteranskog ili karipskog sunca obično ne dolazi. U takvim okolnostima iznenadne navale snažnoga solarnog zračenja nisu samo neprirodne, nego i opasne. Sredstva za zaštitu od sunca tu mogu pomoći, spriječiti nepigmentiranu kožu da u takvim uvjetima izgori, no valja ih koristiti tek kao posljednju liniju obrane. Koža koja ne stigne izgraditi vlastitu obranu protiv jake sunčeve svjetlosti i tijelo koje se nije aklimatizirala bolje se štite odjećom, šeširom i dugim siestama. Jedan od mogućih čimbenika geneze raka kože je i temperatura u neposrednom okolišu. Kao što smo vidjeli u Poglavlju 3, nalazi studije objavljene 1941. godine ukazuju na moguću povezan9st sunčeve svjetlosti, ambijentalne temperature i raka kože te na činjenicu da na mjestima s prosječnim temperaturama nižim od 5,5 °C sunčeva svjetlost zapravo može razviti imunitet na rak kože. Iz onoga što je poznato iz radova doktora Augustea Rolliera i drugih helioterapeuta, čini se da ljudsko tijelo na sunčevu svjetlost reagira drukčije kada toplinu pokušava generirati nego kada je pokušava osloboditi. Čini se da sunčanje u hladnim uvjetima j ača imunosni sustav i stimulira samoiscjeljujuće moći tijela. Zašto se to događa, nije posve jasno, ali taj se pristup svakako čini najrazumnijirn na pot\·tlrn ~ un čn nj a, osi1n ako ste iznin1no osjetljivi na hladnoću. I t \l ll n m , l 10 J. 111 110, vu ljn provesti viŠ<.' istrnživcmja. 1 povezanost uporabe
RrcHARD HoBDAY
1
·d·.1.wn za zaštitu od sunca i zloćudnog melanoma treba podvrgnuti
P' upit kivanju strožem nego što je to danas. To ~ože naići na veli~ otpo.~ \h koji protniču njihovu uporabu, ali ima i uglednih znanstvenika ko~1 1111
llfllll nnst
korištenja kemijskih sredstava za zaštitu od sunca dovode u p1-
t1llljt· i njihovim. se sumnjama valja pozabaviti.
ZGRADE, BAKTERIJE I SUNČEVA SVJETLOST l\t l11
0
,
ohn koje u Ujedinjenom Kraljevstvu umiru od raka kož~ iz~osi
11t1ltllt1 10 tkscli11u broja osoba koje umiru
~d i~fekcij~ pokupl1emh
u linluk.1tn.1. u Ujedinjenom Kraljevstvu boln1cke infekc1J e danas odnose vl t ' ilvorn nego što ih odnose prometne nesreće ili samoubojstva. Poj,1v j, 11ktct'ijn otpornih na lijekove posebno je zabrinjavajuća jer se čin~ 1 I ko bi t rovnnj c krvi, infekcija rana i upala pluća uskoro ~~gle pos~~t~ 11 • tjt·l'.' iv<:, odnosno da bi mogle prestati reagirati na bilo koJl raspoloz1v1 111 11
'"' lhi
11 1 1
1111
c1 i, ll l' i nn metnu nam se radikalne promjene u n:.edicins.koj
p~aks1.
y11 lj 1 111 11H t t nnch\ti da nikada nećemo doći. ~o st:dlJ a u k~Jemu .ce~o t' 1 IH11n·hc dezinfekcije rana i oporavka tlJela osteceno~ i~1fekt1~~1~ / 1 tic •,ti u t 1w sunčevu svjetlost morati oslanjati u mjeri u koJOJ su to c1n1h 1
1
11
I pit~c l.
ti 1
n11k d~o, bude li taj problem nemoguće riješiti kratkoročno, bit će važno
ptrnhll~i načine gradnje bolničkih zgrada kojim bi .~e ~prečav~lo širenj e z 11 a·i. \. u osunčanim bolničkim odjelima baktenJa Je manJe nego u , 1 čnl i n, :t suvremena znanost pokazuje i da predstavljaju bolji okoliš za 1111 lljt•t t•njl' klinički depresivnih pacijenata i žrtava srčanog u~~~a. Florencc
Nlght lnguk 0 tornc je govorila još 1860-ih , a povratak na h1g~Jen~ke standoadl' I\:\ kojima je inzistirnla vjerojatno bi uvelike smanjio šu cnJC zara1.a 11
l>ol11k11 nlil .
PiopH~t n njt• ~\t1ll\'Vt' svjedosti u gtnckvl1H', Imo sredstvo o~.igu~::wl\njn z li 11\ICIH 1111111t 1'11~1\jc·g okn\IŠth blln je' Jli I ll.: h110 pup11 J,11'1\0 \I p<~V IJCSOtn~ I':\'/, dnhllltll 111 l(cljlti \l l 1~ 11 111·,· ll l 01 v111 • 11t1 t nv1d11 Ili1~ll •:c 11 kuvno konst lio 1
LJEKOVITO SUNCE
kao terapeutske sredstvo. Današnja zapadnjačka kultura ne poštuje ni sunce ni terapiju sunčevom svjetlošću, što pomaže objasniti zašto toliko vrem ena provodimo u zgradama koje nisu građene za sunčevu svjetlost. Kinezi slijede priznatu tradiciju propuštanja zimske sunčeve svjetlosti u zgrade u kojima žive, čime jasn o pokazuju da vode računa o prevenciji bolesti. Isto tako najglasovitiji arhitekt carskoga Rima, Vitruvije, propisao je da spavaće sobe u kućama i vilama trebaju biti okrenute na istok kako bi uhvatile ranojutarnje sunce. Kao i njegovi istočnjački kolege, i on je pazio da građevine budu organizirane tako da pridonose zdravlju svojih stanara. Vitruvije je držao da arhitekti moraju posjedovati aktivno znanje iz medicine. S obzirom na zdravstvene probleme povezane sa životom i radom u suvremenim zgradama, možda bi arhitekti trebali proći neki oblik medicinske obuke. Ili nam je možda potrebna posve nova profesija, koja će obuhvaćati obje discipline. Vitruvijevi su klijenti, ako ništa drugo, u svojim nekretninama dobivali dovoljno prirodne svjetlosti da održe biološke ritmove i emocionalnu stabilnost, što se za mnoge od nas danas baš i ne može reći. Budući
da je ljuska vrsta evoluirala na suncu, a ne u zatvorenom prostoru, pod svjetlima reflektora, to što umjetno osvijetljene sredine mogu narušiti normalno funkcioniranje tijela ne treba iznenađivati. Niske razine svjetlosti narušavaju prirodnu proizvodnju melatonina tako da se on danju, kada moramo biti budni, pretjerano luči u krvotok, a noću, kada trebamo spavati, izlučuje se pre1nalo. Dugotrajna izloženost visokim razina1na umjetne svjetlosti tijelo može izložiti ~tresu, a postoji i jedno poprilično uznemirujuće istraživanje koje ukazuje na to da bi zloćudni melanom na neki način mogao biti povezan s fluorescentnim osvjetljenjem. Nas koji živimo zapadnjačkim načinom života i većinu vremena provodimo iza stakla puno bi više trebalo zabrinjavati to što prilike za iskorištavanje biološki aktivne komponente sunčeve svjetlosti mogu biti ograničene. Izlaganje suncu nesumnjivo predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik, no mnogi od nns v l a~tito zdravlje dovode u opasnost možda upravo njegovim u s krać i vn 11J t• 111 . <:llj ove knjige bio je naglasiti neke od pozitivnih aspekata j 1)'/
11)I I
RI C HARD HOBDAY
dati određene smjernice o načinu da se rizik od izlaganja suncu Vl' t le.· na Jn inimum, a dobre strane iskoriste do n1aksimuma. I dalje ne :1,1t 1nw puno toga o tome kako sunčeva svjetlost djeluje na ljudsko tijelo. I•I n, 11H.:dutim, vrijedi i za uzroke mnoštva najtežih degenerativnih bolest I l< c>J e.• pt'itišću zapadni svijet. Moguće je da sunčeva svjetlost ili, točnije, dt•pl'ivndjn sunčeve svjetlosti u genezi tih bolesti igra puno veću ulogu tH ~go ~t t) se općenito priznaje. Postoji puno povijesnih i suvremenih doI 11 ~.1 1 knJI okuzuju na to da umjereno sunčanje može biti korisnije nego što mn t n d1u1 ns navedeni misliti. Ako ste u to uvjereni, nastavite se sunčati, di op l't ''l.ll O. l prito1n ne zaboravljajte one sudbonosne riječi uklesane u A1111l1i11ov hmm: Ničega previše.„ upoznaj samoga sebe. 111 H'n t e
p "
S unčeva s~jetlost i ~opli na neophodni su za cjelokupnu prirodu . čovječa n stvo j e, ta kođer, dio prirode 1 potrebna mu j e s unčeva svj etlost za zdravlj e i dobrobit za ' vit alnost i sreću .
Ova ~nji ~~
o ~jašnJ ava kako bismo i zašt o ponovno trebali poželj eti dobrodošlicu suncu u nas1m z1vot 1ma, 1t o na siguran nači n . Poka z~je
nam kako se sun_č,e va svjet lost u prošlost i koristila za sprječava nj e i bolest i t e kako nas u buducnosti može izliječiti i pružat i nam pomoć ..
lij ečenje
_Dr ._se. Richard Hobday, čla n j e britanskog registra komplementarnih Je kinesku medicinu i kineski sust av vj ežbanj a u Kini.
st udirao
liječnika ,
Dr . Ho bd~y ima -~iše ~odiš nje iskustvo u salam om dizajnu zgrada i j edna j e od osobnost i u pov11est1solarne t erapij e
vodeći h
