RAT92

dr. Muhamed Borogovac

Rat u Bosni i Hercegovini 1992 - 1995

Bosanski kongres - USA

Za izdava~a: Prof. dr. Vahid Sendijarevi} Tipografska priprema: Bosanski kongres - USA Tel. (617)783-8796, (810)828-3193 FAX (810)828-3069 Printed in USA 1995.

2

Sadràj Posveta ......................................................................... 6 Predgovor ..................................................................... 7 1.

Etni~ka struktura Bosne i Hercegovine ...................... 9 Srbi Hrvati Bo{njaci

2.

Bosna i Hercegovina u SFRJ ....................................... 18 Bosna i Hercegovina prije "Afere Agrokomerc" "Afera Agrokomerc" Stranka demokratske Akcije --SDA Prvi kongres SDA

3.

Kako je umrla Jugoslavija ............................................. 26 Federacija Jugoslovenske narodna armija i Teritorijalna obrana Skup{tina, Predsjedni{tvo i Vlada SFRJ

4.

Rat ................................................................................ Rat u Sloveniji Rat u Hrvatskoj Tu|manovo shvatanje "razboritih granica"

33

5.

Novi svjetski poredak ................................................

36

6.

Rat u tuzlanskoj regiji ................................................ 3

38

Patriotska liga u Tuzli Napad na prostorije SDA Tuzle Tuzla prije 15. maja 15 maj 1992. Prve trgovine teritorijama 7.

Kadrovska politika SDA u ratu ................................... 50 Priliv novih ~lanova Pohara u Tuzli

8.

Pregovori ....................................................................... 53 Drugi razgovor sa Izetbegovi}em Pravo ili pregovori Pristanak na pragovore Pristanak da Karadì} bude partner u pregovorima Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH

9.

Posljedice pregovora o Ustavu BiH ........................... 62 Otvaranje pitanja priznanja BiH Uni{tavanje motivacije za borbu "Demilitarizacija Sarajeva" - Izdaja Gora`da

10. Polemika sa nekim Izetbegovi}evim izjavama

67

11. Bosanski kongres ............................................................ 73 Balogova i Sendijarevi}eva prepiska sa Izetbegovi}em Optu`nica Bosanskog kongresa Aktivnosti Bosanskog kongresa Bosanski kongres i Izetbegovi}eva {tampa Pitanja i odgovori Izdaja Biha}a Reakcija Bosanskog kongresa na 4

traènje Milo{evi}evog priznanja BiH 12. Pad Srebrenice i @epe i posljedice .......................... 100 Pad Srebrenice Izdaja @epe Politi~ke posljedice pada Srebrenice i @epe êtnici su vojni~ki poraèni Armija i politika 13. Drugi o ratu u BiH ............................................... 107 Proglas Muslimanske bo{nja~ke organizacije Poruka Bosanskog kongresa Skup{tini BiH povodom "ameri~ke inicijative" Pruka prof. Francisa Boylea Skup{tini BiH povodom "ameri~ke inicijative" Saop{tenje Studija 99 Analiza dr. Zdrasvka Tomca Reagovanje tuzlanskih intelektualaca 14. Kako mu polazi za rukom ...................................... 134 Tehnologija prevare Uloga ostalih u~esnika u vlasti O Izetbegovi}evim motivima

Posveta 5

Idemo do Drine . Kapetan Hajro Me{i} , komandant Teo~aka i Zvornika

Rat }e se zavr{iti kada se "Ljiljani" zavihore u Banja Luci i Grudama. Sefer Halilovi} , vhovni komandant Armije BiH

Bosni ne treba mir, Bosni treba sloboda. Zaim Imamovi} , koandant Gora`da

Sigurnosne zone su samo tamo gdje je Armija BiH . Atif Dudakovi} , komandant Petog korpusa

Izvr{i}emo smotru Armije BiH u Banja Luci . Mehmed Alagi}, kmandant Sedmog korpusa

Ovu knjigu posve}ujem borcima herojske Armije BiH .

6

Predgovor Rat u Bosni i Hercegovini je ne~uvena tragedija. Pred o~ima cijeloga svijeta nestaje jedna dràva i nestaje jedan narod. Pogaèni su svi principi humanosti, morala i me|unarodnog prava. Postavlja se pitanje kako se to moglo dogoditi, danas, kada je poznato iskustvo genocida iz Drugog svjetskog rata (holocausta) i kada je me|unarodna zajednica imala namjeru i na~in da za{titi Bosnu i Hercegovinu? Me|unarodna zajednica je dokazala da nije neprijatelj Bosne i Hercegovine i da èli ovu dràvu u svojoj zajednici kada ju je priznala 7. aprila 1992. Time se suprotstavila narastaju}em srpskom nacionalizmu, koji je tek po~eo krvaviti ruke u Bosni i Hercegovini. Kako to da sada u jesen 1995. poslije bezbrojnih ~etni~kih zlo~ina nad kojim se svijet zgraàva me|unarodna zajednica staje na stranu tih zlo~inaca poklanjaju}i im 49% Bosne i Hercegovine u svojim "mirovnim prijedlozima"? Koji je to maestralni reìser uspio napraviti takav nevjerovatan obrt i kojim metodima se sluìo? Ova knjiga odgovara na ta pitanja. îtanju ove knjige treba pristupiti ne vjeruju}i nikome osim zdravom razumu. Osim toga, od ~itaoca koji shvati {ta se stvarno Bosni i Hercegovini doga|a o~ekuje se da po~ne {iriti istinu zbog spasa domovine. Krajnji cilj je da se pomogne patriotskim snagama u borbi protiv snaga izdaje i podjele Bosne i Hercegovine. U èlji da Bo{njake {to prije naoruàm spoznajom {ta im se stvarno de{ava, ovu knjigu pi{em u ùrbi. U meni postoji nada da }e knjiga do}i do Bo{njaka dok jo{ nije kasno, dok se jo{ moè re}i "NE" podjeli domovine. Zato po{tovani ~itaoci nemojte puno zamjeriti na tehni~koj nesavr{enosti knjige. Boston, 5. novembra 1995.

dr. Muhamed Borogovac

7

8

Glava 1 Etni~ka struktura Bosne i Hercegovine Srbi Rat u biv{oj Jugoslaviji je po~eo jo{ 1988. godine, dolaskom Slobodana Milo{evi}a na vlast u Srbiji. Milo{evi}a je u najvi{e rukovodstvo Srbije doveo liberalni srpski komunista Ivan Stamboli} smatraju}i ga dobrim bankarom. Stamboli} je ma{tao da }e se Srbi poslije pada komunizma okrenuti ekonomiji, kao {to su to u~inili ostali narodi iz biv{eg komunisti~kog svijeta. Prevario se. To je platio na istorijskoj 8. sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije smjenjivanjem sa svih funkcija. Nije dobro poznavao svoj narod. Poku{ajmo ukratko sagledati gdje se Stamboli} prevario, tj. u ~emu su Srbi toliko druga~iji od ostalih naroda. Najva`nija karakteristika Srba je pretjerana srpska kolektivna svijest. Sna`na srpska nacionalna svijest izvire iz Srpske pravoslavne crkve, koja je oduvijek brinula, ne samo za du{e svojih vjernika, nego se aktivno mije{ala u politiku. Posljedica toga je da su Srbi i u crkvi uvijek vi{e pri~ali o "srpskome juna{tvu i srpskim vojevanjima" nego {to su se molili Bogu. To se doga|alo i pred ovaj rat. Sjetimo se npr. preno{enja "mo{ti cara Lazara" po "vekovnim srpskim zemljama zapadno od Drine". To je bilo srpsko-pravoslavno ritualno obiljeàvanje granica Velike Srbije i podgrijavanje genocidne mr`nje prema kom{ijama uo~i samoga rata. Zbog tako sna`no izraène ljubavi prama srpstvu neki u svijetu Srbe nazivaju patriotima, a neki nacionalistima, zavisno od shvatanja tih pojmova. Kako se ispoljavala ta kolektivna svijest u "bratstvu i jedinstvu"? Uze}u primjer iz svoga ìvota. Rade}i na raznim univerzitetima u Bosni i Hercegovini primjetio sam da su ve}ina zaposlenih Srbi, mada su me|u studentima Srbi bili u manjini. Kako je dolazilo do toga? Kada bi se pojavio prosje~an student Srbin svi nastavnici Srbi su ga kovali u zvijezde i gledali kako da ga ostave za asistenta. Profesoru Srbinu je bila normalna stvar da odvoji, ako treba, i dio svojih ~asova da bi "svoga" asistenta ugurao na fakultet. Va`no je bilo zaposliti {to vi{e Srba i tako ovladati fakultetom. S druge strane profesori Bo{njaci i Hrvati su naj~e{}e gledali kako da zadrè {to vi{e ~asova kako bi bolje zara| ivali. Tako se doga|alo da smo imali ve}inski srpski nastavni kadar sastavljen od diplomaca sa prosje~nim ocjenama dok su mnogi diplomci Bo{njaci sa odli~nim ocjenama tavorili po provincijskim firmama.

9

Srpska kolektivna svijest u~inila je da je Srbima najmiliji predmet Istorija, i to uglavnom ona "istorija" koja se bavi srpskom nacionalnom "slavom". Od ostalih aktivnosti Srbe interesuje i desetera~ka, guslarska knjièvnost u kojoj se glorificira "srpsko ~ojstvo i juna{tvo". Izraèn je interes Srba za dràvu, vojsku i sve drugo {to bi moglo biti sredstvo ostvarivanja srpske nacionalne hegemonije nad susjednim narodima. Individualnost je kod mnogih Srba zakr`ljala. Tamo gdje se individualne karakteristike kao {to su moral, milosr|e, po{tenje, savjest sukobljavaju sa srpskim nacionalizmom kod ogromne ve}ine Srba }e "nacionalni interes" prevladati individualne vrline. To je uzrokovalo tragedije srpskih kom{ija gdje god Srbi ìve. Vijekovima je Srbija bila mje{ovita sredina dok je njome vladala Otomanska imperija i muslimani slavenskog porijekla. Oni su osnovali sve srpske gradove i u njima bili ve}ina. Pod gradom podrazumjevam naselje u kojem se trgovalo, a ne srednjevjekovni zamak, kakvih je bilo nekoliko i prije pokoravanja Srba od strane Otomanske imperije. U gradovima je ìvjelo i dosta Jevreja, Grka, Jermena, Cigana i svih ostalih naroda tada{nje Otomanske imperije. Na primjer, poznati turski putopisac Evlija êlebija , ~iji su podaci posluìli za mnoge doktorate, kao {to je npr. doktorat Ive Andri}a , pi{e 1660.: "Beograd je luka na Savi i Dunavu sa 38 muslimanskih mahala, 3 gr~ke, 3 srpske, 3 ciganske mahale i sa po jednom jevrejskom i armenskom mahalom." ("Urban Development in the Western Balkans, by Francis Carter, London, 1977.) îm su Srbi preuzeli vlast 1812. oni su istrijebili sve nesrbe i napravili "etn~ki ~istu" Srbiju. Protjerani Muslimani iz Srbije su tada do{li uglavnom u Bosnu. Medjutim nikakava odmazda nad bosanskim pravoslavcima se nije dogodila. Sli~no se ponavlja i danas. Masakrirani Srebreni~ani, Zvorni~ani, Vlaseni~ani, Janjarci, Bijeljinci itd. ne ~ine nikakvo zlo Srbima u Tuzli, Sarajevu, Zenici i ostalim mjestima pod kontrolom Armije BiH. To Bo{njaci nazivaju merhametom. Ostali civilizovani svijet to naziva "individualizacijom krivice". Za razliku od Bo{njaka, Srbi u sli~nim situacijama uvijek djeluju kao kolektiv, kao jedno bi}e iz vi{e komada. Naime, ako srpski vojnici izginu na Biha}u, ~etnici se svete na Bo{njacima u Prijedoru. Kada Srbi izgube u Hrvatskoj, ~etnici se osvete Hrvatima u Banja Luci. Bezbrojni su takvi primjeri, a {iroj javnosti je poznata srpska odmazda nad Hrvatima u Banja Luci zbog gubitka zapadne Slavonije. Tim dogadjajma je poklonjeno ne{to vi{e pa`nje u svjetskim medijima jer je banjalu~ki biskup gosp. Franjo Komarica tada {trajkovao gla|u. Mnogi gori zlo~ini prema Bo{njacima su pro{li nezapaèno. Vratimo se doga|ajima iz srpske istorije. Poslije 2. srpskog ustanka, kako se Srbija {irila tako su Srbi "etni~ki ~istili" nove "srpske" teritorije od svih nesrba, ne samo od muslimana. To se vidi i na primjeru dana{nje Vojvodine. Vijekovima je Vojvodina bila mje{ovita sredina dok je njom vladala AustroUgarska, tj. "genocidne [vabe" kako Srbi kaù. Odkako je Vojvodina do{la pod Srbiju 1918. do danas gotovo svi vojvo|anski nesrbi su nestali. Temeljito su iskorijenjeni Nijemci, a velikim dijelom i Hrvati, Ma|ari, Slovaci itd.

10

U obi~ajima drugih naroda je da junak izaziva junaka na dvoboj. Srbi su jedini narod na svijetu za koje je juna{tvo kada naoruàna ~eta ubije junaka na spavanju. To srpsko "juna{tvo" je opisano u spjevu "Smrt Smail Age êngi}a". Pro{la su dva stolje}a od tog gnusnog ubistva iz mraka, a Srbi ga jo{ uvijek slave kao juna{tvo. Budu}i da su toliko okrenuti nacionalizmu i srpska "kultura" je nacionalisti~ka. Naime, Srbi ni nemaju nikakve kulture, osim ne{to desetera~kih pjesama u kojima se slave srpski "juna~ki" napadi iz busija na "turske svatove" i klanje svatova, ili, kako Srbi "raspevano" kaù "posecanje ki}enih svatova". O srpskom nacionalnom bi}u i kulturi ipak najbolje govori "Gorski vijenac" Petra Petrovi}a Njego{a u kojem se "obrazlaè" i slavi genocid nad muslimanima za vrijeme vladike Danila. Srbi su "Gorski vijenac" uzeli kao inspiraciju za sve kasnije genocide nad muslimanima. Srbi su se konstituisali kao narod na idejama genocida opisanim u "Gorskom vijencu". "Gorski vijenac" je op{te prihva}eni srpski narodni ustav. Zbog takvog odnosa Srba prema "Gorskom vijencu" srpska dru{tvena misao smatra Njego{a ocem srpstva, bez obzira {to on poti~e iz Crne Gore. Postavlja se pitanje kako Srbi uspijevaju razviti tako snaàn nacionalisti~ki kolektivizam kod svojih mladih? Postoje ~etiri stuba srpske nacionalne svijesti. O jednom sam ve} govorio - mr`nja prema "Turcima", tzv. kosovski mit. Rije~ "Turci" je u navodnim znacima zato {to u srpskoj mitologiji rije~ "Tur~in" ozna~ava omrznutog muslimana bilo koje nacionalnosti u svijetu. Dakle, srpska mr`nja prema "Turcima" je najstariji i najva`niji temeljni stub srpstva. Drugi i tre}i stub su mr`nje prema Hrvatima i Nijemcima. U srpskoj "kulturi" se u poslijednje vrijeme formiraju "jasenova~ki mit" i "kragujeva~ki mit" koji sluè za raspirivanje mr`nje prema Hrvatima i Nijemcima. Svi dràvni praznici u jugoslovenskim {kolama bivali su obiljeàvani recitacijama iz "Jame" Ivana Gorana Kova~i}a, u kojoj se opisuju usta{ka zvjerstva nad Srbima, i stihovima iz "Krvave Bajke" Desanke Maksimovi}, koji govore o masovnom zlo~inu njema~kih vojnika za vrijeme Drugog svjetskog rata u Kragujevcu. êtvrti temeljac srpstva je ljubav prema pravoslavnim Rusima. Posljednjih decenija, kao rezultat konfrontacije Rusa sa Zapadom, izrasla je mr`nja prema "trulom Zapadu". Zbog tolikih mr`nji, ostalim narodima Srbi izgledaju paranoidni. Samo se Srbima moè dogoditi tako ne{to kao {to je bio miting od milion ljudi na Kosovu u ljeto 1989. Ve}inom pijani, okupili su se na mjestu najve}eg srpskog poraza da se nao{tre za jo{ jednu "osvetu" nad "Turcima", svojim mitskim neprijateljima. Poslije dva dana putovanja i polusatnog "srbovanja" sa svojim vo|om "Slobom " vratili su se u "Krajine" psiholo{ki spremni da krenu u novu epopeju na srpski na~in krvolo~na ubistva nenaoruànih kom{ija, plja~ka njihove imovine, silovanje èna i "posecanja dece". Normalnom ~ovjeku se ne ide na dvosatni put od Tuzle do Sarajeva, ako ne mora. Srbinu nije mrsko na dvodnevni put od Knina do Kosova da bi "srbovao". Srbovanje na Kosovu Polju je pokrenulo stra{ne stvari. êtnici ubijaju sa uìtkom; noèm, ìcom za klanje,

11

maljem, kundakom, ..., uìvaju}i u mukama `rtava. êtnici su nadma{ili naciste u svireposti prema `rtvama. Zato }e Srbi, koji su ve} vijekovima opsjednuti hajdu~ko-~etni~kim genocidom protiv svojih susjeda u slijede}im decenijama nositi genocidnu {tafetu srama.

Hrvati Hrvatska nije bila okupirana od strane Otomanske imperije tako dugo kao {to je to bila Srbija i u Hrvatskoj povijesti mnogo zna~ajniju ulogu od Turaka igraju Austrijanci, Ma|ari, Mleci i na kraju Srbi. U Hrvatskoj nikad nije bilo toliko negativnih emocija prema Turcima i muslimanima, vjerovatno zato {to su samo dijelovi Hrvatske, Slavonija i Lika, bili pod Otomanskom upravom jedan relativno kratak period u istorijskim razmjerima. Negativne emocije i prema ostalim okupatorima Austrijancima, Ma|arima, Mlecima i Talijanima su tako|er is~ezle, tako da su Srbi prvi na listi "hrvatskih neprijatelja". Od 1914, kod mnogih Hrvata se pojavio osje}aj savezni{tva sa Bo{njacima u borbi protiv zajedni~kog neprijatelja velikosrpske politike. S druge strane, postojali su uvijek i Hrvati koji su smatrali da se sa Srbima treba nagoditi na ra~un Bo{njaka. Me|utim, me|u Hrvatima je pred rat, krajem 80-tih i po~etkom 90-tih, bila daleko brojnija struja koja je bila za saradnju sa Bo{njacima i zajedni~ki otpor srpskoj hegemoniji. Nesre}a Bo{njaka u ovome ratu je {to je aktuelni hrvatski predsjednik dr. Franjo Tu|man zagovornik podjele Bosne i Hercegovine po uzoru na sporazum Cvetkovi}-Ma~ek. Dakle, Tu|man pripada onoj manjini me| u Hrvatima koja misli da se sa ~etnicima moè sporazumjeti i dobiti veliki dio Bosne i Hercegovine. Sude}i prema njegovoj dosada{njoj politici to je njemu va`nije i od jedinstvene Hrvatske. Budu}i da u Hrvatskoj nije mogao na}i dovoljno snaga za politiku agresije na Bosnu i Hercegovinu, dok je tre}ina Hrvatske okupirana od Srba, on se oslonio na "Hercegova~ki lobby" u Zagrebu, kojega je sam i formirao daju}i "Hercegovcima" zna~ajne funkcije u dràvi i svojoj partiji, Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Za{to su ba{ Hercegovci bili uglavnom Tu|manova podr{ka podjeli Bosne i Hercegovine? Jedan od razloga je to {to su Hrvati u Hercegovini bili dugo pod otomanskom vla{}u pa su kao i Srbi "akumulirali" netrpeljivost prema Muslimanima. Rade}i na Univerzitetu "Dèmal Bijedi} " u Mostaru uo~io sam da hercegova~ki Hrvati imaju mnogo vi{e negativnih osje}anja prema Muslimanima nego prema Srbima. Poslije, u ratu, oni su svojski provodili Tu|manovu politiku prema Bo{njacima. Drugi razlog {to su Hercegovci bili upori{te politike podjele Bosne i Hercegovine je taj {to su Hrvati u nekolko op{tina zapadne Hercegovine velika ve}ina stanovni{tva, tako da je "prirodno" da ti krajevi pripadnu Hrvatskoj u slu~aju podjele BiH. Za razliku od Hercegovaca, bosanski Hrvati su u ovom ratu uglavnom bili za o~uvanje Bosne i Hercegovine. To je najvi{e zbog svijesti da su Hrvati u Bosni

12

manjina i da }e prilikom eventualne podjele Bosne i Hercegovine na nacionalne dràvice oni izgubiti svoja imanja i domove. Zato su bili za jedinstvenu gra| ansku Bosnu i Hercegovinu u kojoj }e imati jednaka gra|anska prava. Veoma zna~ajna ~injenica je da je bosanskih Hrvata znatno vi{e nego hercegova~kih. Zato je Tu|man imao velikih problema da u HDZ Bosne i Hercegovine instalira svoje ljude, "Hercegovce". Ovdje je rije~ "Hercegovac" u navodnicima jer ozna~ava politi~ku struju djelitelja BiH, a ne samo regionalnu pripadnost. Sjetimo se da su intervencijom iz Zagreba smjenjeni Davorin Perinovi} , Stjepan Kljuji}, dr. Miljenko Brki} dok napokon nije na ~elo HDZ-a BiH do{ao Tu| manov ~ovjek, Mate Boban. Veoma interesantno je napomenuti da je Davor Perinovi} smijenjen kada je otkriveno da mu je djed sa o~eve strane bio pravoslavni pop. U jednom Perinovi}evom intervjuu za Globus 1994. on ne krije da je bio za o~uvanje Jugoslavije. îtaju}i taj intervju sjetio sam se nekih glasina iz vremena formiranja nacionalnih stranaka u BiH. Naime, pri~alo se da je KOS (Kontra-obavje{tajna Slu`ba, kojom su dominirali Srbi) osnovao i Izetbegovi}evu Stranku damokratske akcije (SDA) i Srpsku demokratsku stranku (SDS) i HDZ da bi ih mogao kontrolisati. Me|utim, za razliku od Perinovi}a u ~ije hrvatstvo se mo`da moè i sumnjati, hrvatstvo Kljuji}a i Brki}a je nesumnjivo. Oni su zasigurno radili za dobrobit i Hrvatske i Hrvata u BiH.

Bo{njac i U svojoj ogromnoj gladi za velikom i mo}nom Srbijom Srbi su u ratovima {irili svoje teritorije istrebljuju}i svoje kom{ije, a u periodima mira su poku{avali te kom{ije asimilirati u Srbe. U tom cilju su smislili teoriju po kojoj su Bo{njaci islamizirani Srbi. Strategija te teorije je da se Bo{njaci ubijede kako su oni biolo{ki potomci Srba, dakle Srbi, ali su se zbog izdaje njihovih predaka odvojili od Srba. Generacije Bo{njaka su u {kolama biv{e Jugoslavije morale u~iti napamet kako su za vrijeme "turske" vladavine njihovi preci, koji su bili Srbi, prelazili na Islam; neki da bi dobili povlastice, a neki iz straha. Po toj teoriji samo naj~asniji Srbi su ostajali vjerni "veri pradedovskoj". U srpskoj mitologiji postoji izreka: "Potur~i se plaho i lakomo." Takvim {kolovanjem su generacije mladih Bo{njaka bile izloène maltretiranju. Na ~asovima "Srpskog" jezika i "Istorije" u~iteljice, naj~e{}e ène oficira iz Srbije i Crne Gore na slu`bi u Bosni i Hercegovini, "obja{njavale" su malim Bo{njacima kako su oni potomci najgorih izdajnika. Takvo {kolovanje je imalo za cilj da posramljeni mali Bo{njaci napuste svoj nacionalni identitet. Da bi im se olak{alo gubljenje identiteta, u periodu Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) izmi{ljena je nova etni~ka odrednica: Jugosloven. Svakome nacionalno svjesnom Bo{njaku bilo je jasno da je jugoslovenstvo samo sinonim za srpstvo i da je izmi{ljeno samo da bi asimilacija nesrpskih naroda u Srbe bila {to bezbolnija i {to uspje{nija. Takvo asimilatorsko {kolstvo, koje je karakterisalo i Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca kao i SFRJ, dovelo je do gubljenja identiteta kod mnogih Bo{njaka. Poznato je

13

da se knjièvnik Me{a Selimovi} javno deklarisao kao Srbin. Mnogo vi{e je bilo "Muslimana" koji su se osje}ali Srbima, a, za razliku od Me{e , to nisu javno iskazivali. Interesantno je spomenuti da su se mnogi politi~ari i gotovo svi vrhovni poglavari Islamske vjerske zajednice, reisi-ul-uleme, osje}ali Srbima. Kako su upravo takvi "Muslimani" dolazili do najvi{ih poloàja? To se obja{njava ~injenicom {to su ih Srbi uo~avali kao takve i potom im omogu}avali da napreduju u slu`bi i da dolaze na poloàje gdje }e predstavljati Muslimane, tj. Bo{njake. Mnoge takve "Muslimane" opisuje Alija Nametak u knjizi "Sarajevski nekrologij" izdatoj 1994. od Globusa i Bo{nja~kog instituta u Zurichu. Najpoznatiji noviji primjer prevaspitanog "Bo{njaka" je filmski reìer Emir Kusturica . Kriju}i se iza jugoslovenstva Emir Kusturica se bez ostatka stavio na stranu ~etnika i tako najbolje dokazao da je jugoslovenstvo u etni~kom smislu samo sinonim za srpstvo. Veoma interesantno je napomenuti da se Alija Izetbegovi} deklarirsao kao Srbin. Pred izbore 1990. su objavljeni dokumenti na kojima je Alija Izetbegovi} svojom rukom napisao da se smatra Srbinom. Poznato je da se Alija Izetbegovi} izja{njavao kao Srbin i na popisu stanovni{tva 1961. Budu}i da je pred izbore 1990. Televizijom Sarajevo vladali velikosrbi, Izetbegovi} je dobio polusatnu emisiju na kojoj se pravdao za takvo svoje izja{njavanje. Pravdao se da tada nije bila priznata muslimanska nacija pa se morao izja{njavati kao Srbin. Me|utim, to nije ta~no. Mogao se, kao i ogromna ve}ina Bo{njaka, pisati kao "neopredjeljen". Neki su iz {ale, a neki iz raznih protesta pisali da su Eskimi, Marsovci, Kinezi, Japanci itd. Na kraju, mogao se izja{njavati i kao Musliman. Ako bi se izjasno kao Musliman jedino {to mu se moglo dogoditi je da slu`benik na dokumentu ostavi tu rubriku praznu ili da napi{e "neopredjeljen". Ja sam se izja{njavao kao Musliman, a ìvio sam u istoj dràvi kao i Izetbegovi} . Svi oni "Muslimani" koje ja znam da su se izja{njavali kao Srbi ~inili su to iz afiniteta prema Srbima. S obzirom da je Alija Izetbegovi} bio dovoljno politi~ki obrazovan, on se svjesno izja{njavao kao Srbin. Oni koji nisu imali pojma o tim stvarima nisu razlikovali vjeru i naciju i izja{njavali su se kao muslimani vjernici ({to je bilo dozvoljeno i {to je njima bilo dovoljno) nikada kao Srbi. Kada sam ve} otvorio pitanje identiteta Bo{njaka ukratko }u re}i ne{to o tome. Za razliku od onih Ju`nih Slavena koji su po dolasku na Balkan u 7. stolje}u primili pravoslavlje, imamo i one koji su primili katoli~anstvo. Osim te dvije konfesije u Bosni je pustilo korijena "hereti~ko" u~enje, tzv. Bosanska ili Bogumilska ili Kristijanska crkva. Posabna crkva, posebna teritorija i odanost srednjevjekovnoj bosanskoj dràvi stvorili su srednjevjekovnu bo{nja~ku naciju. Bogumilsko u~enje je izniklo iz protivrje~nosti jedinstva Boga sa dogmom svetom trojstvu. Bogumili su ~vrsto vjerovali u zagrobni ìvot. Vjerovali su da ima jedan Bog i da je Bog u svom bi}u dobar, da nije izvor nesre}e na zemlji, nego da je nesre}a rezultat materijalnog svijeta, kojeg je stvorio |avo. Bogumili

14

su vjerovali da smrt ~ovjeka osloba|a od materijalnog svijeta, svijeta zla, i uvodi ga u vje~ni svijet istine, koji je Boìja kreacija.. Bogumili kao i muslimani ne prihvataju dogmu o svetom trojstvu, koja, po njima, naru{ava sliku jedinstva boga. Upravo zbog te sli~nosti sa Islamom Bogumili su lahko i rado prihvatili Islam, neki ~ak i prije dolaska Turaka u Bosnu. Prije prihvatanja Islama bosanski bogumili su bili izloèni kriàrskim ratovima iz Ugarske i krsta{kim ratovima iz Ra{ke (Srbije) da bi se odrekli svoje bogumilske vjere. Kao posljedicu tih ratova imamo da su bosanski kraljevi formalno prihvatali katoli~anstvo, da bi za{titili narod i dràvu, mada je ve}ina njihovih podanika ostala pod uticajem stare vjere. Akademik Nedim Filipovi} je u svojim nau~nim radovima dokazao da su ve}ina bosanskih muslimana potekli upravo od Bosanaca koji su bili tek jednu generaciju pokatoli~eni bogumili. U pariodu otomanske vladavine Bo{njaci su se, dok su u Bosni, izja{njavali kao muslimani, da bi ozna~ili svoju razli~itost od okolnih hri{}ana, a izvan Bosne, deklarisali su se kao Bo{njaci, da bi ozna~ili svoju razli~itost od Turaka. Bo{njaci su po~etkom 18. vijeka ~ak i ratovali protiv Turaka za slobodu Bosne. Ustanak je vodio Husein -kapetan Grada{}evi}. Tada je Bosna ka`njena oduzimanjem ~etiri nahije sa desne strane Drine, koje je Turski sultan darovao Obrenovi}evoj Srbiji za usluge u ratu protiv Bo{njaka. Tako se srpski san, da im granica bude na Drini, iskazan pjesmom "Mars na Drinu", time ostvario. Tada su Bo{njaci vojno porazili Turke na Kosovu Polju, ali su ipak na kraju izgubili zbog izdaje. Interesantno je da su i tada posavski katolici bili odani svojoj zemlji Bosni do kraja. Interesantno je da su i tada neprijatelji Bo{njaka na{li jednoga, toboè, muslimana, a uistinu Srbina, Omer -Pa{u Latasa , da obra~una sa bo{nja{tvom zauvijek. Niì oficir u Austrijskoj vojsci, glamo~ki Srbin Latas je, toboè, primio Islam, a, ustvari, uzeo zadatak da pobije sve vi|enije i pametnije Bo{njake. On je to sa zadovoljstvom temeljito obavio. Bo{nja~ka vlastela i inteligencija je tada uni{tena, pa je i svijest o bo{nja{tvu za duè vrijeme poklekla. Kao posljedicu takvih povijesnih okolnosti u Bosni i Hercegovini imamo katolike, pravoslavne i muslimane koji su se tek mnogo kasnije po~eli nacionalno izja{njavati kao Hrvati, Srbi i Bo{njaci. Dakle, istina je suprotna od onoga {to su nas u~ili u jugoslovenskim {kolama; preci dana{njih bosanskih Srba i Hrvata su pod pritiskom tu|ina, krsta{a i kriàra napustili svoju bogumilsku vjeru. Me|utim, ta pitanja su od drugorazrednog zna~aja. Iz etnogeneza pojedinih etni~kih grupa u Bosni i Hercegovini se ne smiju izvla~iti nikakvi zaklju~ci o ve}em ili manjem pravu nekih naroda na Bosnu i Hercegovinu. Na Bosnu i Hercegovinu imaju jednako pravo svi gra|ani koji u njoj ìve i koji po{tuju Ustav i granice svoje domovine. Dugo je Bo{njacima bilo osporavano njihovo nacionalno ime sijede}om argumentacijom: "Ne mogu samo Muslimani imati pravo da se zovu Bo{njaci. Ima i Srba i Hrvata koji ìve u Bosni." Da bi se izbjegle ovakve zabune treba praviti razliku izme|u rije~i "Bo{njak" i "Bosanac". Bosanac je oznaka za

15

regionlnu pripadnost kao {to je npr. Hercegovac itd, dok je Bo{njak oznaka Srbin, Hrvat, Albanac itd. Dakle postojanje ni Hrvata iz Bosne da za sebe kaè da je

Dalmatinac, [umadinac, Sandàklija, za etni~ku pripadnost kao {to je i termina "Bo{njak" ne ometa ni Srbina Bosanac.

Potpuno je besmisleno govoriti da su Muslimani "potur~eni" Srbi i Hrvati. Stanovni{tvo u Bosni je sve do kraja 19. vijeka imalo uglavnom vjersku i regionalnu, a ne i nacionalna svijest . Do tada su se ljudi u Bosni uglavnom smatrali pravoslavnim, katolicima i muslimanima, a ne Srbima, Hrvatima i Bo{njacima. Osim te vjerske svijesti o sebi imali su i regionalnu svijest o pripadnosti Hercegovini ili Bosni . U periodu austro-ugarske vladavine, tek iza 1878, pravoslavni Bosanci i Hercegovci su stekli srpsku nacionalnu svijest, katolici hrvatsku, a muslimani su se sjetili svog nacionalnog identiteta i imena Bo{njak. Me|utim, ovo pravilo ima veoma mnogo izuzetaka. Poznati su primjeri katolika i pravoslavnih koji su se opredjeljivali kao Bo{njaci. Mnogo su ~e{}i primjeri muslimana koji su stekli srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest. Bo{njaci su 1918. `rtvovali svoj nacionalni identitet i nacionalno ime Jugoslaviji. Za formalno priznanje svoje nacionalne osobenosti pod imenom Bosanskohercegova~ki Muslimani ili, skra}eno, Bosanski Muslimani izborili su se tek 1970. zahvaljuju}i tada{njim Bo{njacima komunistima kao {to su bili Dèmal Bijedi} , Hamdija Pozderac , dr. Fuad Muhi} . To je bila veoma suptilna politi~ka borba u kojoj se nije smjelo ni malo pogrije{iti. Zna~ajnu su ulogu odigrali i teoreti~ari: dr. Atif Purivatra, dr. Muhamed Hadìjahi}, dr. Muhsin Rizvi}, dr. Kasim Suljevi}, dr. Muhamed Filipovi} . Bo{njaci su povratili svoje nacionalno ime Bo{njak tek u ratu, u prolje}e 1994. Zna~ajne zasluge za to pripadaju Adilu Zulfikarpa{i}u i Aliji Isakovi}u . Bo{njaci su prije rata bili najvitalnija etni~ka grupa u Bosni i Hercagovini, a poslije Albanaca i u Jugoslaviji. To je direktna posljedica njihove obespravljenosti u komunisti~kom reìmu. Naime, za vrijeme komunizma, Srbima su bila otvorena sva vrata u dràvnim preduze}ima. Srbin kojem bi dosadio teàk ìvot zemljoradnika silazio bi u grad. Tamo bi uvijek nalazio nekog "druga" Srbina koji bi mu nalazio neko zaposljenje. Tako su fabrike u bosanskim gradovima bile pune nepismenih straàra, portira ili skladi{tara, Srba koji su svoja imanja na planinama ostavili i si{li u dràvne stanove u gradu. Prilago|avaju}i se gradskom ìvotu ostajali su na jednom ili dva djeteta. Mnogi od njih su, odvojeni od svog prirodnog ambijenta, propadali u pi}u. Srpska planinska sela su ostajala napu{tena. S druge strane Bo{njaci nisu imali takve mogu}nosti zapo{ljavanja. Tako se dogodilo da su Bo{njaci zemljoradnici ostajali na selima. @ive}i ruralnim ìvotom oni su imali dosta djece. Za razliku od srpskih sela u "muslimanskim" selima je cvjetao ìvot. To je dovelo do znatno ve}eg natalitata Muslimana u odnosu na ostale u Jugoslaviji; 14 promila, dok su Hrvati imali prira{taj od 8, a Srbi od 7 promila. Jedino su Albanci imali ve}i natalitet. Bo{njaci su bili u prosjeku daleko najmla|i narod u BiH. U predratnim

16

godinama u Bosni i Hercegovini broj ro|enih bo{nja~kih beba je ve} bio oko 2/3 od broja ukupno ro|enih beba, iako su Bo{njaci ~inili samo 44.3% stanovni{tva. Dakle, Bosna i Hercegovina, ako se ne podijeli, }e vremenom biti zemlja sa velikom ve}inom bo{nja~kog stanovni{tva. To je jedan od razloga ~etni~koga genocida u Bosni i Hercegovini i njihovog insistiranja na podjeli Bosne i Hercegovine na etni~ke teritorije. Bo{njaci iz gradova tako|er nisu imali velikih mogu}nosti zapo{ljavanja. Zato su se okrenuli "maloj privredi". ("Mala privreda" je bio komunisti~ki izraz za privatne kompanije.) I Hrvati kao i Bo{njaci su se okrenuli "maloj privredi". Za po~etni kapital im je uglavnom posluìla u{te|evina zara|ena u Njema~koj. Posljednjih 20 godina pred rat je privatni sektor doìvljavao procvat, a socijalisti~ki krah. Tako se dogodilo da su Bo{njaci i Hrvati i ekonomski postali vitalniji od Srba. To je drugi krupan razlog ~etni~kog genocida. Srbi nisu mogli podnijeti da "Turci" i "Usta{e" ponovo budu "parajlije". Znali su da vlada onaj ko ima pare. Nije slu~ajno da su kasnije u ratu ne meti ~etnika bili upravo oni Bo{njaci koji su bili uspje{ni u privatnom biznisu. Dakle, strate{ki interes Srba u Bosni i Hercegovini je da se ograde (Karadì} kaè "razgrani~e") od znatno vitalnijih i sposobnijih Bo{njaka. Zato svako onaj ko pristaje na to razgrani~enje radi u srpskom nacionalnom interesu. S druge strane, budu}i da Bo{njaci ìve tako raspore|eni da bi u svakoj etni~koj podjeli ostali razbacani u nekoliko nepovezanih enklava, podjela Bosne i Hercegovine bi zna~ila siguran nestanak ovog naroda u skoroj budu}nosti. Zato je smrtni neprijatelj Bo{njaka svako onaj ko dijeli Bosnu i Hercegovinu. Za Bo{njake ne postoji nikakav vi{i i zna~ajniji cilj od jedinstvene Bosne i Hercegovine, jer je to pitanje ìvota i smrti naroda. Zato se jedinstvo Bosne i Hercegovine ne moè i ne smije trampiti za nekakvu ekonomsku pomo}, {to se upravo doga|a u "mirovnom procesu". Traìti ekonomsku pomo} da bi se stavio potpis na podjelu Bosne i Hercegovine u bilo kojem pakovanju, je smrtni udarac i grijeh prema Bosni i Hercegovini i Bo{njacima. Egzistencijalne stvari za jedan narod kao {to su suverenitet, teritorije i nacionalno dostojanstvo namaju cijene. Nikada ~ovjek na trguje sa svojim ìvotom. Isto tako dràva ne moè trgovati svojim suverenitetom, teritorijem i nacionalnim dostojanstvom. Dràvnik nipo{to ne smije dovoditi u pitanje te svetinje. Zato u svim dràvama na svijetu prilikom inauguracije predsjednik polaè zakletvu u kojoj se obavezuje da }e i ìvotom braniti ustav, suverenitet i granice domovine. Bosna nestaje iz jednog jedinog razloga: {to na{ predsjednik izdao te postulate spoznate kroz hiljadugodi{nje iskustvo o dràvi.

Glava 2 17

Bosna i Hercegovina u SFRJ Bosna i Hercegovina prije "Afere Agrokomerc" Amandmani iz 1974. na Ustav SFRJ bili su toliko zna~ajni da se naj~e{}e o njima govori kao o Ustavu iz 1974. Kao i u drugim republikama i u Bosni i Hercegovini ti amandmani su doveli do afirmacije republi~ke dràvnosti. Me| utim, da dràvnost Bosne i Hercegovine ne bi ostala samo mrtvo slovo na papiru bosanski patrioti u tada{njem rukovodstvu republike vodili su dugogodi{nju te{ku politi~ku borbu sa velikosrpskim lobbyem u BiH. U tada{njoj terminologiji velikosrpski lobby je ozna~avan rije~ju "unitaristi" dok je druga strana, borci za ja~anje dràvnosti BiH, ozna~avana etiketom "separatisti". U uslovima komunisti~kog "jednoumlja" ta borba se vodila jednim ezopovskim jezikom tako da ve}ina Bo{njaka, nije znala ocijeniti ko je ko. Rije~i "unitaristi" ili "separatisti" su se ~esto upotrebljavale, ali samo uop{teno, nikada da okarakteri{u konkretnu osobu. Me|u borcima za samostalnost republike glavni protagonisti me|u Bo{njacima bili su Dèmal Bijedi}, Hamdija Pozderac i dr. Fuad Muhi} , a me|u Hrvatima Branko Mikuli} i Hrvoje I{tuk . Istaknutih li~nosti na drugoj strani nije bilo. Nije bilo ni potrebe. Svi kadrovi srpske nacionalnosti na svim nivoima su slo`no radili na "ja~anju Jugoslavije". U konkretnoj realizaciji to je zna~iilo zapo{ljavanje {to vi{e Srba u dràvne slu`be, vojsku, miliciju, univerzitete, {kole, bolje firme itd. Srbi su zadràli kontrolu nad Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA) i Kontra-obavje{tajnom slu`bom, KOS-om, kojim su apsolutno vladali u periodu unitarizma, tj. u periodu prije Ustava iz 1974. Po~etkom 1977. poginuo je Dèmal Bijedi} kada je bio na funkciji predsjednika Saveznog izvr{nog vije}a (SIV), tj. Vlade SFRJ. "Nesretan slu~aj" se dogodio u blizini Kre{eva kod Sarajeva i nikad nije potpuno obja{njen. Bo{njaci nikada nisu shvatili koliko su izgubili smr}u Dèmala Bijedi}a . Na sve~anoj akademiji povodom ~etvrte godi{njice pogibije Dèmala Bijedi}a prikazana su dva dokumentarna filma o njegovom "ìvotu i djelu" nastavnicima Univerziteta u Mostaru koji je nosio njegovo ime. Jedan od tih filmova je bio o Bijedi}evim diplomatskim putovanjima, a drugi je bio o njegovom predsjedni~kom radu u SIV-u. U ovom drugom filmu je bilo nekoliko njegovih diskusija bez "lakirovke", tj. diskusija kakve se nikada nisu objavljivale na radiju i TV u to vrijeme. Tu se vidjelo sa kakvim àrom i hrabro{}u se suprotstavljao velikosrbima. Mada su se filmovi te vrste o drugim revolucionarima ~esto ponavljali, meni je odmah bilo jasno da taj film vi{e nikada ne}u vidjeti. Ispostavilo se da sam bio u pravu. Ubrzo poslije pogibije Dèmala Bijedi}a mo}ni srpski lobby u Bosni i Hercegovini poku{ao se obra~unati sa Hamdijom Pozdercem . Sada{nji ~etni~ki

18

vojvoda, a tada{nji profesor Fakulteta politi~kih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav [e{elj, je uo~io da je jedan student Hamdije Pozderca prepisao dijelove svoje disertacije, a da to Pozderac nije kaznio. Budu}i da je i student, Brano Milju{ , bio na veoma visokoj funkciji u SK BiH, od toga je napravljena velika afera sa ciljem skidanja sa vlasti Hamdije Pozderca . Me|utim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio odbraniti, a [e{elj je morao napustiti Sarajevo. Na povr{inu je isplivalo {ta stvarno ti{ti [e{elja ; nacionalna afirmacija Muslimana, kojima je nacionalna posebnost i formalno priznata 1970, i sve ve}a samostalnost Bosne i Hercegovine. [e{elj je upro prstom na "muslimanske nacionaliste u SK BiH". Nabroja}u neke od njih, jer to su bili pravi borci za bosansku dràvnost i bo{nja~ki nacionalni identitet. Njihova svijetla imena su: Hamdija Pozderac, Hasan Grab~anovi}, Muhsin Rizvi}, Muhamed Hadìjahi}, Atif Purivatra, Fuad Muhi} itd. U prolje}e 1983. uhap{ena je u Sarajevu takozvana "grupa muslimanskih nacionalista". Su|enje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Me|u optuènima su bili Alija Izetbegovi}, Omer Behmen, Hasan ]engi}, Edhem Bi~ak~i}, Dèmaludin Lati} . Mene je tada zbunjivala ~injenica da su se u osudi tih Muslimana najja~e angaòvali Hamdija Pozderac i Fuad Muhi} , ljudi koji su od [e{elja bili okarakterisani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su o~igledno bili bosanski patrioti. Mnogi Bo{njaci su mislili da muslimanski komunisti sude muslimanske vjernike da bi se dodvorili mo}nom srpskom lobby-ju u SK BiH. To je Pozderca odvojilo od mnogih Bo{njaka i u~inilo ga veoma ranjivim. Ta ranjivost }e do}i do punog izraàja kod slijede}eg velikosrpskog poku{aja skidanja Pozder~eve garniture sa vlasti, "Afere Agrokomerc". Velikosrpska propaganda, koja je tvrdila da je BiH "tamni vilajet" gdje se sudi svima koji druk~ije misle, dobila je nove pristalice me|u Muslimanima poslije "Sarajevskog procesa". Oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota protuma~ili su "Sarajevski proces" kao njegovo uklanjanje politi~kih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. Niko tada nije ni sanjao, a ni ja, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozder~evi ljudi ba{ zato i sude. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko i}i Srbima na ruku. Niko tada nije obratio pa`nju na ~injenicu da je "Islamska deklaracija" Alije Izetbegovi}a izdata od Beogradskog izdava~a "Srpska re~", neskrivene ~etni~ke ku}e i da je tada [e{elj organizirao peticije da se puste "muslimanski intelektualci". Na [e{eljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Kor~ulanske {kole stala u za{titu "islamskih intelektualaca". Niko tada nije obra}ao pa`nju da je Izetbegovi} tokom su|enja stalno ponavljao da on u "Islamskoj deklaraciji" ne misli na Bosnu i Hercegovinu nego na neku dràvu u kojoj bi muslimani bili oko 80% stanovni{tva. Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993., gdje je upravo bio potpisao Tu|man - Milo{evi}ev plan unije "tri Bosne", Alija Izetbegovi}

19

izjavio da }e muslimani dobiti dràvu u kojoj }e sa~injavati oko 80% stanovni{tva, postalo je jasno o kojoj je dràvi rije~ u "Islamskoj deklaraciji". Postalo je jasno da je Alija Izetbegovi} oduvijek èlio i radio na podjeli Bosne i Hercegovine. Postalo je jasno i za{to ja Pozderac sudio, a [e{elj podràvao Izetbegovi}a . Razbijanje Bosne i Hercegovine radi formiranje male "muslimanske" dràvice je u najboljem velikosrpskom interesu. U svemu tome Pozderac je napravio jednu veliku gre{ku. Misle}i da je uklonio Izetbegovi}a iz politi~kog ìvota smje{taju}i ga na dugogodi{nju robiju (14 godina), on se nije potrudio da Bo{njacima objasni ko je stvarno Alija Izetbegovi} i da Izetbegovi} pogoduje velikosrbima jer èli da dijeli Bosnu. To }e kasnije, kada pomo}u "Afere Agrokomerc" velikosrbi uklone Pozder~evu garnituru i Izetbegovi}a prije vremena puste iz zatvora, omogu}iti Izetbegovi}u da sa oreolom antikomuniste i Muslimana, `rtve komunizma, stane na ~elo Muslimana i po~ne stvaranje svoje dràvice, "Male Bosne" u odsudnom trenutku bosanske istorije. Ni{ta mu ne smeta {to se usput formira i srpska dràva na ra~un Bosne i Hercegovine, tzv. Republika Srpska kojoj je 8. septembra 1995. u Genevi tandem Izetbegovi} [a}irbej dao i na{e priznanje. Da se vratimo "Sarajevskom procesu" iz 1983. U spisima tog su|enja nalaze se nepobitni dokazi da su Izetbegovi}a sudili borci za samostalnost BiH ili, kako on kaè, oni koji imaju "uskogruda i lokalisti~ka gledanja " (naglasio M.B.). Evo citata iz zavr{ne rije~i Alije Izetbegovi}a od 16. avgusta 1983. na "Sarajevskom procesu". Citiram: "Na kraju èlim da kaèm da nisam u~inio nikakvu {tetu Jugoslaviji. Tu {tetu u~inili su oni koji su inicirali ovaj proces . Uskogruda i lokalisti~ka gledanja nanijela su ve} do sada krupne {tete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slu~aju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi ~iji horizonti ne seù dalje od atara ovog grada.

Kada je rije~ o Jugoslaviji, mogu samo re}i da sam je volio kao {to se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti." Sjetimo se unitaristi~ke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalo drvlje i kamanje na "uskogruda lokalisti~ka gledanja koja ne vide dalje od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju". Ovakvih unitaristi~kih parola ne bi se postidio ni Milo{evi} . Usput da napravim jednu digresiju. Vidimo da su ovakve parole bile u opticaju me|u Srbima mnogo prije Milo{evi}evog dolaska na vlast. Ovim parolama je Srbe naoruào dr. Nenad Kecmanovi}, jedan od najlukavijih velikosrpskih politi~ara u Jugoslaviji. Naime, jo{ prije Titove smrti dr. Nenad Kecmanovi} je po~eo svake nedjelje u NIN --u pisati ~lanke u kojima se obra~unavao sa

20

tada{njim Ustavom Jugoslavije. U toj seriji ~lanaka, koji su godinama izlazili, on je uveo tada{nju velikosrpsku terminologiju. Sjetimo se nekih Kecmanovi}evih izraza kao {to su npr. "nacionalne oligarhije" (za republi~ke organe vlasti), "autarki~ne ekonomije" (za republi~ke privrede), "uskogruda lokalisti~ka gledanja" (za republi~ke ili nacionalne interese), "svoj atar" (za svoju Republiku) itd. Tim ~lancima je dr. Nenad Kecmanovi} postao jedan od najzna~anijih ljudi u nacionalnom bu|enju Srba, koje je, kao i uvijek, zavr{ilo u genocidu nad susjedima, Albancima, Hrvatima i Bo{njacima. Dakle, nije ta~na tvrdnja da je Milo{evi} zaveo Srbe. Ta~na je obrnuta tvrdnja; da su Srbi, koji su znatno ranije bili nacionalno probu|eni, izabrali vladara kakvog su i èljeli. Interesantno je spomenuti da je dr. Nenad Kecmanovi} zaposlio dr. Vojislava [e{elja na Fakultet politi~kih nauka u Sarajevu i da ga je kao dekan {titio prilikom [e{eljevog napada na rukovodstvo BiH.

"Afera Agrokomerc" "Afera Agrokomerc" je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih iznosa mjenica bez pokri}a od strane Agrokomerca iz Velike Kladu{e. înjenica da je direktora Agrokomerca Fikreta Abdi}a na tu funkciju doveo Hakija Pozderac iskori{tena je od protagonista "antibirokratske revolucije" u BiH da se ukloni Pozder~eva garnitura iz rukovodstvu BiH. Za obra~un sa bosanskim patriotima iskori{teni su ~lanovi BiH birokratije koji su nosili muslimanska imena i toboè zastupali Muslimane, a koji me|utim uop{te nisu marili za narod iz kojeg poti~u. Njihova domovina je bila Jugoslavija, a njihov jedini pokreta~ u ìvotu li~ni interes. To su ljudi koji se ne opredjeljuju dok ne vide ko }e pobijediti, a kada se jednom opredijele, kao i svi le{inari, oni dokraj~avaju `rtvu. Hamdija Pozderac je napravio odsudnu gre{ku kada je dao ostavku na svoju budu}u funkciju predsjednika Ustavne komisije SFRJ. On je znao da ta njegova funkcija ti{ti velikosrbe, koji su poku{avali promjenom Ustava vratiti unitarizam u Jugoslaviju. Mislio je da }e odustajanjem od te funkcije biti pu{ten na miru. Me|utim, time je pokazao slabost koja je sve one le{inare sa muslimanskim imenima, a jugoslovenskim srcem u grudima, okrenula protiv njega i njegove garniture. Obi~no se ~ovjek ne sje}a takvih bezna~ajnih ljudi pa sam i ja zapamtio samo trojicu: Nijaz i Raif Dizdarevi} i Seid Maglajlija . S druge strane, Hamdija Pozderac, Munir Mesihovi}, Ferhad Kotori}, Avdo âmpara, Hakija Pozderac, Sadi êmalovi}, Jole Musa, Fikret Abdi} samo su neka od imena smjenjenih sa visokih funkcija u BiH u tim vremenima "Agrokomerca" i "antibirokratske revolucije". Tada su se sjajno ponijeli neki mla|i, dobro obrazovani bo{nja~ki politi~ari kao {to su dr. Fuad Muhi}, Muhamed Abadì}, Nijaz Skenderagi}, Fatima Zubovi}, i javni tuìlaz sa "Sarajevskog procesa" Edina Re{idovi} . Interesantno je spomenuti da su svi oni, osim Skenderagi}a i Re{idovi}eve , kasnije ponudili svoju saradnju

21

Izetbegovi}evoj Stranci demokratske akcije (SDA). Oni to nisu u~inili iz karijeristi~kih razloga, nego zato {to su vidjeli kakva se opasnost nadvila nad Bo{njake i Bosnu i Hercegovinu. Da su bili karijeristi oni bi u "Aferi Agrokomerc" stali uz Milana Uzelca, Savu ê~ura , podlog Miroslava Jan~i}a, Milanka Renovicu i ostale protagoniste "antibirokratske revolucije" kao {to su to u~inili Dizdarevi}i i Maglajlija . Za razliku od SDS-a i HDZ-a koje su objeru~ke prihvatile sve biv{e komuniste iz svojih nacija, SDA nije prihvatila sviju, nego oprezno samo neke, prema kriteriju kojeg je kasnije na 2. kongresu SDA po~etkom 1994. okarakterisao Izetbegovi} izjavom: "Birati po{tene, radije nego sposobne". Kad pogledate pona{anje njegovih saradnike kao {to su npr. dr. Kasima Trnku , Dèmaludin Lati}, Edhem Bi~ak~i}, Kemo Mufti} itd. onda vam je jasno da u praksi ono "po{teni" zna~i "apsolutno poslu{ni". Poslije "Afere Agrokomerc" stvari su se odvijale veoma brzo. Promjenjen je Ustav BiH da bi se mogli odràti slobodni izbori. Glatko su pu{teni Alija Izetbegovi} i njegovi sljedbenici iz zatvora. O tome mi je pri~ao Adil Zulfikarpa{i} . Zulfikarpa{i} svjedo~i: "Dva dana po Izetbegovi}evom pu{tanju iz zatvora on se na{ao u Zurichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i gra|anska prava i da se gra|anska prava ne mogu vratiti bez novoga procesa. Upitao sam Izetbegovi}a kako je mogao dobiti paso{ tako brzo dok mu jo{ ni gra|anska prava nisu vra}ena? On je samo odgovorio: "Eto, dali mi." Kada se znaju prilike u tada{njoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako izdati paso{ SFRJ name}e se pitanja: "Ko je Alija Izetbegovi} ?" Za{to bi velikosrbi olak{avali Izetbegovi}u stvaranje muslimanske stranke? Na{e sumnje se poja~avaju kada se sjetimo Karadì}eve izjave pred izbore: "Ako bude izabran Durakovi} , bi}e rat, a ako bude izabran Izetbegovi}, dogovori}emo se." Danas poslije Izetbegovi}evih potpisa na sve "mirovne planove" kojima se legalizuju ~etni~ka osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karadì}u trebao Izetbegovi} upravo da bi mogao uspje{nije ratovati, tj. da bi imao nekoga u suprotnom taboru ko }e mu svojim potpisima legalizovati oplja~kano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr. Nijaza Durakovi}a iz partijskih organizacija Saveza komunista iz ve}inskih srpskih dijelova Bosanske Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bo{njaci koji bi mogli parirati velikosrbima i dovesti Izetbegovi} na ~elo Muslimana.

Stranka demokratske akcije - SDA Izetbegovi}eva SDA je inicirana 27. marta 1990. To je stvarno bilo iznena| enje. Po tada{njim zakonima svaki u~esnik tog skupa je mogao dobiti do 10 godina zatvora. Osim toga, za veliku ve}inu Bo{njaka odraslih u "bratstvu i jedinstvu" nacionalni osje}aji su bili tabu tema. Za razliku od Srba Bo{njaci nikada nisu kolektivno ispoljavali svoja nacionalna osje}anja. âk su i Srbi u

22

Bosni i Hercegovani bili suzdràni u javnom srbovanju. Zato je bilo zaista nevjerovatno vidjeti ~etrdeset Muslimana i Muslimanki kako sjede pred TV kamerama kao dokaz da su Muslimani prvi krenuli u nacionalno podvajanje u Bosni i Hercegovini. To je bio veliki propagandni poen u korist ~etnika. Od tog trenutka je uslijedio niz doista neobi~nih doga|aja. Mada jo{ nekoliko mjeseci SDA nije bila registrovana, ni u jednom mjestu njeni skupovi nisu bili zabranjeni, osim osniva~ki skup SDA u Travniku. U najljep{oj sali Holiday Inn-a u Sarajevu odràna je osniva~ka skup{tina 9. juna 1990. " Alijini " ljudi su slobodno nosali zelene zastave i po isto~noj Hercegovini, Majevici, Grme~u i po mnogim drugim mjestima gdje su vijekovima Muslimane maltretirali i ~ak ubijali i za manje "grijehove". Sada je jasno da su kreatori "antibirokratske revolucije" pustili Izetbegovi}a i njegove ljude da se razma{u i stave na ~elo Bo{njaka. Pretpostavljam da je Izetbegovi} imao tu ~ast zbog toga {to je u "Islamskoj deklaraciji" napisao da je Pakistan "na{a" generalna proba. Time je dao do znanja da on pristaje na ideje razmjene stanovni{tva u cilju podjele BiH. Te ideje su velikosrbi tek pred izbore 1990. po~eli javno iznositi. Moj prvi susret sa Izetbegovi}em dogodio se nekoliko dana uo~i referenduma o nezavisnosti BiH, dakle krajem februara 1992. To je bilo na sastanku u amfiteatru op{tine "Stari Grad" u Sarajevu. Sastanak je sazvan sa jednom ta~kom dnevnog reda: "Pripreme za referendum". Na sastanak su bili pozvani predsjednik i sekretar SDA iz svake op{tine u BiH. Ja sam kao predsjednik Komisije za odnose sa javno{}u SDA Tuzle oti{ao na taj sastanak umjesto predsjednika dr. Saliha Kulenovi}a , koji je imao neku drugu obavezu u to vrijeme. Na sastanku je bila tada{nja "krema" SDA stranke. Ono zbog ~ega je sastanak sazvan bilo je na brzinu rutinski obavljeno. Taj dio posla su obavili dosta dobri organizatori Hasan êngi} i Amila Omersofti} . Nije bilo planirano da se Alija Izetbegovi} pojavi. Svi smo bili prijatno iznena|eni kada smo obavije{teni da bi predsjednik Izetbegovi} èlio da se sa nama sastane. Sa njim je do{ao i dr. Ejup Gani} . Tada nam se Izetbegovi} obratio otprilike rije~ima: "Mo`da }e se od nas traìti da pregovaramo o unutra{njoj podjeli Bosne i Hercegovine na etni~ke kantone. More bit' da to nije ni tako lo{e da se defini{e da je muslimansko ono gdje su Muslimani ve}ina. To ne zna~i da bi se vr{ila preseljenja stanovni{tva. Samo bi se kantoni u kojim su Muslimani ve}ina nazivali muslimanskim, kantoni gdje su Srbi ve}ina srpskim, a tamo gdje su Hrvati ve}ina bili bi hrvatski kantoni. Ja bih volio da ~ujem va{e mi{ljenje o tome." Delegati su se javljali jedan po jedan i bilo je jasno da velika ve}ina delegata smatra potpuno neprihvatljivom bilo kakvu podjelu BiH. Najjasniji je bio delegat SDA Gacka, mislim da se zvao Bajro Greljo koji je rekao: "Nemojmo se zavaravati. Ako bi Gacko bilo nazvano srpskom op{tinom, ni jedan musliman tamo ne bi mogao ostati." Jedini koji je podrào Izetbegovi}evu ideju bio je delegat SDA Gra~anice. Mo`da zato {to su u Gra~anici Muslimani bili preko 80% stanovni{tva. I ja sam dobio rije~. Rekao sam da se nikako po Bosni i Hercegovini ne smiju nacrtati nacionalne granice. Ako se to uradi Bosna

23

i Hercegovina }e se kad tad raspasti po tim granicama kao {to se i Jugoslavija raspala. Na te moje rije~i okrenuo mi se dr. Ejup Gani} i vidno odobravao klimaju}i glavom. Tada sam ja povjerovao da je dr. Gani} patriota i dugo nisam posumnjao u njega. Na kraju sastanka kada je shvatio da ne moè dobiti saglasnost za podjelu BiH, mada je iznenadio delegate, Alija Izetbegovi} je iskoristio mentalitet malih ljudi koji su svugdje ve}ina i koji ne èle da se èstoko konfrontiraju sa autoritetima i od delegata dobio pristanak da pregovara. Ipak su delegati smogli snage da Izetbegovi}u nametnu uslov "da pregovara, ali da se ni{ta ne dogovori". Dobio je pristanak da pregovara da bi kupio vrijeme. Mada se meni ni ti pregovori nisu svi|ali oni su se mogli opravdavati ~injenicom da smo mi bili nenaoruàni u pore|enju sa JNA pa je svaki dan odga|anja rata koristio Bo{njacima da se bolje organizuju i naoruàju. Osim toga, Karadì}evi Srbi i Bobanovi Hrvati tada jo{ nisu bili po~inili zlo~ine prema Bo{njacima pa ti pregovori nisu bili nedostojanstveni. U tom smislu, kao kupovini vremena, ne moè se zamjeriti ni pregovorima Adila Zulfikarpa{i}a i Muhameda Filipovi}a , tada{njih prvaka Muslimanske bo{nja~ke organizacije (MBO) o tzv. Historijskom sporazumu Muslimana i Srba. Mi se ne}emo detaljnije baviti tim sporazumom koji je op{irnije opisan u knjizi Milovana \ilasa i Nade`de Ga}e "Bo{njak Adil Zulfikarpa{i} ", Globus i Bo{nja~ki institut , 1994. koju preporu~ujem zbog toga {to govori o mnogim doga|ajima iz istog perioda kao i ova knjiga.

Prvi kongres SDA Za Prvi kongres SDA dobio sam pozivnicu od ing. Amile Omersofti} , tada{njeg ~lana Glavnog odbora SDA, a kasnije ratne direktorice Radio televizije BiH. Ona je ranije poku{ala da organizuje jednu akciju povezivanja bo{nja~kih intelektualaca sa SDA. Primjetila je da SDA nema dovoljno kadrova otkako su je napustili Adil Zulfikarpa{i}, Muhamed Filipovi} i njihovi sljedbenici u svim mjesnom organizacijama. Akciju primanja novih intalektualaca u SDA zaustavio je sam Izetbegovi} daju}i kadrovsku politiku tada u ruke hodè Hasana êngi}a. Amila se nije mogla tako lahko pomiriti sa odbacivanjem intelektualaca u klju~nom momentu bo{nja~ke istorije. Zato je poslala pozivnice za 1. kongres SDA, vjerovatno nadaju}i se da }e se neki novi intelektualci nametnuti stranci. Svi }e pamtiti taj kongres po borbi za vlast izme|u Izetbegovi}a i Abdi}a . Ja sam tada vidio da Abdi} nije ba{ jako spretan politi~ar. Izetbegovi} ga je nadigrao kao malo dijete. Abdi} nije shvatao kad je dosta nego je nastavljao sve dok svima nije dosadio i potpuno srozao svoj ugled u SDA. Ja sam uzeo u~e{}e u radu Komisije za ekonomska pitanja. Naime, tada su Slovenija i Hrvatska ve} bile uvele svoj novac pa su imale ogromne koli~ine

24

nepotrebnih jugoslovenskih dinara. Osim toga, u Beogradu su {tampane ogromne koli~ine dinara. Sve ti bezvrijedni dinari su tro{eni u BiH za kupovinu njema~kih maraka i bezbrojnih roba proizvedenih u Bosni i Hercegovini. To je bila ne~uvena legalna plja~ka Bosne i Hercegovine. Ja sam odlu~io da na Kongresu SDA pokrenem to pitanje. Na papiru kojim sam se prijavio za diskusiju u pomenutoj komisiji napisao sam svoje ime i temu. predsjednik Komisije je bio ministar za privredu u Vladi BiH, dr. Re{ad Bekti} , a potpredsjednik dr. Hasan Muratovi} ., kasnije u ratu poznat kao ministar Vlade BiH za odnose sa UNPROFOR-om. Budu}i da sam sjedio u prvom redu primjetio sam da je dr. Muratovi} , kada je vidio temu koju èlim da otvorim, stavio moj prijavni listi} na vrh. Me|utim, kada je predsjednik komisije Bekti} pogledao moj prijavni listi} i kada je trebalo da me prozove da govorim, vidjev{i temu, on me kri{om presko~io i stavio moju prijavu na dno. Ja sam se naljutio i napravio incident. Poslije sam dobio mogu}nost da govorim. U tom trenutku zadràvanje dinara u BiH je bio strate{ki srpski interes i kao Bekti} mogao se pona{ati samo ~ovjek koji radi za srpsku stvar. Tog dana sam gledao na TV dnevniku da su delegati i na drugim komisijama traìli uvo|enje BiH novca. Da sam bio u pravu i da je to bilo klju~no pitanje za Bosnu i Hercegovinu dokazuje ~injenica da su upravo zahtjevi delegata za BiH novcem dobili udarna mjesta u svim sredstvima informisanja. Me|utim, Izetbegovi} se nije osvrtao na to. BiH novac je uveden mnogo kasnije, tek u ratu. Tada sam mislio da Izetbegovi} nije svjestan va`nosti vlastitog novca za nezavisnu dràvu. Me|utim, iz nekih Izetbegovi}evih izjava se vidjelo da je veoma o{trouman, pa sebi nisam mogao objasniti kako on ne shvata neophodnost uvo|enja BiH novca. To me je zbunjivalo, ali, priznajem, nisam tada posumnjao da i sam Izetbegovi} radi protiv BiH i da zato u SDA ima mjesta i za ljude kao Bekti} .

Glava 3 Kako je umrla Jugoslavija 25

Federacija Jugoslavija je bila federacija 6 dràva: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Republike su ovdje nabrojane u poretku od sjeverozapada ka jugoistoku. Najve}a republika Srbija je sadràvala i dvije pokrajine. Te pokrajine je Srbija dobila kao nagradu za savezni{tvo sa Engleskom i Francuskom u 1. svjetskom ratu 1914 - 1918. Pokrajine su ustanovljene po istorijskom i nacionalnom principu. Sjeverna pokrajina Vojvodina je imala dosta katolika: Ma|ara, Hrvata, êha, Slovaka, Nijemaca. Srbi su najbrojniji narod u Vojvodini zahvaljuju}i genocidu nad ostalim Vojvo|anima u 2. svjetskom ratu i asimilaciji poslije tog rata. Etni~ku kartu Vojvodine je zna~ajno promjenila i organizovana kolonizacija Srba iz siroma{nih krajeva biv{e Jugoslavije. U ju`noj pokrajini Kosovu Albanci su ~inili oko 80% stanovnistva. Svaka republika i pokrajina je imala Predsjedni{tvo, Vladu (Republi~ko izvrsno vije}e) i Skup{tinu. Osim toga svaka republika i pokrajina je imala samostalno sudstvo, policiju, {kolstvo, po{tu, èljeznice.

Jugoslovenska narodna armija i Teritorijalna odbrana Nisu daleko od istine oni koji kaù da od svih federalnih institucija jedino Jugoslovenska narodna armija (JNA) nije bila "federalizirana", tj. razbijena na republi~ke armije. Osim JNA postojala je jo{ jedna vojna formacija, Teritorijalna odbrana (TO). Svaka republika je imala kontrolu nad svojim dijelom Teritorijalne odbrane. Budu}i da je Teritorijalna odbrana bila i naoruàna vlastitim oru`jem moèmo slobodno re}i da je to bila republi~ka vojska u svakoj republici. To oru`je su kupile op{tine i lokalne kompanije. Pomo}u Teritorijalne odbrane je ostvarena Titova i Kardeljeva koncepcija op{tenarodne odbrane, tj. naoruànog naroda. Mada su Tito i Kardelj obrazlagali koncepciju naoruànog naroda strahom od vanjskog neprijatelja, bilo je jasno da je jedina realna opasnost u Jugoslaviji bila srpska hegemonija i JNA i da je naoruàni narod trebao odvratiti JNA od nametanja srpske hegemonije u Jugoslaviji. Ta koncepcija se pokazala potpuno uspje{nom u Sloveniji, a potpuno neuspje{nom u Bosni i Hercegovini. Naime, Alija Izetbegovi} nije pruìo nikakav otpor razoruàvanju Teritorijalne odbrane BiH. Tako se dogodilo da su Bo{njaci predali svoje oru`je JNA uo~i i u toku ~etni~kog pokolja nad njima. Sjetimo se npr. kako su ~etnici neometano odvezli 50-tak kamiona oru`ja TO Stari Grad Sarajevo na samom po~etku rata. Mada je komandovanje u JNA bilo centralizirano na nivou Jugoslavije, regrutacija je bila na nivou op{tina. To zna~i da su regrutni spiskovi bili u nadle`nosti

26

op{tina. To je bila izvanredno zna~ajana ~injenica za sudbinu Jugoslavije. Naime, za vrijeme rata u Hrvatskoj, Makedonija je iskoristila svoje ustavno pravo i donijela uredbu da op{tine sklone (~itaj sakriju) od JNA op{tinske vojne evidenvije, tj. regrutne spiskove. Tako je Kiro Gligorov onemogu}io regrutaciju makedonskih mladi}a i njihovo slanje u rat u Hrvatsku. Vlast Alije Izetbegovi}a nije htjela to isto u~initi u BiH. Ja se sje}am da su se u Tuzli intelektualci Kulturnog dru{tva Muslimana "Preporod" sastali i traìli od SDA Tuzle da stupe u kontakt sa Izetbegovi}em kako bi od njega traìli da uradi isto {to i Kiro Gligorov . Ja li~no sam oti{ao u prostorije SDA Tusle i zajedno sa Sekretarom SDA Tuzle stupio u kontakt sa Osmanom Brkom , koji je odmah prenio zahtjev Tuzlaka Izetbegovi}u . Izetbegovi} se te ve~eri pojavio na TV dnevniku. Umjesto da iskoristi ustavno pravo i skloni regrutne spiskove izvan doma{aja JNA, on je samo rekao na tom TV dnevniku: "Neki mi javljaju da JNA vr{i mobilizaciju Muslimana radi slanja na rati{ta u Hrvatsku. Ja Muslimanima poru~ujem: Ja svoga sina ne bih poslao na odsluènje vojnoga roka u JNA". To je bila jo{ jedna izdaja Ustava Bosne i Hercegovine. Tada je JNA iskoristila ~injenicu da te vojne evidencije nisu sklonjene i munjevitom akcijom do{la u posjed regrutnih spiskova i po njima provodila regrutaciju Bosanaca i Hercegovaca. Svaki mladi} iz BiH koji je JNA od tada pa nadalje mobilisala ide na du{u Izetbegovi}u . Ponegdje su spontanom akcijom naroda vojne evidencije za{ti}ene od JNA. Sje}amo se grandioznog mitinga u Bratuncu kojim je sprije~ena JNA da uzme regrutne spiskove iz op{tine. Posramljena JNA se tada povukla, ali je ponovo do{la u aprilu 1992. i osvetni~ki masakrirali "mitinga{e". Poznata su kao mjesta ne~uvenih srpskih zvjerstava fiskulturna sala i stadion u Bratuncu. I u Tuzli su ène poku{ale sprije~iti odno{enje regrutnih spiskova. Hrabro se opirao i na~elnik vojnog odsjeka Mehmed @ili} . Tek kada su vojnici JNA uperili revolvere u @ili}a on je predao vojne evidencije. Uslijedile su mnogobrojne racije Bo{njaka, naro~ito voza~a, koji su silom odvo|eni u Hrvatsku, umjesto da ih je njihova dràva za{titila koriste}i svoje ustavno pravo da skloni regrutne spiskove od JNA. Tek kada je JNA do{la u posjed regrutnih spiskova Bosne i Hercegovine, iz centrale SDA, tj. od Alije Izetbegovi}a , stiè direktiva u op{tinske filijale SDA stranke da se organizuju protestni mitinzi. Jasno je da ti protestni mitinzi nisu imali nikakva efekta osim da pokaù kako je Izetbegovi} "ljut" zbog uzimanja tih spiskova i naru{avanja ustavnih prava Bosne i Hercegovine. Nama koji smo znali da Izetbegovi} nije htio efikasno za{tititi regrutne spiskove bilo je jasno da mitinzima Izetbegovi} baca pra{inu Bosancima u o~i da bi sakrio jo{ jednu svoju "gre{ku". Ni tada nisam posumnjao da je u pitanju izdaja. Mo`da }e ~itaocu izgledati ~udno kako da ni ja, a ni mnogi drugi Bo{njaci nisu posumnjali u Aliju Izetbegovi}a poslije njagovih tolikih gre{aka. Odgovor je dosta jednostavan. ôvjek ne moè posumnjati u svog predsjednika. Mora se nekome vjerovati. Ne moè se ìvjeti bez nade i vjere u ljude.

27

Skup{tina, Predsjedni{tvo i Vlada SFRJ Socijalisti~ka Federativna Republika Jugoslavija je imala svoje Predsjedni{tvo, Skup{tinu i Vladu. Predsjedni{tvo se sastojalo od 8 ~lanova; iz svake republike i pokrajine po jedan. Skup{tina je imala dva vije}a (doma), Savezno vije}e i Vije}e republika i pokrajina. U Saveznom vije}u se odlu~ivalo ve}inom glasova. U Vije}u republika i pokrajina su se donosile odluke "od zna~aja za ravnopravnost naroda i narodnosti" i donosile su se usagla{avanjem republi~kih i pokrajinskih delegacija, tj. konsenzusom. Ova ~injenica je bila presudna za kraj Jugoslavije. Poslije }emo se ~e{}e vra}ati na nju. Postoje mnogi primjeri iz savremenog svijeta koji nas uvjeravaju da je nestanak jedne dràve gotovo nemogu}. Libanon, Irak, Afganistan, Estonija ili Kampu~ija nisu nestali kao dràve mada su se u njima vodili dugotrajni ratovi, mada su neke od ovih dràva bivale potpuno okupirane i mada se sastoje iz vi{e me| usobno zava|enih naroda. [ta je to {to ne dozvoljava raspad jedne dràve? To su principi me|unarodnog prava. Po tim principima granice jedne dràve se ne mogu mijenjati silom, tj. svijet ne moè priznati promjenu granica koja je posljedica agresije. Taj princip me|unarodnog prava je uveden da bi se obeshrabrili eventualni agresori. Dràvne granice se mogu mijenjati jedino dobrovoljnim pristankom legalnih vlasti. Libanon se nije dezintegrirao na vjerske dràvice jer ni jedan libanonski predsjednik nije htio da pogazi predsjedni~ku zakletvu i upusti se u pregovore o mijenjanju granica svoje dràve ili o podjeli svoje dràve. Sada se name}e pitanje: Kako se onda dogodilo da se Jugoslavija raspala? Jugoslavija se raspala jer i bez rata nije mogla LEGALNO funkcionirati. Drugim rije~ima, u legalnom postupku propisanom Ustavom SFRJ nisu se mogle donositi pravosna`ne odluke. Naime, kada su Slovenija i Hrvatska povukle svoje delegacije iz Vije}a republika i pokrajina one su time u stvari dale trajni veto na sve odluke tog Vije}a Skup{tine SFRJ. Jedini ustavni izlaz je bio da Predsjedni{tvo SFRJ zavede tzv. Ratno stanje. Me|utim, Predsjedni{tvo je ve} bilo ostalo bez ~etiri legalno izabrana ~lana: Janeza Drnov{eka (Slovenija), Stjepana Mesi}a (Hrvatska), Bo{ka Kruni}a (Vojvodina) i Rize Sapun|iju (Kosovo). Bo{ko Kruni} iz Vojvodine je neustavno, u tzv. antibirokratskoj revoluciji koja je bjesnila 1989., zamjenjen Brankom Kosti}em , a Riza Sapundìju Sejdom Bajramovi}em . Svijet nije priznao legalitet tih ~lanova Predsjedni{tva. Zato ni Predsjedni{tvo SFRJ vi{e nije moglo pravosna`no odlu~ivati i nije moglo donijeti legalnu odluku o zavo|enju ratnoga stanja. Dakle, ni Predsjedni{tvo nije moglo ni{ta legalno u~initi da spasi Jugoslaviju poslije raspada Vije}a republika i pokrajina. Budu}i da je Milo{evi}u bilo jasno da }e Jugoslavija ubrzo po raspadu Vije}a republika i pokrajina i zvani~no od svjetske zajednice biti progla{ena mrtvom,

28

on je sve u~inio da se raspad dogodi po granicama {to povoljnijim za Srbe. U praksi to je zna~ilo da u dràvnoj zajednici sa Srbijom ostanu Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija i {to ve}i dio Hrvatske. U tom cilju je poru~io Slovencima :"Idite, bre, {to pre." Ujedinjene nacije su 1990. dale mandat Europskoj Zajednici (EZ) da u skladu sa principima me|unarodnog prava rije{i ustavnu krizu u Jugoslaviji. Budu}i da Jugoslavija vi{e nije legalno funkcionisala, a Republike jesu, EZ je traìla da se republike dogovore o novom ustrojstvu Jugoslavije. Zato su krajem 1990. i po~etkom 1991. organizovani sastanci predsjednika Predsjedni{tava Republika i Pokrajina. Na tim pregovorima su predstavnici Hrvatske, Slovenija i Makedonije insistirali na konfederalnom ure|enju Jugoslavije, dok su Srbija i Crna Gora mlako traìli federaciju. U stvari i oni su èljeli raspad Jugoslavije, jer Jugoslavija sa Ustavom iz 1974. vi{e nije bila Velika Srbija, ali sa {to ve}om "Velikom Srbijom" i da, po mogu}nosti, zadrè kontinuitet Jugoslavije. Predstavnik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi} je imao veoma ~udno pona{anje. Znalo se da je dvotre}inska ve}ina naroda u Bosni i Hercegovini èljela nezavisnost, tj. konfederaciju. Naime, gotovo svi Bo{njaci (koje su tada zvali Muslimanima) i Hrvati iz BiH su èljeli nezavisnost. To se kasnije i potvrdilo na referendumu o nezavisnosti BiH odrànom 1. marta 1992. Me| utim, od Izetbegovi}a su tada stizali nekakvi veoma ~udni prijedlozi. Jedan od Izetbegovi}evih prijedloga je bio o tzv. asimetri~noj federaciji. Izetbegovi} je predloìo da u budu}oj zajednici svaka republika treba da ima status onakav kakav èli. Po njemu, to je zna~ilo da Srbija, Crna Gora, BiH i Makedonija trebaju sa~injavati federativnu dràvu koja }e u}i u konfederaciju sa Slovenijom i Hrvatskom. Dakle, smjestio je Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju u okvir Velike Srbije. Na sre}u tada je u Bosni i Hercegovini postojalo javno mnijenje koje je Izetbegovi}a zbog tog prijedloga èstoko kritikovalo. Izetbegovi} se morao danima pravdati Bosancima zbog tog poteza. On je tada nau~io lekciju da ga svaki poku{aj da Bosnu i Hercegovinu ostavi u Jugoslaviji moè ko{tati gubitka popularnosti, pa i gubitka vlasti. Najbolji dokaz da je on nau~io tu lekciju je izne{en u knjizi Milovana \ilasa i Nade`de Ga}e "Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}" , gdje se iz Zulfikarpa{i}eva razgovora sa Izetbegovi}em o tzv. Historijskom sporazumu Muslimana i Srba vidi kako je Izetbegovi} uputio Zulfikarpa{i}a u "sporazumijevanje" sa Milo{evi}em . Tom prilikom je Izetbegovi } jo{ jednom poku{ao realizovati svoj projekat vezanja BiH uz Srbiju, a da ovaj put nije rizikovao svoju popularnost, nego popularnost konkurenata iz MBO-a. Vratimo se na Izetbegovi}ev prijedlog "asimetri~ne federacije". Kada je upoznat sa tim prijedlogom makedonski predsjednik Kiro Gligorov ga je nedvosmisleno odbio, mada ga je Izetbegovi} predstavljao kao zajedni~ki prijedlog Izetbegovi}a i Gligorova . Postavlje se pitanje: "Ako nije dobio od Gligorova saglasnost za takav prijedlog, za{to je Izetbegovi} to predlagao za dràvu

29

Makedoniju? Za{to bi jedan Bo{njak gurao Makedoniju u Veliku Srbiju? Postoji jedan jedini odgovor: "Izetbegovi} ne vodi ra~una o dobrobiti Bosne i Hercegovine, nego o dobrobiti Velike Srbije." Tre}i poku{aj Izetbegovi}a da Bosnu i Hercegovinu daruje Srbiji izveden je pomo}u predratnog potpredsjednika Skup{tine SFRJ Irfana Ajanovi}a . Irfan Ajanovi} je Izetbegovi}ev vaàn funkcioner iz predratnog perioda. Za njega mi je jednom njegov ro|ak dr. Ekrem Ajanovi} , Profesor Medicinskog fakulteta u Tuzli i poslanik Skup{tina BiH i SFRJ rekao da je "`rtvovan od Izetbegovi}a da daje neobi~ne prijedloge iz takti~kih razloga". Irfan Ajanovi} je Karadì}ev zato~enik od ljeta 1993. Od tada su odràni mnogi pregovori Izetbegovi}a i Karadì}a o raznim temama, ali ne i o Ajanovi}u . Pro{li su toliki Izetbegovi}evi "diplomati" kroz srpske kontrolne ta~ke, a biv{i potpredsjednik Skup{tine SFRJ preko dvije godine ~ami u ~etni~kim zatvorima, mada je naru{enog zdrvlja. S moralne ta~ke gledano, Izetbegovi}evi pregovori s Karadì}em , dok mu saradnik takvog ranga leì u Karadì}evom zatvoru, su totalan bankrot Izetbegovi}eve li~nosti. Znaju}i da Izetbegovi } nije budala i da ne bi rizikovao takvo srozavanje svoje li~nosti bez golema razloga, postavlja se pitanje: Za{to Izetbegovi} nije insistirao na Ajanovi}evom osloba|anju? Vratimo se Izetbegovi}evom "takti~kom" prijedlogu izre~enom Ajanovi}evim ustima. Taj prijedlog Irfana Ajanovi}a je bio da Skup{tina SFRJ donese odluku da se "u Vije}u republika i pokrajina formira novi kvorum od onih koji ho}e da dolaze na sjednice Vije}a i da se odlu~uje ve}inom glasova prisutnih". Svi koji su pratili jugoslovensku politi~ku scenu znali su da je to od Rankovi}a pa nadalje bio glavni zahtjev unitarista, tj. velikosrba. Upravo je obaveza usaglasavanja republika (tj. pravo veta) u Vije}u republika i pokrajina onemogu}avalo srpsku hegemoniju i preglasavanje malobrojnijih naroda. Ovakav prijedlog iz Izetbegovi}eve stranke je doveo do toga da su mnogi u BiH posumnjali u Izetbegovi}a , ali, naàlost, samo u njegovu sposobnost bavljenja politikom, a ne u njegovu lojalnost dràvi Bosni i Hercegovini. Ljudi se nisu uspani~ili poslije tolikih Izetbegovi}evih "gre{aka" u korist Velike Srbije. Neki su mislili da je posrijedi neka mudra taktika u koju obi~ni smrtnici nisu u stanju proniknuti dok su drugi mislili da je Izetbegovi} naivan za politiku, ali }e ga oni oko njega ubudu}e korigirati. Niko nije vidio razloga za zabrinutost i zbog toga {to je Izetbegovi} zaista svaki put i bio korigiran javnim mnijenjem Bosne i Hercegovine. Ova ~injenica je i odredila taktiku budu}eg rata protiv dràvnosti Bosne i Hercegovine. Vidjelo se da bez eliminacije bosanskog javnog mnijenja ne}e biti mogu}e uni{titi dràvu Bosnu i Herceogvinu, tj. ne}e se mo}i dobiti "dogovorni" pristanak Bosne i Hercegovine za promjenu njenih granica i Ustava. Upravo da bi se uni{tilo bosansko javno mnijenje i da bi Izetbegovi} i nekoliko njegovih sljedbenika bili jedini koji odlu~uju o dràvi Bosni i Hercegovini u ratu, uvedena je totalna informativna blokada, ne samo iz vana, nego, naàlost, i iznutra. Ljudi u Drugom korpusu Armije BiH znaju da je

30

Izetbegovi} svojim li~nom naredbom zabranio dolazak bezì~ne telefonske centrale koju je Njema~ka poklonila Tuzli u danima poslije 15. maja 1992., tj. kada se Tuzla oslobodila od ~etnika. Tada je postojao slobodan put od Slavonskog Broda do Tuzle, a ta centrala, zaustavljena izri~itim Izetbegovi}evim nare|enjem nikada nije produìla iz Slavonskog Broda za Tuzlu. Ja navodim samo ovaj slu~aj jer imam pouzdanog svjedoka, Pukovnika Armije BiH [ef}et Bibuljica . Neka drugi pi{u o tome kako je Izetbegovi} toliko puta do sada onemogu}avao aktiviranje satelitske televizije iz Sarajeva. Vratrimo se problemu nestanka Jugoslavije. Osim ve} opisanih Izetbegovi}evih poku{aja prisajedinjenja Bosne i Hercegovine Srbiji na pomenutoj seriji pregovora "{efova" jugoslovenskih republika ni{ta se zna~ajno nije doga|alo. Kada je dogovaranje postalo bespredmetno EZ je formirala komisiju od pravnih eksperata, tzv. Badinterovu komisiju, koja je imala zadatak da jugoslovensku krizu rije{i prema principima me|unarodnog prava. Komisija nije imala teàk zadatak. Sve jugoslovenske republike su imale sve dràvne institucije, a i prema svojim ustavima bile su i definisane kao dràve. Budu}i da su Slovenija i Hrvatska u me|uvremenu bile odràle i referendume o nezavisnosti, i budu}i da Jugoslavija vi{e nije mogla donositi pravosna`ne odluke, te je i zvani~no bila progla{ena mrtvom, ove dvije dràve su mogle odmah biti priznate. [to se ti~e Bosne i Hercegovine odluka Badinterove komisije je bila da i Bosna i Hercegovina moè biti priznata ako ve}ina stanovni{tva izrazi èlju za nezavisno{}u na referendumu koji }e biti odràn na na~in predvi|en Ustavom Republike Bosne i Hercegovine. Budu}i da je Ustav BiH gra|anski ustav koji ne pravi razliku izme|u etni~kih grupa, za pozitivan ishod referenduma dovoljno je bilo da se izjasni 50%+1 gra|ana koji imaju pravo glasa. Referendum je odràn 1. i 2. marta 1992. Odziv je bio izuzetan. Preko 64% glasa~a je glasalo za nezavisnost. S obzirom da je Muslimana oko 43% i Hrvata oko 17% zajedno ih je manje od 64% . Osim toga neki Muslimani i Hrvati nisu mogli iza}i na referendum. Dakle, mnogi Srbi i Jugosloveni su tako|er glasali za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Tek mjesec dana poslije toga Evropska zajednica (EZ) je donijela politi~ku odluku da se Bosna i Hercegovina prizna. Naime, bez obzira {to je Bosna i Hercegovina ispunila sve pravne uslove da bude priznata, pravo je svake suverene dràve da neku novu dràvu prizna ili ne prizna. To pravo je iskoristila Gr~ka da ne prizna Makedoniju i, ~ak, koriste}i svoje pravo veta u EZ, da zaustavi priznanje Makedonije i od strane Evrope. Budu}i da je EZ imala mandat UN-a da rije{i jugoslovensku krizu Gr~kim vetom je u stvari zaustavljeno priznanje Makedonije i od strane UN-a. Mnogi }e ovdje postaviti pitanje, kako se onda dogodilo da su toliki srpski prijatelji i "saveznici" u svijetu priznali Bosnu i Hercegovinu. Odgovor }e biti dat u poglavlju "Novi svjetski poredak".

31

Glava 4 Rat 32

Rat u Sloveniji Sukob izme|u JNA i Teritorijalne odbrane Slovenije je po~eo 27. juna 1991. i zavr{io krahom JNA u ratu koji je trajao manje od 10 dana. Tu se vidjelo da JNA nema nikakve {anse u sukobu sa dobro motivisanim borcima Teritorijalne odbrane, tj. sa narodom koji se bori za svoju slobodu. Ovdje napomenimo da Alija Izetbegovi}, za razliku od Slovenaca, koji ni po koju cijenu nisu htjeli predati oru`je svoje Teritorijalne odbrane na "~uvanje" u kasarne JNA, nije pruìo nikakav, ni politi~ki, a ni vojni otpor kada je JNA odvozila oru`je Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine. Oru`je TO Bosne i Hercegovine uzeto je na "~uvanje" u kasarne JNA 1989., dakle prije dolaska SDA na vlast. Me|utim, to oru`je je u mnogim mjestima sa bo{nja~kom ve}inom moglo biti blokirano i spa{eno, kao {to je to bio slu~aj npr. sa oru`jem TO u Tuzli. To {to nije organizovano spa{avanje oru`ja TO iz skladi{ta u op{tini Stari Grad Sarajevo, koje je bilo u na{em okruènju, bila je klju~na "gre{ka" Alije Izetbegovi}a , koja }e Sarajlije ko{tati preko deset hiljada ìvota. Tada se Izetbegovi} stalno sastajao sa generalom JNA Kukanjcem i pravio neka primirja dok ~etnici nisu buldoèrima prokopali put kojim su zaobi{li blokadu Armije BiH. Tako su izvezli 50-tak kamiona oru`ja TO Sarajeva.

Rat u Hrvatskoj Rat u Hrvatskoj je po~eo takozvanom "balvan revolucijom" u augustu 1990. Srpsko stanovni{tvo u hrvatskim krajevima pobunilo se postavljaju}i balvane i zasjede po putevima Hrvatske. Neposredan povod je bio dono{enje novoga hrvatskoga Ustava. U starom, "komunisti~kom" Ustavu Hrvatska je bila dràva Hrvata i Srba iz Hrvatske. Po novom "Tu|manovom" Ustavu Srbi su postali nacionalna manjina, a Hrvatska zastava je umjesto petokrake u sredini dobila "povijesni hrvatski grb", ili, kako ga Srbi zovu, "{ahovnicu". Budu}i da dràvu karakteri{e Ustav i granice i budu}i da Srbi veoma dobro znaju {ta zna~e takve promjene Ustava, nije se moglo ni{ta drugo ni o~ekivati nego rat. Do rata u Hrvatskoj bi svakako do{lo i bez pomenutih ustavnih promjena, ali su pomenute promjene Ustava Hrvatske olak{ale Milo{evi}u posao mobilizacije Srba. Naime, samo odràvanje slobodnih izbora u jugoslovenskim republikama i pobjede politi~kih stranaka koje su u svojim programima imale sna`no izraènu èlju za nacionalnom samostalno{}u je bio siguran znak da Jugoslavija vi{e nije Velika Srbija. Sama Tu|manova pobjeda na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj, koji su odràni u maju 1990, Tu|manu je trebala biti znak da Srbi vi{e ne vladaju Jugoslavijom. Da su vladali oni sigurno ne bi dopustili slobodne izbore u Hrvatskoj i pobjedu HDZ-a. Izgleda da Tu|man tada nije bio uo~io tu ~injenicu; da je Hrvatska ve} slobodna od velikosrpske hegemonije. Da je to

33

uo~io on bi vjerovatno nastojao da smiruje situaciju dok ne stabilizira dobitak; slobodnu Hrvatsku u svojim "AVNOJ-evskim" granicama. Umjesto toga Tu|man je nastavio da zao{trava situaciju mijenjaju}i Ustav u najpovoljnijem trenutku za Milo{evi}a . Naime, pedesetogodi{nji mir je imao sna`nu inerciju. Za prekid toga mira i odlazak iz udobnih stanova u {umu je i Srbima trebalo ne{to zaista èstoko, ne{to opipljivije od puste Milo{evi}eve èlje za Velikom Srbijom. To im je Tu|man pruìo mijenjaju}i Ustav tj. guraju}i im "{ahovnicu" pod nos, zastavu koja je u srpskoj mitologiji sinonim za pakao. êtni~ki problemi sa mobilizacijom su prestali kada je Tu|man poku{ao zabosti "{ahovnicu" u Knin.

Tu|manovo shvatanje "razboritih granica" Tu|man sebe nastoji postaviti na pijadestal "oca suvremene Hrvatske". Me|utim, jasno je da je Hrvatska dobila samostalnost zahvaljuju}i Ustavu iz 1972. i amandmanima iz 1974. Velike zasluge za pokretanje promjena Ustava koje su na kraju rezultirale Ustavom iz 1972. i Amandmanima iz 1974. ima tzv. Masovni pokret iz 1971. dr. Savke Dab~evi} Ku~ar, dr. Mike Tripala, Draèna Budi{e, Ivana Zvonimira î~ka i ostalih hrvatskih patriota od kojih su mnogi i danas politi~ki aktivni. Mada su ih tada uklonili sa vlasti u Hrvatskoj Tito i Kardelj su ustavnim promjenama koje su bile dovr{ene 1974. uglavnom ispunili zahtjeve "Masovnog pokreta". Da te promjene Ustava ne bi ostale mrtvo slovo na papiru zahvaljujemo vje{toj politi~koj borbi slovena~kih komunista predvo| enih Milanom Ku~anom , hrvatskih komunista oko Ivice Ra~ana , makedonskih komunista oko Kire Gligorova i dijela bosanskih komunista okupljenih oko dr. Nijaza Durakovi}a. Oni su uspjeli dokinuti jedini preostali cement Jugoslavije takozvani "demokratski centralizam u Savezu komunista Jugoslavije". Ta borba je rezultirala slobodnim izborima u jugoslovenskim republikama, {to je po definiciji zna~ilo slobodu. Tu|manova politika prema Bosni i Hercegovini odraàva Tu|manovo shvatanje dràve. Naime, u Tu|manovoj doktorskoj disertaciji se kaè da dràvne granice, koje su naj}e{}e proistekle iz povijesti, treba promijeniti da bi se dobile "razborite", etni~ke granice. Zato je Tu|manu bilo mnogo vi{e stalo do dijelova Bosne i Hercegovine naseljnih Hrvatima nego do "AVNOJ-evskih" granica Hrvatske. Milo{evi} i Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) dobro su znali da su AVNOJ-evske granice jugoslavenskih republika i pokrajina i princip me| unarodnog prava o nepromjenljivosti dràvnih granica (republike su bile dràve) glavna prepreka stvaranju Velike Srbije. Zato je Tu|manov stav o razboritim granicama bio pravo osvjeènje u velikosrpskom projektu. Ne treba se stoga ni malo ~uditi za{to je Tu|mana sudio Tito , tvorac Ustava iz 1974. Sjetimo se da je uo~i vi{epartijskih izbora Tu|man bio neometan od policije koja je bila pod

34

srpskom kontrolom. Prirodna posljedica Tu|manovog shvatanja "razboritih granica" je Tu|manov sastanak sa Milo{evi}em u Kara|or|evu po~etkom 1991., kada je dogovarana podjela Bosne i Hercegovine. To je na kraju dovelo do otvorenog Tudmanovog savezni{tva sa Milo{evi}em i Karadì}em u ratu protiv Bosne i Hercegovine. Time je Tu|man pljunuo na hiljadugodi{nje iskustvo civilizacije koje je dovelo do dana{njeg principa o nepromjenljivosti granica i umjesto toga po~eo svoj vlastiti eksperiment sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom. U tom experimentu su najgore od svih Hrvata pro{li Hrvati u Bosni i Hercegovini. Izgubili su najbolju zemlju u Posavini da bi za uzvrat u kamenitoj Hercegovini iza{li na granice "Banovine Hrvatske". Kasnije Tu|manovo savezni{tvo sa Izetbegovi}em nije u suprotnosti sa njegovim osnovnim ciljem podjele Bosne i Hercegovine. Naime, i to savezni{tvo je napravljeno sa ~ovjekom koji dijeli Bosnu i Hercegovinu.

Glava 5 Novi svjetski poredak Sve do raspada Sovjetskog Saveza svijet je funkcionisao u poretku koji se naj~e{}e karakterizira sintagmama "ravnoteà straha" ili "hladni rat". Mada je

35

svijet tada bio politi~ki podijeljen izme|u dva strahovito naoruàna i me| usobno suprotstavljena bloka u tom periodu je u Evropi bio najduì mir u istoriji. Za{to? Europa je bila izuzetno zna~ajna i svaka vojna akcija u Europi bi zna~ila naru{avanje interesa nekog od blokova, tj. neke od dviju svjetskih supersila SAD i SSSR-a. Karakteristika perioda "hladnog rata" je da me|unarodno pravo nije vaìlo kada su interesi nekog od blokova bili u pitanju. To se naj~e{}e ispoljavalo zlupotrebom prava veta stalnih ~lanica Savjeta bezbjednosti. Nije bilo nikakve sumnje u sovjetski veto ako bi neka rezolucija savjeta bezbjednosti bila uperena protiv nekog prosovjetskog reìma bilo gdje u svijetu, bez obzira da li se taj reìm ogrije{io o me|unarodno pravo ili ne. S druge strane Sjedinjene Ameri~ke Dràve se nisu obazirale na me|unarodno pravo i svoj ugled kada je trebao amri~ki veto da se za{titi Izrael u nelegalnom uzimanju arapske zemlje. Kada se raspao Var{avski pakt, a potom i Sovjetski Savez, postavilo se pitanje kako }e ubudu}e svijet funkcionisati kada vi{e nema ravnoteè izme|u blokova? Da li }e jedini preostali vojni blok Sjevernoatlanski pakt (NATO) koji je ekonomski porazio drugu stranu iskoristiti {ansu i zavladati svijetom. Tada je predsjednik Sjedinjenih ameri~kih dràva George Bush lansirao tezu o "novom svjetskom poretku" (skra}eno NWO od New World Order). Formula je vrlo jednostavna. "Novi svjetski poredak" je vladavina normi me| unarodnog prava. To zna~i da su u budu}nosti ~lanice Ujedinjenih nacija du`ne po{tovati me|unarodne zakone i da }e za kr{enje tih zakona biti ka`njavane. Dakle, bri{u se stara savezni{tva i stara neprijateljstva. ^lanice UN-a su du`ne pona{ati se prema nekoj dràvi u ovisnosti da li naru{ava neku od normi me| unarodnog prava ili ne. Kao {to je u gra|anskom pravu sudija duàn osuditi krivca, a za{tititi `rtvu bez obzira na boju koè, nacionalnost, religijsku pripadnost `rtve ili krivca, tako je i u me|udràvnim odnosima postalo neva`no da li je neka dràva bila savezni~ka ili ne, ili je katoli~ka ili muslimanska ili je stanovni~tvo bijelo ili crno ili je sistem socijalisti~ki ili kapitalisti~ki. Postalo je va`no samo to da li dràva kr{i ili ne kr{i norme me|unarodnog prava. Prvi put je "novi svjetski poredak" demonstriran u "zaljevskom ratu". Taj rat su vodile Ujedinjene nacije kao ka`njavanje Iraka zbog agresije na Kuwait i kao za{titu granica suverene dràve Kuwaita. Za nas je posebno interesantno da je "novi svjetski poredak" odigrao zna~ajnu ulogu u jugoslovenskoj krizi. Zahvaljuju}i principima "novog svjetskog poretka" dogodilo se da Rusija, Engleska, Francuska i mnogi drugi srpski "saveznici" i istorijski prijatelji priznaju Bosnu i Hercegovinu. Zahvaljuju}i tim principima dogodilo se da Rusija ne stavi veto na ekonomske sankcije koje su nametnute Jugoslaviji kao kazna za agresiju na me|unarodno priznatu dràvu Bosnu i Hercegovinu. U vrijeme "hladnoga rata" i "ravnoteè straha" bilo je nezamislivo da Sovjetski Savez glasa u Savjetu bezbjednosti protiv nekog svog saveznika. Rusko priznanje Bosne i Hercegovine i taj glas Rusije za uvo|enje ekonomskih sankcija Srbiji i Crnoj Gori su najbolji dokazi da je "novi svjetski poredak" bio ozbiljno shva}en. Ba{ zato Bosna i Hercegovina je mogla i morala izvu}i mnogo vi{e koristi od

36

principa "novog svjetskog poretka". Kako je Bosna i Hercegovina propustila tu {ansu? Na to pitanje }e biti odgovoreno u poglavlju "Pregovori" u ovoj knjizi.

Glava 6 Rat u tuzlanskoj regiji Patriotska liga u Tuzli 37

Kao i svugdje u Bosni i Hercegovini i u Tuzli su Srbi imali apsplutnu vlast u miliciji i vojsci. Zato je Patriotska liga (PL) djelovala u uslovima ilegale. Od osnutka Patriotske lige u Tuzli bio sam u najuèm rukovodstvu Predsjedni{tvu politi~kog dijela PL. Kada je po~eo masakr u Bijeljini na Bajram 1. aprila 1992. po~ele su beskrajne neprospavane no}i. [tab je bio u prostorijama SDA, imali smo telefonsku vezu sa Bijeljinom, a naredbe smo primali faxom od Keme i Halila. Kemu sam jednom li~no upoznao, a nikada mu nisam znao pravo ime. Halil je bio Sefer Halilovi }. Na{ prvi komandant je bio jedan jako sposoban organizator po imenu Adnan iz Modri~e koji je ubrzo zamijenjen Vahidom Karaveli}em Vahaom . Budu}i da smo radili u uslovima ilegale, Vaha se naj~e{}e skrivao kod hirurga Fazli}a u Solini, ~ovjeka koji je kasnije u ratu osnovao mnoge poljske bolnice Armije BiH od Grada~ca do Srebrenice. Po{to je Solina dosta daleko od centra, a u to vrijeme nije bilo ni goriva, Vaha je spavao kod mene za vrijeme Bijeljinskih doga|aja. To je bilo doista rizi~no. Zgrada komande tuzlanskog korpusa JNA je susjedna mojoj zgradi, a SUP u neposrednoj blizini s druge strane. Vaha je divan momak, tih i skroman. Ni nalik na komandanta. Sje}am se jedne epizode koja odli~no karakteri{e Vahu . Za vrijeme ~etni~kog pokolja u Bijeljini pred prostorijama SDA Tuzle skupilo se puno omladinaca Tuzlaka. Ne znamo kako, ali tu su se na{la i dva ~etnika iz Lopara. Vjerovatno su pogrije{ili jer se u istom tuzlanskom parku nalazi Vladikin dvor, pravoslavna crkva i prostorije SDS-a. Jednoga od tih ~etnika je prepoznao jedan na{ momak koji bio premla}en na Ozrenu od grupe ~etnika u kojoj je bio i jedan ovdje prisutni. êtnici su bili naoruàni revolverima. Nastala je op{ta gu`va u kojoj su ih na{i momci uhvatili. U toj gu`vi niko nije komandovao. Vaha je posmatrao kao da se to njega ne ti~e. Ja sam mu rekao. "Komanduj ~ovje~e." On je odgovorio: "Predao sam du`nost Senadu ." (Mehdin Hodì} zvani Senad je biv{i policajac iz Makarske koji je dobrovoljno do{ao da se bori za Bosnu i Hercegovinu.) Budu}i da Senada nije bilo trenutno tu, u op{tem meteù ~etnike nismo ~ak ni razoruàli. Da su oni bili malo prisebniji mogli su nas pobiti. Kada su na{i momci htjeli trajno oduzeti pi{tolje od tih dvojice ~etnika Vaha je traìo da im se vrate jer su imali uredne dozvole Sekretarijata unutra{njih poslova (SUP-a) Lopara za te pi{tolje. Tih dana ~etnici ubijaju na{e Bijeljince, a mi treba da pustimo ~etnike i da im ~ak vratimo li~no naoruànje. Tada sam ja rekao Vahi : "Hajde da se dogovorimo da }emo ~etnicima vratiti oru`je ako ga oni zatraè kada ih budemo pu{tali, a ako ga ne budu traìli da ga zadrìmo." Naravno ~etnici se nisu nadali ni da }emo ih ìve pustiti, a kamo li da }emo im jo{ i oru`je vratiti. Presretni su upalili Ladu Nivu punu mesa i piva i oti{li. Da smo ih barem zamijenili za neke Bijeljince. Mogli smo barem dva bo{nja~ka ìvota spasiti. Ovdje bih rekao nekoliko re~enica o Mehdinu Hodì}u zvanom Senad. On je bio policajac u Makarskoj. Kada je shvatio da }e u Bosni i Hercegovini izbiti rat do{ao je i stavio se Patriotskoj ligi na raspolaganje. Nije bio oènjen i cijeli

38

dan je radio na organizaciji na{e jedinice. @ivio je bez ikakvih primanja, na rubu gladi. Iako je SDA stranka imala pravo da zaposli izvjesan broj svojih kadrova u regionalni (Sekretarijat unutra{njih poslova) SUP, iako je Mehdin bio iskusan i stru~an policajac, uvjek bi se na{ao neko pre~i. Na kraju sam ja odlu~io da ne{to poku{am. Oti{ao sam do mog tada{njeg prijatelja Mirsada Berberovi}a , zeta Alije Izetbegovi}a. Kada sam mu rekao za Senada , on je nazvao nekog Sabrihafizovi}a i saop{tio mi da }e stvar biti u redu. Naàlost, Senad nije do~ekao da se to realizuje. Herojski je poginuo na samom po~etku rata u okolini Sapne kod Zvornika uni{tavaju}i dva ~etni~ka tenka. Iz ove epizode se moè vidjeti kako se formirala sada{nja BiH vlast; isklju~ivo porodi~nim vezama Izetbegovi}eve familije. Izetbegovi} je u stvari formirao privatnu, a ne muslimansku, dràvu. Zato je ta vlast tako odana Izetbegovi}u . Vratimo se Patriotskoj ligi u Tuzli. Sve akcije koje je Vaha planirao bile su jako komplikovane. On je koristio svoja {kolska znanja koja su se odnosila na dobro organizovanu i uvje`banu vojsku. Takve akcije nisu mogli izvoditi ljudi koji su sami sebi kupili pu{ke i nisu imali nikakve vojne obuke. Mi nikako nismo uspjeli pomo}i Bijeljini, a ~etnici su autobusima prolazili stotinjak metara od nas idu}i sa Ozrena na Bijeljinu. Mogli smo i trebali smo postaviti rampu na putu i zaustaviti ih. To vjerovatno ne bi pomoglo Bijeljincima, ali smo zbog dostojanstva na{eg naroda to morali u~initi. To su nam i poru~ili @ivini~ani, pravi borci od kojih je kasnije formirana jedinica "@ivini~kih osa". Oni su poru~ili: "Mi smo radi blokirati sve puteve u na{oj op{tini i tako blokirati JNA i opkoliti srpska sela kao {to oni opkoljavaju na{a." Me|utim ni{ta od toga. I dalje su ~etnici nas blokirali, a slobodno prolazili kroz bo{nja~ka naselja do rati{ta na Kupresu, Bosanskom Brodu i Bijeljini dok smo mi planirali neizvodljive akcije deblokada. Koliko je Vahid Karaveli} bio nespretan tada u po~etku rata bi}e jasno kada kaèm da su ga u njegovom {tabu u @ivinicama tokom jednih pregovora zarobili jedan ~etni~ki oficir i dva ~etnika pratioca. Kasnije su ~etnici prikazali na TV Vahino priznanje. Ja sam vidio da Vaha nije odao neke glavne detalje, tj. da im je ispri~ao ono {to su vjerovatno ve} znali. Meni je va`no bilo da sam se uvjerio da nam Vaha nije uba~en. Oni ne bi tako postupali sa svojim ~ovjekom. Tada se sumnjalo u svakoga, naro~ito u biv{e oficire JNA. Zamijenjen je za nekog ~etni~kog pukovnika. Kasnije, tokom 1994. i 1995. je bio komandant 1. korpusa Armije BiH. Postigao je velike uspjehe na Ni{i~koj visoravni i Treskavici. Izgleda da je na{a vojska postala jako dobro organizovana i da je u stanju da provodi "{kolske" akcije koje Vaha isplanira. Akcija pruànja pomo}i Bijeljini nije uspjela jer je bila zami{ljena tako da je kiks jednog ~ovjeka ili jedne jedinice mogao potpuno upropastiti savr{en rad ostalih. U toj akciji su zakazali bra}a Rami} , rukovodioci SDA Br~kog, koji nisu

39

dozvolili da akcija krene iz njihove op{tine jer bi se ~etnici mogli naljutiti na njih. Oni su mislili da }e svojom fino}om odvratiti ~etnike od Br~kog. U Br~kom su na{i borci bili zauzeli poloàje u betonskim zgradama i spremili se za odbranu grada. Br~ko se dobro naoruàlo jer je blizu Hrvatske. I tri godine poslije po~etka rata Br~aci drè 80% teritorije svoje op{tine iako je to teritorija koridora i od vitalnog je interesa za ~etnike. Stotinu osma br~anska brigada je odbila bezbrojne ~etni~ke poku{aje da pro{ire koridor. Isto tako su mogli odbraniti i preosalih 20% svoje op{tine ili se organizovano povu}i da bra}a Rami} nisu pregovarali sa JNA. Oficiri JNA su ih lahko prevarili i Br~aci su se povukli sa poloàja. îm su se na{i povukli ~etnici su zauzeli Br~ko i pobili preko pet hiljada Br~aka u Bimexovim kafilerijama i u konc-logoru Luka. Ja ovdje ne optuùjem bra}u Rami} za izdaju. Ja njih samo optuùjem za karijerizam. Imao sam sa njima i jedno neprijatno iskustvo kada su u Savjetu tuzlanskog Univerziteta "muslimansku kvotu" ~lanova Savjeta Univerziteta popunili nekim svojim prijateljima, ljudima koji nisu bili sa Univerziteta i nisu znali problematiku Univerziteta. S druge strane Srbi su svoju kvotu popunili profesorima i istaknutim direktorima. Tako su Srbi zadràli vlast na Univerzitetu, mada u Tuzli Srbi sa~injavaju samo 15% stanovni{tva. Bra}u Rami} su ljudi koji }e sve u~initi da se popnu koju stepenicu vi{e u karijeri. Naàlost popeli su se na poloàje kojima nisu bili dorasli {to je svojim ìvotom platilo hiljade Br~aka. Karijere bra}e Rami} su tipi~ne karijere Izetbegovi}evih kadrovika. Njihov jedini na~in da se iskupe pred Br~acima je da se sada isprave i kao ljudi odbace sve varijante u kojima se Br~ko i Posavina daju zlotvorima Br~aka i Posavaca. Me|utim, Patriotska liga je imala i uspjeha. Neki na{i momci su samoinicijativno i{li u akcije otimanja oru`ja od SDS-ovih straàra i od milicionara. Osim toga, u Tuzlu je dovoèno oru`je iz Visokog. Nemogu}e je bilo do}i od Visokog do Tuzle, a da se ne pro|e kroz neka srpska sela u kojima su ve} postojale ~etni~ke jedinice. Dobro se sje}am da je upravo onih dana kada je trajao pokolj u Bijeljini profesor Rudarskog fakulteta dr. Sadudin Hodì} prevezao jednu po{iljku od 400 pu{aka M48 kroz Vozu}u. Tada je prof. Hodì} rizikovao ìvot za Bosnu i Hercegovinu. Kasnije u pravim borbama na{a jedinica PL je ostala na okupu kao jedinica Armije BiH i odigrala je klju~nu ulogu u osloba|anju Dubnice kod Kalesije i Poàrnice kod Tuzle kao i jo{ mnogih drugih kota na Majevici i Ozrenu. Nadam se da sam barem donekle opisao po~etni~ku neorganizovanost i amaterizam odbrambenih snaga Bosne i Hercegovine.

Napad na prostorije SDA Tuzle 40

Napad tuzlanske milicije na prostorije SDA Tuzla dogodio se 7. aprila, istog dana kada su ~etnici zavr{ili pokolj u Bijeljini i opkolili Janju. Kako je do{lo do toga? Budu}i da je na izborima iz novembra 1990. SDA pobijedila u Sjeveroiso~noj Bosni prema dogovoru sa SDS-om i HDZ-om imala je pravo da postavi neke kadrove u regionalni SUP. Bez obzira {to je prije Bajrama u Bijeljini po~eo pokolj Muslimana, neki od SDA kadrova su uzeli slobodne dane za Bajram. Kada nam je u prostorijama SDA jedan od njih, Alija Muminovi} , koji je ujedno bio i poslanik Skup{tine BiH, rekao da za Bajram ne}e raditi, ja sam doìvio pravi {ok. On je dobio posao u SUP-u da bi pomogao Bo{njacima u kriti~nim momentima, a on uzima slobodne dane u najkriti~nijem momentu za sjeveroisto~nu Bosnu. Da li Alija stvarno stvarno nije imao pojma o zna~aju trenutka, ili je mo`da imao ne~ije instrunkcije da preko Bajrama ne bude u prestorijama milicije? Sestra mi je pri~ala da je i ona doìvjela sli~an {ok kada je za taj Bajram nazvala svoju dobru prijateljicu, Nermu Bi~ak}i} , sestru Izetbegovi}evog najblièg saradnika ing. Edhema Bi~ak}i}a. Uvjerila se da bajramskim pokoljem u Bijeljini nimalo nije pomu}eno bajramsko slavlje u porodici Bi~ak}i} kada joj je Nerma rekla da ne èli da pri~a o Bijeljeni jer slavi Bajram. To je onaj bo{nja~ki komoditet koji se, eto, ne napu{ta ni u ovakvim situacijama. To je onaj komoditet koji je stvorio poslovice "Nije [vabo na Husinu" i "Drugi dan druga nafaka". To je onaj komoditet koji ne da ostalim iz BiH vlasti da poku{aju zaustaviti Izetbegovi}a u podjeli domovine, jer bi se tada morali nasjekirati. S druge strane imamo mentalitet jednoga [e{elja koji je zbog nekakvih svojih patriotskih osje}anja `rtvovao poziciju profesora fakulteta i stan u Sarajevu davno prije rata. Nas nije ni ovaj rat osvijestio. Kada sam ve} spomenuo Aliju Muminovi}a volio bih napomenuti jo{ neke dogadjaje u vezi sa njim. Kada je poznati novinar News Day -a Roy Gutman posjetio Tuzlu prvi put u ljeto 1992. ja sam ga obavijestio da tuzlanska milicija zaplijenila SDS-ov spisak Bo{njaka Tuzlaka koje su ~etnici planirali likvidirati kada zauzmu Tuzlu. Ja sam za pomenuti spisak saznao jednom prilikom u prostorijama SDA kada mi re}eno da je i moje ime na spisku. Roy Gutman je pokazao izuzetno interesovanje za taj spisak i ja sam ga odveo do Alije Muminovi}a . Alija nas je primio i potvrdio da spisak postoji i da je i moje ime na spisku za likvidaciju. Poslije kra}eg razgovora u njegovoj kancelariji rakao je da dodjemo sutradan da bi Gutman -u pokazao spisak. Sutradan se Gutman -u pruìla prilika da ode na teren sa nekom jedinicom Armije BiH, pa me zamolio da ja sam odem po pomenuti spisak. Kada sam do{ao do Alije Muminovi}a on je rekao da nam spisak ne moè niti pokazati niti kopirati. Nije htio dati nikakvo obrazloènje za to. Name}e se pitanja: Da li taj spisak

41

uop{te postoji? U slu}aju da postoji za{to ga Alija Muminovi} nije htio predo~iti svijetu? Vratimo se tuzlanskim doga|ajima. Zbog bajramskih praznika u stanici milicije tih dana nije bilo rukovodilaca Muslimana, osim na~elnika Hazima Ran~i}a i komandira stanice milicije Me{e Bajri}a . Me{a Bajri} je bio komunisti~ki delegat u Skup{tini Op{tine Tuzla, koja je tog popodneva imala zasjedanje. Ja sam se tog popodneva nalazio u prostorijama SDA Tuzle. Sje}am se da je tu bio i Salko Bukvarevi} predsjednik Muslimanskog omladinskog saveza (MOS) i da je na{a jedinica Patriotske lige bila pod oru`jem zbog situacije u Janji. Ispred zgrade je bio naoruàn straàr. Negdje oko 16:00 dolazi uzbu|en Hazim Ran~i} da nam kaè da se ne pokazujemo sa oru`jem jer uznemireni gra|ani Srbi zovu miliciju i protestuju zbog "Zelenih beretki". Budu}i da je Me{a Bajri} bio na sastanku SO Tuzle, taj izlazak Hazima Ran~i}a u~inio je da u tom trenutku nije bilo ni jednog Muslimana rukovodioca u Stanici milicije Tuzla. To su iskoristili SDS-ovi kadrovi u miliciji i izdali nare|enje milicionerima da kranu da razoruàju Patriotsku ligu. Dok smo mi razgovarali sa Ran~i}em u sobu utr~ava straàr i uzbu|eno govori da milicija opkoljava zgradu. Ja sam istoga trena istr~ao iz zgrade SDA i koriste}i zbunjenost milicije pobjegao iz obru~a. Odmah sam oti{ao u salu Radni~kog univerziteta, gdje se odràvala Skup{tina Op{tine Tuzla i obavijestio predsjednika SDA Tuzle dr. Saliha Kulenovi}a. Predsjednik Skup{tine Op{tine Tuzla, Mr Selim Be{lagi}, je odmah pokrenuo raspravu o aktualnoj situaciji. Delegati su brzo odlu~ili da se ide u komandu korpusa da se traì za{tita od JNA. Stalno Izetbegovi}evo ponavljanje da je JNA ne{to drugo od ~etnika odigralo je ulogu. Uspani~eni ljudi po~inju da vjeruju u rije~i koje im daju la`nu nadu. Tako su se mnogi Bo{njaci, kao npr. Br~aci, predavali JNA da ne bi pali u ruke ~etnicima. Bo{njaci su i{li u kasarnu JNA u Bijeljini da ne bi pali u ruke "Arkanovcima", a "Arkanovci" su dolazili u tu istu kasarnu po nove {arère municije. Normalno, jer su "Arkanovci" ustvari specijalci JNA iz Ni{a. Vratimo se tuzlanskim doga|ajima. Kada je izgledalo da je sve propalo, spas je do{ao od naroda. Momci koji su ostali u zgradi su telefonirali ograncima SDA po mahalama. Odatle je krenula masa ljudi koja je rastjerala miliciju. Taj doga|aj je donio preokret u Tuzli. Naime, do tada su Tuzlaci bili podijeljeni na "lijeve stranke" s jedne strane i SDA s druge. Te no}i sam ja shvatio da i me|u reformistima i komunistima u Tuzli tako|er prevladavaju oni koji su za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Naime, u prostorije SDA je do{ao mr. Selim Be{lagi} , gradona~elnik Tuzle, reformista. On je tada predloìo da se pitanje paravojske Patriotske lige, koja hoda naoruàna po Tuzli, rije{i tako {to }e cijela jedinica biti prevedena u rezervnu miliciju i dobiti svoju kasarnu na jednome brdu iznad [i~koga Broda. Shvataju}i zna~aj legalnosti na{ih snaga ja sam se svojski zaloìo da SDA prihvati to rje{enje. Naime, bilo je nekih usijanih glava u SDA, naj~e{}e me|u nedovoljno obrazovanim ljudima, koji su

42

bili mnogo zagrijaniji za svoj mahalski rat sa "komunjarama" nego sa ~etnicima. Dr. Salih Kulenovi}, predsjednik SDA Tuzle, se tako|er zalagao za prijedlog Selima Be{lagi}a . Kada sam kasnije posjetio kasarnu na{ih momaka koju nam je Be{lagi} dao, shvatio sam da je to najva`nija strate{ka ta~ka u regiji. Naime, odatle su vam kao na dlanu putevi Tuzla-Sarajevo, Tuzla-Lukavac-Doboj i Tuzla-Srebrenik-Grada~ac kao i Hlor-alkalni kompleks (HAK), Telmoelektrana itd. Nije bilo nikakve sumnje; Selim Be{lagi} je patriota. Dok je u prostorijama SDA trajao sastanak sa mr . Selimom Be{lagi}em ispred zgrade je narod demonstrirao. ûla se samo jedna parola: "Ho}emo oru`je." Ljudi su mislili da u zgradi ima mnogo oru`ja i postojala je opasnost da provale. Tada sam ja iza{ao da smirujem narod. Prvi i jedini put u ìvotu govorio sam masi naroda na mitingu. Objasno sam ljudima da je njihovo oru`je Teritorijalne odbrane. Da su to oni kupili svojim sredstvima ba{ da bi ga imali u ovakvim slu~ajevima da za{tite narod. Da je JNA na prevaru uzela to oru`je i da ga drì u hangarima na Kozlovcu. Umjesto ovdje, demonstrirati trebaju pred komandom Tuzlanskog korpusa JNA i zahtijevati da se vrati oru`je Teritorijalne odbrane. Budu}i da je pijaca blizu prostorija SDA mnogi "pija~ani" su u~estvovali na tom mitingu. Pija~anima u Tuzli zovu one koji ìve od pijace, bilo da trguju vo}em, povr}em, {vercovanom robom ili devizama. Mnogi me|u njima su smatrani kriminalcima. Me|utim, to nije smetalo Selimu Be{lagi}u da se sastane sa {vercerima deviza. Pri~alo se da se dogovorio sa njima da oni hvataju {vercere devizama koji su dolazili iz Srbije. Naime, {tamparija novca je bila u Beogradu, u srpskim rukama, i Milo{evi}eva vlast {tampala ogromne koli~ine dinara za koje je kupovala velike koli~ine deviza i ostale robe u Bosni i Hercegovini. Kad se samo sjetim da Izetbegovi} ni tada, kada je rat u BiH ve} po~eo i kada je Bosna i Hercegovina ve} bila priznata jo{ uvijek nije uvodio bosanskohercegova~ki novac. Tih dana je gotovo svakog vikenda padala po jedna bosanska ~ar{ija ~etnicima u ruke. Bosanske ~ar{ije nisu bile tako lo{e naoruàne da bi se bez otpora predavale. Scenario je bio uvijek isti. Na{i ljudi bi zauzeli pozicije da se brane. êtnici traè da se pregovara o podjeli grada. Iz "Centrale SDA u Sarajevu" stiè savjet da se pregovara. êtnici ne}e da pregovaraju dok na{i ne si|u sa dominantnih kota. Na{i silaze sa kota. Tada ~etnici napadaju i masovno ubijaju. U su{tini ista taktika im je uspjela i prilikom dogovornog razoruànja Srebrenice kasnije, u maju 1993., a zatim zauzimanja u julu 1995. Neko }e re}i: "Kakav glup narod." Me|utim, narod nema mogu}nosti da donosi odluke osim preko svojih politi~ara. U slu~aju Bosne i Hercegovine, svo odlu~ivanje je u rukama Alije Izetbegovi}a . Osim toga, u pitanju BiH nije po srijedi predsjednikova glupost nego njegova politika uni{tenja Republike Bosne i Hercegovine.

43

Pomenutom taktikom Bosna i Hercegovina je bila gotovo potpuno opkoljena ve} sredinom aprila. Jedini put kojega nisu ~etnici kontrolisali bio je tzv. put spasa. To je bio splet seoskih puteva preko planine Vran. Tim putem sam izveo svoju familiju u izbjegli{tvo u Hrvatsku 14. i 15. aprila 1992. Cijeli dan sam putovao kroz srednju Bosnu. Jedino se moglo pro}i rutom: Tuzla - Olovo -- Vare{ -Breza -- Visoko -- Busova~a -- Novi Travnik -- Pavlovica planina -- Prozor -Jablanica -- Vran planina -- Posu{je -- Imotski. Osnovna impresija je bila da su Hrvati spremno do~ekali rat. Na bezbrojnim punktovima su nas kontrolisali vojnici Hrvati obu~eni u maskirne uniforme. Bo{njaci su imali mnogo manje punktova i bili su uglavnom u uniformama rezervne milicije. To su bili zvjezdani trenuci hrvatsko-bo{nja~kog prijateljstva. Strah od krvoèdnih ~etnika je stvarno zbliìo njihove `rtve. Moète misliti koliko ih je zajedni~ka nesre}a zbliìla kada je meni jedan hrvatski vojnik na Vran planini kod jezara, gledaju}i u moju li~nu kartu u kojoj pi{e da sam ro|en u Beogradu i da mi je ime Muhamed, rekao: "Po mistu rojenja bi te o'ma strilja, ali ime ti vaja." Cijelu no} smo putovali kroz ratom zahva}enu zapadnu Hercegovinu. U autu nisam ~uo kada je zbog bombardovanja obli`nje luke "Plo~e" data "zra~na uzbuna" i vozio sam ne gase}i svjetla. U ratnoj psihozi i strahu od {pijuna zaustavila me ljutita patrola uperenim cijevima. Ponovo me moje ime Muhamed spasilo. Samo jedan dan sam se odmarao u Orebi}u u Hrvatskoj i odmah se vratio u Tuzlu. Rastanak sa porodicom je bio jako tuàn, pogotovo za njih. Nismo znali da li }emo se ikada ponovo vidjeti? Me|utim, za mene nije bilo nikakve dileme. Savjest mi nije dozvoljavala da napustim napadnutu domovinu. Tada je to bio slu~aj sa ogromnom ve}inom Bo{njaka. Nije bilo va`no {to nemamo dovoljno oru`ja. Imali smo priznatu dràvu i za to je vrijedilo i poginuti.

Tuzla prije 15. maja Kada sam se vratio u Tuzlu sve je bilo nekako druga~ije nego prije. Za tih nekoliko dana Tuzlaci su ostarili. Niko se nije smijao. Osje}ao se uàsan strah, ali Bo{njaci nisu odstupali. Sje}am se jednog detalja koji oslikava odlu~nost Bo{njaka da ne ustuknu pred ~etnicima. Rije~ je o mome studentu Mirzi Karamehmedovi}u , koji je kasnije poginuo kao komandant jedinice minobaca~lija, koju je na{a vojska od milja prozvala "[ejtani". Tada je on bio vojnik jedinice "Po{ta". Jedinica "Po{ta" je bila mje{ovitog nacionalnog sastava i imala je zadatak da ~uva va`nije ustanove u gradu. Sastojala se od 120 boraca koji su bili naoruàni pu{kama Teritorijalne odbrane, koje je Selim Be{lagi} nekako iskam~io od JNA. Naime, JNA je tada jo{ glumila da je ne{to drugo od ~etnika. Na taj na~in su uspjeli neometano zaposjesti poloàje oko bosanskih gradova i iznad bosanskih puteva. Njima su se predali Br~ko i Vi{egrad, koji su kasnije najstravi~nije poklani. Da bi mogli igrati tu igru oni su vratili ne{to

44

malo pu{aka Teritorijalne odbrane najupornijim: Jajcu i Tuzli. U Tuzli je uslov bio da jedinica bude mje{ovitog nacioanalnog sastava. Tako je nastala jedinica "Po{ta". Da se vratim na doga|aj sa Mirzom . Pred jednim malim kafi}em, na samom kraju ulice "Oktobarske ravolucije", sjedila su 4 ~etnika u uniformama JNA. Mirza i jo{ jedan vojnik iz jedinice "Po{ta" po{li su da popiju pi}e. Sjeli su za susjedni sto do ~etnika kao da su ovi obi~ni turisti. U kafi}u je nastupio tajac. Ja sam sve to vidio jer sam stajao u blizini. Pomislio sam da je Mirza dijete koje nije svjesno opasnosti. Pozdravio sam ga i sjeo sa njima u namjeri da im skrenem pa`nju da svakog trena moè do}i do opasnog incidenta, budu}i da su i ~etnici bili naoruàni. Na to mi je Mirza rekao: "Znam profesore. Ne bojte se. Drìm ja prst na obara~u. Ovo je na{a domovina. Ne}emo, valjda, mi bjeàti." Boè kolika je razlika izme|u pravih ponosnih Bo{njaka kao {to je Mirza i njihovog "vo|e" Alije , ~ovjeka koji srozava na{e dostojanstvo vuku}i se kao slina za Karadì}em po bjelosvjetskim prijestonicama poga|aju}i se o na{oj domovini. Skup{tina Op{tine Tuzla je tih dana pozvala dobrovoljce da brane Tuzlu. Krenuo sam pred "Op{tinski sekretarijat narodne odbrane". Bio sam prijatno iznena|en. Ogroman red se formirao. I mladi i stari, debeli i mr{avi, brkati i }elavi, seljaci, radnici i intelektualci tiho i strpljivo su stajali na vrelom suncu i znojili se da do~ekaju svoj red i postanu vojnici svoje domovine. Ja sam bio dirnut i prvi put sam kri{om zaplakao u ratu. Priklju~io sam se svom narodu i stao u red. Osjetio sam ogromnu snagu tih rudara, studenata,... dobrih Boa{njana. Osje}ao sam da ne moèmo izgubiti rat. Niko ne moè poraziti tako motivisan narod. Tada sam ugledao jednoga kom{iju. Zvao se Be~i} Enes . Ja do tada nisam znao {ta je njegovo zanimanje. On me upitao: "Otkud ti profesore?" Ja sam mu odgovorio: "Ja sam bio u vojsci ra~una~ u artiljeriji i znam da je to deficitaran VES. Zato sam do{ao." Ispostavilo se da je Enes bio {ef regrutnog centra pa me je uveo preko reda. Tada jo{ nismo imali artiljerije, ali su mi obe}ali da }e me zvati ako zatreba. U toku rata mu{karci, vojni obveznici nisu mogli iza}i iz Tuzle bez propusnice Vojnog odsjeka. Znaju~i me kao ~ovjeka koji je stao u red za dobrovoljce ljudi iz Vojnog odsjeka su mi rado davali te propusnice. Zahvaljuju}i tome u prvoj godini rata 4 puta sam posje}ivao ènu i djecu koji su bili u izbjegli{tvu u Hrvatskoj. Naàlost kada sam posljednji put oti{ao u martu 1993. nisam se mogao vratiti jer je po~etkom aprila izbio rat izme|u Armije BiH i Hrvatskog vije}a obrane (HVO) u Hercegovini i srednjoj Bosni. Odmah na po~etku tog rata HVO je masakrirao jedan Tuzlanski konvoj. Tada je dr. [emso Tankovi}, predsjednik SDA Hrvatske, organizovao konferenciju za {tampu u Zagrebu i pozvao mene kao Tuzlaka da govorim. Ja sam, izme|u ostalog, rekao da je Boban krivac za taj rat jer se polakomio na VanceOwenov danajski dar u vidu 10 bosansko-hercegova~kih gradova sa muslimanskim ve}inskim stanovni{tvom. Sve hrvatske novine, TV i radio su to prenijele i poslije nekoliko dana nije bilo novine u Hrvatskoj u kojoj me HDZovi prvaci nisu napadali. âk je i Ivi} Pa{ali} ~elnik HDZ-a kritikovao moje

45

istup. Da i ne govrimo o anonimnim pismima i anonimnim Tankovi}u . Dr. Tankovi} je odgovarao na neke od tih napada mene vi{e nije bilo mjesta ni u Hrvatskoj. Morao sam bjeàti u dogodilo da sam daleko od Bosne, mada sam mislima neprekidno

pozivime dr . u {tampi. Za SAD. Tako se u Bosni.

15. maj 1992. Vratimo se doga|ajima u predratnoj Tuzli. 15. maj je bio petak. Ja sam do{ao na posao na Fakultet elektrotehnike i ma{instva, ne slute}i da je to izuzetan dan. Kao i uvijek popili smo jutarnju kafu svi zajedno; Bo{njaci, Srbi i Hrvati. Negdje oko 13:00 gotovo svi Srbi su napustili posao. Uglavnom su pitali dekana dr. Kapetanovi} Izudina da ranije napuste posao da bi na vikend negdje oti{li. Poslije smo shvatili da su svi oni znali da }e toga dana poslije podne biti napadnuta Tuzla. Budu}i da je tu bilo i velikih prijateljstava izme|u Bo{njaka i Srba, bilo je i velikih razo~aranje. Ljudi se nisu mogli na~uditi kako su slabo poznavali svoje kolege Srbe. Najvi{e ih je iznenadila slu`benica iz studentske slu`be Milenka Savi} . Ona je bila jako dru{tvena i veliki prijatelj sa svima, a ipak ni jednom od svojih prijatelja Bo{njaka nije {apnula da skloni svoju djecu tog dana iz Tuzle. Ovaj primjer navodim jer je karakteristi~an za Tuzlu tih dana. Isto tako, najdru{tvenija i najveselija profesorica iz Gimnazije Me{a Selimovi} , Sneàna Pejovi} je bila uhva}ena kao snajperista. Svaka firma u Tuzli imala je svoje Milenke i Sneàne . Okr{aj izme|u JNA i Tuzlaka dogodio se oko 17:00 poslije podne. To je bio finale vi{ednevne napetosti u Tuzli. Naime, Tuzlaci su prethodnih dana bili opkolili kasarnu Husinska buna, jednu od najve}ih kasarni u Jugoslaviji. Razlog je bio {to su u tu kasarnu do{le mnoge jedinice ~etnika. Generali JNA su traìli da se Tuzla podijeli na srpski i muslimanski dio. Dakle, po~eli su isto kao u Br~kom, Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici itd. Tuzlu je spasilo to {to SDA nije bila na vlasti u Tuzli tako da Izetbegovi}eva strategija da se pregovara o podjeli ~ar{ije nije na{la plodno tlo kod gradona~elnika Selima Be{lagi}a . Umjesto da pregovara o podjeli Tuzle, on je generale JNA poslao u "materinu". Taj telefonski razgovor je snimiljen po nalogu policajaca pripadnika SDA stranke, koji su {pijunirali Be{lagi}a . Pregovaralo se samo o odlasku JNA. JNA se morala bezuslovno povu}i iz Tuzle. Odre|en im je koridor: Solina -- Br~anska Malta -Slavinovi}i - Majevica. Tuzlaci su za samo nekoliko dana u Tvornici transportnih ure|aja (TTU) napravili i oklopne transportere, koji su obezbje|ivali raskrsnicu na Br~anskoj Malti. U petak 15. maja prvi dio kolone JNA je prema dogovoru pro{ao kroz Br~ansku Maltu i Sjenjak. êtni~ki znak za op{ti napad je bio napad ~ela kolone na benzinsku pumpu u Slavinovi}ima. Ba~ena je bomba na dva na{a policajca na benzinskoj pumpi u Slavinovi}ima. U istom trenutku je drugi dio kolone krenuo sa Br~anske Malte prema obilaznici. Tada su na{i zapucali iz zgrada pored kojih je kolona prolazila i iz TTU-ovih

46

transportera na Br~enskoj Malti. Sve je trajalo nekoliko minuta. Tuzla je bila slobodna. Iste no}i iz hangara na Kozlovcu uzeto je oru`je Teritorijalne odbrane Tuzle, Srebrenika, Lukavca i odmah preba~eno u ta mjesta. Odjednom su se mnogobrojna "srpska" sela na{la u okruènju. Gotovo svaki dan je po jedno "srpsko" selo bilo razoruàvano. Nabroja}u samo neka ve}a. Dubnica, Simin Han, Poàrnica, [pionica, Potpe}, Tinja, Smolu}a, Bukovik, Bukovac. Tada su ~etnici imali velikih problema i sa borcima Teo~aka i Sapne. Legendarni kapetan Hajro Me{i} je u samo jednom danu zauzeo desetak ~etni~kih sela na Majevici me|u kojima je najve}a bila Rasto{nica i spojio slobodne teritorije Teo~aka, Zvornika, Kalesije i Tuzle.. Budu}i da su jo{ ranije Posavci oslobodili Bosanski Brod, Modri~u, Derventu, Ora{je velika teritorija sjevernoisto~ne Bosne je imala direktnu vezu sa Hrvatskom. S druge strane ~etnici nisu imali nikakav koridor do tzv. srpskih krajina u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni. Vidjelo se da Srbija munjevito gubi rat. Mada su Srbi imali dovoljno oru`ja nigdje nisu pruàli zna~ajniji otpor. To je zbog neumitne ~injenice da je Bosna i Hercegovina bila priznata i da se to ni~im ne moè vi{e promjeniti. Jedva su ~ekali izgovor da bace oru`je i idu u Srbiju, jer Srbin ne moè ìvjeti tamo gdje gusle ne}e biti najva`niji muzi~ki instrument i gdje se ne}e pjevati o srpskom juna~kom "posecanju turskijeh svatova".

Prve trgovine teritorijama Prvi koji je Srbima u Bosni i Hercegovini povratio borbeni moral bio je Franjo Tu|man . On je po~eo tajno pregovarati sa Milo{evi}em o podjeli Bosne i Hercegovine. Posredovao je li~no Boutros Ghali, koji je od Tu|mana traìo koridor za Srbe. Tu|man nije shvatao da i samim pregovorima nanosi ogromnu {tetu Hrvatima, i da veoma mnogo pomaè ~etnicima. Uop{te nije bilo bitno {ta }e konkretno biti dogovoreno. Bitno je bilo da su Srbi shvatili da }e pregovorima biti priznate neke srpske teritorije. Time su Srbi dobili viziju uspje{nog zavr{etka rata. Me|utim, Tu|man im nije samo to pruìo. On je ~etnicima dao Posavinu za Hercegovinu. Upoznao sam dosta vojnika HVO-a i iz Posavine i iz Hercegovine. Oni svjedo~e da su se brigade Hrvatske vojske bez ikakva razloga povla~ile iz Posavine. HDZ-ovi ~elnici u Zagrebu su tada opravdavali povla~enje Hrvatske vojske iz Posavine navodnim strahom od ekonomskih sankcija. Toboè, Hrvatskoj bi bile uvedene sankcije zato {to se njena vojska nalazi u drugoj dràvi. Da je to la` najbolje je dokazao Tu|man pu{taju}i kasnije Hrvatsku vojsku da bombarduje Mostar i da zauzima Bosansko Grahovo i Glamo~ bez straha od sankcija. Isto onako kako su ~etnici brzo zauzeli koridor u Posavini tako su i jedinice HVO-a lahko zauzele lijevu obalu Neretve. Poslije napredovanja na lijevoj obali Neretve, odakle su se ~etnici suvi{e lahko povukli, HVO je stao na granicama "Banovine Hrvatske" iz 1939.,

47

mada nije bilo ~etni~kog otpora. Interesantno je spomenuti kako se ti dogovori provode na terenu. Tu|man ne moè re}i Posavcima koji su odbranili svoje ku}e da treba da ih daju ~etnicima. Zato im on naprosto prekine logistiku i povu~e jedinice Hrvatske vojske sa poloàja. Na poloàjima ostaju samo mje{tani, koji brane svoje domove. U neravnopravnoj borbi oni nastradaju. Simboli takvog stradanja su bo{nja~ko selo Kotorsko i hrvatsko selo Johovac izme|u Doboja i Modri~e. Ova dva sela su prepu{tena sama sebi danima odolijevala golemoj sili Srba iz Bosanske Krajine koji su krenuli u proboj svog koridora od Banja Luke do Br~kog. Tamo gdje je Hrvatska vojska trebala pruìti odsudnu odbranu nikakve odbrane nije bilo. Sli~no su izginuli Srbi mje{tani Tasov~i}a, Klepaca, Prebilovaca u Hercegovini. Znam 3 biv{a borca HVO-a, K. Z. i E. Z. iz Dubrava i E. ^. iz Ljubinja koji se zaklinju da je njihovu jedinicu HVO-a, koja se sastojala od Muslimana iz okoline Stoca, artiljerija HVO-a bombardovala kada su u zanosu borbe potjerali ~etnike dalje od granica Banovine Hrvatske iz 1939. Pad Posavine je po~etak realizacije Tu|manove politike u odnosu na Bosnu i Hercegovinu ~iji je krajnji cilj podjela Bosne i Hercegovine. Istovremeno se poku{ava sa~uvati i savezni{tvo sa "Muslimanima" tamo gdje to savezni{tvo Hrvatima treba, tj. na Posavskom koridoru i u Biha}u, Ahilovim petama Velike Srbije. S druge strane, one jedinice Armije BiH koje su u blizini tzv. HercegBosne smatraju se neprijateljima. Tako se doga|a da se kroz Hercegovinu propu{ta oru`je Tuzlacima, a zadràva oru`je koje ide npr. Zeni~anima. Me| utim, ni Tuzlanskom korpusu se ne propu{ta dovoljno oru`ja da bi imali vi{kove i za druga rati{ta osim koridora. Tada je komandant Tuzlanskog korpusa bio @eljko Knez , Hrvat iz Hrvatske i poslu{an Tu|manov vojnik. Tada je slobodna teritorija Srebrenice bila samo nekoliko kilometara do slobodne teritorije koju je kontrolisao Tuzlanski korpus, a ni metak nije potro{en da se ta slobodna teritorija Podrinja, koja se protezala skroz od Kamenice do @epe, poveè sa Tuzlom. Tuzlaci su vjerovali Knezu i naivno i sebi~no ma{tali da }e Tuzla otvoriti svoj koridor do Hrvatske, te da ne}e vi{e zavisiti od HVO "bandi" u Hercegovini. Uzalud sam ja tada pisao u Ratnoj tribini , koja se dosta ~itala u Tuzli, da to nisu neke bande u Hercegovini koje otimaju oru`je Armije BiH, nego da je to Tu|manova politika. To zna~i, ~ak i da su uspjeli probiti koridor do Save, pojavile bi se neke "bande" na Savi koje bi otimale oru`je Armije BiH. Na stranu to {to je to bio potpuno nerealan cilj da Tuzlanski korpus Armije BiH presje~e ~etni~ki koridor. Nisu shvatali da bi se tada cijela Jugoslavija sru~ila na ponovno otvaranje koridora Bijeljina - Banja Luka. Naravno da Tuzlanski korpus nije mogao baciti na ple}a cijelu JNA, koja bi se po potrebi angaòvala na koridoru. Tako je najja~i korpus Armije BiH tro{io sve svoje snage ratuju}i za Tu|mana na Posavskom koridoru, pu{taju}i da se ugu{i ustanak Bo{njaka Podrinja. Ja sam tada, 12. januara 1992, u Ratnoj tribini napisao ~lanak "Presudna bitka za Bosnu" u kojem stoji:

48

Svakom gra|aninu Bosne i Hercegovine kojem je na srcu ova na{a domovina i na{ napa}eni i skromni narod veoma je te{ko slu{ati uàsne vijesti o gladi koje dolaze iz Kamenice, Cerske, Konjevi}a, @epe. Srebrenice itd. Ovom prilikom ne}emo kao do sada moliti za humanitarnu pomo}, nego }emo gospodi koja odlu~uje o strategiji Armije BiH poru~iti da su lo{i stratezi ako ne vide da se upravo na ovim podru~jima bije presudna bitka za Bosnu i Hercegovinu. Ta bitka ima samo dva ishoda. Prvi mogu}i ishod je katastrofa opkoljenog naroda, a do toga }e do}i ako se do opkoljenih podru~ja u najskorije vrijeme ne probije koridor. Tada }e na{ pokret otpora u ovim krajevima postepeno odumrijeti, te }e Srbija biti do Sarajeva i Ilija{a i to etni~ki ~ista. Neka se Tuzlaci, Zeni~ani, a bogami i svi ostali Bosanci tada zamisle nad svojom sudbinom. Jasno je da tada nema nikakvih {ansi da dràva BiH i Muslimani preìve. Drugi mogu}i ishod bitke u Podrinju je taj da Armija BiH probije koridor kroz Caparde ili na nekom drugom mjestu do opkoljenjih muslimanskih naselja u Podrinju. U tom slu~aju }e biti prekinuta i posljednja komunikacija koja povezuje ogromne ~etni~ke snage na Sarajevsko - Romanijskom rati{tu sa Srbijom. Tada }e pobjeda zasigurno biti na{a i granica suverene BiH }e biti na Drini. Zar ta ~injenica kao i ~injenica da bi se probijanjem koridora za Podrinje spasile stotine hiljada èna, djece i na{ih boraca ne motivi{e da se krene u odlu~nu akciju. Uspostavljanje tog koridora bi imalo za "nus-produkt" deblokadu Sarajeva. Shvatamo da je probijanje koridora od Tuzle do Posavine od velikog zna~aja za Sjeveristo~nu Bosnu. Me|utim, sada{nja slobodna teritorija tuzlanske regije ipak nije potpuno opkoljena i probijanjem koridora za Posavinu ne spa{avaju se ìvoti stotina hiljada ljudi., {to je glavna korist od probijanja koridora za Podrinje. Dakle, osim nesumnjivih razloga koji su podjednaki kod oba koridora, probijanjem koridora za Podrinje bio bi obavljen i jedan ogroman humanitarni posao. Strah nas je da se oklijevanjem ~etnicima ne ostavi dovoljno vremena za utvr|ivanje poloàja, te da ti poloàji ne postanu neprobojni. Stoga traìmo da akcija krene.

49

Glava 7 Kadrovska politika SDA u ratu Priliv novih ~lanova Ve} sam spominjao prof. dr. Sadudina Hodì}a koji je rizikovao ìvot da kroz Vozu}u provede po{iljku pu{aka iz Visokog. Profesor Hodì} je bio jedan od onih Bo{njaka koji su pristupili stranci SDA i Patriotskoj ligi (PL) iz ~istog patriotizma. Me|utim, velika ve}ina kasnijih rukovodilaca SDA u Tuzli su oni koji su do{li poslije 15. maja 1992., tj. kada su ulaskom u SDA vidjeli svoju

50

{ansu dolaska na kadrovske liste. Njima ni{ta ne smeta {to su tokom 1990. i{li me|u studente i agitovali da se studenti klone nacionalnih stranaka, dakle, i SDA. Oni se ne stide {to su javno psovali Boga kada je dr. Fuad Muhi} nudio svoje usluge SDA stranci. Oni su koriste}i svoja iskustva iz Saveza komunista brzo preuzeli vlast od pravih patriota, koji naj~e{}e jo{ uvijek nose uniformu i juri{aju na ~etni~ke poloàje na Majevici. Za razliku od starih, novope~eni ~lanovi SDA juri{aju na biv{e ~etni~ke poloàje i stanove u ~ar{iji. Oni su preko no}i promjenili crveni dres za zeleni. Tragedija je {to su u SDA unijeli komunisti~ke manire. Mi predratni ~lanovi SDA smo slobodno kritikovali Aliju Izetbegovi}a kad god smo primjetili naku gre{ku. Slali smo faxove u "Centralu" u Sarajevo kad god smo mislili da ga treba korigirati ili savjetovati, a to se ~esto doga|alo. Kada su do{li "novi" odjednom je prestala svaka diskusija. Naprosto njih uop{te nije interesovala politika, nego samo li~na korist. Zato nikada nisu rizikovali. To je stvorilo klimu konformizma, nekriti~nosti, odobravanja svega {to dolazi iz Sarajeva (~itaj: od Alije Izetbegovi}a ). Takvi ljudi su uz svaku vlast. Oni stvaraju kultove li~nosti. To je jedna datost ovoga svijeta. Ni imena im ne}u spomenuti. Mene oni interesuju samo toliko da bih mogao odgovoriti na ~esto postavljeno pitanja: "Ako Alija Izetbegovi} grije{i, kako to da ga ipak toliki Bo{njaci slijede?" Odgovor je sada jasan: Zbog tih karijerista koji su od Alije napravili kult li~nosti. Oni su i od Tita napravili kult li~nosti, a poslije su ga oni najgore popljuvali. Oni }e popljuvati i Aliju Izetbegovi}a kao {to su ga pljuvali i tokom "Sarajevskog procesa" da bi se dodvorili onda{njim vlastima. Ovdje ja ne mislim na neke konkretne ljude, nego na jedan konkretan mentalitet.

Pohara u Tuzli Pravi tektonski poreme}aj u Tuzli, gotovo jednak onome od 15. maja 1992. izazvao je "specijalni izaslanik Alije Izetbegovi}a " Armin Pohara . Opisa}u prvi politi~ki susret Pohare sa Tuzlacima, kojemu sam i ja prisustvovao. Sastanak je odràn u prostorijama Islamske zajednice u Tuzli u januaru 1993. Na sastanku su bili prisutni: tuzlanski imami Hasan i Adil , predsjendik Merhameta ûstovi} , direktor vjerski obojene politi~ke novine Zmaj od Bosne Edib Kravi} , Pohara i ja. Kasnije su se pridruìli sekretar Skup{tine Op{tine Tuzla Jasmin Imamovi} , glumac Emir Hadìhafizbegovi} , zatim biv{i fudbaler, a tada{nji organizator dobavljanja pomo}i iz Turske Abid Kova~evi} i jo{ neki ~ijih imena se ne sje}am. Raspravljalo se o osnivanju muslimanske televizije u Tuzli za koju su postojala obezbije|ena velika sredstva SDA stranke. Zato je sastanku i prisustvovao glumac Emir . Osim toga, trebalo je raspraviti ko }e biti predsjednik novoformiranog Tuzlanskog okruga. Zato je na sastanak bio pozvan Jasmin Imamovi} . Naime, Tuzla, kao daleko najve}a op{tina Sjeveroisto~ne

51

Bosne, prirodno se nametnula kao centar odlu~ivanja. To je dobro funkcionisalo. Istinski lider naroda sjeveroisto~ne Bosne je postao tuzlanski gradona~elnik mr. Selim Be{lagi} . On se èstoko usprotivio Izetbegovi}evim pregovrima s po~etka januara 1993. u Genevi. Be{lagi} i Ismet Hadì} , (kandidat SDA stranke za predsjednika okruga) su uputili jedno pismo na{im pregovar~ima u Genevi u kojem se navode mnogi argumenti protiv pregovora sa ratnim zlo~incima o Ustavu BiH. To pismo je objavila i tuzlanska novina Front Slobode u broju od 16. januara 1993 . Be{lagi} u najve}oj slobodnoj regiji Bosne i Hercegvine nije gradio malu "muslimansku" Bosnu nego se borio za Bosnu do Drine. Zato je Izetbegovi} , manipuli{u}i pro{ireno Predsjendi{tvo BiH, koje je imalo ingerencije Skup{tine BiH, brè bolje podijelio slobodnu taritoriju BiH na okruge i dao nalog da u Skup{tini regije bude jednak broj delegata iz svake op{tine. Mada je Tuzla bila zna~ajna kao 10 drugih op{tina imala je isto delegata kao svaka druga op{tina. Budu}i da je u drugim op{tinama pobijedila Izetbegovi}eva SDA, to je trebalo da zna~i oduzimanje vlasti od Be{lagi}a . Me| utim, zbog velike Be{lagi}eve popularnosti narod je ponovo traìo da on bude predsjednik regije. Pohara je do{ao da pregovara sa Be{lagi}em , tj. da ga prevari i elimini{e iz borbe za poloàj predsjednika Skup{tine okruga. Na tom sastanku, posredstvom Pohare, Izetbegovi} je traìo od Be{lagi}a da pre|e u SDA. Drugim rije~ima: "Prodaj mi du{u ako ho}e{ vlast." Be{lagi} tada nije bio ~ovjek koji prodaje du{u radi vlasti, pa je nije prodao ni Aliji isto kao {to je nije prodao ni srpskom generalu Pra~eru .

Pohara je poku{ao jo{ jednu stvar da pokrene u Tuzli. U jednom trenutku po~eo je slijede}u pri~u: "Vidite ovo, u Banja Luci su Srbi ve}ina pa je Banja Luka srpska. U Mostaru su Hrvati ve}ina pa je Mostar hrvatski. U Tuzli su Muslimani ve}ina, a Tuzla nije muslimanska nego gra|anska. U Armiji BiH su Muslimani 90%, a Armija nije muslimanska nego gra|anska. Ko je za to kriv i {ta treba u~initi da se to promjeni?" Na to sam mu ja odgovorio: "Ako bi mi u Tuzli pristali da je Tuzla muslimanska samo zato {to su Muslimani ve}ina, onda bi mi pristali da je Banja Luka srpska zato {to su Srbi ve}ina i da je Mostar hrvatski itd. To zna}i da bi mi pristali na Karadì}evu i Bobanovu logiku podjele Bosne i Hercegovine." Zahvaljuju}i mom upornom insistiranju na tom stavu poni{ten je Poharin autoritet heroja iz Bosankog Broda i specijalnog Izetbegovi}evog savjetnika tako da tada nije uspio dobiti podr{ku SDA Tuzle za "svoje" stavove o muslimanskoj Tuzli. Pohara (tj. Izetbegovi} ) je uspio da elimini{e Selima Be{lagi}a iz borbe za funkciju predsjednika Skup{tine okruga. Me|utim, Predsjednik vlade okruga je postao prof. dr. Sadudin Hodì}, a predsjednik Skup{tine okruga je postao Ismet Hadì}. Obojica su bili predratni ~lanovi SDA i patrioti koji su se, kao i Selim Be{lagi} borili za Bosnu i Hercegovinu, a ne za svoju karijeru, i koji su se zato dobro sloìli sa Selimom Be{lagi}em po pitanju cjelovitosti Bosne i Hercegovine . Ovdje se postavlja pitanje: Za{to bi Alija Izetbegovi} mijenjao

52

jednog patriotu da bi doveo drugoga? Zato {to je stalnim promjenama kadrova uni{tavao autoritet ljudi i stvarao podani~ku klimu. To su bili genijalni potezi ako se ima na umu {ta mu je bio cilj - da uvede totalnu pokornost Bo{njaka da bi im mogao podijeliti domovinu. Kasnije je Pohara naglava~ke izba~en iz Tuzle. Nije mu pomoglo ni to {to je bio specijalni Izetbegovi}ev izaslanik. On (ta~nije njegov sponzor Izetbegovi} ) je nanio dosta zla Tuzli. Inicirao je me|ustrana~ku borbu za vlast, umjesto borbe za slobodu. U toj borbi dobili su {ansu mnogobrojni biv{i komunisti, tj. ljudi koji od svega znaju jedino da se uspje{no guraju u vlast, ma koje boje ona bila. Kada se pogleda ko su sve bili Poharini poslodavci: Tu|man, Izetbegovi}, Boban, Fikret Abdi} , postaje jasno da i Izetbegovi} igra u timu djelitelja Bosne i Hercegovine. Sjetimo se da je i drugi Izetbegovi}ev specijalni savjetnik Jasmin Jaganjac radio za istu kamarilu. O tome }e mnogi drugi vi{e imati re}i npr. general Sefer Halilovi} , kojega je ta kamarila uporno ru{ila da bi ga na kraju sam Izetbegovi} definitivno sru{io.

Glava 8 Pregovori Drugi razgovor sa Izetbegovi}em Mnogi Bo{njaci su primijetili bezbrojne Izetbegovi}eve predsjedni~ke "gre{ke". Ljudi su to obja{njavali na razne na~ine. Neki su mislili da on nema politi~kog iskustva budu}i da je bio samo niì ~inovnik na sudu dok nije osu|en za "ru{enje Ustava SR Bosne i Hercegovine" 1983. Neki su mislili da je nesposoban, a neki da je previ{e mehak, merhametli. Neki su mislili da se iza

53

tih ~udnih poteza krije neko lukavstvo "mudrog vo|e". Me|utim sve to nije ta~no. Izetbegovi} zna o diplomatiji, politici i pravu dovoljno da bude dobar predsjednik. U to sam se li~no uvjerio. Naime, misle}i da je on patriota, ali da nije dovoljno politi~ki iskusan, ja sam mu li~no, u jednosatnom telefonskom razgovoru, objasnio sve negativne posljedice pregovora. Danas mi je jasno da je on to znao i prije tog razgovora sa mnom, ali je to znanje naàlost zloupotrebljavao da bi dijelio dràvu ~iji je prvi gra|anin, a ne da bi je sa~uvao kako je obe}ao u predizbornoj kampanji i kako se zakleo prilikom polaganje predsjedni~ke zakletve. Svjedok mog telefonskog razgovora sa Izetbegovi}em je J. O. , tada{nji direktor jedne tuzlanske firme. Ne spominjem mu ime jer je on jo{ u Bosni. Nazvao sam Izetbegovi}a odmah po njegovom povratku iz Geneve poslije prve runde pregovora o Vance - Owenovom planu u januaru 1993. Da shvatite kako Izetbegovi} rezonuje nave{}u neke segmente iz tog razgovora. Kada sam ga upitao: "Predsjedni~e, zar je to jedinstvena Bosna i Hercegovina ako su ~etnici legalna milicija u Banja Luci, ako se ne moè putovati kroz Banja Luku ili npr. preko Romanije?", on mi je odgovorio: "A moète li sada putovati kroz Banja Luku i preko Romanije?" Dakle, on podrazumijeva da je ~etni~ko sve ono {to su uspjeli okupirati. Ima li pogodnijeg sagovornika za Karadì}a ? Zamislite da je Staljin podrazumjevao da su Harkov, Kijev i ostali okupirani sovjetski gradovi u 2. svjetskom ratu automatski pripadali Nijemcima samo zato {to su ih vojno posjedovali. Upravo takav dràvnik je Izetbegovi} . Osim toga. rekao sam Izetbegovi}u : "Predsjedni~e, ne smiju se nacrtati nikakve etni~ke granice po Bosni i Hercegovini. Ako se ne nacrtaju, rat }e mo`da trajati 10 godina, ali }e opstati dràva Bosna i Hercegovina. Ako se nacrtaju, rat }e opet trajati 10 godina, a kada se svi umore od rata, onda }e ostati te etni~ke dràvice, a ne Bosna i Hercegovina." - "A {ta }ete sa Hrvatima? I Hrvati ho}e da je podijelimo."- pitao je Izetbegovi}. -"Oni Hrvati koji bi da je dijele su suvi{e malobrojni u Bosni i Hercegovini. âk i u HVO-u u Hercegovini ve}ina su Muslimani. Oni masovno bjeè od rata i ne}e predstavljati problem, ako vide da smo mi odlu~ni da ne dijelimo Bosnu i Hercegovinu. Vance -Owenov plan im daje tre}inu Bosne i Hercegovine. To Hrvate okre}e podjeli Bosne i Hercegovine, radije nego cjelovitoj Bosni i Hercegovini. "Mirovni" Vance -Owenov plan }e dovesti do rata sa Hrvatima. Zato je najbolje da uop{te vi{e ne pregovarate, nego da insistirate na Bosni i Hercegovini onakvoj kakva je od svijeta priznata. Hrvati ne smiju tek tako napasti jer }e i njima biti uvedene sankcije. Osim toga, Hrvati ne smiju pustiti

54

da nas ~etnici poraze jer su oni bez nas slabiji od ~etnika. Dakle, sa Bobanom trebamo hrabro jer i Hrvati nas trebaju." rekao sam Izetbegovi}u . Evo jo{ nekih "bisera" na{eg predsjednika: "Mi moramo pregovarati. Ako ne pregovaramo mi }emo biti krivci." Na to sam mu odgovorio: "Nije ta~no. Ne moè `rtva postati krivac samo zato {to ne}e da pregovara sa svojim dèlatom, nego insistira na ka`njavanju krivca ." Na to }e on: "Znam ja da bi na{ narod ratovao da sa~uva Bosnu, ali da Vi znate kakav je pritisak na nas u svijetu da pregovaramo. Vance i Owen traè to od nas." Ja sam mu odgovorio: "Mi ne moramo prihvatiti ni{ta {to oni traè. Oni su samo posrednici (mediatori). Posrednici ne diktiraju niti presu|uju. Oni imaju zadatak da saslu{aju obje strane i da ocjene gdje bi se te dvije strane mogle "na}i". Tada posrednik formuli{e prijedlog za kojeg vjeruje da je prihvatljiv za obje strane . Kao {to moète posrednika koji vam npr. traì mu{teriju za prodaju ku}e otpustiti ako niste zadovoljni, tako moète i Vancea i Owena ." Vance se ubrzo povukao. Izetbegovi} nikada nije otpustio Owena koji je dobrovoljno glumio krivca za planove podjele Bosne i Hercegovine. Owen je stoi~ki nosio breme djelitelja Bosne i Hercegovine, kriju}i, od Bo{njaka, da on moè iznositi prijedloge po kojima se Bosna i Hercegovina dijeli samo zato {to Izetbegovi} pristaje da potpisuje te prijedloge. Lord Owen je potpuno "zaboravio" da je on samo posrednik i pona{ao se kao neko ko odlu~uje i presu|uje. Tako se doga|alo da je iz na{e delegacije udaljavao predstavnike (dr. Durakovi}a i dr. Filipovi}a ) kojima je Skup{tina BiH, tj. narod ukazao povjerenje. Umjesto da smjesta prekinemo pregovore u takvim situacijama, Izetbegovi} je nastvljao kao da se ni{ta nije dogodilo. Dopu{taju}i da posrednik Owen uti~e na sastav na{eg pregovara}kog tima, Izetbegovi} je odustao od suvereniteta BiH. I na taj na~in je Izetbegovi} koristio vanjske neprijatelje da bi slomio otpor Bo{njaka podjeli BiH. Da mi kao strana u pregovorima imamo pravo otpustiti posrednika ako nam se ne svi|a dokazao je sam Izetbegovi} kada je otpustio Akashia dvije godine i {est mjeseci kasnije radi pada Srebrenice. Me|utim, Akashija je otpustio samo zato da krivicu za pad Srebrenice svali na jednog ~ovjeka i tako zadrì UNPROFOR. Otpu{tanjem .Akashija, Izetbegovi} je skinuo krivicu sa UN-a za pad sigurnosnih zona i tako zadrào UNPROFOR u BiH mada UNPROFOR vi{e niti donosi hranu niti {titi enklave. Ostanak UNPROFOR-a u BiH mu je trebao da se ne bi skinuo "arms embargo". Naime, poslije pada Srebrenice UNPROFOR je trebao oti}i i "arms embargo" je trebao biti skinut u Kongresu Sjedinjenih Dràva. Izetbegovi} je zadrào UNPROFOR svaljuju}i krivicu na Akashija i govore}i kako ne}e produìti UNPROFOR-u boravak u novembru kada mu istekne mandat. Tako je odgodio odlazak UNPROFOR-a, a time i skidanje "embarga", za 5 mjeseci. Pojeo vuk magarca, {to bi na{ narod rekao.

55

Da se vratim razgovoru sa Izetbegovi}em . Kada je ostao pritje{njen argumentima o ulozi posrednika u pregovorima on je pribjegao nepo{tenim sredstvima. Rekao mi je: "Moète li Vi skupiti 100 intelektualaca iza va{ih stavova." On dobro zna da se ta~nost nekog stava ne ocjenjuje glasanjem. Istina i neistina su apsolutne kategorije i ne zavise od broja glasova. Uloga posrednika (mediatora) je upravo takva kakvu sam je i predo~io, neovisno da li je stotinu Tuzlaka spremno to potpisati. Osim toga poku{ao je da se sakrije iza drugih "autoriteta". Govorio mi je kako su ga muslimanski lideri savjetovali da pregovara. Poimenice je spomenuo samo Jasera Arafata. Navodno mu je Jaser Arafat rekao da uzme {to mu sada nude, jer se on (Arafat ) pokajao {to ranije nije pristao na palestinsku dràvu koju su mu nudili. Ja ne znam da li je to Jaser Arafat stvarno rekao, ali je to svakako pogre{no. Naime, za razliku od Arafata, Alija Izetbegovi} je ve} bio na ~elu me|unarodno priznate dràve, tj. imao je ve} ono o ~emu Arafat moè samo sanjati. Bilo da je Izetbegovi} izmislio "Arafatov savjet" ili ga je samo uvaìo kao argument, u oba slu~aja, vidimo da je Izetbegovi} ve} tada podrazumijevao da }e Bosna i Hercegovina nestati kao dràva i ve} tada se bio okrenuo nekoj budu}oj dràvi koju mu neko treba dati umjesto Bosne i Hercegovine. Razgovor sa Izetbegovi}em sam zavr{io ponavljaju}i: "Prekinite pregovore; svaki pregovori o Ustavu su pogubni za Bosnu. Prekinite pregovore." Na to je on odgovarao: "Zar nije lukavije da mi prihvatimo Vance - Owenov plan, a da ga oni ne prihvate?" Tada su po~ele smetnje u telefonskoj vezi i kona~no veza se prekinula. Kao {to znate, Izetbegovi} je po~etkom marta 1993. u New Yorku potpisao Vance - Owenov plan. Do{lo je do rata sa Hrvatima koji su svojski prihvatili taj danajski dar lukavog Engleza Owena . Meni je bilo jasno da }e se Tu|man polakomiti da dobije 10 gradova u Bosni i Hercegovini sa muslimanskom ve}inom koji mu se "daju" Vance-Ownovim planom i da }e privremeno zaboraviti na kninski kamenjar. Bilo je jasno da ponosni Bo{njaci u tih 10 gradova ne}e pristati na to i da }e to zna~iti rat sa Hrvatima. Tako se i dogodilo. Sutradan poslije Izetbegovi}evog potpisa na Vance - Owenov plan HVO je u Hercegovini blokirao sve isporuke oru`ja Armiji BiH. Otvoreni rat prirodnih saveznika je po~eo 10 aprila u Konjicu, na radost "mirotvoraca" Vancea i Owena .

Alija Izetbegovi} je vrlo o{trouman ~ovjek i zasigurno je shvatio {ta sam mu govorio. Znam da su i ~lanovi bosanskohercegova~kog pregovara~kog tima u Genevi govorili Izetbegovi}u : "Ako potpi{emo Vance-Owenov plan ima}emo rat sa Hrvatima." To mu je govorio i general Ivan [iber , Hrvat, koji je tako|er bio ~lan pregovara~kog tima. Profesor Muhamed Filipovi}, Haris Silajdì} , Kasim Trnka, Ivan [iber i moj brat Musadik Borogovac, od kojeg sam i

56

saznao za te doga|aje, bojkotovali su Izetbegovi}a da ne bi potpisao Vance Owenov plan ve} u Januaru 1993. u Genevi. Ni{ta nije pomoglo, Izetbegovi} se otrgnuo kontroli Bo{njaka i potpisao Vance - Ovenov plan u New Yorku u martu 1993.. Kada sam u septembru 1993. razgovarao sa ambasadorom Ivicom Mi{i}em , shvatio sam jo{ jednu dimenziju Izetbegovi}eve li~nosti. Koju, zaklju~ite sami.

Izetbegovi} je trebao doputovati u New York i ja sam odlu~io da mu napi{em jedno pismo u kojem ga èstoko kritikujem zbog njegovog upornog dijeljenja Republike Bosne i Hercegovine. Pismo sam poslao faxom u BiH misiju u New Yorku i nazvao Mi{i}a, koji je tu radio. Od Mi{i}a sam zahtijevao da pismo li~no uru~i Izetbegovi}u . On mi je rekao da }e to svakako u~initi jer mu se pismo svi|a. "U pismu nema ni{ta {to i ja ne bih potpisao." - rekao je. Osim toga, rekao je da i oni u "Misiji" sli~no govore Izetbegovi}u protiv pregovora, ali da Izetbegovi} kaè kako ljudi u Bosni i Hercegovini ne mogu vi{e da izdrè i traè od njega da pregovorima donese mir {to prije. Dakle, ljudima u Bosni i Hercegovini Izetbegovi} govori kako mora pregovarati zbog pritiska "svijeta", a diplomatima, koji bi mogli znati da ne postoji pritisak "svijeta" na `rtvu, govori da pregovara jer ljudi u Bosni i Hercegovini to traè. Za{to sam se kod Izetbegovi}a toliko zaloìo protiv pregovora poku{a}u obrazloìti u slijede}im poglavljima.

Pravo ili pregovori? Svaki spor izme|u sukobljenih strana moè se rje{avati na dva na~ina. Prvi na~in je normativni. To zna~i prema normama vaè}eg prava na nadle`nim institucijama ustanovljava se ko je krivac i ko `rtva. Potom se `rtva obe{te}uje, a krivac ka`njava. U slu~aju rata u BiH nadle`na institucija je Savjet bezbjednosti, a Bosna i Hercegovina je zvani~no `rtva agresije Srbije, Crne Gore i JNA (rezolucije 752 i 757 Vije}a sigurnosti UN iz 1992.). Drugi na~in rje{avanja sporova je dogovorni. Ako sukobljene strane na|u zajedni~ki interes da spor ne rje{avaju normativno nego se umjesto toga odlu~e na dogovor, onda eventualni sporazum u pisanoj formi zajedno potpisuju. Potpisan sporazum postaje osnov rje{avanja svakog budu}eg eventualnog spora izme|u sukobljenih stranaka. Po~etak sporazumijevanja zaustavlja normativni postupak ka`njavanja agresora i za{tite `rtve. Upravo pristankom na dogovorni na~in rje{avanja krize Bosna i Hercegovina je napravila presudnu gre{ku.

57

Alija Izetbegovi} je pristao da pregovara sa agresorom ve} na samom po~etku rata. Sjetimo se da je odmah poslije priznanja Bosne i Hercegovine od 7. aprila 1992. predsjednik George Bush dao ultimatum JNA, koja je od strane Savjeta bezbjednosti ve} bila progla{ena za agresora na BiH, da se do 15. maja 1992. povu~e iz BiH. Tada Alija Izetbegovi} hitno odlazi u Skoplje na pregovore sa generalima JNA. On je tada postigao neki "sporazum" sa generalima ~iji je jedini efekat bio da je vezao ruke Bushu da ne{to vojno u~ini za Bosnu i Hercegovinu. Naime, kako se moè SAD tu}i za BiH kada su se BiH i JNA sporazumjeli. Tada je Bush odmah shvatio ko je Izetbegovi} i poku{ao da se distancira od problema Bosne i Hercegovine. Bush je shvatio da }e Izetbegovi} krenuti putem "sporazumijevanja" i da }e pravno jednostavna situacija u kojoj imamo o~iglednu `rtvu i o~iglednog agresora uskoro biti mrtvi ~vor bezbrojnih sporazuma kojega vi{e ni pravnici, a pogotovo politi~ari, ne}e mo}i razmrsiti. Zbog tog Bushovog distanciranja ljudi su skloni da karakteri{u Busha kao neprijatelja Bosne i Hercegovine. Me|utim, istina o Bushu je da on nije ni prijatelj ni neprijatelj Bosne i Hercegovine. On je naprosto najodgovorniji svjetski dràvnik koji je za dosljednu primjenu me|unarodnog prava, a to je za Bosnu i Hercegovinu bio jedini pravi put. On je dao Evropljanima mandat da jugoslovensku krizu rje{avaju primjenom pravnih normi. Time {to je na rije~ima distancirao SAD od jugoslovenske krize on je vje{to udaljio i Ruse i time omogu}io da proradi Novi svjetski poredak i da BiH bude priznata. Mada je govorio kako je kriza u biv{oj Jugoslaviji evropski problem Bush je natjerao Tu|mana da prizna Bosnu i Hercegovinu, a dao je i ultimatum generalima JNA. îm je Bush shvatio da Izetbegovi} sa terena me|unarodnog prava, terena koji Bosni jedini odgovara, vodi Bosnu na teren "sporazumjevanja" shvatio je da bi Bosna mogla postati ìvi pijesak za svakoga ko joj ho}e pomo}i. Tu leè uzroci njegovog kasnijeg smanjenog angaòvanja oko Bosne.

Alija Izetbegovi} je pristao da pregovara sa Karadì}em o "ustavnom preure| enju Bosne i Hercegovine" ve} u decembru 1992. Tim gestom su u~injene tri krupne gre{ke. Pristanak na pregovore je jedna gre{ka. Pristanak da Karadì} bude druga strana u tim pregovorima je druga krupna gre{ka. Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH je tre}a, najkrupnija gre{ka. Navedimo sada ukratno {tetne posljedice svake od u~injenih gre{aka.

Pristanak na pregovore Pristankom na pregovore je proces ka`njavanja agresora bio zaustavljen. Ne mogu se dvije strane u sporu istovremeno sporazumjevati i suditi. Sjetimo se da su rezolucijom 752 i 757 Savjeta bezbjednosti Srbija i Crna Gora bile

58

okarakterisani kao agresori, a Bosna i Hercegovina kao `rtva. Tada je bilo po~elo ka`njavanje Srbije i Crne Gore. tj. "Jugoslavije". Uvedene su ekonomske sankcije, zatim ekonomska blokada. Jugoslavija nije priznata, isklju~ena je iz UN, isklju~ena je iz svih evropskih institucija. Izetbegovi}evim pristankom da se problem rje{ava dogovorno proces ka`njavanja agresora je zaustavljen. Ne{to kasnije, prilikom jednog zastoja u pregovorima, uvedena je "no fly zone", {to je dosta pomoglo Armiji BiH. Sve to dokazuje da "svijet" nije bio protiv BiH, nego je "svijet" poku{ao da Bosnu i Hercegovinu za{titi, po~ev od priznavanja pa do "no fly zone" i NATO-vog bombardovanja ~etnika u avgustu 1995. Svaki put je po~etak novih pregovora zustavljao akciju "svijeta".

Pristanak da Karadì} bude partner u pregovorima Tim gestom smo od jasne situacije iz rezolucije 757, po kojoj je rat u BiH bio agresija "Jugoslavije" na suverenu drzavu BiH, pristali na srpsku kvalifikaciju da je po srijedi gra|anski rat izme|u "bosanskih Srba, Muslimana i Hrvata". Time smo onemogu}ili na{im prijateljima u UN da se u institucijama UN izbore za vojnu pomo} BiH kao `rtvi agresije. Naime, subjekti me|unarodnog prava su dràve, a ne pokreti u okviru jedne dràve. UN se nemaju pravo mije{ati u gra|anski rat. Promjenom kvalifikacije rata sa "agresija" na "gra|anski rat" ukinut je pravni osnov eventualnog vojnog angaòvanja na strani Armije BiH. Ne postoji ni{ta u deklaraciji UN-a {to bi opravdalo vojnu intervenciju UN-a na jednoj strani u nekom gra|anskom ratu. Sjetimo se kakvih je krvavih gra| anskih ratova bilo, ali se UN nisu mogle umije{ati. Sjetimo se miliona mrtvih u Kampu~iji ili Ugandi ili Ruandi. S po~etka se na rat u BiH gledalo kao na sukob `rtve i agresora, {to je nama odgovaralo jer je sav svijet bio na strani BiH kao `rtve. Strate{ki propagandni cilj Srba je bio da se to zaboravi i da se na sukob gleda kao na sukob Islama i Hri{}anstva. Oni su u tome potpuno uspjeli. Uzmimo za primjer samo jednu kartu vojnih operacija u BiH koja se pojavila u prolje}e 1995. u Detroitskim dnevnim novinama. Bosanski poloàji su bili markirani polumjesecom i zvijezdom, a ~etni~ki krstom. Normalno je da je mo}ni hri{}anski Zapad po~eo da se svrstava uz svoje hri{}ane. Ta ~etni~ka pobjeda u propagandnom ratu je izvojevana onog trena kada je Alija Izetbegovi} pristao da se pregovori o budu}nosti Bosne i Hercegovine vode sa Karadì}em i Bobanom. Time je sebe sa predsjednika Predsjedni{tva BiH sveo na "vo|u muslimana" i prihvatio glavni srpski propagandni cilj da se na rat u BiH gleda kao na vjerski gra|anski rat. Oni koji ìve na Zapadu znaju koliko su ~etnici dobili time. Antimuslimanska histerija je odavno uzela maha na Zapadu i svako identifikovanje Armije BiH sa nekom vojskom koja se bori za Islam veoma oteàva borbu prijatelja Bosne i Hercegovine za skidanje "arms embarga". Izetbegovi}evo {estomjese~no odga|

59

anje skidanja "arms embarga" na Generalnoj skup{tini UN 26. septembra 1994. imalo je za cilj samo da uni{ti i posljednju {ansu da nam se skine embargo. Osim toga, pristanak da se pregovara sa Karadì}em je od ratnog zlo~inca Karadì}a napravio diplomatu Karadì}a , koji, zajedno sa legalnim predsjednikom Predsjedni{tva, dogovara novi Ustav Bosne i Hercegovine. Sjetimo se da je Lawrence Eagleburger obznanio uo~i prvih genevskih pregovora da ameri~ka administracija Karadì}a i Milo{evi}a smatra ratnim zlo~incima. Tada Karadì} bjeì iz Geneve u strahu da ne bude uhap{en. Taj gest Bushove administracije je bio jasan znak Izetbegovi}u da ne pristaje na pregovore. Ipak, 2. januara 1993. Izetbegovi} je oti{ao na te pregovore. Time je Karadì}, a i Karadì}ev pokret, amnestiran za sve {to je u~inio. Time je Karadì}evim ~etnicima dat legitimitet da predstavljaju Srbe i taj legitimitet je oduzet srpskim ~lanovima BiH Predsjedni{tva i Skup{tine. U istoriji je nezapam}ena takva brzina legalizacije pobunjenika. Uzmimo za primjer Kurde, Baske, Sjeverne Irce ili Korzikance. Decenije prolaze, a legalne vlasti Turske, Irana, Iraka ne priznaju pobunjeni~kim vo|ama Kurda pravo da predstavljaju "svoj" narod. Pobunjeni Baski su samo teroristi i za Francuze i za [panjolce. Izetbegovi} je znao {ta ~ini. âk i obi~ni, politi~ki neuki Bo{njaci su svjesni teìne toga gesta. Oni su se zgraàli nad ~injenicom da bi Karadì} kroz pregovore mogao postati visoki funkcioner budu}e dràve Bosne i Hercegovine, vjerovatno i predsjednik onog dijela kojeg je etni~ki o~istio od Bo{njaka i Hrvata i kojega on naziva "Republika Srpska". Na kraju da kaèm da je Izetbegovi} pristankom na pregovore sa ~ovjekom odgovornim za ubistva dvije stotine i pedeset hiljada na{ih sinova i silovanje toliko na{ih k}eri pogazio dostojanstvo na{ega naroda. Dostojanstvo nije skolasti~ko pitanje. Nedostatkom nacionalnog dostojanstva "domorodaca" engleski kolonizatori su opravdavali porobljavanje drugih naroda. Moè{ porobiti nekoga ko nema dostojanstva jer nedostojanstvene ropstvo ne boli. Prikazati da kao nacija nemamo dostojanstva vi{e je {tetilo na{oj suverenosti nego okupacija pola na{e domovine na po~etku rata. Dostojanstvo na{eg naroda je prodavano i na druge na~ine. Nave{}u neke: - Potpisivanje svakog ponu|enog dokumenta. - Pristajanje na sve manje i manje. - Jednostrano potpisivanje mnogih sporazuma. - Po{tovanje sporazuma koje druga strana ne}e da potpi{e.

Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH je tre}a i najkrupnija "gre{ka". Dràvu karakteri{u njen ustav i njene granice. Ustavom se dràva konstitui{e. U ve}ini

60

svjetskih jezika "Ustav" se kaè "Konstitucija". Za dvije hiljade godina izu~avanja dràve i prava ljudi su do{li do spoznaje da je ustav sam ìvot dràve. Zato u svim dràvama svijeta predsjednik polaè zakletvu da }e {tititi ustav i granice svoje domovine. Dràva koja pristaje da pregovara o svom ustavu ~ini istu gre{ku kao ~ovjek koji bi pregovarao o svom ìvotu. Zamislite ~ovjeka koji bi pregovarao manirom: "Uzmite mi ìvot; {ta }u dobiti za uzvrat?" Zahvaljuju}i Aliji Izetbegovi}u upravo tako "pregovara" Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina je pristala da se odrekne svoga Ustava potpisuju}i svaki od dosad ponu|enih prijedloga svoje etni~ke podjele. Svaku novu "Konstituciju" Bosne i Hercegovine nastalu u glavama tzv. mirovnih posrednika Alija Izetbegovi} je smjesta potpisivao, bacaju}i tako pod noge hiljadugodi{nje tkanje istorije koje se zove Bosna i Hercegovina.. Bilo da se radilo o predratnom DeKueljarovom planu s po~etka 1992. ili Vance-Owanovom planu iz marta 1993. ili OwanStoltenbergovom planu tri etni~ke dràve iz jula 1993. ili Tu|man Milo{evi}evom planu "Unije" iz septembra 1993. ili o planu tzv. Kontakt grupe iz juna 1994. Izetbegovi} je dio plana koji se zove "Ustavni principi" uvijek potpisivao bez ikakavih problema. Za njega su problemi nastupali oko mapa. Karadì} je uvijek traìo dio Sarajeva, Biha}, {iri koridor, enklave. Zbog straha za svoju vlast Alija Izetbegovi} nije mogao re}i Bi{}anima, Gora`danima, Sarajlijama, Br~acima, Srebreni~anima koji su odbranili svoje domove, da treba da ih predaju ~etnicima. Zato su ~etnici uvijek odugovla~ili sa svojim potpisom nadaju}i se da }e i ove strate{ke ta~ke bez kojih nema Velike Srbije vojno osvojiti, a onda nema problema za Alijin potpis, kao {to nije bilo problema da dobiju potpis da su Banja Luka, Prijedor, Klju~, Drvar, [ipovo, Bijeljina, Vi{egrad, Fo~a Zvornik i jo{ mnogi gradovi dràve Bosne i Hercegovine postali "srpski gradovi". Prije tih izdajni~kih potpisa Izetbegovi} obi~no drì rodoljubive govore u kojim izme|u mnogih borbenih parola provu~e i parolu tipa: "Na{e je dokle je na{a armija"; kojom opravda svoje potpise kojima predaje okupirane teritorije ~etnicima. Zato nisu nikakvo ~udo izdaje Gora`da, Biha}a, Sarajeva, Srebrenice, @epe o kojim }e biti vi{e rije~i kasnije. Pregovori o Ustavnim pitanjima Bosne i Hercegovine pokazali su jo{ jednom prakti~no da su ta~na teorijska znanja da su i sami pregovori sa neprijateljem o ustavu smrtonosni za dràvu. Navedimo samo neke konkretne posljedice pregovora o Bosni i Hercegovini koji to potvr|uju.

61

Glava 9 Posljedice pregovora o Ustavu BiH Otvaranje pitanja priznanja Ponovo je otvoreno pitanje: "[ta sa Bosnom i Hercegovinom?" To pitanje je bilo povoljno rije{eno za Bo{njake me|unarodnim priznanjem dràve Bosne i Hercegovine. Otvaraju}i diskusiju o ustavnim pitanjima Alija Izetbegovi} je prakti~no poni{tio priznanje Bosne i Hercegovine. To jo{ nije zvani~no re~eno, ali se svi me|unarodni faktori pona{aju kao da Bosna i Hercegovina kao suverena dràva vi{e ne postoji i kao da je Izetbegovi} samo vo|a "muslimana", {to je njemu i bio cilj. Zbog takvog pona{anja ameri~ke administracije na saslu{anju pred spoljnopoliti~kim odborom ameri~kog Senata 30. juna 1994. senator Joseph Biden je upitao dràvnog sekretara Christophera : "Kako je mogu}e da on i predsjednik Clinton u~estvuju u podjeli suverene i me|unarodno priznate dràve, ~lanice Ujedinjenih nacija, Bosne i Hercegovine?" Na to je Christopher odgovorio: "Nije ta~no da on i ameri~ka

62

administracija dijele Bosnu, jer Amerika i me|unarodna zajednica na to nemaju pravo. Alija Izetbegovi} i predstavnici Vlade Bosne i Hercegovine su prihvatili podjelu Bosne i Hercegovine na mirovnim pregovorima koji su prije nekoliko mjeseci odràni u Genevi." Na to je senator Biden O{tro reagovao i rekao da je on nedavno bio u Sarajevu i Bosni, i da on pouzdano zna da su Bosanci spremni da se bore za slobodu svake stope preostalih 70% teritorija pod neprijateljskom okupacijom, da se sreo sa Alijom Izetbegovi}em i sa gosp. Gani}em , i da su mu obadvojica rekli da bosanski narod i Vlada ne prihvataju podjelu Bosne. Na to mu je Christopher sa osmjehom rekao da oni vjerovatno ne razgovaraju sa istim ljudima, ali da on zna da Izetbegovi} veoma blisko sara|uje sa Kontaktnom grupom na izradi mapa kojima se Bosna dijeli po principu 51% Muslimanima i Hrvatima, a 49% Srbima. Dodao je jo{: "Bosanci su veoma kooperativni i mi zapravo jedino sa Srbima imamo problema." Nakon toga se gosp. Biden vi{e nije javljao za rije~. (Citati prema TV kanalu C-SPAN2.) Joseph Biden je naivno mislio da Izetbegovi} , kao i svaki drugi predsjednik dràve, èli da sa~uva svoju dràvu. On nije znao da je Izetbegovi} potpisao Lordu Owanu u septembru 1993. u Genevi da se rje{enje rata u Bosni i Hercegovini treba traìti u podjeli BiH na tri etni~ke dràve. Kao posljedica toga potpisa odmah je uslijedio "plan Unije" kojega je Izetbegovi} tako|er potpisao, a Parlament BiH sre}om odbio. Vjerovatno se sada pitate: "Kako je mogu}e da za taj Izetbegovi}ev potpis, kojim pristaje da se rej{enje traì u podjeli BiH, nisu znali ameri~ki senatori koji igraju tako va`nu odluku u ratu u Bosni i Hercegovini. Odgovor je slijede}i: Ko je stvarno Izetbegovi} i {ta Izetbegovi} stvarno èli zna veoma malo ljudi u svijetu. To je jedna od najbolje ~uvanih tajni u diplomatskim krugovima Zapada. Christopher je otkrio senatorima dio istine, ali tek kada je bio pritje{njen. Sli~no se jednom dogodilo Lordu Owanu koji je pritje{njen nezgodnim pitanjima novinara rekao {to i Christopher ; da Bosanci (~itaj Izetbegovi} ) èle tu podjelu. I to je sve {to je do sada procurilo. Neprijatelji Bosne i Hercegovine znaju da bez Izetbegovi}evih potpisa nema ni{ta od podjele Bosne i Hercegovine i stvaranja Velike Srbije. Zato njegovu tajnu ~uvaju kao o~i u glavi. Time oni u stvari ~uvaju njegovu vlast u Bosni i Hercegovini i njegov ugled u muslimankom svijetu odakle Izetbegovi} crpi svoju finansijsku mo}. Izetbegovi} je samo jedna u veoma dugom nizu "prodanih du{a" pomo}u kojih Zapad vlada islamskim svijetom. On je samo jedan od "muslimana" koji se stavio u slu`bu protiv svoga naroda da bi dobio svoju dràvicu u kojoj }e imati apsolutnu vlast, svoj emirat.

Uni{tavanje motivacije za borbu Druga veoma va`na posljedica pregovora o "preure|enju BiH", tj. o Ustavu BiH je pad motivacije kod Bo{njaka i porast motivacije kod ~etnika. Naime, priznanjem Bosne i Hercegovine Bo{njaci su dobili cilj za koji se vrijedi boriti -

63

nezavisnost svoje domovine koja je ve} od svijeta i priznata. To priznanje je garantovalo pobjedu u ratu koji je upravo po~injao. Znali su da me|unarodno priznata dràva ne moè nestati, da su granice suverenih dràva nepromjenljive, tj. da silom osvojene teritorije ne mogu biti priznate kao agresorove. S druge strane, ti isti razlozi su uni{tili borbeni moral ~etnika. To mi je najbolje dokazao mati~ar zvorni~kog sela Kamenice, kojeg sam sreo u januaru 1993. u Tuzli. To je bio jedan tridesetogodi{njak koji je bio veoma interesantan za novinare jer je vodio precizan dnevnik o ratu u Kamenici. Kamenica je bo{nja~ko selo koje se od po~etke rata na{lo u ~etni~kom okruènju. Me|utim, preko bo{nja~kih sela vlaseni}ke op{tine, Cerske, bilo je povezano sa Konjevi} Poljem, Srebrenicom i @epom. Od slobodne teritorije Kalesije i Tuzle odvajao ih je samo put Zvornik-Caparde-[ekovi}i. To je bila jedina ~etni~ka komunikacija od Srbije do Romanije u to vrijeme. Padom te komunikacije Romanija i ~itav sarajevski front bi se na{ao odsje~en od Srbije. Zato su je ~etnici veoma budno ~uvali. Zbog nedostatka vojnika oni su osposobili 5 km. duga~ki èljezni~ki tunel "Krièvi}i" za auto saobra}aj da bi skratili front za tih 5 km. To je omogu}avalo na{im borcima komunikaciju sa Kamenicom pje{a~kim stazama preko brda iznad tunela. To je bila tajna od koje je tim ljudima zavisilo sve, od imanja do ìvota njihovih najmilijih. Zato tu tajnu nije znao niko u Tuzli osim samih ljudi koji su i{li tim stazama. Meni je bilo veoma drago {to sam saznao da taj obru~ nije hermeti~ki zatvoren. Ja sam to saznao jer sam se sa nekim od tih ljudi upoznao jo{ u periodu dok je JNA bila u Tuzli. Naime, oni su bili preìvjeli branioci Kula grada u Zvorniku, ljudi za kojim je bila raspisana potjernica JNA. U mom stanu su se skrivali od pada Kula Grada 26. aprila do 15. maja. U januaru 1993. do{li su pomenutim stazama neki borci iz Kamenice u Tuzlu. Sa njima je bio i seoski mati~ar. Ja sam tada bio novinar u Ratnoj tribini , novini boraca iz Zvornika, pa me glavni urednik Hasan Hadì} pozvao da razgovaramo sa kameni~kim mati~arem da bi napravili reportaù. Taj na{ borac je bio veoma interesantan sagovornik jer je vodio veoma precizan dnevnik o opkoljenoj Kamenici. Razgovor sa njim mi je objasnio za{to Armija Bosne i Hercegovine pobje|uje, mada je i gola i bosa i gladna i bez municije. Naime, svi ti faktori rata su bezna~ajni u pore|enju sa motivacijom, tj. borbenim moralom. Motivacija je odlu~uju}i faktor rata. Razlog tome je {to je ~ovjeku vlastiti ìvot neizmjerno vaàn i ne}e ga ugroàvati ako zaista ne mora i ako nema dovoljno veliki i ostvarivi cilj. Tako se doga|alo, prema pri~anju mati~ara iz Kamenice, da vi{estruko brojniji ~etnici koji imaju municije u izobilju bjeè od na{ih Kameni~ana koji imaju samo po 5 metaka u fi{eklijama. To je zato {to su Kameni~ani branili svoje familije i svoja imanja. Brane}i imanja oni su branili svoj ìvot jer bez tih imanja oni ne mogu preìvjeti kao dostojanstvena ljudska bi}a. S druge strane ~etnici su imali svoje familije na sigurnom i znali su da uzalud ginu jer je Republika Bosna i Hercegovina bila priznata, a Armija BiH svaki dan sve ja~a. Me|utim, kada je Alija Izetbegovi} potpisao Vance-Owenov plan u New Yorku u martu 1993. i kada su ~etnici vidjeli da im Izetbegovi} priznaje da je srpska zemlja ono {to su vojno

64

osvojili, njihov moral je naglo porastao. S druge strane Izetbegovi}ev potpis na Vance-Ownov plan je opasno naru{io moral u Armiji BiH. Odjednom borci iz Doboja nisu htjeli da idu na Doboj, "da uzalud ginu kada je Doboj svakako pripao Muslimanima". Isto tako Bo{njaci iz Banja Luke koje sam sreo u BiH Ambasadi u Zagrebu su mi rekli da ne èle da se bore u Armiji BiH jer je potpisano da Banja Luka pripada Srbima, ~ime su oni izgubili svoja imanja i nemaju se za{to boriti. Ta promjena u motivaciji na{ih i ~etni~kih boraca se vrlo brzo odrazila i na bojnom polju. Ve} u aprilu 1993. ogromna slobodna teritorija Podrinja, od Kamenice kod Zvornika do Srebrenice, pala je u ruke naglo motivisanim ~etnicima. Po planu Kontakt grupe Srebrenica ostaje opkoljena. Srebreni~ani znaju nema perspektive. Za{to bi se onda borili za Srebrenicu i uzalud ginuli? ono pitanje koje uni{tava moral i koje su ~etnici sebi postavljali kada je bila priznata, a koje je Alija Izetbegovi} veoma vje{tom politikom prebaciti me|u na{e borce.

da tu To je Bosna uspio

"Demilitarizacija Sarajeva" - Izdaja Gora`da Isto kao i Busha, Izetbegovi} je uspio i Clintona da navede da promjeni svoju bosanku politiku. I Clinton je sa puno entuzijazma krenuo da pomogne Bosni i Hercegovini. Sje}amo se koliki je bijes Lorda Owena, Francuza, Engleza i Rusa bio prema Clintonovoj administraciji zato {to je odbijala da vr{i pritisak na Bosnu i Hercegovinu da prihvati nepovoljan mirovni sporazum, tzv. plan Unije, kojeg je Izetbegovi} bio prihvatio, a Skup}tina BiH odbila. Tada, krajem 1993. i po~etkom 1994., Christopher je vi{e puta ponavljao da se na Bosnu ne moè vr{iti pritisak, a na Srbiju moè. Sjetimo se pritiska srpskih prijatelja Engleza, Rusa, Francuza na Clintona da se ne baca hrana iz aviona u opkoljene bosanske enklave. Clinton je ipak odlu~io da se enklave snabdijevaju iz zraka. To je zna~ilo da ~etnici vi{e ne mogu ucjenjivati enklave. Kasnije je Alija Izetbegovi} sa ~etnicima i UNPROFOR-om "dogovorio" da se hrana dostavlja kopnenim putem umjesto avionima NATO-a tako da je prestalo bacanje ameri~ke pomo}i padobranima. Ponovo su ~etnici mogli ucjenjivati dràvu Bosnu i Hercegovinu propu{tanjem konvoja hrane za enklave. Sve do ultimatuma NATO-a poslije maskra na Markalama u februaru 1994. osje}ala se Clintonova podr{ka Bosni i Hercegovini. Masakr 69 ljudi na pijaci u Sarajevu je posluìo Clintonu da dade ultimatum Srbima. Me|utim, umjesto da tada ~etnike prepusti da se nose sa NATO-om i Amerikom Izetbegovi} im jo{ jednom, po ko zna koji put, na isti na~in priska~e u pomo}. Po~inje pregovore sa ~etnicima i tako ~etni~kim advokatima Englezima, Francuzima i Rusima daje argument da je "mirovni proces uznapredovao te da se niko tre}i nema pravo vojno mije{ati i ugroàvaiti mirovni proces izme|u zara}enih strana". Osim toga, postiè i

65

sporazum po kojem i na{a strana, koja nije bila pod ultimatumom NATO-a, predaje oru`je UNPROFOR-u isto kao i ~etnici, koji jesu bili pod ultimatumom NATO-a. Po tom sporazumu defini{u se linije razgrani~enja izme|u "sukobljenih strana" u Sarajevu i na te linije dolaze vojnici UN-a. Tim sporazumom je postignuto samo to da vojnici UN-a ~uvaju ~etnicima osvojene dijelove Sarajeva. êtnici su mogli osloboditi velike vojne efektive za druga rati{ta, pa je odmah Gora`de zapalo u vojnu krizu. Sarajlije su taj Izetbegovi}ev sporazum okarakterisali rije~ima: "Sarajevu je smrtna kazna zamijanjena sa doìvotnom robijom.". Kao potpisnica me|unarodno pravosna`nog sporazuma Armija BiH vi{e nije smjela osloba|ati Sarajevo. Sje}amo se da je Michael Rose , komandant UNPROFOR-a za BiH u augustu 1994. zaprijetio da bi NATO mogao bombardovati Armiju BiH ako bude naru{avala zonu zabrane te{kog oru`ja od 20 kilometara oko Sarajeva, te da se Armija BiH morala povu}i sa [picaste stijene i Igmana u novembru 1994. jer je morala po{tovati sporazum. Dakle, umjesto da ~etnici budu suo~eni sa NATO-om oni su dobili jedan povoljan sporazum. Kada je vidio {ta je Izetbegovi} u~inio od njegovog ultimatuma i Clinton napokon shvata da Izetbegovi} ne èli cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Sli~no kao Bush, i Clinton , poslije svoga neuspjelog ultimatuma, pravi zaokret, tj. diè ruke od cjelovite BiH. Naime, do izbora u 1996. Clinton mora rije{iti bosansku krizu. Da nije bilo Izetbegovi}evog pristanka da se Bosna i Hercegovina dogovorno dijeli, jedini put rje{enja krize bi bio za{tita suverene dràve Bosne i Hercegovine, `rtve agresije. Ovako, Izetbegovi} je dao Clintonu do znanja da je najjednostasvniji i najbrì put do mira dogovorna podjela Bosne i Hercegovine. Zato sada i Amerikanci "guraju" u tom pravcu. Podjela Bosne i Hercegovine ne}e pokvariti moralnu sliku Clintona pred ameri~kim bira~ima jer on ne }ini ni{ta nezakonito. Naime, po me|unerodnom pravu podjela dràve je mogu}a ako tako dogovori legalna vlast te dràve.

66

Glava 10 Polemika sa nekim Izetbegovi}evim izjavama Ranije sam spominjao kako oprezno zapadni diplomati skrivaju ko je stvarno Izetbegovi} i {ta on stvarno ho}e. Me|utim, najvi{e dokaza da èli podjelu Bosne i Hercegovine dao je sam Izetbegovi} . U tom cilju navedimo neke Izetbegovi}eve "misli". U "Islamskoj deklaraciji" koju je 1970-tih izdala neskrivena ~etni~ka izdava~ka ku}a "Srpska re~" iz Beograda Izetbegovi} pi{e: "Pakistan je generalna proba uvo|enja islamskog poretka u suvremenim uvjetima i na dana{njem stupnju razvoja. Ova Izetbegovi}eva "misao" neodoljivo koincidira sa Karadì}evim planom rje{avanja krize u Bosni i Hercegovini. Sje}amo se da je Karadì} od samog stupanja na politi~ku scenu BiH 1990. neskriveno traìo da se stanovni{tvo u Bosni i Hercegovini preseljava da bi se formirale etni~ki ~iste: srpske, hrvatske i muslimanske regije u BiH. Glavni Karadì}ev argument je bilo formiranje Indije i Pakistana poslije drugog svjetskog rata tzv. razmjenom stanovni{tva. Gornji citat iz "Islamske deklaracije" govori da je Izetbegovi} bio na istom zadatku mada je mudro {utio, znaju}i da to Bo{njaci ne èle. Znaju}i ko je stvarno Izetbegovi}, Karadì} i SDS su ga podràvali na izborima u novembru 1990.

67

Karadì} je pred same izbore prijetio Bo{njacima: "Ako bude izabran Durakovi} bi}e rata, a ako bude izabran Izetbegovi} dogovori}emo se." Ustvari Karadì}u je trebao Izetbegovi} samo da bi uspje{nije vodio rat, tj. da bi imao nekoga na drugoj strani ko }e mu potpisivati i legalizovati silom osvojeno. Najve}a tragedija je to {to su vje{tom Izetbegovi}evom manipulacijom mnogi Bo{njaci glasali za svoje dèlate. Naime, i Izetbegovi}eva SDA je podràla izborne liste SDS-a. Tako su sami Bo{njaci olak{ali SDS-u budu}i pokolj kao {to im sada kroz Izetbegovi}eve potpise olak{avaju uni{tenje Bosne i Hercegovine. Evo jo{ jednog citata iz "Islamske deklaracije". "...Mi bismo htjeli razlikovati @idove od Cionista, ali samo ako i sami @idovi na|u snage da povuku ovu razliku. Nadamo se da im vojne pobjede, koje su zabiljeìli protiv zava|enih arapskih reìma (ne protiv Arapa i ne protiv Muslimana) ne}e pomutiti razum. Nadamo se da }e eliminisati konfrontaciju koju su sami stvorili, kako bi se otvorio put zajedni~kom ìvotu na tlu Palestine. Ako oni ipak nastave putem na koji ih gura njihova oholost, {to za sada izgleda vjerovatnije, za islamski pokret i sve Muslimane u svijetu postoji samo jedno rje{enje: nastaviti borbu, pro{irivati je i produìvati je iz dana u dan, iz godine u godinu, bez obzira na `rtve i vrijeme koliko bi ona mogla potrajati sve dok oni ne budu prisiljeni vratiti svaki pedalj otete zemllje. Bilo kakvo poga|anje ili kompromisi, koji mogu dovesti u pitanje ova elementarna prava na{e bra}e u Palestini predstavlja izdajstvo, koje moè razoriti i sam moralni sistem na kojem po~iva na{ svijet. (naglasio M.B.) Iz ovoga citata se vidi da je Izetbegovi} veoma dobro znao koliko su jednoj dràvi {tetni pregovri o vitalnim pitanjima, mnogo prije nego je sam po~eo pregovarati sa Karadì}em . Nedvojbeno, da Izetbegovi} ne pravi "gre{ke" protiv dràve Bosne i Hercegovine iz neznanja, nego planski povla~i poteze koji vode u podjelu Bosne i Hercegovine. U martu 1992. u vrijeme srpskih barikada u Sarajevu Izetbegovi} "Spavajte mirno, rata ne}e biti."

kaè:

U aprilu 1992. kada je JNA zauzela repetitore, spalila selo Ravno, ratovala na Kupresu i Bosanskom Brodu, donosila municiju i oru`je "Arkanovcima" u Bijeljini i dobila Bushov ultimatum da se povu~e iz BiH, Alija Izetbegovi} izjavljije: "JNA nije agresor u Bosni i Hercegovini." U septembru 1992. Alija Izetbegovi} prihvata Londonsku konferenciju o Bosni i Hercegovini, na kojoj se ponovo trebaju otvoriti pitanja koja su ve} rije{ena priznanjem Bosne i Hercegovine, "argumentacijom": "Bolje godinu dana pregovarati nego jedan dan ratovati." Svjedoci smo da pregovori nisu zaustavili,

68

nego su samo poja~ali rat, jer su Izetbegovi}evi potpisi ~etnicima stvorili viziju uspje{nog zavr{etka rata i tako im pove}ali motivaciju. U martu 1993. poslije njegovog potpisa Vance-Owenovog plana Izetbegovi} izjavljuje u Skup{tini BiH: "U dilemi da li da spa{avam narod ili dràvu odlu~io sam se da spa{avam narod". Svaki srdnjo{kolac zna da je dràva osnovno sredstvo odbrane naroda. Bez dràvnih institucija armije i milicije nema ni za{tite naroda. Bez dràve nema ni mobilizacije u Armiju, ni proizvodnje, ni zdravstva, tj. nema ni odbrane naroda. Ustvari najbolji na~in da se uni{ti narod je da mu se prvo uni{ti dràva. U Septembru 1993. poslije potpisa na Tu|man-Milo{evi}ev plan unije tri dràve, Izetbegovi} izjavljuje: Bosna i Hercegovina }e privremeno biti podijeljena. U novembru iste godine izjavljuje: "Bosna i Hercegovina }e se jednoga dana ujedinit kao {to se ujedinila Njema~ka." Time Izetbegovi} poredi Bosnu i Hercegovinu sa agresorskom Njema~kom koja se ujedinila kada su sazreli uvjeti, samo zato {to nikada nije prihvatila (potpisala) podjelu. Tako|er poslije potpisa plana "Unije" u ljeto 1993. Izetbegovi} bestidno izjavljuje: "Va`no je da smo sa~uvali dràvu." Unija dràva po definiciji nije dràva, ali takva infantilna la` pali kod njegovih sljedbenika, jer je ve} tada Izetbegovi} iz vlasti uspio izbaciti gotovo sve intelektualce i dovesti moralni {ljam Bosne, koji ni{ta ne pita onoga ko ga pla}a. U svojoj knjizi "ûdo bosanskog otpora" Alija Izetbegovi} obja{njava kako vidi jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu poslije njegovog potpisa "plana Unije" kojim se BiH dijeli na tri dràve. Kaè: "Postoje dva puta, dvije faze borbe za cjelovitu Bosnu. Prva je vojna faza i ona je sada u toku. Postavlja se pitanje kada bi mogao da se zavr{i rat? Po mom mi{ljenju mogao bi se zaustaviti kada se vojnim ili politi~kim putem oslobode krajevi u kojima muslimanki narod ima ve}inu. Prije toga ne bi mogao i mislim da treba da se borimo dok to ne bude postignuto. Bez obzira na cijenu. Fa{izam ne moè opstati. Mi ne moèmo dozvoliti da Vi{egrad, Zvornik, Prijedor, Br~ko, Kozarac, da ne nabrajam dalje, ostanu pod okupacijom Srpske vojske i da Srbi od toga grade nekakvu svoju republiku. Mi to ne moèmo dozvoliti. Prema tome, ako vrate na{a podru~ja, onda bi moglo biti govora o tome da se rat zaustavi. Time bi po~ela druga faza, faza politi~ke borbe za integraciju Bosne i Hercegovine. U ~emu se ona sastoji? Mi bi u oslobo|enom dijelu trebali da izgradimo demokratsku zemlju... I kada bi ova na{a vojska danas sutra u{la, na primjer, u Drvar, vi te ljude ne moète osvijestiti silom... Mi }emo, ako Bog da, ako do|e do mira, poku{ati ovdje da stvorimo jednu uzornu republiku... Mo`da bi mogli tim putem, a to je proces koji }e trajati dvadeset-tridest godina, da reintegriramo Bosnu."

69

Dakle, Izetbegovi} bestidno laè. Prvo, on otvoreno kaè da ima namjeru osloba|ati jedino krajeve gdje su Muslimani bili ve}ina, {to je po definiciji podjela Bosne i Hercegovine. Sjetimo se da je na mitingu u Velikoj Kladu{i pred stotinama hiljada Bo{njaka rekao kako }e ratovati za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu i da su ga Bo{njaci u tome podràli. Laìma da se bori za jedinstvenu BiH on je dobio i izbore. Drugo, u svim "mirovnim planovima" koje je i prije i poslije ove izjave Izetbegovi} potpisao Vi{egrad, Zvornik, Br~ko, Fo~a, Rogatica, Stolac i jo{ mnogi drugi gradovi sa "muslimankom" ve}inom su dati "Republici Srpskoj" i "Herceg-Bosni". Tre}e, Izetbegovi} zna da jednom podijeljena Bosna i Hercegovina na etni~ke teritorije vi{e nikada ne}e biti skupljena u jedinstvenu dràvu. Boè, kako ga nije stid tako lagati? Kako takav laòv smije izustiti ime Bo`je? Kako Bo{njaci mogu slijediti takvog ~ovjeka, koji im uz to radi o glavi? Me|utim, Izetbegovi} nije samo laòv. On je i bolesno ambiciozan ~ovjek. On èli apsolutnu vlast. Njemu je la` sredstvo da ostvari tu svoju ambiciju. Poznato je da ima mnogo psihi~ki bolesnih ljudi koji zami{ljaju da su Napoleoni . Ima i sli~na psihoza, gdje bolesnik ima ambicije da postane svetac. Svi se sje}amo koliko je vjerskih sekti bilo osnivano u Americi tokom {ezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina ovoga vijeka sa takvim "svecima" na ~elu. Ambicija tih psihopata je bila da osnuju svoju sektu u kojoj }e oni biti oboàvani kao sveci i u kojoj }e imati apsolutnu vlast nad podanicima. Neki od tih lidera su traìli i samoubistva svojih podanika da bi utaìli svoju è| za vla{}u nad ljudima. Sje}amo se bilo je i masovnih samoubistava ~itavih sekti po èlji njhovog "sveca". Imaju dvije vrste indicija da je u Izetbegovi}a ta vrsta psihoze. Prvo, on je uspio stvoriti jednu takvu sektu. Pogledajte kako mu slijepo vjeruju, Dèmaludin Lati} i redakcija Ljiljana . Drugo, ilegalni reis-ululema, Mustafa ef. Ceri} je propovijedao u Zagreba~koj dàmiji da je Alija Izetbegovi} onaj izgubljeni trinaesti prijatelj Muhameda a.s. Sjetimo se, Izetbegovi} je ilegalno pro{irio svoja dràvna ovla{tenja i na vjeru da bi postavio Cari}a za reisa. Za uzvrat Ceri} koristi vjeru za promociju vo|e. U takvoj psihi~koj konstituciji Alije Izetbegovi}a leì jedno mogu}e obja{njenje za njegove motive svega {to je uradio Bosni i Hercegovini i Bo{njacima. Njegove liderske ambicije i njegovo srpstvo se dopunjavaju u poslu razbijanja Bosne i Hercegovine. U junu 1994. Izetbegovi} je ubijedio Skup{tinu BiH da prihvati plan Kontakt grupe, kojim se Bosna i Hercegovina dijeli u omjeru 51% "Federaciji BiH" prema 49% "Republici Srpskoj", kao jedan takti~ki potez. Rekao je: "Plan }emo prihvatiti jer }e ga Karadì}evi Srbi odbiti." Kada su taj plan, koji je bio ponu| en u formi "uzmi ili ostavi", Karadì}evi Srbi stvarno odbili, on je do{ao na zasjedanje Generalne skup{tine UN i 26. septembra 1994. traìo da se "arms

70

embargo" Bosni i Hercegovini ne skida slijede}ih 6 mjeseci, nego da UN natjeraju Srbe da prihvate plan Kontakt grupe. Tim istupom je zaustavio Kongres Sjedinjenih Ameri~kih Dràva koji je ve} bio skinuo "arms embargo". Osim toga, plan Kontakt grupe, tj. podjela u omjeru 51% naprama 49%, je tako umjesto "takti~kog poteza" postao sudbina Bosne i Hercegovine. Poslije potpisa plana Kontakt grupe Izetbegovi} se obra}a aktivu SDA stranke rije~ima: "Karadì}evo prihvatanje plana Kontakt grupe kao osnove za dalje pregovore je uslov za produènje primirja u BiH i jedan od uslova za postizanje mira. Na{ cilj ostaje cjelovita, demokratska BiH. Federalni ustroj je mogu} i poèljan, ali kao federacija kantona, a ne nacionalnih teritorija. Ovo posljednje bi podsticalo dalju tendenciju etni~kog ~i{}enja . Na{ cilj je demokratska dràva, vi{enacionalna i vi{epartijska. Ovo opredjeljenje daje na{em politi~kom modelu izrazitu prednost, pred o~igledno retrogradnim, jednonacionalnim, jednovjerskim, jednopartijskim konceptom Karadì}evog SDS-a, ili Bobanovog HVO-a. Na{ demokratski koncept uvjet je na{e politi~ke pa i vojne pobjede u ovom ratu. Bez tog koncepta nema cjelovite Bosne." Bosanski patrioti se pitaju kako je mogu}e uskladiti prethodne Izetbegovi}eve "zahtjeve"? Naime, sami kreatori plana Kontakt grupe ga nazivaju planom podjele Bosne i Hercegovine na dva entiteta u omjeru 51% prema 49%, nacionalno definirana, ~ija bi se labava veza tek nekada u budu}nosti mogla dogovoriti. Nedavno, u prolje}e 1995. je, primjerice, ~lan Kontaktne skupine Michael Steiner izjavio: "Primjenom plana imaju se u BiH napraviti dva entiteta - Federaciju BiH i entitet bosanskih Srba - od kojih bi jednoga dana valjalo napraviti nekavu uniju." Posebno je va`no ovdje uo~iti da je Izetbegovi} svjestan da podjela BiH na nacionalne teritorije "poti~e tendenciju etni~kog ~i{}enja". To je potpuno ta~no jer smo svjedoci da su poslije svakog Izetbegovi}evog potpisa na "mirovne planove" ~etnici intenzivirali protjerivanje Bo{njaka i Hrvata iz Banja Luke, Bijeljina, Janje i jo{ mnogih okupiranih mjesta. Dakle, Alija Izetbegovi} je svjesno u~estvovao u tome potpisuju}i razne podjele BiH na nacionalne entitete. Pri tome se formira jednonacionalni srpski entitet dok one teritorije gdje Izetbegovi} ima kontrolu i dalje zadràvaju multietni~ki karakter. To je jedna od klju~nih indicija da Izetbegovi} ne pravi islamsku dràvu, nego srpsku dràvu. On je na kraju i osnovao Republiku Srpsku, a ne neku "Islamsku dràvu". U budu}nosti }e se ulogu Alije Izetbegovi}a preispitati. Ove njegove rije~i }e biti dokaz da je on sudjelovao u "etni~kom ~i{}enju" Bo{njaka, ne kao naivna budala, nego sa predumi{ljajem. Gornje Izetbegovi}eve rije~i pokazuju da je on bio svjestan da njegovi potpisi na podjelu Bosna i Hercegovine pospje{uju genocid, ili kako on kaè "etni~ko ~i{}enje".

71

Kada smo ve} kod pojma "etni~ko ~i{}enje" da objasnimo kako je i za{to taj ru`ni pojam nastao. Naime, u me|unarodnom pravu postoji sasvim jasan pojam "genocid", za zlo~in {to su ga ~etnici u~inili Bo{njacima. êtnici su izmislili pojam "etni{ko ~i{}enje", da bi bili "odgovorni" za ne{to {to nije definisano kao ka`njivo. Za genocid su mogli biti ka`njeni, a za "etni~ko ~i{]enje ne mogu, jer takav zlo~in jo{ nije opisan kao ka`njiv u pravnim dokumentima. Ko }e, ako ne predsjednik Predsjedni{tva BiH upotrebljavati ispravnu terminologiju koja najgore tereti zlo~ince. Me|utim, kao {to vidimo, Izetbegovi} radije koristi srpski termin "etni~ko ~i{}enje" nego ispravni termin "genocid".

Izetbegovi} dalje kaè: "Neprihvatljivi su zahtjevi da mi neprijatelju u svemu odgovaramo ravnom mjerom kako to na{ narod kaè. Za{to? Prvi razlog i razlika je principijelne naravi. Mi smo demokrate, oni su fa{isti. Druga razlika je {to oni ho}e cijepanje Bosne, i za sebe traè jedan dio tako razbijene Bosne, a mi ho}emo cjelovitu Bosnu u me|unarodno priznatim granicama. (...)Uostalom mi smo dràva, oni su paradràve. Na{a Armija je vojska, a ono njihovo su paravojske, i to je razlika, imajmo to u vidu". U isto vrijeme dok ~lanovima svoje stranke SDA pri~a o cjelovitoj Bosni i Hercegovini njegov izaslanik Ejup Gani} potpisuje Kre{imiru Zubaku u Bonnu sporazum kojim je potvr|eno da Federacija treba oja~ati, a da institucije HZ Herceg-Bosne i Republike Bosne i Hercegovine trebaju odumrijeti. Dakle, tamo gdje je va`no, u me|unarodno pravosna`nim ugovorima Izetbegovi} i njegova vlast ne tretiraju "Herceg-Bosnu" i "Republiku Srpsku" kao paradràve. Izetbegovi} njima daje ono {to traè "crno na bijelo" dok Bosancima pri~a bajke. Njima potpisi, a nama {uplja pri~a. Bosanski Hrvati, pristalice cjelovite Bosne i Hercegovine su posebno tragi~no izmanipulisani od strane Izetbegovi}a . On je "sitnim" izmjenama Washingtonskog sporazuma postigao upravo suprotno od onoga {to je dr. Ivo Kom{i} , predsjednik Hrvatske selja~ke stranke BiH i ~lan Predsjedni{tva BiH, èlio kada je krenuo u kreaciju tog sporazuma. Tako sada vaè}i Washingtonski sporazum daje pola Bosne i Hercegovine Velikoj Srbiji, a pola Velikoj Hrvatskoj. Tako je Izetbegovi} spasio Tu|manovu vlast u Hrvatskoj. Naime, Tu|manova politika podjele BiH, budu}i da je pogubna i za Hrvatsku, bila je u Hrvatskoj poraèna uo~i sklapanja Washingtonskog sporazuma. Javni istupi Mesi}a i Manoli}a , tj. drugog i tre}eg ~ovjeka HDZ-a, doveli su djelitelje Bosne pred pad. Izmjenjenim Washingtonskim sporazumom Izetbegovi} je hrvatskim djeliteljima Bosne dao pola Bosne ~ime su oni izvojevali pobjedu u Hrvatskoj nad istinskim hrvatskim rodoljubima Manoli}em i Mesi}em . Tu|man , koji je nepotrebno zaratio sa Bosancima, izgubio rat i bio na putu da izgubi vlast, iznenada je dobio dobru pogodbu i bio spa{en. Dobijaju}i pola Bosne i Hercegovine u konfederaciju sa Hrvatskom Tu|man je ispao sposoban politi~ar

72

koji zna {ta radi. Tako je Izetbegovi} pomogao onim snagama u Hrvatskoj koje su na strani podjele BiH.

Glava 11 Bosanski kongres Kao reakcija na otvorenu izdaju dràve Bosne i Hercegovine grupa Bo{njaka iz SAD formirala je organizaciju koja se nazvala "Bosanski kongres". Sve je po~elo kada su se prof. dr. Vahid Sendijarevi} i Stjepan Balog , po`rtvovani aktivisti humanitarci iz "Bosnia Relief Commity", ljudi koji su poslali desetine konteinera robe u Bosnu i objavili desetine peticija i apela za spas Bosne i Hercegovine ameri~kim zvani~nicima i novinama, u jednoj prepisci sa Izetbegovi}em uvjerili da je on inicijator podjele Bosne i Hercegovine. Posebno "plodan" aktivista je bio Stjepan Balog . Prije i poslije osnivanja Bosanskog kongresa, Balog je objavio desetine pisama u New York Timesu , Washingtom Postu i novinama sli~nog ranga. Znatan je broj njegovih ~lanaka objavljen u Zajedni~aru, najtira`nijoj novini iseljane Hrvatske. Iz jednog Balogovog apela razvila se slijede}a prepiska sa Izetbegovi}em koja je Sendijarevi}a i Baloga uvjerila da sa Izetbegovi}em na ~elu Bosna i Hercegovina nema perspektive da preìvi.

Balogova i Sendijarevi}eva prepiska sa Izetbegovi}em U otvorenom pismu Izetbegovi}u , poslije njegovog potpisa plana "Unije", gosp. Stjepan Balog izme|u ostalog kaè: Ako Vam je ipak cilj podjela Bosne, onda se nadam da ste razmislili o svim posljedicama toga ~ina. Da li ho}ete da budete zapam}eni kao prvi i zadnji

73

predsjednik Bosne, i njen grobar? Nakon stotina godina postojanja Bosne i bosanskog naroda, nakon dvije stotine tisu}a koji su pobijeni u ovom ratu, nakon dva miliona protjeranih sa svojih ognji{ta, silovanih i mu~enih, Vi }ete sada njima re}i: to {to je bilo je ni{ta? Kada budete potpisivali kraj Bosne, znajte da Vas ne}e gledati samo TV kamere i novinari, nego stotine tisu}a du{a pobijenih Bosanaca koje }ete natjerati da u svojoj smrti ostanu bez domovine. Ako su patnje bosanskog naroda tolike da se vi{e ne moè, ako bosanska vojska vi{e nama snage i mogu}nosti da se bori, nije sramota biti poraèn u ratu od neprijatelja mnogo puta ja~eg kojeg jo{ uz to podràva i takozvani civilizovani Zapad. Ali potpisati podjelu nemate pravo. Va{ je zadatak da sa~uvate Bosnu, a ne da je sahranite. Ako nemate snage gledati narod kako pati onda stanite na stranu i pruìte priliku drugima da se bore za Bosnu. Kao Hrvat nisam nimalo ponosan na ulogu Hrvatske vlade u dokon~anju Bosne. Ali ako Vi stavite svoj potpis na podjelu Bosne, onda ne}ete biti ni{ta bolji od onih Hrvata koji su izdali i svoj i bosanski narod. Ne}ete biti ni{ta bolji ni od onih Srba koji sve ~ine da vide Va{ kraj, kraj Va{eg naroda. Po{tovani gospodine Izetbegovi}u , Bosna ne pripada samo Muslimanima, nego svim Bosancima bilo koje vjere koji je vole i brane od neprijatelja. Oni koji vole Bosnu ne dijele je oni ginu pod njenom zastavom. S po{tovanjem Va{ Stjepan Balog Warren, Michigan, USA.

Izetbegovi}ev odgovor navodim u cjelosti. Po{tovani g. Balog , Zahvaljujem Vam na Va{em pismu od 30. 11. 1993. Nisam se jo{ "pomirio sa sudbinom", ali ne znam koliko je to uop}e va`no. Tolstoj je napisao 1000 stranica svoga slavnoga romana da bi dokazao (ili bar pokazao) da ljudi ne upravljaju istorijom. Vrlo ~esto se doga|a potpuno suprotno od onoga {to ljudi ho}e i nastoje. Ono {to se doga|a u Bosni u tom smislu jeste sudbina. Dvije premise su odredile tu sudbinu: Prva: nema Bosne bez Srba i Hrvata, i druga: Srbi i Hrvati ne}e Bosnu. Zaklju~ak }ete sami izvu}i. Sa prvom premisom }ete se sigurno sloìti, sa drugom vjerovatno ne}ete, jer za{to biste ina~e pisali ono pismo.

74

Srbi me nisu iznenadili, Hrvati jesu. Tu politiku nikada ne}u razumjeti. îtavo vrijeme su radili u korist vlastite {tete, a tako {to nisam mogao predvidjeti. Ubistvo ponekad moète sprije~iti, samoubistvo obi~no ne moète, a Hrvati su upravo poku{ali ovo posljednje i kona~no su uspjeli. Sada je ostalo da mi u eventualnom budu}em obra}anju (naravno, ako èlite) objasnite kako se cjelovita Bosna moè napraviti bez Srba i Hrvata. Ja tu vje{tinu ne znam. Mogu pretpostaviti da }ete mi govoriti o ~asnim izuzecima, a ja }u Vam, evo unaprijed odgovoriti da se dràve ne prave od izuzetaka, makar bili i ~asni, nego od naroda, koji ne moraju biti vrlo ~asni, mogu biti sasvim obi~ni. Ako ja ne stavim potpis na nekakav mir, vrlo je vjerovatno da }e Bosna biti okupirana. Neki smatraju da je okupacija bolja od potpisa i kao primjer navode balti~ke zemlje koje su nakon vi{e od 50 godina uskrsle (jer nije bilo tog famoznog potpisa). Upore|enje sa Balti~kim zemljama je potpuno neprimjereno. Balti~ke zemlje jesu bile okupirane, ali njihovi narodi su preìvjeli. Moj narod ne bi preìvio okupaciju, ne 50 godina, nego ni 50 dana. Bio bi potpuno zbrisan zajedno sa svojim dàmijama i svim znakovima postojanja. Zato balti~ki primjer za Bosnu ne vrijedi. Naàlost ~injenice su takve. Ovo nikako ne zna~i da za jedinstenu i cjelovitu Bosnu nema vi{e nikakve nade. U ovom trenutku to jeste utopija, ali utopija u koju se vjeruje i za koju se bori ponekad prestaje biti utopija. I to se doga|a. Hvala Vam za Va{u ljubav za Bosnu. Sa po{tovanjem Va{ Alija Izetbegovi} . Sarajevo, 6. 12. 1993.

Istog dana Stjepan Balog odgovara Izetbegovi}u . Izme|u ostalog kaè: Jedan od mojih ciljeva {to Vam pi{em je da se sa~uva jedinstvena Bosna koja } e onda biti garancija jedinstvene Hrvatske. U Va{em pismu me pitate: "...kako se cjelovita Bosna moè napraviti bez Srba i Hrvata..." A ja se pitam, {ta je alternativa cjelovitoj Bosni i da li bosanski narod ima drugi put nego oruànu borbu? Ko Vama garantira da }e bilo kakav sprazum o podjeli Bosne biti sproveden u ìvot i da }e bosanski narod u tom slu~aju biti sa~uvan? ...U

75

slu~aju Bosne, za me|unarodnu zajednicu je prihvatljiva promjena granica upotrebom sile i stvaranje etni~kih dràva metodama genocida i etni~kog ~i{}enja. Da li Vi o~ekujete da }e ista me|unarodna zajednica {tititi granice neke muslimanske dràvice u Evropi. Kako god obe}anja me|unarodne zajednice nisu bila ispunjena u Hrvatskoj ne}e biti ispunjena ni u Bosni. Sjetite se ameri~kih Indijanaca. Nakon svake borbe koju su izgubili potpisali su "mir" koji je trajao dok bijelci opet nisu odlu~ili da otmu jo{ malo zemlje, i onda opet jedna borba, pa "mir", pa borba, pa "mir" dok Indijanci nisu kona~no izgubili sve. Za ljubav Bosne, za spas Hrvatske, nemojte olak{ati posao svojim neprijateljima u Genevi. Va{ potpis bi samo dao legitimitet etni~kom ~i{~enju i genocidu nad Muslimanima., a nipo{to ga ne bi zaustavio. Da li se itko vi{e sje}a muslimana iz Beograda, [abca, Valjeva, Vranja i Uìca. Mi znamo da ste Vi i Va{a vlada vi{e puta poku{ali uspostaviti kontakte sa Hrvatskom. Vi treba da znate da ima sve vi{e onih Hrvata koji vide spas Hrvatske u spasu Bosne. Vi niste sami u ovome ratu. Mi koji volimo Hrvatsku smo svjesni da se ne}emo rije{iti srpskoga agresora bez vojni~ke pobjede sa Bosnom kao saveznicom. Iako uspostava odnosa sa Hrvatskom vladom izgleda nemogu}a u ovom trenutku ustrajnost Vas i Va{ega naroda u borbi za suverenu Bosnu }e prinuditi i hrvatsku Vladu da shvati da bez suverene Bosne u njenim me|unarodno priznatim granicama nema niti suvereniteta Hrvatske u njenim me|unarodno priznatim granicama. Ja Vas molim da ne idete na pregovore sa platformom o podjeli Bosne. Prihva}anjem razgovora o podjeli Bosne eliminirate sve one Hrvate i Srbe koji èle da ìve u jedinstvenoj domovini Bosni, a ne radi se o ~asnim izuzecima. Nemojte nipo{to u}i u pregovore sa pretpostavkom da je podjela Bosne neminovna. Kada su Afganistanci uspjeli protjerati Ruse, kada je jedan general u Somaliji koji kontrolira samo dio jednog grada zaustavio ameri~ku silu, kada Palestinci nakon 40 godina uspijevaju izboriti svoju domovinu, za{to onda Bosanci ne bi mogli izvojevati pobjedu protiv okupatora. Srda~an pozdrav, s po{tovanjem Va{, Stjepan Balog . U pismu Izetbegovi}u prof. dr Vahid Sendijarevi} izme|u ostalog kaè: "... Sloì}u se sa vama da je ve}ina Srba i Hrvata izmanipulisana, ali ono {to gospodin Balog ne moè znati, a to je da Vi niste ni{ta u~inili da pridobijete bosanske Srbe i Hrvate da se bore za suverenu Bosnu. Vi sve ~inite da elimini{ete i Muslimane koji se bore za gra|ansku Bosnu u njenim granicama i koji se bore da sa~uvaju multinacionalni identitet svoje domovine. Gospodin Balog , siguran sam, nije pratio Va{u predizbornu kampanju u kojoj pozivate na

76

homogenizaciju Muslimana, a ne homogenizaciju bosanskog naroda pred ve} tada jasnom prijetnjom iz Beograda. U Va{em programu nema mjesta ~ak ni za Muslimane gra|anske orjentacije, pa se onda ~udite kako Srbi i Hrvati ne}e da brane Va{u Bosnu." Iz ovih pisama se jasno vidi da budu}i ~lanovi Bosanskog kongresa tada jo{ uvijek smatraju da se na Izetbegovi}a moè uticati, pa ga savjetuju. Me|utim, ubrzo su shvatili da Izetbegovi} sve {to mu se govori ve} zna, ali da on ho}e druk~ije, tj. da on ho}e podjelu Bosne i Hercegovine. Tada nastaje "Optu`nica Bosanskog kongresa" koja je odjeknula kao bomba me|u Bo{njacima. Mnogi Bo{njaci su znali potpisnike "Optu`nice" i znali su da nisu izdajnici. "Optu`nica" je toliko pogodila Izetbegovi}a da su se u njegovoj za{titi angaòvala ~ak i SRNA. U "Optu`nici" se Izetbegovi} kritikuje zato {to pregovara sa ~etnicima i dijeli Bosnu i Hercegovinu. Me|utim, na srpskim sredstvima informisanja, potpuno suprotno tome, hvale se potpisnici "Optu`nice" kao "muslimanski intelektualci koji kritikuju Izetbegovi}a {to ne}e da se dogovori sa Srbima". Prema SRNI ispada da "razumni intelektualci kritikuju ekstremistu Izetbegovi}a ". Znaju}i da }e Bo{njaci biti protiv onih koje SRNA hvali, a za one koje SRNA napada, svojom "podr{kom" Bosanskom kongresu SRNA ustvari daje podr{ku Izetbegovi}u . Takva SRNA-ina podr{ka Izetbegovi}u je najbolji dokaz da on realizuje velikosrpski projekat. Navodim kompletan tekst "Optu`nice".

Optu`nica Bosanskog kongresa Bosanski kongres Sjedinjene Ameri~ke Dràve 04. maja 1994. godine GRA\ANIMA BOSNE I HERCEGOVINE U DOMOVINI I INOSTRANSTVU Bosanski kongres, organizacija Bo{njaka iz dijaspore i prijatelja bosanskog naroda, osje}a svojom obavezom i du`no{}u da pokrene slijede}u OPTU@NICU PROTIV ALIJE IZETBEGOVI]A ZA VELEIZDAJU NARODA I REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE 1. Bosanski narod je u informativnoj blokadi od po~etka rata, u ~ijoj realizaciji u~estvuju i sredstva informisanja u Sarajevu pod kontrolom Alije Izetbegovi}a , i nisu mu dostupne informacije o ciljevima i toku pregovora koje Alija Izetbegovi} vodi sa predstavnicima zlo~ina~ke Republike Srpske i predstavnicima zlo~ina~ke Herceg-Bosne. Alija Izetbegovi} je vrlo vje{to stvorio uvjerenje kod naroda, koji je potpuno odsje~en od vanjskog svijeta, da pregovorima vara

77

neprijatelje dràve Bosne i Hercegovine. Zapravo, jedini koji je prevaren je bosanski narod i dràva Bosna i Hercegvina. Prevareni su i Hrvati i Srbi koji se bore i ginu pod zastavom Armije Bosne i Hercegovine da bi odbranili vi{enacionalnu i demokratsku domovinu Bosnu i Hercegovinu za koju su se izjasnili na referndumu o njenoj nezavisnosti. Ciljevi Alije Izetbegovi}a se u potpunosti poklapaju sa ciljevima onih koji su kreirali Republiku Srpsku i Herceg-Bosnu, a to je podjela teritorije Bosne i Hercegovine izme|u Velike Hrvatske i Velike Srbije. 2. Nije li indikativno da je Karadì} najvatreniji zagovornik stvaranja muslimanske dràve i da u potpunosti podràva takozvanu federaciju Muslimana i Hrvata, i konfederativno udruìvanje nove tvorevine u Veliku Hrvatsku. Stvaranjem Federacije Muslimana i Hrvata Alija Izetbegovi} je legalizovao postojanje Republike Srpske u isorijskim granicama Republike Bosne i Hercegovine. i time doveo u pitanje dràvnost me|unarodno priznate dràve Bosne i Hercegovine i njen Ustav. Stvaranjem Federacije Muslimana i Hrvata, Alija Izetbegovi} je potvrdio tezu neprijatelja dràve Bosne i Hercegovine da Republika Bosna i Hercegovina i ne postoji, nego da postoje nove nacionalne dràve na teritoriji biv{e Republike Bisne i Hercegovine. Nije li Alija Izetbegovi} onaj ko je pod predsjedni~kom zakletvom preuzeo obavezu da }e braniti Ustav i suverenitet Bosne i Hercegovine. U cilju stvaranja "muslimanske" dràvice u okviru konfederacije sa Hrvatskom (~itaj stvaranje Velike Hrvatske), Alija Izetbegovi} je doveo u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine i opstanak njenog bo{nja~kog naroda. 3. Korak po korak Alija Izetbegovi} realizuje podjelu Bosne i Hercegovine pretvaraju}i slobodne teritorije Bosne i Hercegovine u sigurnosne zone, potpisuju}i primirja kojima se oduzima pravo Armiji Bosne i Hercegovine i njenom narodu na borbu za povezivanje sa ostalim slobodnim teritorijama do kona~nog oslobo|enja domovine. Na ve}ini frontova su dogovorena takva primirja, a posljednje je na br~anskom frontu od 03. maja 1994. Na osnovu primirja na br~anskom frontu, snage Ujedinjenih naroda }e obezbje|ivati sigurnost koridora Republici Srpskoj od Beograda do Banja Luke i Knina. U svim slu~ajevima gdje je dogovoreno primirje snage Ujedinjenih Nacija razdvajaju zara}ene strane na liniji fronta, a u nekim i razoruàvaju Armiju Bosne i Hercegovine. U toku rata, Armija Bosne i Hercegovine je jedina koja je bila prisiljena na nepovratnu predaju naoruànja snagama Ujedinjenih nacija na odre|enim boji{tima (primjeri @epe, Srebrenice i najnoviji primjer Gora`da). 4. Alija Izetbegovi} vrlo dobro zna da snage Ujedinjenih nacija ve} preko dvadeset godina razdvajaju gr~ke i turske snage na Kipru. Mada podjela Kipra nikada nije me|unarodno priznata, niko vi{e ne dovodi u pitanje suverenitet turske dràve na dijelu teritorije biv{e Kiparske Republike. Njegov cilj je da zamrzne zate~eno stanje na linijama razdvajanja do vremena kada }e bosanski

78

narod i svijet prihvatiti podjelu Bosne i Hercagovine kao kona~no rje{enje za biv{u Republiku Bosnu i Hercegovinu. 5. Alija Izetbegiv} vrlo dobro zna da po me|unarodnim zakonima nije mogu}e mijenjati granice suverene dràve silom, nego samo dogovorom. Zbog toga je pristanak da se pregovara o podjeli Bosne i Hercegovine veoma oja~ao motivaciju okupatora. Sjetimo se koliku teritoriju su kontrolisali Armija i narod Bosne i Hercegovine prije pregovora, u januaru 1993. godine, i koliko teritorija je palo u neprijateljske ruke od tada. Po~etak pregovora u januaru 1993. godine okupatoru je povratio izgubljeni moral. Tada su shvatili da ne ginu uzalud i da }e im sam Izetbegovi} priznati osvojeno. 6. Prihvataju}i Karadì}a i Bobana kao predsatavnike bosanskih Srba i Hrvata, Alija Izetbegovi} je pristao na agresorovu "istinu" da je u Bosni na djelu gra| anski rat, a ne agresija protiv suverene dràve Bosne i Hercegovine. Sjetimo se da je u ljeto 1992. godine rezolucija 752 Savjeta Sigurnosti Ujedinjenih nacija decidno ustanovila da su Srbija i Crna Gora agresori, a Bosna i Hercegovina `rtva agresije. Pregovori su omogu}ili reviziju te ocjene rata u Bosni i Hercegovini i zaustavili proces ka`njavanja agresora, koji je po~eo ekonomskim sankcijama, ekonomskom blokadom, te isklju~enjem "Jugoslavije" iz Ujedinjenih nacija i KEBS-a, itd. 7. Kao rezultat dijeljenja Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegovi} je postigao da se vi{e ne govori o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, Armiji Bosne i Hercegovine nego o gra|anskom ratu, muslimanskoj vladi, muslimanskoj vojsci, itd. 8. Mnoge su dràve bivale okupirane, ali to nije bio razlog da ih se ukine (primjer Francuske u drugom svjetskom ratu, primjer dràva isto~ne Evrope i drugih zemalja pod Sovjetskim Savezom, itd.). Za{to se to samo Bosni i Hercegovini doga|a? Zato {to je svaka diskusija o ustavu i granicama dràve smrtni udarac dràvi. Ne pregovara se o takvim svetinjama kao {to su ustav i granice, a na po{tivanje tih svetinja dràvnike obavezuje i zakletva data prilikom inauguracije. Alija Izetbegovi} je bio duàn {tititi, a ne trgovati sa ustavom i granicama Bosne i Hercegovine. 9. Nije ta~no da mi moramo pregovarati. Niko nas ne}e i ne moè kazniti ako ne}emo da pregovaramo sa okupatorima na{e domovine, jer `rtva ima pravo da ne prihvati izmirenje sa svojim krvnikom i da zahtjeva njegovo ka`njavanje. Ne moè `rtva postati krivac samo zato {to ne}e da pregovara sa svojim krvnikom. Sa laì da "pregovarati moramo, jer }emo u suprotnom mi biti krivi za nastavak rata" Alija Izetbegovi} je poku{ao prevariti svoj narod i uz pomo} pregovora realizovati svoj cilj o stvaranju "muslimanske" dràvice na tlu Bosne i Hercegovine, po cjenu njene podjele izme|u Velike Hrvatske i Velike Srbije.

79

10. Armija je du`na da {titi ustav i teritoriju Bosne i Hercegovine u njenim istorijskim i me|unarodno priznatim granicama. Stoga Armija nije du`na po{tovati dogovore politi~ara koji vode do ru{enja Ustavnog ure|enja i cjelovitosti Bosne i Hercegovine. 11. Zbog Bosne, zbog stotina hiljada poginulih u odbrani na{e domovine, zbog bosanskog dostojanstva i dostojanstva na{e djece, i djece na{e djece, Alija Izetbegovi} mora biti izveden pred sud naroda za zlo~in veleizdaje. Predsjedni{tvo Bosanskog kongresa

dr. Vahid Sendijarevi} Associate Research Professor Univesity of Detroit Mercy Detroit, Michigan Tel. (810) 828-3193 FAX: (810) 828-3069

dr. Muhamed Borogovac Instructor Emmanuel College Boston, Massachusetts Tel. (617) 783-8796

Sven Rustempa{i}, dipl ing. Stjepan Balog Seatle, Washington Warren, Michigan Tel. (206) 525-5477 Tel. (313) 751-5321 FAX: (206) 525-6985 -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Peti potpisnik nije mogao izdràti propagandu Izetbegovi}evih medija i poltrona li~nog Izetbegovi}evog predstavnika u SAD Nedìba [a}irbeja . On je zamolio da njegovo ime vi{e ne stavljamo na "Optu`nicu", ne zato {to je promjenio mi{ljenje, nego "zato {to je to uzaludan posao budu}i da je Bosna ve} podijeljena". Zato njegovo ime ovom prilikom nisam ni stavio. Uè porodice Izetbegovi} i [a}irbej su jedini ~inioci BiH politike za koje je Bosanski kongres siguran da znaju {ta se istinski doga|a u Bosni i Hercegovini, jedini koji znaju da je cilj njihovog politi~kog angaòvanja od samoga po~etka bila podjela Bosne i Hercegovine. Nisu oni udovoljavali svijetu nego se "svijet" (ta~nije, posrednici u pregovrima Owen, Stoltenberg i Kontaktna grupa) prilagodio njima, istina veoma rado. Ogromna ve}ina ostalih Bo{njaka odanih Izetbegovi}u su izmanipulisani veoma vje{tim manipulatorima Alijom Izetbegovi}em i Nedìbom [a}irbejom . "Bo{njaci" ala Besim Veli} su se stavili u funkciju progonjenja ~lanova Bosanskog kongresa. Besim Veli} je niì ~inovnik iz Clifornije, prosrpski orjentisan, koji je od Alije dobio zadatak da osnuje novinu Bo{njak koja }e toboè pisati protiv Alije . Plan je bio da se na taj na~in Alijin ~ovjek stavi na ~elo bo{nja~ke opozicije u SAD. Izetbegovi} to stalno radi, formira sebi opoziciju da bi je mogao kontrolisati. Sluìli su se

80

raznim metodama, po~ev od ogovaranja i laganja po Alijinoj {tampi do la`nih prijava ameri~kim vlastima. Bosanski kongres je sve preìvio. Znali smo da mali ljudi nekriti~ki slijede vo|u i ulizuju se vlasti, pa se nismo puno iznenadili. Postavlja se pitanje: Kako su Izetbegovi} i [a}irbej mogli tako uspje{no manipulisati Bo{njacima? Jedan dio odgovora sam ve} dao: zato {to mali ljudi slijede vo|u i ulizuju se vlasti. Me|utim, ima jo{ ne{to {to im je omogu}ilo da prevare i intelektualce. Naime, Alija Izetbegovi} i Nedìb [a}irbej su bili zatvoreni kao Mladi muslimani poslije drugog svjetskog rata. To je ovoj dvojici dalo oreol `rtava komunisti~kog terora i obezbijedilo povjerenje Bo{njaka. Me| utim, ta "stavka" u njihovoj biografiji ne garantuje da su oni stvarno "veliki muslimani" kakvim se prikazuju. A evo za{to. Poslijeratni srpski komunisti u odnosu prema Muslimanima nisu bili mnogo druk~iji od dana{njih ~etnika oko Srebrenice i @epe. Kao {to ~etnici danas neselektivno ubijaju sve mu{karce Bo{njake koji im padnu u ruke, tako su srpski UDB-a{i u hajci na Mlade muslimane neselektivno hapsili {kolovanije muslimanske omladince, bez obzira da li su odani Islamu ili ne. Iskusni UDB-ini agenti su lahko prepoznavali ko je stvarno nacionalno ili vjerski svjestan i takvi naj~e{}e ili nisu izlazili ìvi iz njihovih zatvora ili bi odleàli dugogodi{nje robije; od 10 i vi{e godina. Sve ostale su poku{ali vrbovati da rade za UDB-u. Ti doga|aji su mi poznati jer mi ih je pri~ao moj amidà, Ahmet Borogovac , geometar iz Zvornika, koji je i sam bio uhap{en kao Mladi musliman. On se nije bavio politikom i on je dokaz da su ~etnici preobu~eni u partizane tada hapsili koga stignu od Muslimana. Bo{nja~koj emigraciji na Zapadu su poznata imena ing. Avde Sidrana , arhitekte Alije Karamehmedovi}a i Husrefa Ba{agi}a koji su pristali da rade za UDB-u da bi iza{li iz zatvora, ali su potom, uz veliki rizik po vlastiti ìvot, uspjeli pobje}i iz zemlje da ne bi okaljali obraz. Koliko njih nije uspjelo pobje}i iz zemlje? Koliko njih je nastavilo raditi za UDB-u? Naravno ne}emo ih traìti me|u onima koji su likvidirani na robiji, niti me|u onima koji su, kao npr. Teufik Velagi} , Alija Be~i}, Hamzalija Hundur, odleàli preko 10 godina. Za{to su neki leàli preko 10 godina, a neki pu{tani poslije 1 - 2 godine? Mo`da je slu~ajno, a mo`da i nije, da su i Alija Izetbegovi} i Nedìb [a}irbej "veliki muslimani" koji su pu{teni poslije manje od dvije godine robije. Kada se o ovome razmi{lja treba imati na umu da su bosanski patrioti na ~elu sa Hamdijom Pozdercem mnogo godina kasnije 1983. ponovo "namjestili" Izetbegovi}u zatvor. Veoma je interesantna ~injenica da Izetbegovi}ev ministar unutra{njih poslova Alija Delimustafi}, kojega kao {pijuna UDB-e karakteri{u i Sefer Halilovi} i dr. Nijaz Durakovi} , skriva od javnosti {ta je sa arhivom o Mladim Muslimanima. Evo {ta o tome kaè dr. Nijaz Durakovi} u Ljiljanu od 9. avgusta 1995. Citiram: ...Muhamed Abadì} je bio direktor Oslobo|enja i jedne prilike mi kaè: Najve}a enigma su Mladi Muslimani, ko su, {ta su bili njihovi ciljevi i da li bi ti mogao napisati knjigu o njima? Jo{ mi je rekao da smo svi mi djeca u toj problematici. Upitao me je da li bi, eto ja "za velike pare" napisao jednu takvu

81

knjigu? Moè, odgovorio sam znaju}i da arhivu o njima i svim tim nesretnim procesima drì UDB-a, ~iji je {ef tada bio Du{ko Zgonjanin. A kako su dali Dervi{u Su{i}u da napi{e onaj nesretni "Parergon" tako {to je koristio arhive UDB-e, rekao sam mu neka se i meni da arhiva pa da to napi{em. Mi smo tada dogovorili sve i krenuli u posao, ali odjednom, vrlo misteriozno, propada cijeli projekat, jer se na svemu tome angaìrala UDB-a i sve je zatvorila. I danas je to za mene najve}a tajna: arhiva je misteriozno nestala. Da li negdje jo{ postoji, ne znam. To bi trebalo pitati Aliju Delimustafi}a , jer mislim da ju je on naslijedio. Da li je uni{tena u onim klju~nim momentima? Mislim da su tu prsti KOS-a i svih tajnih slu`bi kojima je bio cilj razaranje na{e dràve." O~igledno je da skrivaju}i arhivu o Mladim muslimanima UDB-a {titi neke svoje veoma zna~ajne ljude. Kada se uzme u obzir ~injenica da su jedini od Mladih Muslimana koji imaju funkcije i uticaj u BiH Alija Izetbegovi} i Nedìb [a}irbej , name}e se pitanje: Da mo`da UDB-a ne {titi ovu dvojicu? Ubrzo, nakon optu`nice, Bosanskom kongresu su se rije~ima podr{ke po~eli javljati mnogi gra|ani Bosna i Hercegovine. S druge strane, po~eli su napadi u {tampi kontrolisanoj od strane Alije Izetbegovi}a Ljiljanu i Bo{njaku . Budu}i da Alija Izetbegovi} zna da u argumentovanoj polemici sa Bosanskim kongresom nema {anse, na{i odgovori na napade iz Ljiljana i Bo{njaka nisu nikada objavljeni u tim novinama. Mi smo ih objavili na BosNetu .

Aktivnosti Bosanskog kongresa Bosanski kongres se ne bori za vlast niti za probitak bilo kojeg svoga ~lana. Zato u Bosanskom kongresu nema taktiziranja, nezamjeranja i podilaènja. To mogu potvrditi svi oni iz BiH vlasti i opozicije sa kojima su nekim od ~lanova Bosanskog kongresa bili u kontaktu, kao {to su npr. Alija Izetbegovi}, Haris Silajdì}, Stjepan Kljuji}, dr. Ejup Gani}, dr. Nijaz Durakovi}, Adil Zulfikarpa{i}, dr. Rusmir Mahmut~ehajic, mr. Selim Be{lagi}, dr. Muhamed Filipovi}, dr. Zlatko Lagumdìja, Kre{imir Zubak, Sven Alkalaj, Nedìb [a}irbej, Ivica Mi{i}, dr. Ismet Grbo, dr. [emso Tankovi}, Hilmo Neimarlija itd. Dakle, Bosanski kongres se bori za Bosnu i Hercegovinu pisanom rije~ju koju distribuira pomo}u Interneta kao i faxovima i novinama. Bosanski kongres je u jesen 1994. formirao listu elelktronskih adresa i faxova svih ameri~kih kongresmena i vi{e stotina adresa ameri~kih i islamskih ~asopisa, radio i TV stanica i distribuirao istinu o ratu u Bosni i Hercegovini. U tom poslu je mnogo pomogao Craig Hamilton iz Bostona, prijatelj Bosne i Hercegovine i saradnik Bosanskog kongresa, koji je mnoge tekstove dotjerivao na "nativ" Engleski. Evo jednog od ~lanaka Bosanskog kongresa objavljenog na Intrenetovim konferencijama i mailing listama. Jedna tatakva lista je i BosNet .

82

10/31/1994. BOSANSKI KONGRES Pozdrav Bo{njacima, Primili smo va{u poruku i upit o Bosanskom kongresu. Mi smo skupina bh. izbjeglica i Bo{njaka koji su izasli iz BiH i prije i za vrijeme agresije. Ima nas i ranjenika boraca i profesora na sveu~ilistima Sjedinjenih Ameri~kih Dràva. Na{a zajedni~ka crta je da ne moèmo prihvatiti podjelu na{e domovine, da ne}emo da mislimo da je to "fakti~ko stanje", da ne mislimo da "BiH ne}e mo}i biti onakva kakvom smo je SANJALI" jer je nismo sanjali nego smo je imali. Onaj koji nam to govori borio se protiv na{e zemlje i na{e kulture jo{ prije ilegalnog dolaska na vlast i ulaska u koaliciju sa na{im smrtnim neprijateljima. Daju}i neprekidno viziju (i papire) dvjema kvazidràvama u BiH, borio se protiv same BiH u, za njega, neizbje`nom saveznistvu sa "svijetom" tj. dvjema evropskim dràvama (Engleskom i Francuskom) i njihovim McKenzijima, Morijonima, Owenima Jipeima i ostalim saveznicima velike Srbije, sa jednim jedinim ciljem - da i oni njemu omogu}e i garantiraju njegov eksperiment sa "Malom Bosnom". Prvo smo mislili da je mudar kada je potpisao osnovna na~ela podjele BiH u Lisabonu, zatim smo bili zaokupljeni genocidom nad nama i mislili smo da postoji neki poseban razlog da ubice Bo{njaka prihvati za pregovara~e. Mislili smo da postoje neke skrivene istine koje mi ne znamo kada je potpisivao "provincije", "Uniju" i plan Kontakt grupe. I cijelo vrijeme smo vjerovali da se o BiH pregovara, umjesto da se insistira na pravdi i ka`njavanju agresora, jer za to postoji argumentacija koju mi ne znamo, a na{ mudri vo|a istu pre}utkuje da ja na{i neprijatelji ne saznaju. Bosanski kongres je sastavljen i od ljudi koji su svojim o~ima vidjeli karte podjele BiH na predsjedni~kom stolu u martu 1992; koji su pred kartom BiH na "stru~nim" konsultacijama pitani "pokaìte mi gdje je ovdje na{a muslimanska zemlja"; koji su radili u institucijama paralelne dràve u Mandali~inoj ulici u Zagrebu, a koje se nisu borile protiv ~etnika nego protiv legalnih institucija dràve BiH. Neki od nas su sjedili na molitvama u dàmijama gdje su nam govorili "da nije va`no kolika je dràva - va`no je da je ona duhovno velika". îtali smo Izetbegovi}eve govore kao direktive kojima se traì da mislimo da smo svoju Bosnu sanjali, a da njegov san (tj. ono {to mu ostavljaju Milo{evi} i Tu|man ) treba da nazovemo Bosnom. [to je najgore kona~no smo se suo~ili sa istinom veleizdaje na jednoj strani i nevjerovatnom informativnom blokadom Sarajeva i institucija BiH sa druge strane. Dva puta zavr{eni projekti infosatelitske-tv deblokade Sarajeva onemogu}eni su u samom Predsjedni{tvu. I optu`nica protiv McKenzija je tamo zaustavljena. ûdili smo se za{to se aerodromskim pregovorima ultimatumi NATO-a pretvaraju u dogovore "zara}enih strana" koje garantira UN i Rouz , za{to se ~etnicima daje jo{ {est mjeseci da prihvate da neki Alija ima pravo da svoje morbidne teorije proba na 30 tak %

83

BiH i to tako otvoreno da se suprotstavi Kongresu Sjedinjenih Dràva u ve} donesenoj odluci o ukinu}u embaraga. Shvatili smo kona~no da odgovor na pitanje kada }e prestati nevjerovatna blokada institucija dràve BiH ne leì na Zapadu, nije zato kriv Rouz , ili ameri~ki "{ejtan" i da je la` izjava na{eg predsjednika "podjelu mi nismo htjeli - podjelu su nam nametnuli". Ta~ne su izjave Christophera ameri~kim kongresmenima i Owena CNN-u da "sve tri strane u BiH èle podjelu dràve" . Za blokadu Sarajeva i ubistvo Bosne treba da budu krivi sami Bo{njaci i zato su blokirani sve do trenutka dok to ne prihvate. A da se ne bi saznalo kako je nemogu}e postalo mogu}e, uspostavljen je ~vrst savez Engleza i Francuza sa "mudrim" Alijom Izetbegovi}em . Tako Izetbegovi} ne mora ulaziti u direktni savez sa ~etnicima kao {to je to bilo kada je pred rat sa Karadì}em radio na podjeli gradova na srpske i muslimanske ~ar{ije. Me|utim Karadì} (ali i Boban ) u{li su u savez sa strukturama iz predhodnog sistema i formirali u srpski i hrvatski nacionalni front. S druge strane, Izetbegovi} je muslimane i profesionalce izolirao i krvolo~nost Srba iskoristo da ih uni{ti, a UNPROFOR da sarajevske institucije nauke kulture i vlasti potpunao onemogu}i. Nakon dogovora sa Bobanom da njegovi ljudi u|u u Predsjedni{tvo umjesto Kljuji}a, Izetbegovi} uzima za uzvrat jo{ jedan mandat. Taj mandat i svi sljede}i su prevara "mudrog" vo|e - nad vlastitim narodom. Sve odluke o podjeli BiH u kojima je garant bio Izetbegovi} , zajedno sa Karadì}em su ilegalne i ne smiju biti dovr{ene u Skup{tini BiH. Onog dana kada A. Izetbegovi} zavr{i svoj posao u BiH prestat }e povjest Bosne, a Englezi }e slati oru`je muslimanskim milicijama i frakcijama do kona~nog me|usobnog uni{tenja svih Bo{njaka. Najve}e Izetbegovi}evo oru`je je to {to se protura stereotip da su Englezi protiv Islama. Englezi nisu protiv Islama koliko su protiv ambicije Bo{njaka da imaju dràvu. Opasnost za njihove interese nikad nije bila u dàmiji nego u tome da se Muslimani dokopaju sekularne dràve. Pa i sam ~etnik Vuk Dra{kovi} je rekao za Bo{njake "ja bi im dàmije gradio, ali dràva je ne{to sasvim drugo". Englezi su tu {kolu zavr{ili jo{ kada su stali na stranu arapaskih {erijatskih vo|a u borbi protiv turske parlamentarne ideje. Bili su i sada su na strani onoga ko propovjeda "dràva glupost, nacija luksuz" ili "vaàn je narod, a ne dràva". To su rije~i Alije Izetbegovi}a , ~ovjeka kojemu se sami Englezi dive kada izjavljuje da "svijet" èli podjelu Bosne. Bosanski patrioti, nadamo se da } ete svojim radom deblokirati makar mali dio sarajevskih novinara, javnih radnika, politi~ara, ali i vojnika i rodoljuba. Svim onim koji misle da u Izetbegovi}evim postupcima postoji skrivena mudrost kao i onim koji ne mogu da vjeruju da postoji u jednom ~ovjeku takva vrsta fatalne bezosje}ajnosti poru~ujemo: Nakon uvida u politi~ku scenu van blokade postaje jasno na koga se oslanjaju svi neprijatelji Bosne i kreatori bo{nja~ke tragedije. Puno sre}e èlimo i na{ima i kod Kupresa i kod Krupe i Te{nja i Igmana i Konjica .

84

Poru~ujemo vam da ne mislite da je iza toga skriveno oru`je i politika A. Izetbegovi}a. To se sam ìvot brani i to uspje{nije {to je dalje od Alijine strategije demilitarizacije BiH. Ovih pobjeda ne bi bilo da Peti korpus nije otkazao ve} postignute dogovore o demilitarizaciji biha}ke "sigurnosne" zone. Za Sarajevo i Igman to ne vrijedi. Tamo je Izetbegovi} prihvatio podjelu grada i regije pod okriljem UN-a koje nikada ne}e dozvoliti naru{avanje granica silom nego samo dogovorom. O tome jasno govori slijede}a izjava UNPROFOR-a vezana za Igman: "The United Nations cannot allow either side to violate agreements such as the one establishing the demilitarized zone." (Prevod: "Ujedinjene nacije ne}e nikada dozvoliti ni jednoj strani da kr{i dogovore kao {to je dogovor o uspostavljnju demilitarizovane zone.") Dragi Bo{njaci i prijatelji Bosne i Hercegovine, pozivamo vas da se javljate na Intrenet E-Mail adresu: [email protected] Molimo da na ovu adresu {aljete va{e radove, vijesti, informacije i sve ostalo o Bosni i Hercegovini {to: - moè pom}i o~uvanju njenog dràvnog i ustavnog kontinuiteta, - nepromjenjivosti granica (ni ratom - ni dogovorom), -neupitnosti njene dràvne teorije zasnovane na univerzalnim istinama zajeni~ke - svjetske civilizacije, - deblokiranju institucija dràve, nauke, kulture i umjetnosti u R BiH, - suprotstavljanju institucijama formiranim u svrhu podjele teritorije R BiH. Slobodno osnivajte }elije Bosanskog kongresa, samo nas predhodno informi{ite o tome.

Musadik Borogovac, Bosanski kongres - USA Tel. (617) 783-8796, (810) 828-3193. Fax. (810)828-3069.

Bosanski kongres i Izetbegovi}eva {tampa 12. novembar, 1994.

Dr. Vahid Sendijarevi} Associate Research Professor University of Detroit Mercy 4001 W. McNichols Road Detroit, Michigan 48221, USA fax. 1 810 828 3069

85

Prima: Uredni{tvo Ljiljana Streli{ka 12a/II Ljubljana, Republika Slovenija tel./fax. 386 61 1310 331

Re:

Odgovor na tekstove u Ljiljanu od 28. oktobra i 2. novembra 1994.

U Ljiljanu broj 94 od 2. Novembra 1994. godine, u ~lanku pod naslovom "Selam alejk, Ameriko!", va{ novinar Hadèm Hajdarevi} je krajnje nepristojno i bez ikakvih argumenata blatio moje ime, ime Bosanskog kongresa i imena nekoliko uglednih ~lanova Predsjedni{tva Bosanskog kongresa, ~iji sam ~lan i jedan od osniva~a, nazivaju}i nas izme|u ostalog "ra~unarskom bandom". Isti novinar je i u predhodnom Ljiljanu broj 93 od 26. Oktobra 1994. godine, u ~lanku "Kip slobode", bez ikakvog obrazloènja, ~lanove Bosanskog kongresa nazvao "bandom" i drugim pogrdnim imenima. Na osnovu zakona o {tampi, zahtijevam da u cjelini objavite ovaj tekst. Siguran sam da je to u interesu va{ih cjenjenih ~italaca, kojima je sigurno stalo do objektivnosti va{e novine i koji, siguran sam, poslije toliko te{kih optu`bi o~ekuju i argumente do kraja nedore~ene "optu`nice". SELAM ALEJK, BOSNO ! Po{tovani ~itaoci Ljiljana , Bosanski kongres nije nikakva "ra~unarska banda", nego je organizacija Bo{njaka i prijatelja Bosne koji ne prihvataju podjelu Republike Bosne i Hercegovine. U podjeljenoj Bosni, Bo{njaci-muslimani bi ìvjeli u rezervatima koje su za njih pripremili Milo{evi}evi i Karadì}evi ~etnici i Tu|manovi fa{isti. Alija Izetbegovi} vrlo dobro zna da po me|unarodnim zakonima nije mogu}e mijenjati granice suverene, priznate dràve silom, nego samo dogovorom. Mnoge su dràve bile okupirane, ali to nije bio razlog da ih se ukine (primjer zemalja isto~ne Europe i drugih zemalja pod ruskom ~izmom u biv{em Sovjetskom Savezu). Pored toga {to Rusi ~ine i do 50% stanovni{tva u Kazahstanu, nikome ne pada na pamet da dijeli Kazahstan izme|u Ruske Federacije i muslimana Kazahstanaca. Za{to? Zato {to se Kazahstanci nikada nisu odrekli svoje dràve, a bez njihovog pristanka nema podjele Kazahstana. Sli~an je primjer Litvanije, Estonije i drugih zemalja biv{eg Sovjetskog Saveza. Rusi bi svakako èlili podjelu tu|e domovine, ali snaga prava naroda na svoju istorijsku domovinu je ja~a od ruske mo}ne armije. Za{to se Bosni de{ava podjela, po kojoj se Trebinjcu oduzima pravo povratka u Trebinje, Fo~aku u Fo~u, Sto~aninu u Stolac, Mostarcu na zapadnu obalu

86

Neretve, Hlivnjaku u Hlivno, Janjarcu u Janju, Banjalu~aninu u Banja Luku, itd., itd.? Po toj podjeli u Srebrenicu bi se i{lo koridorom iz Tuzle, a u Gora`de prvo kroz ~etni~ku paso{ku kontrolu u Republiku Srpsku na Grbavici, a onda koridorom. Za{to se podjela de{ava dràvi Bosni? Zato {to je svaka diskusija o ustavu i granicama dràve smrtni udarac dràvi. Ne pregovara se o takvim svetinjama kao {to su ustav i granice, a na po{tivanje ustava dràvnike obavezuje i zakletva data prilikom inauguracije. Alija Izetbegovi} se zakleo da }e {tititi, a ne trgovati sa ustavom i teritorijama Bosne i Hercegovine -zato mi kaèmo, Alija Izetbegovi} je veleizdajnik. O promjeni Ustava mogao je odlu~iti jedino narod putem referenduma, prije agresije. Nije ta~no da mi moramo pregovarati. Niko nas ne moè kazniti ako ne}emo da pregovaramo sa dèlatima na{e domovine, jer `rtva ima pravo da ne prihvati izmirenje sa svojim krvnikom i da zahtjeva njegovo ka`njavanje. Ne moè `rtva postati krivac samo zato {to ne}e da pregovara sa svojim krvnicima koji su im silovali k}erke, sestre i majke, pobili ih u koncentracionim logorima, protjerali ih sa ku}nog praga i iz jedine im domovine, poravnali im roditeljska mezarja i sru{ili im dàmije. Izetbegovi} to vrlo dobro zna. On u~estvuje sa Karadì}em , Milo{evi}em i Tu|manom u podjeli Bosne.

Izetbegovi} je ponovno obmanuo Skup{tinu Bosne i Hercegovine uvjeravaju}i njene delegate da prihvatanje podjele Bosne po principu 49% Srbima i 51% "Federaciji Muslimana i Hrvata" nema veliki zna~aj, budu}i da Srbi nece prihvatiti podjelu pod predloènim uslovima, i da time odluka Skup{tine nema veliki zna~aj. Usvajanjem prijedloga o podjeli Bosne, Skup{tina Republike Bosne i Hercegovine je, kao zakonodavno i ustavotvorno tijelo me|unarodno priznate dràve, priznala Republiku Srpsku u granicama Republike Bosne i Hercegovine i time se odrekla suvereniteta nad 49% svoje teritorije. Tako je Izetbegovi} obezbjedio da Republika Bosna i Hercegovina bude prva u svijetu koja je priznala postojanje Republike Srpske, odnosno njenu dràvnost. Samo je Skup{tina Republike Bosne i Hercegovine i mogla priznati dràvnost Republike Srpske. Izetbegovi} je to dobro znao. Apsolutna je istina da ima nekoliko evropskih zemalja koje su stale uz fa{isti~ki reìm Tu|mana i Milo{evi}a u njihovoj namjeri da podjele Bosnu. Cio svijet zna da bi Francuskoj i Engleskoj odgovarala Velika Srbija i Velika Hrvatska sa muslimanima iz biv{e Jugoslavije u rezervatima. Ali, isto tako je istina da ima zemalja koje su stale uz odluku bosanskog naroda, iskazanu na referendumu o nezavisnosti, da ìvi u nezavisnoj Republici Bosni i Hercegovini. Kao rezultat podr{ke istorijskom i ustavnom pravu Bosanaca na svoju domovinu, Republika Bosna i Hercegovina je priznata u svojim ustavnim granicama vrlo brzo nakon referenduma. Ameri~ki narod je stao u odbranu suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine. Ameri~ki Kongres, kao zakonodavno tijelo ameri~kog naroda, je jo{ ljetos izglasao zakon (Nunn-Mitchell amendment) po kojem je Bilu Clintonu

87

dat ultimatum da do 15. oktobra 1994. pokrene postupak skidanja embarga Armiji Bosne i Hercegovine, te da ako do 15. novembra ne obezbjedi odluku Ujedinjenih nacija, to u~ini jednostrano. Kao rezultat toga, Clinton je Karadì}u i Republici Srpskoj dao ultimatum da do 15. oktobra 1994. godine prihvate plan Kontakt grupe o podjeli Bosne ili u protivnom jednostrano skida embargo Armiji Bosne i Hercegovine. Izetbegovi} dolazi u New York i 26. septembra 1994. godine daje izjavu da se embargo ne mora ukinuti odmah, i predlaè da Ujedinjene nacije usvoje odluku o skidanju embarga koja bi stupila na snagu sa zadr{kom od {est mjeseci. Tim potezom Izetbegovi} razvodnjava ultimatum dat Karadì}u , po kojem ako ne prihvati plan Kontakt grupe do 15. Oktobra, 1994., SAD jednostrano ukida embargo i snabdjeva Armiju Bosne i Hercegovine oru`jem u vrijednosti od 200 miliona dolara, koliko je Kongres Sjedinjenih Dràva izdvojio za tu svrhu jo{ pro{le godine (Dole-Lugar bill). Svojim nastupom na Generalnoj Skup{tini UN, Alija Izetbegovi} je obezbjednio Karadì}u jo{ najmanje {est mjeseci da moè razmi{ljati o uslovima podjele Bosne i da jednom kada prihvati podjelu, ta odluka ima punu me|unarodnu snagu. Umjesto da ode na Skup{tinu Bosne i Hercegovine i stornira odluku o podjeli Bosne, i proglasi podru~ja republike okupiranim, budu}i da Republika Srpska nije prihvatila ponudu o podjeli u odre|enom roku, on obezbje|uje Karadì}u dodatno vrijeme. Izetbegovi} vrlo dobro zna da Karadì}u treba vremena da ubjedi ~etnike da ne mogu dobiti koliko su planirali. Prema tome, nije ta~no da mi "hajdu~ki hulimo na sve ìvo i mrtvo u Bosni". Mi samo kaèmo da Alija Izetbegovi} ve} ~etiri godine trguje Bosnom. Jo{ nismo spomenuli niti jedno drugo ime. U Alije Izetbegovi}a - kozije u{i. To se ne}e sakriti. Od koje god bi vrbe iz bosanskih vrbika napravili sviralu, ~uli bi pjesmu -- Alija Izetbegovi} ima kozije u{i. Za{to Hadèm Hajdarevi} kaè da mi "hulimo na sve ìvo i mrtvo u Bosni", kada mi kaèmo da je po srijedi izdaja? On to kaè zato {to je Izetbegovi} njegov vo|a, njegov idol. A kada im dirne{ u vo|u, dirnuo si im u narod, domovinu, ... jer je njima vo|a isto kao i Narod, Domovina, Dràva ... I u Tu| mana i Milo{evi}a se tako zaklinju. A ja kaèm samo, da je Alija Izetbegovi} izdajnik. Za{to smo mi "ra~unarska banda" po Hajdarevi}u ? Pa zato, kada se ode u bilo koju biblioteku u Americi i Evropi, i mnogim zemljama na svim kontinentima -postoje kompjuteri (ra~unari). Ra~unari su povezani u informativni sistem. Sve {to je publikovano, bilo gdje u svijetu, u novinama, knjigama, vladinim izvje{tajima, sve {to je javno re~eno na radiju i TV, vladinim sastancima itd., ako je od ne~ijeg interesa, to je pohranjeno u informativnom sistemu. Isto tako, ako èlimo da pohranimo informaciju u ra~unarski informativni sistem, napi{emo i po{aljemo. Obaveza je da se da adresa, ime i prezime, tako da se zna izvor informacije. Zato mi nismo "skriveni" kako implicira Hajdarevi} . Imena

88

~lanova Bosanskog kongresa se znaju. Znaju se na{i telefoni, pa nas ponekad vo|ini sljedbenici nazovu da nam prijete. Oni se ne koriste istinom. Oni su ubili istinu u Bosni. Telefone u Bosni nisu dvije godine presjecali samo ~etnici i HVO -- ~etnici i HVO ne mogu presje}i satelitsku vezu; telefone je presjekao "vo|a" da bi Bo{njacima ponudio samo jednu "istinu". Njemu ne odgovara da {tampa iz Sarajeva moè do}i do Tuzle, niti TV slika. Me|utim, Hajdarevi}ev vo|a ne moè zaustaviti ra~unarsku informaciju. Poruke Bosanskog kongresa ra~unarom dolaze do svakog onoga ko ima ra~unar i ima interes da primi informaciju. Problem Alije Izetbegovi}a je u tome da se istina ne moè sakriti.

Hajdarevi} kaè u Ljiljanu od 26. oktobra, 1994. godine : "Bo{njaci su svikli da ih svaka bjelosvjetska luda zbunjuje. Bo{njaci su, uz svoju genetsku multinacionalnost, multikulturnost i multizbunjeni". E, moj Hadème , kada su moji Bo{njaci toliko zbunjeni, za{to se uop{te sikira{ {ta Bosanski kongres pi{e i {alje u Bosnu. U Ljiljanu od 2. novembra 1994. godine, u ~lanku "Selam alejk, Ameriko!", ima{ i podnaslov "Daleka Bosna i zbunjeni Bosanci" u kojem kaè{: "A ljudi iz Bosne, dobri na{i Bo{njaci, kao djeca trep}u pod navalom vlastitih pitanja i razli~itih politi~kih kalkulacija ... Njihova zbunjenost kadikad se doimlje vrlo dirljivom ... O metodologiji zbunjivanja Bo{njaka mogle bi se napisati cijele knjige". Hadème , tako ti velikoga Boga, jesi li ti Bo{njak? Pa nismo mi ba{ toliko zbunjeni. Ti ho}e{ da kaè{ da mi Bo{njaci ne moèmo razlu~iti crno od bijelog. Ti ho}e{ da kaè{ da smo mi Bo{njaci toliko zbunjeni da ne vidimo da Alija Izetbegovi} dijeli Bosnu ve} ~etiri godine. Zar ti misli{ da Bo{njaci ne znaju da on i sljedbenici mogu vladati samo u podijeljenoj Bosni koju }e hraniti UNPROFOR - u kojoj }e on raspore|ivati sadaku. Ti misli{ da mi Bo{njaci ne znamo da on ne èli da se skine embargo na naoruànje Armije Bosne i Hercegovine, samo zato da bi on bio jedini snabdjeva~ (logisti~ar) - jer on misli da samo tako moè kontrolirati Krai{nike, Posavce i Hercegovce da ne polome te njegove koridore podjele i koridore izdaje i srama. I na kraju Ti poru~ujem, da }e tvoj Alija , kada mu propadne plan o podjeli Bosne, pokupiti svoju u{te|evinu ste~enu u ratu i oti}i u Tursku, u svoju ku}u na Bosforu, tako|er ste~enu u ratu. Sljedbenici }e morati promjeniti kape, kao {to su uvijek ~inili. Ovaj put, Bo{njak nejma ni{ta sem pu{ke i ponosa. Svako onaj ko mu stane na put povratka ku}i, stao mu je pred pu{~anu cijev. Pozdravljam ~itaoce,

dr. Vahid Sendijarevi} ~lan Predsjedni{tva Bosanskog kongresa Odgovor Svena Rustempa{i}a dipl. ing. iz Seatle, Washington navodim u neznatno skra}enoj formi.

89

KADROVICI KOJI MRZE COCA-COLU 12. novembar, 1994. Vlasnici novina uglavnom promoviraju interese i mi{ljenja svojih politi~kih, ekonomskih i kulturnih grupacija. Ipak, mjera kvaliteta novine se o~ituje i u zastupljenosti razli~itih pogleda. âk i novine koje propagiraju vlastite ideologije na radikalan i agresivan na~in podlijeù profesionalnim, zakonskim i moralnim kodeksima. Naàlost, u bosanskoj dijaspori izdaje se novina koja to ne po{tiva. Novina eksploatira religiozne osje}aje, krv, patnju i borbu naroda u cilju vlastitog probitka i dobitka. Rije~ je o emigrantskom glasilu Ljiljan , ~ija se redakcija sastoji od male grupe idolopoklonika-komesara Alije Izetbegovi}a . Jo{ je i biv{i Muslimanski glas imenom i pisanjem u politi~ke svrhe eksploatirao muslimanska osje}anja mnogih gra|ana RBH. Kad ni to nije bilo dovoljno, novina je promjenila ime u ~asni simbol dràve Bosne. Time je simbol Tvrtkove Bosne, simbol hiljadu godina bosanske dràvnosti kojeg nosi svaki vojnik Armije RBH, upregnut u slu`bu uske ideolo{ke platforme Alije Izetbegovi}a -- platforme kidanja Bosne, zavade i me|u samim Bo{njacima (!), sistematskog ~etverogodi{njeg ru{enja Ustava RBH, neo-feudalizma, nepotizma ... Vlasnici Ljiljana sebe i svoga idola promoviraju kao "najve}e muslimane" i "najve}e intelektualce (sic!) patriote" u Bosni, {to sa Islamom i sa Ustavom RBH u su{tini nema ni{ta zajedni~kog. Zato na stranice svoje ideolo{ke novine ne propu{taju niti jedan tekst koji bi im pokazao i dokazao u kolikoj su zabludi. List se uspostavio i kao platforma za bla}enje i vulgarno vrije|anje svih koji sa njima "iz iste tikve ne uma~u". To redakcija ~ini direktno ili preko podmetnutih tzv. "pisama ~italaca". Pri tome nisu otvorene mogu}nosti za pobijanje pogrda i laì koje narod ~ita. Kao dugogodi{nji ameri~ki gra|anin i jedan od osniva~a Bosanskog kongresa, napad na RBH, za kojeg sam unaprijed znao, do~ekao sam ne u Americi, nego u Sarajevu -- gdje i treba. Tada je redakcija Muslimanskog glasa ve} komotno bila smje{tena na "rezervnim poloàjima" oko dàmije u Zagrebu. Tamo je novina preimenovana u Ljiljan , odakle djeluje iz "bunkera" u ratom obuhva}enim i napa}enim gradovima Zagrebu i Ljubljani. Istovremeno, reportaàma sa fronta sebe kiti politi~kim kapitalom bosanskih vojnika. Mnogi jo{ ne shvataju da je upravo Ljiljan svojom platformom postao saveznik Lordu Owen-u i Radovanu Karadì}u -- djeljiteljima me|unarodno priznatog subjekta, Republike Bosne i Hercegovine. Redakcija standardno servira i nekulturne obra~une sa neistomi{ljenicima. Koje li ironije, redovno se kulturom ~ak i hvali!i. Dobijaju dosta novaca da mogu blatiti i prominentne Bo{njake, patriote i prijatelje RBH. Za to vrijeme se prijatelji i pobornici cjelovite gra|

90

anske RBH za glavu hvataju kakve oni politi~ke i ostale {tete ~ine. Istovremeno od Izetbegovi}a grade idola kojeg poistovje}uju sa Dràvom, Nacijom, Armijom ...i svime {to je bosansko! Dva njihova teksta pominju ime Sven Rustempa{i} direktno i indirektno --u vulgarnoj i proizvoljnoj konstrukciji. Kako je nama vrijeme dragocijeno, i kako ga koristimo da se danono}no kao eksperti borimo za opstanak RBH kod senatora, kongresmena, udruènja, medija ..., nemamo vremena za tro{enje za sudske sporove sa Ljiljanom . Bosanski kongres koristi elektronske medije, a na svoja javljanja prima i odgovore i komentare, pri ~emu polemizira i dokazuje svoje tvrdnje. Uz to, pomno prati i rad ameri~kog Kongresa, a angaìra i ameri~ke advokate i stru~njake za razne analize, inicijative itd. Znakovito je da Ljiljan u svome bla}enju ne prenosi niti jedan originalni proglas Bosanskog kongresa! Ali, to ne iznena|uje jer im je to ustanovljeni metod. Doista, braniti Izetbegovi}evo hipnotiziranje Bosne pred agresiju i trgovanje Bosnom s ~etnicima putem potpisa u periodu 1990.-1994., nije ba{ la(h)ko! Bosanski narod je to krvavo platio. (Izostavljen jedan pasus) Svakako, uljudno je spomenuti da u Chicagu ima priloga dobronamjernih vjernika i pa`nje vrijednih humanitarnih projekata za bosanski narod. Naàlost, takovom "humanitarnom fasadom" su i suvi{e ~esto prikrivene destruktivne aktivnosti. Klika je dominantna u politici RBH na ameri~kom tlu -- preko par Izetbegovi}evih instalata. Tom krugu pripadaju i tandem otac-sin Nedìb i Muhamed [a}irbej , koji, izme|u ostalog, skoro dvije godine nisu formirali Ambasadu RBH u Americi. Ujedno otac ve} godinama agresivno promovira podjelu RBH. Uz to, taj Izetbegovi}ev instalat sam je po sebi neprijatelj RBH radi svoje mutne pro{losti i inkompetentncije odn. pogre{no usmjerene kompetencije. E, vidite, Ljiljanu je i taj kult izgleda mjerodavan u kampanji bla}enja bosanskih aktivista na tlu SAD, Bosanskog kongresa. Sva je sre}a {to ameri~ki narod i dalje vi{e vjeruje u Bosnu koju promovira Bosanski kongres, nego onu koju promoviraju ovakvi vra~evi. Zahvaljuju}i tome Bosanski kongres je zadovoljan da je i Kongres Sjedinjenih Dràva kona~no (!) probio blokadu Londona i Moskve, Zagreba i Beograda, i ostalih du{mana, krenuv{i u obranu ameri~kih strate{kih interesa u Europi. A ti interesi su: cjelovita, suverena, gra| anska (!) RBH. Naàlost, Izetbegovi} legalizira Republiku Srpsku na svim konferencijama u protekle tri godine i tako ~etnicima stvara dodatnu motivaciju da 32 mjeseca kolju po Bosni. Autor tekstova u Ljiljanu od 26. oktobra i 2. novembra 1994. Hadèm Hajdarevi} , pjesnik, vr{i prosta~ki i neargumentirani napad u tekstovima: "Kip slobode" i "Selam Alejk, Ameriko!" Oba mogu sumirati sa ~etiri rije~i: "Mrzim, mrzim, mrzim Ameriku!". Za nekoga ko je

91

(najvjerovatnije) o tro{ku "partije" dobio pla}en put i boravak u Americi i prijem u UN Misiji RBH i Ambasadi RBH, ta pogrda zemlji-doma}inu, jedinom mo}nom prijatelju RBH na Zapadu, ilustracija je drskosti i politi~ke destruktivnosti Ljiljana . Me|utim, to nije iznena|enje kada se zna ko pokre}e "RBH-SDA diplomaciju". U SAD ve} ~etiri godine "li~ni predstavnik Alije Izetbegovi}a " Nedìb [a}irbej hoda po raznim tribinama i zahtjeva: "Bosna se treba podijeliti". Predstavlja se sa biv{i ~lan Mladih Muslimana; godinama je bio rado vi|en u jugoslovenskim konzulatima. Ina~e je nakon pu{tanja iz zatvora odmah postao ministar u komunisti~koj vladi. Koje li koincidencije?! U inkriminiranim tekstovima naslu}uje se da je Hajdarevi} zamrzio Ameriku prvim posjetom, i to nakon nekoliko dana. Ali, to nije niti neobi~no za ideologe koji mrze Coca-Colu.

Hajdarevi} izjavljuje da ne zna {ta u javnosti zna~e imena ~lanova Bosanskog kongresa. Ta imena su poznata: to su ~asni i obrazovani ljudi, nau~nici, profesori, privrednici ...poglavito ameri~ki dràvljani koji su mnogo toga dali za cjelovitu Bosnu. A ko je postavljen da se lak{e izvr{i podjela RBH?! Alija Izetbegovi} , ~im je pu{ten iz zatvora. Njegovi propagandisti ve} 32 mjeseca sjede u Zagrebu i Ljubljani, te ispijaju}i ka(h)ve po kancelarijama vode bitku za svoj feudalni posjed na 25% teritorija RBH -- posjed koji niti sa dràvom niti sa Islamom nema veze! Istini za volju, na stranicama Ljiljana se pojavljuje jedna tema o kojoj se moè pro~itati i druga~ije mi{ljenje. Neko èli uloìti 11 miliona dolara u neki islamski centar gdje bi bilo i prostorija za ispijanje kahva. Istovremeno, u Bosni hiljade ranjenika leì po hodnicima u stotinama poru{enih bolnica i ambulanti. Ima li doista ikakvog mjesta za diskusiju gdje potro{iti 11 miliona dolara?! Pozdrav ~itaocima.

Pitanja i odgovori Slijede}u polemiku sam vodio ja (MB) 23. novembra 1994. na BosNetu sa jednim Izetbegovi}evim pristalicom (P). P: Koje je to sporazume potpisao Alija i sa tim sporazumima legalizirao "Republiku Srpsku"? Ako Alija i{ta potpi{e to mora prije svih da legalizuje Skup{tina RBiH, a zatim ~itav narod Bosne i Hercegovine. Prema tome Va{ odgovor je da nije samo Alija lo{ ~ovjek u Vladi Bosne i Hercegovine nego ~itava Vlada i svaki ~ovjek u Skup{tini...

92

MB: -Alija Izetbegovi} je prije rata potpisao Lisabonski sporazum o podjeli BiH. Prema svjedo~enju Warena Zimermana , BiH javnost i Amerikanci su ga onemogu}ili da tada zavr{i posao. -Alija Izetbegovi} je na Genevskim pregovorima 3. januara 1993. potpisao "Ustavna na~ela" koja su zna~ila pristanak na podjelu BiH na etni~ke teritorije. -Nekoliko nedjelja poslije toga potpisao je u New Yorku Vance-Owenov plan podjele BiH na etni~ke teritorije. -U Genevi 16. septembra 1993. potpisao je da se rje{enje BiH krize treba traìti u podjeli BiH. Poslije toga je potpisao Milo{evi}-Tu|manov plan "Unije" o podjeli BiH na tri dràve i da Srbi imaju pravo otcjepljenja od "Unije" poslije dvije godine. -Taj plan je odbio BiH parlament. -Plan podjele u omjeru 49% prema 51% je prihvatio Parlament BiH jer je Izetbegovi} prevario delegate da je to samo takti~ki potez. Rekao je: "Prihvati}emo ga jer }e ga Srbi odbiti. "Me|utim, ~im su delegati prihvatili plan i Karadì} ga odbio, Izetbegovi} je neovla{teno po~eo da obavje{tava svjetske faktore da BiH i dalje prihvata plan Kontakt grupe i da samo jo{ Karadì}a treba natjerati da ga prihvati. Tako je podjela Bosne koju je Skup{tina BiH prihvatila kao takti~ki potez postala sudbina Bosne. Na{a poruka delegatima Skup{tine: "Ne treba se sa vatrom igrati." -Ja mislim da vam je jasno da ja ne krivim Skup{tinu i Vladu za veleizdaju, nego samo Aliju , koji ih je izmanipulisao. P: Ako je Alija neprijatelj Bosne i Hercegovine ko li je onda prijatelj? @elite da izjedna~ite Karadì}a i Aliju . Podsje}a me to na izjedna~avanje agresora i `rtve od strane svjetske zajednice. MB: -Nije ta~no da ja izjedna~avam Aliju i Radovana . Svako je odgovoran za svoje postupke. Karadì} , zato {to je ratni zlo~inac, a Alija zato {to je pristao na pregovore sa tim zlo~incem i tako mu oprostio sve zlo~ine. Kako neko moè krivi~no goniti zlo~inca ako ga predsjednik dràve u kojoj je po~inio zlo~ine prihvata za sagovornika s kojim dogovara novo ure|enje (Ustav) dràve? P: Najbrì put do mira u Bosni i jeste da Karadì} prihvati taj plan. Koliko je pravedan taj plan znamo svi. Ali koje je bolje rje{enje nama ponu|eno, a da ga nismo prihvatili. Tim pismom Alija , niti je sasjekao niti moè sasje}i odluke Kongresa o vojnoj pomoci Armiji BiH. MB: -Ako tebe neko istjera iz tvoje ku}e i uzme ti sve {to ima{ i od ~ega ìvi{ najbrì put do mira je da mu potpi{e{ da je to svakako njegovo. To je tvoja i Alijina logika. -Pita{ koje je to bolje rje{enje? Bolje rje{enje je insistiranje na pravdi. Ne smije se pristati na poga|anje o onome {to ti pripada. Alija je prihvatio pregovore varaju}i Bosance: "Ako ne pregovaramo posta}emo krivci." To nije

93

ta~no. @rtva ne moè postati krivac samo zato {to ne}e da pregovara sa svojim dèlatom nego insistira na ka`njavanju stvarnog krivca." -Ne moè se dati oru`je onome ko ne}e. Alija stalno podsje}a Amerikance da Karadì}a natjeraju na mir (tj. da uzme pola BiH). Dakle, on ne traì oru`je, nego "mir", pa mu Kongres SAD ne moè dati ono {to on ni ne traì. P: Sada je jo{ i Karadì} taj koji ~uva Bosnu. Za{to ga onda ne izabraste za predsjednika Bosne i Hercegovine? Najve}i zlikovac spa{ava Bosnu, nikada ve}ega apsurda nisam ~uo. Da se Alija pita ne bi njemu Alija dao ni metra kvadratnog Bosne. Plan 51--49 nije Alijin nego Kontaktne skupine i ona je ta koja je ultimatumom natjerala Skup{tinu da ga prihvati. MB: -Zato mi i jesmo protiv Alije {to nas je doveo dotle da jo{ samo od Karadì}evog potpisa zavisi postojanje Bosne. BiH postoji kao dràva samo zato {to Karadì} jo{ nije pristao na 49% Bosne, nego ho}e barem 60%. -Svi znamo da nije bilo nikakvog ultimatuma Bosni i Hercegovini da prihvati podjelu. Vi{e puta su Clinton i Chriostopher obja{njavali da se ne moè vr{iti pritisak na `rtvu, nego samo na agresora. Kada je rat po~eo svijet je po~eo ka`njavati agresora. Uveo je ekonomsku blokadu, "no fly zone", oduzeo je priznanje Jugoslaviji, isklju~io je iz UN i iz svih drugih institucija. Ka`njavanje je prestalo kada su pregovori po~eli. Naime, kada `rtva pristane na dogovor sa krivcem, onda prestaje ka`njavanje krivca i prelazi se na "poravnanje", kako to pravnici kaù. Dakle, pregovori su zaustavili ka`njavanje ~etnika, a ne nekakva zavjera protiv BiH. Alijini potpisi su omogu}ili Roseu da insistira na povla~enju Armije BiH sa [picaste stijene i Igmana, a ne to {to nas Rose mrzi. Mrzio nas je i Miterand i Major i Grci i Rusi itd, ali su nas morali priznati jer nam je Titov Ustav iz 1974. dao dràvnost. Istu takvu dràvnost daje Alija Republici Srpskoj. -Najbolji dokaz da Alija dobrovoljno daje dijelove Bosne je to {to je on i prije rata prihvatio podjelu u Briselu. Na kraju evo vam jo{ jedan dokaz da je Alija izdao i Biha}. U Ljiljanu br. 96 od 16. novembra 1994. na strani 18 od ~etnika koji su zarobljeni u akciji od 28. oktobra kod Kalinovika saznajemo: "Naglo pra`njenje (~etni~kih) magacina dogodilo se kada je 200 dobrovoljaca 1. gardijske i 300 Kalinov~ana oti{lo na biha}ko rati{te." Dakle, ~etnici su prorijedili ostale frontove da bi skoncentrisali vojsku na Biha}u. Za{to na{i nemaju naredbu da udare na svim tako prorije| enim ~etni~kim linijama i tako pomognu Biha}u? Kako su ~etnici znali da na{i ne}e udariti?! Za{to Alija predlaè za Biha} rje{enje kao u Sarajevu, {to bi zna~ilo da Biha} ostaje opkoljen ~etnicima za sva vremena. Kako Sarajlije ne smiju zauzeti [picastu stijenu i Igman, tako ni Bi{}ani ne bi smjeli krenuti u povezivanje sa ostalim korpusima. Sre}om, Dudakovi} nije pristao na razoruànje tj. nije pristao na sudbinu Srebrenice.

94

Nije slu~ajno Hamdija Pozderac zatvorio Izetbegovi}a , a [e{elj pisao peticije da se Izetbegovi} pusti.

Izdaja Biha}a Rat u Bosni i Hercegovini nije ~etnicima donio vojni~ku pobjedu. Mada su iznenada napali na nenaoruàne Bo{njake, oni ipak nisu uspjeli zauzeti {iri koridor kod Br~kog, Gora`de, Biha~ki èljezni~ki ~vor i ve}i dio Sarajeva, bez ~ega nisu mogli zamisliti Veliku Srbiju. Bez biha~kog èljezni~kog ~vora nema dobre veze sa srpskom paradràvom Krajinom u Hrvatskoj. Izetbegovi} nije mogao potpisati da je Biha} srpski, jer su ljudi u Biha}u odbranili svoja ognji{ta, pa bi izdaja bila o~igledna. Zato je u decembru 1994. u jeku najve}e srpske ofanzive na Biha} posredovanjem Jimmya Cartera dogovorio primirje sa "bosanskim Srbima" na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Srbi iz Hrvatske nisu htjeli potpisati to primirje, tako da su oni imali pravo napadati Biha}. U praksi to je zna~ilo da i ~etnici iz Bosne i Srbije tako|er mogu napadati na Biha}, jer niko nije kontrolisao li~ne dokumente napada~a na Biha}. To je stvarno dovelo do strahovite ofanzive na Biha}. Jedinice Armije BiH na Majevici, Ozrenu, Treskavici itd. su po{tovale primirje dok su ~etnici sa njihovih rati{ta i{li na Biha}. Tih dana Biha} je umirao pod ~etni~kim granatama i blokadom dok je Bosna umirala od stida zbog izdaje. Alija Izetbegovi} se nadao da }e Biha} pasti i da }e tako biti ispunjena jo{ jedna velikosrpska èlja, tj. uklonjena jo{ jedna prepreka do Karadì}evog "mirovnog" potpisa. Kada je Biha}u bilo najteè, uklju~ila se i "me|unarodna zajednica" svojim "spasonosnim" prijedlozima. Predlagali su da se Biha} demilitarizuje, da bi ga Srbi po{tedili. Naravno, Izetbegovi} se sloìo sa takvim "spasonosnim" prijedlogom. Me|utim, general Atif Dudakovi} , komandant 5. korpusa Armije BiH je odbio da potpi{e sprazum izjavljuju}i da je "sigurnosna zona tamo gdje je Armija BiH". Time je Biha}, za razliku od Srebrenice i @epe, koji su vjerovali Izetbegovi}evoj diplomatiji, spa{en.

Reakcija Bosanskog kongresa na traènje Milo{evi}evog priznanja BiH Kada je Izetbegovi} poslao Muhameda Filipovi}a u Beograd da od Milo{evi}a traì priznanje ve} priznate dràve BiH, na tu izdaju domovine reagirali smo 26. marta 1995. slijede}im otvorenim pismom Filipovi}u .

95

Gospodine Filipovi}u , javljamo Vam se u vezi Va{e iznenadne posjete Milo{evi}u . Bosanski kongres je organizacija Bo{njaka koji se zalaù za nepodijeljenu Bosnu i Hercegovinu; onakvu kakva je na referendumu od naroda izglasana i od svijeta priznata. I Vi ste se vi{e puta, barem na rije~ima, zalagali za takvu Bosnu i Hercegovinu. Stoga smo Vam slali na{e ~lanke. U tim ~lancima smo vam bezbroj puta poku{ali objasniti koliki je negativan u~inak pregovora o sudbini na{e domovine. îni se da ih Vi niste ni pro~itali. Gospodine Filipovi}u , uop{te nije va`no {ta ste Vi govorili sa Milo{evi}em . JEDINA VA@NA STVAR JE DA SU SE TI PREGOVORI DOGODILI. Tim gestom je Bosna i Hercegovina POKAZALA SVIJETU DA MILOSEVI]A SMATRA SAGOVORNIKOM, A NE RATNIOM ZLOÎNCEM ODGOVORNIM ZA SMRT TOLIKO NEVINIH BO[NJAKA. TIME STE POÊLI NOVI PREGOVARA^KI PROCES. ZNAJTE DA STE DJELITELJIMA BOSNE I HERCEGOVINE POSLU@ILI SAMO ZA OTVARANJE DIREKTNIH PREGOVORA NA ÎJI TOK NE]ETE MO]I UTICATI. Na isti na~in su Vas ve} jednom prevarili. Sje}ate se da je Londonska konferencija sazvana sa jednim dnevnim redom, ali da je su{tina bila da se ponovo otvori pitanje "{ta sa Bosnom i Hercegovinom?" To pitanje je ve} bilo rije{eno me|unarodnim priznanjem Bosne i Hercegovine. Alija Izetbegovi} je tada nadmudrio na{e intelektualce i otvorio pregovore koji su jedini na~in da se na{a domovina podijeli, umjesto da je insistirao na primjeni me|unarodnog prava, koje garantira nepromjenjivost granica. Gospodine Filipovi}u , mi smo od Vas o~ekivali da budete bosanski Vizental. Vi ste u svojoj prevelikoj èlji da budete blizu vlasti dopustili da lukavi Alija od Vas napravi izdajnika koji mu sluì da sa~uva svoj obraz i da on, istinski inicijator pregovora sa ratnim zlo~incima, ipak ne u|e u istoriju kao ~ovjek koji je ratnog zlo~inca Milo{evi}a pretvorio u pregovara~a Milo{evi}a . Kako moèmo od Christophera traìti da diplomatski izolira Milo{evi}a i Karadì}a kada ih mi Bo{njaci prihvatamo za sagovornike. Milo{evi} i Karadì} nisu krivi za smrt stotina hiljada Amerikanaca, nego Bosanaca, pa bi mi morali biti najè{}i u njihovoj osudi. Svojim postupkom VI IH AMNESTIRATE. Va{e ime }e biti na listi bosanskih Vizentala ukoliko se napokon ne ispravite i ne kaète otvoreno, kao ~ovjek "DOSTA JE DIJELJENJA BOSNE". Jo{ imate {ansu da to u~inite, da raskrinkate Izetbegovi}a i u istoriju u|ete kao spasilac, umjesto kao izdajnik. Ponovi}emo Vam neke na{e stavove o bosanskohercegova~koj krizi. POLITI^KA ALHEMIJA Kao i svaka alhemija i politi~ka alhemije se zasniva na teorijski neutemeljenim pokusima. U na{em slu~aju alhemi~ari su Alija Izetbegovi} , njegovi odani

96

sljedbenici i podmi}eni intelektualci, a predmet pokusa Republika Bosna i Hercegovina. Principi dràve i prava su dobro poznati i nastali su na hiljedugodi{njem iskustvu civilizacije. Principe koje Izetbegovi} bezobzirno gazi navodim jednostavnim jezikom da bi bili jasni svim Bo{njacima. 1. Kao {to ~ovjeka karakterizira njegovo tijelo i du{a, tako dràvu karakteriziraju njene granice i ustav. Kao {to je besmisleno da ~ovjek trguje sa svojim ìvotom, tako je besmisleno da predsjednik "kupuje mir" `rtvuju}i ìvot dràve, tj. ustav. Diplomati to saèto iskazuju slijedecim postulatom: "Nema pregovora o egzistencijalnim pitanjima (tj. o ustavu i granicama)." Do toga postulata se do{lo hiljadugodi{njim izu~avanjem dràve i prava. Stoga se i polaè predsjedni~ka zakletve "da }e se Ustav i granice i ìvotom braniti". Sami pregovori o tim svetinjama su smrtni udarac dràvi. Sjetimo se da se i Jugoslavija raspala kada su srpski nacionalisti htjeli da mijenjaju ustave Kosova, Vojvodine i Srbije, tj. biv{e Jugoslavije. Gospodine Filipovi}u ne dolikuje intelektualcima da bespogovorno slijede bilo koga, a pogotovo ne ~ovjeka koji je pogazio spomenute postulate i tako doveo u smrtnu opasnost svoj narod, ali i Islam na {irokim prostranstvima. 2. Najbolja taktika je DOSTOJANSTVO. To bi Vi kao filozof morali znati. Kako nas moè svijet smatrati doraslim da budemo suverena nacija, ako i poslije toliko nevinih ubijenih mladi}a i silovanih djevojaka mi trgujemo na{im teritorijama, kao da ni{ta nije bilo, sa onima koji su skrivili te zlo~ine. Ukratko }emo poku{ati navesti neke konkretne posljedice nedostojnih pregovora sa ratnim zlo~incima. -Jo{ je predsjednik Bush , koji je istinski podràvao cjelovitu Bosnu, {to je dokazao priznavanjem na{e domovine, natjerivanjem Hrvatske na priznanje BiH, uvo|enjem sankcija protiv Jugoslavije, nepriznavanjem Jugoslavije i isklju~enjem iste iz UN, odmah na po~etku rata dao ~etnicima ultimatum da se povuku iz BiH do 15. maja 1992. Taj ultimatum je prokockao Izetbegovi} kada je prihvatio pregovore sa srpskim generalima u Skoplju. Naime, kako se moè Bush tu}i sa ~etnicima kada se Izetbegovi} sve fino dogovorio u Skopju? -I Clinton je poku{avao nekoliko puta da vojno pomogne Bosni, ali bi uvijek na{ neumorni predsjednik-pregovara~ na brzinu potpisao neko primirje i tako vezao ruke Clintonu . Naime, kako Clinton moè bira~ima objasniti ameri~ko vojno angaòvanje kada je me|u "zara}enim stranama krenuo mirovni proces". -Pristajanje na pregovore sa ratnim zlo~incima o podjeli BiH je imalo najpogubnije posljedice. Nabroja}u neke. 1. Ponovo su otvorena egzistencijalna pitanja o BiH koja su me|unarodnim priznanjem BiH bila po nas povoljno rije{ena.

97

2. Kriza u BiH je prekvalifikovana u gra|anski rat jer su se pregovori vodili sa "bosanskim Srbima" i "bosanskim Hrvatima". To je vezalo Clintonu ruke da nam pomogne, jer po me|unarodnom pravu nije dozvoljeno mije{ati se u gra|anski rat. 3. Od strane Amerikanaca progla{enog ratnog zlo~inca Karadì}a pregovori su unaprijedili u diplolomatu dr. Karadì}a koji dogovara novi BiH Ustav. 4. Pregovorima je BiH dobila "image" gubitnika jer je pristala da pregovara o svom Ustavu {to ~ine samo oni koji su izgubili rat. 5. Stvorio je "image" islamske dràve, na ~emu se zasniva 99% ~etni~ke i HVO propagande. Clinton je èlio pomo}i dràvi BiH, ali zbog raznih lobby-a nije lahko pomo}i "muslimanskoj strani" u "gra|anskom ratu." Znajte, ako ne preìvi dràva BiH, onda ne}e ni Muslimani preìvjeti na tim prostorima ni deceniju duè od Bosne. Ako Karadì} potpi{e najnoviji mirovni plan i uzme 49% Bosne, Muslimani ostaju podijeljeni u 6 enklava, opkoljeni neprijateljima. Te enklave ne mogu imati nikakvu budu}nost. Na takvo rje{enje je pristala i bosanska Skup{tina jer je Izetbegovi} prevario delegate da je to samo takti~ki potez. Sada je to postala sudbina Bosne. Bosna i Hrcegovina postoji jo{ kao dràva samo zato sto Karadì}u nije dosta "samo" 49% Bosne, nego ho}e barem 60% Bosne. Svojim istupom na Generalnoj Skup{tini UN krajem septembra 1994. Izetbegovi} je sprije~io skidanje embarga i dao Karadì}u jo{ 6 mjeseci da razmi{lja ho}e li uzeti pola Bosne. Taj nastup je remek djelo veleizdaje. Uzmite samo, naprimjer, Izetbegovi}ev zahtjev da Jugoslavija prizna BiH. Bosnu i Hercegovinu su priznale UN, a Jugoslaviju samo Armenija. Insistiraju}i na Jugoslovenskom priznanju Bosne, Izetbegovi} , ustvari, samo daje zna~aj tome nepriznavanju, tj. ponovo otvara ve} jednom rije{eno pitanje priznanja dràve BiH. Taj govor je toliko koristan Srbima da ga ne bi bolje napisala ni Srpska akademija nauka i umetnosti. Mi nemamo nikakvog drugog razloga da osu|ujemo Izetbegovi}a , osim njegovih postupaka. Gospodine profesore, razlika izme|u nas i Vas je u tome {to Vi iz nekog, nama neshvatljivog razloga, slijedite svoga vo|u, a mi istinu. Svo zlo koje je Izetbegovi} nanio Bosni i Hercegovini ne bi mogao u~initi bez sljedbenika kakav ste i Vi. Me|utim, istina o Izetbegovi}u i njegovim "kadrovima" u koje i Vi spadate, uskoro }e biti svima poznata. Ukoliko urode plodom Va{i mirovni napori da se natjera Karadì} da uzme 49% Bosne, onda vi{e nama Bosne. Gospodine Filipovi}u, Vi }ete biti li~no odgovorni za to. Pozdravljamo Vas u nadi da }ete pro~itati ovo pismo, koje smo osim vama poslali, i na internetove konferencije soc.culture.Bosnia.herzgvna i soc.culture.croatia, kao i na mnoge druge adrese.

dr. Muhamed Borogovac , Bosanski kongres - USA Tel. (617)783-8796,

FAX: (810)828-3069

98

Glava12 Pad Srebrenice i @epe i posljedice 99

Pad Srebrenice Vidjeli smo kako su se pregovori nepovoljno odrazili na moral boraca Podrinja i porast morala ~etnika. Me|utim, sam pad motivacije boraca Podrinja nije bio dovoljan da ih se potpuno porazi. Tri ~etni~ka korpusa su bila angaòvana u napadu na slobodno Podrinje u aprilu 1993. Zauzeti su Kamenica, Cerska, Konjevi} Polje, ali ne i Srebrenica i @epa. Velika bo{nja~ka vojska se slila u Srebrenici i @epi. êtnici tada nisu mogli zauzeti Srebrenicu i @epu. Da su mogli oni bi to i u~inili. Tada je to bio manji grijeh prema me|unarodnoj zajednici jer to jo{ nisu bile "sigurnosne zone". Osim toga, ~etnici su znali da ne mogu vje~ito dràti tri korpusa oko Srebrenice i @epe. Znali su da }e se Bo{njaci ponovo razmiliti po cijeloj Isto~noj Bosni, ~im se ti korpusi razi|u. (To im se kasnije dogodilo sa Biha}om.) Jedini na~in da zadrè isto~nu Bosnu bio je da postignu primirje u Srebrenici i @epi koje }e im ~uvati osvojene teritorije umjesto ~etni~kih korpusa. Alija Izetbegovi} je pristao na to. Pristao je na razoruànje Srebrenice i @epe. Time je velika Bo{nja~ka vojska prakti~no demobilisana, a tri ~etni~ka korpusa su krenula na Gora`de, Trnovo i Igman. Na{ naivni narod je mislio da je Alija prevario ~etnike jer "mi UNPROFOR-u nismo predali ve}inu oru`ja". Ustvari Alija Izetbegovi} je prevario Bo{njake jer zbog njegovih sporazuma sa ~etnicima Podrinjuci nisu imali pravo krenuti iz Srebrenice osloba|ati svoja sela kada su ~etni~ki korpusi oti{la dalje na Gora`de, Trnovo i Igman. Tako su Izetbegovi} i ~etnici pomo}u politi~kih trikova, a ne vojno uspjeli neutralisati Bo{njake iz Podrinja. Da su Podrinjci imali Dudakovi}a umjesto Nasera Ori}a sada bi Srebrenica bila drugi Biha}. Naime, sjetimo se kako je u sli~noj situaciji u decembru 1994., kada su tri ~etni~ka korpusa poveli veliku ofanzivu na Biha} i do{li 700 metara od bolnice, Dudakovi} odbio demilatirazaciju Biha}a rije~ima: "Sigurnosna zona je samo tamo gdje je Armija BiH." Kada su se kasnije udarni ~etni~ki korpusi oti{li na druga rati{ta Bi{}ani su povratili sve teritorije. Ovim ni u kom slu~aju ne èlim da krivim izvanrednog vojnika Nasera Ori}a . On je mlad i za politiku neiskusan ~ovjek. Kriv je onaj ko je bio zaduèn da se bavi politikom. Ako Bog da, Srebreni~ani }e biti svjedoci optu`nice kada se bude sudilo Aliji Izetbegovi}u za veleizdaju. Kako se dogodio finalni ~in pada Podrinja, tj. pad Srebrenice 11. jula 1995.? U izvje{tajima svjetskih agencija javljeno je da "Holandski vojnici iz UNPROFOR-a nisu mogli zadràti napad 1500 srpskih vojnika". Dakle, samo 1500 ~etnika je etni~ki o~istilo isto~nu Bosnu skoncentrisanu u Srebrenici. Gdje su bili mu{karci, borci? Borci Srebrenice su bili {umskim stazama izvu~eni iz Srebrenice. Naime ~etnici nemaju dovoljno boraca da bi formirali neprekidne rovove oko Srebreni~kog podru~ja pa su na{i borci mogli {umskim stazama prolaziti. Na mitingu u Bostonu organizovanom u znak protesta zbog pada Srebrenica biv{i slu`benik u Predsjedni{tvu BiH B. K. mi je kazao da su najbolje jedinice iz

100

Srebrenice pod komandom Nasera Ori}a davno prije pada Srebrenice iza{le na Tuzlansko rati{te. Pukovnik Armije BiH [ef}et Bibuljica mi je to potvrdio i dodao da su sa Srbrenicom saobra}ali helikopteri Armije BiH i da su za godinu i {est mjeseci mogli dostaviti dovoljno municije da se Srebrenica odbrani. Mojoj sestri je poslije pada Srebrenice priznao i Izetbegovi}ev "savjetnik" Kemo Mufti} . da je Naser Ori} ranije izvedn iz Srebrenice. Time je o~igledno odbrana Srebrenice obezglavljena. Postavlja se pitanje: "Za{to ta poroznost ~etni~kih poloàja nije iskori{tena za dobavljanje dovoljno municije za odbranu, umjesto {to je iskori{tena da se odbrana Srebrenice obezglavi? Neki Srebreni~ani su oti{li i na Sarajevsko rati{te kada im je Izetbegovi} pompezno naredio deblokadu Sarajeva 15. juna 1995. Mnogi vojni komentatori su se u vezi sa tom Izetbegovi}evom komandom pitali za{to je on obznanio tu akciju? Ni NATO pakt ne ide u akciju bez iznena|enja. Zato su se mnogi pitali {ta li je Izetbegovi}ev tajni plan? Sada im se moè odgovoriti. Izetbegovi}ev tajni plan je bio pad Srebrenice i @epe i to mu je po{lo za rukom. Izetbegovi} se nada da }e padom Srebrenice i @epe Bosna i Hercegovina zaista postati biv{a, da }e Bo{njaci shvatiti da ne mogu vi{e i}i do Drine, a da }e njegova "Mala Bosna" koju je dogovorio sa Milo{evi}em i Tu|manom i potpisao 16. septembra 1993. u Genevi i koje se nikad nije odrekao, postati realnost. Me|utim, Mala ("muslimanska") Bosna je samo mamac kojeg nam Milo{evi} i Izetbegovi } toboè nude dok uni{tavaju me|unarodno priznatu dràvu Bosnu i Hercegovinu. Mala "muslimanska" Bosna opkoljena neprijateljima dugoro~no ne moè preìvjeti. Dakle, Milo{evi} i Izetbegovi} nam ni{ta ni ne nude.

Izdaja @epe Na konferenciji za {tampu odrànoj 21. jula 1995. u Sarajevu novinari su pitali glasnogovornika UNPROFOR-a Alexandera Ivanka : "Za{to UN govore samo o pomo}i Gora`du koje jo{ nije napadnuto, a ne spominju pomo} @epi koja se ve} nekoliko dana brani?" Ivanko je jasno i glasno rekao: "UN su zvani~no obavije{tene od predsjednika bosanskohercegova~kog Predsjedni{tva da je @epa pala. Dakle, ne moèmo ni{ta u~initi da spasimo od pada @epu koja je zvani~no pala." Dan ranije Alija Izetbegovi} je na TV BiH izjavljivao da @epa nije pala i da su samo glasine da je @epa pala. Postavlja se pitanje: "Za{to je Alija Izetbegovi} zvani~no obavijestio UN da je @epa pala i tako zaustavio svaku eventualnu pomo}?" Tako|er 21. jula 1995. u Bo{njaka iz Srebrenice na maju 1993. ubijedio da posjetu Tuzli koja je bila

trenutcima najve}e agonije @epe i masovnih ubistava stadionu u Bratuncu, onih istih Bo{njaka koje je on u predaju te{ko oru`je Alija Izetbegovi} je do{ao u puna tek pristiglih Srebreni~anki. Kada je iza{ao pred

101

narod razdragano je digao ruke u zrak o~ekuju}i ovacije, kao da je postigao veliku pobjedu. Tu reakciju su prenijele sve TV agencije u svijetu. Ustvari, padom Srebrenice Izetbegovi} i jeste postigao veliku pobjedu i na trenutak se prepustio svojim iskrenim osje}anjima.

Politi~ki posljedice pada Srebrenice i @epe Poslije pada Srebrenice i @epe, u Kongresu Sjedinjenih Dràva je pokrenuta akcija da se Bosni i Hercegovini skine "arms embargo." Me|utim, upravo u tim trenutcima Izetbegovi} poduzima nove korake da se embargo ne skine. On i njegov ministar vanjskih poslova Muhamed [a}irbej kre}u u ofanzivu da elimini{u iz vlasti Harisa Silajdì}a , ~ovjeka koji je najzaslu`niji za dvotre}inska glasanja protiv "arms embarga" u Senatu SAD i u "House of Representatives" krajem jula 1995. Zadrìmo se malo na tim doga|ajima. Kad god bi ~etnici po~inili uàsne zlo~ine protiv Bo{njaka po{teni ljudi u Kongresu Sjedinjenih Dràva bi aktuelizirali skidanje "arms embarga" Bosni i Hercegovini. Tada bi neprijatelji Bosne i Hercegovine uvijek organizovali neku alternativnu ponudu Bo{njacima u vidu mirovnih pregovora ili za{ti}enih zona ili bombardovanja "Srba". Izetbegovi} bi uvijek prihvatao tu alternativnu ponudu i tako bi i na{i prijatelji mislili da je to bolje za Bosnu i Hercegovinu od samoga skidanja "arms embarga". Izetbegovi} je vi{e puta zaustavljao skidanje "arms embarga" tako {to je traìo da se "vojna ravnoteà uspostavi na nièm nivou, razoruàvanjm "bosanskih Srba", radije nego na vi{em, naoruàvanjem "Muslimana" . Naravno, to je neizvodljivo i ne vodi oslobo|enju Bosne i Hercegovine nego njenoj podjeli. Isto se dogodilo i poslije pada Srebrenice. Ameri~ki kongresmeni su traìli skidanje "arms embarga" dok su Englezi, Rusi i Clinton obe}avali da se ne}e ponoviti pad sigurnosnih zona Gora`de, Biha}, Tuzla i Sarajevo, jer }e ubudu}e NATO èstoko reagovati. Ponovo je Izetbegovi} posredstvom svog ~ovjeka MIP-a [a}ibeya bio za tu alternativu. Me|utim, predsjednik Vlade BiH Silajdì} je uputio u pravom trenutku pisma i Senatu i House of Representatives u kojima nedvosmisleno kaè da Bosna i Hercegovina ho}e da se unilateralno skine "arms embargo". Tad na{i neprijatelji me|u kongresmenima nisu vi{e mogli licemjerno govoriti kako su za pomo} Bosni i Hercegovini, `rtvi agresije, i glasati protiv skidanja "arms embarga" pa je skidanje izglasano dvotre}inskom ve}inom, tako da ga ni Clinton vi{e nije mogao zaustaviti.. To su bili zvjezdani trnuci bosanskih patriota u SAD. Vidjelo se da je ogromna ve}ina ameri~kog naroda na strani pravde i, {to je jo{ va`nije, da Haris Silajdì} nije izdajnik. Me|utim, ve} nekoliko dana poslije glasanja u Kongresu, Haris Silajdì} je bio perfidnom Izetbegovi}evom igrom doveden u situaciju da ponudi ostavku na premijersko mjesto. Skidanje "arms embarga" nije mogao zaustaviti Clinton, ali su ga zaustavili Izetbegovi} i

102

[a}irbej jer su napravili munjevit prodor u "mirovnom procesu" na pregovorima u Genevi od 8. septembra, tako da je skidanje embarga postalo bespredmetno. Interesantno je spomenuti da se i Franjo Tu|man umije{ao u sukob Izetbegovi}a i Silajdì}a. Da bi oja~ao djelitielje Bosne i Hercegovine Tu|man je stavio i svoj autoritet pobjednika nad Kninom u igru. Naime, dan uo~i diskusije u Skup{tini BiH o povjerenju Silajdì}evoj vladi on je dodijelio Odlikovanja; kraljice Jelene Aliji Izetbegovi}u, a Zrinskoga Muhamedu [a}irbeju !? Primanje tog odlikovanja od strane Izetbegovi}a je zaista skandalozno. Kao prvo, kraljica Jelena je bila bosanska kraljica i time {to je smatra hrvatskom kraljicom, Franjo Tu|man daje do znanja da je za njega i Bosna i Hercegovina samo jedna od hrvatskih zemalja kao {to je npr. Dalmacija. Osim toga, skandalozno je da Izetbegovi} odmah poslije masakra u Srebrenici, a dok jo{ traje masakr u @epi, slavi i prima ordenje. Ovakvi Izetbegovi}evi potezi pokazuju da on tragedije Srebrenice i @epe nije doìvio kao neuspjehe svoje politike. Boè moj, poslije 7 hiljada zaklanih Bo{njka u Srebrenici, velikim dijelom i njegovom krivicom, on ide da prima ordenje od onih koji su sau~esnici u zlo~inu. Ne trebam obja{njavati koliko je Tu|man doprinio na{oj nesre}i, a u trnutcima kada je nesre}a dostigla kulminaciju, najodgovorniji ljudi u BiH primaju Tu|manovo ordenje. Da li }e Bo{njaci ikada shvatiti koliko ih Izetbegovi} prezire kada im moè tako {ta raditi.

êtnici su vojno poraèni Po~etkom avgusta 1995. nova ~etni~ka ofanziva na Biha} je posluìla Franji Tu| manu kao povod da iznenada napadne "Krajinu" sa svih strana. Dok je 50 ~etni~kih tankova iz "Krajine" bilo angaòvano na osvajanju Biha}ke enklave, a UN ponovo neefikasne u za{titi `rtava ~etni~ke agresije, u sukob se iznenada uklju~ila Hrvatska. U stvarno rekordnom roku Hrvatska je mobilisala sto hiljada vojnika i munjevito napala na srpsku paradràvu Krajinu u Hrvatskoj sa svih strana, osim u isto~noj Slavoniji. U sudaru sa dobro naoruànim mu{karcima êtnici nisu bili tako hrabri kao sa nenaoruànim civilima Srebrenice i @epe. Pred Hrvatskom vojskom nisu izdràli ni 3 dana. Ipak pad Knina nije bila rekordno brza kapitulacija "hrabrih srpskih junaka". Rekordna je bila kapitulacija zapadne Slavonije, za samo dva dana, ne{to ranije u maju 1995. Serija munjevitih srpskih poraza je nastavljena i u Bosni i Hercegovini. êtnici su krajem septembra i po~etkom oktobra 1995. izgubili ogromnu teritoriju Bosanske Krajine od Biha}a i Bosanskog Novog do Jajca i Donjeg Vakufa. Na Ozrenu je pala Vozu}a i spojili su se Drugi i Tre}i korpus. Put za Doboj je bio otvoren. Prvi korpus je zavladao ogromnim prostranstvom Treskavice i nedostajalo je samo 10 km. da se spoji sa Gora`dem. Tada Republika Srpska priznje kapitulaciju i Koljevi} dramati~no poru~uje: "Ako se ne{to hitno ne u~ini za 36 sati }e srpska komponenta u Bosni i Hercegovini doìvjeti slom." êtnici

103

su bili potpuno razbijeni, a srpske izbjeglice su svojim traktorima bez goriva zakr~ili Posavski koridor, tako da im ni pomo} iz Srbije nije mogla sti}i. Na stranu to {to u kratkom vremenu Srbija nije ni mogla mobilisati i poslati ve}u armiju u daleku Bosansku Krajinu. Osim toga, ta bi Armija bila krupan cilj za bo{nja~ku i hrvatsku artiljeriju na Posavskom koridoru. Sloboda je bila na vidiku. Medjutim, tada Izetbegovi} hitno na pregovorima od 8. i 26. septambra konstitui{e Republiku Srpsku i potpisuje primirje od 10. oktobra. Za dva dana 12. oktobra uspijeva i borbe zaustaviti. Time je ~etni~ki poraz preto~io u pobjedu, a na{u pobjedu nagradio podjelom i nestankom Bosne i Hercegovine. To }e biti ovjekovje}eno u Dytonu. U BiH delegaciji nema nikoga ko je za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Polagale su se nade u Silajdì}a. Me|utim, Silajdì} se na kraju ipak pokorio Izetbegovi}u . U Daytonu ne pruà nikakav otpor podjeli Bosne. Malo mu je bilo neprijatno kada su davali Srebrenicu i @epu. Njemu je draga Bosna i Hercegovina, ali ipak vi{e voli svoju funkciju. Plakao je na mitingu u Tuzli sa upravo prognanim i povrije|enim Srebrni~anima kada ga je Izetbegovi} ru{io sa vlasti, ali nije plakao kada je Srbrenica davana Republici Srpskoj u Daytonu. Poznat mi je njegov stav u Daytonu jer smo sa njim razgovarali i dr. Vahid Sendijarevi} i Kasim Hadòvi} iz New Jerseya i ja. Moj razgovor sa njim je zavr{io ovako: Na moje apele da ne potpisuju nestanak Armije BiH, njegov odgovor je bio: "Lako je vama odavde biti za jedinstvenu Bosnu. [to se ne vratite u Bosnu? Onda bi druga~ije pri~ali." Ja sam mu odgovorio: Moja trenutna neprisutnost u Bosni i Hercegovini je jeftin izgovor jednog predsjednika Vlade za izdaju domovine i potpis nestanka Bosne i Hercegovine i to u trenutku kada na{a Armija pobje|uje. U trenutku sam primjetio da je slu{alica spu{tena. Izgleda da su politi~ari u Bosni, budu}i da su se okruìli ulizicama, izgubili smisao da slu{aju bilo kakvu kritiku iz naroda o ~ijoj sudbini odlu~uju.

Armija i politika Krajem aprila 1992. Tuzla se napunila izbjeglicama. Najvi{e je bilo Zvorni~ana. Kada je pala Kula Grad, posljednje upori{te Zvorni~ana, ja sam upoznao trojicu boraca koji su se tamo borili. Primio sam ih da stanuju kod mene i sprijateljio se sa njima. Posebno mi je bio drag osamnaestogodi{nji Mevko Omerovi} . Njemu sam poklonio svog "{korpiona". Znao sam da se oni ne}e dugo zadràti kod mene. êznuli su da se vrate i bore za svoj Zvornik. Ta borba je smisao njihovog ìvota. Niko ne smije tim ljudima oduzeti pravo da se bore za svoju ~ar{iju i svoje domove. Njima ni na kraj pameti ne pada da je Zvornik srpski

104

grad samo zato {to su ga Srbi zauzeli oru`jem. Oni znaju da je Zvornik njihov i da }e istjerati pravdu jedino oru`jem. U Armiju BiH su ponovo oti{li 16. maja 1992., dan nakon osloba|anja Tuzle, kada je Armija BiH naoruàla ve}i broj vojnika oru`jem zaplijenjenim od JNA poslije doga|aja na Br~anskoj Malti. Odmah su oti{li na rati{te u zvorni~ka sela oko Sapne. Kasnije sam ih ~esto sretao na odsustvima u Tuzli. Stotinu puta im je Izetbegovi} u~inio ve}u nepravdu kada je potpisao da je Zvornik srpski nego ~etnici koji su ih pu{kama istjerali iz njihovih ku}a. Suo~eni sa izdajom oni su poru~ivali: "Ne}e njega vojska slu{ati." Me|utim, polahko ali sigurno Izetbegovi} je nagrizao Armiju BiH. Svaka vojska je zasnovana na sna`noj hijerarhiji. Zato je vojska vrlo ranjiva. Dovoljno je smijeniti nekoliko najvi{ih oficira i imati snaàn uticaj u Armiji. To se dogodilo i Armiji BiH. Ve} u julu 1995. gotovo da nema ni jednog vi{eg oficira od onih koji su odbranili Bosnu i Hercegovinu 1992. Meni je najvi{e ào {to su smjenjeni haroji kao {to su genaral Sefer Halilovi}, prvi komandant Patriotske lige i Armije BiH, general Ivan [iber , zasluàn za formiranje Armije BiH i odbranu Sarajeva na po~etku rata, Kerim Lu~arevi} , ~ovjek koji je odbranio Predsjedni{tvo i oslobodio brdo Mojmilo, tj. deblokirao sarajevsko predgra|e Dobrinju, general Mustafa Hajrulahovi} Talijan, komandant 1. korpusa u vrijeme pobjeda na Pofali}ima i @u~i, general Hazim [adi} (oslobodio Vijenac i odbranio Olovo), general Arif Pa{ali} (deblokirao Mostar), general Ramiz Drekovi} (prije Dudakovi}a uspje{no branio Biha}) itd. Dodajmo im i Nasera Ori}a koji je odvojen od svoje Srebrenice kada joj je najvi{e trebao. Oni su bili oni koji su Bo{njacima vra}ali nadu izjavama da "Armija ne}e dati podjelu Bosne i Hercegovine", dok je Izetbegovi} hodao po svijetu i potpisivao podjele dràve. Prije smjenjivanja je Izetbegovi} kritikovao Sefera Halilovi}a rije~ima: "Ima nekih ekstremista koji kaù da }e rat biti gotov kada se "ljiljani" zavihore u Banja Luci i Grudama." Zamislite, za predsjednika Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine ekstremista je onaj ko kaè da Armija Bosne i Hercegovine ima pravo da oslobodi svaku stopu svoje domovine. Svoje izjave ovi heroji su skupo platili. Sefera Halilovi}a su poku{ali ubiti raketom u stanu. On je slu~ajno ostao neozlije|en, ali mu je ubijana èna, dijete i ènin brat. Kerim Lu~arevi} truhne po zatvorima zajedno sa ~etnicima samo zato {to je èlio jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, tj. onakvu za kakvu se na rije~ima zalagao i Izetbegovi} kada su mu trebali bo{nja~ki glasovi da osvoji vlast. Ostali su izgubili uticaj na odlu~ivanje u Armiji BiH. U jednom intervjuu u Ljiljanu 1995. Sefer Halilovi} kaè: "Od po~etka ovoga rata neka nevidljiva ruka stalno vu}e pogre{ne poteze." On zna da su mnogi neprijatelji Bosne i Hercegovine bili angaòvani kao Izetbegovi}evi specijalni agenti ili savjetnici. U tom intervjuu on spominje Aliju Delimustafi}a predratnog ministra unutra{njih poslova i vlasnika CENEX-a, zatim Armina Poharu i Jasmina Jaganjca kao neprijatelje Bosne i Hercegovine koje nam je podvalila neka "nevidljiva ruka". Tragedija je da Sefer Halilovi} nikada javno nije pre{ao rubikon i optuìo Izetbegovi}a da je ta nevidljiva ruka koja ru{i Bosnu i Hercegovinu sam Izetbegovi} . Sefer Halilovi} je zamjenjen Rasimom Deli}em, ~ovjekom koji se

105

kao i Sefer Halilovi} zalaè za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, ali koji svoje govore zavr{ava re~enicom: "Armija je za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, ali slu{a}e kako se politi~ari dogovore." U toj re~enici je su{tinska razlika izme|u Halilovi}a i Deli}a i obja{njenje za{to je Halilovi} zamijenjen Deli}em . Me| utim, armija je ipak progresivna snaga sastavljena od patriota i heroja. Komandanti kao {to su generali Atif Dudakovi} (5. korpus), Mehmed Alagi} (7. korpus), Vahid Karaveli} i svi ranije nabrojani su ljudi odani Bosni i Hercegovini. Jedina im je mana {to nisu posumnjali da Izetbegovi} èli podjelu Bosne i Hercegovine. Da su se malo vi{e bavili politikom mo`da su mogli sprije~iti neke Izetbegovi}eve pregovore i potpise koji su nanijeli ogromnu {tetu Bosni i Hercegovini. Sjetimo se samo primirja od 12. oktobra 1995. koje je Izetbegovi} obezbijedio poslije Koljevi}evog vapaja da }e "srpska komponenta u Bosni i Hercegovina doìvjeti slom za 36 sati, ako se ne{to hitno na u~ini." To je bilo poslije totalnog kolapsa ~etnika u septembru i oktobru 1995. kada su za desetak dana izgubili Drvar, [ipovo, Jajce, Kulen Vakuf, Donji Vakuf, Bosanski Petrovac, Bosansku Krupu, Klju~, Sanski Most, Mrkonji} Grad, banjalu~ku hidroelektranu Bo~ac, pola Ozrena, pola Manja~e, velika podru~ja na putu do Gora`da. Totalno rasulo ~etnika je zaustavio Izetbegovi} priznanjem Republike Srpske i potpisivanjem primirja. Za{to ne poraziti agresora i ne osloboditi se? Za{to pustiti agresoru da zadrì oplja~kano i da izbjegne zasluènu kaznu? Po{tediti ~etni~ki pokret od sloma, zna~i izvr{iti samoubistvo na{e domovine. Mo`da jo{ nije kasno da Armija uzme stvar u svoje ruke i spasi Bosnu i Hercegovinu i samu Armiju BiH, ~ije je razoruàvanje potpisao Izetbegovi} u svim dosada{njim pregovorima..

Glava 13 Drugi o ratu u BiH Veoma sli~ne kritike politike SDA i Izetbegovi}a dolaze i od Socijalista Nijaza Durakovi}a i od UBSD-a Selima Be{lagi}a i od Zulfikarpa{i}evih Bo{njaka, i od prijatelja Bosne i Hercegovine kao {to su npr. prof. Ivo Banac , dr Zdravko Tomac ili prof. Francise Boyle , advokat Bosne i Hercegovine na sudu u Hagu,

106

kojega je Izetbegovi} otpustio zbog njegovog traènja da Bosna i Hercegovina insistira na pravu umjesto da pregovara. Izetbegovi} nikada nije dozvolio Boyleu da tuì Veliku Britaniju zbog njene uloge u Bosni i Hercegovini i na kraju ga je i otpustio jer je Boyle insistirao na toj tu`bi. înjenica da su stavovi tih ljudi toliko sli~ni stavovima Bosanskog kongresa u kritici Izetbegovi}eve politike, mada su nastali u raznim dijelovima svijeta i od ljudi koji se uop{te li~no ne poznaju, dokazuje da su oni u pravu. Nemogu}e je da vi{e ljudi koji nezavisno jedni od drugih razmi{ljaju prave istu gre{ku. Identi~ne gre{ke se javljaju samo kod onih koji prepisuju. Ako, pak, nekoliko ljudi koji rade samostalno do|u do istog zaklu~ka to je pouzdan dokaz da je njihovo razmi{ljanje ispravno. Bosanski kongres nema ambicija da se bori za vlast, nego samo da obrazuje bosanske patriote kako da prepoznaju izdaju i spase domovinu. Zato je Bosanski kongres ne{to direktniji u svom nastupu. U ovoj glavi se navode neka karakteristi~na razmi{ljanja durgih o ratu u BiH.

Proglas Muslimanske bo{nja~ke organizacije U vremenu kada na{a domovina prolazi kroz najteè razdoblje svoje hiljadugodi{nje povijesti, svjesni historijske odgovornosti koja stoji pred svakim pojedincem, a posebno pred politi~kim organizacijama, osvr}u}i se na minulo i istovremeno gledajuci naprijed, kao {to smo to uvijek ~inili, Glavni odbor Muslimanske Bosnja~ke organizacije, nakon duèg konsultiranja s ~lanstvom i rukovodstvima odbora {irom Bosne i dijaspore, sastao se 13-14. maja 1995. u Ljubljani s namjerom da dade osvrt na sada{nju situaciju u na{oj domovini i odredi se naspram budu}nosti. U tom pogledu èlimo na{emu ~lanstvu, simpatizerima i sveukupnoj javnosti saop}iti na{a gledanja, ne u namjeri da kritiziramo, ve} da dademo poticaj ja~anju svih patriotskih snaga u osloba|anju okupiranih dijelova domovine i stvaranju preduvjeta za konstituiranje Bosne kao demokratske dràve svih njezinih gra|ana.

MBO nosilac ideje bo{nja{tva Temeljna odrednica na{e organizacije, po~ev od njena osnutka, bila je i ostala borba za bo{nja{tvo, ne samo kao termin koji bi zamijenio vje{ta~ki stvoren i nametnut pojam "Musliman" u nacionalnom odre|ivanju ve}inskog naroda u Bosni, nego za bo{nja{tvo kao osnovni preduvjet njezina opstanka. Vo|eni historijskim naslije|em i duboko svjesni opasnosti koja prijeti domovini u ovom te{kom vremenu, èlimo istaknuti da bo{nja{tvo kao nacionalna odrednica nije, niti smije biti, privilegija vezana za religijsku pripadnost. Svi oni

107

koji se nacionalno osje}aju Bo{njacima to jesu i to im pravo, kao jedno od osnovnih ljudskih prava, niko ne moè osporiti. Oslanjaju}i se na programsku deklaraciju MBO, koja u svojoj prvoj ta~ki borbu za vra}anje povijesnog imena "Bo{njak" nalaè kao imperativ, ve} su na popisu stanovni{tva 1991. prvi Bo{njaci bili ~lanovi i simpatizeri na{e stranke. To nam je pravo osporavano, ~ak i zabranjivano da se tako izja{njavamo, zbog ~ega smo od Skup{tine, Predsjedni{tva i Vlade Republike Bosne i Hercegovine, po~etkom 1993. zahtijevali da se nacionalno ime Bo{njak uvede u zvani~nu nomenkulaturu nacionalnosti gra|ana Bosne. Vrijeme je pokazalo da se taj problem nije mogao rije{iti druga~ije nego onako kako smo ga mi postavili i kako smo predlagali. Borba za afirmaciju bo{nja{tva, ne smijemo zaboraviti, trajala je tri godine. U te tri godine svi smo mi izgubili dragocjeno vrijeme, tro{e}i nepotrebno na{e snage. Sve zabune {to su ovih godina stvarane nanijele su na{oj borbi neprocjenjive {tete. Krivci za to ne samo da èle zaba{uriti svoju borbu protiv bo{nja{tva, nego se pona{aju kao da su ga izmislili. U tome se isti~u upravo oni koji su prednja~ili u svome predanom sluganstvu komunisti~kom reìmu, zara|uju}i poene kroz pisanja knjiga po narud`bi i drànju razli~itih predavanja protiv bo{nja{tva. Bo{nja{tvo su takvi degradirali kao tvorevinu austrijske uprave, odnosno Benjamina Kalaja , i emigracije, odnosno Adila Zulfikarpa{i}a , ignorantski se igraju}i povije{}u i navodno propu{tenim {ansama devetnaestoga stolje}a. Ovo dana{nje op}e prihva}anje bo{nja{tva moè dovesti do izolacije prema ostalom svijetu jedino ako ga se veè za vjeru, a ne za teritoriju, ne za domovinu. Na te opasnosti i njihove nosioce mi èlimo upozoriti. Dok se Srbi i Hrvati trude svim silama da pridobiju u svoje redove i one koji ne pripadaju njihovim nacionalnim korpusima, dotle se neki iz na{ih redova trude zatvoriti vrata za one koji se osje}aju Bo{njacima. Mi smatramo da bo{nja{tvo mora ostati otvoreno i pristupa~no za sinove Bosne, a naro~ito za one koji se bore za njezino jedinstvo, njezinu slobodu i nezavisnost, kako je uvijek bilo u njenoj dugoj povijesti. @elimo iznova naglasiti da je bo{nja{tvo bilo i ostaje prva i temeljna premisa osnivanja i postojanja na{e organizacije. Mi smo bili lu~ono{e ove ideje i bit } emo i dalje njezini nosioci.

Historijski sporazum bio je jedina alternativa ratu

108

Programska deklaracija MBO, donesena 1990, izri~ito isti~e imperativ politi~ke borbe za neovisnu Bosnu i Hercegovinu u njezinim povijesnim granicama. To je bila konstanta na{e politike. Bosanski narod dijelio je gledi{te na{e stranke da se Bosna ne moè dijeliti na nacionalnim i vjerskim principima i da svaka podjela nu`no povla~i sukobe i vodi u propast. To je ìvotno pitanje Bosne, to je problem na{ega opstanka, a cjelovita Bosna bila je, i danas jest, jedina realna politika, politika koja se mogla sprovesti, koja se morala zastupati od strane svih onih koji su, u bilo kojem momentu, aktivno djelovali u politi~kom ìvotu Bosne. Nesposobnost vladaju}ih stranaka da se politi~ki dogovore o najva`nijim pitanjima budu}nosti Bosne vodila je u krvavi obra~un i nacionalni sukob. Zbog toga je u na{oj stranci ro|ena ideja za stvaranje Historijskog sporazuma koji bi sprije~io rat, a bio je zasnovan na principima suverene, jedinstvene i ravnopravne Bosne. Valja ista}i da u onom trenutku Bosnom jo{ nije bila potekla krv, mada je sve na to slutilo. No, ideja sporazuma, koja je u po~etku bila prihva}ena od Alije Izetbegovi}a i SDA, ubrzo je odba~ena i napadana iz nama ni danas nejasnih razloga. înjenica da se danas, nakon {to je u Bosni pobijeno 300.000 Bo{njaka, izlaz traì u izravnom sporazumijevanju s eksponentima politike koja je izvr{ila agresiju na Bosnu, danas svakom, pa i onom ko je, pod utjecajem propagande, bio protiv Historijskog sporazuma, daje jasnu predod`bu o ispravnosti na{e politike i inicijative kojom je rat trebalo sprije~iti, a ne nakon svih `rtava sjedati za isti stol s onima koji nas ubijaju. Cijelo vrijeme ovoga sukoba na{e dràvno vo|stvo (ljudi kojima je na demokratskim izborima 1990. dan mandat da, na osnovu svojih izbornih programa u kojima nije bilo rije~i o podjeli Bosne, izvedu ovu zemlju iz komunisti~kog u demokratsko i slobodno dru{tvo) neprekidno se sporazumijeva, kontaktira i pregovara, bilo posredstvom me|unarodnih sila, bilo izravno s na{im ubicama i onima koji su izvrsili agresiju na Bosnu. Mi smo pak bili pokrenuli jedan sporazum ~iji se efekat pokazao u nekoliko dana, koji je ~itavu situaciju mogao izmijeniti i rat sprije~iti. Stoga je izvan svakoga razuma kritizirati Historijski sporazum, koji je bio jedini realni projekat toga politi~kog momenta, a kojeg su zamijenili brojni oportunisti~ki i kapitulanski sporazumi koji su Bosnu dijelili, kasapili i upropa{tavali. Sporazumi {to su potom uslijedili, po~ev{i od lisabonskog, londonskog, VanceOwenovog, washingtonskog, bonskog, pa do prijedloga Kontaktne skupine, a koji su prihva}eni i potpisani od strane zvani~nih predstavnika Bosne, svi bez izuzetka imali su za osnov podjelu Bosne na etni~kom principu i legalizaciju rezultata ostvarenih agresijom. Takav pristup devalvira rezultate koje postiè

109

Armija Bosne i Hercegovine, i poni{tava rezultate slobodno izraène volje ve}ine gra|ana Bosne iskazane na referendumu 1992, a ne zaustavlja rat. Zbog toga smatramo da se jedini izlaz za budu}nost na{e domovine i opstanak bo{nja~kog naroda nalazi u vojni~kom porazu agresora.

Federacija kao korak zbliènja Bo{njaka i Hrvata Federacija Bosne i Hercegovine, ustanovljena Washingtonskim sporazumom, po na{em gledanju, moè predstavljati samo prijelazno rje{enje. Najvrjednija strana toga sporazuma je zaustavljanje rata izme|u Bosne i Hrvatske i otvorenog ratnoga sukoba izme|u Hrvata i Bo{njaka u Bosni. Federacija na principu 51:49, i bez sudjelovanja Srba i ostalih naroda u Bosni, predstavlja, tako|er, podjelu na etni~kom principu, a ne osigurava njezinu cjelovitost, {to prakti~ki zna~i nestanak Bosne kao dràve. @elimo ista}i da bi od najve}eg zna~aja za obje strane bilo aktiviranje zajedni~koga {taba i sudjelovanje Hrvata u osloba|anju svih okupiranih dijelova Bosne. O~igledno je da su federalne i republi~ke kompetencije do te mjere konfuzne, da je nemogu}no normalno funkcioniranje dràve, pa se otvaraju vrata svakovrsnim opstrukcijama. Smatramo da pravni sistem u ovakvim uvjetima ne moè funkcionirati i da je rije~ o osmi{ljenom sabotiranju funkcioniranja Republike. Stoga se MBO protivi onoj politi~koj struji u Republici koja kroz prakti~ne mjere u procesu utemeljivanja Federacije vodi k rastakanju Bosne i koja nas dovodi u situaciju da vlastitim zakonima ugrozimo subjektivitet Republike Bosne i Hercegovine i legaliziramo okupaciju teritorija koje drì agresor.

Obrana zemlje Smatramo da je Armija Bosne i Hercegovine faktor koji pruà garancije da } emo osloboditi okupirane teritorije od ~etnika. To sigurno ne mogu, nemaju za to sposobnosti i, {to je najgore, za to nemaju volje politi~ke strukture (kako na{a tako ni me|unarodna). Ovdje treba naglasiti da je na{a dràva sigurno uradila dobar dio posla organiziraju}i Armiju BiH. Moèmo mirne du{e kazati da na onim prostorima koje kontrolira Armija BiH nema ratnih zlo~ina, nema ubijanja, nema diskriminacije, nema vjerskoga i nacionalnoga terora. Toga moramo biti svjesni, i mi u tom pogledu svim faktorima koji u tome imaju udjela, prije svega

110

Predsjedni{tvu, Vladi, civilnim organima, a najvi{e vojnim, odajemo nu`no priznanje. Me|utim, u isto vrijeme moramo naglasiti da Armija ne moè biti instrument niti jedne osobe, niti jedne politi~ke partije, {ta vi{e, ni jednoga naroda. Armija BiH moè biti isklju~ivo instrument Bosne. U posljednje vrijeme javlja se u Skup{tini BiH, kao i na drugim mjestima, tendencija kojom se èli prikazati da je Armiju stvorila SDA, da ju je ona naoruàla i dala sredstva za njezine potrebe. To je notorna neistina i takve se tendencije moraju suzbiti. Op}e je poznato da je pomo} do{la od na{ih prijateljskih, arapskih dràva i drugih institucija i pojedinaca koji su spremni svoja sredstva staviti na raspoloènje za obranu nedu`nog civilnog stanovni{tva i suvereniteta Bosne. Novac nije slan Stranci demokratske akcije, ve} narodu i Armiji Bosne i Hercegovine. Moramo napomenuti da je bilo momenata kada su na{e zvani~ne politi~ke strukture digle ruke od Armije. Najbolji dokaz je Vance-Owenov plan, koji je predvi|ao demilitarizaciju Bosne, ~ime bi Srbi bili oslonjeni na srpsku vojsku u Srbiji, Hrvati na hrvatsku vojsku u Hrvatskoj, a Bo{njaci bi ostali goloruki. [to na{i neprijatelji nisu imali dovoljno pameti da to protiv nas iskoriste i taj put podjele Bosne sprovedu u djelo nije, naàlost, ovisilo od pametne politike na{ih politi~kih struktura, ve} od razvoja situacije i drànja na{eg neprijatelja koji je nezasitan u svojim megalomanskim zahtjevima. Imamo saznanja da se mobilizaciji vojske nije uvijek prilazilo s interesa dràve i s dovoljno stru~nosti, a naro~ito da se nije svaka prilika iskoristila da se do|e do sredstava za obranu. No, i pored svega toga Armija ostaje jedan od najva`nijih faktora koji je izrastao u borbi i koji iz dana u dan ja~a, i svaki gra|anin, a naro~ito ljudi koji su na vlasti moraju uraditi sve da ta Armija ostane zdravi dio na{ega tijela, sposobna da oslobodi domovinu. Uo~avamo àlosne pojave, da se opozicioni na~in promi{ljanja i djelovanja nastoji u{utkati mobilizacijom u Armiju BiH. Osobe koje predstavljaju politi~ku smetnju Stranci demokratske akcije, po kazni se mobiliziraju u Armiju, da bi se njihovo djelovanje onemogu}ilo. Za nas je biti pripadnikom Armije Bosne i Hercegovine ~ast, a sluènje u njoj i obrana Bosne, ne moè se uzimati kao kazna i metod eliminacije iz politi~kog ìvota. Armija ima du`nost da oslobodi na{u domovinu. U tom cilju na komandna mjesta moraju stati najsposobniji ljudi. Ne smije se dozvoliti da ona bude iskori{tena i zloupotrijebljena od strane jedne stranke, tako {to }e na komandna mjesta biti postavljeni ljudi po kriteriju odanosti stranci; kriterij, pored stru~nosti, treba da bude odanost suverenitetu Bosne, njezinoj slobodi i demokraciji.

111

Muslimanska bo{nja~ka organizacija zalaè se da na komandna mjesta Armije do|u oni oficiri koji su zasluge stekli svojom hrabro{}u i umije}em na bojnome polju. Jo{ jednom napominjemo da ne}emo prihvatiti nikakvu podjelu Bosne i da Armiju doìvljavamo kao garant osloba|anja i povratka Bo{njaka njihovim domovima u Fo~i, Rogatici, Bijeljini, Br~kom, Prijedoru, Banjoj Luci, Stocu, Po~itelju, Sanskome Mostu, Derventi, Jajcu, Doboju i svim drugim, danas okupiranim krajevima domovine.

Vjera se ne smije zloupotrebljavati Ne treba ni u jednom momentu zaboraviti niti dovoditi u sumnju ~injenicu da smo mi Bo{njaci kroz povijest uvijek bili vezani za na{u zemlju i za na{u vjeru. Ali, na na{im prostorima uvijek smo skupo pla}ali poku{aje manipulacije vjerskim osje}ajima i manipulaciju politike vjerom. Pripadni{tvo nekoj stranci ne smije nikome davati neki privilegirani poloàj, niti pred zakonom ljudskim, niti pred zakonom boìjim. Iskrena odanost vjeri pitanje je svakoga ~ovjeka, i ~ovjek je po na{em shvatanju za to odgovoran jedino Bogu. U posljednje vrijeme neki primitivni fanatici èle prikazati ovu na{u tragediju kao boìju kaznu, jer da nismo bili dobri muslimani. To bi zna~ilo da su na{e ubojice i kolja~i, da su ~etnici ti koji provode boìju volju, da su oni ti koji nas trebaju kazniti i izvesti na pravi put. Gubitak na{ih ku}a, imovine i ìvota èli se prikazati kao neki pozitivni akt. Tri stotine hiljada ubijenih, milion pet stotina hiljada prognanih, sedamdeset hiljada silovanih, deseci hiljada osaka}enih, to su `rtve zlo~inaca, a ne boìja kazna. Ide se u tome toliko daleko da se pojavljuju razne hodè koje govore da, i ako svi muslimani u Bosni propadnu, Islama u svijetu ne}e nestati, nego }e on time postati jo{ ja~i. Mi ustajemo protiv onih koji vjeru zloupotrebljavaju u cilju opravdanja poraza i vlastitih gre{aka. Ljubav za domovinu i obrana domovine uvijek je bila vezana za vjerske osje}aje kod muslimana i ona treba da i dalje ja~a na{a patriotska osje}anja, ali vjera nikada ne smije biti manipulirana od politike niti tuma~ena od ljudi koji na bilo kakav na~in nije~u patriotska osje}anja i one konstruktivne islamske osobine. Po uzoru na Iran, kod nas se pojavljuju vjerski fanatici s namjerom da uzurpiraju mjesta koja im ni po ~emu ne pripadaju. S vjerom se naro~ito manipulira u novinama, knjigama, pa i ustanovama, ide se dotle da se u

112

diplomaciju {alju razne softe, umjesto iskusnih intelektualaca kojih Bosna ima dovoljno. Pretjerivanje u vjeri nije osobina Islama. Zloupotreba vjere je protuislamska pojava. Na{a se stranka bori protiv zloupotrebe vjere i protiv terora neznalica koji je èle tuma~iti. Mi ustajemo protiv privilegija onih mladih softa koje po Europi, s diplomatskim ispravama, vr{ljaju i iskori{tavaju bo{nja~ki narod, umjesto da se bore u vojnim jedinicama i tamo vr{e svoje islamske du`nosti. (Nailazimo na primjere da u pojedinim mjestima nema ni jednoga imama i neuki ljudi klanjaju dènaze. Naravno da to u nu`di moè izvr{iti svaki borac, ali nama nije nu`da takva da se po Europi sre}u na stotine svr{enih medreslija, a na{e jedinice namaju ~ovjeka koji }e {ehitu klanjati dènazu.) Mi traìmo da se takvi po{alju u domovinu i pridruè svojim kolegama koji stoje u redovima Armije BiH i da tamo vr{e du`nosti za koje su {kolovani, a ne da po Europi filozofiraju i prave se u~enjacima koji nam daju fetve, a zapravo vrije|aju na{a vjerska osje}anja.

Moralni pad Da bi na{a tragedija bila jo{ dublja, rane jo{ bolnije, uporedo s uni{tenjem civilnog stanovni{tva i gubitka teritorije, slobode, materijalne ìvotne egzistencije, do{lo je i do op}eg moralnog propadanja, do gubljenja osnovnih ljudskih temelja. Mi demoralizaciju na{ega dru{tva, a naro~ito na{e inteligencije, smatramo jednom od najteìh tragedija koja je pogodila na{u zemlju. Ona se o~ituje u brojnim vidovima. Na prvom mjestu treba ista}i korupciju, koja je uvijek znak nezdravog stanja i lo{e dràvne strukture. Te{ko materijalno stanje uzrok je da se ljudi prodaju za male poloàje i beneficije. Sposobnost i patriotizam nisu kriterij u izboru kadrova za dràvne, diplomatske i druge funkcije koje se u nas dijele bez kontrole parlamenta i javnoga mnijenja. @elimo ista}i da je isklju~enje javnoga mnijenja iz procesa odlu~ivanja (a ono predstavlja najva`niji faktor demokracije) omogu}ilo provo|enje brojnih mahinacija od strane pojedinaca koji sjede na visokim dràvnim i drugim poloàjima. U doba op}e bijede zavladala je nevjerojatna gramzljivost raznih familija i pojedinaca koji bez kontrole tor{e goleme sume novaca kupuju}i po inozemstvu vile, stanove, otvaraju}i firme, polaù}i velike svote bosanskog novca na privatne ra~une. Proteìranje familija pre{lo je svaku ljudsku mjeru i dobilo formu dru{tvenog skandala. Sestre, bra}a, sinovi, k}eri i ro|aci postavljaju se na mjesta {efova kabineta, savjetnika, direktora, ambasadora, ata{ea i konzula, pa se tim

113

poloàjima nagra|uju snahe, zetovi i familijarni prijatelji, a kupuju politi~ki protivnici. Vode se ~ak i podzemni ratovi raznih klanova, koji se prate kao kriminalne serije. Bosna dobiva stotine stipendija koje prije svih koriste sinovi o k}eri dràvnih i strana~kih funkcionera. Zloupotreba dràve i pronevjere koje se naziru skrivaju se od javnosti, a dràvni organi i sudovi ne upu}uju se da istraùju te pojave. Od gra|ana Bosne uzimaju se silni novci na ime izdavanja razli~itih potvrda, paso{a, voza~kih i drugih isprava. Nametnut je jedan nezakonit i nemoralan porez koji je jednako opteretio i one koji rade i izbjegle, a u mnogim slu~ajevima ranjenike i invalide. Manipulacija s humanitarnom pomo}i posebno je poglavlje na koje samo èlimo skrenuti pa`nju, kao i na hiljade osoba koje u inozemstvu sakupljaju pomo} za Armiju i obranu, u ime postoje}ih i nepostoje}ih humanitarnih organizacija. Humanitarna pomo} zloupotrebljava se u politi~ke svrhe, za kupovinu glasa~a, boga}enje stranaka i pojedinaca, ili kao sredstvo politi~kog pritiska. Sa ~asnim izuzecima onih koji se kao radnici ve} duè vremena nalaze u inozemstvu, onih koji su na lije~enju i izuzimaju}i prognanike, veliki broj gra| ana, a naro~ito djece imu}nijega sloja, pod raznim izgovorima napustili su zemlju. Hiljade mladih ljudi nalaze se po izbjegli~kim centrima, a mnogi na univerzitetima i {kolama gdje uz materijalnu pomo} raznih ustanova provode lagodni ìvot. Oni su ~esto grlati u svome patriotizmu, ali kao navija~i iz daljine, umjesto da idu Bosnu i bore se u redovima Armije BiH. Mi s bolom konstatiramo da postajemo zemlja dezertera. Zato }emo se svim silama truditi da se ljudi sposobni za borbu vrate u Bosnu. Sve vi{e uzimaju maha ljudi koji se stide svoje pro{losti i kriju je, svoju sada{njost temelje na pokornom sluganstvu, dok gaze preko le{eva, grade}i svoj rad na neistinama, ne biraju}i sredstva i metode kako bi se dodvorili svojim novim gospodarima.

MBO za ujedinjenje demokratskih snaga Muslimanska bo{nja~ka organizacija je za ~itavo trajanje rata insistirala na mobilizaciji svih demokratskih stranaka koje stoje na principima suvereniteta, demokracije i nedjeljivosti Bosne. Htjeli smo prije svega pred svijetom pokazati kako Bosna nije zemlja koja pripada samo jednome narodu i vjeri, ve} da je to multinacionalna i multikulturalna zajednica, koja se kao takva na svaki na~in treba i da o~uva. Protiv poku{aja uzurpacije vlasti i republi~kih ustanova mi smo vi{e puta inicirali ujedinjenje opozicionih demokratskih stranaka. Tako smo

114

organizirali sastanke u Genevi, Ljubljani, Mariboru, Sarajevu te s opozicionim strankama potpisali ugovore o politi~koj suradnji. @elimo ovaj put naglasiti da } emo u~initi sve za ujedinjenje demokratske opozicije, da se ona konstituira i zajedno istupi u svim politi~kim akcijama, na lokalnim i republi~kim izborima na lokalnima odmah, a na republi~kim kad zemlja bude oslobo|ena. Demokratske snage u svijetu èle da kontaktiraju i pomaù liberalne, socijalisti~ke i demokratske stranke u Bosni. Do sada su mnoge politi~ke akcije ostale bez podr{ke me|unarodne javnosti, jer smo propu{tali prilike da se toj javnosti predstavimo sa svojim jasnim demokratskim ciljevima i time omogu}imo probijanje pravih informacija o Bosni, a prije svega èlju ve}ine Bo{njaka da se Bosna ni pod kakvim uvjetima ne podijeli. Me|unarodni faktori moraju znati da u Bosni nema mira i nema slobode dok o njihovoj sudbini raspravljaju oni koji su Bosnu doveli u rat, koji su uzrok ovoj tragi~noj katastrofi kojom se na{a zemlja duhovno, fizi~ki i materijalno masakrira. Kao uvjet o~uvanja demokracije i pluralizma, od najve}eg je politi~kog zna~aja ja~anje opozicije i stvaranje demokratske alternative poku{aju uzurpacije vlasti od jedne ili dviju politi~kih stranaka. Na posljednjim sjednicama Skup{tine BiH postao je obi~aj da se postavljaju zastave SDA i HDZ, kao da je pitanje Bosne i republi~kih ustanova pitanje dviju politi~kih stranaka. To je gruba uzurpacija i falsifikat, koji mi energi~no odbijamo i protiv ~ega }emo se boriti svim legalnim politi~kim sredstvima. I pored odre|enih razlika u djelovanju opozicionih stranaka, treba ista}i da je opozicija uvijek bila u manjem sporu od koalicije na vlasti: Dok je SDS bila u vladaju}oj koaliciji, skupa sa SDA i HDZ, istodobno rastakaju}i i dijele}i Bosnu, dotle je opozicija radila na njezinu o~uvanju. Isti je slu~aj i danas. Nakon {to je HDZ izdala principe suverene i nedjeljive Bosne, nakon {to je HVO izvr{ila agresiju na Republiku, SDA nije zauzela stajali{te podr{ke i pomaganja onim hrvatskim politi~arima i strankama koje se zalaù za suverenitet i nedjeljivost Bosne, ve} je iznova u{la u koaliciju s HDZ. Ovdje se name}e pitanje: da li vo|stvo SDA èli Bosnu ili pak o~uvanje vlasti po svaku cijenu? Apeliramo na sve politi~ke stranke da zajedno s nama ne àle truda u formiranju demokratskog fronta, koji }e istupiti kao prethodnica istinske demokracije i kao garant suvereniteta BiH. Na taj na~in stvorit }emo uvjete da nas demokratski svijet primi na jedan otvoreniji na~in, da na{ narod dobije perspektivu, da oja~a svoju vjeru u slobodnu Bosnu, a na{a borba da dobije novi smisao i jasnu perspektivu, i da Armija znade da njezine `rtve nisu niti za jednoga ~ovjeka niti za jednu stranku, nego da su to `rtve za oslobo|enje domovine od agresora.

115

Amnestija zlo~inaca Postoje saznanja da se priprema amnestija na{im ubicama, kako bi se olak{ala uspostava mira. Te{ko nama ako mi mir ure|ujemo prema na{im ubicama. Mir mora nastajati prema interesima nas samih, odnosno interesima na{e domovine. Svaka podijeljena Bosna ozna~ava na{u propast, svako na{e poniènje jeste usluga na{im du{manima. Mi moramo insistirati na ka`njavanju zlo~inaca, i ne smijemo ni pomisliti na amnestiju niti oprost za na{e pobijene sinove i bra}u, za silovane sestre i k}eri i za protjerivanje na{eg naroda s njegovih djedovskih ognji{ta. Za to nema pomilovanja, za to su stvoreni me|unarodni sudovi, ali i na{i i boìji sudovi, i zlo~inci moraju odgovarati za svoja zlodjela.

Priznanje Bosne od strane Srbije Vladaju}e strukture Republike postavile su pitanje priznanja Bosne od strane Srbije presudnim ~inom koji }e promijeniti sudbinu rata. Traì se priznanje od Srbije, koja nije me|unarodni pravni subjekt. S druge strane, ukoliko bi Bosnu priznala takozvana Savezna Republika Jugoslavija, to ni~im ne}e obavezivati Srbiju. Time, dakle, Srbija dobiva ukidanje sankcija, a daje malo ili ni{ta. [ta moèmo o~ekivati od toga da nas Srbija prizna ako znamo da je jedna od prvih dràva koja nas je priznala bila Hrvatska, da bi potom izvr{ila nad nama brutalnu agresiju. No, bez obzira na to ho}e li nas Srbija ili Jugoslavija priznati, mi èlimo ista}i da postojanje Bosne ne ovisi o dobroj volji onih koji nas ubijaju i uni{tavaju. Bosna ne ovisi o njihovu priznanju. Svi ratovi koji su vo|eni u Europi posljednjih stolje}a vo|eni su izme|u zemalja koje su jedna drugu priznavale i s kojima su imale diplomatske odnose. Priznanje ne predstavlja nikakvu garanciju za na{u slobodu i za na{u teritoriju, i ono ne moè niti smije biti razlog da bi smo se mi ponizili ili da bismo iz svojih ruku ispustili i jedan dio na{e domovine i na{ih sloboda. Na{a se domovina ne moè komadati, nijedan njezin dio nije za prodaju, darivanje ili ustupanje.

Kakva je sudbina Bosne i Bo{njaka Ovdje treba imati hrabrosti pa se zapitati kolika krivica leì na nama, odnosno na onim ljudima i strankom koja je vodila politiku Bosne. Je li bilo potrebno odbiti ideju sporazuma i omogu}iti brutalnu agresiju Srbije i Crne Gore na Bosnu? A kad se to dogodilo, moralo se u~initi sve na pobolj{anju na{ih odnosa s Hrvatima. Kako se moglo dozvoliti da do|e do za nas

116

najnepoterbnijeg rata s Hrvatima i Hrvatskom? Treba ista}i da su stvarna izolacija i embargo nad Bosnom stvoreni ratom s Hrvatskom. Nezavisno od krivice hrvatskih politi~ara, kao i me|unarodne zajednice ogledane u djelima Vancea i Owena , golema odgovornost i grijeh leì na le|ima vo|stva Stranke demokratske akcije. Nakon {to smo bili u ratu sa Srbima i Hrvatima, to vo|stvo svojom uskostrana~kom politikom borbe za poloàje otvorilo je i tre}i front, ovaj put izme|u Abdi}a i Izetbegovi}a , odnosno izme|u samih Bo{njaka. Ovakva politika krije u sebi jo{ ve}e sukobe i tragedije. Ukoliko oni koji danas predstavljaju Bosnu potpi{u podjelu svoje domovine onako kako nam to diktira Kontaktna skupina, nema sumnje da je to put u novu katastrofu. Ne smijemo imati iluzije: pola Bosne bit }e predano u ruke Karadìcevih kolja~a, a Hrvatska, koja za to ima snagu, sredstva i volju, pripojit }e sebi tzv. Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosnu. Tako }e nama ostati samo ostaci ostataka nekada slavne zemlje Bosne. To ne}e mo}i niti htjeti prihvatiti oni borci Isto~ne Bosne, Hercegovine, Sandàka, Krajine, Posavine i drugih dijelova Bosne koji }e ostati pod kontrolom Srbije i Hrvatske, i neizbje`no }e se stvoriti antagonizmi u na{im redovima; u Armiji, dràvici i strankama, a u tom slu~aju sve }e eskalirati u me|usobnoj borbi. To bi mogao biti samoubila~ki delirij kona~ne propasti Bosne i kraj svih na{ih nadanja. Jedini na{ put, po uvjerenju Muslimanske bo{nja~ke organizacije, jeste ~vrsta i jasna politika Bosne u onim granicama u kojima nas je cijeli svijet priznao, politika nedjeljive, multinacionalne i multireligijske, demokratske Bosne. To je jedina mogu}a alternativa podjeli i propasti Bo{njaka. Bo{njaci su danas u te{kome poloàju, ali vrijeme je pokazalo da na{i du{mani nisu uspjeli da nas uni{te, iako su nam zadali te{ke udarce. Ako svi mobiliziramo svoje snage i ako ujedinimo na{e mogu}nosti za Bosnu, mi imamo {anse da oslobodimo na{e krajeve i iznova zapalimo vatru na na{im ognji{tima. Mi to moèmo samo slogom, ~uvaju}i se poniènja i savjeta na{ih du{mana i na{ih nazovi-prijatelja, ~uvaju}i se nagovaranja, oportunizma i panike, ne poniàvaju}i se i ne ~ine}i nepotrebne usluge za neki fiktivni mir. Jer, nema mira ni slobode bez slobodne i jedinstvene, demokratske Bosne i Hercegovine.

Poruka Bosanskog kongresa Skup{tini BiH povodom "ameri~ke inicijative" Bosanski kongres

117

Sjedinjene Ameri~ke Dràve 26. avgusta 1995. godine SKUP[TINI BOSNE I HERCEGOVINE Bosanski kongres, organizacija Bo{njaka i prijatelja bosanskog naroda koja se bori za Bosnu i Hercegovinu onakvu kakava je na referendumu od naroda izglasana i od svijeta priznata, obra}a se Skup{tini Bosne i Hercegovine slijede}im PROGLASOM 1. Najnoviji prijedlog podjele Bone i Hercegovine dolazi od ameri~ke Vlade. Nemojte zaboraviti da je Kongres Sjedinjenih Dràva, koji predstavlja volju ameri~kog naroda i koji je nadre|en ameri~koj Vladi, odlu~io da po{tuje pravo Bo{njaka na samoodbranu. Clintonov jedini na~in da sprije~i ameri~ke isporuke oru`ja Bosni i Hercegovini je da nas poku{a prevariti da potpi{emo najnoviji "mirovni sporazum". Taj sporazum daje 49% Bosne i Hercegovine srpskim ~etnicima, a preostalih 51% ide u konfederaciju sa Hrvatskom. Nije li to ostvarenje najgorih mogu}ih bo{nja~kih ko{mara - podjela Bosne i Hercegovine izme|u Srba i Hrvata. Na{i neprijatelji sve mirovne planove za{e}ere re~enicom da "Bosna i Hercegovina ostaje jedinstvena dràva". Jedini smisao te re~enice je da prevari vas koji odlu~ujete o hiljadugodi{njoj dràvi Bosni i Hercegovini u njenom najkriti~nijem trenutku. Nema jedinstvene dràve Bosne i Hercegovine u kojoj su jedna legalna vojska ~etnici na 49% teritorije, a Armija BiH i HVO vojske na preostalih 51% teritorije. Nema jedinstvene dràve u kojoj su zlo~inci i na{e ubice iz Karakaja, Luke, Srebrenice, Vlasenice, Kozarca i ostalih masovnih strati{ta Bo{njaka ratni zlo~inci na 51% njene teritorije, a heroji na 49% teritorije. Svi znamo da u takvoj dràvi ne}e biti mira. Me|utim, ako mi potpi{emo, ubicama se legalizuje sve {to su nam oru`jem oteli i oni se amnestiraju za sve grozote koje su nam u~inili, a mir ne}e do}i. Ako potpi{emo mi }emo biti uljezi u Zvorniku, Vi{egradu, Banja Luci, Vlasenici, Fo~i i svim ostalim mjestima koji }e potpasti pod srpsku dràvu na 49% biv{e Bosne i Hercegovine. Po{tovani poslanici Skup{tine, ako potpi{ete, vi legalizujete Republiku Srpsku, pa i njeno pravosu|e po kome ste i vi sami ratni zlo~inci na 49% teritorije Bosne i Hercegovine. 2. Dragi Bosanci u Skup{tini, nije istina da mi moramo pregovoarati i potpisivati tako nepovoljne ugovore po na{ narod koji }e rezultirati nestankom na{e dràve i nestankom na{eg naroda. Niko ne}e smatrati da je `rtva postala krivac ako ne}e da se dogovara sa svojim dèalatima. Postoje brojni prijatelji Bosne i Hercegovine i po{teni ljudi koji }e zbog po{tovanja me|unarodnih zakona stati uz Bosnu i Hercegovinu. Naàlost, na{i neprijatelji su do sada uvijek bili korak brì i uspijevali da nas nagovore na neke "mirovne procese"

118

koji su imali jedino za cilj da zaustave skidanja "arms embarga" i podjele Bosnu. Uvijek su pregovori o podjeli domovine nu|eni Bosni i Hercegovini kao alternativa skidanju "arms embarga" i borbi za slobodu. Uvijek smo prihvatali tu alternativu koja nam nije ni{ta dobro donosila. Nemojmo nasjesti i ovaj put. Ovaj put moramo re}i dostojanstveno "NE" komadanju na{e domovine. Nama ne treba mir koji }e uni{titi na{u domovinu i na{ narod. Nama ne treba mir mrtvaca. 3. Ako ti neko uzme komad njive ili ba{~e lahko }e{ imati mir ako ode{ na sud i to prepi{e{ na uljeza. Me|utim, tada prestaje{ biti dostojanstveno ljudsko bi}e i postaje{ seoska budala kojoj svako moè raditi {ta ho}e. Takvome ti nema vi{e ìvota. Kada jednom popusti{ ucjenjiva~u, on nastavlja dok mu se ne suprotstavi{ ili dok ti ne uzme sve. Suprotstavimo se sada ili nam nema ìvota. Vidjeli smo da nam dosada{nja popustljivost nije donijela ni{ta dobro. Naprotiv, na{a "kooperativnost" i pregovori su iskori{teni da nam se masakrira @epa i Srebrenica. Vi nemate pravo potpisati da su Zvornik, Vi{egrad, Banja Luka, Srebrenica, Vlasenica, Bratunac itd. itd. srpski samo zato {to su ih ~etnici okupirali. Vi to nemate pravo uraditi i zbog onih Bo{njaka koji su protjerani iz tih od pamtivjeka bosanskih gradova. Da su Rusi potpisali da su Minsk, Harkov, Kijev i drugi sovjetski gradovi Njema~ki, smo zato {to su ih Nijemci tada okupirali, danas bi Njema~ka bila do Staljingrada, a mo`da i dalje. Isto tako, ako vi potpi{ete da je 49% Bosne i Hercegovine srpsko, Bosna i Hercegovina }e umrijeti odmah, a bo{nja~ki narod ubrzo poslije toga. 4. Znajte da po me|unarodnim zakonima nije mogu}e mijenjati granice suverene dràve silom, nego samo dogovorom. Zbog toga je pristanak da se pregovara o podjeli Bosne i Hercegovine veoma oja~ao motivaciju okupatora. Sjetimo se koliku teritoriju su kontrolisali Armija i narod Bosne i Hercegovine prije pregovora, u januaru 1993. godine, i koliko teritorija je palo u neprijateljske ruke od tada. Po~etak pregovora u januaru 1993. godine okupatoru je povratio izgubljeni moral. Tada su shvatili da ne ginu uzalud i da }emo sami mi priznati osvojeno. Vidjeli ste kako ~etnici nisu imali morala da se bore za "svoje" teritorije u Hrvatskoj, jer im je Tu|man jasno dao do znanja: "Bi}ete reintegrirani u Hrvatsku milom ili silom. Te teritorije nikada ne}e biti priznate kao srpske." Takav va{ potez, doveo bi do rasula u ~etni~kim redovima u BiH. Oni imaju moral za borbu samo zato {to vide budu}nost za svoju zlo~ina~ku tvorevinu na 49% BiH. Nemojte im vi svojim potpisima davati tu budu}nost i hraniti borbeni moral. 5. Domovina je u pitanju i svaki patriota mora skupiti snage da kaè otvoreno {ta misli i da odabere najsposobnije da predstavljaju na{u domovinu. Na{i du{mani zovu na pregovore one koji njima odgovoaraju. Vi odaberite one koji ne}e dozvoliti podjelu na{e domovine i koji }e se boriti za Bosnu i Hercegovinu u njenim me|unarodno priznatim granicama. Bez uvrede, ali ipak

119

bi bolje bilo da Bosnu predstavljaju Durakovi}, Silajdì}, Kljuji} , nego Izetbegovi} koji previ{e popu{ta na{im neprijateljima. Ne zaboravite, domovina i ìvoti miliona su u pitanju i nije vrijeme za nezamjeranje. Niko se nema pravo vrije|ati u demokratiji. Nemojte se dijeliti po klubovima delegata. Neka cijela Skup{tina bude jedan klub koji ima jedan cilj - spas domovine. 6. Skup{tina Bosne i Hercegovine i Armija du`ni su da {tite Ustav i teritoriju Bosne i Hercegovine u njenim istorijskim i me|unarodno priznatim granicama. Skup{tina Bosne i Hercegovine je jedina institucija na kugli zemaljskoj koja moè podijeliti Bosnu i Hercegovinu. To ne mogu u~initi ni Srbija ni Hrvatska, ni Amerika, ni Rusija bez va{ega potpisa. Vi ste se zakleli narodu, koji vas je izabrao, da }ete po{tovati Ustav i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Ne vjerujte ni jednom pojedincu koji ugroàva ove svetinje bez kojih nema ìvota na{eg naroda, bez obzira koliko je visoka njegova funkcija. 7. U cilju podjele na{e domovine uvedena nam je informativana blokada od samoga po~etka rata. Zbog toga nismo u stanju poslati ovaj proglas svakom poslaniku u Skup{tini BiH. Zato, svakoga onoga, kome do|e u ruke, molimo da ga {alje dalje. Predsjedni{tvo Bosanskog kongresa Email: [email protected] Telefoni: (617) 783-8796, (810) 828-3193 Fax: (810) 828-3069

Poruka prof. Francisa Boylea Skup{tini BiH povodom "ameri~ke inicijative" MEMORANDUM Parlamentu Republike Bosne i Hercegovine [alje:

Prof. Francis Boyle, Profesor me|unarodnog prava University of Illinois, USA

Predmet: Dogovor o osnovnim principima, sa~injen u Genevi, 8. septembra 1995. Datum:

11. septembar, 1995.

120

Dragi prijatelji, Zamoljen sam da komentiram Dogovor o osnovnim principima, sa~injen u Genevi 8. septembra 1995. Ukratko re~eno, izvr{enje ovog Dogovora }e podijeliti Republiku Bosnu i Hercegovinu na dvije de facto zasebne dràve i definitivno sprije~iti povratak oko jednog miliona ljudi ku}ama koje }e ostati pod okupacijom srpskih agresorskih snaga na neograni~eno vrijeme. Eventualno, poslije nekoliko godina, teritorije date bosanskim Srbima u ovom Dogovoru, bi}e priklju~ene krnjoj Jugoslaviji da bi se stvorila Velika Srbija. Pod tim okolnostima, ne vidim kako bi takozvana Federacija BiH opstala kao neovisna dràva. Ona bi bila pridruèna Republici Hrvatskoj, da se stvori Velika Hrvatska. Iz ovih razloga, savjetujem Vam da odbijete ovaj Dogovor. To~ka br. 1 ovog Dogovora je defektna. Krnja Jugoslavija ne garantira diplomatsko priznanje Republici Bosni i Hercegovini, ili Vladi Republike Bosne i Hercegovine. Ovo mora biti ura|eno putem razmjene ambasadora izme|u Bosne i krnje Jugoslavije. Ali, krnja Jugoslavija to nikada ne}e u~initi. Dapa~e, putem ovog Dogovora, krnja Jugoslavija }e biti u stanju da primjeni de facto aneksiju teritorija datih bosanskim Srbima. Ovaj zaklju~ak postaje jasan nakon analize daljnjeg teksta tzv. Dogovora iz Geneve. Putem to~ke Br. 2, Republika Bosna i Hercegovina }e biti podjeljena na dvije de facto posebne (neovisne) dràve: Federaciju BiH (nadalje nazvanu Federacija) i Republiku Srpsku (RS). Vlada SAD je pripremala put ovoj podjeli i uni{tenju Republike Bosne i Hercegovine jo{ od sklapanja tzv. Washingtonskog Dogovora, od 18. Marta, 1994. Po ovom pitanju, uputio bih vas na moj Memorandum od 24. Marta 1994, kojeg sam uputio Parlamentu Republike Bosne i Hercegovina po pitanju Washingtongskog dogovora 24, Marta, 1994. Kao {to moète vidjeti iz mog Memoranduma od 24. Marta 1994, Federacija BiH je na~injena da funkcionira i egzistira kao de facto samostalna dràva koja }e u krajnjoj instanci postati de jure samostalna dràva. Sli~no tomu, Ustav Republike Srpske je Republiku Srpsku proglasio de jure neovisnom dràvom. Stoga sada postoje dvije samoprogla{ene samostalne mini-dràve koje djeluju unutar Republike Bosne i Hercegovine. Ovo moè voditi samo podjeli i cijepanju cjelokupne Republike Bosne i Hercegovine kao dràve. Uz to, ne shvatam {ta se uop}e dobilo time {to je u Genevi Vlada Republike Bosne i Hercegovine dala zvani~no me|unarodno diplomatsko prizanje Republici Srpskoj. Ovo totalno legitimizira osvaja~ki pohod bosanskih Srba u o~ima me| unarodne javnosti. Za uzvrat nije dobijeno ama ba{ ni{ta vi{e od komada papira koji kaè da }e dràva mo`da biti podjeljena otprilike po "parametrima" 51:49. Drugim rije~ima, Srbi su odmah dobili priznanje legitimiteta njihovog

121

zahtjeva da proklamiraju de facto neovisnu dràvu, a u zamjenu su dali samo obe}anje na komadu papira. To~ka 2(1) govori o podjeli 51:49 jedino kao "parametru" (orjentiru). Drugim rije~ima, ovaj takozvani "parametar" nije "odnos" ili "procent". Stoga ovaj odnos 51:49 moè biti promjenjen na {tetu Federacije. To je jo{ jasnije iz naredne re~enice u to~ki 2(1) -- koja kaè da je "parametar" ustvari otvoren za prekrajanje putem me|usobnih sporazuma. Drugim rije~ima Vlada RBiH moè biti pritisnuta da Srbima na~ini jo{ i vi{e ustupaka pored 51:49 "parametra". Naravno, ni{ta nije re~eno o za{titi Sarajeva kao va{eg suverenog glavnog grada. Drugim rije~ima, Sarajevo moè postati grad kao ~to je bio Berlin: podijeljen zidom. Putem to~ke 2(2), Vlada Republike Bosne i Hercegovine je zvani~no priznala vrijednost i legitimnost Ustava Republike Srpske (RS), a da za to nije ni{ta dobila za uzvrat. Napomenuo bih da je Ustav Republike Srpske sebe proglasio ustavom neovisne dràve. Ovo je sada zvani~no priznato od strane Vlade RBiH u zamjenu za obe}anje napisano na papiru. Jezik koji je kori{ten u zagradama "(namje{teno da se prilagodi ovim osnovnim principima)" je tako proizvoljan, putem kori{tenja rije~i "prilagodi", da moè dozvoliti Srbima da smatraju da ih je Vlada RBiH de facto priznala kao neovisnu dràvu. Putem to~ke 2(3), Republika Srpska }e imati "pravo da uspostavi paralelan specijalni odnos sa krnjom Jugoslavijom". Kriti~na rije~ je ovdje: "paralelan". Pitanje je: paralelan sa ~ime? A odgovor je: paralelan sa Konfederalnim Dogovorom izme|u Federacije BiH i Republike Hrvatske, koji je bio dio Washingtonskog dogovora (Mart 1994). Drugim rije~ima, putem ovog Dogovora u Genevi od 8. Septembra 1995, Bosanskim Srbima je dato pravo da stupe u Konfederaciju sa krnjom Jugoslavijom. To je sli~no po sadràju sa Konfederacionim dogovorom potpisanim izme|u Federacije BiH i Republike Hrvatske. Kao {to sam objasnio u Memorandumu kojeg sam poslao Parlamentu RBiH, 24 Marta, 1994, uspostava takve konfederacije izme|u Republike Srpske i krnje Jugoslavije }e biti jednaka de facto pridruènju teritorija koje okupiraju bosanski Srbi krnjoj Jugoslaviji. Drugim rije~ima, nasta}e Velika Srbija. Ne}e biti najve}a Velika Srbija, jer ne}e uklju~ivati Krajinu u Hrvatskoj -- ali, bi}e to Velika Srbija. Ono {to se dalje moè desiti, je da bosanski Srbi stvore konfederaciju sa krnjom Jugoslavijom, nakon par godina -- i to kada "dobrovoljno" odlu~e da se pridruè krnjoj Jugoslaviji prema onom {to Srbi nazivaju njihovim pravom samoopredjeljenja -- prema me|unarodnom pravu i ustavu Republike Srpske. Ne postoji ni{ta u Dogovoru (od 8. Septembra 1995) iz Geneve, {to moè sprije~iti takav nepovoljan razvoj doga|aja.

122

To~ka 2(4)(b) govori o obavezi da "... se omogu}i raseljenim ljudima da se ponovno vrate ku}ama ili da dobiju pravednu kompenzaciju". Ovdje je klju~na rije~: "ili". Drugim rije~ima, bosanski Srbi nisu obavezni dozvoliti bosanskim izbjeglicama da se vrate ku}ama. Dapa~e, ova to~ka Dogovora daje Srbima pravo da bosanskim izbjeglicama zabrane da se vrate ku}ama, ako im se da "pravedna kompenzacija". Ovo je upravo ona vrsta obe}anja koje je me| unarodna zajednica dala Palestincima, poslije Mandata podjele Palestine od strane UN 1947. godine. Generalna Skup{tina UN je usvojila rezoluciju da se Palestinci u izgnanstvu imaju pravo vratiti ku}ama, ili da prime "pravednu kompenzaciju". Izraelu je re~eno da prihvati uslove ove rezolucije kao uslov da bude primljen u UN. Me|utim, i nakon 50 godina, dva i pol miliona Palestinskih izbjeglica jo{ se potucaju, ìvotare i trunu po izbjegli~kim kampovima {irom Bliskog Istoka, bez perspektive da se vrate ku}i i bez ikakve materijalne naknade. Isto }e se dogoditi bosanskim izbjeglicama. Ustvari, postoji zapanjuju}a sli~nost izme|u cijepanja Palestine uz u~e{}e Ujedinjenih Nacija 1947, i cijepanja Republike Bosne i Hercegovine uz u~e{}e Ujedinjenih Nacija 1995. godine. U slu~aju da prihvate ovaj Dogovor iz Geneve od 8. Septembra 1995, Bosanci }e postati Palestinci Balkana. To~ka 3(1) samo potvr|uje gornju analizu. Opet se bosanskim Srbima daje pravo da odbiju bosanskim izbjeglicama i raseljenim ljudima da se vrate ku}ama u ime "pravedne kompenzacije" koja nije obezbje|ena u ovom Dogovoru. Stoga je sve {to Srbi mogu da kaù, to da }e bosanskim izbjeglicama jednog dana biti data "pravedna kompenzacija" za njihove ku}e i imanja. Drugim rije~ima, putem ovog Dogovora, otprilike oko milion bosanskih izbjeglica ne}e nikada biti u stanju da se vrati ku}ama. Ostatak to~ke 3 ovog Dogovora jednostavno omogu}uje razvod Federacije i Republike Srpske. Nema poku{aja da se uvede dràvni aparat koji }e povezati dvije tvorevine. Dapa~e, prema Dogovoru, ove dvije tvorevine, Federacija i Republika Srpska, se od sada tretiraju kao de facto neovisne dràve po me| unarodnom pravu. Iz svih gore navedenih razloga, mogu Vam samo preporu~iti da Parlament RBiH odbije takozvani Dogovor iz Geneve od 8. Septembra 1995. Svaki mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu mora biti baziran na odrànju teritorijalnog integriteta i politi~ke neovisnosti Republike Bosne i Hercegovine u njenim me|unarodno priznatim granicama kao i ~lanstva u Ujedinjenim nacijama. Kao dio bilo kojeg mirovnog plana, sve bosanske izbjeglice i raseljena lica moraju imati apsolutno, garantirano i efikasno pravo da se vrate ku}ama. Kao {to znate, bio je moj posao da ostvarim te ciljeve kao pravni savjetnik Predsjedni{tva RBiH, pri tzv. Owen-Stoltenbergovim pregovorima u Genevi tokom ljeta 1993. Spreman sam jo{ jednom da ponudim svoju pomo}, da se ti ciljevi postignu. U tome cilju,

123

traìo bih od predsjednika Predsjedni{tva Republike Bosne i Hercegovine da pokrene tu`bu protiv Velike Britanije ili Rusije, ispred Me|unarodnog Suda, da bi se zaustavilo etni~ko cijepanje Bosne, i da se ukine ilegalni embargo na oru`je. Uz Boìju pomo}, ja sam ve} izvojevao pobjedu za dvije naredbe Svjetskog Suda, koje su bile veoma u korist Bosne. Iz istih razloga, mogu izvojevati i tre}u. Neka je Bog sa Vama i sa bosanskim narodom. Srda~no

Francis A. Boyle Profesor me|unarodnog prava Sjedinjene Ameri~ke Dràve

Saop{tenje Studija 99 Slijede {iri izvodi iz saop{tenja novinara Studija 99 poslije paljenja tog studija 16. septembra 1995. Ispu{teni su neki detalji o maltretiranju novinara Studija 99 od strane Izetbegovi}evih ljudi. DIVERZIJA NA PRAVO NA RIJE^ AIM SARAJEVO, 17.09.95 "Ni{ta, pa ni bilo kakvi ovakvi ili sli~ni nasilni poku{aji ne}e nas onemogu}iti u na{em neprikosnovenom pravu na slobodnu javnu rije~!" - poruka je ekipe Nezavisne radio-televizije Studio 99. 16. rujna u 4 sata ujutro u Sarajevu je nasilno, najvjerojatnije podmetanjem poàra, uni{ten radijski i TV predajnik ovog medija, prate}a oprema (radijski, televizijski transmiter, radijski i televizijski link za prijenos signala, pomo}ni transformator za reguliranje napona, te ostali pomo}ni ure|aji i instalacije), a {teta se nakon prvog uvi|aja procijenjuje na oko 180.000 njema~kih maraka! Sude}i po izuzetno negaitvnom stavu koji vladaju}a nomenklatura od samog osnivanja Studija 99 iskazuje spram ovog nezavisnog medija, a pogotovu po posljednjim doga|ajima i prijete}im porukama, ~ini se da trag odgovornosti za ovu diverziju vodi pravo u sjedi{te vladaju}e Stranke demokratske akcije! Djeluju}i kao otvoren medij za brojne gra|anske ideje i inicijative, istrajavaju}i na postulatima demokratskog i vi{enacionalnog dru{tva - {to ga je nerjetko dovodilo u poziciju istaknutog opozicijskog djelovanja naspram isklju~ivosti vladaju}ih nacionalnih oligarhija - te odraàvanjem javnog mnijenja gra|ana Sarajeva putom brojnih kontakt emisija i necenzuriranih pitanja u intervjuima, Studio 99 dolazi pod sna`ne kriti~ke udare politi~kih snaga iz dijela vladaju}eg

124

establismenta u Sarajevu koje se svojim djelovanjem zalaè za etni~ku podjelu Bosne i Hercegovine. (Izostavljen jedan pasus) Jo{ jednu "gre{ku" u o~ima vlastodràca ekipa Studija 99 pravi u vrijeme ponu| ene ostavke bosanskohercegova~kog premijera Harisa Silajdì}a . Naime, prostor u najslu{anijoj kontaknoj emisiji Radio 99 pruà slu{ateljima i njihovom mi{ljenju o sukobu na relaciji Silajdì} - Izetbegovi}. O{tre kritike javnog mnijenja upu}ene radio-valovima na adresu A. Izetbegovi}a i vrha SDA, te posvema{nja podr{ka premijeru Silajdì}u - {to je po tvrdnjama mnogih analiti~ara bh. prilika uvelike odlu~ivalo i opstanku Silajdì}a na ~elu vlade rezultirali su optu`bom vladaju}e SDA kako je Studio 99 odgovoran za sarajevsko-tuzlansku urotu u korist premijera, a protiv Izetbegovi}a , s obzirom da su sli~nu podr{ku Silajdì}u iskazali i gra|ani Tuzle. I posljednji genevski sporazum produbio je, blago re~eno, netrpeljivost vlasti spram RTV 99 zbog ponovnog pu{tanja gra|ana u eter koji su sporazum klasificirali kao "izdaju Bosne" tvrde}i da je to zapravo i bila kontinuirana politika Alije Izetbegovi}a , te zahtijevali hitnu smjenu ministra vanjskih poslova BiH, Muhameda [a}irbegovi}a , ina~e bliskog Izetbegovi}evog suradnika. Naravno, u programu se uklju~uju i, po osobnom tvr|enju, pripadnici elitnih jedinica bosanske Armije, tvrde}i da je ovaj medij "~etni~ko leglo jer èli da o~uvanjem BiH o~uva i zajednicki ìvot s ~etnicima!" Potom, vjerojatno na zaprepa{tenje klike na vlasti, u Studiju 99 kao gost se pojavljuje dr. Rusmir Mahmut}ehaji} , biv{i dopredsjednik Vlade BiH i ideolog SDA, koji je ve} dvije godine u politi~koj i medijskoj izolaziji nakon razlaza sa strankom koju je stvarao. Do ovog razlaza ina~e dolazi zbog nepristajanja Mahmut}ehaji}a na strana~ku politiku stvaranja zasebne muslimanske dràve u BiH. U svom intervjuu na Studiju 99 Mahmut}ehaji} je, kao izvrstan poznavalac prilika u SDA, razotkrivao brojne poteze aktualne vlasti u Sarajevu u cilju etni~ke podjele zemlje, a posljednje postupke dràvnog vrha tako|er javno ozna~io kao "Izdaju Bosne i Hercegovine". Iznova pokrenutu kampanju protiv Studija 99 nakon ovoga vodi muslimanski radio Hayat , na ovim prostorima ina~e upam}en po pozivu na lin~ svih Srba koji su ostali da ìve u Sarajevu, emitiranom nakon prvog zlo~ina koji je paljanski reìm u~inio na tr`nici Markale. Ovaj radio, zajedno s muslimanskom televizijom Hayat , u svom programu ugo{}uje predsjednika Stranke demokratske akcije Aliju Izetbegovi}a ({to direktno prenose i drugi kontrolirani mediji), a u kojem voditelj Izetbegovi}u postavlja ovako formulirano pitanje:

125

"Gospodine Predsjedni~e, molimo Vas da komentirate selektivna pitanja Radija 99 koji èli ljudima nametnuti mi{ljenje protiv genevskog dogovora, za razliku od ostalih anketa radio stanica u BiH i Sarajevu. Oni sugeriraju stav uskog broja ljudi koji ne znaju ni koje su nacije i vjere, i èle prikazati svoje mi{ljenje kao op{ti stav naroda u BiH!" Na ovakvo sugestivno pitanje Izetbegovi} , kao i svaki totalitarni vo|a koji uvijek zna sve {to "njegov" narod misli i èli, isprekidano odgovara: "ûo sam da 99 prikazuje kao mi{ljenje Sarajlija... Ono {to ja znam o Sarajlijama i {ta oni misle, i ovo {to prikazuje 99 - razlikuje se! Ja ne}u da pretendujem, ali ja ta~no znam njihovo mi{ljenje!" Tri dana poslije emitiranja ovog intervjua dolazi do teroristi~kog uni{tavanja tehnike Studija 99 .

DRA@ENA PERANI]

Analiza prof. Zdravka Tomca U Globusu broj 249 od 15. rujna 1995. dr. Zdravko Tomac pi{e: Prije dva tjedna govorio sam o raznim opasnostima ameri~kog plana, prije svega o opasnosti da svjetska zajednica prihvati neofa{isti~ku logiku Slobodana Milo{evi}a i, kao kona~no rje{enje, legalizira podjelu Bosne i Hercegovine, prihvataju}i da se "(humanim") preseljenjem dovr{i ono {to dosad nije u~injeno. Postignuti sporazum sporazum, koja su Hercegovine i tzv. upozorenja nego je nagra|uje agresora i

u Genevi, o na~elima na kojima treba posti}i definitivni prihvatili ministri inozemnih poslova Hrvatske, Bosne i Jugoslavije, ne samo da potvr|uje opravdanost mojih takav da traì mnogo o{trije reagiranje, jer, objektivno, legalizira velik dio njegovih osvajanja.

Zato je logi~no da su odmah uslijedile èstoke reakcije, koje osporavaju ta na~ela i s hrvatske i s bo{nja~ke strane. U isto vrijeme u Beogradu se slavi. Milo{evi}u svi ~estitaju. Zasut je brzojavima podr{ke. Svi su za njega, jer je uspio ve} na startu posti}i ~etiri bitne stvari: Prvo, odvojio je problematiku okupirane Baranje, isto~ne Slavonije i zapadnoga Srijema od sporazuma o Bosni i Hercegovini. Zato ne iznena|uje {to je Mate Grani} uzeo torbu i krenuo najprije u Pariz, pa onda u Washington, poku{avaju}i uvjeriti Zapad da Hrvatska ne}e prihvatiti sporazum o Bosni i Hercegovini ako se tim sporazumom istodobno ne osigura i teritorijalni integritet i priznanje Hrvatske u me|unarodno priznatim granicama.

126

Drugo, prvi put me|unarodna zajednica, a onda i bo{nja~ka i hrvatska strana, pristaju}i na na~ela sporazuma, legalizirale su fantomsku "Republiku Srpsku", za koju su govorili takozvana, tako da ona postaje ravnopravni partner i fakti~no u me|unarodnu terminologiju, kao realnost, ulazi termin Republika Srpska. [tovi{e, ona je izjedna~ena s Federacijom Bo{njaka i Hrvata i ima pravo na paralelne istovjetne veze s tzv. Jugoslavijom kakve }e imati Federacija Bo{njaka i Hrvata s Hrvatskom. To je vrlo lukavo formulirano, jer je ve} Washingtonskim sporazumom re~eno da }e Federacija Bo{njaka i Hrvata imati konfederalne odnose s Hrvatskom. Dakle, Hrvati koji inzistiraju na konfederalnim vezama Federacije Bo{njaka i Hrvata s Hrvatskom kao uvjetu opstojnosti Federacije Bo{njaka i Hrvata ubudu}e }e, nakon prihvatanja na~ela Sporazuma o Bosni i Hercegovini u Genevi, takvim inzistiranjem izravno raditi za Srbe, jer na temelju Sporazuma u Genevi sve one odnose koje uspostavi Federacija Bo{njaka i Hrvata s Hrvatskom ima pravo uspostaviti i Republika Srpska s tzv. Jugoslavijom, odnosno Srbijom. Tre}e, Milo{evi} je nametnuo, kao temelj plana, svoju logiku i svoju koncepciju stvaranja etni~ki ~istih prostora i fakti~ne podjele Bosne i Hercegovine, kao, navodno, jedino realno rje{enje. êtvrto, Srbi su uspjeli dobiti 49 posto teritorija, zna~i u postotku mnogo vi{e nego {to je udio srpskog pu~anstva u ukupnom pu~anstvu Bosne Hercegovine. S obzirom na to da Hrvati i Bo{njaci imaju ve}inu, jasno je da je to nepravedan odnos, da me|unarodna zajednica nagra|uje agresora, a ka`njava `rtve agresije.

Tri dara za Milo{evi}a Ako bismo tim darovima koje je ve} dobio Milo{evi} , a na koje su, iz meni nerazumljivih razloga, prihva}aju}i na~ela Sporazuma, pristali Hrvati i Bo{njaci, dodali i one poklone koje je, navodno, Holbrooke u 30-satnim razgovorima s Milo{evi}em obe}ao i koje je Zapad spreman dati Milo{evi}u da bi on prihvatio globalnu nagodbu, onda se moè s jo{ ve}om sigurno{}u ponoviti ono {to sam konstatirao prije 14 dana, tj. da je ameri~ki plan neprihvatljiv i za Hrvate i za Bo{njake, da je on nepravedan, da nagra|uje agresora i da ru{i sva na~ela pravednosti i morala koja su temelj svjetskog poretka. Nabrojit }u nekoliko najva`nijih darova koji se nude Milo{evi}u :

127

Prvo, 49% teritorija Republike Srpske bio bi kompaktan teritorij, u jednom komadu, a 51% teritorija Federacije Bo{njaka i Hrvata bio bi sastavljen od tri nepovezana dijela. Drugo, bitno bi se promijenila kvaliteta teritorija u korist Srba u odnosu na plan Kontaktne skupine. Dakle, prvotno od onoga {to je me|unarodna zajednica tvrdila, da }e kazniti one koji ne prihvate plan Kontaktne skupine, a nagraditi one koji ga prihvate, me|unarodna zajednica nagra|uje Srbe koji su odbili plan Kontaktne skupine, a ka`njava Hrvate i Bo{njake koji su ga prihvatili. Nije tajna da je Milo{evi} uspio u 30-satnim razgovorima dobiti vi{e nego {to je davao plan Kontaktne skupine. Tako, naprimjer, u igri je zamjena teritorija, po kojoj bi na kraju brdovita, nerazvijena i gospodarski bezvrijedna podru~ja op}ina Grahovo, Glamo~ i Drvar, gdje su u golemoj ve}ini ìvjeli Srbi, pripala Hrvatima, a Bosanska Posavina, najrazvijeniji i najplodniji dio Bosne i Hercegovine, gdje su u golemoj ve}ini bili Hrvati i Bo{njaci, pripala bi Srbima. U postotku povr{ine op}ina Grahovo, Glamo~ i Drvar jednake su postotku koji u povr{ini BiH zauzima Bosanska Posavina. Postoji, me|utim, bitna razlika. U Posavini je ìvjelo 200.000 ljudi, a u ovim op}inama samo 20.000. Zato zaprepa{}uje kako je mogu}e uop}e pomi{ljati da Hrvati odustanu od Bosanske Posavine i da hrvatska politika ve} po~inje seobu Hrvata i naseljavanje u Glamo~u i Grahovu. Dakle, na primjeru Grahova, Glamo~a, Drvara i Bosanske Posavine vidi se da se ve} realizira neki fantomski plan koji jo{ nigdje nije slu`beno raspravljen i pokazan, da se prihva}a da prijeratno etni~ki srpsko podru~je postaje hrvatsko, a etni~ki hrvatsko podru~je da se prepusti Srbima. Tre}e, ista je situacija i s isto~nom Bosnom, u kojoj su Muslimani ~inili prije rata vi{e od 70 posto pu~anstva. Prihva}a se rezultat etnickog ~i{}enje zlo~inom i genocidom, odustaje se od temeljnog prava Muslimana da se vrate u svoja mjesta i gradove, u svoje ku}e. Ne samo da se legalizira zate~eno stanje i da se prelazi preko zlo~ina koji svojom masovno{}u i okrutno{}u uàsavaju nego se, ~ak, traì od Muslimana da prihvate da se isele iz zadnje svoje enklave, u Gora`du.

Planirane seobe Jasno je, dakle, da }e Milo{evi} biti spreman priznati Bosnu i Hercegovinu na osnovi na~ela koja su uskla|ena i usvojena u Genevi, jer on takvim priznanjem Bosne i Hercegovine ni{ta ne gubi. Njegovi diplomati ve} u euforiji izjavljuju da je jedinstvena Bosna i Hercegovina, sastavljena od dva entiteta, od Republike

128

Srpske i Federacije Bo{njaka i Hrvata, samo prijelazno rje{enje koje se ne}e dugo odràti i koje }e se vrlo brzo raspasti, jer }e se Republika Srpska pripojiti tzv. Jugoslaviji, odnosno Srbiji. U tom kontekstu i seoba Srba sa zapada na istok pokazuje da Milo{evi} ve} ostvaruje minimalni plan tzv. male Velike Srbije, gdje sada, za razliku od stanja prije rata, kad su Srbi bili ve}inom na dijelovima teritorija Bosne i Hercegovine i Hrvatske daleko od Srbije, postaju ve}ina u isto~noj Bosni i Posavini, isto~noj Slavoniji i Baranji, gdje su prije bili manjina, tako da se sada stvara nova situacija po kojoj bi mala Velika Srbija bila kompaktan prostor i geopoliti~ki odrìv teritorij. Zato je razumljivo za{to je Milo{evi} poslao svoga generala Mrk{i}a , znaju}i da se ne moè obraniti Knin i tzv. Krajina, neka silom natjera sve Srbe da se isele i da se ostvari, prvi put u povijesti, seoba Srba sa zapada na istok, u suprotnom smjeru nego {to su bile dosada{nje seobe. U tom kontekstu zabrinjava i pona{anje Hrvatske, koja, umjesto da poku{ava sprije~iti prisilno iseljavanje Hrvata iz Banje Luke, vrlo kooperativno i bez velikih prosvjeda, prihva}a istjerane Hrvate i poku{ava ih na sve mogu}e na~ine naseliti upravo u ku}e onih iz Glamo~a i Grahova koji su ih, napu{taju}i to podru~je po diktatu velikosrpske politike, istjerali iz njihovih ku}a u Banjoj Luci. Dakle, moè se re}i da u tom ludilu i kaosu ima nekog sistema, da se ni{ta ne doga|a slu~ajno.

"Definitivno rje{enje" Te nove karte o podjeli Bosne i Hercegovine pokazuju da imaju pravo oni koji tvrde da je Washingtonski sporazum Bo{njaka i Hrvata samo prijelazno razdoblje, odnosno da je i sada{nji ameri~ki plan samo prijelazni sporazum, kako bi se do{lo do kona~nog rje{enja koje, ipak, na kraju, Bosnu i Hercegovinu dijeli na tri dijela. Da bi bila ne samo mogu}a podjela Bosne i Hercegovine na tri dijela nego da bi svi bili dovedeni pred svr{en ~in, kad bi morali re}i: to je lo{e, nepravedno i nemoralno, ali je realno i drugoga rje{enja nema, ve} duè vremena i ratne operacije i seobe naroda zapravo se odvijaju po nekom fantomskom planu, ~iji je cilj da kombinacijom rata i "(humanog") preseljenja potpuno promijeni etni~ku sliku Bosne i Hercegovine. Treba napomenuti da bez rata i genocida i tzv. humanog preseljenja Bosnu nije bilo mogu}e podijeliti, jer je raspored stanovni{tva bio takav da su Srbi ~inili

129

ve}inu daleko od Srbije, na zapadu, a Muslimani upravo uz Srbiju na istoku Bosne, dok su Hrvati bili na sjeveru i jugu i srednjoj Bosni. Sad se zavr{ava i ratnim operacijama i preseljenjem naroda proces koji potpuno mijenja sliku Bosne. (izostavljen dio teksta) Tako bi se dobili etni~ki ~isti teritoriji, tako bi se, na kraju, teritoriji uz Srbiju mogli prirodno pripojiti Srbiji, a teritoriji na zapadu i jugu Hrvatskoj. (izostavljen dio teksta) Tako bismo, na kraju, dobili raspored stanovni{tva {to bi omogu}io da se stvori mala Velika Srbija koja bi obuhva}ala isto~nu Bosnu, isto~nu Hercegovinu, Bosansku Posavinu i banjolu~ku regiju; da se stvori mala Velika Hrvatska, koja bi obuhva}ala teritorij od Biha}a do Popova polja iza Dubrovnika, i, na kraju, da se izme|u te dvije male velike dràve stvori bosanska dràva sa Sarajevom, Br~kim, Tuzlom, Zenicom, Travnikom, Bugojnom itd. (izostacljen dio teksta) Vjerojatno }e se i Bo{njaci podijeliti u svojim stavovima o tome {to sada treba ~initi, kao {to }e se i Hrvati ne samo podijeliti nego i vrlo o{tro konfrontirati oko toga treba li nastaviti borbu za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu zajedno s Bo{njacima, ili prihvatiti podjelu Bosne i Hercegovine, najprije na dva, a onda na tri dijela. Te su konfrontacije ve} i po~ele.

Prva reagiranja Na sporazum u Genevi najè{}e je reagiralo Hrvatsko narodno vije}e Bosne i Hercegovine, u kojem se, izme|u ostalog, kaè: "Hrvatsko narodno vije}e Bosne i Hercegovine s ogor~enim negodovanjem gleda na 'rezultat' postignut na trojnom ministarskom sastanku u Genevi 8. rujna 1995. 'Sporazum o na~elima za Bosnu i Hercegovinu', koji je usugla{en izme|u ministara vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Hrvatske i tzv. Jugoslavije, na polit~ki skandalozan, a moralno nedopustiv na~in nagra|uje agresiju Beograda i Pala na na{u zemlju, prihva}a rezultate progona, etni~koga ~i{}enja, zlo~ina i genocida nad na{im narodima, jer prihva}a takvu podjelu zemlje koja potvr|uje 'entitet' stvoren tim sredstvima - 'Republiku Srpsku' - te pristaje na pravo razvijanja 'paralelnih posebnih veza sa susjednim zemljama'."

130

O{tro je reagirao i HDSP, odbacuju}i Genevske sporazume kao {tetne za hrvatski narod, kao poraz hrvatske politike. HDSP osu|uje ovakve sporazume kojima se hrvatske zemlje daju vje~nom neprijatelju hrvatskog naroda. Uzbuna je nastala i u Bosanskoj Posavini. @upanijski odbor HDZ-a Bosanske Posavine donio je zaklju~ke na izvanrednoj sjednici kojima odbacuje sporazum u Genevi, i traì hitno i izvanredno sazivanje Sabora Bosanske Posavine.

dr. Zdravko Tomac

Reagovanje tuzlanskih intelektualaca TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG Tel:++387 75 223 398 Fax:++387 75 33 988 E-mail:[email protected] P R O M E M O R I A

No2

TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG, kao udruènje nezavisnih intelektualaca, ostaju}i vjeran svom osnovnom programskom opredjeljenju da je javan i otvoren dijalog mogu} o svim temama osim o suverenosti i nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine u njenim me|unarodno priznatim granicama saop{tava slijede}e: 1. Sve analize posljednjeg "genevskog papira" kojeg je na àlost prihvatio i Parlament BiH govore da je na djelu etni~ka podjela Bosne i Hercegovine. To je cijena kojom se me|unarodna zajednica iskupljuje za dosada{nji neanga`man - poku{at }e zaustaviti rat, ali }e priznati para-dràvu tzv. Republiku Srpsku i stvoriti uslove za aboliciju zlo~inaca. Ishitreno "kupovanje" mira od strane SDA je Klintonov ulog za predstoje}u izbornu utrku. Ceh }e platiti nedu`ni gra|ani Bosne i Hercegovine. 2. Navodna garancija o povratku svih prognanih i izbjeglih na svoja ognji{ta uz ponu|enu alternativu "pravedne kompenzacije" je nova zamka. Karadì}evim Srbima se i dalje ostavlja mogu}nost zabrane povratka izbjeglicama uz "pravednu kompenzaciju". Sve podsje}a na neodgovorno pona{anje me|unarodne zajednice u vezi sa krizom u Palestini 1947. kada je UN donio rezoluciju o povratku Palestinaca na svoja ognji{ta. Prihvatanje te rezolucije Izraelu je otvaralo vrata za prijem u UN {to se i dogodilo, ali i nakon pedeset godina Palestinci i dalje ìvotare po izbjegli~kim kampovima Bliskog Istoka. Sli~nu zamku pripremaju i posljednji "genevski papiri". Milo{evi} èljno o~ekuje skidanje sankcija, a "pravedna naknada" samo moè biti paravan za dovr{etak procesa "etni~kog ~i{}enja".

131

3. "Genevski papir" je direktna prijetnja suverenosti i nezavisnosti jedinstvene Republike Bosne i Hercegovine. Ne priznavaju}i Bosnu i Hercegovinu krnja Jugoslavija ostavlja mogu}nost da takozvani srpski entitet u budu}nosti anektira na osnovu slobodno izraène volje bosanskih Srba, kojima posljednji "genevski papir" ostavlja mogu}nost vlastite vojske, policije i monete. Kakva }e onda Bosna i Hercegovina biti dràva sa tri vojske, tri monete i tri policije? 4. Zbog toga TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG odbacuje svaki plan koji u svojoj su{tini ima podjelu Bosne i Hercegovine na etni~kom principu. Po svom dràvnom ure|enju Bosna i Hercegovina moè biti federalna dràva ~iji }e teritorij biti podjeljen na federalne jedinice - kantone koji }e se formirati prvenestveno uvaàvaju}i ekonosmko-razvojne, prostorno-geografske, etni~kodemografske, infrastrukturno-saobra}ajne, urbano-gravitacione i istorijskotradicionalne kriterije. 5. TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG otvoreno pita najodgovornije ljude u Republici uklju~uju}i i predsjednika Predsjedni{tva Aliju Izetbegovi}a , za{to se prihvataju projekti koji u su{tinu predstavljaju dezintegraciju Bosne i Hercegovine. Nije li to vra}anje na proces zapo~et Kutiljerovim planom kojeg je Izetbegovi} potpisao, a onda potpis povukao pod pritiskom javnosti koja nije prihvatala podjelu BiH po etni~kom kriteriju. 6. TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG izraàva svoje nezadovoljstvo na~inom na koji radi Parlament BiH koji se u su{tini pretvorio u poslani~ki klub SDA koji ne zna ni{ta vi{e nego da freneti~no aplaudira svom predsjedniku. Umjesto obja{njavanja i tuma~enja onoga {to nam se nudi, traìmo javno objavljivanje svih dokumenata relevantnih za sudbinu Bosne kako bi gra|ani znala kakva im se sudbina kroji. 7. Imaju}i sve ovo na umu TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG podsje}a sve odgovorne u Republici da niko ne moè niti ima pravo da u bilo kakvoj formi predlaè i zahtijeva od nas gra|ana da prihvatimo bilo kakvu podjelu dràvnog teritorija, a osobiti ne onu koja implicira stvaranje zasebnih dràvnih entiteta na tlu vjekovne Bosne i Hercegovine. 8. TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG zahtjeva od organa vlasti da, uvaàvaju}i sve dosada{nje `rtve i napore koje je narod dao ra|aju}i i Armiju Bosne i Hercegovine, povedu op{tu i temeljitu raspravu o pitanjima koja su sudbonosna za sve nas organizuju}i ~ak i referendum kako bi se utvrdila stvarna volja naroda.

Tuzla, 18.09.1995

TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG

132

Glava 14 Kako mu polazi za rukom Tehnologija prevare Sva navedena i jo{ mnoga argumentirana reagiranja nisu pokolebala Izetbegovi}a da nastavi svoj posao razgradnje BiH. Nije ga pokolebalo ni to {to je do 12. oktobra 1995., dana po~etka primirja, oslobo|eno znatno vi{e od 51% Bosne i Hercegovine (UN kaè 53%) i {to su ~etnici u potpunom rasulu. Svakodnevno su osloba|ani bosanski gradovi i general Dudakovi} je napredovao i prema samoj Banja Luci. Ipak Izetbegovi} pristaje na primirje kojim zaustavlje

133

na{e napredovanje i spa{ava formulu 49% prema 51%. Omar [a}irbej , mla|i sin Nedìba [a}irbeja , za New York Times od 29. septembra 1995. u ~lanku Chrisa Hedgesa o Bosni na strani A3 izjavljuje kako je "bosanska Vlada spremna da se odrekne teritorija koje je osvojila u posljednje vrijeme ako se bosanski Srbi odreknu Gora`da i Sarajeva. " Nemojte se iznenaditi {to iskusni novinari New York Times -a to pitaju Omara [a}irbeja iz Washingtona, a ne nekoga iz legalnog Predsjedni{tva BiH. To je ba{ zato {to su iskusni i {to su shvatili ko u Bosni stvarno ima vlast: Izetbegovi}i + [a}irbeji . Ova izjava otkriva i za{to bosanska Vlada protestuje kod Hrvatske {to èli da vrati bosanske izbjeglice u novooslobo|ena podru~ja BiH. Ako bi se izbjeglice vratile u novooslobo|ena podru~ja, onda bi bilo teè ta podru~ja vratiti ~etnicima. Dakle, na{i bi davali teritorije koje na{a Armija drì za teritorije koje na{a armija tako|er drì (Gora`de i Sarajevao). Zna~i, dovoljno je bilo da se u nekom prijedlogu, kojega mi ne moramo prihvatiti, predloì da se Gora`de daje Srbima i da na{i trguju sa Gora`dem kao da je istinski srpsko. Osim toga, klika Izetbegovi}i - [acirbeyi je spremna da dade teritorije koje veù Biha} sa ostatkom BiH da bi sa~uvali gora`dansku enklavu, koju mi ve} i drìmo. Nekada je Izetbegovi} Bo{njake ubje|ivao kako treba prihvatiti 51% BiH jer }e tako biti vra}eno 15% teritorija. Sada, kada su neposlu{ni Dudakovi}evi Kraji{nici oslobodili i vi{e od tih 15% teritorija, on nema boljeg argumenta nego da Bo{njacima prijeti ruskom atomskom bombom. Naime, u vi{e intervjua i ~lanaka, a jedan je ~lanak objavljen u ~asopisu ameri~kih Muslimana The Minaret , oktobarsko izdanje, Vol. 17. #7, on kaè da bi Republika Srpska mogla pozvati u rat svoju saveznicu Rusiju koja ima atomsku bombu ako se rat nastavi. Ovaj ~lanak je izuzetno zna~ajan. U tom ~lanku on se potpuno otkriva. On daje sve mogu}e argumente za podjelu Bosne i Hercegovine, koje ne}u ponavljati jer smo ih vi{e puta slu{ali od Karadì}a. U tom ~lanku Izetbegovi} nevi|enom uporno{}u nastoji ~etnicima osnovati dràvu na 49% BiH teritorije. Ustvari, on ne dijeli Bosnu i Hercegovinu da bi osnovao islamsku dràvu, nego je dijeli da bi osnovao srpsku dràvu na 49% teritorije BiH, {to je na kraju i postigao. On demonskom pokvareno{}u vara Bo{njake. U tome je nevjerovatno spretan. Ukratko }u navesti samo neke trikove, na primjeru posljednjih pregovora iniciranih tzv. ameri~kom inicijativom. Jedan od stalnih trikova mu je da uo~i pregovora daje ratoborne izjave da bi stekao povjerenje Bo{njaka da ga puste na pregovore. Tako je npr. pred odlazak u Genevu od 8. septembra govorio kako }e traìti jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu u kojoj }e biti i Br~ko. Toboè, on ~etnicima ne da ni koridor. Kada se tamo oti{lo , dato je priznanje Republici Srpskoj, kao {to ste mogli pro~itati u analizi profesora Boylea , a da nije dobijeno ni{ta. To zna~i da Izetbegovi} ni{ta nije ni traìo. Da je on ne{to traìo, a nije dobio i Izetbegovi} je mogao uskratiti svoje priznanje Republici Srpskoj. (Ne dajmo se zavarati [a}irbejovim prisustvom u Genevi. Sve je ve}

134

bilo dogovoreno sa Izetbegovi}em. I to je jedna igra koja ima jedino za cilj da se sakrije prava uloga Izetbegovi}a i da oni neupu}eni krive [a}irbeja . Izetbegovi} je stvarno dragocjen za na{e neprijatelje pa ga i ovako {tite.) Pred odlazak na drugu rundu u New York 26. septembra 1995. on je tri dana prije pregovora izjavio da bosanska Vlada bojkotuje pregovore. Time je vezao ruke svim bosanskim patriotima koji su poku{avali da se organizuju i onemogu}e u~e{}e na{e strane i nove izdaje u New Yorku. Naravno, nave~er uo~i pregovra je Izetbegovi} objavio da se ipak ide u New York. Izdaja dràve dogovorena u New Yorku se tada skriva nepristajanjem na primirje. Naivni Bo{njaci se tje{e: "Dobro je jo{ se ratuje. Jo{ se Bosna osloba| a." Me|utim, ve} poslije nekoliko dana govori se o primirju. Bo{njaci su ponovo uznemirani. Da bi oti{ao na pregovre o primirju Izetbegovi} izjavljuje kako }e traìti potpunu deblokadu Sarajeva, ~ak i èljazni~ku, i demilitarizaciju Banja Luke. Me|utim, za potpis na primirje, Sarajlije }e dobiti samo struju i plin. Od voza u Sarajevu nije bilo ni{ta, a o demilitarizaciji Banja Luke da i ne govorimo. Bo{njaci su bijesni. Plju{te kritike. Tada Izetbegovi} odga|a primirje. Ponovo se Bo{njaci nadaju da je u pitanju samo Izetbegovi}eva igra sa ~etnicima, mada ih sve vi{e sumnja da on ustvari vara nas, a ne ~etnike. Sa samo dva dana zaka{njeja po~inje primirje. Koliko su ~etnici slabi govori podatak da su Dudakovi}evi Kraji{nici i HVO za ta dva dana, tj. 11. i 12. oktobra, oslobodili Sanski Most, Mrkonji} Grad, hidroelektranu Bo~ac i veliki dio Manja~e i do{li na prilaze Prijedoru i Bosanskom Novom. Me|utim, ponovo se o~ajnim Bo{njacima ostavlja nada. Naime, zvani~nici u Sarajevu nagla{avaju kako Dudakovi} nastavlja da ratuje, da bi se Bo{njacima sugerisalo kako je to samo jedan od potpisa koji }e se kr{iti kao i mnogi do tada. Ali, ve} poslije dva dana poslije potpisivanja primirja stiù posmatra~i koji }e nadgledati i ka`njavati onoga ko kr{i primirje. Amerikanci prijete Dudakovi}u da obustavi sve akcije. Naivni Bo{njaci misle kako Amerikanci i "svijet" mrze Muslimane. Ljudi ne shvataju da "svijet" traì od dràve Bosne i Hercegovine samo da po{tuje me| unarodno pravosna`ne sporazume koje je na{ predsjednik Predsjedni{tva doborovoljno potpisao. Niko nema pravo zaustaviti Armiju BiH da oslobodi svaku stopu na{e domovine. Me|utim, me|unarodni sporazumi koje Izetbegovi} potpisuje se moraju po{tovati ma koliko oni bili nepovoljni za Bosnu i Hercegovinu. Zato ponovo nagla{avam: Jedina nada da se spasi Bosna i Hercegovina i Bo{njaci je da se zaustavi Izetbegovi}a dok jo{ nije zavr{io svoj prljavi posao. Nema savr{enog zlo~ina. Svaki zlo~inac pravi gre{ke. Izetbegovi} ih pravi obilato. Problem je {to je u BiH on i na vlasti pa nema nikoga da ga pozove na odgovornost. Poslije Holbrookeovog boravka u Sarajevu uo~i pregovora u New Yorku od 26. septembra, on je rekao: "Posljie Beograda (misli na Holbrookeov sastanak sa Milo{evi}em ), koji je bio dugi korak u pogre{nom

135

smjeru, ovo je ne{to kra}i korak u dobrom smjeru. Ovom izjavom on poku{ava da prevari Bo{njake da je Holbrooke taj koji pravi korake u dobrom ili lo{em smjeru. Me|utim, bez na{ih pristanaka nema Holbrookeovih "koraka u lo{em smjeru". Holbrooke je samo posrednik u pregovorima. Odlu~uju samo oni koji pristaju i potpisuju njegove prijedloge, tako da Holbrooke mora svoje prijedloge ravnati prema tome. Ako Holbrooke daje nepovoljne prijedloge to je zato {to zna da }e ti prijedlozi biti usvojeni s na{e strane. On ne bi davao prijedloge za koje zna da ne}e biti usvojeni. Dakle, za nepovoljne Holbrookeove prijedloge odgovoran je Izetbegovi} . Tom svojom izjavom Izetbegovi} je dao najbolji opis svoje taktike varanja Bo{njaka: Dug korak u pogre{nom smjeru, pa onda kratak korak u dobrom smijeru, kojim amortizuje reakciju Bo{njaka. Poslije tri godine dugih i kratkih koraka dràva Bosna i Hercegovina sa drì samo o dlaci; Dudakovi}evoj neposlu{nosti koja bi mogla pokvariti mirovni proces. Da ovdje napravim jednu digresiju. Poslije ~etni~kog poraza u zapadnoj Slavoniji i ~etni~kih "osvetni~kih zlo~ina nad Hrvatima u Banja Luci, {trajkovao je gladju banjalu~ki Biskup Franjo Komarica . Intresantno je da ni jedan muslimanski ni vjerski ni dràvni vodja nije u~inio tako ne{to, mada su ~etni~ki zlo~ini prema Hrvatima u Banja Luci, daleko manje monstruozni od ~etni~kih zlo~ina nad Bo{njacima. Naprotiv, Alija Izetbegovi} nije imao nikakvog problema da se rukuje sa Milo{evi}em u Daytonu po~etkom novembra 1995, dakle samo koji mjesec po{to su jedinice iz Srbije masakrirale oko sedam hiljada Bo{njaka u Srebrenici i @epi. S druge strane Billi Clinton se nije htio tih dana rukovati sa Fidel Castrom , mada Castrova armija nije masakrirala ni jednoga Amerikanca. I tako se ~uva nacionalno dostojanstvo. Rukovanjem sa Milo{evi}em je Izetbegovi} pogazio dostojanstvo srebreni~kih `rtava i na{e nacionalno dostojanstvo. Narod bez nacionalnog dostojanstva ne moè biti suveren narod. Srbi to dobro znaju i oni se u svakom trenutku pona{aju kao da su ravni Americi. Zna to i Izetbegovi} . On zna da je najbolji na~in da izgubimo suverenitet da se pona{amo kao nesuvereni. On je smi{ljeno navikavao Bo{njake na takvo pona{anje. Prvi put je to u~injeno u Fo~i u ljeto 1991. Bilo je predvi|eno da se u znak oprosta za fo~anske `rtve iz Drugog svjetskog rata baci cvije}e u Drinu. Delegacija SDS-a nije do{la i time gestom su uvrije|eni potomci hiljada poklanih Bo{njka u Fo~i i Bo{njaci kao narod. Alija Izetbegovi} , ~ija je du`nost da vodi ra~una o nacionalnom dostojanstvu, je nastavio ceremoniju kao da se ni{ta nije dogodilo. Tragikomi~no je izgledala ceremonija pomirenja dvije strane na kojoj se jedna strana nije pojavila, a druga nastavlja da se miri sa stranom koja bojkotuje. Alija Izetbegovi} je kasnije lansirao i dogovore koje potpisuje samo jedna strana. Tako ne{to je nespojivo sa ljudskim razumom. Naime, dvije strane se mogu sporazumjeti ili ne sporazumjeti. Ako se sporazume, potpisuju ugovor, a ako se ne sporazume, onda se razi|u bez ikakvog dokumenta. Izetbegovi} je izumio dokumente potpisane samo od jedne

136

strane u pregovorima. Na sve mirovne planove Izetbegovi} je stavljao svoj potpis, mada iste dokumente Srbi nisu potpisivali?! Neko }e re}i: "Kakva budala!" Medjutim, takvi potpisi su imali jednu va`nu ulogu - da se akumuliraju ustupci Bosne i Hercegovine i da se svakim novim pregovorima ide sve dalje i dalje u razgradnji dràve Bosne i Hercegovine. Alija Izetbegovi} nije budala, Alija Izetbegovi} je izdajnik.

Uloga ostalih u~esnika u vlasti @ezlo neprikosnovene vlasti su Izetbegovi}u dali na{i neprijatelji sa Zapada, tako {to su isklju~ivo njega zvali na pregovore, i oportunisti u Predsjedni{tvu, Vladi i Skup{tini BiH koji su mu svojim oportunizmom omogu}ili da uzurpira vlast daleko preko Ustavnih ovla{tenja. Owen, Ghali, Akashi, Holbrooke i drugi su uvijek pitali Izetbegovi}a za mi{ljenje, a ne Predsjedni{tvo BiH niti Vladu BiH. To je marginaliziralo Predsjedni{tvo i Vladu, ali su se Predsjedni{tvo i Vlada trebali suprotstaviti i nametnuti kao nosioci vlasti, koja im po Ustavu i pripada. Na{i neprijatelji su uvijek Izetbegovi}a zvali jer su sa njim svr{avali posao. Me|utim, velika odgovornost za podjelu i nestanak Bosne i Hercegovine leì i na dr. Harisu Silajdì}u, Rasimu Deli}u, dr. Nijazu Durakovi}u, Stjepanu Kljuji}u, dr. Ejupu Gani}u, dr. Ivanu Kom{i}u, dr. Tatjani Ljuji}Mijatovi}, dr. Mirku Pejanovi}u, dr. Muhamedu Filipovi}u, Rasimu Kadi}u i ostalim koji participiraju u vlasti dok imaju povlastice od te vlasti, a nemaju petlje da se isprave i kao dostojanstvena ljudska bi}a kaù "ne" izdajniku. Ali, neka znaju, oni su odgovorni koliko i on jer im Ustav Bosne i Hercegovine daje pravo da ga nadglasaju i zaustave. Oni su odgovorni {to nisu uzeli svoja ovla{tenja u svoje ruke. Oni su odgovorni {to su bez otpora prepustili da Izetbegovi} uzme vi{e vlasti nego {to mu po Ustavu pripada. Strah im nije opravdanje. Kako se nisu pla{ili preglasati Izetbegovi}a kada je htio da zatvori Sefera Halilovi}a i smijeni dr. Harisa Silajdì}a? êga se imaju bojati kada je zakon i pravda na njihovoj strani? Da su se poku{ali suprotstaviti vidjeli bi da je i narod na njihovoj strani. Jer, narod je glasao za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i sigurno se ne bi okrenuo protiv onih koji ga tako i zastupaju. Oni mogu i moraju skupiti snage i preglasati Izetbegovi}a i kada je u pitanju budu}nost Bosne i Hercegovine.

O Izetbegovi}evim motivima Ja mogu samo pouzdano tvrditi da Izetbegovi} ogromnom uporno{}u ustrajava na podjeli Bosne i Hercegovine i da njegovo pona{anje nije posljedica gluposti ili neznanja. Ja ne mogu tvrditi da ja znam pouzdano {ta su njegovi motivi. Neki, a to je sada velika ve}ina Bo{njaka, misle da on dijeli Bosnu i

137

Hercegovinu da bi kreirao islamsku dràvicu. Ja sam skepti~an prema toj hipotezi. Ima vi{e razloga koji izazivaju sumnju. Nabroja}u neke: 1. Izetbegovi} suvi{e laè za jednog iskrenog vjernika. 2. Da je Izetbegovi} iskren musliman, on bi se nekada saàlio nad ubijenim Muslimanima naljutio na njihove ubice. Nasuprot tome, poslije svakoga masakra, kao da ni{ta nije bilo, on nastavlja pregovore sa odgovornim za masakre. Sjetimo se, na primjer, doga|aja s po~etka rata kada je Izetbegovi} bio "zarobljen" na Sarajevskom aerodromu. Prije toga je Armija BiH bila opkolila kasarnu na Bistriku. Garnizon JNA nije imao drugog izlaza nego da se preda i ostavi oru`je Armiji BiH, ~ime bi se Sarajlije zna~ajno naoruàli. Tako su se razoruàvanjem garnizona JNA u svojim gradovima oslobodili Tuzlaci i Zeni~ani. Me|utim, tada Izetbegovi}, mada upozoren da na svom povratku iz Brisela ne slije}e na Sarajevki aerodrom, to ipak ~ini i dolazi ~etnicima u ruke. Sutradan biva razmijenjen za Kukanjca, plus svo osoblje i oru`je iz opkoljene kasarne. Te no}i ~etnici nisu po{tovali dogovoreno primirje, a na{i jesu zbog straha za Izetbegovi}a , pa smo izgubili Grbavicu 1, umjesto da se Sarajevo oslobodilo. Poslije te epizode Izetbegovi} izjavljuje novinarima da je to bila "jadina no} u kojoj nije mogao zaspati". Razlog? "Odvojili su ga od k}erke." Ta izjava je objavljena u decembru 1995. u izvanrednoj dokumentarnoj seriji od ~etiri nastavka Christiane Amanpour o raspadu Jugoslavije ra|enoj za Discovery Channel i objavljenoj na svim zna~ajnijim TV mreàma u svijetu. Sjetimo se da su do tada bili poklani Bijeljinci, Zvorni~ani, Br~aci, Bratun~ani itd. Tada su ve} punom parom radili i koncentracioni logori u kojima su i mljeli Bo{njake, kao npr. u Bimexovim kafilerijama u Br~kom. Tada su radili i ènski logori kao {to je npr. "Kod Sonje" u Vogo{}i, gdje su masovno bo{nja~ke majke, sestre i k}erke pretvarane u ~etni~ke i UNPROFOROVE prostitutke. I zamislite, svi ti uàsi, prema priznanju samoga Izetbegovi}a nisu mu mogli poremetiti san. I poslije toga u Bosni i Hercegovini su se dogadjale strahote. Sjetimo se agonije Srebrenice i @epe i masovnih pokolja na kraju. Izetbegovi} je direktno kumovao gubitku tih gradova i pokoljima u njima jer ih je on razoruào i jer ih je on obezglavio izvla~e}i Nasera Ori}a i ostale komandante prije ~etni~kog napada. Svakome muslimanu i Bo{njaku i svakome normalnom ~ovjeku savjest ne bi dala mirno spavati za vrijeme tih dogadjaja. Izetbegovi} je pokazao svoju upletenost u izdaju tih mjesta i time {to nije proglasio ni jedan dan àlosti zbog Srebrenice i @epe . Da li je musliman i Bo{njak neko kome je toliko malo stalo do muslimana i Bo{njeka? U vezi sa dogadjajima oko opkoljavanja kasarne na Bistriku postavlja se jo{ jedno imteresantno pitanje: Za{to Izetbegovi} sebe i svoju k}erku dobrovoljno predaje ~etnicima u ruke? Naime, dan uo}i Izetbegovi}evog slijetanja na sarajevski aerodrom on je bio opomenut da je Aerodrom u ~etni~kim rukama.

138

Na izri~it zahtjev ostalih ~lanova Predsjedni{tva on je odletio iz Brisela u Rim, a ne u Sarajevo. Medjutim, kada su na{i borci pod komandom ostalih ~lanova Predsjedni{tva i Sefera Halilovi}a opkolili kasarnu na Bistriku i ~etni~kog komandanta Kukanjca, Alija Izetbegovi} dolije}e ~etnicima u ruke. Dakle, on dobrovoljno ulaè i sebe i svoju k}erku kao adute kojima }e ~etnici ucjenjivati Armiju BiH da bi spasili kasarnu na Bistriku. To je jedan od krunskih dokaza koliko je ~vrst savez Izetbegovi}a sa ~etnicima. Izetbegovi} je toliko siguran u ~etnike da se ne pla{i ni k}erku im predati. Znaju}i da ga to povjerenje u ~etnike raskrinkava kao srpskog ~ovjeka on daje naknadne izjave, kao {to je ona iz Discavery -a, kako se tada toboè strahovito pla{io za svoju k}erku. Da se pla{io on je ne bi vodio ~etnicima u ruke. Ostao bi zajedno sa njom u Rimu dok se dogadjaji oko kasarne na Bistriku ne zavr{e. Ovaj doga|aj je prvi pokazao koliko je Izetbegovi} odan srpstvu i koliko daleko je spreman i}i zbog srpstva. Logi~no je onda za{to nije ni dana prekinuo pregovore kada je ubijen Turajli} ili {to je Srbima predao Srebrenicu i @epu i po cijenu da na du{i nosi hiljade masakriranih Bo{njaka iz isto~ne Bosne. Znao je on da }e ~etnici ubijati i dje~ake od sedam-osam godina i da }e silovati njihove vr{njakinje zajedno sa majkama. Njemu, kao i svakom Srbinu, Velika Srbija je va`nija. 3. Kada smo ve} spomenuli javnu ku}u "Kod Sonje" sjetimo se da je tu mu{terija bio i komandant UNPROFOR-a kanadski general McKenzie . Njmu su ~etnici pla}ali usluge tijelima bo{nja~kih djevoj~ica, koje su kasnije, kao opasne svjedokinje, ubijane. To je dokazano i podignuta je optu`nica. Me|utim, tu optu`nicu zaustavlja Izetbegovi}. Kada je Roy Gutman, novinar News Day -a iz New Yorka, ~ovjek koji je dobio Pulitzerovu nagradu za novinarsko istraìvanje genocida u Bosni, upitao Izetbegovi}a za{to je po{tedio McKenzia , on je odgovrio: "Nama jo{ treba UNPROFOR." Kao da bez McKenzia nema UNPROFORa. Da li jedan iskreni musliman tako olako ispu{ta iz ruku pravde silovatelja muslimanki? 4. Da je Izetbegovi} iskren musliman, on se ne bi toliko trudio da zaustavi Armiju BiH u njenom oslobodila~kom pohodu. Svaki musliman i Bo{njak zna koliko mu je stalo da se oslobodi neko selo ili brdo na{e domovine Bosne i Hercegovine. S druge strane znamo koliko nam je te{ko kada ne{to padne u ruke ~etnicima. Izetbegovi}a raspoloènje odaje. Sjetite se njegovog bezbri`nog izraza lica s po~etka rata i prvih pregovra u Genevi 1992. Sjetite se njegovog razdraganog {irenja ruku u Tuzli poslije pada Srebrenice, {to su sve TV mreè prenijele. S druge strane, sjetite se njegovih kiselih izjava armijskim novinama iz Sarajeva kada je Armija BiH oslobodili Vla{i}. Tada je doslovno rakao ljutito: "Drugi put pu{ke o klin kada se pregovara". Armija je borbom oslobodila pola BiH, a on pregovorima nije nagovorio ~etnike da se povuku ni sa jednoga kvadratnoga metra, a ipak su njegovi pregovori va`niji.

139

5. Da je Izetbegovi} zaista "muslimanski fundamentalista" on bi to krio dok ne pobjedimo ~etnike. Upravo suprotno, on vodi na Had` 400 vojnika Armije BiH. Glume}i islamskog fundamentalistu Izetbegovi} je dao ogromne propagandne mogu}nosti ~etnicima. Ko ìvi na Zapadu zna kakav je politi~ki hendikep nositi "image" islamskog fundamentaliste. Sjetimo se, dok nismo imali taj "image" ~itav svijet nas je priznao i glasao za sankcije Srbiji i Crnoj Gori. 6. Zar bi musliman i Bo{njak mogao potpisati da su Banja Luka, Prijedor, Kozarac, Bosanki Novi, Derventa, Modri~a, Bosanki Brod, Doboj, Bijeljena, Janja, Zvornik, Srebrenica, @epa, Bratunac, Vlasenica, Cerska, Konjevi} Polje, Vi{egrad, Fo~a, Rogatica, âjni~e, Gacko, Trebinje. itd. srpski gradovi? Zbog svega toga odbacujem hipotezu da Izetbegovi} sve ovo radi jer je veliki musliman. Mnogo je vjerovatnija teza da je on muslimanski Srbin, na{to kao i reis-ul-ulema Kemura, ili reis-ul-ulema Muji} ili reìser Emir Kusturica ili knjièvnici Me{a Selimovi} i Husein Tahmi{~i} ili politi~ari Omer Karabegovi} , Raif i Nijaz Dizdarevi} , Hajra Balorda itd. Posebno je po tom pitanju interesantna porodica Murisa Zametice iz Sarajeva. Muris Zametica stvarno vjeruje da su Srbi izabran narod. Takav je i njegov sin Omer Zametica. Omer je dogurao na Palama do poloàja glasnogovornika Radovana Karadì}a . Javnosti je poznat pod imenom Jovan Zametica . Ni{ta mu ne smeta {to biolo{ki poti~e iz naroda kojeg je paljanski reìm tako masakrirao u ovome ratu. Mo`da je interesantna ~injenica da su Muris Zametica i Alija Izetbegovi} veoma bliski drugovi iz djetinjstva i mladosti. "Koliko sam ja samo baklava kod Alije pojeo, a i on kod mene" kaè Muris Zametica kada opisuje svoju bliskost sa Alijom Izetbegovi}em . Primjer Murisa i Omera Zametice , kao i primjere Dizdarevi}a , Kusturice , Kemure , Muji}a i drugih Srba sa muslimanskim imenima navodim samo zato da bi Bo{njacima pokazao koliko je sna`no srpstvo "Muslimana" Srba. Svi oni su jednako kao i pravi Srbi nemilosrdni prema Muslimanima. Poznata je stvar da su konvertiti odaniji svom novom stadu nego oni koji su rodjeni u njemu. Takvi su bili i Srbi koji su neko} primali Islam, a takvi su i dana{nji "Muslimni" koji se asimiliraju u Srbe. Narod to opisuje poslovicom: "Gori je Poturica od Tur~ina". Kada vidim koliku energiju tro{i Alija Izetbegovi} da osnuje Republiku Srpsku na 49% Bosne i Hercegovine, meni je jasno da je on nama podmetnut kao {to su nam bili podmetnuti i reisi-ul-uleme Kemura i Muji} i politi~ari kao Nijaz i Raif Dizdarevi}, Esad Horozi}, Hajra Balorda i mnogi drugi, ~ije srpstvo vi{e niko ne dovodi u sumnju mada kao i Izetbegovi} imaju muslimanska imana. Uvijek su Srbi na vlast u BiH postavljali "Muslimane" koji su njima odgovarali. Kako smo mogli i pomisliti da }e u odsutnom trenutku bosanske istorije Srbi pustiti da Bo{njake predstavlja istinski patriota? Kada je vuk po{tedio janje?! Ako se pogleda historija borbe porobljenih naroda za slobodu, vidje}e se da se sli~no ponavlja otkako je svijeta i vijeka. Na primjer, kada god kolonijalni gospodar nije mogao vi{e da suzbija èlju porobljnog naroda za slobodom, poku{avao bi na vlasti u "oslobo|

140

enoj" koloniji ostaviti vladara koji }e vladati u interesu kolonizatora. To je toliko ra{irena pojava da je dobila i ime -- neokolonijalizam. Veoma ~esto je borba protiv takvih vladara trajala duè i bila komplikovanija i od same borbe za slobodu od kolonizatora. Borba za slobodu protiv okrutnih okupatora na bojnome polju porobljenim narodima je bila jednostavnija nego borba protiv lukavih izdajnika iz vlastitih redova. Dana{nji svijet je jo{ pun raznih {eika, emira i kraljeva koji su na takav na~in do{li na vlast. Alija Izetbegovi} je na àlost samo jedan u veoma dugom nizu ovakvih vladara. Neki dokumenti su i u ovoj knjizi spomenuti. Ja bih izdvojio pismeni dokaz da se Izetbegovi} izja{njavao kao Srbin. Preko toga su Bo{njaci suvi{e lahko pre{li. Me|utim, pi{u se i druge knjige o najve}em zlo~incu u istoriji. Sazna}e se za jo{ mnogo kompromituju}eg materijala. Bosanski kongres posjeduje mnoge dokumente koji nisu mogli biti objavljeni u ovoj knjizi radi za{tite izvora i svjedoka. Svaki njegov potpis na podjelu Bosne i Hercegovine je kompromituju}i materijal. Svaki njegov potpis }e istori~ari, pravnici i obi~ni ~itatelji analizirati, kao {to je analizirao prof. Francis Boyle njegov "Dogovor osnovnih principa" iz Geneve od 8. i 26. 1995. septembra. Za razliku od Hitlera, Milo{evi}a i Karadì}a, Izetbegovi} je svoj zlo~in u~inio s predumi{ljajem protiv svog naroda, tj. ne kao protivnik nego kao ~ovjek kojem je narod vjerovao. Kao oru|e kojim je zlo~in po~injen posluìli su mu srpski nacionalisti, uvijek èdni bo{nja~ke krvi. U trenutku kada zavr{avam ovu knjigu dràva Bosna i Hercegovina postoji jo{ samo kao nada u ~udo. Jedino ~udo bi bio Izetbegovi}ev iznenadni gubitak vlasti ili da Predsjedni{tvo i Vlada preuzmu svoje nadle`nosti od zla koje se zove Izetbegovi} . Ova knjiga nastaje i zato {to zlo~in ne smije ostati neka`njen. Cilj ove knjige je da pokrene i ostale Bo{njake da pamte i skupljaju dokaze protiv izdajnika. Ovim naàlost ne}emo pomo}i `rtvama ~etni~kog noà, tj. `rtvama Izetbegovi}eve politike, niti }emo spasiti dràvu Bosnu i Hercegovinu od om~e koju joj stavlja Izetbegovi} , ali }emo zato osvijetliti i razjasniti najmonstruozniji zlo~in u istoriji - zavjera i ubistvo s predumi{ljajem hiljadugodi{nje dràve i njenog naroda od strane ~ovjeka kojem je taj narod vjerovao.

Kraj

141

RAT92

Recommend Documents