Prijedorska Gimnazija 1921-1981

pro. HaBHKJlH CMO Ha Taj Y3BHK pre, CKOPO CBaKH AaH jeAHoM ce '1yo HcnpeA np030pa yqu:OHHu,e H CKOPO CBaKH nyT nope Memo 'lac, H3a3Bao CMHjex H HeKY, HajqeIllhe AYXOBliTY, peaKlJ,Hjy. HeBeHKa H jow HeKe APyrapHu,e qeCTO ce TprHY, nonJIawe, na ce OHAa CpaMe)KJbHBO H3BJIaqe H npaBAajy. Jep, KOMyuHCTH ce He CMHjy DJIalIIHrn, TO cy "JhYAH noce6Hor KOBa" . TaKO CMO TaAa yqHJIH H TO HaM je HMllOHOBaJIO. OBO je npBH nyr Aa Hac pro HHje HaCMHjao, lberOBO peCKO "xaM6peJIe nOnpaBJhaT" HHje HHKor Y36YAHJIO, HHje H3a3BaJIO HHKaKBY ynaAHU,y Mei)y i)alJ,HMa. OYPOBHh je caMO cnycrno maBY, naJIu,eM AOAHPHYO 6paAY H BHIlle 3a ce6e H3roBopHo: - rAje caM, OHO CTaO? . lloAHfao ce BHTjYK H nOKa3aO C KOJIHKO Je na)J{lbe nparno H3JIaralhe. - A, Aa ... - npHXBaTHO je OYPOBHh, nO'leo llIeTam H3Mei)y KJIyna, y HaMjepH Aa HaYMJbeHO AOKpaj'IH. BpaTa ce HarJIO OTBopHIlle. Y IbHXOBOM paMy HaCJIHKaO ce AHpeKTop rHMHa3Hj~, rp6a, 6HjecaH, JbyrnTo Ha6pao 06pBe H O~IHMa Je CTJ?HjeJbao no pa3peAY. 0ypOBHh ra Je npHCTOjHO n03ApaBHO H HaCTaBHO CMHpeHO )1;a ,rOBopH ynpaBo O HHTepHalJ,HOHaJIH3MY. rp6a HHJe HMao

123

.,

C1"pfiJbeai:l ]la caCJIyrna PHjCt{H H CXBaTH CMHcao 'BypOBHhcsa H3JIaraaa, Beh je caB 3ajanypeH H HaporyrncH nojypHO, cnpeMaH H Ha Tyqy. HacTao je MyqaH 1"peHYTaK H ]lax HaM 3aCTao. illTa pa]lHTH aKO OBa rp]lOCHja HaBaJIH H PYKY ;O;HrHC Ha PaTKa? .. - illTO He rOBopHTe ;o;jeUH O KOCMOnOJIHTH3MY? - ;o;epe cc fp6a, 6C3 HMaJIO 063Hpa 3a yrJIe;o; HaCTaBHHKa... Bam HHTepHaUHOHaJIH~aM nOTnaJbyje peBOJIYQHjy, pyrnelbc nopeTKa. Ha TO BH cMjepaTe! TaKo BH, rocnO;O;HHe, 1"pyjeTe MJIa;o;e ;o;ywe! - 06jaWlbaBaM HayqHo - nOKyrnao je 'BypoBHh cKpyrneHo ;o;a ce 6paHH. - EaJLe3ralbe! KaKBa HaYKa! - ;o;epao ce )l;HpeKTOp, CTaJIHO npHjCTHO H MJIaTHO PYKaMa. }heroB npO]lOpHH rJIac o)l;jeKHBao je ]lO cycje]lHHX yqHOHHI.J,a H y ;o;y6HHY XO]lHHKa. - OBO je rHMHa3Hja, 3ap CTe TO 3a60paBHJIH?! JIeTHT heTC BH MeHH O]laB;o;e! 11 npeBHwe CTe 3apa3HJIH OBY MJIa;o;e)K! MH fp6y HHCMO nO;O;HOCHJIH 360r lberoBe Ha3a;o;He OPHjeHTaUHje H CXBaTalba. YBHjeK CMO ra H36jeraBaJIH H KOJIHWHJIH. EHO je TOJIHKO npOHHI.J,JbHB H BHcnpeH ;o;a 3ana3H H ocjeTH 60jKOT H npe3Hp BeMHe yqcHHKa, aJIH ce TeWKO npHKJIalbaO peaJIHOCTH H Tjepao je cBoje. OH HHje npC3ao ;o;a cc npHKpa]la, y BpHjeMc O;o;p)KaBalba HaCTaBe, BpaTHMa Yecope H OCTaJIC npe;o;asa
fp6a, OHrypa ca H3;o;~eHHM I.J,pHOMalbaCTHM JIHI.J,eM, H360paHHM HeMHpOM H 6pHrOM, OKpeHYJIa Bpa- . THMa yqHoHHI.J,e, CMHpeHO ce
. . ::

~

:,.. .~

. "

.

'BAllJ1 M3 PY,IJ;APCKE ThYEMJE .,"

I1Mao caM 1"pH ro]lHHe, Ka;o;a je MOj OTaI.J,

1929. rO)l;HHe, ]lOwao Ha pa]l Y py]lHHK Jhy6Hjy. OTaI.J, je pa;o;HO Kao 3aHaTJIHja - nperJIe;o;a
cn

124

1"pa]lHlJ,Hja H 06H
rO~HHe ynHcao y npBH pa3pe~ PeaJIHe fHMHa3Hje y TIpHje~opy . .ll.a 6HCMO yqHJlH mMHa3Hjy y TIPHje~opy, MH Jby6HjCKH f)al.Ul, MOPaJIH CMO CBaKOr ~aHa npeBaJbHBaTH "hHPOM" no 20 KHJlOMeTapa y je~HoM, a HCTO TOJlHKO Y ~pyrOM npaBUY. To je 3a Hac 6HO npHJlH'IaH Hanop. TIope~ Hac H3 Jby6Hje, B030M cy ~OJla3HJlH H l)al.Ul H3 CaHCKor MOCTa, CBo.n;He, .ll.parOTHlbe, TIHcKaBHue, OMapCKe, EOCaHCKOr HOBora, a 6HJlO je He MaJIO H OHHX KojH cy H3 pa3HHX ceJla ~OJla3HJlH H njeIIIHue. MHCJIHM, ~a je y npHje~opcKoj fHMHa3HjH 6HJIO BHIne f)aKa KOjH cy ~OJla3HJIH y fHMHa3Hjy B030M HJlH njeIIIHqe, Hero OHHX KOjH cy )I{HBjeJIH HJlH CTaHOBaJIH y llpHje~opy. B03 KO,jHM CMO ~O­ JIa3HJIH H3 Jby6Hje, 3Bao ce l)alJKH B03, jep je .n;pyrHX nyTHHKa 6HJIO BPJlO MaJIO. Y nOlJeTKY CMO HMaJIH je~aH BeJIHKH BarOH, a KacHHje, Ka~a ce 6poj f)aKa nOBehao, ~06HJIH CMO ~Ba BafOHa -je,/:\aH je 6HO 3a )KeHCKe, a ~pym 3a MymKe f)aKe. OBO CBaKO~HeBHO nYTOBalbe je HMaJIO y ce6H ~ocTa H 3aHHMJbHBOr H 3a6aBHor. CBaKor ~aHa ~oraljaJlO ce HelIlTO HOBO. lloce6Ho ce cjehaM YTPKHBalba HaIIler H CaHCKOr B03a O~ Jby6HjcKe CTaHHue y llpHje~opy ~O CTaHHue EaJITHHe Eape. Ha TOj peJIal.UljH KOJIocjeUHJby6lijCKOf H CaHCKOr S03a HIIIJIH cy ynope~o. TIOIIlTO je caHCKH B03 nOJIa3HO ca rJIaBHe npHje.n;opCKe CTaHHue, nlje CMO ra MH 06H'IHO CalJeKHBaJIH, ~orOSOPHJIH CMO ce ca MaIIlJIHHoBof)aMa HalIler B03a ~a nYCTe CaHCKH B03 ~a npof)e, a OH~a ~a 3a lhHM Harape. l1aKo cy MaIIIHHoBof)e 6HJIH cTapHjH H 036HJbHH Jby~H, PMO cy npHXSaTaJIH OBy HalIlY "Hrpy", a MH CMO HX 3a CBe TO HarpaljHBaJIH naKJlOM .n;ysaHa H l.UIrapeT nanHpOM. qHM 6H CaHCKH B03 npolIlao Kp03 Jby6HjCKY CTaHHUY, HalIl S03 je nOJlaKO KpeTao 3a lbHM H Y cTony ra npaTHO ~O pHjeKe rOMjeHHue, a O~aTJIe 6H ra nOJlaKO CYCTH3aO, a 3aTHM npOJla3Ho. MH CMO 3a TO BpHjeMe cTajaJIH Ha np030pHMa H H3~aIIlHO npKOCHJlH CalbaHHMa. qecTo CMO HX no HeKOJIHKO nyTa npeJIa3HJlH H HaCJIaljHBaJIH HM ce KBaJIHTeTOM JlOKOMOTHSa HalIler B03a, ~a 6H Haj3a~ TaMO npe~ CHrHaJIOM y EaJITHHHM EapaMa npH3HaJIH nopa3 360r npaBHJIa ca06pahaja. HaHMe, MH CMO Ty MOPaJIH CTaTH, jep je HalIl KOJlocjeK 6HO ca JIHjese CTPaHe, a TPe6aJIo je ~a H~eMO ~eCHO, ~OK je CaHCKH S03 HIIIao npaBO. HaIIIH ~pyrosH H3 caHCKor S03a ca~ cy HaM ce CJlaTKO CMHjanH H n06je~oHocHO MaXaJIH H3 CSOjHX sarOHa. lloJlacKoM y mMHa3Hjy nOlJeo caM ocjeharn H COUHjaJIHY pa3JIHKy H3Mel)y pa~HHlJKe H ceJbalJKe roeue Cje~He, H lJHHOSHHqKe H TPrOBalJKe e ~pyre CTPaHe. Y rHMHa3HjH je 6HJIO MHoro SHlIle qHHOBHHqKe H TPfOSaqKe .n;jeue, Hero pa.n;-

HHqKe H CeJbaqKe. OHa cy HMaJIa CBe IIlTO je 6HJIO nOTPe6Ho 3a IIlKOJIY H )KHBOT, a MH CMO Y IIlKOJIY HajqelIlhe ~OJIa3HJIH C je~HoM CBeCKOM, cJIa60 06yqeHH, a qeCTO 6e3 ~opyqKa na H pyqKa. O~ oua caM pHjeTKO ~06Hjao HeKH ~HHap, HajqelIlhe nOJIa ~HHapa, ~a KynHM HelIlTO 3a jeJIo. 06HqHO caM 3a Te nape KynoBao KO~ rOCrnOHHlJapa, MHCJIHM ~a ce 3sao MaTe, JIenHlbY ca neT heBanlJHha, HJIH ca 100 rpaMa TaxaHXaJISe. TaXaHXaJIBY CMO HajqelIlhe KynOBaJIH Ha )KeJbe3HHqKoj CTaHHIJ.H y liaMHJIOlwj nOCJIaCmqapHHIJ.H. TIope~ oBa .n;Ba MjecTa, nqe CMO MH nYTYjyhH l)aIJ.H HajqelIlhe HaspahaJIH, He Mory a ~a He cnOMeHeM H HaIIlY ~pary Xajpy, Koja je y rJIaBHoj yJIHl.UI ~p­ )Kana CJlaCrnqapHHUY. OHa je 3a Hac l)aKe 6HJla SeJIHKH npHjaTeJb - l)alJKa MajKa. rOTOBO Hac je CBHjy n03HaBaJIa. MHorHMa je ~aBaJIa CBY CBOjy p06y Ha BepecHjy, HO, BjepyjeM ~a joj HHKO O~ Hac HHje OCTao ~~aH. Mel)y HaMa, Jby6HjCKHM l)aIJ.HMa, BJIa~aJIO je BeJIHKO ~pyrapcTBO H Mel)yc06HO pa3YMHjeBalbe. ,I(pyr ~pyry je nOMarao y cBaKoj npHJIHl.UI, CTa\PHjH l)al.Ul HacTojaJIH cy ~a HaM y yqelby I1ITO BHlIle nOMorHY H YKa)Ky Ha )KHBOT KOjH Hac qeKa. 113 rpyne cTapHjHx f)aKa ~06po ce cjehaM I1sHue AHTYHOBHha, EpaHKa KHe3a, MapHjaHa EepeTe, Cpf)aHa-.I1.aHHJlOBHha, 6pahe rpy6HIIIHh, Kao H MOjHX BplIllbaKa Mw.n;xaTa KaneTaHOBHha, E~e EJIaxe H lberOBe cecTPe, KeMe KOJIOHHha, .I1.pamue MapKOBHh, ,I(parHue llIKopHh, HMe Tep3Hh, PalIle JOKaHOBHha H .n;pyrHX. Y mMHa3HjH caM 6HO ~06ap f)aK. Te)Ke cy MH HIIIJIH CTPaHH je3HI..I,H, HO H lbHX CaM y3 nOMoh HHr. CaH~aJba caBJlal)HBao. Moj npsH pa3pe~HH cTapjelIlHHa, MHCJIHM .n;a je 6HO npocpecop CPpaHUYCKor llIaMHh. EHO je BPJIO cTPor. llpeM~a ce cjehaM MHOrHX npocpecopa, HllaK O~ CBHX HajBHwe cy MH OCTaJIH Y cjehalbY HHKO llaBHh, CJIaBKO Pa.n;wh, H PaTKo 'BypOBHh KOjH je ~olIlao y rHMHa3Hjy npe~ caM paT. OHH cy npeMa HaMa f)al.UlMa 6HJIH BPJIO ~06pH. HacTojaJIH cy ~a HaM Kp03 CBaKH pa3rOBOp YKa)KY Ha Ba)KHOCT Haller YlJelba, a HacTojaJIH cy ~a CXBaTHMO H spHjeMe y KojeM CMO )KHBjeJIH. llo lbHXOBOM nOHalIlalbY 3aKJbyqHJIH CMO ~a cy, BjepOBaTHO, KOM}'HHCTH, o qeMY CMO MH Ta~a jow yBHjeK MaJIO 3HaJIH. Ha npHMjepy CJIaBKa Pa~H­ ha, MO)Ke ce SHroern KaKO cy HaM OHH nOMaraJIH. OIaBKO je YBHjeK, Ka~ rO~ je TO 6HJIO nOTPe6HO, yMjecTo qaCOsa BjepOHayKe ca HaMa pa~HO MaTeMaTHKY HJIH cppaHUYCKH. llope~ OBHX Hanpe~­ HHX npocpecopa, 6HJIO je y BHIIIHM pa3pe~HMa H BPJlO Hanpe~HHX f)aKa. CnoMeHyhy caMO HeKe Kao 6pahy KaneTaHOBHh H MHJ.mh, I1BHUY AH-

125

TYHOBHha H Apyre. CnoMeHym npOeCOpH H OBH ljaIJ.H YBHjeK cy OHJlH Ha qeJlY aKIJ,Hja Koje cy ce opraHH30Bane y rpan.y H rHMHa3HjH. fOAHHa 1939. H 1940., OHJle cy eKOHOMCKH BPJlO TeIIIKe. Y TO BpHjeMe y PYAHHKY JhYOHjH ocjehana ce BeJlHKa KpH3a y 3apan.aMa paAHHKa-KOnaqa, pYAapa, 3aHaTJlHja. UHjeHe cy pacne, OCHOBHH npexpaM6eHH npOH3BOAH OHJlH cy BpJ10 CKynH, a 3apaAe MH3epHe, TaKO Aa je )KHBOT paAHHqKHX nOpoAHna OHO BpJlO Te)KaK. CBe OBO H MeHH je nOMOrJIO Aa PaRO, Beh y TpeheM pa3peAY rHMHa3Hje, ocjemM H CXBaTHM pa3J1HKY H3Meljy CHpOMaIllHOr H 60raTor, H3Meljy n0CJ10AaBua H paAHHKa. Y TaKBoj cHTyaIJ,HjH paAHHIIITBO JbyoHje BPJIO qeCTO je npOTeCTOBano, OOPHJ10 ce H Tpa)f{HJIO OOJhe YCJIOBC 3a pan. H nOBehalha nnaTa.

126

ilOIIITO je ynpaBa PYAHHKa TO oAoHjaJIa, AOJIa3HJ10 je AO CYKooa H 3aOllJTpaBalba OAHoca. BpxyHau CBera Tora Aowao je 22. aBrycTa 1940. rOARHe, KaAa je paAHHqKa KJlaca JbyoHje, npeABoljeHa cHHAHKaToM KojHM je PYKoBOAHJIa KITJ, npOrJ1aCHJ1a onwm IllTpajK, Tpa)KehH 60Jbe YCJ10Be 3a paA H Behe 3apaAe. lliTpajK JbyOHjCKHX pan.HHKa CBeCTpaHO cy nOAp)f{ane CBe HapOAHe Mace, cKyna ca OMJIaAHHOM H CeJhaIllTBOM, Kao H paAHHWTBO Ha WHpeM nOAPyqjy TaAaUIlhe Bp6aCKe 6aHoBHHe. lliTpajKjeTpajao 37 )l;aHa. CjehaMceAacMo H MH ljaIJ.H aKTHBHO yqeCTBOBaJIH y CBHM aKLU1jaMa, AeMOHCTpaUMjaMa H npOTeCTHMa Koje je opraRH30BaO H cnpOBOAHO IllTpajKaqKH OAOoP. CKyna ca paAHHUHMa, a noce6Ho ca rnerpmMa, KojHx je y Jby6HjH 6HJ10 AocTa, OAJIa3HJIH CMO no

CeJIHMa ~a cKynJhaMO XPaHy H CBe OHO mTO je 6HJIO nOTpe6HO 3a paAHHt:fKe nopOAHlI,e. Ca IbHMa CMO y naTpOJIaMa 06HJIa3HJIH PYAHHt:fKe norOHe, a Kao HajBIDKHHje 3ajeAHo ca p~HHI1,HMa yqecTBOBaJIH CMO H Y cYK06y ca )KaHAapMHMa KOjH cy 6HJIH ynyheHH Aa yryme mTpajK. . Ho, H nopeA CBera Tora, 3a CBO BpHJeMe mTpajKa, MH t)aI1,H HHCMO npecTaj~H HbH y ~­ MHa3Hjy H noxat)aTH HaCTaBY. HaJBebH HaM Je np06JIeM 6HO npeB03 AO TIpHjeAopa H HaTpar. HeKo BpHjeMe mTpajKat:fKH OA60p HaM je AaOB03 ~a Hac npeB03H, aJIH cy y6p30 H Ibera YIGIHYJIH. IIITpajKat:fKH OA60p HaM je TaAa Aao KOIbCKa KOJIa-mneAHTep, HO H TO je KacHHje yKHHyO. 'BaI1,H HMyhHHX pOAHTeJha 3a CBO BpHjeMe mTpajKa, HamJIH cy CTaHOBe y TIpHje~opy H TaMO cy CTaHOBaJIH. TaAa CMO Hac ~eCeTaK t)aKa H3 pyAapCKHX nOpO~Hl~a, nomTO cy HaM H KOJIa ca 3anperOM YKHHYTa, OMyqHJIH ~a '! TIpHjeAop <;>AJIa3HMO njeillHQe, CTHM, mTO Hac Je CBaKH ~aH Je~aH OA pO~HTeJha npaTHO H Cat:feKHBaO nOCJIHje HaCTaBe, ~a 6H Hac ~onpaTHO AO Jhy6Hje. CjehaM ce Aa je 3a CBO BpHjeMe IIITpajKa Met)y p~HHK~ y Jhy6Hjy t:feCTO AOJIa3HO AOKTOP MJIa~eH CTOJaHOBHh, KOjH je 6HO BpJIO OMHJheHH nOllITOBaH. JeAaH 6poj t)aKa H3 BHIlIHX pa3peAaCOJIH~apHCao ce ca IIITpajKat:fHMa, na cy 6HJIH 3aTBopeHH. TaAa CMO MH H3 HH)l(HX pa3peAa, a noce6HO MH H3 Jhy6Hje, t:feCTO 06HJIa3HJIH 3HAOBe 3aTBopa KOjH je 6HO y Henocpe~Hoj 6JIH3HHH rHMHa3Hje, na HM npeKO 3H~OBa AOAaBaJIH I1,HrapeTe H XPaHy. A Ka~a je IIITpajK 3aBpllIeH H nOti eo HOpMaJIaH )KHBOT, MH t)aI1,H CTaJIHO CMO ce cjehaJIH Tora HallIer jeAHHcTBa H COJIHAapHOCTH paAHHK~, HapOAa, OMJ1aAHHe H HanpeAHe HHTeJIHreHI1,H]e. KanHTYJIaI1,Hja CTape JyroCJIaBHje - anpHJIa 1941. 3aTeKJ1a Me je Jhy6HjH PYAHHKY. Hmao caM y t:feTBpTH pa3peA mMHa3Hje. EHO caM npe~ MaJIOM MaTypOM. YnnameHO CMO rJIe~aJIH KaAa cy lheMat:fKe jeAHHHQe AOJIa3HJIe H npOJIa3HJIe Kp03 Jhy6Hjy. TIOllITO HaM je Ta~a 3a6palheHO ~a noxa9aMO H IIIKOJIY, MHom cy OTHIIIJIH y MjecTa CT aHOBalha, a HeKH cy H IbHX HanynrTaJIH nOA OKPYTHOM CHJIOM H 3Jl0t:fHHHMa oKynaTopa H lberOBHX cJIyry. TaKO je jeAHa MJIaAa reHepaI1,Hja, Koja je )KeJheJIa 3Halba, npeCTaJIa ~a noxat)a HaCTaBY y npHje~opcKoj mMHa3HjH. Ja caM OCTao y Jhy6HjH. OnQ je 27. jYJIa 1941. rOAHHe 3aTBopeH O~ CTpaHe YCTalIIa cKyna ca jOIlI OKO 70 CBOjHX npHjaTeJha, KOMllHja H APYrOBa. lbHX cy OABeJIH y Ealha lIyKy, na y JIorop JaceHOBaQ. CBera cy ce ~BojHQa BpaTHJIH. YcnjeJIO HM je Aa n06jefHY, AOK cy CBH OCTaJIH TaMO

CTpa~aJIH. TIOCJIHje TemKHX nepHneTHja, Herroe y OKT06py 1941. roAHHe, nOt:feo caM Aa yt:fHM MeTaJIocTpyrapcKH 3aHaT y PYAHHKY. PacnopegeH caM KO~ MajcTopa TOHe BHKHha, KOjH je y TO BpHjeMe 6HO ceKpenp napTHjcKe opraHH3aI1,Hje y Jhy6HjH. OA Tor BpeMeHa, na CBe AO npBor oCJI060gelha Jhy6Hje, Maja 1942. rO~HHe, 6HO caM nope~ ~pyra BHKHha. To MH je nOMOfJIO ~a caM CTaJIHO 6HO Y TOKY nOJIHTHt:fKHX ~orat)aja H pa3Boja HOE-e. TIo oCJI06oi)elhy Jhy6Hje, y lheHHM pa~HOHHQaMa, 3aje~Ho ca OCTaJIHM paAHHI1,HMa, pa~HJIH CMO Ha onpaBKaMa op~ja H CBera mTO je 6HJIO nOTpe6HO 3a jeAHHHQe Ha CPPOHTY. A KaAa cy oKynaTopH nOHOBO 3aY3eJIH Jhy6Hjy, nomao caM Ha CJI060AHY TepHTopHjy cKyna ca MajKoM, 6paTOM H ceCTpOM. Ta~a je, jom 25 paAHHKa - MajcTopa Jhy6Hje, H3a1IIJIO Ha CJIO60~HY TepHTopHjy. EBaKYHCaJIH CMO H ~06ap AHO MaillHHa, aJJ:aTa H MaTepHjaJIa. HaKo caM H AO caA pa~HO H nOMarao HOTI-y, O~ jyua MjeceQa 1942. ro~HHe, TO 'lHHHM aKTHBHO H yqecTByjeM y CBHM aKQHjaMa TIo~rpMet:fKOr o~pe~a. KpajeM jYHa 1942. fO~HHe, OnepaTHBHH IIITa6 3a EocaHcKY KpajHHY ~OHHO je 0MYKY Aa ce y Me9yropjy, KOA ceJIa CyBaje Ha nJIaHHHH rpMet:fy , cpopMHpa H nOAHTHe BOj HO-TeJgllit:fKa paAHOHHQa. Taj 3a~aTaK je nOBjepeH Jhy6HjCKHM pa~HHQHMa KOjH cy H3a1IIJIH Ha CJIOA06HY TepHTOPHjy. YnpaBHHK paAHoHHQe je 6HO HHr. MHJIe Jhy6Ht:fHh. PaAHoHHQa je 3a KpaTKo BpHjeMe ocnOC06JheHa, na je not:feJIa ca onpaBKoM op~ja H onpeMe 3a Hame je~HHHQe, Kao H npOH3BOAlbY pyqHHX 60M6H "KparyjeBKH", Hara3HHX MlIHa H MHHa 3a MHH06aQat:fe. TIopeA MaillHHa H3 Jhy6Hje, Koje cy 6HJIe Haj6pojHHje, jeAaH 6poj CTpojeBa ~OnpeMJheH je H3 )J;pBap~, Kpyne, EHXaha, lIHBHa. P~HOHHQa je paAHJIa ce~aM MjeCeIJ.H, a npeCTaJIa je Aa pa~H KaAa je Ha CJI060AHY TepHTOPHjy nOt:feJIa IV HenpHjaTeJhCKa ocpaH3HBa. Pa~HoHHQa o KOjOj je pHjet:f 3BaHHt:fHO ce 3BaJIa BojHo-TeXHHt:fKa P~HoHHQa BpxoBHor mTa6a HOB H TIOJ, H 6HJIa je y3 OHY Y Y)KHUY je~HHa pa~HOHH.Qa BpXOBHor mTa6a. K~a je paAHOHHua npeCTaJIa ca paAOM, ja caM ca ApyroBHMa CTynHO y peAOBe )J;pyre npOJIeTepCKe 6pHfaAe, ca KOjOM caM npemao HepeTBY, H TY palbeH, a 3aTHM CyTjeCKY, yt:feCTBOBao y oCJI060geIbY EeorpaAa H MHOfHX 6HTaKa 3a oCJI06?gelbe 3eMJhe. Ha THM nyTeBHMa Cp eno caM CBOJe APYrOBe H3 9at:fKHX AaHa, cBoje BpmlbaKe H3 fHMHa3Hje Koja HaM je nOMOrJIa y opHjeHTaQHjH Ha HajTe)KeM pacKpmhy y )KHBOTY.

'B0Pge EYJAK

127

'BAUM M3 ,I:(PBAPA Y TIPMJE,I:(OPCKOJ rMMHA3MJM Y ceny, y KOMe CMO po~eHH, cMjeulTeHoM y QeH'I'paJIHOM ,qHjeJlY ,qpBapcKe ,qOJlHHe y3 caM rpa,q, Jby,qH cy, yrJlaBHOM, 6HJlH HeIlIKOJlOBaHH. llocJlHje 3aBpIlIeHe 'IeTBOporo,qHIlIIbe OCHOBHe I1IKOJIe, HCKJbyqHBO cy ce onpe,qjeJbHBaJIH 3a pa,q Ha HMaIbY H y " HP MH " . CaMH JIH'lHO HHCY MHoro MapHJIH 3a ,qaJbe I1IKOJIOBaIbe cBoje ,qjelJ,e H PHjeTKH cy 6HJlH OHH KOjH cy CBOjy ,qjeQY ,qaBaJIH "Ha ,qaJbe IIIKOJIe" . Ha TO cy yTHlJ,aJIH, npHje CBera, CHPOMaIIITBO 3eMJbe H Jby,qH, jep MaJIO je 6HJIO OHHX ,qOMahHHa KOjH cy BJIaCTHTOr Kpyxa HMaJIH ",qo EmKHha", HJIH KOjH cy MOrJIH npo,qaTH HeIlITO ca HMaIba HJIH naK CTOKY. AKO ce HeIlITO H HaIIIJIO Ha IbHBHlJ,H HJIH Y TOPY, TO je 6HJIO 3a ",qoMahy yno'I'pe6y", a npo,qaja Ha nHjalJ,H 6HJIa je He~ITO Hen03Haro H no HeKaKBOMYBpHje)KeHOM YBJepeIbY - 'laK H cpaMOTHO. Y TaKBHM 'I'pa,qHlJ,HOHaJIHHM H COlJ,HjaJIHO-eKOHOMCKHM YCJIOBHMa, MaJIO je KO OA pOAHTeJba y ceJIY H OKOJIHHH MHCJIHO Ha ,qaJbe I1IKOJIOBaIbe cBoje ,qjeue - y rHMHa3HjH UJIH HeKoj ,qpyroj IIIKOJIH. np06JIeM je JOIlI BHIIIe 3aOIlI'I'paBaJIa 'lHIbeHHlJ,a,qa Ta,qa y .o;pBapy FlHje 6HJIO rHMHa3Hje, HHTH KaKBe ,qpyre cpe,qIbe I1IKOJIe. Ha cpehy, y ceJIY ce HnaK HaIIIJIO H TaKBHX Jby,qH, KOjH cy ,qpyra'lHje pa3MHIIIJbaJIH. Moj OTaQ, Ha npHMjep, HaKO ca HenoTnynoM OCHOBHOM IIIKOJIOM, CXBaTHO je 60Jbe o,q ,qpyrHx 3Ha'laj I1IKOJIOBaIba H HHje ce ,qBOYMHO Ka,qa je TPe6aJIo ,qOHOCHTH O,qJIyKy ,qa nOCJIHje 3aBpIlIeHe OCHOBHe I1IKOJIe HaCTaBHM I1IKOJIOBaIbe y rHMHa3HjH. TeK, ja caM ce I1IKOJICKe 1935136. ro,qHHe HaIIIaO y npHje,qOpy Kao ~aK rHMHa3Hje, 3aje,qHO ca MOj HM ,qpyroBHMa H3 ceJIa H H3 OCHOBHe I1IKOJIe: MHJIOM fpy60pOM, KOjH je y npHje,qopcKoj rHMHa3HjH npHje MeHe Beh npoBeo ro,qHHY ,qana H CJIaBKOM EojaHHheM, KOjH he HaM ce npH,qp~HTH ro,qHHY ,qaHa KacHHje. nOHOCHH CMO 6HJIH Ha HaIII CTaTYC rHMHa3HjaJIalJ,a, jep TO npHje Hac y ceJIY HHKO HHje 6HO. IIIKoJIoBaIbe y rHMHa3HjH OCHrypaBaJIO HaM je, npeMa HalllHM Ta,qaIlIIbHM pa3MHIIIJbaIbHMa, HeKaKBY 60Jby nepCneKTHBY, HeIlITO I1ITO he 6HTH 60Jbe H no,qHOIlIJbHBHje o,q MYKOTPnHor pa,qa Ha 3eMJbH H OKO CTOKe, a Hehe Hac 06aBe3HBaTH ,qa

~.

128

Ha 3ByK CHpeHe, Koja je y ,,HPMH" OrJIaIlIaBaJIa nO'leTaK pa,qa, )KYPHMO Ha BpaT - Ha HOC, orpy6jeJIH H Beh
npaB~eM, B03 6H ce n}'HHO HOBHM l)a~Ma, Ta-

Kol)e Hame npHje}J;opcKe rHMHa3Hje, KOjH cy Kao H MH nYTOBaJIH Y TIpHje}J;Op, a Koje CMO MH Malbe-BHlIle n03HaBaJIH HJIH C IbHMa 6HJIH }J;06pH }J;pyrOBH. TIPHJIHKOM OBaKBHX 3aje}J;HHqKHX nyTOBalba, HalIleM MJIa}J;aJIaqKOM ycmhelby H Hamoj pa}J;ocm HHje 6HJIO Kpaja; YTOJIHKO BHlIle IIITO je TO HaroBjelIlTaBaJIO CKOPH cycpeT ca rnMHa3HjOM, npocpecopHMa, }J;pyroBHMa, Kao H ca CBHM OHHM IIITO Hac }J;aJhe OqeKyje y HalIleM rpa}J;y. To ycmhelbe CBOj BpxyHa~ 6H }J;ocm3aJIO npH6JIIDKaBalbeM TIpHje}J;opy, nocJlHje CKOPO OCMOqaCOBHOr nYToBalba, a HapOqHTO OH}J;a Ka}J;a 6H H3 B03a yrJIe}J;aJIH KOHrype TIpHje}J;opa H y lbeMy 3a Hac HajBOJheHHjy 3rpa}J;y rnMHa3Hje, Koja ce CBOjHM 3}J;albeM rop}J;o Y3}J;H3aJIa y npHje}J;OpCKOM napKY, llJIHjeHHJIa Hame onHjeHe norJIe}J;e H H3a3HBaJIa cjehalba Ha npHjaTHe }J;aHe npOBe}J;eHe y Iboj. 06HqHO CMO Ta}J;a MaxalbeM MapaMH~aMa HJIH HaIIIHM l)aqKHM KanaMa n03}J;paBJhaJIH TIPHje}J;op H rnMHa3Hjy H 3aBjeTOBaJIH ce caMH ce6H }J;a heMo H }J;aJhe ycnjelIlHo CaBJ1a1)HBam cBe OHO IIITO O}J; Hac HaCTaBllif nporpaMH H npocpecopH 6yll:Y TPIDKHJIH. HIDKaJIOCT, CBe je TO o}J;je}J;aHllYT, Ma}J;a He H H3HeHa}J;a, 6HJIO rpy60 npeKHHyTo, }J;oral)ajHMa 1941. ro}J;HHe, Ka}J;a CMO Beh 3. anpHJIa MOPaJIH HaCHJIHO npeKHHYm.IIIKOJIOBalbe H Bpamm ce y cBoje ceJIo. Y3HeMHpelbe H cjeTy 360r Tora 6p30 je 3aMHjeHHJlo BpHjeMe y KojeM CMO CHJIOM npHJIHKa MOPaJIH o}J;pacm H Kao cKojeB~ H paTHHUH, CBaKH Ha CBOM nYTY H nOCJIY, Ham }J;aJhH )KHBOT nOCBemm }J;pyrHM UHJheBHMa. Y CTaHaK y jyJIy 1941. rO}J;HHe H 60p6a Koja ce nOCJIHje Tora HaCTaBHJla H paCllJIaMCaJIa, 6p30 cy Hac Pa3}J;BOjHJIH: MHJIe H ja OmIIlJ1H CMO y je}J;HHH~e, a CJlaBKO je OCTao Ha TepeHY Kao OMJIa}J;HHCKH Pa}J;HHK H py-

KOBO}J;HJIa~. MHJIe je qHTaBY jeceH

1941. rO}J;HHe H npoJhehe 1942. rO}J;HHe npoBeo y 6aTaJhOHY "CJI06o}J;a", HC IbHM npolIlao }J;yr H CJIaBaH 60p6eHH nYT no EOCaHCKoj KpajHHH. TeK Ka}J; ce pa360JIHO, Mopao ce Bpamm y ceJIO }J;a HaCTaBH nyT 60p~a H peBOJIYUHOHapa, aJIH ca}J;a Kao OMJIa}J;HHCKH PYKOBO}J;HJIa~ Ha TepeHy. CJlaBKO je y npoJhehe 1942. ro}J;HHe nOCTao 60pa~ }J;pBapcKe OMJIa}J;HHCKe qeTe, Koja je KacHHje y cenTeM6py HCTe ro}J;HHe nOCJIY)KHJIa Kao je3rpo O}J; Kojer je cpopMHpaHa IV KpajHIIIKa y}J;apHa 6pHra}J;a. PalbeH y jeceH 1942. rO}J;HHe, ca PYKOM Koja je OCTaJIa YKOqeHa H HenOKpeTHa, 6HO je BpaheH y .D.pBap }J;a HaCTaBH pa}J; Kao n03a}J;HHCKH oMJIa}J;HHCKH PYKOBO}J;HJIa~. C IbHM caM ce nOCJhe}J;IbH nyT cpeo y jaHyapy 1943. rO}J;HHe y .D.PBapy. Ca HenYHHx OCaMHaeCT rO}J;HHa 036HJhHO je CXBaTao HOBa 3a}J;~elba H ca OnmMH3MOM nO}J;HOCHO Ter06e palbaBalba H CBOj TjeJIeCHH He}J;OCTaTaK. TH MJIa}J;H JhY}J;H cBecp}J;Ho cy npHXBamJIH Hamy 60p6y H CBHM CBOjHM 6HheM Hece6HqHO ce nOCBemJlH HalIloj peBOJIYUHjH. fucy )KaJIHJIH ce6e HH 25. Maja 1944. rO}J;HHe, Ka}J;a cy Kao qJlaHOBH CpeCKor KOMHTeTa CKOJ-a 3a ApBap, 3aje}J;Ho ca }J;pyrHM PYKOBo}J;HoUHMa }J;pBapcKe OMJIa}J;HHe: .D.YIIIaHOM EypcaheM, .D.YIIIKOM EajHheM, 30pOM COJIOM}'H, Jby60M EOCHHheM H Pa30M OMaHOBHh xepojcKH nOJIO)KHJIH cBoje )KHBOTe 6paHehH CBOj ApBap, CBOj BPXOBHH IIITa6 H APyra THTa. TIaJIH cy )KPTBOM OCHOHor HenpHjaTeJha KOjH je MHCJlHO }J;a he y 6e3yMHoM nOKYIIIajy }J;eCaHTa CJIOMHm pjelIleHocT HalIler qOBjeKa }J;a ce 60pH H HCTPaje }J;O n06je}J;e. IhHXOBH npHMjepH oCTahe Ha no HOC H reHepaUHjaMa Hame 3aje}J;HHqKe npHje}J;opCKe rnMHa3Hje. CTeBO KEJIEQEBI111.

Y IIPHJE,I1;OPCKOJ rMMHA3MJM Morao 6HX pehH }J;a je npHje}J;opcKa rnMHaJHja npHje paTa 6HJIa je}J;Ha O}J; Hanpe}J;HHjHx He caMO y EOCaHCKoj KpajHHH. ~lbeHH~a je }J;a je Ha ro}J;HHy H BHlIle npHje paTa, Kao H Ha noqeTKY paTa, Mel)y npocpecopHMa npHje}J;opcKe rHMHa3Hje 6HO npHJIl{qaH 6poj Hanpe}J;HHX JhY}J;H, CHMnam3epa H qJIaHOBa KOM}'HHCmqKe napTHje. Mel)y Te npocpecope Mory ce y6pojam: CTecpa9 PRIJEDORSKA GIMNAZIJA 1921.·1981.

HOBHh (npe}J;aBao CppaH~yCKH je3HK) KOjH ce HaKOH }J;HpeKmBe KTIJ 3a jaBJhalbe y BOjCKy H np~alba omopa oKynaTOpy }J;06pOBOJhHO jaBHo H norHHYO, 3amM fuKO TIaBHh (npocpecop' cpnCKoxpBaTCKor je3HKa), KOjH je y TO BpHjeMe 6HO qJIaH TIapmje, PaTKo 'BypOBHh CHMllam3ep H KacHHje qJIaH TIapmje, BHJheM I1naBe~ (Kao 60pa~ HOE-a nornHYo y IV HenpHjaTeJhCKoj

129

-~~~--

,\; ,>

-~------

.. ---.-

~

CpeClCO Ha4eJICT!lO y.:' ITp}.je,IJ;0py >

nO!! đpojs

~He 2.Maja

637740 1940.r.

,-,.../I--~~

<,,1..-C: ,f

.nHPEKUHJH PFJIAHE r'TtiMHA3HJE Y TI P H J E

f\__

'" /

::-. )

-:;

•

~

op y

,'-~ ~';- •.-.e,..r~ ~_. :1

l-

o"

0aH3HBH Ka~a cy ce HanIH palheHHIJ,H rrpe6aIJ,HBaJIH ca lliaTopa y nHKY, Kao Te)l(l1 palheHHK 3aTeqeH je Ha HOCHJIHMa H y6HjeH O~ HHjeMaIJ,a), BaCHJIHja Kocrnh (rrpoecop MaTeMaTHKe), pO~OM H3 HHKnmha, Koja je 1943. jaBHo CTPHjeI,IaHa OA qeTHHKa, CJIaBKO PO~Hh, CHMIIarn3ep KilJ, MapKo Bepnmh, KOjH Je 1942. rrOCJIHje OCJI060l)elha ilpHje~opa YIllao y rrpBH orrIllrnHCKH HapO~HOOCJI060~HJIaqKH 0f);60p OBor rpaf);a H ~PYTH. EHJIO je y rrpHje~opcKoj rHMHa3HjH OKO 10 rrpoecopa, qJIaHOBa HJIH CHMIIarn3epa KOMYHHCrnqKe rraprnje. OHH cy, HHaqe, rro HeKoj BpCTH Ka3He, rrpeMjeIllTeHH Ha CJI)')K6y y ilpHje~op.

Mel)yrnM, 6HJIO je rrpocpecopa KOjH cy H rro 3a~aQHMa BJIaCTH yrryhHBaHH y OBY rHMHa3Hjy. TaKo je rrpoecop HCTopHje AH~pHja MHIllKO-

BHh 6HO H3pa3HTH qeTHHK H JhOTHheBaQ. OH MH je 6HO pa3pe~HH cTapjeIllHHa.

130

>

Herrocpe~Ho rrpe~ paT, HajBjepoBaTHHje rroqeTKOM IllKOJICKe rof);HHe 1940;41. 3a ~HpeKTopa rHMHa:mje y ilpHje~opy ~OIllao je MHJIoBaH rp6a. 3a Ibera ce rrpHqaJIO ~a je paHHje 6HO CBeIllTeHHK, rra Harrycrno CBeIllTeHHqKH rr03HB H rrOCTao rrpoecop. OH je ~OIllao Ha OBY ~)')KHOCT rrOCJIHje EpaHKa BpalheIlleBHha, KOjH je 6HO JIH6epaJIaH, aJIH 6e3 rrOJIHrnqKe rrpHrra~Hocrn. rp6a je, HeocnopHO, f);oIllaO f);a "cpef);H" CTaIbe y OBOj rHMHa3HjH. MH CMO, Kao H CBaKa rHMHa3Hja, HMaJIH l)aqKO JIHTepapHO y~py)l{elhe Koje ce 3BaJIO "ileTap KoqHh". Eam Te IllKOJICKe rO~HHe ja caM 6HO rrpe~cje~HHK oBora y~p)')KeIba. Ham je IJ,HJh H 3a~aTaK 6HO, KOJIHKO je TO y OHHM YCJIOBHMa Moryhe, ~a ce KP03, aKTHBHOCT y~p)')Kelha H JIHTepapHe pa~OBe KOJH cy ce rrpHrrpeMaJIH H Ha caCTaHQHMa qHTaJIH nmpe Harrpef);He H~eje. MemI y TO BpHjeMe HHKO HHje 3BaHHqHO CaOIIIllTHO Ha

qujoj CaM se3U, aJIU Kao npeAcje.[t;IIUK YAP)')Kelba HajqeIllne caM ce CP eTao ca CJI060AaHOM MapjaHosuneM u EcaAOM MUI,mneM. EcaA, uCTuHa, HHje 6uo CTaJIHO Y TIpHjeAopy, sen je nOBpeMeHo AOJIa3UO, nOIllTO je cTYAupao Y EeorpaAY· CjenaM ce KaKO Me je jeAHora AaHa n03sao MUJI os aH rp6a Y AupeKuujy rHMHa3uje, IIlTO je AupeKTOp pujeTKo qUHUO, na caM ce U3HeHaAuo. OAMax MU je peKao Aa xone Aa pa3roBapa ca MHOM Kao ca npeAcjeAHHKoM JIHTepapHor YAPY)Kelba "TIeTap Koqun" . HarroMeHYo je Aa OH Kao AupeKTOp )KeJlU Aa nOMome TOMe YAP)')KelbY U CJI. Mel)ymM, U3 pa3rOBopa c lbUM AaJIO ce 3aKJb yqHm Aa je TO 6uJIO, npOCTO peqeHO, sp60salbe MeHe. Ha Kpajy je aneJIosao Ha MeHe Aa Kao CUpOMaIllaH lJaK SOAUM paqYHa O TOMe KaKO ce nOHaIllaM, Aa 6u Tpe6aJIo Aa ra 06aBjecTuM O cBeMY IIlTO ce Y YAP)')KelbY paAu, Aa Mory CJI060AHO c lbUM pa3rOBapam, Aa ce He YCTpyqaBaM AofiH Y KaHueJIapujy, Tpa)Kum lberosy nOMon, 06asjeIllTaBam ra KaKO CMO paAHJIU H O qeMY CMO pa3rOSapaJIu. 3a pa3JIUKY OA paHujer AupeKTopa OH je qaK noqeo Aa AOJIa3U Ha HaIlle caCTaHKe. Ha npsoM caCTaHKY KOjU caM OTSOpUO ca ".IJ:Pyrosu U APyrapuue", OH Me je npeKUHYO H peKao Aa CMO MU KOJI ere U KOJIerHHUue, a He APyrosu U APyrapuUe. Mel)y HanpeAHHje OMJIaAuHue CnaAaJIu cy Jouo CTecpaHoBun, UesaA MUI,mn U Eopo BjeIllmua, KOjU je y TO BpujeMe 6uo CeKpeTap opraHu3auuje CKOJ-a y ruMHa3UjU. He 3HaM IIlTa je 6uJIO C OBUM qOBjeKoM, OCUM IIlTO caM ra jeAHe seqepu, y spujeMe KaAa je 0AJIa3UO 3a Cp6ujy, HaIllao Ha )KeJbe3HHqKoj CTaHHI.J.H. OH Me je CTerao 3a pYKe U peKao MU Aa uAeMo 3a EeorpaA. To Me je U3HeHaAHJIO U OA TaAa O lbeMY SHIIle He 3HaM HUIIlTa. Tpe6a JOIll Aa nOMeHeM CseTY TIonosuna, U3 upHoropcKe nopoAuu,e, Koja je nOcJIuje oKynauuje U AOJ!aCKa YCTaIllKe H.IJ:X npoTjepaHa U3 TIpujeAopa 3a IJ.PHy ropy. Moja npsa ca3Halba o opraHu3auuju CKOJ-a Aampajy U3 5. pa3peAa rHMHa3uje, Tpu roAuHe npuje paTa, 1938. TIpse nojMose o TOMe qyo caM OA CJI060AaHa MapjaHosuna. OH je TaAa 6uo cTYAeHT npaBa. Ibera caM I.J.HjeHuo U nOIllTOsao. OH je MeHH U CSOM 6pary PaAeHKY, KOjU je

6uo MOj spIlllbaK (a norUHYO je y TOKY paTa Herp;je KOA TY3JIe), U3HUO npse nojMose O HanpeAHoj OMJIaAUHU U HarrpeAHOM nOKpeTY, ynyfiHBao Hac je Ha TO UlTa Aa qUTaMO, AaBao HaM JIHTepaTypy Ha qUTalbe, na CMO UMaJIU KOHCYJITaI.J.Hje C lbUM. 06UqHO 6u Hac 3aAY)KHBaO Aa HellITO npOqUTaMO a oHAa 6UCMO 3č!tjeAHHqKU o TOMe AUCKYTOSaJIU OHaKO KaKO je KO OA Hac cxsamo, llITO My je HejacHo UTA. I1cmHa, 6uJIa je TO OCKYAHa JIUTepaTypa U HHje 6UJIO SeJIUKOr u360pa. KOHTaKmpao caM Ha oApel)eH HaqUH U C EcaAOM MUI,mneM. qUHU MU ce Aa je y TIpujeAopy npUJIuqHo KaCHO AOIllJIO AO cTsapalba napmjcKe opraHu3auuje. EHJIO MU je n03HaTO pacI10JIO)Kelbe cpeAlbOllIKOJICKe OMJIaAUHe, a ja sjepyjeM Aa je Mel)y paAHHqKOM 6uJIO JOIll 60Jbe. Tpe6aJIo je 6JIarospeMeHO UCKopucmm oso pacI10JIO)Kelbe. Mel)y cpeAlbOllIKOJICKOM OMJIaAHHOM 6UJIO je U peaKUUOHapHUx eJIeMeHaTa. CjehaM ce Aa je y OSO spHjeMe nOCJIaHUK 3a npujeAopcKH CpC3 6uo HeKU .IJ:aHuJIosuh, csellITeHUK y ]hy6uju. Iberos CUH Cpl)aH 6uo je lJaK npujeAopcKe ruMHa3uje U HllIao je ca MHOM y op;jeJbelbe. Cpl)aH je 6uo U3Pa3UTU Jbomhesau. 11 Te nOCJIeAlbe IIlKOJICKe roAuHe, 1940/41, HaMa je y op;jeJbelbe AOllIao lJaK, MUCJIUM U3 EalbaJIYKe, Eopo KeuMaH, KOjU je 6uo CJIuqHUX y6jel)elba Kao U Cpl)aH .IJ:aHUJIosuh. Ibera je .IJ:aHuJIosuh npuMUO Ha CTaH U xpaHy 6ecnJIaTHo. OHU cy 3ajeAHo p;jeJIOSaJIU Mel)y l)aUUMa. I1Haqe, OHU cy 6UJIU n03Ham Kao TaKsu U 360r Tora UM YCJIOSU 3a p;jeJIOSalbe HUCY 6uJIU 6allI HajnoSOJbHujU. Mel)y pcaKUuoHapHHje cnaAao je U MHpO CJIUllIKOSuh, KOjU je 6uo cTapuju U OH ce UcmUaJIO Kao cpPaHKOsau. .IJ:ollIJIa je U 1941. lliKOJICKa rOAUHa 3aspIIleHa je KpajeM MapTa. OcjehaJIo ce Aa he YCKOPO 6um paTa U Aa je caMO y nUTalbY AaH . .IJ:06po ce cjehaM Aa CMO yjyTpO, npHje nOqeTKa HacTase, npeA rUMHa3ujOM HallIJIU pa36auaHe JIeTKe KOMYHuCmqKe napmje JyroCJIasHje, KOjU cy yrro30paSaJIU Ha u3Aajy SJIaAe H MHHHCTapa. JIeI.J.H cy yrr030POSaJIH Mace Ha u3AajHHqKU cnopa3yM IJ.seTKosHh - MaqeK. PaTHa aTMoccpepa ce ocjehaJIa Mel)y l)aI.J.HMa H Mel)y npocpecopUMa. )Ku:SKO PO,I:(I1'B.

131 -

HOCHM JE Y CJEliAlhY Moja rHMHa3Hja 6HJIa je HajJbemna H 3a MeHe HajBeha Kyha y MOjHM LtieTHlbHM Ol.J:HMa. Y cjehalby HOCHM lbeHe BeJIHKe np030pe ca MHoro OKaHa, H JOIII Beha YJIa3Ha BpaTa y Koja CMO ce CJIHjeBaJIH Kao pHjeKa 6e3 Kpaja. 11 o,rtieK IIIKOJICKor 3BOHa 6HO je TaKaB .o;a ce l.J:YJIO y Moje .o;BOpHIIITe. TaKo cy TeKJIe l.J:eTHpH ro.o;HHe, cMjelbHBaJIa ce jeceH, 3HMa H npoJbehe, .o;OK ce Ha.o; MOjOM rHMHa3HjoM HHje Ha.o;BHO U,PHH 06JIaK. YMYKJIO je 3BOHO, TparHl.J:HO ey 3aBpIIIHJIH MHJIaH H HHKOJIa, HaruH nOCJI)')KHTeJbH KOjH cy HaM OrnaIIIaBaJIH Hajpa.n;OCHHje TpeHYTKe, Kpaj 'laca. KJIyne BHIIIe HHCY Ol.J:eKHBaJIe l)aKe. OHe cy nOCJI)')KHJIe HenpHjaTeJbY Kao 6apHKa.o;e Ha YJIa3HHM BpaTHMa. CjehaM ce .o;06po MjeCeu.a Maja 1942. ro.o;HHe. PaHo jyTpO, TeK CBaHYJIO. OTBO-

132

PHO ce
Nisu ih mimoišle ratne strahote

MOJ POSLJEDNJI ŠKOLSKI ČAS Poslije završene osnovne škole i položenog prijemnog ispita, u školskoj 1939/40. godini, upisao sam se u prijedorsku gimnaziju. Raspoređen sam u prvi "d" razred, čiji je razredni starješina bila suplent Jožica Pulec. Kratkotrajno upoznavanje i privikavanje na, kako bi danas rekli, razrednu nastavu, prošlo je bez velikih teškoća. Život je tekao normalno, sve do aprilskih događaja 1941. godine, kada je, zbog rata, došlo do prekida nastav,e,. Nakon što je uspostavljena tzv. Nezavisna Država Hrvatska dobio sam, kao i svi učenici koji su u školskoj 1940/41. godini pohađali nastavu, "spomensvjedožbu", u kojoj je stajalo da sam uspješno završio drl;lgi razred gimnazije. Ljeto 1941. godine protiče u tmurnim danima okupacije. Preživljava se i poznati pokolj 31. jula, 1. i 2. avgusta, zatim dolazi prekrštavanje na rimokatoličku vjeru, a u jesen počinje sa radom gimnazija. Ovoga puta ne u svojoj zgradi, jer se u nju smjestila vojska. Nastava se održavala u osnovnoj (popularno zvanoj Simičinoj) školi na staroj pijaci. Nov program i mnogo čega novog bili su još jedno privika vanje, ne samo na školu, nego i na sve što se u to vrijeme događalo . Dani su prolazili u nekakvom iščekivanju. Po koji put bi se čulo puškaranje, a kod kućesešaputalo(iakoseoddjece to krilo) da su partizani tu, na Kozari, na Grmeču. Tako je, sa manjim prekidima u nastavi, došao i 15. maja 1942. godine. Po običaju, pošto sam završio određene kućne poslove (dotjerao krave, unio drva), otišao sam na spavanje. U trenutku kada me majka probudila, pucalo je na sve strane. Partizani su napali Prijedor. Glasno se čuo poklič "Ura", koji ću kasnije bolje upamtiti. Radi svake sigurnosti, kroz ranije pripremljeni otvor u podu, sišli smo u podrum: otac, majka. sestra i ja Pucalo je i dalje. Sa mosta na Sani odzvanjali su rafali mitraljeza. Učini mi se na trenutak kao da se ono "Ura" koje sam maločas čuo udaljuje. Kao da i otac reče: "Povlače se". U tom trenutku srušila se dvorišna ograda moga djeda Vase kojije ostao u kući . U dvorištu su se pojavile siluete vojnika. Otac i majka su šaputali. Bilo je jasno da nisu znali o kojoj se vojsci radi.

Majka je odlučila da iziđe. Brzo je ustanovljeno da su partizani, iz čete Mile Mećave . Vojnici su nas preveli u stričevu kuću, jer je bila čvršća, zidanica, napraVljena pred sam rat. Svanjivalo je, a pucanje i dalje traje. Moj rođak, Dejan Simić (poginuo 1943. godine), partizan, navrati i ispriča neke detalje. Reče, pored ostalog, da iz zgrade gimnazije pružaju najveći otpor. Znatiželja je bila veća od stra ha . lskrao sam se iz kliče i bos pojurio da vidim šta se događa. U toj jurnjavi sam se ubo na neko razbijeno staklo, što će kasnije imati određeno značenje . Partizani su Prijedor oslobodili. Kaoisvimoji vršnjaci, mislio sam, to je kraj rata, ali se ubrzo pokazalo da nije. Jer slijedilo je svakodnevno bombardovanje i naš odlazak u Gornjenicu, kod Simeunovića. Od kuće smo odlazili ujutro, prije aviona, a vraćali se tek uveče. Tako je trajalo do 9. juna 1942. godine. U međuvremenu ubod na nozi se prilično iskomplikovao. Zato je majka odlučila da tog dana ostanem kod Simeunovića, a ona i sestra će doći sutra, po običaju rano. Sutradan, međutim, prije nego što su moji stigli, Prijedor su nadlijetali neprijateljski avioni i, uglavnom, mitraljirali. Bio je to početak ofanzive na Kozaru. Majka i sestra nisu uspjele da dođu. Ljudi su masovno bježali. Most na Gornjenici bio je formalno tijesan za sve one koji su se uputili iz grada i željeli da ga pređu. U tom času se rodila ideja da i ja bježim, zajedno sa ostalima. Nikome se nisam javio, aništa nisam ni uzeo osim onoga što sam imao na sebi, a to je bilo i suviše skromno. Pojurio sam put mosta na Gomjenici, uključio se u masu, u kojojje bilo mojih vršnjaka, učenika prijedorske gimnazije. Koliko se sjećam tu su bili braća Vukanovići, Damjanovići, Marković, Žućenko i mnogi drugi. Neki su se vratili, a nas jedna grupa produžila je u Rakeliće, zatim u Marićku, gdjeje bila Prva krajiška brigada. Željeli smo u brigadu. Niko nije mnogo obraćao pažnju na naše želje (kasnije sam to shvatio). N o, ja sam imao sreću. U toj brigadi, kao zamjenik komesara jednog bataljona, bio je Gojko Kusanić (poginuo u šestoj ofanzivi), krojački radnik, dobar očev prijatelj. On mije pomogao da ostanem u brigadi. 133

Time je za mene počela jedna nova škola u kojoj su, umjesto školskog zvona, časove najavljivali topovi i mitraljezi. I tako do kraja rata. U gimnaziju sam se vratio mnogo godina

kasnije. Uvedena je predvojničkaobuka, amenesu zadužili da budem predavač. Bio sam, opet, sa svojom generacijom. Draško Popović

OSLOBOĐENJE

GIMNAZIJE -16. MAJA 1942. GODINE

Kad god se sjetim onih slavnih ratnih dana, naše borbe i naših pobjeda, radosti i veselja oslobođenih ljudi i naroda, moram priznati da sam ponajveću sreću osjećao prilikom prvog oslobođenja Prijedora, oslobođenja Prijedorske gimnazije i susreta sa majkom. Slike i događaji redaju se jedni za drugima. Sjećanja i razmišljanja odvode me daleko. A kada se u mislima pojave slike ubijenih nevinih žena, djece i staraca, kada se sjetim naših poginulih najboljih drugova, ponekad iz oka i suzica kane. To me podsjeti odmah na onu našu partizansku zakletvu. Kako smo se kao partizani strojem drugarski grlili i ljubili, kako su nas pri izgovaranju zakletve u stroju trnci hvatali i prožimali. A najsnažnije su bile u Kozari gromko izgovorene riječi na kraju zakletve da " ... Ako prekršim ovu svoju zakletvu, neka sramno padnem od ruku svojih drugova ... " Silna je bila ona naša partizanska zakletva. Sjećanja na oslobođenje Prijedora i razmišljanja o tome uvijek me podsjete na događaje neposredno pred rat, na proljeće 1941. i proljeće 1942. godine. Pri tome mi stalno odzvanjaju u ušima stihovi Oskara Daviča iz pjesme "Dvadesetogodišnjaci" , koju je recitovao Recitativni hor beogradskih studenata ... .. O drugovi. dvadesetgodišnjaci. Mladosti bujne. Meso vam trune i gnjiju kosti u skuynoj raci. Bili smo radnici. Skoti. Francuzi. Prus i I bili seljaci. Ungari. Bugari. Rusi Ovoga proljeća ne pasu. ovce, ne lete laste. Ovoga proljeća. umjesto cvijeća. rat raste Rane. rane. gnoj i kraste. Ovoga proljeća hoće da odvedu opet milione u rat ... ..

I stvarno u proljeće 1941. godine, a naročito poslije 6. aprila, nestalo je živosti sa prijedorskih ulica i večernjih serenada. N estalo je pjesme i gitara 134

sa obala naše pitome Sane. Prestali su omladinci i đaci Prijedora i sela ispod Kozare da beru cvijeće. Pojavili su se njemački tenkovi i bijeli avioni. Ali ... .. Mi nismo duhovi, Jantomi. vampiri Mi smo nemir. koji se ne miri Mi smo buna. koja se buni A onima koji se dižu Mi kažemo: gruni... ..

I stvarno, pobunili smo se, digli ustanak i grunuli. Onako partizanski, kozarski. I poznali su se braća Kozarčani "po pjevanju i po ratovanju". A u proljeće 1942. rat se sve više razbuktavao. Na Istočnom frontu bile su angažovane najveće snage tada najjače na svijetu dvije vojne sile. Njemačke fašističke trupe nisu uspjele zauzeti ni Moskvu ni Lenjingrad, ali su prodirale na jugu fronta ka Staljingradu i Kavkazu, gdje su kasnije našle svoju grobnicu. Japanci su početkom maja potisli Zapadne saveznike i zauzeli cijeli prostor južno i jugoistočno od Kamčatke, Mongolije, Indije i sjeverno i sjeveroistočno od Australije. U Africi nije bila povoljna situacija za sile Trojnog pakta. Na Antlantiku i Artiklu situacija za Englesku i SAD bila je znatno poboljšana i olakšana ulaskom Sovjetskog Saveza u rat. Fašistički "Evropski bedem" počeo je da se ljulja i da tone. Narodi Jugoslavije već deset mjeseci vodili su rat protiv fašističkih okupatora i domaćih slugu i izdajnika. Stvorene su mnogobrojne partizanske jedinice i narodna vlast na značajnom dijelu oslobođene teritorije. A naš Prijedor i Kozarica i njihovi partizani nizali su još od ustanka 1941. svakodnevne sitne i sve krupnije po bjede. U Kozari, Podgrmeču i Šiši, u

Baniji, Kordunu i Lici, razbuktao se pravi partizanski rat. Većina gradova u Bosanskoj krajini bila je blokirana, a naročito Prijedor. Sazreli su bili uslovi za njegovo oslobođenje.

Odbrana blokiranog neprijatelja Neprijateljska odbrana Prijedora oslanjala se na prirodne vodene prepreke, na tvrde zgrade i objekte u gradu i periferiji i na vještački izgrađene objekte i žičane prepreke. Najvažniji objekat bio je Gimnazija, koja se nalazila u užem središtu grada i odbrambenih objekata. U njoj se nalazila brojna i značajna posada, štab pukovnije i radio stanica. Prirodne prepreke bile su rijeke Sana, Gornjenica i Puharska, a objekti spoljne odbrane osnovna škola na Urijama, bolnica, Ciglana, silos i drugi. Posada neprijateljskog garnizona u samom gradu Prijedoru sastojala se od raznih domobranskih jedinica, legionara, žandarma i ustaša, u Ukupnom broju od oko 1.300 naoružanih vojnika. Moralno političko stanje i borbeni moral neprijateljskih vojnika bio je slab, naročito domobrana. Među domobranima bio je znatan broj partizanskih simpatizera, saradnika i izvjestan broj koji je dao tačne podatke o broju i rasporedu neprijateljskih snaga po odbrambenim objektima. Partizanska komanda dobila je čak karte i skice u kojima je sve to bilo ucrtano.

većine

Raspoloženje većine građana svih kategorija našeg Prijedora i okolnih sela bilo je na strani oslobodilačkog pokreta. Zvijerstva okupatora, kvislinške vlasti i ustaša otvorili su oči narodu. Prijedorčani su jedva čekali svoje oslobodioce partizane. I došao je taj dan 16. maj 1942. godine i oslobođenje Prijedora i Prijedorske gimnazije.

Približavanje i prilaz gradu i Gimnaziji Tih dana padale su kiše i nadošle vode. rijeku Gomjenicu kod mlinova, 2-3 km uzvodno od ušća, neki borci upadali su u vodu sa brana i šljeja, i dolazili u opasnost da se dave u nabujalim rijekama. Gazeći bare između Gomjenice i rječice Miloševice svi su se potpuno skvasili preko koljena i do pojasa. Ali , svi su budno pratili i nestrpljivo iščekivali po kret naprijed u pobjedu. Ta tamna noć, naš stari i vjerni partizanski saveznik, u tišini i uz sipljenje sitne kišice na pruzi kod Radetića gaja, potrošila je već do tada svoja dva do tri sata. Partiza nimase žurilo. Zaobilazeći gaj trebalo se brzo i neprimjetno provući između straža i uporišta i doći neposredno pred Gimnaziju. I troreda kolona je stala pored isječenog gaja, presječena prugom na dva dijela.

Međutim, vodiči su uporno tvrdili da će mnogi partizani izginuti na brisanom prostoru, utopiti se i onesposobiti, ako budu gazili vodu na tom mjestu. Da bi se izvršio zadatak mora se krenuti lijevom obalom Miloševice, pored Stanivukovića magazina, preko putnog mosta na Miloševici, a onda cestom dalje. I pokazalo se odmah da su hrabri i sposobni vodići Luka Medić i Rajko Mršić imali pravo. Za vrijeme tih objašnjenja partizanskih starješina sa vodičem, začuli su se i prvi pucnji. Najprije jedan, zatim nekolika, a onda jaka puščana i mitraljeska vatra iz pravca ciglane. Tamo je napadao prvi klin. Odmah iza toga otvoriše puščanu i mitraljesku vatru i na nas. Uskoro uslijedi i minobacačka vatra od žandarmerijske kasarne. Kada se čulo da je krenuo blindirani voz sa Ljubijske stanice i da se približava nama, prvije ustao vodnik Milan Stanković i komandovao svojoj udarnoj grupi: "Drugovi, naprijed za mnom" i trčećim korakom krenuo je sa svojim udarni cima ka Stanivukovića magazama i mostu na cesti. Most je udaljen manje od 100 metara od njegove kuće. Tu su ga vidile majka i sestra prvi i poslednji put kako je otišao u partizane. On je odmah iza toga hrabro poginuo između Marjanovića kuća iSokolane jurišajući na čelu svojih udarnika Tirševom ulicom~ (sada Partizanskom) želeći prvi da zazvoni na pravoslavnoj crkvi. Sa njim je poginuo i Momčilo Jugović ukras Marićke čete po hrabrosti i dobroti, po ljepoti, pjevanju i po ratovanju. Gotovo jednovremeno sa Milanom i istim putem krenuo je trkom vodni politički delegat Nikola Milić sa svojom udarnom desetinom svedo raskršća kod Bujića i Marjanovića kuća. A onda su okrenuli pored tenis igrališta Novom cestom do raskršća kod kuće Ane Crnogorac. Pošto su zapalili malu drvenu šupu radi znaka, produžili su Aleksandrovom ulicom (sada JNA) do raskršća kod Gašića i Radovanovića kuća. Bilo je to oko 23,00 časa 15.51942. godine.

Prelazeći

Tok borbi za opkoljavanje i blokiranje Gimnazije 5. Miljakovačka, 4. Marićka i 3. četa iz Jošikove vode, na čelu sa svojim hrabrim komandirima Milom Vučenovićem, Ljubanom Crnobrnjom i Petrom Mećavom, krenuli su odmah trkom sa željezničke pruge sa svojim borcima za udarnim grupama Milana i Nikole. Oni su išli uglavnom istim pravcem od kuće do kuće Tirševom ulicom do raskršća kod Zelenikinih kuća .

5. Miljakovačka četa krenula je desno ulicom Lukovicom i na prvom raskršću lijevo cestom 135

"

,'- ,

pored kuće Koste Komlenića i Starog pravoslavnog groblja. Odmah je zaposjela cijeli blok kuća u Aleksandrovoj ulici prema gimnaziji, od kuće Olenikovih do kuće Ljupka Despota. Iz njih su borci zaposjeli bilježnikovu, Vukovića i Zgaginu kuću, park i zgradu Osnovne škole u blizini gimnazije. Oba lica gimnazije i sva četiri ulaza bili su vatrom čete tučeni i blokirani. Tako je četa brzo izvršila prvi dio svog zadatka za manje od jednog sata, a prije 24,00 sata istog dana. Ona je postigla maksimalno moguće iznenađenje uz minimalni gubitak od jednog hrabrog borca Ratka Kečana iz Saničana. 4. Marićka četa od Zelen ikini h kuća produžuje Tirševom ulicom do raskršća kod Marjanovićevih kuća. Odatle se četa provukla kraj tenis igrališta do Ostojića i Borojevića kuće, usmjeravajući svoje dejstvo prema Osnovnoj školi kod crkve pravoslavne. Iz ove škole neprijatelj je pružio žestok otpor. Ipak su je hrabri borci brzo zauzeli i u njoj zarobili dosta domobrana i velike količine ručnih bombi. Pri zauzimanju školečetaje imala još jedan teški gubitak. Jurišajući među prvima poginuo je zamjenik političkog, komesara čete i partijski sekretar četne ćelije Ibro Kahrić, treći dragi kamen Marićke čete. Tako jemajka Iza žrtvovala za oslobođenje Prijedora i drugog sina. Dijelom snagačetajezaposjela kuće u ulici (sada Dr Mladena Stojanovića). Komandirvčete Crnobrnja rasporedio je udarnu grupu u kuće Sabetaja Levija, Mile Brdara i Pere Glumca, koji je uz samu Gimnaziju i u koju je on došao sa svojim bombašima. . 3. Četa iz Jošikove vode savladala je teški mitraljez kod Sokolane i napala Stručnu djevojačku školu. Mećava i njegovi borci upali su sa leđa, a Crnohrnja sa svojim borcima na glavni ulaz škole. Izgrlili su se i rukovali u hodniku kraj učionice u kojoj je bio zatvoren dr Mladen Stojanović i iz koje je pobjegao izazvavši prethodno požar. U crkvu su prvi ušli Qorci 3. čete: St9jan Jerić, Stojan Vrhovac, Branko Zigićijoš neki. Stitioihje i obezbjeđivao puškomitraljezac Joso Ljevar. A ondft su u sitne sate te slavne noći zazvonila zvona na crkvi. To je ostavilo veliki utisak i na narod i na borce. Svi su tada saznali da su partizani ušli u crkvu i u centar grada. Zvonima pravoslavne odgovorila su kasnije zvona katoličke crkve na drugoj strani grada. Da su postojala današnja savremena tehnička sredstva, možda bi tercet om umjesto duetom, bilo oglašeno oslobođenje Prijedora. Dijelom snaga četa je zapQsjela zauzete objekte, a dijelom zgrade u Ulici Soše Mažara i Ulici Vuka Karadžića. Svoju udarnu grupu četaje smjestila u kuće Levija i Brdara. Komandir Mećava l njegov zamjenik Petar Jovišić sa 136

bombašima došli su u zgradu Pere Glumca. l, 2. i 3. četa III bataljona izvršile su svoje zadatke i došle u rejon bloka kuća na raskršću tadašnje Tirševe i Kralja Petra ulice i mosta na Sani, kao i u rejon Osnovne škole kod Gimnazije. Tokom noći osjetilo se da borbe na periferiji sve više jenjavaju. Dejstvom partizana pokidane su neprijateljske veze isadejstvo. Eliminisano je dejstvo neprijateljske artiljerije (koja je zarobljena) i pomoć avijacije iz Banja Luke i Zagreba. Svugdje se vršila evakuacija zarobljenih neprijateljskih vojnika i oružja. Uopšte uzevši otpor spoljne odbrane Prijedora bio je vrlo slab. U zoru jače borbe su se svele na mali rejon centra grada: Gimnazija -II baza - blok kuća kod mosta na desnoj obali Bereka. Ali otpor i vatra iz zgrade Gimnazije bili su stalno jaki. Najveća neprijateljska vatra dolazila je iz učionica prvoga sprata i prizemlja glavnog lica zgrade. Zatim sa prozora sjeverno-istočne i sjeverno-zapadne strane zgrade. Sa tri strane zgrade neprijatelj je bacao ručne bombe, naročito iz učionica prema sadašnjoj Vuka Karadžića ulici. Sva četvera ulazna vrata bila su iznutra zabarikadirana, a prozorska stakla mahom porazbijana. Iz Glumčeve kuće Mećava, Jovišić, Crnobrnja i njihovi bombaši bacali su ručne born be na zgradu Gimnazije. Kako je to bilo sasvim iskosa, bombe nisu upadale u učionice. I iza susjednih kuća i drveća parkova, borci 5. čete bacali su bombe i otvarali vatru na tri strane zgrade. Ali, ako je i upala koja bomba u učionicu ili drugu prostoriju, Gimnazija se nije mogla zauzeti i osloboditi bez masovnijeg ulaska partizana u zgradu. Ulaz na vrata i kroz prozore bio bi vrlo težak. A juriš sa svih strana na zgradu izazvao bi velike žrtve i gubitke. Svanuće i prvi jutarnji časovi rasvijetlili su i situaciju oko Gimnazije. Partizanska i neprijatejska vatra postale su efikasnije zbog do bre dnevne vidljivosti. Kretanje po nenaseljenom zemljištu kvadratnog oblika između II baze, Gimnazije i dviju osnovnih škola bilo je radi vatre jako teško i opasno. Na tom prostoru kod Mitrinovića ledare poginuće kasnije, zbog neopre?nosti i jake želje da vidi majkU, Slobodan Bato Cupović. Njega su iz zatvora oslobodili partizani na čelu sa ranjenom partizanskom junakinjom i prijedorskom gimnazijaikom Anđom Knežević. Ona je prva prišla zatvoru, otvorila vrata i oslobodila zatvorenike.

Dogovor o organizovanom napadu na zgradu Gimnazije Stanje kod neprijatelja u Gimnaziji bilo je vrlo teško. Mrtvi i ranjeni još više su pogoršavali i

onako slabi borbeni moral. Tome su doprinosili iskazi pobjeglih neprijateljskih vojnika koji su se sklonili u Gimnaziju. U njoj se tada naša~ konglomerat prestrašenih vojnika. U takvoJ situaciji najveći dio njih priželjk~vao je ~a se p~~da. A partizanima u Prijedoru l oko GImnaZIje se žurilo. Htjeli su da otklone i izbjegnu eventualnu neprijateljsk~ intervencij.u i ?omo~ i~ Bo~ansk?g Novog i Banjaluke. Partlzam su ~tJell d~ sto :pflJe zauzmu Gimnaziju, ali uz što manje žrtve l gubItke: Za to je bilo potrebno organizovano, brzo l najcjelishodnije napasti je. . . .. . U tom cilju sastali su se samomlclJ~tlvno komandiri i politkomesari četa II kIma ~ Radovanovića kući. Tu su bili i politkomesar III l IV bataljona Joco Marjanović i Milan V~hovac i još neki .. N~ki su ?d ~ji~ ?dl~~no poz.n~vah z~~ad~ gimnazije, Jer su I om bih pflJedorskl gl~n~IJal~I. Na brzinu je stvoren plan napada CIJa Je bIla osnova: do kraja iskoristiti činjenicu što je zgrada gimnazije imala jedan slijepi zid, bez ijednog otvora. To je baš ona strana zgr~~e pre~.~ Glumčevoj kući, u kojoj su se već nala~~h u~arfil~~ I bombaši 3. i 4. čete. Sa te strane nepflJatelJ se filJe obezbijedio i to je bila osnovna slabost njegove odbrane. Kako su se partizanski rukovodi~ci i borc~ brzo i dobro dogovorili, tako su i akCIJU upada l zauzimanja Gimnazije izveli.

Zauzimanje i oslobođenje Gimnazije Prvo su obavješteni rukovodioci i borci sve tri II klina o vremenu i načinu izvršenja akcije. Odredene su grupe bombaša i puškomitraljezaca i mjesta gdje, kako i kojim redom će upasti l! zgra~u. Blagovremeno su donešene klupe, stOlOVI, stolIce, koze za rezanje drva i daske za skele u dvorište čete

Glumčeve kuće.

Kad je sve pripremljeno, dat je zna~ za p~ekid vatre 5. čete na krajnju učionicu u pnzerniju do Glumčeve kuće i prenos naše vatre na I i II sprat. Bombaši su hitro pronijeli klupe, stolice i ostalo kroz uski prolaz koji dijeli zgradu Gimnazije od Glumčeve kuće, te stavili to pod prve prozore. Prvi je probacio bombe kroz prvi prozor Petar J ovišić, Mećavin zamjenik. Morao je ustanoviti da je broj eksplozija i ubačenih bombi isti. A onda odmah se popeo na skelu, provalio prozor i upao u učionicu. Hitro je upala s njim kroz prozore i grupa born baša i puškomitraljezaca. U učionici su zatekli nekoliko mrtvih ili ranjenih neprijateljskih vojnika, krevete, klupe i nešto oružja i municije. Iz učionice su prešli na zauzimanje hodnika prema nužnicima i hodnika prema stepenicama za I sprat, kotrljajući bombe i dajući vatru niz hodnike. Jednovremeno su zauzeli i druge dvije učionice u prizemlju i odbarikadirali dvoja dvorišna vrata. U

tom su upali kroz ta vrata Mećava i Crnobrnja sa svojim bombašima, koje je J ovišić upoznao sa "unutrašnjom vojno-političkom situacijom". Otpor u učionicama i hodnicima bio je relativno slab. Ali se stepen ištu i glavnim ulaznim vratima teže moglo prići. Na stepenište, niz stepenice i silaz u prizemlje padale ~u i eksplodira.le neprijateljeve ručne bombe l zaslpala Ih automatska i revolverska vatra. Mećava, Crnobrnja i Jovišić su dovikivali: "Domobrani, predajte se, ništa vam neće biti". N~~tepeništ~ su se sukobili sa komandantom pukovmJe pukovmkom Marijom Zlobecom i tabornikom Mirom Sliškovićem. Kada su ova dvojica vidjeli da domobrani nisu spremni da ginu i kada su čuli eksplozije u učionici i hodnicima prizemlj~, pokušali su da se probiju i da pobjegnu. Zlobec Je stalno, iako u rame ranjen, bacao zubima odvrnute bom be i iz pišto lja pucao sa I sprata niz stepenice ka prizemlju. Nastala je borba bOIl!bama, puškomitraljezima i pištoljima lzme~u partizanskih rukovodilaca Mećave, Crnobrnje, J ovišića i partizanskih puškomitraljezaca sa jedne strane i ustaških krvoloka Zlobeca i Sliškovića sa druge strane. U tom je provalio na glavni ulaz komandir 5. čete Mile Vučenović sa svojom grupom. Slišković se ranije po~ušao ~zvući ni~ stepenište i tu je kod prize~IJa pogmuo.. kOJ~ trenutak prije Zlobeca. Odmah Iza toga nepflJatelJ je obustavio otpor. Izvjesio je biiele. košulje .i. žut~ gaće na prozore na sve strane. Cult su se nJIhoVI povici: "Predajmo se" i ".Pred~jemo.~e.". Do~jeova predaja trajala komandlr Vucenovlc Je pO~lta? na II sprat, odakle nije bilo nikakvog otpora l gdje s~ nalazila radio-stanica. Tu su naše dočekah neprijateljski oficiri, rukovaoci r~dio-st~?icom i neki u plavim uniformama. NekI od nJIh su se odmah nama stavili na raspoloženje. U dvorištu Gimnazije prikupljeni su svi zarobljeni vojnici i oružje. Evakuisani su preI?a slobodnoj Kozari. Bilo je tu preko lOOzar~bIJe?lh. Tako je savladano glavno nepfljateljsko uporište u Prijedoru, a da nijed~n ~aš borac nije poginuo u borbama oko zauzeca 1 oslobađanja Gimnazije. Jedino je komandir Vučenović malo ranjen u nogu. Oslobodenjem Gimnazije dostignut je vrhunac, pobjede u svijetlom primjeru partizanske operacije oslobođenja Prijedora. Iz naše pete Miljakovačke čete istakli su se tada rukovodioci i borci: Simo Mrđa, Đuro Vučenović Busen, Dragutin Topić, Vasilije Šiljegović, Branko Maršetić, Vlado BaJić" Veljk~ Kecman Simo Topić, Zivko VučenovIć I mnogi drugi, m~žda i bolji borci, koji su svojim životima i prsima iznijeli pobjedu II Prijedoru. , Rajko RAĐETIe 137

U OSLOBOĐENOM PRIJEDORU Nedjelja, 31. maja 1942. U četvornim' redovima, paradnim korakom - što nas je najednom uvjerilo, ubjedljivije od sveg dosadašnjeg ratovanja, da smo zaista "prava" vojska - ulazimo svečano u slobodni Prijedor. Tiršova ulica kojom od Miljakovaca nailazi naš bataljon - ulica u kojoj je kuća moga djeda i u kojoj sam proveo tolike svoje dječačke dane - puna je naroda. Još od njenih prvih kuća izašlo sve, staro i mlado, da nas dočeka i pozdravi. Poslije toliko vremena, provedenog u sjenci ustaškog noža, narodu se srce raskravilo. Dočekuje nas oduševljenim poklicima, raširenih ruku, sa zastavama i cvijećem. Već sa prve okuke iza mosta na Miloševici, od kuće prote Dušana Zelenike, ugledah baku Staku i djeda Milana Bujića! Živi su, dakle, i zdravi! Stoje ispred svoje kuće, nama sa lijeve strane, nema do njih stotinjak metara. Ništa ne znaju za mene, ni gdje sam ni da li sam uopšte živ. Izašli nadočekkao i drugi, sigurno i ne pomišljaju da bi i mene mogli tu vidjeti. Udarni bataljon je otišao u srednju Bosnu sa dvije čete Kozarčana, a sada se vraća ojačan i jednom četom Banjalučana, u kojoj se ija nalazim. Još izdalje mašem im rukom, ali me oni ugledaše tek kada sam pored njih prolazio. Iznenađeni, presrećni, pružaju ruke prema meni i dovikuju: "Vojine! Vojine!" Nešto silno me vuče, da načasak istrčem, da se izgrlim i izljubim sa njima, ali nešto drugo me opet zaustavlja i opominje. Kako bismo se mogli zvati pravom vojskom ako bismo iz njenog stroja mogli istrčavati kada se to kome svidi? Prođosmo! Obazirem se, vidim kako je djedo požurio u kuću. Sada će, sigurno, štap u ruke, i onaj svoj crni slamni šešir na glavu, pa za nama! Nikada ranije nisam se osjećao tako ponosan i važan kao u tom trenutku kada sam sa puškom na ramenu prolazio pored bake i djede! U tom času osjetio sam onu najtješnju, krvnu vezu sa svim tim oko nas. Pa mi smo zaista najrođenije, najdraže, najdragocjenije što oni imaju. Stoga valjda u očima mnogih, uz sve drugo, titra i nešto iza čega se može naslutiti briga, neizvjesnost, strah za našu i njihovu dalju sudbinu. Rat još nije završen, proliće se, znaju oni to dobro, još dosta naše i njihove krvi. Na prostranom pijačnom placu, nedaleko od nekad kao košnica pune a sad opustjele Gimnazije 138

- iz koje sam prije sedam godina, po završenom trećem razredu, prešao u banjalučku gimnaziju iskupila se masa omladine i naroda iz Prijedora i okolnih sela. Za koji čas počeće veliki omladinski zbor. Naš bataljon, koji se po povratku iz srednje Bosne odmarao dva dana u Miljakovcima, treba svojim prisustvom da ga još više uveliča. Našavši se u stroju uz samo gimnazijsko dvorište, nisam mogao a da se ne prisjetim svojih prijedorskih đačkih dana. Već od prvog koraka Tiršovom ulicom sa uzbuđenjem sam očekivao koga ću Vidjeti od svojih negdašnjih školskih drugova, vršnjaka i onih razred-dva starijih ili mlađih , sa kojima sam se takođe družio. Sa nekima sam se već sreo, nedavno, u sednjoj Bosni. Sa Radmilom Stefanovićem i Esadom Midžićem u Čelincu, kada je tamo prolazila Kozarska proleterska četa, a sa Radom Bašićem u Skender Vakufu, kada je Udarni bataljon kretao za Kozaru.Tu u gradu, ili negdje na Kozari, moraju biti i Ilija Stojanović, Radenko Marjanović, Rajko Radetić, Joco i Sveto Marjanović, Zdravko Čupović, Joco Stefanović, Milan Stjepić, Mirko Hrnjak - svi iz naše, Tiršove ulice i početka Ulice Kralja Petra. Kao da je vječnost prošla od naših prvih gimnazijskih i dječačkih dana, kada nismo imali još ni pojma šta su to revolucije, KPJ, SKOJ i štošta drugo sa čime ćemo se sresti tek u višim razredima gimnazije, kada smo - oslobodivši se brže - bolje svojih školskh knjiga i zadataka - igrali bosonogi fudbal u Radetića Gaju, ganjali se i skrivali po dvorištima i šupama oko naših kuća, iskupljali na Brini i kupali u Sani, klizali po zaleđenim gornjeničkim barama ili na Bereku, i kada smo, oponašajući odrasle, svojevrsnu prijedorsku elitu, igrali "tenis" drvenim reketima na "igralištu" koje smo jednog dana improvizovali u dvorištu Slobodana Glumca. Otišao sam iz Prijedora kada smo bili još golobradi dječaci i nosili kratke pantalone, a sada - što onda nikome od nas ni u snu nije moglo doći - susrećemo se, sa petokrakom na čelu i puškom na ramenu, kao već "stari" ratnici. Ubrzo se pojavio djedo i stao uza me, pored samog bataljonskog stroj~. Malo bismo slušali šta govori Ratko Vujović - Coče, politički komesar odreda, a malo bismo tiho razgovarali. Već poslije prvih nekoliko riječi upitao me da li sam šta čuo za

ujaka Branka. A njega, Branka Bujića - Sedrnaka svojevremeno člana Pokrajinskog komiteta KP] za Bosnu i Hercegovinu i jednog od istaknutijih jugoslovenskih marksista - uhapsile su ustaše u Sarajevu i ubile u ]adovnom još u ljeto 1941. godine. Kada sam, iznenađen i zbunjen što me pita nešto za šta sam mislio da mu je poznato, počeo da odgovaram: "Pa zar ti, djedo, ne znaš ... " - i u istom trenu shvatio, vidjevši koliko se u licu najednom izmijenio, da on to ne zna ili ne vjeruje u ono što je možda od drugih čuo - brzo sam se snašao i produžio: "... pa on je već odavno u Lici, u partizanima! " Djedo je veoma snažan i čvrst čovjek, naku pio se zdravlja dokje kao lugar službovao po Grmeču i Kozari. Mogao je još nekidan dugačku ćuskiju , prihvativši je za jedan kraj, podići u horizontalni položaj i tako je, ispružene ruke, poduže držati. A na one moje prve riječi, kada se zamalo ne izrekoh, ali koje su već svojom intonacijom navodile na ono najgore, zaljuljao se kao da mu tlo izmiče ispod nogu. Bio sam iznenađen otkrićem da i on ima srce

ni malo tvrđe od bakinog, kojaje za nas bila pojam blagosti i dobrote. Mada su podigli na svoje noge desetoro djece, pet sinova i pet kćeri, djedo je za ujakom Brankom zadrhtao kao da mu je jedinac. Poslije zbora baka mi je pričala kako su ih ustaše, za vrijeme pokolja Srba u Prijedoru, izvele iz kuće i kako ih je spasila susjetka Muntijanka, predstavljajući ih kao katolike i Hrvate. Navratio sam i kod tetke Draginje Ostojić. Iona i njene tri kćeri , po nekoliko godina od mene mlađe, Mirjana, Branka i Drenka, morale su takođe, kao i baka i djedo, preći na katoličku vjeru. Prvo što su me poslije pozdrava pitale, bilo je šta bih najviše volio da pojedem. Rekao sam da su to palačinke, i one su za jedan čas bile gotove . Na polasku mije najmlađa sestra Drenka poklonila svoju , od vojničke čoje sašivenu, "tro rogu " pionirsku kapu, u kojojje i ona paradirala na današnjem omladinskom zboru. (Odlomak iz knjige "Kozara" - 4 tom.) Vojin HADŽISTEVIC

BIO SAM BROJ 1324 U NJEMAČKOM LOGORU SMRTI

Pod brojem 1324 proveo sam nepune tri godine u logoru smrti u Dahauu. Tretirani smo samo kao brojevi i svaki stražar imao je pravo da taj broj uništi, da ubije logoraša čije je ime i prezime zamjenjeno brojem. Na žalost, takvih brojeva bilo je na hiljade, na stotine hiljada. Nakon dV';l.dana jednu grupu, uglavnom Jugoslovena, ubacIli su u kamione i odvezli u obližnji kamenolom, gdje smo radili dvanaest sati dnevno . Za hranu smo dobijali po 15 dekagrama hljeba i supe u podne. To namje bila sva hrana za jedan dan. Spavali smo u barakama, na palačama. Dobili smo i logorsku odjeću, označenu brojem, i drvene cipele. U kamenolomu smo radili oko mjesec dana. U to vrijeme izgleda da im je bila potrebna radna snaga u rudniku, pa su nas strpali u rudnik da radimo. Poslije pola godine premješteni smo u drugi logor. Kao i obično, sprovedeni smo u vag0I.li.ma pod najstrožom stražom. Opetv smo radili ~ rudniku. Potpuno smo izolovani. Cak nismo znali ni u kojem se mjestu nalazimo. Ovdje u logoru upoznao sam neke drugove sa Banije. Bili su to: Savo Stambolija, pravnik, nešto

stariji od mene, zatim Savo Orozović, Milan Milić, svi iz Banije, i Slobodan Đorđević, takođe pravnik, iz Beograda. Đorđević nam je omogućavao da doznamo kakvo je stanje naJrontovima. On je imao vezu van logora, nekog Ceha mašinbravara, koji je bio na slobodi, a radio je povremeno u logoru. Đorđević je od njega dobijao razna obavještenja. Tako nam je Đorđević prenio vijesti o stanju na pojedinim frontovima, pretežno na Istočnom frontu. U ovom logoru prilike su bile znatno teže nego u Briks\l. Hrana je spala na 10 dekagrama hljeba. Nisam siguran, ali mi se čini da je to bio logor u Osvjenćimu.

Bila je 1944. godina. Doznajemo da je izvršen atentat na Hitlera. Primjećujemo i na njemačkim stražarima da se nešto dešava. Đorđević nam je tada rekao da će uskoro biti kraj rata. Intimno se radujemo svakoj vijesti, ali naše raspoloženje ne smijemo da ispoljimo. U to vrijeme i Savo Stambolijaje uspio na neki način da uspostavi kontakt sa nekim Nijemcem, koji je bio naklonjen nama. Preko njegaje dobijao vijest o razvoju situacije na frontovima. Tako smo 139

doznali gdje se nalaze snage Crvene armije, gdje su Amerikanci i Englezi. Međutim, jedne noći pokupljeni srno iz ovog logora i potjerani pješice. Nismo znali kuda nas gone. Gonili su nas desetak-dvanaest kilometara, a zatim nas potrpali u voz i dopremili u logor Dahau. Ovdje su prilike bile užasne. Kada srno ulazili na vrata baraka, dočekivali su nas kapoi i svakoga udarali pendrecima. Bilo je krvavih i ubijenih ljudi od ovih udaraca. U našoj grupi ima nas 300 - 400 logoraša. Grupa se smanjila, jer su mnogi umrli i nestali. Ovdje, u logoru Dahau, vidjeli smo vješala i komore za spaljivanje logoraša. Počeli smo opet sa radom u kamenolomu i na popravci cesta. Istina, bližio se kraj rata. Saveznički avioni su počeli intenzivnije da bombarduju okoline logora u Njemačkoj. Medutim, na naš logor nije pala ni jedna bomba. Nastupila je i 1945. godina. Negdje u martu pokupljeni smo iz logora i potjerani. Nismo znali kuda nas gone. Straža nad nafnaie pojačana. Stigli smo u logor koji je imao samo h~j. Nismo znali koje je to mjesto. Sjećam se da naro je Slobodan Đorđević rekao da će nas pobiti, a i mi sami smo to pretpostavljali. U ovom logoru ostali smo samo mjesec dana. Digli su nas jedne noći na uzbunu, postrojili i potjerali dalje. Opet ne znamo kuda. Putovali smo čitav dan. Nadlijetali su nas avioni. Nismo znali čiji su. Opkoljeni smo njemačkim stražarima. Nisu nam ništa dali dajedemo, niti smo šta ponijeli. Zanoći li smo pored jedne šume. Ujutro, kada smo pogledali oko nas, nije bilo njemačkih stražara .. Jedna grupa, među kojimaje bio Stambolija, Đorđević, ja i još neki, uputila se jednom cestom, ali nismo znali kuda idemo. Toga dana oslobodili su nas ruski vojnici. Bio je april. Stigli srno u malo mjestašce Komotau. U toku trogodišnjeg boravka u logorima bili smo toliko iscrpljeni da srno se teško kretali. U svojoj dvadeset i trećoj godini imao sam 38 kilograma. Bilo je logoraša koji su bili spali na 30 kilograma. Bili srno kosturi, živi leševi. U posljednje vrijeme, neposredno pred oslobođenje, nismo dobijali ni malo hljeba, već samo supu. Rad je bio nepodnošljiv i Nijemci su nastojali da nas iscrpljivanjem glađu i teškim radovima unišavaju. Bilo je to teže nego ubistvo. Mnogi logoraši odlazili su na posao, a nisu se vraćali u logor. U mirali su ili iscrpljeni padali, a tada se znalo šta ih čeka. Stražar bi gasarno dotukao ostavljajući ga na mjestu gdjeje pao. Inače, to je bilo pravilo da bi prilikom pokreta, bilo iz jednog logora u drugi ili za vrijeme odlaska ili povratka s posla, svaki put broj logoraša bio manji. Ljudi su padali. Tada bi im prilazili njemački stražari, odnosno pratioci i pucali u njih. Kolona bi produžavala dalje, kao da se nije ništa desilo, kao da se nije radilo o čovjeku. To je postala svakodnevna uobičajena praksa. Gledali srno smrt 140

oko sebe i samo čekali kada će i nas zadesiti sudbina onih koji su ostajali na putu ili na nekom radilištu u nepoznatim predjelima fašističke Njemačke. Svaki stražar imao je ovlašćenje da ubije logoraša. Posebno je bilo teško u logoru Dahau. To je bio specijalno sagrađen logor, sa veoma jakim obezbjeđenjem. Stražari su obično po cijelu noć osvjetljavali logor reflektorima prateći svaki kutak logoraša. Bilo je pokušaja da su se logora~i provlačili ispod bodljikave žice, ali nisu uspijevali da pobjegnu. Kroz žičanu ogradu prolazila je struja i svaki pokušaj hvatanja za žicu značio je smrt. Logoraši su ostajali na žici. Tada bi prilazio stražar i pucao u unesrećenog. Skoro svaki ili svaki drugi dan dovođene su nove grupe zatočenika u logor. Na ulazu ih je sačekivao stražar i tukao, a neposredno poslije toga bi im neki od logorskih oficira održao govor o torne kako treba da se ponašaju u logoru. Iako su u logor dolazile poveće grupe logoraša, uskoro srno primjećivali da ih nema ili se njihov broj smanjivao. Jednostavno ih je nestajalo. Obično bi im rekli da su raspoređeni u neku od baraka, a zatim bi ih nekuda otpremali i likvidirali. Prosječno je u logoru Dahau bilo od 30.000 do 40.000 logoraša. Taj broj se nekada povećavao, a takođe i smanjivao,jer su svakodnevno logoraši ili umirali ili bili likvidirani. Od logoraša su uzimali sve vrijednije lične predmete. Cak su im vadili zlatne zube. Tako su ostavljali ljude bez proteza i vilica. Logorske vlasti su među logorašima pronalazili pojedince koje su određivali za razne funkcije među logorašima. To su pretežno bili potkazivači koji su bili u službi logorskih vlasti. Oni su bili u nešto povoljnijem položaju i štićeni od uprave logora; učestvovali su u maltretiranju i tuči logoraša. Posebno je bio težak položaj logoraša koji su poboljevali. Inače, bilo je teško izdržati logorski život, a ostati zdrav. Svaki bolesnik morao je ujutro da se prijavi da je bolestan. Takvi su upućivani u ambulantu. Ali rijetki su bili oni koji su se vraćali. Obično bi bili likvidirani. U slučaju da se neko vrati pričao je da je na njemu vršen neki eksperiment. Zato su se logoraši plašili da obole ili se nisu javljali da su bolesni, jer su znali šta ih čeka. Tako bolesni odlazili su na posao. Sve logoraše njemačke vlasti su tretirale kao komuniste i zato su se nemilosrdno odnosili prema nama. Cilj imje bio da nas unište, alije prethodno trebalo da iskoriste našu fizičku snagu. Tako su tretirali i ostale logoraše - Poljake i Ruse. Ipak, najteže su prošli logoraši iz Sovjetskog Saveza koji su kao civili zarobljeni prilikom prodora njemačkih jedinica na područje Sovjetskog Saveza. U logoru je bilo veoma mnogo Rusa. Sjećam se jednog apotekara. Bio je veoma mlad.

Stražar mu je samo prstom pokazao da dođe; otišao je i nikada ga više nismo vidjeli. Bio je rodom iz Kijeva, pričao namje o Crvenoj armiji i daćenas osloboditi jedinice maršala Konjeva. Logor je imao nekoliko baraka. Razvrstani smo po nacijama. Mi iz Jugoslavije bili smo u jednim, dok su Poljaci i Rusi bili u drugim, posebnim barakama. Nedaleko od nas nalazili su se i vojni zarobljenici. Bilo je i engleskih zarobljenika. Bilo je slučajeva da smo, kada smo odlazili na rad, prolazili pored Engleza koji su koristili pogodan momenat da nam bace nešto hrane ili čokolade. Ovo se moralo izvoditi veoma oprezno, jer ako bi primijetio stražar, odmah bi ubio. Teško smo podnosili glad. Znali smo da tražimo hranu na mjestu gdje je bacano smeće. Ako bismo slučajno našli ostatke oguljenog krompira, to je za nas mnogo značilo. Važno je bilo dase nađe šta bilo od hrane. Ostalo mi je u sjećanju kako su jednog dana u smeće prosuli neku trulu repu. Logoraši su to pronašli i sve pojeli, nisuje ni čistili. Za održavanje higijene imali smo samo jednu česmu u dvorištu, odjeća je bila logorska, a obuća drvene cipele. Redovno su nas zaprašivali da ne bismo dobili vaške. Vatre u prostorijama nismo imali. Nijedozvoljavanodajeložitno,azimesu bile hladne. U februaru 1944. godine obolio sam, čini mise da sam imao upalu pluća. Mnogo sam kašljao i izbacivao krv. Ali, i pored teškog oboljenja, nisam smio da se javim na: ljekarski pregled. Plašio sam se da će me likvidirati kao i mnoge koji su; odlazeći na "ljekarski pregled", tamo i ostajali. Povjeriosam se Savi Stamboliji, koji je uspio da preko jednog ljekara, Rusa, nabavi neke ljekove, tri praška, od kojih mi je spala temperatura tako da sam se spasio. I Stambolija je ostao u životu. Poslije rataje živio u Osijeku. U logoru Dahau bilo namje najteže. Tuje bio najteži i najduži rad, najslabija hrana, a najstrožija disciplina. U ovom logoru su, u slučaju da neki logoraš zapne za oko kapou, logorašu koji je

zadužen za određene poslove od uprave logora, ili nekom stražaru ili podoficiru, izdvajali bi ga u posebnu baraku. Mi smo je nazivali samicom. Malo je bilo onih kojisu se otuda vraćali. Inače,oni koji su uspjeli da se povrate, pričali su o teškim mučenjima logoraša koje su ovamo izdvajali. Mučenja su izvodili noću, a takođe likvidiranje i spaljivanje. Za sve vrijeme u logoru nismo uspjeli da uspostavimo vezu sa svojom zemljom. J edino smo nešto doznavali ako bi iz zemlje bio dotjeran novi logoraš. Negdje početkom 1944. godine dotjerana je jedna grupa ljudi iz Fruške gore. Preko njih smo doznali kako se vode borbe kod nas. Doznali smo za ofanzivu na Grmeču i za neke veće akcije partizana. To nas je posebno radovalo, ali još uvijek nismo imali nade da ćemo u uslovima pod kojima smo živjeli izdržati i preživjeti. Kasnije je i iz Hrvatske dolazilo dosta logoraša. Najviše ih je bilo sa područja Zagorja. Iz Slovenije je takođe bilo dosta logoraša. Obično iz onih dijelova zemlje gdje se naš pokret širio. Tako je u logoru bilo svih nacionalnosti - Srba, Hrvata, Slovenaca, i Muslimana. Sjećam se da su Slovenci dopremljeni u dva ili tri transporta. Moguće je daje u ovom logoru bilo više od 12.000 Jugoslovena. Nismo imali prilike da se svi međusobno upoznamo, jer smo bili razmešteni u više baraka. Teško namje bilo da se i upoznajemo. Obično bise pratilo ako se dva, tri ili više logoraša češće sastaju. N aišao bi kapo i korbačem nemilosrdno tukao. To je uticalo na ponašanje logoraša. Tako iscrpljen došao sam 1945. kući. Majka me nije prepoznala. Bio sam tada mlad, 22 godine, a imao sam samo 38 kilograma. Navršilo se tri godine boravka po ustaškim i njemačkim logorima u kojima je ostalo na stotine hiljada naših ljudi. Neki pojedinci, među kojima sam bio i ja, ipak su uspjeli sve to da prežive i da se vrate u svoju domovinu. Neđo KOVAČEVIĆ

MOJI PRIJEDORSKI DANI U Prijedor sam došao u oktobru ili novembru 1942. godine i to iz Zagreba, iako tada nisam bio na službi u Zagrebu već u Bihaću, u čiju sam gimnaziju došao iz Karlovca u januaru ili februaru 1942.

godine. Iz familijarnih razloga, kao i radi dogovora u vezi s mojim stanom u Zagrebu, koji je ilegalno služio za potrebe Partije, dobio sam u Bihaću dopust da odem u Zagreb. No, kad sam se htio 141

vratiti u Bihać, nisam mogao, jer "željeznica nije radila". Bihać je bio okružen partizanima koji su ga, kao što se zna, krajem 1942. godine oslobodili. Zeleći se osloboditi profesorske službe u NDH, podnio sam ostavku. To je izazvalo gnjev kod ustaških prosvjetnih vlasti. Pozvali su me u Ministarstvo prosvjete i tražili da povučem ostavku. Izgovarao sam se na slabo zdravlje, navodio da sam krajem 1940. i početkom 1941. godine prebolio tešku upalu pluća, ali ništa nije koristilo! Pošto me nisu mogli uputiti u Bihać, predložili su mi da idem u Prijedor. Ja sam se opirao, ali uzalud. N eki glavešina kome je dodijalo moje odbijanje uzeo je telefon i zaurlao: "Ili Prijedor ili logor!" Da ne duljim - izabrao sam Prijedor. Nije mi bilo lako ići i biti u Prijedoru, kao što mi ne bi bilo lako biti ma gdje u neprijateljskoj službi. Ipak, Prijedor je bio Prijedor! Nedavna ofanziva na Kozari, a Prijedor je ispod Kozare! Predosjećao sam kakva mora da bude atmosfera u tom gradu, koji nije proživio samo Kozaru već i sve ono pakleno vrijeme do Kozare. Mislio sam dali ću moći pogledati u oči bilo kome uPrijedoru. Osjećao sam se kao da sam kriv za njegove patnje i boli. Došavši, pun straha i zebnje, lakmilo mije kad sam u Prijedoru našao u gimnaziji mog druga sa studija u Zagrebu, profesora Marka Veršića. Zgrada gimnazije bila je razrušena. Profesor Marko Veršić doveo me pred njezine ruševine. Ne sjećam se šta mi je rekao kako je do toga došlo, znam samo da sam bio strahovito tužan. Tada je bilo sve tužno i žalosno, pogotovo u Bosni (osim svjetlosti koja je prodirala iz njezinih i drugih šuma). Gimnazija je bila smještena u zgradi koja se nalazila u sredini čaršije. Koliko se sjećam, imalaje dva kata. U prizemlju je - ako se ne varam - bio dućan. Gimnazija nije bila potpuna. Nije bilo viših razreda, već samo niži. Koliko je bilo odjeljenja ne sjećam se. N ajviše sam se bojao susreta s djecom u razredu. Kako će me ta djeca gledati? Kako će me primiti? Zamišljao sam da, možda, srpska djeca u meni ne mogu gledati dobrog čovjeka. Konačno,ja sam Hrvat. A šta su "Hrvati" učinili njihovim roditeljima, starijoj braći? Kako je djelovalo prekrštavanje na njih? Mislio sam da ću naići na utučenu djecu, da ću naići na tužnu djecu, da ću naići na djecu punu straha i mržnje. Međutim, od svega toga nisam ništa osjetio. Bio sam veoma sretan kad sam konstatovao da su to prava djeca, vesela, nestašna, razigrana. Da li je baš bilo svako dijete takvog raspoloženja - ne znam, ali je sigurno da je među njima vladala normalna dječija atmosfera veselosti i razdraganosti. 142

Bila su to bistra djeca. Lako su shvaćala što im se objašnjavalo i to brzo i sigurno usvajala. A nije bilo lako ni djeci ni nastvnicima u to doba bez udžbenika, bez pribora. Ali, ipak, ono što im se davalo na prihvatljiv način, padalo je na plodno tlo. Čovjek se morao diviti kako su ona u onako teškim uslovima, malo po malo, prikupljala znanja. Pošto smo profesor Marko Veršić, Bojan Šantel i ja bili nerazdvojni, to smo između ostalog govorili i o našim učenicima i učenicama. Slagali smo se u ocjeni njihove nadarenosti. Najvažnije je bilo da smo međusobno razmotrili i pitanje našeg stava prema toj djeci u pogledu nastave. Složili smo se da namje dužnost, bezobzira nasveteške uvjete, prilike i neprilike, da moramo ozbiljno shvatiti naš nastavnički zadatak i da toj djeci pružimo što više znanja, jer će, ipak, doći vrijeme kad će ona to znanje trebati i moći iskoristiti i za sebe i za društvo koje je svjetlo naših šuma nagovještavalo. Kad smo to pitanje razbistri li između sebe i došli do izloženog uvjerenja, jednog dana smo poveli onako, neslužbeni, već obični razgovor, s direktorom prof. Josipom Petrašom o pitanju nastave u našoj školi, o potrebi da se što više zalažemo da djeci pružimo na najbolji način što više znanja itd. Koliko se sjećam, direktor je bio u početku malo zatečen,alise btzo snašao i prihvatio naš razgovori naša izlaganja. Sta više, pohvalio nas je i odao nam priznanje što u tako teškim uvjetima mislimo i o tim pitanjima i zalažemo se za što bolju nastavu. Marko mi je dao prvo i najvazll1Je obavještenje o gimnaziji i situaciji u samom I!1jestu. Uz Veršić a tu je još bio i profesor Bojan Santel, divan, mlad čovjek i vrlo, vrlo inteligentan profesor matematike, fizike i hemije. Sanjario je da će se poslije oslobođenja moći posvetiti nuklearnoj fizici. Bio je oženjen i imao troje nejake ženske djece. Sa ženom, Slovenkom, kao što je i sam bio pravi Ljubljančanin, živio je vrlo teško. Nas trojica: Veršić, Bojan Šantel i ja, sačinjavali smo kompaktnu grupu. Sve smo znali što se zbiva u Prijedoru i okolici, kao i u svijetu. Za lokalne stvari "referent" je bio Marko Veršić,jer je najduže bio u Prijedoru. Uz to bio je i veoma cijenjen i obljubljen 9d građana. Za "vanjsku politikU" bio je zadužen Santel, jer je imao dobar radio, a uz to dobro je znao engleski jezik. Bio je informisan iz "prve" ruke. Ja sam sačinjavao "vjernu publiku" zahvalan za svaki utješni glas, za svaku dobru vijest. Tako se u ovome gradu nismo osjećali izgubljenima. Četvrti je bio mladi muslimanski vjeroučitelj . Dobričina, ali nije spadao u naš mali krug. Direktor je bio Josip Petraš, vrlo dobar čovjek, ali daleko od svake ideologije. Žena mu je bila učiteljica, aako se dobro sjećam, imali su više djece.

Mislim da nas nije više bilo. Direktor Petrašje bio šaljivdžija, na svoj način vrlo duhovit. Jednom kadje morao da ide u Zagreb, sazvao nasjeirekao: "Molim vas samo to da pazite da se djeca ne bacaju kroz prozor, a drugo kako bude". N e znam što se dogodilo, da li born bardovanje ili nešto drugo, tek znam da sam iz te zgrade ja morao izaći i da sam dobio neku prostoriju u čaršiji, u nekoj dvorišnoj zgradi i tu sam držao nastavu s jednom grupom učenika i učenica. Da li je to bio jedan razred ili miješano iz raznih razreda, ničega se ne sjećam. Sjećam se da je disciplina bila znatno slabija i da mi je bio jako otežan normalan rad. Šta je bilo sa ostalim razredima inastvnicima, više se ne sjećam. Ali, sjećam se odlaska profesora Marka Veršića sobitelji iz Prijedora. Teško, verna teško mi je pao taj odlazak. Volio sam Marka još iz studentskih dana", a ovdje u Prijedoru, u onom užasu, uz Bojana Santela, bio mi je jedino svjetlo, jedina radost, jedini izvor saznanja bližih i daljih događaja. A njegova kuća, i topla porodična atmosfera kojoj je doprinosila njegova žena, divan čovjek i drug, bio je jedini kutak gdje sam se osjećao ugodno i udobno. Za sve dobro što su mi pružili, izričem im i ovim putem i na ovom mjestu, moju veliku i duboku zahvalnost. Meni su, inače, našli stan kod nekog ustaše. Josip se zvao. Ko me je tamo gurnuo, ne znam. Valjda, Marko Veršić. Prezimena se ne sjećam. Kasnije je dogurao do logornika, tabornika, što li, ne razumijem se, ni sada ni onda, u te "činove". Mizerija neka,; Imao je dva razreda gimnazije i radio je na Zeljezničkoj stanici, ako se pravo sjećam. Mislim da je strijeljan po oslobođenju. U početku nije imao radio, ali je kasnije vdonio nekakav mali aparat. N ije bio bog zna što. Cule su se samo domaće vijesti. Znam da smo među prvima čuli o iskrcavanju Amerikanaca i Engleza u sjeverozapadnu Afriku. Grdno ih je psovao, a i od mene je "stradala" poneka anglosaksonska majka. N e znam tačno kadaje Marko Veršić napustio Prijedor, ali znam da je bio veoma brižan. Imao je ženu i malo dijete. Mislim da mu je i žena bila profesor na gimnaziji, ali na porodiljskom dopustu. J a sam ostao sa Šantelom. Marko me već bio povezao sa nekim omladincima i ženama. Sa ženama sam održavao sastanke u stanu Lenke Nikolić, učiteljice. Čitali smo neke materijale. Sjećam se da smo jedanput čitali neko štivo sa konferencije žena. Materijale mi je davao gimnazis ta Mihelić kao i ostala uputstva o sadržaju rada na tim sastancima. Koliko je tih sastanaka održano, ne sjećam se. Dobivali smo i druge zadatke. Sjećam se da se jedanput tražilo da nabavimo - ako se ne varam - pet stotina limenih tanjura i drugog sličnog materijala. Ja sam

negodovao. Gdje ćeš da na~eš u opustošenom Prijedoru pet stotina tanjura? Sto smo i koliko smo skupili i predali, ne sjećam se. Na početku četvrte ofanzive dobili smo zadatak da na istaknutim punktovima, kuda je prolazila njemačka vojska kroz Prijedor u pravcu Sanskog Mosta, organiziramo "pratnju", da po mogućnosti što točnije pobrojimo nacističke vojnike, vrstu i količinu naoružanja. Izvještaji su dostavljani u stan Lenke Nikolić, a odatle su podatke preuzimali drugi i prosljeđivali dalje. U jednu sobu stana Lenke Nikolić, uselio se štab neke njemačke jedinice. Komandant je. zahtijevao da mu se dade večera. Ne znam točno kada, ali svakako dok je taj štab bio u jednoj sobi, mi smo u drugoj održali sastanak na kojemje svaki predao što je skupio za partizane: cipele, odjeću, novac: kako ko. Toga se dobro sjećam, jer kasnije kad sam bio sa ostalima uhapšen, od feldžandarmerije - Nijemci se nisu mogli dovoljno nabjesniti- zbog drskosti - kako smo mogli održavati sastanak i skupljati materijal za "bandite" u istom stanu, u sobi do sobe gdje je bila smještena komanda njihove jedinice. Ispitivali su me dva feldžandarma. Jedanje počeo i da me tuče. Drugi ga je mirio i zadržavao govoreći: "Nain, das ist ein profesor". "Ein profesor ist ein banditen" , odgovorio je drugi. Sa nekoliko šamara dobro sam prošao, jer nisu mnogo insistirali na svemu tome. Tko nasje odao- janeznam. Vjerovao sam daje to, ipak, morao biti neko od nas, jer su Nijemci bili dobro informisani. Spasio nas je Kreči Ivica, zubar. Mislim daje bio porijeklom Nijemac, alije imao ženu Srpkinju i bio namje neklonjen. Mnogo je učinila i opšta vojna situacija nepovoljna po Nijemce. Poslije katastrofe u Staljingradu, slijedila je katastrofa u Africi, odakle je istjeran njihov slavni Romel... Što se tiče hapšenja, mislim da se to zbilo u aprilu mjesecu 1943. godine. Prethodno je među nama nastala panika,jer je neka arhiva sa popisom svih aktivista pala u ruke četnika. Rečeno mi je daje nagovoren Petar Sredić, ugledni seljak sa periferije Prijedora, da osIe do četnika i da ih privoli da mu predaju arhivu. S to je i kako je bilo, ne znam. Čuo sam daje Petar uspio. U svakom slučaju, radi toga nije bilo nezgoda. Uhapšeno je bilo pet - šest žena, oko desetak omladinaca i omladin!5-i, i ja. Od žena su bile učiteljice: Jelena Janjić, Zivana Borojević i Lenka Nikolić. Imena drugih se ne sjećam. Od omladinaca bila su uhapšena braća Mihelić, još jedan srednjoškolac, Ranko Ninkijević. Mislim da sada živi u Beogradu i daje nastavnik fiskulture na nekoj beogradskoj srednjoj školi. Drugih se omladinaca ne sjećam. Od njih sam naučio u zatvoru "Bilećanku", koja me sedubokodojmila-i do danas mi ostala jedna od najdražih pjesama. 143

-

"

Od omladinki znam da je bila uhapšena gimnazije i kći Lenke Nikolić - Zora Dušica Spasojević, Rosa Rabotić, Obrenije Popović, Radojka Panić, Nevenka

učenica Nikolić,

Vojvodić.

Malo po malo smo pušteni. Najprije su bile puštene omladinke, zatim sve žene, a na kraju ija. Omladinci su zaržani. Oni su iz zatvora u gradu bili prebačeni u logor na U rijama. Kasnije su i oni bili pušteni. Mislim da za to najveću zaslugu ima spomenuti zubar, ali sigurno i iskrcavanje saveznika na Siciliji. Panika Svaba bila je potpuna i očigledna.

Ja sam poslije toga neko vrijeme bio ostavljen na miru. Ali onda je počeo pritisak iz sreskog načelništva, odnosno kotara da idem u Bihać, jer da sam ja profesor bihaćke gimnazije a ne

prijedorske, te da sam ovdje samo privremeno. Ja sam se opirao, naročito radi stana u Zagrebu, ali nisam smio dozvoliti da izazovem nezgodu, pa sam pristao da idem u Bihać. N o, prije nego što sam krenuo, bio sam pozvan u kotar, gdje mi je saopšteno da je moj stan u Zagrebu provaljen od lopova i opljačkan. Dan ili dva iza toga, dobio sam dogovoreno pismo iz Zagreba u kome mi je javljeno da je stan morao biti napušten - jer se bilo saznalo da će ustaše doći u pretres. Stanje smjesta ispražnjen: geštetner, papir i sav drugi materijal je odnešen ili uništen da su ustaše, kad su došli, dobili dojam kao daje stan opljačkan. Tom prilikom niko nije stradao. Moja tadašnja žena, koja se brinula za stan i radila u pokretu, prešla je u ilegalnost, a kasnije je prebačena na oslobođenu teritoriju. , Mate BACE

PRIJEDORSKI GIMNAZIJALCI U OKUPIRANOM BEOGRADU

I,

Moji J?rvi koraci na putevima revolucije i upoznavanja sa idejama revolucionarnog radničkog pokreta i njegove avangarde vezane su za Prijedorsku gimnaziju. Naime, početkom 1940. godine od nas nekoliko drugova i drugarica gimnazijaiki, Ilija Stojanović formirao je gruPlJ koju smo sačinjavale: Nada, Stojanović, Rada Popović, Mira Rodić i ja. On nam je s vremena na vrijeme davao materijale koje smo zajednički čitale i proučavale. To su bili kratki izvodi izistorijeSKP (b), romani "Mati" i "Kako se kalio čelik" ijoš neke kjige s kojima se u to vrijeme raspolagalo. Krajem te školske godine rad u grupi je prestao, ali se veza nije prekidala pa je grupa nastavila aktivnost i početkom školske 1940/41. godine. Krajem 1940. godine Ilija Stojanović me je obavijestio da sam primljena u SKOJ i o tome obavijestio i ostale drugarice, svaku ponaosob. Januara 1941. godine po završetku zimskog raspusta vratila sam se sa brtom BracomDragoljubom u Prijedor kod porodice gdje smo stanovali. Nekoliko dana kasnije, tj. 13. januara, rano ujutro došla su trojica prijedorskih policajaca sa pristavom i izvršili pretres sobe u kojoj sam stanovala, ali na sreću ništa nisu našli. U isto vrijeme izvršen je i pretres stana mojih roditelja u Sanskom Mostu. Ovo je uslijedilo poslije rasturanja poznatog "Otvorenog pisma studenata BiH", kojeg su potpisali i četiri studenta iz Sanskog Mosta, bivši prijedorski gimnazijalci: Mihajlo 144

Stupar, Hasan Sarajlić, Drago Malić i Predrag Terzić, i još nekih letaka dobijenih od Ilije Stojanovića, koje je kako je Ilija poslije rata pričao iz Beograda donio Filip Macura. Istovremeno je uslijedilo i moje hapšenje u Prijedoru, dok su u Sanskom Mostu uhapšeni Mirko Vranić, Hazim Bilalbegović, i Kabiljo Cevi"Cico". Zahvaljujući intervenciji profesora Slavka Radića i direktora Branka Vranješevića, ubrzo sam puštena iz zatvora. Oni su se također zauzeli da nisam izbačena iz škole. No, aktivnost se i poslije toga nastavljala. Predveče 27. marta u Prijedoru su organizovane demonstracije u kojima je učestvovala radnička i školska omladina, radnici, studenti i napredni građani.

Poslije 6. aprila 1941 . godine naša gimnazijaje prekinula rad. No ja sam, ipak, povremeno dolazila u Prijedor da primim instrukcije, ali su i iz Prijedora u Sanski Most dolazili drugovi: Joco Marjanović, Muharem Suljanović i Ilija Stojanović.

Dolaskom ustaša i Nijemaca u Sanski Most, situacija se pogoršala. Kako sam već bila kompromitovana, preko simpatizera sam bila obaviještena da sam među prvima na spisku za hapšenje. Zato sam odmah otišla u Prijedor i prema ranijoj preporuci navratila sa Ilijom kod doktora Mladena Stojanovića. To je bilo negdje

sredinom, juna 1941. godine. Doktor Mladen mije dao pismo za Zdravka Besarevića koji je živio u Beogradu. Odmah po dolasku potražila sam naznačenu adresu, ali je ta ulica, kao i cijeli Beograd bila toliko razrušena da sam Besarevića uspjela pronaći tek uz pomoć Rade i Duška Radetića. Pošto je u međuvremenu fašistička Njemačka napala Sovjetski Savez o mom povratku kući u Sanski Most ili Prijedor, nije bilo ni govora. U jesen 1941. godine Zdravko Besarević je organizovao zajednu grupu djevojaka, u kojoj sam i ja bila, sanitetski kurs. Smatralo se da je to prva obuka kroz koju smo većina morali proći. Drugi vidovi rada su se ogledali: u prikupljanju pomoći u hrani, odjeći, obući, novcu, sanitetskom materijalu. U Beogradu je u to vrijeme živjela Olga Janković, iz Prijedora, krojačka radnica, koja me je primala na veliki rizik da kod nje privremeno stanujem. Znala je za moju djelatnost i povremeno se i sama u nju uključivala. U jesen 1941. godine, pokušali smo se organizovano prebaciti preko Drine u Bosnu. To su neki i učinili kao Velimir Dakić, Veljko Bogunović, Rade Đermanović, Mićo Pejinović, Rade Pilipović. Sa ovom grupom trebalo je da pođemo Sveto Marjanović' i ja. No. pošto su se drugovi plašili da bi mogli da padnemo u ruke Dangićevih četnika i da bih ja kao žensko bila posebno zlostavljana, a pošto jeSveto već bio teško obolio od TBC, drugovi su odlučili da nas poštede i otišli su bez nas. Poslije toga ilegalni rad se nastavljao uprkos žrtvama. Naš rad se od vijao po gru parna, obično 34 lica. U grupama koje samja držala na vezi nalazili su se i prijedorski gimnazijalci Milorad-Braco Erceg i Miloš "kikoš" Todorović, dok je u jednoj ženskoj grupi djelovala Jela Cvijić-Prelić koja je septembra 1943. godine uhapšena. Grupe su dobijale konkretne zadatke: prikupljanje svih vrsta pomoći, nabavka oružja i municije, rasturanje letaka, a više puta ispisivanje parola po zidovima, prikupljanje podataka o neprijateljskim vojnim formacijama . Učestvovali

smo i u spaljivanju okupatorske štampe i na drugim zadacima čiji smo smisao i značaj saznali tek po oslobođenju Beograda. Početkom 1942. godine jedna grupa u kojoj sam ija bila, motrila je nekoliko dana uNiškoj ulici promet i osmatrala kuću u kojoj se kako sam kasnije saznala krio Petar Stambolić. Ovaj namje zadatak prenio Milan Ostojić i Debora Kabiljo Ostojić, supružnici iz Prijedora, jer se upravo kod njih u stanu u Niškoj ulici nalazilo sklonište u kojem su se krili pojedini rukovodioci. Kobni 9. septembar 1943. godine prekinuo je moj rad. Uhapšena sam nikad ne saznavši ko me je provalio. U "marici" je već bilo nekoliko lica, ali vezanih očiju, pa nisam mogla nikog da vidim. Tek u zatvoru vidjela sam Jelu Cvijić. Poslije toga izdržala sam sve muke, a onda zahvaljujući proti Blagoju Šiljegoviću, umjesto na Banjicu, otpremljena sam u omladinski koncentracioni logor u Smederevskoj Palanci. Početkom oktobra 1944. godine pred nadiranjem jedinica Crvene armije i naše narodnooslobodilačke vojske, logor se raspao, pa sam ja sa jednom grupom bivših logoraša stigla na domak Beograda (do Kneževca). Odatle smo se neopaženo uvukli u Beograd gdje sam uhvatila vezu sa Slobodanom Macurom, koji je formirao naoružanu grupu sa zadatkom da odbranimo i sačuvamo mašine štamparije u zgradi "Politike". Beograd još nije bio oslobođen pa smo se zabarikadirali spremni da sačuvamo mašine ukoliko bi Nijemci pokušali da ih minirju ili razmontiraju. Jer, znali smo da će nam uskoro zatrebati u oslobođenom Beogradu. Ovim svojim sjećanjima dodala bih daje veliki broj prijedorskih đaka ilegalno radio u raznim reonima Beograda. Među njima su bili: Radenko Marjanović, Duško Zarić, Rajko Žderić, Bogoljub Radovanović i drugi. M nogi su učestvovali i u borbama za Beograd i borili se na Sremskom frontu kao Miron Pejnović, Predrag Zelenika, Rade Kos, Radenko Ostojić i drugi. Slavka PRAŽIĆ

SUSRET U LOGORSKOM KRUGU Kada mi je otac po završetku osnovne škole u Orlovcima gdje sam i rođena, rekao da će me upisati u gimnaziju, bilo je to za mene nešto IOPRIJEDORSKAGIMNAZIJA 1921 -1981.

zagonetno, nešto čemu se i nisam naročito obradovala. U to vrijeme iz našeg i susjednih sela malo je đaka pohađalo gimnaziju. Ona 145

nekolicina bila su, uglavnom, djeca imućnijih roditelja, a ja sam pripadala siromašnoj porodici sa šestoro djece. Ni za hranu nije bilo dovoljno, a kamo li za knjige. Ipak, bilo je onako kako je otac rekao, a to je odlučeno po savjetu moga učitelja Neđe Dodera. Položila sam prijemni ispit, koji je tada bio obavezan, i pošla u prvi razred školske 1935/36. godine. Moji roditelji uložili su mnogo truda da bi mi nabavili ono najneophodnije za školu. Prije polaska razmišljala sam o mom susretu sa gradom i gradskom djecom. Nekako sam se plašila toga susreta. Jer, sve je to za seosko dijete bilo novo. Medutim, od prvoga dana školovanja i druženja sa djecom iz grada, izgledalo mi je kao da smo zajedno odrasli. Imali su ti đaci mnogo razumijevanja za seosku djecu, pogotovo siromašnu. Pomagale su me moje drugarice, a zahvaljujući radu naprednih profesora i starijih đaka, dobivala sam odjeću i topli obrok za vrijeme zimskih mjeseci. Tako je došla 1941. godina i dan kada smo se rastali, s nadom da je to privremeno, da ćemo se opet sretati i družiti. Da, sretali smo se, ali pod drugim okolnostima. Sredinom te godine došli smo po svoja svjedočanstva o završenom razredu. Zatekli smo našu gimnaziju nekako oronulu, pustu, a đačke klupe izbačene u dvorište na kojima su drijemali neprijateljski vojnici. Mnogih od naših profesora više nije bilo. To je bio moj posljednji susret sa gimnazijom, ali ne i sa njenim đacima. Počeo je narodnooslobodilački rat, a s njim i naši novi susreti, ali u drugačijim prilikama i na drugim mjestima širom naše zemlje. Sretali smo se u V četi (Miljakovačka ), Drugog krajiškog odreda, u Prvoj krajiškoj udarnoj brigadi, za vrijeme IV neprijateljske ofanzive u Grmeču, na prelazu preko Neretve, za vrijeme V neprijateljske ofanzive u Crnoj Gori. To je, ukratko, bio moj ratni put, ali i put mnogih đaka prijedorske gimnazije. No, to ipak nije bilo sve. Za vrijeme V neprijateljske ofanzive, sredinom juna 1943. godine, poslije prelaska preko Sutjeske, zarobljena sam od strane neprijatelja sa jednom grupom ranjenika i bolesnika. Iako smo mnogli bili ranjeni i neposredno prije toga preboljeli tifus, bili smo pokretni, paje to, valjda, i bio razlog da nas odmah ne pobiju. Odvedeni smo u Sarajevo i zatvoreni u poznato mučilište - zatvor "Beladiju" čije smo strahote i sami osjetili. Trajalo je to jedan mjesec, a onda smo transportovani u logor Stara Gradiška. Pod pratnjom ustaša ušli smo u jednu staru, memljivu, mračnu zgradurinu koja je i izvana djelovala zastrašujuće, sa svojim kupolama, opasana velikim zidom. Bila je to poznata "Kula" u kojoj su vijekovima stradavali oni koji su se borili za slobodu. 146

Nas dvanaest partizanki odvojili su i zatvorili u jednu ćeliju na spratu. Ta ćelija je imala jedan prozor koji je gledao u dvorište. Oko dvadeset naših drugova partizana nekud su odveli. Došlaje i prva logorska noć. Onako ćuteći u tami, pored zidova čule smo krikove iz podruma ispod naše ćelije. To su ustaše počinjale svoja zvjerstva nad našim drugovima. Mi smo tu noć preživjele,jerustaše, ne znam i·z kog razloga, nisu došle u našu ćeliju. Dočekale smo jutro i prvi susret sa krvnicima. U jednom trenutku otvorila su se vrata na ćeliji i unutra je ušlo desetak ustaških oficira vičući: "Evo partizanki"! Počeli su tući kako su koga stigli. Poslije njihovog odlaska došle su dvije ustašice, zapovjednice, i nastavile da nas tuku. Jednog dana pogledala sam kroz prozor sa rešetkama, i gotovo vrisnula od onog što sam vidjela. Naime, u dvorištu sam ugledala Zijada (Ziku) - Midžića, a malo kasnije i Esada Kapetanovića, đake naše gimnazije. Pitala sam se otkud oni OVdje? Tek poslije sam saznala da je ovdje 1942. godine dovedena i gru pa Prijedorčana, đaka i ostalih stanovnika koji su se opredijelili za NOP. Drugog dana gledajući kroz rešetke prepoznala sam Radmilu Radovanović, učenicu gimnazije. Svi su oni pogledali prema rešetkama naših ćelija, naravno kradom . Znali su da je dovedena grupa zarobljenih partizana, jer su nas prethodnih dana ustaše vodile kroz logor, i predstavljale postrojenim logorašima koji su se mogli kretati, tjerajući nas da vičerno: "Ovako izgleda narodnooslobodilačka vojska". Bili smo pravi živi kosturi. Naravno, pošto nismo htjeli ništa vikati, ponovo smo vraćeni u ćeliju i ponovo tučeni. Toga puta niko od naših Prijedorčana nije me mogao prepoznati, ali sam se nakon nekoliko dana uspjela javiti Radmili Radovanović koja se bila prikrala do ispod samog otvara naše ćelije. U to vrijeme u logoru Stara Gradiška, kao i u logoru Jasenovac gdje sam kasnije prebačena, djelovala je Organizacija KP J sastavljena od najboljih drugova i drugarica. Naravno, taj rad je prilagođen logorskim uslovima. Radilo se na organizovanoj raspodjeli hrane, ukoliko se do nečega moglo doći, i pružanju pomoći onima koji su bili u ćelijama . Politički rad se odvijao na podizanju morala kod zatvorenika, a kasnije i priprema za proboj iz logora uz pomoć naših jedinica. Postojala je i stalna veza sa NOP-om. Tako su i u našem logoru, u kome je bio veliki broj đaka naše gimnazije, uprkos najvećim opasnostima, počeli prikupljati hranu do koje su dolazili radeći napolju ili odvajaj ući od paketa koje su neki mogli dobiti izvana, i ubacivali je preko gatri u našu ćeliju. To nam je produživalo život. Poslije tri mjeseca boravka u ćeliji "Kule" u Staroj Gradiškoj, pustili su nas u krug logora i saopštili da ćemo za dva dana biti prebačeni u logor Jasenovac.

Eto, ta dva dana prije odlaska provela sam sa našim đacima. Bili su to: Esad Kapetanović, Radmila Radovanović, Vidojka Vuković, Zijad Midžić, Nada Milinović, Staka Kmeta i dr. Bio je to

najtužniji susret. Pokušali smo oživjeti uspomene iz đačkih dana. Radmila Radovanović, iako u teškim logorskim uslovima, sačuvala je onu svoju vedrinu i ljepotu. Pričala mi je o svojima, raspitivala se o našim đacima koji su otišli u partizane, o svom neuspjelom odlasku u partizane i hapšenju. Bila je optimista kao i Vidojka Vuković, tiha djevojka sa mnogo ohrabrujućih riječi. No, morali smo se rastati. Kad smo polazili, dali su nam nešto odjeće skidajući je sa sebe, jer smo bili u krpama. Ispratili su nas sa suzama, onako kako se ispraćaju najmiliji, sa malo nade da ćemo se ikada ponovo vidjeti. Tako je i bilo za većinu njih. Jer, ostali su negdje među zidinama zloglasne "Kule". Spuštala se jesenjska noć kada smo "dereglijom" stigli u Jasenovac. Bio je to dug i mučan put. Stalno smo bili izloženi maltretiranju pijanih ustaša, koji su nam prijetili da će nas poubijati i baciti u Savu. Iskrcali smo se pod pratnjom na obalu i u polutami vidjeli nekoliko drvenih baraka. To je bilo naše novo prebivalište. l,

', '

Primijetili smo s druge strane Save kolone žena i muškaraca-logoraša, kako se skoro trčeći vraćaju u logor sa dnevnih radova. Pratile su ih psovke i udarci ustaša. U tom paklu ostala sam do 1. marta 1945. godine, kada sam iz njega izišla u zamjenu za njemačke oficire. Grupu od nas dvadeset drugova i drugarica, u kojoj je bilo i nas četvoro zarobljenih 1943. godine u Crnoj Gori, ustaše su odvele u Zagreb, a odatle smo pod pratnjom Nijemaca dov~deni u Pisarovinu, gdje je izvršena naša zamjena. Tako je ostao Jasenovac i u njemu još nekoliko živih mojih drugova i drugarica iz partizana. Ostale su učenice naše gimnazije Mara Đermanović, Jula Havić, Milka Dobrijević i druge. Ostale su da žive još jedan mjesec dana i da od ruke krvnika završe na nekoj od lomača Gradine ili Jasenovca, jer je nakon mjesec dana logor likvidiran, a leševi spaljeni da se sakriju tragovi zločina. Ostalo je sjećanje na njih i naš dug prema njima. Tome sjećanju prilažem i ove redove, pregršt svojih uspomena sačuvanih na vrijeme u kome smo đakova li u našoj gimnaziji i na susrete ~ koje smo poslije toga imali. Lazarka VRANJES-GRUBAN

,,"

'of "

<

I

POSLJEDNJI SUSRET SA MOJIM PROFESOROM VILIMOM IPA VECOM U sklopu realističkih zbivanja iz vremena drugog svjetskog rata, NOB-e i socijalističke revolucije, individualizacijom pojedinih likova o kojima se nedovoljno zna, našim sjećanjima upotunjavaćerrio razne monografije, hronike ili spomen knjige naših škola. Nama saborcima ostalo je da pripovijedamo, pišemo i da sa tih stranica prenosimo dah i duh vremena, naše ne tako davne prošlosti. Naravno, u njima dominantno mjesto treba da zauzmu iskustva i istine za kojima se opsesivno traga u interpretaciji istorijskih činjenica i događaja. U borbi porotiv zaborava to će upućivati na doba i saznanja da su u njemu živjele i postojale izvjesne ličnosti, koje su u toku oslobodilačkog rata, čistotom svoga djela ostali svijetlim imenima i blistavo zrače sa spomen ploča ili nekog drugog znamenja. Pod izuzetnim okolnostima pozne jeseni ratne 1942. godine došlo je do susreta profesora i đaka­ partizana prijedorske gimnazije, u Lušci Palanci

pod Grmeč planinom. Taj susret sa mojim profesorom matematike Vilimom Ipavecom ostao mi je u neizbrisivom sjećanju. Umjesto nastvničkog dnevnika, đačke kecelje, torbe i kape sa brojem razreda, zamjena za to bila je puška, revolver, bomba kragujevčanka i kapa partizanka. Ovaj susret nije poprimio stari konvencionalni karakter u odnosu profesora-učenika, već boraca NOR-a u vremenu koje nije pitalo za uzrast, odnosno godine starosti. Naši razgovori nisu se ticali matematike, fizike, muzike ili drugih predmeta, već najaktuelnijih problema i događaja nastlog vremena. Istorijska zbivanja koja su tih dana sve nas obuzimala, davala su ton našim razgovorima. Moj profesor matematike biješe dobarčovjek. Nisam ga voljela samo ja, već i drugi učenici. Ne može se zaobići jedna istina, a to je, da je nastavnički kadar prijedorske realke, na čelu sa direktorom Brankom Vranješevićem, ulagao truda u vaspitanje generacija, ugrađivao i ugradio 147

.~

u njih dobar osnov znanja, poštenja i rodoljublja, što je neosporno uticalo na formiranje konstruktivnih ličnosti u većini slučajeva. Dična sam bila na one koje sam poznavala, od kojih učila, a kojesamcijenilais poštovanjem uvažavala. Ništa manje nije bio zadovoljan i on, profesor moj, kada sam mu "podnosila" izvještaj o meni znanim učenicima i učenicama gimnazije sa sanskog sreza, o kojima se tako znatiželjno raspitivao. Susret s njim i njegovom životnom saputnicom Nadom Stupar, takođe dragom nastavnicom muzičkog vaspitanja, kulturno-prosvjetnim radnicima u Podgrmeču, bio je više nego srdačan. Ozbiljne teme u još ozbiljnijem vremenu koje je brisalo razlike u godinama, u odnosima, bile su naša preokupacija. Najprijatnije je bilo to što smo se našli na istom borbenom putu. Sjećanja na školske dane morala su biti potisnuta zadacima koje je pred nas postvijala revolucija. Naša viđenja obrušavala su se na ratnu stihijU, okupaciju, pohare, koncentracione logore, razne druge prateće ratne nevolje i u svemu tome naše borbe i istrajnosti partizanske. U veoma teškim prilikama, u kojima se našla naša zemlja i mi u njoj, o razno-raznim problemima koji su nas tištili, izražavali smo zajedničku vjeru i nadu u sretne ishode, u mladost, pobjedu i bolju budućnost pod rukovodstvom KP J na čelu sa drugom Titom . Bilo jev nečeg izvanrednog u njegovoj skromnoj pojavi. Cudesne lakoće izražavanja kojom je kontaktirao sa ljudima, sa svojim simpatičnim slovensk~m akcentom, vodio s njima razgovore bez nametanja, odmjeren i jasan kakav je uvijek bio i kada je predavao svoje predmete, asoc~ralo je u meni sjećanja na vrsnog predavača, na časove matematike i fizike kada nam je govorio da treba raditi, puno vježbati i učiti. Sa svojim temeljnim vrijednostima učio nas je, vaspitavao i upućivao generacije na teškoće sa kojima ćemo se možda sresti u budućim profesijama, za koje smo tek trebalo da se opredjeljujemo, obzirom da je i sam mukotrpno taj put u životu prošao. Siromaštvo koje ga je pratilo, ulivalo mu je snage u tako jasnom predočavanju naše sutrašnjice u kojoj smo morali postati sami tvorcima svoje egzistencije. Profesor Ipavec pripadao je progresivnoj predratnoj inteligenciji. Sa svojim vrijednostima normalno je i bilo da se nađe u redovima NOP-a u okupiranom Prijedoru, gdje je bio na službi ili na slobodnoj teritoriji u NOB-i, odnosno NOV i POJ tih ratnih godina. Rođen u Trstu 1910. godine, živio je u Novom Mestu, u Dolenjskoj. Socijalno porijeklo govori o siromašnoj radničkoj porodici. Roditelji Slovenci, optanti iz Trsta, nisu prihvatali ni prvo niti drugo porobljavanje d?m?vine. u prvom i drugom SVjetskom ratu. NI nJih msu mimoišla hapšenja i koncentracioni logori. 148

Hinko Vajer, profesor - predratni i ratni Volksdeutscer, nije mogao ni predpostaviti da njegov kolega Ipavec brižljivo prati i oprezno saznaje o svemu onome što bi koristilo našim obavještajcima, a to su bili podaci o neprijatelju, njegovoj snazi, naoružanju, rasporedu i raspoloženju itd. Putem ilegalnih saradnika vješto se to prenosilo u sigurne ruke. Uz mnogo tako dobrih i provjerenih podataka saradnika NOP-a mogle su s€i izvoditi i uspješne partizanske akcije. Naravno, u torne je pomagala i Nada Stupar, Zdrava Stojanović i drugi. Sviju će to koštati hapšenja i dugotrajnih boravaka po prijedorskim zatvorima. Prije prvog oslobođenja Prijedora maja 1942. godine, kada su Nijemci ginuli po prijedorskoj okolini u borbi sa partizanima, Nijemci su izražavali svoj gnjev i na domaće. Jednom prilikom, vraćajući se desetkovani sa neke od akcija, presreli su slučajno Ipavca koji je tada nailazio, pitali ga ko je, i misleći da je Hrvat uputili mu sljedeće riječi: "Svinje jedne hrvatske što se sami ne branite od partizana - bandita"? Takvi epiteti bili su upućeni ne samo "oružanim snagama NDH", već i hrvatskom narodu. Aprila mjeseca pada "rođendan NDH" i poglavnika Ante Pavelića. Za tu priliku sve škole su dužne bile izvesti prigodni program i ukrasiti učionice. Pored onih brižljivih i uplašenih koji su to učinili, bilo je i onih koji to nisu htjeli, a to su bili Nada Stupar, Vilim Ipavec, Adil Muminagić ... koji su odmah u školi pohapšeni i odvedeni u zatvor. Tamo su proveli do prvog oslobođenja grada ili neposredno pred napad oslobođeni. Poslije partizanskog povlačenja i napuštanja Prijedora, na oslobođenoj teritoriji Podgrmeča nalaze se i moji nastavnici kao kulturno-prosvjetni radnici. Valja istaći, da inicijativom i zauzimanjem Vilima Ipaveca, preko naših jedinica i narodne vlasti, stiže u Podgrmeč i jedan od prvih klavira iz oslobođene Bosanske Krupe. Klavir je bio smješten u školi u Srpskj Jasenici na krupskom srezu, koja se pretvorila u dječiji dom, poznat po tome što će njeni mali stanovnici biti kozaračka djeca zarobljena u kozaračkoj ofanzivi i smještena u logor Jaske kod Jastrebarskog. Odatle biće oslobođeni od strane hrvatskih partizana i dopješačiće do Podgrmeča. Harmonika, a potom klavir, uveseljavaće te, mališane, zatim i druge povodom raznih svečanosti, priredbi na kojima će se izvoditi i odgovarajući kulturno-umjetnički programi. Na tom instrumentu i klaviru Nada Stupar će vještim rukama muzicirati i uz njega pripremati horove, prigodne koncerte i priredbe uz davanje ličnog tona u intonaciji izvođenog kulturno-umjetničkog programa prema tadašnjim uslovima.

Vilim Ipavec već se nalazio kao boracstručnjak komandnogračunara u Prvom divizionu V KNOU korpusa (krajiškog narodnooslobodilačkog udarnog korpusa). Na osnovu matematičkih proračuna građene su dometne tablice na osnovu kojih će se uspješno gađati haubicom i drugim

topovima neprijateljski ciljevi. To je bilo neposredno pred IV neprijateljsku ofanzivu. Kada je počela ofanziva, u divizionu našeg profesora bila je onemogućena vuča topova i haubica, pa su ih rastavljali na dijelove i zakopavali, kao što se činilo i sa mnogim partizanskim mašinama i radionicama. Tifus je harao svuda, pa i u divizionu V korpusa. Već kad je prešao Grmeč razbolio se i on, te kao težak tifusar smješten je u bolnicu uTičevu. Kakva slučajnost da se tamo, takođe, kao težak tifusar, našao i Prijedorčanin Rajko Radetić, student tehnikebivši đak pdjedorske gimnazije, a tada u svojstvu komesara bataljona. Nedaleko od Tičeva iz sela Stekerovaca hitalaje povorka mališanajaseničkog doma. Za tu djecu ponavlja se Kozara, tek što su spašeni iz logora. Djeca su po grupama morala biti raspoređena radi lakšeg prebacivanja preko ceste na raskrsnici kuda je put vodio prema Drvaru, Kninu i dalje za Jadran, kuda će ubrzo zahuktati tenkovi. Petoro djece povjereno je i Nadi Stupar koja je nailazila iz Petrovca gdje je radila i priključila se opet Domu jaseničkom. Masa naroda i vojske žurnQ se prebacivala put Like, dok su već jedni otišli na Sator planinu. N a domaku ka

ĐACI

cilju, odnosno prebacivanju preko ceste kroz neprijateljski obruč, mnogi su ostali zaglavljeni u zemlju pomiješanu sa snijegom. To se desilo kod Resanovaca kada je došlo i do tragičnog završetka i Vilima Ipaveca, i mnogih drugih. On, Vilim Ipavec, Slovenac, otpočeo je svoj životni put u Prijedoru, u Bosni, humke mu nema, a grob mu posta zemlja bosanska. Njegovom smrću završili su se svi nedovršeni proračuni i dometi 155 kalibarsko haubičko­ topovske cijevi. Komandu računara popunio je drugi borac, sljedeći po redu u životili smrt, kao što su se popunili svi prorijeđeni redovi NOV-e i ne samo l'opunili, još više ih je bilo. l Rajku bi bio tamo kraj da vješte bolničarke ne baciše nosila i prosto preo teše konja iz ruku jednog izbjeglice tko zna od kuda. Posadile su ga na konja i dok je jedna vukla druga je gurala konja. Spasile mu život, mjereći u sekundama a nikako minutama. Nada Stupar sa svojih petoro povjerene djece već se nalazila na bezbjednom mjestu. Uz malu vatricu trebalo je ogrijati i nahraniti mališane parčetom hljeba podijeljenog na pet jednakih dijelova. Moje posljednje viđenje profesora Vilima pred pogibiju pamtim odavno. Obećanje samoj sebi da ću to jednom napisati i smrt njegovu opisati, neka ovom prilikom bude moj dug prema njemuzalog "Spomenici" moje bivše gimnazije. , Stojanka ERCEG-MILJATOVIC

- IZBJEGLICE MOJE GENERACIJE

Veliki broj đaka prijedorske gimnazije moje generacije, uglavnom 16-to godišnjaka, bio je odmah poslije aprilskog rata 1941. godine, prosto raseljen po Jugoslaviji. Bilo ih je u prvim partizanskim odredima, fašističkim logorima, u izbjeglištvu. Spasavao se je kako je ko mogao i znao, uglavnom neorganizovano, jer je opšte mišljenje vladalo da rat neće trajati više od godinu dana. J edan dio učenika naše generacije našao se u okupiranoj Srbiji, uglavnom, u Beogradu kod rođaka i o rija telj a roditelja. Slučajno smo se susretali na ulicama, tugovali za svojim Prijedorom, pokušavali se vratiti - što je sasvim malom broju uspijevalo. Treba shvatiti kakav je to bio težak "sudar u glavama" provincijskih

šesnaestogodišnjaka sa velikim gradom - dosta razrušenim, opljačkanim, gladnim itd. Iz moje generacije bili su: Dobra Crnić, Kela Gašić, Gina Kmeta, Mićo Pejinović, Milenko Štrbac, Momo Radovanović, Vuko Jajčanin, Rajko Tubin, Drago Milinović, Desa Terzić i Lala Pralica. U okupiranoj Srbiji našao se i veliki broj djece bez roditelja različitog uzrasta. Tadašnji Komesarijat za izbjeglice je organizovao prihvatne đačke domove. Ti dimovi su bili u Beogradu,Nišu, Šapcu, Aranđelovcu, Čačku, Užicama, Mataruškoj banji, Banji Koviljači i Vrnjačkoj banji - tamo gdje je postojala mogućnost smještaja. 149 .

U avgustu 1942. godine, susreo sam Dragu Izgledao je vrlo loše nakon operacije slijepog crijeva. Rekao mije daje ujulu te godine došao iz Prijedora i da se nalazi kod strica Ilije u Smederevu i da teško živi. Predložio sam mu da se prijavi u Komesarijat za izbjeglice, gdje će ga sigurno primiti u dom pošto je bez roditelja. U to vrijeme dobio sam poziv za dom u Vrnjačkoj banji za mjesec septembar. U Vrnjačkoj banji je tada bilo oko 70 djece raznog uzrasta. Tamo sam zatekao Ginu Krnetu, Desu Terzić i Vuku Jajčanin. Sredinom mjeseca oktobra, došao je i Drago, pa sam nekako uspio da bude smješten sa mnom u sobi, s obzirom daje bio bolestan i da mu je bila potrebna pomoć. U pisali smo se u sedmi razred tzv. izbjegličke gimnazije, a smještaj nam je bio u pansionu "Sveti Đorđe". Razred, nažalost, nismo uspjeli završiti zbog hapšenja i Dragine pogibije. U knjizi Vrnjačka banja u NOB-u izdate od Opštinskog odbora SUBNOR-a vidi se da su učenici (izbjeglice) od prvog do osmog razreda bili "depo" Topličkog partizanskog odreda. Imali smo direktnu kurirsku vezu sa odredom preko našeg druga Dušana Rodića, koji se zbog prijetnje hapšenja morao "skloniti". U to vrijeme imali smo partijsku, skojevsku i organizaciju USA OJ-a, unutar izbjegličkih domova. Bilo je nekoliko provala, hapšenja, odlazaka u partizane pojedinačno i grupno. Bili smo raspoređeni u grupe za odlazak u partizane: N aš odlazak u partizanske jedinice zavisio je od mogućnosti prijema u odred koji je bio stalno u pokretu između Jastrepca-Pasjače, Goča i Jelica planine. Domovi nisu bili ~od "patronatom" Nedićevaca, Ljotićevaca l četnika Draže Mihajlovića, zahvaljujući partijskoj organizaciji u Komesarijatu za izbjeglice u Beogradu (okrug Velebit). Prema režimu u domu, ukoliko je bilo struje, u 20 sati morala su se sva svjetla gasiti. Tada su održavani partijski i skojevski sastanci, kao i usmene novine na kojima su pri svjetlosti svijeće čitani i umnožavani leci, bilteni štaba NOV Srbije i izdavana zaduženja u smislu daljnjeg rasturanja i upoznavanja drugih. Među nama je bila stroga konspiracija pa je relativno mali broj drugova bio provaljen. Sa Dragom sam noći i noći provodio u razgovoru o oslobođenju Prijedora maja 1942. godine, o SKOJ-u, USA OJ-u, organizaciji narodne vlasti u Prijedoru, o pobjedama i stradanjima pojedinaca i konspiraciji u radu. Milinovića.

150

Mnogo smo razgovarali o Prijedorskoj gimnaziji, o velikom djelu divnih profesora na čelu sa direktorom Vranješevićem, o đacima, o đačkom udruženju "Petar Kočić", o "Zmijanju", o Sokolskom domu, o đačkim utakmicama na poljani, o Hajrinoj slastičarni, o našem lijepom gradu na obalama zelene Sane, te kakav će biti tek lijep u oslobođenoj zemlji. Drago mi je jednom prilikom rekao daje uPrijedoru bio član SKOJ-a, i da se nije mogao povući sa partizanima iz Prijedora, jer se u to vrijeme nalazio u bolesničkoj postelji. Poslije tadašnjeg načina provjeravanja Vuka Jajčanin i ja smo predložili da se Drago kooptira u našu SKOJ-evsku organizaciju aprila 1943. godine. Za pola godine boravka u Vrnjačkoj banji, Drago se fizički potpuno oporavio. Početkom juna 1943. godine, kurir odreda Dušan Rodić došao je po grupu od 20 SKOJ-evaca da vodi u odred. N a zakazani sastanak došlo nas je 30, od kojih je izabrano 20 na osnovu fizičke kondicije. Među njimaje bio i Drago. Ovagrupaje u noći naišla na Ljotićevsku zasjedu ispod padina Jastrepca, Kurir Dušan Rodić sa pet drugova je poginuo, dok je sedmorici, nakon dužeg lutanja, uspjelo da pronađu i da se priključe odredu. Petorica naših drugova su lutali po šumi i stigli čak do Niša, gdje su uhapšeni i poslati u Ljotićev dom za "prevaspitavanje" omladine u Smederevsku Palanku. Tri druga, među kojima je bio i Drago, su uhvaćeni od strane ljotićevaca i sprovedeni u kruševački zatvor. Tih dana u borbi sa partizanima poginUla su tri njemačka vojnika. Tada su Njemci iz zatvora u Kruševcu i Trsteniku pokupili zatvorenike, i na osnovu Njemačke naredbe l: 100 strijeljali oko 300 rodoiju ba. Među tih 300 bio je i Drago Milinović­ đak prijedorske gimnazije. Poslije odlaska ove grupe u partizane uslijedila su velika hapšenja od strane Specijalne policije, koja je došla iz Beograda. Mnogi đaci su odvedeni u Beograd i poslije istrage sprovedeni na Banjicu u koncentracioni logor, dok su neki, uglavnom, mlađi otjerani u Ljotićevpopravnidom Smederevska Palanka. Nakon hapšenja, veliki dio đaka iz Vrnjačke Banje se razbježao. Kako su u to vrijeme prodirale iz Bosne partizanske jedinice u Srbiju, mnogi đaci iz Vrnjačke Banje pristupili su u borbene redove tih brigada. Tu sreću nije imao Vuko Jajčanin koji je podlegao povredama od batinjanja u Kraljevačkom zatvoru. Zbog naprednog djelovanja đaka - izbjeglica u Vrnjačkoj Banji, vlasti su bile prisiljene zatvoriti domove viših razreda. Predrag ZELENIKA

ČASOVI NA GROBLJU

Dolaskom okupatora u naš grad i stvaranjem NDH, prijedorska gimnazija zapada u nezavidnu situaciju, koja je trajala koliko i okupacija Prijedora. Prvi udarac gimnazija je poslije toga doživjela pretvaranjem njene zgrade u vojnu kasarnu. Đaci su morali napolje, a mnogi vrsni profesori nestaju iz Prijedora. Naš ponos - Viša gimnazija, ukinuta je pretvorena u nižu. Pohađala sam tu nižu gimnaziju. Iako je to bilo dosta davno, sjećanja naviru, mada ne hronološkim redom. Bila sam jako mlada, dnevnik nisam vodila, a strah u kome sam živjela, učinio je da mnogo toga zaboravim. Sjećam se da smo po završetku I razreda 1941. godine dobili "spomen svjedodžbe". Bile su bez ocjena, svi-smo prošli. To namje biopoklonNDH! U tom I razredu, na prvom času hrvatskog jezika, moral! smo ustrojiti novi riječnik. Maternji jezik morali smo zaboraviti, ne sav, ali mnoge riječi i izraze. Da bismo u tome uspjeli, rekli su nam da donesemo prazan blok za mali rječnik. Na zaglavlju svake strane tog rječnika, morali smo na prvoj polovini mastilom napisati: NIJE, a na drugoj NEGO, pa ispod toga sve riječi koje su podlijegale bilo kakvoj izmjeni i reviziji. Tog rječenika se veoma dobro sjećam, kao da ga sad gledam. Izgledalo je to ovako: NIJE

NEGO

bijelo lijepo kino slika

bielo Hepo slikokaz svjetlopis itd.

U toku okupacije gimnazija je, ustvari, životarila. Jedno vrijeme nastava je trajala u Osnovnoj školi, starijim generacijama poznatoj pod imenom škola Sime Radetića, njenog dugogodišnjeg upravitelja, zatim u bivšoj Srpskoj banci, ali ne ostadosmo ni tu dugo. Opet nas je vojska istjerala. Jedno vrijeme bili smo se smjestili u ,Tešinića kući na Urijama. Ali i nju smo morali ubrzo napustiti. Tako posve ostadosmo bez krova . nad glavom.

Vrhunac našeg zlopaćenja i potucanja, bio je period kada se nastava odvijala pod otvorenim nebom na starom pravoslavnom groblju (gdje se sada nalazi .. samačka zgrada"). Izgledalo je to, otprilike, ovako: Svaki se razred sjati oko svog profesora, uglavnom, uvijek na istom mjestu. Redar nasloni školsku tablu na kameni krst, a mi posjedamo, kako ko! Neko je sa sobom donosio malu šamlicu, neko komadić ponjave, a mnogi, uglavnom, dječaci, sjedili su onako na grobovima. Bio je to jadan prizor. Moja tetka, učiteljica, govorila je tih dana: "Jedna školo, šta si dočekala"! Pod takvim okolnostima šta smo mogli naučiti? Nastava je često prekidana, ne blagotvornim zvukom školskog zvona, nego avetinjskim zavijanjem sirena. Iza njih odmah bi se čula zlokobna tutnjava savezničkih bOll!bardera. Svi bismo poblijedili od straha, a profesor Petraš, uplašen kao i mi, gonio bi nas sa te čistine. Neko bi se sakrio iza povećeg krsta, neko bi trčao glavom bez obzira svojoj kući, što sam obično činila ija, a mnogi su utrčavali u najbliža dvorišta. Dešavalo se da je nastava prekidana i zbog lažne uzbune. Nekoliko bi dječaka u to ku časa počelo da za vijaimitirajući sirene. Zvuk bi se razlijegao po cijelom groblju, a profesori istančanih živaca i ne provjeravajući o kakvoj se uzbuni radi, odmah su nas raspušt~li. Bio je to "uspjeh" naših malih vragolana.Sta smo tada učili, malo se sjećam. S obzirom na okolnosti u kojima smo živjeli u okupiranom gradu: Nijemci, ustaše, četnici, pokolj, hapšenja, bombardovanje, strah za najbliže, racija za koncentracione logore, glad, zima, stalna neizvjesnost, - učili smo i previše. Tek poslije oslobođenja, profesori Partizanske gimnazije, otkrivali su šupljine u našem znanju. Nekoliko mjeseci godine 1943. po mom sjećanju, gimnazija nije radila. Nije bila ni sasvim zamrla. Održavala se na jednoj tananoj niti. Na inicijativu profesora Josipa Petraša počela je rad "mini škola" - odnosno djelić jednog razreda. Grupu smo sačinjavale nas d~setak učenica. Sjećam se nekolicine: Halide Coralić, Fikrete Džsnkić, Nade Furlan, Branke Kontić, Danice Kovačević i Ljerke Petraš. Profesori su nam bili: ing. Vukašin Sandalj za matematiku i fiziku, profesor Mate Baćeza istoriju, hrvatski i italijanski 15 J -

jezik i profesor Josip Petraš za njemački i geografiju. Učenice su nastavu plaćale profesorima: Baću i Sandaiju. J edino ja nisam plaćala, jer nisam imala novaca. Nikad nisam saznala ko me je uključio u tu grupu. U svakom slučaju bilo je to human gest. Nastava je održavana po stanovima: kod Dane, Branke i u mojoj kući. Dva puta sedmično su nam dolazili profesor Baće i ing. Sandalj. Svoje časove profesor Petraš povremeno je održavao u svom hladnjaku. Tu nam je i svjedočanstva uručivao. U "mini školi" vrijedno smo radili. Profesori su sa nama uspostavili topao, ljudski kontakt. Bili smo jako bliski, možda i zato što smo svi sjedili oko jednog stola. Prelazili smo nove lekcije, ponavljali ih, dobijale domaće zadatke. Knjiga nas je još više vezala za kuću, jer nisu bila vremena za ulicu. I danas imam utisak da je i to bio cilj naših profesora. Profesor Mate Baće se prema nama odnosio nekako pokroviteljski - kao dobar stariji drug. Ništa mu nije bilo teško da nam objasni. Ali, kako svemu dođe kraj, kraj je došao i našoj maloj školi. Profesor Baće je iznenada morao da napusti Prijedor. Na posljednjem času savjetovao nam je da i dalje učimo, pišemo, prevodimo lekcije, te da bi nas što više obavezao dao nam je ideju da učenje nastavimo dopisivanjem. Rekao nam je da mora u Bihać, nije govorio zašto. Sve lekcije koje pismeno obradimo, predložio je da mu šaljemo, te da će ih on, ispravljene, nama vraćati. Koliko muje ko pisao ~e znam, ali se sjećam da smo mu zajedno poslale naše

pismene zadatke Lela Petraš i ja. U istu kovertu stavile smo i pismo koje je Lela pisala, a obe se potpisale. Kad su ga ustaše uhapsile, pronašle su kod njega i naše pismo. Neposredno poslije toga uhapšene smo Lela i ja. Kad su me uvodili na saslušanje drugi su izvodili vezanog u lance mog druga i komšiju Mišu Rončevića. Nijemo smo se mimoišli. Mene je dugo saslušavao Kraljić, šef ustaške policije i predveče me pustio kući. Sretno sam prošla, kuću nisu pretresali. A dajesu, sigurno bi pod otomanom u sobi na kome smo sjedile za vrijeme časova, pronašli letke sa Kozare koje sam rasturala. Dobijala sam ih od bivših daka prijedorske gimnazije: Ivanke Gašić, sada Materić, i Miše Rončevića. Konačno, u jesen 1944. godine, oslobođenjem Prijedora, prestaju naše muke. Slobodjl, poslije četiri godine tame! Da lije to san ilijava? Zivnulo je sve. Pr..jedor vrvi. Napuštam ga po zadatku. Vraćam se 30. aprila 1945. godine sa terena oko Bosanskog Novog, koji još nije bio oslobođen. Tih dana osnovana je u Prijedoru Partizanska gimnazija. Naš V razred (u to doba i najstariji) bio je sastavljen od učenika i učenica različitih godišta. Tog proljeća uškolu sam išla bosa. Ne jedina. Teku sam pravila sama, ušivajući koncem čiste listove iz starih teka. Mnogo šta namje nedostajalo, ali smo svi bili vedri, veseli, poletni i aktivni. Naša sreća zvala se SLOBODA. Drenka OSTOJIĆ - LEVI

S fronta u školsku klupu SJEĆANJE NA MOJ RAZRED Sjećanja na dane provedene uPrijedorskoj gimnaziji su mi još svježa i pored toga što je od rastanka sa njom prošlo pune 33 godine. Moja generacija može se sa punim pravom nazvati eksperimentalna. Promijenili smo tri režima. Učili smo prvi razred pod starom Jugoslavijom, od drugog do četvrtog za vrijeme ratnih godina pod tzv. "NDH" , a od petog do kraja uFRJ. Promijenili smo u toku školovanja sedam objekata - zgrada, u kojima se održavala nastava.

152

Prvi razred školske 1940/41. godine učili smo u zgradi gimnazije i to kratko vrijeme, da bi prešli u zgradu osnovne škole na tadašnjoj pijaci. Nastavu smo pohađali isključivo poslije podne. Svi smo prešli u naredni razred bez obzira na uspjeh, odlukom vlade NDH. Drugi razred pohađali smo u istoj zgradi, školi Sime Radetića, a treći u zgradi, srpsko-pravoslavne crkvene opštine kod mosta na Bereku, nasuprot Kovačevića kuće. U IV razredu promijenili smo dva mjesta - kratko vrijeme nastavu smo slušali u Radetića kući pored Bereka,

a zatim na mezarlucima u Lukovici. Interesantno je napomenuti da smo im
završili smo i VI razed. U međuvremenu je opravljena zgrada gimnazije u koju smo se preselili i pohađali VII i VIII razred. I u periodu od V-og razreda pa do mature, u nastavi je bilo teškoća. Knjiga nije bilo. Diktiranje i hvatanje predavanja bio je najvažniji zadatak. Ipak, nastava se redovno održavala, pa je njen kvaltet iz dana u dan bio sve bolji. Vraćali smo se postepeno u mirnodopsko stanje. Ali nastavni program se stalno mijenjao, tako da se sa pravom može reći da smo služili za eksperimentisanje. Učeći u toku osam godina nekoliko stranih jezika i to svake godine ispočetka, nismo ništa naučili, tako da nas je većina izašla iz gimnazije, a da nismo znali da se služimo nijednim stranim jezikom. Najzad, kada se dobro razmisli i bar djelimično analizira kretanje uprijedorskoj gimnaziji, dođe se do zaključka da su tokom ratnih godina mahom stradali učenici svih razreda iznad našega, pa kad se ponovo vratio mir u našu školu, mi smo postali njen najstariji razred. Bilo nas je 24 učenika. Među nas su se smještali i neki učenici iz starijih generacija, koji su svojom ozbiljnošću, uticali na nas mlađe. No, naš je razred svojim ponašanjem kako u školi tako i van nje davao primjer mlađim-nižim razredima. Zato se moja osjećanja, prijateljsvo i veze sa mojim razredom i pored proteklog vremena nisu promijenila. Lazar MILINOVIĆ

DOK SU JOŠ TUTNJALI TOPOVI U

oslobođenom

Prijedoru

Drugim, konačnim oslobođenjem Prijedora, 7. septembra 1944. godine, nisu prestale ratne nedaće. Snage IV divizije narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije,produžile su sa čišćenjem neprijateljskih uporišta prema Ljubiji, Bosanskom Novom i Banjaluci. Rat se, ipak, privodio kraju. Slobodu smo dočekali gladni, iscrpljeni. Počinjala je obnova. Pjesma i rad. Rad i zanos. Radilo se bez odmora i bez sna. Otpočelo je novo doba, vrijeme maštanja i snova o budućnosti. Nije bilo dizalica da prenesu teret, ni mašina da raščiste ruševine, razbiju bunkere ili da zatrpaju ratne rovove. Ali postojale su vrijedne, slobodne omladinske ruke. Ako kamiona nema da se prevezu drva, ima omladinska snaga. Pjevali smo:

"Omladinskim snagama, udarnim brigadama ... ". Bili smo goloruki, ali smo znali da stojimo pred velikom budućnošću. Uprtih očiju II svoje sutra, u sutra svoje zemlje, naše nove države, živjeli smo sa osjećanjem odgovornosti i duga prema onima koji se nikada neće vratiti sa bojišta, iz koncentracionih logora i stratišta. Prestajemo biti djeca. Postajemo članovi USA OJ-a, da napajani na slobodarskim tradicijama svog rodnog grada, preuzmemo svoj skroman dio odgovornosti za odbranu tekovina revolucije, za obnovu zemlje, nad kojomje strašna ratna oluja iskalila svu svoju stravičnu snagu. Osnovno je i dalje bilo - jevdinstvo fronta i pozadine, govorili su komunisti. Staje sve to novo što se stvara i koji su sve širi ciljevi borbe, mnogima od nas još nije bilo jasno. To ćemo saznati od 153

skojevaca. Oni su znali više od drugih. Radio prijemnika bilo je malo, a ni štampe nije bilo dovoljno; do ruku nam je dolazila poneka brošura, letak ili proglas. Valjda i radi toga lični primjer skojevaca i članova Komunističke partije bio je presudan. Po oslobođenju Prijedora djeluju tri skojevske grupe, tri aktiva SKOJ-a: uPrijedoru, Kozarcu i Gornjenici. Te grupe, aktivi, naglo su se širili, prvo po kvartovima, a potom i po ulicama. Organizacija se razvijala i učvršćivala primanjem najboljih članova USAOJ-a, često provjeravanih na težim konkretnim zadacima. Skojevci su, prije svega, morali biti dobri drugovi, pošteni, iskreni omladinci i omladinke, koji u ličnom životu služe kao primjer drugima i koji na djelu potvrđuju odanost narodnooslobodilačkoj borbi i čvrstu vezanost za politiku i ciljeve Komunističke partije J ugoslavije. U praktičnom radu i na sastancima, radnim i vaspitnim, stiču se znanja i iskustva, osigurava duh discipline, borbenosti i odgovornosti. Tako se po postupcima, po ponašanju u ukupnom životu znalo ili pretpostavljalo ko je skojevac, a oni o sebi nisu govorili. Tako je SKOJ bio jezgro USAOJ-a, njegov najaktivniji dio. Radne čete i brigade, zajedno sa bogatim životom u omladinskim domovima, na radnim i teoretskim sastancima, u prvim oblicima kulturnog, sportskog i zabavnog života, dramskim, recitatorskim i drugim sekcijama, učešće na zborovima i mitinzima - sadržaj su omladinskih aktivnosti. Akcijaški, takmičarski duh vladao je svuda, a rezultati su se mjerili kilometrima popravljenog puta, brojem iznesenih cjepanica i kubnih metara drveta iz šume, sepetima ubranih kukuruza, kilogramima iskopanih krompira, brojem popravljenih kuća, zatrpanih rovova i raščišćenih ruševina, vagonima prenesenog žita, oribanim i okrečenim ustanovama, količinom opranog rublja za našu vojsku, političkim sastancima, pročitanim brošurama i knjigama, brojem kulturnih priredaba, naučenih pjesama i recitacija, napisanih zidnih i održanih usmenih novina. Jedna od najvećih i najtežih akcija bila je višednevna akcija iznošenja drva izGrmeča uzimu 1944/45. godine, a jednodnevni odlasci na izvlačenje drva iz Kozare, iz Jelovače i Zofika, postajali su sve češći. Tako se razvijala saradnja omladine grada i sela, gradilo jedinstvo đačke i radničke omladine, stvarali prisni drugarski odnosi i međusobno povjerenje, prevazilazio potcjenjivački odnos dijela gradske prema seoskoj omladini i nepovjerenje .seoske u gradsku omladinu, na koju je život pod okupacijom ostavio tragove, naročito na svijest i ponašanje onih pojedinaca koji su bili pod neprijateljskim 154

uticajem. A osnovni zadatak je bio da se omasovi omladinska organizacija, posebno da se privuče ženska omladina, koja je u pojedinim sredinama stajala po strani. Snage starog društva, tradicija i običaji, bili su veoma jaki. Na odlukama A VNOJ-a i ZA VNOBiH-a jačalo je bratstvo i jedinstvo, ostvarivala se ravnopravnost ljudi i naroda. Na vojnim i političkim rezultatima borbe i doprinosa II antihitlerovskoj koaliciji, TITO je vodio borbu za priznanje N O B-e, kao jedine istinske borbe širokih narodnih masa, protiv ustaša, četnika i ostalih sluga okupatora koji su se žilavo odupirali ne samo svojom propagandom, podržavanom i inspirisanom iz vana, nego i obnavljanjem raznih nacionalističkih, klerikalnih i drugih fašističkih organizacija. Kroz često prisutnu tačku dnevnog reda na sastancima - Aktuelna politička situacija u zemlji i-u svijetu bila namje veoma bliska, i o tome se najčešće govorilo i raspravljalo. Pored toga i u okolini Prijedora vršIjale su pojedine grupe naoružanih bandi, vršeći paljevine i pljačke, pa i ubistva. To je kod nekih oživljavalo nevjericu u našu konačnu pobjedu i rađalo strah od povratka neprijatelja. No, omladina je kao snažan oslonac narodne vlasti, kao sastavni dio N arodnog fronta, pod rukovodstvom SKOJ-a i Partije, sve šire i masovnije, uspješnije i ustrajnije slijedila politiku Komunističke partije na učvršćivanju i izgrađivanju nove države.

Novi đak u novoj školi Nakon nekoliko mjeseci života u slobodi, bili smo organizovani. I naše ruke krčile su nove puteve i sve snažnije otvaqlle vrata naše budućnosti. Shvatili smo da rat i revolucija nisu završeni i, ako nećemo povratka na staro, treba se sukobiti i sa onim neprijateljem koji je stoljećima puštao korijenje u našu zemlju, u zemlju Bosnu i Hercegovinu, posebno. Trebalo je, znači, pobijediti neznanje, bijedu, zaostalost, neravnopravnost. Tako smo l. aprila 1945. godine ušli u školu, u peti razred naše nove škole, u staroj zgradi osnovne škole na pijaci, jer je gimnazija u ratu izgorjela. Realna gimnazija uPrijedoru počelaje sa radom u 12 odjeljenja sa 638 đaka i 17 nastavnika. Peti razredi, "a" i "b", bili su najstariji. Još nisu bili oslobođeni Banjaluka,Bosanski Novi, Bosanska Dubica. Na času smo ponekad slušali topovske kanonade i eksplozije bombi i mina. Naš direktor Puniša Kalezić, nosio je partizansku uniformu, a i mi đaci imali smo nešto oružja za svaki slučaj. U školi, u tečajnim odjeljenjima, bili su učenici koji su došli iz partizanskih jedinica ili sa političkog rada na terenu, pasu svi bili naoružani. Upravaško)e, uz

-j

pomoć

političkih organizacija, postepeno i pažljivo povlačila je to oružje i smještala u posebnu . sobu sa naznakom imena vlasnika i obavezom da ga, za slučaj prodora neprijatelja iz pravca Ivanjske ili Dragotinje, blagovremeno vrati učenicima. U to vrijeme održava se i Prvi kongres omladine Bosne i Hercegovine, koji je, pored ostalog, usvojio i Rezoluciju o školskoj omladini. Pred sve omladinske organizacije postavljen je zadatak da se energično založe u pomaganju narodne vlasti i prosvjetnih organa u ostvarivanju politike Komunističke partije Jugoslavije u školstvu i prosvjeti. I đaci i nastavnici prihvataju to kao jedan od veoma značajnih revolucionarnih zadataka. Nastava u petom razredu završila se koncem avgusta i uz kraći raspust, od možda desetak dana, pošli smo u šesti razred do ljeta naredne godine, po redovnom školskom programu. Naš odnos prema nastavi i pojedinačni i zajednički, i naši međusobni odnosi đak nastavnik u novoj školi, bio je mjera naše vjernosti tekovinama narodnooslobodilačke borbe i ciljevima revolucije. Dešayalo se, da se za nečiji postupak kaže da nije primjeran duhu nove škole, novom đaku ili novom profesoru u novoj školi. To je imalo snagu najviše moralne osude. Jednom prilikom profesor Marko Veršić na našu nemarnost, šaputanja, na opuštenost i neslušanje predavanja, revoltiran, bez riječi, udario je šakama o katedru, uzeo dnevnik i ćuteći napustio razred. Mi smo ostali skamenjeni, postiđeni - uvrijedili smo čovjeka, i to Marka. Naše ćutanje prekinula je Duša Spasojević, naš razredni delegat, sa pitanjem - a šta ćemo sada? Vrijeme do kraja časa proveli smo u tihom drugarskom razgovoru, u kritici isamokri tici i u dogovoru kako se izviniti profesoru Veršiću. I to seviše nikada, bar ne na Markovom času, nije ponovilo. Na omladinskoj konferenciji jedan profesor bio je izložen tako argumentovanoj kritici, da je nakon sastanka zamolio grupu omladinskih rukovodilaca da ga, za svaki slučaj, otprate do kuće. Iako su u školskim pravilima postojale kazne za đake, one su se rijetko izricale. Preovladavao je duh samodiscipline, kolektivnog rada i odgovornosti. Isto tako i o problemima u nastavi, pa i o loim postupcima pojedinih nastavnika otvoreno se raspravljalo u drugarskoj atmosferi i međusobnom povjerenju. Osnovna politička snaga u školi bila je omladinska organizacija sa kojom je rukovodio SKOJ. U školi je djelovalo svega nekoliko članova Partije, nastavnika i đaka, ali je partijska ćelija đaka bila pri đačkom domu, a nastavnici su partijski bili vezani u gradu. Pored toga, djelovala je i razvijala se đačka samouprava. Svaki razred je

imao svoga delegata koji je učestvovao u radu razrednog, a ponekad i nastavnog vijeća kada su se razmatrala pitanja od interesa za učenike. Jedno vrijeme održani su i redovni, sedmični sastanci sa delegatima razreda. Udžbenika je bilo malo, školska učila i pribor veoma skromni, inventar nepodesan, klupe tijesne. Te, gotovo nesavladive teškoće u nastavi, mogao je pobjeđivati samo visoki stepen lične i kolektivne odgovornosti. Diktiranje gradiva uzimalo je mnogo vremena i nije osiguravalo potrebnu širinu u nastavi, a tumačenja, predavanja bez diktiranja, davala su bolje rezultate, ali trenutačno, jer kako osigurati utvrđivanje pređenog gradiva. Tako se, najčešće uz strpljenje i ljubav nastavnika, i pažljiv odnos učenika, kombinovao i jedan i drugi metod. Praktikovani su i dopunski časovi. Nastavnici su, ponekad, svoje bilješke, konspekte ili napisana predavanja ostavljali u razredu. Ono što je prepisao jedan ili grupa učenika, imali su svi u razredu. Najbolji učenici, čije su i bilješke bile najurednije, ponekad su bili "žrtve" nehata i napažnje svojih drugova koji su ih i suviše dugo ostavljali bez bilješki. Prve, pa i druge školske godine, teka nismo imali. Pravilli smo ih od raznih formulara i starih tiskanica pronađenih po tavanima i podrumima bivših ustanova. Nedavno, pod okupacijom razbijeni, na okupiranoj ili poluoslobođenoj teritoriji izloženi svakojakim nedaćama i opasnostima, često uvučeni svako u sebe, u svoj ratom razoreni roditeljski dom, željni drugarstva, rada, znanja i povjerenja, ljubavi i uvažavanja - izrastali smo u snažan kolektiv, u zajednicu ljudi povezanih zajedničkim ciljem. U tom kolektivu niko nije bio napušten, zanemaren, u njemu niko nije mogao propasti. Zajedničkim radom u kružocima postizalo se sve ono što se nije moglo, nije stiglo ili nije htjelo naučiti individualno. Svi smo bili podijeljeni na kružoke po predmetima i grupama, a vrijeme njihovog održavanja usklađivalo se,jer je bilo đaka koji su bili obavezni raditi u više kružoka. O kružocima se, sa stanovišta organizacije, rasporeda i planiranja, starala razredna zajednica, a omladinska organizacija bila je odgovorna i pred njom se odgovaralo za ponašanje i odnos prema učenju. Postepeno su se razvijali i drugi oblici zajedničkog rada, međusobne saradnje i pomoći: naučne grupe za širu razradu pojedinih oblasti, literarne družine, zidne novine u kojima smo tekstom, slikom, crtežom, karikaturom iznosili naše rezultate, brige, nedostatke, iskustva i težnje. Pošto je svagdje vladao takmičarski duh u smislu "koće bolje, ko će više", uzjavno vrednovanje svih rezultata, i učenje i sadržaji i oblici društvenih aktivnosti, nisu bili samo privatna stvar đaka i njihovih roditelja, nego krupna društvena

obaveza. Tako se škola sve više afirmisala kao snažan, bitan faktor i obrazovanja i vaspitanja. I kulturno-političke, sportske i zabavne aktivnosti bile su razvijene. Svako je morao biti uključen u neki od oblika i kulturnih i sportskih aktivnosti. Onaj ko nije za hor jeste za dramsku, folklornu il i recitatorsku sekciju. Sportski život je organizovan u širokom sistemu takmičenja, kvalifikacija po raznim oblastima i granama atletike i kolektivnih sportova i igara. Poseban ugled sticali su nosioci jedne od značaka ZREN (za Republiku naprijed). Polagale su se, od Fiskulturnog saveza Jugoslavije, propisane norme u vremenu od jedne godine. Ukoliko se steklo pravo na nošenje značke, ono je trajalo tri godine, i nakon tog vremena norme su se morale polagati po drugi put.

Život u gradu - udarni dani Iako je učenje bilo naš osnovni i najvažniji zadatak, o čemu su se starala i sva omladinska rukovodstva u gradu i u srezu, snažno je bilo učešće đačke omladine u cjelokupnom životu grada. Ono se ostvarivalo masovnim angažovanjem u svim političkim manifestacijama, predizbornim, izbornim i drugim aktivnostima, političkoj agitaciji, dekorisanju grada, stvaranjem atmosfere na mitinzima pjesmom, parolama, u radnim akcijama, u kulturnim i sportskim takmičenjima, u jes'enjem i proljetnom krosu. Obavljali smo i razne zadatke u saradnji sa svim ustanovama, od organa vlasti, komiteta Partije do čvrstih veza sa milicijom i OZNOM, počev od čišćenja i krečenja prostorija, pa do kurirskih poslova po selima, što je, uglavnom, u to vrijeme povjeravano skojevcima ne samo radi povjerljivosti pošte, nego i radi toga što su se mogle sresti grupe odmetnika poraženih četničkih i ustaških bandi. U tim aktivnostima, možda, posebno mjesto pripada gru pi đaka skojevaca, koji su pod rukovodstvom Dragana Dragosavijevića, učenika Gimnazije i člana Sreskog komiteta SKOJ-a, višemjesečnim noćnim angažovanjem u saradnji sa organima bezbjednosti (OZNA) razotkrili i onemogućili djelovanje križarske organizacije, koja je, pored ostalog, pripremala miniranje pruge na pravcu Prijedor - Brezičani u vrijeme nailaska kompozicije vozova đačke ljetne smjene banjalučkih omladinaca (okružnih) radnih brigada za izgradnju pruge Brčko - Banovići. Iz dana u dan udarni dani, udarne nedjelje, udarni mjeseci, pa omladinske nedjelje ili mjeseci borbe protiv pjegavca ili prosvjetna nedjelja, nedjelja štampe... sve u znaku rada, napora, stvaranja, sve u duhu parole "Dok traje obnova nema odmora", koja je imala doslovno značenje. 156

Dobrovoljne radne akcije izrasle su u masovan pokret, u način mišljenja razvijenog u talasima samopouzdanja sa nama najdražom pjesmom: "Mi smo mlada vojska Titova". Tako su nicale nove parole i akcije, šireni postojeći i otvarani novi frontovi borbe. Znali smo da samo ljudi i ideje, tekovine i ciljevi revolucije mogu da oplode siromašnu, napaćenu zemlju, daje brane i odbrane, makar sa šakom brašna dnevno, bez soli. Bili smo svoji na svome, slobodni ljudi u slo bodnoj zemlji. Za sebe smo radili, za naše sutra. U tome je bio neiscrpni izvor naše snage, odlučnost da se borbom, radom, htijenjem nadoknadi sve čega nema, da i gladni u hladnom razredu maštamo o budućnosti. Znali smo, isto tako, da će oni koji nisu uspjeli da nas slome na vojnom polju - kako se tada govorilo, pokušati na privrednom, pokušati na razne ~ruge načine, pa i politikom podjele interesnih sfera. Sve više smo shvatili onu Titovu poruku "Oslonimo se na sopstvene snage". Zatosu svi politički događaji u zemlji: Treće zasjedanje AVNOJ-a, izbori za narodne odbore, pa potom izbori za Ustavotvornu skupštinu, 11. novembra 1945. godine, i drugi, bili za nas sastavni dio i našeg ličnog života i političkog djelovanja. Sa mnogo ljubavi uređivali smo biračka mjesta, pomagali u pripremi biračkih spiskova, dekorisali grad, ispisivali parole po zgradama, a noć uoči izbora čuvali smo biračka mjesta, jer to je bio zadatak omladine. Izbori će biti slobodni, imaju dvije kutije, tajnost glasanja se mora osigurati, a naš je zadatak bio da obezbijedimo red i mir i da pomognemo starim i bolesnim da dođu na birališta i da brojem glasalih i od toga brojem onih koji su svoj glas dali za listu Narodnog fronta, pokažemo našu snagu i naše jedinstvo i pred vanjskim i pred unutrašnjim neprijateljem, da pokažemo da smo za Republiku i da nećemo povratka na staro, da nećemo dati vlast slugama i saradnicima okupatora, niti će o sudbini naše zemlje odlučivati oni koji su je izdali. Donošeni su i provođeni zakoni o agrarnoj reformi i kolonizaciji, o konfiskaciji i nacionalizaciji, sudilo se ratnim zločincima i raznim špekulatima, ratnim dobitnicima. Odvajala se crkva od države, odvaja se od škole. Svi društveni i politički zadaci toga vremena bili su zadaci toga vremena bili su zadaci i omladinskih organizacija. Tako je došla i.1946. godina. Naš prvi Ustav FNRJ stigao je i u školu. To je bio najdraži predmet u već razvijenom i bogatom programu nastave.

Prvenac naše mladosti N ovi val samopouzdanja zahvatio nas je kada smo prvi put, na duže, vrijeme pošli na zadatak, na

izgradnju pruge Brčko - Banovići. Zajedno sa 62.000 mladića i djevojaka iz cijele Jugoslavije na izgradnji pruge, našla se i četa đaka prijedorske gimnazije. N as šezdeset ili sedamdeset učenika, uglavnom VI, V i IV razreda, kao Sedma četa u sastavu Četvrte banjalučke brigade, ugradiće svu svoju ljubav u to prvenče naše mladosti. U vremenu od 3. jula do 30. avgusta radili smo u selu Behrerni, blizu željezničke stanice Tinja. Gradili smo prugu koja će odvoziti ugalj za lokomotive, za fabrike, za domove Jugoslavije i dovoziti žito. Pripremao kulturno-političke programe, idemo u sela u koja su ranije samo vojske stizale. Nakon dva mjeseca cijeli Prijedor dočekao nas je na nogama. Prugaje završena i svečano puštena u saobraćaj 7. novembra 1946. godine. Ostvareno je i ono što se smatralo nemogućim. Graditelji pruge Brčko Banovići biće najbolji agitatori okupljanja i organizovanja omladine za izgradnju novih pruga, puteva i fabrika. Ali, to je bila i godina u kojoj se pogoršavala međunarodna situacija, posebno odnosi između velikih sila. Domaća reakcija širila je glasine da će izbiti rat. Tada je stigla još jedna Titova poruka:

"Tuđe nećemo svoje nedamo". U jesen 1946. godine provode se izbori za Ustavotvornu skupštinu Bosne i Hercegovine. Tako smo se, zbratimljeni Muslimani, Hrvati i Srbi, zajedno sa svim narodima Jugoslavije, primicali i prvom petogodišnjem planu izgradnje i razvoja zemlje. Vođa revolucije i njeni vojnici, cio narod i mi, mlada vojska Titova, nalazili smo se pred novim zadacima. Uz stalne pritiske sa Zapada, doćiće i Informbiro sa Istoka. Smjenjivaće se napadi na Komunističku partiju Jugoslavije, na slobodne narode i narodnosti Jugoslavije, na jugoslovenski socijalizam. Ponovo ćemo se naći u obruču, ali na svojoj i ničijoj više zemlji. Smjenjivaće se suše i poplave, ali sačuvaće se obraz i živim i mrtvim, naše svete ratne zastave. Bili smo i ostali braća i seje ispod Kozarice, gdje ne rađa majka izdajice, sugrađani doktora Mladena i đaci škole Esada Midžića.

Radili smo i gradili i saznavali za jedan novi, bolji savjet, koga tada još nije bilo, ali kakav treba da bude, koji se stvarao i kakav će biti. Živko BABIC

PRVA POSLIJERATNA GENERACIJA Na završetku školske 1944/45. godine dodijeljen sam na rad u Gimnaziju uPrijedoru. Prvi utisci puni iznenađenja. Drug Puniša Kalezić, direktor Gimnazije u vojnoj uniformi, sa revolverom preko pojasa, udirektorskoj kancelariji. Profesori u civilu ili kombinovano sa engleskim vindjaknama i vojničkim cokulama. Redovni đaci slabo odjeveni, u cipelama dva do tri broja većim od njihovog, a odrasliji omladinci koji su pohađali "partizanska" odjeljenja u istrošenim vojničkim uniformama. Najveći broj učenika bio je smješten u Internat, u kome su umjesto kreveta koristili drvene palače sa pohabanim ćebadima. Kutije od Unrinih konzervi zamjenjivale su im tanjire. Polaznici "partizanskih" odjeljenja, i pored dogovora na sastanku SKOJ-a, ponekad su se zaboravljali i sa cigaretom se pojaVljivali u hodnicima. Takvi njihovi postupci izazivali su nezadovoljstvo pojedinih starijih nastavnika. Profesori još nisu primali platu i kao naknada za njihov rad bila im je obezbijeđena besplatna ishrana u kući dr Mladena Stojan ovića. Ponekad

su dobijali i po veliku kutiju sladunjavih cigareta "Partizan" . Takvo stanje zahtijevalo je da se u toku ljetnog raspusta izvrše pripreme za novu školsku godinu. Inicijativu za rješavanje potrebnih pri prema vodila je partijska organizacija nastavnika, kojaje imala 4 ili 5 članova, ne sjećam se tačno ... Na partijskom sastanku sukobljavale su se želje za bržim preovladavanjem teškoća sa realnim mogućnos­ tima. Jedinstveno je podržana orijentacija na otvaranje VI razreda u idućoj godini i postupno otvaranje ostalih razreda u slijedećim godinama. Jer, ponovno postojanje potpune gimnazije u našem Prijedoru, nije smjelo doći u pitanje. Uporedo sa otvaranjem odjeljenja za redovne učenike, nametnula se ideja o potrebi postojanja posebnih partizanskih odjeljenja za skraćeno školovanje demobilisanih boraca narodnooslobodilačkog rata. U z to nije se moglo biti indiferentno ni prema zahtjevu rukovodstva Brigade JNA o potrebi otvaranja posebnih večernjih odjeljenja za školovanje oficira. Time se ujedno izišlo u susret i zahtjevima drugova na 157

izbornim funkcijama u Sreskom narodnom odboru i u društveno-političkim organizacijama. Ovako prihvaćena širina i raznovrsnost aktivnosti naše Gimnazije, bila je odraz stvarnih potreba koje je život nametao. Entuzijazam nastvnika i svih učesnika razvijenih oblika procesa obrazovanja, bili su uslov za njihovo ostvarenje. Ocjenjujući takvu orijentaciju na organizovanje raznovrsnih oblika obrazovanja redovnih učenika i odraslih, ostvaren je u praksi doprinos u izgradi vanj u nove koncepcije sistema obrazevanja, koja je tek poslije 18 godina prihvaćena u reformi našeg školstva o potrebi prerastanja škola za redovne učenike u školske centre koji postaju obrazovne institucije sa proširenom društvenom ulogom. Realizovanje postavljenih zadataka zahtijevalo je dobijanje pune podrške, kako u nastavničkom kolektivu, tako i u rukovodstvima društveno-političkih organizacija. Teškoće su mogle nastupiti zbog toga štosu pojedini profesori, koji su bili iz drugih Republika, imali namjeru da idu u svoj kraj. Međutim, drugarska atmosfera i solidarnost koja je postojala, ne samo u nasavničkom vijeću, već i u odnosima izmedu nastavnika i učenika, doprinijeli su da prihvaćena orijentacija postane izraz zajedničkih stremljenja većine nastavnika. Program postavljenih zadataka imao je punu podršku u društveno-političkom rukovodstvu Sreza i shvaćen je kao važan društveno-politički

zadatak sastavni dio programa obnove privrednog i društvenog života Prijedora i njegovog šireg područja. Trebalo je, međutim, učiniti nešto i za poboljšavanje uslova života i rada učenika u Internatu, pa i nastavnika. Obrazlažući ove probleme najednoj sjednici Sreskog komiteta, našao sam se u situaciji da se suprotstavim shvatanjima pojedinih članova Sreskog narodnog odbora, koji su kao predstavnici vlasti postaH "branioci" interesa države. Radilo se upravo o zahtjevu da se učenicima smještenim u Internatu, zbog njihove fizičke iscrpljenosti i slabe uhranjenosti, u određenoj mjeri poveća sledovanje namirnica. Povjerenik Sreskog narodnog odbora za trgovinu i snabdijevanje osporavao je mogućnost takvog rješenja. Međutim, ostali članovi Komiteta nisu prihvatili takav stav. Tim povodom bilo je i žučnih riječi. Pokrenuto je i pitanje· postojanja posebnih sledovanja za pojedine rukovodioce, a nisu izostali ni komentari o neracionalnom trošenju pomoći UNRE. Na kraju se, ipak, povjerenik za trgovinu našao usamljen i donesena je odluka da se i svim nastavnicima besplatno dodijeli po jedno odijelo i cipele. Poslije toga nisu prošla ni dva mjeseca, mladići i djevojke, koji su bili smješteni u Internatdo juče blijedi i nedovoljno uhranjeni, živnuše. Rumenih obraščića, obučeni u uniforme, unesoše mladalačku živost, ne samo u Gimnazij u, već i po ulicama Prijedora. Branko KRNET A

USPOMENE IZ OKUPIRANOG I TEK

Kad su Drvar u jesen 1941. godine zaposjeli Talijani, zapaljeno je skladište dasaka. Požar je kovitlao zapaljene jelove daske tako visoko da su one padale i na okolne stambene zgrade. Tako je izgorjela i kuća u kojoj smo stanovali. U kasnu jesen, s roditeiiima sam došao u Knin, te poslije ·kraćeg boravljenja u Kninu, odselili smo se u Prijedor. Bez ičega, osim najnužnije odjeće na sebi, šestočlanu porodicu Derviša-dede Ibrahimpašića, primila je na stanovanje petočlana obitelj Muharema Softića. Otac se je, vjerovatno njegovom utjecajnošću, uspio zaposliti na željeznici ŠIPAD. Taj neopisivo velik čovjek i njegova obitelj, dali su na korištenje mojim 158

OSLOBOĐENOG

GRADA

roditeljima potpuno namješten dvosobni stan u prizemlju kuće u kojoj su i sami stanovali. Muharema Softića zapamtio sam po dobrodušnom, brižnom i mudrom izrazu lica, te po tajanstvenim razgovorima koje je često vodio s mojim ocem. Znam da su povremeno odlazili u Kozarac gdje se nalazio Softićev stariji sin NijazNizo. On pripada Prvoj generaciji VELIKIH MATURANATA prijedorske gimnazije iz 1938/39. školske godine. U to vrijeme, kao student III godine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, Nizo je radio u Zdravstvenoj stanici za SUZbijanje veneričnih bolesti na području Kozarca. Istodobno je, u okupiranom Kozarcu, aktivno ilegalno radio za NOP i bio vezan za organizaciju

komunista u Prijedoru. U više navrata bio je hapšen i sprovođe n u prijedorski zatvor. .. Sve što je Softić o svom Nizi, neskrivenim ponosom i primjetnom uznemirenošću predočavao mome ocu, okupiralo je moju pažnju i u mojoj mašti stvaralo sliku o nečem velikom, o čemu djeca ne smiju nikome, nigdje i nikada ništa reći, jednako tako kao ni za lovačku pušku na skrovitom mjestu i, dokučivoj samo Hebilu, mlađem Softićevom sinu. A, eto, ja sam neuhvatljivim nitima i za dvocjevku znao ... To su bile takve situacije kada roditelji, tajeći od djece ono, što ona ne treba da čuju i znaju, velikodušno izgovaraju: "Idite djeco, igrajte se pred kućom ili u drugoj sobi!" Odrasli pri tom ne znaju, da tajnovitost razbuktava dječiju maštu i da djeca, uz tobožnju zaokupljenost čitanjem knjige o domaćim životinjama ili učenjem školske lekcije, neprimjetno naću le svoje ušne školjke, kao zečevi uz glavice kupusa zaostale II baščama preko zime, kad se usprave na zadnje noge i nepomično osluškuju odakle dolazi iznenađenje ... Kadje Prijedor, 16. maja 1942. godine prvi put oslobodila narodnooslobodilačka vojska, na vrata stana s dvorišne strane, u mrkloj noći, zalupao je neznanac ... Javila se majka i otvorila vrata. Unišao je ogroman čovjek, osvijetlio' baterijom i upitao: "Imate li oružja?" Otac je odgovorio: .. Kakvog oružja? .. Ja sam star i ne vidim ni usred dana dalje od nosa, a osim toga, vidiš da su to djeca! ..... (Otac je bio veoma kraktovidan). U tom trenu ja sam progovorio: .. Ima puška!" Posjetilac se trgnuo i povjerovao, te je zatražio da mu je pokažem; Odveo sam ga u pokrajnju sobicu-ostavu ... Kadju je ugledao, čučnuo je da bi bio u mojoj ravnini, te je smiješeći se rekao: "Pa, ti braco, imaš i avion i top, a ne samo pušku!... Kad odrasteš bićeš dobar vojnik ..... Tek tada sam primijetio da taj ljubazan orijaš ima na glavi kapu s crvenom petokrakom zvijezdom. Napuštajući stan, odlazeći u pucanj uličnih borbi, kazao je roditeljima da ne prilazimo prozorima dok se ne stiša vatra ... Iduće veče navratio je i donio mi torbu s dječijim alatom i gumiranu kabanicu. Kazao je: "Eto ti, braco, pa naprvi još i tenk!" Mene je zaokupio neočekivan poklon, a on je porazgovarao s ocem, popio jednu rakiju i otišao s pozdravom: .. Smrt fašizmu - sloboda narodu!" Eto, to mi je ostalo nezaboravno ... Mnogo vremena kasnije, u višim razredima o razgovorima i gimnazije, razmišljajući zbivanjima u kući Muharema Softića, za vrijeme zime 194111942. godine, zaključio sam da su tajnovitost i svi razgovori o događajima izvirali iz velikih srca poštenih i mudrih ljudi, koji su već tada mogli napamet vaditi treći korjen iz sedmoroznamenkastih brojeva da je to od njih i

slučajno

zatražio nekakav nadobudan profesor matematike ... gimnaZiji održavala Nastava se u povremeno... Kako - kada i gdje? Katkad i na otvorenom... Na groblju!... Bombardiranja i skrivanja svugdje. Sručene bombe iz savezničkih aviona 3. januara 1944. godine, prostiru se u tepih smrti, koji prekriva područje strog dijela grada, na adu, koju su nedugo vremena prije toga napustili njemački tenkovi .... Možda su oni bili meta bombardiranja? Zima je bila, pričali su stari ljudi, nezapamćeno blaga. To bombardiranje, posmatrao sam, skriven ispod osovine jednog Sipadovog vagona klase "G", u kojem smo se smjestili, na lageru slijepog kolosjeka, podalje od kuće na željezničkoj stanici, kao trajne mete napada iz zraka ... Taj tragičanjanuarskidan, bio je toliko topao, da sam bez obuće otišao do mosta na Bereku i, dalje ... Užasni prizori: razbacani dijelovi ljudskog tijela, plač u traganju za bližnjima ispod ruševina i, strah od noći koja se približavala. Bio je pogođen i dječiji dom ... Jedna bomba pala je u vodu, nedaleko od mosta na Bereku, rukavcu rijeke Sane, koji se savija oko starog naselja, nazvanog Grad ... Od eksplozije te bombe nastao je vir na površini mirnog toka Bereka... Vrtloženje vode za nekoliko trenutaka udaljilo je iz mojih misli tek viđene prizore ... U 1944. godini, želja za školskim klupama mogla bi se usporediti s fatamorganom, koju sam, dvadesetak godina kasnije, doživio u Sahari putujući u Baharya i Qharga - oaze ... U toj su godini odlazili građani kroz "otvorene" prolaze uokolo opasnog Prijedora bodljikavom žicom. Komunicirali smo na relacijama: Prijedor Orlovača, Prijedor Grabovac i drugdje. Porodica Edhema Cerića iz Grabovca, po svojoj darežljivosti, ostala mi je u trajnom pamćenju ... I, nije bila jedina! U proljeće 1944. godine, potajno se govorilo o nekoj diverziji na području željezničke stanice. Jedne noći, Nijemci su opkolili Šajkinu kuću. Lupali su na vrata, dok su dvojica uskočili kroz prozor .spavaće sobe. Uz povike: "Hinaus, ... hinaus! VQrwarts, ... vorwarts! " - sve su ukućane istjerali ispred zgrade, pored dvorišnih vratnica. Dugo su vršili pretres u prizemlju, na spratu i u potkrovlju. Nekoliko njemačkih vojnika sve su stanare držali na okupu pored drvene ograde, na betonskoj ploči ... Nedaleko od ograde, na betonu, opazio sam revolver. .. Bio sam najmanji, te sam ga bosom nogom progurao između proštaca na drugu stranu ograde, u travun ... Kratko vrijeme iza toga, pretres kuće je bio završen. J edan vojnik je donio pregršt različitih čahura, koje je pronašao u mome ~ skladištu". Nekoliko puta je ponavljao poznate 'l~9

;. i:.~': ;;,.

"

riječi:

"Alles partizan, ... alles .. . !" Moga oca i stanarku Fried-u Nikolić (muž joj je bio u partizanima), odveli su u zatvor, dok su sve ostale nakon pretresa vratili u kuću ... Nestrpljivo sam iščekivao svanuće. Majka je sređivala razbacane stvari po kući. Kad se razdanilo, neopaženo od bilo koga, pronašao sam revolver i sakrio ga u drvarnicu, gdje sam inače, držao i zečeve - kuniće. To je bio džepni revolver sa žutom ručkom, čiji je kolut bio napunjen sa šest metaka ... Dugo sam s prezirom promatrao sva druga oružja i bio uvjeren da mi nitko na svijetu nije ravan ...

Prijedor slobodan, a rat još traje U jesen, 7. septembra 1944. godine, Prijedorje zauvijek oslobođen... Život se normalizira. Kraće vrijeme, na željezničkoj stanici dijeljena je kuha~a hrana iz vojničkog kazana ... Moj otac već radI u Direkciji željeznice u oslobođenom Jajcu i u Drvaru. Meni je to posebno bilo drago, jer nikad nisam podnosio roditeljsko tutorstvo nad učenjem. I počinje sve češće i trajnije odlijepijivanje od kuće, uz strogost majke koja se uvijek lakše prebrođavala ... Udžbenike i knjige osvaja prašina! Vječno traju prirodne i slobodne staze stvaralačke mladosti! I, neka ... USAOJ okuplja omladinu. Aktivnost se odvija po gradskim četvrtima - kvartovima. Sastanci. Igranke. Dnevne vojno-pol~tičke informacije. Sport. Zidne novine. Omladmske akcije na uređivanju grada ... I, razumije se, ONO, prema čemu ni u jednoj dobi ljudi nisu ravnodušni, osim što na krajnjem položaju silaznog dijela krivulje života, neskriveno uzdišu: "Eh, da nam je bila ova pamet! ... " A znano je svakom, pa i njima, da dok su stasali i moćni bili, da se nikad na svoju pamet nisu žalili ... Iza njih su uvijek njihovi stari za sve bili krivi! U proljeće 1945. godine otvara se gimnazija u oslobođenom Prijedoru, a rat još traje ... Održan je zbor ispred školske zgrade, koju smo, nekolika dana ranije, očistili i uredili za buduću nastavu. Govorio je prvi direktor, Puniša Kalezić, u vojničkoj uniformi i s revolverom na pojasu. Imponirao je okupljenoj omladini ne samo govorom, nego i pojavom i vojničkim držanjem. Upisujem se u IV razred ... Tu suiđaciizBanja Luke i drugih mjesta. U istom su razredu i omladinci - vojnici narodnooslobodilačkog rata i revolucije: Jovo Tomčić, Rade Savić, Milunović ... ne sjećam se više. Pored njih su i mnogi omladinci koji su već postali članovi SKOJ-a, te neki čak i ~lan?vi K~J; svi su bili prepoznatljivi po društvenoj aktlvnostl, a naročito u ispoljavanju htijenja za zbližavanje mladih ... 160

Đaci

- vojnici, ulijevali su duh slobode duh novog vremena, snagu i zrelost, koje su u njih pretočili životna zbilja - ilegalan rad i, njihvo aktivno učešće u narodnooslobodilačkoj borbi, u epopeji Kozare i Grmeča ... I tada su ti đaci - ratnici, u školskim klupama bili najmarljiviji i najOZbiljniji... Zadivljivali su govorništvom, slobodom uzornog ponašanja, umijećem vođenja razrednih sastanaka i, pravim drugarstvom. Imao se osjećaj da su oni, zapravo, odrasli ljudi, prema kojima ostali đaci u razredu imaju veći respekt, nego prema profesorima. Mnogi su se neorganizirani omladinci prvi put susreli s pojmovima kao što su: dnevni red, kritika, samokritika, svijest, kružok, akcija i, da ne kažem, čak i disciplina! Ti i mnogi drugi pojmovi, za skojevce i partijce u tom IV razredu gimnazije, bili su sastvni dio njihovog svakodnevnog života ... Biti takav, kakvi su bili ti đaci - ratnici, čak i danas odzvanja u USIma s prizvukom nedostižnog ... Moje dječačko samouvjerenje kojeg sam stek~o osvajanjem revolvera za vrijeme pretresa Sajkine kuće u proljetnoj noći 1944. godine, u odnosu na đaka-vojnika Jovu Tomčića , koji je sjedio u školskoj klupi, u engleskoj vojnoj uniformi i pod oružjem, potpuno se rasplinilo u beskrajnu postiđenost.. . Pored trajnog sakrivanja svog ratnog trofeja od svakog, a posebno od roditelja, ta postiđenost zbog njegove beznačajnosti, bila je za mene krupan razlog da ga i dalje držim u strogoj tajnosti, koja je čak potisnula raniji strah da će mi ga organi vlasti oduzeti ... Drug Tomčić je sjedio u srednjem redu školskih klupa i, stalno sam bio okrenut poludesno, zaokupljen promatranjem revolvera kojeg je ponekad držao i na klupi ... Jednom mi je pokazao kako se s njim rukuje i kakve su mu mogućnosti korištenja ... U lijevom redu, do prozora, u k.lupi ispred moje, sjedila je Zulejha HadŽimustafić, đak iz Banja Luke ... Pletenice su joj slobodno vi~!le sprijeda, i, kao da se svaka stapala _~a SVOJI~ cvijetom; u jeku bujanja, napajaju ć i ih životom IZ njezinih očiju najsličnijih jezerima s magičnim odsjajima zelenih boja ... Ona j~ b~la ne.d?stiž~a oaza za žedne lutalice u beskrajnOj pustmJI, gdje dugotrajna zalaženja Sunca očaravaju, uzbuđuju i smiruju do svitanja svakog sutrašnjeg nepodnošljivog dana, kojeg se izmišljanjem nevažnih poslova prividno skraćuje do stiza~ja.u otpočinjanje ponovnog sutonskog trajanja neopisivih nebeskih boja ... Jednomjoj se u razredu zaletjela mušica u oko. Pozivajući u pomoć ~vo~e pamćenje, čini mi se da je bilo lijevo? ... Da, btlo Je lijevo oko ... Suze su slijepile mušici krila i, onaje grcala u svojoj nemoći ... Konačno, mušica je izvađena ... Bilo je prekrasno!... To malo slobodno stvorenje,

'

ispraćeno

je u vječnost poteklim suzama iz oba Zulejkina oka ... Na jednom listu, već istrošene željezničarske bilježnice, ostalo je zapisano tintoplavnom olovkom: "Kako je divno biti slobodna mušica, pa makar i nestati u zagrljaju jezerskih dubina pri letu na vlastitim krilima."

Duh takmičenja - mamac progresa Zulejka je bila komesar IV razreda gimnazije 1945. godine. Teže mi je bilo javiti se za diskusiju, nego prvo skakanje s mosta u Sanu ... Međutim, znatiželju pobuđuju ilegalni sastanci najboljih, najhrabrijih... Tu si i zidne novine: članci, pjesmice, priče, crteži i, informacije o borbama koje se još vode za potpuno oslobođenje zemlje! Pobjednici dobivaju javne pohvale. Njihov je učinak bio sjajan, kao i učinak parola:"U ratu krv, u miru trud i znoj -tojeSKOJ!", "N aj bolji šahisti - najbolji borci!" i, mnoge druge, koje pokreću i okupljaju mladost. U IV razredu gimnazije 1945. godine imali smo druga s potpuno izgUbljenim vidom: od eksplozije granate! To je Đorđe Tomašević Braco. Svladao je školsko gradivo bez tehničkih pomagala za slijepe. Imao je izvanredno dobro razvijeno pamćenje. Čak . je uz pomoć nas nekolicine drugova, na neobjašnjivnačin, svladao matematiku za zasluženu prelaznu ocjenu, kod veoma istančanog i korektnog profesora Vejsila Karovića. Neko od Đorđevih prijatelja, dao muje ime Cole, pa je na taj način još više osjećao našu bliskost: u školi, na ulici, na igranei i plaži ... svugdje. Završava nastava i dodjela prvih svjedodžbi u oslobođenoj zemlji 1945. godine. Bilo je i, nešto poprvnih ispita! Uslijedio je razlaz mnogih đaka ... Odlazili su u svoja mjesta i nastavili školovanje. Ubrzo je otpočela nova školska godina 1945/46. redovna. Nastava se odvijala besprijekorno. Poratne nevolje traju: ishrana, odjeća, udžbenici i školski pribor. Gotovo podjednako, to je nedostajalo svim đacima. Bilježe se sva predavanja na svakakvim papirima ... Učilo se u kružocima, često i s nekim nastavnicima. Bolji đaci ispomažu ostale. Higijena! DI-DI-TI je bio spasonosan! Jedan đak u mom razredu, zbog odbijanja da se zapraši, zaslužio je "osrednji" šamar od direktora Marka Veršića, inače divnog profesora i, svim đacima dragog čovjeka. Dugo smo vremena u šali utvrđivali jakost šamara, na račun toga đaka, poznatog u to vrijeme pod nadimkom: "Pupavac"! N a prijedlog profesora Branka Krnete, držao sam kružok iz matematike nekolicini đaka u Đačkom domu kodmostanaBereku. U njemu sam kroz to vrijeme dobivao ručak ili večeru ... U rano proljeće 1946. godine lovio sam ria udicu ribe II PRIJEDORSKA GIMNAZIJA 1921 - 1981.

"zeke" u Bereku. Još je na zemlji bila prošarica snijega. Jedan dječak iz Đačkog doma (mogao je imati oko desetak godina), sjeo je u drveno korito i otisnuo se od obale ispod dvorišta doma. Matica Bereka odvukla je korito nedaleko od mosta, na mjesto : vrtloga iznad udubljenja nastalog eksplozijom bombe bačene iz savezničkih aviona prilikom bombardiranja okupiranog Prijedora, 3. januara 1944. godine. Vir je okretao korito uz njegova bočna naginjanja ... Panična uznemirenost dječaka pretvorila se u njegov stravičan plač i vrisku. Nekolicina odraslih ljudi, promatrali su taj prizor, držeći se objema rukama za ogradu mosta! Brzo sam se spustio pored mosta do kuće Danice Kovačević, skinuo odjeću, odložio je na drvenom stepen ištu i, otplovio do vira. S mosta su vikali: "Budi miran!" i "Sjedi u koritu!" ... Povukao sam korito iz centra vrtloženja, nizvodno ... Dječak se tada smirio u koritu, u kojem je već bilo poprilično vode. Odvukao sam koritodo obalei nanju iskrcao dječaka. Bio je u grču straha od kojegjejoš drhtao .. Taj bucmasti dječak nije znao plivati! ... Nama omladincima, koji smo tada od Bujićevog broda mogli preroniti Sanu, nije bilo ništa neobično. Polet omladine buja. Duh takmičenja postao je mamac progresa u postizanju onoga naj: u učenju, u sportu, na akcijama i društvenim aktivnostima. Tako su omladinci postajali članovi SK OJ-a. A zatim su zadaci bivali još veći. Lektira: Kako se kalio čelik, kako je čovjek postao divom, pedagoška poema, "Mati", "Historija SKP" (b), brošure iz marksističke literature i naši jugoslavenski progresivni pisci ... U gimnaziji je aktivno djelovala literarna družina "Petar Kočić". U jednom razdoblju bio sam predsjednik te družine. Đaci su u prosjeku mnogo čitali. Povelik broj ih je iskušavalo svoje "literarno" pero i, nekima je to uspijevalo ... Zatim, dramska sekcija! Na repertoaru najčešće je bio zastupljen Branislav Nušić. Gimnazijska glumačka zvijezda bio je đak iz naše generacije Milovan Alač. Meni su dodjeljivali isključivo ulogu Nušićevog pandura ili konferansijera na zabavi... Bil~su česti odlasci omladinaca na terene ... U sva mjesta uokolo Prijedora ... Pješice ... Mislim da nam je bila najteža akcija u Jelovcu na izvlačenju ogrijevnog drveta u kišovitom i prohladnom vremenu ... . - Nošena duhom obnove i izgradnje zemlje u prvim poslijeratnim godinama, omladina je odlazila na dobrovoljne radne akcije jugoslovenskog značaja uz očitovanje časti i ponosa. Prva takva akcija bila je Omladinska pruga "Brčko-Banovići", 1946. godine ... Naša prijedorska grupacija sastojala se od đaka prijedorske gimnazije (III, V i VI razred) i radničke 161

omladine iz grada. Pridružili smo se grupacijama iz drugih mjesta, te je tako stvorena radna brigada ... Gradili smo nasip za prugu, usjeke i vodo propusne kanale, u živopisnom kraju prirodnim ljepotama, nedaleko sela Behrerni, smještenog iznad rječice Tinje ... Razapeli smo velike šatore na prostranoj livadi. Od granja iz okolnih šuma napravili smo ležajeve koji su se oslanjali na kolje zabijeno u zemlju. Razastrta bujad po isprepletenom granju, prekrivena dekama, bila namje udobna postelja ... Gotovo iste takve ležaje pod manjim šatorima vidio sam dvadesetak godina kasnije u Andarko indijanskom naselju, u Oklahomi 1972. godine. Za 57 dana rada, postali smo udarna brigada ... Ali, ne samo zbog radova u smjenama na trasi pruge, već i zbog svestrane aktivnosti u logoru, u prostranom krugu brigade: sport, političko-kulturno-zabavni život, higijena, radna disciplina i drugo. Ugodnih doživljaja i događaja bilo je tako mnogo, da bi, bez literarne obrade - opisani uživo, trajno mogli zaokupiti pažnju čitalaca svih uzrasta. Razumije se, u tako zahuktalom radnom poletu mladosti, katkad se javljaju i nemili događaji, koji zadese pojedince i, zbog kojih je brigadni sanitet morao biti uvijek spreman da pritekne u pomoć ... Evo jednog takvog neželjenog događaja, udaljenog 35 godina od prostora naše mladosti, koji zavrijeđuje da se još dugo pamti! Zbog toga sam ga nazvao: Mladić

našeg vremena

Tinja je žuborila uznemireno kao da se protivila ljudskoj moći koja ukroćuje netaknutu prirodu. Ona nije poznavala stranca, kao ni žitelji nastanjeni u zemunicama i neuglednim kućercima - straćarama. Jedan čovjek iz takvog naselja, iako pri osrednjim godinama, već poprilično oronuo pokazujući rukom na brdima zaklonjeni predio, rekao namje da kod njih Švabo za vrijeme rata nije navraćao. To je bio tada najučeniji čovjek u selu Behrerni, koje zrači prirodnom ljepotom, u kojoj, eto, domoroci, pritisnuti neznanjem i siromaštvom, nisu znali ni mogli uživati. On je jedini bio "sretnik", da je kao sluga kod nekog trgovca u Brčkom, naučio čitati i pisati ... Brigada se smjestila sa šatorima na proplanku nedaleko od korita Tinje. Do tada je jedini sjaj noćima pružalo zvjezdano nebo... Sada mu se pridružila i logorska vatra čiji su odsjaji nadmašili visinu okolnih brda. Omladina je gradeći prugu" Brčko- Banovići " , unosila i u ovaj kraj novo vrijeme, pjesmui životBudućnosti. Svi su brigadiri bili kao postojana stijena koja prkosi zubu prošlosti. Svakog je od njih prožimala samo jedna želja: Spajanje bogatog ugljenog rudnika Banovići s voćarskim krajevima 162

oko Brčkog i uklanjanje vjekovne tame koja je prekrivala naširoko krajeve kroz koje će prolaziti vijugava pruga ... Seljaci su se povremeno spuštali s brda i iz okolnih šuma. Promatrali su nas sumnjičavo s povelikog odstojanja, kao da su namjerno htjeli pokazati svoju negostoljubivost... A naša je brigada radila i danju i noću. Neprekidno je odjekivala pjesmao skorom susretu brigada sa svih dionica pruge. Jednog dana brigada je htjela prebaciti sve dosadašnje učinke. Time je posebno bio zaokupljen brigadir Said Jusufović, bolje poznat pod nadimkom "Car" (ml.). On nije odavno mladića s divovskom snagom. Sam je gurao vagonet i, sam ga je tovario iskopanom zemljom i kamenjem ... Niko nije slutio kob toga dana! U dubokom usjeku nastala je strka ... Odronila se stijena, od koje je poveći komad udario u njegovu nogu. Ozljeda nije izgledala strašno, ali je bila ozbiljnija nego što smo mislili ... Brigadni sanitet je intervenisao. Kad smo ga posjetili u šatoru, bili smo u nakani da razgovaramo s njim utješljivijim riječima... U tome nas je omeo primjetan osmjeh s njegovog lica i izraz duboko utonulih očiju, koji kazuju: "To je nesreća u sreći našeg vremena!"Brzo . se je oporavljao i, prohodao ... Do skorog odlaska brigade, obavljao je sporednije poslove u krugu našeg logora ... Bio je tužan s izrazom sjete, što kod čitanja dnevne zapovjedi komandanta brigade, nije više podizao na jarbol brigadnu zastavu u znaku slave na svladavanju usjeka ... Nakon dva mjeseca rada došao je dan povratka... Nas tridesetak đaka i radnika, omladinaca iz grada, vratili smo se u Prijedor ~ pjes!"om na usnama. U stroju je bio i MLADIC NASEG VREMENA ... Nažalost, za kratko vrijeme nakon povratka, od zadobivene naoko bezazlene ozljede, zbog nastalih komplikacija, amputirana muje noga! Iduće godine, 1947. omladina je krenula n~ izgr~dnju pruge "Šamac-Sarajevo". MLADIC NASEG VREMENA došao je sa štakama na željezničku stanicu, da isprati drugove ... Voz je krenuo okićen zelenilom i zastavama ... Orila se pjesma mladosti ... Stjao je nepomičan prebrojavajući nemirnim očima vagone u koje mu nisu dali ući ... I, stajao je tako još dugo, ne prikrivajući svoj nemir, kao čovjek koji je bespravno osuđen na zatočenje ...

Galeri.ia nadimaka još se pamti Nakon pruge Šamac-Sarajevo, 1947., slijedom školskih godina, slijedile su i nove omladinske radne akcije: "Ivo Lola Ribar" fabrika u Železniku i stadion "CDJA" u Beogradu

(1948), te autoput "Bratstva-jedinstva" BeogradZagreb (1949). Mnogi smo proglašeni udarnicima. Takosmo postajali članovi SKOJ-a ili KP Jugoslavije ... Na taj smo način, ako ne po djelu, ali makar po osjećaju, dostizali one hrabre đake - ratnike, koji su nas 1945. godine, u oslobođenom Prijedoru, dokje još rat trajao, fascinirali u školskim klupama prijedorske gimnazije. I eto, od IV razreda u 1945. godini, nizale su se redovite školske godine i razredi: V, VI, VII i, onaj posljednji, VIII, nakon kojeg se polaže ispit zrelosti - velika matura. To je bila druga generacija poslijeratnih maturanata prijedorske gimnazije, koja nosi ime svoga đaka, narodnog heroja "Esad Midžić". I ta je generacija, kao i svaka druga, imala svoja obilježja. I njoj pripadaju đački nestašluci: zgode i nezgode ... Sve što joj je nedostajalo kao mladosti nadoknađivala je duhom i onim što joj je omogućavalo poslijeratno razdoblje. Gotovo bez izuzetka, u VIII razredu, svi smo imali po jedar ili više nadimaka: Alko-Vole, Vranćić-Cuj ... CujWindow, Ginin-Pupavac- Žgakulj-Johan von Laženburg, Gašo-Bakalar, Vaška-Kible Primozak, Husejnov-Cik .. Cana-Cam,Omo-Omo od Lina, Kruška-Okrajak, Dušca. Pipo-Pipun, Filip-Veliki-Daas, Gospodin; Zlatno tele, Transformator, Milče, Sokin-Nos, Pirga, Kuka, Glavovja-Mačak, Vodo kačka-Mamut ov, Ifič­ Mišić-Spic(a), Hifna, Tica, Trbu, Sekretarica i,još jedan nadimak. Razumije se, nadimke koji se izražavaju mimikom i gestikulacijom nije moguće

napisati bez opširne deskripcije. Ni profesori nisu bili pošteđeni od nadima~a: Eto Markana, Gundelj, Tales, Muta, Gaus, Corapa itd. U VIII razredu imali smo i Klaus-Peter Schmidtgen-a. To je bio sin zarobljenog njemačkog oficira, invalida bez noge,kojije poslije rata kao građevinski inženjer radio na gradnji ceste, pruga i mostova. Njegova se porodica doselila iz Njemačke 1948. godine. Imao je petoro djece. I Klausa smo na neki način uključili u razrednu atmosferu. Dobio je nadimak: Von SCHULTZE. Ishrana je bila trajno deficitarna. N as nekolicina iz razreda bili smo slijepljeni uz Gininog-Pupavca, u vrijeme kad je njegova baba imala slavu: Đurđevdansku i Sv. Stevana. Skrivajući se od svakog, odlazili smo k njoj, ulazili jedan pod jedan s vremenskim razmacima, kroz prozor, koji je bio zakrive n gustimjorgovanom. I, razumije se, tuje bilo prežderavanja i, onodrugo ... Nakon toga, najčešće su nastupale dvije muke: Prva sa želucom i, druga od straha da slučajno ne sazna politički sekretar(ica) ... u razredu. Tri abiturijenta iz naše generacije (Tatjana Jelača, Fikret Prusac i !fet Ibrahimpašić), među najuspješnijim maturantima Bosne i Hercegovine u 1949. godini, bili su gosti drugarice Dušanke Kovačević, ministra za prosvjetu i kulturu BiH, u Sarajevu, VII/1949. U jesen 1949. godine, krenuli smo različitim stazama daljnje životne zbilje sa svojim uspomenama iz nezaboravnih đačkih dana. !fet IBRAHIMPASIC v

,

KRAJ ŠKOLSKE 1945. GODINE

Po oslobođenju Prijedora, još u ratnom vihoru, započela je sa radom prijedorska gimnazija, ili kako smo je u ono vrijeme naziv~li Prva partizanska gimnazija. Iako u vrlo teškim uslovima, đaci, koji su nakon četiri ratne godine odvojeni od knjiga i učenja pomalo zaboravili i pisti, a kamoli učiti, ponovo su sjeli u školske kl~pe i zajedno sa svojim profesorima, sa velikom voljom i entuzijazmom, za nekoliko mjeseci uspjeli savladati gradivo koje se u normalnim uslovima obrađuje kroz cijelu školsku godinu. Nekoliko dana pred završetak prve školske godine 1945. u slobodnom Prijedoru najavljenoje da će se održati završna školska svečanost u

tadašnjoj sali za konferencije u centru grada, na kojoj će biti pozvano i građanstvo. N asvečanostije trebalo da govori tadašnji direktor gimnazije Puniša Kalezić, i da dodijeli nagrade najboljem razredu i pojedincima. Sreća je htjela da najbolji razred bude I-e u kome sam bio delegat razreda, a ujedno i dobar učenik, te sam određen da ispred razreda primim nagradu i kažem nekoliko riječi. Međutim, kada se to saznalo u razredu, upravo tada su nastali problemi. Problem se sastojao u tome što ja, kao i moji drugovi, nismo imali šta obući"za takvu priliku, što

163

je posljedica ratnog pustošenja. Da bih barem donekle pristojno izgledao trebalo je nešto naći. Nastala je strka oko iznalaženja cipela, hlača, bluza i sl. Pošto sam na nogama imao neke apostol ke, svakako bez čarapa, "ocjenjeno" je da bi one mogle ostati. Kratke hlače, napravljene od njemačkog šatorskog krila, malo poparane, ali uredno pokrpane, zadovoljavaju. Problem je bio što obući na košulju sašivenu od engleskog ili američkog padobrana. Nakon dva dana taj problem je razrješen. Neko je odnekuda izvukao, kratku englesku bluzu koja je razriješila odjevne probleme. Svakako da je ovo odijevanje, kod današnjeg standarda, pomalo čudno, neshvatljivo, a pomalo i tužno, ali takvo je bilo vrijeme, vrijeme neimaštine, skromnosti, ali i velikog poleta i zadovoljstva sa malim. Svečanost je održana. Održan je prigodan govor u kome je bilo riječi o uslovima rada prve gimnazije otvorene u slobodnom potkozarskom

gradu, dok je neprijatelj bio još svuda okolo. Govoreno je o problemima rada profesora i đaka koji su učili bez knjiga, pravih teka. Umjesto knjiga, đacima su profesori najčešće diktirali gradivo, a oni pisali na starom papiru, ispisanom sa jedne strane, sakupljenom iz nekih predratnih gradskih arhiva. Govoreno je o velikom entuzijazmu i poletu profesora i učenika, te o vanrednim rezultatima koje su u takvim uslovima postigli učenici. Nakon toga, pristupilo se dodjeli nagrada. Sjećam se kako sam kao u nekom bunilu izašao na pozornicu, kako mi je direktor, doskorašnji partizanski starješina, obučen u ratnu englesku uniformu, čestitao, poljubio se sa mnom i u znak priznanja našem razredu uručio uokvirenu sliku pokojnog Ive Lole Ribara, simbola omladine i revolucije. To je bila velika nagrada, koja je oduševila moje drugove, a u sali se prolomio buran aplauz., Tomislav ĐURĐEVIĆ

U PARTIZANSKO] GIMNAZIJI

Lila je kiša. Polumokar sam ušao u zgradu Partizanske gimnazije u Prijedoru, i bojažljivo išao od vrata do vrata. U vlažnom džepu kaputa imao sam dvije potvrde: jednu da sam član SKOJ-a i drugu da nemam pokretne i nepokretne imovine. Pokucao sam na jedna vrata iza kojih se čuo nekakav razgovor. Kad sam ušao u kancelariju, vidno uzbuđen i porumenio, vidio sam široko otvorene oči čovjeka sa perom u ruci, nalakćenog na sto. Očekivao je da nešto progovorim. Naprazno sam gutao da pročistim grlo i zaustio: - Hoću da se upišem ... Upućen sam ... Moja nedorečenost nije smetala smirenom sagovorniku i odmah je uzvratio: -Daj molbu! - Kakvu molbu? Štaje to? .. Sagovornik je ćutke uzeo list čistog papira, ustao iza stola, sasvim mi prišao i objasnio: - N apisaćeš da želiš da pohađaš prvi razred Partizanske gimnazije, da si ratom ometen u školovanju. Imaš li roditelje? - Otac mi je poginuo u partizanima ... - I to napiši... U zeo sam čistu hartiju, ali olovke ili naliv pera nisam imao. Pogledao sam lijevo i desno u nedoumici šta da činim. Oči sam zaustavio na 164

djevojci bistrog pogleda, iza naočala tankog okvira, sa smješkom na licu. Ona je, izgleda, shvatila moju nevolju, više me ispitivački odmjeri!a od glave do pete i upitala: - Sta to nemaš? -Olovku! - Pođimo ovamo - krenula je da me odvede u susjednu kancelariju da sjednem za sto i napišem molbu. Usput me upitala kako se zovem, s kakvim sam uspjehom, uoči samog rata, završio osnovnu školu, imam li želje da učim i stičem znanje? Potvrdno sam odgovorio, i zaželio da doznam s kim razgovaram. Djevojka je odgovorila da je Ivanka Gašić, suplent, da stanuje u zgradi iza rampe željezničke pruge ... Odnekud mi je njeno ime bilo poznato. Ubrzo sam se prisjetio da je i na našim skojevskim sastancima, kojima je J2risustvo~ao i sekretar Opštinskog komiteta Cedomir Siljegović, bilo riječi o saradnji sa mladim ljudima u gradu. Tada je, pored ostalih, pomenuto i Ivankino ime. Napisao sam jednostavnu molbu za upis u gimnaziju. Na kraju sam dodao: Smrt fašizmu Sloboda narodu. Potom sam se vratio u upisnu kancelariju. Službenik je ovlaš pogledom preletio

ispisani papir i promrmljao da nedostaje taksena marka. - Kupi je tamo u trafici i zalijepi na molbu. Opet me obuzela nelagodnost. Nisam imao ni prebijene pare u džepu. U nevolji mi je opet pomogla Ivanka i molbu sam napokon predao. Poslije sam razmišljao kako smo nekad, na skojevskim sastancima, sasvim ozbiljno razgovarali da novac neće imati nekog presudnog značaja u društvu, da će vladati jednakost... Na prvom samostalnom koraku u život, evo, nije baš tako ružičasto i jednostavno kako se ranije govorilo. Došao sam u internat partizanske gimnazije, u polulučnu zgradu pored mosta na Bereku, rukavcu rijeke Sane. U ovećoj prostoriji bilo je dosta živo. Dječaci od 14, IS, 16 godina, a neki možda i stariji, zatim poneka djevojčica, okupljeni u grupama, o nečem su žagorili. Prišao sam jednom nešto starijem dječaku, plave kose, oštrog pogleda i izraza lica i upitao kome da se prijavim za smještaj u internat. - Dođi ovamo! - progovorio je i uporedo smo krenuli. Popeli smo se na sprat. Mladić je otključao kancelariju, prišao stolu na kome se našla oveća otvorena sveska, prevrnuo . ne:koliko listova, kratko se zamislio i upitao da li imam potvrdu o imovnom stanju. Iščeprkao samje iz džepa kaputa i spustio na sto. Mladić je pogledom prešao preko ispisanih redova i glasno komentarisao: - Ništa nemaš! Golać ... Samo takvi dolaze! Upisao je moje ime i prezime u svesku, objasnio da ću spavati u zajedničkoj sobi na palačama, da odmah neću dobiti nikakavpokrivač i da se snađem. Sišao sam u prostoriju u koioj je i dalje bučalo od mladalačkog čavrljanja. Zelio sam da se priključim nekoj grupi i upoznam lica koja ranije nisam viđao. A nisam imao dovoljno smjelosti da nekome odmah priđem. Našao sam slobodnu stolicu pored prozora okrenutog ulici, sjeo igledao kroz čisto okno. Ulica je bila skoro pusta. U njenoj dubini nekoliko porušenih zgrada svjedočilo je o žestini nedavnih borbi i bombardovanja iz 'izduha. Iz razmišljanja me prenuo dodir nečije Ike. Hitro sam okrenuo glavu. Nasmijano i .ršavo lice, velikih sjajnih očiju, netremice je ledalo, a onda je uslijedilo pitanje: - Šta si se osamio i tu šćulio? Neodređeno sam slegao ramenima. Crnoputi vršnjak mi je pružio ruku, izgovorio da se zove Stanko Radonjić i pozvao me u drugi kraj prostorije. Odjegnom sam se razvedrio i odmah upoznao sa Ziv kom Jukićem, Bogganom Grubanom, Desimirom Dropcem, Marom Cičom, Milom Sadžakom, malim invalidom, Koraćom, takođe invalidom, Đorđem Ilićem, nešto starijim,

Marinkom Vučičevićem i drugima. Sadajevećbilo lakše i poznanstva će se množiti. Počeo sam drugovati sa Zijadom Midžićem, )ratom narodnog heroja Esada Midžića, Sefikom Cerićem, Draganom Savanovićem, Dragutinom Vranješem, Brankom Munjizorn, Dragom Brdarom, braćom Banovićima i Kovačevićima i drugima. Najčešće se razgovaralo o minulim ratnim danima i brojnim uzbudljivim doživljavajima. Tako smo saznavali ko je učestvovao u borbi, u partizanskim jedinicama, u raznim oblicima pionirske i omladinske aktivnosti. Dalo se naslutiti da smo u većini skojevci. Mene je donekle brinulo kome da se prijavim i predam potvrdu da sam član SKOJ-a. Kasnije se to sredilo i potvrdu sam dao Nikoli Babiću, prvoborcu, našem vaspitaču, strogom i pravičnom mladiću, čije smo savjete uvijek cijenili i primali srcu ... Internatsku bezbrigu prekinuo je početak nastave. Zgrada gimnazije bila je izgorjela u toku jedne teške borbe u ratu, i nastavu smo pohađali u staroj zgradi osnovne škole, nedaleko od stare pijace i Vatrogasnog doma. U učionicu sam došao uzbuđen i radostan. Od pribora sam imao neku olovčicu i blokić. Ni ostali nisu imali ništa bolje. Svi smo nestrpljivo iščekivali da se pojavi neko od profesora. Ušao je ovisok, sredovječan čovjek, sa kravatom i tamnim odijelom, blago osmjehnut, ćutke nas gledao, prosto mjerkao kako izgledamo; neko u uniformi, neko u civilnom odijelu ... Nešto je, očigledno, iščekivao. A mi se primirili i niko da šušne. Za njim je došla djevojka sa naočalima i dnevnikom u ruci. - Drugaricu poznajem. Pomogla mi je prilikom upisa - šapnuo sam crnom Kovačeviću. - I menije pomogla - uzvratio je. Opet su naše oči gledale stasitog sredovječnjaka. Tiho se nešto dogovarao sa Ivankom, od nje uzeo dnevnik, zapravo neki list iz dnevnika i počeo: - Ja sam Marko Veršić, direktor gimnazije. Pročitaću imena upisanih. N eka se svako odazove ... I počeo je odmjereno, sa toplim prizvukom u glasu, od čega su odudara li odzivi: Ovdje, i-ja! Kad je prozivka završena, direktor je sišao s podijuma, koračao između klupa da nam se više približi i govorio: - Vama, djeco moja, predstoji veliki posao, da stičete znanja, da učite danju i noću, da nadoknadite izgUbljeno ... Završavaćete godišnje po dva razreda. A to nije malo i lako. Cijenićemo vrijedne i prilježne, pomagati im da uspješnije savlađuju gradivo, a nerad nećemo nikako trpjeti. Zapamtite to .... J oš je govorio da su naše obaveze tim veće, što nas većina nemamo jednog ili oba roditelja, da se 165

što prije moramo osposobiti za samostalan život, da naša društvena zajednica očekuje dajoj mnogo koristimo. Meni se činilo da nikad ranije nisam čuo ljepše i poučnije kazivanje i često mi je kasnije, naročito u težim životnim situacijama, na pamet padao Veršićev savjet kazivanje i pomagao da se bolje snalazirn ... Predavanja smo u početku bilježili u blokčiće. Kasnije smo dobili sveske sa linijama i kockicama. Udžbenika nismo imali. Sjećam se da smo tek u trećem razredu gimnazije dobili neke brošure o hemiji i fizici. Briga direktora Veršića, profesora: Borisa, Galine, Ajše, Ivanke, Milice i drugih, uveliko je

obavezivala da se pomUClmo i dobro UClmo. Formirali smo kružoke,jedni drugima pomagali u učenju, naročito bolji đaci onima koji su teško savlađivali pojedine predmete. U cjelini smo postizali primjerne rezultate. Malu maturu završili smo za dvije nepune godine. Poslije su mnogi nastavili školovanje u višim razredima gimnazije i u drugim školama. Danas su to arhitekti, pravnici, ljekari', ekonomisti, novinari, književnici, oficiri JNA, d.ruštveno-politički radnici, željezničari, pedagoZl. ..

Milorad GONČIN

DANI SU BILI NOĆI, A NOĆI DANI - Sjećanje na jednu obavještajnu akciju prijedorskih đaka-skojevaca , izvede.. u saradnji sa organima bezbjednosti i na odlazak prve brigade na izgradnju pruge Brčko-Banovići -.

Protutnjao je rat. Okončan je i sremski front. Akcijali smo na sve strane: u gimnaziji, sada novoj, popravljenoj, onoj sa nekad izgorjelim zidovima, da postignemo što bolji uspjeh u školi, sa onom našom vječitom parolom na zidovima: "učiti, učiti i samo učiti ... " Akcijali u Crnoj Dolini i Palančištu pod Kozarom na izvlačenju drva, za naš grad, za lokomotive, za privredu; vodili bitku sa snijegom na sječi drva u Grmeču. Akcijali u gradu, praveći ulice, raščišćavajući ruševine, u selima na opismenjavanju starih i mladih Uer, u novoj, narodnoj, partizanskoj državi niko ne može biti nepismen); akcijali sa pjesmom i zamahom koji niko ne bi mogao zaustaviti, jer tako smo željeli dostići očeve i braću. Skojevci su vodili taj mladi, borbeni val mladosti. Bili su duša i srce, krv i meso neumornih odreda s kojima se moglo "jurišati u nebo". Taj val je još više zahvatio zemlju pred praznik rada te 1946. godine, prve godine u miru. A neprijatelj nije mirovao. Znali smo to svi i osjećali. Pritajen u jazbinama, iz vana ubacivan i ohrabrivan, djelovao je prikriveno na razne načine. Pa zar nam je onda trebalo neko posebno upozorenje da i ovog Prvog maja budemo posebno budni. Sami smo o tome u gimnaziji mislili, a pogotovo poslije razgovora sa drugovima u 166

Sreskom i Gradskom komitetu SKOJ-a. Dijalog sa sekretarom Svetkom, članovima Dušankom i Dulom, poslužio je Draganu i Žiki, članovima skojevskog Komiteta, da ovog puta samoinicijativno organizuju više dežurnih grupa naših kolega, đaka-skojevaca, koji će noć uoči praznika provesti neupadljivo patrolirajući gradom. I tako smo, u mladalačkom žaru, još jednom, na svoj način, štitili sada već i Republiku, tekovine tek završene borbe, štitili naš grad koji je sav utonuo u razdraganu, svečanu prvomajsku atmosferu. Ponovo sam se našao u grupi sa Draganom, Jlvijek pomalo pogurenim u vojničkoj dolamici i Zikom koji je stalno bio u Unrinoj vindjaci. Pošto su se buka i veselje utišali na gradskim ulicama, sva trojica smo izašli iz gimnazijske zgrade, sa dogovora u učionici našeg šestog razreda. N oć je bila prekrasna, zvjezdana, dosta topla, puna proljećne svježine. Uz drvored kestenova, zatim preko pijace, izbismo na raskošno osvjetljenu i zastavama okićenu glavnu ulicu. Polako, u priči, išli smo prema Bereku. Na Đačkom domu, internatu, kako smo ga zvali i gdje sam stanovao, one zastave, što su lani bile strgane sa te zgrade, sada su mirno stajale i lelujale na taganom vjetru. Okrećemo se i idemo prema Zeljezničkoj stanici. Ponoć je već uveliko prošla. U blizini pošte, kraj jedne omanje kućice - barake, Dragan najednom zastade, vraća se korak nazad i počinje nešto da čita na daskama.

- Dođite, pogledajte, letak!, prošapta on. Zaista, bio je to neprijateljski letak. Tekst je bio prilično kratak, pisan običnom pisaćom mašinom, a pozivao je na "otpor protiv nove, komunističke vlasti". U potpisu je bilo ime jedne križarske organizacije. Dragan je strgao letak i stavio ga u džep. Međutim, na slijedećoj kući, prema željezničkoj stanici, bio je, očito svježim ljepilom, nalijeR,ljen još jedan letak. Koju kuću dalje, još jedan. Zika je strgao oba i pohranio i njih u džep. Draganje dalje pratio trag i, po svoj prilici, kako smo pretpostavljali, on je vodio prema Urijama ili Puharskoj. Sveje ukazivalo dasu leci na veliku brzinu postavljeni, jer su neki bili nedolijepljeni. Krstarili smo i dalje po svim prometnijim ulicama, ali letaka ili sličnog sumnjivog nije bilo. Do početka časova u gimnaziji ostalo nam je još samo toliko vremena da dođemo do svojih kuća, umijemo se i nešto pojedemo. Iako neispavani i umorni, bili smo, itekako, zadovoljni, mladalački ponosni, jer smo, dok je grad, dok su naše kolege mirno spavale, otkrilijednu podzemm 1 akciju "klasnog neprijatelja". Tek smo sad i mi bili spremni za dalju akciju. Zato smo se, prije razilaska, dogovorili da nastavimo naš posao, da pokušamo otkriti otkud leci,ko ih je štampao, odnosno kucao na mašini, duboko uvjereni da sada i mi, najedan izuzetan, možda i opasan način, počinjemo služiti revoluciji, da je i mi počinjemo opipljLvije braniti. Draž akcije postajala je time veća. Zika i Dragan su zato odlučnije isticali da se akcija nastavi, pogotovo što smo nešto ranije od naših kolega čuli nešto o "križarima", o nekom proustaškom čovjeku pod nadimkom "Crni" i o nekom župniku, popu. Sve se to, i ti elementi i ovi leci, 20čelo sada u našim glavama povezivati. Nakon razgovora da li o tome da obavijestimo i nadležne, pala je odluka da za sada posao nastavimo sami, da se naše noćno izviđanje ne prekida. Jedino je bilo teško uporedo i učiti, izdržati pospan na školskim časovima i zbog toga stoički otrpiti zadirkivanje, pa i kritike kolega i organizacije u školi. A to baš nije bilo lako, pogotovo što o našoj akciji nije smio znati ama baš niko, o čemu smo se čvrsto dogovorili.

Provala u baraku Prošlo je nekoliko dana. Kao po želji, vrijeme je postajalo sve ljepše. Majski dani sve topliji. Svaku noć nastavljali smo patroliranje. Naša grupa se postepeno širila. U tajnom noćnom krstarenju sada smo naročitu pažnju poklanjali Urijama, Puharskoj, željezničkoj stanici i obalama Bereka. U toku dana, za vrijeme školskih odmora u razredu i školskom dvorištu, pa i u toku rada u kružocima van škole, sa nekim kolegama i

kolegicama, sa našim poznanicima, namjerno je započinjan razgovor o "nekim" temama i stvarima. Svaka indicija je dobro razmotrena, a naročito detalji oko one drvene kućice kod stare pošte. Pri tome je posebnu sposbonost pokazivao Dragan, kao da je bio rođen za ovaj posao. A sve je upućivalo na zaključak da Dragan i ponajviše zna o svemu. I trud se isplatio. Saznali smo daje upravo one noći, kada smo poslije ponoći pronašli letke, provaljena mala kancelarija starog advokata u onoj kućici - baraci, da je ukradena pisaća mašina na kojoj su, kako je utvrđeno upoređivanjem slova, upravo kucani oni leci. Istovremeno je otkriveno još nekoliko indicija o kretanju nekih sumnjivih ljudi, neprijateljski raspoloženih. Tragovi su vodili na više strana. Stvar je postajala OZbiljnija i složenija, a napori u traganju sve veći. Postojeća grupa nije više mogla izdržati. Osim toga, Zika i Dragan još su morali dosta vremena provoditi u Komitetu SKOJ-a oko niza drugih zadataka, dok sam ja, kao neslužbeni kurir Komiteta Partije, danju, a često i noću, zajedno sa Adernom "Šepom ", raznosio skojevsku i partijsku poštu do okolnih sela i partijskih komiteta. Ipak,jošjednomje donesena odluka: akcija se nastavlja! No, ovog puta sa većim brojem ljudi. Pošto su razradili plan, a naročito sistem dejstva u tajnosti, dvojica naših "šefova" prešla su na drugu etapu.

Skojevski tajni zavjet Jednog dana, na prikladan i neupadljiv način, bilo nas je više pozvano na noćni sastanak u jednu učionicu naše gimnazije. Još i danas se dobro sjećam kako smo oprezno dolazili na taj sastanak i kako smo se tako ozbiljno na njemu ponašali, iako smo se kao đaci, iz istog šestog ili susjednog petog razreda, vrlo dobro poznavali. Bio je tu Meho, Ibro, Adem, Neven, Sulejman, Ekrem i još neki drugi, sve dobri momci i skojevci, spremni na žrtvovanje, na nespavanje, na akciju, iako ne uvijek i odlični đaci. A i kako bi u tim uslovima. Neka praštaju drugovi nastavnici! Jednog dana stići ćemo i do četvorki i petica. Već jezikom ilegalaca, Dragan iŽikasaopštili su nam na tom sastanku o čemu se radi, o cilju i značaju našeg zadatka, naše akcije u borbi protiv podzemnog neprijatelja. Sva ozbiljnost, tajnost i delikatnost posla jasno je predočena svima, dokje pred vratima, jedan iz grupe, neupadljivo "čuvao stražu". Dakle, sva predostrožnost, kao pravi ilegalci. Kakva ozbiljnost golobradih mladića, kakav važan, svečan trenutak. I lozinke smo odredili. I neku vrstu zakletve smo, čak, položili, zakletve na istrajnost, odlučnost, vjernost Partiji i 167

· · · · ,.<4

Revoluciji, a posebno na tajnost u akciji. Tajnost, koju smo, eto, održali i do ovih dana. Od tada djelovali smo u grupama po dvojica, eventualno, po trojica, na raznim, pravcima, na nekoliko, prema našoj procjeni, sumnjivih punktova u gradu. U toku noći grupama su stizale i smjene, nakon 3-4 sata izviđanja. Grupe su na smjenu razvodili Žika i Dragan. U njihovom društvu sada se sve češće viđaju i mladi oficiri OZN-e Bućmo i Fikret. Mreža je sada već bila dobro organizovana. Pod našom naročitom paskom bilo je nekoliko objekata: Rasadnik na Urijama, dio Puharske, crkva i župnikov stan, željeznička stanica, pošta, neki objekti i kuće na desnoj obali Sane i lijevoj Bereka, i još nekoliko objekata u centru Prijedora. Redovito smo, takođe, dočekivali određene vozove i pratili neke putnike prema sumnjivim punktovima. Jer, sigurno smo znali da djeluje jedna križarska organizacija. Zato je trebalo otkriti sve veze, sve javke. A da bi se ušlo u siguran trag neprijatelju i da bi se on jasno otkrio, koristili smo se, pored svega ovog, i drugim metodama. Tako se jedan drug, čak, "zabavljao" sa jednom našom kolegicom, nazovimo je "Riđokosom". Naša ilegala je uistinu štimala ozbiljno. .

U

zečijim

togama

No, pri svemu tome, doživljavali su se i neki sporedni, neočekivani, ponekad i veoma smiješni događaji. Tako,jedne noći, držali smo udvoje teren u bašti za leđima stare pošte. Smjestili smo se iza jednog povelikog zelenog grma, odakle se prilično dobro mogao osmatrati sumnjivi objekat. Noć je sporo prolazila. Meho je već bio nervozan što ne dolazi smjena i stalno je zagledao u svoj stari, nerazdvojni, izanđali, svijetleći sat-budilnik, zvani "veker". Drugog, ni on, ni mi ostali, nismo imali. Najednom, Mehi se učinilo da je neko zašao za crkvu. Da bi ostvario bolji vidik, nečujno se pomakao desno za desetak koraka i tiho smjestio pogrbljen u mirisavi ružin grm, tačno ispod prozora Bašićkinog stana. Taman što se smirio, kad se upali svjetlo u prizemnom stanu, stara žena otvori prozor, sanjivo, ali glasno zijevnu jednom dvaput i pun lavor prljave vode isprazni upravo na Mehinu glavu. Ali, Meho je, iako dobro okupan, stoički, u ime "više stvari", smireno izdržao incident. Ipak, poslije smjene i sutradan u razredu pravili smo u našem društvu masne viceve na njegov račun. I dobi ime "Meho-veker". No, mora se priznati da namje njegov" veker" svojim glasnim "tik-tak" pravio dobru vremensku orijentaciju, pa i razonodu u dugiV1 noćima, ali ponekad i smetao. Drugi put Zika je držao ovaj teren, koji je pružao sve nove i nove indicije. No, zbog gustih, 168

tmurnih oblaka bila je pod obra pomrčina. Da bi imao neposredan uvid u zbivanja u župnikovom stanu, u kome se čas palilo-čas gasilo svjetlo, oprezno je prišao uz sam zid crkve, popeo se na povišu osnovu izduženog crkvenog prozora, raširio ruke, držeći se za njegove vertikalne ru bove, i posmatrao direktno preko puta župnikov stan. N akon nekog vremena, nešto iza ponoći, u stanu se neočekivano upali svjetlo koje obasja Žiku kao snopom snažne baterijske lampe, a kroz otvoreni prozor stara župnikova služavka vrisnu u bunilu: - Jezus Marija, Isus na prozoru! - i brzo ugasi svjetlo. No, "Isus", čini se, još brže skoči s prozora i pobježe iza crkve. Ali, ipak ga kasnije nismo prozvali "Isus". Jedne noći preko Bereka držao sam teren sa Sulejmanom u ponoćnoj smjeni. Budno smo pratili sve oko označenog sumnjivog objekta, jedne omanje, ali dobro i moderno građene kuće. Zbog nečijih izlazaka i ulazaka kroz škripava vrata velikog dvorišta iza kuće, odlučili smo da priđemo što bliže. Taman kad smo nečujno otvarali dvorišnu kapiju, s desne strane, iz pomrčine, sa strahovitim lavežom, iskoči ogroman rundav pas i pravo na nas. Ne znam zašto(valjdazbogonepriče da medvjed ne napada mrtvace), munjevito kao mrtav legoh na zemlju, a pas, posrćući, pretrča preko mene i s lavežom nastavi za Sulejmanom koji je skokovito đipao prema živici. Ipak, stigao gaje i zubima otrgnuo komad nogavice od pantalona, zbGlg čega smo ga kasnije u našem društvu zvali "Nogavica".

Ilegala i školski

časovi

I tako, proiazile su noći koje smo mi, ovom našom akcijom, pretvarali u dane, jer smo tada dejstvovali, a dane pretvarali u noći, jer smo, dok su naši razredni drugovi učili i bili naspavani, skoncentrisani na časovima, mi praktično spavali. Nije se znalo ni kad ručamo, ni kad večeramo, ni kad učimo. Sve je bilo tumbe okrenuto. A valjalo je znati i latinski, i ruski, matematiku i fiziku, i još desetak predmeta. Ali, kako na sve stići? Izmiješale su se i latinske deklinacije, i ruski padeži, i Pitagorino pravilo, magnetne linije, sila, i klorovodična kiselina. Sve je počelo da rotira u našim glavama. A Ibro, inače, odličan matematičar, i Ekrem, tako su često hrkali na časovima, dok jednog dana nastvnica latinskog jezika Mela, onako mala, dobroćudna, ali ipak prodornim glasom ne podvrisnu: - Pa, djeco, štajevama!?Vas nekoliko stalno spava! - Pa, pa, pe!... pelcovali su nas nekakvim injekcijama u Internatu i stalno spavamo, odgovori Ibro bunovno i isprepadano, ali ipak spretno, čuvajući naše muke. I maltene

postadosmo problem, a skojevci su morali svagdje da budu uzor. Muke žive, pa eto! I taman što nekako isplivamo na časovima, protutnjimo kroz kružoke matematike, fizike i kemije, pokupimo na brzinu nešto znanja od ozbiljne ali plemenite Dane, od vječno nasmiješene Duše, od vragolaste Zore Lenkine i ljepotice Rose, naših kolegica iz razreda, pada mrak i mi krećemo u našu konspirativnu akciju. I to s nestrpljenjem, jer tu su draž i doživljaji posebne vrste. A tek kakvo je osjećanje važnosti posla i odgovornosti! Uvođenje "Riđokose"

Dragan je i dalje razvodio grupe u jednom pravcu, a Zika u drugom. Za dvije slijedeće sedmice "ljubavne veze" na Urijama, koju je prema našem zadatku vrio uspješno odigrala "Riđokosa" postavši čak član križarske organizacije, otkrili smo dosta novog. Saznali smo ko su sve članovi organizacije i kakvi su njeni planovi. Saznali smo i za očekivani dolazak "Mornara", specijaliste u rukovanju eksplozivom. Za uspješno ostvarenje ovog veoma opasnog zadatka, ova naša drugarica kasnije je primljena u SK OJ. Jedne noći, u povisokoj zelenoj travi, u krošnjavom žbunju ribizla iza pošte, položaj su zaposjeli Ibro i Meho, s tradicionalnim komadima internatske kukuruze i tankim šnitama unrine slanine. Već su i zrikavci odavno otpočeli svoju bojažljivu ali urniinu pjesmu. Samo Mehin "veker" svojim prodornim "tik-tak" remetio je njihovu melodiju. Negdje iza ponoći, kada mu se počelo zijevati, Mehu trgnu Ibro gurkanjem u ruku: - Meho, pogledaj na poštu, neko se penje uz prislonjene merdevine! - Uh, burazeru, to mora da je onaj "glavni", hoće da digne poštu u vazduh, - zaključio je Meho i brzo obadvojica, sagnuti, potrčaše kroz ribizle pema po~ti. I tek što je Ibro zaustio da onom gore drekne "stoj", a Meho ga povuče za leđa i šapatom prekinu: - Taj sigurno ima istrojnicu, pobiće na"s k'o muhe i pobjeći. N ego, trči brzo po Dragana i Ziku, oni imaju pištolje, a ja ću ovog gore da držim na oku. I Ibro odmah šmugnu pored jedne šupe i ispade na ulicu. I samo što je potrčao stotinjak metara prema centru grada, u jednom pasažu, gdje je prema dogovoru, bilo mjesto za vezu, zaustavi ga prodorni Draganov glas: - Šta je, Ibro, zašto trčiš!? - Br. .. , brzo, ode pošta u vazduh, - izbaci zadihano Ibro oslanjajući se na Žiku koji se i ovog puta nalazio s Draganom.

U trku, za minut-dva, našli su se kraj pošte, kraj šćućurenog Mehe, kojije u ruci držao podobar proštac, za svaki slučaj. - Još je gore, na tavanu prošaputa on. Sa i~vučenim revolverima, poput mačke, Dragan i Zika se uspentraše uz prislonjene, poduže ljestve i upadoše kroz manji prozor. Odjeknu oštra naredba "ruke u vis", još neki prigušeni povici, nasta nekakvo stenjanje, gužva, lupai na ljestvama se sada pojaviše tri siluete. U sredinije silazio onaj nepoznati, "glavni", vukući nešto u povećoj vreći, dok mu je Dragan pritiskao leđa pištoljem, a Žika čvrsto stezao jednu ruku. - N išta, mrcina jedna, krade suho meso!, otpljunu Dragan ljutito i razočarano. Još njegova pljuvačka ne pade na zemlju, a kroz dvorište protutnjaše nečiji koraci u trku. Pred ovu zadihanu grupu skojevaca - ilegalaca, ispade još jedna, zapravo ispadoše još dvojica, jedan u tamnom milicijskom odijelu ijedan u civilu. Bili su to nama dobro poznati drugovi, milicioner Mirko, snažan kao od brda odvaljen čovjek i mladi oficir OZN-e Bućmo. Kad nas ugledaše ovako raščupane, zapitaše~

- Sta, je, šta se tu dešava? Sve je bilo brzo objašnjeno. Onaj uhvaćeni provalnik sa suhim mesom, zatečen na licu mjesta, Mehin "glavni diveJzant" , predat je milicioneru Mirku. A Dragan i Zika su razjasnili sve drugo. Obruč

se steže

Poslije ovog slučaja saznali smo i uvjerili se da u akciji borbe protiv "križara", pored nas, skojevaca prijedorske gimnazije i drugova iz Komiteta SKOJ-a, u istom poslu učestvuje i OZNa i Milicija. U ime Gradskog komiteta SKOJ-a, Dragan je objašnjavao našu akciju i planove. Drugovi iz OZN-e, naročito drug "Zrile", usmjeravali su profesionalno čitav posao, razrađivali zadatke, ukazivali, savjetovali. Dakle, služili smo zajedno istoj stvari. Od tada, djelovali smo i organizovanije. I hrabrost je naša postala veća. Jer, znali smo, sada imamo i naša "leđa", i svoje oružje, i svoje starije, iskusne 'drugove. Prolazili su dani i nove nedjelje. Prolazili su svježe majske i tople, mirisave junske noći. Procvjetali su i jorgovani, i lipe, i bagremi. Često smo se oznojili, a često i iskisli uzečijim logama oko rasadnika na Urijama, u vlažnim livadama Puharske, u bog zna čijim baštama i voćnjacima, u tuđim haustorima i dvorištima, provlačili ispod vagona i mostova. Zar smo jednom krenuli zajedno u noćne pohode sa Mirkom, našim dobrim plemenitim drugom veseljakom, plećatim milicionerom? Zar smo jednom smijenili u ponoć njegovog kolegu,

visokog, Atrkljastog Đoku iz SUP-a,kojinamjedne noći, u prevelikoj budnosti, šćućuren iza krošnjavog stabla rascvjetale jabuke kod željezničke stanice, iskoči s ogromnim pištoljem uperenim u prsa? Zar smo jednom onaj "veker" s noćnih patrola, kroz jutarnju rosu odnijeli, sa dvije teke u džepu, direktno u gimnaziju, na čas?!

Hapšenje "Križara" Ali, sve žrtve, sve neprospa~ane noći, svi napori, sva odricanja su se isplatila. Cak smo do bili i dvoboj sa latinskim i matematikom, sa biologijom i fizikom, sa deklinacijama, francuskim sibžontivima, sumpornom kiselinom, Darvinovom evolucijom, francuskom komunom... Sve križarske veze su pohvatane, svi članovi, svi akteri uhvaćeni. I onaj glavni, "Crni", je dobio svoje! A trajalo je to do posljednjeg dana škglske godine do onih prvih danajuna 1946, kada su Zika i Dragan, uporedo s finišem ove naše skojevske obavještajne akcije, užurbano radili na stvaranju i organizovanju prve omladinske radne brigade, sastavljene ponajviše od đaka Prijedora i Banja Luke, koja je trebalo da pođe na prvu omladinsku radnu akciju u našoj zemlji poslije rata, na izgradnju pruge Brčko-Banovići. I zbog ovog posla, naša akcija i akcija drugova iz OZN-e morala je da bude još brža, odlučnija i efikasnija. Jer, pored ostaloga, plan neprijatelja, koji je stiskan za gušu, bio je da se veliki transport sa ovim prvim omladinskim radnim brigadama digne ti vazduh negdje na pruzi između Prijedora i Brezičana. A za obavljanje ovog prljavog zadatka, u pomoć križarskoj organizaciji, došao je i onaj "Mornar", lice verzirano za postaVljanje mina. Ali, sve je bilo dockan. O "Mornarevu" gušu, o cjelokupnu organizaciju, omčaje stegnuta u pravi čas. Ipak, za svaki slučaj, puna predostrožnost i budnost je ostala. I taj dan, kada se ulicama orila pjesma prijedorskili mladića i djevojaka, koji su nevješto marširali u stroju uz zvuke stare vojničke trube, u koju sam snažno duvao kako sam znao i umio, taj dan kada se brigada ukrcavala u teretne vagone, uz bezbrižnu graju, radost i pjesmu, nikada neću zaboraviti.

Na straži uz prugu Lokomotiva Je dugim, isprekidanim zviždukom već davala znak za polazak. Duga kompozicija teretnih vagona, punih razdraganih brigadira iz Banja Luke, Prijedora i okoline, polako je počela da klizi. Poletne pjesme "Mi smo 170

mladi skojevci ", "Partija nas vodi ... " i "Mi smo za vj et dali Titu i narodu ... " orile su se iz s tot ine grla. Sa perona, očevi i majke, drugovi i prijatelji mašu i pozdravljaju. Brigadiri, veselo, svojim prvim "uraura" - otpozdravljaju. U svakom vagonu stoje ili sjede desetine brigadira, opušteni h nogu na širokim otvorenim, pomičnim vratima. Voz već hvata ubrzanje, točkovi sve bučnije kloparaju. Žika u jednom vagonu stoji iznad raščupanih ·i raspjevanih glava, budno, gotovo zamišljeno,prati i posmatra polja i šumarke uz prugu, koja je prethodno dobro pregledana sve do Brezičana. U susjednom vagonu Dragan, ozbiljna, skriveno napeta lica, čini to isto. U trećem ili četvrtom vagonu do njih stojim ija. Raspoređeni smo, dakle, u različite vagone da, u slučaju eksplozije od neke možda neotkrivene mine, ne stradamo svi. Voz već tutnji punom brzinom. Pjesma ne prestaje, a van voza, uz prugu, pored živica, šikara i šumaraka, na svakih 200 do 300 metara, promiču ljudi sobe strane pruge, stojeći ili sagnuti u grmlju. Vidimo, među njima je i naš omiljeni drug Duško "stolar". Da li će ikad ovi brigadiri saznati da su to bili na zadatku drugovi iz O ZN-e, iz S UP-a, iz N arodne milicije i brojni naši i njihovi drugovi, komunisti i skojevci, koji su tu ostali cijelu noć i taj dan do podne da bi čuvali naše i njihove živote od one pripremane, ali nikad neeksplodirane mine pod točkovima ovog i ma kog drugog voza?! Straža, ta divna, plemenita, dupla ljudska straža kilometrima duga! Do!5- je vjetar šibao lice, gledao sam kako Dragan i Zika neupadljivo mašu ili odmahuju onima uz prugu kao da im žele reći drugovi, naša zajednička akcija je završena. Srećno i doviđenja!

Epilog Kasnije, saznali smo da su se uPrijedoru pronijeli glasovi da je neprijatelj nešto pripremao protiv brigadira. I nama su o tome neki pričali. Mi smo se kao čudili i, intimno vrlo zadovoljni, svemu tome smijali. Ljudi nisu mnogo znali. Ali, znali su za smrtnu opasnost koja je prijetila prvom brigadirskom transportu. Valjda zbog toga, dat je još veći značaj našem povratku sa pruge. I nakon dva ljetna mjeseca, provedena na trasi, u probijanju usjeka i tunela, cijeli nas je grad oduševljeno dočekao. J a sam ponovo, sada mnogo vještiji, duvao u onu staru, izanđalu vojničku trubu. Naše pjesme bile su skladnije i ornije, a spjevali smo i nove, brigadirske. Naši koraci u stroju brigade, tri puta udarne, bili su čvršći, a naša snaga i ugled snažno su porasli. Samo, daje tih dana bilo više hljeba, teka i školskih knjiga. Tihomir MILA ŠIN

FRAGMENTI IZ SJEĆANJA (1944-1948.) I

Uz jedno malo djelo Jean Piaget-a sporo vrijeme. Svud naokolo tišina. Samo zvuci jedne male muzičke igre (Ples sablasti) izvedene na harfi. Sjeverac udara u grmlje, njiše grane kruške, a vatra pucketa u peći. Meka i mirisna toplota stvara ugođaj zaštićenosti. Ružđak dovršava svoju tešku partituru. Zagorsku-Dramatično. I ako bi bilo ugodno prepustiti se osjećaju spokojstva kojim upravo odiše ovo mjesto, misao se vraća na jedan nedavni događaj koji je prijatno iznenadio, koliko svojim lij~pim porivom, toliko isto očiglednim entuzijazmom profesorica prijedorske gimnazije, nekadašnjih đaka te iste škole. Dirljivom toplotom objašnjavale su ideju izdavanja Zbornika prijedorske gimnazije čiji je cilj da se sačuva od zaborava uspomena na mnoge generacije školovane u toj gimnaziji. protiče

Zagreb, 25. I. 1981. II Vraćanje na ratno i poslijeratno doba predstavlja strahovit napor volje u odsustvu dnevnika ili bilo čega drugog. Pitanja koja su se sama nametala, koliko zbog svoje jednostavnosti, toliko zbog znatiželje, odnosila su se na generaciju đaka ratnih i poslijeratnih godina. . Kakva je .bila n~ša generacija? Postoji li veza Između nas IZ omh dana i današnje mlade generacije ove iste škole?

Dolazim do uzbudljive misli da sve generacije povezuje treperava harmonija htijenja i želje za spoznajama i da svi jednako poštuju svaki kamen i svaki cvijet. Današnja generacija, srećom, pošteđena je naših iskušenja, ali nipošto ne znači da nema svoja lutanja. . Mi smo samo donekle bili svjesni iskušenja kOja su nas potresala, ali smo, ipak, dovoljno duboko osjećali da se moramo otisnuti odobalena kojoj smo stajali.

Zar se to isto ne događa i danas, svakog časa i na svakom mjestu? ~ao. u nekom fa.ntastičnom igrokazu, ređaju se pnzon kao neke shke prošlosti.

III Nakon niza predavanja 1944/1945. godine o evoluciji živih bića iz jednostavnih oblika života nastao je sukob u vlastitoj osobi izmeđ~ religioznog odgoja i novih vidika. Žestoki un u !~rnj i neI?iri. za vršavaju se. Religij a je prividno pobijeđena, jer JOŠ dugo ostaje strah zbog smjele odluke. N.liš razred (IV) stavljen je pred alternativu. Morah smo sami odlučiti želimo li časove vjeronauke ili ne. Sastanak u razredu. Pored našeg razrednog profesora prisutan je predstavnik crkvene općine Prijedor. Predstavnik crkvene općine., uvjeren da izražava naša osjećanja, sIgurnIm nastupom predlaže nam uvođenje časova vjeronauke. U razredu tajac. . . I~ klupe iz~azi učenica V.R.? (iz Banja Luke) i Ispisuje na tablt: Mi ne želimo učiti vjeronauku. U razredu odobravanja. Ona se vraća u klupu ispraćena aplauzom.

IV Proljetno jutro u tihoj ulici pored gimnazije. ~ema buke, ne~~ saobraćaja, samo uobičajeni zamo~ đaka ~ U~ICI. bez kuća, ustvari, u ulici je bilo ~ekohko ol;HteljskIh kuća, temelji zarasli u travu (Idealno mjesto za okupljanje đaka). Đaci svih u~~ast~ šetaju, ~azgovaraju ili uče svoje lekcije iz bIlj~žmca u nadI da će ih ovog puta poslužiti neka ~olja sreć~.(kako se to ~o današnjih dana ponavlja IZ generaCIje u generacIJu). Sve je obično, a ipak impresivno. Svi su skromno obučeni. Najveća raskoš "Engleska bluza", suknje od padobranske svile maslinasto-ž~tih. ~onov.~, "unrine" košulje i cipele, za \las nepojmljivo bIjelo-žute boje razlog za ' zadirkivanje do suza. Još je rano za bilo kakvu gradsku vrevu. S vremena na vrijeme prođe neki prolaznik, neka

171

žena iz okolice, zabrađena u maramu zavezana u svoje misli i svakidašnjicu, udaljen; godinama, možda u potrazi za dragocijenim kuponom pomoću kojeg su se mogle dobiti dobre crne cipele sa ravnom petom. U to vrijeme raskoš koju je svaki čovjek priželjkivao. Osjećam i danas neobjašnjivo uzbudljivu atmosferu .tog toplog proljetnog jutra, kristalnog z~aka, ~ašlh strahova, naših nadanja, naših prvih simpatiJa.

v Ljeto na izmaku 1946-te. qrupe đaka uputile su se prašni m putevima, usamlJemm stazama, prečacima u planinska sela. Naša grupa ide u selo L. Sve udaljenosti prelazili smo pješice. Neke grupe pješačile su po 25 kilometara dnevno. Drugog načina za odlazak u sela u to vrijeme nije bilo. Popis ratne štete. Bio je to za nas još gotovo nepoznat pojam u momentu kada smo to prihvatali kao normalnu stvar. Put nas je vodio kroz čestar. Zrele kupine na dohvatu ruku. U nama je još živjelo djetinjstvo. Osjećali smo ljepotu seoskih predjela u njihovoj elementarnosti: zemlju, nebo, tajanstvene šume. .. Noć u selu. S večeri oglašavaju se pastiri i njihova stada, noćni huk ptica, grlene pjesme prepune uspomena, emotivnih asocijacija čitavih g~neracija, čak pokoljenja. Ovdje se nastavljao Život predaka u svoj svojoj nepomućenoj bezazlenosti. Dan je donosio smirenje. Udišemo mirise seoske kuće naših ljubaznih dom~ćina, ~iselkasti vonj posuda za mlijeko, grub!h lanemh tkanina, limenih lončića (ni traga od bilo kakve čJlše), miris domaće rakije (kao miris mahorke kod Carlsa Bolena). Otvoreni, a za neke i prvi pravi susreti sa posljedicama tragičnih ratnih razaranja, kada su ljudski živci bili napeti do kraja, a životi malo vrijedili, dok se glas humanizma i razuma nije čuo. Pokušavamo da razgovaramo sa jednim čovjekom. On ćuti. Shvatamo da svaki čovjek ima pravo da proživljava svoje dane ćutanja. Posmatramo ga. Uprkos njegove mirnoće osjeća se unutarnji nemir i mnogo savladane tuge. Kad je progovorio, riječi su bile isprekidane. I njegova ~.u~a je spaljena, ali ima sreće (on kaže hvala Bogu) ZIVI su. Ovakve scene bile su naša svakidašnjost (i teško breme). Odavde smo se vraćali sa nadom u srcu da ono što se dogodilo u prošlosti, treba da bude opomena bar nekima da postanu razumni. 172

bar nekima da postanu humani, bar nekima da postanu pravi ljudi.

VI Duge kompozicije teretnih vagona bez krova i sa krovom. Duga stajanja na usputnim stanicama. Bosanski Novi, 30.6.1948. godine. . Ov~je če.kamo voz za nastavak putovanja. Smještaj u vehkoj školskoj prostoriji. T0!f~ dana, u na~im novinama, objavljena je Rezolu~IJ~v ~nform~tIvnog ~iroa (Informbiro) komumstIcklh partija o stanju u Komunističkoj partijj Jugoslavije. Cit~mo i zapanj~ni smo. O postojanju nekog sukoba I~~eđu nas I Rusa nismo imali pojma, barem vecma nas. .. D~ .}i je ~ako nešto moguće? Dvije socIJahstlcke zemlje u teškom sukobu, a mi smo tako strasno vjerovali u to prijateljstvo. Ono namje bilo kao neki putokaz. . A sada se sve ~uši. Ruše se sva naša vjerovanja, a ml ne znamo ko Je u pravu. Može li pogriješiti Staljin? Pa zar on nije najveći među svima komunistima, vođa prve proleterske države na svijetu. A kako se ruski narod herojski borio za svoju slobodu nedavno? A mi? Naš Tito? Pa i mi smo se borili. I pak zar ne bi trebali više vjerovati prvoj proleterskoj drŽavi i njenoj partiji? . Ali, kako to oni, ustvari, pišu kao da ništa ne znajU ~ nama! .!vr~e da se kod nas namjerno pro~odl neprIjateljska propaganda protiv Sovjetskog Saveza. Zaključujemo ovako u sebi. Mi volimo Sovjetski Savez, a oni pišu da nas naša Partija uči da ih mrzimo. Mi sa entuzijazmom obnavljamo razorenu domovinu, a oni kažu da nas prisiljavaju na to. Sa .,?go.rčenjem smo komentarisali dijelove Rez~lucIJe, Jer s~ na~ pogađali u živac. Koliko je mem poznato, mko IZ naše generacije nije se ni tada, a ni kasnije, opredijelio za Rezoluciju Informbiroa. Poslije podne, tog istog dana, doputovale su neke majke iz Prijedora sa namjerom da nagovore svoje sinove i kćeri da se vrate kući, jer su mislile da će doći do rata između nas i Rusa. Ne sjećam se, nažalost, da li se neko od brigadira tom prilikom vratio kući.

VII I?olazak u krug radnih brigada trajao je nekohko dana i zbio se u večernji suton. Zapamtila sam ogroman prostor pometen vrijednim tukama brigadira. Okolo barake. Zastave. Naša prva

večera

u brigadi. U limenoj vojničkoj porciji crna kafa (cikorija ili nešto slično) i komad kruha. Mali šok. Poslije večere ruski film na ekranu pod vedrim nebom - "Major Buločkin". Zauzimamo najbolja mjesta (sjedamo na zemlju) i večera nije više važna. Fizički rad za neke od nas je bio težak, ali naša osjećanja su bila dirljivi mladalački zanos. Ove radne akcije nipošto nisu imale za cilj odgajanje (posredno da), one su bile potrebne radi obnove i izgradnje zemlje. Mi smo to znali i osjećali

smo da je to naša najveća dužnost, pa čak mjerilo patriotizma. Takva su bila vremena. U takvom vremenu i mi smo rasli i nije neobično ako je neko u svom prevelikom zanosu zaboravljao na obične stvari što život znače, jer čovjek je slab i kad ima veliko srce. A čovjek se mora uvijek iznova dizati. Tatjana JELAČA

BILI SMO I TAKVI Kako proletiše te lude ili pametne godine? Kuda se rasuše one divne i manje divne djevojke? Gdje su oni nekadašnji momci što su svojim razrednicima nehotično darovali čir na stomak, a hotimično na "Poljani" driblinzima i neodbranjivim volejima oduševljavali navijače ondašnjeg prijedorskog "Jedinstva"? Jesu li ondašnji skojevci još uvijek u jurišu svjet~ke revolucije? Sta bi sa onom grupicom "mondena": nose li jednako uspješno, umjesto ondašnjih "na sprat" gumiški, spratove ovih decenija koje proletiše, kako već rekosmo, ludo ili pametno? Eto, odlučih se, neka o mjestu i ulozi najznačajnije kulturno-prosvjetne ustanove, od Ključa i Sanskog Mosta do Bosanskog Novog i Dubice, pa čak do Dvorana Uni, govorepozvaniji: politički radnici i nekadašnji đaci naše ponosne prijedorske gimnazije, aja ću , radi osvježenja, dase sjetim humorističkih trenutaka onog naraštaja iz kasnog ljeta 1944. Naraštaja s kojim sam imao sreću da pođem u pravu Partizansku gimnaziju u poluoslobođenoj, našoj BH RepUblici. I da počnemo. Naprimjer, od Zdenke Jungić? Mileve Đukić? Perse Bajić? Ko se ne sjeća tih vodećih ljepotica iz tri generacije? Nismo ih zvali seks-bombama, ali su Zdenkine bijele potkoljenke, Milevin stas, kombinovan sa čarnim pletenicama i zelene oči Perside Bajić djelovali razornije na srca muške polovine 9imnazije i tri četvrtine ostalog Prijedora od "Stuka" i "Meseršmita" koji su počesto sa banjalučkog ili zagrebačkog aerodroma nadlijetali našu Partizansku gimnaziju u gradu na pitomoj Sani. Sjećam se, tako, jednog gimnazijalca koji je zbog Zdenkinih dokoljenki sanjao prvi erotski san

koji je otprilike ličio samo na današnje reklame za čarape .

Sjećate li se, drugovi ondašnji, kako smo imali siromašnu erotsku fantaziju, pa ipak smo bili srećni i prezadovoljni kad samo ugledamo Milevu, a da ne govorimo koji li su to bili srećnici što su uhvatili osmjeh zelenooke ili plavooke Perside, koji je, možda, bio upućen nekom osmom ili devetom zanesenjaku. Tako je jedan moj vrli prijatelj zbog jednog ovako krivoprosuđenog zelenookog pogleda pio predratni Bajerov aspirin (posuđen, putem rođačke veze, od jedne ugledne gospođe prijedorske) i umjesto da poslije tri noći konačno zaspi - i četvrtu je proveo budan, ali kupajući se u znoju svog mladog usaojskog tijela. Ni potpisnika ovih redova nije mimoišla ova Amorova deveta ofanziva. Sjećam se kina "Mrakovice" , sjećam se jednog riđokosog ženska, sjećam se da je došla u Prijedor iz nekog hercegovačkog gradića, ni ime joj ne znam, ali pamtim kako mi prilazi u društvu moje rodice koju sam namolio da me upozna; kažem, sve pamtim i njene grgurave pletenice i ona šarenkasta bedra kako bljeskaju dok mi prilaze ... A onda je nastao košmar i strah kakav nikada ni do današnjeg dana nisam doživio. Ničeg se ne sjećam: ni kako, ni kuda sam pobjegao, ali pouzdano znam da sam se osvijestio negdje na balkonu i u drugom poluvremenu filma "Sekretar Rajkoma". Zbog opisanih okolnosti film, ustvari, tada nisam ni vidio, ali sam to obilato nadoknadio i 32 (trideset dva) puta ga gledao, jer je film na svakodnevnom repertoaru(čak i ponedjeljkom) bio punih 200 i više dana. Sjećam se tako kako su Kozarčani čak iz dubičkog sreza sa barjacima dolazili da gledaju ovaj ruski film; pamtim da se njemački špijun zvao Orlov, a i vi se sigurno sjećate kako su Kozarčani iz

173 O'

OO

punog glasa dobacivali partizanskom ruskom komandantu: "Ne vjeruj mu! Laže! Izdajnik! Majku mu ustašku!" Iz tog doba simpatične skojevske prenaglašenosti i plemenite naivnosti ovih boraca za našu svijetliju perspektivu, sjećam se predavanja jednog omladinca iz neke partizanske brigade o izgradnji budućeg socijalizma u oslobođenoj Jugoslaviji. Treba napomenuti da smo mi gimnazijalci odslušali to predavanje (predvođeni našim razredQim političkim strategom Ademom Filipovićem, Sepom) dok je mrski okupator još uvijek bio u Banjaluci, Dubici, Novom. Budući da je ovo predavanje bilo sa diskusijom, pitanje po . pitanje, povede se riječ i o sudbini buržoazije u budućoj proletersko-seljačkoj zemlji. Nacionalizovaćemo banke, fabrike! Oduzeti kulacima zemlju! - Grmio je simpatično zajapureni predavač. - Neće više oni imati te ovo, te ono: neće više biti šešira! Ni kišobrana neće biti! Sve su to rekviziti buržoazije! - A kaloše? - usudi se neko da priupita. - Ko to pita? Nek' ustane! - zasikta predavač - to je, drugovi i drugarice, diverzija! - Tako je ! - zagrajasmo - neka ustane! Ipak, taj sumnjičavac ne ustade, a uvrijeđeni usaojaši i skojevci nastaviše sa analiziranjem ne samo buduće Jugoslavije, nego i čitave planete jer smo svi bili ubjeđeni da treba samo dati znak, pa da počne svjetska revolucija. Pored političkog, otpočelo je i kulturno uzdizanje. Preko razrednih, a pogotovo u centralnim gimnazijskim novinama, pojaviše se budući pisci, objaviše prve pjesme sa naslovima: "Sloboda", "Zastava", "Obnova". Na prvim centralnim novinama izvodio je svoje kaligrafske egzibicije čuveni Fikret Ibrahimpašić, u to vrijeme jedina štamparija (razumljivo-ručna) u čitavom Prijedoru. Sjećate li se, drugovi stari, onog ogromnog plakata Fikretovog na pet pak-papira sa natpisom: Grand ples - Fiskulturni dom - početak u 18 h. Svira (Ne džez-nego) đez Pipo! (Radi objašnjenja mlađima: drug Pipo svirao je na harmonici dugmari, a pratio ga je samo na bubnju, takođe čuveni u to vrijeme Zombra). Pa ipak, za nas je Pipo-đez bio značajniji od nekog Amstrongovog ili Mantovanijevog ili šta ja znam kojeg kasnijeg, po redoslijedu saznavanja, džeza iliti orkestra. Ijoš dopunsko objašnjenje: ondašnji hit ples bio je valcer, a hit mejodije: "Domovino moja", "Oj oblaci tanani" i "Siroka strana moja rodnaja", a onda polako preko "Dunavskih valova" i "La Palome", negdje tek 47-e,ya možda i 48-e, Pipo-đez uvrsti u svoj repertoar "SeprIju". I tako, uz "Muzem krave svaki dan i u štali imam stan ... " otpoče ludi bugi - vugi period. 174

Kad je od neumornog štampopisca, a već i firmopisca Fikreta preuzeo centralne gimnazijske novine poznati prijedorski "monden" Bato Bjelić, čovjek koji je pored svojih crtački h sposobnosti, stavio prvu kravatu u poslijeratnom Prijedoru (i za to nekima bio i pomalo sumnjiv), jedan osrednji fudbaler, neki crnopurasti dječačić, po nadimku Đido, bio je samo urednik zidnih novina V razreda i da bi svoje novine učinio ljepšim prepisivao je svaki članak tušem i štampanim slovima, a u zaglavljima članaka o Petru Kočiću, Zmaju, Njegošu, Savi Kovačeviću ili Staljinu, pojavile su se i prve ilustracije: portreti naših kulturnih veličina i brkovi našeg kasnijeg ljutog političkog protivnika, a onda genijalnog generalisimusa Josifa Visarijonoviča.

U tamovremenoj "kulturnoj" revoluciji, syadašnji direktor prijedorskog pozorišta Meho Cirkinagić, (sa Draškom Popovićem, najboljim halfom u istoriji prijedorskog fudbala), bio je profesor fiskulture. Nismo imali vratila, konje s hvataljkama, diskove, strunjače i druge raznorazne fis-rekvizite; imali smo samo jednu pravu han-granatu (za mlađe: ručna bomba njemačkog Vermahta) iz koje je, razumljivo, bio izvađen eksploziv i bacali smo je na smjenu, jednako poletno kao i "kamena - s ramena". Ipak, bili smo najpoletniji kad bi nas profesor podijelio "na dva gola", a mi zaglavinjali za prvom gimnazijskom loptom koja je s polja bila sva iskrpljena, a iznutra naduvana svinjskim purnjakom, jer u to vrijeme unutarnja guma za fudbal bilaje nedostižnija nego danas "mercedes" ili vikendica na plavom Jadranu. Sjećate li se, drugovi stari, prve gimnazijske ekskurzije na prvi Zagrebačkiyelesajam? Sjećate li se i kolektivnog odlaska na Salatu, na tenis-meč Jugoslavija - Italija? Oduševljeni Punčecom, Mitićem i Paladom koji smlaviše !talijane sa 4: l, prijedorski gimnazijalci obnoviše u gradu na Sani bijeli sport. Od rekvizita imali smo samo par oguljenih loptica, umjesto mreže razapesmo konopac na starom tenis igralištu, a I van Kobau, u stolarskoj radnji svog oca, napravi prve poslijeratne tenis-rekete, razumljivo drvene. Tek povratkom Bore Bogovića iz izbjeglištva u Beogradu, ovaj najdUhovitiji gimnazijalac moje generacij~, donese i prvi pravi teniski reket, čuvene marke: "Slezinger". Kobau razgleda to tehničko čudo i napravi svoju varijantu Slezingera: drveni ram iste dimenzije, slično i lakiran, ali neravnopravne mrežice, doduše ispletene od najboljeg kanapa" čak navoštenog, ali ne jednako tvrdog kao kod Slezingera. Pa ipak, kako reče Njegoš: "AI' u ruke Mandušića Vuka - biće svaka puška ubojita", i u rukama Bogovića, Ratka, Kobaua ili pomenutog Diđe, Ko~auov reket, protiv nekog bezveznjakovića i sa Slezingerom,

pobjeđivao

je najčešća sa 6:0 ili 6: l. Sjećate li se, stari gimnazijalci, prvog teniskog trenera volontera Veljka "Holivuda"? Sjećate li se izgradnje novog igrališta i sa njim nove i uspješnije generacije Acike i Kalembera koji vinuše poslijeratni prijedorski tenis do republičkih visina? U to vrijeme obe "Jereze" (i ona na pijaci, i ona kod osnovne škole), danonoćno su tekle, iaklo su obe smrdile na pokvarenajaja, česti artikl kojimsu gadani poslanici ove predratne, nazadne, reakcionarne itd, buržoaske političke stranke Prijedorčani, koji su vjerovali u ljekovitost ove sumporasto-bljutave vode, neumorno su je pili. A kako je teklo vrijeme, tako su i tekle omladinske (u ono vrijeme dvomjesečne) rl!,dne akcije: Brčko­ Banovići, Samac-Sarajevo, Zeleznik, Stadion JNA ... Vraćali smo se sa barjacima, ponosna čela, neuhranjenih tijela, ali grlate pjesme: "Gdje su bile šume, bregovi i polja" ... Sjećate li se, drugovi stari i drugarice davne, one naše 5 puta udarne prijedorsko-bihaćke brigde? Sjećate li se onih velikih dana izgradnje i prvih rezultata poraslog standarda kojije u ono vrijeme bio najopipljiviji za onog koji je uspio da kupi prve Batine pati ke? Kažem uspio,jer vas podsjećam na one redove koji su se znali formirati i pred ponoć, pa čekati sve do jutra, kada bi poslovođa otvorio prodavnicu i saopštio neumoljivu činjeniCu: dairnasamo 30pari patika, a u prozeblom i neispavanom redu stotinjak i više ljudi, Trebalo je ne gurati se -nego hvatati, da bi se došlo do takve dragocjenosti kao što su onda bile platnene patike! Zato nije ni čudo što smo ih s ljubavlju bijelili cinkvajzorn, a tušom crnili radi kontrasta donova i tako s bijelim tenama na nogama, obučeni u očevo ili nekog strijeg brata predratno, a sada prekrojeno odijelo, poneko i svečano teget-plavo, jedno vrijeme. Tako obučeni istovremeno sa onim maramama o ko kose, šepurili se pred Milevama, Timkama, Zorama, Verama, ili Eminama, čije su nožice, takođe, krasile cinkvajzorn uljepšane patike. Sa ljetom bi se čitava gimnazija i pola Prijedora preselila na Sanu po kojoj smo vozikali čamce i prve prijedorske laste (sandoline); na obalama su, već privatnim i pravim fudbalskim loptama igrane non-stop utakmice, ne na vrijeme, nego do 10 ili čak 15 golova. Meša Ibrahimpašić, najčuveniji i najnepopraVljiviji dribler naše generacije, znao je u zanosu svog lijevonogog žongliranja da zaboravi i loptu, ali kada bi izvodio slobodan udarac Muamer Đulkić - najbolji matematičar razreda (iako sa Nikolom Vukotom Vudlijem, Ismetom Ibrahimpašićem i pomenutim Mešom, član "SRNA" - tako smo zvali najtankonogije medu nama) svi golmani v

-

morali su da strijepe, jer tanke Muamerove noge imale su snagu dinamita. Za to vrijeme slabiji, iliti Ijepšti pol, izlagao je mladalačke kožne pore infracrvenim zracima poslijeratnog i zato baš nekako toplijeg sunca. O ko divnih i bistrookih naših drugarica - ljepotica, svirale su preteče dolazeće seksualne revolucije na predratnim gitarama, jer još nije bila obnovljena proizvodnja novih, pjesme poput: "A kad padne noć - šta nama pruža čarobna moć" ili "Aoj curo Jošo - ja bi tebi došo ... " Velinka Popović, sestre Žderić, Murselovićka, Vera, Zora, Milanabanjalučanka nadmoćno su mjerkale ove platonske udvarače, a poneka zrelija očijukala sa neplatonskim znalcima onoga što je neumitno dolazilo. Jednog takvog, čini mi se najtoplijeg ljeta, pojavio se na rijeci i prvi čamac na dva vesla. Radi autentičnosti i da bi se možda uspoređivalo, u tom čamcu veslala su 4 gimnazijalaca iz našeg naraštaja: njegov vlasnik, sin predratnog direktora Branka, danas ljekar ginekolog, §ada negdje u Njemačkoj, a onda graditelj "Zeleznika" Borivoje Boro Bogović; zatim sin bivšeg trgovca, sada ljek~r ginekolog i internista, onda takođe graditelj Zeleznika - Sergije Srđo Kecman; treći veslač bio Je sin u ratnom vihoru Ubijenog Qravoslavnog sveštenika, graditelj ondašnjeg Zeleznika, a sada dr arheologije i direktor Narodnog muzeja u Beogradu - Vladimir Vlado Kondić Pop i, kao četvrti, sin učiteljski, onovremeni akcijaš, a sada pomalo književnik i nešto više slikar - Jovan Spremo, Đido. I tako njih četvorica, po socijalnom porijeklu iz takozvane sitno-buržoaske klase, raskrstivši sa tamnom prošloću, eksploatatorskog, nazadnog, preživjelog itd. klasnog društva, zaploviše u novo, u kome se, istina, pojaviše opet šeširi, kišobrani, pa čak i kaloše, ali, ipak, na nekim novim ljUdima. U njihovim srcima ostade sjećanje na onaj davni Prijedor i našu staru Gimnaziju kojoj, kao što nekoj zaslužnoj staroj radnici dadnu orden i penziju, sada usmjeriše društveni uslovi i nove potrebe u p,raktičniji oblik i novije ruho. Obe "Jezere" su presušile, ali Sana još teče. I neka teče; voljele su je generacije čelnika legendarne kozarske epopeje: Mladen Stojanović, Braća Midžić, Marjanovići, Kapetanovići, Bašići;

jednako ju je voljela poslijeratna generacija usaojaša i skojevaca, vole je i današnji diskoklubaši, voliće je i njihovi potomci. Ali Sana je i Prijedor, a Prijedor je, da se zna, punih 60 godina bila i njegova gimnazija. I zato: čast joj i čest! Jovan SPREMO

175

,I i

PROFESOR VERŠIĆ - NAŠ UZOR ČOVJEKA I PEDAGOGA Kroz našu gimnaziju prošli su mnogi profesori i svaki je ostavio neki trag na učenike i grad u kome je živio i radio. U našem sjećanju na njih posebno mjesto zauzima Marko Veršić. Bio nam je profesor, razredni starješina, direktor, a iznad svega drug i prijatelj. Negdje u junu 1939. godine, stariji učenici su pronijeli vijest da dolazi novi profesor geografije. Učenici, u tim prilikama, uvijek radoznali, željeli su da doznaju i nešto više. Vijest je išla od razreda do razreda, i dok je stigla do nižih odjeljenja, poprimila je prilično velike dimenzije. Od njih je jedna ipak bila najtačnija. Novi je profesor bio visok i snažan čovjek, pravi predstavnik kršne Dalmacije. Iako ozbiljan, više strog, njegove plave oči i blagi pogled, ostavljali su suprotan utisak na nas đake. Uskoro smo svi otkrili njegov očinski odnos prema svakom učeniku. Nismo tada ni slutili koliko ćemo biti vezani za tog čovjeka. Naši putevi su se ukrstili i u ratnoj i poslijeratnoj školi. 1941. godine Marko Veršić, koji je došao u Prijedor kao opredjeljeni demokrata, ispoljio je u: našoj sredini svoje ljudske vrijednosti. Ratni vihor je počeo danosisasobomone koji su bili slabi i kolebljivi, a Marko Veršić je stajao čvrsto kao hrast koga nikakav vjetar nije mogao da pokrene. U roku od nekoliko dana, mnogi profesori morali su da se sele u Istru, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju, jer nisu bili poželjni u novoj državi tzv. NDH. (Otišli su iz naše sredine profesori: Pavić, Đurović, Kostić, Kačić, Pulec, Milojević, Uhlik itd.) U ovoj teškoj situaciji mnogi su izgubili hrabrost i prisebnost. U tim trenucima Marko Veršić pruža ruku ljubavi Milici Dobrić, prof. geografije. To je bila divna žena, Beograđanka koja će uz Marka Veršićaostati neko vrijeme u našoj školi. Ovaj njegov gest što se oženio Srpkinjom, ustaški zločinci mu nisu mogli oprostiti. Nisu mu mogli oprostiti što je čestit građanin i patriota. To je bio razlog da u njega posumnjaju. Kao najsavjesniji profesor prijedorske gimnazije, koja je u ratu izgubila više razrede, onje vodio brigu o radu škole, učenicima i školskoj dokumentaciji. Zahvaljujući njemu i profesoru Petrašu, spasena je 1942. godine· sva najvažnija 176

Prof.

Veršić

Marko

školska arhiva koja je prenesena iz gimnazijske zgrade u kuću profesora Petraša. Gimnazijaje tada postala vojna kasarna u kojoj su se smjenjivale vojske. U očima đaka i građana Prijedora, profesor Veršić je uživao sve veći ugled, a posebno se potvrdio 1942. godine oslobođenjem Prijedora, kada je izabran za člana gradskog NOO Prijedor. Godine 1943. Markova supruga Milica izbačena je iz škole kao nepoželjna, a to je bila i opomena, za mogući odlazak u logor. Profesor Veršić je tada, sa od talijanskom propusnicom dobivenom talijanskog konzula u Banjoj Luci, preko noći otputovao u Dalmaciju, u svoj zavičaj. To je bio jedini način da se ukloni iz Prijedora u kome su vlasti progonile i hapsile napredno orijentisane ljude.

Na dan 21. maja 1945. godine profesor Veršić se sa porodicom vraća u Prijedor sa željom da medu ovim ljudima, koji su ga toplo prihvatili od prvog dana, nastavi svoj rad. Radio je kao profesor u prvoj školskoj godini, koja je počela aprila 1945. godine, a završila se 15. avgusta 1945. godine. U novoj školskoj godini postavljen je za direktora gimnazije, koja je ponovo dobijala i više razrede (peti razred). Profesor Veršić sada više nije bio "novi profesor" već naš stari, dobri profesor Marko. U isto vrijeme radio je kao društveno-politički ijavni radnik na drugim poslovima. Bio je u Komitetu, u Sreskom odboru NOF-a i na svim mjestima gdje je trebalo raditi. U nedostatku profesorskog kadra, profesor Marko Veršić je bio takoreći univerzalni nastavnik. Predavao je latinski jezik, filozofiju, istoriju, Ustav i geografiju. Bilo nam je uzor i bili smo preponosni što možemo da primamo znanja toga velikog čovjeka. Njegov ljudski i roditeljski odnos, svi smo osjećali. Imao je uvijek vremena i strpljenja da svakog učenika sasluša, shvati i pruži pravi savjet. Nepogrešivo je bio pravičan, realan, ali i oštar.. Uživao je veliko povjerenje kod svakog učenika. Nastojao je da svojom riječju sve "nesrećne" vrati normalnom radu, tražeći od nas ne samo da učimo nego da i u vanškolskom radu pokažemo što znamo i što možemo da učinimo. Medutim, i njemu se dogodilo da je zapao u jednu tešku psihičku krizu. Bili smo tada VII razred i svi smo osjećali da nešto s njim nije u redu,

da nešto teško preživljava. Uzdržavao se da ne ispolji svoja osjećanja, te kao svaki dobar pedagog, pokušao je radom da odagna crne misli koje su ga proganjale. Toliko smo ga svi voljeli i dobro poznavali da smo bili svjesni da se radi o nečemu velikom. Čini nam se da smo tada bili već odrasli, pa smo nastojali, da odmjerenim držanjem, dobrim učenjem, bar malo da ublažimo njegovo neraspoloženje. Ta naša nedoumica je nestala, jer se uskoro pojavio u razredu čovjek koji je pozvao profesora Veršića i saopštio mu da ide kući, pošto mu je umro sin. Kada smo saznali razlog, u razredu je nastao tajac, niko se nije pomjerio s mjesta. Svi smo tada saosjećali sa našim profesorom. Danas, tek pravo shvatam o kako je teško biti vaspitač, kako je teško i naporno, ponekad, svladati sebe, biti čvrst i nastojati prikriti lična, unutrašnja preživljavanja. Nakon ispita zrelosti, prve poslijeratne generacije velikih maturanata, profesor Veršić je otišao na novu dužnost u Bihać . Nismo ga nikad zaboravili. On je bio i ostao naš uzor, i trudile smo se, koliko smo mogle, da slijedimo njegov put. Sjećanja na profesora Veršića je sjećanje na naše školovanje i predstavlja naše pravo bogatstvo. Misao na to davno vrijeme tlvijek je uzbudljivo, a sa sjećanjem na profesora Veršića ostala je i ostaće neizbrisiva. Dušanka VUKOVIĆ, ZoraDABEK

Bogatila nas je znanjem za cijeli život VRAĆANJE USPOMENAMA Dana 6. septembra 1947. godine, ušla je u tamno-sivo zdanje gimnazijske zgrade uPrijedoru na čijoj fasadi su se još vidjeli tragovi stravičnih kuršuma, još jedna mladost, još jedna generacija. I ona je sobom donijela žagor, razdraganost, mladalačke nestašluke i smijeh, koji je odzvanjao prostranim hodnicima ove ustanove. Rast ove generacije bio je identičan rastu naše socijalističke samoupravne zemlje. Preživjeli smo Rezoluciju Informbiroa, ekonomsku blokadu, siromaštvo i neimaštinu. Ali optimizam i upornost 12 PRIJEDORSKA GIMNAZIJA 1921 - 1981.

nas nikada nisu napuštali. Doživjeli smo i Staljinovu smrt, i prve radne akcije, i početak samoupravljanja. Sazrijevali smo i stasavali pod budnim okom naših učitelja i vaspitača, naših voljenih profesora. Neizbrisiv trag u nama ostavili su i dio Jebe u nas pretočili: Angelina Dovrtelj, Meho Cirkinagić, Beba Mitrinović, Mladen Kajfež, Drago Simičević, Srećko Katavić, Brane Martić, Mišo Grdžić, Siniša Blagoje~ić, Dževad Fazlić, Midhat Kerenović, Aleksa Sćepanović, Duša Spasojević, Zora Nikolić, a iznad svih naša 177

dugogodišnja, voljena razrednica Dragica Šimunović. Njoj dugujemo neizmjernu zahvalnost za ljubav i brigu kojom smo bili okruženi, za prijekore i savjete koji su nam bivali upućeni. Bodrila nas je i vjerovala u nas. A mi smo joj se odužili time što smo se trudili da budemo pokretači i nosioci svega progresivnog u našoj gimnaziji. Po završetku osmog razreda, donesena je odluka da se organizuje maturaina ekskurzija duž obale Jadranskog mora. Većina učenika nije imala finansijskih mogućnosti, pa je u dogovoru sa Opštinom, organizovana radna akcija na podizanju nasipa kod mosta na Sani, na mjestu gdje se nalazi ušće Bereka u Sanu. Svi učenici su svakodnevno, poslije nastave, učestvovali u akciji, a sredstva koja su dobivena na ovaj način, bila su dovoljna za ekskurziju svih maturanata. Dobra organizacija i potpuni uspjeh ekskurzije ostali su u najljepšoj uspomeni svih učenika. U najljepšoj uspomeni ostale su i mnoge anegdote iz našeg đačkog života. Izmedu mnogih bilježimo samo jednu: neki učenici bili su strastveni planirani, pa su gotovo svakog vikenda, zajedno sa profesorima, takođe zaljubljenicima u planine, išli na Kozaru. Profesori i učenici su se dogovorili da u takvim prilikama budu ravnopravni drugovi . i da uobičajeni odnos profesor učenik ne važi. Okuražen ovakvim dogovorom,jedan od učenika, A.Đ. koji je imao slabu ocjenu iz fizike kod profesora Drage Simi čevića, reče mu da bi želio da je ispravi. On zamoli profesora, ne da mu kaže pitanje, već samo oblast iz fizike koju treba da spremi za odgovaranje. Tako se "dogovoriše" da to bude dio fizike koji se odnosi na optiku. Već na slijedećem času fizike profesor upita da li se neko javlja da popravi slabu ocjenu ... Smatrajući da "dogovor" važi, pomenuti učenik se odmahjavi,jer je dobro naučio optiku. Kada je izišao pred tablu, profesor reče: "Kaži mi nešto okugličnim ležajevima ... " Učenik, iako pomalo zbunjen pitanjem, zadrži prisebnost. "Druže profesore, mogu li ja prvo da nešto kažem iz optike, na primjer o sočivima, kao uvod na vaše pitanje okugličnim ležajevima!" Uvidjevši da nema šale pomenuti učenik je morao da dobro nauči fiziku od prve do posljednje strane da bi na kraju popravio slabu ocjenu. Sličnih dogodovština bilo je još mnogo, ali ova se i danas prepričava.

Formirali smo OKUD "Polet", priredili podosta kulturno-zabavnih programa za učenike i stanovništvo Prijedora, postali nosioci kulturnog života u našem gradu, stvarali programe za

178

prijedorsku razglasnu stanicu, pripremili i bezbroj puta izveli "Izbiračicu" i "Zajednički stan", organizovali prvu turneju po Bosanskoj krajini (Bosanska Krupa - Bihać, Plitvice), prvi počeli igrati mali rukomet, sačinjavali dio nogometne ekipe "Mladost" koja je u republičkim okvirima igrala značajnu ulogu (Braco Đulkić, Milovan Mrkšić, Hidajet Karabašić, Hidajet Kulenović), igrali tenis, odbojku, vaterpolo i šah, uređivali svoj grad i stvarali mu novi izgled, učestvovali na izgradnji pruge Banjaluka - Doboj i hidrocentrale J ablanica, pisali pjesme, stvarali zidne i usmene novine, čitali Marksa i Hemingveja, zaljubljivali se i patili, i naučili da volimo istinu i ljude. Učili smo i radili, sazrijevali i uzdizali se, i tako mijenjali i sebe i svoju okolinu. Tako je prohujalo naših osam gimnazijskih godina u tempu raznih aktivnosti i došla 1955. godina, završni ispit i tradicionalni štap zrelosti i rastanak. Nakon ispita zrelosti, otisnuli smo se u nove sredine, pošli novim putevima, ali su ostale uspomene na nezaboravne godine gimnazijskog života. I iz naših redova izrasli su korisni članovi društvene zajednice, kreatori i stvaraoci u raznim oblastima: ljekari: Brana Stojanović, Zaim Bilalbegović, Rajko Jeftić, Muhamed Sarajlić, Živko Vidović, Branko Kalember; inženjeri: Mirjana Četić, Hidajet Karabašić, Petar Stogov, Bracan Đurović, Milorad Gaković, Mirjana Sandalj; prosvjetni radnici: Esma Babić, Aleksandar Bojko, Ratib Seferović, Rada Crnić, Dana Zelenika, Hidajet Kulenović; administrativni radnici: Zora Bukva, Đoko Amidžić, Jasna Leskur, Tićo Bosnić; novinar: Muhamed-Braco Đulkić; ekonomisti: Zijad-Ziko Ekinović, Rajko Radanović, Sadeta Mehmedagić, HiJmija Jakupoyić, Asim Sušić; pravnici: Nedžad Serić, Boško Seva; vojna lica: Nikola Knežević, Milovan Mrkšić ... Svake posljednje subote u mjesecu junu, vraćamo se našem gradu i našoj gimnaziji. To je naš najradosniji trenutak. Vraćamo se preko svih tih godina unazad, sjećamo se nezaboravnih gimnazijskih dana, sastanaka kod "Tri šešira", "maturske ekskurzije i pjevamo našu pjesmu "E linda, e moja je deka ... " Vraćamo se svake godine našoj dobroj staroj gimnaziji kao svetilištu, kao izvorištu mladosti i životne radosti i poslije tog godišnjeg susreta ta naša kompaktna generacija postaje mlada za sve te prohujale godine od našeg gimnazovanja. I to će tako biti i toliko trajati, dok bude postojala gimnazija i ova generacija njenih daka. Hidajet KULENOVIĆ - Rajko JEFTIĆ

-,

\-'

IZ ĐAČKIH DANA PREKOBROJNI _

Ljeto 1950. godine. Preg zgradom gimnazije dana staj~la je postrojena njena omladmska rad~a bngada. Onako štrkljast, stajao sam na začelJU. Tu su i moji drugovi, četrnaest~godišnjaci, trećeškolci po ondašnjem ra~govanJ~: . Z~og svojih ~zičkih predispozicija, Rajko J e~tIc I MIlovan Mrkšlć-Čupko, stajali su tek malo dalje od repa. Oni stariji prave se važni. Sa Ivom Kobau popunjavaju sredinu i čelo stroja. Adem Filipović je, ipak , najvažniji. On je kom~ndant brig~de. U njegovim rukama je bila sudbma desetonce prekobrojnih. Pogledi su n~jče~će bili uprti prema začelju . Pogledi s pitanJem: kako izbjeći povratak kućama, od kojih smo čas ranije ispraćeni na svoju prvu radnu ~kcij.~ . Propinjali smo se na prste, figure su se ~zduzlvale. Oči su hvatale Ademovpogled. Shvatio Je. Stroj je napustilonekoliko nesuđenih brigadista iz Sanskog Mosta. . U vagonim~ klase "G", brigada je sutradan stigla na . odredište. Selo Sibinj, kotar i općina Slavonski Brod. I ponovo stroj . Ovog puta opasnost dolazi od čovjeka u bijelom mantilu. Do pravo.~ pregleda nisam ni stigao. Trijaža me IzdVOjila u grupu onih, koje su prethodno pitali: ,,K.~ko se ti zove~, mali?" Tako su pitali brigadiste, kOJI su sutradan Ispraćeni kućama . "Kako se ti zoveš, mali?" - izgovoreno akcentom Slavonca, odzvanja, mi u ušima i danas. Jedno~

FILHARMONIJA Školska 1949150. godina. Veliki odmor. Rukohvat na stepenicama koristim za spuštanje. Tako se brže savlađuje prostor sa drugog sprata. Imao sam sreću. Na razrednicu, profesoricu Bebu ~itrinović? n~išao sam po ateriranju. Tih dana bila Je aktuelna naša ekskurzija u Zagreb. Razrednica je imala namjeru da me upozna sa planom ekskurzije. Pristojnost je nala~ala da je saslušam, iako bih radije na jednu partiju malog fudbala. Izrazila je želju da nas odvede i na koncert filh~rmonijskog orkestra. "Kakav li je to koncert?" - pitao sam se, praveći se da mi je sve jasno. Nepoznata riječ me asocirala na njemačku "viel"mnogo. "Dakle, tu smo!" "Divno, drugarice razrednice. Uživaćemo u muz~ci~anju orkestra od mnogo harmonika. Ih, pa kad Ih JOŠ r~zvuku" - ovog puta mislio sam glasno. U mas.1 đaka razrednica se brzo izgubila. UlazOlce za koncert, ipak, nije nabavila. . U Zagreb nas je odvela. U sjećanju je ostala ~Ivna pr~dstava Hristićeve Ohridske legende. Bila Je to mOJa prva, do sada najljepša predstava. Vječno će živjeti uspomena na takvu razrednicu.

Nedžad ŠERI Ć

NAGRADA NAPUNILA FONDOVE U prijedorskoj gimnaziji sam radio kao nastavnik-profesor od 1954. godine. Za njenog direktora postavljen sam 1970. godine. N a ovaj položaj došao sam poslije provedene verifikacije gimnazija u Bosni i Hercegovini u skladu sa Zakonom o verifikaciji. Na osnovu tog

zakona u gimnazijama su mogli predavati samo nastavnici sa određenim fakultetskim obrazovanjem. Ta je činjenica bila od značaja za efikasnije rješavanje kadrovskih potreba koje su bile veoma izražene, a nisu se mogle riješiti zbog nedostatka stanova za nastavnike. Da bi gimnazija 179

-

mogla nastaviti rad, trebalo je obezbijediti kvalifikovan nastavni kadar, a njega nije bilo bez neophodnih stanova. Stupanjem na snagu Zakona o verifikaciji, većina profesora su dobili stanove, što je imalo uticaja i na poboljšanje kvaliteta u radu ove škole. Istina, verifikacija je u samom početku stvorila i neke teškoće. Naime, nismo imali dovoljan broj profesora iz predmeta deficitarnih struka kakvi su bili: matematika, fizika i donekle hemija, tako da su učenici na kraju godine morali polagati verifikacione ispite pred komisijom sastavljenom od stručnih nastavnika. To je bilo nezgodno i za učenike i za školu, ali moralo se ustrajati. Nema sumnje da je ta mjera znatno doprinijela da se nastavni kadar uprijedorskoj gimnaziji značajnije ustali. Uporedo sa verifikacijom škole u skladu sa Zakonom, došlo je i do promjena u načinu njenog Formirana je Samoupravna finansiranja. interesna zajednica, što je bio nov kvalitet u raspodjeli i dobijanju finansijskih sredstava. Samoupravna interesna zajednica je sredstva dijelila školama po Pravilniku o raspodjeli, a onje, prethodno, morao biti usvojen odstrane Skupštine zajednice. To je bio period kad je primat u finansiranju davan školama sa praktičnom obukom, dakle školama za prirodna zanimanja. Zato je po ovom pravilniku gimnazija dobivala manja sredstva u odnosu na stručne škole (nesamo naša, već i sve škole ove vrsteuzemlji). Sredstva su, inače, dijeljena prema broju učenika. No, škola sa praktičnom obukom u raspodjeli finansijskih sredstava, znano je bolje prolazila nego gimnazija. Zbog toga je, nastavni kadar na gimnaziji imao manje lične dohotke. Za ove teškoće naše gimnazije, kao i za njeno izjednačavanje saostalim srednjim školama, imali su dovoljno razumijevanja organi Skupštine opštine, te su nam, mimo Samoupravne interesne zajednice, dodjeljivali izvjesna sredstva i na taj način kolikotolik g poboljšavali naš materijalni položaj. Skolske 1971/1972. godine u gimnaziji je uvedeno i vrednovanje učenika. Vrednovanje je vršeno po instrumentariju kojeg je donio Republički pedagoški zavod u zajednici sa Regionalnim pedagoškim zavodima. U početnim vrednovanjima instrumentarij je imao dosta nedostataka, ali su oni postepeno otklanjani. Naša škola je pri svakom vrednovanju postizala nadprosječne rezultate. Školske 1975176. godine, zauzeli smo prvo mjesto u vrednovanju znanja učenika iz predmeta koji su testirani, a u ukupnom plasmanu pripalo nam je drugo mjesto. Osvajanje drugog mjesta, donijelo nam je iz fonda za nagrađivanje značajna finansijska sredstva i pomoglo da smo po prvi put popunili sve fondove i nakon 5 godina podijelili naknadu za godišnji odmor. Ovo je bilo i zadnje vrednovanje učenja i 180

rada škola, jer je odlukom RepUbličkog pedagoškog zavoda, vrednovanje poslije toga ukinuto. Profesori gimnazije radili su mnogo na poboljšanju uspjeha učenika. Pomagali su učenicima kadaje to bilo potrebno, ne gledajući na radno vrijeme. Pomoć u savladavanju nastavne materije ukazivala se učenicima najviše tokom ljetnjeg raspusta. Uprava škole, u zajednici sa profesorima, organizovala je svake godine u mjesecu avgustu instruktivnu nastavu za sve predmete, gdje učenici nisu bili u stanju da samostalno savladaju nastavnu materiju. To se pokazalo korisnim, naročito iz predmeta egzaktnih nauka. Svaki učenik, koji je redovno pohađao časove instruktivne nastave, postigao je na popravnom ispitu zadovoljavajući uspjeh. Inače, radili smo pod vrlo teškim uslovima. NastaV!l se odvijala u dvije smjene, tako da su učionice bile zauzete odjutra do uvečer. To namje onemogućavalo da više radimo na kulturnozabavnom životu škole. Odjeljenja su brojala od 35 do 40 učenika, što je bilo preko svih pedagoških normativa. No, ni ti problemi, ma koliko da su bili teški, nisu mogli ozbiljnije narušiti kvalitet znanja i opšteg obrazovanja učenika, što ga je davala prijedorska gimnazija kroz čitav period svoga postojanja. Svaki period u njenom životu imao je, dakle, neko svoje objašnjenje. Period o kome iznosim svoje sjećanje, bio je period njene nove obrazovne verifikacije i period začetka novog sistema finansiranja. ]unuz KARADŽIĆ

.. :.- . C'.•••

UVIJEK JE ZRAČILA KULTUROM Moja sjećanja, na ne mali doprinos prijedorske gimnazije kulturnom životu grada i okoline, vezane su za jednu anegdotu. Bilo je to u proljeće 1956. godine. Poslije uspješne premijere u Amaterskom pozorištu u Prijedoru, sa završnom školskom priredbom, gostovali smo u Ljubiji Rudniku. Te godine izvodili smo dramatizovanu kragujevačku tragediju pod nazivom "Nedopjevana proljeća", čijeg se autora, na žalost, ne sjećam. Nastupali smo u starom Domu kulture u Rudniku (Gornjoj) Ljubiji pred punim gledalištem. Recitovao sam "Krvavu bajku" Desanke Maksimović, ukomponovanu u uvodnom dijelu drame. Po završenom recitovanju, s jednim od drugova it starijeg razreda, koliko se sjećam bio je to F ahrudin Bešić, pošao sam do balkona u želji da još jednom pogledamo neke' dijelove drame iz gledališta. Stisnuli smo se negdje oko zadnjeg reda i uz gotovo nijemo gledalište pratili predstavu. Tišinu gledališta: odjednom je počelo da narušava neko komešanje i sve jači žamor. Na pozornici je tekla scena u kojoj je bila prikazana žena u logoru, okruženom bodljikavom žicom i stražom. Padao jesuton i zarobljenice su sepolako, u grupicama, kretale ka baraci. Jedna od žena je zaostala i polako prišla stražaru pored žice. U trenutku kada mu je prilazila, iz gledalištase začuo nimalo nježan ženski glas: "Kud ćeš, majku ti izdajničku! Kud si pošla!?" Fahro i ja smo se s mukom uzdržali da ne prasnemo u glasan smijeh. Kasnije smo shvatili da je izvođenje drame u punoj mjeri zaokupilo gledalište i da je to bio najveći kompliment našoj , uspjeloj predstavi. Skolskog druga Dragana Antonijevića, kojije igrao stražara, još uvijek, ponekad i danas u šali oslovirno sa "Posljednji repić iibermenscha", kako je ličnos~ str~žara u drami na jednom mjestu nazvao njen pIsac. Za izvođenje kraguj evačke tragedije čvrsto je vezano i sjećanje na profesora Dobrivoja Vasića,

jednog

od

nekim

čudom

preživjelih sa Ovaj drag! čovjek, kojeg zazvaše "Cika Dragi", a mnogi ga se jedino pod tim nadimkom i sjećaju, ne bi zadugo u našoj sredini. Godinu, dvije, možda i kraće ili nešto duže, ali svakako ne zadugo. Tih godina izvodili smo sa nejednakim uspjehom i druge predstsave, među kojima je posebno uspjela Trifkovićeva ,,Izbiračica". Građanstvo je redovno tražilo reprize ovih priredaba prijedorske gimnazije. Predstave smo izvodili i u okolnim mjestima: LjUbiji, Kozarcu, Čirkin Polju, Bos. Dubici i Sanskom Mostu.

kragujevačkog stratišta. svi učenici odjednom i

Ne mali broj profesora i učenika naše gimnazije, aktivno je radio u Amaterskom pozorištu i RKUD "Mladen Stojanović". U gimnaziji je u to vrijeme radilo OKUD ,,,Polet", u o kvim kojeg su pored dramske djelovale muzička i horska sekcija. Malo se koja priredba u gradu mogla zamisliti bez nastupa džez orkestra "Poleta", čiji su članovi u isto vrijeme aktivno radili i u muzičkoj sekciji RK UD "Mladen Stojanović". Pri školi je aktivno djelovala i literarna sekcija "Petar Kočić". U zgred da spomenem dasu učenici i profesori gimnazije, u ne malom broju, bili uključeni i u rad sportskihv društava (DTV "Partizan", NK "Mladost", i "Zeljezničar"). Ova generacija gimnazijalaca je u drugoj polovini šeste decenije o.v. osnovala i prvi vaterpolo klub u Prijedoru, koji se takmičio u republičkoj ligi. Ovi i mnogi drugi primjeri pokazuju daje naša dobra stara gimnazija, kroz cijeli period, bila svojevrstan izvor mnogih kulturnih aktivnosti koje su se vrlo uspješno odražavale na kulturni život Prijedora i njegove okoline. Oko tih aktivnosti podjednako se okuplja i radnička i školska omladina. Bilo je to, ako se ne varam, vrijeme procvata kulturnog amaterizma u Prijedoru, u kojem je, istinsko i najbrojnije žarište bila upravo Prijedorska gimnazija. Esad MEHMEDAGIĆ

t8L

TRI USPOMENE IZ ŠKOLSKE KLUPE

1. Neuspio protest Išao sam tada u III-a razred. Bila je kasna jesen 1962. godine. Lijepo vrijeme je potrajalo duže nego obično, pa smo časove fizičkog vaspitanja održavali u (adašnjem dvorištu gimnazije. U školi smo, kroz omladinsku organizaciju, nastojali da se izborimo za izgradnju asfaltiranog igrališta u dvorištu gimnazije. Kao omladinska organizacija škole, uspjeli smo zainteresovati za tu ideju i Opštinski komitet omladine, a i nekoliko mlađih građevinskih tehničara koji su nam obećali besplatnu stručnu pomoć. Sve to smo činili iz jednog jedinog razloga: tadašnje gimnazijsko dvorište bilo je posuto crnom šljakom koja se uvlačila u svaku poru oznojenog tijela, a tu smo održavali časove fizičkog vaspitanja u vrijeme lijepih dana. Uz svu tu muku, samo jedna obična pumpa u dvorištu pomagala bi nam da se nakon časova fiskulture malo osvježimo i operem o lice i ruke, kako bismo mogli prisustvovati slijedećim časovima. Ali, pranje je dolazilo u obzir samo kada: je pumpa radila, a to i nije bilotako često. Shvatili smo da je izgradnja asfaltiranog igrališta sku pa, ali nismo se mogli pomiriti s tim da ravno sa prašnjavog igrališta idemo na čas neumiveni i da moramo kriti ruke ispod klupe da se ne vidi degutirajuća prljavština. A bili smo i u godinama, kada je i djevojakama i mladićima, teško takav proći polije nastave kroz grad na putu do kuće. Pošto naše mnogobrojne intervencije kod nastavnika fiskulture i tadašnjeg direktora gimnazije, da se bar pumpa osposobi za normalan rad, nisu urodile plodom, naš III-a razred - a u njemu je bilo dosta članova školskog komiteta omladine - poslije jednog časa fiskulture odluči da kole~!ivno ?apu~ti slijedeća dva časa psihologije i to VrIjeme IskOrIsti za odlazak na Sanu i pranje. Dogovoreno, učinjeno! Naš povratak smo tempirali pred kraj drugog časa psihologije. Nadali smo se, a pomalo i bojali da će nas u razredu dočekati direktor sa predmetnim nastavnikom i razrednikom. Bili smo uvjereni da će ova naša demonstracija konačno dovesti u red pumpu, a možda i nešto više od toga. 182

Približavali smo se školi, i rekao bih da smo se kao ljudi koji su učinili koristan korak u traženju rješenja jednog, za nas veoma značajnog, problema. Međutim, na ulazu u školu čekalo nas je veliko razočarenje. Podvornik škole, teta Asima, reče nam da je profesor N edelj ko Đenić poručio da ne može održati časove psihologije,jer je zauzet i da nam to ona nije mogla ranije saopštiti,jernije našla nikog 09 nas u školi, niti oko nje. J oš dugo vremena pumpa je bila pokvarena, a mi na časovima psihologije i na putu kući prljavi. Ali, više nismo bili ni pretjerano glasni, a i Sana nam se činila suviše daleko. osjećali

2. Gest profesora Đulkića Profesor Muamer Đulkić predavao nam je matematiku. Bio je vrlo strog, ali smo ga cijenili ne samo kao principijelnog i pravednog, već i kao profesora koji je umio od brojeva i apstraktnih formula napraviti zadatke koji su pobuđivali interes da se traži rješenje. Njegovi su zadaci uvijek bili vezani za interesantne probleme s kojima se čovjek suočava u svakodnevnom životu, posebno kada se nalazi u prirodi. Bilo je, medutim, i dosta onih kojima se brojke i matematika nikako nisu mogli pretvoriti u zanimljive probleme i zadatke. Imao sam školsku drugaricu koja je sa mnom išla, u isti razred od prvog razreda osnovne škole. Ona je bilajedna od onih kojima je jezik brojeva bio skoro neprevidiv . Trudila se da savlada gradivo iz matematike i profesor Đulkić joj je to priznavao javno. Ali, ocjene iz matematike su joj bile slabe. Pisali smo posljednju pismenu zadaću iz matematike u gimnaziji. Za nju je to bio još značajniji momenat, jer je ocjena ove zadaće odlučivala da li će joj popravni ispit upropastiti posljednje školsko ljeto i onemogućiti neke planove za upis na fakultet. Znao sam da se dosta pripremala za ovu zadaću i radila ozbiljno i uz instruktora. U razred je ušao profesor Đulkić, podijelio zadaćnice, zadao zadatke i, kao i obično, upozorio da će najstrože kazniti prepisivanje. Zatim je, kao i toliko časova prije toga, stao uz prozor razreda i pitajući nas za dozvolu zapalio cigaretu.

J a sam spadao u red onih kojima je matematika, kako smo govorili, "išla od ruke". A i zadaci su bili, kako je to znao reći profesor Đulkić, "narodni". Uspio sam brzo završiti tri zadatka zadat a mojoj grupi. Onaje sjedila sa mnom u klupi i imala drugu grupu zadataka. Znao sam šta joj znači ovaj pismeni, a vidio sam da neće uspjeti sama da mnogo uradi. Nije bilo mnogo vremena do kraja časa, a ona je završila tek jedan zadatak i započela drugi. Pošto sam ga znao izraditi, izradio sam joj drugi zadatak. Dodajući joj papirić sa rješenjem, pogledao sam prema prozoru i vidio da je profesor primijetio šta se desilo. Gledao nas je jedno vrijeme uporno, zatim se neprimjetno nasmiješio i nastavio gledati kroz prozor. Nisam joj pomogao raditi treći zadatak, a ni ona to nije tražila. Znali smo oboje da bismo time zloupotrijebili gest profesora i prećutno smo se složili da to ne možemo i ne smijemo učiniti. N edugo poslije toga, profesor me je zaustavio na hodniku i raspitivao se za neke aktivnosti školske zajednice, a razgovor je završio uz smiješak kao i na onom času posljednjeg pismenog, i riječima: "Da, onima koji rade treba i pomoći, makar to nije u skladu sa propisom, jer to zaslužuju". Bio je to detalj koji je upotpunio ljudski lik profesora, učinio mi ga bližim. A taj događaj mi se često vraćao u sjećanje. Bilo je u tome mnogo onoga što nazivamo školom života.

3. Novogodišnje dežurstvo Tih godina za nas su bili osnovni problemi razvoj učeničke samouprave i dupliranje rada između razrednih zajednica i aktiva Saveza omladine. Pokušavali smo ozbiljnije organizovati ideološki rad. Oživjeli smo rad omladinske katedre i debatnog kluba, a školske 1963/64. godine započeo je sa radom i marksistički kružok. Uz pomoć profesora istorije Zore Dabek i još nekih profesora, sačinjen je ozbiljan program marksističkog kružoka, razrađen po godištima i oslonjen na nastavni program.

Članovi Školskog komiteta su bili dobri učenici,

a dobar broj njih i odlični. Po učenju i aktivnosti u omladinskim organizacijama škole, naročito su se isticali Slobodanka Ilić i Dara Vila, Slavko Šteković je bio vrlo aktivan u Sportskom društvu, a Slavko Mentus u Školskoj zajednici učenika. Mile Mutić je već imao za paženih pjesama i proznih radova kada je počeo raditi u literarnoj sekciji. Uz recitatorsku sekciju i v uz pomoć profesora Duše Vuković, Dragice Simunović. ~ Ljiljane-Lule Nikolić, uspijevali smo spremItI solidne prigodne svečanosti u povodu značajnijih datuma. Približavala se i Nova 1964. godina. OKUD "Polet" je spremao prigodan program. U razredima se javilo raspoloženje da organizujemo doček u školi. Ali, postavilo se pitanje da li možemo preuzeti na sebe odgovornost da proslava prođe bez incidenata j oštećenja inventara škole. Održali smo sjednicu Skolskog komiteta i, između ostalog, dogovorili smo se i o načinu organizacije proslave Nove godine u školi. Između ostalIh organizacionih rješenja, bilo je da Dara Vila i ja prisustvujemo dočeku N ove godine u školi i svojim prisustvom obezbijedimo funkcionisanjevdogovorenog programa. Pri odabiru članova Skolskog komiteta koji će poći na doček Nove godine kriteriji su nam bili: lični plan dočekaNove godine i vezano s tim da li u to vrijeme ima momka, odnosno djevojkU. Pošto Seja, kako smo zvali Daru Vila, i ja nismo bili "zauzeti", bili smo određeni da idemo na doček. Tako smo nas dvoje po "zaduženju" dočekali Novu 1964. godinu. Bilo je, eto, i takvih zaduženja u radu tadašnjeg rukovodstva omladinske organizacije. Mislili smo da je to dobro,jer smo osjećali da samo tako možemo omladinsku organizaciju učiniti življom i bližom svakom učeniku, da jedino tako ona može biti stvarno omladinska i naša. Branko EKER T

Intenzivno su djelovali sportsko društvo gimnazije "Srednjoškolac" IOmladinsko kulturno-umjetničko društvo "Polet" u kome su najaktivnije bile folklorna i recitatorska sekcija, te zabavni orkestar. Zapažen je bio i rad literarne i foto-se kcije. U Školskom komitetu Saveza omladine bili smo jedinstveni u mišljenju da jedino raznovrsnost oblika rada i interesantnost može da ojača i uticaj i rad omladinske organizacije. Zato su članovi Školskog komiteta bili zaduženi za kontakte sa pojedinim razredima, a mnogi od njih su aktivno radili u raznim sekcijama i školskim društvima. 183

ĐACI, ŠKOLA I "ĆIRO" (Zapis jednog učenika) Za koji dan počinje i nova školska godina. ulice našeg grada nestašlucima mališana. Graja, smijeh i radost ispuniće grad. Svi se raduju novoj školskoj godini i nestrpljivo očekuju poziv prvog zvona. A d~ li je radostan i mali putnik, prijatelj garavog "ćire", koji će na poziv prvog zvona doputovati zajedno s njim, da bi ga tek u junu napustio? Ne! Mali putnik nije radostan,jer sa prvim školskim zvonom dolaze i njegove nezgode. On se ne osjeća veselim kao mnoga druga djeca, jer mu prilike pod kojima živi, to ne dozvoljavaju. Vrijeme njegovog ustajanja je četiri sata ujutru. I dok napolju čarlija vjetar, noseći kišne oblake ili bije sniježna mećava, mali putnik se l!evoljno sprema na dugi put od kuće do stanice i "ćirom" do škole. U hladnoj sobi žmirka petrolej ka. Noćnu tišinu remeti zvono budilnika, koje budi putnika iz najslađeg sna. Putnik je spreman. Tu su knjige, komad kruha kogaje majka još sinoć stavila, džepna lampa i štap. U ranu zoru on napušta kuću. Svuda je tišina. Ponegdje se vidi pram svjetla koji dopire do putnikova oka. Pijetli nagovještavaju zoru. Sa susjednog brežuljka odjeknuo jezvižduk. Zatimjeuslijedio jošjedan,azatim: Milane, Avdo, Jelena ... Sačekajte i mene. Selo se budi. Grupe mališana putuju kroz žbunje i šipražje, preskaču potoke i žure prema stanici, gdje ih čeka najvjerniji drug-garavi "ćiro", da bi ih odvezao do škole. Iza obližnjeg brda čuje se pisak lokomotive. Moraju da požure, da ne bi naljutili svog druga koji ih svakogjutra, od septembra pa do juna, čeka u isto v~ijeme. Na maloj seoskoj stanici stoji zahuktali "ćiro", koji je prešao besmrtni Grmeč, saničku kotlinu i sad ide dolinom Sane. Mali putnici su svi na broju. Uslijedio je pisak lokomotive, a zatim nagli trzaj i put prema Prijedoru. Već se nazire svjetlost dana, a mali putnik je već u školi. Šta će da radi pun sat i po? N e zna! Preostaje mu da luta ulicama grada. Dočekao je i zvono za ulazak u razred. Počelo je predavanje. Oživjeće

184

Dok druga djeca pažljivo slušaju šta nastavnik govori, on je gladan, umoran i ozebao. Za njega čas u školi kao da ne predstavlja radost. Poslije četiri ili pet sati provedenih u školi, odzvoni i posljednje zvono. Jedan dan u školi je završen. Dokjedni trče kući, gdje ih čeka topla soba sa toplim obrokom, dotle mali putnik nastaVlja, opet, svoje lutanje gradom do polaska "ćire". Kući ne može pješice,jer 18 kilometara je i suviše dug put za njega. Vrijeme prolazi. U sumrak "ćiro" je vratio kući malog putnika, da bi ga opet uzeo prije zore. Petrolej ka ga i ispraća i dočekuje. Tako iz dana u dan, gotovo cijelu godinu. Vjetar, snijeg ili kiša smjenjuju sunce i obratno - na đačkoj putanji od Miljakovaea, Rasavaca, Pejića, Tomašice, Busnova, Usoraea, Oštre Luke i drugih sela u dolini Sane do Prijedora, od septembra pa do juna. Mećava ih je zasipala, a rosa na cvijetnoj poljani i izđikaloj pšenici kvasila svojim kristalnim kapljicama. Pitao sam se često da li bi se moglo pomoći stotini mališana iz pomenutih sela koji su tada, radi školovanja, van roditeljske kuće provodili po deset i dvanaest sati dnevno? I sam sebi odgovarao daje, eto, i to dobro što smo imali tu našu dobru gimnaziju, dok mnogi drugi nisu imali ni osnovne škole. Ipak, nadao sam se da će generacije koje dolaze biti bolje sreće od nas, kada u školu budu dolazili u deset minuta prije osam, a vraćali se u jedan sat poslije podne, udobnim vozovima i autobusima, bez garavog ..ćlre" koji će, vjerovao sam, i sam biti predat zaboravu. Ovu bilješku načinio sam početkom šezdesetih godina. Danas, kada svojim uspomenama oživljavamo šest decenija naše dobre, stare gimnazije, svj~doci smo da je, eto, i vrijeme starog, garavog "ćire". prošlost i da su uslovi školovanja novih generacija gotovo onakvi o kakvim smo mi nekada samo maštali. Kemal CERIĆ

PISMO NAŠEG DRUGA PETERA l Dragi prijatelji!

Od moje mature hoću Vam opisivati veseo od moga usmenoga ispita na srpskohrvatskom. To vrlo lepo pokaže kakva je lepa čovjeena atmosfera bilo pače na ispitu. Izvukao sam na usmenom ispitu cedulju sa književnikom Domanović. Nisam tada imao dosta vremena da čitam mnoge knjige jugoslovenskih književnika. Ali baš od Domanovića sam čitao jednu, i to je bila "Staradija". Kod kuće mojoj porodici sam preveo nešto iz ove knjige i svi smo se mnogo smijali. Na sve to sam mislio kad sam počeo pričati najprije o samom književniku i onda o knjizi Stradija. Kratko da Vam kažem, ja sam pričao, se smijao i opet pričao, se smijao i ej ela komisija od ministarstva i od skole i svi đaci strašno su se smijali možda pet minuta. Nisu mene izbacili, nego mi smo razilazili kao prijateli. Taj duh prijatelstva prema Jugoslaviji, nije mene vise napustio. Postao sam kao moj otac građevinski inženjer. Imao sam na jednom gradilištu mnogih jugoslovenskih radnika, kojim sam pomagao kad su nešto trebali ili nešto su imali za prevesti. Jedan od ovih radnika nije vjerovao da sam Nijemac, on je gladio preko moje kose i rekao: To su bosanske kose. Tridesetogodišnice mature, ko će opisivati kako sam se radovao, kad je stigao poziv iz Prijedora i kad smovse poslije vrlo dugog vremena opet vidjeli tamo. Cinilo se nama kao da je bilo prekjucer kad smo se rastali. Srdačno i lepo su bili zajednički provedeni casovi! Znam gdje imam dobri prijatelji! Vas i svi prijatelji prijedorske gimnazije, srdačno pozdravljam, sigurno znam da naša gimnazija hoće dalje napredovati i odgojiti mladu generaciju u duhu prijatelstva između naroda, i baš to je ono što sam tada nosio sobom u Njemacku. Ettingen, 15.3.1981. događaj

Mnogo sam se radovao o Vaše Pismo. I o tome, d~ prijedorska gimnazija sada ima 60 godina. Sezdeset godina u kojima iprijedorska gimnazija je dala svoj prinos za znameniti razvitak vaše domovine. Na početku molim vas, da izvinite pogreške na srpsko-hrvatskom, ali ipak ima 30 godina, da sam se vratio u Njemačku, gdje samo retko sam imao priliku da govorim Vaš jezik. Bilo je u 1947. godini da moj otac potpisao ugovor u Njemačkoj da radi tri godine u Jugoslaviji na izgradnji željezničkih pruga. N a taj način sam i ja kao njegov sin došao u Bosnu. Bilo je teško vreme poslije tog strašnog rata i nismo se nadali da ljudi se budu pokazali nekako normalno prema nas. Ali bilo je potpuno drugačije. Ljudi su bili ljubezni i pomogli su nama kadje bilopotrebno. Mi smo se sve vise toga začudili što smo se uvjerili, koji strašni događaji su se desili baš u Bosni za vreme rata. Malo pomalo sam došao do poznaja, da taj rat nije imao svoj razlog u mržnji između naroda, nego u fašističkom sistemu i svojoj ideologiji. Na početkU moga boravka u Jugoslaviji, godinu dana sam radio na mjerenju kao figurant kod izgradnje željezničke pruge Prijedor Ljubija. Uz toga sam učio srpsko-hrvatski,jer sam hteo završiti svoje školovanje u Jugoslaviji. N aime, još mi je falilo osmi razred. U roku te godine sam uzmio svaku priliku da govorim sa ljudima, osobito na gradilištu. Utisak drugarstvenog razumijevanja sa radnicima je dobio veliko značenje u mojem životu. 1948. godine sam počeo osmi razred na prijedorskoj gimnaziji. Opet malo sam se bojao kako đaci se budu pokazali prema mene. Međutim, brzo meni su priznali kao skolskog kolega. Tojeza mene bilo što važnije, što baš za mene kao Nijemca, bilo mnogo teškoća u osmom razredu, jer uz srpsko-hrvatski, kao materinski jezik i nacionalna istorija i geografija u osmome razredu su bili važni predmeti od čega prije ništa nisam znao. Uslijed pomoći mojih školskih kolega i razumijevanja direktora i svih profesora, konačno sam uspio da položim veliku maturu.

Klaus Peter ŠMITGEN

ITeksl nije korigo\'<.lO iz namjere Ja ostane vjcroJostojrw svjedočanstvo () autoro\"om pOlna \"anju jezika

185

GAUDEAMUS IGITUR Primjećujem prve bijelesjeneu kosi. Osjenčilo me vrijeme. Obilježilo življenje. Lagano dodirujem nove ukrase, inje uspomena. Sve je daleko, prije mnogo godina. Neko je kucao u srce, zvao, bio jelen na proplanku. Sadaje mir u žitnim poljima. Zamršeno klasje. Zaljuljane radosti. Kojaje ovo noć u košmaru breze? Bili smolatice, zvukovi orgulja. Trčali, išli, pleli gnijezda malih iluzija. Zastali ućutkani mišlju. Sve su to sada lampioni. Koji uzeti? Bijele sjene šaraju moj mir. U luci života usidren brod.

GAUDEAMUS IGITUR! Kome? Dvadesetoj generaciji jedne mladosti. Četiri godine provedene u koračanju, traganju, i voljenju. Kuštravi, plameni, tihi, ronili smo svoju mladost. Minka, Slobo, Mufida, Ljilja, Hakija, Nebojša - bezimena zrnca što ih sada daleke obal~ skrivaju u sebi. Zaljubljeni vjetrovi, uzdrI?am talasi. Koje obale, proplanke, sad mrse sljede uspomene? Koračali smo zdanjem sta~~nim. N osili sunce u očima, snove na rukama. Nudlh smo mnoštvo dragulja u nama, pleli ruke u zakletvu, misao u neza borav. Mislili smo - samo ovaj dio je život. Izvan ovog biće stubova, piramida sa našim

il

Četiri maja, mnogo sjena obilježjem. septembarskih i mi smo eto odrasli. Stajali smo u kolu: GAUDEAMUS IGITUR, ispijali nektar mladosti. Kosa u uvojcima, čudna nabujalost duše, plima vezivanja - zauvijek. Talasi su nas razdvojili. Otišli smo nekim putevima. Bez susreta. Sa sjećanjima i imenigIa koje je osjenčilo vrijeme. Zabora'!ili smo se. Ziv irno u prizmi slupanoj. GAUDEAMUS IGITUR. Petnaest godina smo imali kad smo počeli zajednički hod pod ereolom "Esada Midžića". Nismo se više vidjeli. Nisreli. Vrba u parku još stoji. Zvono nekom drugom mrsi snove. Da li smo nešto o sebi zapisali? Ostavili? Jesmo li se našli u kovitlacima nemirnog svitanja? Proplanci su suzili ušća u meni. Ne prepoznajem predjele ni imena. Koja su ovo sazviježđa? Ruka mi traži uvenule latice davnih snova. Svitalo je nad proplankom u srninim izvorima. Bježali smo niz litice. Survavali se u novu sreću: GAUDEAMUS IGITUR.

Radana VILA-STANIŠLJEVIĆ

POLET" (kulturno-umjetničko društvo Gimnazije) "

Kulturno-zabavna djelatnost učenika prijedorske gimnazije predstavljala je uvijek značajnu stavku u kulturnom životu grada. To je posebno bilo uočljivo u prvim poslijeratnim godinama kada je tek oslobođenom gradu u naponu obnove i izgradnje trebalo i na kulturno-zabavnom i društveno-političkom planu pružiti koji trenutak relaksacije, ali i idejne podrške. Tradicija godišnjih školskih priredbi vremenom se afirmisala do mjere koja je nametala potrebu stvaranja organizovanog kontinuiranog 186

kulturno-zabavnog rada. Tako je nikla ideja da se osnuje đačko kulturno-umjetničko s!ruštvo, čije bi akciono jezgro bili đaci gimnazije. Skolske godine 1950/51. pokrenuta je inicijativa za stvaranje takvog društva, koja je vrlo brzo, zahvaljujući entuzijazmu učenika i drugarskoj pomoći nastavnika, prerasla u akciju. Osnovano je društvo. Na bazi ranije aktivnosti, u društvu su formirane dramska, horska, recitatorska, muzička književna sekcija. folklorna,

Gimnazijski hor KUD ,,Polet" pomoć je dala gimnazija, zatim neke društveno-političke organizacije, ali je znatan dio

Materijalnu

opreme docnije nabavljen od prihoda sa priredbi društva. Rad novog društva je počeo dosta skromno. N ajaktivnija je bila muzička sekcija, čiji su članovi svake sedmice zabavljali svoje kolege i kolegice na nedjeljnim igrankama. One su se, obično, održavale u nekoj od većih učionica. Orkestar se sastojao od harmonike, gitare i bubnja, a rjeđe im se pridruživala i violina Pere Vrbančića. Glavni harmonikaš je bio pokojni dr Seid Henić, a bubnjar prof. Ferid Vehabović. Međutim, taj skromni orkestar je za nepunu godinu dana prerastao u pravi plesni instrumentalno-vokalni sastav. Havajska gitara, trube, kontrabas su popunili njegov sastav. Nabavljena je i razglasna stanica. Znatan je broj ranijih i sadašnjih instrumentalnih i vokalnih solista ponikao upravo iz ovog orkestra. Inače, ostalo je zapamćeno da su društvo, koje je po mladosti i entuzijazmu svojih osnivača dobilo ime "Polet" formirali, uz ostale: Milovan Mrkšić, Asim Sušić, Vukašin Medić, Hidajet Kulenović, Rajko Jeftić, Hidajet Karabašić, Suljo Grozdanić, Nedžad Šerić .... Dramska sekcija je bila najživlja. Popodne i uveče su uvijek neke učionice gimnazije bile zauzete probama. Režiser je obično bio neki

nastavnik, i to naJcesce nastavnik iz naše književnosti ili nekog stranog jezika. Repertoar je bio sasvim prigodan i odgovarajući društvenopolitičkim prilikama, tih godina. Izvođeni su tekstovi Trifkovića, Copića, Corovića, Nušića, Glišića, Sterije Popovića i drugih. Posebno je bilo mnogo takozvanih skečeva o lihvarima, izdajnicima, švercerima, nazadnjacima svih vrsta i boja, o lijenim učenicima i politički pasivnim ljudima. Odmah nakon formiranja, dramska sekcija "Poleta" pripremila je "Izbiračicu", muzičke sekcije su priredile svoj program, pa su prijedorski gimnazijalci krenuli na turneju. Nastupili su u Bosanskoj Kostajnici, Bosanskom Novom, Bosanskoj Krupi i Bihaću, a za nagradu su dobilijednodnevni izlet na Plitvice. Godinama su, potom kroz sekcije "Poleta" prolazili učenici Gimnazije, kao što je uz njegov orkestar hiljade mladih Prijedorčana naučilo plesati. Nije mali broj učenika Gimnazije kojimaje aktivnost u "Poletovim " sekcijama pomogla da se opredijele za životni poziv ... Na programu recitatorske sekcije bile su rodoljubive i socijalne pjesme, kao i nešto sentimentalnih pjesama, kakve su, primjerice, Jesenjinove. Jedva da je ijedna priredba mogla l

187

proći

bez "Stojanke, majke Knežopoljke", "Pjesme mrtvim proleterima" i "Pisma majci". Godišnje priredbe "Poleta" su bile pravi događaj za grad. Sala u kojoj su održavane uvijekje bila puna posjetilaca. Ulaznice su puštane u prodaju nekoliko dana prije priredbe. Učenici su obilazili preduzeća i ustanove i tako prodavali karte. Na sam dan priredbe vladalo je pravo vanredno stanje. Trebalo je dovršiti, prenijeti i namjestiti kulise, negdje posuditi klupe ili stolice, prenijeti ih u salu, numerisati i poredati. Potom dolazi instaliranje i provjeravanje razglasane stanice. Najzad, veliki je posao oko prijema gostiju, organizovanja redarstva i reda na priredbi. "Polet" nije ograničio svoju aktivnost samo na Prijedor. Sva mjesta Bosanske krajine, od Bihaća do Banja Luke, su vidjela njegov program. To je u ono vrijeme bila prava avantura. Najčešće se putovalo kamionima. Društvo je plaćalo dnevnice vozačima i gorivo. Učenici su sjedali na pozajmljene drvene klupe a sa strane su stavljane kulise. Klupe su obično služile i za dopunjavanje sjedišta u salama u kojima su održavane priredbe. Spavalo se ili u kamionu ili pak u kakvoj školi. Ako se nekad bude pisala istorija kulturnog amaterizma u Prijedoru, lijepo i časno mjesto treba u tome da pripadne i "Poletu". Posljednje godine. pune, veoma sadržajne aktivnosti "Poleta" bile su period 1965-1967. Na smotru mladih Vojvodine i Srbije u Staroj Pazovi pozvan je 1965. godine i naš "Polet". Tridesetak učenica i učenika Gimnazije, zajedno sa nekoliko učenika Učiteljske škole, krenulo je na taj put drugarstva, ali i reprezentovanja ne samo kulturnog amaterizma, već uopšte mladosti kako Prijedora, tako i BosneiHercegovine. Nastupile su dramska sekcija, sekcija pjevača narodne i zabavne muzike, te narodni i zabavni orkestar. Tako kompletni i dobro pripremljeni ostavili smo valjan utisak. Organizatori su nas i naredne dvije godine

pozivali na ovaj festival koji se, nakon Stare Pazove, održavao u Indžiji. Lijepe trenutke svoje uspješne aktivnosti "Polet" je doživljavao 1967. godine. Tada smo se posebno pripremali za odlazak na festival u Indžiju .. Dramska sekcija je pripre!}lala komediju koju su napisali Boro Stanić i Zeljko Ružičić. Njih dvojica su jednostavno "pokupili" najbolje šale, dogodovštine i događaje iz svakodnevnog, učeničkog života, a drugi ih oživjeli na sceni. Muzičke sekcije su se pojačale učenicima iz Učiteljske škole, i pripremajući se za odlazak na festival, u više navrata cjelokupan program izveli u sali Amaterskog pozorišta. N a jednoj od tih priredbi "Polet" je dobio najljepši kompliment što ga je tih godina mogao dobiti. U pola predstave, naime, upravnik pozorišta Meho Čirkinagić je tražio da se predstava prekine i sala isprazni. Prijetila je opasnost da se u prepunu salu, sruši isto tako pretrpan balkon. I Indžijije "Polet" imao i svoj posljednji veliki trenutak. U svim takmičarskim disciplinama - od najboljeg glumca, preko najboljeg pjevača narodne i zabavne muzike, do najboljeg orkestrapriznanja su pripala učenicima Gimnazije iz Prijedora - članovima "Poleta"! Kasnije, "Polet" je polako stagnirao u svojim aktivnostima. Zašto, nije naše da o tome na ovom mjestu govorimo, ali je sigurno na to uticao i širi razvoj i kvalitetniji napredak kulturnog života Prijedora koji se obogaćivao novim stvaraocima i sadržajima. No, ostaje činjenica da je "Polet" u svoje vrijeme zaista unio mnogo poleta u kulturni život i svoje matične škole, i svoga grada a naročito njegove mlade generacije, ali i šire regije. Zato je njegovo mjesto i doprinos kulturnom životu ovog dijela Bosne i Hercegovine bio i ostao posebna vrijednost. Sulejman GROZDANIC; Željko RUŽIČIC

STRELJAČKA SREDNJOŠKOLSKA DRUŽINA

"

Streljaštvo za odbranu zemlje je veoma važno pa ga zato treba njegovati, širiti i pomagati"

Streljačka družina "Srednjoškolac" osnovana školske 1953/54. godine u Višoj realnoj gimnaziji, sada Gimnaziji "Esad Midžić" u Prijedoru, spada u

188

~O

red najstarijih streljačkih družina u Bosanskoj krajini, osnovanih u socijalističkoj Jugoslaviji. Za proteklih 25 godina u družini se, aktivno

b~yilo str~.ljačkim sportom i takmičilo preko hiljadu stnJelaca: pionira, juniorki i juniora. Na družinskim, opštinskim, regionalnim i rep~blički!ll takIl.'liče~jima učestvovalo je oko stotmu ekIpa sa tnstotme strijelaca. Na opštinskim takmičenjima ekipe ove druži!1ve ~ile su višestruki pobjednici u kup ta~.mlcenJlma povodom dana oslobođenja ~nJ.edor~~,,K.up . 16. maj", ekipno prvenstvo Jum~~a.t Jumor~~ p~~odom I?ana JNA i drugim zvamcmI? t~kmlCenJ1ma banjalučke regije. Ekipe ov.e dru~me l ~ružina u cjelini, nosioci su brojnih" pnznanJa streljačkog sporta opštine i republike. Već nekoliko godina ova družina je organiz~tor i domaćin prigodnog takmičenja Memonjal "Esad Midžić" u gađanju vazdušnom puš.ko~? .na. koje~ učestvuju mladi strijelci Jumon I jumorke IZ redova školske, radničke i seoske omladine prijedorske komune. Pored sportskog programa na ovom Memorijalu se

evoc~raju sjećanja i stiču znanja o narodnom herOJU Esadu Midžiću, nekadašnjem učeniku Gimnazije u Prijedoru. Svim učesnicima ovog Memorijala uručuju se specijalne diplome sa likom narodnog heroja Esada Midžića i prigodnim tekstom iz njegovog života i rada. Posebna aktivnost družine ispoljila se u obučavanju streljačkoj vještini i pripremanju školske omladine za opštenarodnu odbranu. Hiljad~ učenika, sticalo je prva znanja i vještinu gađanja oružjem u ovoj družini. Cjelokupnim organizatorskim i stručnim radom uz neposrednu pomoć nastavnika odbrane i zaštite, ru~o,:ode sami čl~novi ove družine, koji se red?yno bIraJU sV
BIO SAM ČLAN ODREDA IZVIĐAČA "Dr MLADEN STOJANOVIĆ" Dugo sam razmišljao šta napisati i čega se sjetiti iz divnih gimnazijskih dana u Prijedoru. Nije to zbog toga što se nemam čega sjetiti, već zbog toga što je za sjećanje bilo toga veoma mnogo. Da li se sjetiti omladinske radne akcije na Auto-putu LjUbljana - Zagreb 1958. godine, osnivanja i rada rukometnog kluba uPrijedoru, rada izviđačke organizacije, prve ekskurzije prijedorskih gimnazijalaca u inostranstvo, ili nekog drugog, za mene i moju generaciju, izuzetno značajnog događaja?

Odlučio sam da se podsjetim na izviđačku organizaciju, kojaje sigurno imala najveći uticaj na formiranje moje ličnosti, jer sam istinski pripadao ovoj, u to vrijeme, među pionirima i omladinom, veoma popularnoj organizaciji. Bio sam njen aktivan član od osnivanja, tj. od jeseni 1953. godine, kao učenik četvrtog razreda, pa do 1958. godine, kada sam završio gimnaziju. Do osnivanja ove organizacije, moji školski drugovi i ja smo provodili svoje slobodno vrijeme, kao i svi naši vršnjaci. Kao učenici nižih razreda gimnazije išli smo ponekad u kino, čitali knjige kao obaveznu lektiru, poneko je vježbao u društvu "Partizan", a najviše vremena smo provodili, bar

mi dječaci, u jurenju lopte u gimnazijskom dvorištu. Negdje u oktobru 1953. godine iz Banjalukeje stigla jedna grupa, članova banjalučkog izviđačkog odreda i u našoj gimnaziji organizovala sastanak sa zainteresovanim učenicima viših razreda gimnazije. Skupio nas se određen broj i to učenika od četvrtog do sedmog razreda i nekoliko nastavnika. Sa velikom pažnjom smo slušali daje prije rata u našoj zemlji postojala organizacija skauta, čiji su članovi bili svi uzrasti, od najmlađih dječaka i djevojčica do starijih ljudi. Da su to bili zalju blj~nici prirode, družili su se, putovali, spavali pod šatorima u prirodi, upoznavali prirodne ljepote svoje zemlje. Rečeno nam je, da je sada u našoj zemlji pa i u Banjaluci formirana izviđačka organizacija koja po nekim svojim obilježjima nastavlja tradicije skautske organizacije, ali da je njena programska orijentacija vaspitanje pionira i omladine u duhu očuvanja tekovina narodnooslobodilačke borbe, očuvanja partizanskih tradicija, razvijanja bratstva, jedinstva, i zajedništva, humanosti, prijateljstva i drugarstva među mladima. Sprovodeći program Saveza izviđača razvija se ljubav prema prirodi u svim 189

Odred izviđača dr Mladen Stojanović pri gimnaziji

krajevima zemlje, prema domovini, prema slobodnoj Jugoslaviji. . Već tom prilikom rečeno je da izviđačka organizacija ima svoje organizacione forme i da su to, po ugledu na partizanske jedinice iz NOB-e: vodovi, čete i odredi i da bi u Prijedoru trebalo organizovati odred izviđača. Isto tako, zavisno od uzrasta članovi izviđačke organizacije su se zvali: pioniri - pčelice i poletarci, omladinci - planinke i izviđači i odrasli - brđanke i brđani. Postignut je dogovor da treba organizovati osnivačku skupštinu, što je ubrzo i učinjeno tom prilikom formiran je u Prijedoru Odred izviđača "Dr Mladen Stojanović". Nije to bila organizacija čiji su članovi bili samo gimnazijalci, već je veliki broj radničke omladine, mladih radnika Fabrike celuloze, bio u izviđačkoj organizaciji. Među prvim koji su ušli u organizaciju bili su učenici tadašnjeg sedmog razreda gimnazije Petar Stogov , šestog razreda Mirjana Romić i Sajdo Hadžiahmetović, petog razreda Esad Mehmedagić, četvrtog razreda Azra Šerić, Čedo Dobrijević, Hivzo Burazorović i ja, te nastavnik Mladen Kajfeš, a iz Fabrike celuloze: Smajo Alagić, Sretko Grahovac, Rajko Hrnjak, Sejfo Sedić i drugi. Rad izviđačke organizacije u prvoj godini postojanja nije bio naročito aktivan, jer se svodio 190

na sastanke na kojima se više radilo teorijski, ali to nije dugo trajalo. Već u julu 1954. godine organizovano je prvo logorovanje izviđača. Tridesetak prijedorskih izviđača, nešto manji broj izviđača iz Bosanskog Novog i Sanskog Mosta i skoro stotinu izviđača iz Banjaluke bilo je zajedno u Martin Brodu kod Bihaća mjesec dana na izvanredno organizovanom logorovanju. Logor je bio smješten na velikoj adi rijeke Une, neposedno uz prekrasne slapove ove naše, po ljepoti jedinstvene rijeke. Kasnije sam bio na više izviđačkih logorovanja, ali ovo prvo, svakako je imalo odlučujući uticaj na sve nas koji smo tamo bili, da u potpunosti razymijemo ciljeve i program izviđačke organizacije. Zivj~li smo veoma organizovano: budili smo se rano uz zvuke trube, imali smo jutarnju gimnastiku, svečano podizali zastavu na visoki jarbol uz pjevanje himne "Hej Slaveni", slušali dnevnu zapovjest - program rada tog dana. Sprovodili smo taj program i dan završavali spuštanjem zastave uz Himnu, a poslije večere na red su dolazile nezaboravne logorske vatre uz prigodan kulturni i zabavni program. Za mjesec dana smo naučili mnogo o izviđačkoj organizaciji, sprovodili smo planirane zadatke, savlađivali izviđačke vještine i sticali znanja, na osnovu kojih su stigla i prva priznanja - dobijanje prvih zvijezdi

ili sticanje različitih vještarstava. Broj zvijezdi je govorio o nivou stečenog znanja. Mi smo bili na nivou početi h znanja i zato smo dobijali prvu zvijezdu, a drugu i treću smo osvajali narednih godina. Već na ovom prvom logorovanju susreli smo se sa mnoštvom obaveza i zadataka. Bilo je mnogo onog što se nikada neće zaboraviti, a meni su u posebnom sjećanju ostala dva događaja. Prvi, kada smo jedne večeri krenuli u dugačkoj koloni na dugi noćni marš iz Martin Broda u Drvar. Pu t nas je vodio kroz šumu, išli smo puteljcima, stazama, na slaboj mjesečini, išli u koloni i bili ponosni što idemo kao što su nekada išli partizani, u proslavljeni grad Drvar, u kome je sljedećeg dana bila velika proslava povodom 27. jula, dana ustanka naroda Bosne i Hercegovine. Nakon desetočasovnog pješačenja stigli smo u jutarnjim časovima u Drvar i učestvovali u proslavi. Slijedeće večeri, na isti način, umorni, ali zadovoljni, marširali smo iz Drvara u Martin Brod.

Drugi događaj je vezan za moje "čeličenje" u prirodi. Poslije nekoliko dana logorovanja, jedne noći raspoređen sam za stražara u logoru. Dobio sam pušku i otišao na sami kraj logora, uz samu Unu. Bilo je negdje iza ponoći, noć bez mjesečine, tamna, zastrašujuća. Slapovi Une su činili veliku buku. Do tada sam mislio da sam hrabar i da ću lako izdržati na straži svoja dva sata. Ali, nije bilo tako. Ubrzo me je obuzeo nevjerovatan strah. Stegao sam pušku čvrsto i vjerovao da će mi ona pomoći. t-.li pomoći nije bilo, pa sam sav drhtao od straha. Cinilo mi se da moram pobjeći prema logoru, prema svjetlu koje se u daljini malo vidjelo, u svoj šator. Boriosamsesamsasobomipobijedio. Izdržao sam do kraja, dočekao smjenu strže i slijedećeg dana osjetio da sam prošlu noć preživio mnogo toga strašnog, ali da sam pobijedio. Bio sam ponosan na sebe. Slijedeća straža ili odlazak u šumu noću bila je skoro normalna i uobičajena stvar. Poslije logorovanja u Martin Brodu, izviđačka organizacija u Prijedoru naglo je počela rasti. Broj planirana i omladinaca se uključivao u organizovani rad, ujedinice-rojeve, vodove, čete. I dok su u samom početku u naš odred ulazili većinom đaci prijedorske gimnazije, sada se i radnička omladina, posebno iz Fabrike celuloze masovno uključivala u rad naše organizacije. Organizacija se svakog dana povećavala i bilo je. niz aktivnosti koje su sprovođene u toku godme. Pripremali smo se za svoje prvo samostalno logorovanje. U julu 1955. godine Odred izviđača "Dr Mladen Stojanović" sa svojih oko 80 članova organizuje logorovanje u Baškoj Vodi kod

Makarske. Načelnik logora je bio Sretko Grahovac, omladi nac Fabrike celuloze. Od tada narednih godina slijedila je akcija za akcijom. U januaru 1956. godine zimovanje u Novom Mestu, u Sloveniji. U julu mjesecu iste godine, nekoliko kilometara daleko od N ovog Mesta, u prekrasnoj četinarskoj šumi, pored rijeke Krke, organizujemo veliko logorovanje sa blizu 100 izviđača. Prof. Mladen Kajfeš je bio starješina logora, prof. Kosta Bogdanović u starješinstvu, a ja načelnik logora. Na ovom logorovanju je položeno veoma mnogo vještarstava, kao što su vještarstva: pješaka, kuhara, atletičara, plivača; zatim najvažnije vještarstvo - partizanskog kurira, i niz drugih. Mnogi izviđači su položili prvu, drugu ili treću zvijezdu. Te godine ja sam već bio iskusan izviđač, pošto sam godinu dana ranije, u avgustu 1955. godine, u Blatnici kod Teslića, završio jednomjesečnu izviđačku školu u organizaciji Saveza izviđača Bosne i Hercegovine. 1957. godine naša izviđačka četa učestvovala je na omladinskoj radnoj akciji na Kozari- gradili smo put i pripremali veliku proslavu povodom 15godišnjice kozarske ofanzive. U julu 1957. godine logorujemo na Boračkom jezeru kod Konjica i učestvujemo na smotri izviđača Jugoslavije na Palama kod Sarajeva. I tako redom, akcija za akcijom. Malo je nas izviđača iz tog vremena koji danas puše ili piju alkohol, jer po izviđačkim zakonima izviđač ne pije i ne puši. Malo je onih, koji nisu već tada, mnogo više od svojih vršnjaka, znali ~storiju NOB, jer se rad izviđačke organizacije baZIrao na tekovinama revolucije. Vaspitanje dobijeno u tim danima, razvijanje volje, morala, stvaranje radnih navika, uticali su da su mnogi omladinci i omladinke, članovi izviđačkog odreda "Dr Mladen Stojanović" bili dobri đaci, studenti, radnici na svojim radnim mjestima, u tvornicama, školama i..mnogim organizacijama udruženog rada. RaZVIh su se u istinske borce za razvoj našeg društvenog sistema, za razvoj socijalističkog samoupravljanja u Titovoj Jugoslaviji. Tako smo, eto, te davne 1953. godine počeli u gimnaziji "Esad Midžić" sa organizovanjem i radom u izviđačkoj organizaciji. Mnoge generacije prijedorske omladine nastavile su taj rad, širile i razvijale aktivnosti Odreda "Dr Mladen St~janović", i nastavile uspješno vaspitavati mlade generacije, što nas, koji smo bili u p~voj generaciji izviđačke organizacije, veoma radUJe. , Mladen ILIC 191

PRIJEDORSKI RUKOMET PONIKAO U GIMNAZIJI Prvi počeci malog rukometa uPrijedoru vezani su za gimnaziju i njenog profesora fizičke kulture Dževada Fazlića, koji je 1952. godine, u školskoj 1952/53. godini, kao mlad profesor došao iz Sarajeva, i može se slo bodno reći, za vrlo kratko vrijeme, napravio preporod u nastavi fiskulture. Shvatanje nastave fiskulture prije njegovog dolaska, svelo se na izvođenje vježbi oblikovanja, strojevih vježbi i gimnastike. Međutim, mladi i ambiciozni profesor u redovnim programima svoje nastave, uvodi atletiku, a isto tako i mnoge sportske igre kao što su: nogomet, mali nogomet, košarku, odbojku, mali rukomet, stolni tenis, a u zimskom periodu smučanje, a tokom ljeta plivanje i vaterpolo. Sportske igre s loptom: košarka, odbojka i mali rukomet, posebno izazivaju interes kod učenika gimnazije, a za Prijedor, potpuno novi sportovi: košarka i mali rukomet, oduševljavaju đake prijedorske gimnazije. Profesor Fazlić, zajedno sa svojim učenicima, pravi sam prvu košarkašku tablu, a isto tako i prve rukometne golove. U gimnazijskom dvorištu je bilo dovoljno prostora za rukometno igralište normalnih dimenzija, pa su učenici već 1953. godine počeli polako da svoju svakodnevnu igrunogomet u gimnazijskom dvorištu - zamjenjuju malim rukometom. Uskoro, mali rukomet postaje naiomiljeniji i najpopularniji sport gimnazijalaca. Skolska 1953/54. godina, može se smatrati kao jednom od najvažnijih sezona u istoriji malog rukometa u Prijedoru. Radi se zapravo o tome, da se te godine pojavila prva sekcija malog rukometa u gimnaziji i to praktično samo u VII razredu gimnazije. Na prvom zvaničnom prvenstvu gimnazije u malom rukometu, održanom u jesen 1953. godine, ekipa VII razreda, ubjedljivo osvaja prvo mjesto i na četiri prvenstva gimnazije Gesen i proljeće 1953/54. i 1954/55. školske godine) nema praktično konkurenta. Ekipa igra zajedno dvije godine i to u istom sastavu: Karabašić Hidajet-Hido, golman (danas dipl. ing. varh. samostalni projektant u Banjaluci), Serić Nedžad-Braco, desni bek (dipl. pravnik, pravobranilac opštine Prijedor) Mrkšić Milovan-Čupko, lijevi bek (kapetan bojnog broda JRM u Divuljama), Bojko 192

Aleksandar-Aci, centar half (prof. istorije u Prijedoru), Jeftić Rajko - desno krilo (specijalista za očne bolesti u Beogradu), Stogov Petar-Traka, pivotmen (dipl. ing. arh., direktor Građevinsko­ rudarske tehničke škole u Tuzli), Bosnić Tihomir-Tićo, lijevo krilo (dipl. pravnik iz Beograda). U ovom periodu, paralelno sa razvojem rukometne igre, počeo se formirati i sudijski kadar. Pored profesora Fazlića, prvi rukometni sudija, na prvom takmičenju bio je pokojni profesor hemije Mladen Kajfeš, koji je u Prijedor došao iz Zagreba. Rukometni sport u Prijedoru u periodu 1952-1962. godine imao je, prije svega, svoje velike poklonike među učenicima gimnazije, školi sa veoma dugom i bogatom tradicijom. Gimnazijski rukometaši su imali praktično stalnu rukometnu sekciju, a poslije i klub, koji je nastu pao pod imenom: "Gimnazija", "Gimnazijalac", pa "Srednjoškolac" . 1955-1958. godine, rukometna igra prodire i u druge sredine, kao što su: Osmogodišnja škola, Škola učenika u privredi, Srednja ekonomska škola, Izviđački odred "Dr Mladen Stojanović", DTV "Partizan", a isto tako i u okolnim mjestima počinje se razvijati . rukomet i to u: Ljubiji, Omarskoj, Knežici i naravno u većim mjestima: Bos. Novom, Sanskom Mostu, Bos. Dubici. U tim godinama, održano je niz gradskih turnira, na kome su učestvovale navedene ekipe. Glavna konkurencija gimnazijalcima su bili rukometaši - izviđači, među kojima je veći broj, takođe, bio gimnazijalaca. Pobjednici turnira su dobijali redovno nagrade i to: pehar, dresove ili pravu rukometnu loptu kojoj su se mladi rukometaši najviše radovali . Polovinom 1956. godine, u Prijedoru je održan rukometni seminar, koji je trajao 5 dana. Dvadesetak najboljih i najvrednijih prijedorskih rukometaša, intenzivno je učilo vještinu rukometne igre i to od Mime Stanivukovića iz Banja Luke, člana već veoma poznate rukometne ekipe "Borac" iz Banja Luke. Tada su se naučili mnogi pojmovi ove igre, kao što su: zonska odbrana, kontra napad, tehnika skok šuta i dr. Prktični dio seminara, održan je na fudbalskom igralištu.

10. avgusta 1956. godine, održane su u Prijedoru, za vrijeme ljetnog raspusta, studentske igre Bosanske krajine. Pored nogometa, odbojke, košarke i drugih sportskih disciplina, održano je takmičenje i u rukometu. Finalna utakmica u rukometu je odigrana između reprezentacije Banja Luke i Prijedora, i to na travnatom fudbalskom igralištu, postavljenom uz same tribine, radi velikog interesa publike. U ekipi Banja Luke su nastupili, pored ostalih, i najbolji rukometaš Jugoslavije tog vremena Bogdan Cvijetić-Boco, član Rukometnog kluba "Crvena zvezda" iz. Beograda, kao i poznati rukometaši RK "Borac"

Banja Luka: gol man Jović, pivotmen Karadža, krilo Rački i mnogi drugi. U ekipi domaćina, pored studenata koji su se bavili rukometom, igrali su i najbolji gimnazijalci, a u ekipi se našao i Nemanja Đurić, srednjoškolac iz Beograda, a kasnije proslavljeni košarkaški reprezentativacJugoslavije. Pobjedila je ekipa Banja Luke s rezultatom 16:13. Dakle, ono što se svojevremeno začelo u gimnaziji, dobilo je svoj eho u razvoju rukometnog sporta u cijeloj sansko-unskoj regiji. Đorđe DEJANOVIĆ

USPOMENE ISPREPLETENE RADOSNIM TRENUCIMA

Danas, kad se nalazim na kraju svoga školskog puta, razmišljam o vremenu provedenom u našoj školi, Gimnaziji "Esad Midžić". Iako je to bilo, na prvi pogled, davno, to je još uvijek živo u mom sjećanju, a i mojih kolega iz razreda. Često sjedeći zajedno, pričamo o vremenu koje nam je tako drago. U spomene su isprepletene radosnim trenucima, a sve gorke trenutke kao da smo zaboravili. I ti "kečevi" koji su nam onda pričinjavali velike teškoće, sada su povod za smijeh, šalu. Da li je bilo teže ispraviti jedinicu iz latinskog, matematike, fizike ili istorije? Danas je to tako nevažno. Ono što je najvažnije to je drugarstvo koje je ostalo u nama i koje nam je darovala naša škola. Shvatam da su ovo najljepše provedeni trenuci. Strah pred čas kad treba da odgovaramo biologiju, bojaznost za ishod pismenog iz matematike, ili kako prebroditi čas srpskohrvatskog bez napisanih kartica, sve je to imalo svoju čar. Zamislite samo kako smo bili "složni" kad je trebalo ići na radnu akciju, a ne u školu, gdje nas je čekao kontrolni iz fizike . A mi djevojke bile smo spremne gledati i utakmice, samo da pobjegnemo ponekad sa zadnjeg časa. Danas, mi smo "akademski građani", neki od nas diplomirani inženjeri, ekonomisti, a neki pred samim ciljem da to postanu. U toku našeg studiranja često smo čuli: "Đak koji je završio prijedorsku gimnaziju, nema se čega bojati na fakultetu", ili: "Svi učenici 13.PRIJEDORSKAGIMNAZIJA 1921 -1981.

prijedorske gimnazije su bili dobri studenti". To nisu bile isprazne priče, u tome ima dosta istine. Sada smo svi ponosni što smo bili đaci gimnazije u Prijedoru, što nam je ona ostavila čitav niz lijepih uspomena. Ponosni smo što smo završili takvu školu i što to možemo svima reći. Vesna NIKOLIĆ

193

BEZ NJIH SE NIJE MOGLO Željeli bismo da napravimo kratki zapis i o ljudima, koji nisu vezani za proces sticanja znanja u našoj gimnaziji, ali bez kojih je svaka škola nezamisliva. Riječ je o pomoćnom osoblju. U mislima nam prolaze mnoga imena. Sjećamo se čika Milana Sredića, koji u rukama drži veliku vrbovu motku i ne dozvoljava ni jednom đaku da uđe u školu prije zvona. Vani kiša pada, a đaci zbijeni stoje ispred škole, jer čika Milanova motka ozbiljno prijeti i sa njom nama šale ..,On os~aje neumoljiv na molbe govoreći kroz osmIJeh: "NIste od šećera da se rastopite ... " Zatim se sjećanje na čas zaustavlja na liku Nikole Majkića, dobričintt kojije zajedno s đacima učio, zajedno se s njima i u ratu našao boreći se za slobodu. Ne možemo da ne spomenemo čika Branka Simatovića, kojije svojim držanjem i blagim. uvijek nasmijanim pogledom, ulijevao poštovanje i uživao ugled đaka i profesora. Pa onda Save Ljubičić, vrijedne žene, kojoj je ljubav prema školi zamijenila i kuću i porodicu. Svi su oni vrijedni pažnje i o njima će, dugo pričati generacije, jer svako od njihje ostavio dio sebe u ovoj školi. No, mi ćemo našu pažnju nešto više zadržati i posvetiti tetki Asimi Lemeš, koju đaci od milja zovu "naša tetkica". Drugovala je tetka Asima sa ovom školom punih 35 godina. U njenom sjećanju su mnoge godine rada u ovoj školi, godine kada je zajedno s

Brankom i Savom nosila pune sepete uglja i drveta, kada je trebalo u ranim jutarnjim časovima zagrijati učionice i dočekati đake-putnike. Đačka tetkica pomagala je učenicima i u onim "najtežim" trenucima, kada su se pojedinci preznojavali zbo'g nenaučene lekcije i kada ih je samo reski zvuk školskog zvona spašavao od slabih ocjena. Tetkica kao da je znala važnost tog trenutka, zazvonila bi koji minut ranije na opšte zadovoljstvo učenika. Prodavala je tetkica i sendviče i često nahranila i one najsitije. Mnogi đaci su na kredit uzimali lepinjice s kajmakom, pa su neki i danas, vjerovatno, njeni dužnici. Asima je uvijek spremna na šalu. U društvu umije lijepo da zapjeva, a kad treba i da dobro zasuče ru kave i pomogne svaku akciju u školi. Zato je i svaka đačka ekskurzija bila nezamisliva bez tetkice. Tetka Asima je znala da se bori u životu, othranila je četvero djece i školovala ih, kako ona često u šali kaže, na "diplomi metle". Ispratila je tetka Asima mnoge generacije maturanata. od onih prvih poslijeratnih. kojimaje kao znak zrelosti, poslije položene mature darovala drveni štap. do ovih posljednjih. koje ispraća plačem. Ovo nije priča

o njenom životu, već kratki zapis o ženi koja je u ovu školu utkala dio sebe, čitav svoj radni vijek, pa zato jubilej škole je i njen jubilej - 35 godina rada i drugovanja sa našom gimnazijom.

SVAKA GENERACIJA NOSI PEČAT SVOG VREMENA

Svoje mjesto u bogatoj tradiciji ove škole nalazimo i mi, potomci njenih nekadašnjih učenika, današnji maturanti. Moglo bi se reći da se i škola "punila i praznila kao i sam život". Prolazile su generacije, mladosti nekih davnih godina, napuštale je, a život ih nosio dalje svojim 194

tokovima. Dolazile su neke nove mladosti, udahnule školi dio svog života i ispisivale njenu istoriju. Za sve to vrijeme gimnazijaje ostajala ista, svjedok vremena koje je neumitno prolazilo, svjedok života. Godine koje su prolazile donosile su nove

teme, ideje i dileme. Tako je svaka generacija nosila vremena u kojem je živjela i označila svoje postojanje ostvarenim djelima. Škola je bila izvor naprednih snaga, naročito u onom vremenu presudnih događaja, kada su i mladi ljudi dokazivali revolucionarnu svijest i dosljednost postavljenom zadatku. Mnogi su svoju mladost položili na braniku domovine i njih nikada nećemo, i ne smijemo, zaboraviti.

pečat

Život je tekao dalje, a nastavljalo se i revolucionarno doba. Dolazili su novi zadaci u kojima se trebalo dokazivati. Gimnazija je pružala znanja, ali i više od toga, ona je razvijala svijest našeg mladog čovjeka, vaspitavala ga i učila da njeguje prave vrijednosti. Mi danas živimo neko svoje vrijeme, vrijeme osamdesetih godina, puno burnih događaja i brzih promjena. Njegujemo u sebi sve one vrijednosti koje odlikuju mladost Titove Jugoslavije, nosimo u sebi životnu radost i veliku ljubav prema svemu. Znamo da volimo svoju domovinu, sposobni smo da čuvamo svoju mladost, da njegujemo i razvijamo prijateljstvo. Možda se po tome ne razlikujemo od svake prošle generacije, ali svakodnevne promjene donose i novi način života i nove odnose.

{ ,-:

Danas, više nego ikada, mi ovu školu našom, vlastitom gimnazijom, koja bije ritmom našeg života. Svoje probleme i teškoće uočavamo i rješavamo sami, jer vjerujemo u svoje sposo bnosti. Nalazimo se u dobu kad nam se mogu povjeriti zadaci i obaveze, ali istovremeno, to je doba mladalačkog zanosa i optimizma koji ne dopušta poraze. Nalazimo se na prelazu između bezbrižnih i vedrih godina i ono g gru bog, ozbilj nog života koji nas čeka. Za nas postoji svijetla i pouzdana budućnost, kao što je postojala za hiljade velikih, ali i sasvim običnih ljudi, koji darovaše dio svoje mladosti ovoj školi, a danas su našli svoje mjesto u životu. Ostaće sjećanja na vrijeme kada su se sticala znanja, sklapala prijateljstva i rađale ljubavi. osjećamo

I kad posljednji put napustimo ove klupe i tako poznate učionice, škola će i dalje postojati, ali bogatija za istoriju jedne mladosti. Ikako reče Andrić: "Mi nismo atomi prašine koja se u oblacima diže ljeti nad drumovima, nego sićušni dijelovi mozaika, kome ja ne mogu ni naslutiti smisao i veličinu, ali u kom sam evo našao svoje mjesto i stojim pobožno kao u hramu". Suzana JELIĆ

•. , .~ .

.. :.'.

'....

.

~ "

-~;.

-

XEPOJH, DAUU H , ;npOt1lECOPH

/

" ••• .l101J.U1J.E HO BA MJIA,llOCT, .llOHUJETU HOBE MHE U HACTABU1J.E HAmE nJECME HE,llOnJEBAHE, Y IKUBOJ BATPU UCKOBAHE. O, TE CMO nJECME nOqEJIU MU, KP03 ILUX 360PUMO U3 ,llAJLUHA, n03HA1J.E Y ILUMA CECTPA 6PATA, .llJEBOJKA ,llPAfOf, A TYIKHA MA m CUHA •••"

l

(liPaHKO 1J.ooah)

i:

ji

ii

'j

r

..

~

Y

HOE-H I1PI1JE.IJ:OPCKA rl1MHA311JA JE .IJ:AJIA .IJ:EBET HAPO.IJ:HI1X XEPOJA, O.IJ: KOJI1X CY QETI1PI1 II O JI O)K I1JI 11 )KI1BOTE 3A CJIOEO.IJ:Y

-

198

EAIIII1'fi P A.lJ:E JJ: O IllE H l1JII1JA Erl1'F:t JJ:YIIIAH Erl1'fi Ml1nAH K OHJJ:I1'fi P AJJ:E Ml1IJI1'fi ECA,lJ; MOP A qA Ml1nYTI1H CTOJAHOBI1'fi AP MnAJJ:EH IIII1JbErOBI1'fi EOIIIKO

,n:OKTOP MJIA,n:EH nOCJbe~IbH ~aH 'Ie1'p~eceTe. llocJbe~lba rO~HHa y MHpy. HeMHp y JbY):lHMa H paT C OHe

I

I I \

crpaHe rpaHHIJ,a. Y MarJIH, y BapOIIIHIJ,H Kpaj pHjeKe CaHe, y ~OMOBHMa, ~oMahHHCKH ce CJIaBH HOBa rO~HHa. CTojaHoBHha Kyha oCBHjeTJbeHa. )l;OMHHHpa y COKaKy. BeceJIo je YHY1'pa. "4:yjy ce 3BYQH rRTape, pycKe pOMaHCe H 60CaHCKe CeB~aJIHHKe. OKO CTOJIa MynIKO ~pynITBO. fOJI06pa):lH MJIa~HhH H caMO je~aH "'Ie1'p~eceTOrO~HlIIlbaK, H3Y3eTHe CPH3H'IKe rp al) e H JbenOTe. CMHjex, njecMa, rOBopH! 3aaa1'pHJIO ce ~pynITBO, KOJIHKO KanJbHIJ,OM -TOJIHKO jorn BHrne pHje'lHMa nyHHM Ba1'pe, pHje'IRMa O 6ymrfiHOCTH Koja nO'lHH.e, O ~oraJ)ajHMa KOjH ce TeK CJIYTe. - llO'leTaK paTa je yje~Ho H nO'leTaK Kpaja je~Hor ~o1'pajaJIor cBHjeTa - peKao je HajcHTHHjH Mel)y MJIa~hHMa, Eca~ ce 3Bao. II ~pyrn cy 1'pa)KHJIH KpynHe pHje"'IH 3a OBY npH1IHKy, pHje"'IH Koje caMe no ce6H CBe 06jawlbaBajy. qeTP~eceTorO~HWlbaK, M.na):leH, cMjewehH ce, Kao y3rpe~ ~o~aje: - )l;a. To rnTO CTC peKJIH IIJIyc 60M6a. To je peBOJIyIJ,Hja - a 3aTHM, caMO 3a 1'peHYTaK, np eKO lberOBor JIHIJ,a npel)e cjeTa. MmK):la My je H3 l{HTaBor 60raTCTBa ycnoMeHa HCnJIHBaJIa Ha nOBpIIIHHy ~aHaeCTa H Toma H MycTacpa H KOMHTCKH Kype Y Bpalby. A, MO)K):la je nOMHCJIHO Ha TeK pol)eHor CHHa BojHHa, y cycjeAHoj C06H, ~OK EBPOnOM CMpT KOCH IIIHpOKHM OTKOCOM. BHO je TO yje~Ho H ~O"'leK HOBe rO~HHe H caCTaRaK KOMYHHCTa OBe BapOIIIHIJ,e. Y O~MaKJIHM nOCJIHjenoHohHHM CaTHMa KaA ce ):lPynITBO pa3HWJIO, MJIa~eH OTBOPH np030p ):la npoBjeTPH pa~Hy c06y y Kojoj cy cjeAH1IH, na 06JIHBeH CBjC)KRHOM 3HMCKor npacK030pja CTa~e 6HC1'p0 Aa pa3MHwJba: "BjepyjeM ~a heMo OBor nyTa HMaTH BHwe cpehe O~ MJI~060CaHaIJ,a. BjepyjeM! Ma):la je CBaKa Bjepa H Bjepa H cyMlba. MO)K):la je TO 360r J10llIer HCKYCTBa H rOAHHa. ~HH ce Kao Aa caM o~HeKy~ H3 ~aJIeKa ~ornao Mel)y OBe MJIaAHhe, Kao ~a caM C OHor cBHjeTa CTHrao. J ep, nue je Moja reHepaIJ,Hja, reHepaIJ,Hja llpHHIJ,HnOBHX spllIlbaKa H 3asjepeHHKa ... "

" ': .

HapO~H xepoj AP MJUIAeB CTojaBoBHIi

CnYCTH ce Ha KaY"'! ~a npecnaBa KaKO He 6H ca~ y cnaBahy c06y YJIa3HO, Morao 6H CHH Aa ce np06Y~H. "CHHa HMaM, j~e BaM Barne" - nOMHCJIH H ca cMjernKoM YTOHY y caH. AnpHJI. qeTPAeCeT npBa. Ha rpaHHIJ,aMa 3eMJbe rOMHJIaJIe cy ce HenpHjaTeJbCKe BojCKC. Y BapOIIIHIJ,H je 6p30 pacJIo Y3HeMHpelbe. llAH1IY H POMaHTHKY Y )l(HBOry MJIa~HX npeIIJIaBH TaJIaC Y036HJbeHOCTH H 3a6PHHyTOCTH. Y ~oMoBe K03apCKHX CeJbaKa yceJIH ce HecnoKojcTBO H c1'pax. MoMlJ,H cy OA1Ia3HJIH Y BOjCKY, 'Iyo ce jaYK MajKU H cecTapa. )J.ol)e paT, KOjH je BHllle JIH"'IHO Ha KpaTaK p)')KaH CaR Hero ~a paT. CaMO WTO ce Taj caH YCKOpo npeT80pH y JaBY, Ka~a ce Ha APyMOBHMa YKa3awe TeHKOBCKe

'. '.

KOJIOHe BepMaXTa. KamlTYJIalUlja H 3amM OKynal.l,Hja. Ep30 H CPaMOTHO! K03apqaHH, nOTOMl.I,H Xpa6pHX rpaHHqapa, CHHOBH H yHylUl xajA}'Ka H qeT06ama CJIaBHOr II el.l,Hje , BpahaJIH cy ce KyhaMa. CTH3aJIH cy 06HqHO Hohy npeKO 6pp;a H nJIaHHHa, np03e6JIH rJIap;HH, Ha rpaHHl.I,H c:pH3HqKe CHare. llOCTHi)eHH H 03JIojei)eHH, H3ry6.1beHH H .L{O cy3a yBpHjei)eHH, H36HjaJIH cy H3 CBHX KpajeBa JyrOCJIaBHje y nOTK03apCKa ceJIa, 6je)f(ehH "op; 3JIa y rope" , KaKO cy CaMH mx .L{aHa rOBOpHJIH. OHora .L{aHa Ka.L{a cy y BapoIIIH~y YJIa3HJIe lbeMaqKe TPyne, CTHrao je H Mnap;eH, op;HeKYP; H3 ,IJ;aJIMal.I,Hje r.L{je ce lberoBa jeAHHH.Qa 6e3 60p6e pacyJIa. Cnopep;HHM COKal.I,HMa YUYKao ce Y Kyhy He )f(eJIehH Aa HKora )f(HBOr cpeTHe npHje CHHa. Y 3e AjeTem.Qe H H3p;H)f(e ra H3Ha.L{ maBe. 3 aTHM ra npHBH Ha rpy,L{H, pa3lbeXCeH p;o cy3a. - Jao jyHaqe, HeheMo BaJbp;a nnaKaTH - 3acy ra cynpyra pHjeqJilMa H lbe)f(HOCTHMa. - KaKaB jYHaK?! JyHal.I,H ce )f(HBH H3 paTa He Bpahajy, OABpam Mnap;eH Kao y maJIH H JIaraHO ce cnycmHa JIexcaj He cKHp;ajyhH OqJil ca CHHa. ",IJ;HjeTe, paT ... peBOJIYl.l,Hja", npOJIa3HJIoje Kp03 maBY Kao HCKHP;aH C:PHJIM P;OK ce OTHMaO CHY. Y CYTOH nocjem ra Ecap; H yn03H3 ca HOBHM p;HpeKTHBaMa napmje. TeKJIH cy P;aHH oKynal.l,Hje. HeMHpHH. Y36YP;.1bHBH. Y CTame cy npHnpeMaJIe nOKO.1b. llapmja Hapop; 3a YCTaHaK. llporOHH, xanmelba, CTPHje.1balba H Bjemalba noje.L{HHa.Qa, qJilMe cy YCTame 03HaqJilJIe nOqeTaK cBoje BJIaCTH 6HJIH cy caMO 6JIHjeP;H HaroBjeWTajH MaCOBHor KJIalba H HCTpe6.1belba Koje he YCJIHje,L{HTH. Y 3aTBOpy ce Hamao H Mnap;eH. 3aTBOpeHHl.I,H cy p;albY nop; jaKOM CTpIDKOM H3JIa3HJIH Ha npHCHJIHH pap;. Ha qeJIY KOJIOHe 06HqHO je Hillao Mnap;eH. CTacHT, npKOCaH~ p;ocTOjaHCTBeH, ca JIOnaTOM Ha paMeHY H3a3BaO je 3anpenamhelbe KOP; cyrpal)aHa, OCO6HTO KOp; CHpOTHlbe KOjy je rop;HHaMa JIHjeqJilo. Ha nomep;e y cycpeTy H Mnap;eH je nOrJIep;OM, qBPCTHM, Op;JIyqHOM, op;rOBapao: "BHp;jeheTe, YCKOPO hy JIonaTy 3aMjeHHm nymKOM... " Y KpaTKHM npep;aCHMa Ha pap;y, cjep;ao je y XJIap; H HA}'hH 3a P;HMOM cBoje JIYJIe, 3Hao je OP;JIyTam jaKO p;aJIeKO H BpeMeHCKR H npOCTopHO. "OneT 3aTBOp! If, oneT IIIBa6e!" - MHCJIHO je BpahajyhH ce MJIap;OCTH, y CBOjy oCaMHaecTy (1914. rop;.). . HHxca cTpyqHa illKOJIa npeTBOpeHa Je y 3aTBOp. 'BaqKe KJIyne 3aMHjelbeHe cy CJIaMOM Ha KOjOj cy JIe)f(aJIH 3aTBOpeHHl.I,H. CBaKe BeqepH

200

Mnap;eH je no Kapm 06jamlbaBaO p;oral)aje Ha HCTOqHOM C:PPOHTY. Jep;HOM npHJIHKOM je peKao: - YBJIaqe HX PYCH BjemTo y 3aMKy. A, OHp;a he KOHTpaoc:paH3HBa. Hehe ce illBa6a 3aycTaBHm p;o EepJIHHa. If, CBH cy My BjepOBaJIH. Jom npHje HO mTO ce Hamao y 3aTBOpy, Mnap;eH je pHjeIIIHo KOjHM nYTeM p;a KpeHe. Jep;HH cy ra caBjeTOBaJIH p;a noi)e y Eeorpap; KOP; 6pahe H ceCTapa H HaCTaBH Kao JIHjeqHHK. .ll:pYfH cy My npenopyqHBaJIH ,IJ;y6pOBHHK, rAje 6H TaKoi)e Morao p;a ce nOCBem CBOM n03HBy. O.L{6HO je H jep;Ho y p;pyro. CaMO je CJIHKa CHHa, y CBHM lberOBHM pa3MHm.1balbHMa O 6yp;yhHocm 6HJIa )f(HBO npHcyTHa. ",IJ;HjeTe y nOBojy, y MOj HM n03HHM rop;HHaMa! A, Morao CaM HMam CHHa p;a ca MHOM PYKY nOA pyKy KpeHe y mYMY." Y jyJIy qeTPp;eceT npBe Kap; cy P;aHH rop;HHe 3HaqJilJIH, Mnap;eH je y BeJIHKOM Y3HeMHpelbY TPax<:HO H3JIa3 H3 Te HeMoryhe H rJIyne CHTyal.l,Hje, H3 YCTamKor 3aTBopa. lloKymajH napmjcKe OpraHH3al.1,Hje p;a ra H36aBH H3 YCTamKRX KaHJ,IH, HHCY ycnjeJIH. 3 aTO je OH pHjeIIIHo p;a caM Hal)e nyTa .L{O K03ape H APyroBa KOJH cy Beh YBeJIHKO pap;HJIH Ha OpraHH3al.1,HjH 0p)')KaHe 60p6e. Y 30py KRma je npeCTaJIa. Ca H3JIaCKOM cyH.Qa H Mna.L{eH ce npo6YP;HO. CBY Hoh je calbao no 3JIy n03HaTy 3eHJi{qKY TaMHH.Qy y KOjOj je TpH rop;HHe MJIap;OCTH OCTaBHO. CTpece CJIaMy ca ce6e H p;H)f(e ce p;a npoTerHe Hore. 3 aTBopeHHK HnHja Mep;Hh, CTapHjH qOBjeK, npHnaJbHBaO je l.I,HrapeTy, P;OMahHHCKR H onpe3HO, KaKO JIexcaj op; CJIaMe He 6H 3anaJIHO. - HapaBHo, Ty je H3JIa3! - yJBHKH)'O je Mnap;eH rJIaCHO. Tora p;aHa cynpyra My je p;oHHjeJIa pyqaK. ,IJ;oHHjeJIa je H CHHa y Hapyqjy. OH je l.I,HjeJIHM CBOjHM 6HheM nHO JIHK MaJIOra H nOHHO ra Kao Hajp;parOIijeHHjH .L{HO ce6e Ha nYT 6e3 nOBpaTKa. IJ,HjeJIO nOCJIHje nop;He H p;y60KO Y Hoh cje,L{HO je HenOMHqHO, HaOKO 3aMHWJbeH H P;HMHO JIyJIy. OrJIYIIIHo ce O n03HB p;pyroBa Ha Beqepy. EHO je cnoKojaH H pHjemeH. CBe npenpeKe ca KojHMa je Mopao paqyHam H3rJIep;aJIe cy caCBHM 6e3HaqajHe npeMa OHOMe WTO ra je Ha Taj nYT pH3HKa H onaCHocm HOCHJIO. TaqHo y nOHoh 3aJIynao je Ha BpaTa H nO3Bao KJhyqapa eXHMa. - illTa xohem? - rpy60 ce jaBHo KJbyqap. - Y 3axOP;, MOJIHM... K.1byq je 3aKpeKaO y 6paBH H BpaTa cy ce OTBOpHJIa. Y Mei)yupeMeHY Mna.L{eH je 3anaJIHO CJIaMy H3amao y XOAHHK H noxcypHO HH3 CTene-

HHQe. KJbyqap Ta je npaTHO APxcehH AecHy pyx:y Ha IIHWTOJbY. - ,I1;oKTope, MHoro xcypHm! He nOKymaBaj HHmTa, nYQahy! M.rraAeH ce oKpeHyo npeMa lbeMY H TaKO ra 6e3a:3JIeHO norJIe)];ao Aa je CBaKa CYMlba y HeKaKBe HaMjepe omaJIa. Mel)YTHM, Cna3HO je cYKJbalbe AHMa H nJIaMeH na nOBHKao: - eXHMe, BaTpa! I-hropjeheMo! 3a6e3eKHYT npH30poM KJbyqap je HajnpHje cTajao 6e3 )];axa, a nOTOM ApeKHYO: - Y nOMoh! Xej, cTpaxcapH, 3aTBope~! CBH oBaMo! CTpaxcapH cy ce y3MyBaJIH H 3rOMHJIaJIH y XOAHHKY, He MoraslliH OAMax OQHjeHHTH y KOjOj npocTopHjH ce BaTpa nojaBHJIa. 3a6yua je 6HJ1a nomyua. M.rra)];eH je HCKOPHCTHO Ty nOMeTIbY, YJIeTHo y HycnpocTopHjy H Kp03 np03op'IHh HCKO'IHO HanOJbe. Onpe3HO ce npoByKao HeOCBHjeTJbeHRM COKaQHMa AO 06ane CaHe. Ty je 3a TpeHyTaK OCJIymHyO OqeKyjyhH yroBopeHR 3HaK. KaKO ce HRKO HHje jaBHo, M.rraAeH CKH)];e KanyT ca ce6e H nOJIOXCH ra Ha 06aJIy pHjeKe, na IIHjyhH n03HaTe MHpHCe CaHe, nOAMJIat)eH nojypH Kao Ha KpHJIHMa npeMa rOMjeHRQH. ,I1;pyror)l;aHa CTHrao je no)]; K03apy, Mel)y APyroBe.

- Hic Rodus, hic salta! - peKao je M.rra)];eH npBo jyTpO Ka].l;a ce YMHBao Ha llJIaHHHCKOM nOTOKY KOjH je npHjanlO rprOJbHO. illYMa je KPHJIa BeJIHKe HeMHpe y Ce6H. OrpoMHa cTa6JIa 6yx:aBa nOCTpojaBaJIa cy ce H npecTpojaBaJIa npe)]; lberOBHM O'IHMa. Kao BH3Hja 6yAYhe HapO)];He BojcKe KOjOM he YCKOpo KOMaH)];OBaTH ... - ,I:(a. OBO HRje HR H3JleT, HR nocjeTa naQHjeHTHMa. CTa3e CY n03HaTe, na HnaK HeH3BjeCHOCT orpoMHa. Tpe6a ce CYOqHTH ca CeJbaQHMa. AnH, JbeKapCKH HHcTpYMeHTH HHTH CY nOTpe6HH, HHTH MH OBora nyTa Mory nOMohH. Tpe6a HaM npaBy pHjeq. Tpe6a je y IbHXOBHM OqHMa npoqHTaTH. lb cPQa YCTaHHKa HmqynaTH. Y CTaHaK! Eyua... ! K03apa! - pa3MHmJbao je macHO, AOK je )];pymTBO APjeMyQKaJIO y TpaBH. IIpBor AaHa M.rra)];eHOBOr 60paBKa Ha K03apH XCHBO ce cjehajy K03apqaHH, Kao H npBor AaHa YCTaHKa H npse napTH3aHCKe n06jeAe. ~M je OAjyTpHJIO noqeJIe cy Aa CTHxcy rpyne CeJbaKa H3 IIaJIaH~WTa H BOXCHha, H3 JeJIOBQa H KHeXCOnOJba, y MaJIH JIorop, y PajJIHha KOCH. CTH3anH cy OHR y 6HjeJIHM naMyqHRM py6HHaMa H QPHHM JIaj6eQHMa, ca CHBHM mKpJbaQHMa Ha rJIaBH H mapeHRM TOp6aMa MHJIOmTa Ha JIet)HMa ,I1;OJIa3HJI8 cy Ha BHi)elbe. 11 BHme O)]; TOra! ,I:(OJIa3HJIH cy Kao Ha

nOKJIOlbelbe 8 Y0368JbeHR AO n060XCHOCTH CJIYmaJIH pHje'IH AOKTOpa. - ,I:(pyrOBH H 6paho, He A03BOJI8Te )];a 6HJ10 KO Met)y BaMa KpHje opyxcje, He A03BOJI8Te)];a Kapa6HHH rlb8jy y 3eMJbH AOK HamR Hajxpa6pHjH MOMQH YCKaqy Mel)y HenpHjaTeJbe H rOJIOpYKH OTHMajy opyxcje. O)]; cpQa BaM XBaJIa 3a JI8jene AapOBe, Koje CTe MeHR 8 MOjHM ApyroB8Ma AOHHjeJIH. AJIH, TaKSO je BpHjeMe Aa je MeHR HajAPaXCH Aap - nymKa! IIymKe Ha CYHQe K03apqaHH! IIOAMa3yjTe HX! YCTaHaK ce cnpeMa! 3 anaJIHO je CJIaMy y YCTamKoM 3aTBOpy 8 n06jerao y llJIaHHHy. 3 anaJIHO je BaTpe Ha)];alba H Bjepe y n06jeAY y )];ymaMa YCTaHHKa. Y CTame cy 3anaJIHJle MHore CeJbaqKe AOMOBe. 3anyQaJIo je Ha CBe cTpaHe, K03apa ce HalliJIa y noxcapy. OKO Ibe ce pa3Hrpano onaCHO MOMaqKO KOJIO. - KOJIOBol)a je, AaKaKo, AOKTOP M.rra)];eH CaODmTaBane cy cB8jeTy YCTamKe "KpyroBaJIHe nOCTaje". ,I:(pyra'IHje ce XCHB8 H Ha APym Ha'IHH Teqe BpHjeMe y mYMH, Y napTH3aHHMa. O)]; JbeTa AO 3HMe npoTeKJI8 CY MjeCeQH, a Kao Aa je TO 680 caMO je)];aH AYrH AaH Y KOMe cy BpweHe npHnpeMe 8 jeAHa jeAHHa Hoh y KOjOj cy BpmeHe aKQHje. KpaTKo nOTpajame YCTaHHqKH poHTOB8, na ce nOA YAapoM jaKHx HenpHjaTeJbCKHX CHara pacnpcHyme. HacTynH KpH3a y KOjOj je Beh H M.rraAeHOBa nojaBa 6JIarOTBOpHO AjeJIOBaJIa. rAje rOA je Met)y Jl>YAe CTHrao npecTajana je KYKlbaBa H xapaHra, orOBapalbe H KOJIe6albe. lherOBa pHjeq 6HJ1a je H MeJIeM 3a palbeHe H YSPHjel)eHe, 8 3aKOH 3a HenOCJIymHe H Heyx:pOTHBe. Y3 CBeCPAHy nO)];pwKy OCMaHa H OCTaJIHX KOMYHHCTa, OpraHH30BaO je OA HaopyxcaHRx YCTaHHKa npaBy napTH3aHCKY BOjCKY, Koja je KpeHyJIa H3 HohH y Hoh, H3 aKQHje y aKQHjy. IIoTKpaj qeTpAeceT . npBe QHjeJIO IIoTK03apje je ocJI06ot)eHo. IIjeBajy H napTH3aHH H OMJIaAHHa: ,,11)];e M.rraAeH BOAH napTH3aHe Pa3BeO HX Ha CBe qeTHpH CTP aH e" . Ta].l;a CTHXCe Hapet)elbe H3 BHllier mTa6a Aa MJIa].l;eH KpeHe npeKO CaHe, KaKO 6H CBOjHM ymeAoM H HCKYCTBOM nOMorao Ha cpet)HBalby napTH3aHCKHX jeAHHHQa Y IIoArpMeqy H neTpoBaqKOM Kpajy. ~M je MJIa)l;eH npemao pHjeKy CaHY H CTyIIHO Ha nOArpMeqKO TJIO, AOqeKana ra je myMa 6apjaKa H HenpemeAHa Maca CeJbaKa li OMJIaAHHe. OKO )];y60KO ycjeqeHe H KpHBy)];aBe ClbeXCHe npTHHe, KOjOM je MJIaAeH npoJIa3HO ca CBOjOM npaTIbOM, HaJ,IHJ,IaJIO ce cHJla 60xcja CeJbaKa H - . KaKO MJIa].l;eH HaHJIa3H OHH 3aHeceHo H no6oXCHo cKHAajy my6ape H IIIKPJbaKe H CTaBJbajy HX nO)];

201 -

na3yxo. Y je.n;Hoj p~ .n;pxce JIamy, a y .n;pyroj qamy paKHje - .n;06po.n;ommll~e. Hy.n;e MJIa.n;eHa H lberOBY npaTlby. HeKH ra .n;OqeKyjy ca KPyxOM H COJbY H KpCTe ce .n;OK My npyxc:ajy KOMa.n; noraqe. MJIa.n;eH CTaCHTa Jby.n;HHa, BojHHqKOr H3rJIe.n;a H KopaKa, WHpOKHM nOKpeTOM pYKe, npHXBaTa 3.n;paBHIJ,y cMjemeim ce, a OMJIa)1;HHa H36aIJ,yje napOJI e H njeBa. IlpHJIa3e My Hajyrne.n;HHjH .n;OMahHHH, PyKyjy ce C IbHM H n03.n;paBJbajy ra pHje~Ma: - HeK CH HaM .n;omao 06HJIHhy Ham! - OCMjeJIH ce H nOHeKa CHama H npHJIa3H 60jaxc:JbHBO MJIa.n;eHoBoj PYIJ,H .n;a je nOJby6H, a MJIa.n;eH je 6JIaro o.n;rypHe, 3aTHM nOMHJIyje no rJIaBH H y maJbHBOM TORy H .n;06pOM pacnoJIoxcelbY nOqHe pa3rOBop: - HeKa! He TPe6a .n;pyrapHIJ,e! XBana TH, anH HHcaM ja non. ,Il;o.n;yme, MOj OTaD, nOKojHH CHMO, 6HO je npoTO H Ibera cy Jby6HJIH y PYKY. A, ja lberOB CH,H, .n;pyry "Bjepy" nponoBHje.n;aM. Ja CaM KOMyHHCT. Y Ilo.n;rpMeqy, y KyMIJ,H H3ry6JbeHoj y ClbeXCHHM HaHOCHMa Kpaj orlbHWTa, cpeTOme ce .n;OKTOp MJIa.n;eH H .n;OKTOp JIeBH, .n;pyrOBH ca aKYJITeTa. BpaTHme ce, y npH'HI, .n;sa.n;eceT H BHWe ro.n;HHa Ha3a.n;. 06Hrpame 6eqKe KaaHHIJ,e H npocTPaHe llJIecHe .n;BOPaHe. 3a.n;pxcame ce y Beqy H Ha je.n;HOM napTHjcKoM CaCTaHKY .n;Ba.n;eceT .n;pyre Ka.n;a cy 060jHIJ,a npHMJbeHH y KIlJ. IlpomeTame 3arpe60M, 3pHlbeBIJ,eM H TymKaHIJ,eM. CjeTHme ce Me.n;HIJ,HHCKHX 6anoBa, Koje je MJIa.n;eH 06aBe3Ho OTBapao. 3 aTHM njecMeH mTape H .n;jeBOjaKa... H JIHKOBH MBomx .n;pyroBa ca aKYJITeTa HCKpcHyme npe.n; IbHMa. 3aTHM ce cMjeeTHme Ha JIexcaje o.n; cnaMe, Kpaj orlbHWTa, H 3acname TBP.n;HM, paTHHqKHM CHOM. 3 a MjeCeIJ, H HemTO BHWe .n;aHa KOJIHKO je 60paBHO y Ilo.n;rpMeqy, Mn:a.n;eH nOCTa.n;e Ilo.n;rpMeqnHja H no.n;rpMeqKH KOJIHKO H K03apqaHHH H K03apaqKH. IlocJbe.n;lbe BHjecTH o nopo.n;HU,H 6HJIe cy oxpa6pyjyhe. )KeHa H CHH oneT cy 3aje.n;HO, y ,Il;y6POBHHKy. MHpa ce HeKaKO H3BYKJIa H3 yCTamKor 3aTBopa. CBe BpHjeMe npOBe.n;eHO y 3aTBOpy, a TPajano je TO MjeCeIJ,HMa, O ManOM BojHRy OqHHCKH ce 6PHRyO CBeTO, MHpHH npBH Myxc:. Ka.n;a je MJIa.n;eH "npeOTeo" MHpy o.n; CBeTe, qapWHja ce TPecJIa o.n; oroBapalba. H, CBe 6H, no qapWHjcKoM, 6HJIO y pe.n;y .n;a CBeTO H MJIa.n;eH HHCY H .n;aJbe OCTanH npHjaTeJbH KOjH ce nocjehyjy, KojH 3aje.n;HO TeHHC Hrpajy, 3aje.n;HO Ha qapWHjy H3JIa3e. To je 6HJIO HeCXBaTJbHBO, "npoTynpHpo.n;HO", pYXC:HO. Je.n;aH .n;pyrOM xceHY OTMe H oneT ce He Mp3e... KOJIOHa je BHjyrana cHHjexc-

202

HOM npTHHOM Hcno.n; ceJIa.BJIHXCHJIa ce JIHnOBIJ,Y. Ha qeJIY cy ra3HJIH MJIa.n;eH H KOMaH,I1;HP CHMa. IlOCJIHje CKeH.n;epcKe KOHepeHIJ,Hje qeTHHmTBO ce HcnpHje~JIO Kao BeJIna, y HeKHM KpajeBHMa H rJIaBHa, onaCHOCT no peBOJIYIJ,Hjy. Ha TepeRy IJ.eHTPanHe BocHe Ta onaCHOCT je BeOMa peMHa. IlyqeBH H y6HcTBa KOMyHHCTa yqecTMH cy H yn030paBajy. Cpeo je y KpajHHH MBoro YCTaHHKa, MBoro HenOCJIymHHX MOMaKa, MBoro ~qa, HenoBjepJbHBHX H npecTPameHHX, anH CBH OTBopeHO rne.n;ajy H Ha pa3rOBOp cy Ba3.n;a cnpeMRH. OBroe, norne.n; KPHjy, H3HeHa.n;a O~Ma cjeKHy, .n;a CBY MpXClby He nOKaxc:y. "Peim hy ja OBHM KoxcYHJIHjaMa H 6pKajmijaMa KO HX TPyje H K~ ce IbHXOBHM XCHBOTHMa nOHrpaaa. Peim hy HM .n;a TO WTO ~He H HHje TOJIHKO H3.n;aja, KOJIHKO caMoy6HCTBO ... HcnpHqahy HM KaKO caM .n;BaHaecTe y CBOjOj mecHaecTOj Ha Maqy ce 3aKJIHlbaO H KOMHTCKH KYPC 3aBpWHO. O IlpHHlJ,Hny H fahHHOBHhy, H MJIa.n;06ocaHIJ,HMa hy ja e IbHMa .n;a pa3rOBapaM. PHjeqjy .n;a caM Kao cpe.n;lbomKOJIaIJ, H ciM 6HO qeTHHK H 3amTO CaM .n;aHac K0MyHHCT. OMeKlDahe OBe TBp.n;e KOXCyHJIHje. HeMoryhe je.n;a He oMeKWajy... ! - npeKpauaao je MJIa.n;eH .n;yro BpHjeMe MapmeBalba OBHM pa3MHmJbalbeM. . qeTP.n;eceTe, Beh y 3peJIHM ro.n;HHaMa, MJIa.n;eH je nOHOBO npHMJbeH y IlapTHjy, H HCTe rO.n;HHe .n;06HO CHHa. To je 6HJIa, KaKO je rOBopHO, ro.n;HHa lberOBor XCHBOTa, .n;pyra MJIa.n;OCT MJIa.n;eHOBa. Ory.n;a ce, Moryhe, MJIa.n;HhKH nOHamao, CBaKHM 3a.n;aTKOM o.n;ymeBJbaaaO H cKojeBCKH peBHOCHO y aKIJ,Hje nOJIa3HO. mTO BHme, Kao H KO.n; CBaKor .n;pyror cKojeBIJ,a H KO.n; MJIa.n;eHa ce YOqaBana rOTOBO .n;jeqaqKa HaHBHOCT H HeH3MjepHa Bjepa y Jby.n;e. Ha npHJIa3HMa mKOJIH, Ha CaMOM YJIa3Y y .n;sopHmTe TemaHoBHh HX je .n;OqeKaO, yMjeCTo .n;06po.n;oIWIHIJ,OM, llJI0TyH0M. IlpBH je palbeH Mna.n;eH. Ilano je .n;BaHaecT npoJIeTepa. OCTanH cy ce nOCJIHje .n;yre H TemKe 6op6e HeK aKO H3BYKJIH H3 OBe KJIOnKe. H3HHjeJIH cy H TeWKO palbeHor Mna.n;eHa, y HecBHjeCTH. Ka.n; je M.na.n;eH CTHrao Kao palbeHHK y JomaBKy, .n;OKTOpHIJ,a IlepoBHh ce o.D:JI~JIa Ha XHpypmKy HHTepBeHIJ,Hjy TeK CYTPa.n;aH, BH.n;jeBWH .n;a palbeHHK nOKa3yje 3HaKe XCHBOTa H .n;OBOJbHO CHare .n;a H3.n;pXCH onepaIJ,Hjy. MeTaK je y.n;apHO y qeOHY KOCT, Pa36HO CBe .n;o Moxc:.n;aHe onHe, Ha KOjOj cy ce 3a.n;pxcane CHTHe qeCTHIJ,e KOCTH. ,I1;aHHIJ,a je O~CTHJIa PaHY H npeBHJIa palbeHHKa. 3 a BpHjeMe onepaIJ,Hje Mna.n;eH je y HeKOM qy.n;HOM 3aHOCy THXO njeBYWHO njecMy: "Ham 6apjaK ce BHje Kao IJ,pBeH IJ,BHjeT

llOXYPHMO ApyrOBH Aa OCJlOOOARMO CBHjeT". MnaAeH je 60JIOBaO H OTHMaO ce OA CMpTH Y JowaBKH, Y Kylm )1:aHHJIa BYKOBHha, HeAaJIeKO OA WKOJIe y KOjOj cy JleXaJIH palbeHH npoJleTepH. Ceno je 6paHHJla JowaBa'lKa 'leTa. CMa1'paJIO ce Aa je napTH3aHCKa, ynpaBo 3aTO WTO je 6HJ1a Be3aHa 3a PaAY PaAHha, MjewTaHHHa H 'IJlaHa wTa6a OApeAa. 3ap ce Momo npemOCTaBHTH Aa he OH, KOMe cy YCTawe y6HJle jeAHor CHHa H KOMe je APym CHH nomHYo Y 60p6H 3a KOTOP Bapow Kao KOMaHAHp napTH3aHCKe 'leTe, naKTHpaTH ca YCTawaMa H HHje~Ma Kano H3HeHal)elbe!! 31. MapTa 'Ie1'pAeceT Apyre AOK cy ce WTa6 oApeAa H npoJIeTepcKH 6aTaJLOH, npeA TeCJIHheM 06pa'l)'HaBaJIH ca nyqHCTHMa, PaAe PaAHh je aKTHBHpaO 3aBjepeHHKe JowaBa'lKe 'leTe. Y TOKY HOlm nOKJIaJIH cy pa}beHe npOJIeTepe y WKOJlH. Pa30PYXaJIH cy H palbeHor MnaAeHa. ll.HjeJlH jeAaH AaH BpumJlH cy Ha Ibera npHTHCaK Aa npel}e Ha IbHXOBY C1'paHy. KaA je oA6HO CBaKH pa3rOBOp ca H3Aaj~Ma HAYbe .

HOlm CTHrna je rpyna 'IeTHHKa ca CTaHKOM 8pXOBl\eM Ha 'IeJIy. llopeA MnaAeHa ce H AaJhe HaJIa3HJIa AOKTOpHu.a llepOBHh. Y XJIaAHHM nomeARMa H 6pyTaJIHHM nOCTynlUlMa 'IeTHHKa BHAjeJla je pjeweHOCT Ha 3J10'lHH. CMOrJla je CHare H MHpHO HM ce cynpoTcTaBHJla pHje'IHMa: - OH je HenOKpeTaH, palbeH, TeWKH 60JIeCHHK H HHKO HeMa npaso Aa ra MaJI1'peTHpa. Kao JheKap 0WOBapaM 3a Ibera AOK He 03ApaBH... Bol}a rpyne BPXOBau. rpy60 jy je OwYPHYO H HapeARO OCTaJIHMa: - CTaBHTe ra Ha he6e H nOHecHTe AO caOHHu.a. MnaAeH je MHpaH H AocTOjaHCTBeH, Kao H YBHjeK, Tjeumo AOKTOPHl\Y Koja je llJIaKaJIa H AOMaMHa KOjH je H3ry6JheH H HenOMH'IaH, KpHO O'lH OA palbeHHKa. - CMHpHTe ce, He 6pHHHTe... H3HHjeJIH cy ra H3 Kyhe H cnyCTHJlH Kpaj nOTOKa, 3BaHOr MnHHcKa pHjeKa. Y MPa30BHTOj, rJlysoj HOlm oAieKHYJla cy ADa nyu.lba.

ECM MHUI1'B HapOAHH xepoj, Ec3A Mm,mh, 'lHje HMe HOCH Hawa fHMHa3Hja 6HO je 6eCYMlbe jeAaH OA HajHCTaKHyTHjHX H no aKTHBHOCTH jeAaH OA Haj3ana)l{eHHjHX KOMYHHcTa llpHjeAopa y rOAHHaMa yo'IH paTa H peBOJIYlUlje. POARO ce y llpHjeAopy 1917. roAHHe Y nopoAHIJ,H cHpoMawHor Kaq,eJ,IHje MyxapeMa, KOjH je y 1'pOWHoj Kaq,aHHlUI, y yJIHlUI Koja AaHaC HOCH EcaAOBO HMe, Kaq,y neKao H TeWKOM MyKOM AeceTOpo A:jeu.e nOAH3ao HWKOJIOBao. DA paHe MJIaAOCTH Ec3A je cMjeJIO 3aKOpa'IRO y peAoBe 60pau.a P3AHH'lKe KJIace. CpeJlH CMO ce H cnpHjaTeJhHJIH 1'pHAeceTHX rOAHHa, Y HHXHM pa3peAHMa llpHjeAopcKe mMHa3Hje. EcaA je 6HO OMaJI eH, BeOMa JIHjen MJIaARh, H3Y3eme HHTeJlHreHlUIje, YBHjeK BeAap, AYXOBHT, pacnOJIOXeH 3a maJIy. BOJlHO je cBoje JJ;pyroBe H KaKO je nO npHpOAH 6HO OTBOpeH H JJ;pymTBeH OA MaJIeHa je HCnOJhaBaO HeKa CBOj.;. CTBa 6YAyher MaCOBHKa. BHO je Aooap l}aK. OA HajpaHHje MJIaAOCTH

IberOBa npeoKynčlIJ.Hja je 6HJ1a 6eJIe1'pHCTHKa, npHje CBera, HanpeAHa JIHTepaTYPa. fOPKH, XacaH KHKHh, KpJlexa, TO cy npBH llHCIJ.H Koje je 'IHTaO H npBH EcaAOBH KOPčlIJ.H y cBHjeT JIHjene KIbHXeBHOCTH. JeAHOBpeMeHO je ynopHO 'IHTaO C1'pyqHy MapKCHCTH'IKY JIHTepaTYPY· Jow Kao cpeAlbOmKoJlau., OH je HCTaKHYTH OMJIaAHHau., aK11IBHCTa, cKojeBau. H HJIeraJIHH paAHHK Y peAOBHMa KpajHIDKe OMJI3AHHe. He caMO y llpHje}l;Opy, Hero H y BHxahy H BalbaJIYIJ.H, rAie noxal)a BRme pa3peAe rHMHa3Hje, EcaA je 360r CBoje aKTHBHOCTH H 6op6eHOCTH 3anaxeH H Mel}y MJla}l;HMa nonYJIapaH. YnpaBO 360r peBoJIYIJ.HoHapHor paAa HCKJbyqeH je H3 BHXahKe rHMHa3Hje, na je VII H VIII pa3peA 3aBpumo y BalbaJIYIJ.H . EcaA je 6HO jeAaH OA MJla}l;Hha Kora je AP MnaAeH CTOjaHoBHh npHrpJIHO Kao CHHa pol}eHor, n03HBao ra 'IecTO KOA ce6e Ha pyqaK H Be'lepy, paAo pa3rOBapao ea IbHM O WHPOKOM KPyry nHTalba OA mKOJIe AO p3AHH'lKOr, peBOJIYIJ,HO-

203

HapHOf nOKpeTa, CTaBJhaO My Ha KOpHU1TeJ:be CBOjy BeOMa OnpeMJbeay 6H6JIHOTeKY, nOMafao .~ fa H MaTepHjaJIHO Ka.u; je Eca.u; 6HO Ha C1)'.u;HjaMa. Kao c1)'.u;eHT npaBHor q,aKYJITeTa, 6eorpa.u;CKor YHHBep3HTeTa, HajnpHje Kao cKojeBau, 3aTHM Kao qJIaH KilJ, Eca.u; ce CBOjHM pa):(OM H Hanpe):(HOU1hy CBpCTaBa Mei)y HCTaKHYTe 60plW, CH<ĐKHOr cTy):(eHTCKor nOKpeTa H yqecHHK je 6pOjHHX aKQHja, Koje Hanpe):(HH C1)'):(eHTH y oeoTa.u;a nOKpehy, OpraHH3yjy H H3Bo.u;e. HaPOqHTO ce HCTHqe y pa):(y ca C1)'):(eHTHMa y "rajpeToBoM ):(OMy". qe1p):(eceTe rO):(HHe, npHJIHKOM CPOPMHpaJba npBe heJIHje Kil y ilpHje):(opy, Eca.u; je npHMJbeH 3a qJIaHa KilJ. Y ilpHje.u;opy je HMao U1HPOK KPyr n03HaHHKa KOjH cy ra pa.u;o cnyU1aJIH, jep je Beh Ta.u;a ):(jeJIOBaO Kao 3peo qOBjeK H O):(CKaKaO 0):( ):(pymx no 036HJbHOCTH H 3HaJ:by. ,IJ,pyxao ce ca cpe):(J:bOIDKOJIQHMa, CTy):(eHTHMa, Hanpe):(HHM rpi)aHHMa, aJIH HajBHIDe je 6HO Mei)y pa):(HHQHMa (Aparo JIYKJfh, TOHe BHKHh, ~fnHja CTojaHoBHh, CJIaBKO XaBHh, CMajo AnHUlHh) Ha Koje je 3HaTHO yTHuao H CTaJIHO HM nOMarao ):(a U1Hpe CXBaTe yJIory pa):(HHqKe KJIace y caBpeMeHoM cBHjeTY. 3aje):(Ho ca CJI06o):(aHOM MapjaHoBHheM, AymKoM OpKoBHheM, fuHjOM CTojaHoBHheM H AparoM JIYKHhcM pa.u;H BpJIO aKTHBHO H ycnjeIDHo Ha CTBapaJbY npBHX napTHjcKHx OpraHH3aQHja, yOq}f paTa, y ilpHje.a;opy H OKOJIHHH.

.rpa.z&

HapaBHO, }berOB pa.u; je 6HO 3anIDKeH H OT!, Ta.a;aIDJ:bHX BJIaCTH, na je 6HO noT!, CTaJIHOM npHCM01pOM nOJIHQHjcKHX areHaTa H BHIDe nYTa XanUIeH. Eca):( je je):(aH OA OpraHH3aTOpa aHTHpaTHHx .a;eMoHc1paQHja y ilpHje.a;opy 1. cenTeM6pa qe1pT!,eCeTe H HH3a APymx aKQHja H MaHHcpecnUJ,Hja y 3HaKY nOT!,pIDKe Jby6HjCKHM py.u;apHMa KojH cy y TO BpHjeMe BO.a;HJIH Ayr01pajaH, BeJIHKH U11pajK. CTaJIHO je 6HO y nOKpeTY, y aKQHjH, y cycpeTHMa C JbYAHMa, na je KaKO 360r aKTHBHOCTH TaKo H 360r JI}fqHe AOn@JbHBOCTH H TaKTa npeMa Jby.a;HMa, y;KHBao OllUlTe CHMllaTHje, OC06HTO Mei)y MiiaT!,HMa. ilPBHX .a;aHa oKynaQHje CpeTaJIH CMO ce BeOMa qeCTO y ilpHje.a;opy. illeTaJIH, pa3rOBapaJIH... CTH3aO caM H3 CeJIa y )KeJbH .a;a o.u; Ibera qyjeM WTa Tpe6a ce pa.u;H. OHO je Maj. HajTy;KHHjH Maj YMOM )KHBOTY. Maj y oKynaQHjH! HamJIH CMO ce Y npe)l;Beqepje Y XajpHHoj cnaCTHqapHH. - ilpOU1eTaheMO - peKao je Eca.u;.

2()4

HapO~BH

xepoj

E~

MlD,udt

Y6p30 CMO ce HalIIJIH nOA JIHllaMa - HameM, CTapOM i)aqKOM H cKojeBCKoM cacTajaJIHlDTY. O.u;aTJIe, HcnOA JIBna, KpeayJIH CMO 1. cenTeM6pa, qe1p.u;eceTe, Ha npBe T!,eMOHC1paQHje y HCTOPHjH ilpHjeAopa... - CeJbaK - npBH ce jaBHo Eca.u;, ynHPyhH HCllHTHBaqKH norneAY MeH e - IDTa npHqajy Jby.u;H Ha ceJIy? - 'liYTe H 60je ce - O.u;rOBOPHO caM . - A, TH? - ruTa ja? - Ha npHMjep, TH U1Ta pa.u;HlD? - 'li YTHM H ja, H3 COJIH.u;apHOCTH ... - rOBOpH!. .. - KIDKH U1Ta... ? - ilpHqaj: KPaJb je n06jerao, }berOBa BojcKa npH npBOM HaJIeTy cpaIlIHCTa KanHTyJIHpaJIa ... - To OHH .u;06po 3Hajy, 3TO H hYTe! - qeKaj CeJbaK, KIDKH .u;a je 6yp)K0a3Hja TeU1KO paIbeHa, 6Hhe YCTaHaK, HcTjepaheMO illBa6y, .u;OTyhH 6YP)K033Hjy ... rOBOpHO je no.u; JIBnaMa, npHrymeHo aJIH Ba1peHO, a nope.u; Hac cy npoJIa3HJIe YCTame H ~Ba6e, y .u;pyU1TBy HeKaKBHX
- PelJ,H JbYAHMa Aa qysajy H IIOAMa3yjy IIymKe ... a TH hern, CeJbaK, oq,HlJ,HP IIOCTaTH! Kao qJIaH MjecHor KOMHTeTa KITJ 3a ITPHjeAop, ECaA je ~TaB HH3 ApyroBa IIpHlIpeMHO 3a ITapmjy H CK OJ. IToCJIHje HalIaAa lbeMaqKe Ha CCCP, cm~a­ jeM OApe~eHHX OKOJIHOCm, HaIIIJIH CMO ce y IIOTK03apCKHM CeJIHMa, Ha 3ajeAHHqKOM 3aAaTKY, IIpHIIpeMalba YCTauKa. C HaMa je 6HO H HJIHja CTojaHOBHh. CBaKOAHeBHO, 60Jbe peqeHO H3 HOhR Y Hoh, 06Hna3HnH CMO CeJbaKe, Y IIoqeTKY OHe IIoBjepJbHBHje a 3amM OApeAa. OA nojeJlHHaqHHX pa3rOBOpa HillJIH CMO Ha MaCOBHe cacTauKe. Hohy, Ha Mjece~HH EcaA je rOBopHO nHjello H y36~yjyhe, a nH~e 6H MY ce npH TOMe IIOcpe6pHno. CBH MH, lberOBH ApyrOBH lJ,HjeHHnH CMO ra H HCKpeHO BOJbenH, a ceJbaIJ,H cy OA lIpBor cycpTa ca ECaAOM ca IIYUO IIOrnTOBalba H3rOBapanH: "MBoro lIaMeTaH oBaj ManH MyxapeMOB". Y CTauaK je 6YKHYo HCTOBpeMeHO y CBHM nOTK03apcKHM cenHMa. PaT Hac je Pa3ABOjHO. EcaA je jauyapa qeTPAeceT APyre IIOCTaBJbeH 3a IIOnHmqKOr KOMecapa K03apcKe nponeTepCKe qeTe. Y q,e6pyapy HCTe rOAHHe, nOCTao je IIOnHmqKH KOMecap ITpBor KpajHrnKor 6aTaJbOHa. OA TaAa Ila AO IIorn6Hje lberoB )KHBOT je mjecHo Be3au 3'a 60p6eHH II}'T H CYA6HHy OBe IIpOCnaBJheHe KpajHillKe jeAHHH~e. IToCJbeAIbH IIyT CMO ce BHmenH ITpBor MajaqeTPAeCeT Apyre y IToTOqaUHMa, HeAaneKo OA ITplbaBopa Ha 3ajeAUHqKoj IIpOCnaBH ITponeTepcKor H YAapHOr-IIpOmB-

qeTHHqKOr 6aTaJbOHa. Ha IIpocnaBH je rOBopHo EcaA, 3auOCHO Kao H YBHjeK. - ,D,ohRhe BpHjeMe, ApyroBH, cp~heMo ce Kao naBHHa y rpaAOBe, cnaBHheMO IIpOneTepCKH IIpa3HHK y rpaAOBHMa, MapllHpaheMO rnaBHHM yn~aMa,'-HapOA he Hac QBHjeheM 3aCHlIam ... EcaA TO, Ha)KanOCT, HHje AO)KHBHO. Y BpHjeMe KaA je ITponeTepCKH 6aTaJbOH IIpe)KHBJbaBao HajTe)Ke TPeHYTKe, lberOB POAHH ITpHjeAop 6HO je ocn06o~eH, a EcaA je TonHKO )KenHO Aa Kao IIapm3au IIpOrneTa ITpHjeAopoM, Aa ce IIOjaBH y XajpHHoj CTaCmqapHH, Ha KOP30Y, IIOA nHIIaMa... Y TeIIIKHM 60p6aMa IIOA IInaHHHOM MOTajH~OM, oKp~eH 6pojqaHO HaAMohHHM CHaraMa qeTHHKa, YCTaIIIa H illBa6a, ITponeTepCKH 6aTa]bOH 6HO je IIpeIIOJIOBJbeH. Y pyKe HelIpHjaTeJba IIanH cy H KOMaHAaHT 6aTaJbOHa, HapOAHH xepoj 3ApaBKO qenap, KOjH je 0AMax HanH~y MjecTa CTPHjeJbau, H ECaA MHJ,IHh, IIOnHmqKH KOMecap 6aTaJbOHa, KOjH je ClIpoBeAeH y EalbanYKY, rme je OA lIOKpeTHOr IIpHjeKor YCTaIIIKOr CYAa oc~eH Ha CMpT CTPHjeJbalbeM, celITeM6pa qeTPAeceT APyre. OA6HO je YCTaIIIKO IIOMHnOBalbe pHje~­ Ma: "RH ja ra BaMa HHKaA He 6HX Aao!" ITpeA yrrepeHHM lJ,HjeBHMa, TPeHYTaK HClIpeA IInOTYHa KOjH he TaKO HeJbYACKH, TaKO HaCHnHO rrpeKHHym lberOB }KHBOT, Y3BHKHYO je: - ,,)i(HBjena KOMyHHcmqKa IIapmja JyrocnaBHje". 3a HapOAHor xepoja rrpornaIIIeH je 1951. rOAHHe.

P A,lJ;E KO H,lJ;Hn K3Aa cy IIpHnpeMe 3a op~aHH YCTauaK yna3Hne y 3aBpIIIHY q,a3y AOOHaAOX OA KOMllHje MHnaHa KHTOIbHha Aa ce P3Ae KOHAHh KpHje Ha nepHq,epHjH ITpHjeAopa, y fOMjeHHlJ,H, KOA cBoje cecTPe ,D,ece H IIOp~X MY Y KpaTKOM IIHcMau~e­

ry. ",[(pam HMelbaqe, IIpHlIpeMaMO 6yuy. EHhe nOIIITeHe ~e. MopaMO YCTaIIIe, illBa6e H CBe Moryhe HelIpHjaTeJbe Aa np01jepaMO H3 HaIIIe 3eMJhe ... ,[(P)KHM, KonHKO Te II03HajeM, Aa m He 6H RH Morao UH CMHO H30CTam H3 ~e 3a rrpaBAY H cno6oAY ... "

.I1.P}Tor Aaua yseqe CTHrao je Me~y Hac nOA: K03apy. 3BanH CMO ra oA MHJba PaAH~a, a OH je H lIO KapaKTepy H lIO xpa6pocm 6HO qOBjeK H lIO. EKnH CMO cycjeAH H qeCTO ce AP~H jOIII IIpHje paTa, cpeTanH Ha ceOCKHM IIpenHMa H HrpauKaMa, y cenHMa Kooapyma H TpHOIIOJbe. EHO je H Kao AjeqaK BaTPa )KHBa, IIpBH y Kony, lIP BH y 06paqyuy ea MOMlJ,HMa 360r meBOjaKa. EHO je, OA Hac HeKonHKO roAHHa CTapHjH, anH Hac je BonHO H B01JHO Hac Ha CHjena, IIpeA80AHO y Kp~aMa 60CTaua H KpywaKa.

lilllJIH CMO TaKO je~HoM Y Kpal)y 60CTaHa Hamer 3aje~HH'lKor KOMlIIHje ApHq,a KaXPHMaHOBHha, H3 K03apyme. 3HaJIH CMO ~a APHq, HMa nOBa'lKY nyIDKy H ~a je JbyT. AnH, P~e Hac je BOjHH'lKH pacnope~Ho. MH MnaJ}H, TaKopehH KnHHIJ,H, ~06RnH CMO 3a~aTaK ~a q,POHTaJIHO HanMaMo, BOjHH'lKHM je3HKoM pe'leHO "q,HHrHPaMO", Han~, Tj. 6ycelbeM ral)aMO KonH6y y KOjOj je ApHq, HoMBao. A, Pa~e je ca o~pacnHjHM roe'laIJ,HMa "Han~ao" c nel)a. Ka~a CMO MH npHByKnH nIDKlbY 'lysapa 60CTaHa Ha ce6e H Ka~a je OH nO'leo, CBe no cnHCKY, ra~HO ~a HaM ncyje, P~e je HCKOPHCTHO TPeHYTaK H Hape~HO CBOjOj rpynH ~a "onepHIIIe" no 60CTaHy H OTKHHyTe ny6eHH.Qe OTHCKyjy y nOTOK, KOjH je Kpaj 60CTaHa npoTH.Qao. 3aTHM CMO ce CBH OKynHnH Ha yHanpHje~ ~orOBopeHOM Mjecry H cna~HnH yKp~eHHM ny6eHH.QaMa. KO~

CTH.QajeM paTHHX OKOnHOCTH, Tor HCTOr ApHq,a KaxPHMaHOBHha P~e H ja npHMHnH CMO y Hapo~Hoocn06o~Rna'lKH o~60p K03apyme, jaHyapa 'leTP~eceT ~pyre H 6HO je 0~60PHHK 'lac OIUDTHHCKOr, 'lac cpecKor o~60pa /];0 I1Ie3/];eceTe, 3anpaBO /];0 cBoje CMpTH. OcjehaM nOTPe6y ~a H OB)ije KIDKeM ~a HaM je ApHq,a Ha CaCTaHaK ~O­ Bena lIIH~a, QHraHKa B n03HaTa njeBa'lH.Qa H3 BCTOr cena. K~ CaM ra, y pary, nOCMaTPao KaKO cnpeTHO KOMaH~je BO~OM, 'leTOM, 6aTaJbOHOM, caM ce6H caM peKao He je~aHIIyT: "Pol)eHH BOjHHK". llOTBpl)yjeM TO H OB or n}'Ta y Pa3roBOpy C IbHM: "PaTHH MOj ~p}')Ke, 6HO CH O~ MaJIHX HOry TaJIeHTOBaH H HeB3MjepHo xpa6ap BOjHHK, TH Pa~H.Qe KOH~Y". 3aje~Ho CMO paTOBaJIH O~ npBor YCTaHH'lKor~aHa nO~ KOlapoM na ~O JbeTa 'leTP~eceT TPehe. 3 aje~Ho CMO pacnH y napTH3aHCKe pyKoBO~HO.Qe. 3aje~Ho CMO pyKoBo~nH BO~OM,

'leTOM, 6aTaJbOHOM - OH Kao KOM~Hp H KOMaH~aHT, a ja Kao nOnHTH'lKH KOMecap. CnaraJIH CMO ce H Kao ~pyroBH BOJbenH, a 3HaJIH CMO ce H nOcBal)aTH H npe~ 6aTaJbOHOM MHpHTH H 3arpJbeHH nnaKaTH, jep 060jH.Qa CMO 6RnH BapHH.Qe H eKCnn03HBHH. 3 aje~Ho. llpeTjepax ca OBO ,,3aje~Ho", aJIH 36HJba je TaKO 6Hno - 3aje~Ho CMO jypHIIIaJIH, 3aje~Ho ce n06je~aMa pa~OBanH H 3aje~Ho 3a H3ry6JbeHHM ~pyroBHMa TyrOBaJIH. llOHeKa~ CMO H ca ~jeBojKaMa anrnKOBaJIH, Ma~a je TO y paTy 6Hno c1'poro 3a6palheHo. 3aje~Ho CMO H llpHje~OpcKy rHMHa3Hjy noxalJaJIH. PMe KOH~Hh je polJeH ll. aBrYCTa 1916. rO~HHe y DaJITa J apyraMa, a Kao Y'leHHK noxal)ao je rHMHa3Hjy y llpH-

HapoABHxepoj Pame KOII)J;HIi

je~opy Kao I1IKOnapa.Q

II pa3pe~a y IIIKoncKoj

rO~HHH. liTa jOIlI ~a KIDKeM

1927/28.

3a OBor ~HBHor ceOCKor MOMKa H3 llOTK03apja? Y pary ce npotnaBHO y MHOrHM 60jeBHMa. li, 6HO je MHoro 3anIDKeHHjH y pary Hero y MHpy. Ayx 3~paBor H nOIlITeHor H~MeTalha nOHHO je H3 )ijeTHIbCTBa, H3 CBor cena Japyra, na ce H y pary TPy~HO ~a npe~lba'lH - ~a lherOBa je~HH.Qa 6y~e Mel)y Haj60JbHMa. PenaTHBHO 6p30 je CXBaTHO ~a 6e3 KOMyHHCTH'lKe napTHje He MO)f(e HMaTH je~HHH.QY KOjy 6H BO~HO H KOjOM 6H :lKenHO KOMaH~OBaTH. CBe ~6Jbe je CXBaTao CMHcao Hame 60p6e H je~Hor ~aHa MH je nOBjepHo ~a MY je llapTHja nOCTaJIa ~pyra MaTH - Apyra IberOBa CaBa Kojy cy YCTame 'le1'pAeceT npBe 3aKnaJIe. lloTKpaj 'leTP~eceT npse nOCTao je 'lnaH KllJ, H KOMaHAHP 'leTe. ABrYCTa 'le1'pAeceT APyre KOMaH~aHT 6aTaJbOHa. Ii, HenpeKHAHo je y jYPHIIIY npeAlha'lHo. HOCHO je ca C060M paKeTHH nHIIITOJb H paKeTe CBHX 60ja. Ka~a 6H, npe~ jYPHIII, 3acBHjeTnHna yroBopeHa paKeTa H 'lyO ce npOAopaH PMHH mac - "OBro e KOH~Hh" lberOBa jeAHHH.Qa je Kao MarHeTOM nOBY'leHa, CKaKaJIa Ha jYPHIII. DHO je OIlITap y KOMaHAOBalhY H npe3H-

~lf~" 'f '

•.

~

pao KYKaBII'IJIYK H He~C~nJIHHY. O TOMe ce ca lbHM HHje HH MOrJIO HH cMjeJIO AHCKYTOBaTH. AnH, jeAHoBpeMeHO je 6HO Ham KOMaHAaHT npaBH napTH3aH H ca HeBjepoBaTHHM ycnjexoM 3Hao je npHCTPawHBa 60plJ,a npHApxaTH, OKYpaX<:HTH,npeKaJIHTH. MaJJ;a je 6HO CTPor KOMaHAaHT, 6HO je H3BpCTaH APyr H HeH3MjepHo je BOJIHO JLYAe. KOJIHKO JIH caM ra nYTa rJIeAaO KaKO nOCJIHje TeIIIKHX 60p6H HJIH Ayror HanopHor Mampa, 06HJIa3H CTpaxe, HCTypeHa oJJ;jeJLelba, 06e36jel)elba-60plJ,e Ha cnaBalbY H nOKpHBa oue, KOjH cy ce Y CHY OTKPHJIH. EHO je HeYMopaH H HeYCTPaIIIHB 60palJ" H 36HJLa, KaAa je pHjeq O PaJJ;H KOHAHhy-ycnjeIIIHo je Ta JI~Ha CBojcTBa npeHOCHO Ha je));HHHIJ,Y KojOM je KOMaHAOBao. OBAje, Y KpaTKoj npHqH O 60raTOM X<:HBOTY npaBor Hamer paTHHKa, HHje Moryhe Ha6pojaTH CBe jypHIIIe Y KojHMa ce HCTaKao, aJIH 6HO je HCTaKHYTH 60palJ, H KOMaHAHp Y K03apcKOM napTH3aRCKOM OApeJJ;y, npoIIIao je 60p6eHH nYT KO3apcKor YAapHor - npOTHBqeTHH'lKOr 6aTaJLOHa, npeTYPHO npeKO rJIaBe, Kao jyHaK H KOMaH~p, qyseHy <>
,

.

npoIIIao 60p6eHH nYT 4. 6aTaJLOHa 5. K03apcKe 6pHraAe Kao KOMaHAaHT, nOCTao KOMaHAaHT 5. K03apcKe 6pHra));e. PaCTaJIH CMO ce Y JLeTY qeTPAece TPehe, nOCJIHje TeIIIKHX 60p6H 3a TeCJIHh, Ka)); HaM je nOrHHYo, nope)); OCTaJIHX, H KOMaHAHp 1. qeTe MHTap CTOjaHoBHh H KOMecap 2. qeTe PaAoje Ta));Hh. nJIaKaJIH CMO 060jHIJ,a, KaKO 360r naJIHX ApyroBa, TaKO H 360r paCTaHKa. 11cTor ));aHa OTHIIIJIH CMO H3 4. 6aTaJLOHa 5. K03apcKe 6pHra));e, ja KOA qyseHor MehaBe; 3a KOMecapa 12. KpajHIIIKe 6pHraAe, a Pa));e 3a 3aMjeHHKa KOA qyseHor PaRKa IIIHnKe, KOMaHAaHTa 5. K03apcKe 6pHra));e. norHHYo je JLeTa qeTPAeceT qeTBpTe, Y jyPHIIIY, Kao KOMaHAaHT neTe K03apCKe, Ha qeJIY 6pHra));e, Ha llJIaHHHH Maxlbaqa, H3Ha)); )Kenqa, Y 60p6H npOTHB jeAHe lbeMaqKe AHBH3Hje. npornaIIIeH je 3a HapoAHor xepoja MapTa qeTP));eCeT neTe. H, TaKO. nOIIITO caM npeX<:HBHO paT MopaM 3a PaJJ;y KOHAHha H OBO Aa KIDKeM: OH je MeHe yqHO KaKO ce Y HenpHjaTeJLa nyu.a, a ja caM lbeMY nOMarao, Kora OA HenpHjaTeJLa TPe6a HapOqHTO ral)aTH.

MliJIAH Erlih )l(}fBOnHCHO ceOlJ,e Epe3HqaHH, HeAaJIeKO OA TIpHje));Opa Koje JIeX<:H Ha npY3H H lJ,eCTH npHje));OP - EOCaHCKH HOBH, 6HJIO je nOJIHTH'IKH X<:HBO H KOMyHHKaTHBHO Y rOAHHaMa npHje paTa. Epe3HqaHlJ,H cy 6HJIH npeTeX<:HO CHPOMaIIIHH, MH cy 0TPecHTH H BpHjeAHH H AOCTa HX je paAHJIO Y PYAHHlJ,HMa JbeIIIJLaHH H Jby6Hja, H Kao npyxHH pa));HHlJ,H. Y Epe3HqaHHMa je 1j>0pMHpaHa npBa ceOCKa heJIHja Kn Ha 6HBIIIeM npHjeAopcKOM cpe3Y, IIITO je 3HaqajaH nOAaTaK 3a peBOJIY~O­ HapHy npoIIIJIOCT OBor ceJIa. Y TOKY peBony~je ceJIO je AaJIO MHoro HCTaKHYTHX 60palJ,a, MHoro n03HaTHX jyHaKa Kao WTO cy rojKO EamKOT, HHKOJIa MYTHh, JOBO 'BYKHh, EO)KO MYTHh, CTOjaH MHJIaIIIHHoBHh, a Ty cy pol)eHa H TPH HapOAHa xepoja: CTeBO Paym, AymaH Emh H MHJIaH Emh. Y OBOj npH~ pHjeq je O HapOAHOM xepojy MHnaHY Emhy, O lberOBOM 6op6eHoM nYTY H jy-

HaqKoj nom6HjH, O TOMe KaKO je paCTao OA BeceJIor ceOCKor MOMKa AO KOMaHAaHTa H xepoja. MHJIaH je pol)eH 15. jyJIa 1911. rOAHHe, na H aKO nOTHqe H3 CHpOMaIIIHe ceOCKe nopOAHIJ,e, OTaD, TOMO ce n06pHHYO Aa 3aBpIIIH OCHOBHy IIIKOJIY H ABa pe3peAa mMBa3Hje Y npHjeAOpy. no
207

•

, f

CTaBa HHKail: ce HHje nojaBHna. MHnaH je paToBao, a Mu:nKa BjeqHTO CTPaxoBana Oil: YCTaIIIKe 0il:Ma3il:e, ByKna )l;jeQY, Kao KBOqKa nu:nu:he H CKpHBana HX no OKonHHM rpMOBHMa H IIIyMapI.J,HMa. Mu:naH Emh je 6HO BHCOK, CTaCHT, QPHOMalbaCT MOMaK, QPHe BanOBHTe Koce. TIHjeno ra je 6u:n0 norneil:am y CTPojy, y KonOHH 'leTe, anH je Y il:aHHMa paTa HajJbenIIle 6u:n0 Kail: jYPHIIIa. OHO je HeYCTPaIIIHB 60paQ H HCTO TaKO nonHmqKH il:OCJbeil:aH H aKmBaH Kao napm3aH.

HapOAHH xepoj MHJlaH Erall

3aTO ra je napmjcKa opramt.3~ja Oil: npBHX il:aHa oKynaI.J,Hje aHrIDKOBarra Ha npHKynJbalby opyx<.ja H nonH1WIKOM PMY ca CeJbaIUlMa. IleTHaeCTaK il:aHa npHje YCTaHKa, HeCTano ra je, Kao il:a je Y 3eMJbY nponao, npHqa lberOBa cynpyra Mu:nKa. IlpBor il:aHa YCTaHKa nojaBHo ce Ha KOlbY, ca pa3BHjeHoM QPBeHOM 3aCTaBOM H nO3HBao HapOil: Ha YCTaHaK, a 30. jyna npHKynHo je rpyny JbYil:H H KpeHYO ca lbHMa Ha npyry. IfcTor il:aHa pa3pynrn:nH cY npyry H 3ananu:nH 3rpMY onIIITHHe, IIITO je 6HO BHil:aH 3HaK il:a je H HapOil: OBHX cena KpeHYO Y YCTaHaK. THX il:aHa Mu:naH je npHMJbeH 3a qnaHa KIlJ, H il:OCTojHO H qaCHO he HOCHm TO 3Balbe il:0 3ail:lber il:aHa CBora )I{}IBOTa. MHnaH je omIIIao Y napm3aHe, a cynpyra Mu:nKa OCTana il:a n0il:IDKe neTOpo HejaKe )l;jeQe H il:0 cMpm il:OXpamt. oCTapjena Mu:naHoBor oQa. CBaKaKO cY je ManTPempanH, H3B0il:u:nH ca )l;jeQOM npeil: Kyhy H npHjemnH CTPHjeJbalbeM, nanu:nH Kyhy, nJbaqKanH HMOBHHy ... Y CBeMY TOMe HcmQao ce Tail:aIIIlbH npeil:cjeil:HHK YCTaIIIKe OllIIITHHe y Ope3HqaHHMa KynTyp6YHil:OBaQ KHMn.113il:ao jeH Hapeil:6y il:a ce YCTamt.I.J,H BpaTe H3 IlIYMe, npeil:ajy opyx<.je H HCTaKHY 6Hjene 3aCTaBe Ha Kyhe. Ha Mu:naHoBoj Kyhu: 6Hjena 3a-

208

Y MHor06pojHHM CBaK0il:HeBHHM aKI.J,HjaMa K03apCKor napm3aHCKor oil:peil:a Mu:naH ce HcmQao xpa6poIIIhy, a HapO'IHTO je 3anIDKeH Ha MpaKoBHI.J,H H YMeT~KH, r)l;je je Mel)y npBHMa yna)l;ao y pOBOBe H npHB0il:HO 3ap06JbeHe HenpHjaTeJbe. Y npBHM il:aHHMa n03HaTe ocpaH3HBe HenpHjaTeJba Ha K03apy, OH je B0il:HO BeOMa ycnjeIIIHY 60p6y ca jeil:HOM HenpHjaTeJbCKOM TeHKOBCKOM KonOHOM, Koja je Hail:Hpana H3 OOCaHCKOr HOBor npeMa IlpHjeil:Opy. Ilpeil:BOil:ehu: rpyny 60PaQa H3 IlpBor 6aTaJbOHa, K0il: MOCTa IlpJbyraBaQ YHHIIImo je TPH, a OIIITemo il:Ba HenpHjaTeJbCKa TeHKa. 11, TaKO H3 06p6e y 60p6y Mu:naH je CBe 3anIDKeHHjH H Kao jYHaK H Kao nOnHmqKH pail:HHK. 3aTO je npHnHKOM cpopMHpalba IleTe K03apCKe 6pHrail:e cenTeM6pa, qeTPil:eceT il:pyre, nOCTaBJbeH 3a 3aMjeHHKa KOMecapa TPefter 6aTaJbOHa. Y T3B. IV HenpHjaTeJbCKoj OCPaH3HBH, y rpMeqy, TpehH 6aTaJbOH IleTe K03apCKe, nocny)I{}IO je Kao je3rpo y cpopMHpalby ,I1.BaHaecTe KpajHIIIKe 6pHrail:e. 3 a KOMaHil:aHTa, 1. 6aTaJbOHa nOCTaBJbeH je Mu:naH Emh. IlPBH KOMaHil:aHT ABaHaeCTe 6HO je nereH)l;apHH IleTap MehaBa. 3ajeil:HO ca MehaBoM, Mu:naH je"npoIIIao TeIIIKe 60p6e Oil: KpajHHe il:0 IJ,eHTPanHe OOCHe H cMjeno npeil:B0il:H0 CBOj npBH 6aTaJbOH. HapoqHTo cy BpHjeil:He nOMeRa il:BHje 60p6e OKO KOTop-BapOIIIH. ABa)l;eCeT il:eBeTOr jYHa, qeTPil:eCeT TPehe, ca CBOjHM 6aTaJbOHOM nOTnYHo je pa36HO H YHHIIITHO jeil:Hy KonOHY YCTaIIIa H Hu:jeMaQa Koja je Hail:Hpana npeMa ceny nYKoBaQ. Y TOj 60p6H Mu:naH ce HCTaKao H Kao YMjeIIIaH KOMaHil:aHT H Kao H3BaHpeil:aH 60M6aIII. Y cJbeil:ehoj aKQHjH, 27. aBrycTa qeTPil:eceT TPehe, IleTap MehaBa, KOMaHil:aHT 6pHrail:e H Mu:naH Emh KOMaHil:aHT 6aTaJbOHa, il:0qeKanH cy ca il:BHje qeTe napm3aHa jaqy HenpHjaTeJbCKY KonOHY Koja je npOil:Hpana H3 KOTop-BapOIIIH npeMa CKeHil:ep-BaKYcpy. Y )KeCToKoj 60p6H HenpHjaTeJb je H OBor nyTa nOTyqeH, 6lInO je 60

MPTBHX, 50 pa1heHHX H 7 3ap061heHHX npHn~­ HHKa n03HaTe "THrap" .n;HBH3Hje. II Ka.n; je 6HTKa Beh 6HJIa .n;06HjeHa, CMPTHO noro~eH nao je MHJIaH Eruh. MehaBa je, T)')KaH .n;o cY3a, nOCJIHje OBe aKQHje H3jaBHO: "MHJIaH je OWIWlHO KOMaH.n;oBao, YBHjeK ce HCTH~aO JIWlHOM xpa6pomhYH HeYCTPamHBOmhy". ETo TaKO je paT H3 HaillHX pe.n;OBa O.n;HHO BeJIHKOr jyHaKa H KOMyHHCTy MHJIaHa Eruha. Y TIpHje.n;opy, 1herOBO HMe HOCH je.n;Ha yJI~a, a y 1herOB?M ceJIY Epe3HqaHHMa mKOJIa H KYJITYPHO-YM)eTHHqKO .n;pymTBO ca 1herOBHM HMeHOM qysajy ycnoMeHY Ha JIHK xepoja MHJIaHa. 3aHHM1hHB je H no.n;aTaK O cy.n;6HHH MHJIaHOBe nopo.n;H~e. MajKa MHJIKa, rrpeXGIBjeJIa je

paT OTXpaHHJIa H y3 nOMoh .n;pymTBa HmK OJI 0BaJIa CBe neTOpo .n;je~e. KhepKe ce noy.n;aJIe, a je.n;HHa~ MHJIaHOB MH1heHHK BJIa.n;o, O)l{eHHO. EaKY MHJIKY 06acyJIa cy yHyqa.n;, nonYT IIHJIHha. II jom HemTO BJI~o ce O)l{eHHO CJIOBeHKOM, .n;BHje KhepKe ce y.n;aJIe 3a XpBaTe, je.n;Ha 3a MYCJIHMaHa, je.n;Ha 3a Cp6HHa. CBH HMajy cBoje .n;OMOBe H JIHjeno XGlBe. ETO, Ka.n; 6H MHJIaH, KOJH ce TaKO jyHaqKH 60PHO 3a CJI06o.n;y H 6paTCTBO H j e.n;HHCTBO , Morao ca.n;a .n;a 3arpJIH cBoje 6pOjHO nOToMCTBO, jom je.n;HOM 6H ce YBjepHo .n;a HHje y3aJIy.n; KpB npOJIHo. 3a Hapo.n;Hor xepoja MHJIaH ErHh je nporJIameH 24. JYJIa 1953. ro.n;HHe. P~eEAilllln.

CJE1iAIhE HA AKHA llEPEMETA II nope.n; CBHX npHcjeha1ha HHcaM CHrypaH Koje ro.n;HHe ce Hamao Me~y npHje.n;opCKHM npocpecopHMa H AKHCP illepeMeT, n03HaTH KOMyHHCTa H BeJIHKH XYMaHHCTa O KOMe )l{eJIHM .n;a H3HeceM HeKe cBoje, MaKap H KpaTKe ycnoMeHe. 3HaM caMO TOJIHKO .n;a ce je.n;Hor .n;aHa y cycje.n;CTBY nOjaBHo je.n;aH BHCOK, KpyrraH qOBjeK, o.n;jeBeH y "nyMIIOX03He" H KapHpaHH KarrYT. llMao je jaKY KOBPI,IaBY KOCy. C060M je BO.n;HO .n;Ba MaJIa .n;jeTeTa C KojHMa je KacHHje BPJIO qeCTO meTao no HaillHM COKaQHMa 3arJIe.n;ajyhH ce y Hame aBJIHje. EHO je CnpeMaH .n;a CryrrH y pa3rOBOp H .n;a ce HamaJIH C .n;je~OM. Y CKOPO ce Taj BHCOKH CHMIIaTWIHH qOBjeK je.n;Hor .n;aHa Hamao y HameM II pa3pe.n;y 3a KaTe.n;POM H, me.n;ajyhH Hac CBOjHM npOHH~1hHBHM nOrJIe.n;OM, CaOIIllTHO HaM je .n;a he HaM npe.n;aBaTH HCTOPHjy. 1l3rJIe.n;ao HaM je ropOCTac H OCTaBHO je Ha Hac CHa)I{aH YTHCaK. TIpen03Hao caM rao To je 6HO Ham KOMmHja CKOjHM CMO ce CBaKo.n;HeBHO y npOJIa3y cpeTaJIH. OCTaJIH cy MH y naMhe1hY 1herOBH npBH qaCOBH HCTopHje. TIpHje 1hera, OHa je 3a Hac 6HJIa npe.n;MeT KOJH HaM je 3~aBao MHoro 6pHre. Tpe6aJIO je naMTHTH MHoro .n;or~aja quje TOKOBe je.n;Ba .n;a CMO pa3yMjeJIH, MHoro .n;aTYMa H Heo6uqHHX HMeHa, KOJH HaM caMH no ce6H HHCY 6HJIH 14 PRIJEDORSKA GIMNAZIJA 1921 - 1981.

3aHHM1hHBH, na HaM HHCY HH MHoro rOBOpHJIH. Ca OBHM HOBHM npocpecopOM y Ham eM pa3pe.n;y, HCTOpHja HaM je y6p30 nOCTaJIa HajMHJIHjH npe.n;MeT. TIpocpecop illepeMeT, TaKO ce 3Bao, np06y.n;HO je Hamy na)l{1hY 3a oBaj rrpe.n;MeT H OHa ce H3 qaca y qac nojaqaBaJIa. llcTopHja KOjy je OH npe.n;aBao, 6HJIa je HHTepeCaHTHa H HHje HaM, Kao HeKa.n;, 3~aBaJIa HHKaKBe MyKe. 3 aB01heJIH CMO je, na CMO H3 qaca y qac qeKaJIH Tor He06W1Hor HOBor qOBjeKa .n;a Ha 1herOBOM :acy YBHjeK H3HOBa .n;O)l{HBHMO HemTO HOBO, CB)e)l{e, 3aHHM1hHBO, qera je, HHaqe, 6HJIO npHJIWlHO MaJIO y HameM ~aKOBa1hY. TIpocpecop illepeMeT HaM je npHqaO H OHO mTO HMa y YJ,I6eHHQHMa, aJIH pa.n;uo je TO Ha BPJIO je.n;HOCTaBaH HaquH, TaKO .n;a ra je CBaKO MQrao .n;06po .n;a npaTH. HeCTaJIO je OHHX CyBHX Ha6paja1ha H noje,n;uHOCTH O BeJIHKHM JIWIHOCTHMa, paTOBHMa H 36HBa1hHMa. CBe mTO CMO Ha qaCOBHMa CJIymaJIH, 6HJIO je, npHje CBera, OKpeHYTO HaMa H Hamoj Heo.n;01hHBoj )l{e1hH .n;a CJIymaMo O npOillJIOCTH, O 1hy.n;HMa H 1hHXOBOj 60p6H 3a Harrpe.n;aK, O TemKHM YCJIOBHMa XGlBOTa Hapo.n;a H CJI. TIpocpecop je 6HO BjemTaK .n;a Hac nOBe.n;e y .n;aJIeKe HCTOpHjcKe .n;HCTaH~e H .n;a HaM Ha TaKBOM pacToja1hY HJIYCTPyje BpHjeMe H yCJIOBe, o.n;Hoce H cyK06e. HeK~ je TO 6HJIO TaKO H y YJ,I6eHHKY, a HeK~ CMO 3arra)l{aJIH .n;a ce Hame

209

n03HaBalbe pa3JIHKyje OA OHOl' mTO HaM ra HyAH YJ,I6eHHK. JeAHa HOBa OKOJIHOCT jom Bume Hac je npH6mOKHJIa OBOM CHMllaTHqHOM H A06pohYAHOM qOBjeKY. BehuHa Hac, 6HJIH CMO roeu.a H3 CHpOMamHHX nopoAHu.a. HuKO OA Hac HHje HH nOMHmJbao Ha MoryhHocT Aa yqH Aa CBHpa. TIocjeAoBalbe HeKe TaM6ype 6HJIO je HemTO HeAOKyqHBO H 3aTO je 3a BehuHy Hac n03HB npoecopa illepeMeTa, KOjH HaM je 6HO H pa3peAHH cTapjemHHa, Aa nOqHeMO yqHTH CBHpaTH Ha TaM6ypaMa, np eACTaBJbaO Aoral)aj KOjH ce HHje Aao 3a60paBHTH. OAHeKYA, He 3HaM KaKO, HamJIe cy ce H TaM6ype H MH CMO npBH rryT Y3HeMHpeHO rpJIHJIH ,,6yrapHjy" HJIH ,,6paq" cBjecHH Aa CMO ce AOqenaJIH Heqera WTO je 3a Hac 6HJIO HeAOCTIĐKHO. JeABa CMO qeKaJIH Aa HaM ce npyxu rrpHJIHKa Aa BHAHMO Hamer npoecopa H Aa ce OKynHMO OKO Ibera rroCMaTPajyhH ra KaKO 3HaJIaqKH "npe6Hpe" npCTHMa Ha nojeAHHHM HHCTPYMeHTHMa. Y IberoBHM pyKaMa 06rpJbeHH HHCTPYMeHTH 3ByqaJIH cy, 6ap 3a MeHe, HeH3peIJ.HBOM JbenOTOM. ~KM Kao TaAa HHCaM ocjehao JbenoTY HamHX jeAHOCTaBHHX HapoAHHx MeJIOAHja, KaHOHa, nonHjeBKH, KOJIa. CBH ce y THM TPeHYIJ.HMa npeTBOpHMO y yao. TIocMaTPaJIH CMO np0ecopoBe rrpcTe H IbHXOB He06uqHO 6p3H XOA H BeOMa Pa3HOJIHKH pacnopeA no )KHu.aMa. CBe je TO 3a Hac 6HJIO He-

AOCTIĐKHO, HeocBojHBO. If KaA je TaKO, HeKOJIHKO MHHyTa CBHpao 3a "CBOjy Aymy" , rrp0ecop je CBOjy 3aHeCeHOCT y MeJIOAHje, rrpeHOCHO H Ha Hac. C'rpnJbHBO HaM je rrOKa3HBaO KaKO ce APX<:H TaM6ypa, "TP3aJIHU.a", nOKa3HBaO HaM HajjeAHocTaBHHje rrOJIox<:aje npCTHjy H 06jamlbaBao HaM CMHcao IbHXOBor pacnopeAa, u.pTao HaM Ha Ta6JIH nojeAHHe "AYpOBe" H "MOJlOBe" H rrOHOBO ce Bpahao Aa HaM npaK~HO cBe TO nOKaX<:e Ha TaM6ypH. TIOCJIHje H3BjecHor BpeMeHa cy HajynopHHjH OA Hac Beh 6HJIH y cTalbY Aa H3BeAY HeKY jeAHocTaBHY MeJIOAHjy. To je H3a3BaJIO 6ypy OAYmeBJbelba, H TO He caMO Me~y HaMa, neh H pa3AparaHOCT Hamer npoecopa. lberOB TPYA 6HO je Harpal)eH H OH je C paAomhy qec'Ot:Tao Ha ycnjexy OHHMa KOjH cy ra npBH nOCTHrJIH.

KOJIHKO ce cjehaM, CrrpeMHJIH CMO H npBy ~aqKY eKcKyp3Hjy c HamHM pa3peAHHKoM. Ha

rrYTY 3a CaHCKH MoCT H Ha3M, rrjeBaJIH .CMO H BeCeJIHJIH ce 3ajeAHo ca np0ecopOM. OH je, HHaqe, 6HO HeYMOpaH y rrporpaMHpalby o~e H~e eKCKyp3Hje H 3a6aBa Ha nyTY. EHJIO je Ty rrjeCMe, aHerAOTa, IIHTaJIHIJ.a, 3aAaTaKa 3a pjemaBalbe. 3 a MeHe je TO 6HJIO npBO rrpaBO KOJIeKTHBHO nYTQBalbe Koje ce He 3a60pa8Jba... KOJIHKO ce cjehaM, 6HJIO je JbeTO, mKOJICKH pacrrycT jom y TOKy. CBaKor AaHa cpeT~H CMO y qapmHjH, a qemhe H3BaH caMe qapmHje, Hamer OMHJbeHOr npoecopa y APYWTBY lberOBe x<:eHe H cH~ha. J eAHor AaHa ce, Me~ynIM. npoHHjeJIa BHjecT Aa cy illepeMeTOBH HeKYA omYTOBaJIH. MHCJIHJIH CMO Aa cy rrOIIIJIH Herroe Ha OAMOP H Aa he ce KpajeM pacnYCTa orreT BpaTHTH y Hamy cpeAHHy. Ho, TO ce HHje AeCHJIO. BpHjeMe je npoJIa3HJIO, AOmJIH cy H IIIKOJICKH AaHH, aJIH Hamer BOJbeHOr np0ecopa BH me HHje 6HJIO. If HHKM ~e BHme HHCMO CpeJIH. PaCrrHTHBaJIH CMO ce mTa je 6HJIO ca illepeMeToBHMa, Haral)aJIH Aa JIH cy Hen~je npeMjemTeHH H npeCeJIHJIH y APyro MjeCTO. Ho, 0woBopa HHje 6HJIO. HHKO HaM T~a HHje 3Hao pehu KYAa cy HIIIqe3JIH. A c.IbHMa ~e HIIIqe3aO H Ham A06pH pa3peAHHK KOJH Hac je Bume Hero HKO npHje Ibera JbYACKH npHX8aTHO H rrOCBeTHO HaM He06uqHy rraX<:lby. 3aTo CMO MY OCTaJIH 3aXBaJIHH. TeK AOIJ.HHje Ca3HaO caM KO je 6HO Taj AHBHH qOBjeK C KOjHM CMO ce oAyme8JbaBaJIH. EHO je T~ jeAaH OA HCTaKHyTHX KOMyHHCTa y EOCaHCKOj KpajHHH, qOBjeK KOjH je HenocpeAHO cpaCTao ca 60p60M PM~Ke KJIace 3a APymTBeHH rrporpec H COIJ.HjaJIH3aM. 3a Ibera rroCTojH y Hamoj HCTOpHorpaHjH nyHO nOAaTaKa na O IbHMa OBro e H He TPe6a rroce6HO rOBOpHTH. Y OCTaJIOM, TO 60Jbe

210

3Hajy OH}{ KOjH cy npaTHJIH lberOB )f{HBOTHH nyT o,({ J1uKe U Ealba J1YKe na npeKO llpHje,({opa ,({O MOCKBe, nyT npecjeqeH Kao H nyT MHornx ,({pyrnx HanDIX 3eMJbaKa WTO HX je peBOJIyWlOHapHa 60p6a BO,({HJIa Ha paJHe CTpaHe cBHjeTa, ,({a 6H HM ce TaMO, Her]~je CTaJa H3ry6HJIa. IbHX He CMHjeMo 3a60paBHTH.

OBO je caMO MaJIO,
CJE1iAIhE HA I1JIllJY CTOJAHOBllliA 11:3Ha,({ Mor pa,({Hor CTOJIa rO,({HHaMa CTojHnOTCeJbaqKH 3al)eHyTa, H3Met}Y Eca,({OBe u EOfARHe CJIHKe, H CJIUKa lin:Hje CTojaHoBHha. IbHa,({ Ibe je ypaMJbeHa CJIH'IH~a Moje ,({Boje ):{jeQe, Ka,({a cy 6HJIH MaJIH. CBe je TO 3al)eHyTO H npHKaqeHO Ha aKBapeJI CJI06o,({aHa lin:Hha, Kora caM ):(06HO Ha TOM60JIH y Eeorpa):(y. Bo):(eHHM 60jaMa CJI06o):(aH je npHKaJao Many JIHBa):(H~y H3Mel)y YMJbeHOBHha OCHOBHe WKQJIe H Kyhe nona MHJIe EopojeBHha. BH):(e ce H Mane, CJIa6e "rOJIIUTaHre", H3Mel)y KojHxje lin:e, KaKO CMO ra 3BanH qeCTO, 6paHHO ro 0):( HanDIX ):(je~jHX wyTeBa. l.JYBaM H
7-8 rOAHHa, YXBaTH je):(HoM PYKOM 3a lberOBe ):(BHje A.ie~je pYKe, a ):(pyrOM PYKOM ra WKaKHJba, IIITHna H Byqe 3a HOC H yIml H AP)f{H ra ,({OK Mo~e Aa My ce He OTMe. AnH, KaAa ce HJIe OTMe H YAaJbH Ha nOTPe6HY "AHWTaH~jy" OA AKaHa,
, :-.

IbHja CTojaHoBHJi

Kampa, MajcTop ra HHje XTHO Aa 3aAP)KH Ha nocny 360r Tora, !lITO ce CBHM CBOjHM 6HheM nOCBeTHO peBonYQHOHapHoj60p6HnpOTHBKanHTanH3MaH eKCnnOaTaQHje. Haw I1nHja 6HO je If A06ap njeBaq. He 3HaM caMO r~e qy H HayqH OHe HeK e HapOqHTe H "CTPaHe" njecMe. Te qapnCTOH ",Uaj MH QHrapeTy", Te "illHMH Kono y neT YPH.>.", Te "To HeIhH KHeMa, TO nanahHHKa... ". 113rneAa Aa je OH TO HayqHO KaAa je 6HO ca CBOjHM CTPYKOBHHM japa-

HOM UeManoM rnaMOqaHHHOM - Y)I{aCOM Y
MYXAPEM CYJhAHOBl1li Epaha CYJbaHOBHh, OMep H MyxapeM, 6HJIH cy II03HaTH Kao qeCTHTH H APyrnTBeHH MnaAHhH. PaCJIH cy H oArajaHH Y AYXY IIOIIITeIha, H Ap~e­ Jby6Jba, npeMa CBHM cycjeAHMa, IIpeMa CBOjHM BpIIIJbaQHMa, 6e3 pa3J1HKe Ha Bjepy H HaQHjy. TaKO HX je BacnHTaBao H npeCYAHO Ha JbHXOBO

212

1I0HaIIIaJbe YTHQao CTapH CYJbara, jeAaH OA HajyrJIeAHHjHX MYCJIHMaHa y rpaAY ilpHjeAOpy. TIo 3aBpIIIeTKY cpeAJbe IIIKOJle MyxapeM ce ynocnHo y raIIIHha XJIaAJbaql{ H HCTOBpeMeHO aKTHBHO paAHO 3a nOKpeT. JOIII Kao cpeAlbOIIIKorraQ IIpHnaAao je HanpeAHoj OMnaAHHH, APY-

)KHO ce ca CJI060,l:{aHOM MapjaHoBHheM, ECa,llOM MH-UHheM H ,l:{pyrnM, KOjH cy 3HaTHO yrn~anH Ha lberOBO nOJIHTH"lJKO nOHamalbe. 3 a "lJJIaHa KTIJ npHMJbeH je UO"lJeTKOM "lJeTP,l:{eCeT npBe, a Ka,l:{a je CJI060,l:{aH MapjaHoBHh, npBH ceKpeTap MjecHor KOMHTeTa, 22. JYHa H36jerao HCUpe,l:{ YCTamKor xarrmelba, H yKJhyqHO ce y npHupeMe YCTaHKa y nOTK03apCKHM CeJIHMa, MyxapeM je npHMHO MjecHH KOMHTeT Kao ceKpeTap. Ca nyHo O,l:{rOBopHOCTH npey3eo je pyKOBot)elbe napTHjcKoM OpraHH3aI.J,HjoM, nOCJIHje OMaCKa Berume "lJJIaHOBa KTIJ If CKOJ-a y rnyMy, H HeO"lJeKHBaHO 6p30 nOKpeHYO je Ha aKTHBHOCT, TaKO ,l:{a ce MO)Ke pehH ,l:{a je KOHTHH)'lITeT napTHjcKor pa,l:{a y nomYHOCTH O,l:{p)KaH. 3aje,l:{HO ca MHPOM lJ,HKOTOM, OH je HeCYMlbHBO Haj3aCJI~HHjH 3a opraHH30Balbe HJIeraJIHor nOKpeTa y ,l:{aHHMa oKyrraI.J,Hje, y TIpHje,l:{OPY, a y HCTOPHjH npHje,l:{OpCKe napmjcKe OpraHH3aIUije TO cy HajJhenme H Haj~JbHBHje CTPaHHQe. Y36Y,l:{JbHBa je npHqa KaKO cy MJIa,l:{Him H ,l:{jeBojKe I1pHje,l:{opa y OKynHPaHOM rpamr, ca TOJIHKO eHTY3Hja3Ma pa,I:{HJIH 3a nOKpeT 3a "myMy" , 3a napm3aHe. OHH cY, KaKO ce TO Jmjeno y HapO,l:{y K3)Ke, YCTajaJIH H JIHjeraJIH ca MHmJhYHa eBoje ,l:{pyroBe y myMH, 3a Koje cy 6HJIH· H KpBHO H H,I:{ejHo Be3aHH. Jom y cenTeM6py qeTP,I:{eCeT npBe OKO 60 MJIa,llHha H roeBojaKa npHna,l:{HHKa CBHX HaIUtja H HaIUlOHaJIHOCTH pa,l:{H opraHH30BaHO, no,l:{ PYKOBO,l:{CTBOM MjecHor KOMHTeTa, 3a nOKpeT. MyxapeMje 0,1:{ npBor ,l:{aHa Ka,llaje npHMHO, ycnjeIllHo PyKOBOARO H napTHjcKoM OpraHH3aQHJOM H CBOjOM npe,l:{aHomhy ycnjeBao ,l:{a npH6aBH, B3)KHe nO,l:{aTKe, Kao 06aBjemTajaQ, TaKO nOTPe6He pyKOBO~CTBy napTH3aHCKOr o,l:{pe,l:{a Ha K03apH. MRpa lJ,HKoTa CJI~JIa je Kao napmjCKH KypHp 3a Be3Y ca 06JIaCHHM KOMHTeTOM y EalbaJIYI.J,H H JIH"lJHO ca DypOM TIyQapOM, a MyxapeM ce KpeTao Ha IllHpeM TepeHy. KaKO je H npHje paTa paARo Y ramHha XJIa,l:{lba"lJH, Kao TprOBaqKH rryTHHK HaCTaBHO je Taj nocao H y nepHO~ oKyrralJ,Hje, aJIH 3a Ibera je Ha npBOM Mjecry 6HO napmjcKH Pa,ll, na TeK OH,I:{a CJI~6a. WTa BHme, nocao KOjH je 06aBJbao 06jeKTHBHO My je nOMarao ,l:{a jom ycnjeIIIHHje 06aBJha napmjcKe 3a,llaTKe, ,l:{a K0MyHHlJ,Hpa H KOHTaKTHpa ca KOMyHHCTHMa H rpat)aHHMa TIpHje,l:{Opa, EalhaJIyKe, Eoc. HOBor, ,D.y6HQe, a qecTO je O,l:{JIa3HO H Y 3arpe6. Y caMOM TIpHje,l:{Opy 06HOBHO je MjecHH KOMHTeT y KOjH cy YIllJIH MyxapeM, Kao ceKpeTap, a MHpa H ,D.ymKO EpKOBHh Kao "lJJIaHOBH. TaKO 06HoBJbeH, HaKO MaJI06pojHHM "lJJIaHOBHMa KOMHTeT je HMao npe,l:{ C060M BeOMa )1;eJIHKaTaH

3a)1;aTaK, ,l:{a y H3Y3eTHo TemKHM YCJIOBHMa OKYnalJ,Hje H paTa, y )1;aHHMa onmTeHapO,l:{HOr YCTaHKa, y )1;aHHMa MaCOBHor YCTamKor Tepopa 11 KPBOnpOJIHha, 06HOBH H 6pOjHO oja"Ia naprnjcKy opraHH3aIU1jy y TIpHje,QOpy Koja je H 6pOjHO JI Y CBaKOM )1;pyrOM norJIe)1;y OCJIa6JheHa oWIacKoM CTaPHjHX H HCKYCHHjHX KOMyHHCTa y napTIBaHe. I1CTH CJIyqaj 6HO je H ca CKojeBCKoM opraHH3aI.J,HjOM. MjecHH KOMHTeT je KpeHyo y aKI.J,Hjy 3a nOBe3HBalbe "lJJIaHOBa Knj KOjH cy nocnHje je~Hor omTpor 3aOKpeTa 22. jyHa, OCTaJIH 6e3 Be3e, H HCTOBpeMeHO, HaKO MaJI06pojaH, CBOjcKH 3arreo Ha npHnpeMalby HOBHX KaH,I:{H~aTa 3a I1apTHjy. H3)KaJIOCT, TaKO noneTaH H oprHH30BaH pa~, KOjHM je MyxapeM PYKOBO)l;HO ea nyHo ycnjexa, KpaTKO je TPajao. Y CJbe~ je~He npOBaJIC y Eoc. HOBOM. OTKpHBeH je H MyxapeM CyJhaHOBHft. Y CTame cy rroKymaJIe ~a ra yxance y lberoBoj KyhH. MyxapeM je MeI)YTHM, Kao xp a6ap H OKpeTaH HJIeraJIaQ, CXBaTHBIlIH y TPeHYTKY O "lJeMY ce pa)];H, HCKO"lJHO Kp03 rrp03op, rrpecKo"lJH0 rrpeKO MOTa y HaMjepH )1;3. rr06jerHe rrpeKO 6amTe CBor cycje)1;a. rpa6HO je 6p30 rrpeKO 6amTe, MHCJIeirn )1;a rpa6H rrpeMa CJI060,l:{H. Ha

213

jeAHoM je ocjeTHO Te)KaK, YAap no H03H. Y'lHHHO je jow KopaK - ABa H cpywao ce Ha 3eMJby. Jow je 6HO npH cBHjeCTH KaA je CXBaTHO Aa je palbeH. 3 aTHM je ocjeTHo Aa TOHe Y A06oK, MpallaH CaH. Y CTawe cy ra npOHallIJIe H nHKyjyim, nOHHjeJIe y 3ap06JbeHHwTBO. CBe ce TO OAHrpaJIO, Aa JIH KOHQeM cenTeM6pa HJIH nOli eTKOM OKT06pa HHje jow caCBHM YTBpl}eHo, jep TaAaWIbH lIJIaHOBH KOMHTeTa cy norHHYJIH. AnH, OAHrpaJIO ce Ha nOlleTKY 6op6e, KMa je op~aHa peBOJIYQHja 6Hna y nOBojy H KMa cy HawOj ilapTHjH, TaKBH OAB3)KHH KMPOBH 6HJIH TaKO nOTpe6HH. HCKYCHor HJIeraJIQa H cTa6HJIHOr lIoBjeKa, XapeMa, TaKO cy ra APyroBH OA MHJba 3BaJIH KOjH je, H CBOJOM nojaBoM YHOCHO cnoKojCTBO H OAJIyqHOCT Mel}y MJIaI}e KOMyHHCTe, BHwe HeMa. Y cTawe cy ra H3JIHje'IHJIe Aa 6H ra caCJIywaBaJIe H MY'lHJIe H KaKO cy pallYHaJIe "MHoro OA Ibera A03HaJIe".

MyxapeM je, Kao H CBaKH APyra, npaBH KOM)'HHCT H 1I0BjeK OCTao nOHOCaH, AOCJbeAaH Ce6H H CBOjHM nOJIHTHlIKHM YBjepelbHMa. YnpKOC BHme nOKywaja yrneAHHX rp al} aHa ilpHjeAopa H npHTHCKa Ha YCTawKe BJIaCTH HHCY ra nYCTHJIH H3 3aTBopa. OcyI}eH je OA yCTaWKor npHjeKor cYAa Ha AO)KHBOTHY p06Hjy. H3AP)KaBaO je Ka3HY y CpeMcKoj MHTpOBHQH, 3aTHM y JIenornaBH. ilOCTao je H Ha po6HjH ceKpeTap KOMHTeTa KilJ, y p06HjawHHQaMa, y TewKoj H Ay60Koj HneraJIHOCTH. ilpeMa H3jaBH APyroBa KOjH cy 3ajeAHo C IbHM p06HjaJIH, H oB]ije ce nOKa3aO BeOMa xpa6ap y napTHjcKoM paAY. Y CTame cy ra C'I'pHjeJbaJIe y JIenOrJIaBH 7. Maja qeTpAeceT neTe, AaH npHje YJIaCKa HaWKX jeAHHBQa y 3arpe6.

P. E.

,

" 0' ':';'"

",'"'.

,

JbYEOMHP ·mAMAHH'B Pol}eH je 1915. rOAHHe y ,IJ;06pHlby Ha OCTpBy KpKY. OTaQ My je 6HO 3aHaTJIHja - 3HAap. rHMHa3Hjy je 3aBpWKO y rpa]ly KpKY, a jeAHoroAHWIbH Teqaj 3a HaCTaBHHKe TjeJIeCHOr Bje)K6alba y Eeorp3AY 1939. roAHHe. MCTe roAHHe nOCTaBJbeH je 3a HaCTaBHBKa y ilpHjeAopcKoj rHMHa3HjH. Y HOBeM6py 1941. roAHHe YCTawKe BJIaCTH cy ra npeMjeCTHJIe y CpeMCKe KapJIOBQe Ha HCry A~HOCT Y TaMOWIbOj rHMHa3HjH. 3a BpHjeMe CBor 60paBKa y ilpHjeAOpy y Aa, HHMa nOCJIHje oKynaQHje Jhy60MHP je 6HO cBjeAOK YCTawKor AHBJbalba - 3aTBapalba H MaCOBHor nOKOJba cpnCKor CTaROBHHWTBa y rp3AY H OKOJIHHM CeJIHMa. To je Ha Ibera TeWKO AjenOBaJIO jep je no CBOM y6jel}elby 6HO aHTHpymKoj ropH. ilomTO je 6HO pe3epBHH O
i!4i·~ ..

. .

~:,

" -,"

3a KOMaRAHpa jeAHe jeAHHHQe Koja je 6HJIa CTaQHOHHpaRa HeAaJIeKO OA J aceHOBQa. Kao AOMO_6paHCKH <>
pewmH jeAHoM MjemTaHliHY Aa ra cmHe c BjemaJIa H caxp3.HH. MHnom nEPRo.

HOM noropcKOM jeAHHHIJ,OM, o6jecHnH ra "Kao H3AajHHKa xpBaTCKor HapOAa". TpH AaHa BHCHO je o KOHOllIJ,Y. TeK qeTBpTOr AaHa YCTame cy Ha-

CTi\PEtUt1HCY<}1 JB1CT npe311Me II 3B.1H>e.

fiO)J,al.l,H aa Ol.l,eHY npeMa 'Ul. t7 fipaSH!la CH6p. t t51 l 36:

r

- ----.---- i, ~.-/.~.....--,...:,.(

fi

i

CTP_Y_41_1:l_':." P

,--

Ilj

I

:.~·~.c.I"t~i~· ·

:t.4..:-~-~.iA

~ •..,....... Q.-/,~, .. ,.....~"'~ -

'.'~J.""""""'~

c , . -~--

, .....""L:C;, -

tc,:"'5~

.~........,....... -.,.......... ~' ... "'~

""-.......:.I~ ,.&.A..'*-t!4-~fi· _ .....,--..,.......",.: ../-r,......:.,./

t. •

i

2' .~

..

I I

o

I

! :..t ...

k

~

•

i

I ~._U.J.7""~ ,-

-- o

!

" _ ,

_..... ~.~~~, ... c..• ..--...~ "\,.-.."'\..."l.- ..... ~,./J~_ .......... r"""," ~

I. .~:"........

ne.larol1ll\lI TaKT H MerO.lCKH

3'

; , -

:-......-"'f~

-

--,'

....

.e--Co.JII...

/_

..

. - : : : . _ _•

~"""""'4.

- . -. . .

"

~---'-------------------

,k"'''' .. f~"'-'

~...... ...- ~.......-. fl..! -SJ .... ri," c1 --=-' .

t./

, / .

:... ~ ...';I~'-1.'-. ,~.

. .--.tu .. ., .:. .- I I ---.. --- . - . - - - - - - . - - - - - . - - u.., .... ~ -.,-,..

t'

~

...

"";"-'."'/,'

.\\np.bHIlOCT H peBHOCT y c.1y)t(6H:

I':J~...-.-& -;J ,& ~~ --- ; "~'-­

..

~

L j

~

\

l·"_3_'- - - - - -

I

1

i r I

/ . ..........

~_,-'t~:.i'.----/.

-~~ - " ~1W"7:',·.. -. ~""":"'~ -Y7~' -""'.-f}'"HJ&.. ..,~ s~ cc. _ / 4"'~'" ..4 .....,........ ~' ,,/

(---"'~;r :f"-'~-" ~-- j- .... IU. OJ

iba.nalt>e y c.1Y)t(liH H

BaH

It>c:

.....

I

I _ ........ ~,~-~~~~-,;.y;~~~M~.J!;-C-~.I.(

,

il ~

\'

l--~

,r

J.....""'V"1'''p-c.' ...'..4'=-I--'.c' c..:-'.A..........-. ~=.~~? .~~.'- .",-.,....." fr-.. J~F---..J< --

fl.,'

\."\..... ~/'.:JII~~ ...~ .. ~.......,

,

5

Pa;J.

:}A.__""- c. ....-~"-

H:\ CBOj0! CTPYUH:

,

;,,-- ~...,"",.,---. ,.l_,.. . I

I,

,,"'«

: ~..J".:..-~;..~, JZ-. i~""""

61

Hay4111t II Klbl!lKeRl1II

pa;J. yonut1"e:

.I'

,-'

...-,.~ __ 4<--_~

~---l'~"'"

-"•• /~ ~

t(..-......,~~ ~.::,",". - - ~j«

I~'k·...,/"-L't'

1'4.-..-....

---,-.~,.

~

..

I

.',

ITo

'f.14HY

2'..! 3~KoHa o

)'CT4HOII.lLefbY HOltMX

'..p.all

'IoottOIlq.,:'

Q1t ~ ""ry':Ta 1~"'i rOA .• wTa.l"p kof. ~e )'XIITM .ll WT• • ILI

o",~j ~'r.nap "n3.~ \::e ~1(\ Krt\~w.mo~ :\:\KO")'

y

Be~ocraTKy 6HOrpa..,CKBX DO~aTaKa, pe~alu~Bja ce o~JIy'lBJla ~a 06j8BH "CT8pjemBBCJUI JJBcr

l

~p MspceJJS mBs~epa

215

BACHJII1JA KOCTll'B Ka)]; 6H ce MOrJIO - y6HTH CMPT, na p;a ce nO-BpaTe y XHBOT OHR KOjHX BHlIle HeMa! AJIlI, oCTajy HaM caMO YCIIOMeHe If cjehalba Koja Hac Kp03 )KHBOT npaTe, ocTajy palbeHa cpl\a 3a H3ry6JbeHHMa H qHlbeIDHl,a p;a CMO A)'X,OBHO OCHpOMamCHH ... 'uHBHH H IIJIeMCHHTH JIHKOBH ce HHKap;a He 3a60paBJbajy! JeJl;aH op; TaKBHX KOjH je csoj M.ilap;H )KHSOT yrpaAHO y TeMeJbe Hame Hose AOMOSHHe je H BaCHJIHja KOCTHh, npoq,ecop H3 ilpHjep;opa. Y npBHM cyp;06HocHHM p;aHHMa Hapop;HooCJI060p;HJIa'lKe 60p6e, Kap;a ce Ha p;HeSHOM peAY nOCTaBJbaJIO OHO XaMJleTOSCKO ,,6HTHHJI'He 6HTH" - rrOJIarao ce HajTe)I{H HcnHT - HcnHT 'laCTII H caMorrperopa! Taj HcrrH'!' je ca O,rvUI"J.HRM ycnjexoM rrOJIOXHJIa BaCHJIHja Kocrnh H YBpCTHJIa ce6e y llJIejaAY OHIU peBOJIYl.J,HOHapa H 6opan,a KOjH, Kao Hapop;HH 1'pH6yHH, YCTa,n:orne y 0p;6prury 3eMJbC H cJI06op;e. l.JyseHO je IbeHO xepojcKo .D.P)Kalbe H YMHpalbe y 3aTBOpy, y heJIHjH CMPT'rl, H lbeH rrpKOC H npe3Hp rrpeMa HTaJIHjaHcKHM arpecopHMa. YxanrneHa je 1942. rop;HHe H C1'pnaHa npso y 3aTSOP y HH:KIllHhy, 3amM y 3JIOrJIaCHH 3aTBOp y ilop;roPHlJ,H (AaHaIIIIbH THTorpal,) na OAaTJIe y u,eTHIbCKH 3aTBOp H y Arr6aHHjy y JIorop y KasaJH.

. . .

I13 JIoropa je BpaheHa y IloAropHu,y rAJe JOJ

cyp;e H Ha Kpajy H C'IpeJbajy. Y AOKYMeHTapHoj rpal)H HCTopHjcKor HHCTHTYTa CP U,pHe rope O peBOJIYll,HOHapHHM JIHKOSHMa npeApaTHOr H paTHor nepHOAa, CTojH 3alliIcaHO O BaCHJIHjH KOCTHh: "CBHjeTJle c1'paHHl\e npep;paTHor CTyAeHTCKor nOKpeTa 6HJle cy Hepa3p;BojHH Jl;HO pa)];a KIlJ li CKOl-a, P;MO )KHBOTa Hame OMJIaAHHe y 6YPHHM rOAHHaMa npHje APyror csjeTcKor paTa. BaCHJIHja KOCTHh, CT)'AeHTKHlha HJI030q,CKor q,aKYJITeTa Y' Eeorpa.u;y, POAOM H3 )Kyne Kpaj HHKlllliha, jeAaH je OA OHHX JlHKOSa CTYAeHaTa KOJH cy CBOjOM saTjJeHoM MJIaAanaqKOM pHjeqjy, CBojHM O).J,Ba)KHHM CT aSOM 6YAIDIlI H OMJIap;HHY HHKurn:ha, OKyrrJbaJIH je H npHnpeMaJIH 3a OAJly-

216

qaH omop npeMa CSHM HenpHjaTeJbHMa c"'106op;e, He caMO Hanm:x HapoAa, seh H CBHX Pa)];HIIX JbYAH Y cSHjeTy ... " ,lJ;a ce rrop;cjeTHMO: BaCHJIHja KOCTHh je poi)eHa y )KynH HRKIIllihKOj 1916. rOAHHe, Y n03HaTOj nOpOp;Hl.J,H KOCTHh. IbeH OTal\ MHJIOH>a, SeJIHKH jyHaK H3 npeTXOP;HHX paTosa, BHIIlli l\pHorOpcKH oq,Hl.J,HP, npeHOCHO je Ha CBojy Ajel\Y na1'pHOTH3aM, npaBHqHOCT H Jby6aB 3a HajsHrne Jbyp;CKe BpHjep;HoCTH. Y TaKSoj Cpep;HHH je paCJIa H op;rajaJIa ce B aCHJIHja ca CBOjOM 6paToM HBaHOM, p;HIIJIOMHpaHHM npaBHHKOM, KOJH je norHHYO y 60p6H 3a ocJI060i)elbe IlJbesaJba, p;el\eM6pa 1941. H cec1'paMa Koje cy TaKo~e O]lMax npHcTyIIHJIe HaPOJl;HoocJI06op;HJIaqKOM nOKpeTy. H OTan, joj je 6HO yxanrneH OP;Max Ha nOqeTKY oKynal\Jlje H nposeo je 6JIH3Y rO]lHHy p;aHa y l\CTHIbCKOM 3aTBOpy p;a 6H ra nop; npHTHCKOM jasHor Mlbelba nYCTHJIH. BaCHJIHja je OCHOSHy rnKOJI' H rHMHa3Hjy yqHJIa y HHKIIllihy. YSHjeK je 6HJIa O]lJIH'laH i)aK. OCJI060l)eHa je 1934. rop;HHe nOJIaralba YCMeHor p;HjeJIa HcnHTa Ha BHIIIeM TeqajHoM HcnHTy. Kao TaKsa 6HJIa je 3aIIIDKeHa He caMO op; CBOjHX P;PYrosa H p;pyrapHl\a seh H O]l npoq,ecopa, Kao H rpai)aHcTBa. PacnOJIarana je 6JIHCTaSOM HHTeJIHreHl.J,HjoM H JIOfHqHOrnhy. 3 anIDKeHa je H no csojoj npaBHqHOC'm H y6je]lJbHSOCTH Kojoj cy y npHJIor HIllJIe IbeHe l\pHe npop;opHe OqH. Ilo 3asprneHoj rHMHa3HjH, 1934. rop;HHe, yrlHcyje ce Ha HJI030cm q,aKYJITeT y Eeorpa]lY. Jorn y rHMH<13HjH, nOKa3HSaJIa je CKJIOHOCT Ka npHpop;HHM li er3aKTHHM HaYKaMa, na joj HIlje 6HJIO TernKO p;a ce O]lJIyqH 3a q,H3HKY H MaTeMaTHKy. CTyp;Hje je, (meT Kao O~JIH'laH CTy]leHT, 3aspunma Ha spHjeMe H nOCTaSJbeHa 3a npoq,ecopa
ce, 3a je~Ho 60Jhe cjY'I'pa. Taj nepHoA HcnYHHo je Ca~p)l(HHOM je~Hy eI'3HCTeHI..(Hjy lJOBjeKa H KOMYIrnCTe KaKaa je 6HO )KRBOT BaCHJIHja KOCTHh. A Taj CBOj )l{HBOT - BaCHJIHja )KHBH ycnpaBHO H xpa6po. HHKaKBe TeUlKohe, HHKaKBa JIHUlaBalha HH cyMJhe Hehe je OMeTaTH Ha o~ro­ BOPHOM nyry KOjH je cBjecHo H3a6pana Ka~ ce ynHcana Ha cpaKYJITeT. eBOje cry~eHTcKe ~aHe Be3ana je 3a paA Knj. Henocpe~HO yqeCTByje y CBHM cry~eHT­ CKHM aKl\HjaMa H ~eMOHC'I'paJ.J,HjaMa y Eeorpa~y , na je 360r Tora 6HJIa xamneHa O~ c'I'paHe 6eorp~cKe nOJIHI..(Hje. lDeHa aKTHBHOCT ce ocjena H y HHlGIrnhy. ITPHCYCTByje MHOrHM CaCTaHI..(HMa H 360poBHMa. IToce6Ho oKynJha OMJIa~HHY, y6je~JhHBO joj 06jaUlJhaBajyhH p~ H J-UfJheBe Knj. 3 aHHMJhHBO je nO~ByhH ~a ce pHjeTKo cycpehy CTy~eHTH KOjH aKTHBHO nOJIHTHqKH p~e, a OAJIHqHO cry~pajy, Kao BaCHJIHja. 3 aTO je CBOjHM 06pa30BalheM H HHTeJIHreHI..(HjoM, H Kao cynJIeHT rHMHa3Hje y npHje~opy, Morna n03HTHBHO YTHQam Ha YlJeHHKe H YCMjepaBam HX y npaBHJIHOM nOHMaJhY H CXBaTaJhY)KHBOTa, pa~a H 6y~yhHOCTH. .

JhY~CKa JhenOTa BaCHJIHje KOCTHh orne~ana ce Y ~60KOM OnmMH3MY H BjepH Y OJIeMe-

HHry ~c~jy npocBjeTHOr p~a, a cHary je QpnHJIa H3 ocJehaJa JIH"IHe oAroBopHocm IIpe~ CBOjHM HapO~OM H Knj Koja jy je H~aXJhHBana y pa~ H )KHBOry. TeUlKo MH na~a ~a nHUleM o BaCHJ1HjH, jep CMO 3ajeAHHqKH npOBeJIe ~emJhCTBO H APyroBaJhe y rHMHa3HjH H Ha cry~HjaMa. TeUlKo MH naAa H 360r Tora UlTO qeeTO HHjecMo y CTaJhY ~a H3pa3HMO BH CTom ~HO OHora UlTO ocjehaMO. AlIH, HCTOBpeMeHO ocjehaM nOHOC WTO caM je n03HaBana, UlTO CMO 6HJIe Hepa3~ojHe APyrapHQe H WTO joj, Haj3a~, O~ cpQa Mory nOCBeTHTH HeKOJIHKO pHje"IH. OBaKBe Jhy~e 'rpe6a O'I'prHyTH O)]; 3a60paBa! A BaCHJIHja ce, 6e3 063Hpa Ha BpeMeHCKO npoTHQalhe, TaKO JlaKO He 3a60paBJha. CjehaMO ce ca 3aXBanHOInhy nanHX 60pal.\a, JhHXOBOr xepOH3Ma H )l(pTaBa - ~aTHX 3a CJIo6o~y Harne AOMoBHHe! BH~ocaBa JAYKOBlln .

BOJAH IIIAHTEJI PolJeH je y na3HHY (llc'I'pa) 23.x 1910. mARHe. OTaQ MY je 6HO y TaMOUlJhoj rHMHa3HjH npo
Y anptiJIy 1941. ro.n;HHe, Kao pe3epBHH 0CPHl.\HP, Mo6HJ1HCaH je y BOjCKY, a nocJlHje KanHTYJlal.\Hje jyrOCJIOBeHCKe BojcKe BpaTHO ce y EjenOBap. Y jeceH 1942. mAHHe npeMjeUlTeH je, "H3 CJI~6eHHX pa3J1ora", y rHMHa'mjy y npHjeAOPY. Y CTBapH, YCTarnKe BJlaCTH cy cYMH,ane Y Ibera.n;a ce onpe~eJniO 3a HOn, H Taj npeMjeUlTaj je 'I'pe6ano .n;a ~Ha'lli 3a EojaHa - yno30peJhe. L(ollIaBUlH y cpe.n;HHY Y KOjoj ce HapO~HOO­ cJI06o~HJla'lKH nOKpeT Beh pa36YKTao, Eojany je TO ynpaBo norOAOBano ~a ce li aKTHBHO yKJhyqH Y Jhera. HOlJeTKOM 1943. ro,n;RHe H3a6paH je 3a q.naHa HJIeranHOr HOO-a y ilpHje)l;Opy, KOjH je OAp)l(a.Bao cTanHy Be3Y ca napTH3aHCKHM jeAHHHl.\aMa Ha K03apH. IDeM)! je nano y ~)KHOCT .n;a ce 6pHHe 3a Ha6aBKY JlHjeKoBa. 3 aTO je lJeCTO Mopao Aa nYTyje Y 3arpe6, TaMO Ha6aBJhaO JlHjeKOBe H rrpeHOCHO HX y fIpHje,n;op, WTO je 6HJIO CKOnqaHO ca BeJlHKHM onaCHOCTHMa. 217

OTBOpeHO je H3HHO CBoje MHIIIJbelbe o aIIIH3MY, o YCTaIIIKHM BJlaCTHMa H HCnpH'IaO CBe o CBO~ HJleraJIHOM pa.o;y. THM npH3HalbeM 3HaTHO Je OTe)l{aO CBOj nOJlo)l{aj. HaKO je Ha CYAY HCKa3aO CBe cBoje "rpHjexe", HHKor OA ApyroBa HHje TepeTHo. K ao" TeIIIKor nOJlHTH'IKOr KPHB:Qa " cy.o; ra je OCY.lI;IIO "Ha .o;O)I{HBOTHY TeIIIKyTaMHH:Qy H TPajan ry6HTaK rpal)anCKHX npasa" . .0:0 nOTBp.o;e ocy.o;e 0.0; BHmer cy.o;a, Eojan je cnpoBeAeH y cpeMCKOMHTpo~1fKy Ka3HHOHH:Qy, a OAaTJle .y JIenomaBY. IIpoJla3ehH Kp03 3arpe6, ycnHo Je .o;a ce .o;ODHCHH:QOM jaBH xeHH, a H3JIenOrJlaBe -je.ll;Hoj n03HaHH:QH y 3arpe6 Kao ,,3aro1feHHK 6poj 1777". Y .o;ODHCIIH:QH OA 21. ..apTa 1945. ro.ll;Hlle DBDle: "MoJIlu. xPaHe, npBeHCTBeHO Kpyxa". IIOCJIHje npo6oja cpeMCKor poHTa, je.o;HHH:Qe JHA cy He3aYCTaBJbHBO ocJl06a1)aJIe CJlaBOHHjy H XpBaTCKY, npH6J1H)1{aBajyhH ce H 3110macHoj Ka3I1HOI1H y JI enorJlaBH. YnpaBa OBe Ka3HHOHe CMaTPaJIa je Aa IIHKO 0.0; 3aTBOpeHHKa He CMHje OCTaTH y )l{HBOTY. IIpeMa Ka3HBalbY je.o;Hor BOj Hor JbeKapa, .o;HO 3aTBopeHHKa je npe6a'leH y JaceHoBa:Q. TaMo cy nOKJIaHH H 6a'leHH y CaBY 15. anpHJla 1945. ro.o;HHe. Bjepyjylrn y H3jaBY Tor JbeKapa, EojaHoBa cynpyra CMaTPa .o;a je H Eojan 6HO Mel)y IbHMa. H nope.o; CBe onpe3HOCTH, YCTaIIIKa nOJlHQHja je OTKpHJla nocTOjalbe HapOAHoOCJI060.ll;HJla'lKOr OA60pa Y rpa.o;y. qaK je AOIIlJla H .0;0 cnHCKa 'IJlaHOBa Tora OA60pa. Ha cyI}elby npe.o; paTHHM CYAOM Tpeher ropcKor 3.o;pyra y IIpHje.o;opy, y jeceH 1943. rO.ll;HHe, EojaH HHje HHIIITa KpHO.

fOAHHe 1950. MHHHcTapcTBo HapoAHe 0.0;6pane npeAaJIO je nopo.o;H:QH llictllTeJl mtCMeHY CnoMeHH:Qy - y 3HaK npH3Halba EojaHy "Kao OCBje.o;O'leHOM 60p:Qy H aHTHaIIIHCTH, nonmYJloM 3a H.o;ejy". MHJlOIII IIEPHo

HHKOJIA K030MAPA Pot)eH je y ceJlY K MeheHHMa, Ha KO'lHheBoM 3MHjalbY 1889. ro.o;HHe. fHMHa3Hjy je 3aBpIIIHo y Ealboj JIYQH, a HJl030aKYJlTeT y 3 arpe6y. Kao npoecop MaTeMaTHKe CJlY)K60BaO je y JIHBHY, TY3J1H, .o:epBeHTH, Ealboj JIyQH, IIpHje.o;opy H nOHOBO y Ealboj JIyQH. IIeH3HOHHcan je 1940. ro.o;HHe. HHKoJla je 6HO H3Y3eTaH TaJIeHaT y MaTeMaTH:QH.BpJlo pano je HCnOJbHO CMHcao 3a OTKPHBalbe TajHH H JbenOTe OBe HaYKe. H KO 3Ha .o;oKJIe

218

__

" ,,:::,

6H .o;ocerao .o;a je Morao .o;a caBJIa.o;a caMO je.o;uy npenpeKy y CBOjOj npHpo.o;H. EoeM no pol)elby, OH UHje cna.o;ao Mel)y Jby.o;e KOjH Mory CTaJIHO H CHCTeMaTCKH .o;a pa.o;e. HHje HMao HH aM6H:QHje .o;a nOCTHrHe HeIIITO IIITO 6H My npH6aBHJlO yrJle.o; y HayQH. Je.o;HHO 6H nOBpeMeHO pjeIIIaBao MaTeMaTH'IKe np06JleMe H CJlao y MaTeMaTH'IKe 'IaCOnHce ... EHO je BpJlO cTPor Kao npoecop, 3aTO ce O.o;JlHKOBaO, 06jeKTHBHoIIIhy y OP;HOCY npeMa

}"IeHHQHMa. O,Q lhHX je 3axTHjeBao ,Qa Y caBJla,QaBalhy 3Halha pa3MHmJhajy H CaMOCTaJIHO pjeIllaBajy 3a,QaTKe. Mel)ymM, npeMa }"IeHH'IKHM HeBOJhaMa 6HO je pO,QHTeJhCKH ocjeTJhHB. ,neIllaBarro ce,Qa nOHeKOM KynH HemTO 0,Q o.Qjehe YBH,QjeBIIIH ,Qa je CJIa60 o.QjeBeH. Y KlhH3H "KpajHHa Ha nYTeBHMa peBonYQHje" OCMaH Kapa6eroBHh HaBOAH KaKO My je K030Mapa, KaA je 6HO HCTjePaH H3 6albarryqKe fHMHa3Hje Kao KOMYHHCTa, nOMorao ,Qa ,Q06Hje HHTepHaT y CapajeBY H Aa HaCTaBH IIIKonOBalhe. EHO je He06H'1HO AYXOBHT, aJIH H CampH'IaH. Ka.Qa 6H AOIllao y KaQ>aHY HnH XOTeJI, JhYAH 6H HanymTaJIH cBoje CTOJIOBe H npHMHu,aJIH ce IberOBOM CTOJIY. TaAa 6H OH, "Kao H3 PYKaBa", nO'leo Aa CHna BHu,eBe H 60AJhHKaBe nOIllaJIHu,e

He IIITe~ehH HHKora. Y TOMe cy }')KHBaJIH CJIyIIIaoQH, a y;KHBao je H HHKOJIa, jep je 6HO y u,eHTPY nIDKlbe. HMao je HHKOJIa nOMaJIO H "njecHH'IKe )l{Hu,e". ,[(OK je cn}')K608ao y Ty3JIH H3Aao je Marry 36HPKY njecaMa. M~a OHa HHje 6Hna nOJIHTH'IKe npHpOAe, ayTop je cTporo KIDKlheH H npeMjemTeH y ,nep8eHry. HenoepeAHo npeA paT H3Aao je 36HPKY nOA Hacn080M "CBaK eBoje 3Ha" y KOjOj je npenje8ao paHHje ea6paHe IIIaJhH8e HapOAHe npHnoBHjeTKe. Y6p30 nOCJIHje oKynaQHje 1941. rO,QHHe K030Mapa ee CKJIOHHO KOA 6paTa KojH je )l{H8HO y KMehaHHMa. Ty, y POAHOM ceny, norHHYO je OA 60M6e 6a'leHe H3 YCTaIIIKor aBHOHa KpajeM 1941. rOAHHe. ABpaM IIHHTO

Y CnOMEH HA BPA1iY TBPTKA II )l,PAfY CEJbAHA HenperJIeAHa je KonOHa THT08HX 6opau,a 3a CJIo6oAY H COQHjaJIH3aM Koje cy, Ha lhHXOBOM BPneTHOM aJIH 'IaCHOM nyry peBOJIYlJ,Hje, 3aYSHjeK 3aYCTaBHJIH AymMaHcKH KypIII)'Mll HenpHjaTeJha JhYACKor poAa y BeiIHKOM ocn060AHJIa'lKOM paTy HapoAa H HapOAHOCTH JyrocnaBHje . MHore OA lhHX CMpT je emma Beh Ha IbHXOBHM npBHM K?pa~Ma Ha nYTeBHMa YCTaHKa H peBOJIyIJ,HJe. Me1)y OHHMa KOjH cy CMphy xepoja naJIH Ha 'Ieny THTOBe KonOHe, Ha eaMOM nO'leTKY peBonYlJ,Hje HaIIIJIH cy ce H 6paha TBPTKO H ,nparo CeJhaH, ABojHu,a 6HBIIIHX }"IeHHKa fHMHa3Hje y npHjeAopy. 06ojHu,a cy narrH oA pyKy YCTalliKHX 3nO'lHHau,a, TBpTKO 4. aBrycTa 1941. roAHHe, a 6paT My ,IJ,paro 4 Mjeceu,a K aeHHj e , 6. Ael\eM6pa 1941. rO.QHHe. ilpoIlIJlo je BHllie OA 40 rOAKHa OA Mor noc1he.Qlher BH1)elba C ABOjHl\OM 6pahe CeJhaHa, C KojHMa cy Me 3APy;KHne H y cpAa'lHOM MJIaAaJIa'lKOM npHjaTeJhCTBY 36JIH)l{HJIe HAeje KOMyHH3Ma o peBOJIYl\Hje. Ih6JIHjeAHJIa cy MHora cjehalba, na onaK MH ce Y jacHHM 06pHcHMa H AaHac yKa3yjy nHKOBH OBe ABojHu,e AparHx APyroBa H OABa)KHHX peBonYQHOHapa: TBPTKO, pol)eH 4. oKT06pa 1920. rOAKHe y O'lH HeIIITO HH)Ker pacTa, CH3)KHHje Q>H3H'IKe KOHCTpYKlJ,Hje, ycnpaBHa AP)Kalha H 60Apa CTaDa, Ao6pa 3ApaBJha H Becena H3pa3a JIHl\a

TBPTKO CCJhaH

219

.. .. . . :, -

'o" '

J(pal'O CeJL8B

)l.paro, ro~HHy H HeKOJIHKO MjeCell,H CTapHjH (pot)eH 7. JYJIa 1919. rO~HHe y BHCOKOM), 110BHCOKa MaJIO nOBHjeHa CTaca, MpmYJbKO, CJIaOaIIlHe KOHCTHTYJJ.Hje, HCnaJIHX jarOJ(Hu.a, CK..'IOH noooJIHjeBaH:.Y, CMHpeHO- CnopHX nOKpeTa, 3aMHIIIJbeHO-OJIarOr IBpa3a J1Hu.a H qeCTO HeKY~ ~a­ JIeKO O~OJIyroeJIor norJI e~a. EMH cy opaha H BeOMa ey ce TOHJIO BOJbeJlH, ami Kao peBonYU,HOHapH, OHJIH cy H ApyrOBH je~aH e ~PyrHM H HajsHIlle BpeMeHa BaH HaCTaBe npOBO~MH cy je~aH y3 ,npyror. 3aje~Ho cy ce nOjaBJbHBaJIH Ha CaCTaHIJ,HMa rHMHa3HjcKe JlHTepapHe CeKll,Hje "rIeTap K o 'mh", y IIIeTIh3Ma ca CBOjHM KOJIeraMa IlO YJIHu.aMa npHje~opa , y qaCOBHMa pa30HopHre na 06aJIH CaHe, HJlH naK Y npocTOpHjaMa ~pymTBa ,,3MHjaH:.e". K~ rO~ OH ce HamJlH Y J(pymTBY HCTOMHllIJbeHHKa p~o cy 3anOqHH:.aJIH pa3roBop e o OllIIITHM TeMaMa, o HeH30je)KHOCTH ~pyIIITBeHHX npoMjeH3., o H3I'Jle~HMa Ha je~HY .tlPYKq}fjy CY'rpamH:.Hu.y. Pa3JIHKOBaJIH cy ce no CBOjHM CPH3H'IKHM oc06HHaMa, ru'IH HX je CBe .tlpyro cje~HH:.aBaJIO. noroe~HaKO cy OHJIH youjet)eHH peBOJIYll,HOHapH, peBOJIYJJ.HOHapHH 3aHeCefbaJJ.H, a nOMaJIO H caH:.apH. ~aK 6H ce Morno pehH H njecHHI.{H. )l.paro

220

MH je nOHeKa.tl q}fTaO HeKe cBoje CTHXOBe. Kao H HeKn H:.HXOBH BpllIH:.aJJ.H H3 IIIKOJICKHX KJIyna, H H:.HX ~BojHu.a cy O.tlHCTa OHJIH njecHHJJ.H, aKo He no TBOpa'lKHM Kanall,HTeTHMa H pe3YJITaTHMa a OHO CHrypHO no CBOjHM HaCTpojeH:.HMa, no nJleMeHHTOCTH H Y3BHllIeHOCTH CBOjHX yajepeH:.a, no CBOJHM onIIITe'loBje'laHcKHM Te)KH:.aMa HCHYlheHHM CTpeMJbeH:.HMa. EHJIH cy 3aJbyOJbeHHJJ.H Y KOMYHH3aM H CJlO6o.tlY. Cn06o~a je 3a lbHX oHna CHHOHHM 3a COll,HjaJIH3aM, a COJJ.HjaJI~f3aM - "U.apCTBO calba" o ~pyrnTBY npaBAe H je~HaKOCTH, o )l{HBOTy CJIOOO~HHX Jby.tlH Y pa.tlY H CTBapaJIamTBY, )KHBOTY HcnYlbeHOM njecMoM, pa,[lOIIIhy ; 6paTcTBOM Met)y lby~HMa, OCJI060t)eHHM CBHX CTera H CBHX OCTaTaKa CTapor ~pyrnTBa KJIaCHe eKCnJIOaTall,Hje, TeIIIKHX COJJ.HjaJIHHX HenpaB.tlH H oraBHO JIa)KHOr rpai)aHcKor MOpaJIa. Ha CaCTaHJJ.HMa Hame JIHTepapHe CeKJJ.Hje H:.HX ~BojHu.a cy 'IecTO BO~HJIH rJIaBHY pHje'l. EMH cy, 06ojHu.a, ~apOBHTH, 00pa30BaHH MJIaAHhH . BOJbeJlH cy KlbHry H KH:.H)KeHOCT, H 000jHu.a cy 6HJIH ~06pH 3HaJIUH Hame H cBjeTCKe KH:.H)KeBHOCTH. Kao H MHOrH }hHXOBH J(pyroBH, OCOOHTO cy BOlbeJIH fopKora, rrjecHHKa CHpOTHfbe H peBOJlYJJ.Hje H Hamer KpJIe)KY. BH3HoHapa eBporrCKHx illHpHHa H HeYMopnor oojoBHHKa 3a je.tlaH HOBH cBHjeT, cBHjeT CJI06o.tle, KyJlType, co!.uf jaJIH3Ma. nOKa3HBaJIH cy 3HaTHO HHTepeCOBalbe H 3a CPHJI 030cpcKY MHcao, H rrOHeKa~ cy ce CrrOpHJIH o 3Ha'lajy H CMHcny HeKor roena MH flopYKe OBOl' HnH OHOl' cpHJI030cpa. Ho, Kao H BehHHa OH~arn­ }hHX MJIa~ha peBOJlYJJ.HOHapa, H OHH cy ~pyre cpHn030cpe H fbHXOBa Y'leJha HacToja.rIH Cn03HaTH TeK ~a npOillHpe BJIaCTHTe BH~oKpyre, a He~o­ CTH)KHOM BpHje~HoIIIhy CMaTpaJIH cy je~HHo CPHn030cpcKy If HayqHy MHcao MapKca H EHreJICa. rIOKa3HBaJIH cY )KHBaxHY Pa,[l03HaJIOCT ~xa H IIIHpHHJ nOrJle.tla y pa3MaTpalhY JIllTepapHHX TeMa Kao II pa3HHX COJJ.HjaJIHHX, eKOHOMCKHX H nOJIHTH'lKHX nHTafba OIiOr ~pyUITBa H OHOl' BpeMeHa . .IJ:oopo cy n03HaBaJIH Mpa'lHy CylliTHHy TIB. HOBor eBponCKor rropeTKa. Tj.
.

..~,

.".

....... ;

'.'

..

.~

)l(HBO'ry CBOr HapO;n;a) npoj~pajy cBHjeTJIe nepCneKTHBe CY1paIlIlbHQe y KOM)'HH3M)'. 060jHQa cy HHa'le 6HJIH y30pHH l)al.\H, Hece6H'IHH, cMjepHo-CKPOMHH MJIa;n;H Jby;n;H, TOJIepaHTHH y paCnpaBH, HeHaMeTJbHBH, OTBOpeHH H Cp;n;a'lHH KaO KOJI ere H ;n;pyrOBH. TIo 3aBpmeTKY rHMHa3Hje 1939. rO;n;H1le TBpTKO je OTHmao Ha CTy;n;Hje TeXHH'IKHX HaYKa y 3 arpe6. ro;n;HHY ;n;aHa KacHHje npH;n;p~he My ce H 6paT Aparo KOjH ce TaKol)e ynHcao Ha TexHH'IKH cpaKYJITeT y 3 arpe6y. (MaKo, ro;n;RRY ;n;aHa cTapHjH, ,Il,paro ce Ha cpaKYJITeT ynHcao ro;n;HHy ;n;aHa nOCJIHje TBpTKa, jep je 360r n060JIHjeBalba H3ry6Ho ;n;BHje rO;n;HHe y eBOM mKOJIOBalbY). M Ha q>aKYJITe'ry cy OHH HaCTaBHJIH CBOjy peBOJIYl.\HOHapHy aKTHBHOCT. TBpTKO je Beh Ha npBoj rO;n;HHH cTy;n;Hja (1940.) npHMJbeH y pe;n;OBe KoM)'HHCTUqKe napTHje, IIOCTaO je 'IJIaH napTHjcKe heJIHje Ha TeXHH'IKOM cpaKYJITe'ry. If ,Il,paro ce, O;n;Max lIO ynHCy Ha cpaKYJITeT, yKJbyqHO y pa;n; opraHH3~jeCKOJ-a, a TOKOM npSHX ;n;aHa OKynal.\Hje H OH je npHMJbeH y 'IJIaHCTSO TIapTHje. CJIOM CTape ;n;p)KaBe H oKyn~jy 3eMJbe 060jHQa cy ;n;O'leKaJIH y3arpe6y.,Il,oJIa3aK cpaIIIH3Ma H ycnocTaBY TIB. HAX Aparo H TBPTKO cy ;n;O)KRsjeJIH He caMO Kao npHBpeMeHH nopa3 Hanpe;n;HHX ;n;eMOKpaTCKHX CHara Hero H Kao SeJIHKY yBpe;n;y CBor nOHOCHor xpBaTCKor HapO;n;a. Ynpaso 360r Tora, 060jHQa cy, Kao H XHJha;n;e, IbHXOSHX HCTOMHIIIJbeHHKa H ca60paQa, no;n; oKynaQujoM, ca jorn BehRM emuiOM HaCTaSHJIH CBOj peBOJIYl.\H0HapHH pa;n;. TBPTKO je, nope;n; ;n;pyrux 3a;n;aTaKa, 6HO 3a;n;~eH 3a pa;n; u se3Y ca aKTHBOM Ha EKOHOMCKO-KOMepl.\HjaJIHoj BHCOKOj mKOJlH y 3 arpe6y. 060jHQa cy seh o;n; npBHX ;n;aHa oKynal.\Hje cy;n;jeJIOBaJIH y aKTHBHOCTHMa Koje je opraHH30BaJIa TIapTHja H eKO) y Be3H ca npHnpeMaMa op~aHe 60p6e npOTHB oKynaropa. 060jHQa cy 6HJIU YKJbyqeHH y op~aHe OMJIa;n;HHCKe y;n;apHe rpyne, qH:M je TIapTHja npHC'rynHJla IbHXOSOM cpopMHpalby, y JbeTO 1941. rO;n;HHe. CyAjeJIOBaJIH cy y npHnpeMaMa 3a H3Bol)elbe aKl.\Hja y caCTaBY THX y;n;apHHx rpyna. Haj3a;n; je CTHrao ;n;aH lbHXOBor O;n;JlyqHor HCKa3HBalba, ;n;aH Ba1peHor KpmTelba H OTBopeHor 06pa'lyua ca YCTaIlIKOM )Kra;n;HjOM. CrrpeMHO H ca HajBeMM o;n;ymeBJbelbeM, no;n; BOl)CTBOM CJlaBKa KOMapa, H 3aje;n;HO ca jorn ;n;eceTopHQOM CBOjHX ;n;pyroBa, H TBPTKO H Aparo nOllIJlH cy y op~aHH Hana;n; Ha npHna;n;HHKe T3B. YCTallIKe CBeyqHJIHIIIHe 60jHe. Hana;n; je H3BpmeH 4. aBrycTa 1941. rO;n;HHe y nO;n;He y cpe;n; 3arpe6a, npe;n; C'ry;n;eHTCKHM ;n;OMOM y PYlbalbHBOj YJl~. YnpaBO y 1peHyTKy

Ka;n; je YCTamKH o;n;pe;n; H3aIlIaO H3 3rpa;n;e AOMa H nOCTpojHO ce ;n;a KpeHe Ha CTp~y npe;n; TIaBeJIHheBY pe3H;n;eHl.\Hjy H HeKa ;n;pyra YCTaIlIKa Ha;n;JIemTBa, 3anpamTaJIe cy 60M6e H IIHmTOJbH MJIa;n;HX 3arpe6a'lKHX peBOJIYl.\HoHapa. Y3 jayKe H 3anOMaralba, nona;n;ao je BehR 6poj MpTBHX H pa- lbeHHX YCTaIlIa. (TIo H3BjemTajy YCTaIIIKe nOJIHl.\Hje, y TOM Hana;n;y palbeHO je 28 YCTaIlIa - CTY;n;eHaTa). H~aJIOCT, npHJIHKOM nOBJIa'lelba H3 EOTaHH'IKOr BpTa, O;n;aKJIe je HanM H3BpmeH, TBPTKO H jorn ;n;BojHQa yqecHHKa y OBOj aKl.\HjH naJIH cy Y pYKe YCTaIIIKHX KpBonHja. Mcror ;n;aHa, 4. aBryCTa 1941. rO;n;HHe YCTame cy Ha MaCOBHOM ry6HJIHIIITy y AOTpIIIqH:HH C1pHjeJbaJIe TBpTKa CeJbaHa H IberOBa ;n;Ba ;n;pyra H3 OBe aKl.\Hje Ald)eJlKa EepHCJIaBHha H flepy PYKaBHHY. ,Il,Ba - TpH ;n;aHa nOTOM, YCTaIlIe cy, npoBo;n;ehH MaCOBHH Tepop Ha;n; BJIaCTHTHM HapO;n;OM, CTpHjeJbaJIe jorn 87 3arpenqaHa, aHTHcpaIIIHCTa H peBOJIYl.\HoHapa, TO(0)Ke Kao cayqecHHKe H HHTeJIeK'ryaJIHe 3a'leTRHKe OBe aKl.\Hje. Aparo je ycnHo ;n;a ce 6e36je;n;Ho nOByqe ca MjecTa Hana;n;a. KpaTKo BpHjeMe HaKOH OBe aKl.\Hje, )KRBHO je HJIeraJIHO y 3 arpe6y, a 3aTHM je OTHmao Ha iKyM6 ep aK , r]:tie ce yKJbyqHO y napTHjcKH o;n;pe;n; "MaTHja ry6eQ", KOjH je OCHosaH nOJIOBHHOM aBrycTa 1941. rO;n;HHe y myMH rMajHa KO;n; ceJIa rjYPHhH. Ha )KaJIOCT, 5. HOBeM6pa 1941. rO;n;HHe H Aparo 'je nao HenpHjaTeJbY y PYKe, 6HO je 3ap06JbeH H O;n;Be;n;eH y 3arpe6. YCTaIIIe cy H Ibera, Kao u 6paTa My TBpTKa C1pHjeJbaJIe y A01pIIIqH:HH, 6. ;n;eQeM6pa 1941. rO;n;HHe. TaKo cy ce ;n;Ba MJIa;n;a 6paTa H ;n;Ba O;n;B~a peBOJIYl.\HOHapa KOjH cy CBOj KpaTKU )KHBOTHH BHjeK npOBeJIH rOTOBO CTaJIHO je;n;aH y3 ;n;pyror, H y CMpTH HaIIIJIH Ha HCTOM Mjec'ry H 3aYSHjeK ce cje;n;HHHJIH. Kao RH 6e36pojHe XHJba;n;e IbHXOBHX BpmlbaKa, HH .uparo HH TBpTKO CeJbaH HHCY )KaJIHJIH cBoje MJIa;n;e )l(HBOTe y 60pOH lIpoTHB 3JIO'lHHa'lKor cpaIIIH3Ma. TIonyT XHJba;n;y lbHXOBHX ;n;pyroBa, H OHH CY CBOjHM cBHjeTJIHM IIpHMjepoM 30PHO nOKa3aJIH Ky;n;a XPJlH H 3aqH:M )Ky;n;H xpBaTCKa OMJIa;n;HHa H caB xpBaTCKH HapO;n; y 3aje;n;HH'IKoj oCJI06o;n;HJIa'lKoj 60p6H ca CBHM ;n;pymM Hapo;n;HMa H HapO;n;HOCTHMa JyroCJIaBHje. Tyra MH CTe)Ke cpQe npH nOMHCJIH Ha IbHXOBY CypOBy cy;n;6HUY. TIOHOC Me 06Y3HMa, Kao IbHXOBor ;n;pyra H3 3aje;n;RH'IKHX MJIa;n;HX peBOJIyQUOHapHHX ;n;aHa, 360r Ca3Halba ;n;a cy nanH Kao npB060pl.\H peBOJIYQUje, Kao jyu~ y 60p6H npOTHB cpallHf3Ma, a 3a CJI06o;n;y H 6paTCTBO H je;n;HHCTBO HaIIIHX HapO;n;a H HapO;n;HOCTH.

221

Ca TaKBOM OMJIaAHHOM H ca TaKBOM OABIDKHOM BOjCKOM peBOJIYIUfOHapa KaKBH CY 6HJIH H HaWH ~pam ~pyroBH TBPTKO H .D:paro CeJbaH, a nO~ BO~CTBOM Hamer THTa H llapTHje, Hama peBOJIYlUfja je MOpaJIa n06Hje~HTH.

HeKa je CJIaBa TBpTKY H .D:pam CeJbaHY KOjH cBoje }lQfBOTe Y3H~ame Y TeMeJbe Hame CJI06o:n;e! ĐOWKO ĐAIIIKOT

MHJIAH BPXOBAll, I1Ma TaKO JbY~H H ~pyroBa, KOjH Ka~ 0~JIa3e 3aYBHjeK, O~Hoce H ~HO Te6e, ~p}')Ke, ca C~60M. 3a MHJIaHa BpXOBl.I,a TO TBp~HM. 3aTo MH Je H Y oBaKBoj npHJIHl.I,H TeWKO nHCaTH, jep MopaM 3anpaBO ca MHJIaHOM pa3rOBapa:fH. ĐHO je cTacHT, CH(l)I(aH, M}')I(eBaH, MpKa - BytlJer nOrJIe~a Hcno~ rYCTHx 06pBa, a nHTOMHjH, 6JIarOPO~HH~H O~ CBHX Hac lberOBHX 6JIHCKHX ~pyroBa. ĐHO Je :n;yweBaH H 6e3 cppa3e, ~OJ{CTa ~06ap npeMa Jby~H­ Ma. llo'lehy npH'Iy O CBOM ~pyry MHJlaHY je~HoM ~oro:n;OBWTHHOM y CpeCKOM 0~60py llpHje~op. ĐHjewe TO Her:n;je ne~eceT weCTe. EHO caM npe~cje~HHK Cpe3a, a CTojaH EjeJIajal.l, ceKpeTap CpeCKor KOMHTeTa. O~ MHJIaHa caM YOCTaJIOM H npHMHO ~}')KHOCT npe~cje~HHKa. llOCJIHje ~yr.o­ rO~HWlber BojHH'IKor CTIDKa H pa~a Y ApMHJH, nOBYKJIH cy Me y l.I,HBHJI r1tie je 3a MeHe 6HJ10 CBe HOBO. 3 aTO caM, HOPMaJIHO, Mopao npohH H KpaTaK KYPC "Y'IeHHKa y npHBpe~H" KaKO 6HX CXBaTHO O~Hoce H npOl.l,ece Ha TepeHY H YKJIOnHO ce Y HOBY cpe~HHY . .D:P}')KHO caM ce, ca~a, ca MHJIaHOM CBaKO~HeBHO H HeH3MjepHo caM My 3aXSaJIaH WTO caM peJIaTHBHO 6p30 ywao Y HOBH nocao, jep OH je 6HO H naMeTaH H pa~HH ~ ~H~ao je )KHBO:OM H np06JIeMHMa Cpe3a Ha 'IHJeM Je '1eJIY cTaJao. EHO je 'loBjeK BeJIHKOr pa~Hjyca KpeTalba H B~­ JIHKHX pa~HHX Kanal.l,HTeTa. llOMohH ~pyry, TO Je 6HJIa MHJIaHOBa 3aKJIeTBa. A, ~orO~OBWTHHa KOjy HanoMeHYx 6HJIa je Y OBOM: ll03B~H CMO CTojaH EjeJIajal.l, H ja Ha O~roBOpHOCT Je~Hor ~pyra 360r HeK e rpeWKe. Ja, KaKaB caM O~ pOl)elba eKCnJI03HBaH, a CTojaH OWTap, HaBaJIHJlH CMO Ha 'loBjeKa ca KPHTHKOM H caTjepaJIH ra y TaKaB TjecHal.l, ~a je nO'leo ~a npH3Haje H OHO WTO HHje 6HJIO. EHO je H MHJIaH npHCYTaH, H CBe CJIYwao. Ta~a je 6HO MHHHCTap Y BJIa~H EHX H Ham nOCJIaHHK. 11, Ka~ je KpHTHKOBaHH H3awao MHJIaH he:

" HeMOJ'Te ,

60JIaH, TaKO! I1Ma OH CBOJ' HX

222

.. .. AIifi

KBaJIHTeTa H 60JbH je 'loBjeK Hero WTO BH O lbeMY MHCJIHTe ... " To: "HeMojTe, 60JIaH, Ha 'loBjeKa... " 6HJIaje 6HTHa O~JIHKa MHJIaHOBOr KapaKTepa 'IHTaBOr lberOBor pa~Hor BHjeKa, 'IHTaBOr lberOBor JbY~­ CKQr, HIDKaJIOCT CBHX Hac K03ap'laHa - KpaTKor )KHBOTa. MHJlaHa caM n03HaBao o~BajKa~a. Jow Ka~ caM nowao Y HH)KY rH MH a3Hjy, Y llpHje~opy, TPH~eCeTHX rO~HHa, MOj nOKojHH OTaI.J" 'BOKO, Je rOBopHO: I1Ma JOBO BpxOBal.l" CHHa. ytlHTeJba, na aKO 6y~ew ~06po yqHO H CTapHJ~ nOWTHB~O Morao 6H H TH TO nOCTaTH. MHJIaH H Ja CMO cYCJe~H. OH H3 qHPKHH-lloJba, a ja H3 ,iJ,OlbHX fapeBal.I,a. OH je Moje fapeB'IaHe 3Bao "KeKowapH" , a ja lberOBe qHpKHHnOJbl.l,e "I.IHtepamH". A, 3aw:0, TO ~06po 3Hajy HaWH CeJbaHH H3 OKOJIHHe llpHJe~opa . qecTo CMO ce, npHje paTa, CpeTaJIH H Y npHje~opy H HaMHorHM ceOCKHM 360poBHMa. Kao MJIa~ ytlHTeJb MHJIaH je npHn~ao Hanpe~HoM nOKpeTY, a '1JIaHOM KOMYUHCTH'IKe napTHje JyroCJIaBHje nOCTao je jYHa 1941. rO~H­ He. Ka~ cy ce BpeJIHX jYJICKHX ~aHa, '1eTP~eceT npBe, Y nHTOMHM CeJIHMa nOTK03apja OrJIaCHJIe np Be YCTaHH'IKe nYWKe, HaroBjewTaBajyhH CH M60JIH'IHOBeJIHKyHapo~HOOCJI060~HJIa'lKy60p6y

H CJIaBHe ~aHe peBOJIYUHje - Mel)y IbHMa je 6HJIa H MHJIaHoBa. Kao je~aH O~ opraHH3aTopa YCTaHKa y K03apH 6p30 je pacTao y napTH3aHCKOr PYKoBO~HOl.l,a H npowao CBe ~HOCTH O~ nOJIHTH'IKor KOMecapa 'leTe ~O nOJIHTH'IKOr KOMecapa o~pe~a H 6pHra~e. Xpa6po ce 60pHO Y MHOrHM KpajHwKHM je~HHHl.I,aMa, 6HO cByr:n;je Mel)y ~py­ rOBHMa UHjelbeH H OMHJbeH H, YBHjeK ce HCTHl.I,aO Hece6H'IHHM H XYMaHHM O~HOCOM npeMa Jby~HMa. 113 paTa je H3awao Kao HCTaKHYTH PYKOBO~HJIal.l, H npeKaJbeHH peBOJIYl.I,HOHap, '1HCT H 6JIHCTaB CHH CJIaBHe K03ape. Y nOCJIHjepaTHoM ne-

CHare Aa HH y jeAHoM TpeHyTKy He nOAJlerHe 01.Iaja}by. Hana3HO ce y 3aTBOpy KaAa cy jeAHHHlJ,e HaPOAHOOCJl060AHJlaqKe sojcKe JyrOCJlasHje y Majy 1942. Hanane H .OCJl060AHJle I1pHjeAOp. CJl060AaH, ca nOHOSO CTeqeHHM npaSHMa qOSeKa H rpal)aHHHa, HHje ce npenYCTHO caMO paAosalhY "UITO je H3SYKao )KHBY rJlaBY", Hero ce OAMax yqJlaHHO y OMJlaAHHCKY opraHH3al(Hjy CJl060AHOr I1pHjeAopa. I1cTospeMeHO je cxsaTHO Aa My HOBOCTBopeHH YCJlOBH oMoryhyjy Aa peanH3yje CBOjy )KeJhY H Aa CJleAH cBoje ysepelhe TaKO WTO he H JIHqHHM yqewheM y 60p6H AOnpHHeTH CJIaMalhY q,aWHCTHqKOr nopeTKa H n06eAH xyMaHH3Ma H JhYACKHX cJ1060Aa. HHje ce 3aAOBOJhHO THMe Aa caM CTynH y peAOBe HapOAHOOCJIO60AHJlaqKe BojcKe, Hero je npHA06HO jOlI1 HeKOJIHKO CBOjHX poljaKa. KpajeM Maja 1942. 6HO je y rpynH OMJlaAHHaua H OMJla}.\HHKH H3 I1pHjeAopa Koja ce y ceJIY nymlJ,H I1anaHKa jaBHJIa napTH3aHCKoj KOMaHAH Ha pacnopeA. HCKH cy pacnopeljeHH Y 60p6eHe jeAHHHl(e, a HeKH oApeljeHH 3a nOJIHTHqKH pMH OpraHH30Balhe KyJITypHHX H npOCBeTHHX aKTHBHOCTH Meljy OMJlaAHHOM OCJI060IjeHe TepHTopHje ilOArpMeqa. Y OBOj APyroj rpynH 6HO je H [HAeOH. 3a }bera je Hac Tao HOBH )KHBOT. ,lJ,eqaK je rOTOBO np eKO HohH H3paCTao y ApymTBeHo-noJIHTHqKOr pa}.\HHKa. OWOBOPHOCT KOjy je ce6H HaMeTHYo Aa 6H A06HO A06pe OlJ,eHe AOK je 6HO ijaK, caAa je 3aMeHHJIa oAroBopHoCT 3a H3BpwaBalhe A06HjeHHx3aAaTaKa H CTalha y OMJlaAHHCKHM opraHH3alJ,HjaMa 3a Koje je 6HO 3a}.\Y:>KeH H KojHMa je paAHO. Y qehu Apyre, yqHO je H caM. PaAehH je CTHlJ,aO HeonxoAHo HCKYCTBO KaKo Aa lI1TO BHlI1e AonpHHece ycnexy H n06eAH HapoAHOOCJI060AHJlaqKOr paTa. CehajyhH ce CBOjHx npoq,ecopa ABpaMa ilHHTe, "BHJIHMa I1naBelJ,a, HaAe CTynap H APyrHX, Kao H CTeqeHHX 3Ha}ba, HacTojao je Aa JI"l:qHHM nocTynlJ,HMa CJleAH }bHXOBe n03HTHBHe KapaKTepe H Aa cBoja 3Halha ycnelI1HO npeHece H Ha Apyre. Y TOMe raHHCY MOrJIH cnpeqJ1TH HH paTHe Ter06e HH cJIa60 3ApaBJhe. HaHJla3HO je Ha pa3YMeBa}be H nOMoh cTapHjHx ApyroBa ca KojHMa je paAHO. I1AeOJIOrHjy H lJ,HJheBe 60p6e KOMYHHCTHqKe napTHje Jy-

224

rOCJlaBHje npHXBaTHO je Kao cBoje JIWIHO ysepe}be H TO My je 6HO OCHOBHH nOAcTPcK 3a lJ,CJIOKynHy AeJlaTHocT. Y jYHY 1942. ca3Hao jc Aa cy My q,aUIHCTH OTepanH y KOHlJ,eHTPalJ,HOHH JIorop H seposaTHO y6HJIH OlJ,a, MajKY H AsorOAHIIIlhY CCcTPy. To ra jc cTPaxoBHTo nOmAHJlO, anH je H AaJhC OCTao AOCJIeAaH CBOjHM HAeanHMa. iloCJle AY:>Ker hYTa}ba, KaAa je npC)KHSJhaBaO AY60KH 60Jl 3a CBOjHM HajMHJIHjHMa, TY:>KHO je peKao: "ilOMohH HM HC Mory, anH HX ocseTHTH MopaM" . TaAa HHje 3Hao Aa My je 3a HcnYlhelhe 3aseTa OCTano Mano BpeMeHa. Y jaHyapy 1943, I10ArpMeq je 6HO 3axBaheH IV HenpHjaTeJbCKOM 0q,aH3HBoM. iloCJI}! )KeCTOKHX 60p6H, II KpajHlI1Ka H V K03apCKa YAapHa 6pHraAa Mopane cy ce nOByhH npeA 3HaTHO HaAMohHHjHM HenpHjaTeJbeM y nJlaHHHY [pMeq. Ca THM 6pHraAaMa KpeHyJlO je H HeKOJIHKO XHJbaAa )KHTCJha ilOArpMeqa Aa 6H H36erJIH 3BepcTBa oKynaTopa. Ca jeAHHHlJ,aMa ce no 3aAaTKY ilapTHje nOBYKao H [HAeOH ca rpynOM TepeHCKHX paAHHKa. [pMCq je 6HO nOA Ay60KHM cHeroM, BJIaAaJla je OCKYAHlJ,a y xpaHH, MyHHUHja Ha H3MaKY, a HenpHjaTeJh je CBe qeIIIhe HanaAao H CTe3ao 06pyq OKO OnKOJbeHOr HapOAa, jeAHHHlJ,a H palheHHKa. I10CJIe BHlI1eAHeBHHX 60p6H, 6pHraAe cy H3SpWHJle np060j HeMaqKOr 06pyqa H CnaCHJle lJ,CO HapOAHlI 36er, anH [HAeOH HHje )KHS H3aIIIao. Ycnco je Aa ce np06Hje caMO AO nJlaHHHe IIIaTop, Koja je nOCTana lhcrOBa rp06HHlJ,a. qacHo je nOrHHyo 60pehH ce 3a HOBH )KHBOT Y KojeM Hehe 6HTH THpaHHjc, nporalhalha H HCqOBCqHOCTH. OCTaO je y [pMeqy ca JOIII HeKHM CBOjHM ca60plJ,HMa Ha BeqHoj CTPa:>KH cJl060Ae H He3aBHCHOCTH cBoje AOMOBHHC. 3 a [HAeoHa MeBopaxa ce MO)Ke pehH Aa je 6HO jeAaH OA MHorHX nanux y 60p6H 3a CJl060AY CBora HapOAa. MHPHO je :>KHSCO, MHoro je Aao H HeqyjHo yMpO. OCTana cy caMO CBeTJIa ceha}ba Ha lhera H lherOBY )KPTBy. [p06 My ce He 3Ha, anH My je HMe YKJIeCaHO Ha MepMepHy nJloqy Koja je nOCTaBJheHa Ha [HMHa3HjH y I1pHjeAOpy; Ty je Meljy CBOjHM APyroBHMa H3 AeTHIhCTBa, Ca60plJ,HMa, MeJ)y OHHMa KojH cy y TOj 60p6H AanH HajBHUIe WTO cy MOrJIH - CBOj )l(HBOT. Pey6eH MEBOPAX

~I

I ! I I \

I

! lI

I ~

EP AnA ,[(AKI1nI1 MjeCeqHHa Ha nYTY H3MelJY npHje~opa H K03ape ] 936. HeKa MarHqHa Mofi l(03apaqKOr KaMeHa H MpaKOBHue Byqe neT Mna~Hfia Y OKpHJbe npOC11'aHe nJIaHHHe. Taj 30B K03ape Kao npaHCKOHCKH exo npeHOCH ce ca reHepar.VfJe . . Ha reHepaQHJY H HaJIa3H o~eKe Y CPQHMa TeK CTaCaJIHX MJIaAHfia, KOjH cy Kao nOTBpAY CBora ca3pHjeBaIba - HMaJIH UHJb CTHfiH CBaKaKO cTHlm Ha MpaKOBHUY. ~ TO Hofiy. K03apaqKH nCH JIajy, a HeKa AaJIeKa CeJbaqKa KOJI a npenYHa ApBa KOTPJbajy ce HH3 K03apy H nOTcjefiajy y HoliH Ha HeKe HeqyseHe BaH3eMaJbCKe 3BYKOBe H3 6ajKlf KOjH Y MJIaAaJIaqKoj MalUTH H3a3HBajy AHJbelbe H c11'ax, a JIHqe Ha TYTlbaBY OKJIOnHHX 3MajeBa KOjH fie YCKOPO nOCTaTH CTBapHOCT, H 3BaTH ce: KOJIOHe lbeMaqKHX TeHKOBa.

l I i

i

t !

,UaKHIi

)1,aKHIi BeJJHMHp 15 PRIJEDORSKA GIMNAZIJA 1921 - 1981.

CJl060~aH

Taj HC TH MjeCeQ HCnpaTHO je 6pahy BeJbY H CJI060AaHa ,I:(aKHha, KaA cy CXBaTHJIH Aa MJ1aAaJ1aqKa Hrpa nocTaje 036HJbHa Hrpa ca oKynaTopOM. BeJIHMHp - BeJbo ,I:(aKHfi, yqeCHHK cKojeBCKHX aKQHja naJIelba lbeMaqKHX KaMHOHa y OKynHpaHoM oeorpaAY, poi)eH je y l.JapAaKY KOA MPKOIbHh-[paAa. ilOCJIHje HecpefiHe nOrH6Hje oQa, C11'ojoBoi)e Ha "lliHnaAoBoj " )f(eJbe3HHQH, ,I:(aKHheBa MajKa ca qeTBOpO Ajeue, 11'H CHHa H fiepKOM AOCeJbaBa y npHjeAop - rAje BeJbo ca 6paTOM yqH rHMHa3Hjy. Y paTHOM BHXOPY CKJ1alba ce Y oeorpaA H nOBe3yje ca HanpeAHHM OMJ1a~HHQHMa H ~ejCTByje y oeorpaAY. Y jeceH 1941. ca rpynOM npHjeAOpqaHa, y KOjOj cy 6HJ1H: MHfio ilejHHoBHfi, PaAe nHJ1HnOBHfi, BeJbKO 00-

225

n~aHOBHh, Pa~e OepMaHOBHh H ~pyrH, 0~JIa3H y napTH3aHe H cTyna y VI HCTOqHO-60caHcKY npoJIeTepcKY 6pHra~y. norHHYo je Ha CyTjecUH

1943.

- CBor pO~Hor M]eCTa, CBera HeKOJIHKO MjeceUH nOCJIHje CMpTH CBora 6paTa BeJhe, rHHe xpa6po Kao KOMecap 4. 6aTaJbOHa VII KpajHIIIKe

~oMaKy

6pHra~e.

113rJIe~a, ~a je Beh y nOqeTKY paTHH KOIll-

Map paCTaBHO 6pahy, jep CJI060~aH .ll.aKHh ce 1941. HaJIa3H Ha K03apH Kao 60pau VII KpajHIllKe 6pHra~e. Ha CBOM paTHOM nyTy CTH)I(e y aBrycTy 1943. Y ceJIO nO~paIIIHHua KO~ MpKoIbHh-rpa~a. Y oKpIllajy ca HenpHjaTeJbOM, Ha

CHHOh, oHaj HCTH Mjeceu cHja H3Ha~ nyTa 3a MpaKoBHUY H n03)J,paBJba HOBe reHepaLl.Hje MJIa)J,Hha H roeBojaKa, Koje KJIH3e ayT06YCHMa npeMa cnOMeHHKY Ha K03apH. nOTcjehaM ra Ha BpeMeHa - ~a He 3a60paBH OHHX neT MJIa~Hha.H Mei)y lhHMa BeJhY H CJI060~aHa .ll.aKHh. . Eo)J,o rAPl1ll

CJE1iAlhE HA EPA1iY IIEJHOBll1i THXO ce npHKpa~o CYTOH npHjaTHe MajcKe BeqepH 1940. rO~HHe. HaKoH 3aBpIlleHor qaca y
226

MHJIYTHU-MHlio nejuoBHIi

CJIyrnKHBaJIH rOBope cTapHjHx, a caMH CMO ~OJIa3HJIH ~O BJIaCTHTHX 3aKJbyqaKa, npH qeMY CMO BpJIO qeCTO eMOLl.HOHaJIHO H HepeaJIHO npoujelhHBaJIH cHTyaLl.H]y.

MapOB DejBoBHIi

TaKSe AHcKycHje HajqeIIIhe je 3aIIOqHlbaO MHho. YSHjeK je 6HO HajmacHHjH. TSPAHO je Aa CMO MH, JyrOCJIOSeHH, TSPA opax3a XHTJIepa. CTaJIHO je IlOHaSJhaO Aa CMO HHjeM~e IlOPa3HJIH Y IlpSOM csjeTcKoM paTY, a TaKO he 6HTH H y6yAyhe. lberos seAap AYX H OIlTHMH3aM 3apa3HO je A.ieJIOsao Ha cse Hac TaKO Aa CMO qeCTO TaKSe pa3rosope 3aBpIIIaBaJIH paCIlOJIO)KeHH H BeAPH, HOIIIeHH MHhHHHM HecTaIIIJIy~Ma KaKO Ha qaCOSHMa, TaKO H y CJI060AHOM speMeHy. CBe TO Ha~HHJIO je OA Ibera HaIIIer OMHJheHOr Apyra, IlpeABOAHHKa HaIIIHX MaHryrlJIYKa ~jy CMO rroAPIIIKY qeCTO y MHoro qeMY TPa)KHJIH. MMho je 6HO CHH ~TeJha MHJIaHa II ej HOsHha, cTPoror H AocTojaHCTBeHOr, KOJH je IlOKymasao Aa csoja cTPora oArojHa HaqeJIa IlpeHece Ha cBoje CHHOBe MHhy H MJIal)er MHpOHa, KOJH je TaAa Iloxal)ao APYrH pa3peA rHMHa3Hje. EHO je BeJIHKH IlaTPHoTa, Ila Je THMe HaAaXlbHsao H CBOJe CHHose. PaT Hac je 3aTeKao Kao IleTOIIIKOJI~e. Y KpaTKOTPajHoM aIlpHJICKOM MeTe)KY, 3ap06JheH je yqHTeJh I1ejHoBHh. MHhHHa MajKa Jhy6a CKJIOHHJIa je CHHose y EeorpaA 360r YCTaIIIKHx I1pOralhaIha, paqYHajyhH Aa he joj TaMO AJe~a Ha-

CTaBHTH IIIKOJIOSalbe H AOqeKaTH Kpaj paTa. HaKOH H3JIaCKa H3 3aTsopa 1942. rOAHHe H ja caM ce HaIIIJIa y Eeorparo'. Tpa)KHJIa caM MHhy. HHrAJe ra HHje 6HJIO. tl YJIa caM Aa je H3 EeorpaAa OTHIIIaO y rrapTH3aHe. HaKoH H3sjecHor speMeHa AOIIIJIa je y EeorpaA H MHhHHa MajKa, rAJe je MJIal)H 6paT MHpOH Iloxal)ao rHMHa3Hjy. TparaJIaje 3aMHhoM. Csa HacTojalba Aa ra IlpoHal)e, OCTaJIa cy 6e3YCIljeIIIHa. qaK ce qYJIO Aa je IlOrHHyO Y IlapTH3aHHMa. MajKa ra je OIlJIaKHSaJIa. Ha lbeHOM, HHaqe, YSHjeK seAPoM JIH~y, Tyra je HCIlHCaJIa Ay60Ke 60pe. J eAHor jaHyapcKor AaHa 1945. roAHHe, y TeK OCJI060l)eHoM EeorpaAY, HIIIJIc;t caM ca MHpjaHoM OCTOjMh IlopeA PaTHHqKOr AOMa, AaHac ,I:(OM JHA. Ha CTeIleHH~aMa HcrrpeA ,I:(oMa 6HJIO je MHoro sojHHKa H o
227

HaKoH ABa AaHa Aowao je Aa ce onpocTH ca MHOM. OX{HBJbaBaJIH CMO ycnoMeHe H3 l)aqKHX AaHa, cjehaJIH ce HawHX APyroBa H APyrapHQa H3 rnMHa3Hje, npocpecopa Kao H OCTaJIHX n03HaHHKa. lloAcjehaJIH CMO ce HaWHX l)aqKHX HeCTamJIYKa, nOHOBHO CMO AOXOlBJbaBaJIH Haw llpHjeAOP, CaHY H MPaKOBHQY· CJIHjeAehH AaH je nOHOBO OTHwao Y CBOjy jeAHHHQY Ha MajeBHQH, a HaKOH 15 AaHa MajKa je A06HJIa npBY nHcMeHY 06aBHjecT O aeMy Y TOKY 4 rcrnHHe Y KOjOj je ApyrOBH ca TyrOM 06aBjewTaBajy Aa je MHho norHHYo HeKOJIHKO AaHa HaKOH AOJIaCKa Ha MajeBHQY. KpaTKo BpHjeMe H3a Tora, cmrJIa je H APyra 60JIHa 06aBHjecT O norn6HjH MJIaI)er CHHa MHpoHa Ha cpeMCKOM CPPOHTY. JeAHe MajcKeBe'lepH 1945. rOAHHe THXO je n~ao CyroH Ha CJIJ)60AHH :Seorp~, oKHheH QBH-

jeheM H 3aCTaBaMa Y 3HaK n06jeAe HaA CPawH3MOM, n03ApaBJbajyhH 3JIaTaCTHM 3paKaMa cYHQa Ha 3aJIaCKY rp~ Y CJI060AH.1Te Be'lepH BpaTHO ce Y'lHTeJb llejHoBHh H3 3ap06JbeHHWTBa. )KeHa ra je AO'le~aJIa Y AY60KOj QPHHHH, a pHje~ n03ApaBa cy joj 6HJIe: "Moj MHJIaHe, KaKO Te CTpamHO Aoq eKyj eM, ja HecpeTHHQa OCTaJIa X{HBa, a AjeQY HaM HHcaM ca'lYSaJIa". OcTapjeJIH Y'lHTeJb je cjeo, nOrJIeA My ce 3aMarJIHO H ca 3e6aOM, ApXTaBHM macOM je ynHTao: "Ha KOjOj cy CTpaHH nOrHHYJIH?".K~je Ca3HaO Aa cY 060jHQa norHHYJIH Kao napTH3aHH, a MHho jow oKHheH H CnoMeHHQoM 1941, AHrao ce ca CTOJIHQe, caBJIaAaBajyhH cy3e H AocTojaHcTBeHO peKao: ,,)ljeQo Moja, XBaJIa BaM, HHCTe Hac 06pYKaJIH, '1aCHO CTe AaJIH XOIBOTe 3a CJI060AY Hawe 3eMJbe". CTOjaHKa - Kena r AllHB

CJEliAH>E HA MnA,IJ;EHA CTOJAHOBHliA ,,BPJlO je TemKO rOBopBTa o "OBjeKY Kora Ao6po ocjebam ••• ; 60jam ce AOTaKayTa CBojOM BeTa'IHOM, TemKOM paje..a BeBlIIAJLHBe 3paKe AYme Te6a APare, 60jam ce Aa Be peKBem BemTO BeYMjemo •••; Be ycyljyjem ce AS 38TBOpam BpajeABOCT Apyror "oBjeKa y caojy THjecay paje.. ".(M. fopKa)

MJIaAeH CTOjaHOBHh 6HO je, jow npHje APYror cBjeTCKor paTa, jeAHa OA HajMapKaHTHHjHX H HajnonYJIapHHjHX JI~HOCTH KpajHHe. CBOjOM nojaBoM, CBOjHM WHpOKHM HHTepeCOM H 06pa30BaaeM, oc06HHaMa CPQa H YMa, KyJITYPOM nOHawaaa, CBOjHM nporpeCHBHHM HAejaMa, CBOjHM HAeaJIH3MOM - OH je 3Hamo OACKaKaO OA APyrnx, He caMO Y llpHjeAoPY, rroe je 60PaBHO, Hero H Y ~TaBOj :SOCaHCKOj KpajHHH. TaKo je YJIora HHHQHjaTOpa H Bol)e HapOAHor YCTaHKa, KOjy je OH Hrpao Y :SOCaHCKOj KpajHHH, H Ha3HB HapOAHor xepoja, KOjH My je AOQHHje AaT, npHpOAHa nocJbeAHQa, oc06HHa aerOBe CHIDKHe, 60raTe H 3aHHMJbHBe JI~HOCTH. Ham npBH cycpeT n~a Y jeAHo HOBeM6apCKO jyTpO 1931. roARHe. ,l(ecHo ce Y rHMHa3HjH Y llpHjeAopy, rroe je OH T~a npeAaBao XHrHjeHY. PHjeTKO je Koja JI~HOCT CBOjOM nojaBoM OCTaBJbaJIa TaKO CHIDKaH H ~OK }'THCaK Kao OH. En:eraHme BalbWTHHe, BHCOK, JIHjeno rpal)eH H YKY-

228

CHO 06yqeH. IlpaBHJIHe, aJIH H3pa3HTe QPTe JIHQa, C BHCOKHM qenOM. Y CTa He06~HO MaJIa. ARH OHO WTO ce HapOqHTO HCTHQaJIO KOA aera, 6HJIe cy OqH H Koca. O~ MaJIe, QPHe, cjajHe H XOIBe, HMaJIe cy OWTap, npOHQHJbHB nOrJIeA, H 'lac cY HrpaJIe, 'lac llJIaMCaJIe; Y aHXOBOM H3pa3Y KpHJIa ce HeKa npHTajeHa HpoHHja, MaJIHQH03HOCT. Koca, AOCTa pHjeTKa, aJIH Ayra H QPHa, AaBaJIa je aerOBY JIHQY Heqer OA jeAHor YMjeTHHKa. YOllWTe, Y ~TaBOj aeroBoj cpHrYPH, eJIeraHTHoj aJIHJIe)l{epHoj, 6HJIO je MHoro YMjeTHH'IKor. ARH TeK AOQHHje, Y TOKY ~roAHWaer APyroBaaa H npHjaTeJbaBaaa C aHM, Morao je qOBjeK TeMeJbHO Aa yn03Ha CBe OHe YHYTpamae JbenOTe H BpHjeAHOCTH Koje je OH Y ce6H HOCHO. JbeKap no CTpyQH, MJI~eH HHje 6HO cneQHjaJIHCTa; aJIH je YXOIBao rJIac H3BpcHor JbeKapa. ll03Hasao je A06po MeAHQHHY H npaTHO H3 AaHa Y AaH Pa3BOj OBe HaYKe. HapoqHTO )[{HB HHTepec nOKa3HBaO je 3a nCHXHjaTpHjy. Y3 TO, HMao je BeJIHKY npaKCY: HapOA My je AOJIa3HO Ha JIHjeqeae Y MacH, H TO HepHjeTKO H H3 HajYAaJbeHHjHX KpajeBa JyrocnaBHje, qaK H3 MaKeAoHHje. Jep, .A06ap qOBjeK H p:06ap n03HaBaJIaQ JbYACKe AYWe, OH je AjeJIOBaO Ha 60JIeCHHKe cyrecmBHO: yJIHjeBao HM nOBjepeae, AOHOCHO yTjexy, oxpa6peae. 3aTO je qeCTO aerOBa OPAHHaQHja 6HJIa npocTO oncjeAHYTa: pHjeTKO je qOBjeK Morao npohH

HcnpeA Ibe, a Aa He BH AH HH3 CeJba'lKHX KOJIa H ,n;pyrHx npeB03HHX cpe,n;CTaBa, Koja cy J];OB03HJIa 60JIeCHHKe. MeljYTHM, UITO je 3aHHMJbHBO H 3Ha'lajHo, Mna,n;eH HHje nOKa3HBaO caMO HHTepec 3a CBOjy CTPyKy, MeJ];HQHHy, Hero je OH HMao H umpH HHTepec: 3a KIbH)J(eBHOCT, My3HKy, nOJIHTHKy, cnopT H ,n;p. 3a KIbH)J(eBHOCT ce, HapO'lHTO, HHTepecoBao. Pa3YMHjeBao jy je H ocjefiao. He06H'lHo npHjeMJbHB 3a yTHCKe, 3Hao ce jaKo oAyrneBHTH 3a KaKBY njeCMY, npHnoBHjeTKY, pOMaH, ecej. 11 Ayro je naMTHO YTHcaK npOH3BeAeH KaKBHM KJhH)J(eBHHM AjeJIOM, HJIH 'laK caMO KaKBOM MHIIIJbY HJIH nojeJ];HHoIlIfiy H3 Tor AjeJIa. TaKo je,n;HOM - OCTaJIO MH je TO y )J(HBOM cjefiaJhY - YTHcaK KOjH je Ha Jhera npOH3BeJIa jeJ];Ha MHcao H3 KapJIajJIOBHX OrJIeAa O xepojHMa (KOjH cy y HaIlIeM Kpyry 3aje,n;HH'lKH 'lHTaHH H KpHTHKOBaHH) penpo,n;YKOBao je nOCJIHje HeKOJIHKO rOAHHa TaKO J];eTaJbHO Aa CMO CBH MH OCTaJIH 3anaJheHH. MHcao OBora nHCQa je rOBOpHJIa O TOMe J];a HCTHHa Mopa, npHje HJIH KacHHje,n06HjeJ];HTH, H MnaJ];eH ce cjefiao CBHX nojeJ];HHOCTH He caMO Te MHCJIH, Hero H pa3rOBOpa BoljeHor nOBOJ];OM Jhe, na H noje,n;HHOCTH MjecTa H BpeMeHa 'lHTaIba. To je, CBaKaKO, 6HJIO H CTora I1ITO je KO,n; Ibera YBHjeK 6HJIa HenOKOJIe6JbHBa Bjepa y n06je,n;y HCTHHe, 3a j(ojy je KacHHje ce6e )J(pTBOBao. ,Upyni nyT oneT TOJIHKO ce o,n;YIIIeBHO pOMaHoM The call of the Wild (fJIac JJ;UBJbUue) UeKa nOHJ];OHa, KOjH je 6HO jeAaH OJ]; IberOBHX OMHJbeHHX nHcaQa, Aa je npeBeo HeKHX ocaMJ];eceT cTPaHHQa ?BOr AjeJI~, Ma,n;a JherOBO n03HaBaI-he eHrJIeCKOr Je3HKa HHJe 6HJIO nomyHo. npeBo,n; je 6HO BPJIO ,n;06ap, H H3 Jhera ce BHAjeJIO, HapO'lHTO, MnaJ];eHOBO
KIbH)J(eBHOCT 6HJIO je IberOBO lIIHPOKO 06pa30BaJhe. M.n:aJ];eH je 6HO jeJ];aH oJ]; Haj06pa30BaHHjHx JbYAH Koje caM AOTaA 6HO yn03Hao. OH je MHoro 'lHTaO, TaKo J];a je 6HJIO TeIlIKO HaBeCTH HeKY n03HaTHjy KlhHry Kojy OH HHje 6HO npO'lHTao. IDeroBa 6H6JIHOTeKa 6HJIa je n03HaTa HaJ];a.,"IeKO no CBOMe 60raTCTBY. EHJIO je y Jhoj KlhHra H3 MeAHQHHe H nCHXOJIOmje, COQHOJIOmje H eKOHOMHje, HCTopHje H KIbH)J(eBHOCTH. nope)J, HaIlIer, KIbHre cy 6HJIe Ha Q:>paHQYCKOM, eHrJIeCKOM H JheMa'lKOM je3HKY, Ha KojHMa je OH maTKO 'lHTao. 113Meljy OCTaJIOr, HMao je H QjeJIOKynHa AjeJIa MapKca H neJhHHa. II CTaJIHO je nonyJhaBao 6H6JIHOTeKY Ha6aBJbaIbeM HOBHX KJhHra. ATIH JherOBa Ha'lHTaHOCT HHje npHrYIIIHBaJIa OpHrHHaJIHOCT JherOBe MHCJIH, Kao I1ITO nOHeKaJ]; 6HBa. Jep O OHO M I1ITO je 'lHTaO, OH je 'leCTO pa3MHIIIJbaO H HenpeCTaHO je TO ,n;OBOJ];HO Y Be3Y ca CBOjHM )J(HBOTHHM HCKYCTBOM H ApyrnTBeHoM npaKcoM. Ha HeKY Te)J(Y MHcao, Koja My HHje 6HJIa jacHa HJIH KOjy HHje Morao o,n;Max )J,OBeCTH Y CKJIaJ]; ca CBOjHM HCKYCTBOM, HaBpafiao ce no HeKOJIHKO nYTa, ,n;OK My OHa He 6H nOCTaJIa KpHCTaJIHO jacHa. OC,TaJIO MH je y cBje)J(oj ycnoMeHH . v. KOJIHKO ra Je MY'lHJIa JeJ];Ha MHcao H3 MapKCOBor AjeJIa liujeJJ;a 4»HJI0304»uje (Koje je MapKC HanHcao Kao OJ];roBOP Ha npy,n;OHOBO AjeJIO (f)UJI0304»uja 6ujeJJ;e). Ca CBaKHM npHjaTeJbeM, C KOjHM 6H TO Morao, 3anOJ];HjeBao je pa3roBop O TOj MHCJIH, He 6H JiH joj OJ];rOHeTHYO nYHH CMHcao. Y onIlITe, OH je BOJIHO ,n;a paCnpaBJba O OHOM I1ITO je 'lHTao. A HenpeCTaHO je 'lHTaO H 06pa30Bao ce. MeljYTHM, BHIIIe Hero 3a CBe OCTaJIO nOKa3HBao je MnaJ];eH HHTepec 3a nOJIHTHKY H 6yJ];yhHOCT HapoJ];a. 3 a nOJIHTHKY ce OH 3aHHTepeCOBao Y HajpaHHjoj MJIa,n;OCTH. npHna,n;ao je, Kao I1ITO je n03HaTO, peBOJIYQHOHapHOM nOKpeTY "M.n:aJ];a EocHa", y KOMe je Hrpao Ba)J(HY yJIory. EHO je 'laK, 360r cBoje peBOJIYQHOHapHe Aj eJIaTHOCTH, ocyljeH Ha I1IeCHaeCT rOAHHa p06Hje, H oJ];JIe)J(ao je J];BHje rOJ];HHe Y 3aTBopy. OJ]; Ta)J,a HHje npeCTajao J];a ce HHTepecyje 3a nOJIHTHKY H CYA6HHY CBora HapOJ];a. CBOjy peBOJIYQHOHapHOCT MaHH
229

,!

xpa6pehn. BOJIHO je ~pyIIITBO IlIHPOKHX Hapo~­ HHX CJIojeBa: pa~HUKa, CeJhaKa, CHTHHX 3aHaTJIHja. Pa~OBao ra je CBaKH, H HajMafbH, ycrrjex Tora CHTHor cBHjeTa. Ka~a je y TIpHje~opy OCHOBaH fajpeToB MyIIIKH Xop, y KOMe cy 6HJIH caMO pa~­ HHLI,l1 11 Cl1THe 3aHaTJIHje, MJIa~eH je BPJIO qeCTO ~OJIa3HO Ha np06e, l1HTepeCOBao ce 3a ycnjex, oCTajao ~O ~y60KO Y Hoh y pa3roBopy C Tl1M Jhy~HMa, Ma~a HHaqe HHje HMao ~OBOJhHO oIIITPe pHjeqH 3a BOgCTBO fJIaBHOr 0~60pTa fajpeTa, Koje je HacTojaJIO ,n:a ,n:pyIIITBy ,n:a, Kao IIITO je caM rOBopHO, "BeJIHKOCpnCKH" KapaKTep. MCTO TaKO je qeCTO 3aJIa3110 Mel)Y pa,n:HUKe y Jhy6HjH, qHjH je 6HO JheKap, H Me9Y CeJhaKe H3 OKOJIHHX ceJIa, KOjH cy My MaCOBHO ,n:OJIa3HJIH Ha JIHjeqefbe. AnH, fberOB je l1~eaJI 6HO ,n:a Hapo,n:He HeBOJhe 6y,n:y pl1jeIIIeHe je,n:HOM 3a cBar,n:a: ,n:a ce Hapo)], OCJI060,n:H 6Hje)],e H nOHH)Kelha H )],a ce6H Hage nyT y 60JhH )KHBOT, TO jecT, ,n:a y npaBOM CMHCJIY 6y,n:e OCJI060geH: He caMO o,n: eKCnJIOaTaTopa Hero Ii CBHX P9aBHX oc06HHa, HaBHKa, npe)],pacy)],a. OH je BjepoBao y Ty CJI060)],y, Kao IlITO je BjepoBao y cHary Hapo,n:a, H O TOj CJI060~l1H BjepH rOBopHO je ca 3aHOCOM je)],Hor
230

,n:Hh,n:a Hrpa TeHHC,,n:a ce cKHja HJIH jaIlIe Ha KOlhy. I-beroBa npHpo,n:a je Tpa)l(HJIa HenpeCTaHY aKTl1BHOCT. Hl1 je,n:Hor ,n:aHa HUje Morao 6e3 nOKpeTa, nOKpeTa MHIlIHha H M03ra. HHje ce crn,UHO HHKaKBor nOCJIa. "CaMO HeK ce PMH, caMO HeK ce pa,n:H", nOHaBJhaO je je,n:HOM npHJIHKOM, yrnpyhH eHeprl1qHO MaCT Ha cKHjaMa Koje je Ma3ao. 3 aqY9 a BaJI e cy KO,n: lhera orpOMHe HaCJIare eHepmje, Koje je HMao H Koje cy My oMoryfiaBaJIe ,n:a Ha CBe CTH)Ke, ,n:ajyhH ce caB qac je,n:HOM, qac ,n:pyrOM nocJIy.

M, IIITO je KapaKTepHCrnqHO, MJIa,n:eH. je HMao OBaKO nJIeMeHHTe HHTepece H pa3BHJao OBaKO MHorOCTPYKY aKTHBHOCT H eHep"qfjy y je,n:HOj ,n:YXOBHO npHJIHqHQ 3aOCTaJIoj H yqMaJIOj naJI aHLI,H , KaKaB je 6HO TIpHje,Uop nPHje paTa, naJIaHLI,H Y KOjoj cy ,n:06pHM ,n:HjeJIOM Jhy,n:H, HapoqHTO HHTeJIeKTYaJILI,H, )KHBjeJIH 6e3 HeKHX BehHx H,n:eaJIa H aM6HLl,Hja, npHJIuqHO paBHO,UYIIIHH npeMa MHorHM nJIeMeHHrnM CTBapHMa, TPoIlIehH )KHBOT BeJIHKHM ,n:HjeJIOM Ha CHTHHu,e. HeMHJIocp,n:aH je 6HO MJIa~eH npeMa OHOj HaIIIoj HHTeJIHreHu,HjH Koja je HajBehH ,n:HO cBora CJI060,n:H.or BpeMeHa TparnJIa no npBqapHHu,aMa, "HcnHJajyhH qOKafbe paKHje , CPqyhH YMaKaJIa, orOBapajyhH ,n:pyre, 6HCTPehH jaJIOBY nOJIHrnKy". TIpHBJIaqHOCT H qap MJIa,n:eHOBe JIHqHOCrn H yrnu,aj KOjH je OH BpIlIHO Ha Jhy,n:e, ,n:OJIa3HJIH cy ,U06pHM ,UHjeJIOM H O,U fberOBe pje'IHTocrn. MJIa,UeH je 6HO eJIOKBeHTaH qOBjeK y npaBOM CMHCJIY pHjeQH. lheroB npHpO,UHH rOBOpHHqKH ,Uap cpehHO je ,n:onYfbaBao fberOBO COJIH,n:HO H IlIHpOKO 06pa30Bafbe. 3 aTO je OH Morao BjelIITo ,n:a HMnpOBH3Hpa Ma O qeMy. CJIyrnao caM HeKOJIHKO lherOBHX HMnpOBH3aLI,Hja: OHe cy 6HJIe, ,n:OHCTa, cjajHe. AnH, H Y 06HqHOM, HeBe3aHOM pa3rOBOpy C fbHM, qOBjeK je Morao 3ana3Hrn BHCOKe KB aJI HTeTe fberOBe pjeqHTOCTH, y KOjOj je 6HJIO H y6jegelha y CTaHOBHIIITe Koje je 3aCTynao , H o,n:yIIIeBJhefba, H Heqer y HC TH Max noeTCKor H ny6JIHLl,HCTHqKOr, H HeKe 6pHJhaHTHOCTH; na HnaK, CBe je TO oCTajaJIO je,n:HOCTaBHO H jacHO. CBOjOM pjeqHToIIIhy MJIa,n:eH je npHBJIaqHO CBaKora: pa,n:HHKa, CeJhaKa, HHTeJIeKTYaJIau,a, )KeHe H cTapu,e. qaK H .n:jeu,y: He caMO o,n:paCJIY, y IlIKOJIH, KojHMa cy ca qaCOBa xHmjeHe OCTaJIe y )KHBOM cjehafby fberOBe TOnJIe pHjeqH, Hero H OHY HajMafbY, Koja cy My ce, Ma KaKO HHaqe 611JIa nJIaIlIJhHBa H joryuaCTa, nyrnTaJIa ,n:a HX CJIO60)],HO nper11e,n:a 11 qHHl1 o,n: fbHX TaKO-pehl1 CBe IIITO xohe, OnqHlheHa HeIlITO fberOBHM fbe)KHHM Haql1HOM nocrynaJ-ha. aJIH JOIII BHIIIe pHjeqHMa nyHHM cpaHTa3Hje. OH je 11 caM B011110 .n:jeu,y. Je,n:-

HOM, rJIe)J;ajylut: HeKOr MamunaHa, peKaO je: ".Iljeu,a cy rrpoJhehe"! ATIH: Ta
cHary u eHeprujy pacunao, Kao BapHuu,e, Ha CBe CTPaHe. AJI U qUM je rrJIaHYo YCTaHaK, OH je CBY Ty CBOjy cHary MJIa)J;OCTU u CBY CBOjy Heucu,pI1Hy eHeprujy npeTBOpuo y je)J;HY Mucao, jeAHo ocjehalhe, jeAHy )KeJhY: rr06jeAa! 3aTO je u Y3eo TaKo BUAHor u BeJIUKOr yqellIha y rrOCTU3aBalhY Tora IJ,HJba; u 3aTO je u AOllIao AO TOJIJ1KO BUCOKe u TaKo 3aBU)J;He CJIaBe. C BjepoM y n06je)J;y CBora UAeaJIa, MJIa)J;eH, MyqKu y6ujeH, OCTaBUO Hac je rrpuje BpeMeHa. AJIU OCTaBUO Hac je )J;a HaM ce, Kao llITO JIujeno Ka)Ke IlaBJIOB 3a MajaKoBcKor, YCKOPO Bparn OBjeHqaH OpeOJIOM HapOAHor xepoja u )J;a Mel)y HaMa BjeqHO OCTaHe Kao je)J;Ha O)J; OHUX 6yKTHlha Koje BjeqHO cBujeTJIe u rOBope 6YAylut:M rrOKOJhelhUMa KaKo ce )KHBU u yMHpe 3a UAeaJIe qOBjeKa. )J,p MH)J;XaTIIIAMI11l.

,I1;OBPI1J1A rpYBOP

Pol)eHa je y rruToMoj CeM6epujH, y DHjeJbUHH )J;Ba)J;eceT qeTBpTe. Y JIHjerry AjeBojKy u HarrpeAHy OMJIaAUHKY CTaCaJIa je y DOC. HOBoM, Y OCHOBHOj llIKOJIU, 3arnM y IlpHje)J;opy y ruMHa3uju. Y CBOjOj ce)J;aMHaecToj rO)J;HHU rrpUMJheHa je y eKOJ. YCKOpO 3arnM, HOBeM6pa qeTPAeceT npBe, 3ajeAHo ca MajKoM )J,paruu,OM, Ta)J;a qJIaHOM KIlJ 0)J;JIa3U y HOD. Y OMJIaAUHCKOM pa)J;y, Kao qJIaH OK CKOJ-a 3a Ilo)J;rpMeq ucrnqe ce AUClJ,HnJIUHOM u xpa6pollIhy. Y JbeTO qeTPAeceT )J;pyre 0AJIa3U y VI KpajUllIKY 6pura)J;y rAje je 3arr3)l(eHa Kao OMJIaAHHCKO PYKOBO)J;UJIau, 6aTaJhOHa. I10ruHYJIa je qeTP)J;eceT TPehe Ha 3eJIeHrOpu.

A. P.

)lo6pHJla fpy60p

231

;~ -

CJE'BAIhE HA Jl:YIIIKA PAJl:ETI1'BA l1aKo ra Beh Ayro HeMa Mel)y HaMa, .uYWKO PaAeTHh je H AaJbe, peKao 6HX, CBaKOAHeBHO npHCYTaH y cjehaJnHMa CBHX Hac, KOjH CMO ra A06po n03HaBaJII1 11 HCKpeHo BOJbeJIH. Jow npHje neTHaeCTaK rOAHHa yTHXHYJIa je JnerOBa xapMOHHKa, npeCTaJIO je Aa Kyua jeAHo A06po, nJIeMeHHTO cpue ... .uYWKO je pol)eH y flpHjeAOpy AaJIeKe J 923. rOAHHe y qeCTHToj yqHTeJbCKoj nopoAHUH. PaCTao je nopeA 6HCTpe CaHe, a YCKOPO Aowao 11 AO KJJyna npHjeAopcKe rHMHa3l1je. Pa3peA no pa3peA, rOAHHa no rOAHHa H Beh ce Ha3Hp~0 Kpaj rHMHa3HjcKHX AaHa. TaA je, HeKaKO, ; noqeJJO H JnerOBO HHTeH3HBHO APj')KeJne ca xapMOHHKOM, THM Hepa3ABojHHM )KHBOTHHM canYTHHKoM. A oHAa, CTH)Ke H 1941. rOAI1Ha. PaT, CTpaXOTe, CTpaAaJna.... .uYWKOBe pOAl1TeJbe 11 ABa 6P.aTa xance YCTaWKl1 3JII1KOBUI1, OABOAe I1X KaCHI1Je y 3JJOrJIaCHH JaceHOBau, OAaKJIe ce HHKaA HHCY HH BpaTHJJH . .IlYWKO, TeK MaTypaHT, cpehOM ycnl1jeBa Aa npe6jerHe y oeorpaA, rAje npoBoAH TeWKC AaHe oKynaUHje. 1944. rOAHHe CTyna y II npOJIeTepcKY 6pHraAY, OAJIa3H Ha cpeMCKH aKYJITeT My3HqKHX YMjeTHOCTH) H npeAaHO paAH Ha CBOM My3HqKOM ycaBpwaBaJny. Beh J 948. rOAHHe 3anoWJbaBa ce y PaAHo-oeorpaAY Kao My3H'-IKH capaAHHK, a y6p30 nocnje H UHjeJneHH ypeAHHK HapoAHe MY3HKe OBe peHOMHpaHe Kyhe. MY3HKa je jow y MJIaAOCTI1 Y3eJla .uYWKa y csoje OKpHJbe li OH joj ce caAa HeWTeAHMHL\e npeAaje. rIO'-lHJne 6p3 H cHrypaH ycnoH jeAHor paCHor, CBeCTpaHor MY3H'-Iapa, KOMn03HTopa, apaH)Kepa H neAarora. f1eAeceTl1x rOAHHa OH
232 \ ..

L!ywaH-.!l:YWKO C. Pa~eTHh

MJ1al)e KOJ1ere ... I-berOBY X~pMOHHKy, JnerOBe HeHaAMaWHe l1HTepnpeTaUHJe HapOJJ,He MY3HKe CJ1ywajy JbYAl1 WHPOM JyrOCJ1aBHjc, Kao H MHorH npHjaTeJbH y paHUYCKoj. CCCP-y, l1CTOqHOj I-bcMa"lKoj, EmnTY. Mal)apcKoj, EyrapcKoj, ... Y cnj ex AO ycnjexa, npH3HaJne JJ,o npH3HaJna, a .uYWKO l1 AaJne oCTaje jeAHocTaBaH, CpAaqaH, nJ1eMeHHT '-IOBjCK.-HCTl1HCKa JbYAl1Ha, y HajJbenweM CMHCJ1Y Te pl1je l [H . .uaHl1 My nOCTajy CBe KpahH H Kpat'iH. a cpue, Ha)KaJIOCT. CBe CJ1a6Hje 11 CJ1a6Hje. 11 TaKO. jCAHor MapTOBCKor AaHa J 967. rOAHHe 60J1HO jc ll)l,jeKHYJ1a Bl1jeCT. Aa Hawer .uYllJKa HeMa Bl1We Mel)y HaMa. OTHwan je'y CI3UjHM HajJbenWl1M rOJJ,I1HaMa. y HanOHY CBOjHX YM jeTHl1'-1KHX l1 ypeAHI1'-1Kl1X MoryhHocTH, aJ1H je

3aTO, CBUMa HaMa OCTaBUO 3aYBujeK nyHo AUBHe MY3UKe, KOjy u AaHac paAo CJIYIlIaMo, OCTaBUO HaM je jeAHY Qapo6Hy u TOnJIY xapMOHUKY u HaAaCBe, OCTaBUO HaM je CBOjy A06pOTY, npujaTeJbCTBO u CBOj HeYHuIlITUBU onTUMU3aM. IlpoIlIJIO je neTHaeCTaK roAuHa KaKO ra He

cpeheMO, He Bui)aMo, a u AaHac MU je npeA OQUMa lberOB Ao6pohYAaH JIUK, ay YIlIuMa njecMa, KOjy je QeCTO e nyHo cjeTe CBupao UJIU CJIymao ... "KaA ce cjeTUM IlpujeAopa U CaHe ... " PaAOCJIaB fP Alln

,

233

'

ĐENOl

U jesenje jutro, vedro i prohladno, voz me donese u varošicu u kojoj sam pohađao nižu gimnaziju. Početkom školske godine dolazio sam ovamo iz svog rodnog sela pod planinom, a pred zimu otac bi me smjestio na stan i hranu kod nekog od svojih poznanika ovdje u gradu. Nikad nije plaćao za mene u gotovu novcu, već u pšenici, krompiru i suvom svinjskom mesu. Kad bi proljeće osušilo puteve, morao sam da napustim stan u gradu i ponovo iz sela dolazim u školu. Davno je to bilo, tako davno da onu kasabu iz svojih dečačkih dana jutros jedva prepoznajem. Kuća u kojoj je Zare Mrkalj držao kafanu pretvorena je u stambenu zgradu. Ispred kuće jedan mališan igra se vranom ve41nom kanapom za nogu. Čim vrana pokuša da poleti, mališan povuče kanap i vrati je sebi. Na tom istom mjestu, gdje mališan jutros pokazuje svoju moć nad vezanom vranom, nekadaje onaj beskućnik Sinđel, kad bi pijan ispao iz Mrkaljeve kafane dizao uvis desnu ruku i promuklim glasom uzvikivao: - Vidjećeš ti, narode, šta će biti kad se meni grlo pročisti, pa kad podviknem onima tamo! Narode, budi strpljiv i vjeruj svom Sinđelu! Daleko ja gledam i znam šta govorim! Sinđel je umro u sijenu, na tavanu Pantićeve štale, a niti je on dočekao da mu se grlo pročisti, niti je narod vidio na koga je on mislio kad je prijetio "onima tamo". Niže Mrkaljeve kafane imao je pekarnicu Ljubomir Vranješ, zvani Ljupko. Mi, đaci sa sela, kad bismo izišli iz gimnazije, kupovali smo kod njega male, još tople somune i uz put ih jeli. Ko nije imao.para da odmah plati somun, dobijao gaje na veresIJu. - Znam ja da vi nećete ostati meni dužni govorio je Ljupko dajući nam svima somune. - Zar jedni da jedu, a drugi da gledaju? Kakva bi mi to pravda bila? Objesio se u Radetića gaju. U radnji gaje zamijenila njegova mrzovoljnai uvijek natmurena žena. Prozvali smo je Gluvarom, iako nije bila ni gluva, ni prigluva, a somunčiće kod nje nismo kupovali. Zbog čega li se objesio dobri Ljupko Vranješ?

Miris toplih somuna iz Ljupkove pekarnice prati me sve do velike prodavnice obuće što sada pokriva sav prostor na kome se nekada nalazila kuća sa stolarskom radionicom Lazara Vučetića. Da me sa prozora ne bi vidjela Lazareva kćerka Danica, ja sam vazda, kad bih sa sela dolazio pokisao i kaljav, skretao sa glavnog druma kod Slavkove berbernice i zaobilaznim sokacima stizao do gimnazije. Rumena lica, s crnom talasastom kosom koja joj je padala po rumenima, Danicaje u okviru onog prozora izgledala meni kao uramljena slika od koje ljepše na svijetu nema. Po bjegla je iz varošice s kočijašom koji je imao nadimak Putalj, a dovozio je njenom ocu sa pilane daske za radionicu. Nikad je više niko u ovoj varošici nije vidio, ali ja sam, dolazeći sa sela kaljav u gimnaziju, za svaki slučaj zaobilazio njenu kuću. Sjećajući se rumene Danice, njene crne kose i njenog bjekstva sa Putaljom, jedva se održah na nogama i produžih put u čaršiju. Iako me ovdje više niko ne poznaje i nikakve zle namjere ne dovode me u ovu varošicu, idem povijene glave, gledajući preda se, da mi se prolaznici ne bi u oči zagledali. Ispod pruge prokopan je podvožnjak i više se ovdje ne čeka da bi voz prošao. Nema više one rampe koja je zadržavala i ludog Koju, a on je, pružajući naprijed ruke u kožnim rukavicama, vikao na svaku lokomotivu: - Lakše, luda N asto! Zar ne vidiš da si od trke i jurnjave s pameti sišla i sva pocrnjela? Zar ne vidiš koliko si gadna? Kojo je nekad držao obućarsku radnju na kraju varošice. Nije pravio novu obuću već samo krpio staru, a nikad nije imao ni kalfu, ni šegrta. U poslu, savijen pored stočića pretrpana alatom, često se naglas svađao s ljudima koji su mu donosili na popravku blatnjave cipele i opanke. Oko njega nikog nije bilo, a on je brondao: - Skinite mi se s očiju! Gazite svukuda, paja da vas čistim i uređujem! Kakva obuća, takvaje i duša vaša! Gadovi! Pljucnuo bi nekoliko puta preko stočića, pa opet: 'Za osnov ove priče, objavljene prvi put u "Politici" 13.juna 1976. godine, autor je uzeo vrijeme svog đakovanja u nižoj gimnaziji uPrijedoru (1924-1928. godine). Neka lica unesena su u priču pod njihovim pravim imenima, a iz opisa samog grada vidi se da je riječ oPrijedoru.

237

- Skinite mi se s očiju! Bio je oženjen, a djece nije imao. Kad je ženu vratio u njen rod, a radnju zatvorio, krenuo je po svijetu s kožnim rukavicama na rukama. Iako daleko od svog obućarskog posla, nije prestajao da se izvikuje na svoje mušterije: - Kakva obuća, takva je iduša vaša! Gadovi! Kao miris somun a iz Ljupkove pekarnice i sjećanje na rumenu Danicu, s one strane pruge, tako me sada, sve do gimnazije, doprati glas ludog Koje. Gimnazijska zgrada ima jedno krilo više, a dvorište je toliko prošireno da sada zahvata i ono mjesto na kome je bila kuća našeg podvornika Sredoja Miletića. Taj Sredoje, koga smo svi zvali Đenom, bio je udovac bez djece, a podvornikje postao čimje gimnazija otvorena. Mijenjali su se đaci i profesori, za jednim direktorom dolazio je drugi, a Đeno je ostajao podvornik, čvrst i postojan kao da je u samu gimnazijsku zgradu bio ugrađen. U njegovoj staroj kućici, pokrivenoj daskom, mogli su uvijek da prenoće đaci sa sela kada bi potoci iznenada nadošli. Dešavalo se da on, kada bi obavijestio naše roditelje, zadrži kod sebe nas desetak i po nekoliko dana. Kuvao nam je, prao nas i govorio da smo mivnjegova djeca, njegov porod. Mene je zvao Zujanom. Jednog dana, kada smo za ručak imali kača­ mak koji nam je on spremio, rekao sam Đenu da ćemo mu mi, đaci sa sela, spomenik podići. On je raširio ruke kao da je želio da nas sve odjednom zagrli: - Pa vi ste moispomenik! Koto kažedaja nemam djece? Zar ti, Zujane, misliš damene, poslije smrti, neće imati ko da pominje? Da mi niko na grob neće dolaziti? Zatim je, prelazeći pogledom preko svih nas, još više raširio ruke: - Samo vi tamanite taj kačamak, a za meneje lako! Mnogo sam ja živih spomenika sebi podigao! Bio sam daleko od ove varošice kada su novine pri dnu jedne strane, među kratkim vijestima pod zajedničkim naslovom "Kroz našu zemlju", objavile da je umro Sredoje Miletić - Đeno, kojije preko četrdeset godina radio u gimnaziji kao poslužitelj . Poslije sam doznao i ono što u toj maloj vijesti nije bilo: da je Đeno umro od opekotina zadobijenih u požaru iz koga je spasao grupu đaka sa sela koji su bili ostali na konaku u njegovoj kući­ ci. Iako je noć bila vjetrovita, a kućica drvena, onje uspio da spase sve đake. Spomenik mu niko nije podigao. Danas, poslije mnogo godina, poželih da vidim kako sada izgledaju prostorije u kojima sam đakovao četiri godine. Jedan mlad profesor, kojije zamjenjivao bolesnog direktora, pokaza mi prvo

238

stalnu izložbu đačkih crteža, zatim dvije radionice za tehničko obrazovanje i najzad, u dnu dugačkog hodnika, školski muzej. U vitrinama su bili izloženi školski izvještaji iz raznih godina, a zidovi prekriveni slikama đaka i profesora iz učionica, gimnazijskog dvorišta i gajeva pored rijeke koja u donjem toku protiče kroz varošicu. Svaka slika imala je opširan potpis sa oznakom godine kada je nastala i mjesta na kome je snimljena. Samo ispod jedne slike bilo je kratko napisano: Sredoje Miletić, prvi kurir u ovoj gimnaziji. Da, to je naš Đeno. Stoji pred onom svojom drvenom kućicom, sa šubarom malo nakrivljenom na desnu stranu, a ruke je raširio kao da se raduje gledajući nas, đake sa sela, kako tamanirno ka ča­ mak koji nam je on skuvao. Zadržah se dugo pred slikom, ali mladom profesoru ne rekoh da sam bio đak ove gimnazije, da meĐeno mnogo puta nahranio i poredzemljane furune u svojoj kući osušio moje čarape natopljene vodom iz seoskih potoka. Bili smo na drugoj strani hodnika, u biološkom kabinetu punom raznih prepariranih ptica i svakojake divljači, aja sam i dalje, s bolom u duši, razmišljao o Đenu i onim đacima u kojimaje on, šireći ruke i cvjetajući od radosti, gledao svoje žive spomenike. Putevi su nam se, poslije male mature, tako razišli da se više nikad nismo okupili i podsjetili na dane provedene u Đenovoj kućici. Odjednom, kao da ga neko zovnu, profesor se okrenu prema vratima na koja smo ušli u kabinet i utanji glas: - Napisali smo, eto, da je ono lice sa šu barom na glavi bilo prvi kurir u ovoj gimnaziji, a nismo sigurni. Jedni kažu dajeste, drugi da nije ... Davnoje to moglo da bude, možda se ni moj otac nije bio rodio, a vrijeme, to znate, odnosi sve u zaborav. Dok sam se pitao šta da odgovorim profesoru, da li da mu kažem istinu o Đenu, on nastavi: - Priča se još i to da je dotično lice izvlačilo đake iz nekog požara i tako nastradalo, ali ja sam utvrdio da ljudi u ovako malim mjestima, gdje se gotovo ništa ne dešava, žive od mašte koliko i od stvarnosti. Ako imje potreban junak kojim bi mogli da se ponose, oni ga izmisle i sakriju iza njega svoje pravo lice. Sjede po kafanama, češu jedan drugog po leđima i gledaju kako, umjesto njih, tamo neki starac skače u vatru i spasava tuđu djecu ... Da li su vama poznati takvi ljudi? Pređoh ćutke maramicom preko čela. Videći da se znojim, profesor me upita: - Vama kao da nije dobro? Možda ne podnosite mirise u ovom kabinetu? Zatim me, ne čekajući moj odgovor, uze ispod ruke i polako, kao bolesnika, izvede na hodnik. , Gojko BANOVIC

SLOBODAN ILIĆ rođen 1919. uPrijedoru. Školovao se u Prijedoru, Banja Luci i Beogradu. Pohađao školu akd. slikara Josića u Beogradu na kojoj su mu predavali poznati jugoslovenski akademski slikari Jovan Bjelić i Svetislav Strala. Učestvovao na kolektivnim izložbama: Zagreb, Sarajevo, Ljubljana, Skoplje, Niš, Novi Sad, Beograd itd. na kojima je više puta osvajao prvu nagradu. Na međunarodnim kolektivnim izložbama u inostranstvu u organizaciji FISAIC-a izlagao je u Parizu, Boljonji, Briselu, Minhenu, Beču, Budimpešti i drugo . Na Međunarodnoj kolektivnoj izložbi 1964. god . u Parizu dodjeljena mu je Medalja "De la croix" .

Slobodan

Ilić

-

U predahu, ulje na platnu

239

-

.....

-;~ '.'

·"'.f '·

",-',t,"

MLADIĆI

PO GLEĐE VO Ako sam tražio da me ubiju Ako mi nisu čuli molbu . '. Svi moji daleki i bliski Svi moji nedužni Padao sam bio sam uspravan ČULO SE SRCE USTALa PO GLEĐE VO '~

Ako sam bio sam Ispod svoje noći I obala van imena U duši ploda Ako sam izgubio druga Nebeski krine partizanko Drhtao sam bio sam hrabar ČULO SE SRCE USTALa POGLEĐEVO Ako se u planini Njegov grob nije mogao naći Ako sam zvao na sav glas Ako je njegov grob postao staza A Mlječanicajača majka Umirao sam bio sam živ ČULO SE SRCE USTALa PO GLEĐE VO Ako su na mome licu Pravili pticu koja ne leti Ako mi nisu priznali Krv u slobodu narodu bratstvo Kozaru u ljubav Vatraje buknula u odgovor: ČULO SE SRCE USTALa POGLEĐEVO

..

.

~.,

Tražio sam danas one moje. one moje mladiće U knjizi koju izgovaram napamet . U snegu i cveću godišnjih doba. Pod dahom belih andela. Na kamenju tek iznilom za gnezda. za zmije. Nije ih bilo. Tražio sam ih dalje i dalje i dalje. Pogledao hiljadu i jednu šumu (Sve do Himaloja) Nije ih bilo. Ronio kroz hiljadu ijednu reku (Sve do Amazona) Nije ih bilo. Išao na mesec hiljadu ijednu noć Ne. mje ih bilo. Otvorio sve pećine. sve jazbine. sve urvine. Rasklopio školjke i morske zvezde. Nije ih bilo. Onda sam išao išao. išao. Video jedno šuplje drvo. U njemu nije ih bilo. Krenuo dalje i išao. išao. išao. Na putu susreo čopor vukova. Medu njima nije ih bilo. Dobro pogledao jednu vlat trave. U njoj nije ih bilo. U svojoj glavi izmislio pedeselhiljada ptica Medu njima nije ih bilo. Zatim sam pogledao u sunce I niita nisam video. Po tom sam se tužan vratio u domovinu. Seo na zemlju i dugo ćutao. IZ OKA M/KANULA JEDNA OGROMNA SUZA / U NJOJ SU LEŽALI MOJI LEPI MLADIĆI

Dragan KOLUNDŽIJA

240

LJUBOMIR STAHOV rođen 1944. II Kamičani­ ma kod Prijedora. Završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1974. godine saradnik majstorske radionice Krste Hegedušića. Samostalne izložbe: Ljubija, Zagreb, Prijedor Grupne izložbe: Zagreb, Split, Sombor, Bitolj, Sarajevo, Ljubljana, NUrnberg, Kyote itd. Nagrade: 1977. nagrada za slikarstvo na 9. salonu mladih u Zagrebu, 1978. otkupna nagrada kabineta grafike JAZU - Zagreb.

I

(

I

Ljubomir Stabov - Crte1 - tuli

l

t

I \

16PRIJEDORSKA GIMNAZIJA 1921 - 1981.

241

"

KOZARA"

Sunce ih je probudilo, a sigurno su spavali i u izvidnici, doduše u hodu: koraknu pa stanu, prislone se uz drvo i dremaju koji tren, a onda se trgnu i, preplašeni, krenu napred ili nazad, setivši se zadatka. Tri dana tako: gore-dole, tamo-amo. Čas napred, čas nazad. Bez razloga. Sva sreća, bilo je mesa, makar i neslano g i bez hleba. Bilo je i variva: kukuruznog zrnja i kuvanog pasulja. To im povrati snagu i nadu. Počeše i da pevaju, doduše tiho i usamljeno kao da se stide i kao daje pesma sada nešto .najsramotnije. Još nekoliko dana tako: tamo-amo, bez razloga. Onda rekoše da će na Paležu biti smotra. Kakva smotra? Spremite se! Očistite odelo i uniformu! Istrebite vaške da se ne bi u stroju drapunjali i češali, ili vaške vadili i bacali dok komesar ili komandant bude govorio. Koji komesar? Koji komandant? Stizali su na Palež od ranogjutra. Velika zaravan, sa debelim stablima i širokim krošnjama, primala ih je osunčana kao da se raduje. Izbijali su sa svih strana: iz dolina, iz paprati, iz granja. Neki i sa pesmom, mada je pesma bila zabranjena da se glas ne bi raširio preko brežja i otišao do Nemaca, koji bi mogli da ih otkriju (ako su negde u planini). Ali pesma se otimala, i negde pred podne, kad je sunce nad planinom zaplamsalo, na Paležu se iskupilo sedam ili osam, a možda i devet stotina partizana. Ko da ih prebroji? Ko da im pogodi broj? Pristizala je četa za četom i svrstavala se na proplanku pod krošnjama. Neko je birao sunce, ne.ko hladovinu, ali veza nije prekidana i broj četa se umnožavao. Borci su prepoznavalijedan drugoga, trčali u zagrljaj, ljl!.bili se, rukovJlli, plakali ... Opet su mogli da vide Sošu, Boška, Cočeta, Petra Mećavu ... Čete počeše da se postrojavaju. U svrstavanju, pored zdravih, mogli su da se opaze i ranjenici: sa zavojem preko čela ili preko ruke; neki su se oslanjali o štake ili ih je drug pridržavao. Dvojica zagrljena: jedan sa zavojem preko očiju, drugi bez nogu, oslonjen na druga; on mu je pozajmio oči, ovaj njemu noge. (Tako su danima bauljali po šumi, pred vojskom, dok nisu nabasali na svoje.) Bilo je u stroju i ljudi na nosilama: poželeli su da se 242

vrate među drugove, makar i za tren, dok traje smotra. Ljeposava je stajala sa detetom u naručju. Čije je to dete? Taj švrća s raščupan om grivom kao u jareta? Gde ga je našla i zašto ga je u stroj donela? - Sunce moje, moj živote, - govorila je i jecala. - Majo, majoo, - privijao se mališan uz nju. Bila je to smotra živih i ranjenih Kozarčana posle bitke. Niko nije pitao iz koje su jedtnice. Bilo ih je iz Prvog, iz Drugog, iz Trećeg, iz Cetvrtog i Udarnog bataljona. Zvonko je odjekivao glas Petra Mećave. Poznavali su taj glas i voleli ga, jer im je izgledao lepši od glasa devojačkog. Neizmjerno su ga poštovali, a on je govorio da ih neće ostaviti do poslednjeg daha, makar se živ u ranama raspadao. Bila je to smotra preživelih, ali i smotra svih mrtvih, svih poginulih i nestalih u bojevima. Izgledalo je da u stroju ne stoje samo oni što nose oružje nego i oni što su im pomagali i što su. zajedno s njima, stradali u zbijegovima, pod kišom, vetrom, kuršumima i bombama. Cinilo se da se ovoga časa na Palež, na prostranu visoravan, preselila cela Kozara, svako njeno selo, svaka kuća, svako drvo i svaki kamen. v Od!ed, mirno! - komandovao je Miloš Siljegović, Sošin zamenik. - Odred, nadesno ravnajs' .... Odred, mirno ... Odred, na mjestu voljno ... - Drugovi moji, braćo moja, - počeo je da govori Boško, član Okružnog komiteta. - Vidite li ove kolijevke? Vidite li perje koje vjetar nosi? U ovim kolijevkama ležala su naša djeca. Gdje su danas ta djeca? Plakali su, bez stida i ustručavanja, brisali suze i slušali druga, bivšeg učitelja, jednog od najboljih govornika u Bosni. Slušali su ga i plakali ne stideći se ... - Tu djecu je neprijatelj pobio ili otjerao u logore. Tom neprijatelju objavljujemo rat do istrebljenja ... Odred je ostao, Kozara nije uništena... Svetićerno se neprijatelju za sve rane, za patnje, za našu djecu, za pustoš koju gledamo ... Kozara je partizanska ... Slušali su Boška i plakali; onda se pred stroj em pojavio visok, vitak i dostojanstven partizan u dolamici, utegnut opasačem, s revolverom o bed-

ru. Nisu znali šta će da im kaže. On je nemo izvadio iz tob!ce smotuljak hartije i počeo da čita ili da govon:

STOJANKA MAJKA KNEŽOPOLJKA zove na osvetu. tražeći sinove Srđana. ginuše uJašističkoj ojanzivi...

Mrđana i Mlađena što po-

čita

ili govori ili nekog

Nisu znali da li on doziva:

Je li ovo jučera.fnje Knežopolje? Je li ovo. djeco. predjesen? Sve je gluvo. bezuvo. " Ni ptice. ni pčele. Samo u praznu sobu. ubasa samotno tele. pa glavom o zatvorena vrata tuče i

beuče

ko u grobu...

Joooj. tri goda srpska u mom vijeku. tri Obilića u mom mlijeku... Joj. tri vuka moja i tri ljute mećave. hoće majka da vas izljubi ledene ...

Dok su slušali visokog i dostojanstvenog partizana, koga su prepoznali (Skender, iz Štaba odreda), nisu znali da li on pesmu čita ili preti ili kune:

MESUD HODŽIĆ rođen 1939. godineu Rakovča­ nima. Danas nastavnik likovnog odgoja Osnovne škole "Mira Cikota" Prijedor. Još kao đak prijedorske gimnazije, a kasnije kao prosvetni radnik stidljivo se prikrada grupi likovnih entuzijasta. Završio Pedagošku akademiju u Sarajevu, u klasi Nade Pivac i Mersada Berbera. Samostalne i kolektivne izložbe: uPrijedoru, Banja Luci, Sarajevu, Ljubiji , Adi, Beogradu.

Dok je Skender govorio svoju poemu, nisu znali šta slušaju: pesmu ili kletvu ili poziv na osvetu: Osvetu. seko. osvetu... Okaj mi sina Srđana. Okaj mi sina Mrđana. Okaj mi sina Mlađena...

Slušali su, plakali i pitali se šta je to: pesma ili krik, kletva ili poziv na osvetu? Mladen O LJ A ČA

Mesur Hodžić - Aulo-portret - ulje

243

Neki su bili toliko nestrpljivi da vide Sašu, da na onu stranu odakle se čuo zvižduk. Iz kukuruza se pojaviše, Pop, Tref i Dugi. - Odakle ovi ovde? - iznenadi se Ilić. -Paovosu Pop, Trefi Dugi! -s nevericom uzviknu evika, skinu naočare i obrisa stakla. . - Ne, to je Saša - saopšti im Bravar. Da je rekao da će Morava odsada uzvodno teći, ili daće sunce prestati da sija, iznenađenje ne bi bilo veće. Zrle se prvi povrati od iznenađenja. - Pa koji od njih je Saša? - Sva trojica - odgovori Bravar. Iznenađenje je bilo još veće kad videše kako su iskićeni oružjem. Pop i Dugi su nosili mašingevere, a sva trojica revolvere. Trefu i Dugome su čak po dva revolvera visila o pojasu! Svečano ozbiljni, ne gledajući ni levo ni desno, promarširali su kroz špalir svojih drugova izausta.vili se pred Bravarom. Trefraportira: - Druže komandante, prijavljujem tri borca, dva mašingevera, pet revolvera i sto sedamdeset metaka. Bravar priđe i prvo se rukova s njim. - Ti mene ili potceniš, ili preceniš. Pre neki dan si me proglasio za pajkana, a danas za komandanta - nasrneja se Bravar. - To je zato što sinasonda uplašio-odgovori Tref. Učenici nisu ništa razumeli od ovog njihovog razgovora i to ih još više zbuni. Stajali su oko Popa, Trefai Dugogai nisu znali kako da se ponašaju, šta da im kažu. Situaciju raščisti Dugi. Priđe Iliću i odmeri ga. - Pope, da ga mlatnem jednom pa da se onda pomirimo? - upita tako da Ilić nije znao da li se šali ili ozbiljno govori. Pop se nasmeja. ~ - Daj mu jedan revolver. Sta će ti dva? Dugi zbunjenom Iliću pruži revolver, uhvati ga za ramena i ne baš tako nežno gurnu ga na Popa. - Hajde, šta čekate? Izljubite se - naredi im. Ilić i Pop su stajali jedno prema drugome i gledali se u oči. Pop mu se prijateljski osmehnu. - Izvini - promuca Ilić. Zagrli li su se i poljubili. Nastade žagor u kome je najglasniji bio Tref. Odjednom su svi, pa i oni koji nisu bili u svađi sa njima, počeli da se grle i ljubesa Popom, Trefom i Dugim. Vera priđe Popu. - Ljutim se na tebe. - Zašto? - Zato što mi nisi rekao. - To nije istina. Rekao sam ti. - Kada? su

potrčali

- Kad si me pitala kako izgleda Saša. - Pa to znači da si one noći Marića ti ... Pop potvrdno klimnu glavom. G ledala ga je zadivljeno kao da ga prvi put vidi. Izgledao joj je lep i nedostižan kao mladi grčki bog . Iz kukuruza iziđoše partizani, koji su čuvali stražu, i priđoše grupi. - Krećemo odmah u koloni po jedan! - komandova Bravar. - Mi ćemo napred, a vas trojicaobrati se Popu, Trefu i Dugome - kao stari borci, imate zadatak da štitite začelje kolone. Vera zastade i krenu posljednja s Popom. Kada su se uverili da ih niko ne gleda, uhvatili su se za ruke. - Plakala sam noćas - priznala je i prvi put nije pocrvenela. -Zašto? - Zato što si sinoć rekao da ti nije žao što odlazim. - Kao što vidiš nisam slagao - nasrneja se Pop i još jače joj steže ruku. Kraj jedne kolibe od granja bio je vezan veliki žuti pas, koji je neumorno lajao dok je prolazila kolona. Dugi zastade, spusti ko~u preko očiju, prebaci preko glave, spusti se na kolena i zareža na

~aput Zuću.

Pas prestade da laje, uplašeno zacvili, podvi rep i sakri se iza kolibe. Tref udari Dugoga u tur i potrča da stigne kolonu, koja je vijugala jednom padinom. Pred njima se dizala ljubičasta, tajanstvena planina, čiji su se beli vrhovi kao zubi zabili u rumeno jutarnje nebo. Iza najvišeg planinskog vrha pozdravi ih mlado sunce.

245-

VESELIN BADROV (1925-1978.) Poslije završene srednje škole upisao se na Akademiju za primjenjenu umjetnost u Beogradu, odsjek scenografija. Djplomirao 1953. godine, u klasi prof. Milenka Serbana. 1956. godine, odlazi na studijski boravak za usavršavanje scenografije u Pariz, kao stipendista UNESKO-a. U Sarajevskom narodnom pozorištu ostvario preko 100 scenografija i 10 kostimografija za premjerna izvođenja dramskih, operskih i balet-

skih predstava. Zapažena scenografska riešenja: Molijerovih Učenih žena, Krležine Lede, Soovog Đavolovog učenika i dr. Kao gost radio je scenografiju za Gotovčevu operu ERO S ONOG SVIJETA u Insbruku. Izlagao je na izložbi Jugoslavenska prim jenjena umjetnost u Varšavi, Kijevu, Budimpešti, Sofiji i Bukureštu. Pored scenografije bavio se kostimografijom, primijenjenom grafikom, zidnim slikarstvom i opremom knjiga.

Veselin Badrov: Skica dekora za predstavu "MOLIJER" M. Bulganova

246

ANĐA

Svunoć su vozovi ispod njenih prozora prolazili. Pronosili su njemačku vojsku. topove. kamione. Okupatori. poput zelene gamadi. odoše. prodiru sve dublje u Bosnu. Treptala je od nekakve unutarnje vatre pod tankim pokrivačem. Dugo nije zaspala i nemirno je spavala. Sanjala je da je s ocem u lovu. Love u nepoznatim planinama. Stari želi da ostrijeli divojarca, To muje davnašnji san ... No, umjesto jarca. na oštrim šiljcima jedne stijene. ispred njih, pojavljuju se čudovišta nalik na ogromne zmije. koje is težu svoje duge zelene vratove prema njima, u želji da ih dograbe. Pokušavaju da umaknu. ali umjesto u ralje nemani otiskuju se u ponor: padaju, padaju, padaju... Probudi se, već sviće. Sretna je što je u svojoj kući, u svojoj postelji. i što čuje kako otac glasno hrče u susjednoj sobi... Svajemokra odznoja i srce hoće da iskoči. Pokušava da se otrgne od ružna sna i ukoliko se više rasanjiva napadaju je još ružnije misli: o ratu, o propasti zemlje, o njemačkim, ugojenim vojnicimazelenbaćima, čije je bahato maširimje, njenom ulicom, posmatrala. Djevojka izgovori gla,sno: - SINOC JE RAT U MOM' SELU

ZANOĆIO!

I, svojih se riječi prepade. Kao da je pred ocem, koga se uvijek ustručavala, boga opsovala. Zato tiho, tiho ... ponovi: - SINOĆ JE RAT U MOM' SELU ZANOĆIO! I, jošjednom glasnije: - SINOĆ JE RAT U MOM' SELU ZANOĆIO!

Potpuno se razbudila: - ONO ISPADE. KAO ... KAO, STIH! Iz susjedne sobe javi se majka. MATI: -ANĐO! ANĐA:

-OJ, MATI! MATI: - SPAVAŠ LI?.. ANĐA:

- DA SPA VAM NE BIH TE ČULA!

MATI: - S KIM TO RAZGOVARAŠ? ANĐA:

-SA SOBOM ... MATI: - BOG S TOBOM, DIJETE! NISI, POBENAVILA?.. ANĐ-'\,: (Otsutno, nešto tiše) -JASTASAM! Majka se pojavljuje u njenoj spavaćoj sobi iljubije. ANĐA:

- BOŽE, MAMA ŠTO SI DOSADNA! NISAM J A BEBA! MAJKA: - TI SI MOJA JOGUNASTA CURICA ... NEGO, ODOH JA DA PlJIPREMIM OCU DORUČAK. ZNA S DA MORA NA paSA O... Mati izlazi. Anđa se oblači. Vrlo lijepo građena, crnpurasta, bujne kose. osamnaestogodišnja djevojka. Očeva ljubimica. dobra učenica i još bolja pratilja strasnog lovca strojovođe Pere. Kad u lov pođu nosi hranu i patrone. Kad se iz lova vraćaju - trofeje! Još dok je curetak bila, otac ju je naučio rukovati lovačkom puš,.kom i pištoljem "K'O KAD CO VJEK NIJE SINA IMAO". Anđa stiŽ!e u kuhinju kad je mati već vatru podložila i kad se tava već usijala. Cvrče razlivena jaja preko "šarene slanine". Anđa je originalna seljančica - učenica,

iz okoline varoši. Privržena patrijarhalnim roditeljima i knjizi. l, mada već odrasla djevojka, maturantkinja, u osnovi i sama vrlo patrijarhalna.

247

;. ;0

IGOR: - GOSPOĐICE PROFESORICE. DAJTE l MENI KECA ... VINKA: (zaprepašćena drskošću) WAHRUM! IGOR: (hladnokrvno) DA HR UM! VINKA: (jezikom policijskog agenta i šo vinis te, a ne pedagoga) - NAPOUE. ĐUBRE GAL CIJA NSKO I TI SI. ZNA Čl. U ZA VJERI! ZA VAS POLICIJA TREBA DA SEPOBRINE. .. Igor izlazi! Vinka pogleda po razredu, a većina učenika fiksira je drsko u oči. Ona brizne u histeričan plač, dograbi prozivnik i izleti iz razreda. U razredu graja. Reuf izlazi za katedru. Poznat je kao izvrstan imitator profesora, pa i profesorice Vinke. RE UF: (piskutavo) - WEITER ... BIITE REVF, SAGEN SI MIR ... ' Gromoglasan smijeh učenika. Lupetanje klupa. Igor se vra{a u razred. Pozdravljaju ga aplauzom. jer. onje heroj dana! Igor. također imitira Vinku: IGOR: -ALSO. DECA. BITTE RUHE! Raspoloženje u razredu kulminira. Vdina đaka izišla je iz klupa. Anđu, vidimo sjedi na svom mjestu. Iza nje su Irena i Slavica. IRENA: (po)ušapatom, koristi gužvu) - DADS MI JUTROS, JEDAN DRUG, OVU TASNU. ZNAM, SAMO TOLIKO,

<

DA JE Ul'!UTRA ILEGALNI MA TERIJAL. SLAVICE, STA DA RADIM? KUĆI NE SMIJEM DA JE NOSIM, NI ZBOG, ONE ASPIDE, MAĆEHE, NI ZBOG, MOGUĆEG, UPADA POLICIJE ... SLAVICA: -JA STANUJEM KOD FOKS DOJČERA! TO TI JE POZNATO .. Kroz krošnje drveća. prosijevaju sunčevi zraci. Uvlače se u razred. poigravaju na klupi, na Anđinom licu, golicaju je po lijevom obrazu. Anđa se zaklanja knjigom i sluša razgovor kolegice iza sebe. Vrlo je radoznala. ali se pravi da ih ne čuje. U razredu se pojavljuje direktor. Sve se utiša. DIREKTOR: (roditeljski) - BEZ PANIKE I OVACIJA! MOŽETE POĆI KUĆAMA! SLOBODNI STE. .. IGOROV SLUČAJ ISPITA ĆEMO SUTRA .... SLOBODAN: (diže se iz klupe) -MOLIM. GOSPODINE DIREKTORE. IGOR NIJE KRIV. .. DIREKTOR: (dobroćudno) - ĆUTI TI. ČARUGA! IGOR NE TREBA A-D VOKA TA! DA rl: (u horu. razdragano) - CARUGA! CARUGA!.... I MI GA ZOVEMO ČARI tj. ČARUGA! Đaci su

okružili direktora. Izlaze iz razreda. l Rade Bašić (Iz scenarija)

.,. I U ovoj priči riječ jc o Andi Knežević, učenicigimnazije ijednoj od najhrabriJih kozarsklh partizankI.

249

BRANKO MILJUŠ, rođen je 1936. godine u Dragotinji. Akademiju za likovnu umjetnost, slikarski odsjek, završio je u klasi Nedeljka Gvozdenovića 1958. godine. Postdiplomske studije završio je u klasi Boška Karanovića na odsjeku grafike. 1962/63. boravi u Parizu kao stipendista francuske vlade. Pored grafike bavi se slikarstvom, opremom knjiga i ilustracijom . Samostalne izložbe: Beograd, Karlovac, Novi Sad, Pariz, Priština, Banja Luka, Ljubljana, Prag, Grac itd. a više puta grupno izlagao u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više nagrada za grafiku i slikarstvo.

Branko Miljuš - Ikarov pad - ulje

Milenko ŠTRBAC - odlomak iz scenarija za igrani film

"PROZV AN JE V3" ... Baraka se utiša, da čuje šta se dešava napolju. Čvrga je uspeo da se popne na Karađokina ramena. Kroz rupu na dasci malo se šta vidi - koliko oko hvata u krug, ograničeno ivicama otvora. Naziru se bajoneti stražara oko barake ... Uz žičanu ogradu grupice vojnika oko mitraljeza ... Iza njih drum i puste, talasaste ledine .. . Odnekud dopiru užurbane nemačke komande, prebrojavanja, pregrupisavanja ... Čvrga poverijivo došaptava: - SAD VIDIM! .. EVO IH, IDU PREMA ŽICI, KA DRUMU!. .. 250

PO TRI U REDU ... IMA IH PREKO STO! TRI... ŠEST ... DEVET. .. EVO I NEMACA! U ovalu rupe, prvu grupu gone ka drumu. U srpu ih prate stražari sa mašinkama. Proći će kroz propust bodljikave žice ... pa će skrenuti du blje, u polja. Čvrgase uneo: - IMA I ĐAKA! SREDNJOŠKOLCI.., ENO GILETA JOVIĆA! I KRNJE!. .. Glasovi:

- KO JOŠ? .. KO JOŠ? ..

Čvrga:

- ... PEKAROV JOVICA ... VISOKI DULE ... I GIMNASTIČAR!

Štula: Razredni:

- MA LAŽEŠ, ČVRGA!? - ZAŠTO BI UVEK LAGAO ... - VIDIM GA,ŽIVOTA MI! ZNAŠ KAKO DRŽI RUKU U KAPUTU ... IZLAZE NA DRUM ...

Čvrga:

Prvi glas:

- REKAO SAM - ODOŠE NA DESETI, DA POPRAVE MOST.

Čvrga:

- ŠTA JE SAD!?. LJUDI, DVOJICA SKAČU NA STRAŽARA! UDARAJU IH KUNDACIMA ... UBIĆE IH!

Drugi glas:

- E, LUDI LI SMO, MOLIM TI SE BOŽE!

Treći

glas:

- ZAŠTO LJUDI -.sILA BOGA NE MOLI... ČEKAJ, DA ČUJEMO! Spolja, sa druma,

Čvrgaje

utišao:

Prvi glas: Čvrga: Treći

glas:

čuju

se jauci.

- TERAJ U IH DALJE. ONA DVOJICA OSTADOŠE DA LEŽE. ... SKREĆU U POLJE ... MORAJU DA TRČE! -DAIHNEPOBIJU,BOGAMU!. .. ILI IH PLAŠE!?. PLAŠE IH! - STALI SU! .. STALI SU ... - TIŠINA TAMO!

Neko smiruje žamor. Barakaje zamukla i uprla oči u đaka što viri. Iz daleka naglo prodre reski zvuk pištaljke ... pa odmah za njim - mitraljeski rafal! .. Ljudi se zgledaju ... Petoškolci unezverveno pogledaju u Razrednog ... pa sa njim zajedno u Cvr-

Kadar iz filma »Prozvan je V3

gu?! Kec kao da čeka potvrdu ... Razredni razuveravanje ... y očima Sline naslućuje se užasavajuće saznanje. Cvrga se ukočio na ramenima zanemalog Karađoke. Odjeci dalekog štektanja i krikova riju tajac para ke ... Cvrga se drhtavo odlepljuje od pukotine. Mlitavo se ~ušta. K~rađoka ga uzbuđeno prodrma: - STA JE CVRGA? Čvrga se iznemoglo dohvata tla i - plače! Preobrazio se. Ne liči na velikog mangupa - jošje i on dete. Dečak je shvatio i zajecao. Spontano ... I baraka je shvatila. I đaci, i Razredni! Napolju streljaju! ...

251

SLOBODAN BODO GARIĆ rođen 1921. u Prijedoru. Završio slikarski odsjek na Umjetničkoj akademiji u Beogradu. Đak Bjelića, Josića, Pomorišca, Hutera, Tabakovića i Hakmana. Izlagao: u Beogradu, Sarajevu, Titogradu, Zemunu, Rijeci, Opatiji, Novom Sadu, Dubrovniku itd. U inostranstvu: Firenca, Moskva, Palma de Majorka i dr.

". ~

Slobodan Bodo Garić: "Darinka iz Rajkovca" (nalazi se u sali "BIGZ-a" u Beogradu)

svečanoj

252

NAMJEŠTENJE Protiv moje volje i nastrojenja koje su nazvali bolesnim i dekadentnim, prijatelji su mi našli posao u Školi učenika u privredi. Taj dan su ostavili sve svoje poslove i došli mojoj kući da bi se uvjerili hoću li otići na posao. Godinama sam bio nezaposlen i već sam se bio privikao na taj usporeni tempo života. Za mene je raditi ili ne raditi ista stvar. Isti napori, odgovornost i rezultat. Najgori su mi praznici. Kadje svaki dan praznik, onda je praznik mora. Zato pijanci ne piju uoči Nove godine. Vijest da ću se zaposliti, odjeknula je u gradu kao prijatna senzacija. Ljudi me na ulici bodre i čes­ titajuymi. Cak i oni sa kojima ne govorim već duže vrijeme,tapšu me po ramenima i govore. koliko su zbog mene srećni. Svi žale što ranije nisam počeo - ali bolje ikad nego nikad. Jedan prijatelj šofer- proriče mi sjajnu budućnost.

- Za pola godine

postaćeš

direktor - ja ti to

jamčim.

Sada tek vidim kakav me raskol dijeli od mojih sugrađana. S jedne strane čitav grad živi u uvjerenju da će me ovo namještenje vratiti u život. S druge strane sam ja, koji ne vjerujem ni II šta- a sumnjam u samoga sebe. Mislim da ovo namještenje dolazi prekasno da bi nešto izmijenilo u sistemu nerada, koji sam već odavno izgradio u sebi. Zato mi je teško palo ovo zvonjenje u ranim jutarnjim časovima. Praćen prijateljima - kao da sam okovan lancima - došao sam do škole. Oproštajje ispao previše tužan - kao da odlazim na robiju ili gubilište. Kad sam ušao u razred, đaci su me gledali u čudu. Savlađujući uzbuđenje, rekao sam svoje ime i prezime i šta ću predavati. Svi me i dalje gledaju, kao da je po srijedi neka šala ili podvala. N isam znao čime bi ispunio čas. Tražio sam da se svi po-

dignu i kažu ime i prezime. Onda nadimak, ako ga imaju. Ovo je učenike zabavljalo, a meni je bilo sve teže i Jjeskobnije. Cas se strahovito oduljio, a ja nisam znao šta da radim. Učenicisu larmali, kao dame nema. Oče­ kivao sam zvono kao spas. Ali, kao za inat - na hodniku je vladala tišina. Ne znam kako se to desilo - odjednom sam zaspao. Dvije noći nisam spa vao zbo g uz buđenja pred poslom koji me očekivao. San me veoma lako savladao. Kad sam se probudio, više nikog nije bilo u razredu. Samo je čistačica sjedila u prvoj klupi -smiješeći se. Poslije toga su mi rekli da više ne dolazim u školu, što sam ja jedva dočekao. Ponovo mi se vratio duševni mir. Nastavio sam da uživam gorke plodove slobode od koje nemam ništa. Ali moji sugrađani nikako ne mogu da zaborave što sam iznevjerio njihove nade. Na svakom koraku doživljavam teške trenutke ignorancija. U hotelu - konobari se prave da me ne primjećuju. Kad uđem

u neku ustanovu, službenici se prave da ne razumiju šta hoću kao da govorim nemuštim jezikom. Za kišnih dana, šofer namjerno vozi kamion kroz lokve da bi me uprskao. Prijatelji, koji se prave da me shvataju, mašu glavom rezignirano. Po njihovom mišljenju, koje javno ne iskazuju, ja uživam u tome da živim u zabludi i da samom sebi budem zlotvor. Moj postupak je toliko ogorčio masu, da sam se jedno vrijeme plašio linčovanja. Samo su učenici žalili za mnom. - N aš čovjek - šteta što je onako brzo otišao. Srđo BOGOVIĆ

253

KOSTA BOGDANOVIĆ, roden 1930. u Ilidži kod Sarajeva. Završio Učiteljsku i Višu Pedagošku školu u Sarajevu. Radio kao nastavnik u gimnaziji Prijedor. Kasnije završava filozofski fakultet u Beogradu (grupa istorija umjetnosti). Sada radi u Muzeju savremene umjetnosti u Beogradu, kao savjetnik Centra za vizu,elnu kulturu i informacije. Bavi se slikarstvom, fotografijom, filmom i teorijom vizueIne kulture. Član je AICA (medunarodnog udruženja umjetničkih kritičara)

Samostalne izložbe imao u Beogradu, Gracu, Nišu i Sarajevu. Grupne izložbe imao u Varšavi, Ljubljani, Mariboru, Gracu, Zagrebu, Moskvi i dr . Beču ,

. ,/..

Kosta Bogdanović - Skulptura iz 1966.godine. DUFYX i bojena piljevina od drveta

BAJKA O ŽEUEZNOJ KRAJINI

NASTANAK PJESME

Kažu da je u ovom kraju Odu~'ijek i mnogo bilo željeza Željezna nam bila i ratnička koplja I hajdučke sablje i jatagan i Željezne nam bile kuke i motike U bunama Istorija nam u njive željezo do juče sijala Kažu da su nam zato i željezni ljudi nicali. A nježni O'ijet srca u sebi sakrivali Dok su ih na mengele željezne navlačili I tako su ljudi u ovoj Krajini Odavno postali bliski sa željezom U njihovim rukama ono se meko rascvjetova Kao što se rasn1etava ono snažno srce Sahranjeno ujunaku i sVijetlom oružju U njedrima ove zemlje

Napišem li pjesmu Kazao sam s\'oju radost Poželio sam nekom sreću Podijelio tuđu bol UZ~'ratio nekom Ijuba~'

Kažu da nije tajna Da Krajina i željeznu dušu ima I da su ljudi i zemlja o~'dje isto I da će uvijek biti tako Sve dok se Krajišnici budu Krajini ~'raćali Svojom Željeznom Vjernošću

254

Napišem li pjesmu sam se prijatelju Otvorio ~'rata doma putniku namjerniku Pružiu sam ruke suncu Dao sam vama srce I proslavio trenutak života Obrado~'ao

Napišem li pjesmu Sreo sam COVJEKA Mile MUTIĆ

JOVAN SPREMO, profesor rođen 1932. godine u Sanskom Mostu. Gimnaziju učio u Prijedorl!, i Banjoj Luci, a Filozofski fakultet u Beogradu. Ziv i i radi u Banja Luci kao likovni rukovodilac Ateljea slikara i vajara "Pelagić". Članje Udruženjalikovnih umjetnika BiH. Učestvovao na 128 kolektivnih izložbi u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Titogradu, Ljubljani, Novom Sadu, Banjoj Luci, Prijedoru itd. Od 1963. godine učestvovao na nekoliko bienala likovnih umjetnosti u Bolonji, Đenovi, Firenci, Parmi i na kolektivnim izložbama u Parizu, Zenevi, Štokholmu, Malrneu itd. Uspješno se bavi književni radom. Objavljen mu je roman. Kad zemlja drhti, drama "Vučica" i poema "Kozara"

Jovan Spremo: "Predsjednik Tito iz 1978" - Grafit-akrilikom

"

KARA VANOM" DALEKIM ĐAČKIM STAZAMA

Dok je davne 1925. godine bio učenik Gimnazije u Prijedoru danas poznati i priznati novinar Milan Kovačević nije mogao ni slutiti da će se jednog dana vratiti svojim dalekim đačkim stazama televizijskim kamerama. To se dogodilo 45 godina kasnije. U TV emisiji "Karavan" Milan Kovačević je perom i kamerom 1970. godine predstavio istorijsku prošlost Prijedora i njegove okoline: Fragmenti iz teksta TV emisije "Karavan" Milana Kovačevića iz 1970. godine. ... N a južnim obroncima planine od da vninaje postojalo utvrđenje i naselje Kozarac.

Oko stijene koja se zove Kozarački kamen bila je još rimska tvrđava, a vjerovatno je tu bio i stari srednjovjekovni grad, sjedište sanske župe, koji se spominje još 1360. godine. Naselje Kozarac razvilo se nešto niže, oko turskog utvrđenja. U Kozarcuje bilosjedište kapetanije i kadiluka. Još prilično dobro očuvana kula dobila je sadašnji izgled 1736. Ploča sa turskim napisom, koja je stajala iznad vrata i kasnije postavljena na džamiju, govori o tome daje kulu tadaza vlade sultana Mehmeda - opravio Abdulah 255

- Paša, sin Musin i unuk Musin, i predao je nekom Kjor - ćoravom - Huseinu, upravniku tvrđave. Desetak kilometara zapadno od Kozarca, na rijeci Sani, iznikao je Prijedor. Za vrijeme opadanja turske vojne sile muslimani iz izgubljenih krajeva na zapadu našli su utočište na ostrvu opkoljenom s jedne strane Sanom, a sa tri močvarnom udolinom. Ovdje je podignut najprije drveni, pa poslije kameni grad koji je opasan kanalom iz kojegje nastao rukavac Sane- Berek. Ovaj najstariji dio Prijedora i danas se zove grad, ali postepeno odumire kao naselje. Preostale starinske bosanske kuće dotrajale su i štetaje što će ih zub vremena uskoro zbrisati. Sa minareta džamije sultana Mahmuda I, podignutog 1747, umjesto već uobičajene magnetofonske trake,još uči mujezin. Kraj džamije je staro groblje gdje su sahranjivani ugledni građani. Tu je i nišan posljednjeg prijedorskog kapetana Mehmedbega i njegovog sina Huseina Husnije koji je bio kapidžibaša, zapovjednik garde, na sultanovom dvoru u Istambulu i - kako piše na njegovom nišanu - vratio se da umre u svom zavičaju.

... Prijedor se vrio brzo iz kasabe razvio u i kulturni centar ove regije. Od osnivanja ovog grada njegova je sudbina bila vezana uz rijeku Sanu. Početkom 19. vijeka prijedorski trgovci raspolagali su sa 70 lađa za transport robe. Svakije imaosopstveno pristanište - zvali su ga brod. Iz prostranog dvorišta, gdje je bio magacin s robom, silazilo se stepenicama do vode. Lađe - koje su mogle da ponesu i do 50 tona - posada od 12 ljudi uzvlačilajeuzvodno,a otprema. la veslima nizvodno do Beograda. Vjerovatno su se prijedorski brodovi spuštali i do Crnog mora. kad se suva šljiva iz Kozarca i željezo iz ljubijskih rudnika transportovalo u Carigrad. Riječni saobraćaj na Sani počeo je do opada krajem prošlog vijeka kad je kroz Prijedor pošla željeznica. Pruga normalnog kolosijeka Banjaluka-- Dobrljin, prva u tusrkoj carevini. i na Balkanu, proradila je u januaru 1873. U januaru 1942. godine partizani su namamili varkom iz Prijedora ustaški oklopni voz i između stanica Svod ne i Dragotinje dočekali ga preobučeni u domobrane. Ušlasu samo sedmorica. jer je vozovođa posumnjao i krenuo prema Prijedoru. Uspjeli su ipak da savladaju posadu od 20 ustaša, da iz voza izbace sve oružje i jedinog svog poginulog druga, dok su njih šestorica iskočili prije nego što je voz ušao u prijedorsku stanicu . ... Već u avgustu 1941. narodni ustanak je plamsao u ovom kraju. Na Kozari je stvorena slobodna teritorija. Početkom septembra formira se kozarski partizanski odred pod komandom saobraćajni, trgovački

/

256

doktora Mladena Stojanovića. Odred napada neprijateljska uporišta na sve strane. Dvadeset trećeg oktobra u pola bijela dana partizani jurišaju na dobro čuvanu pilanu u Donjim Podgradcima, uništavaju stovarište željezničkih pragova i zarobljavaju oko stotinu domobrana. ... Tokom 1941. i 1942. godine Kozara je izrasla u slobodnu vojno-teritorijalnu zajednicu naroda i vojske u čijim su se redovima, naročito u komandnom kadru, našli zajedno Srbi. Muslimani, Hrvati, pa i Slovenci i drugi. Kako dotadašnje ustaške i njemačke intervencije nisu imale uspjeha pripremljena je početkom juna 1942. protiv Kozare ofanziva ogromnih razmjera u kojoj su učestvovale, pored njemačkih i ustaško- domobranskih, i mađarske i četničke jedinice. Računa se da je oko 60.000 neprijateljskih vojnika krenulo na Kozaru. Dočekalo ih je nešto preko hiljadu naoružanih partizanskih boraca i nekoliko desetina hiljada golorukog naroda. Partizani su prihvatili čak i frontalnu borbu. Tone eksploziva i čelika zasule su planinu i sela, a kolone njemačkih vojnika, kao češljem. grabuljale su šume i livade. Sve što se nije na vrijeme razbjeglo i skrilo u zemunice. pećine. klance i bogaze, potjerano je u logore. Mnoga ognjišta ugasila su se tada za navijek . ... Nekoliko učesnika proboja neprijateljskog obruča oko Kozare pokazalo nam je na mjestu Ravni gaj, ispod kose Patrija. gdje je u noći između 2. i 4. jula 1942. načinjena dva kilometra duga breša u frontu. Bila je otvorena 9 časva i preko druma Prijedor- Dubica za tovrijemeprebaciose Udarni i I bataljon sa ranjenicima i prešlo oko 10.000 naroda. Kad je neprijatelj zatvorio obruč, svi pokušaji da se ponovo otvori, ostali su bezuspješni i preostali borci su se povukli na Kozaru i razbili u grupe . ... Na ravnici Urije u Prijedoru je aerodrom amaterskog aerokluba koji ima oko 300 članova, u motornoj, jedriličarskoj. padobranskoj i modelarskoj sekciji. Iz njegovih redova izašli su mnogobrojni jedriličari, padobranci i piloti. Aerodrom na Urijama ima slavnu tradiciju. Sa njega su uzlijetali prvi partizanski avioni. U proljeće 1942. Komunistička partija uspostavila je ":.ezu sa avijatičarima Franjom Kluzom iRudijem Cajavecom u vazduhoplovnoj bazi NDH Zalužanima kraj Banje Luke. Dogovoreno je da se prebace na slobodnu teritoriju, čim se za to stvore uslovi. U tu svrhu pripreman je aerodrom u selu Međuvođu. Ali, kadje oslobođen Prijedor 23. maja. na poljanu Urije sletio je Kluz sa avionom "Potez 24". a sat kasnjjespustiose avion "Brege 19" sa pilotom RJ1dijem Cajavecom istrijelcom Mišom Jazbecom. Cajavec je ostao da operiše sa ovog aerodroma. a istog dana u Međuvođe kod Bosanske Dubice. prebacio se Kluz koji je i rodom iz tog kraja.

' ," 0

... Prijedor, koji je odavno prerastao okvire naselja oko grada na ostrvu, poslije rata se razvio u lijepu varoš. Tamo gdje je bila stara prijedorska čaršija - ona kojaje ušla u pjesmu -sadaje moderan

gradski trg na kojem je spomenik narodnom heroju doktoru Mladenu Stojanoviću, rad njegovog brata Sretena. Milan KOVAČEVIĆ

."'1

LUBOVAC RAGIB, akad. slikar Rođen 1932. godine u Mrkonjić-Gradu. Završio Školu za primjenjenu umjetnost u Sarajevu i diplomirao na Akademiji za primenjenu umetnost u Beogradu 1959. godine. Studijski boravak: u Parizu 1959. i 1970. - fond "M. Pijade=. Prvi put izlagao 1958. godine. Clan ULUBiHa od 1962. i redovno izlaže na revijalnim izložbama Udruženja. Izlagao na Jesenjem salonu u Banjoj Luci 1964, 1968, na izložbi Jugoslovenskog portreta u Tuzli 1967, zatim na izložbi u Zagrebu, Ljubljani i Dijonu (Francuska), na izložbi Kolonije Počitelj u Sarajevu, Mostaru, Beogradu i Subotici. Izlagao na izložbi Grafika beogradskog kruga u Beogradu 1969. te na Sarajevskom salonu 1968. i 1969. godine. Samostalno izlagao u Ljubiji 1963, u Sarajevu 1964, u Zagrebu 1966. i uPrijedoru 1969. godine. Radi kao grafički dizajner u sarajevskom Energoinvestu.

Ragib Lubovac: "Konji" - crtež 1968.

RADOSA VAC VOJISLA V - 1935. Školu primjenjenih umjetnosti završio u Sarajevu, 1957. Akademiju primjenjenih umjetnosti završio 1962. u Beogradu Radi u muzeju Kozare Prijedor

Radosavac Vojislav - Crtež - skica za intarziju 17 PRIJEDORSKA GIMNAZIJA 1921 - 1981.

257

ISO IBRAHIMPAŠIĆ - IZ ZBIRKE PJESAMA " ODGOĐENO PROKLETSTVO" zamOTan prljavom koprenom kiše grad brižno danima čami

tako je ritko znao jab/all oko/illu silenu

nesnosno je kad smo s ki§om grad i ja sami

šuharu ncba mrakom op§il'cnu

ali dok nebo blijedi kažu da sutra više ncće biti dana u kiJnoj odori poderana

!l l1l/ras t i

momački

Ilad ghll'om dr::; dok nad d/allu mjesec pogledom prelistal'a i čita žir%pis staroga mOllaha kako ('esto kršeći zmjet obldara zvijezde II raZITatu oblaka

PREDRAG MARJANOVIĆ rođen uPrijedoru 1948. godine. Završio likovnu akademiju u Sarajevu 1977. godine. Samostalne izložbe u Prijedoru i Zagrebu Skupne izložbe u Sarajevu, Tuzli, Brčkom, Bihaću, Derventi, Zenici, a 1980. na Internacionalnom bienalu portreta u Tuzli.

Predrag 1979.

258

Marjanović:

Crtež pero - tuš iz ciklusa "Vaga bund"

Miroslav MILINOVIĆ

• ZAZIVANJE PROUEĆA

SANJANA ZEMLJA Kad ovaj prijeđemo brijeg, u suncu bil će pred nama sanjana zemlja. Ti ćeš širili i oko vrala vili ruke. Mali poroci po njoj leku, i kuća od šiblja sloji, i zvijezde su u Irovi malene kao glava Ivoja, ili joJ manje, k'o plice drage. Ti ćeš u njoj voljeli mene. Mi šetat Ćemo, brati plodo~'e s dn'da još nepoznatog. Negdje u žitu mladom nekom odzivat će nam se šlurci. Prepelice c'e jaja donositi u kljunu, mali će plići s naših ramena uzlijetali u zrak ze/eni. Nebo li i ja ćemo najzad imati na rukama.

Oglasi se. proljeće, u meni se oglasi. Ja slušam kako srce u grudima ži~'lje kuca. Ti, doba mladih želja. blaženo. sretno da si K ad pn'i pup u kori sIaroga debla puca. Opčini

me, proljeće, jošjednom me opčini. Vedrinom i ljubavlju li me opel obdari. Sa mene čine zime, uroke smrti skini. Dajem se cio lebi. Ti mnome gospodari. (Jz zbirke .. Sanjana zemlja')

LJUBUNČIĆ HASAN, rođen 1931. u Livnu. Diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu. Radio kao nastavnik likovnog vaspitanja u prijedorskoj gimnaziji. Sada živi i radi u Zagrebu. Grupno izlagao po mnogim gradovima naše zemlje. Samostalno izlagao u Bjelovaru, Livnu, Sinju, Krapini, Zagrebu, Sarajevu i Jajcu. Van zemlje u Antverpenu, Rimu i Njujorku.

Hasan Ljubunčić: Portret "Majka" - ~Ije

259

..

, '.,;,>.:. "

v

NAUCNI RADNICI IZ PRIJED ORSKE GIMNAZIJE

.~

1. BAŠIĆ dr M~LENKO, profesor Više komercijalne škole u Banja Luci. Objavio 15 naučnih radova, među kojima su: - Geografske osnove turističke privrede· Vrbasko-plivskog prostora; - Geografski aspekt turističke valorizacije Vrbasko-plivskog kraja. - Stanovništvo Vrbask-plivskg prostora (demografske karakteristike). Bašić, Damjanović, Đurkin: Ekonomska geografija svijeta i Jugoslavije (udžbenik).

2. BIŠČEVIĆ dr AHMED,profesorTehničkogfa­ kulteta u Tuzli Objavio preko 30 naučnih radova, među kojimasu: Istraživanje racionalnog sagorjevanja lignita - Izbor najpovoljnije udaljenosti.za prenos toplote na daljinu u funkciji medija i promjera . cijevi - Izvor nosioca (medija) toplote na bazi entalpijskih vrijednosti i pritisaka usvajanjem pare kao nisioca toplote - Toplifikacija Tuzle - Studija i idejno rješenje zagrijavanja grada Tuzle pomoću jednog agregata. 3. BERBEROVIĆ dr ŠEFKIJA, docent Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci Objavio više naučnih radova, među kojimaje najpoznatiji: - Tržišni položaj rudnika uglja u energetskoj privredi Jugoslavije. - Ekonomika organizacija udruženog rada (kao koautor). 4. GAŠIĆ dr scc. STOJANKA, naučni saradnik Instituta za ocjenu radne sposobnosti u Sarajevu. Objavila preko 25 naučnih radova, medu kojimasu: - Gluhonijemost i teška nagluhost školske djece u SR BiH, rasprostranjenost i etiologija. - Frakture temporalne kosti sa ranim i kasnim endokarnijalne komplikacije na ORL odjelu u Zenici od 1959. do 1970. godine. - Profesionalna oštećenja sluha radnika u kovačnici željezare Zenica. - Eksplozivna trauma uha. 5. GAVRANOVIĆ dr scc. MUHAMED, docent Medicinskog fakulteta u Sarajevu

Objavio preko 36 naučnih radova, medu kojimasu: - Efekti antiepileptika na neuromišićnu transmisiju i bioelektričnu aktivnost izoliranog nerva. - Gavranović, Kantarđić, Pašić, Jovanović: Neki socijalni i psihijatrijski problemi u skupini maloljetnih delikvenata. - Gavranović, Kantarđić, Vračević: Alkohol i epilepsija. - Terapija cerebralni komplikacija kod hipertenzije. 6. GROZDANIĆ dr SULEJMAN, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Objavio preko 20 naučnih radova, među kojima su: -Ijesnik otpora, AI-Adib. - Covjek i žena, izbor i prevod iz stare arapske poezije sa komentarom. - Savremena egipatska drama. - Tawfiq al-Hakin i misaoni preobražaj arapskog svijeta. 7.IBRAHIMPAŠIĆdrIFET,profesorTehničkog

fakulteta u Zagrebu. Objavio preko 30 naučnih radova, među kojima su: - Doprinos metodici proračunavanja primarnih cementiranja u sprečavanju iznenadnih izbacivanja naftnih i plinskih bušotina. - Metode za zatvaranje kaverni u dubokim bušotinama pri gubitku cirkulacije. - Nova metoda cementiranja uvodnih kolona zaštitnih cijevi velikog promjera. - Priprava sredstava pogodnih za razbijanje emulzija kod eksploatacije nafte 8. MALIĆ ing. dr DRAGOMIR, profesor Tehničkog fakulteta u Beogradu i Banja Luci. Objavio preko 50 naučnih radova, među kojima su: - Studija o snabdevanju Novog Beograda toplotnom energijom. - Mogućll9st ra.cionalne orimene termo- pumpe u sistemu daljinskog grejanja. Mesto i značaj topJllna u e1ektrov - energetskim sistemima. - Savremena termodinamika i teorija o toplotnoj smrti vasione. 9. KRNETA dr LJUBOMIR, profesor Prirodno- matematičkog fakulteta u Beogradu. Objavio preko 60 naučnih radova, među kojIma su:

- Jedinstvena škola, razvoj i problemi. - Stanje i problemi razvoja Pedagogije u našem društvu. - Sprovođenje reforme osnovne škole. - Humanizam i škola

- Lenjin i oktobar (Zbornik: Lenjin izvan mitova), - Fojerbah, Marks i filozofska kritika religije O navodnom utopizmu Svetozara

10. SOFTIĆ- dr scc. NIJAZ, profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, i Oranu. Objavio preko 40 naučnih radova, među kojima su: Oboljenja kostiju i zglobova uzrokovana luesom. - Leucemie myeloblastique aigue ... - Klinički oblici idiopatske trombocitopenične purpure i njihove osobenosti. - Polyarthritis syphilitique destructive au ccours de la syphilis congenitala tardive, la semaine des hupitaux-medicine danas le monde.

14. SMAILAGIĆ dr MESUD, naučni saradnik Instituta AIPK Bos. krajina Objavio više naučnih radova među kojimaje: - Analitičko praćenje intermedijernih spojeva nastalih pri biodegradaciji kalciumlignosulfonata sulfitne podlužnice kemije bukovog drveta pomoću mješovitih kultura kvasaca i bakterija.

ll. STIJEPOVIĆ dr BOŽIDAR, naučni saradnik Metalurškog instituta i profesor Metalurškog fakulteta u Zenici. Objavio preko 20 naučnih radova, među kojima su: - Istraživanja optimalnih uslova prenosa toplote u SM-pećima. - Proračun instacionarnog temperaturnog ' polja na stjenkama raketnog motora. - Untersuehungen Uber die optimale Zugabe von Koksgas bei der mit KRksgas und 01 kombinierten Beheizung.von SM-Ofen. 12. ŠAMIĆ dr MIDHAD, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Objavio preko 60 naučnih radova, među kojimasu: - Les voyageurs francais en Bosnie la fin du , XVIII e si~cle et au debut du XIXe et le pays tel qu'ils l'ont vu. - Istorijski izvori Travničke hronike Ive Andrića i njihova umjetnička transpozicija. - Metodika nastave i tehnika učenja živih jezika, s posebnim osvrtom na engleski, francuski, ruski i njemački jezik. - Kako nastaje naučno djelo: uvođenje u metodologiju i tehniku naučno-istraživačkog rada (opšti pristup).

a

13. MARJANOVIĆ dr JOV AN-JOCO, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Objavio preko 25 naučnih radova, među kojimasu: - Filozofija i svijet - mjesto i značaj Marksove disertacije u njegovom djelu.

264

Markovića

15. BLAGOJEVIĆ dr SINIŠA, naučni saradnik Biološkog instituta u Sarajevu. 16.

MARTIĆ

dr

BRANISLA V, profesor faklulteta u Sarajevu.

Prirodno-matematičkog

17. MENTUS dr SLAVKO, docent Tehničkog fakulteta u Beogradu 18. KOLONIĆ dr DŽEMAL, profesor Elektro, - tehničkog fakulteta u Banja Luci. 19. TIŠMA dr scc.RATOMIR, naučni saradnik Instituta za rehabilitaciju u Sarajevu. 20. VRAČAR dr DRAGUTIN, ekonomskog fakulteta u Beogradu.

profesor

21. RAMIĆ dr scc. HAMDIJA, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu. 22. ŠTEKOVIĆ dr MILENKO, profesor Tehničkog fakulteta u Sarajevu. 23. VARENIKA dr DMITAR, profesor Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. 24. RALJEVIĆ dr ŠEFKIJA, profesor Prirodno- matematIčkog fakulteta u Sarajevu. 25. MITRINOVIĆ - ČUČKOVIĆ dr VERA, profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu. 26. STUPAR dr MILE, profesor Pravnog fakulteta - Beograd 27. KONDIĆ dr VLADIMIR, arheolog, direktor Narodnog muzeja u Beogradu

.;,:

.

: ~. r

DOKUMENTACIJA

..:. - -~.

. ,_.;:-:. -, ,

.. ',

',.:, . -.' ""_~

"t. -:: .;: _

RADNICI GIMNAZIJE Stojanović

nastavnici Gimnazije

Pavičić

1920/21. godina

Babić Đorđo Mićović

Miletić

Milivoj Misita Mara Radetić Simo

).

Beglerbegović Kaurinović

Ibrahim Josip

1921122. godina

Zorka Mira

;!<. i

Miletić

Milivoj Vranješević Branko Piperski Ljubomir Švarc Olga Beglerbegović Ibrahim Kaurinović Josip

1922123. godina

Ljubica Švarc Olga Žitecki Pavle Beglerbegović Ibrahim Kaurinović Josip

1926/27. godina Miletić

Milivoj

Vranješević Branko

Miroslava Skarneo Mihovil Stojanović Milica Stojanović Zorka Radović Darinka Pavičić

Vranješević

BabićĐorđo

Beglerbegović

Gvozden Evgenij Švarc Olga Beglerbegović Ibrahim Kaurinović Josip

Kaurinović

Milivoj Branko

1923/24. godina Miletić

Milivoj Branko

Ibrahim Josip

1927/28. godina

" '"

BabićĐorđo

Babić Đorđo

Švarc Olga Tarasova Natalija Žitecki Pavle Beglerbegović Ibrahim Borojević Milan Kaurinović Josip

BegleJ;begović

Ibrahim Kaurinović Josip

f

Vranješević Branko Skarneo Mihovil Stojanović Milica Stojanović Zorka

Vranješević

Švarc Olga Žitecki Pavle

1930/31. godina

Babić Đorđo

Mira Švarc Olga Žitecki Pavle

Miletić

~:

Milošević

1924/25. godina Miletić

Milivoj Vranješević Branko Sokolović Adem Stojanović Milica BabićĐorđo

Švarc Olga Žitecki Pavle Beglerbegović Kaurinović

Ibrahim Josip

1925/26. godina Miletić Milivoj Vranješević Branko Stojanović Milica

1928/29. ~odina Šeremet Akif Vranješević Branko Skarneo Mihovil Stojanović Milica '.) Švarc Olga Žitecki Pavle Beglerbegović Ibrahim Borojević Milan Kaurinović Josip

1929/30. godina Miladinović Stevo

Mihić

Ilija

Skarneo Mihovil Stojanović Milica Vranješević Branko Karavdić Abdulah Petraš Josip Pinto Avram Sjeran Zora Gvozden Tonka ŠvarcOlga Žitecki Pavle Borojević Milan Beglerbegović Ibrahim Kaurinović Josip Dr Milić Ljubo

Skarneo Mihovil Vranješević Branko Gvozden Tonka Karavdić Abdulah Petraš Josip Pinto Avram Sjeran Zora Špirko Simeon Krasnov Genadije Borojević Živana Žitecki Pavle Dr Stojanović Mladen Beglerbegtović I,brahim Borojević Milan Kaurinović Josip

"

1931132. godina Skarneo Mihovil Vranješević Branko /" . Bandić Ivan Karavdić Abdulah Petraš Josip Gvozden Tonka Pinto Avram Sjeran Zora Šamić Midhat Hocjanov Ilija Krasnov Genadije Stupar Nada Borojević Živan a Dr Stojanović Mladen Žitecki Pavle Beglerbegović Ibrahim Borojević Milan Kaurinović Josip

267

· 1932133. godina Vranješević Branko Gvozden Tonka Karavdić Abdulah Petraš Josip Pinto Avram Bandić Ivan Kajfež Josip Kovačić Slavica (Alojzija) Šamić Midhat Hocjanov Ilija Stupar Nada Mikanović Stojanka Žitecki Pavle Dr Stojanović Mladen Beglerbegović Ibrahim Borojević Mile Kaurinović Josip

Kozomara Nikola Petraš Josip Pinto Avram Šamić Midhat Uhlik Rade Vajer Hinko Ipavec Viljem Kulišić Sead-Špiro Mitrović Branislav Sihvonen Olga Gabriel Josip Stupar Nada Žitecki Pavle Čovičković Mihailo Kaurinović Josip Rašidović Salih 1936/37. godina Karavdić

1933/34. godina Karavdić

Abdulah Kozomara Nikola Ćejvan Naim Petraš Josip Pinto A vra.m Vajer Hinko 0;; ' Kovačić Slavica (Alojzija) Veselica Anđelija Šamić Midhat Sihvonen Olga Gabriel Josip Stupar Nada Tadić Marija Žitecki Pavle Dr Stojanović Mladen Borojević Milan Karalić Ibrahim Kaurinović Josip

1934/35. godina karavdić Abdulah Kozomara Nikola Petraš Josip Pinto Avram Šamić Midhat Uhlik Rade Vaj er Hinko Kovačić Slavica (Alojzija) Veselica Anđe\ija Sihvonen Olga Gabriel Josip Stupar Nada Tadić Marija Žitecki Pavle Borojević Milan Karalić Ibrahim Kaurinović Josip Dr Stojanović Mladen 1935/36. godina KlIravdić Abdulah Kovačić Slavica (Alojzija)

Abdulah Slavica (Alojzija) Kozomara Nikola Petraš Josip Pinto Avram Šamić Midhat Uhlik Rade Vajer Hinko Branković Zagorka Ipavec Viljem Kulišić Sead-Špiro h Mitrović Branislav Sihvonen Olga Žitecki Pavle ••".,' Gabriel Josip Stupar Nada Čovičković Mihailo Kaurinović Josip Rašidović Salih Dr Stojanović Mladen Kovačić

1937/38. godina Karavdić Abdulah Kovačić Slavica Petraš Josip Pinto Avram Mišković Andrija Šamić Midhat Šnajder dr Marcel Uhlik Rade Vajer Hinko Baranović Božidar Ipavec Viljem Kačić Marijana Kontić Ljubica Kuliši'ć Sead-Špiro Milojević Jovan Mitrović Branislav Stojanović Zagorka Bolani Marija Gabriel Josip Stupar Nada Žitecki Pavle Čovičković Mihailo Kaurinović Josip

268

zaa

Macura Mirko Papo Isak Rašidović Salih Dr Stojanović Mladen 1938/39. godina Karavdić

Abdulah Adolf Kovačić Slavica (Alojzija) Kulišić Sead-Špiro Pavić Niko Petraš Josip Pinto Avram Mišković Andrija Rastorgujev Petar Šam ić Midhat Uhlik Rade Vajer Hinko Baranović Božidar Božić Kosovka Đurđević-Kontić Ljubica Ipavec Viljem Kačić Marija Milojević Jovan Mitrović Branislav Rajs Elza Šturm Vida Rašković-Bolani Marija Stupar Nada Žitecki Pavle Brkić Mustafa Kaurinović Josip Macura Mirko Papo Isak Radić Slavko Dr Canjuga Franjo Klaić

1939/4Q. godina Kulišić Sead-Špiro Pavić Niko Petraš Josip Pinto Avram Mišković Andrija Šamić Midhat Uhlik Rade Vajer Hinko Božić Kosovka Đurović Ratko Ipavec Viljem Kačić Marijana Kitanović Danilo Kostić Vasilija Kubanović Ivan

Kulenović-Šenigdžić Esad Milojević

Jovan Pulec Jožica Rajs Elza Veršić Marko Vunjak Desanka Stupar Nada Šamanić Ljubomir Žitecki Pavle Brkić Mustafa

Crne ković Emil Kadić Nikola Kaurinović Josip Papo Isak Radić Slavko Salamon Silvester Canjuga Dr Franjo

1940/41. godina Vajer Hinko Ipavec Viljem Jovanović Eparninonda Jukić Marica Mišković Andrija Nikolić Nevenka Petraš Josip Rakić Jug Stepanović Vladimir Uhlik Rade Bartulović Darinka Batinić Marija Dobrić Milica Đurović Ratko Filipović Koviljka Halilbegović Mehmed Kačić Marijana Kostić Vasilija Kulenović-Šenigdžić Esad Mađanović N ada Marković Bosiljka Milojević Jovan Pulec Jožica Seder Matija Šiljegović Margarita Veršić Marko Stupar Nada Šamanić Ljubomir Žitecki Pavle Brkić Mustafa Crneković Emil Kadić Nikola Radić Slavko 1941142. godina Hinko Vajer Josip Petraš Marko Veršić Milica Veršić Viljem Ipavec Nada Ipavec Esad Kulenović Muhamed Halilbegović Milena Boko ._.t Adil Muminagić Bibić Derviš l .. . Crneković Emil

1942143. godina Šantel Bojan Cimerman Nada Ovsjenjikov Boris Bibić Derviš

Bevman Josip Grajner Evgenija Bačić Nada Baće Mato

Stojanović

1943/44. godina Šantel Bojan Grajner Evgenija Sandalj ing. Vukašin Vinaš ing. Ivan

1947/48. godina Bojanić Rastislava Čirkinagić Meho Čubelić Nikica Kikić Geza Hvorostin Galina Kikić Klara Karić Muhamed Karović Vejsil Mitrinović Branislava Ovsjanikov Boris Pinto Avram Sadiković Hikmeta Subotić SvetoIik Veršić Milica Zadrović Vjekoslav

1944/45. godina Atijas Mela Đaja Branislava Đelineo Nevenka Gašić Ivanka

,, ',

)

Hadžimustafagić Marija Hvorostin Galina Jurasić Marija Jovanović Radovan Jungić Milica Karić Muhamed Kosović Dragica "-~-;.. Karović Vejsil Klačić Žic Ivo Mulahalilović Ahmet Murvar Neva Martinis Josip Ovsjanikov Boris Pavelić Karlo Petraš Josip Sadik ović Aiša Sadiković Hikmeta Stupar Nada Veršić Marko Veršić Milica

1945/46. godina Gašić Ivanka Hvorostin Galina Jurasić Marica Karić Muhamed Karović Vejsil Krneta Brane Ovsjanikov Boris ~adovanović Nenad Sadiković Aiša Sadiković Hikmeta Veršić Milica 1946/47. godina Hvorostin Galina Kikić Geza Kikić Klara Karabdić Muvehida Kardoš Radmila Karić Muhamed Karović Vejsil Mitrinović Branislava Ovsjanikov Boris Obradović Stojanka Radovanović Nenad

Zdrava Hikmeta Salkičević Omer Veršić Milica

Sadiković

;

o.

1948/49. godina Čirkinagić Meho Dovrtel Augusta Hvorostin Galina Kikić Klara Kikić Geza Miočić Bosiljka Mitrinović Branislava Marilović Rosa Mitić Milena MitićKosta

Ovsjanikov Boris Popović Draško Sitar Angela Sadiković Hikmeta Turković Marija Šraj Đurđa . ;..:: . ...,. Varga Stjepan Miroslava Zadrović Vjekoslav

Vukotić

.;-:

..~

/ ( ~.

1949/50. godina Čirkinagić Meho Dovrtel Augusta Hvorostin Galina Kraljek Tatjana Mitić Milena Mitić Kosta Mitrinović Branislava Miočić Bosiljka N ikolić Vera Sadiković Hikmeta Sitar Angela Šraj Đurđa Štefan Ljubica Varga Stjepan Zadrović Vjekoslav

1950/51. godina Bosnić Dušan Burazerović Muhamed

269

"..;

-:-.; .

'l '.;

Donić

".

Vlastimir Drozdovski Vinka Dovrtel Augusta Hvorostin Galina Jašarević Omer Kraljak Tatjana Katavić Srećko

Mance Bosa Mitrinović Branislava Mitić Milena MitićKosta Nikolić Vera Ovsjanikov Boris Sitar Angela Šraj Đurda Šimunović Dragica Turković Marija Zgonjanin Ljubo

,:

~ '"

". ~

.

~ ' , .o;-.

;./ ~

Katavić Srećko

- ;::<.~ '

,.' '.

~

...:

-..

Kajfeš Božena Kajfeš Mladen Mitrinović Branislava Martić Branislav Nikolić Vera Reš Mirjana Simičević Dragan Šimunović Dragica :: - . Vranješević Smilja "".y' - :F ~-':

~~/

,

..

-

~:., ."! • • '

I

~

1956/57. godina Bogdanović Kosta Dabek Zora Đulkić Muamer Janićijević Koviljka Kamenarević Ivan Kerenović Gordana Kerenović Mithad Kolarec Zlata Okiljević Raviojla Praća Mirjana Radan Angela Šćepanović Aleksije Šimunović Dragica Vedenski Marija Vuković Dušanka

-. ';

-. l ,

Bilbija Drago Blagojević Siniša Bogdanović Kosta

Čirkinagić Meho

Bojko Artur Braunović Jelena Dabek Zora Duduković Tihomir Galović Ljubica Kajfeš Božena Karadžić Junuz Kerenović Mithad Makanjić Vlado Miladinović-Savić Gordana Nikolić Vera Rončević Zora Sansović Danko Šćepanović Aleksije Šimunović Dragica Todorović Raviojla Vasić Dragoslav

Katavić Srećko Končar Zagorka Kerenović Mithad

Kraljek Tatjana li " Kajfeš Božena Kajfeš Mladen Martić Branislav Mitrinović Branislava Nikolić Vera Simičević Dragan rH f, Šimunović Dragica Škapur Hasan Šćepanović Aleksije

270

cl

,;,

Honorarni nastavnici:

-it

fi)' ''' ~'' ,'.:.

1957/58. godina Dabek Zora Filić M iroslav Janićijević Koviljka Kerenović Gordana Kerenović Mithad Kolarec Zlata Okiijević Raviojla Praća Mirjana Radan Angela Šćepanović Aleksije Šimunović Dragica Vedenski Marija Vuković Dušanka

, ,'i "~

Donat Anton Gedike Karlo Makanjić Vlado Matrtjan Ivica Rosanda Ivan Ružević Vlasta Stjepanović Božidar Škapur Hasan

Bosnić Dušan Blagojević Siniša

Dovrtel Augusta Grdić Milivoj Fazlić Dževad

.,';"

Blagojević

1955/56. godina

1952153. godina

Marija

Dušanka

Baklaić

Petar Siniša Bogdanović Kosta Dovrtel Augusta Galović Ljubica Ibrišević Mehmed Karadžić Junuz Kerenović Mithad Kurtović Velija Kajfeš Božena ;Kecman Slavko Ljubunčić Hasan Mušikić Dragiša Nikolić Vera Nikolić Zora Rončević Zora Simićević Dragan Spasojević Duša Šimunović Dragica Vasić Dragoslav

~·,S:·I

Anciferov Sergije Miloljub Čirkinagić Meho Dovrtel Augusta Drozdovski Vinka Grdić Milivoj Kraljek Tatjana Končar Zagorka

Vuković

1954/55. godina

1951152. godina Belić

Vedenski-Radetić

1953/54. godina Blagojević Siniša Čirkinagić Meho Dovrtel Augusta Grdić Milivoj Fazlić Dževad Ivanić Jelena Kerenović Mithad Kajfeš Božena Kajfeš Mladen Medić Tatjana Martić Branislav Nikolić Vera Nikolić Zora Rončević Zora Simičević Dragan Spasojević Dušanka Šćepanović Aleksije

Čirkinagić Meho

,; ." ; -.1

Honorarni nastavnici: Cirka Tomislav lkervari Matija 1958/59. godina Dabek Zora Ibrahimpašić Ismet lkervari Matija Janićijević Koviljka Kajtna Danica Kolarec Zlata Mandić Petar Ok iljević-Todorović Raviojla Praća Mirjana Prostran Bogdan Šćepanović Aleksije

Šimunović Dragica Vedenski Marija Vuković Dušanka

lkervari Matija Mirko

Kantarević Ćamila

Nikolić

Mirjana Runjo Savan Smik Vlasta Stupar Branko Šćepanović Aleksije Šimunović Dragica Vedenski Marija Vuković Dušanka Zec Stanislav

Karadžić

Junuz Milivojčević Mirjana

,<

~

Honorarni nastavnici: Đulkić Muamer Kusovac Nadežda

Milivojčević Mirjana Nikolić Ljiljana

Jovičić

":

('

MutićBožo

Nikolić

Ljiljana Mirjana Runjo Savan Šćepanović Aleksije Šimunović Dragica Vedenski Marija Vuković Dušanka Nikolić

1959/60. godina

e

'....

Dabek~ora Fetahagić Nedžad Gaković Mirjana Ibrahimpašić

Ismet lkervari Matija Kajtna Danif;a

MarinkovlćVelimir

t~

Honorarni nastavnici: Arežina Milenko Đenić Nedeljk.o Kecman Ljubica Lubovac Ragib Lukač Petar Mandić Petar Milić Aleksandar Subić Zagorka Živković Miladin

,

Milivojčević

Mirjana Nikolić Ljiljana Nikolić Mirjana Šćepanović Aleksije Šimunović Dragica Vedenski Marija Vuković Dušanka Honorarni nastavnici: Bilandžija Dragica Karadžić Junuz Kesar Ostoja Knežević Rade Miletić Dušanka Popović Sofija Tomljenović Drago 1960/61. godina Dabek Zora Gaković Mirjana lkervari Matija Karadžić Junuz Mandić Petar Milivojčević Mirjana Mutić Božo Nikolić Ljiljana Nikolić Mirjana Šćepanović Aleksije Šimunović Dragica Vedenski Marija Vuković Dušanka

.. '., ! ..; :

-,

,

1962/63. godina Filipović Đemila Gaković Mirjana

lkervari Matija Jovičić Mirko

Kantarević Ćamila Karadžić

Junuz Petar Milivojčević Mirjana Mutić Božo Nikolić Ljiljana Nikolić Mirjana Runjo Savan Šćepanović Aleksije Šimunović Dragica Tovirav Ljiljana Vedenski Marija Vuković Dušanka Zec Stanislav Mandić

1961/62. godina Dabek Zora Mirjana

Gaković

Crnalić FaizlI Đenić Nedeljko Hager-Ivanović

Nada

Jarić

Nikola Tripić Nedeljko 1964/65. godina Ćelić Niko Da bek Zora j

Damjanović

Ljiljana Muamer lkervari Matija Jarić Nikola Jovičić Mirko Karadžić Junuz Kurtović Rifet Mandić Petar Miličević Radovan Milivojčević Mirjana Nikolić Ljiljana Nikolić Mirjana Runjo Savan Smik Vlasta Stričević Jovan Šćepanović Aleksije Šimunović Dragica Vedenski Marija Vuković Dušanka Zec Stanislav Đulkić

; :':'; ~'

~'.; ,';"

-i'''~ •

Honorarni nastavnici: Milić Aleksandar

Honorarni nastavnici:

.,

Radumilo Veseljko

"

Đenić

Nedeljko Muamer Grublješić Mira Milić Aleksandar Đulkić

Honorarni nastavnici: Arežina Milenko Đurasović Aleksandar Kecman Ljubica Knežević Rade Kusovac Nadežda Mijović Miodrag Šimetin Domagaj Šurlan Drago

Honorarni nastavnici:

1963/64. godina Crnić Drenka Čalić Branimir Dabek Zora Damjanović Ljiljana Đulkić Muamer lkervari Matija Jovičić Mirko Karadžić Junuz MaIidić Petar Milićević Radovan

1965/66. godina Bešević

Spiro

Ćelić Niko

Dabek Zora

,

:,.

.-

Damjanović

Ljiljana Vukašin Đulkić Muamer lkervari Matija Jovičić Mirko -Karadžić Junuz Kurtović Rifet Lubovac Olga Mandić Petar Milićević Radovan Davidović

21l

!, ~

Mandić

Mrđen Momčilo

Petar Milivojčević Mirjana

Nikolić

Mrđen Momčilo

Milivojčević

Mirjana

Ljiljana Puhalić Boja Rajčević Miloš Šćepanović Aleksije Vuković Dušanka

Rifet Runjo Savan Turnšek Miroslav

Ljiljana Nada Došenović Irena Đulkić Muamer Elezović Dobromir Gvozdenović Lazar HC\i~ Šcfik 'ivaniš Milorad Katardžić [smet Kliškinić Nikola Krunić Dušan Mandić Petar Milivojčević Mirjana Dobrijević

:t

Honorarni nastavnici: "-.}:

Ališić [zet A vdagić Meho Gašić Mišo

1972/73. godina Bajrić

Damjanović

Ljiljana Puhalić Boja Rajčević Miloš Saničanin Živko Simatović Slobodan Šćepanović Aleksije Vuković Dušanka

Kurtović

Husein

Čekić Ćazim

". ,~,

Nikolić

Knežević

Puhalić

Ljiljana Boja Rajčević Miloš Rončević Zora Saničanin Živko Simatović Slobodan Vuković Dušanka

Dabek Zora Damjanović

Ljiljana Muamer Elezović Dobromir Gavrilović Svetozar Gvozdenović Lazar [kervari Matija Karan Nikola Katardžić [smet Kravarušić Ratko Krunić Dušan Mandić Petar Milivojčević Mirjana Mrden Momčilo Nikolić Ljiljana Puhalić Boja Rajčević Miloš Saničanin Živko Šćepanović Aleksije Vuković Dušanka

1974/75. godina

Đulkić

.' .(

~~~

.)

....... . .0" :-' .

Husein Svijić Dušan Sehajić Muhamed

'.

i

,~~. :.~

r

,'C. .

r.~~.

Honorarni nastavnici:

,

."

CelićNiko Adamović

Dabek Zora ,.'l,

.'

Kunagić

Mirsad Tomo Popović Milena Rizvić Mufida Runjo Savan Samardžija Drago

Ivaniš Milorad . Karan Nikola Katardžić Ismet Kravarušić Ratko Krunić Dušan Mandić Petar Milivojčević Mirjana Mrden Momčilo Nikolić Ljiljana Puhalić Boja Rajčević Miloš Saničanin Živko Simatović Slobodan Vuković Dušanka

Gašić

Mišo Knežević Sava Pavić Tomislav )~

1973/74. godina ~ajrić Husein Cehajić Muhamed

.'

.

Damjanović

~unjo Savan Sćepanović Aleksije

Šehić Edina Tadić

Ana

1975176. godina Bajrić

""

"'t

-

Husein

Crnkić Husein Svijić Dušan Cehajić Muhamed

( !:" P

~,

,

Stojanović

Mladen

Šćepanović Aleksije Vuković Žarko

1976177. godina Bajrić

Husein Husein Svijić Dušan Cehajić Muhamed Ćelić Niko Dabek Zora D a mjanović Ljiljana Dračić Emira Đulkić Muamer Elezović Dobromir Gvozdenović Lazar Helić Šefik Ivaniš Milorad Katardžić Ismet Kliškinić Nikola Ljevar Mira Mandić Petar Milivojčević Mirjana Mrdcn Momčilo Mujakić Fikret Nikolić Ljiljana Puhalić Boja Crnkić

Olga

Janj~tović Milan

Dabek Zora

\

Stojanović Mićo

Honorarni nastavnici : Janjatović

Ćelić Niko

,

,.'

Pavić

Đulkić Muamer Elezović Dobromir Gvozdenović Lazar

';' / J .

Gordana

Jovović Mirčeta

Damjanović Ljiljana Dobrijević Nada Došenović [rena

Honorarni nastavnici:

Ljiljana Došenović Irena Đulkić Muamer Elezović Dobromir Gavrilović Svetozar Gvozdenović Lazar Ivaniš Milorad Karan Nikola Katardžić [smet Kravarušić Ratko Krunić Dušan

Bajrić

<";lt

Mrđen Momčilo

Jovović Mirčeta

Sava Turnšek Miroslav

Ćehajić Muhamed Ćelić Niko

...-~

Dabek Zora

Nikolić

Honorarni nastavnici:

..

Ćelić Niko

: '~',

.,

~~-~.

: ~,:f

'i ,i - ':-:'-~} ' :- :

, :'

;,-;~:

,.~,:

18 PRIJEDORSKA GIMNAZIJA 1921 - 1981.

273

-

,r lčević

Vuković

Asima Dušanka

lat ović Slobodan 'o Nada -Ian Mihajlo lundžić Asima ković Dušanka

Janjetović

,norami nastavnici:

MusićAhmet

ajbegović

Nikolić - Borić Radojka Pušac Sanen ka

Honorarni nastavnici: Hamzić

Enver Milan Mulalić Safet

Mesud 'dagić Meho pić Esad tšić Mišo Imzić Enver kić Dušan ' mrin Ranko )mnenović Danilo Jrtagić Mirsad andić Nada ikolić -Borić Radojka lšac Sanenka unjo Savan td iković Has/ln . ojanović Mićo [ ojanović Mhlden ćepanović

Aleksije lasenko Mirko ' uković Žarko 'uletić Milenko 977/78. godina lajrić

Husein Husein ;vijić Dušan :ehajić Muhamed ;rnkić

:elićNiko

)abek Zora )amjanović

Ljiljana Emira E>ulkić Muamer Elezović Dobromir Gvozdenović Lazar Helić Šefi k Ivaniš Milorad Katardžić Ismet Kliškinić Nikola LjevarMira Mandić Petar Milivojčević Mirjana )račić

Mrđen Momčilo Mujakić

1979/80. godina

Talundžić

Zora

ličanin Živko

Fikret

1978/79. godina Avdić

Avdija Husein Cvijić Dušan Crnkić Husein Ćehajić Muhamed Ćelić Niko Dabek Zora Damjanović Ljiljana Dračić Emira Đulkić Muamer Gvozdenović Lazar Hamzić Ekrem Helić Šefi k Ivaniš Milorad LjevarMira Kliškinić Nikola Mandić Petar Milivojčević Mirjana Mujakić Fikret Mrden Momčilo Nikolić Ljiljana Puhalić Boja Petraković Nada Rončević Zora Savić Goran Saničanin Živko Simatović Slobodan Šćepanović Aleksije Ševa Nada Šepić Šemsa Šimunović Slavko Šurlan Mihajlo Talundžić Asima Vuković Dušanka Bajrić

oo •

i'].:

-'

Avdić Avdija Bajrić Husein Benić Latif Blagojević Boja Crnkić Husein Cvijić Dušan Ćehajić Muhamed Ćelić Niko Dabek Zora Damjanović Ljiljana Dračić Emira Đulkić Muamer Gvozdenović Lazar Hamzić Ekrem Helić Šefik Ivaniš Milorad Kliškinić Nikola Ljevar Mira Mandić Petar Milivojčević Mirjana Mišković Ranko Mrden Momčilo Mujakić Fikret Nikolić Ljiljana Rončević Zora Saničanin Živko Savić Goran Simatović Slobodan Šćepanović Aleksije Šepić Šemsa Ševo Nada Šimunović Slavko Šurlan Mihajlo Talundžić Asima Vujić Nada Vukotić Dušan Vuković Dušanka Honorarni nastavnici: Cerić

Sadika

Džonlagić Suljo Jakupović Esad

Kaurin Ranko Krneta Dragoljub Lukač Pero Musić llijas Nikolić-Borić Radojka Pušac Sanenka Sušić Edin

Honorarni nastavnici:

NikolićLiiijana Puhalić

Elezović Dobromir Indić Stevo

1980/81. godina Avdić

Savić

Kaurin Ranko Karadžić Junuz Khalil Katica Mulalić Safet Musić I1i.ias

Boja Rončević Zora Saničanin Živko Goran

Simatović Slobodan

Šćepanović

Aleksije Ševa Nada Šurlan Mihajlo

274

",

;...'

MusićZijad

Pušac Sanenka

Avdija Husein Benić Latif Blagojević Boja Crnkić Husein Cvijić Dušan Ćehajić Muhamed Bajrić

Damjanović

Šimunović Slavko Šurlan Mihajlo Težak Vidica Vukotić Dušan Vuković Dušanka

Milivojčević

Ćelić Niko

Mišković

Ljiljana

Mrden

Dabek Zora Dračić Emira Đulkić Muamer Gvozdenović Lazar Hamzić Ekrem Hamzić Izeta Helić Šefik Ivaniš Milorad Kliškinić Nikola Ljevar Mira Mandić Petar

Mirjana Ranko

Momčilo

Mujakić

Fikret Faruk Nikolić Ljiljana Rončević Zora Saničanin Živko Savić Goran Simatović Slobodan Šepić Šemsa Ševo Nada Šćepanović Aleksije

Nalić

Balaban Nada Sadika Džonlagić Suljo Smajlović Enes Cerić

radnici na materijalno-financijskom poslovanju

direktori Gimnazije Štrodl Stjepan Miladinović Stevo Vranješević Branko Grba Milovan Vajer Hinko Petraš Josip Puniša Kalezić Ver š ić Marko Šefkija Raljević Zadrović Vjekoslav Dinulavić Milena Đurović Ljubo Grdić Milivoj Kov a čević Nedeljko Dalmacija Stevo Karadžić Junuz Milić Aleksandar

1.9.1920. 30.4.1929. 19.11.1932. 16.1.1941. 11.4. 1941. 1.9. 1941. 1.4.1945. 1.10. 1945. 25.9. 1948. 1.7.1950. 25.9.1952. 1.10.1954. 10.10.1957. 1.10.1960. 1.9.1966. 1.9.1970. 1.1.1979.

sekretari Gimnazije Abdulah Mitrović Branislav Kulišić Sead-Špiro Pinto Avram Radić Slavko Kadić Nikola Škapur Hasan Čirkinagić Meho Sredić Ilija Munjiza Simo

1.9.1932. 20.11.1936. 1.9. 1937. 1.9.1938. 1.9.1939. 5.10.1945. 20.10.1947. 1.9.1954. 9.9. 1955. 1.9. 1956.

Karavdić

Honorarni nastavnici:

- 31 . 12. 1929. godine - 1.11.1932. godine -15.1.1941. godine - 10.4.1941. godine - 31.8.1941. godine -7.9 . 1944. godine - 24 .9. 1945. godine - 28 .9. 1948. godine _ -10.7.1950. godine ...c-3UU952. godine -3\.g.195~. godine -10.10.1957. godine - 31. 8.1')60. godine - 31.8.1966. godine - 30.4.1970. godine - 31.12.1978. godine

-

19. 11.1936. godine - 31.8.1937. godine - 31 .8. 1938. godine - 14.8.1939. god~ne - 1.5. (941. godme -31.8.1947. godine - 31.8.1954. godine - 8.9.1955. godine - 31.8.1956. godine

Gavrilović Avdić

Katica Nisveta

1.11.1966. 16.11.1974.

- 25.9.1974. godine - godine.

radnici na održavanju školskog objekta Sreto 1.12. 1961. Munjiza Sreto 10.12. 1968. - 10.4. 1969. godine i 1.11.1969. - 15 .4. 1970. godine Omanović Smail 16.10. 1970. - 15.4.1971. godine Kajtez Aleksa 23.10.1971. - 6.5. 1972. godine Šiljegović Zoran 15.10.1973. - 3 l.l 1.1973. godine Ljubičić

radnici na održavanju čistoće i obavljanju kurirskih i portirskih poslova Sredić Mihajlo 1931 . - 28.2.1949. godine Majkić Nikola - 16.5.1942. godine Timarac Marija 1945. -1.1.1947. godine Kulenović Himzo 1945 . - 15 .2. 1946. godine Kečan Rade 1.1.1947. - 1.8. 1947. godine Džananović Hasan 28.11.1947. - 1.3.1950. godine Štrkljević Hajrija 7.4.1949. - 1.4.1952. godine Gavranović Ana 16.3.1950. - 15.4.1952. godine Simatović Branko 16.4. 1952. - 31.12.1972. godine Jovičić Živko 1.4.1954. - 30.9.1956. godine Ljubičić Sava 10.3.1956. - 31.5.1979. godine Milojica Danica 1.8.1979. - 28. 2. 1981. godine Momčilović Radoslavka 24.10.1979. - 31.1.1980. godine Lemeš Asima 20.12.1948. Maričić Dušanka 16.11.1964. Relji ć Zdravko 1.4. 1973 . Radonjić Mira 1.4. 1981.

UČENICI GIMNAZIJE POLOŽILI NIŽI TEČAJNI ISPIT 1922123. godina B oroj ev ić

Gordana

B o rojević Živana

Đurić

Miljević

Gašić

R ajković

Branko Slavko Lalić Milan Marjanović Vid

Branko Ivana Stefanović Zdravka Sikirić Šukrija

275

Stojanović

Velimir Štern Jakob Štern Rašela Štrodl Katica Tatlić Šefik Tešinić Slavko Topić Osman Umijenović Ranko

Obradović

Mirko Milan Pihler J ulije Predojević Branko Radović Jovo Stefanović Dragiša Stupar Bogdan Vujasinović Ljubica ZgagaIvan

Vidović Mićo Vukadinović

Gabriel Paula Grbić Milica Gvozden Milan Hribar Panika Kabiljo Rifka Kabiljo Sarina Kantar Ilija Karanović Dušanka Karanović Nada Kincl Januška Kudmanović Petar Leber Marija Mandelbaum Pinkos

Ostojić

Smilja

1925/26. godina 1923/24. godina Balaban Dragoljub Banjac Slavka Borojević Zdravka Bujić Milutin Ćosić Branko Dodoš Boško Džojić Dragutin Đudurović Tode Jelić Tihomir Karanović Mladen Kondić Tošo Korda Stojan Lalić Ljubomir Latallrena Latal Marija LalalOlga Miljuš Zora Miljuš Danica Nikolić Velimir Paleniček Jozef

Antonijević

Nevenka Rajko Borojević Smilja Brečević Josip Bujić Borivoj Cepić Mustafa Čavić Ljeposava Despot Persa Dimitrijević Aleksandar Đudurović Jelena Hiršman Gabriela Jaremović Emil Kević Ratislav Kobas Jelisaveta Levi Matilda Milivojević Zdravka Mitrović Ljeposava Mitrović Svetozar Momčinović Justina Morača Miloš Opalić Mara Ostojić Milan Pajić Slavko PašerJosip Prohaska Zlata Radetić Nikola Rodić Vojin Sadiković Asaf Slišković Drago Stupar Petar Suljanović Omer Tolj Feliks Umijenović Dejan Vavra Franjo Vukić Dušan Vukovoj ac Danilo Borojević

:!i+

' ,,' :

Paylović Anđelka Popović

Mihajlo Boško Rodi ć Slavka Runić Rastko Sedlaček Ivan Stefanović Milica Šojerman Margita Taborin Dmitar Tišma Jovan Topić Mirko Vođević Branko Vukovojac Mileva Zelenika Ilija Račić

1924125. godina

' ,. ~

t5 '.

Bašić

Mileva Hamdija Bušić Olga čađo Dragoljub Gavranović Eligius Janjić Branko J urić Serafin Kantar Simo Kobas Svetozar Koban Katarina Kosl anjovac Stipo Kusonjić Branko Lazić Nikola Marjanović Sofija Mikanović Du ša nka Milje v i ć Nevenka Bešić

276

1926/27. godina Alagić

Adem Sefer Babić Dragoljub Balaban Savo Biršl Stefanija Blažević Viktor Alagić

Borojević Dojčin

Crno brnja Radivoj Čanković Mirjana Čavić Ljubomir Čekić Sulejman Dragišić Anka Firtel Rudolf

Marjanović Anđelka Mitrinović

Drenka Vojislav Ostojić Dragojla Popović Radmila Pupavac Stevo Smail agić Smail Stojanović Desimir Šarac Đuro Šegota Julija Šiljegović Miloš Tonšić Milorad Umijenović Zorka Vučenović Nada Vukadinović Savka Mitrović

)

• • • ."

. '1',"',-"

i

".

1927/28. godina Petar Banović Gojko Bašić Ružica Borojević Milovan Brođaftac Slavko Buturović Zijah Crnobrnja Svetislav Dodig Dušan Đudurović Borislav Grbić Jovo Hiršman Katica Ivušić Vjekoslav Janjić Ostoja J eništa Đuro Kabiljo Josif Kević Ferdinand Kiralj Vjekoslav Knežević Rade Kobas Dušan Kovačević Marija Kovačević Zorka Korda Vojin Marjanović Milan Midžić Džehva Mikanović Dragica Milinković Gojko Momčinović Margarita Mujagić Salih Orlovac Marko Ostojić Radojka l j Ostojić Zorka Pašer Arnold !,_",Paulović Jelisaveta Aleksić

Pihler Alfred Pilipović Pavle Popović Dimitrije Radić Borislav Rožanković Stevo Sadiković hl uhamed SrdićSimo Stjepić

Savo Stojanović Ljubomir Stojanović Radenko Stupar Nada Tizić Branko Trkulja Petar Vrhovac Milan Vukić Stojanka Zelenika Dobrila 1928/29. godina Bajić

Jovanka Bezner Rudolf Biršl Hedviga Blažević Ivan Borojević Stojanka Cerić Esad Crnkić Hasan ~elap Branko Cirkinagić Fuad Čirkinagić Orhan Dodik Đuro Dvoržak Rudolf Hodžić Adem Hribar Rozalija Kiralj Josip Knežević Dušan '/.: Kolonić Razija Kovačević Milan Majdančić Ivan Marjanović Vladimir Matanović Vladimir Medić Dušan Milivojević Branko Miljević Veljko Miljuš Luka Miljuš Mile Popović Mira Pranjić Nedeljko Prohaska Zvonimir Radošević Radana Rožanković Stevo Savić Radomir Sigal Branko '1 Slišković Zlata Stanar Dušan , Vujanović Dragutin Vujasinović Ratko Zečević Rosanda

"

Blažević

Vilko Petar Kabiljo Debara Kabazović Reuf Đurić

Havel Ivan Helman Katarina Jurišić Uroš Kapetanović Hakija Kisić Branko Knežević Boško Konvalinka Lenka Kostadinović Milan Krklec Mira Kudra Radana Kurbanić Mirjana Levi Moric Ljubišić Mara Marčetić Danica Marin Dušan Obradovi ć Dušan Radulović Manojlo Rutar Hermina "." Sredić Mila n St ojanović Sava §tupar Marija Sarac Konstantin Šehić Smail Umičević Zagorka Zrilić Danica

1930/31. godina

.,,

..

_

'

Agbaba Đorđe Agbaba Milan Aleksić Sofija Antunović Ljubica Arbutina Sofija Bogdanović Slavko Burazorović Džemal Crljenica Milan Davidović Mirjana Dodik Desanka Dolić Anto Domazet Marko Došenović Vojislav Đurić Adam Glamočanin Dušan Kasabašić Mileva Kavazović Irfan Krneta Branko Kulundžija Ilija Maksimović Cvijo ) Mamić Desanka Marjanović Slobodan Misirača Dušan Mrđa Svetozar Nikolić Mirko Orlovac Mirko Prokop Elizabeta Prošić Zdravko Radeta Božidar Ružić Zvonimir Slišković Miroslav Zelenika Slavko

~

1929/30. godina

-: ~ t

Kernc Marija Kljajić Ljubica Knežević Ivan Krneta Ljubomir Kurbalić N atalija Marjanović Stevo Marjanović Vaso Ostojić Nikola Panić Vera Pokrajac Nikola Praštalo Ljeposava Stojanović Persa Stupar Radomir Štern David Štrbac Radmila Umičević Koviljka Vidović Petar Yještica Stevan Zmunda Franjo

1931132. godina Svetozar Babić Ahmet Božić Dragoljub Brstilo Dragutin Buturović Fadila Cerjan Ljerka Crnalić Esma Čović Zdenka Aleksić

\,,~

,. '.~~

.,- . ';1

;:!

<

~

;:~ : l(

~',

"

. ·:f

~~

.

,

.~

.

~:

1932133. godina Alagić

Munevera Antonija Arbutina Stevan Bajić Ljubomir Balaban Vojislav Baškot Marija Beširević Enver Bilalbegović Hazim Bucalo Vojo Dmitrović Milenko Hadžalačić Muharem Hauzel Vilko Kalaba Radmila Kapetanović Halid Karanović Mirjana Karić Idriz Kavazović Raifa Konvalinka Olga Korda Nevenka Kurbegović Hasan Lajišić Radomir Mandić Milan Manojlović J ovo Marjanović Vera Mašić Ramo Perić Miroslav Petrinović Karlo Praštalo Stanko Rešenaurer Konrad Sadžak Simo Stefanović Milan Stojanović Nada Sub aš ić Fauk "[erzić Predrag Zivković Rudolf Antunović

lV I

277

.~

":j

..

~

,"', .~ :'":.;

"..-;

1933/34. godina Antunović

Safić

DžemaJ Velizar Skarneo Vera Softić Nijaz Stefanović Radmilo Subašić Teufik ŠUrlan Mladen Tamazović Branko Vuković Vidojka Zec Risto Savić

Ivica

AtrićAnto Bašić Radoslav Batori Irena

Dragomanović

Zvonko Dobrila Erceg Milorad Glumac Slobodan Grabonić Reuf Grublješić Dragomir Kardun Josip Knez Branko Marjanović Jovan Midžić Esad Mrda Vladimir Mrkalj Jovanka Ostojić Živana Petek Aleksandar Popović Radmila Prošić Boško Radetić Rajko Radovanović Borislav Rodić Mirjana. Sarajlić Hasan Stefanović Bogdan Stupar Milanko Suijanović Muharem Tontić Slobodan Trepić Mustafa Vranješević Ljubica Vučen Branko Drljača

1934/35. godina Arežina Smilja Tatjana Batos Borislava Bešlagić Hilmija Bjelac Petar Bodroža Dobroslav Bokara Velimir Branić Mirko Budimir Dušan Cvijić Stojanka Đurić Milenko Gnjatović Stojan Grubišić Zorko Helman Julka Janković Mirjana Kantar Radoje Kapetanović Esad Krbavac Stojan Krneta Stevo Kruljac Albert Lapić Dragica Maran Đorde Marek Juraj Marić Veselin Miler Srećko Mrkalj Radomir Obradović Dušanka Pilić Natalija Pilipović Radomir Bajić

278

..

1935/36. godina Aganović Holan Ajanović Anton Alagić Mustafa Baškot Boško Baškot Branislav Belabić Anton Bišević Ahmet Bogunović Rajko Bulat Zvonimir Cerjan Mira Čupović Zdravko Damjanović Branko Despot Milica Dodoš Branislava Dukić Maksim Ernegovac Borislav Gari~ Slobodan Gašić Ivanka Gavranović Ljuban Grubišić Zvonimir Halupa Zvonimir Ilić Slobodan Jujić Mina Kabiljo Rifka Kahrić Muhamed Klos Dragutin Krneta Staka Mi"džić Dževad Milekić Momčilo Miličević

Aleksandra Minigo Hrvoje Nezirević Bećir

Novaković

Dragomir Mirjana Prokop Anton Radetić Dušan Radić Slavko Sabić Dušanka Sarić Vilma §tjepović Drenka Skorić Aleksa Šnajder Zlata Veselinović Olga Vještica Borislav Vuković Ksenija Opalić

1936/37. godina Armanda Dragica Bajić Natalija Beši~ević Nusret Bflješković Borislav

Brstilo Dragica Borivoj Cerjan Vera Cvijić Jelena Dakić Velimir Đermanović Radislav Đurić Petar Hasanbegović Ahmet Harambašić Nafija Kabiljo Samuel Karić Muhamed Kaveson Salamon Košarog Baltazar Krvavica Miroslav Kuburić Dragutin Lešnig Slavko Maličević Aiša Marjanović Radenko Mehmedalić Fadil Ostojić Jelena Pentek Josip Popović Svetozar Podkrajšek Nikola Radetić Dušan Rivić Ivan Samardžić Rudolf Savić Dragica Spahić Izet St arović Stanislav Šarić Ferik Tadić Dušan Tešinić Gospova Todić Milorad Trah Kamilo Trikić Vladimir Vavra Miroslav Vitić Marija - Đurđica Zahirović Sulejman Žeželj Ostoja Brujić

1937/38. godina Arežina Mileva Badžek Dana Bajić Milena Bajić Dana Balaban Bosiljka Bastaja Nevenka Bereta Marijan Bešlin Ivan Bolić Ljubica Brož Nevenka Cerić Esad Cerić Mahmut Crno brnja Žarko Cvitković Mile Ćulibrk Mile Čađo Milica Čuolić Dušan Dakić Slobodan Danilović Srđan Demković

Drljača

Dragan Božidar

Đermanović Đorđe

Đukelić Žarko Ernaut Jelena Filetin Štefica Filipović Vanda Habibović Salih Halimović Kemal Hamenko Igor J ajčanin Vukašin Jandrić Milan Jeništa Vladimir Jungić Marija Kabiljo Cevi Kapetanović Halida Kapetanović Reuf Knežević Andelija Kragulj Simo Kragulj Slobodanka Kreco Uroš Kulenović Fahrudin Kurbegović Muhamed . Leolić Jelena Lajtner Ida Marjanović Svetozar Miletić Milovan Milojević Gligorije Miodrag Milica Miodrag Vukosava Mrkobrad Smilja Nezirović Aziz Novaković Milan Orlović Dragan Pavičić Milorad Pavičić Vojislav Pećanac Milan Petrović Mileva Popović Bosiljka Potočki Stjepan Praća Natalija Prokopić Branko Radetić Radmila Radovanović Radmila Rajlić Mladena Rakalović Džemal Rodić Živko Rot Jozef Samardžić Viktorija Savić Dragica Savić Dubravka Savić Nada Solčanski Milan Stefanović Jovo Stjepović Živka Stupar Milan Sušić Ibrahim Šarić Reuf Šehović Izet Štrbac Milorad Talić Muhamed Terzić Olga Tešinić Milka Todić Dragutin Tomas Lijerka Urošević Miroslava Vranješević Borislava

Vujinić

Borislav Vukota Milan Zuhrić Irfan

POLOŽILI VIŠI TEČAJNI ISPIT 1938/39. godina

Alaber Antun Antunović Ivica Arežina Smilja Brstilo Dragutin Đurić Milenko Grabonić Reuf Grubišić Zorko Hinić Danica Kapetanović Esad (Ahmetov) Kapetanović Esad (Alibegov) Krbavac Stojan Krneta Stevo Macura Slobodan Marek Juraj Obradović Svjetlana Safić Džemal Savić Velizar Seljan Tvrtko Softić Nijaz Stefanović Radmilo Velčkovski Rudolf Vranić Mirko Vuković Vidojka 1939/40. godina Aganović

Hasan Ante Baškot Boško Biščević Ahmet Bogdanović Slobodan Bulat Zvonimir Damjanović Branko Dukić Maksim Gašić Ivanka Halupa Zvonimir Janda Josip Kabiljo Rifka Knez Branko Atrić

Milekić Momčilo Nezirević Bećir Novaković

Radetić

Dragomir

(1) Dušan

Sarić Vilma Se\jan Dragan Škorić Aleksa Šteković Branko Šur\an M laden Topali Ante Vlajsavijević Mladen Zarić Dušan

1940/41. godina

Armanda Dragica Brujić Borivoj

Cvijić

Jelena Velimir Đermanović Radislav Đurić Petar Đurović Danica Ercegovac Borislav Eskić Milovan Funduk Đuro Harambašić Nafija Jujić Mina Kabiljo Samoel Kalember Relja Karić Muhamed Klos Dragutin Krvavica Miroslav Lalić Dušan Lazić Branko Lipovšek Dragutin Mladenović Mileva Prokop Ante Radetić (S) Dušan Rivić Ivo Savić Dragica Sovilj Vojislav Vještica Borislav Vavra Miroslav ZeŽeJj Ostoja Dakić

1947/48. godina Babić

Mehmed

Babić Živko Borković Nada Čoralić Halida Čanak Slava Duduković Tihomir Ibrahimpašić Fikret Javor Tomislav Komar Drago Kontić Branka Kovačević Danica Kulenović Muhamed Milašin Tihomir Milinović Lazo Nikolić Zora Pušac Miloš Rabotić Roša Rončević Zora Spasojević Dušanka Srdić Srdo Šalić Vilma Štrbac Dragan Vujasinović Nevenko Živčić Velimir

1948/49. godina Alač Milovan Arežina Nedeljko Babić Adem Babić Sulejman Cerić Asim Cerić Nazif Cerić Šefik Cikota Asif

279

",

I

..

"'~ '{ . ,,!""-

).~?

Dolić

j,

i

Nada Filipović Muhamed Gašić Mil enko Ibrahimp aš i ć Ifet Jelač a Tatjana Jurić Marijan Kovalenk o Ludmila Marčetić Dušanka Ostojić Jovan Podinović Omer Prusac F ikret Šmitgen Klaus Peter Vagman Lj erka Vašalić Predrag VUkovojac Mil oš

,d

':J. -1' ;

\:.,

:3

Mirjana Vuk aš in Bogović Borivoje Damjan ović Mladen Đulki ć Mu amer Đurđevi ć T o mislav Filipović Adem Gavranović Amira Grbić Vukaš in Hajnrih Nada Ibrahimpa šić Ismet Karabe g Muharem Kecman Srđa Kondić Vladimir Radišić Nik ola Stefanović Mirjana Vukota Nik o la Bašić

f"

l

, '., O"~.

.' 'f '

,, ' ',:

Mehmed

'J, • ',J..

-/' ,

Kobau Ivan 1952153. godina ,'~< Badrov Stjepan Bilandžij a Dragica Blagoj ević Mirjana Gaković Mirjana Ga vranov i ć Mubera Grozda ni ć Sulejman Kondi ć Vojis lav Kršlak Ahmed Medić Vukašin Me š i ć Fuad y~';'; 1 Mileti ć Sav ka Nikoli ć Ljiljana .i Vujasin o vić Boris /';;. Vujasin ović Živ ko t ''\.

"

'

.l

1954/55. godina Babić

~

Mil ena

,, ',

Amidžić Đorđe

"

1951/52. godina Ibrahimpa š ić

1-; '

/ -

Amidži ć

Đukić

Ševo Boško Borislav Vidović Živko Zelenika Danica

Trivić

,'.)

/

1950/ 51. godina

i

Banj ac Bogdan Beret a Aleksandar 'i Blanu ša Vojislav :>,., , Čus Valentin D a mj a n ov ić Milica Dudar Petar Durman Dmitar • Đuki ć Olga Glušac Svetozar l :" . Grubišić Olga .. Gvožđar Menar Henić Seid Karabeg Enver Kolonić Fahrudin Krneta Stevo Miletić Dušanka R" Milinović Miroslav Mutić Božo Nikolić Mirjana Popović Sofija Radanović Dušan Suhanek Ljubica Tešanović Danica Vehabović Ferid Vrbančić Jožef

~.'

-

Esma

;>

Bilalbegović

Zaim Bojko Aleksandar 4 Bosnić Tihomir i~·i '. Bukva Zorka S:rni ć Radojka Cetić Mirjana Đulkić Muhamed Đurović Radomir Ekinović Zijad Gaković Milorad Hanzer Ruža Ibrahimpašić Ahmed Jakupović Hilmija Jeftić Rajko Kalember Branko Karabašić Hidajet Knežević Nikola Koprivica Jagoš Kozarčanin Esad Kulenović Hidajet Leskur Jasna Mehmedagić Sadeta Mićunović Slobodan Mrkšić Milovan Pantović Pavle Prpoš Obrad Radulović Dragiša Sandalj Mirjana Sarajlić Muhamed Seferović Ratib Stogov Petar Stoj a no vić Branislava Suši ć Asim Šerić Nedžad

J,

..... -•. ;~

"

1953/54. godina Alić

Ismet Adila Babić Harija

Avdagi ć

280

~

1955/56. godina Ant o nijević Nada Avd agić Naila Babić Nadija Babić Sunita Banjac Milena Bereta Zdravko Bešić Fahrudin Bogović Vojna Crnalić Džehva , Crnić Drenka Čačić Josip Čeleustka Vesna Čulina Matija Davidović Bosa Dorocić Zemira Đukić Joka Filipović Džemila Hadžiahmetović Said Herceg Dragutin Jurić Josipa Kecman Petar Kolonić Bahrija . :f. Komlenović Vera Kondić Milka K o rić Husein Lukić Mira Majkić Vid Marjanović Predrag Marojević Vlado Matijaš Đoko Matijaš Milutin Miljuš Radojka Pa ša lić Dževad Radanović Radomir Radmilović Špiro Romić Mirjana Selim begović Aziz Selimović Bajro Skočibušić Zdenka Stevanović Obrad Šiljegović Jovan Šobot Danica Tabaković Bekir Tadić Ana Tadić Dragoljub Todorović Dragutin Torbica Simo Vehabović Selma Vujović Milan Zec Marjan Živković Pero 1956/57. godina Abramović

Nada Dragan Ant o nijević Draga n Aničić

.-

.'.

<;:iganović Slavko Cupurdija Radmila Čačić Adela Čanić Nijaz Čavdar Nermina Došen Mirjana Drinčić Joso Đukić Miroslav Gazibara Izeta Habibović Zekija Hadžalić Asija Hodžić Mesud Iskra Ivana Jelisavac Nedeljko Jović Rade Karlaš Vid Kondić Radmilo Kos Milan Kragulj Ranko Maksimović Branko Marčetić Milka Marjanović Franciska Marjanović Natalija Matijaš Dragica Milanović Jovica Mirković Bosiljka Obradović Radomir Radetić Radmila Radošević Petar Rodić Borivoj Roknić Milka Saničanin Milenko Sarajlić Mina Sarić Hrvoje Sarić Svetozar Sedić Nijaz Skorupan Himzo Smailagić Mesud Sokočević Sakib Stakić Rajko Stogov Antolij Stojanović Dragan Stojić Borislav Štimac Ružica Tadić Bogdan Timarac Božidar Topić Vlado Trkulja Radmila Vuksan Siniša Zdjelar Vladimir Zec Štefica Zrilić Slobodan

1960/61. godina Babić

Melita Petar Cikota Sead Crnčević Nezir Crnojević Jovanka Ćurić Muhamed Čačić Helena Čičak Blaženka Carević

Čekić Ćazim

282

Čepić Nedeljko Čordić Faruka

-,

Gazibara Mirza Grbić Mladen Habibović Fikret Hošić Safija Ilinčić Dušan Ivanovski Dubravka Jurista Marusja Jurković Slavica Kadić Bojana Kecman Rajko Kerić Ratomir Kovačević Dušan Kremenović Čedomir Kurtagić

Suad Ljiljana Mujagić Devleta Munjiza Simo PotočnTak Branko Selim begović Emina Stojanović Simo Stojić Dragan Sušić Ziiad Škapur Sekib Šobot Drago Tišma Ratomir Travica Luka Trkulja Nada Vujasinović Branislava Vujasinović Sreten Vuksan Vera Zahirović Muhidin Zakošek Krunoslav Miletić

, '.,

'i.;-',

Poljak Vera Pušac Ranko Sarić Anton Sarić Ivan Sarić Silvester Srdić Slavojka Stakić Olga Stojaković Vera Travančić Fikret Zec Adolf 1962163. godina Babić

Branko Arif Balvanović Katica Banović Slavko Beširević Midhad Brandić Velid Briševac Ante Ćorić Milka Čavić Mirko Dobraš Ranko Došen Slavko Dragaš Stojan Đordević Slobodanka Džafić Vehbija Ivanković Petar Kapetanović Enisa Komljenović Mijo Končar Branko Koruga Miloš Krivić Mustafa Kulenović Mensur Ličanin Živomir Bahtijaragić

MahićNamik

1961162. godina

Matanović

Gavranović

Anton Nedeljko Medić Mina Milinić Mile Miljević Ljiljana Mirković Radmila Petrinović Zdenko Rodić Dragan Slavnić Božana Srdić Rajko Torbica Drena Umičević Rajko Vučković Drago Zahirović Safet

Hadžipašić

Zrilić Đuro

Adamčić

Marta Alijagić Hajrudin Anić Boro Babić Hasa Banović Risto Bucalo Janko Cerić Kemal Čaušević Adem Čekić Hazim Dejanović Đorde Draganović Dukić

Aziza

Sveto

Ranko Azemina Husić Mevlida Ivančan Ivanka Jordan Vera Jurišić Marko Kević Mustafa Kličić Ibrahim Kočanović Vejsil Kolonić Đemal

Kos Petar Mahmuljin Sulejman Marjanović Ostoja Matić Marija Muzgonja Dosta

Matić

1963/64. godina Alajbegović Mesud Arnautović Fehim Babić Emir Banović J ovan Baltić Dušan Biščević Husein Crnkić Husein Čanić Zijad Černjevski Stanislav Ećim Jovo Ekert Branko

Ekinović

Asim Safija Hamulić Zaim Hrnić Smail Ilić Slobodanka Joveš Ratko Jukić Radovan Jukić Rajko Kadić Jovan Kapetanović Edina Kapetanović Murisa Kantar Miroslav Klipa Mirjana Kovačević Bogdan Krivić Borivoj Lačman Dragomir Mahmuljin Osman Milašinović Milan Milovac Radana Marčić Nedeljka Mlakar Dragan Mulalić Safet Muranović Sulejman

,.:

Cerić

Hadžalić

Dragojević

Nikolić

Novković

1964/65. godina Alagić

Muhamed Senaj Alajbegović Tahira Andrijević Nada Bajić Božidar Barović Nebojša Baškot Nikola Batoz Tatjana Beglerbegović Ibrahim Beširević Esad Bojanović Milutin Borojević Anka Brdar Simo Burazerović Mehmed Alajbegović

Slavojka Nada Đorđević Vojna Đurić Branka Femić Angelina Grahovac Slobodan Hadžiahmetović Sadeta Husedžinović Numan Jordan Julija~a Kapetanović Camka Karanović Slobodanka Komarević Asima Konjovod Dinko Kovačević Dušan Krčmar Dragica Maleš Nada Marčetić Milka Marić Ante Marjanović Mira Medić Biljana , Mentus Slavko Milinković Živana Muhić Sejfo Mužinić Majda Nikezić Zvonimir Novaković Dragoje Orešković Stipe Ostojić Radoslav Panić Milan Paraš Nada Radošević Mirjana Rakonca Mira Rešić Mirsad Rizvić Amira Sarić Ankica Selim begović Senada Simatović Slobodan Slavnić Mirjana Smajilagić Alija Stanković Miroslav Stegić Stojan Stojaković Nada Stojaković Vojislav Suljanović Bakira Škapur Sabah eta Škondrić Nevenka Šteković Slobodan Talundžić Asima Todorov Marija .;';i Topić Stana Trkulja Gordana Vukić Mile Zaimović Emira Žeželj Čedo Dujmušić

MutićMile

Mirjana Nedeljka Ordagić Bakir Pačariz Obrad Perhač Slavko Petronijević Mihajlo Ramić Hamdija Rešić Asim Rešić Hašim Rizvić Azra Srdić Spomenka Stogov Vitomir Sušić Emir Sušić Fetah Šobot Olgica Šulić Ferid Turnšek Miroslav Vehabović Mirza Vila Dara Vračar Ljubomir Zdjelar Ljubomir Zukanović Hajrudin

Dževad

Ćulibrk Radojka Čikotić Sulejman Čulina Slavko

".j,

}..te

1965/66. godina Alić Azra Antonijević Nebojša Antunović Branko

Balaban Slobodan Balić Smail Banović Branko Becner Zdenko Bijelić Mira Biaha Tomislav Došen Vera Husić Mediha >' Huskić Emir Ivanovski Mihajlo Janković Nada Kapetanović Hakija Karić Asim Katana Savka Končar Jelena Kondić Ljiljana Konjević Nidhad K ragu lj Zora Krčkovski Vladimir Kunić Dragica Majkić Mirko Memić Izeta Milosavljević Radovan Mirković Ljubica Munjiza Dragica Murselović Muharem Orlovac Ljerka Pejaković Drago Pilipović Zdravko Radaslić Selima Rizvić Mufida Rodić Mira Savić Mirko Slavnić Momčilo

Srdić

Slobodanka Dragutin Šurlan Mihajlo Tomić Mladen Topić Zora TubinMile Vasić Dušanka Vila Radojka Vokić Branko Vračar Slobodan Vučen Dušan Vukobrat Nikola Stojanović

>J-{

1966/67. godina Ljiljana Adžić Stevo Alijagić Ismet Bajramović Amira Bajramović Mirsad Balaban Dušanka Balaban Mira Balaban Rajko Balvanović Stanko Bašić Petar Batoz Vladimir Becner Zoran Beširević Emira Bikarević Nevenka Brandić Fehim Adamović

283

Burazerović

Šehić Enisa

Mijić

Cerić

Tadić

Slobodan Tanović Goran Todorović Mile

Milanović Ljiljana Milošević Vikica

Vlačina Đurađ

Mršić

Smail Mensur Crnalić Mehmed Crnalić Munira Crni brnja Rajko Čavlović Marija Čelica Savo ČUbra Mara Ćetković Andrija Ć o rali ć Emir Ćoralić Emira Despot Radmila Dobrijević Nada Dračić Hasan Džafić Mladen Đukanović Gordana Eremić Božidar Fetibegović Emina Gavranović Slavica Glumac Milka Grabovica Nedeljko Gr.bić Božo Hamzić Abaz Hamzić Bahrija Hamzić Enver Hodžić Edina Horozović Jasminka Horvat Gordana Jelisavac Slobodan Josić Štefo Jukić Gordana Jukić Milan Kapetanović Suad Karalić I van Kaurin Dragomir Kecman Mirko Končar Milan Kondić Mirjana Konjević Mirsad Kostić Milenko Kovačević Besima Mandić Vesna Manojlović Dušan Matić Anka Matijaš Dušanka Milaković Nedeljko Milinković Zdenko Milinović Slobodanka Miodragović Radana Mršić Mira Mujakić Fikret Mujakić Muhamed Pavić Marko Pejić Ruža Protić Milica Puhalić Boja Radiši ć Marko Rendi ć Veselina R os i ć Svetozar Stj e panović Milenko Stoj a nčić Sveto Su š ić Edin Sušić Safet Šarić Berta

284

Milena

Mlinarević

Gavro Radomir Mujačić Sajma Muranović Fuad

Vojniković

Edina Mile Vukota Dušan Žerić Hajrudin Vručinić

MusićRazim

Zoran Enes Pašić Enver Pavić Miroslav Pejaković Antonija Popić Dušanka Radivojac Milenko Radovanović Branislava Radulović Radomir Rašić Branka Redžić Husejin Rešić Azra Rešić Ismet Rizvić Zemira Rodić Dragoja Rosić Predrag Savliković Fadila Sekulić Angelina Sikirić Alija Simatović Gina Sinanović Alija Smajilagić Asima Softić Elvir Stanić Boro Stupar Mile Suljanović Sead Šehić Edina Škapur Neđmija Topolić Spomenka Trebovac Mićo Vrabec Josip Vujasinović Milan Vukojević Mirjana Zec Slobodan Zorić Branko Zrilić Ranko Novaković

Pašalić

1967/68. godina Aćimović

Milosava Sreto Adamović Nevenka Aleksić Vitomir Andžić Obrad Babić Vukašin Bajramović Medžid Balaban Milorad Bašić Mirsad Beglerbegović Suada Brdar Radivoj Čačić Zlata Čičak Miroslav Čirkinagić Amira Čulić Mirjana Čulina Zvonko

Aćimović

DobrijevićNada

i, , -

Dragojević

" ', "

\

-

"

Slavomir Đukanović Slavko Egić Nevenka Ejupović Said Gajić Mirko Glamočanin Mirko Gojić Vladimir Gotvald Marijan Grbić Božo Hadžalić Hakija Hajduković Jagoda Hudeček Judita Iglić Zvonimir lkanović Mirsada Ivšinović Božidar Jojić Marija Jurkić Marinka Kapetanović Namka Knežević Sava Kolonić Murisa Kondić Radmila Kovačević Zlatija Kos Dušanka Krčmar Veselko Krkić Šefik Lovrić Zvonko Lukić Slobodan Macura Jelena Madžar Dušan Majstorović Mile Malbašić Milan Mandić Mira Marić Boško Marjanović Nenad Mihić Janez

'\

1968/69. godina Ademović Beata Ališić Tidža Bahtijarević Ibrahim Balaban Dragan Banović Slava Banjac Mladen Bećirević Mirza Borojević Milena Crnić Zorka Crnkić Ešef Čoralić Hajrudin Daljević Slavko Dejanović Miodrag Došen Boško Džafić Atif Džonlagić Suljo Egić Vlado

Femić

KrkićMirza

Krunić

Milka Milan Kurtović Dževad Lečak Slavko Lučar Drago Lukač Jagoda Marčetić Manojlo Marinović Stana Marković Radenko Mandić Radovan Milošević Ivan Nanovski Mihajlo Panić Gospa Pašagić Esma Petrovski Trajko Popović Mileva Protić Ljubinka Radišić Ratko Radulović Vlade Rašić Dragica Rešić Emira Rivić Antonija Rizvić Saliha Sarić Nikola Sarić Paula Sivac Nusreta STedić Vera Stupar Dragica Stupar Mira Sušić Aida Šteković Milka Vitosić Zagorka Vlasenko Mirko Vučićević Slobodan Vučković Mioljka Zgonjanin Dušan Zrilić Ratko

Kunić

'." f

l

rl. ~'

•

Gordana Tatjana Alijagić Fadil Arnautović Fatima Avdagić Hilmija Banjac Nevenka

Adamović

Mehmed Nihad Šarac Jovanka Ševa Gordan Šipka Milorad Tihostup Gina Todorović Vladimir Tomić Vesna Veselinović Borislava Vlačina Duško Vučenović Svetlana Vukić Biljana Zahirović Emira Zmijanjac Gordana Zrilić Tomislav Žeželj Ranko Suljanović

Kovačević

>

....

, -' ,

1970171. godina .< ' Biščević Senada Brdar Dragan Burazorović Divna Cepić Emir '. Crnalić Muharem '" Crnkić Sabiha Crnogorac Drago C;:ulić Ilija ) Cupurdija Milka Deretić Miodrag Drakulić Nada Džafić Danijal Džonlagić Jasminka Femić Brankica Glamočanin Ljubica Gojić Mirko t Hajnal Jasminka Hamulić Fadil Horozić Amir Hudeček Božidar Kadirić Kemal Kolonić Mirzeta Končarević Milkica Kondić Dragiša Kovrlija Mirjana Kragulj Ljiljana Kristović Slavko Kriška Milan Kosić Milenko Latinović Žarko Lemeš Jasminka Libovac Muharem Marčetić Nada Protić Mira Ramić Raza Rujević Drena Sadiković Rajfa Sredić Dubravka Subotić Vinka ~ :~.~,y ~-: Topić Mirko Valentić Zvonimir Vejinović Radana Vučenović Gordana Vukmir Dragica Zazarin Krešimir -~

Kovačević

Mladen Nada Knežević Dara Kragulj Mirjana Krčkovski Sonja Krkić Midhat . .':' Kulenović Emir Kulenović Fahrudin KutleŠ3 Antonija Lukaš Nikola Marjanović Milada Marrnat Draško Metlić Mileva Mihić Marija Palić Vjekoslava Pamučina Drenka Pašalija Jovanka Pejaković Petar Pejić Dušanka Pelak Ismet Popović Rada Radić Dušan Rešić Jasminka Rešić Mirzet Rizvić Sifeta Ružičić Željko Selman Mahmut Simatović Radmila Smajilović Enes Srdić Mira Stojanović Miroslav

)

, '.

Končar Đuro

1969170. godina Adamović

Subašić

Bešir Milorad Beširević Emira Bjelić Milka Brdar Branko Brkić Emira Bucalo Milan Cerić Razija Crnalić Meliha Džihić Abdulah Džolić Hatemina Đaković Olga Đudurović Mladenko Đukanović Milena Đukanović Milenko Fetibegović Fadila Gavranović Nediljko Gnjatić Nada Gnjatović Drenka .;; Gnjatovis Đurađ Ibrišević Zana Ibrišimović Nihad Jelisavac Zorica Jokić Zorka Kajtaz Gordana Kapetanović Jasmina Karabegović Šerif Karlica Branko Kaurin Branko Kavazović Ahmed Kecman Brane Kecman Zoran Kolonić Osman

Nataša Idriz Gavranović Mato Gavranović Slavko Glušac Miroslav Grahovac Mladen Hasanagić Emira Henić Božidarka Husedžinović Besim Joksimović Miodrag Jurkić Slavica Kapetanović Lejla Kapetanović Minka Katana Rade Kitonjić Dragoljub Komljenović Kata Komljenović Zvonko Forić

-~

/

285

,

[,

I i

Zec Miodrag Zorić Borislav

1971172. godina Arnautović

Dragan

Babić Živana Bajramović

Mersid

BajrićAdem Balić

l: I

Goran Baltić Gordana Banović Neven Banjac Zora Beglerbegović Midhad Borojević Miroslav Cerić Mensura Cikota Nadija Čačić Vesna Čukić Ljiljana Daić Hermina Dragosavijević Živko Fazlić Fehim Gajić Gordana Gajić Marija Gajić Radmila Garibović Mirsad Gotvald Vjekoslav Hajduković Slavica Hasić-Kulašić Nisveta Javor Ivanka Kečan Dragojla Kindij Anemari Komarević Dunja Komljenović Ana Koščica Vukosava Kovačević Amila Kovačević Radmila Kulenović Hamdija Kulenović Mensura Kovrlija Slavica Madžar Stevo Mandić Slobodan Marčetić Branislavka Marin Drena Marjanović Zdravko Matanović Irena Matijaš Draško Medić Spomenka Mičić Bernarda Milinov Sava Musagić Ismet

! ' ~;

Pašalija Rajko Petrović Milanko Pilipović Milorad Pržar Slobodan Radić Ljubica Rauš Spomenka Selman Edina Sever Irena Sikirić Ferid Simić Radmila Srdić Radenko Stojančić Draže

286

.. :. ,

':,'

l,

OručAvdo '"

~<

Stojančić

Končar

Stojanović

Kondić

Ilija Olivera Korić Zlatan Krajina Emira Lemeš Nadan Marjan ović Ljiljana Menković Senada Mešić Aleksandra

Rada Mišo Stupar Božana Sušić Edina Šerić Fadil Šik man Milan Tadžić Esad Tankosić N ada Tomić Gordana Topić Ranko Veselinović Vesna Vračar Stojanka Vuičić Milena Vojniković Ekrem Vujnović Olga Bejić Marijan

.J

1972173. godina Abdulić Emir Ališić Rukija Antić Slobodan Banović Mirjana Bašić Nermin Bašić Zoran Baštinac Miro Becner Snežana Begić Ankica Biščević Zinajda Blažević Dragica Bogdanović Vesna ',/' Borojević Željko Brandić Sead Brkić Mirko Bujić Milutin Cerić Alma Crnalić Jusuf Ćorić Slavica Ćurak Seada Delić Sadika Dišijen Nađa Dizdarević N ada Došen Mirjana Duduković Vladimir Đurić Branka Erceg Gordana Femić Branimir Gavranović Milena Grbavac ./tn-an GrubiĆ Karanfila Hadžić Husnija Hodžić Irfan Hrnić Jasminka Ilić Milenko Jelisavac Milenko Josić Kata Josić Mirjana Kadić Irfan Kecman Ljiljana Kecman Rajko Kečan Gorda na Kogej Zvonko Kojić Tomislav Kolar Goran

MešićSamka MešićSead

Dušan Vesna Mirković Boro Mrda Gospova Munjiza Nikica Mušić Renata Mutić Dragoljub Omanović Enes Pašalić Adnan Popović Dragan Puzavac Gordana Račetović Zvonimir Rivić Zora Seferović Mirsad Sekulić Savka Selim begović Almira Selimbegović Azra Semenić Azema Srdić Ljerka Stanić Milorad Subašić Dursum Šmitran Rajko Šukalo Snežana Tatarević Mirzet Terzić Senadin Terzić Senita Tomić Dragica Tubin Stevan Vrhovac Ranka Vučeta Nada Zec Draško Zec Vesna Zec Zvonimir Mijatović

Milovanović

X

{J

1973174. godina Hajrudin Babić Dragana Babić Jadranka Balaban Stojanka Bašić Gina Bećirbegović Murisa Bešlagić Sead Bikarević Stojanka Boban Antonija Bokan Dobrila Bukvić Mira Burazorović Dijana Cerić Muharem Cipranić Hata Dabek Vera Dakić Milena Davidović Danica Davidović Gordana Alagić

-"

l c,

DelkićAida

Despotović

Drago Radmila Džafić Fatima Đukić Jadranka Đukić Milan Elenkov Goran Filipović Saud Galonja Zvonko Gavrilović Nevena Grbac Slavenka Grbić Slavica Grozdanić Enes Habibović Murisa Hodžić Diana Hrvaćanin Milojica Jujić Midhat Kantar Branislav Kapić Umih ana Kaurin Milorad Knežević Dubravka Knežević Dušan Kobas Snježana Koban Vesna Kolonić Elvira Kolundžija Slobodanka Kondić Rada Kostić Branka Kostić Svijetlana Kovačević Azra Kovačević Sveto Levnajić Milica Lukić Radmilo Marčetić Milena Maričić Nedeljko Matana Melanka Menković Vesna Drljača

.,1,

', .

"

MešićSenad Mijić

Ranko Snježana Milašinović Radmila Ostojić Roman Ostojić Zdravko Pašalić Aida Perhoč Blaženka Popović Vesna Pralica Miodrag Pucar Gordana Radanović Brankica Radić Gospava Ramić Midhat Ramić Šefik Redžić Jasmin Rizvić Zlatan RomarIčuk Jasna Rosić Dragojla Sarajlić Senad Sarić Vesna Semiz Zoran Simić Gordana Sločuk Marica Stipančić Tatjana Stojančić Drena Milanović

-,.. -, ~

..., ~

,",

,, ;.. Došen Drena Đaković Snježana Grgić Zdenka Grubić Jasna Hadžiahmetović AIdina Hodak Vesna Horozović Enis Hodžić Dilista Hodžić Emira Hrvat Katica Hudina Jadranka J anković Goran J ašaragić Amira Kapetanović Mirzeta Klinčić Milena Klinčić Mladen Kolar Branka Komarević Ludbenka Komljenović Marijana Konjević Snježana Korić Aida Kurbegović Nisfet '.J Lazarević Ranko ::.. : Lukić Brana 1 Macanović Ljubo Malbašić Biljana Mandić Mile Marčetić Branka Marjanović Vinka Mašić Sead Menković Armin M~nković lsak Milojica Mirjana Mirković Nikica Mlađenović Duška Mujkanović Senad Mutić Milena Nikolić Vesna Omanović Nanka Papeš Jadranka Paspalj Slavica Pijak Ivica Plemić Trivo

Puhalić Đurađ Puzigaća

Branka Dragan Radivojac Milena Resanović Slavica Rizvić Adnan Rizvić Dijana Rodić Dragutin Rodić Jela Rodić Mišo Sarajlić Moira Savić Biljana Selman Faik Selman Senad Sikora Željko Skeja Mile Srdić bubravka Stanojević Vladimir Stegić Mil(lTad Stupar Draginja Šikman Milena

Radetić

288

"

,

I

Šurlan Nada Asmir Tomić Mario Topić Branka Vasiljević Vera Vignjević Slobodan Virag Marina Vokić Milena Vučen Anka Vučićević Dobrila Vukoje Goran Vuković Rada Vulin Diana Zahirović Enes ~{ Zenkić Esad Zloh Jasna Žeželj Nada Žujić Radmila Tatarević

'.~

'.'. '

.

. "'! :

1976/77. godina Adžić

Dragan Asmir .. Alimanović Novo Ališić Sead Aničić Goran Arnautović Dragica Arnautović Jasminka Babić Boro Babić Draško Babić Sonja Bajić Slavica Bajić Staško Balaban Adrijana Basrak Zoran Bašić Nevad Batoz Jasminka Bitoz Slobodanka Begić Zdenka Bešić Sajma Bjelajac Višnja Bojanić Mileva Bojanić Slavica Bukva Vesna Cerić !feta Cerić Kemal Došen Goran Duduković Nela .·r Đukelić Slavica Fazlić Enes Gamulin Vitarnja Lee GlangRia Gojanović Vera Gotvald Silvija Grbić Stanka ." GrubiĆ Svjetlana Habibović Ifeta Hajnal Nikica Hrnjak Branko Alić

,. ',

.•.. :'.,

,

'o

JaklIp o vi l' Dijaz Jank9vić

.

'l

--::;

'>

..•..

Mladen Janjić Nada Josić Miron Kararić Fatima "'~~:~' "

'

Karlica Gordana Kecman Dušica Kečan Mladen Kerić Osman Knežević Dragan Knežević Ljiljana Kobas Branislava Koban Vladimir Kolonić Nasiha Komljenović Mirjana Konjević Senad Kos Gordana Kos Zoran Kovačević Živko Kragulj Dragana Kragulj Gordana Kubat Milan Kukurik Milica Kulenović Asmir Kulenović Zvjezdana Kuridža Milan Kuzmanović Zdravka Lubovac Ismeta Lukić Mladen Marjanović Dušanka Marjanović Rajko Mazalić Dijana Milašinović Lovorka Milinić Gordana Milojica Dušica Milojica Milena Mrkela Nada Mrkela Snežana Mudrovčić Jana Mujagić Azra Muranović Asmir Mutić Radmila Muzgonja Slobodanka Nenadić Gordana Nišević Borislav Papić Jadranka Papić Nenad Pavičić Vojo Pavić Zoran Pekija Milenko Pekija Miroslava Petković Mileva Petković Željko Plemić Milenko Plemić Milovan Potrović Milena Purić Slaven Puzigaća Gordana Radić Draško Rajlić Milenko Rakonca Dragan Ramić Zlatan Reljić Gorana Rosić Bogdana Rosić Mladena Rujević Dubravka Rukavina Zoran Savanović Dragan

Selimović

Nihad Semen ić Asim Smiljanić Milena Sredić Svjetlana Stojnić Slavica Strehaljuk Vera Striković Ermin Šćepanović Snježana Šprajcer Ana Šujica Dijana Šumić Zekija Terzić Mina Tešinić Vera Tokmadžić Milka Torbica Božana Vasić Mirjana Vejinović Miroslav Vlači na Branka Vojnović Duško Vranješ Branka Vujašin Milica Vujičić Vlado Vujinović Dragan Vukić Radenko Vuković Naša Vuković Radenko Vuković Vlado Zec Dubravka Zgonjanin Željko

1977/78. godina Ajduković Slavica Ajkić Senada Alagić Derviš Bajić Zvjezdan Balaban Slobodanka Banović Predrag Banović Radenko Banjac Branko Banjac Mara Baroš Zoran Bartoš Marica Batoz Dubravka Bećirbegović Enes Biogradlija Nafija Bjeljac Ljubica Blažević Azra BogosavJjević Snežana Brakus Jasna Brletić Željko Cerić Admira Cikota Erna Dakić Milanka Daljević Radana Dandić Snežana Desnica Slavica Draganović Elzin Duratović Dijana Džebrić Zdravko Đukelić Mirko Forić Nihad Gašić Nebojša Gavrilović Drena

Sarajlić

Jasminka Sikirić Muharema Smailović Snješko Stijepić Radana Stupar Stoja Sučević Slavka Suljanović Medina Šehić Sakib Šikman Mićo Šiljegović Radana Šipka Zdravko Škondrić Željko Šmitran Alma ŠObot Neboiša Šuri an Slavi'ca Talić Elvedin

Grabić

/

.

' -

Enisa Gruban Marina Grujičić Nada Hadžimusić Indira Henić Ibrahim Hodžić Genijo Izetagić Muamer Jakica Mirjana jakovljević Goran J akupović Senada Janković Brankica Jović Gordana Kapetanović Belma Karahodžić Said K ar arić Mirsad Kasalović Radenko Knežević Marina Kolarik Mirjana Komar Zoran Komljenović Milan Kuduzović Beisa Kunić Draško Kunić Goran Kusuran Mensur Latinović Milanka Lekanić Slavica Lemeš Svjetlana Marjanović Biljana Marjanović Rada Matijaš Tihomir Memić Merima Mijić Sanda Mikanović Darko Milanović Biljana Miloica Duško Miodrag Radmila Miodragović Ljiljana Miodragović Mirjana Mireeki Petar Mustrić Nedžad Mrđa Ljiljana Mršić Bogdan

,

Tatić Anđa Tevanović

-

19PRIJEDORSKA GIMNAZIJA 1921 , -1981.

: ir"·

·;, t

-j -

i}

- ,~

·;",i. ,TT'

Topić

/

.

,

Mršić Ta~ana

Munjiza eljko Muratagić Elvira Mutić Ranka Novaković Dubravka Oljača Stak a Ostojić Branka Pašagić Suvad Perković Frano Pilipović Milena Plavšić Rajko Pranić Kata Predić Vesna Predojević Ljilja Pupavac Ljiljana Puškar Mehmed Puzigaća Dubravka Radanović Milosavka Radišić Drena Radojević Marinko Redžić Ajdin

Gordana Biljana Topić Božana Vasiljević Slavica Vavrek Zoran Vencelj Vera Veselinović Snežana Veselinović Svjetlana Vidačković Goran Vikalo Zoran Vojvodić Boro Vujčić Ljiljana Vukić Draginja Zahirović Muhamed Zarvanjski Ljiljana Zec Dušanka Zec Vlasta Zgonjanin Mira Zorn bra Vesna Zorić Branislav Zrilić Mario žerić Velid

':;

:. ' .,

1978/79. godina Adamović Jugoslav Adamović Zoran Adženović Jasminka Alić Sabina A vd agić Alma Avdagić Damira Avdagić Nermina Avdagić Senadin Babić Duško Babić Jovica Babić Sanimir Bahtijaragić Saud Bajić Radmila Banjanin Jadranka Becner Marijana Bećirbegović Emira Bešir Magdalena Bjelić Vesna Blažević Jasminka Blažević Sakib Brdar Dragoljub Brezičanin Draško

.~' ~

j

-t

:','.

\-.;.

:. '

~~!

/

• 289

Kučković Emira Kukavica Zdenka Kurbegović Hikmet Lakić Nenad Marčctić Lazo Mariči~ Živana Marin Milanka Marin Radojka Matić Mirjana Mazalić Dragana Mešanović Zikret Milaković Ranko Milutinović Janko Mršić Dragomir Muhić Elvedina

Bucalo Snježana Mugdin Cerić Emir Cerić Ermina Cerić Jasmin Crn alić Azra Čaušević Snežana Čehić Semir Dautović Mehmed Davidović Dubravko Delić Edina Delkić Danana Delkić Emira Delkić Rezija Dimić Mladen Došen Mirjana Došen Stanka Dragačević Biljana Džafić Ermin Džihić Sebiha Dajić Miroslav Dulkić Zlatko Đuri':' Vojkan Egić Borka Fikić I1ijas Gaković Milena Gavranović Biljana Gavranović Marjana Cepić

~,)

Muranović Murić

Senada Ismet

MušićSenka Muzička

Damir Enes Nišević Sanja Nović Goran Obradović Nada Panić Predrag Papak Draško Pavković Spomenka Peca lj Dubravka Pecalj Milada PecaJj'Nada . Pecalj Rada Petrović' Jasminka . '''.Ji Popović Goran Popović Slavica Pralica Dragan Predić Momir Puda Biljana Muzurović

ErgićJosip Hajrić

290

Dinka Jelena Tomičić Nebojša "." Topić Dragan Topić Goran Topić Zorica Topola Dubravka Torbica Željko Vlačina Slavica "0 Vojniković Zinka Vokić Marijana Vučenović Rade Vučićević Slobodanka Vučković Draško Vujković Stanko Vukota Dobrica Vuković Danka Vuković Milica Vuković Ranko ~orić Stojanka Zagi Hedviga Timčišin

MuhićNijaz

Habibović

Zemira Emir Hamulić Emir H~medović Zlatko Hasanagić Asima Hodžić Emir Hodžić Hikmeta Hodžić Munevera Hodžić Nadira Hrunjak Branka Jakupović Atif J andrić Milan Jarić Nikola latić Milena Jazić Ljubinka Jogić Nura Jordan Blaženka Jovičić Gordana Kadirić Elvedin Kadirić Nedim Kantar Željko Karlica Mirjana Klinko Erža Kodžić Fikra Kolonić Amira Kolonić Muris Kolonić Neira Komljenović Dragan Konjević Mirsada Kos Jelena Kotur Goran Ko vačev ić Jasminka Kovrlija Mirjana Kreča Zo rica Krnjaić Milorad

Tatarević

.. ',

1979/80, godina

Purić Čedna

-

Raković

Nenad Amira Rosić Drena Sadžak Mirko Sarajlić Nead Savić Tatjana Selim begović Vesna Spahić Ago Sred ić Slavica Stegić Slavica Stojaković Bosa Stojanović Biljana Stoj a nović Edita Stojanović Marijana Stojančić Zoran Stojnić Zoran Stupar Dubravka Suljanović Rufad Šarić Emina Šiša rica Draženka Škorić Aleksandar Šobot Slavica Šormaz Slobodanka Špirić Radana Štrbac Božana Tankosić Mirjana Rizvić

"

Ademi Adil Aleksić Mira Aničić Vlatka Antov Biljana Arslanović Senad Bajić Spomenka Balaban Dragoslav Balaban Slavica Bartoš Petar B ešić Dubravko Bilbija Gordana Bilb~ Milena Biščević Adnan Bojanović Miro Božiček Vesna Brdar Predrag Bursać Boško Buvač Željko Čanić Edina Čaušević Nedad Čeko Duško Čir kić Emir Ćurt Zehra Dakić Persa Davidović Vera Despotović Slavica Ditkun Mirjana Dizdarević Nedžad Dobrovotski Goran Draganović Hilmija Duračak Emina Elkaz Senada Eroz Nedeljka Gagić Ljiljana Garibović Amir Gavranović Ljiljana Gavrilović Lazo Glamočak Dževad Gnjatović Marinko Gnjatović Zorica

. Gotvald Ivan Draško Grbić Milan Grozdanić Jasmin Grozdanić Mirzet Gruban Gina Hadžiahmetović Azra Hadžić Amra Hadžić Fehima Hodžić Kemal Hasanagić Nermina Ilijašević Tihomir Imširović Zijad Islamović Aida Jakupović Edina Josić Ivanka Jovanić Gordana Kadić Nedžad Kadirić Admir Kadirić Mirzeta Kapetanović Alma Kapetanović Selma Karanović Dijana Kecman Mirjana Kečan Branko Kljunić Nasution Knežević Ljubica Komljenović Zlatko Kordić Ivica Kos Miodrag Kostadinović Tatjana Krnetić Mirko Kuduzović Alija Kuk Valentin Kukavica Katarina Ličanin Duška Lukić Branko Madžar Mladen Majstorović Josip Malbašić Mladen Mandić Biljana Marčeta Ankica Marčuk Zoran '\ Marić Rajko Marin Milenko

Marjanović

.(;:

Grbić

Vitomir Zoran Matijaš Ljiljana Matijaš Milada Mehadžić Mahmut Mihić Snežana Milanković Radoslav Milašinović Slavica Milašinović Tanja Milinović Rada Milivojčević Dragana Milosavljević Igor Miljatović Predrag Mrđa Mirjana Muhić Elvedin Mujagić Saima Mujkanović Nijaz Nasić Mehmed Nićetin Lidija Nišević Jadranka Nišević Milan Novaković Snježana Okanović Azra Oklopčić Azedin Osirnik Danko Ostojić Dragan Pekija Biljana Pelak Izet Piljić Mirjana ~-" Puđa Dobrila Račić Zorica Radić Vlado Raković Zoran Marjanović

~ .1

'. ~

Ramić

Indira Milan Rešić Zinaida Rosić Dajana Rosić Ranko Ružičić Ankica Sadiković Maida Reljić

Sadžak Ilija Sadžak Mladenko Savić Svjetlana Sikora Zoran

Slijepac Ljiljana Slijepčević Zorana Sokolić Zoran Sredić Stevica Stakić Milomir Stakić Mira Stegić Biljana Stjepanović Kamenko Stojanović Milenko Surtov Ranko Sušić Neđad

Šabić Zorka Šćepanović Biljana Šćepanović Dragana Škundrić Jovan

Šobot Drago ~prajcer Vesna Stulić Mira Talić Esad Talić Fahrudin Tatarević Tihomir Topić Dijana Torbica Snježana Turudija Branka Turudija Mladen Vajler Robert Varmaz Zinajda Vasić Nenad Velić Refad Veselinović Milica Veselinović Željko Vokić Mladen Vrabić Ivanka Vranješ Željka Vučićević Predrag Vučković Milan Vučković Slavica Vujinović Milica Vukadinović Vesna Vuković Branislava Zelenkić Muhamed Zorić Snježana Zrnić Rajka Žabić Vesna Žujić Gordana .-/

UČENICI TRIJU POSLJEDNJIH GENERACIJA

GIMNAZIJSKOG OBRAZOVANJA ŠKOLSKE 1980/81. GODINE

Ila Briševac Slavica Emir Crnkić Meliha Čehajić Amira Hajduković Vanja Crnalić

Hamzić

Samira Aida Hrnjak Željko Ivanković Nada J anković Ljuban Jelisavac Jadranka Jordan Sanja Harambašić

Karabašić

Samir Sanja Kmeta Gordana Kukić Marina Lovrić Miroslav Majkić Jadranka Markić Branka Knjeginjić

291;..

Hamulić

Indira Zlata Kahrimanović Haris Kekić Slobodan Kolonić Meliha Kovačević Snježana Marčetić Miladinka Marin Sanda Matijaš Milanka Mehmedović Senada Milaković Branko

Milanović Nenad Milić Vladimir

Sanja Milijana Radović Goran Rakonca Biljana Stojaković Snježana Stojanović Snježana Stojanović Božo Stojnić Olivera Torbica Ljiljana Vujković Milena Vučković Branislav Papić

Radaković

Mui;)dži~' Mujagić

[mir Adnan

Goran Milanka Pjanić Ajka Pralica Dijana Reljić Rajko

Pejić

Petrić

,,~ ; ~

IIb Bahtijaragić

Jasmina Bera Rada Bursać Dijana Ćirić Snježana Ćurak Nerzuk Dedić Reuf Draganović Almir Duračak Senad Džafić Samir Grabež Smiljana Gruban Marko Jakšić Drena Jakupović Fatima Jojić Zorica Jusufagić Amir Kerenović Sabina Kos Vinko Mandić Milena Marčetić Olbina Marin Dragana Marin Svjetlana Mirković Zorana Mršić Dijana Mršić Suzana Mutić Vesna Pehlić Mirsad P.:toš Žl'ljka Radetić

Nebojša Ramić Edina Rosić Brankica Savanović Vesna Stupar Goran Šarić Milica Šipka Radenko Vučen Koviljka

Ile Balić

Jasminka Venad Branković Branka Džafić Ahmet Đukanović Zoran Đukanović Zorka Đukelić Zdravka Egić Višnja Fikić Zikreta Bašić

292

Ile

Jakupović

Sl'kr~;\ić Suad Sekulić

Vesna Emina Tubin Branka Zrnić Gordana

Tokalić

lId Avdić

..,

~'-;

"

" I,

Alma Balaban Vesna Bereta Slavenka .' Bošnjak Predrag Bursać Miroslav Čanić Amir Čulibrk Biljana Čulibrk Branka Despotović Snježana Despotović Ljiljana Ećim Bojan Elenkov Arijana Gnjatović Tatjana Fazlić Rezak Hadžalić Samir Hasanagić Jasminka Habibović Ajša Hodžić Senada Ičanović Belma Jovanović Zoran Jusufi Fatima Knežević Milka Komljenović Mario Krsek Darko Lipovac Vilma Marin Željko Matanović Irena Nasić Fikret Filipović Samir Bešić Sanina Rizvić Benjamin Samardžić Mario Stanić Dragan Šišarica Ljiljana Terzić Alen Tokmadžić Ljubica Tomić Borislav

Amidžić

Igor Snježana Bašić Amela Bećirbegović Samir Bešir Vesna Brkić Sanda Cepić Hasan Cerić Alma Crnalić Aida Crnalić Asmir Crnogorac Slobodan Duratović Dževida Ganić Edina Gomiršek Igor Grozdanić Sabina Halupa Iris Hadžić Emina Hodak Boris Hodžić Jasminka Kapetanović Midheta Katana Davorka Kavazović Medina Kovačević Daniel Krajina Vildana Krsek Vesna Lukač Vesna .,',. Nezirević Sanja Nićetin Jasna Pilipović Nada 4: Rodić Mladenko ..f Runić Dragomir Slijepac Mirjana Stegić Mirjana '~ Sušić Samir Tubin Vlado Zenkić Sabina , Zulić Jasminka ., Banović

.

. 'r

Illa Arnautović

Dunja Njegoslav Beširević Aida BudimIić Armin Derikuća Snježana Đervida Gordana Henić Emir J akupović Samir Kasumović Zijad Kitonjić Ratko Ključanin Midhad Knežević Biljana Kolonić Muhamed Komšić Nataša Kos Goran Kos Zorana Kremić Ljubica Kulenović Muamer Ljubičić Draško Pijak Vinko Popović Vojo Babić

"; 'J~ :

""t'/

~

'; ,

Prcać

Svjetlana Goran Radulović Milutin Seimenović Mevludin Simić Draško Sekulić Rada Stojić Slavica Vuleta Milenko Žeželj Snježana IIIb

Ališković

Nirveta Dijana Bajić Slobodanka Cipranić Edin Dakić Nada Daljević Milada Duratović Merim Džamastagić Indira Đurić Milan Gračanin Milojica Fazlić Mirsad Jakupović Hajrudin Jakupović Sebina Jakupović Senad Kadirić Sadika Bajrić

IIIc Adamović

Olivera Darko Aleksić Biljana Bećirbegović Enisa Bećirbegović Nermin Cerić Mesud Ćupurdija Vesna Dražić Mladen

Damjan?vić Aleksandra Despot Zeljko Drinčić Svjetlana Džubur Edib Đenić Zorica Habibović Alma Islamović Edina Kararić Asmira Kliškinić Nenad Kondić Zoran Kragulj Željko Lukač Branko Marin Milovan Marin Željko Matanović Ljubica Pašić Nada Pavković Svjetlana Plemić Milena Račetović Goran Savić Željko §tojnić Snežana Skorić Aleksandra Trivić Veselin Vikalo Saša Zgonjanin Miroslav

IlId Alihodžić

Samir Velida Bešić Senad Bjelanović Anto Čulić Goran Đenadija Biljana Habibović Alma Hadžalić Semra jakovljević Saša Kapetanović Selma Kadirić Mirzet Bećirbegović

Kljajić

Branka Emina Ključanin Enes Kos Vukica Kurtović Almir Kurotivć Zaim Lajić Nada Marić Kosana Marjanović Vesna Milašinović Goran Rajlić Rada Savanović Dragan Storebra Milan Topić Mileva Topić Zoran Tomaš Stana Vukadinović Radan Zgonjanin Predrag Zgonjanin Ljiljana

Čobić Karolina

Kararić

AjkićAlma

Kečan Đurađ

Kljajić

Kadić

Enes Zahida Kovačević Ljiljana Kovačević Alma J akupović Edina Lepki Tatjana Levnajić Slavica Majkić Sanda Marjanović Valentina Marjanović Igor Menković Ermin Opala Agnješka Pača riz Vesna Pavić Katarina Rendić Drago Stojanović Tatjana Vukobajac Slobodanka Vuleta Rajka yranješ Žana Sarić Alma

Radojčić

,

Komljenović Srećko

"

,

Kragulj Predrag Kremić Radmila Mijić Ljiljana Milanković Radmila Moravac Predrag MrŠić Zoran Mutić Nenad Nasić Razim Radišić Darko Sadiković Nermana Selman Berida Sevlić ·Samir Šistek Sakib Šormaz Miladin Vrhovac Gordana Zečić Hašim Zgonjanin Darko

Alajbegović

EgićDraško

Hasanagić

Džana Ivetić Miroslav

lIIe Aćimović

Branka Dragana Antonić Milka Bjelanović Katarina Blekić Amela Boras Dražen Crn alić Muamer

Adamović

I1If Bajić

Mladen Momir Burazorović Edin Cepić Ersija Deljić qoran Došen Zivko Draganović Sadeta Dulaš Mirsada Duratović Alisa Gnjatović Željka Grabovica Marinka Jujić Ze had Kecman Goran Kovačević Siniša Kuridža Dragan Kurtović Safet Ličanin Goran Mašić Samir Pašalić Saina Pehlić Enes Peretin Zvonko RajJić Aleksandar Sarajlić Diana Stanković Dušan Šarić Darko Trebovac Mirjana Trto Edin Turnšek Tatjana Vučkovac J elena Vučkovac Nada Bajić

IVa Alukić

Zilhad Emsud

Bahonjić

293

.,

Baškot Gordana Bešić Jasmin Bogdan Vesna Cipranić Merima Dobraš Zoran Dobraš Dragan Drivić Milica Duračak Fikret Hodžić Nihad Huskić Enad Karan Miroslav Kljajić Rajka Knjeginjić Slavko Kolarik Olivera Končar Dušanka Krivaja Milena Krivaja Zorana Kulašić Teufik Marković Zorka Meakić Ranko Mijatović Ivica Mijatović Nenad Mršić Milada Muranović Dinka Pavić Goran Radanović Stana Salihodžić Ibrahim Stevanić Slobodanka Stojanović Vukica Stojić Branislav Tomić Gordana Topić Gordana Topić Svjetlana Vukadinović Mladena Žeželj Biljana IVb Bajrić

~

Svjetlana Banjac Draženko Banjanin Evelina Batoz Jasminka Bošnjak Nenad Dračić Asmira Eror Radmila Grbić Slavko Grozdanić Sebiha Hadi.i': Ekrc' l1l Hozić Mubera Ivić Dušanka Jaćimović Gina Jarić Vera Jatić Dragana Katana Goran Kecman Gorana Ključanin Elvis Komar Dražen Konjevoda Gordana Lukić Predrag Majkić Mile Ostojić Svetozar Pilipović Goran Redžić Hajrudin Sadiković Senadin

294

Sdinll)\·i': Sahrija Predrag Sredić Milena Torbica Miroslav Vučković Biljana Vujčić Nenad Vukaljević Rajka

Ilijašević

Simeunović

-

IVe Agić

Volga

AhmićEmira Bašić

Edina Damir Crnkić Admira Feze Linda Henić Alma Islamović Mugdim Ivanović Dragana Janković Nada Jolić Angelina Kapetanović Atah Kerenović Jasminka Kojić Brankica Kolonić Vedad Komljenović Darko Kuk Dubravka Latinčić Dragomir Lazić Nikica Mandić Danilo Maričić Ljiljana Memić Iiijas Memić Ruzval Milošević Nada Nišević Zoran Novaković Nenad Popović Grozda Radinović Branka Radulović Goran Sekulić Slavica Smajlagić Mirsad Stipić Anita Strehaljuk Vesna ŠalabaJija Nebojša Tejić Nevena Tatić Dubravka Vidaković Julijana Zulić Mirsada Cepić

,

.-

.

".

.

..',

.,

\'

.. '-.

"~"

.

Biljana Gordana Jokić Draško Jokić Obrad Kahrimanović Said Kovače vić Gordana KovačeviĆ Živana Matanović Tomislav' Mirković Dragoslav Mršić Nebojša Mujadžić Mirsad Ninković Vesna Osmanović Jasminka Raković Biljana Raković Njegoslav Sarajlić Azra Selimbegović Elvir Selman Merfi Sevlić Sebina Suljanović Aida Št rbac Zoran Topić Ljubica Zelić Ljiljana Ivić

IVe Aleksić

Nebojša Emira Bajrić Aida Benkovski Željko Borovnica Tihomir Dandić Vesna Dragonjić Vesna Drljača Sanja Duganhodžić Danijal Hergić Mahmut Jelić Suzana Jovanović Mirela Jovović Zoran Kadirić Edina Kecman Biljana Keserović Dijana Knjeginjić Vesna Kuruzović Edina Marijan Slavica Marin Mladen Milinković Božana Alić

\.

Mitrović Đorđe Mlađenović

IVd Aleksić

Branka Džana Babić Sanja Deretić Dušan Dobrovocki Alma Džihić Nasiha Grabež Draženko Hadžić Indira Halupa Emilija Hamulić Azra Hasanagić Indira Ališić

Ljiljana Almedin Raković Dragana Sarajlić Ferhad Sarić Ademir Stojančić Snežana Tambić Milada Trebovac Dijana Vojvodić Nikola Vranješ Rade Vukoje Gordana Zahirović Emira Zorić Slavica Žigić Svjetlana Muhić

PREGLED

2

STANJA I USPJEHA UČENIKA PO RAZREDIMA Upisano

m. ž. svega m. ž. svega m. 4

3

5

6

7

Ž.

8

svega

9 10

IV V

I

41 18 59 9 7 16 50 25 75

6

S

7

8

9

10

24 II 35 19 7 26 S 4 9 3 8 4 12 S 4 9 3 203 105 308 130 62 192 73 43 116

Ukupno

vanredni učenici

1920/21. II Ukupno

4

Nije završilo

Završilo

Razred

2

3

34 16 50 9 7 16 43 23 66

7 2 9

IV

7 1925/26. redovni

"~

1921122.

I

41 28 69 35 25 41 l3 54 31 9 16 II 27 12 8 98 52 ISO 78 42

II III Ukupno

60 6 3 9 40 10 4 14 20 4 3 7 120 20 10 30

IV Ukupno

43 25 28 24 29 12 13 6 113 67

I II III

IV Ukupno

68 52 41 19 180

30 23 26 10 89

20 14 12 6 52

5(} 13 5 18 37 S 10 IS 38 3 3 16 3 3 141 24 IS 39

.

vanredni učenici I II III

~,

.6 4

"

Ukupno

3 l

4 14 4

IV ,>1,,:

I

71 43 28 30 172

II III

IV Ukupno

l l

Ukupno

2

2

1926/27.

I II III

IV

82 35 117 52 27 79 57 17 74 20 26 46 211105316

vanredni učenici

2

IV

'~

Ukupno

25 19 10 13 67

75 38 27 36 176

I II Ukupno

54 26 80 28 9 37 24 13 37 28 14 42 37 II 48 20 6 26 18 23 41 2 3 5 133 73 206 78 32 110

F Il

učenici

43 114 50 24 67 19 16 44 17 l3 43 23 96 268 109

32 19 51 21 4 25 21 3 24 3 2 S 77 28 105

redovni učenici

I

4 18

21 24

18 39 5 29 II 6 17 7 7 63 29 92

2

l

l

5

2 5

1927/28.

I II III

IV

vanredni učenici

54 59 37 39 189

redovni

učenici

17 71 34 93 l3 50 16 55 80 269

30 39 31 38 138

15 23 8 14 60

45 24 2 62 20 II 39 6 5 52 l 2 198 51 20

26 31 II

3 71

I l

2 'it

1924/25. redovni

I II III

l l

Ukupno

6 7

1923/24. redovni

IV

III

učenici

71 63 43 35 212

·c-:::. 0: '

l;'\..,

1922/23.

43 122 47 24 21 88 46 17 23 67 23 20 IS 40 22 13 102 317 138 74 vanredni učenici

~l ~

redovni

79 67 44 25 215

I II III

učenici

{rt

učenici

89 36 125 52 18 70 37 18 55 52 32 84 34 20 54 28 12 30 30 22 52 20 13 33 10 9 19

vanredni učenici I II III

IV Ukupno

0

6 8

6 8 l l

I l

14 2 16

295

2

4

3

5

7

6

8

9

2

10

vanredni

1928129. redovni

I II III

IV Ukupno

učenici

54 28 82 39 23 39 17 56 29 15 39 25 64 31 24 30 10 40 25 9 162 80 242 124 71 vanredni

62

15

44

10

55 8 34 5 195 38

5 20 2 12 I 9 I 6 9 47

III

6 6 A

Ukupno

20

I

n -' .

6 6 4 4 20

4

IV

II III

IV Ukupno

21 27 18 23 89

66 44 34 38 182

87 71 52 61 271

I l

4

3

2

5

17 19 10

7 53

učenici . .

:

37 35 54 18 31 16 245 106 96 64

C- -f

II III

IV Ukupno

91 78 52 45 266

128 64 110 51 84 47 60 31 382193

37 32 32 15 116

redovni

I II III

IV lIkupn,)

75 60 35 28 198

22 25 24 )6 87

3

3

I

I

5

vanredni

I II

47 15 62 28 7 45 22 67 15 3 29 18 47 6 6 24 II 35 4 5 145 66 211 53 21

35 18 12 9 74

učenici

I IV Ukupno

III

IV Ukupno

I Il III

IV Ukupno

296

87 58 45 30 220

19 21 21 105

77

66 51 325

19 22 19 8 68

27 27 66 5 39 14 261 73 83 73

6 I

6

,·7

7

126 69 63 81 32 73 25 391 189 III

18 45 37 13 18 7 21 48 121 10

l

2 3 5

7 5 2

III

IV

40 19 19 12 90

109 82 51 37 279

3

10

3

18

14 3 23 6 22 8 28 8 87 25

17

29 30 36 112

15

5 2 I

I

Ukupno

10

> ••

učenici

II

1935/36. redovni

učenici

44 131

43 25 27 20 115

vanredni

1931/32. redovni

83 86 54 53 276

I

2 3 5 10

II

II

85

1934/35 . redovni učenici

učenici

97 85 59 44 285

35 19 20

učenici

III Ukupno

1930/31.

-,,;1"

10

I

133 68 30 98 28 7 99 48 32 80 16 3 5 72 39 13 52 15 47 24 12 36 7 4 351 179 87 266 66 19

I

4

Ukupno

9

1933/34 . redovni učenici

52 18 70 14 3 30 22 52 14 5 28 14 42 6 4 35 19 54 3 4 145 73 218 37 16

, ~ :-,

8

1932/33 .

I

Ukupno

l

IV

7

učenici

vanredni vanredni

6

3

I

II HI

5

II Ukupno

IV

1929/30. redovni učenici

l

4

I

II III

učenici

.:" :i~

3

60 45 32 20 157

38 15 14 16 83

98 60

46 36 240

27 6 13 4 13 7 10 5 63 22

33 17 20 15 85

I II III

IV V li k upno

97 84 61 51 21 314

38 42 20 18 3 121

učenici

135 126 81 69 24 435

73 25 98 24 13 37 65 35 100 19 '7 26 32 15 47 29 5 34 5 26 30 13 43 21 3 2 I 19 2 21 219 90 309 95 31 126

'

)

,~

4

3

2

vanredni

S

7

8

9

2

10

('

3 2

4 3

2

2 I

I 8

Ukupno

2

IV V

. ,~ ,~~~

VI VII

VIII Uk upno

10

3

98 67 44 24 31 21 513

III

učenici

II III

IV V

6

4

S

6

132 96 67 32 S 36 4 25 188 701

69 49 36 22 24 19 385

26 24 21 5 4 4 149

34 29 23 8

7

8

9

10

95 29 8 73 18 5 57 8 2 27 2 3 28 7 I 23 2 534 128 39

37 23 10 S

8 2 167 V·:-

1936/37, redovni

116 86 83 51 29 24 389

I

II "::'.

III IV V

VI Ukupno

učenici

43 34 41 20

159 120 124 71 II 40 2 26 151 540

vanredni

,

"

76 33 109 63 31 94 48 38 86 31 II 42 16 S 21 IS 2 17 249 120 369

40

10

23 35 20

3 3 9 6

7

I II III

SO

26 38 29 13 19 9 9 140 31 171

';'t· , ~.'

IV

",

V VII

.

;~.

.', ,'

Ukupno

7 6 2

S

VIII

2 I I

2

l

l

I

2 17 6

~J:

3 2 2 23

učenici

1939/40.

-<., .~.,

I

n III IV Ukupno

e·

11

', ~,

.

,-,

6 . 3, 3

2

l

l

13

3

redovni

8 3, '3 2 16

V VI VII VIII

redovni učenici ;:

I II III

IV

Ukupno

C"

J07 44 151 81 38 119 96 36 132 79 32 III 81 32 113 55 29 84 68 40 108 53 34 87 32 13 45 20 9 29 28 5 33 24 5 29 22 4 26 18 2 20 434 174 608 330 149 479

,

-:-i.-.' '~ .

V

VI VII Uk upno

Vanredni

4 1 2 1

~>

II III

IV V

J" ,'"

.~ ..

'

,c. ·

26 6 32 17 4 21 3 29 26 15 6 21 12 4 16 4 4 4 2 6 104 25 129

učenic i

t

l :

~- i

5

9

2 1 6

2 3 2 1

' J;

-, - . ~-

128 104 79 66 40 40 22 22 501

.

vanredni

VIII Ukupno

33 18 13 23 13

4 104

učenici

;;-" ..., ,~:.;

173 31 2 148 15 3 112 12 l 94 18 5 60 10 3 58 2 2 26 25 696 88 16

,

I II III

IV V VI VII

45 44 33 28 20 18 4 3 195

.~~'.

·t .. ,'. ,'.-

10

10

7 5 5 1 1

7 5 5 1 2

+

l

1 31

1 32

.> .'

1940/41.

l

IS

učenici

128 45 173 98 100 40 140 68

IF

;" '. '

206 166 125 117 73 62 26 25 800

redovni

1938/39. redovni

,

47 47 34 33 23 20 4 3 211

učenici

I

I l

~ '.

VI VII Ukupno

._~~~i.:b;... ...i;:~:.:.

159 119 91 84 50 42 22 22 589

I II III IV

1937/38.

-,~

učenici

vanredni

"

38 136 30 27 95 32

7 37 13 45

I II III IV V VI VII VIII Ukupno

193 ISO 111 105 60 37 53 24 733

55 50 46 35 23 19 17 7 252

učenici

248 200 157 140 83 56 70 31 985

174 144 105 98 54 37 50 22 684

53 49 42 32 19 19 IS 7 236

227 19 191 6 147 6 130 7 73 6 56 65 3 29 2 920 49

2 21 l 7 4 10 3 10 4 10 2

S

2 16 65

297

2

4

3

5

6

7

8

9 10

2

učenici

vanredni

l II III

vanredni

2 1 3 3 1 1 1 12

2 1 3 3 1 1 1 12

IV V VI VIII Ukupno

3

4

5

6

7

9 10

8

učenici

16 1 17 14 3 17 4 4 6 6 1 1 41 4 45

I ll'

III

rv

V Ukupno

"n

p"l~

'~'i<

1944/45.

1941142 redovni I

ll" · III

IV Ukupno

27 30 30 27 114

63 68 74 41 246

90 98 104 68 360

vanredni

60 27 87 3 66 29 95 2 64 28 92 10 5 36 25 61 226 109 335 20

3 1 3 2 12 2 7 5 25

196 80 34 39 41 390

II III

IV V Ukupno

3 3 1 7

II

IV Ukupno

redovni I II III

IV Ukupno

Ukupno

:1

7 7 2 9 39 18 7 25 53 20 3 23 50 7 1 8 149 52 13 65

I II III

85 32 46 26 33 26 248

IV V VI Ukupno

redovni

5 6 3 5 19

6 3 5 19

Ukupno

31 25 40 20 11 20 147

učenici

43

12 22 55 18 23 10 193 62

I~

72

II' III

IV Ukupno

4 8 3 2 2 7 17

2 3

10

116 57 86 46 44 46 395

62 26 36 16 23 16 179

30 20 36 18 10 12 126

IV Ukupno

88 22 37 50 197

65 9 23 22 119

{

23 l 6 5 72 10 4 34 10 2 33 10 1 28 10 8 305 69 21 46

,

55 94 73 33 255

učenici

153 63 31 18 60 33 72 41 316 155

58 8 19 21 106

43 12 55 67 22 89 53 18 71 23 9 32 186 61 247

17 121 25 26 4 52 4 62 9 261 42

7 32 l 5 4 8 l 10 13 55

vanredni

17

učenici

I

l

1,

II III Ukupno

1 7 6 9 6

l

298 ('

24 11 14 12 11 18 90

- kursna odjeljenja

;~'

I II III

~ l

l

92

kurs opšte naobrazbe oficira

1943/44.

redovni

55 15 70 25 15 40 16 5 21 12 6 18 15 3 18 123 44 167

1945/46.

5

IV

193 102 35 46 4R 424

učenici

VI

učenici

I

52 47 17 19 22 157

redovni učenici

6 16 3. 4 10 40 24 64 22 17 54 22 76 34 19 39 19 58 32 18 143 71 214 91 58

II III

141 55 18 27 26 267

2 5 3

učeni(;i

vanredni

263 142 56 64 66 591

,L ' II III

3 3 2 8

1942/43.

~

67 62 22 25 25 201

vanredni

učenici

I

..;

I

učenici

13 15

5 2 7

5 2 1 8

2

4

3

5

7

6

8

9 10

2

,.

redovni

I II III

"\

IV VI VII Ukupno

108 59 73 95 25 17 377

56 28 29 59 8 10 190

VI .

VrlI '

učenici

164 87 102 154 33 27 567

82 54 136 46 26 72 55 27 82 64 35 99 22 6 28 15 10 25 284 158 442

25

3 2 13 18 2 31 24 3 2 2 92 33

28 15 20 55 5 2 125

-.

kurs opšte naobrazbe oficira

:' .

I

;o. ". ~

.

6 12 18

~~ 1

II Ukupno

.,

':.<

III

o'

't

-~

t:. ; '-.;.:.-'

vanredni

l

I

2 6

5

I l

9 5

Ukupno

~?;.'

~

.

~ :r~-: ' -'"

l II III

I

208 89 63 18 22 14 414

. >f

II III

...

t. ~~

V VII VIII Ukupno

~.

VII

učenici

319 148 102 28 25 II 25 233 647 III 59 39 10 3

Ukupno

170 77 41 17 20 14 339

86 56 30 6 3 10 191

256 38 25 133 12 3 71 22 9 23 l 4 23 2 24 l 530 75 42

63 15 31 5 2 l

117

20

I'

za opšte obrazovanje radnika

..

23 ..-:;-,,, :

vanredni

~ ~ ~

23

~

'/

2

3

3

2

I II Ukupno

24 22 46

7 31 18 5 27 20 12 58 38

l l

5

Jn

tV

vVI

...

7 25 5 25 12 50

l l

l l 13 I

14

2

3 2

'.,

21

Ukupno

. .",

rl)

1948/49.

redovni

učenici

127 49 32 7 l

86 216

6 2 8

·,_t·

3 24 ~ .~

1950/51.

redovni

~.

6 2 8

l l

.i:<'J~

.' ;f:<. >. . .:

44 25 12 5

l

I l l

VlII

učenici

~ :~-. ~ ";

učenici

·vii.

ul

1<· II III

I l l

učenici

n-

;;

'.-

,,-' ,"

3

učenici

I

!

~,:-

72

22 31 22 75

dvogodišnja opšte-obrazovna škola za rukovodeće kadrove

vanredni

21

10

\ ,j

kurs opšte naobrazbe oficira

tečaj

3

295 227 522 212 183 395 83 185 146 331 161 121 282 24 129 78 207 109 66 175 20 23 18 41 21 13 34 2 19 14 33 18 14 32 l 14 7 21 14 7 21 665 4901155 535 404 939 130

IV redovni

9

41 2 I 3 23 4 2 6 23 I I 836 88 47 135

• --to--""

14

8

1949/50.

redovni

'1947/48.

,

7

19 31 22

Ukupno

3

2 I l l

'.",

ic

,

I II

6 12 18

3

I

6

kurs opšte naobrazbe oficira

vanredni učenici

~_ ~: t

IV V VI VII

Ukupno

III Ukupno

.!'} ;;.

".-

5

24 20 44 22 19 20 9 29 16 7 20 4 24 19 4 586 385 971 498 338

(V ...

1946/47.

4

3

učeni ci

, :~' ",.S"

! .•. ~

275 212 487 211 175 386 64 37 101 167 84 251 154 81 235 13 3 16 80 56 136 76 52 128 4 4 8

t~;

II III

IV V

-1:; ':

36 216 159 63 25

20 198 131 23 12

56 414 290 86 37

19 152 95 33 15

14 150 99 17 10

33 302 194 50 25

17 6 23 64 48 112 64 32 96 30 6 36 10 2 12

299.

2

3

6

S

4

7

8

9

10

18 14 32 13 7 20 S 7 12 3 16 7 23 14 6 20 2 l 533 405 938 341 303 644 192 102 294

VI VIII Ukupno

mješovita učiteljska škola

19 44

25

18

11

7

29

2

3

II Ukupno

1 13 S 18 6 31

2 17 12 5 20 13 7 37 25

IS IS 30

I

rukovodeće

vanredni

VIII Ukupno

l l

l l

2 4

2 4

6

7

8

9

10

l

II

IV VIlI

3

Ukupno

3

8 15

3 1 2

l

5

1953/ 54 učenici

;

y

kadrove

4 2 6

3 2 5

učenici

m . IV

S

učenici

vanredni

redovni dvogodišnja opšte-obrazovna škola za

4

I II III

IV V VI VII VIII Ukupno

123 68 62 54 55 27 23 18 430

45 18 52 65 48 26

168 86 II4 119 103 53 II 34 9 27 274 704

vanredni

79 40 54 39 52 26 23 16 328

33 13 41 48 43 25 10 9 222

112 44 53 28 95 8 87 15 95 3 51 1 33 25 2 551 101

12 5 II 17 5

56 33 19 32 8 2 I 1 1 2 52 153

u čenici '.

1951152. .... :..

redovni učenici

-..;

:1

II III

IV V VI VII Ukupno

131 74 142 84 34 20 14 499

88 69 143 72 20 15 7 414

219 143 285 156 54 35 21 913

70 50 94 44 20 14 10 302

61 .52 93 34 12

131 102 187 78 32 II 25 5 15 268 570

61 24 48 40 14 6 4 197

27 17 50 38 8 4 2 146

88 41 9& 78 2.2 10 6 343

vanredni učenici

7 13 8 6 1

IV V VI

35

Ukupno

7

I II III

IV V VI VII VIlI Ukupno

300

93 83 70 108 44 25 19 16 458

22 67 71 113 37 16

8 7 1 1 1 2 37

57 51 52 69 30 21

14 41 46 70 28 13 18 9 9 6 307 227

71 92 98 139 58 34 27 15 534

8 7

l

l

Ukupno

II

5 16

36 8 44 32 26 58 18 25 43 39 43 82 14 9 23 4 3 7 l 2 3 7 3 10 151 119 270

,

1954/ 55. redovni

I II III

32 38 25 50 54 33 24 10 266

98 98 49 52 66 51 28 28 470

u če nici

130 136 74 102 120 84 52 38 736

64 59 36 36 46 42 23 28 334

22 30 22 35 42 25 23 9 208

86 89 58 71 88 67 46 37 542

34 39

10 8 13 3 16 15 20 12 9 8 5 l

44 47 16 31 32 17 6

I

I

136 58 194

vanredni u č enici

učenici

1I 5 ISO 141 221 81 41 11 30 9 25 346 804

4

Ukupno

13

1952/ 53. redovni

4 7

IV V VI VII VIII

0-,,:-

I II III

IV V VIII

II III

l l

l l

V VI

6

Ukupno

8

6 1 9

1955/ 56. redovni

I II

III

IV V VI

70 84 66 41 65 49

49 28 32 36 54 43

učen i ci

119 56 37 93 11 2 65 23 88 98 53 30 83 77 40 29 69 119 59 45 104 92 47 38 85

14 19 13 1 6 2

12 5 2 7 9 5

26 24 15 8 15 7

.. -.:"

2

VII VIII

5

6

7

8

9

Ukupno

vanredni

IV V VI VII VIII

učenici

l 5 7 3 l 17

. ~; _;'.,i~

Ukupno

2

10

43 17 60 36 14 50 7 3 10 23 24 47 23 24 47 441 283 724 379 240 619 62 43 105

• ~'<

~C

4

3

55 47 j9 218

Ukupno

7

8

10

9

2

2 l

I

Ukupno

3

2

l

2 5

l

l

17

1959/60.

,-0

redovni

učenici

101 59 160 68 61 22 83 53 32 19 51 27 43 16 59 43 237 116 353 191

l

II

IV

Ukupno

33 16 19 16 84

101 33 26 59 69 8 6 14 46 5 5 59 275 46 32 78

učenici

redovni

27 35 32 19 113

6

V VII VIII

5 7 3

1956/57.

77

5

vanredni učenici

Hi

V VI VII VIII

4

3

104 54 18 72 23 9 32 90 50 22 72 5 13 18 ~ ~ 16 79 39 24 63 5~ 39 IX 57 I I 331 182 82 264 36 31 67

vanredni učenici

3

II

IV 3

Ukupno

vanredrii učenici

2 5 4 2 13

V VI VII VIII Ukupno

6 6

3 6 9

1960/ 61.

redovni

2 5 l 5 l 3 2 15

učenici

84 38 122 66 19 85 28 13 41 25 16 41 203 86 289

I II III

IV Ukupno

59 27 86 25 II 36 51 9 60 15 10 25 26 II 37 2 2 4 25 16 41 161 63 224 42 23 65

!-,. ---.~ . ~,

.r . : ~ .,::

redovni

52 58 44 38 192

V VI VII VIII Ukupno

.:1

1957/58.

>::. "

34 22 24 25 105

86 80 68 63 297

';" ':

r,

učenic i

36 22 58 16 12 28 45 17 62 13 5 18 29 17 46 15 7 22 5 33 25 58 5 143 81 224 49 24 73

vanredni

učenici ;.'

l

l

4 4 2

4 4 2

II

II

I II III

IV Ukupno

-

1961162. vanredni učenici

V VI VII VIII Ukupno

3

" 'J:'

redovni

3

l

l

I

2

2

II III

l

l

7

7

IV Ukupno

1958/59.

učenici

131 84 215 63 33 96 48 10 58 26 12 38 268 139 407

78 42 38 26 184

52 28 9 12 101

130 70 47 38 285

2 I

5 6 4

3

16

53 32 85 21 5 26 10

l

II

84 38 f22

vanredni učenici

redovni učenici ~" ,

V VI VII VI1I Ukupno

92 47 139 63 18 81 29 29 58 40 21 61 30 17 47 10 4 14 46 17 63 41 14 55 5 3 8 l 4 5 34 16 50 33 l2 45 212 101 313 167 61 228 45 40 85

I II IH

IV Ukupno

3 5 4 l

13

l ~ .-

..

-~

..-:.

" J;01' . oo.

2

3

4

5

6

7

8

9

2

10

IV

136 95 46 36 313

I II III

IV Ukupno

Ukupno

učenici

redovni

101 237 83 56 139 54 149 68 40 108 27 73 32 16 48 7 43 36 7 43 189 502 219 119 338

53 45 98 27 14 41 14 II 25 94 70 164

I

3 4

Il III Ukupno

IV Ukupno

19 4 3 9 I 8 8 40

h"~,

II

Itl IV Ukupno

90 61 47 20 218

75 85 160 59 53 112 77 52 129 59 48 107 270 238 508

II III

IV Ukupno

77

62 36 28 203

54 41 39 16 150

131 28 36 64 103 31 20 51 75 33 8 41 44 3 4 7 353 95 68 163 >'1% ";: ".-

učenici

I

2 2 4 2 10

u·

III

IV Ukupno

I I 5 2 9

3 3 9 4 19

"

46 55 101 46 40 86 64 41 105 48 34 82 204 170 374

IV Ukupno

91 63 42 42 238

30 13 II 14 68

59 26 24 25 134 [o! .~

l

Ukupno

i '". II III

IV

tj

45 46 52 65 208

66 60 46 42 214

208 151 120 78 557

,:}'

učenici

III 106 98 107 422

39 44 83 6 22 28 33 46 79 13 14 27 43 37 80 9 9 18 04 39 103 I 3 4 179 166 345 29 48 77

učenici

'.-

I

92 60 61 31 244

I I

II III

66 49 35 38 188

158 109 96 69 432

25 25 50 28 14 42 17 7 24 5 4 9 75 50 125

-~ ;~

:)

1967/68. redovni

vanredni

učenici

<

I 4

3 4

I 5 7

IV 117 88 78 36 319

29 13 13 II 66

učenici

IV

Ukupno

1964/ 65. redovni

I

l:..

~.

I

vanredni

195 154 116 51 516

vanredni

: 11 III

~ ~ ~.

učenici

III

105 93 69 31 298

-

V

učenici

redovni

I

.,

1966/67, 4

10

9

8

'j }"

1963/64, ~

7

3 4 7

7

redovni

15 4 6 7 32

II III

6

5

učenici

vanredni

učenici

vanredni

4

61 50 III 52 43 95 9 7 16 56 37 93 49 31 80 7 6 13 326 255 581 221 177 398 105 78 183

III

1962/ 63,

3

Ukupno

I 5 8 .j' .

1968/69. redovni

učenici

:0,; "

vanredni

;.~ -,

II III

~,

~'

učenici

I

;,.,..

4 3 7

IV Ukupno

2

3

6 3 10

I II III

IV Ukupno

I II

302

"-

učenici

103 98 201 45 52 97 58 46 104 10670 176 75 51 126 31 19 50

79 52 47 39 217

133 94 86 7X 391

vanredni

1965/66. redovni

54 42 39 39 174

II III

IV Ukupno

31 29 31 33 124

45 76 23 34 57 37 66 13 15 28 41 72 8 6 14 1'i 6X 6 4 lO 158 282 50 59 109

učenici

2 3 2 7

I 2 3

2 4 4 10

"

2

3

4

5

6

7

8

9

2

10

učenici

i.

I II III

f:

.,

IV Ukupno

78 109 187

38 31 32 179

55 43 38 245

93 74 70 424

52 71 33 45 24 33 29 37 138 186

123 26 38 64 78 5 10 15 57 7 10 17 66 3 l 4 324 41 59 100 "

2

l

I

3

IV

3 6

I

3 4 4

5

11

.

Ukupno

l II III

IV Ukupno

,.\t.

44 53 38 24 159

89 75 48 28 240

41 43 34 23 141

vanredni

.

II III

Ukupno

Ukupno

I I

III

\

Ukupno

IV

II

I

l

76 81 55 45 257

I

3 2 6

vanredni

38 38 43 34 153

t ·kllplH>

3

\

redovni

\

I

\

II III IV Ukupno

\

učenici

: l

.~

I II III

učenici

'.

96 76 43 37 252

121 98 69 53 341

217 174 112 90 593

"]G

69 42 37 218

103 87 64 53 307

173 26 18 44 156 7 II 18 106 1 5 6 90 525 34 34 68

106 93 88 61 348

191 156 154 102 603

100 109 84 83 376

200 20 23 190 14 5 141 6 9 149 2 l 680 42 38

1975176.

II .'

94 10 103 8 86 7 78 361 25

20 30 18 26 12 19

.~

....

redovni

.

učenici

~',

IV Ukupno (

I I SI 76

l l

4

103 73 67 42 285

125 III 88 62 386

228 184 155 104 671

85 63 66 41 255

18 10 I

19 37 18 28 l

2 30 38 68 I

I

vanredni učenici

2

5

l

redovni

72 44 38 43 197

102 63 71 43 279

I II III

IV

učenici

174 107 109 86 476

21 96 117 51 38 59 97 6 31 63 94 7 41 43 84 2 131 261 392 66

učenici

<"

1972173.

i

I

I !

4 87

1976/77.

3

1\

I I

II

učenici

1\

\

101 65 53 60 279

1974175.

redovni

II III

56 65 43 44 208

73 42 40 30 185

, ':.}.,::: r

~

2 4 5

učenici

124 127 105 79 435

231 122 104 94 551

."i:

l

48 46 50 34 178

134 72 61 63 330

..

Ukupno

I

. 1971172.

I II

97 50 43 31 221

.

IV

l

3 5

IV

t

učenici

.'

II III

,1

učenici

redovini

1973174.

redovni

IV

109 5 19 24 101 12 15 27 82 4 4 50 I 1 2 342 22 35 57

57 15

6

tV 68 58 48 27 201

174 24 33 107 8 7 93 3 8 90 I 3 464 36 51

I

5

i}:{

8

5

Ukupno

vanredni

133 128 86 52 399

10

l

učenici

redovni

9

4

1970171 . ? 5'"

7

IH

-~.

II III

6

IV

. j

učenici

vanredni

5

učenici

vanredni

1969170.

redovni

4

3

Ukupno

57 4 10 X 15 2 18 84

120 95 63 67 345

123 114 93 85 415

243 209 156 152 760

100 81 57 66 304

43 19 IS

3 80

6

vanredni

učenici

303

...;"

2

4

3

5

6

7

8

9

10

2

1977178. .' ,

101 101 85 54 341

I II III IV

Ukupno

-~

-IV

.

:--~~

121 101 IlO 85 417

4

5

6

222 202 195 139 758

85 113 92 93 77 98 50 83 304 387

198 16 8 24 185 9 8 17 175 8 12 20 133 4 2 6 691 37 30 67

I II III IV Ukupno

75 94 77 84 330

119 97 104 91 411

8

9 10

177 II 189 175 5 172 713 16

6 17

učenici

194 64 83 191 94 95 Igl 72 lOJ 175 84 88 741 314 369

vanredni

vanredni učenici

l

1

I

I

1 2 5

1 2 5

59 68 90 217

94 124 146 364

I

,

II III

~

IV

1978179.

Ukupno

učenici

~

~

1 6 3 3 12 28

učenici

!-- <- -,

redovni

7

1979/80.

redovni

redovni -sučenici

.

3

.

; ''''

1980/81. l

Ukupno

96 82 95 74 347

113 116 95 102 426

209 198 190 176 773

88 77 87 72 324

92 180 8 21 105 182 5 II 93 180 8 2 101 173 2 1 391 715 23 35

29 16 lO

3 58

redovni učenici II III IV

Ukupno

60 96 75 231

113 9J 103 309

173 189 178 540

35 56 56 147

25 40 19 84

54 25 13 92

79 65 32 176

-J .

~\.} '

I Rezultati uspjeha za školsku 1980/81. godinu nisu konačni,jer je materijal za štampanje knjige poslan prije završetka ško lske godine. Stanje uspjeha učenika na kraju II polugodišta, tj. u junu mjesecu je sljedeće: završilo razred 364 (147 muških i 2 I 7 ženskih). 145(67 muških i 78ženskih) upućenona popravni ispit i 31 (17 muških i 14 ženskih) učenika ponavlja razred.

304

Zahvaljujemo se svim autorima objavljenih priloga, kao i onima čiji tekstovi iz objektivnih razloga nisu mogli biti uvršteni u ovu knjigu. Takođe se ovim putem zahvaljujemo društvenot -političkoj zajednici, društveno-političkim organizacijama, organizacijama udruženog rada i samoupravnim interesnim zajednicama Prijedora. Posebnu zahvalnost dugujemo: RO Celpak, RO Rudnici željezne rude Ljubija, Tvornici keksa i vafla "Mira Cikota", OK SK Prijedor, SIZ-u za osnovno obrazovanje Prijedor, RO Trgoprodaji i drugim, bez čije materijalne pomoći ova publikacija ne bi mogla biti objaVljena. Odbor za proslavu

305

20PRIJEDORSKA GIMNAZIJA 1921-1981.

"

SADRŽAJ l. ZAŠTO SPOMENICA? ............................................................... 2. FOTOGRAFIJA DRUGA TITA UZ TEKST BRANKA ĆOPIĆA .......................... 3. PRIZNANJE I ODLIKO\,ANJE .................• :. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.60. GODINA GIMNAZIJE - ......................................................... 5. U PRIJEDORSKOJ GIMNAZIJI U PREDVEČERJE REVOLUCIJE ........................ 6. PRVIH DVADESET GODINA U PRIJEDORSKOJ GIMNAZIJI ........................... 7. ZNAČAJNO UPORIŠTE KPJ ZA RAD SA OMLADINOM ................................ 8. DOPRINOS GIMNAZIJE NOB-i ...................................................... 9. RAD PRIJEDORSKE GIMNAZIJE U USLOVIMA OKUPACIJE ...... , . .... . .. . . ... . ... .. 10. PRVI ŠKOLSKI ČASOVI U SLOBODI ................................................. ll. PRVI KORACI U SAMOU,PRA VLJANJU .............................................. 12. NEPREKIDNO S VREMENOM I POTREBAMA DRUŠTVA.............................. 13. NAJPLEMENITIJI ODNOS SUOČENJA .......................... /.'...................

7 9 II 13 18 33 47 51 62 64 69 70 73

GENERACIJE GOVORE

77

l. TAKO SE POČINJALO .............................................................. 2. KAKO JE NURIJA POZDERAC INTERVENISAO ZA PROFESORE PRIJEDORSKE GIMNAZIJE......................................................... 3. STOJADINOVIĆ I KOROŠEC INTERVENIŠU ZBOG "CRVENE GIMNAZIJE" ............ 4. O GRADU, ŠKOLI I LJUDIMA, NEZABORAVNO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5: IZ MOJIH PRIJEDORSKIH DANA ................................................... 6. VIŠE OD SAZNANJA IZ UDŽBENIKA ................................................ 7. PRIJEDORSKI GIMNAZIJALelI STUDENTI PRED RAT .............................. 8. IZ ISTOG JEZGRA .................................................................... 9. PRVI GIMNAZIJSKI DANI ........................................................... 10. SJEĆANJE NA ĐAKE - PUTNIKE .................................................... ll. VOZOVI MOGA DJETINJSTVA ....................................................... 12. UČILA NAS JE I PRIPREMALA ZA ŽIVOT U SLOBODI ................ :;............... 13. RASADNIK NAPREDNE MISLI ....................................................... 14. DA BI SE LAKŠE PODNIJELE ŽiVOTNE TEGOBE -NAORUŽAVALI SMO SE ZNANJEM 15. GENERACIJA SVESTRANOG OBRAZOVANJA I VISOKIH MORALNIH PRINCIPA ....... 16. ČASOVI ISTINE ..................................................................... 17. ĐACI IZ RUDARSKE LJUBIJE ........................................................ 18. ĐACI IZ DRVARA U PRIJEDORSKOJ GIMNAZIJI ..................................... 19. U PRIJEDORSKOJ GIMNAZIJI ....................................................... 20. NOSIM JE U SJEĆANJU .............................................................. Nisu ih mimoišle ratne strahote 21. MOJ POSLJEDNJI ŠKOLSKI ČAS .... ; .............................. :................. 22. OSLOBOĐENJE GIMNAZIJE 16. MAJA 1942. GODINE .................................. 23. U OSLOBOĐENOM PRIJEDORU ...................................................... 24. BIO SAM BROJ 1324 U NJEMAČKOM LOGORU SMRTI. . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . .. 25. MOJI PRIJEDORSKI DANI ........................................................... 26. PRIJEDORSKI GIMNAZIJALCI U OKUPIRANOM BEOGRADU ......................... 27. SUSRET U LOGORSKOM KRUGU .................................................... 28. POSLJEDNJI SUSRET SA MOJIM PROFESOROM VI LJEMOM IPAVECOM ............... 29. ĐACIIZBJEGLICE MOJE GENERACIJE .............................. ; ............... 30. ČASOVI NA GROBLJU ..............................................•................

79 83 85 88 93 97 99 103 105 106 108 109 113 115 117 120 124 128 129 132 133 134 138 139 141 144 145 147 149 151

S fronta u školsku klupu

31. SJEĆANJE NA MOJ RAZRED ................ '......................................... 32. DOK SU JOŠ TUTNJALI TOPOVI ..................................................... 33. PRVA POSUJERATNA GENERACIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 34. USPOMENE IZ OKUPIRANOG I TEK OSLOBOĐENOG GRADA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 35. KRAJ ŠKOLSKE 1945. GODINE ....................................................... 36. U PARTIZANSKOJGIMNAZIJI .......................................................

152 153 157 158 163 164

37. DANI SU BILI NOĆI, A NOĆI DANI .... : .~ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 38. FRAGMENTI I SJEĆANJA (1944-1948) ................................................. 39. BILI SMO I TAKVI ................................................................... 40. PROFESOR VERŠIĆ - NAŠ UZOR ČOVJEKA I PEDAGOGA .............................

166 171 173 176

Bogatila nas je znanjem za cijeli život 41. VRAĆANJE USPOMENA ............................................................. 42. IZ ĐAČKIH DANA .........................' .......................................... 43. NAGRADA NAPUNILA FONDOVE ............ : ...................................... 44. UVIJEK JE ZRAČiLA KULTUROM ............. " ..... , ............................... 45. TRI USPOMENE IZ ŠKOLSKE KLUPE ................................................. 46. ĐACI, ŠKOLA I ĆIRO ................................................................ 47. PISMO NAŠEG DRUGA PETERA ..................................................... 48. GAUDEAMUS IGITUR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 49. "POLET" .................. . ..... . ................................................... 50. STRIJELJAČKA SREDNJOŠKOLSKA DRUŽiNA . ...................................... SL BIO SAM ČLAN ODRJ;:DA IZViĐAČA "Dr MLADEN STOJANOVIĆ" ..................... 52. PRIJEDORSKI RUKOMET PONIKAO U GIMNAZIJI .................................... 53. USPOMENE ISPREPLETENE RADOSNIM TRENUCiMA ................................ 54. BEZ NJIH SE NIJE MOGLO ........................................................... 55. SVAKA GENERACIJA NOSI PEČAT SVOGA VREMENA ................................

177 179 179 181 182 184 185 186 186 188 189 192 193 194 194

HEROJI, ĐACI I PROFESORI

197

l. UVODNI TEKST (broj heroja i poimenični spisak) ......................................... 2. Dr MLADEN STOJANOVIĆ .......... o • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • 3. ESAD MIDŽIĆ .................................................................. . ..... 4. RADE KONDIĆ ...................................................................... 5. MILAN EGIĆ ........................................................................ 6. SJEĆANJE NA AKIFA ŠEREMETA .................................................... 7. SJEĆANJE NA ILIJU STOJANOVIĆA ..-................................................ 8. MUHAREM SULJANOVIĆ ............................................................ 9. LJUBOMIR ŠAMANOVIĆ ... , ......................................................... 10. VASILIJA KOSTIĆ ......................................... : ......................... ll. BOJAN ŠANTEL ..................................................................... 12. NIKOLA KOZOMARA ............................................................... 13. U SPOMEN NA BRAĆU TVRTKA I DRAGU SELJANA .................................. 14. MILAN VRHOVAC ...................................' ................................ 15. SJEĆANJE NA GIDEONA - GIDU - MEVORAHA ....................................... 16. BRAĆA DAKIĆI ..................................................................... 17. SJEĆANJE NA BRAĆU PEJNOVIĆ .................................................... 18. SJEĆANJE NA MLADENA STOJANOVIĆA ............................................ 19. DOBRILA GRUBOR ................................................ '.................. 20. SJEĆANJE NA DUŠKA RADETIĆA ...................................................

198 199 203 205 207 209 211 212 214 216 217 218 219 222 223 225 226 228 231 232

LIKOVNIl LITERARNI PRILOZI. .. . . .. . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .. . . .. .. . . . . . . . . . . ... 235 NAUČNI RADNICI (Iz prijedorske Gimnazije) ................................................ 261

DOKUMENTACIJA ...................................................................... 265