FRANZ KAFKA – Preobrazba Franz Kafka (Prag, 3. srpnja 1883. - sanatorij Kierling kraj Beča, 3. lipnja 1924.), židovski pisac. Rođen u Pragu, u doba Austro-Ugarske monarhije, Kafka potječe iz imućne židovske obitelji u kojoj je dominirao radišni, no često tiranski i samovoljni otac. Studirao je pravo i radio neko vrijeme kao činovnik - no većim je dijelom Kafka proveo život materijalno opskrbljen očevim imutkom (činjenica koja se često zanemaruje, posve u skladu s legendom o Kafki kao žrtvi bešćutnoga i despotskoga oca grubijana). Umro je od tuberkuloze, prethodno naredivši svomu prijatelju Maxu Brodu da spali većinu njegovih rukopisa - posljednja volja koju ovaj, nasreću, nije ispunio. Brod je posthumno izdao velik broj Kafkinih djela, često uz teško prihvatljive intervencije u tekstu. Većina je Kafkine uže obitelji (sestre, očeva i majčina rodbina) stradala u nacističkom genocidu Židova. Kafkin opus, koji se može podijeliti u nekoliko vrsta (romani, pripovijetke, aforizmi, dnevnici i pisma) veže tematsko, svjetonazorsko i, moglo bi se reći, spiritualno jedinstvo. Baštinik više tradicija (njemačkoga romantizma, fantastične struje u književnosti, židovskih heterodoksnih učenja kao i kršćanske gnoze), poštovatelj velikana europske književne tradicije (napose Goethea, Heinea, Flauberta, Gogolja, Dostojevskog), Kafka bijaše i suputnikom njemačkoga ekspresionizma. Ipak, Kafkina vizija zbilje i intenzitet kojom ju je iskazao čine ga autorom kojega se ne može utrpati u shematske podjele po književnim pravcima. Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogičnu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestance izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv. To je posebno vidljivo u romanima «Proces» (1925.), «Zamak» (1926.) i «Amerika» (1927.), kao i u mnoštvu kraćih i duljih pripovijesti, među kojima se ističe «Preobrazba» (1915.). Repetitivni i besmisleni tlačiteljski postupci nerazumljivog i svemoćnog birokratskog aparata, mehaničke i apsurdne reakcije "junaka" koji nemaju izraženi osobni identitet, usamljenost i nemogućnost komunikacije među likovima koji se grčevito i bezuspješno trude da spoznaju mehanizam opresije koji ih muči i proganja bez ikakvog vidljivog razloga, realnost zbivanja koja je bliža događajima u snu nego u «običnoj» stvarnosti, iracionalni i fantastični element u radnji koji ne može biti reduciran na psihopatološke poremećaje - sve je to učinilo Kafkinu prozu posebno dojmljivom i utjecajnom u razdoblju poslije 2. svjetskoga rata (a i kasnije), jer se iskustvo opće bespomoćnosti pojedinca naspram sila kako totalitarno-terorističke (nacizam, komunizam), tako i liberalno-birokratske (demokratski kapitalizam) države pokazalo kao paradigmatsko za modernu ljudsku sudbinu. U prepisci (najpoznatije je legendarno «Pismo ocu», kao i pisma ljubavnici Mileni Jasenskoj) Kafka se pokazuje kao pojedinac mučen nesigurnošću, bespomoćnošću i legijom psihoanalitičkih kompleksa, dok aforistički zapisi i kratki nacrti za dulje tekstove, skupljeni u knjigama kao «Plava bilježnica» otkrivaju slabije poznatoga Kafku - modernog potomka starih gnostika, opsjednutoga pojmom «nerazorivoga» spiritualnog elementa u čovjeku. Napustivši tradicionalnu religioznost, Kafka je, raspet između žrvnja apsurda i tihe izvjesnosti u opstojnost «nerazorivog», ostao jednim od središnjih spiritualnih pisaca 20. stoljeća.
Franz Kafka – Preobrazba
1
SADRŽAJ: I.
Jednog se jutra Gregor Samsa u svojoj sobi probudio kao „gorostasan kukac“. Leđa su mu postala oklop, trbuh u obliku svoda, bio je smeđ i rebrasto podijeljen, imao je „brojne noge“. Nije shvaćao da je on zapravo kukac, mislio je da mu se priviđa. Gregor je bio trgovački putnik. Kako nije bio naviknut spavati na leđima, nego na desnoj strani, htio se okrenuti, ali nije mogao. Pogledao je na sat i već je bilo pola 7, a vlak mu je otišao u 5. Zabrinuo se, nije mu bilo jasno zašto mu budilica, navijena u 4, nije zazvonila. Morao je požuriti da stigne na vlak u 7. Razmišljao je da kaže šefu da je bolestan, ali on nikada u 5 godina, koliko ondje radi, nije izostao s posla. Mrzio je svog šefa i, da nije opterećen roditeljskim dugovima, rekao bi mu sve što ga spada. Majka je Gregoru zakucala na vrata, htio joj je objasniti da će odmah ustati, ali mu je glas bio skroz čudan, a on je mislio da je to zbog prehlade. Nakon nje i otac i sestra Greta su mu zakucali na vrata. Odbacio je pokrivač sa sebe, mučio se sa izlaskom iz kreveta. „Istodobno je držao na pameti načelo, na koje je stalno sebe podsjećao, da je on očajnih odluka uvije bolje mirno i najsmirenije razmišljanje“. Pošto nije mogao sići, zaključio je da bi 2 osobe (otac i služavka) bile dovoljne da ga gurnu s kreveta, no nije ih pozvao, jer su vrata bila zaključana. Tad je u njihov stan došao prokurist (u njemačkom i švicarskom trgovačkom pravu opunomoćenik ili zamjenik direktora poduzeća), da vidi zašto Gregor nije došao na posao. „Zašto je Gregor bio osuđen da radi kod takve tvrtke gdje i najsitniji izostanak rađa najveću sumnju?“ Od uzbuđenja, Gregor je uspio spasti s kreveta, pritom je zaboravio podignuti glavu, pa je njome udario. Sestra je rekla Gregoru da je došao prokurist. Obitelj ga je zvala da dođe, ni oni nisu znali što je s njime i zašto nije otišao na posao, uvjeravali su prokurista da zasigurno bolestan. „Taj mladić nema ništa u glavi osim posla. Ja se već pomalo i ljutim, uvečer neće nikamo izaći, trenutačno je u gradu već osam dana, ali je svake večeri bio kod kuće“. Dok su roditelji u lijevoj sobi razgovarali s prokuristom, sestra je u desnoj plakala jer se bojala za obitelj. Prokurist je pitao Gregora što se ovdje dešava. „Govorim vam u ime vaših roditelja, vašeg šefa i vrlo vas ozbiljno molim da mi smjesta date jasan odgovor“. Govori da je Gregorov učinak u tvrtci u zadnje vrijeme jako slab i da mu je teško zalagati se za njega kod šefa. Gregor je viknuo da će odmah otvoriti, da poštedi njegove roditelje, da nema utemeljenja svojim prigovorima, da će krenuti vlakom koji polazi u 8. Njegove riječi nisu više bile razumljive ljudima, glas mu je bio „životinjski“. Uhvatio se za ormar, pa za stolicu i otključao vrata ustima, ali je iz njih potekla smeđa tekućina, pošto ih je ozlijedio. Kad su ga vidjeli, svi su se iznenadili, nisu mogli ništa takvo očekivati. Majka se onesvijestila, bez obzira na prisutnost prokurista. „Otac je stiskao šake s neprijateljskim izrazom kao da će Gregora odgurnuti dalje u njegovu sobu, a onda se nesigurno počne ogledati po dnevnome boravku, zakloni oči rukama i udari u plač da su mu se tresle snažne grudi“. Prokurist se kod prvih Gregorovih riječi okrenuo i pobjegao iz kuće. Gregor se prvi puta oslonio na sve noge i osjetio je olakšanje. Potrčao je za
Franz Kafka – Preobrazba
2
prokuristom, ali ga nije mogao stići. Otac je, umjesto da zaustavi prokurista, zgrabio njegov štap i novine te počeo Gregora tjerati natrag u njegovu sobu. Otac nije razumio njegove riječi. „Otac je nemilosrdno gonio Gregora i ispuštao siktave glasove kao da je podivljao“. Gregor je došao do vrata, ali nije mogao proći kroz njih. Ocu nije padalo na pamet da otvori i drugo krilo, pa je Gregor zapeo. Nije se više mogao pomaknuti. Otac ga je snažno udario odostraga, pa se on ozlijedio, jako krvareći. Iza njega su se bučno zalupila vrata. II.
Gregor se probudio iz nesvijesti. Lijeva mu je strana bila natečena, a jedna nožica teško povrijeđena. Osjetio je miris hrane, bio je gladan. Sestra mu je donijela mlijeko, on je probao ali više mu se to njegovo najdraže piće nije sviđalo. Brinuo se kako će uzdržavati svoju obitelj: „… gledajući u tmini ukočeno pred sebe, velik ponos što je svojim roditeljima i svojoj sestri priskrbio takav život u ovome lijepom stanu. Ali što ako sada sav taj mir, sav taj standard, sav taj užitak na grozan način propadnu?“. Sestra je ušla u njegovu sobu, on je bio pod kanapeom. Kad ga je vidjela, uplašila se i izašla van, ali se pokajala i vratila se nazad. Donijela mu je niz jela, jer nije znala što će on jesti, jer je vidjela da mlijeko nije pojeo. Ostavila ga je na miru, da jede. Nije mu prijala svježa hrana, nije joj ni miris mogao podnijeti. Najviše mu se svidio sir. Kad je sestra došla, bacila je svu hranu, kako onu koju je jeo, tako i onu koju nije. Sestra mu je svaki dan donosila hranu. Ukućani su se bojali sami ostati u stanu, nikada ga nisu ostavljali praznim niti je ikad itko ostao sam u njemu, pošto su se bojali. Sluškinja je molila majku da joj da otkaz, a kad je ova to učinila, sluškinja se zahvaljivala i rekla da nikome neće pričati za Gregora. Imovinsko stanje obitelji Samsa govorilo je da od Gregorove ušteđevine mogu živjeti još par mjeseci, a ti je bila i ušteđevina koju je otac uspio sačuvati od prije propasti njegove tvrtke. Gregor je rado davao novac u kuću, bio je sretan što je u stanju njih sve uzdržavati. Ovo novca što su imali nije bilo dovoljno za život od kamata, te nije preostajalo ništa drugo nego da si ostali ukućani nađu posao. Otac je bio zdrav, ali star te se nije ničim bavio već 5 godina. Majka je bolovala od astme, a sestra je bila još uvijek mlada, imala je tek 17 godina. Htio je zahvaliti sestri što se ona brine o njemu, razgovarati s njome, no nije to mogao. Tako bi lakše podnosio njezine usluge. Shvatio je da ga ne voli gledati, pa je s kanapea spustio plahtu, da ga ne gleda kad uđe u sobu i htio je vidjeti njezinu reakciju. Nije maknula plahtu, pa je zaključio da je tako bolje. „čak se Gregoru učinilo da je prepoznao zahvalnost u njezinu pogledu kada je jednom malko izvirio ispod plahte da vidi kako se ta novost doimlje njegove sestre“. Dok Gregor nije doživio preobrazbu, roditelji su se ljutili na sestru jer su smatrali da je beskorisna, ali otkad se ona brinula za njega, više nisu gledali s te strane. Gregoru je jedina razonoda bila plaziti po zidovima i po plafonu. Rado je visio na stropu, to je bilo isto kao i ležati na podu, ali mu he davalo osjećaj kao da leti. Sestra je odmah zapazila njegovu novu zabavu, pa mu je htjela osloboditi što više prostora, ali to nije mogla sama. Oca se nije usudila pitati, a kućna pomoćnica to ne bi htjela. Majka je silno željela vidjeti Gregora, a to je učinila kada oca nije bilo kod kuće. Sestra ju je uvela u sobu i rekla joj da joj pomogne maknuti ormar, no on Franz Kafka – Preobrazba
3
je bio pretežak. Majka je nakon toga rekla: „Zar to ne bi značilo da mu micanjem namještaja dajemo na znanje kako smo napustili svaku nadu u njegovo ozdravljenje i prepuštamo ga bez milosti samome sebi?“ Gregor je i sam želio da se soba isprazni, no čuvši majčine riječi, povratio se čovjek u njemu. Više nije htio da iznašaju namještaj. Kako bi zadržao barem nešto u sobi, popeo se na zid i legao na sliku koja je visjela. Sestra Greta htjela ga je otjerati sa zida, nije htjela da majka vidi taj prizor. Nakon što je majka vidjela Gregora na zidu, pala je na kanape, uskliknula „Oh, Bože! Oh, Bože!“, onesvijestila se. Sestra je na to rekla: „Gregore, tako dakle?“, a to su bile prve riječi koje mu je ona izravno uputila. Otišla je u kuhinju po ocat, da majku probudi, a Gregor je također htio pomoći pa je pošao za njom. Na to se ona jako uplašila, boca lijekova pala joj je iz ruke i razbila se. Otrčala je kod majke u sobu. Zbog toga se Gregor zabrinuo i počeo je plaziti po zidovima kuće, a od očaja se srušio na sredinu velikog stola. Kada je otac došao, upitao se što se dogodilo, ali izraz Gretina lica sve je odavao. Otac je sve shvatio kao da je Gregor bio nasilan prema njima. Otac se vratio u kuću sav dotjeran, lijepo odjeven, počešljan. Našao je posao kao podvornik. Gregor je išao po sobi, a otac je išao za njim, gađajući ga jabukama. Nije nišanio, ali ga je jedna od jabuka pogodila u leđa, što je Gregora jako zaboljelo. Otišao je u sobu. Majka se objesila za oca i zagrlila ga, moleći da Gregoru poštedi život.
III.
Jabuka mu je ostala u tijelu i već je mjesec dana trpio bol. Nitko ju nije htio ukloniti. Gregor je zbog toga trpio jako veliku bol, više se nije mogao penjati na zidove i visjeti na plafonu. Često je slušao obiteljske razgovore, no to nisu bili stari živahni razgovori, nego drukčiji, tihi. Majka se bavila šivanjem za jednu modnu radnju, a sestra je bila prodavačica, nadajući se da će (učeći stenografiju i francuski) dobiti bolje mjesto. „Tko je u toj obitelji, radom istrošenoj i preveć umornoj, imao vremena da se skrbi za Gregora više nego što je neophodno potrebno?“ Pošto je kućni budžet postajao sve tanji, otpustili su stalnu kućnu pomoćnicu, a uzeli golemu staru koščatu „bedinerku“ sijede kose. Ona je dolazila ujutro i navečer da uradi najteže poslove, a majka je radila sve ostalo. Obitelj je čak rasprodala neki obiteljski nakit kako bi došla do novca. Postojeći stan bio je prevelik, ali nisu se htjeli seliti. „Glavni razlog što se obitelj nije mogla odlučiti na preseljenje bio je potpun gubitak svake nade i s njime spoznaja da ih je pogodila nesreća kao nikoga u svekoliku krugu njihovih rođaka i znanaca“. Gregoru je bilo žao postojećeg stanja i htio je opet na sebe uzeti sve obiteljske potrebe. Pošto mu se sestra zaposlila, nije imala vremena za njega, pa mu je jelo samo gurala u sobu i kasnije ga pomela. Nitko više nije ni spremao njegovu sobu, ona je postala odlagalište nepotrebnih stvari. To je bila Gretina obaveza i nije nikome dala da ju čisti. Majka ju je jednom počistila, na što se ona silno naljutila i počela plakati. Jedino tko je svaki dan pogledao kako je gregor bila je „bedinerka“. Gregor više nije ništa ni jeo ni pio. Jednu su sobu ukućani iznajmili trojici bradatih muškaraca. Bili su preuljudni prema podstanarima. Obitelj je jela u kuhinji, a oni za stolom. Jednom je sestra uzela violinu da svira (ona je svirala violinu, a Gregor ju je htio iznenaditi tako da je Franz Kafka – Preobrazba
4
pošalje u konzervatorij, no zbog njegove preobrazbe nije bio u mogućnosti, što mu je bilo jako žao). Otac je pitao podstanare smeta li im sviranje, no rekli su da ne smeta, da dođe kod njih u sobu. Svi su se okupili i slušali Gretu kako svira. Gregora je ta svirka privukla i odlučio je izaći iz sobe (bio je vrlo prljav), nitko se nije obazirao na njega. Podstanari više nisu bili toliko zainteresirani za njezino sviranje te su se povukli i stajali ondje radi reda. Gregor je htio reći sestri da dođe kod njega u sobu, da je on jedini koji ju sluša i divi se tome kako ona svira. Htio joj je reći na uho da je imao čvrstu namjeru poslati je u visoku glazbenu školu. Podstanar koji je bio u sredinu ocu je pokazao na Gregora koji se približavao. Sestra je prestala svirati, violinu je dala majci. Gregor je čak zabavljao podstanare, no otac ih je počeo tjerati u njihovu sobu. Oni su se naljutili. Majka je imala smetnje disanja. Podstanar je pljunuo na pod i rekao da ondje više ne želi stanovati i da im neće ništa platiti. I druga su dva otkazala stanovanje. „Gregor je cijelo vrijeme tiho ležao na mjestu gdje su ga podstanari bili ugledali. Razočaranje zbog neuspjeha njegova nauma, a možda i klonuće zbog dugotrajna gladovanja bijahu razlogom da mu je kretanje bilo nemoguće“. Sestra je udarila šakom o stol i rekla da ovako dalje ne može, da se moraju riješiti Gregora. Počela je plakati. Rekla je da to i nije Gregor. „… on bi davno uvidio da suživot ljudi s takvom životinjom nije moguć, pa bi sam dragovoljno otišao“. Smatrali su ga opasnim, no njemu nije ni padalo na pamet da nekome od njih naudi. Okrenuo se prema sobi, ali je bio jako slab. Nakon mukotrpnog okretanja, otišao je u svoju sobu. Njegov je posljednji pogled bio upućen majci. Čim je stupio u sobu, sestra je zaključala vrata. Više se nije mogao micati. Gnjilu jabuku u svojim leđima i upaljenu okolinu oko nje jedva je osjećao. „Na svoju je obitelj mislio ganućem i ljubavlju“. Slagao se sa sestrinim mišljenjem da mora nestati. U zoru je preminuo. Rano ujutro došla je dvorkinja. Kad je vidjela Gregora, mislila je da namjerno nepomično leži, ali kad ga je udarila metlom, nije se pomaknuo. Drugi puta ga je udarila jače, gurnula ga je s mjesta. Glasno je viknula „Pogledajte, crknuo je, eno ga leži, potpuno je crknuo!“ Ukućani su ustali. Riječi gospodina Samse bile su „No… sada možemo zahvaliti Bogu“. Greta je zamijetila da je mršav jer dugo nije ništa jeo. Svi su imali osmjeh na licu. Bio je kraj ožujka. Tri podstanara su se pravili kao da nisu rekli da će otići, no otac im je onda rekao neka idu: „Napustite smjesta moj stan!“ Oni su otišli, a ukućani su gledali kako oni odlaze i uopće im nije bilo žao. Svatko je uzeo slobodan dan, te su se zajedno uputili izvan grada u prirodu. Dvorkinja se pobrinula za Gregorovo tijelo. Odlučili su da će i nju otpustiti te da će kupiti manji, jeftiniji stan jer je tako praktičnije. Promotrili su izglede i shvatili da im je svima dobro na poslu i da imaju šanse za napredovanje. Otac i majka promatrali su Gretu i shvatili da se razvila u lijepu djevojku. Palo im je na um da bi joj trebalo početi tražiti valjana muža.
Franz Kafka – Preobrazba
5
