PROTOREALIZAM (1860. – 1881.) predrealizam = protorealizam (grč. protos – prvi) = Šenoino doba August Šenoa vodeći je književnik protorealizma pa se to razdoblje naziva i Šenoino doba predrealizam je razdoblje u hrvatskoj književnosti od 1860. do 1881. g. 1860. – ukidanje Bachovog apsolutizma i pojava prvih djela Augusta Šenoe 1880. – u hrvatsku književnost ulazi nova generacija pisaca 1881. – Šenoina smrt i završetak protorealizma DRUŠTVENO-POLITIČKI OKVIR - Bachov apsolutizam - zamiranje političkog života, germanizacija i mađarizacija - nakon 1860. i ukidanja Bachova apsolutizma, ponovno buđenje političkog života: 1. Narodnjačka stranka (nekadašnji ilirci - I. Mažuranić, zalagali se za ostanak Austro-Ugarske, ali da Hrvatska zadrži samostalnost 2. Unionistička stranka (nekadašnji mađaroni – zalagali se za ujedinjenje Hrvatske i Mađarske) 3. Pravaška stranka – suprotnost narodnjacima, zalaže se za jedinstvenu Hrvatsku (Ante Starčević, pisci realizma Kovačić, Kumičić, Kranjčević) GOSPODARSKE PRILIKE - prestanak feudalnih odnosa - osiromašenje seljaka; plemići postaju sitni činovnici
Obilježja književnosti: o spoj elemenata romantičarskog i realističkog stila o teme: socijalne (interes za suvremenu društvenu stvarnost) i nacionalnopovijesne
o najznačajnije ostvarenje predrealizma je afirmacija romana kao književne vrste i usmjerio je hrvatsku književnost prema realizmu za što je najzaslužniji August Šenoa o osim romana pišu se novele i pripovijetke o pjesništvo u to doba nije dalo veća ostvarenja – izdvaja se poezija Franje Cirakija o cilj književnosti je istinitost koja se postiže pripovijedanjem i detaljnim opisima interijera i eksterijera
Šenoa je unaprijedio hrvatsku književnost – on je preteča/prethodnik realizma u hrvatskoj knjiž.: o utemeljio je hrvatsku umjetničku prozu (roman, pripovijetku, feljton) i kazališnu kritiku feljton/podlistak = stalni novinski članak koji govori o društvenim zbivanjima ili o zbivanjima u umjetnosti o stvorio je čitateljsku publiku tako što je pisao djela jednostavnim i razumljivim jezikom o popularnošću svojih djela posredno je utjecao na prihvaćanje štokavice kao osnove hrvatskog književnog jezika o svojim programskim člankom „Naša književnost“ (1865.) zalaže se za realističku koncepciju književnosti s elementima prosvjetiteljstva, naime, smatrao je da književnost mora služiti prosvjećivanju naroda i jačanju nacionalne svijesti što se najbolje može ostvariti pripovijestima iz suvremenog života i povijesnim romanom o njegov roman „Zlatarovo zlato“ prvi je umjetnički roman u hrvatskoj književnosti
ostali književnici Šenoina doba: Josip Eugen Tomić (romani Zmaj od Bosne, Melita) Luka Botić (ep Bijedna Mara) Franjo Marković (ep Dom i svijet) Josip Freudenreich (drama Graničari) jezikoslovci Vatroslav Jagić, Adolfo Veber Tkalčević, Bogoslav Šulek
književni časopisi tog doba: Vijenac – najznačajniji časopis (1869.-1903.), neko vrijeme uređivao ga je i Šenoa, Pozor (kasnije Obzor ), Književnik – prvi hrvatski znanstveni časopis s područja jezikoslovlja (urednik Vatroslav Jagić)
AUGUST ŠENOA (1838.-1881.)
naš prvi pravi romansijer
književna kritika ističe da su njegovi romani tendenciozni, tj. napisani s nekom namjerom; takvi romani nose poruku namijenjenu čitateljima; čitajući njegove povijesne romane, čitatelj upoznaje svoju nacionalnu prošlost, ali istovremeno uči o svojoj sadašnjosti
Šenoini povijesni romani Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes i Kletva sadrže elemente romantizma: o razgranata fabula s dinamičnim motivima (spletke, otmice, prerušavanja) o crno-bijela tehnika u prikazivanju likova
njegovi socijalni romani Mladi gospodin, Vladimir, Prosjak Luka, Branka i pripovijetka Prijan Lovro sadrže realističke elemente: o tematika o socijalno-psihološka motivacija
Zagrebulje zb. feljtona u kojoj je Šenoa propagirao kult narodnog jezika, uzdizao nacionalni ponos ili se ironično odnosio prema Nijemcima (i „njemštukarstvu“, „švapčarenju“) u njima je osvanuo prvi hrvatski feljton (po zapadnom uzoru) feljtonu je svaka tema dostupna – ima ozbiljnih, sentimentalnih, dosjetljivih i šaljivih; u njima prevladava oštra satira svrha je bila zabaviti čitatelje subjektivnost i piščeva individualnost (njegovo „ja“) ostaje skriveno o feljtoni u kojima je Šenoa uz laki humor i karikaturu slikao zagrebački društveni život svoga vremena o objavljivao ih je u časopisu Vijenac o u mnogim Zagrebuljama ismijavao je malograđanštinu i kritizirao odnarođivanje
Šenoina poezija o tematski je raznovrsna (ljubavna, misaona, pejsažna), no najsnažniji odjek imale su pjesme domoljbne i nacionalne tematike
o više je retorična nego lirična iako se pokazao kao vješt versifikator (stihotvorac) Budi svoj
tom pjesmom Šenoa je ostvario načelo da književnost mora imati odgojnu funkciju
programska pjesma → u njoj pisac iznosi svojevrsni program ljudskog života po vlastitoj mjeri te izražava svoje promišljanje o čovjeku i svijetu
pisana je vedrim tonom i poletnim ritmom pjesnik se izravno obraća čitatelju upućujući ga kako treba izgraditi samoga sebe i proživjeti život dostojan čovjeka, tj. kako biti svoj svoj je čovjek koji: o živi u skladu s moralnim načelima o vjeruje u sebe i svoje sposobnosti o njeguje čvrstoću karaktera i životnih uvjerenja o koji je marljiv i uporan u svojim nastojanjima o koji je razuman i umjeren, nesebičan, optimističan, pošten i častan, savjestan
glavna ideja izrečena je u naslovu te prvom i zadnjem stihu svake strofe
pjesnikov humanizam i kršćanska načela progovaraju u stihovima: „...Ta božji ti je zamet A Bog sve mrzi što je laž i varka I neka ti je vazda vedra pamet, I srce vrelo, duša čista, žarka;“ Kameni svatovi
povjestica – pjesma (pripovijest u stihu) pripovjednog oblika s temama: o iz hrvatske povijesti – Propast Venecije, Smrt Petra Svačića o iz narodne predaje – Postolar i vrag, Kugina kuća, Kameni svatovi
jedna od najljepših Šenoinih povjestica nadahnuta tragičnom obiteljskom pričom iz narodne predaje (legendom koja se prenosila usmenim putem) osnovni je događaj ženidba mlinareva sina protiv majčine volje, a majka nazadovoljna siromašnom snahom Janjom, proklinje svatove koji se okamene mlinaričina oholost i pohlepa uzrok su tragičnog završetka mlinarove osobine: marljivost, dobrota, upornost poruka: istinsko je bogatstvo u ljubavi, dok su oholost, zloba, mržnja i pakost pogubne za svakog čovjeka povjestica je stilski bliska izrazu narodne poezije: osmerac, ponavljanja riječi, izraza, stihova lirski elementi: osjećaji, ugođaj (slikovitost) epski elementi: fabula, likovi, narativnost dramski elementi: napetost, dijalog Prijan Lovro
prva realistička pripovijest socijalne tematike u hrvatskoj književnosti
utemeljena je na stvarnim događajima iz Šenoina života
kratak sadržaj: Lovra roditelji šalju u svećenike jer su u to doba daroviti seoski dječaci imali pred sobom dvije mogućnosti: da budu svećenici ili učitelji. Nakon poznanstva s mladom i lijepom aristokratkinjom Malvinom spoznaje da nije za svećenika. Ova veza završava porazom i razočaranjem u ljubav. Odluči promijeniti školu. Ali, javljaju se financijski problemi koje on nastoji riješiti ženidbom sa starijom, ružnom i neprivlačnom Minkom. Od te namjere odvraća ga pripovjedač. Kako bi otplatio očeve dugove zapošljava se kao profesor u Dalmaciji i tamo upoznaje Anđeliju (bogatu nasljednicu) u koju se istinski zaljubljuje. Anđeliji ne dopuštaju da se uda za Lovru (jer misle da se on njome želi oženiti samo zbog novaca) i on završava tragično (britvom je sebi prerezao grkljan);
tema je sudbina intelektualca seoskog porijekla koji želi uspjeti u društvu, no postaje žrtva životnih okolnosti i malograđanske sredine te završava tragično seoska sredina i Prag, sredina 19. st. likovi su stvarni i proizlaze iz Šenoina života: pouzdano se zna da je Lovro postojao i bio Šenoin prijatelj u Pragu
LOVRO:
siromašni, ali ambiciozni, inteligentni i marljivi seoski mladić slovenskog porijekla
sputava ga svećeničko zvanje ( koje predstavlja uspjeh za darovite seoske dječake) jer je otvorene i radoznale naravi
studira jezikoslovlje u Pragu, ali zbog svog podrijetla i siromaštva ne može ostvariti životne ciljeve
u napretku ga sprječava i nepotizam (lat. nepos – nećak; zloupotreba položaja u korist rođaka) → usprkos Lovrinim izvanrednim rezultatima na testu, mjesto na istočnjačkoj akademiji dobiva sin neke važne osobe
doživljava ljubavni neuspjeh, ne uspjeva ostvariti svoje ambicije te se pretvara u ogorčenog i životom razočaranog čovjeka koji odluči uskratiti svoje muke samoubojstvom (to je kulminacija osobne nemoći)
tragičan lik
kompozicija jezik i stil (odlomak iz čitanke):
uvodni i završni dio pripovijesti čine okvir u kojemu Šenoa iznosi realistički program (na temelju razgovora s udovicom): teme i likove treba tražiti u stvarnosti, pisci trebaju proučavati probleme društva i vremena u kojem žive te pisati o svim slojevima društva (pripovjedačev boravak na selu okvir je iz kojeg on pripovijeda radnju)
pisac kritizira situaciju u kojoj se hrvatski jezik zapostavlja u korist njemačkog, francuskog i talijanskog;
problemi koje pisac iznosi: o sukob ideala i stvarnosti
o ostvarenje želja roditelja
o nesretna zaljubljenost
o traženje nedostižne sreće
o nemogućnost školovanja
o sukobljavanje sa sudbinom
pripovijedanje u 1. licu, dinamična fabula
realistički elementi: stvarnost i društveni događaji poslužili su kao inspiracija za nastanak djela fabula je izgrađena na psihološko-socijalnim kontrastima:
o želja – mogućnost duhovno – svjetovno o grad – selo moć, bogatstvo – siromaštvo na karakterizaciju lika utječe socijalna okolina iz koje lik potječe i koja ga okružuje život je prikazan bez romantičnih uljepšavanja i idealiziranja kronološki tijek događaja objektivnost i detaljno opisivanje autentičan – živ govor
u djelu je prikazana težnja čovjeka da se iz primitivne, seoske sredine uzdigne do ravnopravnog građanina
motiv psihičkog sloma mladića seoskog porijekla koji stremi k društvenom uspjehu, najznačajniji je motiv hrvatskog realizma koji će se ostvariti u djelima A. Kovačića i V. Novaka
Zlatarovo zlato (1871.) prvi hrvatski umjetnički roman tema: javni, kulturni i politički život u Zagrebu potkraj 16. st.
u želji da bude što vjerodostojniji pisac crpi građu iz povijesnih dokumenata – povijest je smatrao učiteljicom života, ali i zrcalom sadašnjeg doba lokalizacija u prostoru: o otvoreni prostor (eksterijer) – zagrebačke ulice i trgovi, Kamena vrata, okolica Zagreba, Samobor, Medvedgrad; mali građanski svijet; o zatvoreni prostor (interijer) – Stjepkova, Pavlova i Klarina soba, kuće uglednih Zagrepčana; likovi:
stvarni povijesni likovi: Stjepko, Pavao i Nikola Gregorijanec, ban Ungnad, kralj Maksimilijan, Gašpar Alapić, Đuro Drašković – oni trebaju prenijeti piščevu ideju izmišljeni likovi: Dora Krupić, njezin otac Petar, Magda Paprenjarka, Miloš, Jerko, Grga Čokolin i Klara Grubarova nositelji ljubavne fabule: Dora i Pavle – trebaju približiti djelo čitateljima spletkari: Grga i Klara – stvaraju napetost u djelu mali građanski svijet : upotpunjuje opću sliku društvenog života
o o o o o
motivi koji pokreću likove su: o o o o o
Pavao Gregorijanec: Grga Čokolin: intimni – ljubav prema Dori o intimni – osvećuje se Dori i njenom ocu zlataru jer mu zlatar Krupić nacionalni – sudjeluje u ratu nije dao dopuštenje za brak s Dorom protiv Turaka socijalni – ne želi se oženiti Dorom iz Dora Krupićeva: ljubavi nego zato što je njezin otac intimni – ljubav prema Pavlu bogat Stjepko Gregorijanec: Klara Grubarova: intimni – odnos prema sinu o intimni – bori se za Pavlovu socijalni – borba sa ljubav; socijalni – udaje se za bana Zagrepčanima, stav u društvu; Ungnada samo zbog moći bahat, grub, bezosjećajan, želi samo Petar Krupić: moć, okrutan, nemilosrdan, čak ga i sin o intimni – za čast odriče se napušta kćeri
kompozicija, jezik i stil: roman započinje obraćanjem pisca čitaocu; saznajemo kako je roman nastao, kako ga pisac želi oblikovati, saznajemo temu te vrstu djela okosnicu svakog, pa i ovog Šenoinog romana, čini sukob među društvenim slojevima istovremeno se odvijaju i isprepliću dva fabularna tijeka: povijesna fabula o sukob građana Zagreba i plemića S. Gregorijanca, vlasnika Medvedgrada, oko posjeda i povlastica; spletke oko
ljubavna fabula o romantična priča o zabranjenoj ljubavi dvoje mladih koji pripadaju različitim društvenim slojevima: građanke Dore
o o o o o o o
izbora hrvatskoga bana oblikovana je prema arhivskoj građi grada Zagreba i kronikama istaknutih povjesničara likovi su stvarni, povijesno utemeljeni, vjerodostojno prikazani opis malih ljudi iz svakodnevnog građanskog ili malograđanskog života Šenoa je nastojao rekonstruirati način života – oživjeti duh vremena sveznajući pripovjedač (3. lice) likovi se oblikuju fizičkom, govornom, socijalnom, psihološkom i etičkom karakterizacijom realistička obilježja – likovi, sredina
o o
o o o
Krupićeve i plemića Pavla Gregorijanca plod je piščeve mašte; svrha joj je privući čitatelja, zainteresirati ga za povijesna zbivanja izmišljeni idealizirani likovi – Dora (zlatarovo zlato = metafora) i Pavle; likovi intriganata – Grga i Klara (Grga svojim spletkama povezuje obje fabule) idealizacija lika Dore – pisac joj pridaje samo najbolje i najljepše osobine Grgi pridaje samo negativne osobine pa postupak isticanja ružnih osobina lika nazivamo karikiranje romantičarska obilježja – crno-bijela tehnika, uzbudljiva i napeta fabula (otmice, spletke, zasjede, trovanja, ubojstva), junaštvo i sentimentalnost
ispreplitanje stvarnosti (historičnosti) i fikcije, romantičarskog i realističkog knjiž. postupka povijesnom fabulom Šenoa prenosi ideju o potrebi zajedništva svih hrvatskih staleža radi uspješnog odupiranja vanjskom neprijatelju dominira dijalog, Šenoina rečenica je dinamična (služi se prezentom i eliptičnim, tj. nepotpunim rečenicama, oživljavanje starog leksika sukobi, neprijateljstvo, mržnja donose zlo i stradanje i na osobnom (pojedinačnom) i na društvenom planu (Grgin govor odaje neobrazovanog, ali vrlo ambicioznog čovjeka – služi se latinskim izrazima i to pogrešno)
Prosjak Luka roman tema je kako je Luka htio postati čovjekom; selo Jelenje (uz Savu), 2. pol. 19. st. likovi: Luka, Mikica, Janko, ciganin Ugarković, Andro, Mato, Martin, Mara, prosjak Luka; LUKA:
siroče koje je od malih nogu odbačeno od društva;
u negativnoj sredini razvija se u mržnji prema čovjeku;
ne zna za ljubav i toplu riječ;
želja mu je osnovati obiteljski dom;
prosjačenju ga uči prosjak Mato koji mu iz iskustva savjetuje da se kloni ljudi jer su zli i radije živi u šumi sa zvjerima;
dodir s pravim ljudima i djetetom pobuđuje u njemu osjećaj ljudskosti i tada dolazi do preokreta u njegovoj duši;
ne zna na pošten način doći do cilja; tragičan lik;
kompozicija, jezik i stil:
nedotjeran stil, književni jezik 19. st.
romantičarski elementi: dinamična i zanimljiva fabula, crno-bijela tehnika
realistički elementi: opis lika i sredine, uvjerljivost, autentičan, živ govor