Politička komunikacija -Politička komunikacija je međusobni/interaktivni proces razmjene političkih sadržaja između različitih političkih aktera, za vrijeme političkog mandata ili izbora, putem komunikacijskih kanala tj. medija, u svrhu postizanja određenih učinaka. Dr. Zoran Tomić 1. Prve suvremene kampanje(povijest moderne povijesti političkih kampanja) počele su 1936. godine, kampanja F. D. Roosevelta 2. Prvi TV predsjednik J. F. Kennedy, ne zbog toga što je došao na političku scenu u vrijeme procvata TVa, već zbog toga što je bolje nego itko upotrijebio sve prednosti televizije. 3. Akteri političke komunikacije su: -političke organizacije, -građani/ javnost/birači, -mediji. 4. Političke organizacije su skupine ljudi koji se udružuju u neku političku organizaciju da bi došli na vlast, da bi promijenili postojeće stanje ili da reagiraju na postojeću vladu. To su: Političke stranke, Javne organizacije, Skupine za pritisak, Terorističke organizacije, Međunarodne organizacije, Državno-teritorijalne jedinice, Društveni pokreti, Revolucionarni pokreti i Gerilske skupine. 5. Razlika između terorističkih organizacija i političkih organizacija u tome što se terorističke organizacije služe nezakonitim sredstvima u ostvarenju svojih ciljeva, a političke stranke ostvaruju ciljeve kroz izborne kampanje. 6. Građani su ujedno i birači i vrlo su važni političkim akterima jer je političkim akterima jako stalo do dobre političke komunikacije s biračima. Političkim strankama je u velikoj važnosti da dođe političko izlaganje do birača i tako dobiju njihovo povjerenje i daju glas toj stranci. Mogu biti stalni(core voter) i povremeni(peripheral voter). Postoji 5 tipova američkih glasača. 7. Instrumenti političkog komuniciranja(11+2): -agenda settings, -istraživanje javnog mišljenja, - framing ili uokvirivanje, -konstrukcija spektakla, - pakiranje politike, - političko oglašavanje-> dodao dr. Tomić, -političke informativne kampanje-> dodao dr. Tomić, -upravljanje imidžom, -spin doktori, -pseudo-događaji, -politički odnosi s javnošću,
-državna kontrola nad medijima, -politička retorika 8. Agenda settings su udarne/blic/dominantne vijesti koje vladaju tog dana u društvu. Agenda settings predstavlja da mediji, javnost i politički akteri i institucije pokušavaju djelovati na ključne teme političkog i društvenog života. Određivanje tema u javnosti nije samo povlastica masovnih medija, one mogu biti nametnute od strane političara i javnosti. 9. Tri vrste agende : -medijska(medijsko oblikovanje agende-dva modela:mobilizacijski (a) model, i (b) interaktivni model), -javna(oblikovanje agende od strane javnosti), -politička(oblikovanje agende od strane političkih aktera), -dodaje se i četvrta = korporativna agenda 10. 3 faze istraživanja javnog mišljenja : -prednominacijska faza, -nominacijsko izborno razdoblje , - razdoblje kampanje. 11. Framing ili uokvirivanje je interpretativni okvir, kognitivni ustroj svijesti novinara koji olakšava odabir i obradu informacija. Framing je proces stvaranja slika u nečijim glavama. Reframing je proces rušenja okvira. Entman ističe da okvir djeluje tako da odabire i ističe jedna, a prikriva druga obilježja stvarnosti. 12. Spektakl je neprekinuto izvješćivanje o novostima. Čovjek je najveseliji kada gleda npr. Vatromet, jer ljudi vole spektakl i politički akteri to koriste. Edelman političko komuniciranje shvaća kao spektakl. 1nastup = 1poruka. 13. Pakiranje politike veže se za ideju da stranke i političari preko svojih spin doktora sve više upravljaju i kontroliraju sliku politike. Takvim pakiranjem se događaji trivijaliziraju a pojavnost je važnija nego stvarnost, osobnost od politike, površnost od dubokog. Npr. George Bush je imao dva mandata po 4 godine, zbog medija i pakiranja politike, a veoma nizak IQ ima. 14. Tehnike pakiranja politike : -Intervjui(politički intervjui su za medije jeftina metoda popunjavanja prostora, a za političare prigoda da se izrazi gledište ili da se promiče neka politička ideja, inicijativa,stav), -Sound bites-zvučni isječci(to je kratka zaokružena i suvisla rečenica koja se dalje može koristiti u svim emisijama i programima. Dakle, poruka mora imati težinu. Prosječno trajanje isječka govora kandidata je 7 sec.) -Slavne osobe(korištenje slavnih osoba u izbornim kampanjama da im pomognu u izgradnji imidža, posuđujući od njih karizmu i popularnu privlačnost), -Kreiranje imidža, -Medijski konzultanti, -Personalizacija politike.
14.Ciljevi informativnih kampanja su: -INFORMIRATI javnost -UVJERITI javnost -MOBILIZIRATI javnost 15. Spin doktori su stručnjaci zaduženi za oblikovanje povoljne percepcijske javnosti o političkoj stranci, vješto manipuliraju masovnim medijima. Spin doktori daju nekoj vijesti ili događaju povoljan naglasak. Osobni su savjetnici političkim osobama. Često spin doktori dolaze iz medija, ali mediji ovise o njima. Postoji razlika između spina i odnosa s javnošću u dva mala detalja. Odnosi s javnošću se temelje na afirmaciji i činjenicama, a spin na manipulaciji i trikovima. To spiniskrivljivanje informacija u vlastitu korist. Najpoznatiji spin doktor je ALISTER CAMPBELL(tajnik za odnose s medijima britanskog premijera Tonyja Blaira) 16. Pseudo-događaji su inscenirani, svrsishodno kreirani događaji koji imaju medijsku atraktivnost radi obezbjeđenja publiciteta. Da bi političari dospjeli u medije prave pseudo-događaje (lažne događaje). 17. Vrste pseudo događaja su : -Intervjui s političarima, -Priopćenje za medije, -Stranački skupovi, -Konferencije za medije, -Curenje informacija(leaking). 18. Oblici državne kontrole nad medijima su : -Cenzura(preventivna i suspenzivna), -tajnost(liberalne države radije drže informacije u tajnosti nego da ih cenzuriraju), -propaganda, -regulacija. 19. Imamo 3 faze mjerenja učinka političke komunikacije: -Istraživanje javnog mišljenja/Public opinion(Na oko 3% britanskih birača na općim izborima utječu istraživanja javnog mišljenja. Mnogi se slažu kako istraživanja mogu postati uzročno povezan činitelj u ponašanju birača), -Metoda promatranja ponašanja birača(Promatranje je prva, najstarija, osnovna metoda svake znanosti. Može biti posredno i neposredno.), -Eksperimentalno istraživanje(Temelji se na eksperimentu. Eksperimentator intervjuira, anketira, postavlja pitanja građanima i bilježi, ulazeći tako u prirodu događaja). 20. Imamo dvije vrste političkih konzultanata: -GENERALISTI- koji obavljaju poslove na svim područjima
-SPECIJALISTI-koji se baziraju na samo jedno područje rada. 21. Područja rada političkih konzultanata su: -VOĐENJE kampanje, -PLANIRANJE kampanje, - STRATEGIJA kampanje, -ISTRAŽIVANJE u kampanji, -IMIDŽ KANDIDATA. 22. Politički konzultant je profesionalac u kampanji koji je angažiran prvenstveno na pružanju savjeta i usluga kandidatima, njihovim odborima za kampanju ili drugim političkim odborima. WHITAKER i BAXTER su osnovali prvu tvrtku za političko savjetovalište. 22. Posljedica personalizacije politike : Pojavljuje se u demokratskim društvima i parlamentima. Slabljenje stranaka kao grupe, a povećavaju se individualnosti kandidata u strankama, jačanje elektronskih medija, lakše je prezentirati informaciju osobi nego kroz apstraktne ideje, veća obrazovanost birača. 23. Stalna kampanja je dominantan i prepoznatljiv vid predsjedničke kampanje. Politički savjetnici su potrebni danas zbog onog što Blumenthal naziva „stalna kampanja“. Politički savjetnici su trajni, a političari prolazni. Stalna kampanja je izravan rezultat nove tehnologije u informacijskoj eri i postala je stvarnost američke politike. 24. Mikroučinci političkog komuniciranja : -imidž stranačke politike, -predodžba birača o stranačkom vodstvu, -korporativni imidž stranke, Pored ova tri najbitnija, postoje i ostali mikroučinci: sposobnosti i vještina komuniciranja, osobni imidž, utjecaj stručnjaka za odnose s javnošću, kutovi kamere, naglasak voditelja,... 25. Personalizacija i zašto je važna? Personalizacija politike je proces koji danas zahvaća sve parlamentarne demokracije i gotovo sve razine vlasti. Fokus je na liderima, vođama koji tako postaju sve važniji u demokratskim društvima. -Personalizacija politike je važna zbog uloge medija, šireg pristupa informacijama,slabljenja utjecaja političkih stranaka, sličnosti stranačkih programa, složenosti političkih pitanja,...
26. Uloga medija u personalizaciji politike? Osobne karakteristike, procjene osobina ličnosti i karakter kandidata postaje sve važniji. Da bi se one istaknule i postale konkurentna prednost potrebna je uloga medija. Upravo s razvojem medija, posebno televizije 1950-ih i 1960-ih godina, mogu se pratiti brojne promjene o ulozi političkih lidera u političkoj komunikaciji. 1nastup=1poruka. Prvi koji je razumijevao utjecaj formata televizije bio je kandidat, a kasnije i američki predsjednik D. Eisenhower. Ali njego savjetnički tim ga nije uspijevao pripremiti i na druge TV izazove,poput poruka u javnom nastupu. Poznato je Eisenhowerovo obraćanje Americi u komuniciranju velikog broja poruka,koje nisu mogle biti prihvaćene i upamćene. 27. Menadžment osobne komunikacije je naziv za sve oblike profesionalno organizirane komunikacije za pojedinca u svim područjima društva. Najvažnije je uspješno pozicionirati osobu.
28. Razlozi za korištenjem političkih konzultanata: Da se na najbolji način iskoristi uloga masovnih medija, oglašavanje, istraživanje javnog mišljenja, razvoj strategije, anketiranje, prikupljanje financijskih sredstava.
