SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA PRAVNI FAKULTET OSIJEK
Seminarski rad iz predmeta Kriminalistika
POLIGRAFSKO TESTIRANJE
Voditelj seminara: Doc.dr.sc. Zvonimir Tomičić Student: Nebojša Bulka
Osijek, prosinac 2012.
0
Sadržaj
1.
Uvod..........................................................................................................2
2.
Povijest poligrafa………………………………………………………………...3
2.1. Način i uvjeti testiranja poligrafom……………………………………...…5 2.2. Poligrafske reakcije i njihova interpretacija……………………………..7 2.3. Simptomatska slika ponašanja ispitanika............................................9 2.4. Saslušanje poslije poligrafskog testiranja…………………………..10 2.5. Primjena poligrafskog testa direktne metode………………………11 3.
Poligrafsko testiranje u Republici Hrvatskoj………………………16
3.1. Zakon o kaznenom postupku i poligrafsko testiranje......................17 3.2. Zaključak……………………………………………………………..19 3.3. Literatura…………………………………………………………….21
1
l. Uvod
Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, policija ima pravo i dužnost poduzeti potrebne mjere da se pronađe počinitelj kaznenog djela, da se počinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i osiguraju tragovi kaznenog djela i predmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica, te da prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno vođenje kaznenog postupka. 1 Radi ispunjenja nekih od tih zadataka navedenih u zakonu o kaznenom postupku (u daljnjem tekstu ZKP) policija može primijeniti poligrafsko testiranje. Poligraf je naprava koja bilježi promjene do kojih dolazi u tjelesnim funkcijama osobe koja se ispituje, posebice onda kad ona daje lažan iskaz. Većina poligrafa bilježi promjene ritma disanja, tlaka, srčanog ritma i galvanskoga refleksa. Poligrafsko testiranje pretpostavlja upotrebu odgovarajućih testova. Vrlo široko se primjerice koristi test vrhunca napetosti (Peak of Tension), relevantnih i irelevantnih pitanja i brojni drugi. Tehnika ispitivanja poligrafom zapravo je usavršena metoda ispitivanja emocionalnog uzbuđenja. Bitnu ulogu u poligrafskom testiranju ima odabir pitanja i plan poligrafskoga testiranja koje bi prema opće usvojenim standardima morao provoditi visokoobrazovan i specijaliziran ispitivač. Pod pretpostavkom pridržavanja svih standarda u primjeni poligrafskog testiranja i, posebice, poštivanja ličnosti ispitanika, poligraf je prihvaćen kao vrlo važno pomagalo u heurističkoj kriminalistici koja se bavi otkrivanjem kaznenih djela i počinitelja (posebice u isključivanju nevino osumnjičenih). 2 Kriminalistika je disciplina koja sustavno istražuje i primjenjuje znanstvene metoda i pravila iskustva u otkrivanju i razjašnjavanju pojava kaznenih djela i utvrđivanja njihovih počinitelja. Kriminalistika koristi znanja, metode i sredstva različitih znanosti pri sprječavanju i otkrivanju kriminaliteta, ali stvara i razvija vlastite kriminalističke metode koje koristi u ostvarenju svog cilja.3 Bitno je naglasiti da poligrafsko ispitivanje kao jednu od tih metoda prikupljanja podataka koristi policija vršeći izvide kaznenih djela i to radi sužavanja broja osumnjičenih osoba.4
2. Povijest poligrafa 1
Zakon o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11), članak 207. st. 2. Pavišić, Berislav, Kriminalistika 1. Uvod, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1997., str. 90. 3 Pavišić, B., Modly, D., Veić, P., Kriminalistika 1, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2006., str. 530. 4 Poligrafskim testiranjem poslodavci krše zakon? Dostupno na: www.budimo-sigurni.hr/index.php?... 2
2
Društvo se oduvijek susretalo s lažnom obranom okrivljenika i protiv te pojave pokušalo se boriti na načine koji su odgovarali vremenu u kojem se ta laž pojavljivala. Stara povijest bilježi kako se u Kini davalo okrivljenoj osobi da pri saslušanju žvače rižu koju je morala nakon nekoliko minuta ispljunuti. Ako bi se utvrdilo da je riža i poslije žvakanja suha, okrivljenik je proglašen krivim, a ako bi ustima razmočio rižu, bio bi oslobođen optužbe. Ako se promatra ovaj ''božji sud'' iz kuta suvremenog poznavanja fizioloških reakcija i njihove povezanosti sa strahom kod čovjeka, onda vidimo da, nema sumnje, postoji određena psihofizička osnova za ovaj eksperiment jer pojačana emocionalna aktivnost sprječava lučenje sline žlijezda slinovnica. Tu su pojavu opazili još u staroj Kini i na odgovarajući je način koristili u borbi protiv kriminala. Prvi pokušaj primjene znanosti radi otkrivanja laži datira još iz 1875. god. kada je Mosso, talijanski fiziolog proučavao strah i njegov utjecaj na rad srca i disanja. Ovaj fiziolog pronašao je i tzv. ergograf koji je bilježio zatezanja mišića slično današnjem pletismografu koji bilježi promjenu pulsa i volumena krvi. Njegov pronalazak bio je fino izbalansirani stol na koji bi ispitanik legao licem okrenut prema dolje radi promatranja pravca oticanja krvi prema mozgu ili suprotno od mozga. Poslije eksperimenata tog talijanskog fiziologa uslijedili su eksperimenti Kjesova i drugih naučnika, sve do Lombroza. Ovaj posljednji opisao je u svojim radovima neke eksperimente s kojima je imao određenog uspjeha primjenom pletismografa i hidrosfigmografa pri ispitivanju kriminalaca. Godine 1879. Galton je počeo sa svojim eksperimentima na polju asocijacija i izveo je tzv. asocijacijski-reakcijski test. Jung, poznati švicarski psihijatar, usavršio je ovu metodu i stvorio listu pažljivo izabranih i stimulativnih riječi koje su pri izvođenju intervjua budile određene asocijacije.5 Jungov test bio je od niza psihologa kasnije usavršen dodavanjem i poboljšavanjem ove metode, koja je jedno vrijeme imala široku primjenu i u komunalistici. Mjerenje krvnog tlaka također se u to vrijeme počelo primjenjivati radi otkrivanja obrane, a istovremeno i galvanometarska ispitivanja (Marson). Iz tog vremena susrećemo u literaturi i mišljenja da je Benusijev test disanja pouzdan u 73% slučajeva, dok je Jungov test reakcijskog vremena ocijenjen u većini slučajeva kao nesiguran i služio je uglavnom kao dopuna drugih testova. Primjerice Marstonov test krvnog tlaka smatran je kao pouzdan čak u 97% slučajeva. Ovi izvještaji su rezultati jedne komisije koja je bila sastavljena od dr. Leonarda, Trolanda i Burta. Potrebno je naglasiti da je Benusijeva metoda tzv. razmjera između uzdaha i izdaha bila razrađivana od Burta i usavršavana. Ksnije, 1981. godine pojavio se Larson sa svojim radom o poligrafu za otkrivanje laži. Larson je usavršio tehnički postupak 5
Vodinelić, V., Aleksić, Ž., Kriminalistika, Informator, Zgreb, 1990., str. 308-309.
3
i pronašao poligraf koji se po svojoj osnovnoj zamisli ne razlikuje mnogo od današnjih, osim odgovarajućih tehničkih novina. Njegov prvi rad obuhvatio je testiranje stotinu sumnjivih osoba u gradu Berkeleyu (SAD). Od 1923. god. do 1928. god. radio je u kazneno-popravnim domovima, a potom prešao u Illinois. Njegovi suradnici Haney i Keeler surađivali su i usavršavali poligraf kroz svoje prve eksperimente i početna istraživanja. Keeler je uspješno komercijalizirao svoje znanje i vještinu na poligraf i pružao usluge ne samo policiji već i bankama, osiguravajućim agencijama itd. Keelerov usavršeni aparat i danas se nalazi u slobodnoj prodaji i ne razlikuje se mnogo od svojih početnih zamisli. Darrow 1932. godine je patentirao foto-poligraf za ispitivanje ponašanja ispitivane osobe. Ovaj foto-poligraf je fotografskim putem registrirao psiho-galvanske reflekse, krvni tlak, puls, disanje, kao i vrijeme proteka između pitanja i odgovora. Nehotično drhtanje ruku kao i namjerne kontrakcije mišića također su se mogle foto-poligrafom konstatirati. On predstavlja zaista zanimljivu grupaciju većine metoda koje mogu registrirati uzbuđenja, ali manu mu je nepraktičnost za policijsku upotrebu zbog svoje masivnosti. Kasnije se svim ovim dosada nabrojanim metodama pokušalo dodati i elektrokardiograf kao i elektroencefalograf. Međutim, povećanje broja registriranja reakcija koje pokazuje jedna osoba pri ispitivanju otežava praktičnu kontrolu svih ovih reakcija istovremeno, kao i to da se postavlja pitanje pokretljivosti
takvih
kompliciranih
uređaja.
Zato
se
Keelerov
poligraf
smatrao
najpraktičnijim. S obzirom da je poligraf u izvjesnoj mjeri ograničen u svom uspjehu, kao i da izaziva pri montiranju sa svojim jastučićima za mjerenje i disanja i krvnog tlaka nekad i fiziološke neugodnosti, pristupljeno je radovima koji su trebali usavršiti i druge fiziološke promjene koje se do sad nisu mogle registrirati pri laganju. Jedan od takvih pronalazaka je plestimograf koji sam već spomenuo, te koji se pričvršćuje na određeni dio tijela i daje uvijek isti tip krivulje kao što to čini i jastučić za mjerenje tlaka krvi. Princip tog plestimografa obradili su Dana i Bernet.6 Načelo rada tog aparata je vrlo jednostavno. Elastično pulsiranje dijela tijela za koji je prikopčan taj aparat ovisi o količini krvi koju sadrži taj dio tijela, a na tu količinu opet utječe krvni tlak i napregnutost zidova krvnog suda. Svake promjene u tom dijelu dovode i do promjene električnih impulsa. Oksikemograf je, također, jedan aparat kojim se pri emocionalnoj napetosti mogu zabilježiti promjene u dotoku kisika. Pošto svakim dotjecanjem kisika u krv dolazi do promjena u boji krvi taj aparat dakle bilježi promjenjivost boje jednog dijela tijela uslijed promjene koncentracije kisika u krvi. Kako se promjene u potrebi za kisikom zadovoljavaju jedino dubljim ili bržim disanjem ako ispitanik nastoji izbjeći disanje promjena boje krvi otkrit će ga usprkos njegovom zadržavanju daha. 6
Ibid, str. 310.
4
Oksikemograf je inače instrument koji ima široku primjenu u medicini, a sastoji se od dvije foto ćelije s odgovarajućim aparatima koji promatraju ušnu resicu ispitanika i registriraju promjenu krvi koja nastaje u ušnoj resici. Pored do sad svih nabrojanih uređaja koji su imali za cilj da otkrivaju uzbuđenja kod ispitivanih osoba valja spomenuti automatograf koji stoji na metalnim ljevkovima i tako registrira sve pritiske ruku koji se naslanjaju na njegovu konstrukciju. Na osnovi principa da ono što nas zanima uvijek promatramo pokreti očiju mjere se jednim aparatom nazvanim retinoskop. U praksi se susreće još i reaktograf Hjgleja i detektor laži B&H. Taj detektor zasnovan je na otkriću jednog fiziološkog fenomena, a to je da se ljudski glas razliježe na čujne frekvencije i na frekvencije koje se slabo čuju, odnosno one koje su gotovo nečujne, kod čovjeka koji laže iščezavaju one slabo čujne frekvencije, te se njihovo iščezavanje može primijetiti samo pomoću tog aparata. U tom slučaju moralo se primijetiti da je stalno prisutan napor naučnika da pronađu fiziološke reperkusije pri laganju.7
2.1. Način i uvjeti testiranja poligrafom Pravo poligrafskog testiranja trebale bi imati samo one osobe čija je glavna aktivnost baš rad na poligrafu, te koji imaju odgovarajuću fakultetsku ili stručnu spremu za takvo testiranje. Da bi jedna osoba stekla pravo da testira poligrafom potrebno je da poznaje funkcioniranje aparata, tehniku pripremanja testa, vođenja ispitivanja, te da ima odgovarajuće iskustvo u interpretaciji rezultata dobivenih na poligrafu. Traži se i poznavanje osnovnih pojmova fiziologije i psihologije i poznavanje cjelokupnog kaznenog zakonodavstva, a posebno odredbi na temelju kojih se vrši ispitivanje. 8 Radi uspješnog testiranja potrebno je da ispitivač bude sam s ispitanikom i da testiranje vrši uz njegov potpuni pristanak. Prije ispitivanja potrebno je da se ispitivač informira o intelektualnoj sposobnosti ispitanika kao i da ga upozna sa načinom funkcioniranja uređaja bez ikakvih pretjerivanja, glorifikacija i eventualno mistike. Posije svakog niza testiranja ispitanika treba oslobađati priključka uređaja i pružati mu priliku da zadovolji svoje potrebe za hranom, vodom ili fiziološkim potrebama. Potrebno je naglasit da je za poligrafsko testiranje neophodna kontrola vremena jer takvo ''saslušanje'' ne smije trajati dugo zato što može umoriti ispitanika što može rezultirati otupljivanjem emotivnih reakcija. Ukoliko se utvrdi da ispitanik boluje od amnezije, mane u kardiovaskularnom sustavu, mentalnog oboljenja ili psihopatije, poligrafsko testiranje je nepreporučljivo jer se kod takvih osoba dobivaju pogrešni rezultati. Oblik i izgled prostorije u 7
8
Ibid Živojin L. Aleksić, Izdavačka radna organizacija ,,Privredna štampa'', Beograd 1979., str. 237, 238.
5
kojoj se vrši testiranje također je značajan za uspješan tijek testiranje. Prostorija u kojoj se vrši testiranje mora imati dobru ventilaciju, ugodno osvjetljenje i odgovarajući komfor. U sobi se ne smije nalaziti telefon ili neki automat sa svjetlom ili zvukom. Također, na zidovima se ne smiju nalaziti slike ili neki drugi predmeti koji bi mogli odvraćati pažnju ispitanika. U instrumentalnom pogledu minimalni zahtjevi za poligraf su da pokazuje bar dvije reakcije ( obično kardiovaskularne i respiratornih organa). Izvještaj ispitivača poslije testiranja mora biti jasan i detaljan u svezi s danim izjavama uz informiranje njegovih zaključaka o pitanjima koje su predmet istražnog postupka, kao i njegove interpretacije rezultata poligrafa. 9 Ispitaniku se najprije postavljaju neutralna pitanja da se dobije slika njegovih normalnih reakcija. Zatim se prelazi na relevantno ispitivanje. U nizu pitanja (obično do devet) izmjenjuju se neutralna pitanja s pitanjima u vezi s kojima se želi utvrditi način reagiranja (ili se sastavlja popis svih pitanja na koja je moguća reakcija). Na primjer želi se ustanoviti koje je sredstvo upotrijebljeno prilikom lišenja života pa se nabrajaju sva sredstva s kojima je to moguće učiniti. Reakcija na jedno od tih sredstava otkriva traženo sredstvo. Na postavljena pitanja ispitanik odgovara sa ''da'' ili ''ne''. Nakon toga se ispituje traka na kojoj su zabilježene sve reakcije i utvrđuje se na koja je pitanja ispitanik reagirao, odnosno nije reagirao što je najstručniji i najodgovorniji dio posla. Pri ispitivanje se primjenjuju opći testovi i test ''peak of tension'' u prijevodu ''vrh napetosti'' ( u daljnjem tekstu: POT). Obično se počinje s općim testovima, a zavisno od posebnosti slučaja moguće je započeti i s testom ''vrhunca napetosti''.10
2.2. Poligrafske reakcije i njihova interpretacija Od poligrafa ne treba očekivati čuda jer iza njega stoji uvijek čovjek koji njime upravlja. Istu važnost koju smo pridali sastavljanju testova pridajemo i interpretaciji rezultata. Poligraf je aparat koji je sastavljen od nekoliko mjernih instrumenata: kardiografa, pneumografa i galvanografa. Grafikon pneumografa (aparat za registriranje disanja) bilježi sve promjene u disanju za vrijeme ispitivanja i ove promjene se mogu pojaviti u slijedećim vidovima: 9
Živojin L. Aleksić, loc.cit. Tomislav Marković, Suvremena tehnika istraživanja krivičnih djela (kriminalistika), ''Narodne novine'', Zagreb, 1977. str. 526. 10
6
promjene u ritmu disanja, zatim u amplitudi disanja kao i promjene u razmacima između udisaja i izdisaja što je posebno značajno za interpretaciju. Ritam disanja može biti prikazan stepenastim ili skokovitim promjenama u osnovnim linijama grafikona, tako da u pojedinim slučajevima dovode i do tzv. bloka – potpuni gubitak osnovne linije na grafikonu. Ispitivane osobe pri testiranju obično suzbijaju ili potiskuju disanje i blok koji se javlja na grafikonu vrlo je upadljiv i za oko nestručnjaka. Pri čitanju grafikona odsustvo disanja se prezentira jednom pravom linijom, a onda naglim porastom uslijed zadržanog disanja. Zanimljivo je da se kod irelevantnih pitanja javlja nagli porast koji uvijek slijedi poslije zadržavanja disanja. Pri kasnijem testiranju na grafikonu se javlja stepenasti (kaskadni) oblik krivulje koji pokazuje kratko (plitko) disanje koje se obično javlja kod ispitanika. Na kardio-sfigmografu znaci obmane pokazuju obično i očekivane promjene koje su bile zapažene i prije testiranja, kao što su crvenilo ili bljedilo. Međutim, poligraf pored optičkih promjena koje možemo golim okom zapaziti pokazuje visinu krvnog tlaka, brzinu pulsiranja i razlike u amplitudama krivulje koje su ponekad, poslije postavljanja kritičnog pitanja, toliko burne da ostaju na istom nivou uzbuđenja i pri postavljanju kasnijih irelevantnih pitanja, što i pokazuje potrebu da uvijek poslije kritičnih pitanja treba u tekst staviti izvjestan broj irelevantnih pitanja da nas ne bi takvi izgledi krivulje doveli do pogrešnog zaključka. 11 Kod nekih ispitanika zapaženo je da se krvni pritisak na grafikonu postepeno povećava i postiže kulminaciju pri postavljanju kritičnog pitanja koje mu je već ranije najavljeno. Kod drugih osoba opet, krvni tlak pokazuje svoju specifičnu reakciju na taj način što pada pri postavljanju kritičnog pitanja. Sve to pokazuje da treba biti izuzetno oprezan pri interpretaciji grafikona krivulja i da je potrebno imati u vidu sve momenta iz testiranja. Grafikon galvanografa pokazuje, također, znakove obmane kroz nagli vertikalni porast, a reakcija ima često sliku tzv. dvostrukog sedla, kao i dugotrajnost reakcije koja je posljedica uzbuđenja i sporo prelaženje na osnovni nivo visine linije. Treba imati na umu da je neophodno da se galvanometar dobro centrira prije rada jer inače može doći u toku testiranja i do pada koji nije specifičan, ali može značajno otežati interpretaciju krivulja. Zato je pije testiranja obvezno provjeriti ispravnost uređaja. Treba imati na umu da reakcija na prva tri ili četiri pitanja ne znače i krivicu ispitivane osobe već prije njenu nedovoljnu pripremu za testiranje za što nosi krivicu ispitivač. Da bi se takve greške izbjegle postoje dva načina. Jedan je način prekinuti ispitivanje i objasniti osobi da je nepotrebno uzbuđena, ponovno je smiriti pa nastaviti testiranje, a drugi je postaviti nekoliko prvih, potpuno irelevantnih pitanja računajući na to uzbuđenje. Daleko je veća opasnost kada se specifične reakcije dobivaju na irelevantna pitanja od nevine osobe. Loša konstrukcija 11
Živojin L. Aleksić, str. 241.
7
pitanja može prouzrokovati nerealne specifične reakcije i zavesti ispitivača. Podjednaku važnost čini i postavljanje kontrolnih pitanja te ako su ovakva pitanja suviše blaga može i reakcija biti veoma nedovoljna. Razni autori, posebno iz SAD, koji su proučavali interpretaciju poligrafskih grafikona, navode niz specifičnih reakcija koje su dobivali na irelevantna pitanja, što nesumnjivo ukazuje da je izbor pitanja bio loš. Postoje i smetnje pri ispitivanju koje izaziva ispitivana osoba voljno, a nekad i nevoljno. Promjene u grafikonu mogu nekad biti posljedica pokreta mišića, a zadržavanje disanja nekad je posljedica uzbuđenosti nemirnih osoba i može se sagledati na grafikonu i kod irelevantnih pitanja. Postavlja se pitanje zašto za vrijeme poligrafskog ispitivanja dolazi do emocija koje se pokazuju na poligrafu. Ako je osoba koja se ispituje kriva, ona kada odgovara na relevantna pitanja laže i zbog te laži je u strahu hoće li uređaj otkriti laž. Taj strah odražavao se na fiziološke funkcije koje je registrirao uređaj. Ako pak osoba koja se ispituje odgovara na pitanja istinito kod nje, također, postoje emocije, prije svega strah ''da ih uređaj pogrešno ne pročita'', drugo što u njima vlada ogorčenost zbog lažnog okrivljavanja, a nekada i velika bol za osobom koja je na primjer ubijena (otac) kombinirana sa optuživanjem da je kriva za njegovu smrt. U tim slučajevima treba uvijek primjenjivati POT metodu ili metodu direktnih i indirektnih pitanja kombiniranih sa kontrolnim. Treba imati u vidu da promjena emotivnog stanja nije uvijek znak krivice.12 Teškoće uzrokuje okolnost što se i nevine osobe uzbuđuju tako da su kod svake osobe emocionalne reakcije različite. Za utvrđivanje postoji li obmana od strane osobe koja se ispituje ili ne, nije dovoljno primjenjivati samo POT već je obično potrebno kombinirati s irelevantnim pitanjima, kontrolnim pitanjima i pitanjima koja izazivaju kompleks krivice. Kontrolno pitanje bilo bi na primjer: ,,Da li ste ikada nešto ukrali?'' sa očekivanjem reakcije na laž jer će sigurno slagati i ako je morao nekad nešto u životu ukrasti. ''Kompleks krivice'' dobiva se lažnim optuživanjem za lažno kazneno djelo koje uopće nije predmet ispitivanja. U takvoj kombinaciji moguće su različite reakcije: 1. ako je reakcija na kontrolna pitanja jača od reakcije na relevantna pitanja onda poligraf ukazuje na nevinost; 2. ako je, pak, obrnuta situacija da je reakcija na kontrolna pitanja manja, a relevantna jača onda se sumnja na krivicu; 3. ukoliko su reakcije podjednake onda je to graničan slučaj koji ukazuje da je test potrebno mijenjati; 4. ako je reakcija na kontrolno pitanje slaba, a na pitanje iz ''kompleksa krivice'' ova reakcija daleko je izraženija onda se radi o nevinoj osobi. Naravno, na ovo se može uvijek staviti 12
Vodinelić, V., Aleksić, Ž, op.cit.,str. 315, 316.
8
prigovor da takva interpretacija nije uvijek točna jer postavlja pitanje hoće li se više reagirati na kontrolna pitanja ili na relevantna, odnosno kojih će se više uplašiti. Postoji također i prigovor da je kod psihičko labilnih osoba poligraf nekad isti kao i kod krivih. Tako ova metoda s kontrolnim pitanjima može služiti samo kao gruba eliminacija i njoj se treba pribjegavati kada je metoda POT nemoguća jer su svi detalji zločina poznati.13
2.3. Simptomatska slika ponašanja ispitanika Simptomatska slika i pri ovom načinu ispitivanja predstavlja značajan moment koji najbolje pokazuje da i tu ne treba očekivati rješenje slučaja od poligrafa, već ga treba shvatiti kao uređaj koji pomaže u pojedinim slučajevima policiji da izvrše brže eliminaciju verzije jednog kaznenog djela. Krivac pri ispitivanju obično ne pokazuje neki veći strah, osim u pojedinim slučajevima kada se radi o tipu slučajnog krivca . Kod krivaca koji nisu u zatvoru primjećuje se, prema mišljenju američkih autora i Poligrafske akademije SAD-a tendencija da odlažu svoj datum ispitivanja iz raznih razloga. Za vrijeme priprema za ispitivanje krivac je obično zabrinut i jako nervozan, daje razne dvosmislene odgovore, suše mu se usne, uzdiše ili zijeva i obično gleda u stranu uz neprekidno nervozne pokrete ruku ili nogu. Krivci obično pokušavaju pokvariti reakcije na taj način što miču prste, naprežu se, kašlju, mijenjaju ritam disanja na onim pitanjima koja su irelevantna. 14 Nevine osobe imaju naravno drukčiju simptomatsku sliku. Zadovoljstvo pri poligrafskom testiranju kod njih je dakle jasnije i izraženije pošto čvrsto vjeruju u mogućnost skidanja sumnje. Teško je opisati to zadovoljstvo jer nekad i krivci pokušavaju da prikazuju takvo zadovoljstvo. Međutim, u praksi se uvijek osjeti sigurnost i iskrenost takve želje. Treba imati u vidu da će nevina osoba uvijek naglasiti ispitivaču da je malo nervozna i da ima izvjesni strah da je ''uređaj pogrešno ne pročita''. Međutim poslije prvih uvjeravanja ispitivača i upoznavanja s funkcioniranjem uređaja i sadržaja testova kojima će biti testirana, nevina osoba se brzo umiruje i sudjeluje u diskusiji prije i poslije testiranja. Poteškoće postoje u tome što su simptomi ponašanja u pojedinim slučajevima jednaki i za krivce i za nevine. Ljutnja i uvrijeđenost je npr. jedan od takvih simptoma koji se može pojaviti i kod jednih i kod drugih. Sagledavajući korist takvih simptomatskih slika možemo istaknuti da nekih posebnih pravila nema i da ih se ne smijemo držati već tu sliku treba koristiti kao jednu dopunjujuću metodu uz poligrafsko testiranje.
13 14
Ibid, str. 319. Ibid, str. 321.
9
Samo iskustvo i višegodišnja praksa je to što pomaže pri utvrđivanju tih malih i značajnih promjena na osobama nad kojima se vrši ispitivanje.15
2.4. Saslušanje nakon poligrafskog testiranja Saslušanje ispitanika poslije poligrafskog testiranja veoma je preporučljivo jer testiranje nekada ukazuje na momente i verzije koje su bile ispuštene iz vida prije početka testiranja. Saslušanje koje se preporučuje prije i poslije testiranja najbolje pokazuje u kojoj je mjeri poligraf samo jedno pomoćno sredstvo, tj jedna ''proteza'' organa policije prethodnog postupka. Nekih posebnih specifičnosti pravila za saslušanje poslije poligrafskog testiranja nema, iako, po ustaljenom mišljenju, postoji jedna bitna razlika između klasičnog saslušanja i saslušanja poslije poligrafskog testiranja kada ona još uvijek ne zna za rezultat grafikona poligrafa.16 Ne postoji sumnja da izvjestan strah postoji i kod nevinih i kod krivaca, te je zato naknadno saslušanje veoma dobro učiniti u vidu neformalnog razgovora pošto je krivac ipak na neki način ,,uzdrman''. Naravno, treba naglasiti da takve razgovore treba voditi i između samih testova zbog korekcije testa. Dailey navodi da je u dosta slučajeva uspijevao način da se ,,uzdrmana'' osoba poslije testiranja na poligrafu navede na priznanje rečenicom: ,,U redu da čujemo istinu. U početku nisam znao da lažete, ali sada znam. Test dokazuje da lažete''. Ono što treba naglasiti je da sva pravila koja se odnose na saslušanje i položaj ličnosti prema ZKP-u treba i pri ovom saslušanju poštovati.17
2.5. Primjena poligrafskog testa direktne metode Poligrafsku tehniku ili test direktne metode osmislili su stručnjaci poligrafskog instituta ministarstva obrane SAD-a, a on se prema svojim osnovnim karakteristikama svrstava u direktnu višepredmetnu metodu koja se može evaluirati na klinički ili numerički način. Tehnika poligrafskog testiranja testom direktne metode izuzetno je prikladna: u slučajevima kada se treba ispitati više osoba u svezi s jednim predmetom ispitivanja, u slučajevima kada je korištenje kontrolnih pitanja ograničeno, kod ispitivanja osoba koje posjeduju poligrafsku edukaciju ili su višekratno poligrafski ispitivane i na taj način su stekle neka saznanja o poligrafskom ispitivanju. Strukturu testa direktne metode prikazana je u tablici koja slijedi. 18 15
Ibid, str. 322. Živojin L. Aleksić, op.cit.str. 247. 17 Ibid 18 Željko Grgurić; Silvio Pavlović: Primjena poligrafskog testa direktne metode (General Question Test-GQT), listopad, 2010. str. 104., Dostupno na: hrcak.srce.hr/file/117729… 16
10
Tablica 1. ( Struktura testa direktne metode) Broj pitanja
Tip pitanja
Opis pitanja
1
Irelevantno
Je li vaše ime...?
2
Irelevantno
Prezivate li se...?
C3
Prikriveno kontrolno
Namjeravate li lagati na bilo koje pitanje iz ovog testa?
R4
Relevantno (planiranje)
Jeste li s nekim planirali ....(počinjenje tog događaja/ predmet ispitivanja)?
R5
Relevantno (znanje)
Znate li točno tko je ...(počinio taj događaj/ predmet ispitivanja)?
6
Irelevantno
Je li sada…godina?
R7
Relevantno (primarno)
Jeste li vi osobno …(počinili taj događaj/ predmet ispitivanja)?
R8
Relevantno (sekundarno)
Znate li gdje se sada nalaze …(predmeti koji se povezuju sa događajem/ predmetom ispitivanja)?
C9
Prikriveno kontrolno
(Nevezano za predmet ispitivanja) jeste li mi tijekom našeg razgovora bilo što (drugo) slagali?
10
Irelevantno
Nalazimo li se sada u gradu…?
Pravila po kojima se provodi tehnika ispitivanja testom direktne metode su slijedeća: test ne smije imati više od 13 pitanja, u testu se koriste relevantna, irelevantna, prikrivena kontrolna pitanja, test se ponavlja tri puta, ispitanik se ne smije upoznati s redoslijedom postavljanja pitanja, duljina predtestnog razgovora je fleksibilna. Relevantna pitanja utvrđuju se kroz
11
predtestni razgovor s ispitanikom o predmetu testiranja. Test mora sadržavati najmanje tri relevantna pitanja i ne više od pet relevantnih pitanja. Ne smije se postavljati više od tri relevantnih pitanja u neprekidnom nizu. Redoslijed ili pozicija relevantnih pitanja u drugom i trećem ponavljanju može se mijenjati, te se relevantna pitanja moraju odnositi na isti predmet ispitivanja. Prema tome ta relevantna pitanja možemo podijeliti u četiri tipa pitanja: (1) primarno relevantno pitanje koje testira direktnu uključenost u počinjenje (R7), (2) sekundarno relevantno pitanje koje testira nižu razinu uključenosti od direktne (R4), (3) relevantno pitanje povezanosti sa dokazima koje testira je li ispitanik svjestan prirode ili lokacije bilo kakvih dokaznih predmeta (R8), (4) relevantno pitanje o saznanjima o počinitelju, testira ima li ispitanik bilo kakvo saznanje o tome tko je počinitelj događaja koji se istražuje (R8). Što se tiče kontrolnih pitanja ona su po svojoj prirodi uopćena.19 Pravo prikriveno kontrolno pitanje (C3) odnosi se na ispitanikovu iskrenost u svezi s postavljanjem relevantnih pitanja u testu. Ono ispituje ima li ispitanik namjeru lagati na bilo koje pitanje u testu. Drugo prikriveno kontrolno pitanje (C9) odnosi se na ispitanikovu iskrenost tijekom predtestnog razgovora, je li lagao na bilo koje postavljeno pitanje koje mu je uputio poligrafski ispitivač tijekom predtestnog razgovora. Test koristi samo dva prikrivena kontrolna pitanja koja se u sva tri ponavljanja testa moraju nalaziti na istom mjestu, tj. prije relevantnog pitanja i nakon relevantnog pitanja. Irelevantna pitanja koriste se kao prvo pitanje u testu kako bi se upilo ispitanikov odgovor orijentiranja i smanjilo opću ispitanikovu napetost. Nadalje se koristi između ključnih pitanja kako bi se uklonilo zaostale reakcije od relevantnih ili prikrivenih kontrolnih pitanja, kao i reakcije koje su uzrokovane produženim procesima razmišljanja. Broj irelevantnih pitanja nije određen. Predtestni intervju mora obuhvatiti razgovor o predmetu istraživanja. Poželjno je da se razgovor započinje s ''Zašto ste vi ovdje?'' To je prikupljanje podataka za korištenje kontrolnih pitanja pa je pozicioniran u sklopu prikupljanja biografskih podataka o ispitaniku (prijašnji život, iskrenost, poštenje i dr.). Za evaluaciju ove vrste poligrafskog testa poligrafskom ispitivaču može koristiti globalni ili numerički način ocjenjivanja. Kod globalnog načina ocjenjivanja testa fiziološke reakcije moraju biti: konzistentne, specifične i značajne, zabilježene na dva od tri parametra, te zabilježene reakcije na relevantna pitanja u najmanje dva od tri poligrama. 20 Osnovna pravila koja vrijede kod numeričke evaluacije su da se najznačajnija reakcija na prikrivenom kontrolnom pitanju uspoređuje sa svakim relevantnim pitanjem, i to komponenta po 19
Ibid, str. 105.
20
Ibid, str. 106.
12
komponenta koristeći skalu od 7 pozicija, da se tablica vertikalne pretvorbe koja sadrži granični rezultat od plus tri ili minus tri koristi zasebno za svako relevantno pitanje, te da se mora provesti minimum od tri ponavljanja testa prije nego se izvrši evaluacija. Primjer poligrafskog testa direktne metode navest ću vam putem jednog slučaja iz prakse koji slijedi.21 Primjer 1.
Krajem lipnja 2007. godine policijski službenici Sektora kriminalističke policije PU Zagrebačke u suradnji s kolegama iz Republike Slovenije započeli su kriminalističku obradu nad Zoranom i drugim osobama za koje je postojala opravdana sumnja da su neutvrđenog dana početkom lipnja 2007. godine počinili otmicu Antuna. Poligrafskim ispitivanjem trebalo je utvrditi je li Zoran na bilo koji način sudjelovao u otmici i je li mu poznato mjesto na kojem se sada nalazi oteti Antun. Kako u svezi s ovim slučajem ni policijskim službenicima nisu bile poznate sve važne konkretne činjenice glede samog počinjenja tog kaznenog djela, u poligrafskom testiranju je korištena direktna metoda poligrafskog testiranja. Nakon završenog prvog testa utvrđena je povezanost ispitanika s počinjenjem istraživane otmice. Slijedom se pristupilo provođenju drugog testa tijekom kojeg je ispitanik zahtijevao prekidanje testiranja. Za vrijeme poslijetestnog razgovora osumnjičenik je poligrafskom ispitivaču priznao svoju umiješanost u počinjenje otmice Antuna, a prema kasnijoj izjavi i njegovim pokazivanjem mjesta događaja, pronađeno je mrtvo tijelo Antuna.22
Test 1:
21 22
Ibid, str. 111. Ibid
13
Sl.1.a.
Test 2:
14
Sl.1.b.
Rezultat: Analizom poligrafskih zapisa utvrđeno je da su na relevantnim pitanjima R4, R5, R7 i R8 u oba testa zabilježene najznačajnije fiziološke reakcije koje su karakteristične za 15
davanje lažnog odgovora.23 Te reakcije se u parametrima disanja očituju kroz potisnuto disanje, promjene bazne linije disanja kao i promjene frekvencije disanja. U krvnom tlaku se one očituju kroz nagli porast ili pad za koje je karakteristično da započinju čitanjem relevantnog pitanja. Elektrodermalna reakcija je najznačajnija na tim relevantnim pitanjima
3. Poligrafsko testiranje u Republici Hrvatskoj Uporaba poligrafskog testiranja u RH i provedeni eksperimenti sa poligrafom postavljaju doktrini i praksi kaznenog postupovnog prava određena pitanja, izrazito u svezi sa mogućnosti iskoristivosti poligrafskog nalaza u kaznenom postupku. Uporaba poligrafa i postupak poligrafskog testiranja promatra se sa motrišta temeljnih načela kaznenog postupovnog prava gdje se nailazi na niz prigovora. Argumenti koji se navode protiv uporabe poligrafa glavnom se odnose na preispitivanje dobrovoljnosti pristanka na poligrafsko testiranje. Bit tog prigovora nije u dobrovoljnom pristanku na poligrafsko testiranje, dakle u načinu izražavanja slobode volje, u vjeri i nadi da će se u nekom neformalnom ili formalnom postupku potvrditi ili negirati neka činjenica; nego u presumpciji krivnje (pa makar ta osoba bila i u statusu osumnjičenika) ukoliko ta osoba odbije taj način ispitivanja. Stoga pristalice tog prigovora tvrde kako ne može biti riječi o dobrovoljnom pristanku jer se samo ispitivanje obavlja u prostorijama policije gdje je kod ispitanika prisutan strah i unutarnji psihologijski konflikt ''dobrovoljnog pristajanja'' na poligrafsko testiranje. Tom prigovoru suprotstavlja se argument načela zakonitosti i presumpcija nevinosti. Poštivanje tih osnovnih principa (i kaznenopravnih i kriminalističkih), pored niza drugih, prisutni su i kod svih dugih, kako operativno-taktičkih mjera i radnji tako i kod istražnih radnji koje provode policijski službenici. Druga skupina prigovora uglavnom je koncentrirana na samu tehniku poligrafskog testiranja i instrument koji registrira psiho-fiziološke reakcije čovjeka-ispitanika na postavljena pitanja. S tim u svezi otvorena su i druga pitanja nepravnih znanosti.24
3.1. Zakon o kaznenom postupku i poligrafsko testiranje
23
Ibid, str. 112.
24
Marijan Šuperina; Stjepan Gluščić: Poligrafsko testiranje u Hrvatskom kaznenom i policijskom zakonodavstvu Dostupno na: hrcak.srce.hr/file/59456, str. 191, 192.
16
Uspješno suzbijanje kriminaliteta zahtijeva da se kazneno djelo potpuno otkrije i razjasni, a za to je potrebno da se ostvare takvi uvjeti, koji bi se u praksi približili osnovnom postulatu našeg kaznenog zakonodavstva ''da nitko nedužan ne bude osuđen, a da se počinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga mjera uz uvjete koje predviđa zakon i na temelju zakonito provedenog postupka pred nadležnim sudom''.(čl.1.st.1. ZKP). Jedan od najtežih zadataka koji se nameće policijskom službeniku je utvrditi je li osumnjičeni govorio istinu ili ne. Put do materijalne istine je vrlo težak i složen postupak te zahtijeva puno upornosti i samopožrtvovanja. Te metode su bile uvjetovane razvojem društva i znanosti u vremenu u kojem su se primjenjivale. Razvitkom znanosti, poglavito kriminalistike, usavršavala se i tehnika otkrivanja počinitelja kaznenih djela. Poligrafska (kriminalistička) tehnika jedno je od relativno novih sredstava koje se koristi u radu tijela unutarnjih poslova na suzbijanju kriminaliteta u predistražnom postupku. Opseg primjene na tom području je dosta širok: od otkrivanja počinitelja, otkrivanja i pronalaženja drugih dokaza u užem smislu riječi koje sud prihvaća (npr. svjedoka) i/ili predmeta koji mogu poslužiti utvrđivanju činjenica (materijalni tragovi, dokazi) očevidom i/ili vještačenjem, do eliminacije nevino osumnjičenih osoba u tijeku kriminalističke obrade (izvida kaznenog djela koje provodi redarstvena vlast). Poligrafsko testiranje je brz postupak, koji isključuje potrebu dugotrajnih, neugodnih i zamornih obavijesnih razgovora ili ispitivanja radi prikupljanja obavijesti o kaznenom djelu i počinitelju(ima) tog kaznenog djela.25 Policijski službenici koji se služe tom tehnikom na propisan način uz odgovarajuće uvjete i uz puno poštivanje osobnosti ispitanika i njegovih prava, uštedjet će u svom radu dragocjeno vrijeme, napor i sredstva. Pri tome se ni u jednom trenutku ne smiju izgubiti iz vida ustavna i zakonska načela i zajamčena prava i slobode čovjeka i građanina. Ono što je svakako važno za napomenuti je da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku još iz 2002. godine povećan broj izvidnih radnji redarstvenih vlasti koji su sada u članku donošenjem novog ZKP-a 1.srpnja 2011. nalaze u čl. 207. st.2. koji sam citirao u samom uvodu ovog rada (vidi str.1). U cilju ispunjavanja tih zadataka navedenih u st.2. članka 207. redarstvene vlasti mogu primijeniti poligrafsko testiranje. Redarstvene vlasti dužne su o tome obavijestiti državnog odvjetnika odmah, a najkasnije u roku od dvadeset i četiri sata nakon poduzimanja radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za kazneni postupak sastavit će se službena zabilješka. Tim rješenjem ZKP poligrafsko testiranje predstavlja kao posebno izdvojenu radnju izvida kaznenog djela, koja je različita od prikupljanja obavijesti. Takvim određivanjem i zakonskim rješenjem zakonodavac je odredio 25
Marijan Šuperina; Stjepan Gluščić, loc.cit.,str. 193.
17
mjesto i zadatak poligrafskog testiranja kao izvidne radnje kojoj je cilj ''osnove sumnje'' podići na razinu ''osnovane sumnje''. Po ZKP rezultati poligrafskog testiranja ne mogu biti dokaz u formalno pravnom smislu u kaznenom postupku, što znači da se na njima ne mogu temeljiti sudske odluke u pravnom smislu. U suprotnom bi se radilo o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupovnog prava. Međutim, rezultati poligrafskog testiranja mogu dobiti značaj važnih indicija, orijentacijsko-eliminacijske indicije, koje mogu poslužiti kao kriminalistička osnova za podizanje drugih operativno-taktičkih i tehničkih izvidnih mjera i radnji, te hitnih istražnih radnji (prikupljanje obavijesti od građana, pratnja, zasjeda, kriminalističke klopke, nadzor prijenosa stvari, očevid, pretraga doma i ostalih prostorija, te otvorenog prostora, vještačenje, privremeno oduzimanje predmeta) kojima će se osigurati dokazi u užem smislu riječi, osobne ili materijalne prirode. Jednako tako, rezultat poligrafskog testiranja omogućit će donošenje odluke državnom odvjetniku glede pokretanja ili nepokretanja kaznenog postupka (načelo oficijelnosti). Dosadašnjim zakonskim rješenjima razriješena je dilema koja je postojala između V. Bayera, koji prvi među kaznenopravnim procesualistima poligrafsko testiranje dovodi u svezu, kontekst, s radnjom prikupljanja obavijesti od građana; i P. Kobea koji govori kako je prikupljanje obavijesti od građana jedan ili gotovo isključivi temelj na kojem se može raspravljati o poligrafskom testiranju de lege lata, s jedne strane. S druge strane A. Makra isključuje povezanost poligrafskog testiranja s prikupljanjem obavijesti od građana i ubraja ga u sadržaj generalne klauzule prijašnjeg ZKP-a iz 2002. godine i to čl.177.st.2. ZKP/89: ''(..) i druge mjere i radnje.'', gdje tu pronalazi i njegovu zakonsku osnovu primjene. Mišljenju A. Makre priklonili su se D. Modly i M. Šuperina, dok je P. Kobe takav pristup smatrao dubioznim, budući da su po njegovom mišljenju ostala otvorena pitanja spomenuta u svezi sa formalnim procesnim radnjama. B. Pavišić ističe kako ZKP nije predvidio uvjete pod kojima bi se rezultati poligrafskog testiranja mogli upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.''U tome se poligrafsko testiranje razlikuje od prikupljanja obavijesti. Rezultat poligrafskog testiranja je poligram koji je rezultat posebnog psiho-fiziološkog analitičkog procesa.26 On sadrži: (1) postavljena pitanja, (2) odgovore i (3) tjelesne reakcije ispitanika na postavljena pitanja koje su izvan njegove volje. U tom se smislu bitno razlikuje od iskaza kod svjesnog voljnog i dragovoljnog priopćenja danog pod zakonom propisanim uvjetima. Poligram se ne može upotrijebiti kao dokaz o činjenicama u kaznenom postupku. No, kao i drugi izvidi kaznenih djela, poligrafsko testiranje se poduzima radi prikupljanja podataka o kaznenom djelu i počinitelju.27 26
Ibid, str. 196.
27
Ibid, str. 197.
18
3.2. Zaključak Po mome mišljenju poligraf bi uvijek trebali razmatrati kao jedno indicijalno sredstvo i kao sredstvo pomoću kojeg možemo dobiti određenu dijagnozu o krivnji ispitivane osobe koja uz dosadašnje sve navedeno i u skladu sa ZKP-om logično ne može biti dokaz već samo može pomoći da se pronađu drugi dokazi. Mislim da ga njegovu upotrebu nikada ne treba odbaciti kada je ispitanik izrazio suglasnost i kad je svjestan njegove funkcije. Pri tome, nesumnjivo je da je upotreba poligrafa u toku prethodnog postupka potrebnija i korisnija jer je u toj fazi postupka svaki podatak dragocjen samim time što uvijek postoji mogućnost kontrole i dopune na taj način dobivenih podataka drugim izvorima saznanja. Također mišljenja sam da se poligraf ne može prevariti, ali poligrafski ispitivač može. Neki misle da će reakcija izostati ako tijekom ispitivanja sami sebi nanose bol ili ako prije popiju tabletu za smirenje, no iskusni i obrazovani ispitivač na temelju reakcija vidi neregularnosti u fiziološkim parametrima. Brojna su znanja i vještine koje mora imati dobar poligrafski ispitivač o čemu smo i detaljno govorili, a očitanje poligrama samo je jedno od njih. Napomenuti još jednom u ovom zaključku moram i da poligraf ne utvrđuje istinu na direktan način, tj. ne detektira direktno laž već samo fiziološke reakcije ispitanika nastale emocionalnim reakcijama na unaprijed planirana pitanja ispitivača. Kao instrument poligraf je gotovo nepogrješiv jer u svjetskoj praksi ima pouzdanost između 85 do 97% , dok je kod nas njegova točnost zabilježena u 92% slučajeva. Ipak nema sumnje da poligraf ima svojih granica i da ipak određeni postotak nepogrješivosti postoji jer njegove rezultate interpretira ipak samo čovjek, te mu zato ne treba ni dodavati ''vrlinu'' potpune nepogrješivosti.
19
3.3. Literatura:
1. Vodinelić, V., Aleksić, Ž., Kriminalistika, Informator, Zgreb, 1990. 2. Pavišić, Berislav, Kriminalistika 1. Uvod, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1997. 3. Pavišić, B., Modly, D., Veić, P., Kriminalistika 1, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2006. 4. Živojin L. Aleksić, Izdavačka radna organizacija ,,Privredna štampa'', Beograd 1979. 5. Tomislav Marković, Suvremena tehnika istraživanja krivičnih djela (kriminalistika), ''Narodne novine'', Zagreb, 1977. 6. Zakon o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11) 7. Poligrafskim testiranjem poslodavci krše zakon? Dostupno na: www.budimo sigurni.hr/index.php?... 8. Željko Grgurić; Silvio Pavlović: Primjena poligrafskog testa direktne metode (General Question Test-GQT), listopad, 2010. str. 104. Dostupno na: hrcak.srce.hr/file/117729
20
9. Marijan Šuperina; Stjepan Gluščić: Poligrafsko testiranje u Hrvatskom kaznenom i policijskom zakonodavstvu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 43, 2/2006., Dostupno na: hrcak.srce.hr/file/59456
21
