Božja slova
PETKO NIKOLIĆ VIDUŠA Kitchener, 2015.
……
… 1
…………………………. ……………………………..…………………....
SADRŢAJ Ĉovjeĉe, budi vojnik Svjetlosti Istine 3 Januar i janje 4 Od Arkone do Radmilje 5 Tragom srbskog grba 7 Simboli starosjedilaca Balkana 11 Morga 14 Neki obiĉaji moga kraja 15 Simboli su Boţja slova 16 Religijsko ĉekićarenje 18 “Srbski kalendar” 23 Knjiga “Stećci, laţ i bogumili” 24 Motivi na stećcima i srbska narodna nošnja 25 Sunce, Zemlja i vrijeme 29 Sjećanje na jednog Boga 31 Laţ je srušena, slava Istini 36 Stećci na sjeveru Njemaĉke 38 Srbsko i rusko dvovjerje – simboli 42 Laţ je vrsta crne magije 43 Šarvale 46 Mirila 48 Kad je Sunce bilo Bog i premaleće 52 Lipa, drvo Svetog Vida 53 Nemanjin sabor protiv Srba dvovjeraca 55 Djedovski štap na fresci i na stećku nišanu 59 Malo istine o knezu Lazaru 60 Knez Lazar turski vazal 69 Istok 71 Postoji li pravoslavni krst 72 Novo doba 74 Od Vinĉe do 19. vijeka crvena je srbska boja 77 Pećina u selu Kadića Brdo kod Sokoca 78 Grobovi predaka svjedoĉe 79 Kolektivna laţ, njena svrha i cilj 81 Sveta geometrija Petrove crkve u Rasu 82 Šta je prava vjera 91 Svevremenost motiva na stećcima 92 Tajni kodovi mitraizma u crkvenom kalendaru 95 Pleme Pagani 96 Ako je ovo Hristos, a ko je Satana 98 Novi Zavjet i astrologija 99 Sloven i nesloven 107 Crkva je izdavala dozvole za drţanje robova 110 Nemanja je Desin, a nije Zavidin 113 Još jedan sveti krug 114 2
Nisu ljiljani, već perunike 115 Jin i Jang: Janko i Jana 117 Razlika izmeĊu kruga i kola 120 Istina o Hristovom monogramu Chi-Rho 122 Vajra 125 Bog je jedan i nepromjenljiv 128 Sretenje 131 Stećci kod Gruţe 133 Solarni simboli tripoljske culture 135 Simboli na nišanima i porijeklo Bošnjaka 138 Srbi – ĉuvari drevnog kalendarskog znanja 140 Krstovdan i Bogojavljenje prije hrišćanstva 144 Krstovdan i kalendar crkve 144 Rijeĉ-dvije o simbolici hrama na Vraĉaru 150 Vrt 151 Krst na Novom Brdu na Kosovu 153 Stećak ţrtvenik 154 Nepoznati novĉić, zodijak i slovo K 155 Stefan Nemanja i kumiri Srba dvovjeraca 158 Antropomorfni prikaz godine 161 Sunĉani orao sa ĉetiri C (S) 162 Y = RA 163 Petroglif iz neolita (?) 164 Srbi, izdaju vas vaši Srbi 165 Hrast je svjedok vremena 166 Znaĉenje rijeĉi “svastika” 167 I brkovi svjedoĉe 168 Jurišni pokliĉ “huuraaaa” 169 Polusvastika je znak vaskrsenja 170 Zašto smo na Zemlji 171 Neolitski kumiri kao kalendari godišnjih doba 173 Na ikoni je i Svaroţić 175 Vero moja, ko te ubi, reci 177 Simboli su Boţja slova 179 O autoru 180 …………………………. ………………………… …………………………. ………………………….. ………………………… ………………………….. ………………………….. ………………………….. ………………………….. …………………………. ………………………… ………………………… ………………………… …………………………. ………………………… 3
………………………… ………………………… …………………………..
ĈOVJEĈE, BUDI VOJNIK SVJETLOSTI ISTINE Šta je istina? Istina je Bog i Bog je Svjetlost. Ĉovjek je stvoren po liku Boţjem, dakle je i svaki ĉovjek, kao obliĉje Boţje, ujedno i istina i svjetlost. MeĊutim, svjedoci smo da je istine na zemlji skoro nestalo i da svuda caruje i vlada laţ. Istina na zemlji je onemoćala kao dijete dijete u povoju i rijetki pojedinci još je spominju, ĉuvaju i njeguju. Ali sve dok se istina samo spominje, ljulja i njeguje u rukama pojedinaca i grupa, ona je u povoju i kao takva nejaka je da išta promijeni oko sebe. Dosta je bilo ljuljanja, potrudimo se da zemaljska istina prohoda i da raste kako bi svijetu mogla da govori i da pobjeĊuje laţ. Sve dok o istini samo dadilje brinu, a ostali doĊu, vide istinu i kaţu: "Juh, baš je slatka!", ta istina ţivjeće dok ţive i njene dadilje. Istina ne smije biti beba koja se ljulja, već mora biti sjeme Istine koje svako od istine treba da sije gdje god ima prilike za sjetvu. Srbska njiva je velika, a nije samo u Beogradu; njiva svijeta je velika, a nije samo u Srbiji. Ali, da bi zemaljska istina sijala Svjetlošću, za to treba imati hrabrost i zato istinu siju rijetki pojedinci, a ostali doĊu, vide, ĉuju, proĉitaju, aplaudiraju i odu opet se utapajući u laţ robujući laţima. Pozitvinih pomaka na nekim njivama i poljima ima, ali bez uĉešća većine i tu će prinosi istine propasti. Većina naroda boji se da radi na njivama i poljima istine, jer to prvo zahtijeva liĉnu borbu sa vlastitim laţima, pa onda zahtijeva liĉnu borbu sa politiĉkim, istorijskim, religijskim i svim drugim vladajućim laţima društvenog sistema. Borba za istinu od ĉovjeka traţi da bude vojnik Istine i Svjetlosti, jer je to jedina svrha ĉovjekovog boravka na zemlji: "Nije li ĉovek na vojsci na zemlji? A dani njegovi nisu li kao dani nadniĉarski?" (Jov,7,1) Boreći se za zemaljsku istinu u zemaljskom carstvu, mi smo vojnici nebeske Istine, Boţji vojnici i dobrovoljni nadniĉari na polju istine Boţje. I samo se tom borbom zasluţuje Nebesko carstvo, jer: "Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod." (Egz.15,3) I zato neka svako sebe preispita je li i kakav je vojnik Svjetlosti Istine, i kao Boţji vojnik bori li se istinom za sebe i svoje Nebesko carstvo u koje treba da preseli nakon ovog zemaljskog carstva.
JANUAR I JANJE Otkud ime mjeseca januara, prvog mjeseca godine? Govore da je to od imena rimskog boga Janusa: Janus (Ianus, lat.) bio je rimski bog poĉetka i preobaţaja, bognebeskih kapija. Sad ćemo tu tvrdnju da provjerimo i prvo idemo do srbskih rijeĉi: Jana, Janko, Janika, Janja, janja, jantar, janje. U rijeĉima Jana, Janko, Janja, Janika, janja, jantar, janje korijen je jan-. Šta znaĉi korijen jan-? Pošto je sanskrit neka vrsta protosrbskog jezika, idemo do sanskrita: sanskritsko jana, janana, janaka, janika znaĉi roĊenje, proizvoditi, uzrokovati, originalni postanak, stvaranje. Sanskritske rijeĉi janati (skraćeno jan), janate (jan), janayati (jan), janayate (jan) znaĉe sve što smo već nabrojali: roĊenje, proizvoditi, uzrokovati, prvobitan, postanak, zaĉetak, poĉetak, stvaranje. I sve to oznaĉavaju rijeĉi srbskog jezika:Jana, Janko, Janja, janja, jantar, janje, jer im je korijen jan- istog znaĉenja kao i korijen sanskritskih rijeĉi jana, janana, janaka, janika, janati (jan), janate (jan), janayati, (jan), janayate (jan). Ovce se janje u januaru i mlada janjad su prva koja se raĊaju u novoj kalendarskoj godini: JANUAR je zaĉetak, poĉetak, stvaranje, roĊenje novog Sunca, nove kalendarske godine. JANUAR je u stvari JAN URA, tj. JANURA i oznaĉava ZAĈETAK, POĈETAK, STVARANJE, ROĐENJE (JAN) VRIJEMNA (URE), ROĐENJE NOVOG SUNCA I POĈETAK GODINE. To JANURA (JAN-URA) u 4
latinskom je JANU AR, jer srbsko RA u metatezom u latinskom postaje AR (isto kao sto je srbska istarska rijeka RASA dobila latinsko ime ARSA. U svom ―Etimologijskom rjeĉniku hvatskoga ili srpskoga jezika‖ P. Skok pretpostavlja da je rijeĉ jagnje od indoevropskog ogyhno-, odnosno od sveslavenskog i praslavenskog agne, dodaući da ova rijeĉ nije potvrĊena za baltoslovensku zajednicu, te zakljuĉuje: ―Moţda pripada protoevropskom supstratu‖. MeĊutim, ni u sanskritu, kao najstarijem indoevropskom jeziku, nema ni jedne rijeĉi koja poĉinje sa ogyhno-. Postoji sanskritska rijeĉ ogha i znaĉi stado, mnoštvo, tok, brzina, ali vidimo da latinsko agni (agnus) i sanskritsko ogha nisu iste rijeĉi ni oblikom ni znaĉenjem, jer sanskritsko agni znaĉi vatra i ţrtvena vatra. Izvorna srbska rijeĉ janje u crkvenoslovenskom jeziku svih Slovena preko crkve zamijenjena je latinskom rijeĉju agni (agnus) od starijeg grĉkog agni (aγνή) sto znaĉi ĉist (himna Bogorodici “Agni Parthene” ili Αγνή Παρθένε).U ortodoksnoj liturgiji agnec je ţrtva (simbolika Hrista kao ţrtvenog janjeta). Od grĉko-latinske rijeĉi agni stvorena je današnja srbska knjiţevna rijeĉ jagnje, a izvorna narodna rijeĉ je janje (to se desilo i u ostalim slovenskim jezicima). Tako vidimo da nisu u pravu svi koji govore da januar nije srbsko ime prvog mjeseca godine i vidimo da nisu u pravu svi koji tvrde da je srbska Nova godina poĉinjala poĉetkom proljeća.
OD ARKONE DO RADMILJE
Artefakt iz Arkone
5
Motiv na stećku
Crteţ u kamenu crkve (Gahlen, Germany).
Motiv na kamenu uzidanom u crkvu njemaĉkog grada Belgern.
Svetovid na stećcima. 6
………………………… Prije njemaĉkog osvajanja i ponjemĉivanja u Germaniji su ţivjela srbska (slovenska) plemena , sljedbenici Svaroga, Svetovida, Peruna, Radgosta i ostalih bogova stare srbske vjere. To istorija i arheologija svjedoĉe. Nakon svih dokaza da su stećci djelo dvovjernih krestjana, hristijaniziranih sljedbenika srbske prehrišćanske vjere, priĉu o bogumilima mogu nastaviti samo budale.
TRAGOM SRBSKOG GRBA Sunĉev simbol C (S) kao drevni univerzalni simbol Sunĉevog nebeskog drveta ţivota predstavlja raĊanje, ţivot i besmrtno vaskrsenje Boţje tvorevine.
Krst sa ĉetiri C (tripoljsko-kukuteni kultura, 4000-3000 g. st. e., Lencăuţi, Moldova). i novac Kelta s kraja stare ere.
7
Indijanski petroglif: vrijeme godine predstavljeno sa ĉetiri simbola C (S): zimski solsticij je u dnu krsta, ljetni solsticij na vrhu, proljedni ekvinocij u sredini desno i jesenji ekvinocij je u sredini lijevo.(AltaVista Site, Compostela, Nayarit, Mexico).
Sunĉev simbol C (S) iznad vode (drevni petroglif, Virgin Island).
8
Sunĉev simbol C (S) iznad vode (drevni petroglif, Virgin Island).
Sunĉev simbol C (S) na stećcima srednjeg vijeka.
Ĉetiri simbola C (S) oko solarnog krsta ĉetiri su vremena raĊanja, ţivota i besmrtnog vaskrsenja Boţje tvorevine u ĉetiri godišnja doba. Dakle to nije polumjesec kao što prevaranti govore i kao što neupućeni ponavljaju. Nije to ni grĉko slovo B (V), kao što grcizirani ortodoksni svetosavci tvrde. Ognjilo, (kresivo, ocilo) ima oblik simbola C, u stvari je ognjilo samo stilizirani oblik simbola, tj. slova C (S).
9
Krst sa ĉetiri C: (tripoljsko-kukuteni kultura, 4000-3000 g. st. e., Lencăuţi, Moldova). novac Kelta s kraja stare ere, figura kulture lepenskog vira i srednjevijekovni srbski grb. …………………………………. ……………………………………. …………………………………… …………………………………………… ………………………………………….. ………………………………………….. …………………………………… ………………………………….. 10
SIMBOLI STAROSJEDILACA BALKANA
Piktografi na megalitu iz Srndalja (Ţivko D. Petković, Neki preistorijski crteţi i najstarija balkanska pismena, Megalit iz Srndalja, Beograd, 1934, str. 10-19)
Antropomorfni prikaz godine u srndaljskom groblju: figura lijevo ima "tri noge"."Srednja noga" je pravac penisa koji je na petroglifima simbol zimskog solsticija, a glava figure simbol je ljetnjog solsticija. Ruke su linija nebeskog ekvatora u pravcu istok-zapad .
11
Motivi na kamenju uz Srndaljsku reku. Na slici 27. je put Sunca po nebeskoj vertikali jug-sjever od zimskog do ljetnjog solsticija. Nebeski ekvator je baza trougla, a u trouglu su tri mjeseca proljeća i tri mjeseseca ljeta . Na slici 28. krstić u dnu je znak zimskog solsticija, drzaĉ je nebeska vertikala sjever-jug, a kvadrat je kuća Sunca ĉetiri godišnja doba oko nebeskog ekvatora (srednja horizontalna linija). Slika 28. prikazuje krug Sunĉeve godine sa ĉetiri godišnja doma na nebeskom ekvatoru, a krstići na vertikali su zimski (dole) i ljetnji solsticij (u vrhu). Lijevo na slici 30. u dnu je znak ^ i to su jesen i zima u ĉijoj taĉki spajanja je zimski solsticij (to isto prikazano je na motivima stećaka na slici ispod). Trougao je podijeljen na proljeće i ljeto. Motiv prikazan na desnoj strani 30. slike je krug Sunca (godine) sa ĉetiri godišnja doba. Na slici 30. u trouglu su proljeće i ljeto iznad nebeskoh ekvatora.
Motivi na stećcima srednjeg vijeka.
12
Motivi na srednjevijekovnim stećku.
Srbski stari zavjetni krstovi u okolini Niša.
13
Stari srbski krstovi u Rumuniji. I tako od neolita do savremenog doba vidimo iste solarne simbole starosjedilaca Balkana. …
MORGA Danas rijetko ko meĊu Srbima zna šta je morga, a svi znaju šta je motka. Morga je motka, dvije rijeĉi za jedan pojam. O starosti jednog naroda moţe da svjedoĉi i jezik tog naroda i to svjedoĉenje pokazuje i dokazuje svojim starim rijeĉima. Ovdje ćemo na primjeru rijeĉi morga pokazati i dokazati vedsku starost srbskog naroda. Hajdemo do vedskih vremena i sanskritskog jezika!
Morge i grah u vrtu. 14
Sanskritsko maarga znaĉi pravac, usmjerenje, put. Pogledajmodonju sliku na kojoj je mladi grah uz morge: zašto su morge usaĊene uz svaku kućicu graha? Morge su tu da nejakoj lozi graha posluţe kao pravac, usmjerenje, put! Sanskritsko maarga i srbsko morga istog su znaĉenja i skoro istog oblika i evo jedna jedina rijeĉ svjedoĉi vedsku starost Srba, jer rijeĉmorga ne postoji ni u jednom modernom evropskom jeziku sa znaĉenjem koje ima u sanskritu, osim kod Srba. Postoje oblikom sliĉne rijeĉi, ali im je znaĉenje izmijenjeno: morgen (danski, holandski, njemaĉki, norveški), morgun (islandski), morgon (švedski), morgn (jidiš). Sve ove rijeĉi znaĉe jutro i svakako da je njihovo prvobitno znaĉenje pravac, usmjerenje, put Sunca na istoku i od istoka. Na sanskritu jutro je vidyut i zvetana što je srbsko vidjet i svitanje. Srbska rijeĉ jutro odgovara sanskritskomjut koje znaĉi sjajni, te srbsko jutro znaĉi sjajno. Jutro je rano doba dana, a sanskritsko ra znaĉi vatra, toplina, ljubav, sjaj, divota, veliĉanstvenost, svjetlost, bistrina i sve su to atributi Sunca i nebeskog Raja (sanskritsko rajati ili kraće raj).
NEKI OBIĈAJI MOGA KRAJA Iako je moderno doba većprisutno u svim porama društva ikao takvo planski razara, uništava ibriše našu staru tradiciju, ipak stari obiĉaji i danas su prisutni u dijelovima manjih seoskih sredina. Lazarica ili Lazareva subota (vjerovatno naknadno tako nazvana) krsna je slava mnogih. Na Lazaricu u ranu zoru obiĉaj je da neko od ukućana (uglavnom su to ĉinila djeca) uz lupanje kašikom o metalni sud (npr. šerpu) obiĊe tri puta oko kuće i ostalih dvorišnih zgrada, radi obiĉaja plašenja i tjeranja guja (zmija) iz kućnog dvorišta, tj. da guje za vrijeme ljetnog perioda vrućina ne bi prilazile kućama i okućnicama. Pri lupanju u šrepu izgovarala se ova pjesma lazarica: “Kuca, kuca Lazarica, bjez’ od kuće, poganica, ubiće te stopanica kalagijom po glavi da se više ne javiš! Kuca baja za petero jaja!” Svaka kuća idomaćinstvo moga kraja još prati ovaj obiĉaj. Dar za onoga koji ―kuca lazaricu‖ uglavnom su jaja koja mu se daju za Vaskrs, tako da uz svoj dio na Vaskrs on dobija i dio za koji je kucao lazaricu. Ovako je to u mom kraju bilo, a ijoš uvijek je, a kod vas ne znam, jer stara izreka kaţe: ―Sto sela, sto obiĉaja‖. Teslic, 3.4.2015.g. Nedeljko Spasojević, bloger …………………….. …………………….. …………………….. ……………………… …………………….. ……………………. …………………….. ……………………. ……………………. ……………………. …………………….. …………………….. …………………….. …………………….. 15
SIMBOLI SU BOŢJA SLOVA
Sunĉeve ljestve, vertikalu po kojoj se od juga ka sjeveru Sunce penje i silazi tokom godine (krst ruskih dvovjeraca).
Indijanski petroglif: cik-cak linija je Suĉeva ekliptika po kojoj Sunce ide gore-dole (ujedno smjene dana i noći). Cik-cak liniju presijecaju pravci ĉetiri godišnja doba sa po tri mjeseca svog trajanja. Na petroglifu desno su ĉetiri godišnja doba su sa po tri mjeseca; penis je zimski, a glava sa oreolom ljetni solsticij (indijanski petroglif).
16
Indijanski petroglif: podignuta lijeva ruka simbol je Sunĉevog podizanja sjevernim nebom u vrijeme proljeća (to je i ukošena grana desno), a spuštena desna ruka simbol je vremena ljeta (to je igrana ukošena lijevo) i spuštanja Sunca ka jugu od prvog dana ljeta (centralna grana). Ova trostruka grana dio je vrha Sunĉevog drveta ţivota.
Indijanski petroglif: vrh Sunĉevog drveta ţivota (proljeće i ljeto sa strana, a izmeĊu je ljetni solsticij i prvi dan ljeta). U desnoj ruci su luk i strijela sto je dokaz da se radi o boţanstvu Sunca, ognja groma i munja, baš kao što su luk i strijela oruţje Svetovida i Peruna.
17
Stećci i vrh Sunĉevog drveta ţivota. ………………………..
RELIGIJSKO ĈEKIĆARENJE
Asa, starozavjetni judejski kralj, uništava idole (Bible Historiale, 1372).
18
Jevreji ljube Zida plaĉa u Jerusalimu; ako zid nije idol, a šta je?
Muslimani ljube crni kamen u Meki: ako ovaj kamen nije idol, a šta je?
19
Sveta Apolonija unistava nehrišćanske idole (Giovanni d'Alemagna, national Gallery of Art, Washington, DC, Samuel H. Kress Collection).
Rimokatoliĉka prodavnica: ako ovi kipovi nisu idoli, a šta su?
20
Sveti Nikola uništava nehrišćanske idole (13. v. Panteleimon, Boyana Church, Sofia, Bulgaria).
Sv. A. Rostovski uništava Velesov idol (Monastery St. John the Evangelist, Rostov).
Ortodoksno cjelivanje krsta i ikone: ako krst i ikona nisu idoli, šta su?
21
Kip Bogorodice u porti manastira Dobrun kod Višegrada.
Ĉlanovi ISIL-a razbijaju kipove. Danas svi govore da je ovo varvarski ĉin, a u stvari je nastavak zajedniĉke im avramske tradicije uništavanja konkurencije u vjersko-politiĉkom biznisu. U Ţiĉkoj besedi o pravoj veri Sveti Sava kaţe: “Uz to, mi se klanjamo i poštujemo i celivamo sveĉesnu ikonu ĉoveĉanskog ovaploćenja Boga Logosa pomazanog Boţanstvom i ostavšeg nepromenjeno, tako da onaj koji je pomazan verom smatra da vidi samoga Boga Koji se javio u telu i s ljudima poţiveo. Klanjamo se i drvetu Ĉasnoga krsta i svetim ĉasnim sasudima i boţanskim crkvama i svetim mestima . Klanj...amo se i ĉast odajemo ikoni Presvete Bogorodice i ikonama sveĉesnih Boţjih ugodnika, uzdiţući oĉi duše (naše) ka prvoobraznom liku i um uznoseći na ono što je neshvatljivo.” Nikolaj Velimirović kaţe:
22
“U Bibliji je jasno izreĉeno, da je idolopoklonstvo svako obogotvorenje ma koje tvari Boţje, bilo to sunca ili meseca, ili zvezda, ili kamena, ili drveta, ili ţivotinje, ili gaja, ili visine, - ma koje tvari Boţje ili rukotvorine ĉoveĉje.” U slovenskom hramu u Arkoni bio je veliki drveni idol posvećen Svetovidu. Da li je taj drveni kip za Slovene bio Bog? Da li su Sloveni ono drvo smatrali svojim Bogom? Da li su Sloveni zaista smatrali da ovaj drveni kip noću jaše bijelog hramovnog ţdrijepca? Ne, Sloveni su vjerovali da bijeloga konja nije jahao drveni kip, nego stvarni Svetovid. Kip nije bio Svetovid, niti je Svetovid bio u kipu, nego su Sloveni kroz kip doţivljavali duhovnu vezu sa Svetovidom i kroz ovaj kip klanjali se Svetovidu isto kao što se pravoslavci kroz ikone klanjaju Bogu i svecima. Nehrišćani vjeruju u ispravnost svoje vjere isto kao što pravoslavci vjeruju u jedinu ispravnost svoje vjere, ili kao što muslimani vjeruju u jedinu ispravnost svoje vjere, ili kao što judeji vjeruju u jedinu ispravnost svoje vjere. I sve te vjere: ortodoksi I rimokatolici, muslimani i judeji imali su i imaju svoje idole koji preko kojih su doţivljavali i doţivljavaju vezu sa svojim Bogom. MeĊutim, vjerovanje da je samo jedna njihova vjera prava vjera u Boga, vjerska iskljuĉivost ĉekićima razbija idole druge vjere, a isto tako ĉekićima je razbijala i razbija i glave ljudima koji nisu htjeli ili neće da se poklone toj ―jedinoj ispravnoj vjeri‖ ĉekićara. Dok proĉitaju ovaj ĉlanak, ĉekićari hrišćanstva reći će da autor ĉlanka "Religijsko ĉekićarenje" piše protiv njihove religije. Iz istog ugla posmatranja mogu da se jave i judeji i muslimani i da kaţu da autor pomenutog ĉlanka piše protiv judaizma i protiv islama. Ĉekićari nastavljaju svoje ĉekićarenje u svakoj im mogućoj prilici i zato mira na svijetu nema i nikad ga sa ćekićarima i meĊu ĉekićarima nije bilo i nikad ga neće biti. ………………
―SRBSKI KALENDAR‖ Septuaginta (poznata i pod imenom "Prevod sedamdesetorice") verzija je hebrejskog StarogZavjeta, koja je radi potreba aleksandrijske biblioteka prevedena na grĉki sredinom 3. vijeka stare ere. U njoj je navedena hronologija sa 5508 godina od poĉetka stvaranja svijeta do hrišćanske ere. Dakle se ne radi ni o kakvom originalnom srbskom kalendaru, to je neĉija laţ. Najstariji istorijski zvanicni izvor pominjanja ovog kalendara je Treći kanon Šestog vaseljenskog sabora (Trulskog) odrţanog 691. godine: "Pošto je blagoĉestivi i hristoljubivi car naš oslovio ovaj sveti i vaseljenski sabor u pogledu toga, da oni koji su ubrojeni u kliru i drugima boţanstvene darove dijele, budu ĉisti i neporoĉni sluţitelji i dostojni mislene ţrtve velikoga Boga, Koji je ţrtva i Arhijerej, i da budu ĉisti od skvrne, koja je uz nekih od njih prionula od nezakonitih brakova; obzirom na to, što su podvlasni presvetoj crkvi rimskoj predlagali, da se ima obdrţavati sva strogost pravila, a podvlasni prijestolu ovog Bogom ĉuvanog i carskoga grada praviloĉovjekoljublja i snishoĊenja,- otaĉaski i bogoljubno sloţivši i jedno i drugo, da ne bi ostavili ni krotost slabom, ni strogost oštrom, navlastito pak, kad je zbog neznanjaprekršaj zahvatio dosta veliko mnoštvo ljudi, zajedniĉki ustanovljujemo za one, koji su se dva puta ţenili bili, pak su pod teretom grijeha sve do petnaestog dana prošloga mjeseca januara, minulog ĉetvrtog indikta, ŠEST HILJADA STO DEVEDESET DEVETE GODINE ostali, i neće da od istoga k sebi doĊu, da imaju kanoniĉkome svrgnuću..." (Nikodim Milaš, Crkvena Pravila, Pravila svetog peto– šestog Vaseljenskog sabora - Trulski sabor, Pravilo 3, Novi Sad, 1895, str. 442-443) Kao grkoortodoks svetogorski monah Sveti Sava je ovaj kalendar uveo i kod Srba, a prije Svetog Save ovom kalendaru kod Srba nikakvog traga nema. …………………………… 23
…………………………… …………………………..
KNJIGA ―STEĆCI, LAŢ I BOGUMILI‖
Knjiga "Stećci, laţ i bogumili" dokumentovano pokazuje kako se jednom narodu pomoću religije kao ideologije duhovnog genocida, ovdje narodu Srba, promjenom suštine njegovog duhovnog bića, mijenja kompletni identitet naroda. Primivši vjeru u Hrista, a ne primivši rimsko ili romejsko hrišćanstvo, Srbi su zadrţali svoju staru prehrišćansku vjeru i prehrišćanske obiĉaje. Bio je to spoj srbske stare prehrišćanske vjere i vjere u Hrista. Ovakav vjerski sinkretizam je dvovjerje. Dvovjerci su bili i prvi Rusi koji su primili vjeru u Hrista. Time što su primili vjeru u Hrista, a sve staro zadrţali, Srbi dvovjerci nisu ništa izgubili, već su postigli viši duhovni nivo i veće duhovne spoznaje o Višnjem Bogu i nebeskom svijetu bogova. Ali takva vjera nije pogodovala feudalnom ureĊenju hrišćanske drţave tipa Romejskog carstva, koje je hrišćansku crkvu pretvorilo u ideologiju vrhovnog feudalca cara i njegovih vazalnih feudalaca kroz moto "Jedan Bog Svedrţitelj na nebu, jedan car svedrţitelj na zemlji". Srbi su i prije vjere u Hrista vjerovali u jednog Višnjeg Boga Triglava, Boga nad bogovima, koji je kroz vjeru u Hrista identifikovan sa Svetom Trojicom. Ali tu nedostaje sluţenje jednom zemaljskom caru ĉije se carsko pravo prenosi na njegove potomke, a to je bilo protiv srbskog obiĉajnog prava da se narodni starješina bira na narodnim saborima. I to je razlog zašto je Stefan Nemanja podigao maĉ i oganj na srbsku narodnu crkvu dvovjeraca krestjana, jer je ta crkva ĉuvala i provodila srbsko obiĉajno pravo. I na krvi Srba dvovjeraca Nemanja je ustoliĉio svoju vlast kao nasljednog ţupana nad Srbima dvovjercima, kao što je to po nasljednom pravu bilo i kod Romeja. A onda dolaze nasljedni Nemanjići kao kraljevi i carevi kojima je romejska crkva sluţila kao instrument njihove drţavne ideologije. I tako poĉinje promjena suštine duha srbskog naroda: sve prehrišćansko u drţavi Nemanjića biva zabranjeno i strogo sankcionisano. Srbska dvovjerna vjera povlaĉi se u ilegalu i ukriva se u ruho narodne knjiţevnosti i opstaje. Nemanja je promijenio sveštenstvo srbske crkve, ali nije mogao promijeniti duh srbskog naroda. I Nemanjići propadoše naglo kao što su i došli, propade i nemanjićka drţava, a obijesni srbski velikaši, vazali Nemanjića, nadahnuti duhom pohlepe Romeja, pobiše se izmeĊu se grabeći svako za 24
se dio nemanjićke drţave. I tako mrţnjom i pohlepom razjedinjeni izgubiše vlast, ţivote i zemlju pred Turcima, a narod opet osta dvovjeran u svojim selima, u svojim domovima i u svojim dušama. Srbi dvovjerci u Bosni takoĊe padoše pod Turke. Neki velikaši iz moranja odmah se poturĉiše, a neki iz naroda primiše islam vremenom: većina iz moranja i nevolje, neki radi povlastica i vlastoljublja. Mnogi su ostali dvovjerci trpeći sve turske zulume. Oni što su se poturĉili promivši islam dugo su i tajno ĉuvali i srbsku staru dvovjeraĉku vjeru. Ali, kako je vrijeme donosilo istorijske promjene, tako se se i ovim islamizirani Srbima poĉeo mijenjati duh i dvovjerje predaka vremenom biva potisnuto do zaborava, a oni se duhovno poĉeše identificirati sa muslimanima Turcima i Arapima. Propašću Otomanskog carstva i dolaskom rimokatoliĉke Austrougarske, mnogi poturĉenjaci otišli su sa Turcima. Oni što su ostali naĊoše se se u rascjepu: ni Srbi, ni Hrvati, ni Turci! Šta su bili, ni oni nisu znali! Jesu li oni Bošnjani, potomci srednjevijekovnih dvovjeraca Srba krestjana? Ne, nisu oni Bošnjani, jer nije isto biti ―nevjernik‖ i biti pripadnik Alahove vojske. I zamisliše sebe kao Bošnjake, jer ih tako kao vrsne Alahove ratnike i pripadnike turske vojske nazivaju neki istoriĉari i tako ih epske narodne pjesme spominju. I poĉeše Bošnjaci da sanjaju svoju islamski ĉistu drţavu Bosnu. I doĊe pogodan trenutak 1992. godine da se to ostvari ratom po svaku cijenu. I bi rat i dotadašnji Srbi i Hrvati islamske vjeroispovijesti zvaniĉno i drţavotvorno proglasiše sebe Bosnjacima! I tako, kroz religiju kao politiĉku ideologiju, od dvovjernih Srba krestjana promjenom duha u narodu postade novi narod: Bošnjaci, narod bez istorije, bez jezika i bez posebnosti svoje kulture, osim islamskih vjerskih obiĉaja koje oni proglasiše "istorijskom bosnjaĉkom kulturom". Promjena duha je tolika da se neki Bošnjaci, mada potomci dvovjernih Srba krestjana, poĉinju oblaĉiti kao arapski nomadi i šeici, jer duh tijelom caruje i tijelo je sluga duha. Duh ĉini narod narodom, a ne porijeklo po krvi! Sa Srbima koji su iz dvovjernog krestjanstva prešli u rimokatolicizam isto bijaše: izgubi im se dvovjerni srbski duh i postadoše ţestoki Hrvati, genocidni mrzitelji Srba i svega što je srbsko. Odlaskom Turaka sa Balkana ostatak dvovjernih Srba preuze SPC kao duhovni nasljednik nemanjićke drţavne crkve i ona nastavlja ono što su Nemanja, Sveti Sava i ostali Nemanjći naumili: izmijeniti duh Srbima dvovjercima i pretvoriti Srbe dvovjerce u nešto drugo, a samim tim iskorijeniti Srbe dvovjerce i stvoriti od Srba neki drugi narod. I zato pred Drugi svjetski rat izmisliše crkveni nemanjićki ideolozi termin "svetosavlje" i srbsko dvovjerje proglasiše svetosavljem: kao sve prehrišćansko u srbskom dvovjerju ostavio je Sveti Sava. I naivni Srbi zagrizoše svetosavski mamac i evo ih sada u ekumenizmu i sa genocidnim rimokatoliĉkim papizmom ruku pod ruku na zajedniĉke molitve idu i za sljedećih deset-petnaest godina, ako za to vrijeme ne doĊe do Trećeg svj. rata ili propasti svijeta, Srbi će postati rimokatolici, tj. Hrvatska će graniĉiti sa Rumunijom i Bugarskom. I tako knjiga "Stećci, laţ i bogumili" dokumentovano svjedoĉi ko su dvovjerni Srbi krestjani i ko je prvi krenuo da ih istrijebi i sta je SPC namjera sa Srbima. Knjiga opominje šta ce Srbi biti ako se kroz ekumensku svetosavsku ideologiju provede namjera uništenja srbskog dvovjernog duhovnog bića. I zato je knjiga u Srbiji medijski blokirana i zato se niko od pera ne usuĊuje bilo šta o knjizi da objavi.
MOTIVI NA STEĆCIMA I SRBSKA NARODNA NOŠNJA Mnogi motivi stećaka ujedno su i motivi narodnog veza na narodnim nošnjama: isti narod simbolima jedne vjere ukrašavao je nošnju ţivih i krasio nagdrobne spomenike mrtvih, jer Bog Sunca Bog je i ovima na ovom i onima na onom svijetu. Solarni simboli na narodnoj nošnji najviše su zastupljeni kod Srba Krajine, Like, Dalmacije, Bosne i istoĉne obale Drine u oblasti Starog Vlaha, odakle se preko Raške povezuje sa Kosovom i okolinom Vranja. Nad srbskom narodnom nošnjom dešava se svojevrsni kulturocid, jer se zatiru regijske i 25
lokalne narodnje nošnje, a potencira se vjestaĉki šumadijski stil nošnji folklornih društava iz vremena Titove Jugoslavije na kojima su solarni motivi namjerno potisnuti floralnim ukrasima.
Ţenski zubun, Vrlika, Krajina. I kako se dešava ubrzana svetosavsk-grĉko-papska uniformisanost srbskog uma i duha, tako se svim Srbima uniformiše narodna nošnja koja nema istorijsku tradiciju meĊu svim Srbima, te tako folklornu šumadijsku nošnju sve više viĊamo i kod Srba Republike Srbske i kod svih Srba po dijaspori. Šta nam to kazuje? To nam kazuje da su Srbi postali debilni pomodari i da zatiru istorijsku originalnost svojih zaviĉajnih korijena, misleći da će biti veći Srbi ako govore ekavicom i nose šumadijsku nošnju.
Boţije ţezlo kao krst na Sunĉevoj rozeti: Boţije ţezlo je simbol raĊanja, ţivota i rasta u proljeće i ljeto. 26
U dnu je tkz. “gyron ili gurin krst” simbol je plodnosti i ţetve, a potiĉe iz sumersko-hetitskih vremena. Plava strelica pokazuje uţe vremena sa dva godišnja doba, a isto takvo uţe na leĊima je sa ĉetiri godišnja doba. Bijela strelica pokazuje znak dana (runa dagaz).
Spirale i gurin-krstovi (ţenski zubun, srbska narodna nošnja iz Janja kod Jajca i spirale kao motiv na stećku).
27
Neobiĉne svastike na zubunu Srba Bajine Bašte.
Sredaĉka Ţupa, jugoistoĉno Kosovo: zelenom strelicom obiljeţeno je drvo ţivota koje raste iz trokutaste prazemlje sa simbolom C koji je simbol roĊenja, ţivota, rasta i besmrtnosti (sliĉan motiv je na zgošćanskom stećku (desno). Drvo je ukrašeno sa po tri plamena jezika kao tri mjeseca Sunca proljeća (desno) i tri mjeseca ljeta (lijevo). Na vrhu je Svetovidov sunĉani krst kao znak ljetnog solsticija na Vidovdan. Romboidi su simboli neba, Boţije premudrosti, razuma i kreativnosti. Tu su i perunike kao simboli svjetlosnog Peruna.
………….. 28
SUNCE, ZEMLJA I VRIJEME Pošto su simboli na stećcima posvećeni Suncu, napravićemo mali izlet u godišnji dio kalendara vremena kad se zvijezde Oriona ne vide na nebu.
Proporcije Sunca, Zemlje i vremena. U kakvom se odnosu nalaze proporcije mjera Sunca, Zemlje i vremena pokazaće nam vremenska zbivanja od 27. aprila do 17. avgusta, a to je vrijeme kad se sazvijeţĊe Oriona gubi sa noćnog neba, jer Sunce ulazi i u zonu tog sazvijeţdja. Pratimo mapu neba: linija 0 (nula) stepeni je linija nebeskog ekvatora. Tom linijom Sunce se kreće 21. marta na proljetni ekvinocij. To je proljetna ravnodnevnica i prvi dan proljeća i tada Sunce sa juţnog zimskog neba ulazi u zonu sjevernog neba proljeća i ljeta. Od proljetnog ekvinocija Sunce se postepeno penje ka ljetnom solsticiju na 23,5 stepeni iznad nebeskog ekvatora. Ta taĉka predstavljeno je malim kruţićem na liniji ekliptike: 6 ĉasova (6 hr) tkz. rektascenzije ili deklinacije. Prije nego sto doĊe u poziciju ljetnog solsticija na Vidovdan, Sunce 27. aprila dolazi na +13 stepeni, 47 minuta i 40 sekundi iznad nebeskog ekvatora. To je pravac linije H i tog dana kreće se tom linijom. To je ujedno i taĉka B. Dakle, od 27. aprila zvijezde Oriona gube se sa veĉernjeg noćnog neba, jer ulaze u zonu dana i ne mogu da se vide. Od 27. aprila i linije H Sunce nastavlja da se penje sve do one taĉke ljetnog solsticija na Vidovdan 21. juna kad prestaje proljeće i nastaje ljeto (6 hr) i od tog dana ono ponovo poĉinje da se spušta ka nebeskom ekvatoru. Sredinom avgusta spušta se do linije H u taĉki C i to je opet +13 stepeni, 47' i 40 sekundi iznad nebeskog ekvatora. Tad je Sunce u sazvijeţĊu Lava. Koji je to datum, koje vrijeme? Evo izraĉunaćemo po mjerama Sunca i Zemlje onako kako te mjere odreĊuje Velika piramida: a) preĉnik Sunca = 1,392.000 km, 29
b) preĉnik Zemlje = 12757,00336 km 1,392.000 : 12757,00336 = 109,1165347 km = duţina vremena BC Uzmimo ovih 109,1165347 km kao broj dana i prebrojmo dane od 27. aprila: 3 dana aprila, 31 dan maja, 30 dana juna, 31 dan jula i to je ukupno je 95 dana. Koliko još fali do 109,1165347 dana: 109,1165347 - 95 = 14,1165347 dana Ovih 14, 1165347 dana su dani avgusta, dakle 15. avgusta je vrijeme kad Sunce stiţe u taĉku C na liniji H i tog dana prije izlaska Sunca sve zvijezde Oriona ponovo se vide na jutarnjem noćom nebu (samo ĉetiri dana poslije je praznik Preobraţenje). Dakle svakom kilometru proporcije veliĉina Sunca i Zemlje odgovara jedan dan vremena kad se zvijezde Oriona ne vide na nebu. Od taĉke A (proljetni ekvinocij), do taĉke D (jesenji ekvinocij) ima 182,621 dana: 182,621 - 109,1165347 = 73,5044653 dana = AB + CD AB = 73,5044653 : 2 = 36,75223265 dana = CD Ovih 36,75223265 dana je od prvog dana proljeća 21. marta do 27. aprila, odnosno 36,75223265 dana od 15. avgusta do prvog dana jeseni 21. septembra. Zvijeda Sirius kod Velike Piramide u sezoni o kojoj smo priĉali ne vidi se 70 dana. E sad pogledajmo: a) broj Pi = 3,14159 b) 3,14159 : 2 = 1,570795 U toku godine Orion se ne vidi 109,1165347 dana: 109,1165347 : 1,570795 = 69,46580216 dana = sredina 70. dana 109,1165347 : 2 = 54,55826735 dana = broj dana od 27. aprila do ljetnog solsticija 21. juna. Gledajmo sad i ovo: a) preĉnik Zemlje je 12757,00336 km b) preĉnik Sunca je 1,392.000 km c) Sunce je veće od Zemlje 109,1165347 puta Uzmimo preĉnik Sunca je 1,392.000 km i pogledajmo kojom brzinom bi neki predmet morao da se kreće da bi tu duţinu prešao za 109,1165347 dana: 1,392.000 : 109,1165347 : 24 h : 60' : 60" = 0,147650501 km/sek = 147,6505019 m/sek = originalna visina Velike piramide. …………………….. …………………….. ……………………. 30
…………………….
SJEĆANJE NA JEDNOG BOGA Od praistorije pa do današnjih dana širom svijeta susrećemo iste solarne simbole. Otkud to? To je zato što su svi ljudi ovog svijeta nekad bili jedna mala skupina sa istim znanjem o Jednom Bogu. Znali su oni i za druge bogove, ali su u simbolima ĉuvali sjećanje na vrhovnog Boga svih bogova i svih ljudi. To je Bog Sunca koji kroz Sunce daje život svemu na Zemlji. Simbol moći i sveopšte nebeske i zemaljske vlasti Boga Sunca predstavljen je raĉvastim simbolom BOGA RA (Ra je najstarije ime Sunca): jedna grana pripada proljeću, druga ljetu i to su plodne grane Sunĉevog nebeskog drveta ţivota.
Boţje ţezlo (neolit, Kina i Hetiti, 1500 st. ere).
31
Boţje ţezlo na antropomorfnom prikazu Sunĉeve godine (petroglif sjevernoameriĉkih Indijanaca).
Boţje ţezlo sa po tri mjeseca proljeća i ljeta (petroglif sjevernoameriĉkih Indijanaca).
32
Boţje ţezlo kao dio drveta ţivota (Persija, rani srednji vijek).
Boţje ţezlo na nadgrobnicima u Etiopiji (12. vijek).
Boţje ţezlo na novcu ugarskog kralja Bele III (1172-1196).
33
Slovenski broš iz Pomeranije (Museum Wolin, Poland).
Boţje ţezlo kod ruskih dvovjerca (11-13. vijek).
Motivi Boţjeg ţezla na stećcima srbskih dvovjernih krestjana (desno je Svetovid na prestolu kao motiv na stećku iz Donje Zgošće kod Kaknja).
34
Boţje ţezlo na stećku prehrišćanskih Slovena Pomeranije (Njemaĉka, 10-13. vijek). I tako su kroz milenijume i vijekove svojim pokvarenim umom i bezboţnim djelima ţivota ljudi sebi stvorili razne religije o raznim bogovima, kako bi u svoje ime vladali ljudima i narodim. Ratuju ljudi i krve se u ime svojih bogova, a sve svoje liĉne koristi radi. A On, Pravi i Jedini Bog, i dalje kroz Svoje Sunce daje svima jednako grijući i ljubeći podjednako sve što je stvorio na Zemlji ne gledajući ko je bogat, a ko siromah, ne gledajući ko je kakve boje koţe i ko je kakve vjere. To je jedina pravda na Zemlji, jer Bog Pravde stvori zemlju i kroz Sunce pravdom i ljubavlju stvara i odrţavaţivot na Zemlji. Kreatori laţnih vjera i sluţitelji laţnih bogova poĉeše da prodaju i ono što je Bog za sve na zemlji stvorio: prodaju vjerske rituale, naplaćuju vam roĊenja vaše djece, naplaćuju uvoĊenje djece u njihovu vjeru, naplaćuju vam ţenidbe i slave vaše, naplaćuju vam i što ţivite i što mrete, vodu vam prodaju, prodaju vam vazduh i razmišljaju traţeći naĉin kako i svjetlost Sunĉevu da vam prodaju. Vi ih znate ko su oni i razmislite da li njihovoj vjeri pripadate, da li se s njima njihovom bogu molite i da li im kao bogovima svojim ţivotima sluţite? A kao što je jedno Sunce za sav svijet, tako je Jedan Jedini Bog za sve ljude na svijetu. ………………………….. …………………………. ………………………….. ………………………….. 35
LAŢ JE SRUŠENA, SLAVA ISTINI
Iskopavanje slovenskog utvrĊenja sa hramom u Gross Radenu vršena su izmeĊu 1973-1980. g. (Sternberg, Mecklenburg-West Pomerania, Germany).
Slovenski hram Gross Raden (rekonstrukcija).
Gross Raden: ograda oko hrama.
36
Slovenski kumiri
Simboli Svetovidovih dana na stećcima. Stećci ne daju da se laţe o nekakvim bogumilima: nisu to bili bogumili, već dvovjerni krestjani Srbi, koje Nemanja ne naziva poganima, već jereticima koji se klanjaju kumirima, jer su bili kršteni, ali su drţali i staru prehrišćansku vjeru. ……………………………. …………………………….. ……………………………. 37
STEĆCI NA SJEVERU NJEMAĈKE U njemaĉkoj oblasti Maklenburg (Macklenburg) prilikom ugradnje grijanja u seosku crkvu u selu Krin (Krien) 1936. godine, u temeljima ove crkve otkriveni su stećci na kojima su isti motivi kao i na stećcima Balkana.
Ovaj stećak pripada stećcima stubovima (visok je oko 77 cm, širina na vrhu 55, a u bazi 36 cm). Sunĉani krst sa Sunĉevim ljestvama motiv je i na stećcima Balkana. Ljestve su simbol penjanja Sunca od zimskog solsticija na jugu do ljetnjeg solsticija na sjeveru neba. Na suprotnoj strani je horoz sa zvijezdom (simbolika vremena svitanja sa zvijezdom Danicom).
38
Sa boĉnih strana ovog kmena je perunika i perunika sa horozom. Na jednoj od bocnih strana je horoz na perunici. Horoz je simbol Horsa, boga vremena, a perunika je Perunov simbol ljetnog Sunca. I perunika i horoz motivi su naših srednjovijekovnih stećaka.
Na vrhu ovog nadgrobnika je udubljenje za prinošenje darova pokojniku kao što to ima i na nekim balkanskim stećcima (udubljenje je 2 x 20 cm i dubinom od 8 cm).Moţda ovo i nije nadrgorbnik, već ţrtvenik na kojem su orozovi prinošeni Perunu na ţrtvu, ali to uopšte ne mijenja smisao simbola.
39
Prehrišćanski obiĉaj Srba je ostavljanje hrane na grobu pokojnika. Za ovu svrhu su sluţila i udubljenja na nekim stećcima (Šefik Bešlagic, Stećci - kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982, str. 55-56)
Drugi stećak, tkz. stolpenski kamen naĊen je u mjestu Stolpen (rus.Штольпен), a nalazi se u muzeju njemaĉkog grada Stralsund (polab. Strzélowò, rus. Штральзунд). ……………………….
40
Stećak iz Stolpena naĊen je u parku gradića Burg Stolpen (Rusi to mjesto nazivaju Крепость Штольпен), desetak kilometara vazdušne linije je udaljen od mjesta prvog kamena. Tu je Perunov cvijet ţivota i Horsov (h)oroz. Na nosaĉu krsta su ĉetiri godišnja doba. Ispod desnog kraka krsta je motiv Boţijeg ţezla. Perunika je istog stila kao i na stećcima Balkana (Muzej Stralsund, полаб. Strzélowò, Germany).
Sa strana nosaĉa krsta isti su motivi kao na stećku iz Stolpena (ovdje su dva godišnja doba sa po tri mjeseca duţine).
(H)oroz na stećcima. Slovenski narod tu je nestao u procesu hrišćanskog ponjemĉivanja, ali eto srednjevijekovni stećci u ovom dijelu Njemaĉke svojim simbolima progovoriše jezikom slovenskih (srbskih) prehrišćanskih bogova. …………………………. ……………………… 41
SRBSKO I RUSKO DVOVJERJE -SIMBOLI
Boţanstvo Sunca na stećku i na krstu ruskih dvovjeraca 13. vijeka Boţije ţezlo na privjesku ruskih dvovjeraca (11-13.vijek)
Boţije ţezlo na stećcima Istovjetnost i srodnost motiva srbskog i ruskog dvovjerja je oĉigledna: ista vjera isti simboli! ………………………….. ………………………….. ………………………….. 42
LAŢ JE VRSTA CRNE MAGIJE Zabluda je nenamjerna borba protiv istine i otklanja se novootkrivenim znanjem. Laţ je svjesno i namjerno negiranje istine, te sluţitelji laţi negiraju svako novootkriveno znanje koje ruši njihovu laţ, jer oni od laţi ţive: laţ je njihovo sjeme, njihov rod, njihova ţetva, njihova hrana, njihova sila, njihova vjera i njihov bog. Gdje stanuje laţ, gdje joj je dvorac vlasti? To je u kraljevkoj i carskoj palate i u crkvenom dvoru. Iz carske palate laz upravlja ljudskim tijelima, a iz crkvenog dvora upravlja ljudskim umom i ljudskim dušama. Zato uvijek drţava i crkva ruku pod ruku idu i tako vladaju ĉovjekom, ljudima, narodom i narodima. Ovdje ćemo pokazati jednu odavno ustaljenu laz sluţitelja laţi: priĉu o vaznesenju Aleksandra Makedonskog u ruskom dvovjerju (jeziĉestvu).
Zlatna dijadema koju nazvaše "Vaznesenje Aleksandra Velikog". Dijadema pripada periodu Kijevskih Rusa i njihovog dvovjerja 12. vijeka.
Govore da centralna figura ove dijademe prikazuje vaznesenje Aleksandra Makedonskog.
43
Vizantija, 12-13 vijek(State Hermitage Museum, St. Petersburg, Russia)
"Aleksandrovo vaznesenje" Otkud i kako Aleksandar Makedonski moţe imati bilo kakve veze sa hrišćanstvom? Niti ima veze, niti je u vizantijskoj crkvi Aleksandru Makedonskom bila posvećena neka uspomena, jer je po starozavjetnim proroštvima Aleksandar Makedonski (biblijski "knez grĉki") jedan od najvećih neprijatelja Jahvea i vjere naroda Izrailja. Otkud motiv vaznesenja Aleksandra Makedonskog po rimokatoliĉkim katedralama Zapada? To je pod uticajem krstaša i njihove tajne mistike. Ko je zapravo ovaj "Aleksandar Makedonski"? To je Hors, prehrišćanski Bog vremena.
44
Bog Surban (Zurvan) daje svjetlost ţivota (baklje). Simboli tih baklji su i na prikazima "Aleksandra Makedonskog".
Dijadema je nošena oko ĉela i tako ĉinila krug kao simbol kruga godine. Kruţni simboli po sredini predstavljaju pravac nebeskog ekvatora: ispod linije ekvatora je vrijeme juţnog zimskog neba, a iznad vrijeme sjevernog ljetnog neba. U kućama godišnjih doba nadesnoj strani su zima (ispod linije) i proljeće (iznad linije) sa svoja tri mjeseca, a na lijevoj su tri mjeseca ljeta i tri mjeseca jeseni Centralni dio (A) posvećen je Horsu, bogu Sunĉevog vremena. Otkud da se Hors nazove po Aleksandru Makedonskom? Igrom rijeĉi mijenja se smisao sadrţaja, jer jedno od sanskritskih imena Sunca je Lekha, a to je takodje bio skraćeni oblik imena Aleksandar i tako je Sunce Lekha postalo Aleksandar. 45
Vidimo da centralno mjesto na dijedemi (A) zauzima Bog Sunca sa vremenom znaĉenja zimskog i ljetnjeg solsticija. U vrijeme zimskog solsticija Sunce dostiţe svoj rekord u spuštanju juţnom stranom neba, a u ljetnom solsticiju dostiţe svoj najveći rekord u penjanju na sjevernu stranu neba. To su dva Sunĉeva godišnja rekorda! I pogledajmo: sanskritska rijeĉ za "rekord" je "alekha". To je Sunĉevo vaznesenje (podizanje) od najniţe taĉke njegovog juţnog rekorda o zimskom solsticiju do najviše taĉke ljetnog rekorda o ljetnom solsticiju i tu nema nikakvog Aleksandra Makedonskog, već je to Sunce kao Bog vremena Hors, bog ruskih dovjeraca. Laţ je crna magija koja opĉinjava i um i dušu i laţima se upravlja ĉovjekom, ljudima, narodom i narodima svijeta. Laţ stanije u kraljevskim i carskim palatama i u crkvenim dvorima.
ŠARVALE
Brigi (Frigi) u svojim šarvalama (Brigi su bili Srbi BrĊani).
Kelti Gali u svojim šarvalama.
46
Rimljanin u lancima vodi zarobljenika sa frigijskom kapom i šarvalama (Arch of Septimius Severus, 250 n. e.). Šarvale su tradicionalni dio naše muške narodne nošnje. Ono što se ne zna (ili se prećutkuje) jeste da su šarvale istorijske najstariji pantalone koje su nosili Srbi, odnosno pod raznim imenima razna srbska plemena. Sad ćemo se malo pozabaviti etimološkim porijeklom imena "šarvale" i ujedno objasniti semantiĉko znaĉenje ove rijeĉi. Najstarije pominjanje šarvala nalazimo u Septuaginti, Bibliji Starog Zavjeta, koja je sredinom 3. vijeka st. ere sa hebrejskog (ili aamejskog?) prevedena na grĉki. To je jedan stih iz Knjige proroka Danila: ―ηόηε οἱ ἄνδρες ἐκεῖνοι ἐπεδήθηζαν ζὺν ηοῖς σαραβάροις αὐηῶν καὶ ηιάραις καὶ περικνημίζι καὶ ἐβλήθηζαν εἰς ηὸ μέζον ηῆς καμίνοσ ηοῦ πσρὸς ηῆς καιομένης.‖ (ΔΑΝΙΗΛ, 3,21) Tu je grckim jezikom napisano: σαραβάροις, tj. sarabarois.Evo kako je to prevedeno u nekim prevodima (prvo engleski): ―Then these men were tied up in their trousers, their coats, their caps and their other clothes, and were cast into the midst of the furnace of blazing fire.‖ (Daniel, 3,21) U nekim prevodima na srbski jezik umjesto pantalone piše "donje haljine", kod nekih piše "u plaštevima", ali evo ima i prevod u pravom znaĉenju: ―Tad ti ljudi biše svezani zajedno sa svojim hlačama, svojim tunikama, svojim kapama i svojim ogrtaĉima, i biše oni baĉeni u sred uţarene peći.‖ (Prevod: Tomislav Dretar) Dakle σαραβάροις (sarabarois) znaĉi pantalone i ovo je oblik akuzativa, a nominativ glasi σαράβαρα (sarabara). (Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, on Perseus Digital Library) Sta znaĉi rijeĉ sarabara? 47
Pošto sanskritsko sara znaĉi hodanje ili kretanje, a bhara znaĉi nošenje, tako bi starozavjetno sarabara moglo da znaĉi ono sto se nosi dok se hoda. Ali sanskritsko sara ima još jedno znaĉenje:spojeni krakovi (u srbskom je to sara kod ĉizama). Pantalone zaista imaju dva spojena kraka (svi znamo šta je meĊu kracima). Haldejsko sarbâlı̂ yn kaţu da znaĉi duge, široke pantalone koje su nosili na Orijentu i govore da je to od rijeĉi sarbēl ( ) סרבלsa znaĉenjem pokriti. Jeste sve to: pantalone sluţe za nošenje dok se hoda (napolju) i imaju dva kraka (nogavice) i pokrivaju tijelo, ali da li je to sve? Neki od nas tvrde da je srbski jezik stariji i od sanskrita i od biblijskog hebrejskog, pa ako je to tako, onda se moţe dokazati da je rijeĉ sarabara potekla od toga što su pantalone prvi nosili Srbi i da su po Srbima dobile ime? I evo tog dokaza opet u hebrejskom, jer hebrejsko ס ר בznaĉi SRB (bez pisanja samoglasnika) ili SARAB (ako se podrazumijevaju i samoglasnici). To na hebrejskom znaĉi BUNTOVNIK (šta je i ko je SRB, tj. SARAB, to uopšte nije potrebno objašnjavati, jer su Srbi svijetu i danas poznati kao buntovnici). Dakle je rijeĉ sarabara (pantalone)postala od rijeĉi Sarab, jer su sarabare prvi nosili Sarabi, tj. Srbi. Od oblika sarabara do današnjeg oblika sarvale došlo jegovornim uprošcavanjem: sarabara>saravala>sarvala > šarvala (vremenom je oblik jednine šarvala potisnut oblikom mnoţine: šarvale).
MIRILA
Mirila Mirila su nadgrobni spomenici sa prehrišćanskim simbolima pravoslavnih i rimokatoliĉkih stanovnika Velebita iz vremena novog vijeka i modernog doba (15-20. vijek) i pripadaju grupi stećaka stubova. Rijeĉ "mirilo" znaĉi "mira", tj. "mjera groba".
48
Prikaz pokojnika na mirilu (djelo Josipa Zankija).
Amulet sa Krita (oko 5. vijeka n. ere) sa prikazom "mirila".
Mirilo sa solarnim simbolima. Horizontalna linija krsta je nebeski ekvator i na njemu su obiljeţena godišnja doba koja se smjenjuju na ekvatoru o proljetnom (jedna strana) i jesenjem ekvinociju (druga strana). U vrhu horizontalne linije krsta je ljetni solsticij sa prvim danom ljeta (Vidovdan) i tu prestaje proljeće i nastaje ljeto. U dnu ove linije nalaze se jesen i zima sa sa taĉkom zimskog solsticija i prvim danom zime (godišnja doba oznaĉena su svojim odgovarajućim bojama).
49
Solarni simboli godišnjih doba na mirilima.
50
Simboli na srednjevijekovnim stećcima sliĉni su simbolima na mirilima. …………………………. …………………………… …………………………. ………………………….. ………………………….. ………………………….. …………………………. …………………………….. ……………………………. …………………………… 51
KAD JE SUNCE BILO BOG I PREMELEĆE Stara srbska narodna rijeĉ za proljeće bijaše premaleće. Vidimo da je to sloţenica od dvije rijeĉi: prema leće. Prva rijeĉ prema je prijedlogza mjesto, a druga je imenica leće. Otkud potiĉe rijeĉleće i šta znaĉi?
Vrste leće Na slici iznad je leća (Lens culinaris, lat.), biljka iz porodice manunarki. Postoje takoĊe rijeĉ leća koja oznaĉava stakleno soĉivo (opet oblikom sliĉno biljki soji, a so je bilo jedno od sarmatskih imena Sunca).
Staklene leće. Postoji i srbska rijeĉlek (ikavski: lik, ijekavski: lijek). Lek se daje bolesniku za ozdravljenje. Od korijena lek- metatezom je postala imenica leska (liska, lijeska), a šuma se zvala les.
52
Mitski predak nekih slovenskih naroda je Leh, poznat i pod imenima Lec (Lec), Leća (Lecha), Lek (Lekh), Leka (Lekha), Leć (Lech). Poljaci ga zovu imenima Lestko, Leszko, Lestek i Lechosław. I kod Srba postojalo je vlastito licno ime Leka (Leka Kapetan iz epskih nar. pjesama). Otkud rijeĉ leća, otkud ime Leka? Ogdovor na ovo pitanje daje nam sakskrit, jer sanskritsko lekha znaĉ i boţanstvo, Bog. Pošto je lek ujedno i zdravlje, ime mu dolazi od sanskritskog lekha, što znaĉi boţansko, Bog, jer Bog jezdravlje i daje zdravlje. Kad je Sunce bilo Bog, biljka leća svojom pravilnim kruţnim oblikom i bojom dobila je ime po obliku Sunca Boga. Za ishranu je leća sluţila ljudima još u neolitu, a neke današnje neznalice tvrde da je ime dobila po staklenoj leći koja je u optici poznata tek u novijoj istoriji. Staklena leća je za oĉni vid, što je opet povezano sa Sunĉevom svjetlošću. Vuk je meĊu Srbima Kosova zabiljeţio rijeĉ leće u znaĉenju zućkasta pjega, što opet podsjeća na Sunce koje je bilo Bog. Šta je dakle znaĉenje rijeĉi leće u rijeĉi premaleće? To je dio vremena godine prema Bogu, tj. usmjeravanje okoline (prirode) prema Suncu Bogu
LIPA, DRVO SVETOG VIDA
Lipa i list lipe.
Simbol lipe na stećku iz Donje Zgošće.
53
Simbolicna predstava lipe na stećku iz Donje Zgošće: stepenasto podnoţje simbol je (pra)zemlje. Tu je kraj jeseni (ţuta boja) i prvi dan zime na zimski solsticij sa roĊenjem Malog Boga Svaroţića (bijela boja). Zelena boja je perunika proljeća, a crvena perunika ljeta. IzmeĊu njih je kraj proljeća i poĉetak ljeta na ljetni solsticij (Vidovdan).
………………. …………………. ………………….. 54
NEMANJIN SABOR PROTIV SRBA DVOVJERACA
Nemanjin sabor (freska crkve Sv. Ahilije, Arilje).
55
"Lakovjerje i praznovjerje" je odlika Srba nehrišćana i Srba dvovjeraca, jer je sve što brani Biblija, bilo je zabranjeno i kanonima Veseljenskih sabora. Ko je od arhijereja bio uz Nemanju? Bio je Grk Jevtimije. Vjerovatno je bilo Grka i grkofila bilo i meĊu prisutnim kaluĊerima i sveštenstvom i sa ovim Grkom Nemanja je sve zaranije pripremio. Bio je to unaprijed pripremljeni, montirani proces. I kad je pred prisutnima na saboru Nemanja izrazio svoju 56
namjeru, došlo je do zestoke prepirke, do svadje i neslaganja sa Nemanjom. I onda Nemanja napušta sabor i opet se vraća sa "svjedokom": neka Srbkinja koja bijaše udata za nekog Srbina koji se molio kumirima. Ko se molio kumirima? Molio se starovjerac nehrišćanin i dvovjerac hrišćanin.
To da se Srbi još nisu bili krstili, to je samo izbjegavanje priznanja da su Srbi bili dvovjerci: drzali i staru vjeru i bili kršteni hrisćani, jer da nisu bili kršteni, ne bi ih Nemanja zvao jereticima, nego poganima, medjutim tu uopšte nema ni jednog pomena pogana. 57
Srbi kao narod nikad nisu bili istinski, fanatiĉni hrišćani i uvijek je srbsko narodno hrišćanstvo sadrţavalo razna prehrišćanska vjerovanja koja istinski (ortodoksni) hrišćani nazivaju lakovjerjen, praznovjerjem i sujevjericama . Odsijecanje jezika je grĉki (romejski) obiĉaj i od Nemanjinog vremena toliko je po svojoj strahoti zapamćen u srbskom narodu da se to zlo generacijama pamti sve do danas, te stariji i danas ponekad plaše djecu da će im pop odsjeći jezik. Ĉudimo se što nemamo tragova srbskoj istoriji prije Nemanjića? Eto odgovora: sve je spaljeno u vrijeme Nemanje i u vrijeme Nemanjića, sve knjige starostavne su uništene i ostale su zapamćene samo u epskoj poeziji kao mitski izvori znanja i proroštva.
I tako je silom i nagovorom ortodoksnog grĉkog arhijereja Jevtimija, koji nije ništa drugo mogao biti do tajni emisar grĉke ortodoksne crkve, Nemanja je u svojoj drţavi zatro zvaniĉnu srbsku narodnu crkvu dvovjernih krestjana i njihova svetilišta (kapišta**) porušio (ova kapišta takoĊe svjedoĉe da se ne radi o rimokatolicima kao što se to uveliko bez srama i stida laţe).Mnoštvo je naroda pobjeglo u Bosnu, a ostatak u Srbiji tajno je nastavio da ispovijeda svoju dvovjeraĉku vjeru i da je to taĉno svjedoĉi toponimi i narodna knjiţevnost prepuna sjećanja na prehrišćanske bogove i druga prehrišćanskih vjerovanja, svjedoĉe i danasnji srbski nehrišćanski obiĉaji i svjedoĉe nam stećci 19. vijeka i motivi na njima. ............................ Kopirane stranice stranice su iz Glasnika srpskog uĉenog društva, Knjiga 10, P. Srećković, Stevan Nemanja, Beograd 1870, str.193. **Etimološko porijeklo rijeĉi kapište je u sanskritu: sanskritsko capati (cap ) znaĉi zahvaljivanje, asanskritsko kapi znaĉi sunce. Na kapištu su Bogu i bogovima prinosili darovi zahvalnosti. Sanskritsko prinati i prinite takodje znaĉe zahvaljivati. To su rijeĉi potpuno istog znaĉenja kao i srbske rijeĉi prinositi (dar) i prinijeti (dar). Postoji i hebrejska rijeĉ sliĉnog oblika: kappāra što znaĉi ţrtva za pomirenje. ………………………….. ………………………….. …………………………. ………………………….. …………………………... ………………………….. ………………………….. 58
DJEDOVSKI ŠTAP NA FRESCI I NA NIŠANU
Starješinski štapovi prehrišćanskih ruskih vlhva (ţreca, vraĉeva). Djed je titula starješine dvovjeraĉke crkve krestjana, kasnije nazvane Crkva bosanska). Ţezlo njihove vlasti je djedovski štap, palica ili batina kakve vidimo na donjim slikama (iste takve štapovi nosili su prehrišćanski vraĉevi vlhvi).
59
Djedovski (episkopski)štap (palica, zezlo, batina) na stećcima nišanima u BiH.
Dvovjerci sa djedovskim štapovima odgone od manastira Ćirilovog uĉenika Nauma (freska iz 10. vijeka u kupoli Manastira svetog Nauma na Ohridskom jezeru).
MALO ISTINE O KNEZU LAZARU Sve ondašnje srbske velmoţe Dušanove carevine poloţili su najveću crkvenu zakletvu na vjernost caru Dušanu i Dušanovom sinu Urošu, kojeg je za ţivota 1347. godine Dušan proglasio nasljednim kraljem (Uroš je krunisan po punoljetsvu u crkvi u Skoplju 10. aprila 1357. godine). Tu zakletvu poloţili su i Vukašin Mrnjavĉević, Dusanov vjenĉani kum i kršteni kum Urošev, i Lazar Grebeljanović, Dušanov badţo (pašenog) i tetak Urošev. 60
61
Kad je iznenadnom smrću 1355. godine Dušan umro, neke velmoţe ostale su vjerne zakletvi i podrţavali su i priznavali Dušanovog sina Uroša kao Dušanovog zakonitog nasljednika, a neke velmoţe se odmetnuše i poĉeše da parĉaju Dušanovu carevinu smišljajući kako da se otarase zakonitog kralja Uroša. Tako su na zakletvu poloţenu caru Dušanu pljunuli i Vukašin i Lazar. 62
Bitka izmeĊu Vukašina i pristalica mladog kralja Uroša desila se na Kosovu polju 1367. godine. Tu je Uroš poraţen i u bjekstvu ka Dubrovniku biva ubijen. Bilo je tu u 12. godini Uroševog kraljevanja
Kralj Uroš bio iskreni pravoslavac, a Lazar nikakav ĉovjek i nikakav pravoslavac.
63
Nakon Dušanove smrti nevjerne velmoţe jedan po jedan odbacuju ovu autokefalnost SPC kao nezakonitu i ponovo srpsku crkvu se potĉinjavaju carigradskoj patrijaršiji. To je uradio i knez Lazar .
64
65
66
Tako se i knez Lazar odriĉe autokefalnosti srbske crkve i u tu svrhu saziva sabor 1375. godine da to ozvaniĉi. Tako su rušitelji Dušanovog carstva i rušitelji kralja Uroša Dušanovo krunisanje za cara i Dušanovo potomstvo u liku kralja Uroša progasili nezakonitim i sebe ustoliĉili kao vladare ĉiste savjesti.
67
Knez Lazar dosao na vlast bezboţnim gaţenjem zakletve, izdajom, otimaĉinom i zloĉinom i kao takav crkvenom propagandom postao je jedan od najslavnijih i najpravednijih svetaĉkih likova srbske crkveno-drţavne istorije sagraĊene na crkvenom kultu, mitomaniji i laţi. (Glasnik srpskog uĉenog društva, Knjiga 84, P. Srećković, Rasprave o caru Urošu, str. 275-407) ……………………. ……………………… …………………… 68
KNEZ LAZAR TURSKI VAZAL
69
Nakon poraza u boju sa Turcima kod Niša 1374. godine, Lazar postaje turski vazal: "...Niš padne i preko niških bedema prodre unutra sa svojom ordijom (?) beg, sin Timurtašev. Lazar nije mogao produţiti (bitku), nego pristane na mir po kome se obaveţe d(avati) godišnje sultanu hiljadu funata srebra (da)vati mu hiljadu konjanika kad god on traţi od njega kao svog vasala"(Glasnik srpskog uĉenog društva, Knjiga 84, Panta Srećković, Rasprava o caru Urošu, u Beogradu 1885. u Štampariji Kraljevine Srbije, str.275-407). …………………….. ……………………….. ………………………. 70
ISTOK
Mladi Mjesec (br. 2) sjajnim dijelom okrenut je zapadu, a na kraju mjeseca pred novu mijenu najmanji sjajni dio okrenut je istoku (br. 8)
Ne, ovo nisu polumjesec i zvijezda, nego posljednja faza Mjeseca pred nastupajuću mijenu kad Mjesec prolazi ispred Sunca. Sunĉev kolovrt je simbol Sunca i ciklusa vremena.
Jedino se na Balkanu ovaj najmanji vidljivi dio Mjeseca naziva polumjesec (lijevo), a na slici desno vidimo sta je polumjesec: pola Mjeseca! …………………… ……………………… 71
POSTOJI LI PRAVOSLAVNI KRST
Vrste krstova "Pravoslavni krst" (neki u svom psevdovjerovanju već poĉeše da ga nazivaju "svetosavski krst"). U posljednjih 50-tak godina kod Srba vjernika SPC uvrijezilo se mišljenje o postojanju srbskog pravoslavnog krsta kao specifiĉnog krsta srbskog "svetosavskog" pravoslavlja. MeĊutim, to uopšte nije taĉno, jer ta vrsta krsta kod Srba u upotrebi tek od druge polovine 19. vijeka.To je tkz. krst sa ispupĉenjima (Budded Cross, Botonee Cross) u heraldici poznat i kao apostolski, katedralni ili trolisni krst (trolist je simbol Svete Trojice). Na stećcima srednjeg vijeka uopšte nema originalnih trolisnih krstova.
Srednjevijekovni trolisni krstovi na stećcima su trolistovi od stilizovanog ćirilićnog slova C (S) oko krsta i skupa sa upisanim krstom na krakovima krsta simboli su tri mjeseca trajanja godišnjih doba (centralni dio krsta pripada Suncu).
72
Trolisni krst na stećku druge polovine 19. vijeka.
Trolisnih krstova nema ni na srednjevijekovnim freskama (lijevo je Stefan Prvovjenĉani sa maketom Deĉana, a desno Kralj Milutin sa maketom Graĉanice). I tako u mnoštvu srbskih zabluda i laţi pridodata je još jedna zabluda i laţ o postojanju izvornog srbskog pravoslavnog krsta, kojeg, da bi mu podigli srbski ugled, poĉese nazivati svetosavskim krstom.
……………………….. ……………………….. 73
NOVO DOBA
Noje: obratimo paţnju na poloţaj prstiju desne ruke: kaţiprst je odmaknut od ostalih prstiju.
74
Zasto su kaţiprsti ovoliko odmaknuti od ostalih prstiju? Odmaknuti kaţiprst je znak koji su izmislili Grci. Ovaj znak objasnio je krajem 19. vijeka Italijan Giulio Adrieu u svojoj knjizi Ćiromanija, Fizilogija na rukama (Giulio Adrieu, Chiromanzia, Fisiologia sulla Mano, Giulio Milano, 1884). Sta je ćiromanija (Chironomy, en.)? To je oblast koja se bavi nijemim govorom, sporazumijevanjem znakovima i gestikulacijom. Pa da vidimo sta znaĉi znak koji vidimo na gornjim slikama?
75
Prstima i slovom “μ” je stari grĉki znak broja 40. Broj 40 ĉesto se spomine u Bibliji kao npr. u ovim sluĉajevima: - u vrijeme Nojevog potopa kiša je padala 40 dana, - Mojsije je proveo na Horevu 40 dana dok nije dobio zavjetne ploĉe Dekaloga, - egzodus iz Egipta do obećane zemlje traje 40 godina, - Isus Hrist je postio 40 dana, - Isus Hrist se vaznesao 40-tog dana
Šta je biblijsko, talmudsko, kabalistiĉko-gematrijsko znaĉenje broja 40? To je preokret, obnova, Novo doba, New Age (en.). To je vrijeme koje vatikanske pape ĉesto spominju i u kojem danas ţivimo: Novus ordo seclorum (lat), New order of the ages (en.), tj. Novi svjetski predak.
……………………….. ……………………….. ……………………….. 76
OD VINĈE DO 19. VIJEKA CRVENA JE SRBSKA BOJA
Vinĉanski kumir
Stećak 19. vijeka Od Vinĉe pa prekostećaka do sredine 19. vijeka crvena je srbska boja.
………………………… ………………………… 77
………………………….
PEĆINA U SELU KADIĆA BRDO KOD SOKOCA
SazvijeţĊe Orion na petroglifima u pećini u selu Kadića Brdo, mjesno podruĉje Kneţina, opština Sokolac.
Orion
78
SazvijeţĊa Orion i Bik
GROBOVI PREDAKA SVJEDOĈE
Krstaĉa na grobu Vasilije Kaurin u selu Gornji Graci kod Mrkonjić Grada. Sudeći po motivima na stećcima u Rajaĉkim Pimnicama kod Negotina i krstaĉa u Gornjim Gracima pripada stećcima druge polovine 19. ili poĉetku 20. vijeka.
79
Motivi polovina Sunca na ćoskovima krakova krsta zajedniĉka su odlika stećaka u Rajaĉkim Pimnicama i stećka u Gornjim Gracima.
Simboli na krstaĉi i Napoleonovoj ratnoj zastavi. a) Pet duplih krstova na krakovima stećaka nisu hrišćanski krstovi, već su simboli vremena godišnjih doba: zeleni dio krsta pripada vremenu proljeća, crveni pripada ljetu, ţuti jeseni, a bijeli pripada vremenu zime; b) crvena strelica pokazuje dan u kojem prestaje proljeće i nastaje ljeto: ljetni solsticij i prvi dan ljeta (Vidovdan); c) bijela strelica pokazuje zimski solsticij: kraj jeseni i prvi dan zime; e) plavi trougao je ljetni solsticij (Vidovdan) a plavi kruţić je zimski solsticij. f) plavi kvadrat u dnu simbol je Boţijeg mira, a crveni je simbol znanja, mudrosti i Boţjeg stvaralaštva. Po tome je i Napoleon kreirao mnoge zastave svoje vojske (desno). 80
U crvenom kvadratu je Sunce u krugu neba (vasione), odnosno fiziĉko Sunce i duhovno Sunce (Bog). g) centralni dio krsta zauzima Sunce u krugu neba (vasione), a zvijezda satkona u krugu (Davidova zvijezda) oznaĉava beskonaĉnost (krug) i nebeski hram (satkona) u kojem je Bog Sunce.
Zvijezda satkona (shatkona, sanskrit) je dobila ime po obliku ćelija pĉelinjeg sata. Inaĉe je satkona i simbol ploda Sunĉevog drveta ţivota. I ovaj stećak krstaĉa svjedoĉi da srednjovijekovni krestjani Crkve bosanske nisu svi islamizirani tokom otomanske okupacije, već su kroz vijekove turske okupacije saĉuvali svoju vjeru, koju tek u naše vrijeme njihovi potomci odbacuju, primajući kroz SPC grĉko ortodoksno hrišćanstvo nazvano svetosavlje.
KOLEKTIVNA LAŢ, NJENA SVRHA I CILJ Svi znamo šta je laţ: rušenje istine i zidanje ombane. Laţi mogu biti individualne, grupne, narodne, meĊunarodne i globalno svjetske. Zašto ljudi laţu? Neki laţu zbog neznanja, neki zbog nevolje, neki laţu radi liĉne koristi, neki laţu radi neĉijeg zla, neki laţu iz navike, neki laţu po duţnosti svog društvenog poloţaja i svoje profesije.
Ovdje ćemo govoriti o laţi kojoj treba da pronadjemo svrhu i cilj njenog postojanja: laţ o srbskom kalendaru koji ove dane 2015. godine broji u 7523. godinu. To je, tvrdi neki ljudi "od autoriteta", drevni istorijski srbski kalendar, a svi dokazi o postojanju tog kalendara vode do vremena Svetog Save i prije tog vremena nigdje tog kalendara kod Srba nema. I kako i na osnovu ĉega neki ljudi "od autoriteta" po svojim knjigama i medijskim sredstvima tvrde da je to drevni srbski kalendar? Posto kod Srba ne postoje dokazi o tom "srbskom kalendaru" prije vremena Svetog Save, dakle je tvrdnja da je to stari istorijski srbski kalendar oĉigledna laţ i to nije nauka, već propaganda. 81
Jasno je da ovo nije laţ iz neznanja, niti je laţ zbog nevolje; nije ni laţ zbog navike, uopšte nije individualna već planski odrţavana koletivna, koja malo po malo prerasta u narodnu laţ. Hoće li ova laţ naštetiti srbskim neprijateljima? Neće, jer oni znaju da je to laţ, te će se samo smijati na to i od toga njima nikakve štete nema. Ali radi ĉega se ova kolektivna laţ tako uporno ponavlja Srbima i šta joj je namjera i cilj? Namjera i cilj ove laţi je opšta sprdnja sa Srbima, tolika sprdnja da se cijelom svijetu jasno stavi do znanja da su Srbi intelektualno i obrazovno glupi da gluplji biti ne mogu i da se u ime Srbstva s njima moţe manipulisati kao sa obiĉnom stokom.
SVETA GEOMETRIJA PETROVE CRKVE U RASU
Petrova crkva u Rasu U Petrovoj crkvi u Rasu Stefan Nemanja je primio pravoslavno miropomazanje i time iz rimokatolicizma prešao u pravoslavlje. U toj crkvi (ili kod te crkve) Nemanja je odrţao sabor protiv Srba dvovjernih krestjana i poveo rat protiv njih sa namjerom da istrijebi krestjane iz svoje drţave. U toj je crkvi Nemanja odstupio sa vlasti u korist svog sina Stefana. Crkva je dakle starija od vremena Nemanje. Ovdje ćemo se pozabaviti geometrijom ove crkve tako što ćemo njene mjere prenositi u oblast svete geometrije i tako pronalaziti njihov smisao. Poznate su samo tri mjere ove crkve: 1. duţina crkve sa oltarskom apsidom = 17,5 m 2. širina zapadne strane = 12,5 m 3. najveća širina crkve oko 17 m 1. Dužina crkve sa oltarskom apsidom je 17,5 metara 82
Duţina crkve sa oltarskom apsidom 17,5 metara. Svaka strana kvadrata ABCDA duga je 17,5 metara. Površina kvadrata ABCDA = 306,25 m2 = površina kruga T Krug površine 306,25 m2 ima polupreĉnik duţine 9,873321882 metara: √9,873321882 = 3,142184253 (broj Pi = 3,14159…) Da bi polupreĉnik kruga T bio taĉno 3,14159², tj. 9,869587728 m, duţina strana kvadrata ABCDA treba da bude po 17,49338139 m, što je za 6,61861 mm manje od 17,5 m. 2. Širina zapadne strane je 12,5 metara
83
Zapadna fasada široka je 12,5 m = preĉnik kruga T = d Površina kruga T je 122,7183594 m2, a kvadrat ABCDA sa tolikom površinom imaće strane duge po 11,07783189 metara. Obim kvadrata ABCDA iznosi 44,31132756 metara. I pogledajmo sad ovo: 1 godina = 365,242 dana: 365,242 : 44,31132756 = 8,242632756 = 2 x 4,121316378 Evo simbolike broja 4,121316378: duţina Kraljeve odaje u Velikoj piramidi je 412,1316378 (inĉi) I ovaj broj povezan je sa svim mjerama Velike piramide, povezan sa mjerama Zemlje i njenog vremena. 3. Najvećaširina crkve je oko 17 metara 84
1 godina = 365,242 dana √365,242 = 19,11130555 mjernih jedinica = d = preĉnik kruga T Sa preĉnikom od 19,11130555 mjernih jedinica krug T ima površinu od 286,8601537 kvadratnih mjernih jedinica, a kvadrat ABCDA iste tolike površine imaće strane duge po 16,93694641 mjernih jedinica. Ako broj 16,93694641 uzmemo kao duţinu u metrima, to je za 6,305359 cm manje od 17 metara. Najveća širina ove crkve je oko 17 m i to je problem što ne znamo taĉnu mjeru. To su bile poznate mjere Petrove crkve u Rasu. Arheološki plan ove crkve je vrlo neobiĉan i jedinstven u srednjovijekovnoj crkvenoj arhitekturi, jer su oltarski dio i brod crkve izgraĊeni u kruţnom obliku što je svojstveno za prehrišćanske sakralne objekte i svetilišta u obliku kamenih krugova sto 85
navodi na sumnju da je prvobitna namjena ovog svetišlista bila prehrišćanska, jer je arhitekta poznavao astronomiju vezanu i sa Sunce i za Mjesec.
Inutrašnji izgled Petrove crkve u Rasu i oltar Svetovida-Roda u slovenskom prehrišćanskom hramu kod Kijeva. Posto ne znamo taĉne mjere unutrašnjosti crkve, pokušaćemo da ih odredimo prema razmjerama na crteţu arhitekte Aleksandra Deroka. A.Primjer prvi 86
d1 = 4,165 m = d = precnik kruga T - Površina kruga T = 13,62446715 m2 = površina kvadrata ABCDA - Obim kvadrata ABCDA = 14,76453434 m 2 x 14,76453434 = 29,529 m Od pojave jednog mladog Mjeseca do pojave sljedećeg mladog Mjeseca proĊe 29,53 dana (sinodiĉki mjesec). Dvanaest sinodiĉkih mjeseci je lunarna (mjeseĉeva) godina od 354,36 dana. d2 = d = 3,385 m - Površina kruga T = 9 m2 = površina kvadrata ABCD - Obim kvadrata ABCDA = 12 m što je simbolika 12 dana: 87
365,242 : 12 = 30,43683333 = 1 mjesec. B.Primjer drugi
d3 = 6,44 m = d = preĉnik kruga T - Površina kruga T = 32,57326176 m2 = površina kvadrata ABCDA - Obim kvadrata ABCDA = 22,82919596 m 4 x 22,82919596 = 91,31678384 = u danima duţina jednog godišnjeg doba. C. Primjer treći 88
d4 = 8,586 m = d = preĉnik kruga T - Površina kvadrata T = 57,89902932 m2 = površina kvadrata ABCDA - Obim kvadrata ABCDA = 30,43656467 m 2 x 30,43656467 = 365,2387761 = broj dana jedne godine D. Primjer četvrti
89
H = 13,487 m = jedna strana kvadrata ABCDA - Površina kvadrata ABCDA = 181,899169 m2 = površina kruga T - Preĉnik kruga T = 15,21845625 m a) 2 x 15,21845625 = 30,43691251 = u danima duţina jednog mjeseca, b)12 x 30,43691251 = 365,2429501 dana = 1 godina H1 = 11,136 m = duţina jedne strane kvadrata ABCDA - Površina kvadrata ABCDA = 124,010496 m2 = površina kruga T - Polupreĉnik kruga T = 6,282817856 m 90
6,282817856 : 2 = 3,141408928 = broj Pi = 3,141 Vjerujem da je plan crkve precizno izmjeren i premjeren, jer se to tako radi na objektima od istorijsko-kulturnog značaja, ali su mjere za usko društvo arhitekti i visokog sveštenstva u sklopu lokalne masonerije.
ŠTA JE PRAVA VJERA
Sve svjetske religije i vjere, punesumrţnje, nepravde i zla prema neistomisljenicima. Šta je prava vjera? Niko ne moţe da vidi Boga liĉno, ali moţe da Ga traţi i osjeća postujući Boga kroz istinu, pravdu i ljubav prema svemu na zemlji što po prirodnom poretku i Boţjim zakonima ţivi, ili to i nije ljudska istina,pravda i ljubav, već je sve to Boţje i dio je unutrašnjeg ljudskog bića svakog istinski poboţnog ĉovjeka. Bog nije u knjigama, Bog nije u zidanim hramovima, Bog je u ljudima, u onom ĉovjekovom nevidljivom mistiĉnom tijelu koje svi ljudi na svijetu zovu dušom. Bog je u duši, i duša je u Bogu. Duša je hram Boţji, duša je carstvo Boţje. Šta će ĉovjek svojom slobodnom voljom useliti u to carstvo, to je uglavnom ne ovisi od ĉovjeka, nego od sredine u kojoj se ĉovjek rodi i u kojoj odrasta. Ko se rodi u hrišćanskoj porodici, njega od malena uĉe hrišćanskoj vjeri. Tako i onog roĊenog u islamskoj porodici uĉe islamskoj vjeri, roĊenog u judejskoj porodici uĉe judaizmu, itd. I sva ta ljudska uĉenja o jednom Bogu toliko su postala razliĉita i meĊusobno suprotna da jedni drugima negiraju Boga i govore da njihov Bog nije pravi, već laţni bog. I odatle niĉe mrţnja, toliko jaka mrţnja prema pripadnicima druge vjere da se meĊusobno preziru i ubijaju pod laţnim izgovorom da im to Bog zapovijeda prema nevjernicima. Laţu, zavedeni su i prevareni, omaĊijani su i hipnotisani! Otkud i zbog ĉega toliko razliĉitih vjera, a Bog je samo jedan. To je zato jer su uĉitelji vjere još nekad davno odstupili od Boga i vjeru poĉeli koristiti radi svog društvenog statusa i svog liĉnog uhljebljenja, ţiveći od grbaĉe i krvi "vjernika" i "nevjernika". Sve vjere kao temeljnu postavku uĉe da Bog postoji i to nije sporno, ali uz to uĉenje uĉitelji vjere, tkz. sveštenici, u vjeru u Boga vješto su dopisivali svoje ovozemaljske ciljeve i interese kako bi svog uĉenika, kroz toboţnju vjeru u Boga, pretvorili u svog roba i svog sluţitelja. I to više nije vjera u Boga, već vješto skrojena politiĉka ideologija u cilju porobljavanja ĉovjeka, drugih ljudi i drugih naroda radi materijalne koristi svešteniĉko-politiĉke vrhuške. I tako se uĉenik njihovim uĉenjem od malih nogu postepeno odvaja od Boga, jer je nauĉen i umno dresiran da jedinu vezu sa Bogom moţe imati preko poslusanja zapovijestima tih sveštenika, pa su sve te svoje lukavo izmišljene zapovijesti sloţili u knjige i te knjige proglasili Boţjom istinom i Boţjom 91
rijeĉju, mada je svakom jasno da Bog svojom rukom nikad i ništa ljudima nije pisao, već je svako slovo u tim knjigama ljudskom rukom napisano, prepravljano, brisano, dopisivano... Tako sveštenici postaju pregradni zid izmeĊu ĉovjeka i Boga, prepreka zbog koje ĉovjek postaje odstupnik od Boga i kao takav poĉinje da ĉini bezboţna djela: kraĊe, otimaĉine, muĉenja, silovanja, ubistva, skrnavljenje i uništavanje prirode kao tvorevine Boţje. Ljudska pohlepa za materijalnim bogatstvom i zemaljskim uţivanjima glavna je vjera svih organizovanih vjerskih institucija i njihovog sveštenstva, a vjernici su samo aktivno sredstvo, njihovo oruĊe i oruţje koje im to omogućava. Sve zvaniĉne vjere tvrde da se Bog ne moţe spoznati umom, već vjerom, a svi umom uĉe o Bogu po pravilima svoje vjere. Pa, glupi narode, pošto je to tako, ĉemu vaše vjerske knjige sa svim tamnošnjim zapovijestima i propisima, ĉemu vaše vjeronauke kod sveštenika, ĉemu sve vaše umne mantre i tantre? Da li se molitve i knjige spoznaju umom ili dušom? Što će vam napisana vjeronauka, ako Boga ne moţete spoznatu umom? To je zato, stoko, da vam preko uma zarobe dušu i odvoje vas od Boga. Sveštenici vas preko uma porobljavaju i podĉinjavaju svojoj volji. Današnji "vjernici" samo su robovi svojih ideologa koji se zovu sveštenici. Neke religije uĉe da se jedino umom moţe doći do Boga, te meditiraju ne bi li našli neku tananu umu nit koja će ih kroz um povezati s Bogom. Ne moţe se umom stići do Boga ako prije toga Boga u duši nisi osjetio, a ako si Ga osjetio u duši, ako ti Bog u duši boravi, ĉemu Ga traţiti umom, jer će ti Se iz duše On i kroz um javljati. Ljudskoj duši je Bog potreban, jer je duša Boţja. Duša sa Bogom u sebi rukovodi umom i duša preko uma i pomoću uma treba da rukovodi svim ĉovjekovim ţivotnim djelima. I samo onaj ĉovjek koji oslobodi volju svog uma iz svešteniĉkog ropstva i vrati duši prvenstvo nad umom moţe ostvariti direktnu vezu sa Bogom prvo preko svoje slobodne duše, a onda postepeno iz duše širi mu se u umna spoznaja Boga i vidi Boga u svim Njegovim djelima koja On stvara u prirodi. I tako ĉovjek osjeća Boga u duši i vidi Boga u djelima Boţjim. Osjeća ga ljubavlju prema Njemu, i ljubavlju prema svoj Njegovoj tvorevini i umom i djelima dobrote kroz ţivot aktivno djela prema tim osjećanjima. Svi zemaljski ljudi sveštenici su laţ i prevara, a jedini pravi Boţji sveštenik je ĉovjekova savjesti i ona je vaga djela ĉovjekovih i ona pokazuje put Istine, Pravde i Ţivota.
SVEVREMENOST MOTIVA NA STEĆCIMA
Sunĉevo drvo ţivota (Urartu, 9-6. vijek) i na na stećcima. 92
Simbol ┴ u Knjizi iz Kelsa, te isti simbolna masonskoj kecelji i na stećcima (jedan je u antropomorfnom obliku).
Boţje ţezlo na neolitskom kumiru i na stećcima.
93
Simboli jutra i dana na slici Boţjeg hrama u Knjizi iz Kelsa (lijevo) i isti simboli na stećku.
Pantalone dokoljenke na kotlu iz Gundestrupa (Gundestrup cauldron), na ilustraciji Knjige iz Kelsa I na stećku. ………………………… ………………………… ………………………… ………………………….. …………………………. ………………………… …………………………. 94
TAJNI KODOVI MITRAIZMA U CRKVENOM KALENDARU Kao i u hrišćanskoj simbologiji i ikonografiji, tajne kodove mitraizma nalazimo i u crkvenom kalendaru. Ovdje ćemo objasniti jedan od tih kodova.
Geometrija vremena godine. Krug A je godina ima 365,242 dana. Kvadrat B ima istu površinu kao i krug A. Preĉnik kruga A (D) = 116,26002377 dana = duţina I-II I = 3. jun, crkveni praznik "Sv. car Konstantin i carica Jelena" II = 27. septembar, crkveni praznik "Vozdviţenje Ĉasnog Krsta" Hristijanizacija julijanskog kalendara izvrsena je u 6. vijeku. Glavni posao uradio je monah Dionisije Mali, ondašnji vrsni znalac astronomije. Tada su glavni hršićanski nepokretni praznici dobili svoja stalna mjesta i kalendaru hrišćanske crkve. U tom kalendaru nasli su se i car Konstantin sa majkom Jelenom. Njihov dan svetkuje se 21. maja po julijanskom, ili 3. juna po gregorijanskom kalendaru. Kazu hrišćani i priĉaju da je u svoje stare godine carica Jelena, Konstantinova majka, u Jerusalimu našla krst na kojem je bio raspet Isus Hrist i tom krstu u hrišćanskom kalendaru posvećen je veliki crkveni praznik: Vozdviţenje Casnog Krsta 14. septembara julijanskog, odnosno 27. septembar kasnijeg gregorijanskog kalendara. Zašto je caru Konstantinu i carici Jeleni posvećen baš 21. maj (3. jun) i zašto je Vozdviţenje Ĉasnog Krsta na 14. septembar (27. sept.)? Je li to puka sluĉajnost, ili je u tome neka simbolika? Hajde da prebrojimo dane izmedju ta dva praznika: jun............... 27 dana jul................ 31 dan avgust..........31 dan septembar...27 dana ------------------------------Ukupno: 116 dana Od 3. juna do 27. septembra je 116 dana: 116 x 3.14159 = 364.42444 dana = 365. dan = jedna godina. 95
Vrijeme izmeĊu praznika "Sv. cara Konstantina i Jelene" i "Vozdviţenja Ĉasnog Krsta" je preĉnik godine u pravcu istok-zapad, sjever-jug, a Ĉasni Krst je Sunĉev krst kruga godine ĉiji su krakovi preĉnici tog kruga (slika iznad). Duţina Portala pred Kraljevom odajom u Velikoj piramidi iskazana u inĉima je 116,2602378 inci. Inĉi i dani su mjerne jedinice pa ćemo uporediti brojeve tih mjernih jedinica. Pošto je preĉnik kruga godine 116,2602378 dana i pošto su površine kruga A i kvadrata B iste, obim kvadrata B iznosi 412,1316378 mjernih jedinica, što u inĉima odgovara duţini Kraljeve odaje u Velikoj piramidi.
PLEME PAGANI
Paganija Da je postojalo srbsko pleme pod vlastitim imenom PAGANI svjedoĉi nam Konstantin Porfirogenit u svom djelu "O upravljanju carstvom" (Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio).
96
Kopije citata iz knjige "O upravljanju carstvom" Konstantina Porfirogenita i dio spisa Crnorisca Hrabra "Сказање о писменима". Konstantin Porfirogenit piše: "Od vremena vladavine Heraklija, imperatora Bizantinaca, kako će biti kazano u pripovijestima koje se odnose na Hrvate i Srbe (Hrobaton kai Serblon), cijela Dalmacija i narodi oko nje, kao što su Hrvati, Srbi, Zahlumi, Terbuniti, Kanaliti, Dioklecijani i Arentani, koji se takoĊer nazivaju Pagani..." Vidimo da Porfirogenit PAGANE spominje pod dva imena: NERETLJANI (Arentani, lat.) i PAGANI. Da je ime PAGANI njihovo originalno, a ne latinsko ime svjedoĉe nam ove Porfirogenitove rijeĉi: “Ali PAGANI, koji su zvani Neretljani na jeziku Rimljana, ostali su nekršteni u jednom nepristupaĉnom surovom dijelu zemlje. Na slovenskom jeziku PAGANI znaĉi 'nekršteni'." 97
MeĊutim, zavirimo li u "Skazanje o pisemenima" Crnorisca Hrabra (Чръноризьць Храбръ, О писмєньхъ), koji je ţivio krajem 9. i pocetkom 10. vijeka, vidimo da je rijeĉ POGAN srbska rijeĉ za sve prljavo i neĉisto, te su tako gordi i vjerom netolerantni Srbi hrišćani zvali nehrišćane: POGANI. Dakle imamo dvije oblikom sliĉne rijeĉi; PAGANI i POGANI. Pošto rijeĉ PAGANI ovdje nije iz latinskog jezika (jezika Rimljana), jer su Rimljani ove PAGANE zvali NERETLJANI (Arentani), a Porfirogenit PAGANE pominje u nabrajanju plemena, znaĉi da je PAGANI ime jednog plemena, jer je srbska rijeĉ za nekrštene POGANI. Porfirogenit je pisao grĉkim jezikom i nije upotrijebio latinski izraz PAGANUS u znaĉenjima "seljak, oblast, podruĉje", nego jasno kaţe da je to slovenska, tj. srbska rijeĉ, koju u definisanju, zbog morfološke sliĉnosti, brka sa drugom srbskom rijeĉju POGANI. PAGANI je rijeĉ srbskog jezika za POBOŢNE. Rijeĉ PAGANI ima svoje etimološko porijeklo u sanskritskoj rijeĉi BHAGA, što znaĉi BOGATSTVO, IMANJE, NAPREDAK, SREĆA. Sva ta znaĉenja sadrţana su u srbskoj rijeĉi BOG i znamo da je sanskritska rijeĉ BHAGA istog znaĉenja kao i današnja srbska rijeĉ BOG. Kako je nastala rijeĉ PAGANI, odnosno PAGAN? Evo kako: BHAGA > BHAGAN > PAGAN Dakle je PAGAN ĉovjek pun BOGA, BOŢJI ĈOVJEK, POBOŢNI ĈOVJEK, a PAGANI su BOŢJI POBOŢNI LJUDI i kao takvi PAGANI su se najduţe opirali hristijanizaciji.
AKO JE OVO HRISTOS, A KO JE SATANA Dvije hiljade godina hrišćanstva niĉim nije usrećilo svijet, niti je išta popravilo životnu muku obiĉnog ĉovjeka. Rob je cijelo vrijeme ostao rob, seljaci su pretvoreni u kuluĉare na feudalnim posjedima hrišćanske vlastele i crkve. Crkva je zatvarala nejvernike i sumnjive vjernike, zatvarala ljude,žene i djecu u memljive podzemne tamnice meĊu pacove, vješala ih, sakatila na razne naĉine, ĉereĉila, spaljivala, sjekla glave, kuvala ljude u kazanima sa kljuĉalim uljem. Ubijali su se meĊusobno hrišćanski carevi i narodi, ubijali oĉevi sinove, majke ubijale sinove, krvila se i istrijebljivala braća i roĊaci radi vlasti i gospodstva. U ovom ili onom obliku bilo je to i na istoku kod ortodoksnih i na Zapadu kod rimokatolika, kao i kod od njih odvojenih anglikanaca i protestanata. Nehrišćanski narodi širom kugle zemaljske doživjeli su genocide, a ostaci tih naroda prisilno su hristijanizovani. Tako je trajalo sve do Francuske revolucije od kad je crkva sa zaštitnicima feudalnim oligarsima poĉela da gubi vladajuće pozicije u državama i narodima. Ko su zapravo hrišćani, ĉiji su, ko im je Bog, Isus Hristos ili Satana? Pravoslavni obred krštenja ide ovako: sveštenik okreće oglašenog licem ka zapadu, ka onoj strani gde zalazi Sunce i odakle se pojavljuje tama, jer Ċavo, koga treba da se odrekne, jeste tama, i njegova vladavina je u tami; zatim zapovijeda oglašenom da podigne ruke, kao pred Satanom koji se nalazi blizu njega, pa mu tri puta postavlja pitanje:
"Odriĉeš li se Satane, i svih djela njegovih, i svih anĊela njegovih, i svakog služenja njemu, i sve gordosti njegove?" Na ovo oglašeni takoĊe tri puta odgovara: "Odriĉem se". Onda ga tri puta pita: "Jesi li se odrekao Satane?", a onaj odgovara: "Odrekao sam se". Ovo trikratno odricanje oglašeni završava time što na traženje sveštenika:
"I duni i pljuni na njega", te onaj duva i pljuje na Satanu, pokazujući time nemoć Ċavola, svjedoĉeći o svome preziru prema njemu i svome odluĉnom raskidu sa njim. Posle odricanja od Satane oglašeni se 98
sjedinjuje sa Hristom. On se radi toga okreće ka istoku, odakle Sunce izlazi, spušta ruke pokazujući time svoje smirenje i pokornost Bogu, i na tri puta ponovljeno pitanje sveštenika: "Sjedinjuješ li se sa Hristom?" i "Jesi li se sjedinio sa Hristom?" odgovara: "Sjedinjujem se" i
"Sjedinio sam se".
Ovo sjedinjenje sa Hristom nije ništa drugo nego obećavanje vjernosti Hristu: kao što vojnik prilikom stupanja u službu polaže zakletvu vjernosti svome caru, tako i oglašeni, stupajući u savez sa Hristom u vidu zakletve tri puta izgovara Simvol vere. Potom ga sveštenik poziva da se pokloni Hristu, što on ĉini uz reĉi:
"Poklanjam se Ocu i Sinu i Svetome Duhu, Trojici Jednosuštnoj i Nerazdeljivoj".
I SAD SE POSTAVLJA PITANJE: AKO SU TAMNICE, VJEŠANJA, ĈEREĈENJA, SAKAĆENJA, SPALJIVANJE NA LOMAĈAMA, ODSIJECANJA GLAVA, KUVANJE U KAZANIMA, GENOCIDI, OCEUBISTVA I BRATOUBISTVA, ZAVJERENIĈKE SPLETKE I INTRIGE, AKO JE TO SVE DJELO NA VJERNOST ZAKLETIH HRISTU, AKO JE TO HRISTOVO DJELO KROZ HRIŠĆANSKE CAREVE I KRALJEVE I NJIHOVE VOJNIKE, AKO JE TO HRISTOVO DJELO KROZ HRIŠĆANSKE PAPE, KARDINALE, BISKUPE, SVEĆENIKE, REDOVNIKE I VJERNIKE, AKO JE TO HRISTOVO DJELO KROZ HRIŠĆANSKE PATRIJARHE, EPISKOPE, SVEŠTENIKE, MONAHE I VJERNIKE, DA LI SMO SE IKAD KAO POBOZNI I RAZUMNI LJUDI ZAPITALI: PA KO JE TAJ SATANA I KOJA SU NJEGOVA ZLA DJELA ZA OVIH DVIJE HILJADE GODINA HRIŠĆANSTVA?
NOVI ZAVJET I ASTROLOGIJA
Zodijaĉki krug na srednjevijekovnoj fresci pravoslavne crkve (sve slike uvećaj klikom na iste). Na slici je Sunce koje iz Ovna ulazu u sazvijeţĊe Ribe kako je bilo u vrijeme Hristovog roĊenja. Hrišćani govore da se hrišćanska crkva ne bavi astrologijom, jer je to, kaţu, Ċavolja demonska nauka i kao takvu crkva zabranjuje astrologiju. Ali pogledajmo ovo: 99
"A pred veĉe pristupiše k Njemu uĉenici Njegovi govoreći: Ovde je pusto mesto, a dockan je već; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. A Isus reĉe im: Ne treba da idu; podajte im vi neka jedu. A oni rekoše Mu: Nemamo ovde do samo pet hlebova i dve ribe. A On reĉe: Donesite mi ih ovamo. I zapovedi narodu da posedaju po travi; pa uze onih pet hlebova i dve ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uĉenicima svojim, a uĉenici narodu. I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteĉe dvanaest kotarica punih." (Mat.14,15-20) Pet hljebova, dvije ribe i dvanaest kotarica!? Na prvi pogled tu nema ništa neobiĉno, osim ĉuda za obiĉni narod. Ali, ima, ima! Zodijak je krug izdijeljen na 12 sazvijeţĊa. Pošto je zodijak krug, svakom od ovih 12 sazvijeţĊa pripada jedan mali isjeĉak kruga i to je jedna "kotarica". Šta su pet hljebova? Evo šta: krug ima 360 stepeni. Podijelimo broj 360 na pet dijelova: 360 : 5 = 72 Šta je broj 72? Za 72 godine Sunce se kroz krug zodijaka pomjeri za 1 stepen i da bi prošlo kroz jedno sazvijeţĊe od 30 stepeni, Suncu je potrebno oko 2160 godina. Po Bibliji Judeji su proveli u egipatskom ropstvu 430 godina: 430 x 5 = 2150 godina (samo deset godina manje od 2160 godina, a 2150 x 72 = 215800 godina što mnogi uzimaju kao potrebno vrijeme punog kruga precesije ekvinocija). Šta su dvije ribe? To je sazvijeţĊe Ribe u koje je Sunce iz sazvijeţĊa Ovna nastupilo poĉetkom proljeća pred poĉetak hrišćanske ere. Idemo dalje: "I posla Petra i Jovana rekavši: Idite ugotovite nam pashu da jedemo. A ovi Mu rekoše: Gde hoćeš da ugotovimo? A On im reĉe: Eto kad uĊete u grad, srešće vas čovek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim u kuću u koju on uĊe, I kaţite domaćinu: Uĉitelj veli: gde je gostionica gde ću jesti pashu s uĉenicima svojim? I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu; onde ugotovite.” (Luka,22, 8-12) O ĉemu se ovdje radi? Radi se o sazvijeţdju Vodonoše: čovjek koji nosi krčag sa vodom. To je simbolika vremena susreta sazvijeţdja Ribe i Vodonoše (Vodolije), vrijeme pashe. Šta je pasha? Pasha je starobiblijski judejski praznik kao uspomena na dan kad je Mojsije poveo Judeje iz egipatskog ropstva u slobodu obećane zemlje. To je prva pasha. Postoji i druga Pasha: hrišćanska pasha koju slave hrišćani kao uspomenu na dan Hristovog vaskrsenja (velika odaja je svijet i vlast Novog svj. poretka). O kojoj se pashi simboliĉno govori pri spominjanju sazvijeţdja Vodonoše? Govori se o trećoj Pashi na kraju svijeta. E, sad je tu veliki problem: da li je ova treća pasha judejska ili hrišćanska, odnosno da li je to tajni znak apostolima Judejima, ili je tajni znak i hrišćanima? Posto su hrišćani zabranili bavljenje astrologijom, dakle se njih to zvaniĉno ne tiĉe, jer i vrh crkve ovo krije od naroda. A da li ih se tiĉe tajno, nezvaniĉno, sad ćemo i to vidjeti!
100
101
Kopija stranice knjige "Moral i dogma" A. Pajka, gdje Pajk tvrdi da je doba Ribe nastupilo 300 godina prije poĉetka hrišćanske ere, a doba Vodonoše (Vodolije) 1872. godine. Kad je nastupilo doba Ribe? Rekli smo da je to bilo prije poĉetka hrišćanske ere. Prvi koji je opisao prelazak Sunca iz sazvijeţdja Ovna u sazvijeţdje Ribe na prvi dan poĉetka proljeća (precesija ekvinocija) je Grk Hipar (Hipparchus of Nicaea) oko 150 godine st. ere. Raĉunajući po biblijskoj hronologiji stvaranja svijeta Sunce je u doba Ribe uslo sredinom 148. godine prije hrišćanske ere. Albert Pajk (Albert Pike) u svom ĉuvenom djelu "Moral i Dogma" kaţe da je doba Ribe nastupilo 300 godina prije hrišćanske ere. Albert Pajk je vrsni poznavalac istorije uporedne religije i astrologije i kao takav postao je veliki uĉitelj masona, te njegove tvrdnje ne bismo smjeli zanemariti. 102
Ako je doba Ribe nastupilo 300 god. prije hrišćanske ere, onda je doba Vodolije nastupilo nakon 2160 godina od tada i to pada na 1860. godinu. Doba Vodolije opisano je kao doba velikih istorijskih preokreta i napredak ĉovjeĉanstva, ali i vrijeme treće pashe. Ako je Pajkova tvrdnja bila masonima istina, onda je to dovelo do velikih istorijskih promjena na zemlji. Pogledajmo: - industrijska revolucija poĉinje oko 1760, da bi se razbuktala izmeĊu 1820-1840. godine, - SAD osnovane su 1776. godine i do 1783. god. vodi se i dobija rat za nezavisnost Amerike, - Francuska burţoaska revolucija i obaranje feudalizma i monarha poĉinje 1789. godine, - Napoleon pokušava da osvoji Rusiju 1812. godine, - od 1861 u Americi poĉinje rat za ukidanje ropstva, - prvi let aviona je 1902. godine, - Prvi sv. rat poĉinje 1914. godine, - u Rusiji poĉinje komunistiĉka boljseviĉka revolucija i ukidanje ruske carevine, - Drugi sv. rat poĉinje 1939. godine, - prvi let satelita oko Zemlje je 1957. godine, - prvi let na Mjesec je 1969. godine, - prvi mobilni telefoni javljaju se 1975. godine, - javni Internet starta oko 2000. godine, itd, itd...
Ovako je bilo prije 325 godina: horizontalna linija je nebeski ekvator izmeĊu sazvijeţĊa Ribe i Vodonoše, a kosa linija je Sunĉeva ekliptika. Taĉka presijecanja ovih linija oznaĉava prvi dan proljeca na proljetni ekvinocij. Ispod linije nebeskog ekvatora stoje zvijezde sazvijeţĊa Vodonoše (Vodolije).
103
Dakle, ako raĉunamo po Albertu Pajku, doba Vodolije (Vodonoše) nastupilo je 1860. godine, mada Pajk kaţe da je to bilo 1872. godine. Ako raĉunamo po Hipru, doba Vodonoše nastupilo je 2010. godine, a ako raĉunamo po starobiblijskoj hronologiji, onda je to 2013. godina. Treća pasha i stanje u svijetu pokazuju da je to i judejska i hrišćanska pasha.
Crvena horizontalna linija pokazuje današnje mjesto nebeskog ekvatora koji je ušao u zvijezde Vodonoše, te je i taĉka proljetnog ekvinocija danas u zoni ovog sazvijeţdja.
Godina 2000-ta: horizontalna crvena linija je linija nebeskog ekvatora koja prelazi preko zvijezda Vodonoše, ali je tridesetih godina prošlog vijeka sazvijezĊe Ribe prošireno na uštrb sazvijeţĊa Vodolije kako bi se prikrilo vrijeme prirodnog nastanka doba Vodolije (slika ispod).
104
Ovo je prirodni poredak: linija nebeskog ekvatora (crvena boja, 0 stepeni) prelazi preko zvijezda Vodolije (Vodonoše). Ţuta taĉka lijevo je Sunce na proljetni ekvinocij (prvi dan proljeća).
Blizanci (Gemini) nalaze se u zoni bijele boje. Ljetni solsticij i prvi dan ljeta (crveni krstić): Sunce je ušlo u znak Bika (mapa neba iz 2000. godine).
105
Današnji astrolozi tvrde da se Sunce trenutno nalazi na 5 stepeni Blizanaca, I ovako bi trebalo da bude mapa Blizanaca (prostor bijele boje). Tih 5 stepeni je bijeli prostor izmeĊu crvene i plave linije. MeĊutim, na originalnoj mapi neba na prethodnoj slici jasno se vidi da prostor tih 5 stepeni ne pripada Blizancima, već Biku i Sunce se na ljetni solsticij nalazi u zoni Bika (crveni krstić).
Linija razdvajanja znaka Blizanaca i Bika jasno je vidljiva i vidimo da je u ovo naše vrijeme centralna taĉka ljetnog solsticija u sazvijeţĊu Bika.
106
Sunce u taĉki ljetnog solsticija na poĉetku Bika. Proljetni ekvinocij sa prvim danom proljeća nastaje u taĉki 0 (nula, sasvim desno kod taĉke Y) i ta taĉka je u znaku Vodolije. Vidimo da je Sunce u ljetnom solsticiju već ušlo u sazvijeţĊe (znak) Bika i od taĉke ljetnog solsticija do taĉke proljetnog ekvinocija mora biti taĉno 90 stepeni: 30 stepeni Bika, 30 stepeni Ovna i 30 stepeni Ribe. Posto je Sunce sa ljetnim solsticijem već malo odmaklo od poĉetka zazvijeţĊa Bika, za toliko je taĉka proljetnog solsticija morala izaći iz znaka Ribe i ući u sazvijeţdje Vodonoše i to je jasno da je nastupilo doba Vodonoše, tj. Vodolije. Ali, kao sto se svo znanje krije od prostog naroda, tako je i vrijeme nastanka doba Vodonoše ukriveno od današnjeg naroda, te se nastanak ovog doba pomijera u budućnost za preko 300 godina. Ţivite u poretku Novog svj. doba i sami zakljuĉite zašto se to radi i zašto se i ovako varaju ljudi i narodi.
SLOVEN I NESLOVEN Kaţe apostol Jovan na poĉetku svog JevanĊelja: “U poĉetku bješe SLOVO, i SLOVO bješe u Boga, i Bog bješe SLOVO. Ono bješe u poĉetku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo.” (Jovan, 1,1-3) U grĉkim najstarijim spisima ovog Jevandjelja piše da je to LOGOS. U staroslovenskim prevodima LOGOS biva prevoden ka SLOVO, a Vuk to prevodi kao RIJEĈ. Da li su RIJEĈ i SLOVO pravilni duhovni termini? Pogledajmo ovo: “U poĉetku bješe UM, i UM bješe u Boga i Bog bješe UM. On bješe u poĉetku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo.” 107
Dakle: nije Slovo, nije Rijeĉ, nego UM. UM nije fiziĉka kategorija ovog svijeta, već metafiziĉka duhovna kategorija. UM se fiziĉki uobliĉava kroz SLOVO i RIJEĈ. SLOVO je svjesni fiziĉki artikulisani ZVUĈNI ili SLIKOVNI ZNAK. Tako UM kao duhovna metafiziĉka kategorija dobija svoju vidljivu misaonu formu u ovom fiziĉkom svijetu. Rg vedski molitveni glas AUM upravo znaĉi AZ UM, tj. JESAM UM. SLOVO i MISAO su projavljivanje UMA iz onostranog u ovaj fiziĉki svijet. Ovaj svijet je saĉinjen od elektromagnetnih talasa raznih frekvencija. Svaka frekvencija ima svoje oscilacije: ^^^^^^^^^. Pogledjmo oblik slova M koje je znak glasa M: ^^. To su tri oscilacije: ˄˅˄. Tako vedsko AUM znaĉi AZ UM, tj. JESAM UM dobija potpunije objašnjenje: JESAM U M, gdje je ovo M simbol za MISAO, te je finalno znaĉenje molitvene rijeĉi AUM sljedeće: JESAM U MISLI. Ko je u MISLI? U MISLI je UM, u UMU je BOG.
Slovo M sa slovima R i I (1500-1300 st. ere). Da li sluĉajno rijeĉ MISAO poĉinje glasom M, odnosno da li je slovo M sluĉajno oblika triju oscilacija? Ne, sluĉaja nema! UM (BOG) je TROJIĈAN i IMA TRI GLAVE: OTAC,SVETI DUH I SIN (ĈOVJEK)! OTAC je UM i OD UMA ishodi ŢIVOTVORNI SVETI DUH koji se projavljuje kroz SINA. OTAC je emiter sile UMA, ŢIVOTVORNI SVETI DUH je prenosnik sile UMA, a SIN preko ŢIVOTVORNOG SVETOG DUH prijemnik je sile UMA od OCA. Poboţan ĉovjek je preko Ţivotvornog Svetog Duha u jednoj misli sa Bogom i sve dok je u jednoj misli sa Bogom, ĉovjek tvori poboţna djela dobra i on je BOGOM SLOVEN SIN koji SLOVI SA BOGOM. Ali i bezboţanĉovjek ima UM kojim razmišlja ĉineci zla djela. Zasto on nije SLOVEN? Zato što nema MUDROSTI, jer je MUDROST poboţnost SLOVENOG UMA. Šta je MUDROST? MUDROST je odrţavanje svog UMA u aktivnom djelanju po Boţjoj volji: Do znanja ĉovjek dolazi UMOM, ali koristiti znanje bez MUDROSTI je nerazumno znanje, ludost: “Ja mudrost boravim s razboritošću, i razumno znanje nalazim.” (Price,8,12) “Gle, strah je Boţji mudrost, i uklanjati se oda zla jeste razum.” (Jov,28,28) Šta je strah Gospodnji? Evo straha Gospodnjeg: “Strah je Gospodnji mrţnja na zlo.” (Price,8,13) Boţji UM je MUDROST: “Gospod me je imao u poĉetku puta svog, prije djela svojih, pre svakog vremena. Prije vijekova postavljena sam, prije poĉetka, prije postanja zemlje. 108
Kad još ne bješe bezdana, rodila sam se, kad još ne bješe izvora obilatih vodom. Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; Još ne bješe naĉinio zemlje ni polja ni poĉetka prahu vasiljenskom; Kad je ureĊivao nebesa, onde bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. Kad je utvrĊivao oblake gore i krepio izvore bezdanu; Kad je postavljao moru meĊu i vodama da ne prestupaju zapovijesti Njegove, kad je postavljao temelje zemlji; Tada bijah kod Njega hranjenica, bijah Mu milina svaki dan, i veseljah se pred Njim svagda; Veseljah se na vasiljeni Njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim. Tako, dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drţe puteva mojih. Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. Blago ĉoveku koji me sluša straţeći na vratima mojim svaki dan i ĉuvajući pragove vrata mojih. Jer ko mene nalazi, nalazi ţivot i dobija ljubav od Gospoda. A ko o mene grijši, ĉini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.” (Price,8,22-36) Otkud sad da je MUDROST roĊena u poĉetku prije postanja vremena i zemlje, kad apostol Jovan tvrdi ovo: “U poĉetku bješe UM, i UM bješe u Boga i Bog bješe UM. On bješe u poĉetku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo.” MUDROST je ţenski rod, ţenski princip, UM je muški rod, muški princip i tek zajedno sa ţenskim principom moţe da stvara. MUDROST je mrţnja na zlo, dakle je dobro i UM sa MUDROŠĆU stvara svijet: “Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma.” (1.Moj.1,31) Pošto je ĉovjek od Boga dobio slobodnu volju, ĉovjek moţe i da ne bude preko Ţivotvornog Svetog Duha u jednoj misli s Bogom i tad je kreator svojih vlastitih misli i odstupnik je od Boga, a odstupnik od Boga je bezboţnik bez MUDROSTI i kao takav on ĉini zlo i on je BOGOM NESLOVEN, NE SLOVI SA BOGOM i samim tim prestaje biti SIN, jer se odriĉe OCA. Sad dolazimo do sljedeće istine: OTAC je roditelj, a roditelj ne moţe tek tako da se odrekne svog djeteta i zove ga sebi kroz SINOVU SAVJEST. Ako se u SINU i savjest ugasi, OTAC je izgubio SINA. I zato budimo SLOVENI. UM je MUDROŠĆU osmislio postojanje i smisao najmanje ĉestice i vaskolikog univerzuma. Um je Stvaralac i drvo ţivota, šema Stvaranja, program Stvaranja, vršilac Stvaranja i Duhom Svetim odrţava stvoreno po toj šemi. Kad NESLOVEN ĈOVJEK bezboţnim djelom potpuno prekine nit u šemi odrţavanja našeg stvorenog svijeta, tad će se lanĉano urušiti sav ovaj svijet.
………………………. ……………………….. ……………………….. ……………………….. ……………………….. ……………………….. ……………………….. ……………………….. ……………………….. ……………………….. ……………………….. ……………………….. 109
CRKVA JE IZDAVALA DOZVOLE ZA DRŢANJE ROBOVA
Crkva je izdavala, tj. prodavala pravo (dozvole) za kupovinu robova i odreĊivala ekonomski status pojedinaca, tj. odreĊivala ko moţe biti imućan, a ko ne moţe. (Nikodim Milaš, Pravila Pravoslavne Crkve s tumaĉenjima, Knjiga I, Novi Sad, 1895, str. 608-609). U poĉetku osnivanja hrišćanstva ovako se obećavalo narodu: "Nema više Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ţenskoga; jer ste svi jedno u Hristu Isusu." (Gal. 3,28) Ovo danas hrišćanski apologeti tumaĉe rijeĉima: "Nije to reĉeno u bukvalnom, nego u duhovnom smislu." Ko je prvi prihvatao hrišćanstvo? Prihvalatli su robovi Rimskog carstva, prihvatali porobljeni, obespravljeni i poniţeni slojevi rimskog svijeta, oni koje su njih i njihovu djecu rimski gospodari prodavali kad su htjeli i kome su htjeli. Da li su oni ove rijeĉi propovijednika hrišćanstva poniţeni i obespravljeni shvatali u bukvalnom ili u duhovnom smislu? Šta su komunisti obećavali narodu? Obećavali su socijalnu pravdu i socijalnu jednakost! Da li je i komnistiĉko obećavanje bilo u bukvalnom ili duhovnom znaĉenju? I šta je bilo kad su komunisti preuzeli vlast? Bila je tiranijska diktatura i zlo, socijalna nepravda, progoni i ubistva sumnjivih neistomišljenika, ubistva protivnika i genocidni zloĉini istrijebljenja naroda! Šta je bilo kad su hrišćani zadobili drţavnu vlast? Bila je tiranijska diktatura i zlo, socijalna nepravda, progoni i ubistva sumnjivih neistomišljenika, ubistva protivnika i genocidni zloĉini istrijebljenja naroda.
A šta je bilo istina, pitanje je sad (Apostolska pravila, Pravilo 60)?
110
Sedmi vaseljenski sabor: ĉudimo se zasto o ranoj srbskoj istoriji nema nikakvih podataka: nema ih jer je crkva spaljivala knjige u kojima je pisalo drugaĉije no što je crkva htjela da bude i sve potencijalno što je moglo da da se protivi crkvenoj istoriji svijeta, sve je to svrstano u jeretiĉke knjige i spaljeno. Spaljivanje knjiga od strane crkve trajalo je vijekovima.
Šesti vaseljenski sabor: morala je biti samo jedna istina, istina vladajućih gospodari istine neba i zemlje, istina crkve.
Šesti vaseljenski sabor zabranjuje narodu bilo kakvo crtanje. Nedavno na vijestima gledam vojnike ISIL-a kako Ċacima u školama oduzimaju i uništavaju bojice, jer "bogohulno je crtati ono što ti oĉi vide".
111
Sesti vaseljenski sabor: samo je bilo dozvoljeno ono što gospodari istine dozvole. Ni sveĉane haljine niko oblaĉiti nije smio, već uvijek biti obuĉen kao da ćeš na oranje, u šumu po drva, ili u kovaĉnicu ići (tako je porobljenim Srbima i pod Turcima bilo).
Pravilo Šestog vaseljenskog sabora. I rekoše pred "izbore": "Nema više Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ţenskoga; jer ste svi jedno u Hristu Isusu." (Gal. 3,28). Narodu se jedno priĉa pred izbore, a drugo kad se osvoji vlast: pred izbore govore da neće biti ni roba ni gospodara, a nakon izbora si ovca, noga, prosti vojnik i glupak. ……………………………… ……………………………… ……………………………… 112
NEMANJA JE DESIN, A NIJE ZAVIDIN U srbskoj istorografiji zapetljava se i tamo gdje je sve jasno. Jedan od primjera te petljanije jest navoĊenje vode na mlin crkvenog kulta Nemanjića tvrdnjom nekih istoriĉara da je Nemanja sin Zavidin i da je Nemanja time roĊeni brat kneza Miroslava. Ja sam već pisao da Nemanja nikako nije mogao biti brat Miroslavov, jer je Miroslav bio ozenjen sestrom Kulina bana, a Kulin ban bio je ozenjen Nemanjinom sestrom. Takave braĉne veze zabranjuje srbsko obiĉajno pravo, a to zabranjuje i crkva, te je i po tim brakovima jasno da Nemanja i Miroslav nisu roĊena braća. Evo još jedan dokaz da je Nemanja sin Desin, a ne Zavidin: "Poslije toga knez Radoslav otputova caru Manojlu koji ga blagonaklono primi i dade mu cijelu zemlju da njome gospodari kako je ranije drţao njegov otac. Poslije je knez Radoslav, vrativši se od cara, poĉeo da, zajedno sa svojom braćom, drţi zemlju i njome gospodari. Potom ustaše neki zlikovci, koji su bili stari neprijatelji, i odmetnuše se od njega i dovedoše Desu, Uroševog sina, i njemu dadoše Zetu i Travuniju. a Radoslavu i njegovoj braći preosta Primorska oblast i grad Kotor do Skadra. Ali oni neprestano ne odustajahu da se bore i ratuju protiv Uroševog sina i protiv ostalih neprijatelja, sve dok zemlju koja se bila od njih odmetnula nijesu mogli ponovo zadobiti, i onu kojom vladahu junaĉki odbraniti. I tako dalje." (Ljetopis Popa Dukljanina, Glava XLVII)
NEMANJA je sin DESIN, a Nemanjin sin je Stefana Prvovjenĉani, Stefanov sin je Vladislav, a Vladislav svom sinu nadijeva ime svog pradjede: DESA (krv nije voda). Da li je Vladislav svom sinu dao ime DESA iz pukog sluĉaja? Ma ni govora! Dao mu je to ime po svom pradjedu Desi, jer je takav obiĉaj kod potomaka vrlo ĉest. Zašto neki istoriĉari ovo zanemaruju? 113
Zanemaruju zbog Dese koji je u Ljetopisu popa Dukljanina opisan kao ĉlan druţine zlikovaca i da je pomoću druţine zlikovaca došao na vlast, te nema smisla da u crkvenoj kultnoj istoriji Nemanjića stoji i to da "svetorodna loza" Nemanjića potiĉe od razbojnika.
JOŠ JEDAN SVETI KAMENI KRUG
Kamenim krugom obiljeţeno svetilište (brdo HUM (HUMĈINA), jugoistocno od Mostara, juţno od Blagaja kod sela Rotimlja u Istoĉnoj Hercegovini (pogled s juga).
Pogled sa sjeverne strane.
114
Kordinate (na istoĉnoj padini ovog brda ima desetak kamenih gromila (tumulusa).
NISU LJILJANI, NEGO PERUNIKE Uvrijeţilo se mišljenje u narodu da su na grbovima prikazani ljiljani. Nije taĉno, to je laţ: nisu to nisu ljiljani, nego perunike. Po ĉemu to znamo? Znamo po onoj srednjoj latici cvijeta sto stoji uspravno. Ljiljan nema takvu laticu i sve latice ljiljana iste su visine i uvijek su povijene u istom smijeru na dole.
Ljiljani nemaju uspravnu laticu u sredini.
115
Perunike sa uspravnim laticama u sredini.
Perunike u Miroslavljevom jevanĊelju. Da su to ljiljani izmislili su rimokatolici 19. vijeka, a podrţali ih ortodoksi iz jednog praktiĉnog crkvenog razloga: Biblija ne spominje peruniku, već samo spominje ljiljane, a crkvena propagandna ikonografija puna je Perunovih prehrišćankih perunika. I šta da rade, nego da laţu! ………………………………. ………………………………. 116
JIN I JANG: JANKO I JANA
"Jin i Jang su dva osnovna pojma kineske filozofije. Prikazuju posebno i naizgled nespojive sile prirode, koje se nadopunjuju. Dvojnost je karakteristiĉna za razliĉite grane kineske nauke, kinesku filozofiju, ĉini temelje tradicionalne kineske medicine, kao i središnje naĉelo kineskih fiziĉkih vjeţba i borilaĉke vještine. Jin i Jang simbol je dvojnosti u prirodi kao što su na primjer: svjetlo i tama, muški i ţenski princip, visoko i nisko, toplo i hladno. Jang je povezan s bijelim, muškim principom i usmjeren je prema vani, a crni Jin pak predstavlja ţensko naĉelo koje je usmjereno je prema unutrašnjosti. " (Wikipedia) Kad god se pomene ovaj Jin i Jang simbol, danas se odmah pomisli da je to iskljucivo kineski simbol i da kulturno-istorijsko naslijeĊe našeg podneblja nikakve veze sa tim nema. Ali nije tako. I naši preci u starini znali su za Jin i Jang i znali su sva znaĉenje ovog simbola. Mi ne znamo kako su oni nazivali ovaj znak, ali mi ih moţemo zvati JAN(KO) i JANA, jer to na sanskritu to znaĉi ORIGINAL, PROIZVOĐAĈ, ROĐENJE, MJESTO ROĐENJA, RASA, LJUDI.JIN i JANG SU srbski JAN(KO) i JANA.
Jedan od najstarijih prikaza Jing Janga je na figurinama vinĉanske kulture: suprotnost i jedinstvo tame i svjetla, mraka i vatre, noći i dana, minusa i plusa, hladnog i toplog, zla i dobra...
117
Jin i Jang tripoljske (kukuteni) kulture.
118
Jing i Jang kod Kelta.
Jing i Jang na štitovima rimskih legija u koje su regrutovani naši drevni sunarodnici širom od Rima pokorene Evrope. Zašto je ovaj simbol nestao iz naše kulturne baštine? Razlog mora biti u hrišcanskom uĉenju da je dualizam jeres i da bijelo nema nikakve veze sa crnim, odnosno da suprotnosti kao dobro i zlo ne ovise jedna o drugoj, jer Biblija kaţe: "Kakvu zajednicu ima svjetlost sa tamom?" MeĊutim, na ovom zemaljskom svijetu bez ova dva suprotna principa izgubio bi se prirodni balans i ništa ne bi moglo postojati. …………………………………. ………………………………….
119
RAZLIKA IZMEĐU KRUGA I KOLA Otkud i kako je pored rijeĉi KOLO u srbskom jeziku nastala rijeĉ KRUG? Prvo da zavirimo u etimološki rjeĉnik uz slikovnu predstavu onoga što se u odrednici tumaĉi:
Koruga ―koruğa f (Lika) ‗naprava od drveta poput gobelje (sluţi za mlin, oko koga se meće da brašno ne odlazi okolo naokolo u rasap ili okoliš, mlinarski termin)‘. Bit će moţda od galske izvedenice carruca (leksiĉki relikt od govora kelto-ilirskih Japoda ?), od carrus 'kolo'; -uga mjesto -uca je prema hrv.-srp. augmentativnom sufiksu -uga (tip jaruga pored jarak).‖ (P. Skok, Etimologijski rjeĉnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)
Nabori
Slova KR grade ugal (ugao). "ruga f (Šulek, latinizam ?) 'nábor'. Pridjev rugan (zacijelo part. perf. pas?, Belostenec) 'rudast, frkán' (upór. frkat ŢK 'savijati'. Denominal na -ati rugati, -am impf. (Belostenec, oltiĊi, Kaniţlić, Krmpotić, Kurelac) 'nabírati, kovrčiti, uvijati'. Od lat. > tal. rūga, rugare." (P. Skok, Etimologijski rjeĉnik hrvatskoga i srpskoga jezika) 120
Rijeĉ KRUG grade ĉetiri glasa: K-R-U-G. Dakle su tu ĉetiri glasa sa ĉetiri slova. Pogledajmo rasenska (etrurska) slova K i R. Vidimo da su slova K i R naborana, savijena. Rijeĉ KRUG je jednosloţna sa samo jednim samoglasnikam U, koji je izgovorom vezan za glas G: UG. Šta je UG? UG je korijen rijeĉi UGAO, a UGAO je prostor koji zatvaraju dvije poluprave linije: I sad pogledajmo: KR-UG K-RUG RUGA KORUGA KR = KRIVE linije koje ĉine UGAO: KRUGAO Iz ovog se vidi je da prvobitno KRUG bio samo dio onoga što danas nazivamo KRUG, samo jedan UGAO koji je poslije kao mjera u geometriji nazvan STEPEN(IK) i u jednop punom KOLU ima 360 (KR)UGLOVA ili stepeni. Slovo O je KRUG, ali ono što je graniĉnom linijom potpuno OKRUŢENO naziva se OKRUG, tj. O oko cijelog KRUGA. KRUG je samo skraćeni naziv rijeĉi OKRUG.
Kolo (toĉak). U ĉemu je razlika izmeĊu KOLA i KRUGA? KOLO je KRETANJE, ROTACIJA, DINAMIĈNOST bilo na zemlji, bilo na nebu, jer je KOLO geometrijsko tijelo (zato se KOLO zove i TOĈAK, jer je TOK neprekidno kretanje), dok je OKRUG, odnosno KRUG, NEPOKRETAN, FIKSIRAN i STATIĈAN jer je samo geometrijska slika. KOLO nije KRUGNO, nije KRUŢNO, jer kao takvo ne bi bilo potpuno cijelo (kruţni su samo dijelovi kola), nego je KOLO potpuno OKRUGLO kao slovo O. …………………………….. …………………………….. …………………………….. …………………………….. ……………………………. 121
ISTINA O ―HRISTOVOM MONOGRAMU‖ CHI-RHO
HORA (VRIJEME)
Oj, 'ora, 'ora, 'ora je, Ustaj, mala, zora je, Ustaj, mala, zora sviće, Nahrani piliće! (Srbska narodna pjesma) Kad smo raspoloţeni, laki i veseli, kaţemo da smo (H)ORNI, a kad smo neraspoloţeni i depresivni, teški i sebi i drugima, tada govorimo da smo NE(H)ORNI. HORA ('ORA) je vrijeme, sat, ura, ĉas, pravi momenat. Prehrišćanski Srbi imali su HORSA, boga Sunĉevog vremena. Stari Egipćani su istog boga zvali HORUS. Na persijskom jeziku SUNCE je HORŠID (XORŠID), U sanskritu HORA je URA, SAT VREMENA, ali je i pola zodijaĉkog kruga, a to je taman toliko koliko vidimo neba iznad sebe. U rijeĉima HORS, HORUS, HORŠID i HORA jedan je te isti korijen: HOR-. Pogledajmo slova vinĉanskog pisma iz knjige Radivoja Pešića "Vinĉansko pismo i drugi gramatološki ogledi": Gdje prvo nalazimo znak HORE? Zvaniĉno istorijski najstariji znak HORE nalazimo na novcu Ptolemeja III (Ptolemy III Euergetes) koji je iz grĉke (?) dinastije Ptolemeja vladao Egiptom od 246 222. g. st. ere:
122
123
Znak HORE (samo bez kruga) na novcu Ptolemeja III (3. vijek st. ere). Zasto je ovdje ORAO? Pogledajmo: H-ORA-O (slike uvecaj klikom na iste)! Ptolemeji su u Egipat uveli kult SERAPISA. Otkud SERAPIS kod Ptolemeja? Od SURBANA iz zoroastranizma (Serapis u Egiptu je Sarapo u Baktriji). Ko je bio BOG SURBAN ili, kako mu još ime pišu, ZURVAN? SURBAN je bio BOG SUNCA, VLADAR SUNCA. Kaţu da prvo zapisano pominjanje SURBANA poĉinje oko 13-12. SURBAN je i SERAPIS, jer sanskritsko SURATI, SUR znaĉi VLAST, UPRAVA. Sanskritsko SURATI, SUR takodje znaĉi SJAJ, a sanskritsko SURATI, SUR još znaĉi VRHOVNA NADLJUDSKA MOĆ. Sanskritsko SURYA je SUNCE. Sanskritsko APUSA znaĉi VATRA. Od sanskritskog APUSA je egipatska rijeĉ APIS isto kao i filipinska rijeĉ APOY što znaĉi VATRA. Od sanskritskog SUR je isto kao i srbsko ZER, koje je preslo i SER, te je kombinacijom ovog SER i egipatskog APIS nastalo ime SER-APIS, tj. SERAPIS. Tako vidimo da je znak HORA posvecen SERAPISU, odnosno SURBANU, tj. ZURVANU iz zoroastranizma, a ZURVAN je niko drugi do AHURA MAZDA. Ko je AHURA MAZDA? AHURA MAZDA JE GOSPOD I NAJVIŠI DUH, SVJETLOST I MUDROST: sanskritsko AHURA znaĉi VATRA U STOMAKU, UNUTRAŠNJA VATRA, a na starosrbskom AHURA znaĉi JESAM (AZ) HURA, tj. JESAM VRIJEME. A sta znaĉi MAZDA? Rijeĉ MAZDA oblikom je najbliţa grĉkoj rijeĉi MAZA (μάζα) što znaĉi MASA, TIJESTO, LOPTA. I šta je VASELJENA do MASA MATERIJALNOG TIJESTA U OBLIKU KUGLE. I kaţu etimolozi da MASA (MAZA) najvjerovatnije potiĉe od pra-indo-evropskog korijena *MAG. Pogledamo li u sanskrit, vidimo da sanskritsko MAGGATE (MAGG) znaĉi KRETANJE, POMJERANJE, a latinsko MAGNIFICUS znaĉi VELIĈANSTVEN, UZVIŠEN. Svako KRETANJE u fizici povezano je sa VREMENOM, a SURBAN ili ZURVAN je BOG BESKONAĈNOG VREMENA. Dakle AHURA MAZDA znaĉi JESAM VRIJEME VASELJENE, i to je ujedno i BOG SURBAN. On je OSA SVIJETA (axis mundi) i BOG VREMENA, tj. BOG HORE. 124
Hrišcansko predanje o tome da je car Konstantin Veliki sanjao ovaj znak pred odluĉujuću bitku sa Makscentijem obiĉna je izmišljotina i laţ.
Ranohrišćanski "Hristov monogram" iz rimskih katakombi: i ovdje grĉkim pismom piše XOPA (HORA), tj. VRIJEME. Desno je već iz rimskog zvaniĉnog hrišćanstva gdje su zamijenili mjesta slov O i A (da izgleda biblijski). Vrijeme svih religijskih (pa i hrišćanskih) laţi istiĉe i prolazi, a istina Istine izlazi na vidjelo, jer Bog reĉe: "Kazaću skriveno od postanja svijeta."
VAJRA
Sumerski cilindar i boţanstvo sa vajrom. VAJRA je gromovito vatreno oruţje Indre, vedskog Boga nad bogovima. Sanskritska rijeĉ VAJRA sloţena jod dvije rijeĉi: VAJ-RA. Rijeĉ VAJ (skraćeni oblik od "vajayati) znaĉi TVRD, JAK. Rijeĉ RA znaĉi SUNCE, VATRA, OGANJ.
125
Indrina vajra
Sarmatski simboli kao uspomena na vajru (polovina vajre). Sastavljene polovine daju komletnu sliku ovog oruţja.
126
Na ovoj masonskoj kecelji upotrijebljen je simbol polovine vajre za znak Jahina, jednog od stupova Solomonovog hrama (Boaz, drugi stup, obilježen je slovom B). Ova dva simbola skupa čine vajru.
Simbol vajre u Miroslavljevom jevanĊelju (dva zajedno ĉine vajru).
Simbol vajre na prstenu naĊenom u grobu pod stećkom kod Trebinja. Desno su dvije stilizovane perunike koje ĉine vajru (motiv na stećku). ……………………………………. …………………………………….. ………………………………….. …………………………………… ………………………………….. …………................................... 127
BOG JE JEDAN I NEPROMJENLJIV
Bog sa ĉetiri strane svijeta, ĉetiri godišnja doba, ĉetiri elementa ovog svijeta i i ĉetiri kosmiĉke sile koje odrţavaju kosmos (vinĉanska kultura).
Antropomorfni prikaz tame i svjetla, mraka i vatre, noći i dana, minusa i plusa, hladnog i toplog, zla i dobra... (vinĉanska figurina i petroglif ameriĉkih Indijanaca).
128
Molitveno uvijek okrenuti istoku ka izlasku Sunca lijeva strana tijela simboliĉno pripada sjeveru, a kad sunce izlazi i kreće se sjeverno od nebeskog ekvatora, tad je doba proljeća i ljeta, doba raĊanja, hrane, rasta i ţivotai zato je dijete prikazano kako sisa lijevu sisu (Vinĉa i Egipat).
Nekad smo je zvali Danica i Vida, danas kaţemo "Venera", a kako su je Vinĉanci zvali, to ne znamo (lijevo). Da je ĉesto volila pozirati u istoj pozi svjedoĉi Ištar sa desne strane (1000 god. st. ere, Sirija).
129
Solarni simboli na vinĉanskoj figurini, petroglifi ameriĉkih Indijanaca i motivina stećku.
130
Ljetni solsticij na oltarima proljeća i ljeta (Tripoljska kultura, lijevo i prekolumbovski indijanski petroglif u Venecueli).
SRETENJE
Sretenje je dan simbol susreta zime i proljeća. Srbsko narodno vjerovanje je da se na SRETENJE (BOGOSRETENIJE) susreću zima i proljeće i ako tog dana bude padanja kaţu da će zima biti duga, a ako bude sunĉano onda će biti rano proljeće. Praznik SRETENJE u hrišćanskoj crkvi slavi se 2. februara julijanskog kalendara, 40. dan od Boţića. Hrišćanska crkva govori da je SRETENJE uspomena na 40. dan od Hristovog roĊenja kad je, kaţu, po Mojsijevom judejskom zakonu Bogorodica morala odnijeti Isusa u hram, posvetiti ga Bogu i radi svog oĉišćenja dati sveštenicima jagnje, golupĉe ili grlicu da prinesu krvnu ţrtvu na oltar.
131
Boţić je 25. decembra julijanskog kalendara. Tog 25. decembra poĉetkom hrišćanske ere bio je zimski solsticij i prvi dan zime. Tada su prehrišćanski Srbi slavili rodjenje Malog Boga Boţića Svaroţića, a hrišćanska crkva u taj dan postavila je roĊenje Isusa Hrista. E sad pogledajmo ovo: pošto se kroz julijanski kalendar svakih 128 godina Sunce pomijera za jedan dan unaprijed (na niţi datum) danas zimski solsticij i prvi dan zime pada na 9. decembar julijanskog ili na 22. decembar gregorijanskog kalendara. Crkva je SRETENJE kao svoj praznik ozvaniĉila sredinom 6. vijeka u vrijeme rimskog cara Justinijana, kad se zimski solsticij sa 25. decembra već bio pomjerio na na peti dan ispred tog dana, sto znaĉi da je sredinom 6. vijeka zimski solsticij i prvi dan zime bio 20. decembara julijanskog kalendara. Od dana tog zimskog solsticija 20. decembra do Sretenja 2. februara je 45 dana i u to vrijeme bila je to sredina zime, jer je tada od SRETENIJA do kraja zime preostajalo jos 45 dana (u naše vrijeme 45. dan od pocetka zime je 4. februar greg. ili 22. januar julij. kalendara). I kao dan sredine zime, vidimo da je i SRETENJE bio vremenski praznik srbskog prehrišćanskog kalendara. Pa se pitam: da li bi hrišćanstvo uopšte postalo da nije bilo srbske prehrišćanske vjere iz koje je hrišćanstvo kopirano? Ako uzmemo stari srbski prehrišćanski kalendar sa 4. februarom kao danom SRETENJA, pogledajmo kako danas stoje nebeske kalendarske prilike:
Današnji prirodni srbski kalendar: u sredini jeseni je MITROVDAN (ţuta boja), u sredini zime je SRETENJE, u sredini proljeća je JURJEVDAN (zelena boja), u sredini ljeta je MIROROSNA MARIJA (crena boja). Treba napomenuti da se sa praznikom MIRONOSNA MARIJA završava ciklus VREMENSKIH SVETACA. Iduće 2016. godine je Osmi vaseljenski sabor i prelazak ortodoksnih crkava na gregorijanski kalendar i sve ovo biće poništeno. Prirodna zbivanja srbskog narodnog kalendara opominju Srbe da ne odbacuju julijanski kalendar, jer im je BOŢJI ZNAK VREMENA. …………………………………….. …………………………………….. …………………………………….……………… 132
……………………………………………. ……………………………………………………………….
STEĆCI KOD GRUŢE U selu Zabojnica kod Gruţe nalazi se staro groblje sa stećcima stubovima, oblikom sliĉnim stećcima u Rajaĉkim Pivnicama kod Negotina. Po svemu sudeći i ovi stećci su iz 19. vijeka.
Nebesko drvo ţivota sa godišnjim dobima.
Solarni ravnokraki krst u dnu sa nebeskim drvetom ţivota u vrhu stećka. Pozadi se vidi stećak na kojem su simboli obojen crvenom bojom. Crvena je boja Srba jos od vincanske kulture, jer su neki simboli na glinenim figurinama ove kulture takoĊe bojene crvenim. 133
Stilizovano Sunĉevo nebesko drvo ţivota stoji na duplom stepenastom simbolu Prazemlje sa dva svijeta (dvije stepenaste piramide). Ovaj simdol poznat je još od drevnog Egipta, a koristili su ga i prekolumbovski Indijanci Juţne i Sjeverne Amerike. U centru krsta je romboidni simbol neba, nebeski hram Boţjeg znanja, mudrosti i kreativnosti. Sa svake strane iz centra krsta izbijaju po tri svjetlosne zrake kao simboli tri mjeseca svakog godišnjeg doba. Plavi kvadrati sa dijagonalom simboli su dva godišnja doba sa jedne i dva sa druge strane krsta. U dnu krsta su simboli Sunca kakve ĉesto srećemo na srednjevijekovnim stećcima. Do sad smo vidjeli mnoštvo dokaza da su Srbi skoro do 20. vijeka ĉuvali dvovjernu krestjansku pravoslavnu vjeru, ĉuvali znanje i simbole svojih predaka od vremena praroditelja Noja, Jafeta, Gomera, Torgame i Taura skoro sve do dana. Preţivješe preci naši prehrišćani milenijume trpeći plemenske ratove, najezde hordi i svakakvih carskih i krstaških vojski, preţivješe dvovjerni Srbi krestjani progone Nemanjića i Turaka i grĉkih vladika u vrijeme Turaka, preţivješe i strašne vatikanske genocide, a eto danas ih nestaje u bezboţnom i svakom zlu predanom nemanjićkom svetosavsko-grĉkom papoekumenistiĉkom svetosavlju. Biće svašta što još bilo nije! ……………………………….. ………………………………… ……………………………... ………………………………… ………………………………… ………………………………… 134
………………………………….
SOLARNI SIMBOLI TRIPOLJSKE KULTURE
Zona tripoljske (kukuteni) kulture (kaţu da je to oko 4000 -3000 god. stare ere, mada njihovo datranje ne treba uzimati kao taĉno, jer sve datiraju u skladu sa teorijom evolucije).
Simboli Sunca, godišnjih doba i godine (tripoljska kermika).
135
Antropomorfni prikaz godine sa godišnjim dobima: jesen (ţuta boja) sa zimom (bijela boja). Mjesto gdje se sastaju jesen i zima je zimski solsticij i prvi dan zime. Zeleni kruţić na liniji E-W (nebeski ekvator) je proljetni ekvinocij i prvi dan proljeća, a ţuti kruţić na lijevoj strani je jesenji ekvinocij i prvi dan jeseni. Glavu ĉini ljetni solsticij i prvi dan ljeta kad proljeće prelazi u ljeto (crvena boja).
Ţivotvorni Sunĉev krst (ank) sa godišnjim dobima. U dnu je zimski, a u vrhu (glava) je ljetni solsticij. Od zimskog do ljetnjeg solsticija su podioci vremena (Sunĉeve ljestve).
136
Sunĉani krst godine i godišnja doba sa zimskim i ljetnim solsticijem.
Prozor kuće Sunca godine sa godišnjim dobima. Nula stepeni je nebeski ekvator. Ispod nebeskog ekvatora je Sunce jeseni i zime sa po 9 podioka raĉunajući podioke od ekvatora. Znaĉi da su raĉunali vrijeme po 10 dana, te im je jedno godišnje doba trajalo 90 dana, dva godišnja doba 180 dana, a cijela godina 360 dana. Da li su i kako dodavali jos onih 5 dana za cijelu godinu od 356 dana, iz ovog ovdje ne moţemo znati.
137
Šarena jaja tripoljske kulture bila su simbol vaskrsenja prirode u proljeće. Ništa novo pod Suncem!
SIMBOLI NA NIŠANIMA I PORIJEKLO BOŠNJAKA
Svetovidova podignuta desna ruka blagoslova (motiv na stećku).
138
Koplje pokazuje podizanje Sunca ka Vidovdanu i Svetovidova ruka blagoslova (motiv na stećku nišanu). Majstor klesar se dosjetio kako prikazati element preislamske vjere pokojnika te je umjesto dlana samo stavio rozetu kao simbol Sunca). Po simbolima na srednjevijekovnim stećcima nišanima jasno je da su prvi muslimani u Bosni prethodno bili dvovjerni krestjani Srbi. …………………………………………. …………………………………………. 139
SRBI – ĈUVARI DREVNOG KALENDARSKOG ZNANJA
Praistorijska figurina iz okoline Kladova: bijela boja oznaĉava zimu, zelena proljeće, crvena ljeto i ţuta jesen. Kod slova S (jug) je zimski solsticij kad prestaje jesen i poĉinje zima, a ispod slova N (sjever) je ljetni solsticij kad prestaje proljeće i nastaje ljeto. Slovo E oznaĉava istok, a 0 stepeni je nebeski ekvator. Dva oka su proljetni (desno) i zimski ekvinocij (lijevo). Crtice okolo su simboli dana, a unutra su Sunĉeve ljestve od poĉetka zime do kraja proljeća sa jedne i od poĉetka ljeta do kraja jeseni sa druge strane.
140
Na slici iznad je nebeska soha: crvenom strelicom u vrhu je obiljeţen Sunĉev nebeski presto o ljetnom solsticiju (prvom danu ljeta), kojeg zbog izgleda mnogi pogrešno tumaĉe kao polumjesec. Od tog prestola vodi vertikalna linija nebeskog pravca ka raĉvastom znaku zimskog solsticija i prvom danu zime. (u dnu). Trostruki znak obiljeţen zelenom strelicom je objašnjenje da se u raĉvastom dijelu zimskog solsticija susreću dva godišnja doba (dva kraka) i momenat od kojeg Sunce poĉinje da se penje i to je treći krak okrenut naviše. U desnoj ruci boţanstva sa desne strane je ţezlo na kojem su u dnu Sunĉeve nebeske ljestve, zatim znak oblika slova E, sto je linija nebeskog ekvatora u pravcu istok-zapad. Tu se zbivaju proljetni i jesenji ekvinociji. Na vrhu je krst prvog dana ljeta kad je Sunce na najvišoj taĉki neba, tj. na nebeskom prestolu o ljetnom solsticiju (hetitski peĉat, 2000 -1500 godina stare ere).
Ovo su rašak i preslice (rašak je jasno oznaĉen). Zove se "rašak" po racvastom dijelu na jednom kraju ("Ra" je najstarije ime Sunca), ali i po Sunĉevoj simbolici: plavom strelicom obiljeţen je zimski solsticij i prvi dan zime kad se susreću jesen i zima, a na suprotnom kraju je ljetni solsticij i prvi dan ljeta kad se susreću proljeće i ljeto.
141
Motiv na stećku sa istim znaĉenjem koje smo prethodno objasnili.
Motiv na stećku: donja crvena strelica je zimski, gornja je ljetni solsticij. Zelenim strelicama oznaĉena su ĉetiri godišnja doba: zima i proljeće na desnoj i ljeto i jesen na lijevoj strani.
Motivi na stećcima sa simbolima zimskih (u dnu) i ljetnih solsticija (u vrhu).
142
Nebeska soha kao motiv na stećku nišanu: u dnu je Sunce na nebeskom prestolu juzne taĉke neba na dan zimskog solsticija, a u vrhu na prestolu najvise taĉke ljetnog solsticija.
Nebeska soha na keltskom Gundestrup kotlu (Gundestrup cauldron): u vrhu je kolovrt Sunĉevog ljetnog solsticija (crvena strelica), vertikalna linija je Sunĉev put ka jugu (plava strelica) i Suĉevom nebeskom prestolu o zimskom solsticiju na prvi dan zime (bijela strelica). TakoĊe ne zaboravimo da su Kelti bili Srbi i da je ovaj kotao pravljen na Balkanu. …………………………………… …………………………………… …………………………… 143
KRSTOVDAN I BOGOJAVLJENJE PRIJE HRIŠĆANSTVA Znajući da je hrišćanska crkva sve svoje paznike podesila prema srbskom prehrišćanskom kalendaru i na mjesto prehrišćanskih praznika ubacila svoje praznike, lako je rekonstruisati prehrišćanske praznike i njihovo znaĉenje u srbskoj prehrišćanskoj vjeri. Prehrišćanski Srbi bili su poklonici Sunca i Boga Sunca. Krst im je bio sveti Boţji znak posvećen Suncu i Bogu Sunca i kao takav znak krst je imao svoj prazniĉni dan u prehrišćanskom kalendaru pod imeno Krstovdan. Primanjem hrišćanstva i nestankom sveštenstva srbske prehrišćanske vjere, narod je prestao pratiti mnoga vremenska zbivanja u prirodi vezana za prehrišćanski kalendar. Tako su i kalendarski praznici uglavnom ostali u hrišćanskim kalendarima "zaledjeni" na datumima gdje su bili poĉetkom hrišćanske ere. Tako je bilo i sa Krstovdanom i Bogojavljenjem koji su ostali na datumima 5. i 6. januara julijanskog kalendara. Treba napomenuti i to da je primanjem hrišćanstva u krestjanskom srbskom dvovjernom hrišćanstvu Krstovdan posvećen krštenju Isusa Hrista, a Bogojavljenje je posvećeno poĉetku Hristovo trogodišnjeg propovijedanja jevandjelja. Zvaniĉna SPC, kao svetosavska grkoortodoksna crkva, ne priznaje ovaj srbski Krstovdan za dan Hristovog krštenja, niti ga liturgijski obiljeţava, već za taj dan priznaju dan Bogojavljenja (grciziranje Srba ne prestaje od Nemanje i Svetog Save). Po astronomskom zbivanju sideralnog julijanskog kalendara znamo da je poĉetkom hrišćanske ere zimski solsticij i prvi dan zime padao na 25. decembar. To je kod prehrišćanskih Srba bio dan posvećen rodjenju Malog Boga Boţića Svaroţića, a hrišćanstvom je taj dan odredjen kao dan rodjenja Isusa Hrista. I sad gledajmo: od zimskog solsticija tog 25. decembrado Krstovdana na 5. januar je 12 danarazmaka, a Bogojavljenje pada na 13. dan od 25. decembra. Da vidimo sta nam današnje astronomske prilike pokazuju mjereći dane od datuma današnjeg zimskog solsticija i prvog dana zime? U naše vrijeme zimski solsticij i prvi dan zime pada na 22. decembar gregorijanskog kalendara. Kad od tog dana odbrojimo 12 dana, dodjemo do 3. januara gregorijanskog kalendara, a 13. dan od tog 22. decembra je 4. januar. Da li ovi datumi imaju ikakve veze sa nekim astronomskim zbivanjem vezanim za Sunce i Zemlju? Da, ima i evo sta: na dane 3-4 januara Sunce je udaljeno od Zemlje oko 147 000 000 km i to su dani kad je Sunce u toku cijele godine najbliţe Zemlji (astronomi to nazivaju "perihelion"). Da smo ostali u svojoj prehrišćanskoj vjeri ili da hrišćanskom vjerom pratimo nebeska zbivanja po godišnjim dobima, Boţić bi nam bio na zimski solsticij 22. decembra, Krstovdan 3. januara, a Bogojavljenje 4. januara gregorijanskog, odnosno 9, 21. i 22. decembra julijanskog kalendara i to bi bio pravi sklad vjere i Boţijih zakona u vremenu godine.
KRSTOVDAN I KALENDAR CRKVE Nakon boţićnjeg pozdrava "Mir Boţji, Hristos se rodi" i otpozdrava "Vaistinu se rodi", na dan Krstovdana srbski narod se pozdravlja sa "Hristos se krsti", a otpozdrav je "Vaistinu se krsti". Taj dan u srbskom krestjanskom narodu je uspomena na dan kad je sv. Jovan Krstitelj kristio Hrista u rijeci Jordanu. Sutradan na dan Bogojavljenja pozdrav je "Hristos se javi", a otpozdrav "Vaistinu se javi" i tako se pozdravljaju i tako ĉaše nazdravljaju sve dok ne proĊe praznik "Sv. Jovana Krstitelja". Sudeći po najstarijim postojećim crkvenim kalendarima na dan 5. januara julijanskog kalendara progrĉka svetosavska SPC nije obiljeţavala praznik KRSTOVDAN sve do poĉetka druge polovine 19. vijeka (ili moţda prve polovine 20. vijeka), a i danas nije crveno slovo i na ovaj dan nema Liturgije. Srbska grkoortodoksna svetosavska crkva uopšte ne slavi ovaj Krstovdan kao dan Hristovog krštenja 144
u Jordanu, nego to obiljeţava na Bogojavljenje, dan nakon Krstovdana. U današnje crkvene kalendare unijeli su Krstovdan samo radi naroda, jer vecina naroda tog dana posti. Ovo je još jedan dokaz da svetosavska SPC nije iste vjere kao narodna vjera srbskog dvovjernog krestjanstva.
Crkveni kalendar za 1783. godinu: tu nema Krstovdana (Z. Orfelin, Veĉni kalendar, Beĉ, 1783, str. 17.) 145
Crkveni kalendar za 1826. godinu: nema Krstovdana, a upisani su Sveti Teopempt i Teona (Vuk. S. Karadţic, Zabavnik Danica za 1826. godinu).
146
Crkveni kalendar za 1828. godinu: nema Krstovdana, a oznaĉeni su Sveti Teopempt i Teona (Vuk. S. Karadţić, Zabavnik Danica za 1828. godinu).
147
Crkveni kalendar za 1829. godinu: nema Krstovdana, a oznaĉeni su Sveti Teopempt i Teona (Vuk. S. Karadţić, Zabavnik Danica za 1829. godinu).
148
Crkveni kalendar za 1834. godinu: nema Krstovdana, a oznaĉeni su Sveti Teopempt i Teona (Vuk. S. Karadţić, Zabavnik Danica za 1834. godinu). ……………………………………….. ……………………………………….. ……………………………………….. 149
RIJEĈ-DVIJE O SIMBOLICI HRAMA NA VRAĈARU Neki dan ĉitam o novom hramu na Vraĉaru. Obratio sam paţnju na detaljni opis glavnih ulaznih vrata: širina 3,9 i visina 6,1 metara. Dvije strane po 3,9 i dvije po 6,1 m daju 20 m ili 2000 cm = 31,49606299 svetih lakata i to je obim vrata (broj Pi = 3,14...) Jedan biblijski sveti lakat (amah) ima duţinu 63,5 cm. Ova mjera je šifra (kod) za izraĉunavanje mjera prostora i vremena po Velikoj piramidi i nekim graĊevinama koja su gradili ili grade pripadnici tajnih mistiĉno-ezoterijskih društava. Kako se izraĉunavaju mjere vremena pomoću kodiranih duţina nekog objekta: sveti lakat izraţen u centimetrima mnoţi se sa 40.000 - tim dijelom Zemljinog preĉnika sjever - jug, tj. mnoţi se sa brojem 31.798,06102 cm. Po gore navedenom kljuĉu Piramide 31,49606299 svetih lakata je 635,9612204 godina ili 635,9612204 km na tlu zemlje. "Pirmet" (koptska rijeĉ za piramidu) znaĉi "deseti dio": 635,9612204 x 10 = 6359,612204 km i to je polupreĉnik Zemlje u pravcu sjever - jug, taĉno koliko i Piramida tvrdi! Veliki majstori arhitekture poznaju Piramidin kod, te gradnjom svojih sakralno-memorijalnih objekata kopiraju arhitektu Velike piramide. Još malo o mjerama Hrama Svetoga Save na Vraĉaru: površina poda na nivou naosa 3560 m2 (godina ima 356 dana, znaĉi da je podnih 10 m2 simbolika jednog dana godine). Centralna kupola leţi na koti +43,2 m ili 4320 centimetara visine od tla. Visina pozlaćenog krsta na hramu je 12 metara ili 1200 cm. Na hramu je ukupno 18 pozlaćnih krstova (manji su od 12 metara, ali je vaţna simbolika broja 18): 12 x 18 = 216 216 x 2 = 432 = 10-ti dio od broja 4320 Broj 4320 je jedan on najvaţnijih brojeva ezoterije. Pogledajmo na primjeru Velike piramide koja je visoka 14.765,05019 cm: 4320 x 14.765,05019 = 63,785.016,82 cm = 637.850,1682 m = 637,8501682 km što je 10-ti dio Zemljinog ekvatorskog polupreĉnika. U zapadnim zvonicima ima 4 klateća zvona: za svako godišnje doba jedno zvono. Tu se nalaze i 45 "svirajućih" zvona: pola godišnjeg doba je 45 dana. Google-Earth pokazuje da je nadmorska visina platoa Hrama Svetog Save na sjevernoj strani 140 m i na juţnoj 144 metra. Ako se na to doda visina od zemlje do oltarskog dijela to je 147,65 m nadmorske visine i to je originalna visinaVelike piramide. Dakle je sva simbolika mjera ovog hrama ista kao i kod sakralnih objekata drevnih nehrišćana. ……………………………………………….. ……………………………………………….. ……………………………………………….. ……………………………………………….. ……………………………………………….. 150
VRT
Vrt Danas samo u srbskom i slovenaĉkom jeziku postoji rijeĉ vrt, a u narodnom govoru kaţe se i vrto (za one koji ne znaju šta je vrt ili vrto, sinonim ove rijeĉi je rijeĉ bašta): ―vrt m (1451, Baška, Vuk, zapadni krajevi, slov. vrt, gen. vŕta} ‗1° gradina, bašta, basca, perivoj, bostan, ćipur, dţardin, trap, 2° toponim Vrt(Skaljari),Markov,Druţin vrt (Stoliv)’. Nalazi se još u stcslav. гЫъ. Izvedenica na -ište vftište Ά (Bělic, upor. slov. vrtišĉe) ‗kupusište‘ i bug. vrăt, pl. vrtove i vort ‗gradina‘ dokazuje da je vrt bio nekada raširen na ĉitavom slavenskom Balkanu i da je u toku vremena rijeĉ bila na istoku istisnuta gotovo posvema od augmentativne izvedenice gradina (v.) i od brojnih posuĊenica. Leksikologijska je porodica brojna. Od priloške sintagme po vrtu kol. na –je povrće n (Vuk) = slov. povr'tje ‗zelen f, zerzevat‘ i vrtjè ‗Gartenwirtschaft‘, povŕtaj m (Bella, Voltidi) ‗isto‘. Pridjev na -ьп>-an povrtan (Belostenec, Stulić, slov.) ‗onaj koji se nalazi po vrtu‘, slov. vrtěn, poimeniĉen na -iça pòvrtnica f (Belostenec, Jambrešić, VoltiĊi, Lika, ŢK, slov.) ‗rotkva‘, pridjev povrtvřtniĉan, na -jak povrtnjak (Šulek)…‖ (P. Skok, Etimologijski rjeĉnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971) U vrtu raste povrtalje ili povrće, koje još zovemo zelen, jer je zeleno. Pogledajmo kako se zelen kaţe na nekim evropskim jezicima: katalonski: verd, francuski: vert, galicijski: verte, talijanski: verde, portugalski: verde, rumunski: verde, španski: verde
151
Sve ove rijeĉi nastale su od srbske rijeĉi vrt, jer su i svi ovi narodi nekad bili plemena Srba. Šta je osnovno znaĉenje ovo rijeĉi? Vrt je vrtlog, vrtenje, okretanje: kolovrt! Da je to taĉno svjedoĉi nam i engleskoconvert što u osnovnom znaĉenju znaĉi obrnuti, a nastalo je od starofrancuskog convertir. Etimolozi pretpostavljaju da je ovo starofrancusko convertir nastalo od iskvarenog latinskog convertire koje je, govore pretpostavljajući, dalo latinsku rijeĉ convertere sa znaĉenjem okrenuti se okolo, preokrenuti se , pa vele da je convertir sastavljeno od dvije rijeĉi: com- sto znaĉi zajedno i rijeĉi vertere sa znaĉenjem okrenuti, obrnuti. Ali, nije to tako: starofrancusko convertir sadrzi u sebi dvije rijeĉi srbskog jezika: kon-vrt. Pogledajmo: ―konđa f (Vuk, Šumadija) ‗ubradaĉ, povezaĉa udate ţene‘ — (sa disimilacijom nd > ng) konjga (Srbija, Valjevo, Maĉva, Šumadija) = (sa nejasnim t < k) tünjga (Vuk, Baranja) ‗ţenski potkapak od krpe oko kojeg se veţe ubradaĉ‘; …‖ (P. Skok, ibid) Sta je konĊa? To je povezaĉa, dakle ona povezuje. U rijeĉi konĊa korijen je kon-. Taj isti korijen nalazimo u srbskoj rijeĉi konac i konaĉano. Konac sluţi s spajanje, a konaĉno znaĉi završeno, potpuno. Tako starofrancusko convertire oznaĉava potpuni obrt, potpuni vrt: kon-vert-ire gdje je consrbski korijen kon-, a –vert- je od srbskog vrt, tj. obrt (-ire je samo sufiks).Svemu ovome nalazimo potvrdu u sanskritu: sanskritsko kunayati (skraćeno kun) znaĉi zatvoriti, a to isto znaĉi i sanskritsko kunita. Srbski korijen kon- u rijeĉi konaĉno istog je znaĉenja kao i sanskritski korijen kun- u rijeĉima kunayati (kun) i kunita, jerkad je nešto konaĉno, onda je krug (ciklus) zatvoren. Tako je vrtaĉa zatvorena sa svih strana, a drugaĉije se zove dol,dola, a sanskritsko dola znaĉi poseban poloţaj zatvorenih ruku, a takoĊe znaĉi zavrtjeti.
Francuski "thé vert" je "zeleni ĉaj". I tako je vrt mjesto gdje se sadi zelen, a zeleni ĉaj na francuskom je thé vert, gdje vert znaĉi zelen. Vrt je uvijek ograĊen i zaštićen i u vrtu sve se vrti od sjemenke preko klice i stabljike do cvijeta i ploda i tako se u vrtu kolo vrti iz sezone u sezonu, iz godine u godinu. Grci vrt zovu hortos (τόρηος) (kazu da je odatle izvedeno latinsko horti), a samo grĉko τόρ je zelen, zelje (зеље).Hora(ora) je vrijeme (oro je kolo (τορός, gr.), a Hors je bio slovenski bog vremena). I gle: vrt je vrtnja, okretanje, obrtanje, dakle ciklusi, vrijeme, odnosno Hor. Sve je nekako povezano i sve liĉi na to da je i grĉko hortos (τόρηος ) i latinsko horti izvedeno od imena Hors, imena nekadašnjeg srbskog boga vremena. ………………………….. ………………………….. ………………………….. ………………………….. 152
KRST NA NOVOM BRDU NA KOSOVU
Krst u kuli tvrĊave Novo Brdo na Kosovu. Po izgledu krsta u kuli tvrĊave Novo Brdo jasno je da je krst iz prednemanjićkog perioda, odnosno iz perioda srbskog dvovjernog krestjanstva, pogrešno nazvanog bogumilstvom. To je solarni krst vremena godine i godišnjih doba. Baza krsta je u obliku obrnutog slova T koje u tom poloţaju oznaĉava jug i juţno nebo. To je krajnja taĉka juţnog neba koju Sunce dostigne na zimski solsticij i prvi dan zime. Dakle taj dio krsta predstavlja kraj jeseni i poĉetak zime... na zimski solsticij. Dva kamena sa strana oslonjeni su na vertukalu krsta i simboli su jeseni sa jedne i zime sa druge strane (jesen je markirana ţutim, a zima plavim), a izmeĊu njih je, kao što rekosmo, zimski solsticij. Istoĉni dio neba predstavljen je desnim, a zapad lijevim krakom popreĉnog dijela krsta. To je linija nebeskog ekvatora u pravcu istok-zapad. Vertikala krsta je pravac sjever-jug, jer od zimskog solsticija Sunce sa juga poĉinje da se penje ka svojoj maksimalnoj tĉaki u zenitu na sjevernom dijelu neba i tu najvišu taĉku dosegne na dan ljetnog solsticija i prvi dan ljeta. Taj dan obiljeţen je na krstu onim kamenim iznad horizontalnog popreĉnog dijela krsta. To je glava godine. Uz popreĉnu liniju postavljena su ĉetiri oblikom i bojom markirana kamena: pored preĉke na desnoj strani je okrugli kamen kao znak proljeća, a na lijevoj strani je okrugli kamen kao znak ljeta, a ispod su dva kafena kamena kao znakovi zime i jeseni. Pogledamo li paţljivije, odmah izpod preĉke sa obje strane vertikalnog dijela krsta nalaze se po tri veća svijetla kamena. To su simboli tri mjeseca trajanja jeseni i tri mjeseca zime. Uz gornji dio vertikalnog dijela, nalaze se malim latiniĉnim slovima titlama oznaĉene i skraćeno napisane dvije rijeĉi: ih nk sto znaĉi Isus Hrist Nika, tj. Isus Hrist Pobjeda. ……………………………….. ……………………………….. ……………………………….. ……………………………….. 153
STEĆAK ŢRTVENIK
Stećak ţrtvenik sa kolovratima (sa prehrišćanskog svetilišta na obliţnjem brdu premješten je u portu Manastira Dobrun kod Višegrada). Strelicama su oznaĉeni kanali za oticanje krvi. "Ĉudno klesani kamen u Dobrunu kod Višegrada, poznat kao 'šareni kamen' (Pl. CXV 8) izgleda da je bio nešto drugo, a ne nadgrobni spomenik. To je mogao biti ţrtveni kamen, jer je gornja površina izbrazdana radi oticanja neke teĉnosti." (Marian Wenzel, "Ukrasni motivi na stećcima", Sarajevo, 1965, str.426) ………………………………….. ………………………………….. ………………………………….. ………………………………….. ………………………………….. ………………………………….. ………………………………….. ………………………………… …………………………………… …………………………………… …………………………………… …………………………………… …………………………………… …………………………………… …………………………………… ……………………………………. …………………………………… …………………………………… ……………………………………. 154
NEPOZNATI NOVĈIĆ, ZODIJAK I SLOVO K
Krug zodijaka
Dvanaest znakova zodijaka na bronzanom novcu naĊenom u iskopavanju 1931. godine u mjestu Rapalo u Italiji (Liguria, Rapallo, Italy). Rapalo je grad na obali mora u zapadnom dijelu sjeverne Italije.
155
Krug zodijaka na novcu iz Rapala. NaĊeni novĉić sa zodijakom nema opisa o porijeklu i vremenu. Prava linija je pravac nebeskog ekvatora istok-zapad, a crvena linija je pravac sjever-jug: sjeverno je ljetni solsticij u sazvijeţĊu Blizanci, a zimski solsticij je u sazvijeţĊu Strijelca. IzmeĊu pravaca ovih linija su godišnja doba sa po tri mjeseca duţine. Proljetni ekvinocij i prvi dan proljeća je u današnjem znaku Ribe (pravac plave linije istoĉno), te iz tog znaka izlazi Sunĉeva spirala ka centru novĉića (po tome se vidi da je velika vaţnost pridavana proljeću). Jesen je nastajala na zapadnom dijelu pravca plave linije i to je danas znak Djevice (jesenji ekvinocij obiljeţen je horizontalnim krstom. Po mjestu nastanka proljeća i jeseni znamo da je novĉić iz vremena pred kraj stare i poĉetka nove ere, jer je od sredine drugog vijeka stare ere proljeće poĉelo nastajati u znaku Ribe. Oĉito je da su nazivi ovih zodijaĉkih znakova kod naroda i vlasnika novca drugaĉji nego li danas, jer su i njihovi simboli drugaĉiji od današnjih, te znak Ribe uopšte ne liĉi na ribu (današnjim simbolima jedino su sliĉni znakovi Vodolije, Bika i Škorpiona). Znak Bika prikazan je skoro isto kao što se prikazuje i danas. Iznad znaka Ribe je znak Ovna obiljeţen krugom O i znakom B. Ono što je ovdje vrlo zanimljivo jeste znak sazvijeţĊa Strijelca: horizontalno slovo K sa krstom u sredini i kao što rekosmo to je zimski solsticij sa prvim danom zime. Skoro isti takav znak imamo na jednom stećku, ali na stećku ovaj znak predstavlja vrijeme ljeta i boga Kupala, jer je u vrhu "krova" stećka i tako oznaĉava vrh Sunĉevog zenita na ljetni solsticij i prvi dan ljeta (slika ispod). Šta dakle predstavlja slovo K sa krstom kao znak Strijelca na ovom novĉiću sa krugom zodijaka? Predstavlja boga Koleda, srbskog prehrišćanskog boga kraja stare i poĉetkom nove kalendarske godine: stari Koledo umire završetkom stare, a mladi Koledo (Svaroţić) raĊa se poĉetkom nove kalendarske godine i mladog Koleda Svaroţića predstavlja onaj krst u slovu K. To je Svaroţićev krst, koji postoji na mnogim stećcima. Svaroţić je zimsko Sunce nakon zimskog solsticija i prvog dana zime i ono raste jaĉajući ka proljetnom Jarilu (Jurju) i ljetnom Kupalu (Svetovidu).
156
Znak slova K sa krstom nalazimo i na stećcima kao motiv u korijenu rodne loze Sunĉevog drveta ţivota.
Još jedan drevni horoskop sa znakom K (porijeklo, mjesto i vrijeme nastanka autoru ovih redova je nepoznato).
157
Otkud ovaj novĉić na zapadnom dijelu sjeverne Italije? Moţe biti dio ratnog plijena sa keltskog (srbskog) Balkana ili Panonije, ili ga je tu sa sobom donio neki rimski legionaporijeklom sa navedenog podruĉja. Ko će to znati, ali je prava šteta što se ne zna šta je prikazano na drugoj strani novĉića, jer bi time sve bilo jasno.
STEFAN NEMANJA I KUMIRI SRBA DVOVJERACA
Odlomak iz knjige "Ţitije Stefana Nemanje" Stefana Prvovenĉanog (Glava VI): tu se spominju kumiri jeretika. Pošto imaju kumire (idole), a Nemanja ih smatra jereticima, jasno je da su se radi o krštenim ljudima sa kumirima svoje prehrišćanske vjere. Neki u svojoj laţi tvrde da su to bili rimokatolici, ali ih u laţi hvata Domentijan u svom "Ţitiju Svetog Simeona", jer kaţe da je Nemanja tada porušio jeretiĉka kapišća, a rimokatolici nisu gradili kapišća, već crkve, dok su kapišća srbska prehrišćanska i dvovjeraĉka svetilišta.
158
Starigrad u bivšoj srbskoj Pomeraniji (danas grad Oldenburg u Njemaĉkoj).
Korice (kanija) noţa (artefakt iz Starigrada) Na koricam noţa iz Starigrada(Oldenburg, Germany) u dnu je kumir Svaroţića:rupica na grudima je taĉka zimskog solsticija kad se raĊa Mali Boţić Svaroţić. Na sredini su dva kumira u horizontalnom poloţaju, jer tako pokazuju liniju nebeskog ekvatora u pravcu istok-zapad. Jedan od njih je simbol proljetnog, a drugi jesenjeg ekvinocija (rupica izmeĊu njih predstavlja oba ekvinocija). U vrhu je glava Svetovida, a dvije konjske glave sa strana su u znaku Boţijeg ţezla (to je vrh 159
Sunĉevog drveta ţivota proljeća i ljeta). Rupica ispod brade je taĉka ljetnog solsticija i prvog dana ljeta (Vidovdan). Ĉetiri konja (jedan je odlomljen i nedostaje, ali se jasno vidi da je tu bio) simboli su ĉetiri godišnja doba: dva ispod i dva iznad nebeskog ekvatora.
Kumiri na kaniji iz Starigrada.
Kumiri iz Starigrada i likovi kumira na stećcima. Dokazi jasno govore o dvovjerju Srba prednemanjićkog, nemanjićkog i savremenog doba i svaki pokušaj prekrštavanja srbskog dvovjerja u tkz. svetosavlje postaje sve oĉiglednija laţ. …………………………………. …………………………………. …………………………………. …………………………………. 160
ANTROPOMORFNI PRIKAZ GODINE
Keramiĉka figura (Haiti, Taino, Taino Museum) Sve je jasno: nebeski ekvator (plava), zima, proljeće, ljeto, jesen! Dva oka su Sunce na nebeskom ekvatoru u proljetni (istok) i jesenji ekvinocij (zapad). Svi ljudi na Zemlji nekad su oboţavali i slavili Sunce i Boga vidjeli u Suncu, jer "Bog je vidjelo, i tame u njemu nema nikakve." (1.Jovan.1,1,5) …………………………………. ………………………………… ………………………………… ………………………………… …………………………………. ………………………………… 161
SUNĈANI ORAO SA ĈETIRI C (S)
Antropomorfni prikazi ratnika Sunca sa štitovima. Ptica sa Suncem glavom i ĉetiri krila su ĉetiri godišnja doba. Oko ptice su ĉetiri simbola C (S) što još jednom potvĊuje da ĉetiri C na srbskom grbu nisu polumjeseci. Glava Sunca iznad štita su proljeće i ljeto: dva roga su sa po tri mjeseca njihovog trajanja. Noge su jesen i zima. (Petroglyphs, Writing-On-Stone in southern Alberta, Canada). ………………………………….. …………………………………. 162
Y = RA
Srebrni novac sa natpisom X(O)RA (Salamis, Cyprus, c. 445-411 BC)
Simbol RA na petroglifima sjevernoameriĉkih Indijanaca,
Motiv na stećku: S(O)RA ………………………….. ………………………………. …………………………………… 163
PETROGLIF IZ NEOLITA (?)
Petroglif na kamenu otkopanom tsredinom oktobra 2014. godine u temeljima crkve uspenja Presvete Bogorodice u Kliĉevu kod Nikšića (fotografija preuzete sa sajta Eparhije budimljansko-nikšićke sa teme “Otkopani ostaci drevne bogomoljeu Kliĉevu kod Nikšića” od 17. oktobra 2014. godine. Na drevnim je petroglifima penis je simbol plodnosti i zimskog solsticija kad Sunce poĉinje da raste prema sjevernom nebu.Ako su uklesane linije antropomorfne figure dvije noge (kamen ispred zaklanja dio figure), onda markirani dio jasno svjedoĉi da je ovaj petroglif iz neolita, jer na stećcima penis nigdje nije prikazan zbog hrišćanskog moralnog shvatanja ljudi srednjeg vijeka. TakoĊe je razlika u naĉinu prikazivanja motiva na ovom kamenu: figura je uklesana u kamen, dok su svi motivi na stećcima reljefni. ………. 164
SRBI, IZDAJU VAS VAŠI SRBI
Juraj (Jarilo) Srbski starovjerci riješili da Dan Sv. Jurja (Jarila) slave 23. aprila po gregorijanskom kalendaru. Danas već svako zna da je Jarilo drugo ime Jurja, a Juraj se kod Srba slavi na dan 6. maja gregorijanskog, odnosno 23. aprila julijanskog kalendara, jer su hrišćani srbskog Jurja zamijenili svojim Svetim Georgijem, kod Srba nazvanog ĐorĊe. Tako i Peruna slave 20. jula po rimokatolickom gregorijanskom kalendaru. Svojim laţima srpski moderni rodovjerci (starovjerci) samo nanose zlo istini starog srbskog rodovjerja i tako daju svoj doprinos u uništavalju srbskih izvornih korijena i Srbstva uopšte. Dakle, sve je jasno s kim imamo posla kad su naši moderni starovjerci u pitanju: neće da budu Srbi i da Slave Jurja (Jarila, ĐurĊevdan) 6. maja (23. aprila po starom kalendaru) kao što to Srbi rade oduvijek, već prihvataju papski calendar i 23. aprila (travnja) gregorijanskog kalendara slave SvetogJuraja (Jarila), dakle isti dank at i Rimokatolicka crkva obiljezava svog SvetogJuraja, Đuru; ĐurĊica i Adalberta. I ovaj primjer sluţi kao dokaz da Srbi najviše zla nanose narodu Srba i prvi su koji rade na uništenju Srbstva, jer i SPC od zasijedanja Osmog vaseljenskog sabora u jesenu 2016. godine odbacuje stari julijanski i prelazi na gregorijanski kalendar.
165
HRAST JE SVJEDOK VREMENA
Ovaj zavjetni hrast nalazi se negdje u predjelima Stare planine. Po obimu stabla moţe se procijeniti da je starost hrasta od 500 - 700 godina, sto je vrijeme izmedju 1300 -1500 godine.
Motiv na krstu istovjetan je motivu na srednjevijekovnom stećku iz okoline Mostara (godina na krstu je neĉitka). Srbi su se nekad sahranjivali oko hrastova na svojoj vlastitoj zemlji. Kad umre neko najstariji od ku ćne ĉeljadi, ili iznenadna smrt zadesi nekog mladog ĉlana zajednice, na novoj grobnoj parceli iznag glave groba pokojnika zasađivali su hrast kao zavjetnu uspomenu na pokojnika, ali je to crkva vremenom zabranom iskorijenila. …………….. 166
ZNAĈENJE RIJEĈI ―SVASTIKA‖
Svastike na stećcima Znak svastike oznaĉava kruţni tok ciklusa prirode i vremena, a rijeĉ svastika (swastika, en.) u zapadne evropske jezike ušla je tek krajem 19. vijeka, a sve dotle narodima Zapada bila je nepoznata. Zapadni etimolozi znaĉenje ove rijeĉi nalaze u sanskritskoj rijeĉi svastika sto je mistiĉni krst, ali takoĊe znaĉi sladostrasnik,sreća, horoz (pijetao), trouglasta kresta-ukras, raskršće od ĉetiri puta, ĉetvorolist, ĉetverolisna djetelina i vrsta bijelog luka. I od svih ovih znaĉenja Zapadnjaci su uzeli da sanskritska rijeĉ svastika znaĉi sreća, što je oĉigledni dokaz odabranog i proizvoljnog tumaĉenja jedne rijeĉi. Sta istinski znaĉi rijeĉ svastika? PoĊimo tragom srbskog jezika: a) svastika je ţenina sestra, b) svastik, svastiĉić i svastiĉna su sin i kćerka ţenine sestre, tj. svastike, c) svâk je muţ ţenine sestre (paš, pašanac, badţo, badţanac), I svastika i svast su naša svojta, ne krvni,već duhovni svojaci, svojad, srodnici, roĊaci, šira rodbina, rod. Evo kako Petar Skok u sovm Etimologijskom rjeĉniku hrvatskoga i srpskoga jezika tumaĉi odrednicu svak (muţ ţenine sestre): "svâk, gen. sváka m (Vuk, â je nastao stezanjem od -oja- kao u ban i pas') = svõjãk (.takoĊer bug.) ‗(u gradovima) šogor (Hrvatska), badţanak (Bosna), beau-frère‘. Stcslav. svajoki ‗affinis‘, polj. i rus. ‗Landsmann‘. Stezanje je potvrĊeno u slov., ĉeš., slvĉ., polj. i kaš. jeziku. Femininum je svasi, gen. -i = na -ika (glede sufiksa upor. vladika u Dubrovniku) ‗belle- -soeur‘. U toj rijeĉi α nije od stezanja, nego od palatalnog poluglasa ‗, upor. stcslav. svbstb, ĉeš. svest', polj. świeść, rus. svestb, bug. na -ka švestka. To je prvobitno apstraktum deklinacije‗. Pridjev na -ovsvòjakov = svákov, na -in svăstin, svástiĉin. Deminutiv na –iĉ svastiĉić m (Boka) »‘svastiĉin sin‘. Denominali svastìkati se, svojahati = svojakăt (Kosmet) = svojaĉiti koga ‗nekoga svojak zvati‘. Osnovno svak = svõjãk = svojăk (Kosmet) je poimeniĉen pridjev svoj (v.) s pomoću sufiksa -ako. Upor. kol. svôjãt, gen. -í = svojta (v.). Apstraktum svast je naprotiv izvedenica od prijevoja ie. korijena *sue- (v. sebi). Sufiks -st je kao u tast (v.). Svi su ti izrazi stvoreni u praslav. agnatskoj porodici. Upór. za izvoĊenje srodstva od *sue- arb. velia ‗brat‘." Kod Skoka vidimo da je svâk sinonim (istog znaĉenja) za svojak, tj. svojta, svojad, srodnik, roĊak, šira rodbina, rod. TakoĊe vidimo da su svòjakov i svákov isto kao svăstin, svástiĉin, tj. svăstin i svástiĉin znaĉe svojta, svojad, srodnik, roĊak, šira rodbina, rod. Svastika je dakle svojta, svojad, srodnik, roĊak, šira rodbina, rod, a potvrdu toga imamo i u sanskritu: sanskritsko sva znaĉi odmene, svoj, jer je rodbina od nas.Sanskritsko svaka znaĉi prijatelj, dok 167
sanskritsko svasey znaĉi kćerka materine sestre (tetišna), sestra od tetke. Dakle je svasey naša svojta, srodnik, roĊak, šira rodbina, rod. Sanskritska rijeĉ svasaa znaĉi sestra, a sestra je rod. Dakle i rijeĉ svastika svojim smislom upućuje na našu duhovnu nebesku svojtu, naše nebeske srodnike, nebeske roĊake, naš nebeski rod. Zemlja sa svojom prirodim je naš rod,Sunce je naš rod, zvijezde, Mjesec i sva vaseljena je rod naš,jer nam je i Bog Rod: ―Jer kroz Njega ţivimo, i miĉemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevaĉa rekoše: jer smo i rod Njegov.‖ (Djela ap.17,28)
I BRKOVI SVJEDOĈE
Na slici lijevo je slovenska kopĉa (fibula) za ogrtaĉ (dolamu) iz 6-7. vijeka (buckle, Slavic type, Crypta Balbi, National Roman Museum, Rome), a desno su motivi sa stećaka u Radmilji kod Stoca. Gdje je naĊena ova fibula, to ne znamo, ali ono sto znamo je da su na kopĉi solarni simbol: ĉetiri orlove glave kao simboli ĉetiri godišnja Horsova doba. Boţanstvo sa brkovima je simbol Sunca ljetnog solsticija (Svetovid), a u dnu je simbol zimskog solsticija (donja, juţna polovina neba). 168
Obratimo paţnju na brkove preko lica ovog lika: brkovi se pruţaju horizontalno preko cijelog lica od jednog do drugog uha. Tako niko od ljudi srednjeg vijeka nije nosio brkove, jer da jest, to bi već na nekoj srednjevijekovnoj slici ili fresci bilo zabiljeţeno. Pogledajmo i brkove na figurama Svetovida na stećcima u Radmilji kod Stoca: brkovi su horizontalni i pruţaju se od uha do uha (dio brka na gornjoj slici je na lijevoj strani malo oštećenjem i orunjen). Eto i brkovi svjedoĉe da je i na i na fibuli i na stećcima predstavljen Svetovid.
JURIŠNI POKLIĈ ―HUURAAAA‖
Drevni srbski ratni jurišni pokliĉ "huuraaaa" je sloţenica sastavljena od dvije rijeĉi: a) hu (dugo "u"), b) Ra a) Sankritsko "huu" je rijeĉ dozivanja, uzvik istog znaĉenja kao današnji srbski uzvik (vokativ) "oooo". "Huu" je u starini znaĉilo isto kao današnje "hoo" u rijeĉi "hooruk", gdje je "hoo" poziv za zajedniĉku akciju pri nekom zajedniĉkom radu. b) ―Ra‖ je najstarije ime Sunca. I tako ratni jurišni pokliĉ "Huraaaa" je zov Sunca u pomoć, zov Boga Sunca, jer je Srbima Sunce bilo Bog. ……………………………. ……………………………. …………………………….
POLUSVASTIKA JE ZNAK VASKRSENJA 169
Polusvastika je znak vaskrsenja. Svastika obiĉno ima ĉetiri kraka i oznaĉava ĉetiri godišnje sezone po tri mjeseca: zima, proljeće, ljeto i jesen, dakle vremensku rotaciju sezona. 170
Polusvastika ima dva kraka i oznaĉava dva godišnja perioda od po šest mjeseci: kad je Sunce juţno ispod nebeskog ekvatora u periodu zime i jeseni i kad je Sunce sjeverno iznad nebeskog ekvatora u periodu proljeća i ljeta. Polusvastika je simbol Sunĉevog vaskrsenja iz juţnog u sjeverni period, jer kad Sunce izaĊe iznad nebeskog ekvatora, priroda poĉinje da vaskrsava. To je pravac iz donjeg u gornji svijet, iz mrtvila u ţivot, iz zemlje u nebo. U vrhu slike ispod naslova vrhu je Sunĉeva godišnja putanja: Sunce ispod nebeskog ekvatora u jesen i zimu, te Sunce iznad ekvatora u proljeće i ljeto. U srednjoj sekciji slike je svastika vaskrsenja na neolitskoj keramici Starcevo-Körös kulture (5800 5300 g. st. ere), te svastika vaskrsenja na pećinskom crteţu nalazi se taĉno na liniji nebeskog ekvatora (Bandiagara Cliffs, Mali Rock Art Site). Do petroglif je svastika vaskrsenja na feniĉanskom (filistejskom) novcu naĊenom u dervnoj filistejskoj (palestinskoj) Gazi: ĉempresi oznaĉavaju smijer rasta, tj. kretanja Sunca. Ispod je svastika vaskrsenja na keltskom novcu. U sekciji na dnu slike je polusvastika na drevnom petroglifu na Havajima, a do petroglifa je znak vaskrsenja na stećku u Hercegovini (krst u desnoj ruci je Svetovidov krst godine, a u lijevoj ruci je Sunce).
ZAŠTO SMO NA ZEMLJI
Figurina ţene tripoljsko-kukutenske kulture iz vremena 5500-2750 godina stare ere. Na stomaku figure je romboidni simbol neba, simbol Boţjeg razuma, mudrosti i stvaranja. Ovaj romb podijeljen je na ĉetiri dijela znakom X, te znak X sa rombom ĉini prozor vremena. Pošto je to prozor, kroz njega moţemo da gledamo u suprotnu stranu izvan našeg prostora. I šta tu vidimo? 171
Na tom prozoru vidimo dvije kratke horizontalne crtice. To je pravac linije nebeskog ekvatora koji dijeli nebo na dva dijela: na sjever i na jug. Ta linija dijeli proljetno i ljetno vrijeme od jesenjeg i zimskog vremena. Proljeće i ljeto su mjesta zaĉeća, raĊanja i ţivota, a jesen i zimska mjesta su suprotni tome. U širem simboliĉnom smislu horizontalni pravac je granica izmeĊu nebeskog i zemaljskog svijeta, te tako proljeće i ljeto simboliĉno predstavljaju nebeski rajski, a jesen i zima zemaljski svijet, podnebesje. I šta još kroz taj prozor vidimo? Vidimo matericu u kojoj se zaĉinje, stvara i radja zemaljsko tijelo ĉovjeka (materica je svojevrsna nebeska kapija izmeĊu onog i ovog svijeta). Ali osim zemaljskog tijela ĉovjek ima duh i dušu. U duhu su razum, sva ljudska osjećanja i savjest. Ni duh ni duša nisu od tijela? Odakle dolaze duh i duša? "Duh je ono što oţivljava, tjelo ne koristi ništa". Kad duh iz nebeskog svijeta inkarnira u novostvoreno ljudsko tijelo, ĉovjek postaje duša ziva. „Bog je Duh.“ (Jovan 4:24) "Duh Boţji stvorio me je i dah Svemogućega dao mi je ţivot." (Jov, 33.4) Ĉovjekov duh je od Boga i zato smi svi sinovi Boţji, djeca Boţja. Duh pokreće dušu, duša pokreće tijelo. I kakav duh, onakav ĉovjek, jer duh napaja dušu, duša napaja tijelo. Zašto se raĊamo, zašto ţivimo i zašto umiremo? Šta je svrha, šta je cilj svega toga? “Nije li ĉovjek na vojsci na zemlji, a dani njegovi nijesu li kao dani nadniĉarski?” (Jov 7,2) “Kad vas je Bog poslao u ovaj ţivot, poslao vas je radi nekog cilja; kad vam daje zdravlje, daje vam ga opet radi nekog cilja. Nije li ĉovek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nisu li dani nadniĉarski? govori pravedni Jov (7, 1). Ako je na vojsci, onda je tu radi veţbanja, borbe i pobede; ako su mu dani nadniĉarski, onda ga ĉeka plata na smiraju njegovih dana. No ţivot radi ţivota - i to zemaljski ţivot radi zemaljskog ţivota! - i zdravlje radi zdravlja - to znaĉi besciljan ţivot i besciljno zdravlje. Ţivot i zdravlje pak radi komedije greha - nije li to oštar noţ pod grlom? Pet tremova prepunjenih ţivotnim invalidima - o, kakvo ĉudno veţbalište u strpljenju i nadi u Boga! O, kakva ĉudna i ţiva slika, kakvo ĉudno i opipljivo predskazanje onoga stanja, u kome se uskoro mogu naći i svi oni, koji u gradu okolo banje rasipaju svoj ţivot i svoje zdravlje - i to našto? Na kupovinu greha, na gomilanje greha!” (N. Velimirovic, Omilije) Ĉovjek dolazi s neba od Boga, dolazi na Zemlju da bi kao vojnik Višnjeg Boga i Gospoda nad vojskama odsluţio vojsku ratujući sa svim onim što je na Zemlji protivno Boţjem poretku, te kao Boţji vojnik ĉovjek treba da se bori za Boţju istinu, pravdu i poštenje. Naravno da u toj borbi vojnik i strada sve do smrti, ali to je profesionalni zadatak vojnika, jer vojnik samo kroz borbu stiĉe herojsku i besmrtnu nebesku slavu: "Oĉe, saĉuvaj me od ovoga ĉasa; ali zato doĊoh na ĉas ovaj.” (Jovan, 12, 27) Da, strah nas koleba, ali zadatak je ispred straha i nema druge već u borbu. Tu ne smije biti sebiĉnog egoizma iz bilo kakvog razloga, jer nam je borba sveta duţnost. I onaj ko u toj borbi pogine zemaljskim tijelo i onaj ko ĉasno odsluţi svoj zemaljski vojni rok i umre prirodnom smrću zemaljskog tijela, kud oni odlaze? Vraćaju se kući na nebo kod Višnjeg Boga Oca, Cara Nebeskog: "I vrati se prah u zemlju kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao." (Propovjednik 12.7) Hoćemo li se pred Oca, arhanĊele, anĊele i naše bivše tjelesne zemaljske pretke vratiti u slavi ili sa stidom i sramom, zavisi kakav smo rat vodili i kako smo i za koga ratovali: za Pravdu, Istinu i Poštenje, ili za Nepravdu, Laţ i Prevaru. I zato, narode nebeski i vojsko nebeska, sjetimo se svog zadatka radi kojeg smo došli na Zemlju i svojim duhom Ocu Duhu vojnu sluţbu sluţimo. …………………………………… ……………………………………
NEOLITSKI KUMIRI KAO KALENDARI GODIŠNJIH DOBA 172
Antropomorfna figurina tripoljsko-kukuteni kulture (4800-3000 st. ere). Pred nama je ţenska antropomorfna kumir-figurina tripoljsko-kukuteni kulture (4800-3000 st. ere). Na prvi pogled figurina je ukrašena "šarama", ali nije tako: šare su kalendarski simboli godine. Objasnićemo kako: A) pojas (plava boja) je linija nebeskog ekvatora. Odmah uz liniju ekvatora stoje dva kruţica koji predstavljaju proljetni (istoĉno) i jesenja (zapadno) ekvinocij, tj. poĉetak proljeća i poĉetak jeseni. Juţno ispod ekvatora u izvrn...utom trouglu, koji je kao takav simbol principa ţenskog raĊanja, nalazi se jesenje i zimsko nebo. U danu izmeĊu njih (vertikalna linija vagine) je zimski solsticij kad se raĊa mlado Sunce i tu je poĉetak nove kalendarske godine. B) Iznad pojasa, tj. iznad nebeskog ekvatora stoje doba proljeća (zelena) i doba ljeta (crvena boja). Ljetni solsticij i prvi dan ljeta obiljeţen je kruţićem na vrhu figurine, jer tog dana Sunce dostigne svoju najvišu godišnju taĉku na nebu. C) Noge su podijeljene na po osam dijelova što je ukupno šesnaest dijelova. Potpuni krug godine ima 365 dana (svaka ĉetvrta je prestupna sa 366 dana), a znamo da svaki mjesec ima 30 dana: 30 x 12 = 360 dana. 360 : 16 = 22,5 dana = 1/4 godišnjeg doba, jer jedno godišnje doba ima 90 dana. 22,5 x 2 = 45 dana = 1/2 godišnjeg doba, 2 x 45 = 90 dana = 1 godišnje doba Ĉetiri godišnja doba po 90 dana je 360 dana godine. Da se popuni svo vrijeme godine treba još pet dana i to su oni mali kruţici u pravcu ramena: pet kruţica je preostalih pet dana godine i to je ukupno 365 dana. Kumir je dakle Majka vremena godine.
173
Četiri godišnja doba na kumirima tripoljsko-kukutenske kulture.
174
U gornjoj sekciji slike je antropomorfni prikaz Sunca na prvi dan ljeta: proljeće, ljetni solsticij (prvi dan ljeta) i ljeto (motiv na monolitu, Sidamo, Sodo, Ethiopia), a ispod je kumir tripoljsko-kukuteni kulture sa godišnjim dobima. Obratimo paţnju na linije proljeća i ljeta sa linijom ljetnog solsticija izmeĊu njih.
NA IKONI JE I SVAROŢIĆ Na nekim srednjovijekovnim ikonama iz Svetog ĐorĊa na konju sjedi djeĉak koji boţanskim pićem krijepi i snaţi ĐorĊa. Mnogi su pokušavali odgonetnuti ko je taj djeĉak, ali taĉan odgovor niko nije svojom sigurnošću potvrdio, već su svi svoje mišljenje navodili kao moguće rješenje zagonetke. Zaista, ko je djeĉak iza Svetog ĐorĊa? Odgovor na to pitanje daje nam predstava Svetog ĐorĊa na oltarskom krstu jedne crkve iz 15. vijeka u gruzijskom gradu Ĉhari (desno na gornjoj slici), Museum of Georgian Art, Tbilisi, Georgia). Na ovoj ikoni djeĉak iza ĐorĊa ima kapu za kićankom (ĉuperkom), a to je univerzalni motiv na predstavama solarnih boţanstava od Sumera, preko drevne Indije, keltskog novca, petroglifa ameriĉkih Indijanaca i stećaka. To ćemo dokazati prikazima istih motiva iz razliĉitih vremena i razliĉitih dijelova svijeta.
175
Sveti ĐorĊe sa djecakom.
Sumerski peĉat, indijanski petroglif, motivi na stećcima i detalj ikone sa oltarskom krsta. 176
Na slici u vhu je sumerski peĉat i tu je mlado boţanstvo sa "ĉuperkom" (2500-2000 god. st. ere). U sredini lijevo je petroglif ameriĉkih Indijanaca, a do njega je motiv na stećaku na kojem vidimo Peruna kako ubija medvjeda Velesa. Ispod predstave Peruna je drugi motiv na stećku: solarno boţanstvo sa cvijetom ţivota u ruci. U dnu slike je djeĉak iza ĐorĊa sa oltarskog krsta u Gruziji. Ko je djeĉak iza Svetog ĐorĊa? Pošto znamo da je hrišćanski Sveti ĐorĊe preuzeo ulogu slovenskog boga rata i proljeća Jarila (Jurja, srbskog ĐorĊa), djeĉak koji sjedi iza ĐorĊa i krijepi ĐorĊa snagom boţanskog pića je Svaroţić. Svaroţić je Mali Boţić, sin Svarogov koji se raĊa na zimski solsticij i prvi dan zime. Od tog dana mlado i nejako Sunce Svaroţić raste u Suncu proljeća i tako Svaroţićeva snaga postaje snaga Jarila (Jurja), tj. Svaroţiĉ je dao snagu Jurju. To je simbolika djeĉaka koji krijepi ĐorĊa snagom boţanskog pića: djeĉak iza Svetog ĐorĊa je Svaroţić i to je u hrišćansku ikonografiju ušlo iz ruskog i srbskog dvovjernog hrišćanstva.
VERO MOJA, KO TE UBI, RECI
"Ali zmija beše lukava mimo sve zveri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reĉe ţeni:'Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?' A ţena reĉe zmiji:'Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu, samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.' A zmija reĉe ţeni:'Nećete vi umreti, nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oĉi, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo." I ţena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra rod s njega i okusi, pa dade i muţu svom, te i on okusi.' Zašto se Eva prevarila i poslušala zmiju? Zato jer je pomislila da im Bog nije sve detaljno kazao u vezi sa plodom od drveta znanja dobra zla i da je zmija to detaljnije ispriĉala. I tako je ĉovjek sebi odabrao prvog posrednika izmeĊu sebe i Boga i tako je Ċavo postao prvi posrednik izmeĊu covjeka i Boga. Ova biblijska priĉa, bila ona zasnovana na stvarnom dogaĊaju ili imala preneseno alegorijsko znaĉenje, ima jednu veliku sudbonosnu vjersku poruku ĉovjeku, jedno veliko naravouĉnije: ne postavljaj sebi posrednika izmeĊu Boga i sebe i ne slušaj posrednika izmeĊu Boga i sebe, već samo Boga slušaj i samo s Njim budi u duhovnoj vezi i samo Njemu u poslušanju budi i ostani: 177
“Nemoj imati drugih bogova uza me. Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im sluţiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj,..." (5 Moj.7-8) Na nebu su anĊeli, dakle im se nemoj klanjati niti im sluţiti; na zemlji su ljudi, dakle im se nemoj klanjati niti im sluţiti, nemoj imati drugih bogova osim Gospoda Boga. Uzmimo za primjer tri avramske vjere: u judaizmu prvi posrednik izmeĊu Boga i ljudi bijaše Mojsije koji rukopoloţi sveštenika Arona. Ta uloga posrednika preko rukopoloţenja poslije preĊe ne sveštenike levite. I u šta se pretvorio judaizam znamo po Hristovim prekornim rijeĉima farisejima i sadukejima: u Hristovo vrijeme judaizma je kao vjera u Boga totalno obezboţen upravo preko sveštenika koji su strogo ĉuvali i ispunjavali formalnu zakonsku normu, ali su u svojim dušama i djelima ţivota izgubili svaku vezu sa Bogom. Uzmimo hrišćanstvo za primjer: u poĉetku su se hrišćani odricali od svojih imanja radi vjere, a kad hrišćanstvo postade drţavna rimska vjera, poĉeše voĊe hrišćana da gomilaju i zgrĉu imanja otimajući od nehrišćana, otimaju od "jeretika" i otimahu jedni od drugih. To otimanje od ranog feudalizma feudalizma preraste u opšte porobljavanje, jer su feudalci sa kraljevima i carevima svu zemlju proglasili svojom, a obiĉni hrišćanski narod postade samo radna snaga na njihovoj zemlji. I crkva dobi svoja imanja, desetine sela postadoše jedne parohijske crkve imanje. Pa poĉe hrišćanska crkva svoje glavne svjetovne i crkvene voĊe proglašavati svecima i i natjeraše i nauĉiše jadne ljude da se preko tih svetaca obraćaju Bogu i crkvene Sluţbe poĉeše svecima da pišu i u crkvama ih ĉine. A Bog reĉe: "Nemoj im se klanjati niti im sluţiti." I od silnog mnoštva svetaca zaboraviše hrišćani Boga i poĉeše da se mole i sluţe svecima moleći ih da se oni za njih zauzmu kod Boga. To je duhovna vjerska korupcija, duhovno podmićivanje. Tako ta korupcija kod Srba prevlada na krsnim slavama: nekadašnji Srbi slavili su Slavu Boţju, a današnji Srbi preko crkve poĉeše da slave "svoje zaštitnike" svece i anĊele. Ode Bog iz srca Srba u drugi plan, a prvo mjesto zauzeše sveci i anĊeli. Ima u Knjizi Danilovoj dokaz ko jedini sve ĉuje i ko jedini sve vidi: nakon tronedeljnog posta i molive jedan anĊeo dolazi Danilu sa rijeĉima: "Danilo, mili ĉoveĉe! Slušaj reĉi koje ću ti kazati, i stani pravo, jer sam sada poslan k tebi. I kad mi reĉe tu reĉ, ustah drhćući. I reĉe mi: 'Ne boj se, Danilo, jer prvog dana kad si upravio srce svoje da razumevaš i da muĉiš sebe pred Bogom svojim, uslišene biše reĉi tvoje, i ja doĊoh tvojih reĉi radi." (Dan.10,11-12) Od koga je poslan anĊeo? Poslan je od Onog kome je Danilo tri nedjelje postom i molitvom upravio svoje srce. A kome je Danilo tri nedjelje postom i molitvom upravio svoje srce? Bogu ili ovom anĊelu? Bogu naravno i Bog je ĉuo Danila i Bog salje anĊela Danilu. A gdje piše da sveci i anĊeli ĉuju molitve vjernika? Jesu li sveci i anĊeli svevideći kao i Bog i sve ĉuju kao i Bog? Ima li traga tome u Bibliji i postoji li o tome dogmat crkve? Nema ni traga u Bibliji, niti postoji dogmat u crkvi, sve je to samovoljna izmišljotina i laţ sveštenstva naturena ĉovjeku radi izvrtanja vjere u Boga i kidanja ĉovjekove liĉne veze sa Bogom, radi svešteniĉkog otimanja ĉovjeka od Boga i Boga od ĉovjeka. Kod muslimana je vjera u posredništvo ĉovjeka Muhameda izmeĊu vjernika i Boga temelj islama. Teško svakom ĉovjeku koji se Bogu svojim srcem i umom ne obraća liĉno, koji Boga Oca ne zove sam svojim glasom, već sebi za posrednika sa Bogom odabire ĉovjeka ili andjela, jer je time taj ĉovjek već izgubio svoju vezu sa Bogom. I da zavrsimo priĉu stihovima Nikolaja Velimirovića: "Vero moja, ko te ubi, reci! -Ubiše me sa oltara ţreci!" ……………………….. ……………………….. 178
SIMBOLI SU BOŢJA SLOVA
Simbol Zemlje a)simbol Zemlje u portalu Kraljeve odaje Velike piramide, b) u znaku Zemlje boginja Majka Zemlja na ruci Sabaziosa, c) Mater svijeta sa simbolom Zemlje, tempera Nikolaj Rerih (Николай Рерих. Матерь Мира, 1924, Музей имени Н.К. Рериха, Москва, Россия), d) simbol Zemlje na marami Bogorodice (pravoslavna ikona) Dakle je još od vremena graditelja Velike piramide isti simbol sa istim znaĉenjem. Kako to i otkud to? Je li to Boţje javljanje, ili neka tajna mistiĉno-ezoterijska grupa zna znanje i to ĉuva samo za svoje ĉlanove, to nije ni vaţno, vaţno je da je simbol jedan i isti.
……………………….. …………………………. ………………………… ………………………… …………………………. …………………………. …………………………. ………………………….. …………………………. …………………………. 179
………………………… ………………………… ………………………… ………………………… ………………………… ………………………….
O AUTORU
Petko Nikolić Viduša roĊen je na Viduši kod Kaknja na dan Sv. Petke 27. (14.) oktobra 1951. godine. Osnovnu školu pohaĊao je u Modrinju, opština Kakanj, i u Perinom Hanu kod Zenice, a srednju u Zenici. Studirao u Sarajevu. Kao prosvetni radnik radio u zeniĉkim osnovnim školama. U Kanadi ţivi i radi od 1993. godine. Autor je knjige poezije “Nebeski glasonoša” objavljene 1990. godine u izdanju Knjiţevnog kluba “Studenac” u Tešnju, te knjige “Stećci, laţ i bogumili” objavljene u izdanju Izdavaĉke kuće “Pešić i sinovi”, Beograd, 2014. godine.
180
