paradajz

utorak, 9. avgust. 2011. 01:08

Uzgoj paradajza može se vršiti gotovo na svim zemljištima. Međutim, najbolja su laka, propustljiva, strukturna i ocedna zemljišta, bogata humusom. Za kasnu proizvodnju mogu se koristiti i nešto teža zemljišta. Paradajz treba gajiti u plodoredu jer u monokulturi značajno smanjuje prinos (za 30-40%). U plodoredu on dolazi na prvo mesto i veoma dobro reaguje na đubrenje stajnjakom. Na istom mestu se može gajiti tek posle 3-4 godine. Najbolji predusevi za uzgoj paradajza su višegodišnje trave, leguminoze, a od povrća grašak, luk i kupus. Obzirom na mesto, vreme, način i namenu proizvodnje kod paradajza razlikujemo uzgoj paradajza u zaštićenom prostoru i uzgoj paradajza na otvorenom polju. Prema vremenu pristizanja, proizvodnja na otvorenom polju može biti rana, srednje rana i kasna. Zatim podela može biti na proizvodnju iz rasada i direktnom setvom iz semena i na kraju proizvodnja može biti za potrošnju u svežem stanju i za potrebe industrijske prerade. Proizvodnja iz rasada Za ranu i srednje ranu proizvodnju paradajz se gaji iz rasada a za kasnu direktno iz semena. Pri proizvodnji iz rasada za ranu poljsku proizvodnju paradajza optimalni rok setve za naše uslove je oko 1.marta. Setvu treba obavljati u tople leje ili druge vrste zaštićenog prostora gde ima dopunskog zagrevanja. Setva može biti gusta sa oko 8 g semena na m2 pri čemu se obavlja pikiranje na razmak 10×10 ili u odgovarajuće kontejnere. Nakon pikiranja treba primeniti odgovarajuće mere i održavati potrebne uslove radi dobijanja rasada visokog kvaliteta. Dobro odnegovan rasad za rasađivanje postiže poslednjih dana aprila ili prvih dana maja meseca, što predstavlja prvi mogući rok za rasađivanje paradajza u našim uslovima. Kvalitetan rasad paradajza treba da ima sledeće karakteristike: visinu 25-30 cm, debljinu stabla u osnovi 8-10 mm, oko 8 stalnih listova, masa nadzemnih delova 6-8 g i sadržaj suve materije 10-12%. Za srednje ranu proizvodnju setva se obavlja u polutople leje, plastike ili staklenike sa oko 2,5-3 g semena po m2 pri čemu se ne vrši pikiranje a setva se obavlja od polovine marta pa čak i prvih dana aprila za nešto kasniju proizvodnju. U razvijenom delu sveta (Zapadna Evropa, Amerika) rasad paradajza se uglavnom proizvodi u kontejnerima pri čemu je najviše u primeni « Speedling» sistem, koji prema našim rezultatima daje od 10-30% veći prinos u odnosu na klasičnu proizvodnju rasada.

Uzgoj paradajza na otvorenom polju obavlja se po prestanku opasnosti od mraza. U kontinentalnim uslovima za ranu proizvodnju to je kraj aprila i prvih dana maja. Za srednje ranu proizvodnju od 15-25 maja i za kasnu od 25 maja do 10. juna. Razmak sadnje zavisi od tipa sorte, visoke sorte se sade u redove na razmak 80-90 cm i 30-40 cm u redu, a determinantne na razmak 70×30 cm ili u dvorede trake sa razmakom 80-90 cm, redova 40-50 cm i u redu 25-30 m. Sadnja se obavlja ručno ili mašinski 3-4 cm dublje nego što su biljke rasle u rasadu. Kod izduženog i preraslog rasada može se primeniti položena sadnja.

Proizvodnja direktnom setvom Proizvodnja direktnom setvom primenjuje se najčešće za paradajz namenjen industrijskoj preradi. Optimalni rok setve paradajza pri ovom načinu proizvodnje je 10-20. april. Pri ovom roku paradajz niče krajem aprila ili početkom maja kada prolazi opasnost od mraza. Kasnija setva se može primeniti kod sorti izrazito kratke vegetacije. Uzgoj paradajza na ravnim površinama obavlja se u redove na razmak 70×30 cm ili u dvorede trake gde je razmak između traka 120 cm, redova u traci 50 cm i biljaka u redu 30 cm. Setva na gredicama obavlja se u dva reda na razmak 30-40 cm i razmakom između kućica u redu 27 cm (sa 2-3 biljke). Pri ovom načinu proizvodnje ostvaruje se sklop od 50.000-250.000 biljaka/ha. Za ovaj način proizvodnje troši se 1-2 kg semena po hektaru a dubina setve je 2,5-3 cm. Nega Paradajz zahteva intezivnu negu, pri čemu se primenjuju opšte i specifične agrotehničke mere. Opšte mere obuhvataju međurednu obradu, navodnjavanje, zaštitu od bolesti, štetočina i korova i u nekim slučajevima ogrtanje. U specifi čne mere spadaju kolčenje, pinciranje i zalamanje vrhova (dekaptacija). Pri proizvodnji iz rasada odmah nakon rasađivanja posle pet do šest dana neophodno je izvršiti popunu praznih mesta. Pri proizvodnji direktnom setvom, ako setva nije bila precizna neophodno je prerađivanje i to u fazi prvog para pravih listova. Međutim obrada kod paradajza izvodi se 3-4 puta odnosno sve dok se to može obavljati. Navodnjavanje paradajza je obavezna mera jer se visoki prinosi ne mogu ostvariti bez redovnog i pravilnog zalivanja.

Optimalna vlažnost zemljišta za paradajz je oko 80% PVK. Zalivna norma za paradajz na zemljištu tipa černozem za orošavanje 30 mm a iz brazda 50 mm. Norma navodnjavanja treba da je 270 mm. Rezltati istraživanja su pokazali da se navodnjavanjem iz brazda ostvaruju značajno viši prinosi u odnosu na zalivanje orošavanjem. Zaštita od bolesti, štetočina i korova Kod paradajza zaštita od bolesti je izuzetno važna jer paradajz napadaju veliki broj bakterijalnih, gljivičnih i virusnih oboljenja. Od bakterijalnih značajne su pegavost lišća i plodova a suzbijaju se preventivnim merama i bakarnim preparatima. Glijvičnih oboljenja ima veliki broj ali najznačajniji su, plemenjača, alternaria, pepelnica, fuzarijum i verticilijum. Sve bolesti suzbijaju se preventivnim tretiranjem odgovarajućim fugicidima i primenom preventivnih mera. Paradajz takođe napada veliki broj virusnih oboljenja ali protiv virusa su moguće samo preventivne mere. Paradajz napada veći broj štetočina pri čemu ozbiljne štete mogu da izazovu zemljišne štetočine, lisne vaši i krompirova zlatica. Suzbijanje ovih štetnika obavlja se standardnim metodama. Korovi u paradajzu suzbijaju se herbicidima a to je različito, sve zavisi od načina proizvodnje. Ako se proizvodi direktnom setvom onda se koristi Daymid WP-80 6-7 kg/ha pre setve ili Devrinol WP-50 3-4 kg/ha takođe pre setve i Sncor 0,5 kg/ha u fazi 6-7 listova. Pri proizvodnji iz rasada koristi se trefl an u količini 2 kg/ha pre sadnje uz inkorporaciju. U proizvodnji paradajza u cilju sprečavanja porasta korova, racionalnije upotrebe vode za zalivanje i radi ostvarenja viših prinosa veoma mnogo se primenjuje različito malčovanje. Specifi čne mere nege primenjuju se samo kod inderterminantnih sorti i to samo ako se gaje uz potporu. Paradajz indeterminantnih sorti ako želimo da gajimo na jedno, dva ili tri stabla mora se gajiti uz potporu. Ta potpora može biti različita, najčešće je to kolac, špalir, a u zaštićenom prostoru vezivanje biljaka se vrši pomoću kanapa za konstrukciju. Pošto paradajz ima osobinu jakog grananja ako želimo uzgoj na jedno ili dva stabla onda se zaperci moraju na vreme uklanjati, najbolje je ako se uklanjaju kada su dužine do 5 cm. Veoma važno je koji će zaperak da se ostavi za drugo stablo, to je najčešće prva grana ispod prve cvasti, ako se ostavlja na tri stabla onda i prva grana iznad cvasti. Vršikanje ili dekaptacija, primenjuje se najčešće kod ranih ali može i kod kasnih inderteminantnih sorti u zaštićenom prostoru to je redovna mera. Na kom mestu će se izvršiti dekaptacija stabla zavisi od toga kada se žali završiti proizvodnja, obično se kod rane proizvodnje obavlja posle 4-5 cvasti. Berba paradajza kod indeterminantnih sorti obavlja se sukcesivno zbog sukcesivnog sazrevanja. Od nicanja do zrenja kod paradajza protekne oko 105-

130 dana a od oplodnje do zrenja oko 40-50 dana. Paradajz za svežu potrošnju se isključivo bere ručno kada plod sazri. Za duži transport paradajz se bere u transportnoj zrelosti. Za industrijsku preradu paradajz se može brati i kombajnima, ali tada koristiti sorte sa ujednačenim zrenjem da u berbi ima bar 80% zrelih plodova. Prinos paradajza zavisi od načina proizvodnje, sorte i primenjene agrotehnike. Kod indeterminantnih se kreće 40-60 t/ha, kod determinantnih 30-40 t/ha i kod industrijskih 40-100 t/ha.

Paradajz iz rasada, nega i djubrenje paradajza Posted on March 13, 2011 by admin Paradajz je najzastupljenije povrce u bastama i na okucnicama. Obicno se gaji iz rasada. Uspeh zavisi od sadnje zdravih biljaka i nege, narocito zastite od bolesti.

Dobro odnegovan rasad treba da ima kratko i cvrsto stablo, sa sest do osam gusto rasporedjenih listova, da je razgranat, sa puno bocnih zila. Najbolje je saditi rasad odgojen u saksijama ili kockama, jer se tada pri rasadjivanju ne ostecuje koren i biljke nakon sadnje odmah nastavljaju da rastu. Dobar je i pikiran rasad iz leja, ali smo ako je pazljivo izvadjen Sadi se u dobro nadjubreno i pripremljeno zemljiste. Pre sadnje treba obeleziti redove. Razmak izmedju redova je 80, a biljaka u redu udaljene su 50 cm. Bolje je saditi na nesto

vecem medjurednom razmaku, zbog lakse nege i zastite biljaka. Sa sadnjom paradajza ne treba zuriti, najpovoljnije vreme je prva dekada maja. Moze se saditi i nesto ranije, ali je nocu potrebna zastita biljaka od mraza. Najjednostavniji i najjeftiniji nacin je pojedinacno pokrivanje biljaka vrecama za mineralno djubrivo, predhodno dobro opranim. Pored biljaka potrebno je postaviti kolcice visine oko pola metra, koji se kasnije izvade i postave drugi, 15 cm iznad zemlje. Pri uobicajenom gajenju kolje se postavlja istovremeno sa sadnjom. Ako visina biljaka dozvoljava mogu se vezati u obliku “osmice”, da tokom rasta ne bi doslo do stezanja stabla. Kasnije postavljanje potpore-kolja nije dobro, jer se ostecuje korenov sistem i biljke se nepravilno razviju. Obicno se vezuje u tri navrata tokom godine, uvek ispod cvetne grancice. Djubrenje paradajza ne treba da bude preobilno. Ovom povrcu veoma pogoduje djubrenje stajskim ili mineralnim djubrivom poput NPK 15:15:15. daje se oko 60 grama po kvadratnom metru. U djubrenju azotnim djubrivima ne treba preterivati, jer moze doci do bujnog rasta biljaka i opadanja cvetova. Navodnjavanje treba da bude obavezna mera, naravno, zavisno od vremenskih prilika. Najbolje je navodnjavati brazdama, jer kisenje pogoduje razvoju gljivicnih bolesti, prevashodno plamenjaca. Prvo zalivanje primenjuje se odmah nakon sadnje. Tokom vegetacije obicno bude oko sest navodnjavanja. Orijentaciono, zaliva se svakih desetak dana. Obilnija kisa, zalivanje odlaze za narednih desetak dana. Pinciranje (odklanjanje bocnih grancica) obavezna je mera. Uobicajena su dva nacina uzgoja paradajza – na jedno ili dva stabla. Ako se gaji na jedno stablo otklanjaju se svi bocni zaperci (grancice). Pri uzgoju na dva stabla, pored glavnog stabla ostavlja se i jedna bocna grana, neposredno ispod prve cvetne grancice. Plodovi paradajza na jednom stablu ranije sazrevaju i krupniji su. Uzgojem na dva stabla dobija se veci prinos.

Zaperci se skidaju dok su mali, do 5 cm. Cesto nakon sadnje stetu prave ronci, narocito ako je zemljiste djubreno stajskim djubrivom. Efikasno se unistavaju “furadanom”. U otvore se stavlja nekoliko zrnca ovog preparata. Novo Paradajz je biljna vrsta čiju proizvodnju odlikuje primena opštih i specifičnih agrotehničkih mera. U opšte mere nege spadaju: međuredna obrada, navodnjavanje, ogrtanje i zaštita od bolesti, štetočina i korova.

Međurednom obradom se održava struktura zemljišta i obezbeđuje normalan rast korenovog sistema, a time i cele biljke. Po pravilu, međuredna obrada se vrši nakon zalivanja, sve dok je moguće ući u redove. Prva međuredna obrada se vrši 10-15 dana nakon rasađivanja. U toku vegetacije potrebno je izvršiti kultiviranje još 2- 3 puta na dubini od 4-5 cm. Navodnjavanje je osnovni preduslov uspešne proizvodnje i ostvarivanja visokih prinosa vrhunskog kvaliteta ploda. Nakon rasađivanja neophodno je izvršiti zalivanje useva. Optimalna vlažnost zemljišta za proizvodnju paradajza je 70-80% PVK. Potrebe paradajza za vodom, za uslove Vojvodine, variraju u rasponu 450-520 mm, pri čemu prosečna dnevna potrošnja iznosi 3,6-4,5 mm/dan, a maksimalna 8 mm/dan. Najzastupljeniji način navodnjavanja kod nas je navodnjavanje veštačkom kišom. Paradajz je bolje navodnjavati ređe a obilno, nego često i nedovoljno čime se kvasi samo površinski sloj zemljišta i podstiče formiranje plitkog korenovog sistema. Malčovanjem se povećava temperatura zemljišta, čuva vlaga i smanjuje napad štetočina i rast korova. Zemljište se može nastirati crnom PE folijom i organskim malčom (slama, kompost, drveno iverje, itd). Nastiranje folijom se vrši specijalnim mašinama koje ujedno vrše i sadnju rasada. Ovakav vid nastiranja zemljišta ima tendenciju širenja u našoj zemlji.

U proizvodnji baštenskog paradajza primenjuju se i specifične mere nege: upućivanje biljaka na oslonac (gajenje uz potporu), zakidanje zaperaka (pinciranje), prekraćivanje vrha stabla (dekaptacija) i zakidanje donjih listova nakon sazrevanje plodova u cvasti. Indeterminantne sorte se gaje uz oslonac na jedno stablo, ili ređe na dva stabla. Čim počne cvetanje, trebalo bi izvršiti vezivanje biljaka uz oslonac što se najčešće vrši kanapom u obliku osmice. Kanap se ne sme vezati suviše čvrsto uz biljku jer se useca u stablo i ne dozvoljava mu rast. Biljke se vezuju 3-4 puta u toku vegetacije. Zakidanje zaperaka (pinciranje) je mera kojom se reguliše broj stabala na biljci. Zaperci su bočni izdanci koji se formiraju u pazuhu listova paradajza. Ukoliko se blagovremeno ne odstranjuju, iz njih će se formirati bočne grane, biljka će dobiti žbunast izgled sa većim brojem sitnijih plodova koji će kasnije sazreti. Zaperci se odstranjuju nožem kada dostignu dužinu 2-3 cm pri čemu treba voditi računa da se stablo ne ošteti. Nakon zrenja plodova u cvasti preporučuje se zakidanje listova ispod cvasti jer gube svoju funkciju, a mogu predstavljati i izvor bolesti. Oko 30 dana pre prvog mraza predstoji još jedan zadatak, tzv. dekapitacija. Biljkama treba zakinuti vrh stabla, da bi se poslednjim plodovima koji su zametnuti pružila prilika da sazru.

Rajčica Sinonim: paradajz, poma, pomidora, kavoda/kavada; Engleski naziv: Tomato; Latinski naziv: Lycopersicum esculentum;

Rajčica je jednogodišnja biljka iz porodice Solonaceae. Uzgaja se u plastenicima, staklenicima i na polju. Dijeli se na srednje ranu i kasnu. Ima dobro razvijen vretenast korijen s puno bočnih žila, a glavni korijen prodire u tlo do 1,5 m dubine. Najveća masa korijenovog sistema razvija se do dubine od 40-50 cm što ovisi o kvaliteti tla. Biljka isto tako stvara i adventivno korijenje. Stablo je zeljasto, razgranato, a visina se kreće od 0,5-3 m što ovisi o uzgoju. Svi zeleni djelovi biljke obrasli su dlačicama, a cvjetovi su skupljeni u grozd. Boja cvjeta je žuta. Oprašuje se uglavnom autogamno (samooprašivanje), ali u suvremenoj proizvodnji u zaštićenom prostoru oprašivanje potiće čovjek.

Agroekološki uvjeti Vezani članci - Rajčica • • •

Različite mogućnosti uzgoja rajčice Uzgoj povrća u zaštićenom prostoru Bolesti rajčice u zaštićenom uzgoju

Temperatura Minimalna temperatura za klijanje sjemena je 10 ºC, a klijanje traje 8-23 dana. Optimalna temperatura za klijanje je 22-25 ºC, a za rast i razvoj sve do plodonošenja potrebna je temperatura od 18-22 ºC. Najpovoljnija relativna vlaga zraka je između 55-65 %. Svjetlost Rajčica za rast i razvoj traži dosta svjetlosti. Tijekom jeseni i zime imamo nepovoljne uvjete za uzgoj rajčice u zaštićenim prostorima. Dužina dana za cvjetanje i zametanje plodova iznosi 8-10 sati, što se u kontinentalnim uvjetima postiže već u veljači i traje sve do listopada. Voda Rajčica se svrstava u usjeve sa srednjim zahtjevima za vodom. Kritično je razdoblje za vlagu vrijeme cvatnje i zametanja plodova, što traje 1-2 mjeseca. Za normalan rast i razvoj rajčica traži umjerenu vlažnost zemljišta i zraka (60-70 % PVK i 50-60 % relativne vlažnosti zraka). (PVK – Poljski vodni kapacitet) Tlo Tlo za uzgoj rajčice mora biti rahlo, dobre strukture, plodno, neutralno ili slabo kisele reakcije pH 6,0-6,5. Treba izbjegavati tla koja sadržavaju puno gline jer u tim uvjetima ne može se

dobro razvijati korijenov sistem. Isto tako je važno da tlo na kojem se uzgaja rajčica ne smije imati visoki nivo podzemnih voda.

Agrotehničke mjere Plodored U plodoredu, rajčica za prethodnu kulturu zahtijeva salatu, špinat, mladi luk, rotkvicu i sl., a nikada ju ne treba uzgajati iza kultura iz porodica Solanaceae (paprika, patlidžan, krumpir). Obrada tla Tlo za rajčicu treba u jesen duboko preorati (30-35 cm). Pred sadnju se tlo 1-2 puta obradi frezom. Na izravnano tlo unose se herbicidi. U posljednje vrijeme sve je više prisutan uzgoj na crnoj foliji, a ispod folije je sustav za navodnjavanje, kap po kap, pa se na taj način izbjegava primjena herbicida. Gnojidba Zbog velikih potreba za kalijem za vrijeme rasta i sazrijevanja ploda rajčica većinom osjetljivo reagira na manjak K. Tada plodovi prema peteljci ostaju zeleni (tamo ne sazriju), kao i žuto-ljubičasta pigmentacija unutar mreže žilica i rubova od vrha donjih listova. Kalij se treba unositi u većim količinama, u obliku oksida, u omjeru od 1:2,5-3 N:K. Stajski gnoj se dodaje u količini 40-60 t/ha. Koristi se zreli stajski gnoj koji se nakon rasipanja odmah unosi u tlo, obično pred oranje. Za gnojidbu rajčice koriste se razne kombinacije NPK mineralnih hraniva (s omjerom hraniva 7:14:21 ili 10:30:20) u količini 300-400 kg/ha. Za prihranjivanje se najčešće koristi KAN, u količini 200-300 kg/ha, ali je najbolje za prihranjivanje koristiti NPK gnojiva u obliku kristalonske formulacije koja je pristupačna biljci. Prihranjivanje se obavlja 2-3 puta, i to u vrijeme cvatnje i zametanja prvih plodova te u vrijeme zriobe prvih plodova. Kod uzgoja u zaštićenom prostoru ima nekoliko mogućnosti prihrana, ali svaka se bazira na osnovu analize tla i preporuci stručnjaka. Najčešća prihrana je metodom kap po kap.

Sjetva i sadnja Rajčica se proizvodi iz rasada i direktnom sjetvom. Za ranu poljsku proizvodnju sjetva sjemena za proizvodnju rasada počinje u južnim toplijim područjima oko 10. siječnja, a za srednje ranu oko 15. veljače. U sjevernim područjima RH sjetva za ranu proizvodnju počinje oko 20. veljače, a za kasniju početkom ožujka pa sve do 10. travnja, što ovisi i o sorti koju sijemo. Direktna sjetva na otvorenom, za proizvodnju industrijske rajčice, počinje polovinom travnja i traje do 10. svibnja i obavlja se na gredicama. Koriste se precizne sijaćice koje imaju ulagače za gnojiva i herbicide. Dubina je sjetve 2-3 cm, a na gredicu se siju 2 reda razmaka 30 cm, a razmak je kućica u redu 25-30 cm. Može se sijati direktno u lončanice, tresetne kocke, lijehe ili u plastične saće. Direktna sjetva zahtijeva veći grijani prostor. Bez obzira na to gdje se sjetva obavlja, dubina zemljišnog supstrata treba biti 15 cm. Koriste se razne kombinacije zrelog stajskog gnoja, zemlje i pijeska, zatim gotove hranjive smjese (Klasmann supstrat ili Brill supstrat).

Prije sjetve, smjesa se zbije daskom. Ako se sije u redove, razmak redova je 4-5 cm, dubina sjetve je 1,5-2 mm, a razmak od sjemenke do sjemenke je 2 cm. Ovako se dobiju čvrste i neizdužene sadnice. Nakon sjetve sjeme se pokrije hranjivom smjesom debljne 2 cm, zatim se malo zbije i dobro zalije. Veliki proizvođači rasada obično nakon sjetve i zalijevanja, pokriju lijehu prozirnom plastikom ili novinama da bi se održala povoljna vlaga. Taj se pokrov drži do pojave prvih znakova nicanja. Tako se štedi u radnoj snazi potrebnoj za obavljanje zalijevanja, a omogućuje se ravnomjerna vlaga u rasadu. Rasad rajčice za ranu proizvodnju, kao i za proizvodnju za plastenike, pikira se (presađuje) kad razvije 1-2 prava lista, (obično 20 dana nakon sjetve), u plastične lonce promjera 10 cm, tresetne kocke 10x10 cm. Nakon što se pikirani rasad razvije, treba razmicati lonce ili kocke, kako bi biljke imale dovoljno prostora za svoj rast i razvoj. Sadnja rajčice obavlja se kad biljke formiraju 5-6 listova, pa sve dok se na njima pojave začeci prvih cvjetnih grančica (što se postiže za 40-60 dana od nicanja). Nepikirani se rasad dan prije sadnje obilno zalije da bi se lakše čupao, a rasad u loncima ili kockicama posljednja se 2-3 dana ne zalijeva, da bi se lakše vadio i da zemlja sa žila ne bi ispadala. Pred iznošenje, rasad se poprska jednim od fungicida na bazi bakra. Kao potporanj za uzgoj rajčica na okućnicama se najčešće koriste drveni kolci, dok su u plastenicima i staklenicima najpraktičniji plastificirani konopci obješeni o krovnu konstrukciju. U vrtinm centrima se mogu nabaviti i spiralni potpornji za rajčice izrađeni od metala uz koje se biljka lako vodi u vis. Vrijeme sadnje zavisi od regije proizvodnje. Tako u toplijim južnijim krajevima sadnja počinje već krajem ožujka za ranu proizvodnju na otvorenom, a u hladnijim krajevima sadnja počinje sredinom travnja do početka svibnja. Industrijska rajčica sadi se od 10-15 svibnja. Rana rajčica sadi se na razmak 70 x 35 cm (41000 biljaka/ha). Srednje rana i kasna rajčica sadi se na razmak 80 x 40 cm. U plastenicima i staklenicima sadi se na razmak 70 x 50 cm. Što se tiče navodnjavanja, od formiranja plodova, pa sve do berbe i tijekom berbe, rajčici je dovoljno 25-30 l/m2 ili 3 l/min po jednoj dužini, ako se vrši navodnjavanje kišenjem. Normalno da su u zimskom uzgoju potrebe biljke za vlagom u tlu manje, ali u ljetnom uzgoju na otvorenom potrebno je tjedno dodati 40-50 l vode/m2. Idealni je sustav navodnjavanja kap po kap ili primjena perforiranih plastičnih cijevi koje već prema određenom pritisku crpke doziraju vodu pokraj biljke. Idealno zalijevanje je ono u ranim jutarnjim satima jer su biljke i tlo u to vrijeme najhladniji, što je posebno važno u ljetnim mjesecima. Ovo je jednako važno i za proizvodnju rajčice u zaštićenom prostoru.

Njega nasada Pinciranje (zakidanje zaperaka) - Rajčice rastu tako da se mladi izbojci (tzv. zaperci) stvaraju u pazušcima listova. Kad bismo pustili biljku da se slobodno razvija, poprimila bi zamršen grmolik izgled. Zbog slabije prozračenosti porasla bi opasnost od razvoja gljivičnih bolesti, a i plodovi bi bili manji i slabije kvalitete jer bi kroz guštik izbojaka i listova sunce do njih teže prodiralo te bi oni zbog toga neravnomjerno dozrijevali. Da bi se spriječilo da do

toga dođe zaperci se otkidaju dok su još mali, tj. ne veći od 5 do 8 cm i to najmanje jednom tjedno. Ako vam je neki zaperak promaknuo i naraste, više ga nemojte trgati, nego mu samo otkinite vrh. Dekaptacija (zakidanje vrhova) - obavlja se nakon što je biljka razvila 4-6 cvjetnih grančica ili etaža (i do 14 etaža) da bi se ubrzala zrioba. Skidanje donjeg lišća - uklanja se donje lišće koje stari i uvija se, a počinje se nakon što su prvi plodovi sazreli ili postigli veličinu karakterističnu za sortu. Ovo je važno zbog boljeg provjetravanja usjeva. Naročito se provodi u plastenicima i staklenicima. Nakon skidanja lišća (koje mora biti postupno, 1-2 lista u jednom prohodu) obavezno je prskanje fungicidima, radi zaštite rana od napada uzročnika bolesti. Oplodnja - produktivnija je u doba oblačnog vremena s visokom relativnom vlažnosti zraka (sprečava oslobađanje polena) obavlja se mehaničkim i kemijskim putem. Mehaničkim putem, upotrebom vibratora ili potresanjem gornjih žica za koje su biljke pričvršćene, vršimo oslobađanje polena koji na taj način lako oplodi tučak u cvijetu. Ovaj postupak izvodi se u prijepodnevnim satima kada je relativna vlaga niža. Kemijska sredstva, fitohormoni ili stimulatori rasta također pomažu oplodnju. Ovim sredstvima tretiraju se prve 2-3 cvjetne grančice, bilo da se prskaju ili potapaju u rastvor ovih sredstava. Ova se mjera također obavlja u jutarnjim satima.

Berba Berba je gotovo uvijek 90-120 dana od sadnje. Kod sadnje rane i srednje rane proizvodnje berba traje od početka mjeseca srpnja pa do studenog. Za svježe tržište, ovisno o udaljenosti tržišta, određuje se trenutak berbe. Tako, za udaljeno tržište, gdje transport traje 1-2 dana, berba se obavlja kada se na plodovima pojavi ružičasta boja. Potpuno crvena i zrela rajčica bere se, ako se želi plasirati na mjesnom tržištu. U početku se bere rijetko (svakih 6-7 dana), a kasnije češće (svaka 2-3 dana), a u staklenicima se berba vrši svaki dan. Rane sorte tijekom lipnja i srpnja daju 70 % od ukupnog prinosa. Berba industrijske rajčice iz direktne sjetve počinje kad je oko 70-75 % plodova zrelo, a kasnije se zrelost povećava za oko 5 % za svaki dan pri normalnim temperaturama. Za berbu industrijske rajčice koriste se kombajni, koji imaju veliki dnevni učinak (1-1,5 ha), u plastenicima i staklenicima to se radi ručno. Rajčica može naknadno dozrijevati, pa se zeleni plodovi, ubrani prije mraza i neoštećeni, koriste u industriji za kiseljenje. Rajčica se pakira u drvene letvarice, holandeze i u kartonske kutije čije su stranice obložene parafinom da sačuvaju svježinu te se tako transportiraju.

Hidroponski uzgoj rajčice Hidroponska proizvodnja odvija se u grijanom i povremeno grijanom zaštićenom prostoru (staklenici ili plastenici), što znači da je proizvodnja moguća tijekom cijele godine u vertikalnom uzgoju s 20-34 etaža plodova. Hidroponi su zaštićeni pojedinačni prostori u kojima se biljke uzgajaju bez tla, sa ili bez inertnih supstrata (kocke ili ploče kamene vune, drvena piljevina, perlit, vlakna kokosova oraha, zobene ili rižine pljevice ili njihove kombinacije).

Presadnice se proizvedu u čepovima kamene vune te se u fazi dva prava lista biljke presađuju u kontejnere s kokosovim vlaknom (promjer 8 cm), a isti se ulaže u ploču čiji je sadržaj vlakno kokosova oraha ili sve u kamenu vunu. Opskrba hranjivom otopinom odgovarajućeg sastava makro- i mikorelemenata periodički se tijekom dana 12-24 puta osigurava sustavom kapanja pomoću mikroprocesora i pogonskih kompjutora. Izvori: 1. prof.dr.sc. N.Parađiković i suradnici; Osnove proizvodnje povrća; Koprivnica, 2011. 2. Burza voća i povrća

Rajčica - Sorte (101) • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

ABELLUS ALAMBRA F1 ALANGE ALL STAR F1 AMATI ANTINEA ARLETTA F1 RS ASTONA AXEL BAGHERA BELLE F1 BOBCAT BONSET F1 BRIGADE F1 BROOKLYN F1 BURAN CAMPBELL 1327 CAMPBELL 28 CAMPEON CARMELO F1 CHIBLI CONSUL CONTESSA F1 CRONOS DARIO DART DELFINE DIRK DOMBELLO DOMBITO DOMBO DON JOSE DYNAMO EARLY STONE

• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

ELKO GRANADA GROWDENA HECTOR F1 HEINZ 1370 HEINZ 2206 HEINZ 9144 INCAS IVET F1 IZMIR JAGUAR JENNA F1 (73-34) JEREMY KARTIER KILIO LINDA LOGISTICA RZ LUSTRO MAGNUS MALIKE MARGLOBE MARMANDE - eng: COSTOLLUTO DI MARMANDE, MARMANDE A GROS FRUIT, MARMANDE CALUDIA, MARMANDE D`ALGER, MARMANDE MARAICHÈ; lat: MARMANDE S.S., MARMANDE SUPERPERCOCE;

• • • • • • • • • • • •

MATIAS MAX F1 MERCURIO MINARET MONDIAL MONROE F1 MONTECARLO OLGA OMBELLINE ORCO PABLO PERFECT PEEL F1

• • • • • • • • • • • •

PHILLIPPOS PISTOLERO PRIMA RALLY RED CHIEF RED FLOOD RED HUNTER RED PEAR RED RIVER RIO GRANDE RONITA RUTGERS

• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

SAINT-PIERRE - eng: SAN PEDRO, S. PIETRO, ST. PIERRE, S. PIERRE; SAKURA SALOMONE SAN MARZANO SAROM SHANNON SPRINTER SULTAN SUNSTREAM SWING TAMARIS TONDO F1 N. 130 TUNDRA UNO URBANA VEDETTA VEMONE VIVIA VOLOVSKO SRCE - eng: CUORE DI BUE, OXHEART; WALLY RED ZAGREBAČKA RANA

Pinciranje (zakidanje superaka) redovna je mjera kod uzgoja radnih sorti i za svježetržište. Biljke se ostavljaju na jedno stablo, a bočni izdanci se redovno uklanjaju kaddostignu dužinu od 5 cm. Paradajz se može gajiti i na dva stabla, pri čemu se jedan bočni izdanak (obično ispod prve cvjetne grane) -ostavlja kao drugo stablo, i sa njegase takođe uklanjaju bočni izdanci. Dekaptacija ili zalamanje vrha biljke vrši senakon što je biljka razvila 4—6 cvjetnih grančica (etaza), da bi se ubrzala zrioba.Zakida se vrh iznad 4—6. cvjetne grančice, ostavljajući 1—2 lista iznad cvjetne grane.Donje lisce koje stari i uvija se treba povremeno skidati, a počinje se nakon što su prvi plodovi sazreli ili postigli ve! ičinu karakteristicnu za sortu. Ovo je važno zbog boljeg provjetravanja usjeva. Naročito se provodi u tunelima i plastenicima. Nakonskidanja lišća (koje mora biti postepeno 1—2 lista u jednom prohodu) obavezno je prskanje fungicidima, radi zaštite rana od napada uzročnika bolesti.