prepušta ju u prave ruke. TakoĊer je važno pružiti palijativna medicina
struĉno objašnjenje da je
„produžena ruka“ klasiĉne, kurativne medicine te da nastupa u
onom momentu kada je klasiĉna, kurativna medicina dala svoj maksimum preko kojeg dalje ne može, odnosno ne zna. 3. Povećati znanje kako o kliniĉkoj bioetici tako i o palijativnoj medicini/njezi, odnosno povećat i znanje iz dijela medicine koja se bavi problemima terminalno oboljelih pacijenata.
4. Educirati sve sudionike procesa bioetiĉkog odluĉivanja kako bi se pridonijelo etiĉkoj kvaliteti sistema pružanja palijativne njege, što je na kraju i cilj interdisciplinarnog tima, (kako na terenu, tako i u hospicijima). Potrebno je razmotriti
odreĊene kljuĉne pojmove svih hospicijskih programa.
Definirala ih je i formulirala dr. Cicely Saunders, utemeljiteljica Hospicija St.
Christophera (St. Christopher’s Hospice) u Engleskoj. Dr. Saunders prouĉavala je i zakljuĉila da je za opsežnu i kvalitetnu njegu neizostavno ukljuĉivanje, savjetovanje i timski rad s ciljem davanja podrške kako pacijentu tako i porodici.18 Zakljuĉila je to iz spoznaje da su duhovne i emocionalne boli na rastanku od života puno snažnije od onih tjelesnih. Nacionalna hospicijska organizacija (National Hospice Organization) (NHO), utemeljena 1978., imala je glavnu ulogu u širenju dolje navedenih pojmova provoĊenjem aktivnosti edukacije i
hospicijskim
menadžmentom.19
Ti su pojmovi sljedeći: •
Opsežna njega uz kontinuitet pri prijelazu pacijenta iz jedne okoline u drugu
