Mušanović, Lukaš: OSNOVE PEDAGOGIJE
I. PEDAGOGIJSKO GLEDIŠTE - fenomen odgoja shvaća cjelovito, ne izdvajajući ga iz svijeta života - govoriti o odgoju = govoriti o svijetu života, o kulturi - govoriti o kulturi = govoriti o odgoju - niti jednu pojavu ili činjenicu ne treba brzopleto proglasiti odgojno neutralnom
1. Što je pedagogija? - znanost o odgoju
paidagogia | paĩs, paidós = dijete, ago, agein = vodim - grč. paidagogia
z nanstvenim promišljanjem promišljanjem prakse odgoja i stjecanjem novih spoznaja o - pedagogijska teorija – bavi se znanstvenim odgoju ODGOJ
proces razvoja čovjeka različiti vidljivi i nevidljivi procesi u individui
različiti socijalni, kulturni i društveni procesi
odrastanje, rast, sazrijevanje, učenje, osvješćivanje, postajanje osobom, … socijalizacija, enkulturacija, akulturacija, personalizacija, …
prafenomen društva i čovjeka – društvo svoj identitet i kontinuitet temelji na prijenosu kulture (društ. vrijednosti, norme, običaji, znanja) sa starije na mlađu generaciju
- funkcije odgoja:
odgojem ne bi bi prenijelo najvažnija iskustva na 1. Konzervacijska ili prilagodbena – društvo koje odgojem mlađe generacije izgubilo bi svoj identitet i nestalo 2. Razvojna ili kreativna – čovjek je stvaralačko biće i mijenja zatečeno, postojeće
mijenja prirodu, socijalne tvorevine društva te duhovn u i materijalnu
proizvodnju
- subjekti odgoja: odgajanik i odgojitelj - Friedrich Herbart - utemeljitelj pedagogije kao akademske discipline - razvija pedagogiju kao normativnu znanost – praktična filozofija postavlja ciljeve, a psihologija metode odgoja
1
2. Odgoj i srodni pojmovi razvoja
UČENJE
sposobnost čovjeka da opaža, prikuplja, misaono obrađuje, pamti i koristi informacije (znanja, vještine, iskustva i sposobnosti) sposobnosti) radi zadovoljavanja potreba (samoodržanja, (samoodržanja, oblikovanja i mijenjanja ljudskog svijeta)
razvoj ljudske vrste temelji se na: 1. Filogenezi (biološko-fiziološko učenje) 2. Kulturogenezi (socijalnoKulturogenezi (socijalno-kognitivno učenje) 3. Ontogenezi (razvoj Ontogenezi (razvoj individue)
SOCIJALIZACIJA
proces učenja ophođenja u skupini, zajednici i društvu učenje pravila i normi društvenog ponašanja, usvajanje društvenosti društvenosti čovjek se rađa kao biološko biće, a društvenim bićem postaje u procesu socijalizacije soc. norme – regulatori života u zajednici, koncepcije o primjerenim i očekivanim ponašanjima uspješna socijalizacija uniformnost društva (dijeljenje istih vrijednosti) – od toga polazi država u oblikovanju javnog školstva loše socijalizirani ljudi – nisu prihvatili ni usvojili kulturne norme i postavljene standarde normalnosti
- načini poučavanja djece prilikom socijalizacije: formalno (školovanje, u razredu) i informalno (svugdje, informalno (svugdje,
učenje iz okoline i raznih situacija, spontano) obrazovanje
ENKULTURACIJA
proces usvajanja kulture, uranjanja u kulturu – socijalizacija u nekoj određenoj kulturi
socijalizacija i enkulturacija – isprepleteni procesi
socijalizacija = općenito usvajanje socijalnih aspekata kulture, učenje dr. uloga koje ćemo igrati
enkulturacija = usvajanje „naše“ kulture, učenje specifičnog načina na koji se uloga igra (muškarac
uči kako biti brat, sin, suprug, otac, …), učenje rodnih uloga (dečki ne plaču i ne igraju se s lutkama, djevojčice se ne igraju s autićima, itd.)
odvija se u obitelji, a podupire je rodbinski sustav i bliske osobe
2
AKULTURACIJA
proces kojim se kultura jednog društva preoblikuje tako da poprima i prihvaća kulturna obilježja drugog društva, a strani kulturni oblici zamjenjuju domicilnu kulturu kontinuirana interakcija različitih kultura, reakcija zajednica jedne kulture na drugu promjene društvenih obrazaca jedne, druge ili obje zajednice, promjena ponašanja članova skupina dvije dimenzije: 1. Skupinska (lokalna zajednica, društvo) 2. Individualna (psihološka akulturacija) – posljedica: prihvaćanje ili odbijanje nove kulture Osobe:
pluralna društva, migracije
nove kulture
vrlo se brzo prilagođavaju i usvajaju
strategije provođenja akulturacije: 1. Integracija (zadržavanje svog kult. id.,
ali usvajanje nove kulture)
(napuštanje kult. identiteta 2. Asimilacija (napuštanje
imaju teškoće u prilagodbi (kult. šok), ali se većina ipak prilagodi ne mogu se prilagoditi
izlažu se kulturnom šoku izlažu se transkulturaciji (česti putnici)
zemlje iz koje su došli) 3. Separacija (potpuno zadržavanje zadržavanje svog kult. id. bez želje za usvajanjem identiteta zemlje domaćina) (napuštanje kult. id. zemlje iz koje su došli, ali bez usvajanja novog identiteta) 4. Marginalizacija (napuštanje
PERSONALIZACIJA
proces samooblikovanja osobe, razvoja pojedinca u jedinstvenu, neponovljivu i samosvjesnu osobu,
različitu od svih drugih rezultat = razvijena osobnost (ličnost) socijalizacijom postajemo postajemo „kao svi drugi“, a personalizacijom „kao nitko drugi“ – jedinstveni
individuacija – proces diferencijacije ljudske osobe koja se sve primjerenije i suptilnije odnosi prema sebi i svijetu – „samoostvarenje“ „samoostvarenje“ ili „samoispunjenje“ „samoispunjenje“
3
II. ANTROPOLOŠKE OSNOVE ODGOJA ovjek je biće odgoja . Č ovjek (ovisan o odgoju)
BIOLOŠKA ČINJENICA 1. Čovjek je nedostatno i
DRUŠTVENA ČINJENICA
KULTURNA ČINJENICA
1. Socijalno „nošenje“ djeteta
1. Kulturno „nošenje“ djeteta
- tijekom prve godine života, dijete je ovisno o roditeljskoj skrbi, ali nije pasivno – ono
- čovjek kao biće odgoja mora usvojiti kulturu svoje zajednice
intenzivno uči opažanjem i oponašanjem te stupa u
- u prvoj godini života dijete uči osnovni alat kulture – govor
nedovršeno biće - prilagodbom, odgojem, stvaranjem ljudskog svijeta
nadomješta biološke nedostatnosti
- prilagođava prirodno zatečeni neprijateljski svijet u predvidivi, sigurni, ljudski svijet – kulturu stvara potrebu za odgojem - potreba za brzom organizacijom
opažanja čime bi se rasteretila
komunikaciju 2. Djetinjstvo – reakcija – reakcija društva na razvoj
- odgoj je činjenica kulture, a kultura se reproducira i razvija odgojem
- odgoj je ukupnost reakcija
2. Svaka kultura razvija
stalna neizvjesnost
društva na činjenicu razvoja
preživljavanja u nepoznatim nepoznatim
djece
okolinama 2. Čovjek se rađa „prerano“
- prihvaćajući odgoj kao ljudski oblik razvoja s ciljem
reprodukcije, društvo razvija niz - rađa se prije dovršetka procesa
sazrijevanja kojom se dostiže potrebiti stupanj sposobnosti za
struktura, funkcija i institucija koje slijede činjenicu odgoja u ljudskoj vrsti
samostalan život - mora naučiti hodati, govoriti, razmišljati, učiti, itd. uz pomoć
„svoj“ odgoj odgoj - svaka kultura razvija specifične ideale, ciljeve i obrasce odgoja 3. Svaki odgoj reproducira i r azvija azvija „svoju“ kulturu
- ideali, ciljevi i obrasci odgoja pridonose reprodukciji
određenog tipa kulture
odgoja i brige roditelja 3. Neopremljenost čovjeka instinktima
- životinja da bi preživjela ne
treba učenje, već je mehanizam „stimulans - reakcija“ dovoljan obrazac ponašanja kao program samoodržanja - za razliku od životinja, čovjek nije potpuno opremljen instinktima
4
III. PEDAGOGIJA KAO ZNANOST - Johan Friedrich Herbart – utemeljitelj pedagogije kao znanosti
1. Znanost
ZNANOST
oblik ljudske spoznaje svijeta
proces kojemu je cilj otkrivanje novih spoznaja - istraživanje
refleksivna djelatnost - promatranje svijeta radi čiste spoznaje ( theoria)
društvena djelatnost - organizirani način otkrivanja novoga i prenošenja spoznaja
tima stvarnosti stečeno metodički provedenim usustavljeno znanje o pojavama ili aspek tima istraživanjima, povodom empirijski ili logički izvedenih dokaza ili na osnovi interpretacija
SPOZNAJA
traženje istine o svijetu i čovjeku s ciljem upoznavanja načina zadovoljavanja ljudskih potreba (materijalnih, duhovno-kulturnih duhovno-kulturnih
vrste spoznaje:
-
tjelesna tjelesna - čovjek spoznaje čitavim tijelom, ne samo mozgom
-
tacitna tacitna - neracionalna, iskustvena, praktičnim odgojnim djelovanjem, intuitivna znanja
-
religijska/duhovna religijska/duhovna - temeljena na vjeri, religijskim uvjerenjima
-
filozofska filozofska - spoznajemo racionalno, umovanjem, filozofiranjem (razmišljanje o odgoju)
-
umjetnička - do spoznaje se dolazi umjetničkim radom, djelo je otkriće istine, i stine, odgoj je dramski čin ljudskog odnosa energetska energetska - shvaćanje čovjeka kao energetskog bića, bića, a ne samo materijalnog znanstvena znanstvena - ostvaruje se metodičkom provjerom (teorijskom ili eksperimentalnom) hipoteza
Klasifikacija znanosti
S OBZIROM NA ASPEKTE KOJE PROUČAVAJU : -
prirodne
-
-
društvene humanističke
-
medicinske i biotehničke tehničke
-
formalne
-
S OBZIROM NA METODE ISTRAŽIVANJA :
-
poslj edice) prirodne (objektivno objašnjavamo stvarnost, tražimo uzroke i posljedice)
-
duhovne/kulturne (razumijevamo čovjeka i društvo)
5
2. Tvorbeni elementi pedagogije
PREDMET PEDAGOŠKOG ISTRAŽIVANJA 2. ZADAĆE PEDAGOGIJE 3. KATEGORIJALNO-TERMINOLOŠKI SUSTAV 1.
SUSTAV PEDAGOGIJSKIH DISCIPLINA
6.
ODNOSI PEDAGOGIJE S DRUGIM DISCIPLINAMA
PEDAGOGIJE 4.
5.
7.
ZNANSTVENA ZAJEDNICA PEDAGOGA
METODOLOGIJA PEDAGOGIJSKOG
ISTRAŽIVANJA
2.1. Predmet pedagogije - predmet pedagogije je usmjereni razvoj čovjeka
transformiranjem, - predmet pedago gije čine realni procesi čovjekova razvitka (formiranjem i transformiranjem, samoformiranjem) shvaćeni kao odgoj proturječnosti/dihotomije: - čovjek je cjelovito, ali proturječno biće - temeljne proturječnosti/dihotomije:
individualno - društveno
sadašnjost - prošlost i budućnost
prirodno (biološko) - kulturno (duhovno)
aktivno - reaktivno
- koncepti i pogledi na čovjeka:
holistički - čovjek je cjelovito, integralno, jedinstveno, omnipotentno, nedjeljivo biće/ličnost partikularistički - čovjek se može odrediti nekim bitnim obiljež jem (homo sapiens = biće koje misli, homo ludens = biće koje se igra, homo faber = biće koje radi, …)
- tri pristupa predmetu pedagogije: 1. Objektivistički-pozitivistički - odgoj je objektivna i svrhovita društvena pojava - činjenica društva - možemo tu činjenicu pozitivno utvrditi, empirijski opažati i uzročno-posljedično ispitati - kritika: nije dovoljno samo poznavati činjenice, već i znati zašto one nastaju
učenik nepažljiv i ometa druge na nastavi - udaljavanje bi omogućilo neometan rad drugim učenicima. Međutim, ne zna se zašto je učenik nepažljiv, i ne može se dokazati ispravnost
odgojnog postupka (udaljavanja s nastave)
2. Subjektivistički (emancipacijski) - odgojni čin nije nešto objektivno - ovisi o namjerama, ciljevima i aktivnostima subjekta odgoja - odgojni čin se konstruira tek aktivnošću aktera tog čina, a prije toga ne postoji - stalno preispitivanje odgojnog postupka
6
3. Kritičko-emancipacijski
stvarnosti - odgojni čin nije nešto neutralno, izdvojeno u poseban aspekt stvarnosti - to je društveno-politički čin kojim osoba učvršćuje svoj društveni položaj i status, svoje životne
okolnosti, miri se s postojećim ili se emancipira - ovaj pristup promiče radikalna pedagogija
2.2. Zadaci pedagogije - osnovni cilj pedagogije: p edagogije: stjecanje spoznaja o odgoju i sistemat izacija tako stečenih znanja
DESKRIPTIVNI ZADATAK
ulazi li neki fenomen u
KLASIFIKACIJSKI KLASIFIKACIJSKI ZADATAK
razvrstavanje, klasifikacija,
EKSPLANACIJSKI EKSPLANACIJSKI ZADATAK
objašnjenje tijeka razvoja
djelokrug pedagogijskog pedagogijskog
kategorizacija i
fenomena odgoja,
razmatranja
sistematiziranje fenomena
pretpostavki na kojima se
odgoja i problema
temelji razvoj fenomena,
popis fenomena i pojmova
koji čine predmet pedagogije
posljedica koje izaziva
određeno odgojno djelovanje
kategorijalni sustav pedagogije - sustav osnovnih i
opis fenomena koji ulaze u
posebnih pedagoških
polje pedagogije
pojmova
ono što istražujemo najprije
strukture pedagogijske
inventarizirano, opisano i
znanosti (ustroja ključnih
definirano
disciplina pedagogije)
unutarnja dinamika odgojnog procesa duboko je povezana s
dinamikom društva i kulture
istraživanje i objašnjavanje objašnjavanje uzročno-posljedičnih (kauzalnih) veza među pojavama - pitanje „zašto?“
integracija različitih znanosti izrada pregleda pojedinih
normiranje aktivnosti i sredstava za postizanje
određenog cilja normiranje razvoja čovjeka,
utvrđivanje pedagogijskih pedagogijskih
propisivanje - temelji se na
zakonitosti i zakona
pretpostavci da ga je moguće
problemskih sklopova, uspostava veza unutar
različiti tipovi veza među pedagoškim fenomenima
NORMATIVNI ZADATAK
EKSPLIKATIVNI EKSPLIKATIVNI ZADATAK
što, kako, kada i gdje se dogodilo, koji su čimbenici odgojnog događanja, …
tiče se razvoja osnovne
mora biti imenovano,
EKSPLORATIVNI ZADATAK
u cijelosti spoznati, da se zna
omogućuje predviđanje
pedagogijskih disciplina,
pedagogijskih procesa i
revalorizacija sustava
fenomena i time optimalizaciju
pedagogijskih znanja
odgojnog postupka
što je to ljudska priroda
ispitivanje vrijednosti i
njihovog prihvaćanja ili odbacivanja
7
2.3. Kategorijalni sustav pedagogije - znanstveni jezik pedagogije opisuje pojmove, teorije, hipoteze, klasifikacije, pravilnosti, veze, zakonitosti i znanstvene zakone te teorijsko-metodološke koncepte pedagogijske znanosti o odgojnom fenomenu - znanstveni jezik znanstvenici koriste u komunikaciji da:
izlože spoznaje do kojih su došli
učine ih intersubjektivno provjerljivijima učine ih prezentnima u znanstvenoj zajednici
- kategorije - temeljni pojmovi nekog područja
kategorije pedagogije: pedagogije: odgoj, obrazovanje, osposobljavanje/kvalificiranje i izobrazba
2.4. Metode istraživanja u pedagogiji - znanstvena paradigma - dominantni teorijsko- metodološki okvir neke znanosti ili skupine znanosti - tri temeljna metodološka pristupa/paradigme: 1. Kvantitativno-pozitivistička paradigma - opažanje i mjerenje pojava - empirijska istraživanja
istraživanja (otkriti opće, zajedničko, nepromjenjivo u nekoj pojavi) - nomotetička istraživanja - redukcionizam (bogatstvo zbilje reducira se na bitno) - pozitivizam (prihvaća se objektivno, činjenično, mjerljivo) - naglasak na rezultatu, a ne pro cesu istraživanja - uvažava se istraživač - vanjski, objektivan, nepristran promatrač (perspektiva „outsidera“) 2. Kvalitativno-hermeneutička paradigma - ne teži objašnjavanju, nego razumijevanju fenomena - opažanje u prirodnim, nekontroliranim uvjetima - u centru su refleksije subjekta odgoja, a ne istraživača
sudionik/subjekt (perspektiva „insidera“) - uvažava se sudionik/subjekt 3. Sustavska paradigma
8
2.5. Struktura polja pedagogije - sustav pedagogijskih disciplina
- pet osnovnih disciplina pedagogije: 1. OPĆA ili SISTEMATSKA PEDAGOGIJA
sistematizacija temeljnih/općih temeljnih/općih spoznaja o odgoju razmatra teorije odgoja i proučava opću strukturu odgojnog procesa
2. METODOLOGIJA PEDAGOGIJE
problemi istraživanja odgojnog fenomena metodološki pristupi, modeli, postupci i tehnike
3. DIDAKTIKA ili TEORIJA OBRAZOVANJA
situacije u kojima se odvija proces planiranog i organiziranog učenja i poučavanja nastava - najorganiziraniji način sustavnog učenja i poučavanja (didaktika = teorija nastave)
4. POVIJEST PEDAGOGIJE
odgoj u dimenziji prošlosti u različitim društvima i kulturama
važnost proučavanja odgojnih rješenja u prošlosti za razvoj odgoja u budućnosti budućnosti
5. KOMPARATIVNA KOMPARATIVNA PEDAGOGIJA
fenomeni odgoja u suvremenim suvremenim društvima te užim ili i li širim međunarodnim asocijacijama uspoređivanje školskih i obrazovnih sustava u različitim državama
+ POSEBNE PEDAGOGIJE
širi ili uži predmetni, problemski problemski ili situacijski sklopovi fenomena odgoja istraživanje nekih uži problema pedagogije ili posebnih situacija odgoja
klasifikacija prema:
dobi (ped. rane dobi, mladeži, treće dobi,…)
sudionicima (individualna ped., ped. skupine)
institucijama institucijama (predškolska, školska, religijska, domska,…) radu (industrijska, zanatska, pogonska,…) pogonska,…) sadržaju (glazbena, likovna, tjelesno-zdravstvena, …) posebnosti djece (ped. nadarene djece, osoba s teškoćama teškoćama u razvoju,…)
9
IV. OSNOVNE KATEGORIJE PEDAGOGIJE 1. Odgoj DIFUZNI ODGOJ
u jednostavnim, socijalno nestrukturiranim zajednicama (u najranijem periodu društvenih zajednica)
odgoj - zadatak cjelokupne zajednice, nema posebnih, s pecijaliziranih članova koji ga vrše
neosvješten, intuitivan - majka u skladu sa svojom intuicijom odgaja dijete, nema propisa i normi kako odgajati, majka ne mora racionalno obrazlagati svoje postupke
FUNKCIONALNI ODGOJ
posebno osmišljeni radi djelovanja i utjecaji zajednice koji nisu odgojno intencionalni, namjerni, posebno određenog odgojnog utjecaja
npr. mediji djeluju odgojno iako im to nije osnovna djelatnost
INSTITUCIONALIZIRANI INSTITUCIONALIZIRANI ODGOJ
ostvaruje se u posebnoj instituciji - školi
subjekti: učenici i nastavni ci etatistički odgoj - organiziran od države, ne tolerira drugačije odgojne prakse anarhistički odgoj - apsolutno pravo pojedinca na odabir odgojne prakse, neometano od države odgoj u civilnom društvu - ravnopravnost odgojnih praksa, jednaka potpora svim praksama društvena dimenzija
Odgoj
sociocentrizam
dva pedagoška koncepta pedocentrizam
individualna dimenzija
SOCIOCENTRIZAM
PEDOCENTRIZAM
- društvo je bitno, zajednica određuje čovjeka
dijete/individua je najvažnije - dijete/individua
- nema individualnog razvoja čovjeka, on se
- moć, sloboda, aktivnost djeteta - gleda se „kroz oči
modelira da bude koristan društvu
djeteta“
- brojčano ocjenjivanje, nagrade i kazne, rangiranje,
-uspjeh se ne rangira, sloboda djeteta, sadržaj se bia
frontalni rad, sadržaj prema izboru odraslih
prema interesu učenika
ANTROPOCENTRIČNA ili EMANCIPACIJSKA PARADIGMA ODGOJA - naglasak na dinamiku i proturječnost odgojnog fenomena - kombinacija društvenog i individualnog - daje legitimitet pedagoškom mišljenju i opažanju odgajatelja te inovaciji odgojne prakse
10
2. Obrazovanje - proces usmjerenog razvoja čovjeka čija je svrha (cilj) razvoj svijesti - svijest i svjesno djelovanje - egzistencijalna potreba čovjeka (životinje su biološki opremljene za život u
prirodnoj okolini, ali čovjek mora razvijati svijest kako bi preživio) - društveno-individualni interaktivni proces razvoja sposobnosti učenja, stavova, i vrijednosti te
stjecanja znanja, vještina i navika potrebnih za ljudski život - autonomno (odgovorno) djelovanje u ljudskoj zajednici
DRUŠTVENA DIMENZIJA
INDIVIDUALNA INDIVIDUALNA DIMENZIJA - bio-fiziološka oprema za učenje - kapaciteti za
- obrazovanje se ostvaruje u konkretnoj zajednici
učenje - odvija se u stvorenim obrazovnim ustanovama - aktivnost individue: aspiracije, motivacije, vještine i - to je društveni mehanizam ulaska u zajednicu i
postignuća učenja
zauzimanja određenog statusa - doživotni proces usavršavanja čovjekovih snaga - bez obrazovanja nije moguće snalaženje i
potrebnih za smislen život
sudjelovanje u životu zajednice
3. Osposobljavanje / kvalificiranje - poseban, životno kontekstualiziran i životom neposrednije neposrednije determiniran pravac obrazovanja - usmjereno na razvoj određenih sposobnosti čovjeka - dok je obrazovanje usmjereno na cjelinu ljudskog djelovanja i života, osposobljavanje omogućuje ljudima
da budu praktično, izvršno sposobni za ostvarivanje konkretnih zadaća - konkretizacija obrazovnog procesa i aktualizacija obrazovnog potencijala čovjeka
4. Izobrazba / performativnost - oni procesi razvoja čija je svrha (cilj) razvoj ljudske spretnosti i vještina, tj. sposobnosti za izvođenje rada
netko je osposobljen za električara, ali to ne znači da ima razvijenu performativnost (znanje izvođenja konkretnih aktivnosti, npr. upravljan je brodskom elektronikom) elektronikom)
11
V. STRUKTURA ODGOJNOG PROCESA - osnovni strukturni elementi odgojnog procesa: 1.
ODGOJNI IDEALI
4.
ODGOJNA INTERAKCIJA
2.
ODGOJNI CILJEVI
5.
ODGOJNI SADRŽAJI
3.
ODGOJNA SREDINA
6.
SUBJEKTI ODGOJA
1. Odojni ideali - najviši standard nečega što se želi dostići - slika savršenog čovjeka koja se želi postići odgojem - sastavni dio svjetonazora orijentiri orijentiri
- spoznajni i vrijednosni okviri koji omogućuju konzistentnu i ekonomičnu
konstrukciju ljudske zbilje i odgovarajuću interpretaciju interpretaciju stvarnost i - klasifikacija odgojnih ideala prema antičkim modelima: 1. HUMANISTIČKI - ideal cjelovitog, skladnog mnogostranog razvoja osobnosti
atenski odgojni ideal - razvoj tijela i duha, razvoj slobodnog čovjeka
2. KOLEKTIVISTIČKI - ideal jednostranog (parcijalnog) razvoja osobnosti kao dijela kolektiviteta
spartanski odgojni ideal - formiranje tjelesno-voljnih odlika dobrog vojnika
- suvremena društva - pluralizam svjetonazora, odgojnih ideala i praksi
2. Odgojni ciljevi - konkretizacije odgojnih ideala u određenom konkretnom vremenu i kulturnom prostoru - postavljaju ih subjekti odgoja - ne postoje unaprijed postavljeni (objektivni) ciljevi - moraju biti realni, konkretni, situacijski, razumljivi i motivacijski dostižni - prethode odgojnim aktivnostima/sredstvima aktivnostima/sredstvima te su s njima povezani
sredstva sredstva za ostvarenje odgojnog cilja cilja
- razlikuju se po opsežnosti, sadržaju i strukturi:
opći cilj odgoja - široko postavljeni odgojni ciljevi (razvijena zrela osobnost) posebni ciljevi odgoja odgoja - uže postavljeni ciljevi (intelektualni, socijalni, duhovni, tjelesni razvoj) pojedinačni ciljevi odgoja - konkretni ciljevi odgojne zadaće - situacijski ciljevi
12
- hijerarhičnost odgojnih ciljeva:
mikro-razina mikro-razina - razine odgojne situacije (razred, školska svakodnevica)
mezo-razina mezo-razina - okviri odgojnih situacija (školski sustav, institucionalno institucionalno obrazovanje u društvu)
najopćenitija pitanja (uloge odgoja u društvu, civilizacijama i ljudskom rodu) makro-razina makro-razina - najopćenitija
LJUDSKE POTREBE - prirodna težnja čovjeka koja pokreće njegov razvoj - podjela prema A. Maslowu Ma slowu (hijerarhijski): niže
FIZIOLOŠKE POTREBE - za funkcioniranje organizma: hrana, piće, reprodukcija, aktivnost, … POTREBA ZA SIGURNOŠĆU - zaštićenost, red, ravnoteža, stabilnost, pravednost, ... POTREBA ZA PRIPADANJEM I LJUBAVLJU - društvo, obitelj, vršnjaci, socijalni odnosi, … POTREBA ZA (SAMO)POŠTOVANJEM - postignuća, kompetentnost, moć, status, doprinos zajednici, …
POTREBA ZA SAMOOSTVARENJEM - ostvarivanje svojih potencijala, zadovoljenost
više
+
KOGNITIVNE POTREBE - radoznalost, želja za znanjem, s poznajama
ESTETSKE - potreba za lijepim
sporedne
- podjela prema W. Glasseru:
POTREBA ZA PREŽIVLJAVANJEM - biofiziološke potrebe, instinkti POTREBA ZA PRIPADANJEM - ljubav, odnosi s drugima , društvenost POTREBA ZA MOĆI - vladanje, sudjelovanje, postizanje rezultata, ambicije POTREBA ZA SLOBODODOM - mogućnost izbora, slobodno izražavanje, nesputanost
POTREBA ZA ZABAVOM - igra, smijeh, radost, zanimlji ve aktivnosti, ugoda, izostanak dosade
potrebe se moraju moraju uravnoteženo uravnoteženo zadovoljavati zadovoljavati
3. Odgojne sredine - ustanove odgoja - odgojni proces se uvijek odvija u odgojnoj sredini - ona obuhvaća fizičko, intelektualno, duhovno, energetsko, socijalno, kulturno, psihološko, tehničko i ostalo
okruženje 1. Intencionalne - sredine čija je osnovna djelatnost odgoj (obitelj, škola, …)
neintencionalno ostvaruje odgojni proces 2. Funkcionalne - sredine u kojima se, između ostalog, neintencionalno (radne organizacije, crkva, vršnjaci, …) - odgojnu sredinu čine: subjekti, interakcije i sadržaji
13
VI. ŠKOLSKI SUSTAV ŠKOLA - najvažnija društvena ustanova učen ja i posebno oblikovana odgojno-obrazovna odgojno-obrazovna sredina - pet temeljnih pitanja (pedagoški pentagon): 1. 2. 3. 4. 5.
Koja je svrha (vrijednosti, ciljevi) poučavanja? O čemu će se poučavati? Tko će poučavati? Kako će poučavati? Koga će se poučavati?
- škole prema uzrastu : predškola, osnovna škola, srednja škola, sveučilište, doktorski studij - odgojitelj: predškolski odgojitelj, razredni učitelj, predmetni nastavnik u OŠ i SŠ, sveučilišni profesor
uvedena u antičkoj Grčkoj: - škola kao ustanova u suvremenom smislu uvedena
Atena: školski sustav = stvar demokratske rasprave Sparta: školski sustav = militaristički, stvar državne nužde
NACIONALNI OKVIRNI KURIKULUM KURIKULUM
temeljni dokument koji na nacionalnoj razini donosi vrijednosti i opće ciljeve odgoja i obrazovanja određuje što učenici trebaju znati i zašto trebaju biti osposobljeni po završetku određenog stupnja stupnja obrazovanja
osnova za izradu svih ostalih kurikulumskih dokumenata (predmetni kurikulumi, standardi
vrjednovanja učeničkih postignuća postignuća i rada škola, …) okvir za stjecanje temeljnih kompetencija kao što su znanje, vještine, sposobnosti i stajališta učenika prema odgojno-obrazovnim područjima
čine ga tri odgojno -obrazovne razine: 1. Predškolski odgoj i obrazovanje 2. Osnovnoškolsko Osnovnoškolsko opće obvezno obrazovanje 3. Srednjoškolsko opće obavezno obrazovanje uključuje ova odgojno-obrazovna područja: - jezično-komunikacijsko - matematičko -
-
tehničko i informatičko društveno-humanističko umjetničko
-
tjelesno i zdravstveno
-
prirodoslovno
no obrazovanje u u Hrvatskoj: Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i opće obrazov no
osnovnoj i srednjoj školi 14
VII. PEDAGOŠKE KONCEPCIJE PRAKSE - ODGOJNOOBRAZOVNE FILOZOFIJE pedagoške ideje, zamisli i postavke o prirodi, učenju, svrsi - teorijski utemeljene i konzistentno strukturirane pedagoške odgoja, cilju i zadaćama odgoja i poučavanja, odnosno odnosno ideje o oblikovanu odgojnoobrazovne odgojnoobrazovne prakse i javnog školstva u nekoj zajednici zajednici i državi - klasifikacija:
perenijalizam
egzistencijalizam
progresivizam
biheviorizam
esencijalizam
1. Perenijalizam - čovjek je nepromjenjivo biće oblikovano na osnovi trajnih ljudskih vrjednota čije usvajanje oblikuje ljudsku
prirodu i koje svaka generacija mora usvojiti na isti način - učenjem - istina je univerzalna obrazovanje je univerzalno, trajno i jednako za sve - učenik = tabula rasa koju treba napu niti znanjem, ne uvažavaju se njegovi interesi i iskustva - cilj obrazovanja: istraživanje i širenje istine koja je univerzalna, svevremenska i nepromjenjiva - zadaće obrazovanja: razvoj intelektualnih i misaonih sposobnosti, moralnih vrijednosti, humanosti, ne
ispunjavanje trenutnih potreba, već dugoročnih ciljeva ostvarivanja humaniteta - obrazovni sadržaji: naglasak na onima koji ističu trajnost i postojanost znanja, znanja koja imaju
svevremensko značenje - ideje koje su i danas jednako važne kao i kada su prvi put izložene - kurikulum: kurikulum: negira se izborni kurikulum (da je vrijedan i potreban, usvajali bi ga svi), kurikulum mora biti univerzalan i jednak za sve; naglasak na predmetima koji potiču misaone procese (humanističke i prirodne znanosti), izbjegavanje tehnološki umjerenih predmeta i praktičnih sadržaja
2. Progresivizam - usredotočen na dijete - proces učenja motiviran je iznutra - dijete je po prirodi aktivno u znatiželjno pa mu treba omogućiti prirodno učenje - učenje radom
učitelja; samostalnost učenika u procesu - učenje radom i stjecanjem iskustva, a ne pasivnim slušanjem učitelja učenja i neovisnost o učitelju - glavni pokretač je njegov interes - učitelj - gubi predavačku i rukovodeću funkciju, on potiče i motivira učenike, pomaže savjetima i uputa ma - integrirani kurikulum (znanje kurikulum (znanje je prirodno integrirano) - sadržaji nisu organizirani u predmete, već projekte
15
3. Esencijalizam - kritika i reakcija na progresivističku filozofiju - naglasak na tradicionalno, formativno intelektualno obrazovanje - jedinstven, obavezni, jezgrovit predmetni akademski program uz vodeću ulogu učitelja te disciplinirani rad
učenika („red, rad i disciplina“) - ljudska priroda je vječna i nepromjenjiva - možemo je kultivirati intelektualnim razvojem i discipliniranim
učenjem - usađivanje „osnova“:
intelektualni razvoj usvajanjem temeljnih akademskih znanja
razvoj domoljublja
razvoj karaktera
- škola nije socijalna zajednica i tamo nema jednakosti - to vodi do nereda i nerada
škola je mjesto ozbiljnog rada i učenja, a ne igre; učenik mora poštivati autoritet
učitelj poučava, učenici uče
- kurikulum: sadrži najvažnija kulturna dobra čovječanstva - pismenost, računanje, znanost i umjetnost; jedinstven i za sve obavezan obavezan
4. Egzistencijalizam - kad se rodi, čovjek je ništa - uranjanjem u svijet života postaje netko i nešto - samoostvaruje se
samooblikovanjem, pronalaženje životnog smisla - svrha odgoja: samoodređenje čovjeka samooblikovanjem, - cilj odgoja odgoja - osobni razvoj slobodnog i odgovornog pojedinca - škola - ustanova života i učenja po mjeri učenika
samostalno oblikuje situaciju, stvara plan učenja, bira - učenik - u središtu odgojno -obrazovnog procesa, samostalno sadržaje, samoevaluira (samoocjenjuje) se - učitelj -sudionik, poticatelj, emocionalni zaštitnik učenika - program nije program nije centraliziran nego na razini škole, razreda, individue - važno je da učenik nauči učiti - odgojni ideal ideal - samoostvaren čovjek = prihvaća sebe i druge, tolerantan, spontan, skroman, samostalan, samostalan,
empatičan, želi pomagati ljudskom rodu, demokratičan, stvaralac, …
16
5. Biheviorizam PONAŠANJE
svaka tjelesna, kognitivna, emocionalna i socijalna reakcija čovjeka na neki događaj ponašanje nije instinktivno niti naslijeđeno, već naučeno
- podražaji:
poticajni (pobuđuju odgovore)
neutralni (nemaju utjecaja na reakciju)
inhibitorni (koče tendenciju odgovaranja)
- učenje - promjena ponašanja instrumentalnim uvjetovanjem
KLASIČNO UVJETOVANJE
INSTRUMENTALNO UVJETOVANJE
- pojedinac odgovara na neke podražaje koji inače ne bi proizveli takav odgovor
- proces učenja uvjetovanjem u kojem poželjno
- neutralni podražaji postaju poticajni ili inhibitorni
- ostvaruje se modifikacija ponašanja (poticanje
ponašanje dovodi do nagrade ili sprječava kaznu jednih, a potiskivanje potiskivanje drugih ponašanja ponašanja )
- odgoj odgoj - oblikovanje ponašanja u skladu s društvenim ciljevima, učenje poželjnog društvenog ponašanja - stjecanje kompetencija učenjem novih ponašanja - učitelj - autoritet, postavlja ciljeve, upravlja razredom, razredom, kontrolira ishode učenja - kurikulum kurikulum - usmjeren na obrazovne ishode, sadržaji su podijeljeni na najmanje čestice znanja
17
VIII. PREGLED RAZVOJA PEDAGOŠKIH IDEJA 1. Povijest pedagogije - prikuplja povijesne činjenice i opisuje odgoj, pedagošku teoriju i praksu u određenom vremenskom kontekstu
ekonomske, političke, ideološke i dr. pojave koje su pratile, uvjetovale ili - otkriva društvene, kulturne, ekonomske, uzrokovale određenu praksu odgoja - opća i nacionalna povijest pedagogije - prve škole - Sumerani, Indija, Kina, Perzija, Palestina
2. Antički odgoj Stara Grčka - spartanski i atenski odgoj - sofisti sofisti - prvi učitelji govorništva, upoznavali mlade aristokrate s govorničkom vještinom, gramatikom te
filozofskim i političkim pogledima na svijet SOKRAT
PLATON
najveća spoznaja je spoznaja
ARISTOTEL
objektivni idealizam
gimnazija Lykeikon
predlagao da se mladež
tri čovjekove duše kojima
samog sebe
znanje - najveća vrlina metoda pitanja i odgovora tražio od sugovornika da na
obrazuje do 35. godine u dijalektici (razgovoru sa samim sobom)
negativan odgovor da istiniti što je dovodilo sugovornika do apsurda i navelo da prizna
osnovao Akademiju - cilj: upoznavanje bitnoga i
odgovara jedno odgojno
područje: 1. 2. 3.
vegetativna (tjelesni odgoj) animalna (moralni odgoj) razumska (umni odgoj)
razvijanje kritičkog mišljenja
pogrešku 2
dijela: ironija (uvjeravanje u
pogrešku) i majeutika (pronalaženje istine)
Stari Rim - utjecaj grčke kulture, visokoobrazovani grčki robovi = kućni učitelji - ludus - javna elementarna elementarna škola CICERON CICERON - zalaže se za proučavanje rimske povijesti KVINTILIJAN KVINTILIJAN - Institutio Oratoria - udžbenik govorništva i pedagoška rasprava - cilj odgoja nije samo
učenje govorništva, nego i odgoj moralne i mudre osobe 18
3. Srednjovjekovni odgoj - dominacija Crkve, odgojni ideal i cilj izvedeni iz kršćanske doktrine - odgoj, obrazovanje i školstvo - monopol Crkve - samostanske, katedralne i župne škole - prva srednjovjekovna sveučilišta, npr. Padova, Rim, Sorbona, Oxford, Cambridge, … Vittorino Rambaldoni da Feltre Feltre - casa giocosa (kuća radosti) - škola u prirodi, primao i siromašnu djecu
François Rabelais Rabelais - izruguje se učenju napamet, zalaže se za intelektualni rad kroz promatranje prirode, razgovor i zabavu Michel de Montaigne Montaigne - protiv skolastičkog sustava obrazovanja, zalaže se za kritičko mišljenje Erazmo Rotterdamski Rotterdamski - kritika srednjovjekovnog društva, od učitelja zahtijeva široko obrazovanje, kulturu,
uljudnost, … Martin Luther Luther - crkvena reformacija, cijenio učiteljski poziv, napravio nastavni program za osnovne škole Ignacio Loyola Loyola - Družba Isusova - zadužena za obrazovanje i školstvo unutar Crkve
4. Novovjekovni odgoj Jan Amos Komensky Komensky - osmislio školski sustav kakav poznajemo danas
masovno obrazovanje svih o svemu
razredno-predmetni-satni sustav, školska godina
John Locke Locke - ne postoje urođene ideje, čovjek je „tabula rasa“, treba odgojem razviti umjerenost i samosvladavanje Jean Jacques Rousseau Rousseau - dijete posjeduje prirodne snage i sposobnosti, odgajatelji moraju pravilno
promatrati dječje sposobnosti sposobnosti i sklonosti koje je potrebno razvijati Johann Heinrich Pestalozzi Pestalozzi - ideja o povezivanju proizvodnog rada i učenja/nastave - poučavao djecu samoradu (rad u polju, tkaonici); odgojni cilj: odgoj glave (uma), srca (morala) i ruke ( rada i tijela) Johann Friedrich Herbart Herbart - utemeljio pedagogiju kao znanost - posegao za filozofijom i psihologijom pri
utvrđivanju načela pedagogije - uvodi pojam nastavne jedinice - formalni stupnjevi nastave (artikulacije sata): 1. opažanje (stupanj jasnoće) 2. uspoređivanje (stupanj povezivanja) 3. apstrahiranje, stvaranje pojmova (stupanj sustava) 4. primjena poznatih pojmova na nove predmete (stupanj metode) 19
Friedrich Fröbel - osnivač dječjih vrtića - naziv: dijete = biljka, škola = vrt, učitelj = vrtlar Friedrich Adolf Diesterweg Diesterweg - osnivatelj Pedagoškog društva - profesionalne udruge učitelja; tri načela
odgoja: samorad, prilagođavanje prirodi, prilagođavanje kulturi; glavna sredstva nastave - sustavna nastava, dobar primjer i disciplina Emile Durkheim Durkheim - promatra odgoj kao socijalizaciju mladih pod utjecajem odraslih, a zadatak odgoja je da kod djeteta razvije tjelesne, intelektualne i moralne snage potrebne za društveni život i sredinu u kojoj će
dijete živjeti Konstantin Dimitrijević Ulšinski - važnost materinskog jezika u školi, domoljublja, narodnog odgoja Lav Nikolajevič Tolstoj - škola treba u djeci pobuđivati želju za radom i znanjem te ljubav prema životu i individualnost; protiv krute discipline
Anton Semjonovič Makarenko - dom za malodobne prijestupnike; proizvodni rad kao sredstvo odgoja Horace Mann Mann - obrazovanje je prirodno pravo djece i glavno sredstvo stvaranja svjesnih i odgovornih
građanina John Dewey Dewey - pragmatizam - učenje radom; učenici rade u slobodno formiranim skupinama i upravljaju
sadržajem i nastavnim procesom eksperimentalne škole po uzoru na Deweyja: - eksperimentalne
DALTON PLAN - Helen Parkhurst; učenik bira razinu programa ( minimalna, srednja, maksimalna) po svojim sposobnostima i interesu za rad, sam kreira vrijeme, sadržaj i način rada
METODA PROJEKTA - William Heard Kilpatrick; učenici prema interesu biraju probleme iz društvenog života
koje proučavaju u grupama; mana: učenici razvijaju osjećaj prijateljstva i solidarnosti, ali ne stječu dovoljno sustavna znanja
WINNETKA-PLAN - Carleton W. Washburne: učenici slobodno biraju predmete, trebaju dovoljno slobodnog
vremena za stvaralački i individualni pristup radu Georg Kerschensteiner Kerschensteiner - otac strukovnog obrazovanja; tri stupnja školovanja radničke mladeži: šegrtske
škole (do 18.), produžno obrazovanje mladih kvalificiranih kvalificiranih radnika i vojna služba Paul Natrop & Wilhlem Förster - socijalna pedagogija - zajednički odgoj djece u jedinstvenoj narodnoj školi, u duhu zajednice
5. Razvoj hrvatske pedagogije i školstva Stjepan Ilijašević - prvi hrvatski udžbenik pedagogije; prvi kod nas raspravlja o postupku, cilju, načelima,…
vrijednostima Stjepan Novotny Novotny - Gojitba i obća učba - temelji odgoj na vje ri i kršćanskim vrijednostima Stjepan Basariček - predavač pedagogije - pedagogija se odvaja od katehetike; zastupa individualni pristup i uvažavanje različitosti Đuro Arnold - prvo predavanje iz pedagogije 1895. godine - neovisnost pedagogije na sveučilišnoj razini 20
IX. ODGOJNOOBRAZOVNA KOMUNIKACIJA
1. Što je komunikacija? - proces stvaranja i razmjene obavijesti (informacija - značenja i simbola) oblikovanih u poruke - dva aspekta:
informacija/obavijest informacija/obavijest - osobina podatka kojom se spoznaje nešto novo te ta ko smanjuje
neodređenost proučavane stvarnosti međudjelovanje, aktivnosti osoba koje svojim sadržajem međusobno utječu na interakcija interakcija - međudjelovanje, aktivnosti, ponašanje ili općenito osobnost ljudi
- interakcijski proces razmjene obavijesti među ljudima koja se izvodi s nekim ciljem i javno, čime se stvara zajednica - tri elementa: 1. ZNAK/SIMBOL - sredstvo koje povezuje označeno i značenje verbalni
akustički (govor, akustični signali - SOS, glasovi) vizualni (pismo, vizualni signali - SOS, matematički jezik,… )
neverbalni
vizualni (slika, odjeća, pogled, prostor)
akustički (šumovi, buka, zvukovi)
ideje/znanja/koncepti (mir, jednadžba, sila, 2. OZNAČENO - tvarna okolina (predmeti, mjesta, bića,…), ideje/znanja/koncepti energija, brzina, …), vjerovanja/stavovi (bog, lijepo, istinito, dobro), osjećaji (ljubav, tuga, bijes,…) 3. ZNAČENJA - misaoni koncepti koji povezuju znak s označenim i označenom daju smisao
imenujuća (definirajuća, obilježavajuća ) konotirajuća (subjektivna, ovisna o konteks tu, doživljaju, stavovima)
2. Modeli komunikacije SCHNANNON-WEAVEROV SCHNANNON-WEAVERO V MODEL KOMUNIKACIJE
osnovni elementi: izvor, poruka, komunikacijski kanal i prijemnik
komunikacija komunikacija - proces u kojemu pošiljatelj informacije pohranjene u izvoru informacija kodira u oblik poruke, šalje/prenosi ih kanalom do prijemnika, koji tu poruku prima, dekodira i pohranjuje
komunikacija je sužena na puki prijenos informacija te time ovaj model nije dovoljan za analizu ljudske komunikacije; prema modelu je jednosmjerna, što zapravo najčešće nije
ne postavlja pitanje kako se značenja pridaje riječima 21
SCHRAMMOV MODEL KOMUNIKACIJE
komunikacija je proces uzajamnih interakcija subjekata
dvosmjerni proces u kojemu sudionici jedan drugome šalju i primaju poruke pružajući povratnu informaciju o primljenom
subjekti komunikacije su interpretatori, tj. stvaratelji značenja
GLASEROV MODEL KOMUNIKACIJE KOMUNIKACIJE
komunikacija je subjektivni, a ne objektivni proces pri kojemu simultano koristimo sve raspoložive komunikacijske kanale
četiri kanala: kognitivni, emocionalni, fiziološki i kanal aktivnosti trajnije i sustavnije blokiranje nekog kanala vodi do neodgovarajuće komunikacije, odnosno bolesti
npr. u stresnim situacijama emocionalni kanal (stres, strah) blokira protok informacija kognitivnim
kanalom
3. Watzlawickova teorija komunikacije 1. aksiom - Ne možemo ne komunicirati
ponašanje je komunikacija, čak i kada odbijamo razgovor s nekim, mi komuniciramo gestom, gestom, pogledom, postupkom, …
2. aksiom - Komunikacija ima sadržajnu i odnosnu dimenziju
komunikacijom se razmjenjuju poruke i definiraju odnosi
na početku ili tijekom komunikacije se predstavimo, definiramo sebe (ja sam učenik, ja sam autoritet, ja sam ti prijateljica, ja sam majka, ja sam lijen,…) i želimo da to naš sugovornik prihvati
sugovornik to može pri hvatiti, djelomice prihvatiti (modificirati - izravno ili prikriveno) i odbiti odnosna i sadržajna dimenzija su tako povezane da je često teško razabrati r azabrati je li nas netko shvatio, prihvatio, razumio ili nas ne želi razumjeti
3. aksiom - Odnos je određen opažanjem i interpretacijom ponašanja
često opažamo samo ono što želimo opaziti i ponašanja drugih interpretiramo u skladu s time (npr. „on me ne cijeni“ - iz cjelokupnog ponašanja biramo i opažamo samo ono što potvrđuje naše mišljenje) ponašanja mogu biti proaktivna i reaktivna („on me ne cijeni“ može biti reakcija na „ona me ne cijeni“)
4. aksiom - Komunikacija je verbalna (digitalna) i neverbalna (analogna)
poruke se prenose i verbalno i neverbalno (gestama, pokretima, stavom tijela)
jenos ideja, razmjena razmjena iskustva, obavijest, obavijest, … verbalna komunikacija: komunikacija: pri jenos
neverbalna komunikacija: prezentacija osobnosti, iskazivanje osjećaja, iskazivanje stavova,…
verbalnom se može potkrijepiti i prikriti poruka neverbalne komunikacije komunikacije i obratno 22
5. aksiom - Komunikacija je simetrična ili komplementarna
simetrična - odnos temeljen na sličnosti socijalnih položaja i uloga, potreba i interesa (npr. razgovor dva inženjera o nekoj konstrukciji, dva učitelja o planiranju nastave) komplementarna komplementarna - temeljena na povezanosti razlika osoba koje komuniciraju (učitelj-učenik, liječnik-pacijent, roditelj-dijete)
4. Asertivna (odgovorna) komunikacija - jasno izražavanje ponašanja
smetnji, osjećaja koji se bude u nama i posljedica koje ometajuće ponašanje - glasno objašnjavanje razloga smetnji, izaziva - jasno iskazivanje našeg zahtjeva - upornost i neodustajanje od traženih promjena
izražavamo svoje stavove, ali ne ne napadamo napadamo druge i kritiziramo kritiziramo - JA-poruke - jasno izražavamo
PASIVNA OSOBA
AGRESIVNA OSOBA
svoje potrebe ispred tuđih za nju drugi „ne postoje“
ultimatumi, nerazumni zahtjevi
socijalna neosjetljivost
psihičko, socijalno ili fizičko
nasilje
tuđe potrebe ispred svojih
ne zauzima se za sebe
glasna, naređuje, prekida
ne pruža otpor, ne iskazuje jasno što želi šuti i pušta da drugi govore
krivnju svaljuje na druge
Ishod: win-lose (osoba win-lose (osoba dobiva, svi
izbjegava sukobe
često se ispričava prihvaća krivnju i kad nije kriva
strah ili nelagoda pri javnom nastupu
druge
drugi gube)
ASERTIVNA OSOBA
optimistična i dobronamjerna kontrolira svoje ponašanje, ponašanje, prilagođava ga okolnosti aktivno sluša i gleda sugovornika u oči
zna pohvaliti i uputiti kritiku
empatična
zadovoljava svoje potrebe, ali
ne na račun drugih poštuje druge i to očekuje
nezadovoljna sobom, nesretna - nisko
jasno i glasno iskazuje iskazuje potrebe
zauzvrat
pristojna, ne agresivna
samopoštovanje Ishod: win-win (svi win-win (svi su dobili, nitko Ishod: lose-win (osoba lose-win (osoba gubi, svi drugi dobivaju)
23
nije izgubio)
5. Odgojnoobrazovna komunikacija interpersonalna komunikacija koja se odvija uz primjenu simboličkih sredstava - interpersonalna - sudionici-djeca ne poznaju ta simbolička sredstva i sustave (jezici: književni materinji, strani, matematički,
jezik prirodnih znanosti, znanosti, tehnički, tehnički, jezik umjetnosti, umjetnosti, …) - učitelj ima zadaću - govoriti o novome koristeći jezik kojim djeca ne vladaju, ali da ga pri tome ipak razumiju, usvoje novi jezik - zadaća te komunikacije je usvajanje simboličkih sustava i jezika - odgajanik uči imitiranjem - uloga odgojitelja je odgojno-obrazovna poruka - odvija se u različitim sredinama (obitelj, škola, ulica, vršnjaci)
6. Odgojnoobrazovna Odgojnoobrazovna komunikacija u školi - rezultat socijalizacije djece u školskoj sredini - škola svojim pravilima, ritualima, običajima, strukturom, organizacijom i dr. utječe na komunikaciju - školska komunikacija je u pravilu:
asimetrična - uglavnom učitelji govore, učenici šute komplementarna komplementarna - učitelji predaju, učenici slušaju s naglašenim odnosnim aspektom pretežito verbalna - intelektualizam škole potiče verbalizam formalna formalna - pravila komunikacije su propisana (učenik se javlja za riječ, …)
- kvalitetna odgojnoobrazovna komunikacija komunikacija - dvosmjerna - upravljanje socijalnim procesima u razredu:
represivna komunikacija komunikacija - autokratska, direktivna
naređuje se kako se radi, vlada nepovjerenje, propisuju i nameću se pravila, autoritet vrjednuje postignuća, …
poticajna komunikacija komunikacija - demokratska, permisivna, indirektivna, participativna
učenici mogu raditi na svoj način, potiču se samostalnost, promjene promj ene i inovacije, provodi se samovrjednovanje, …
- za uspješnu odgojnoobrazovnu komunikaciju u razredu, učitelj mora:
promatrati ponašanja učenika slušati, razumijevati i prihvaćati učenika postavljati pitanja radi pojašnjenja
procjenjivati i vrjednovati odgojnu situaciju
prenositi vlastite ideje i osjećaje da pomogne učeniku u suočavanju s problemima
24
Gordonov model jasne komunikacije - prihvatljivost ponašanja djeteta - učenik nanosi štetu:
sebi (ne prati nastavu i neće naučiti) učitelju (ometa ga u radu) učitelju i učeniku (zabavlja razred tijekom predavanja, ometa i učitelja i druge učenike) nikome (ponašanje prihvaćeno od učitelja, ali ga stručnjaci drže štetnim za napredovanje)
- kvalitetna komunikacija komunikacija u razredu je ona u kojoj se učenicima pomaže u promjeni neprihvatljivih
ponašanja
- autoritarno ponašanje učitelja - TI-poruke / jezik neprihvaćanja
neautentična neautentična komunikacija, prividno dvosmjerna, u kojoj je odgojitelj vrijedan, a učenik bezvrijedan - demonstrira se nadmoć nad učenikom nejasne poruke - učenici ne razumiju zašto ih se proziva i osuđuje pa reagiraju povlačenjem ili agresijom
prikrivene poruke - stvarna poruka sadržana je u formi, a ne u sadržaju, s ciljem izazivanja straha,
inferiornosti, krivnje, … npr. zapovijed, prijetnja, moraliziranje, savjet („ja znam što je za tebe dobro“), kritiziranje, humor/cinizam, ispitivanje, …
- JA-poruke / jezik prihvaćan ja
prihvaćanje djetetove autentične autentične osobnosti, umjeren na problem, aktivno slušanje s ciljem pomoći učitelj izražava svoje osjećaje jasno objašnjava posljedice posljedice koje će će dijete imati imati zbog nekog postupka postupka planira buduće korake pristupanja i pomoći učeniku
25
X. STRUKTURA I DINAMIKA ODGOJNOOBRAZOVNE ODGOJNOOBRAZOVNE SKUPINE
1. Što je skupina? - skup osoba povezanih nekim interesom i usmjerenih prema nekom cilju ili sadržaju, koji tijekom
zajedničke aktivnosti utječu jedni na druge - stvaranje skupine povezano je s:
ostvarivanjem nekog vanjskog, instrumentalnog cilja
privlačnošću same skupine - potrebom za pripadanje skupini, kontaktima s članovima vanjskim uvjetima (ista dob, spol, rasa, sloj, …)
SKUPINSKI CILJ
zajednički, manje-više usklađen skup individualnih ciljeva čla nova postiže se skupinskom aktivnošću aktivnošću glavni cilj (svrha postojanja skupine) i sporedni ciljevi (potrebe koje se zadovoljavaju zajedničkom aktivnošću) lakše se prihvaća kada se zna njegova važnost za ostvarivanje pojedinačnih pojedinačnih ciljeva i osobnih potreba, kada je jasno postavljen i kada članovi sudjeluju u njegovom postavljanju
KOHEZIVNOST SKUPINE
članovi žele biti u skupini, ne žele je napustiti, spremno spremno prihvaćaju norme i ispunjavaju zadatke zadatke važna je uzajamna naklonost članova skupine, zadovoljstvo pri obavljanju aktivnosti, suradnja, …
- kriteriji razlikovanja skupina:
strukturiranost
veličina (br. članova)
način i stupanj povezanosti članova intenzitet međusobnog utjecaja članova
NESTRUKTURIRANE NESTRUKTURIRANE SKUPINE SKUPINE - manji intenzitet skupnih utjecaja i odnosa, neusklađenost aktivnosti u
dostizanju cilja i neodređenost neodređenost uloga članova
promatrački i reaktivno obraća pažnju na neki događaj publika publika - pasivno, promatrački
namjerna (okupljeni roditelji na školskoj priredbi) i slučajna (učenici u dvorištu koji
promatraju pružanje prve pomoći jednom učeniku)
masa masa - privremena skupina čiji članovi pokazuju neuobičajeno ponašanje s izraženim emotivnim reakcijama
masa u panici (skup učenika koji bježe od požara), ekspresivna masa (prosvjednici), masa (prosvjednici), agresivna masa (ljudi masa (ljudi koji prave izgrede nakon sportskog natjecanja)
nestrukturirana, manje ili više organizirana skupina velikog broja osoba koje socijalni pokret pokret - nestrukturirana, skupno nastoje riješiti neki problem ili promicati neku ideju (zdrav život, ekološki pokret, …) 26
STRUKTURIRANE SKUPINE SKUPINE - svaki član precizno zna svoju ulogu u vezi sa zadaćama i ciljevima skupine,
zauzima točno određeni položaj (funkciju) i usklađuje odnose s ostalim članovima
velike društvene skupine - staleži, narodi, etničke skupine, određene kategorije populacije (djeca, mladež, ljudi treće dobi, …) organizacije organizacije - strukturirane strukturirane formalne skupine osnovane radi ostvarivanja određenog cilja; zadaće i
aktivnosti dodijeljene su članovima, koji moraju biti kompetentni (imati naobrazbu)
formalne (unaprijed formalne (unaprijed definirani svi elementi) i neformalne
s obzirom na djelatnost: radne (škola - djelatnost: odgoj i obrazovanje), vjerske, vjerske, političke, političke, …
male skupine skupine - za pedagogiju najzanimljivije (razredni odjel je mala skupina)
Mala skupina
strukturirana skupina s ograničenim brojem članova koji kontaktiraju licem u lice te zajednički cilj ostvaruju - strukturirana neposrednim interakcijama interakcijama i utječu jedni na druge stvarajući osjećaj povezanosti - može imati od 2 do više desetaka članova - vrste:
primarne primarne - prve skupine čiji smo članovi (obitelj, prijatelji), intenzivni i raznovrsni međusobni odnosi,
trajna i dinamična interakcija, interakcija, trajni bliski kontakti obitelj obitelj - složene interakcije prilikom kojih se razvijaju modeli ponašanja članova (odgoj); izrazita osjećajna povezanost te bogatiji i složeniji međusobni odnosi nego u drugim skupinama skupine vršnjaka - ujednačene ujednačene prema dobi članova; nemaju čvrsto postavljene ciljeve, ali su odgojno vrlo utjecajne u oblikovanju stavova, sazrijevanju, odrastanju, …
adolescentske skupine (12-18. skupine (12-18. god) - opozicija autoritetima, skupinske norme glede
odijevanja, slenga, aktivnosti i ponašanja, čvrsta povezanost
formalne formalne - ciljevi, funkcije, interakcije i odnosi određeni unaprijed
neformalne neformalne - mogu nastati unutar formalnih; slobodna razmjena mišljenja, ugodna radna klima, …
prijateljske skupine, skupine vršnjaka
uspoređujemo i referentne referentne - socijalni orijentiri našeg ponašanja prema kojima se ravnamo, uspoređujemo ocjenjujemo; pozitivne i negativne
normativna funkcija - izvor i model za usvajanje normi
informacijska funkcija - skupinske norme kao mjerilo z a usporedbu ispravnosti naših
tuđe - nama bliske, povezane oprečne našim stavovima, neprijateljske radne radne - usmjerene na rješavanje nekog zadatka
vlastite
odgojnoobrazovne, proizvodne, …
skupine za rješavanje problema - prikupljanje informacija o zadatku, raspravljanje i odlučivanje diskusijske, stvaralačke, ekspertne, ekspertne, … (npr. odbori, vijeća)
27
2. Razvoj skupine Tuckmanov model razvoja skupine
međusobno upoznaju, nema jasnih uloga 1. FORMIRANJE - skupina se formira i članovi se međusobno 2. OLUJA IDEJA - faza kaotičnosti, uspostavljaju se odnosi, vodstvo, nameću se ideje 3. NORMIRANJE - usklađivanje ideja i mišljenja, razvoj i prihvaćanje normi o načinu rada, podjela uloga 4. DJELOVANJE - usklađeni rad skupine s definiranim načinima rada, učinkovitim ostvarivanjem ciljeva,. .. 5. RASPUŠTANJE - dezintegracija skupine nakon ostvarivanja svoje svrhe
3. Odnosi u skupini - struktura skupine - razmjerno trajan i stabilan odnos između članova
POLOŽAJI - funkcije koje članovi moraju ostvariti i zadaci koje moraju izvršavati da bi skupina dosegla cilj (npr. ravnatelj, učitelj, učenik, razrednik, …) ULOGE ULOGE - zahtijevana ponašanja ponašanja u vezi s obnašanjem položaja; prava, obaveze, ponašanje, stavovi, …
propisane propisane - zahtijevano, normativno definirano ponašanje članova skupine (učenik redovno pohađa nastavu)
izvršavane - stvarna ponašanja članova u realnim situacijama (može se razlikovati od propisane - učenik koji markira, ne uči, ometa druge) očekivane - ponašanja koja se očekuju od određene osobe opažene - ponašanja kako ih vidi skupina (može se razlikovati od izvršavane) vjerojatne vjerojatne - skup procjena o pona šanju članova skupine na nekom polo žaju
FORMALNA
REALNA REALNA - normativno, propisano položaji i uloge u stvarnim situacijama
KOMUNIKACIJSKA KOMUNIKACIJSKA - komunikacijska mre ža (tko s kime, kojim kanalima) i raspodjela komunikacije
- vrste struktura:
(količina poruka, pravci kojima se upućuju te sadržaj poruka)
AFEKTIVNA / SOCIOMETRIJSKA SOCIOMETRIJSKA - afektivni odnosi, privlačnost, odbijanje, indiferentnost
STATUSNA STATUSNA - hijerarhijski sustav ugleda (po štovanja, privilegija) članova skupine, povezana s položajima
VERTIKALNA
HORIZONTALNA - različiti hijerarhijski položaji odnosi na istim/bliskim HORIZONTALNA istim/bliskim
pozicijama
STRUKTURA MOĆI - socijalna moć (autoritet) (autoritet) sposobnost pojedinca ili skupine da utječe na ponašanje druge; stvarni utjecaj = ostvarena moć
ako se moć učinkovito upotrijebi - socijalna kontrola
odnos moći = izvor moći + motivacijska osnovica
legitimna/formalna (položaj) i neformalna (ugled)
moć nagrađivanja, moć prisile, referentna moć, ekspertna moć, moć informiranja, …
28
