GNOJIVA ORGANSKA
• Postoje različite podjele gnojiva • najčešća i najlogičnija podjela na: • organska • i mineralna gnojiva
ORGANSKA GNOJIVA • • • •
Ova se gnojiva vrednuju prema količini organske tvari u njima a sadrže male količine aktivne tvari Sva su hraniva vezana u organskom obliku, koji se mora razgraditi djelovanjem mikroorganizama
• • • • •
Važna uloga organskih gnojiva je: u popravljanju strukture tla vodozračnog režima, toplinskih svojstava pa tako i općenito bioloških osobina tla .
Najčešće se koriste: • stajski gnoj (2-5 kg/m2) • kompost (3-10 l/m2) • treset (1-2 kg/m2), • te razne kombinacije ovih komponenata
• Općenito djelovanje organske gnojidbe na rast biljaka je višeznačno • S jedne strane ona se odražava • fizikalne osobine tla, a s druge strane na kemijske osobine tla
• • • •
Tako organska tvar osigurava ugljik dioksid potreban u fotosintezi dio mineralnih hraniva (N, P, K i dr.) povećava otpornost na neke bakterijske bolesti, jer sadrži male količine antibiotika poput streptomycina i terramycina (do 0,1 ppm), koje apsorbiraju biljke
Stajski gnoj • Najvažnije i najstarije organsko gnojivo, koje se sastoji od izmetina i mokraće domaćih životinja, a ponekad i manjih količina slame • Proizvode ga sve domaće životinje
• stajski gnoj treba kvalitetno složiti na gnojištu, te ga ostaviti da fermentira “sazrijeva” najmanje 6 mjeseci • svježi stajski gnoj može biti fitotoksičan, ali i zagaditi okoliš
• kako bi se smanjili gubici hraniva iz stajskog gnoja, posebice dušika, (koji hlapi u obliku amonijaka) poželjno je već u staji dodati dnevno 100-150 g na 1m2 superfosfata • Superfosfat veže amonijak i smanjuje gubitke dušika, povećava se količina fosfora, a djeluje i bakteristatično, što je povoljno za zdravlje stoke
• Zreli stajski gnoj sadrži različite količine hraniva ovisno o vrsti životinja te načinu pripreme (Tablice 9 i 10). • Svinjski gnoj sadrži više fosfora nego gnoj goveda, dok gnoj peradi, posebice pilića sadrži značajno više hraniva od ostalih zbog velike količine suhe tvari • tako je koncentracija dušika u pilećem gnoju veća i do pet puta nego u stajskom gnoju ostalih životinja
• Za stajski gnoj se može općenito reći da • je više dušično i kalijevo gnojivo • a manje fosforno
Tablica 9. Prosječne količine makrohraniva u stajskom gnoju
Približni sastav (% na suhu tvar) Izvor
% Suhe tvari
N
P2O5
K20
Goveđi gnoj
10-15
0.6-2.1
0.7-1.1
2.4-3.6
Konjski gnoj
15-25
1.7-3.0
0.7-1.2
1.2-2.2
Gnoj peradi
20-30
2.0-4.5
4.5-6.0
1.2-2.4
Ovčji gnoj
25-35
3.0-4.0
1.2-1.6
3.0-4.0
Svinjski gnoj
20-30
3.0-4.0
0.4-0.6
0.5-1.0
Tablica 2. Prosječne količine mikrohraniva u stajskom gnoju (mg/kg)
Mn Zn 30-50 10-20
B 3-5
Cu 1-3
Mo 0,1-0,2
• Pri aplikaciji stajskog gnoja u tlo mogući su gubici od 2 do 30 % dušika, a velike količine dušika gube se kad su temperature visoke i puše vjetar • Za odvoz stajskog gnoja s gnojišta na proizvodne površine bira se prohladno i oblačno vrijeme, bez vjetra
• Formiranjem hrpica na površini gdje se radovi izvode moguć je: • gubitak hraniva (isparavanje amonijaka i ispiranje nitrata) • ili pak nakupljanje hraniva u previsokim koncentracijama na tim mjestima, što uzrokuje“plješine” , pa kulture ne rastu ili su prebujne
• Osobito je važno naglasiti važnost • momentalnog unošenja gnoja u tlo, jednim od načina obrade • u prosjeku dubina unošenja stajskog gnoja varira od 20 – 25 cm, što dakako ovisi o količini gnoja, svojstvima tla te o biljnim vrstama
• da bi se spriječili gubici iz stajskog gnoja, također je potrebno pored klimatskih prilika poznavati i teksturu tla • jer je u lakšem tlu raspadanje stajskog gnoja brže, a onda su i mogućnosti ispiranja hraniva veće.
Slama i drugi biljni ostaci • Iako količina hraniva u slami, kukuruzovini i sl. varira ona je u principu niska, • oko 0,5% N; • 0,1 % P • 1%K • no slama također sadrži i značajniju količinu celuloze koja je neophodni energetski materijal
• da bi se potakla razgradnja celuloze, odnosno rad mikroorganizama, potrebno je pri zaoravanju slame na 100 kg slame zaorati i 1 kg dušika
• unošenje slame ne može značajnije povećati humus u tlu, ali može popraviti strukturu, što je osobito značajno za teška tla
Kompost • Kompost je proizvod koji nastaje razgradnjom biljnih ostataka iz domaćinstva, gospodarstva i industrije, a može se miješati sa različitim dodacima. • Da bi hraniva iz komposta postala biljkama pristupačna mora doći do razgradnje, koju obavljaju mikroorganizmi • Na njihov rad značajno utječe temperatura, vlaga i prozračnost.
• U kompostu u kojem je proces humifikacije završen, organsku komponentu čini trajni humus • Kvaliteta komposta se može popraviti mješanjem s vapnom ili nekim mineralnim gnojivima, a proces kompostiranja traje od nekoliko mjeseci do tri godine.
• • • • •
Kompost sadrži oko 0,3 % N, 0,1 % P 0,3 % K, za sloj debljine 1 cm na tlu koji želimo obogati kompostom, koristi se oko 10 kg/m2 (3-10 l/m2).
• Kod intenzivne gnojidbe, posebice u zaštićenim prostorima (staklenici i plastenici) kompost akumulira višak nepoželjnih soli
• Kompost se u domaćinstvima proizvodi tako da se u kompostnu hrpu odlažu različiti organski ostaci, od kojih se neki raspadaju brzo, a neki sporo poput dlaka i kostiju. • Dodaju se tlo, pepeo, vapno i gnojiva.
• Kompostna hrpa formira se najčešće na prikladnom mjestu u vrtu ili okućnici (širine oko 1,5 x 1,5 m), da je do nje lako dolaziti, kao i obavljati miješanje (bar dva puta) radi prozračivanja (oksidacije). • Kompostirati se mogu i različiti biljni ostaci iz poljodjelstva poput slame, kukuruzovine i lišća različitih kultura.
• Vrlo kvalitetan kompost dobije se kompostiranjem stajskog gnoja • posebice ukoliko se humifikacija vrši uz pomoć gujavica • Danas se ova organska gnojiva mogu naći na tržištu pod različitim trgovačkim imenima (Lumbripost)
• Zemlje koje imaju puno treseta poput Rusije, Poljske, Bosne (Grahovo) proizvode od njega kompost kao i druge organske komponente za supstrate. • Kompost ponekad može djelovati i štetno, osobito kad se ne vodi računa o neželjenim supstancama koje ti ostaci sadrže.
• Poseban problem predstavlja kompostiranje gradskog smeća, mulja od otpadnih voda koji mogu pored ostalih zagađivala sadržavati olovo, kadmij i živu. • Iako reciklaža otpada izgleda kao praktično riješenje, iskustva zemalja koje su tome pribjegle gotovo su porazna. • Posebice je neprihvatljivo korištenje ovog komposta za uzgoj povrća.
Zelena gnojidba (sideracija) • Ovim se načinom gnojidbe zaoravaju kultivirane biljke, bilo cijele ili pojedini djelovi, te se u tlu razgrađuju i obogaćuju tlo organskom tvari. • Tako se zoravanjem djeteline, grahorice, graška, boba, listova kupusnjača i sličnih kultura popravljaju struktura tla, vodozračni režim, kao i uvjeti za rad mikroorganizama.
MINERALNA GNOJIVA
• djelovanje organskih gnojiva je kompleksno, ali je u njima niska koncentracija hraniva, pa je teško nadoknaditi veće količine svih hraniva u kratkom vemenu • ukupne količine organskih gnojiva su ograničene, pa se stoga danas sve više u praksi koristi drugi tip gnojiva pod nazivom mineralna gnojiva
• Mineralna gnojiva se dijele prema broju biljnih hraniva u njima pa govorimo o – pojedinačnim i – složenim mineralnim gnojivima
• Pojedinačna mineralna gnojiva sadrže samo jedno biljno hranivo pa mogu biti: – – – – – –
dušična, fosforna, kalijeva, kalcijeva, magnezijeva i dr.
• Složena gnojiva sadrže dva ili više biljnih hraniva • prema načinu međusobnog vezanja mogu biti – miješana – ili – kompleksna
• Iako su navedene podjele uobičajene moguća je i podjela prema agregatnom stanju: – na čvrsta i tekuća ili – na makro i mikro gnojiva
– biljci su jednakovrijedna hraniva dodana mineralnim gnojivima kao i hraniva koja potječu iz tla, ili hraniva koja su nastala razgradnjom organskih gnojiva
• biljka može koristiti samo mineralne oblike, te se sva hraniva bez obzira na izvor moraju konačno transformirati u lako pristupačni ionski oblik (poput nitratnog, fosfatnog, kalijevog i drugih iona)
VAŽNO • Ukoliko se utvrdi suvišak nekog hraniva problem najčešće ne predstavlja izvor nego primjenjena količina
• Mineralna se gnojiva mogu točnije dozirati od organskih jer svako mineralno gnojivo sadrži i deklaraciju sa količinom aktivne tvari, pa se lako izračuna količina koja se želi dodati na 1 hektar tla. • Gnojiva koja su podložna ispiranju poput dušičnih, moraju se primijeniti u više obroka (u vidu prihrana).
• Mineralna gnojiva dobivaju se preradom prirodnih sirovina u industrijskim pogonima. • Najčešći cilj prerade je odstranjenje balasta, te povećanje aktivne tvari, odnosno prevođenje teško pristupačnih oblika hraniva u lakopristupačne oblike za biljku (vodotopive)
• Tako se primjerice dušik iz zraka (koji je za većinu biljaka osim leguminoza nepristupačan) uz dodatak vodika i zemnog plina, koristi za dobivanje amonijaka. • Amonijak se koristi kao gnojivo ali se češće rabi kao sirovina za proizvodnju ostali dušičnih i NPK gnojiva.
• Fosforna se gnojiva dobivaju preradom rude – sirovih fosfata, a u novije vrijeme se prerađuju uglavnom u vodotopive fosforne spojeve • Kalijeva gnojiva se dobivaju pročišćavanjem kalijevih soli
• Ostala gnojiva kao kalcijeva, magnezijeva i sumporna, najčešće su sporedni proizvodi ili sastavni djelovi već spomenutih sirovina za proizvodnju gnojiva za tri osnovna hraniva – dušik, fosfor i kalij
POJEDINAČNA GNOJIVA • Pojedinačna se gnojiva dijele na – – – – – –
dušična, fosforna, kalijeva, magnezijeva i kalcijeva i druga, a nose ime prema hranjivu koje sadrže.
Dušična gnojiva • U ovim se gnojivima dušik nalazi u pristupačnom obliku za biljku, ili se vrlo brzo pretvara u taj oblik.
Prema obliku dušika u njima mogu biti: • • • •
nitratna, amonijska, amonijsko-nitratna, amidna
Nitratna gnojiva • U ovu grupu gnojiva spadaju natrijev i kalcijev nitrat sa 16 % N, poznatiji pod imenima Čilska i Norveška salitra.
Čilska salitra (NaNO3) • ujedno i najstarije prirodno dušično gnojivo. • Nalazišta ove soli su u Čileu, Boliviji, Peruu, a primjena je gotovo napuštena, zbog natrija, koji pogoršava strukturu tla
• Nitratna gnojiva su općenito dobro topiva u vodi, pa im je i djelovanje brzo, ali su zato podložna i brzom ispiranju iz tla, osobito kad su koncentracije previsoke. • Posebno je problem naglašen u uvjetima velikog vlaženja, bilo od oborina ili zalijevanja.
Amonijska gnojiva • U ovih je gnojiva znatno manje ispiranje dušika nego u nitratnih, jer se amonijski dušik u tlu dijelom privremeno veže i postepeno oslobađa, a dijelom prelazi u nitratni oblik.
• Glavni predstavnici su – bezvodni amonijak (82 %N) – amonijev sulfat, koji pored dušika (24 %) sadrži i sumpor (21 %)
Amonijev sulfat • kiselo gnojivo, pa njegovom dugotrajnom primjenom dolazi do zakiseljavanja tla • primjena amonijskih gnojiva na jako karbonatnim tlima može izazvati hlapljenje amonijaka
Amonijsko-nitratna gnojiva • U ovu grupu gnojiva spadaju – amonij nitrat (AN) – vapneno amonijev nitrat poznat pod nazivom KAN – amonijev nitrat sulfat
• amonij nitrat sadrži 33,5 % N • KAN sadrži samo 27 % N, što mu je i glavni nedostatak • amonijev nitrat sulfat (26 % N)
• Da bi se rješio problem male aktivne tvari koju sadrži KAN, danas se u razvijenim zemljama sve više koristi popravljeni AN • Amonij nitrat (AN) je inače sirovina za proizvodnju KAN-a, no nedostatak mu je što je zapaljiv i eksplozivan kao i vrlo higroskopan, pa se problem rješava tako da mu se dodaju ulja i naftni derivati
Amidna gnojiva • Najpoznatije gnojivo iz ove grupe je UREA ili karbamid • predstavlja organsku molekulu koju biljke mogu koristiti cijelu, ali se u tlu najčešće djelovanjem enzima ureaze razgradi prvo do amonijskog oblika, a kasnije u povoljnim uvjetima u tlu oksidira čak do nitratnog oblika dušika
• Zbog dobre topivosti moguće ju je koristiti kao kruto i tekuće gnojivo, a osobito je prikladna za folijarnu gnojidbu • Može se miješati sa drugim topivim gnojivima kao i zaštitnim sredstvima
• Urea sadrži 46 % N, te predstavlja kruto dušično gnojivo sa najvećom količinom dušika • Zbog amidnog oblika dušika i njegovog postepenog oslobađanja, urea je prikladna za planiranje gnojidbe u cilju smanjenja ispiranja nitrata iz tla
Fosforna gnojiva • Od fosfornih gnojiva poznati su: – – – –
superfosfat, trostruki superfosfat, Tomasov fosfat i Mikrofos
• razlikuju se po obliku u kojem se u njima nalazi fosfor (mono, di i tri kalcijev fosfat), te prema topivosti
• Fosfor u mineralnim gnojivima može biti topiv u vodi ili u 2 % limunskoj kiselini • Najbolje je topiv fosfor u monokalcijevom fosfatu, nešto teže u dikalcijevomfosfatu i Tomas fosfatu dok su trikalcijski fosfati (fino mljeveni sirovi fosfati) teško topivi
Tomasov fosfat • sadrži 10 – 14 % P205 topivog u limunskoj kiselini (polako se otapa) • sadrži i nešto mikrohraniva (Mn, Cu, Zn, Mo) te • 45 % kalcijoksida pa je prikladan za kisela tla
Superfosfat • monokalcijev fosfat najlakše pristupačan biljci jer je dobro topiv u vodi • sadrži od 16- 18 % P205 • pored fosfora sadrži i sumpor proizvodi se u prahu i granulama
• Ukoliko se na superfosfat djeluje fosfornom kiselinom, povećava se aktivna tvar • nastaju koncentrirani dvostruki i trostruki superfosfat • Trostruki superfosfat – tripleks se prizvodi u granulama a sadrži 45 % P205.
Kalijeva i magnezijeva gnojiva • Kao kalijeva gnojiva koriste se kalijeve soli – kalijev klorid koji sadrži i do 60 % K20 – kalijev sulfat sa oko 50 % K20
Kalijev klorid • koristi se kao pojedinačno gnojivo ali i za proizvodnju NPK gnojiva • može biti kao kristalna sol ili u granulama
Kalijev sulfat • namjenjem je kulturama koje ne podnose klor, a trebaju i sumpor poput duhana, rajčice, paprike, krumpira i dr. -djelomično zakiseljava tlo
Patent kalij • kalijev i magnezijev sulfat, a osobito je povoljan za gnojidbu povrćarskih i cvjećarskih kultura zbog dodatka magnezija i sumpora • sadrži 26-30 % K20 u sulfatnom obliku te 9-11% magnezija (MgO) također u obliku sulfata
Magnezijeva gnojiva • može se koristiti i magnezijev sulfat kizerit (17 % Mg) • istovremeno ima i sumpora, no nedostatak mu je slaba topivost u vodi
Sumporna gnojiva • • • • • •
amonijev sulfat (24 % S), amonijev sulfat nitrata (15 %S), kalijev sulfat (18 %S), kalijev magnezijev sulfat (23 %S), magnezijev sulfat (13 %S), te aluminijev sulfat (14 % S)
•Gips –sporodjelujuće kalcijevo- sumporo gnojivo
Kalcijeva gnojiva • Prirodne sirovine kalcija veće ili manje čistoće i različitih formi • koriste se kao gnojiva ali i kao tvari koje popravljaju narušena svojstava tla (poboljšivači strukture tla), te za smanjenje kiselosti tla
• Koriste se mekani vapnenci koji se usitnjuju ili termički obrađuju pa se dobije • živo vapno sa oko 70 % CaO ili • gašeno vapno sa oko 60 % CaO • za istu namjenu se može koristiti i dolomit (Ca CO3 x Mg CO3)
• U područjima oko šećerana koristi se i saturacijski mulj, koji predstavlja tehnološki otpad pri preradi šećerne repe, a u zrakosuhom uzorku nalazi se oko 35,5 % CaO. • za istu namjenu koristi se i fosfogips (otpadni materijal pri proizvodnji fosforne komponente mineralnih gnojiva), • te razni supstrati sa kalcijem poput Agrarvitala (16,41 % CaO).
• Primjena svih kalcijevih materijala je osobito važna na kiselim i ispranim tlima, zbog neutralizacije kiselosti te bolje pristupačnosti drugih hraniva
SLOŽENA GNOJIVA • Složena mineralna gnojiva sadrže više biljnih hraniva, a najčešće tri (N, P, K). • Dijele se na: – miješana gdje su pojedine komponente samo fizički pomješane – kompleksna gdje su hraniva i kemijski vezana
• Označavaju se formulacijom sa 3 broja – prvi znači količinu dušika (%N) – drugi fosfora (%P2O5) – treći kalija (%K2O)
• Tako primjerice gnojivo oznake NPK = 7 - 14 – 21 znači da u 100 kg gnojiva ima – 7 kg dušika, – 14 kg fosfora i – 21 kg kalija
• Postoje različite formulacije: – – – –
NPK = 10 – 20- 30, NPK = 15 - 15 – 15, NPK = 5 –20 – 30 i još mnoge druge
• odabir ovisi o potrebama pojedinih kultura, te o stanju hraniva u tlu • Prednost im je u odnosu na pojedinačna što istovremeno možemo dodati više hraniva
MIKROGNOJIVA • Mikrognojiva se dijele prema mikroelementima koje sadrže – – – – – –
borna, željezna, manganova, cinkova, bakrena i molibdenova mikrognojiva
• pored čistih mikrognojiva mogu se koristiti i razni nusprodukti industrije, stakla i helati, • u posljednje vrijeme sve se više i uspješnije koriste tekuća gnojiva – kokteli u kojima je otopljeno više mikroelemenata u vodenoj otopini, poput Fertine, Folifertila, Ciatrala i dr.
• Primjena u obliku helata, je praktična jer se iz njih mikroelementi oslobađaju polako i stalno. •Osobito treba voditi računa o željezu, boru i cinku
• Najbolje rezultate postižu: – željezni sulfat-zelena galica (20 %Fe), – željezni helat- Sequestren (6% Fe), – cinkov sulfat (23- 36 % Zn) i cinkov helat (14 % Zn), – bakreni sulfat (modra galica –25 % Cu) i – bakreni helat (48 % Cu)
• od bornih gnojiva – borax (11% B) – borna kiselina (18 % B) – solubor (21 % B) i
• Najznačajnija molibdenova gnojiva su vodotopive soli: – natrijev molibdat (40 % Mo) i – amonijev molibdat (54 % Mo)
Tekuća gnojiva • U posljednjih se godina značajno povećao interes za tekuća gnojiva, jer im je primjena praktična (preko tla ili lista) a djelovanje brzo
• moguća je primjena otopine uree kao i kalcijevog nitrata u 0,5 - 1,0 % konc. • boraksa ili solubora te Fe, Cu, Mn i Zn helata u 0,1- 0,5 % koncentraciji • amonij molibdata u 0,1 % koncentaciji • te magnezijevog sulfata kao i ortofosforne kiseline u 2 % koncentaciji
• U ovu grupu gnojiva između ostalih spadaju: – UAN (dušično gnojivo pripremljeno kao otopina uree i amonij nitrata sa 30 % N) – Kristaloni različitih formulacija, ali i razna druga gnojiva koja pored makroelemenata sadrže i važne mikroelemente.
• Tu spadaju Folifertil, Wuxal, različite formulacija Fertina te mnoga druga slična gnojiva
• UAN je praktičan jer se može koristiti sam ili u kombinaciji sa drugim gnojivima, naročito mikrognojivima, kao i sa većinom, insekticida, fungicida, herbicida i stimulatora rasta. • Glavna prednost gnojiva tipa Fertina i Folifertil je ta što jednim tretiranjem dodajemo biljci gotovo sve neophodne elmente (posebice mikroelemente) kojih u većine kultura nedostaje.
• Nalaze se u različitim formulacijama, dakle prilagođena potrebama pojedinih kultura, u vodotopivom su obliku, te su stoga biljci odmah dostupna • Moguće ih je koristiti i u sustavima za zlijevanje, što pojednostavljuje primjenu
