Očenaš

Aleksandar Trajkovski

Očenaš

Novi Travnik, 2011 1

Copyright © Aleksandar Trajkovski, 2010 Autor: Aleksandar Trajkovski Izdaje: Kršćanska baptistička crkva Lektura: Amira Čejvan Korektura: Katica Trajkovski

Ukoliko nije drugačije naznačeno, starozavjetni citati su preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti, Zagreb 1994. Za Novi zavjet iz prevoda Duda-Fućak, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1993.

www.kbcnt.net 2

Sadržaj

1. O Molitvi Gospodnjoj 2. Oče naš koji jesi na nebesima 3. Dođi kraljevstvo tvoje 4. Budi volja tvoja 5. Kruh naš svagdašnji 6. Otpusti nam duge naše 7. Ne uvedi nas u napast

3

1 O Molitvi Gospodnjoj U narednih nekoliko propovijedi1 bavit ćemo se proučavanjem molitve na temelju teksta iz Evanđelja po Mateju 6:9-15. Ovaj tekst je poznat kao Očenaš i često se koristi u molitvenoj praksi religioznih ljudi. Naziva se još i Molitva Gospodnja. Neki od ciljeva koje želimo postići kroz proučavanje ovog teksta su slijedeći: (1) Ispravno razumjeti tekst kako bismo ga ispravno primijenili u praktičnom životu i primili što više blagoslova. (2) Poboljšati svoj molitveni život i još više se približiti Bogu. Želimo li blagoslove? Želimo li se približiti Bogu? 1. Kontekst Prije nego uđemo u razmatranje samog teksta važno je da znamo kontekst, odnosno ono što piše prije ili poslije teksta koji proučavamo. Tekst se nalazi u Isusovoj propovijedi koja je poznata kao Govor na gori. U Govoru na gori Isus daje mnoge važne pouke. Propovijed započinje poznatim blaženstvima koja opisuju karakter Kristovih učenika. Potom govori o 1

Ova knjiga je sačinjena od serije propovijedi na molitvu Očenaš.

4

ulozi takvih učenika u svijetu: oni su sol zemlji i svjetlo svijetu. Jedan od ključnih stihova čitave Isusove propovijedi je šesnaesti stih petog poglavlja. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima. (Mt 5:16). Isus želi da se Njegovi učenici svojim pravednim i pobožnim životom razlikuju od svijeta. Samo tako će ispuniti svoju misiju i proslavit će se ime Božije. Slijedeći stih važan za razumijevanje čitave propovijedi je dvadeseti. Tu Isus kaže: Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. (Mt 5:20). U ono vrijeme u Izraelu su živjeli ljudi koji su se nazivali pismoznanci i farizeji. Držalo se da su oni uzor pravednosti i pobožnosti. To su bili ljudi koji su čitali i poznavali Božiji zakon. Međutim, iz Novog zavjeta vidimo da su pismoznanci i farizeji bili obični licemjeri. Samo izvana su izgledali pravedni i pobožni, ali iznutra su bili bezbožni. Isus ih uspoređuje s okrečenim grobovima koji se izvana ljudima pričinjavaju lijepi, a unutra su puni mrtvačkih kostiju i truleži. Zbog toga nas dvadeseti stih upozorava da pravednost Kristovog učenika, onoga 5

koji je svjetlo svijetu i sol zemlji, mora biti veća od pravednosti književnika i farizeja. Ona mora biti istinska pravednost i pobožnost, a ne licemjerje ili gluma. Zato veći dio Isusove propovijedi govori o tome kako treba izgledati prava pravednost u kontrastu s lažnom pravednošću pismoznanaca i farizeja, ali i s klasičnom bezbožnošću pogana ili nevjernika. Kristov učenik mora biti drugačiji od svijeta.2 Kako je to povezano s Isusovom poukom o molitvi ili zašto je to važno? Iz konteksta učimo nekoliko važnih istina o molitvi. Prvo, učimo o svrsi molitve i motivima molitelja. Šesto poglavlje Matejevog Evanđelja započinje riječima: Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. (Mt 6:1). Zašto Isus ovo govori? Zato što su upravo književnici i farizeji bili licemjeri koji su svoja pravedna djela činili zato da bi se pokazali pred ljudima. Postili su, molili i davali milostinju ne zato što su vjerovali u Boga i ljubili ljude, nego da bi se pred ljudima pokazali pravednima. Zato Isus otvoreno kaže: 2

Kristov učenik nije opravdan i spašen zbog svoje, nego zbog Kristove pravednosti, ali kao spašen on se uči da živi sveto i pravedno.

6

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. (Mt 6:5). Farizeji su bili ljudi posta i molitve. Išli bi gradom i putem zastajali na raskršćima da mole. Međutim, imali su jedan veliki problem – krivi motiv. Njihove molitve i druga pobožna i dobra djela nisu bila učinjena sa svrhom da se Bog proslavi, nego da se proslave oni. Isus je rekao: "… da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima", a farizej misli ovako: "Da vide moja dobra djela i slave mene." Potpuno krivi motiv molitve i svrha za koju se molitva koristi. Zato Isus dalje kaže: Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. (Mt 6:6). Važna istina o molitvi koju učimo iz konteksta je, dakle, svrha molitve. Molitva nije namijenjena da se njome hvalimo pred ljudima. Molitva je sredstvo komunikacije s Bogom, a ne sredstvo za postizanje sebičnih ciljeva, kako je to bilo u slučaju farizeja i pismoznanaca.

7

Ovdje trebamo zastati i razmisliti. Zar nas Isus ne uči da je moguće činiti dobra i pobožna djela koja u Božijim očima ne znače ništa? Zašto ne znače? Jer su učinjena s krivim motivima. Da li u pismoznancima i farizejima prepoznajemo sebe? Druga važna istina koju Isus naučava o molitvi je način na koji molimo. Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. (Mt 6:7-8). Vidimo da su i pogani bili pobožni na neki svoj način. Međutim, njihov problem (ili jedan od mnogih problema) je bio isprazno ponavljanje i nabrajanje. Način molitve koji je Bogu prihvatljiv nije isprazno nabrajanje i blebetanje, izgovaranje riječi ustima, ali ne umom i srcem. Neki misle da će mnoštvom riječi impresionirati Boga. Iako je ovo jasno iz Isusovog učenja, ipak postoje mnogi koji Njegovu pouku zanemaruju i danas rade ono što su pogani radili onda, nabrajaju isprazne riječi. Postoje razne brojanice koje se koriste kao pomagalo u nabrajanju ispraznih riječi. U tradicionalnom kršćanstvu su poznate krunice. U Bibliji ne postoji niti jedan Božiji čovjek koji moli 8

krunicu. Da li onaj koji moli krunicu može izgovarati riječi ugodne Bogu ili je njegova molitva uzaludno nabrajanje? Osim toga, sasvim je sigurno da onaj koji ovako moli vjeruje da će biti uslišan zbog broja svojih riječi. Zar to nije upravo suprotno onome što je Isus naučavao? Dakle, korištenje molitve u svrhu promoviranja samoga sebe, svoje dobrote i pobožnosti, potpuno je pogrešna praksa. Pogrešno je i isprazno ponavljanje i nabrajanje naučenih molitava. Od takvih molitava nema nikakve koristi jer one ne dopiru do Boga. Naučili smo nešto iz konteksta, a sada pređimo na sam tekst. 2. Svrha Očenaša Vidjeli smo da Isus zabranjuje isprazno brbljanje i nabrajanje. Neki će možda upitati: "Pa zar Isus nije dao Očenaš da bismo ga nabrajali ili ponavljali?" Moj odgovor je – ne, Isus nije dao molitvu Očenaš da bi je ljudi nabrajali ili ponavljali. Evo zašto to vjerujem. Prvo, prije nego što je izgovorio ono što neki nazivaju Očenaš, Isus je zapovjedio da ne govorimo isprazne riječi i izjavio da Bog ne mari za mnoštvo riječi. Zar ovo nije dovoljan dokaz? Ali ima ih još. Drugi dokaz je da ne postoji 9

biblijska potvrda za takvu praksu. Šta to znači? To znači da bismo u Bibliji trebali naći primjere ljudi koji mole Očenaš, ali ih nema. Isus je ovu pouku o molitvi iznio na početku Novog zavjeta i do kraja Biblije ne nalazimo da su Njegovi učenici mislili da molitvu trebaju ponavljati baš onim istim riječima koje je izgovorio Gospodin, ili da je uopće trebaju ponavljati. Vidimo mnoge primjere molitvi, ali nigdje ne vidimo da je neko ponavljao Očenaš. Biblija pokriva period od preko tri tisuće godina i za to vrijeme ne vidimo da je iko ikada ponavljao Bogu neku naučenu molitvu (osim možda pogana koje Isus spominje u prije navedenom tekstu). Treći dokaz jeste primjer molitve zapisane u Evanđelju po Luki. U Očenašu koji je tamo zapisan imamo prilično drugačije riječi. Čemu onda služi Očenaš? Prvo, to je pouka o molitvi. To je primjer kako i za šta trebamo moliti i to ću detaljnije objasniti u narednim propovijedima. Trebamo razumjeti o čemu Isus govori i onda moliti s razumom i iskrena srca. Drugo, kroz ovu molitvu (odnosno pouku o molitvi) ne učimo samo za šta i kako moliti, nego učimo i mnoge druge duhovne istine. Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za poučavanje, za uvjeravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, da Božji čovjek bude savršen, 10

spreman za svako dobro djelo. Šarić).

(2 Tim 3:16-17,

Božija riječ nam jasno kaže da je svo Pismo korisno za poučavanje. To svakako uključuje i ovu pouku o molitvi. Prema tome, druga svrha Isusove pouke o molitvi jeste da nas pouči duhovnim istinama. Treća svrha je da nas mijenja i odgaja. Tekst koji sam maloprije citirao kaže da je Pismo za karanje, popravljanje i odgajanje u pravdi. To svakako uključuje i Gospodnju molitvu. Neko je jednom rekao: "Ako molitva tebe ne mijenja, onda ti mijenjaj molitvu." Svrha je, dakle, i Očenaša da nas kara, popravlja i odgaja u pravednosti. Ova molitva nas, ako je ispravno molimo, uči i mijenja naš život. To nije čarobna formula koju ponavljamo i nabrajmo bez razumijvanja, već riječ Božija koju trebamo ispravno razumjeti i primijeniti u svom životu. 3. Podjela Očenaša Pouku o molitvi možemo podijeliti na dva načina. Prvi način je da je podijelimo na dva dijela. Prvi dio se odnosi na Boga (budi volja tvoja, dođi kraljevstvo tvoje…), a drugi dio na nas (kruh naš, duge naše…). Mislim da je to vrlo značajno. Isus nas uči da je Bog i Njegova slava na prvom mjestu, a mi i naše potrebe 11

na drugom. Zar ovo nismo vidjeli i iz konteksta? Vidjeli smo da Kristovi učenici čine djela ljubavi zato da bi ljudi proslavili Boga, a licemjeri da bi proslavili sebe. Isus nas uči ne samo da Boga i Njegovu slavu stavimo na prvo mjesto u molitvi, nego i u životu, da je On, a ne mi, u središtu našeg života. Želi da naš život bude kristocentričan, a ne egocentričan. Danas su mnogi zaokupljeni sami sobom. Jedni se pitaju: "Šta ću jesti i piti?" ili "Šta ću obući?" Drugi: "Kako ću zaraditi više novaca?" i mnoga druga slična pitanja. U ljudskom razmišljanju i govoru dominiraju riječi ja, meni i moje. Ovo pokazuje i dokazuje činjenicu da su ljudi zaokupljeni sobom, svojim problemima, potrebama i užicima. Drugim riječima ljudi su egocentrični, a ne kristocentrični. Ne kažem da ne trebamo misliti na sebe i svoje potrebe, ali kažem da sve u našem životu treba biti podređeno proslavljanju Boga. Biblija nas uči da sve što činimo trebamo činiti na slavu Božiju. Kakva je situacija s našim životima? Jesmo li egocentrični ili kristocentrični? Da li živimo za Krista ili za sebe? Razmišljamo li više o tome kako da ugodimo sebi ili kako da ugodimo Bogu? Da li neke stvari radimo kako bismo proslavili sebe ili kako bismo proslavili Boga? 12

Drugi način podjele Očenaša je na šest molitava: - za svetost Božijeg imena - za kraljevstvo Božije - za Božiju volju - za kruh svagdašnji - za oproštenje grijeha - za izbavljenje od sotonskih napasti. Najprije trebamo razumjeti šta je to svetost Božijeg imena odnosno šta znači "sveti se ime tvoje", pa onda moliti za to. Mnogi ne znaju šta znače te riječi, a ponovili su ih milion puta. Ima li to ikakvog smisla? Zatim trebamo razumjeti šta je to kraljevstvo Božije i kako da molimo za njega itd. Ima li ovakav način gledanja na Očenaš više smisla, nego isprazno nabrajanje i ponavljanje? Ostatak Biblije govori u prilog ovakvog shvaćanja. Pogledajmo neke tekstove: Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" (Lk 22:45-46). Ovo je događaj s kraja Kristovog zemaljskog života koji je svima dobro poznat. Isus moli u Getsemanskom vrtu, a Njegovi učenici spavaju. On ih budi i poziva na molitvu. I šta kaže? Molite deset 13

Očenaša? Ne! Molite da ne padnete u napast. Zar Isus ovdje ne uzima samo jedan stih iz Očenaša, odnosno jednu od šest molitava? Da, izgleda da baš to radi. Dobar primjer je i Psalam 51. David na svoj način moli:"Otpusti nam duge naše." Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene! Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! (Ps 51:1-11). Davidu ovdje nije bilo do kruha svagdašnjeg. Njega pritišće krivica i jedino što u ovom trenutku treba jeste oproštenje grijeha. Zato i moli Boga da mu oprosti grijehe. Ovo su neki primjeri koji podržavaju shvaćanje da Očenaš nije molitva koju trebamo doslovno ponavljati, nego pouka o molitvi koja nas uči kako i 14

za šta da molimo. Više o tome ćemo vidjeti kada budemo razmatrali molitvu stih po stih. Zaključak Vjerujem da smo kroz ovu pouku naučili važne istine o molitvi. Molitva treba izvirati iz čistog srca i ispravnih motiva. U molitvi dolazimo pred Boga da nađemo milost i milosrđe za pomoć u pravi čas, a ne da pred ljudima pokažemo kako smo dobri i pobožni. Ona nije isprazno nabrajanje i ponavljanje naučenih riječi ili magičnih formula koje bi trebale impresionirati Boga. Očenaš smo podijelili na nekoliko dijelova iz kojih smo vidjeli da je Bog važniji od nas i Njegovo kraljevstvo od naših životnih potreba. On mora biti na prvom mjestu u našim molitvama, ali i u našem životu. Budući da su ove istine jasne i nepobitne, slijedi da nešto moramo mijenjati. Moramo promijeniti motive, način molitve i sistem vrijednosti. Gospodin će nas blagosloviti ako Njegovu riječ ozbiljno uzmemo k srcu.

15

2 Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje U daljnjem proučavanju molitve Očenaš otkrivat ćemo kako ispravno moliti i primati blagoslove koje nam je Gospodin namjenio te kako imati bliži odnos s Bogom i bolje ga upoznati. Već smo naučili da molitva koja promovira sebe pred ljudima i izrečena krivim motivima nije ugodna Bogu. Ona nema vrijednosti ukoliko je to samo isprazno nabrajanje bez razuma i srca. U propovijedima koje slijede cilj je razumjeti šta znače ove Isusove pouke. Ako ih ne razumijemo ne možemo moliti ispravno i primiti blagoslove koje nam je Gospodin namijenio kroz njih. 1. Oče naš koji jesi na nebesima Isus pouku o molitvi ili molitvu započinje riječima "Oče naš". Ovim riječima oslovljavamo Onoga kome se molimo prije nego što uopće išta zamolimo. Suštinski je važno razumjeti značenje ovih riječi jer 16

od toga zavisi kvalitet i učinkovitost naše molitve. Neophodno je znati sljedeće: Kome se molimo Prvo, moramo znati kome se molimo. Isus ne ostavlja nimalo sumnje o tome kome se Njegovi učenici trebaju moliti. Otac naš koji je na nebesima ne može biti niko drugi doli sam Bog koji je sve stvorio i svime gospodari. Poznato je da se ljudi mole mnogim različitim bogovima: Alahu, Budi, Krišni, Mariji, Ivi, Franji i mnogim drugim osobama za koje se tvrdi da čuju i uslišavaju molitve. Svakako da ljudi imaju izbor moliti se kome žele, međutim Kristov učenik se moli samo Onome kome nas je Krist učio moliti se, a to je Bog. Biblija jasno uči da je Bog trojedin: Otac, Sin i Duh Sveti. Mi se molimo Ocu i Sinu u Duhu ili uz pomoć Duha Svetoga. Poznato je da se mnogi nazivaju Kristovim učenicima, a mole se nekom drugom, a ne Onom kome nas je Gospodin učio da se molimo. "Ne možemo direktno k Bogu" – kažu neki. "Trebaju nam posrednici" – vele . A to što u Bibliji piše da je jedan Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi – čovjek Isus Krist? Za to oni ne mare. 17

Ako se zoveš Kristovim učenikom onda dozvoli Kristu da te uči kome se moliti. Njegova je pouka jasna: moli se Bogu. Kakav je Bog Riječi "Oče naš koji jesi na nebesima" govore o tome ko i kakav je Bog kome se molimo te o našem odnosu prema Njemu. Isus uči da Boga oslovljavamo s Oče. Ko može Boga nazivati Ocem? Može li to svako? Možeš li ti? Jednom prilikom je Isus razgovarao s farizejima i rekao im: Vi činite djela oca svojega. Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog." Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži." (Iv 8:41-44). Iz teksta je jasno da nemaju svi jednako pravo nazivati Boga svojim Ocem, odnosno nazivati se 18

djecom Božijom. Biblija uči kako se postaje dijete Božije i ko može Boga nazivati svojim Ocem. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. (Iv 1:9-13). Djeca Božija su oni koji su primili Isusa Krista vjerom, koji vjeruju u Njegovo ime i rođeni su od Boga. Pogledajte kako nas Isusova pouka uči duhovnim istinama i mijenja naš život. Svaki čovjek koji želi da Bog čuje i usliša njegovu molitvu mora poznavati Boga kao svoga Oca odnosno mora biti nanovo rođen od Duha Svetoga. To znači da se treba pokajati za svoj dosadašnji bezbožan život i okrenuti od grijeha k Bogu prihvaćajući Isusa Krista za Gospodara i Spasitelja. Tek tada postaje dijete Božije i može ispravno da se moli. Bog je blizu Razmislit ćemo o riječi "Otac" i njenoj svrsi u molitvi. Boga oslovljavamo na mnoge načine. 19

Zovemo ga Gospodar, Kralj, Stvoritelj, Spasitelj, itd. Zašto Isus u ovoj pouci o molitvi koristi riječ Otac? Postoji li razlika u čovjekovom pristupu gospodaru ili kralju i pristupu ocu? Itekako. Otac je neko s kim smo bliski i kome slobodno pristupamo. Upravo to Isus želi da razumijemo prilikom našeg pristupa Bogu u molitvi. Želi da mu pristupamo slobodno i s pouzdanjem, svjesni Njegove bliskosti, ljubavi i brige za nas.3 Pristupamo li Bogu na taj način? Jesmo li u molitvi svjesni Božije blizine i ljubavi prema nama? Naravno, neki riječ otac ne povezuju s idejom bliskosti i ljubavi jer njihov zemaljski otac nije bio ni blizu takav. Međutim, Bog je dobri Otac, onakav kakav pravi otac treba da bude. On je Otac koji ljubi svoju djecu. Zato nas Biblija poziva da pristupimo slobodno prijestolju milosti. Kako je dobro što imamo ovakvog Boga i što mu možemo pristupiti u molitvi. U drugim religijama Bog nije ovakav. Neki se hvale da njihov Bog nije rođen niti je rodio i uglavnom nije osoban. Velika je razlika u pristupu Bogu koji je moj Otac i bogu koji je 3

Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. (1 Iv 3:1).

20

samo neka sila. Zato ne čudi da se mnogi mole Bogu kao nekom automatu ponavljajući i nabrajajući molitve. Zar ne bi bila uvreda našem Bogu i Ocu da mu dođemo nabrajajući i ponavljajući naučene riječi? Bog je uzvišen Osim što je Bog blizu, On je i uzvišen. Zato Isus kaže: "Oče naš koji jesi na nebesima." Iako Bogu trebamo pristupiti slobodno i s pouzdanjem, trebamo mu pristupiti i s poštovanjem. Riječi "koji jesi na nebesima" ne znače da Bog nije i na Zemlji ili da nije sveprisutan, nego da je Bog uzvišen, veličanstven i svemoćan. U molitvi pristupamo Bogu koji je uzvišeni gospodar neba i zemlje. Mudri Salomon je znao ove istine i zato je zapisao: Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi. (Prop 5:1). Dakle, Bog nam je blizak, ali mu pristupamo s poštovanjem jer je veličanstven i uzvišen. Sve ovo nam treba dati pouzdanje i sigurnost u molitvi. 2. Sveti se ime tvoje Nakon što smo Boga ispravno oslovili, spremni smo i da zamolimo nešto. Bog treba biti na prvom mjestu i 21

zato najprije molimo za Božije stvari. Isus uči da molimo za svetost Božijeg imena. Značenje riječi Šta znači "sveti se ime tvoje"? Posvetiti znači odvojiti za posebnu namjenu ili smatrati posebnim. Kada kažemo nečije ime mislimo na osobu koja to ime nosi. Ime označava i reputaciju ili ugled te osobe. Nečije ime izgovaramo sa strahom i poštovanjem, a nečije s prezirom i omalovažavanjem. Bog traži da se Njegovo ime izgovara sa strahom i poštovanjem, a ne s prezirom i omalovažavanjem, da se izgovara u molitvama, a ne u psovkama i kletvama. On ustvari želi da ljudi spoznaju Njegovu silu, moć, svetost, pravednost i da ga časte i poštuju kako dolikuje Božijem veličanstvu. To je značenje izraza "sveti se ime tvoje". Kada molimo za svetost Božijeg imena, molimo da ljudi upoznaju Boga onakvog kakav On uistinu jeste i da mu iskažu dostojnu čast i poštovanje. Na primjer, molimo: "Neka se sveti ime tvoje, Bože. Neka ljudi upoznaju kakav Ti uistinu jesi, neka upoznaju tvoje veličanstvo i moć i neka te slave i poštuju umjesto psuju i omalovažavaju." Bog jeste svet i pravedan i svemoćan. Jedno od Njegovih imena je svetac Izraelov. Kerubini ga slave 22

riječima: "Svet, svet, svet, Jahve nad vojskama". Problem ljudi je što žive u mraku i ne poznaju Boga. Mi molimo da se Bog objavi ljudima kako bi se obratili od svojih grijeha i slavili našeg Oca nebeskog, odnosno svetili Njegovo ime. Da li mi molimo i želimo da se sveti ime Božije? Kako se sveti ime Božije? Vidjeli smo šta znače riječi "sveti se ime tvoje". Sada ćemo pogledati na koji način se Bog objavljuje ljudima kako bi prepoznali Njegovu veličinu i dali mu slavu, odnosno svetili ime Božije. Navest ću dva načina. Prvo, Božije ime se sveti kroz Njegova pravedna djela. U knjizi proroka Izaije stoji: I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti. A siromasi će se opet radovati u Jahvi, najbjedniji će klicat Svecu Izraelovu, jer neće više biti silnika, nestat će podsmjevača, istrijebit će se svi koji zlo snuju: oni koji riječju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika. Zato ovako govori Jahve, Bog kuće Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: "Neće se odsad više stidjeti Jakov, i više mu neće lice blijedjeti, jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit će ime moje." Svetit će Sveca Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova. Zabludjeli 23

duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku. (Iz 29:18-24). Božije ime će se svetiti kada ukloni zlikovce i uspostavi pravdu. Tada će oni koji gledaju Božija djela svetiti ime Božije. Prepoznat će uistinu kakav je Bog i bojat ga se. Ako ovaj tekst ima neku primjenu i u našem vremenu, a ne samo u nekoj dalekoj budućnosti, onda kada molimo "sveti se ime tvoje" možemo očekivati da će Bog pomrsiti konce kriminalcima i zlikovcima, a blagosloviti one koji ljube pravdu. Da li bismo to voljeli? Vjerovatno ste gledali u nekim filmovima (ili u stvarnosti) kako mafijaši i kriminalci dolaze u crkve i mole Očenaše. Ali oni sigurno ne žele da Bog pomrsi konce zlikovcima, jer su zlikovci oni sami. Kakvog onda smisla ima njihova molitva? Drugo, Božije ime se sveti i kroz Njegove sluge. Božija riječ kaže: Po onima koji su mi blizu svetim ću se pokazati; pred svim ću se pukom proslaviti. (Lz 10:3). Moje zapovijedi držite i vršite ih. Ja sam Jahve! Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem proglašen svetim među Izraelcima – ja, Jahve, koji vas posvećujem. (Lz 22:31-32). 24

Kada molimo da se sveti ime Božije, onda ustvari molimo da oni koji se zovu Božije sluge ili kršćani žive dostojno Božijeg imena. Ukoliko Božije sluge ne žive u skladu s Božijom voljom, onda se Božije ime ne sveti, nego se oskvrnjuje. Biblija jasno kaže: Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima. (Rim 2:23-24). Mnogi se hvale da služe Bogu, a žive pokvareno, licemjerno, nepravedno. Na taj način se nanosi sramota Božijem imenu. Zamislite da kod nas u Novi Travnik dođe grupa Japanaca i počnu da kradu, piju, prodaju drogu, psuju i varaju. Oni ne samo da bi osramotili sebe, nego bi ljudima dali lošu sliku o Japancima općenito. Šta se dešava kada mi kažemo da smo kršćani ili Kristove sluge, a lažemo, ponašamo se nepravedno, galamimo i vrijeđamo ljude? Ne samo da sramotimo i obeščašćujemo sebe, nego i samoga Boga čijim se imenom nazivamo. Želimo li da se sveti ime Božije? Ako da, onda to znači da želimo živjeti po Božijoj volji da bismo kroz svoj život i poslušnost Bogu pokazali da je On pravedan i svet.

25

Daljnji tekst molitve "dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji" još više razjašnjava i produbljuje ovu ideju. Dakle, kada molimo za svetost Božijeg imena, onda molimo da se On u svijetu pokaže i objavi kao svet i pravedan, ali i da se kao takav pokaže u životima nas koji se zovemo Njegovim slugama, a sve to sa svrhom da se ljudi pokaju za svoje grijehe i obrate Bogu po Isusu Kristu i tako mu daju dostojnu slavu.4 Zaključak Bog je naš Otac kojem dolazimo s pouzdanjem. On je veličanstven i uzvišen i zato mu pristupamo s poštovanjem. Kada molimo za svetost Božijeg imena, molimo da se objavi ljudima kao svet i pravedan. Molimo da ga ljudi poštuju i slave, a ne psuju i preziru, te da u nama, Njegovim slugama, prepoznaju Kristove učenike. Neka vide naša djela ljubavi i slave našeg Oca koji je na nebesima. Upitajmo se da li uistinu Bogu dolazimo s pouzdanjem jer je On naš nebeski Otac? Da li mu pristupamo s poštovanjem jer je na nebesima? Je li nam na srcu da se sveti ime Božije? Je li to za nas prioritet? 4

Primjer molitve za svetost Božijeg imena je Izaija 37: 9-20.

26

Ako nije, onda ne možemo moliti u skladu s ovom Isusovom poukom. Govorimo li "sveti se ime tvoje", a ne mislimo tako, onda smo obični licemjeri gori od farizeja. Obični smo glumci, a ne istinski Kristovi učenici. Šta onda da radimo? Da prestanemo moliti? Ili da se pokajemo za našu sebičnost i damo Gospodinu prvo mjesto u našem životu? Druga opcija je najbolja. Gospodin je umro i uskrsnuo umjesto nas da bismo mi živjeli za Njega, a ne za same sebe. Ukoliko se ne želimo pokajati i živjeti za Krista, nemamo pravo nazivati se Njegovim imenom. U tom slučaju najbolje je da napustimo crkvu i ne sramotimo više sveto ime Njegovo.

27

3 Dođi kraljevstvo tvoje 1. Šta je to Kraljevstvo Božije? Biblija puno govori o kraljevstvu Božijem. To je vrlo opširna tema. Možemo reći da je Božije kraljevstvo područje Božije vladavine. Biblija o kraljevstvu Božijem govori i kao o Kristovom kraljevstvu ili kraljevstvu nebeskom. Svako kraljevstvo ima svoga kralja. Biblija govori o Bogu koji je kralj. Psalmista je napisao: Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moću i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati. Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vječnosti! (Ps 93:1-2). Isto tako se govori i o Kristu kao kralju Božijeg kraljevstva: Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. (Ef 5:5).

28

To nisu dva kralja, nego dvije osobe Svetog trojstva. Kraljevstvo Božije je, dakle, područje Božije vladavine. 2. Različiti vidovi kraljevstva Gdje je kraljevstvo Božije? Isus nam kaže da molimo: "Dođi kraljevstvo tvoje." Znači li to da kraljevstvo Božije još ne postoji i da tek treba doći? Postoji više vidova kraljevstva Božijeg. Možemo govoriti o sadašnjem i budućem vidu kraljevstva Božijeg, ili o nebeskom i zemaljskom kravljevstvu. Biblija uči da je Bog Kralj i da kraljuje nebom i zemljom. Sam Isus je rekao: Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!" (Mt 28:18). Isus je već sada kralj na nebu i na zemlji. Ali postoji jedan problem. U prošloj lekciji smo vidjeli da je Bog svet i da se Njegovo ime sveti. Kerubini ga neprestano slave riječima: "Svet, svet, svet Jahve nad vojskama." Međutim, ljudi ne samo da ga ne slave, nego ga i psuju. Slično je i s kraljevstvom Božijim. Bog vlada nebom i zemljom, ali ljudi za to ne znaju ili ne mare. Ne pokoravaju se Njegovoj vlasti i ne slušaju Njegove zapovijedi. 29

S druge strane, na nebu, u jednoj drugoj i uzvišenijoj dimenziji, Bog vidljivo sprovodi svoju vlast. Tamo svi anđeli pokorno slušaju Njegov glas. Međutim, dolazi vrijeme kada će se Božija vlast sprovoditi na zemlji isto kao i na nebu. To će se dogoditi kada Krist uspostaviti svoje vidljivo kraljevstvo na zemlji. Postoji tačan datum kada će se to dogoditi, ali je Bog odlučio taj datum ne otkriti ljudima. Prorok Danijel je dolazak tog kraljevstva opisao ovako: Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti. (Dn 7:13-14). Još je nešto važno u vezi sadašnjeg vida Božijeg kraljevstva. Rekli smo da Bog već sada vlada nebom i zemljom iako to mnogi ne vide i ne priznaju. Ipak, već sada na zemlji postoje i oni koji se pokoravaju Božijoj vlasti. To znači da su oni već u kraljevstvu ili da je kraljevstvo došlo u njihova srca. O tome govore i ovi stihovi: Upitaju ga farizeji: "Kad će doći kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' 30

ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!" (Lk 17:20-21). Ono što Isus ovdje govori je da su ga neki već primili kao Gospodara i Kralja, jer kraljevstvo je nebesko tamo gdje je njegov Kralj. Svaki koji prihvati Isusa Krista prelazi iz kraljevstva tame u kraljevstvo svjetla, odnosno kraljevstvo Božije dolazi u njegov život. Pavao je to jasno rekao: On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. (Kol 1:13-14). 3. Molitva za dolazak kraljevstva Kako moliti za dolazak kraljevstva Božijeg? Do sada smo zaključili da se kraljevstvo očituje na dva načina: vidljivo i nevidljivo. Vidljivo je uspostava budućeg Kristovog kraljevstva na zemlji. Nevidljivo kraljevstvo je Kristova vlast u životima pojedinaca koji ga već sada prihvaćaju za Gospodara i Kralja. Potrebno je moliti i za jedno i za drugo. Molitva za dolazak nevidljivog kraljevstva Nevidljivo kraljevstvo dolazi u živote onih koji povjeruju u Isusa Krista i prihvate ga za Kralja, Gospodara i Spasitelja. Oni tako prelaze iz smrti u 31

život, iz kraljevstva tame u kraljevstvo svjetla, odnosno postaju građani kraljevstva Božijeg. Zato moliti za dolazak nevidljivog kraljevstva znači moliti da se Evanđelje propovijeda, da Bog pošalje radnike u žetvu svoju, da nam da prilike za svjedočenje, da djeluje Duhom Svetim na ljudska srca, te za mnoge druge stvari koje doprinose obraćenju ljudi. Ali ovdje nailazimo na veliki problem na koji je naišao i apostol Pavao u svoje vrijeme. Ljudi ne žele da im se propovijeda biblijska poruka o kraljevstvu Božijem. Mnogi vele: "Imamo mi svoju vjeru. Šta ćete vi nama propovijedati!" Preponosni su da bi slušali Isusovu poruku: "Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko!" Postoje velike svjetske religije koje imaju mnoštvo sljedbenika, moć, bogatstvo i utjecaj. Mnogi ljudi su uvjereni da je članstvo u tim religijama sasvim dovoljno za ulazak u kraljevstvo nebesko, ali nije. Isus je jasno rekao: "Ako ne povjerujete da Ja Jesam umrijet ćete u svojim grijesima." Ili: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. " Još jedno je važno prilikom molitve za dolazak nevidljivog kraljevstva. Molitvi da Krist bude Kralj u životima drugih mora prethoditi naše priznavanje Kristove vlasti. U suprotnom, nema smisla moliti za druge. "Dođi kraljevstvo tvoje", znači i, "Isuse Ti budi Kralj i u mom životu." 32

Želiš li da Isus bude kralj u tvom životu? Ako ne, nema smisla da se moliš Bogu i tražiš Njegovo kraljevstvo u životima drugih. Nemaju svrhe ni tvoje daljnje molitve. Molitva za dolazak vidljivog kraljevstva Je li potrebno moliti za dolazak vidljivog Božijeg kraljevstva? Rekli smo da postoji tačan datum kada će Bog uspostaviti ovo kraljevstvo, a taj datum ne možemo promijeniti. Kakva je onda svrha da molimo za to? Ako bismo zaključivali samovoljno, onda bismo slobodno mogli reći da nema nikakve potrebe moliti za dolazak Kristovog kraljevstva jer ono i onako dolazi. Međutim, u Bibliji nailazimo na ovakvu molitvu: "Dođi, Gospodine Isuse!" Čitav tekst glasi ovako: Govori onaj, koji ovo svjedoči: "Da, dolazim brzo." Amen. Dođi, Gospodine Isuse! Milost Gospodina Isusa Krista sa svima! (Otk 22:20-21, Šarić). Sam Isus kaže da dolazi brzo, a odgovor je: "Amen. Dođi, Gospodine Isuse!" U tekstu prije stoji:

33

Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica. I Duh i Zaručnica govore: "Dođi!" I tko ovo čuje, neka rekne: "Dođi!" Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! (Otk 22:16-17). Kristova zaručnica smo mi, Njegova crkva. Mi trebamo govoriti "dođi". "Dođi Gospodine Isuse" je isto što i "dođi kraljevstvo tvoje". Jasno je da ipak trebamo moliti i za dolazak vidljivog Kristovog kraljevstva na zemlju. To nije, ili ne mora biti molitva za požurivanje, nego više priznavanje i prihvaćanje ili pokazivanje želje za Njegovim dolaskom. Glagol "dođi" je u imperativu. To je zapovjedni način, ali to nije naše zapovijedanje Bogu, nego molitva kojom izražavamo želju ili čežnju za Bogom i Njegovim kraljevstvom. Isus kaže: "Dolazim", a mi kažemo, "da, amen. Dođi Gospodine Isuse." Nismo zadovoljni stanjem na zemlji. Ne sviđa nam se kako ovozemaljski kraljevi upravljaju svijetom i želimo da Bog uzme vlast. Ne sviđa nam se nepravda, tlačenje, laž, prevare, maltretiranje, nasilje i čeznemo za dolaskom pravednog vladara i uspostavom konačne pravde. Čežnja za drugim Kristovim dolaskom je obilježje svakog duhovno zdravog kršćanina. (1 Sol 1:8-10). 34

Osim svega spomenutog postoji još jedna važna istina. Čovjek koji ne želi dolazak Božjeg kraljevstva suočit će se s ozbiljnim posljedicama. Isus je u jednoj usporedbi rekao: A moje neprijatelje – one koji me ne htjedoše za kralja – dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'" Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem. (Lk 19:11-28). Isus ljudima nudi da dobrovoljno uđu u Njegovo kraljevstvo, ali mnogi ne žele da On bude njihov kralj. Ipak, kada Isus uspostavi svoje kraljevstvo, svi oni koji ne žele Njegovu vlast završit će u paklu. Mi nismo oni koji se protive Kristovoj vlasti i zato molimo: "Dođi kraljevstvo tvoje." 4. Neke osobine kraljevstva Iz knjige proroka Danijela vidimo da je to vječno kraljevstvo. Ono je univerzalno jer će obuhvaćati sve narode. To je kraljevstvo pravde, blagostanja i mira. Zlikovac u njemu neće prebivati, neće biti krađe, nepravde, otimanja, laži, tlačenja, niti kakvog drugog zla. Evo kako psalmista opisuje Kristovu vladavinu: Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu. Nek puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici! Nek bregovi narodu urode mirom, a brežuljci 35

pravdom. Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje, a tlačitelja on će smrviti. I živjet će dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja. Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju! U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik – sve dok bude mjeseca. I vladat će od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta. Dušmani će njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu. Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi. Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti. On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema; smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku: oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova. Stog neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju! Nek bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti ko Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi. Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima! Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa! I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen! (Ps 72:1-19).

36

Zar ovo nije predivno? Zvuči kao bajka, ali je istinito. Zar ima neko ko ne bi želio tamo biti? Nažalost ima ljudi kojima se ne sviđa pravednost i istina. Oni bi htjeli biti u tom kraljevstvu, ali pod uslovom da mogu živjeti po svojim grešnim prohtjevima. Međutim, u Kristovom kraljevstvu ne može postojati ništa grešno i nepravedno. Kada dođe vidljivo kraljevstvo Božije tada će se u potpunosti ispuniti naša molitva "sveti se ime tvoje", jer će tada svi častiti i poštovati Boga. Ispunit će se i ova molitva: "Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji." Zaključak Vidjeli smo šta je kraljevstvo Božije te da postoje dva vida kraljevstva: sadašnji i budući. Naučili smo kako moliti za dolazak Božijeg kraljevstva. Bog želi da molimo, ali ne samo riječima već da i naša srca budu u skladu s tom molitvom, da želimo isto što želi i On. Ako nije tako, onda se trebamo pokajati i okrenuti Bogu ili u suprotnom prestati s molitvom. Zar može biti da još neko misli da će mu isprazne riječi donijeti neku korist i Božiji blagoslov?

37

4 Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji U proučavanju Isusove pouke o molitvi dolazimo i do teksta koji kaže: "Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji." Naučili smo da naša molitva ne smije proizlaziti iz krivih motiva, niti biti isprazno nabrajanje i ponavljanje riječi. Bogu pristupamo slobodno jer je On naš nebeski Otac, ali i s poštovanjem jer je uzvišeni Gospodar neba i zemlje. Na prvom mjestu u našoj molitvi i u našem srcu su Božija slava i Božije kraljevstvo. To nam treba biti važnije čak i od naših osnovnih životnih potreba. Želimo da se Bog uzvisi i proslavi, te da mu ljudi iskažu dostojnu čast i poštovanje. Čeznemo da dođe Njegovo vječno i pravedno kraljevstvo. U ovoj propovijedi učimo moliti za Božiju volju. Želimo da Njegova volja bude na zemlji kao i na nebu. A zar nisu mnogi tisuće puta ponovili ove riječi i tražili Božiju volju na zemlji kako i na nebu? Međutim, još ne vidimo da se Božija volja vrši na zemlji kao na nebu. Možda je jedan od razloga taj što 38

ljudi ponavljaju Kristove riječi, a srce im je negdje drugdje? 1. Šta je Božija volja Znamo li šta je Božija volja? Možemo li to uopće znati? Možemo i trebamo. Zar bi nam Isus zapovjedio da molimo za Božiju volju ukoliko je ne možemo poznavati? Bog je svoju volju objavio u Bibliji. Božija volja je da čitamo Bibliju i saznajemo Njegovu volju. U Bibliji piše: "Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!" (Ef 5:17). Mnogi govore "budi volja tvoja", a uopće ne znaju šta piše u Bibliji. Nije li njihova molitva puka ispraznost, jer niti znaju, niti žele znati Božiju volju? Božija volja za sve ljude Da bismo mogli ispravnije moliti za Božiju volju trebamo naučiti bar osnovne istine u vezi nje. Prvo ćemo razmisliti o Božijoj volji za ljude općenito. Apostol je napisao: Nju je obilno udijelio nama u svakoj mudrosti i razboritosti, očitovavši nam otajstvo svoje volje po svojoj slobodnoj odluci, koju je unaprijed odredio u njemu; da je izvrši u punini vremena: da sve sjedini u 39

Kristu kao glavi, što je na nebesima i na zemlji. (Ef 1:8-10, Šarić). Božija volja je da sve ujedini ili uglavi u Kristu. On treba biti Gospodar nad svime, na nebu i na zemlji. Ovo nas asocira na molitvu "dođi kraljevstvo tvoje". U poslanici Filipljanima apostol kaže: Zato i Bog njega uzvisi i darova mu ime, koje je nad svakim imenom: na Isusovo se ime ima pokloniti svako koljeno bića koja su na nebu i na zemlji i pod zemljom, i svaki jezik ima priznati da je Isus Krist – Gospodin, na slavu Boga Oca. (Fil 2:9-11, Šarić). Božija volja je, dakle, da Krist bude glava i Gospodar svima, da se svi pokore Njemu. Da li želimo da bude Božija volja? Ovo danas nije popularno. Ako izjavimo da želimo da se ispuni Božija volja i da Krist bude Gospodar svima, onda nećemo biti popularni i prihvaćeni. Zar mi to želimo nametati kršćanstvo svima? Zar bi budisti, muslimani, ateisti i svi drugi trebali postati kršćani? U jednom smislu da, a u drugom smislu ne. Mi ne želimo da ljudi postanu kršćani kakvi su mnogi u svijetu danas – kršćani samo po imenu. Želimo da svi postanu istinski kršćani, ljudi koji se iskreno i potpuno pokoravaju Kristu. 40

A otkud nam pravo da tražimo tako nešto? Mi nemamo, niti tražimo svoja prava, nego Bog ima pravo i moć da ispuni svoju volju. Njegova volja je da se svi pokore Kristu i tako će i biti. Bog je objavio da će zatrti sve narode koji mu ne budu htjeli služiti. (Iz 60:12). Da li smo spremni reći "budi volja tvoja" ili potvrditi da se slažemo s Božijom voljom i želimo da Krist bude Gospodar svima? Vjerujemo li da tako treba biti? Jednom prilikom je djevojka, koja se s islama obratila Kristu, vozila prema sjeveru i usput povezla neku časnu sestru. Rekla joj je da i ona vjeruje u Krista (tj. da se s islama obratila Kristu). Reakcija časne sestre je bila: "Nisi trebala. Trebala si ostati u svojoj vjeri!" Jasno je da časna sestra bar ponekad moli Očenaš, ali vidimo da nije vjerovala u ono što moli ili nije znala da je Božija volja da se svi obrate Kristu, ili Božiju volju nije ozbiljno shvaćala. Znamo li mi Božiju volju? Prihvaćamo li je? Božija volja za vjernike Razmislimo sada i o Božijoj volji za vjernike, za one koji prihvaćaju Krista za Gospodara i Spasitelja. Riječ Božija kaže: 41

Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta." (Mt 28:18-20). Iz teksta vidimo Božiju volju za sve ljude: svi trebaju postati Kristovi učenici (ne ratom ili silom, nego propovijedanjem Evanđelja). A za one koji su povjerovali Božija volja je da uče vršiti sve što im je Gospodin zapovjedio. Mnogi su spremni prihvatiti da Krist treba vladati nad drugima, ali kada se radi o njima onda nastaju problemi. Misle: "Neka Krist vlada, ali ja ću još malo po svome!" Tako za njih "budi volja tvoja" znači "budi volja tvoja tamo gdje meni odgovara, a tamo gdje mi ne odgovara neka bude volja moja". Međutim, Isus nije uzalud dodao riječi "kako na nebu, tako i na zemlji". Na nebu nema bunta i samovolje. Upitajmo se iskreno: Prihvaćamo li Božiju volju ili ne? Hoćemo li učiti da vršimo sve što je Gospodin zapovjedio ili ne? Ovo su općeniti principi, ali je dobro da pogledamo i neke konkretne primjere. Jedan tekst kaže ovako: 42

Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo. (1 Sol 4:1-6). Vidimo da je svetost Božija volja za nas. Pavao govori konkretno o uzdržavanju od bludnosti. Da li smo spremni reći amen? Da li smo spremni reći "budi volja tvoja"? Mnogi danas govore "budi volja tvoja", a zatim čine razne vrste grijeha. Zar takva molitva nije puko licemjerje i samoobmanjivanje? Božija volja je naše posvećenje a to je odvajanje od grijeha i pokoravanje Božijoj riječi. Spomenut ću još nešto u vezi Božije volje. Apostol Petar je napisao: Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro? Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se! Naprotiv, Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor 43

svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo. (1 Pt 3:13-17). Božija volja za nas može biti (i često jeste) da trpimo zbog pravednosti. Da li smo spremni trpjeti zbog pravednosti ako je to Božija volja? Ili je za nas Božija volja samo ono što je nama dobro i ugodno? Nepisana Božija volja Rekli smo da je Bog objavio svoju volju i da je ona zapisana u Bibliji. Ali znamo da u Bibliji nije zapisano sve što bismo voljeli znati. Hoćemo li dobiti posao? Hoćemo li izgubiti posao? Hoćemo li ozdraviti? Koliko ćemo živjeti? Ima još pitanja koja postavljamo želeći da saznamo Njegovu volju. "Bože, šta je tvoja volja za mene? Koju školu da upišem? Koji posao da radim? U kojem gradu da živim? Koju ženu da oženim?" Sigurno je da postoji Božija volja u vezi svega što sam naveo. Ovdje je bitno da znamo tri osnovne stvari: 44

Prvo, postoji općenita Božija volja koja je objavljena i zapisana u Bibliji i koja mora upravljati našim postupcima i odlukama (ukoliko smo istinski kršćani). Kakva je npr. Božija volja za izbor posla koji ćemo raditi? Koji posao da prihvatimo? U koju firmu da se zaposlimo? Općenita Božija volja nas uči da poštujemo vlasti i zakon. Zato se prilikom odabira posla pitamo da li je zakonit ili nezakonit? Prodaja droge ili ukradene robe očigledno nije Božija volja. Nezakonit šverc i bilo kakve slične aktivnosti ne smiju biti na našem popisu prihvatljivih poslova. Jesmo li spremni reći "budi volja tvoja" i pokajati se i obratiti od ovakvih ili sličnih aktivnosti? Koji onda posao da odabereš? Onaj koji je zakonit i pošten. Bog ti je dao razum, sposobnosti, znanje i sklonosti. Koristi ih i odaberi posao koji voliš, a koji ćeš moći raditi na slavu Božiju i na napredak Božijeg kraljevstva. Ako te Bog želi na drugom mjestu, On će ti to na neki način pokazati. Važno je da se u svemu moliš i dozvoliš Bogu da te vodi. Koju ženu da oženiš? I ovdje te usmjerava općenita Božija volja koja je zapisana u Bibliji. Prvo, nećeš oženiti onu koja je već udata, jer objavljena Božija volja zapovijeda da ne činiš preljuba. Ovo pravilo sužava tvoj izbor. Drugo, nećeš oženiti onu koja ne vjeruje Bogu i ne slijedi Krista. Ovo još više sužava tvoj izbor. Treće, Bog ti je dao oči, uši i razum da 45

odabereš onu koja ti se sviđa slijedeći upute općenite Božije volje. I još jedna stvar, nećeš oženiti nijednu ukoliko si i ti žensko. U tom slučaju trebaš tražiti muža, a ne ženu. Općenita Božija volja nas uči i usmjerava naše odluke i postupke tako da budu prihvatljivi Bogu. Drugo, prilikom upravljanja svoga života prema općenitoj Božijoj volji trebamo paziti i na svoje motive, a ne samo na postupke. Prije smo vidjeli da su farizeji davali milostinju, molili i postili, ali s krivim motivima. To uopće nije bilo ugodno Bogu. Treće, Božija volja ne mora uvijek biti nešto što je nama ugodno i drago. Često mislimo da je Božija volja da budemo zdravi, da imamo dobar posao koji volimo, dobru ženu, zdravu djecu, itd. Vjerujem da u mnogim slučajevima jeste tako, ali ne mora uvijek biti. Sjeti se Mojsija koji je imao dobar položaj na egipatskom dvoru, ali je sve morao napustiti i čuvati ovce u pustinji. Sjeti se Joba koji je imao ogromno bogatstvo, ali je sve morao izgubiti. Sjeti se Jeremije. Bog mu je zapovjedio da se ne ženi i da nema djece. Sjeti se Ezekijela. Božija volja je bila da mu umre žena. Sjeti se Jone. Božija volja je bila da radi posao koji uopće nije volio. Sjeti se Gospodina Isusa. Božija volja je bila da umre na križu. Daleko od toga da je uživao u tome. 46

Isus je molio da ga, ako je moguće, mimoiđe križ, ali je dodao: "Ne moja, nego tvoja volja neka bude." Da li smo voljni prihvatiti da Božija volja za nas bude nešto što nam neće biti ugodno? Jesmo li spremni prihvatiti Božiju volju u životima naših bližnjih? Isus je učio da molimo: "Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji." 2. Molitva za Božiju volju Vidjeli smo ukratko šta je to Božija volja i kako je saznajemo, a sada ćemo pogledati kako moliti za nju. Trebamo paziti da molimo na ispravan način. Ispravna molitva za Božiju volju Molimo za sebe i druge tražeći i prihvaćajući Božiju volju. Molimo za pokajanje i obraćenje mnogih jer je Božija volja da Krist bude glava ili Gospodar svima. Molimo da se Božija volja ispunjava u životima onih koji se zovu Njegovim imenom, da se pokoravaju Kristu u svemu i napreduju u razumijevanju i vršenju Božije volje. Prihvaćamo Božiju volju u svojim životima dopuštajući da Njegova riječ kontrolira naše misli, riječi i djela. Je li Božija volja da ne ogovaramo i ne lažemo? Da! Je li Božija volja da čitamo Bibliju i molimo? Da! Prihvaćamo Božiju volju i pokoravamo 47

joj se. Neka se Božija volja vrši brzo, vjerno i beskompromisno na zemlji kako se vrši i na nebu. Pogrešna molitva za Božiju volju Ponekad mislimo da je sve što se dešava oko nas, bilo dobro ili zlo, Božija volja. Razbolimo se i kažemo "Božija volja". Nastradamo i opet "Božija volja". Izgubimo posao – "Božija volja". Znate li da to ne mora biti istina? Nije sve što se dešava nama i oko nas Božija volja. Kada bi sve bilo Božija volja onda ne bi imalo smisla da molimo "budi volja tvoja". Sve je dio Božijeg plana i Božijeg dopuštenja i vodi k ispunjenju Božijeg konačnog cilja, ali nije sve volja Božija u smislu da je to Bogu drago ili ugodno. Mnogo toga na zemlji je direktna pobuna protiv Božije volje i mnoge negativne posljedice su plod pobune, a ne posljedice Božije želje i volje. Pogledajmo par tekstova: Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožničkog pa da život spasi. (Ez 13:22). Vidimo da su se neki pravednici žalostili i stradali, ali to nije bila Božija želja. Mnogi se grešnici nisu kajali i to nije bila Božija volja. Na drugom mjestu Isus kaže: 48

Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. (Mt 23:37). Isus je htio da se ljudi u Jeruzalemu obrate, ali oni nisu htjeli. Suprotstavili su se Božijoj volji. Zbog toga su imali ozbiljne posljedice. A Božija volja? Božija volja je bila da se pokaju i da im bude dobro. Kakvu važnost ovo ima za naš molitveni život? Ako mislimo da je sve što se događa Božija volja i na sve odgovaramo sa "budi volja tvoja", onda pogrešno molimo. Umjesto da molimo da Bog promijeni stvari, mi situaciju prihvaćamo zdravo za gotovo. U ovom slučaju riječi "budi volja tvoja" otkrivaju naše neznanje, nevjeru ili neposlušnost Bogu. Naše neznanje nas može dovesti do toga da više uopće ne molimo, jer za sve možemo reći Božija volja. Božija volja je da molimo da Bog promijeni ono što nije Božija volja, a ne slaganje sa sadašnjim stanjem. Zaključak U molitvi "budi volja tvoja" molimo da se Božije zapovjedi vrše na zemlji kao i na nebu. Molimo da se ljudi koji ne poznaju Boga i bune se protiv Njega pokaju i obrate, da postanu Kristovi učenici, te da uče 49

vršiti sve što je On zapovjedio. Molimo da se to dogodi sada, ali čeznemo i za konačnom uspostavom Božijeg kraljevstva na zemlji. U molitvi iskazujemo i naše slaganje s Božijom voljom za naše živote. Prihvaćamo Božiju riječ i zapovijedi i želimo ih vršiti.

50

5 Kruh naš svagdanji daj nam danas Ovom propovijedi započinjemo drugi dio Isusove pouke o molitvi. U prvom dijelu smo učili da Božja slava, kraljevstvo i volja moraju biti na prvom mjestu u našem životu. Bog je važniji i od naših osnovnih životnih potreba. Dostojan je da za Njega živimo, trpimo i budemo progonjeni zbog Njegovog imena. Drugi dio Isusove pouke uči kako da molimo za naše potrebe. 1. Povezanost s prvim dijelom molitve Možda se čini da prelaskom na drugi dio molitve završavamo s Bogom i konačno počinjemo moliti za sebe. Takav pogled na molitvu je potpuno pogrešan. Zar nismo molili i za sebe dok smo molili za Božiju slavu, kraljevstvo i volju? Molili smo da živimo dostojno Njegovog imena da bi se ono svetilo u nama i kroz nas. Molili smo za dolazak Božijeg kraljevstva i tražili Njegovu volju u našim životima. Za sebe smo molili do sada, za sebe molimo i dalje. Ali istina je i ovo: za Božiju slavu smo molili do sada i molimo i dalje. Na molitvu za naše potrebe možemo i trebamo gledati kao na molitvu koja je u suštini molitva za svetost Božijeg imena ili za Božiju slavu. 51

Možda se pitate kako to može biti? A ja vas pitam: zar se naše fizičke i duhovne potrebe tiču samo nas, a ne i Boga? Zar je meni više stalo da imam šta jesti, nego Bogu? Je li oproštenje grijeha važnije meni ili Bogu? Kome je više stalo do pravednog života, meni ili Bogu? O vrijednosti oproštenja i pravednog života ne bismo puno znali da nas On nije poučio tome. Zašto je Bogu stalo do toga da imamo šta jesti, da su nam grijesi oprošteni i da živimo pravedno? Zato što se želi proslaviti i pokazati svetim kroz nas. Zamislimo dijete koje je pristojno odjeveno, pristojno se izražava i ponaša. Djetetov izgled i ponašanje nam govore više o njegovim roditeljima, nego o samom djetetu. To su roditelji koji vole svoje dijete i brinu o njemu. Njima je stalo da dijete ima šta jesti, piti i obući. Stalo im je da ispravno uče i odgajaju svoje dijete. O roditeljima i njihovom međusobnom odnosu možemo mnogo naučiti gledajući i slušajući njihovo dijete. Zar isti princip ne važi u odnosu između nas i Boga? On želi da ljudi vide naša dobra djela (kojima nas je naučio i za koje nas je osposobio) i slave ga. Želi se proslaviti i kroz svoju pomoć i brigu za nas. Zamislite da Bog ne brine za nas i ne pomaže nam. Šta bi bezbožnici rekli? "Gdje je Bog njihov?" Psalmista to vrlo jasno kaže: 52

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje, jer smo jadni i nevoljni. Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga! Zašto da pogani govore: "Ta gdje je njihov Bog?" (Ps 79:8-10). Vidimo da Bog pomaže svojim slugama i oprašta im grijehe zbog slave svoga imena. Mislim da sam jasno pokazao da molitve koje slijede molimo prvenstveno zbog slave Božije, a ne zbog nas samih. Bog nam daje kruh, oprašta nam i pomaže zbog slave imena svoga. Tako će ljudi vidjeti da je Bog s nama i brine za nas, da je svet, pravedan, milostiv i svemoćan. Spoznaja ovih istina daje nam sigurnost, slobodu, pouzdanje u molitvi i cjelokupnom životu. Kada kažemo da nam je Bog na prvom mjestu, to nije u potpunosti ispravno rečeno. Bog je nama sve u svemu. On je i prvi i posljednji. On je Alfa i Omega. Nama je život Krist, a smrt dobitak.

53

2. Molitva za kruh svagdašnji Značenje riječi Kruh. Molitva za kruh svagdašnji je molitva za osnovne životne potrebe. Riječ "kruh" ne označava samo kruh kao osnovnu živežnu namirnicu, nego sve što je potrebno za život. Kakva korist ako imamo kruh a nemamo krov nad glavom dok je vani minus trideset? U tom slučaju nam je osim kruha potrebna i topla soba. Kruh označava osnovne životne potrebe, a ne raskoš i pretjerivanje. Rani kršćanski pisci su drugačije tumačili riječ "kruh". Davali su joj neko produhovljeno značenje. Govorili su da se odnosi na Gospodnju večeru ili na duhovnu hranu i sl. Međutim, kada bismo tako tumačili Bibliju mogli bismo u tekst učitati sve što nam padne na pamet. Biblija u većini slučajeva govori običnim jezikom običnim ljudima, zato značenje teksta mora biti obično i prirodno, osim u slučajevima kada je jasno da se pisac izražava slikovito. Riječ je dakle o pravom kruhu koji čak i u našem današnjem jeziku predstavlja osnovne životne potrebe i nema nikakvo mistično značenje. Možda možemo reći i da ima neko slikovito značenje, ali je ono potpuno jasno i u skladu s uobičajenim načinom izražavanja. 54

Svagdašnji. Isus kaže "kruh svagdašnji". Riječ koja je prevedena sa "svagdašnji" je vrlo rijetka grčka riječ. Čini se da je Očenaš jedino mjesto gdje se spominje. Što se neka riječ manje spominje u literaturi to je teže odrediti njeno precizno značenje. U Izrekama mudrac moli da ga Bog hrani kruhom dostatnim, tj. da mu daje onoliko koliko mu je dovoljno za život. (Izr 30:8). Vjerovatno je i ovdje ista ideja. Tako bi značenje bilo: "Bože daj nam ono što nam je potrebno i koliko nam je potrebno za život danas." Izraelci su u pustinji također jeli manu koju im je Bog davao svaki dan i skupljali onoliko koliko im je bilo potrebno za taj dan. Nama (nam). Riječ "nama" odnosno "nam" ne znači da svi zajedno uglas ponavljamo naučenu molitvu, nego da ne molimo samo za sebe, već i za druge vjernike. Kada bismo trebali moliti svi uglas, onda Isus ne bi rekao da se nasamo zatvorimo u svoju sobu. Osim toga, u Bibliji bi postojao barem jedan primjer gdje vjernici uglas mole naučenu molitvu. Danas. Riječ danas ne bi trebala imati nikakvo mistično značenje. Ona označava današnji dan. Riječ "danas "ovdje stoji ne samo zbog svoje duhovne vrijednosti, nego i zbog konteksta u kojem je izrečena. Vjerovatno ćemo se sjetiti nekih biblijskih tekstova iz kojih vidimo da su radnici najamnici plaću primali istoga dana kad su je i zaradili. 55

Značaj molitve Zašto molimo ovu molitvu i kako ona treba da djeluje na nas i naše okolnosti? Iskazujemo svoju ovisnost o Bogu. Moleći Boga da ispuni naše osnovne životne potrebe priznajemo svoju ovisnost o Bogu. Od Boga zavisi da li ćemo živjeti ili umrijeti, hoćemo li imati šta da jedemo ili nećemo. Da li to znamo i vjerujemo? Mnogi misle da im Bog ne treba i da sami mogu osigurati ono što im je potrebno za život. Zato neće da slušaju kada im se propovijeda i govori o Bogu. Ima i onih koji kažu da vjeruju u Boga, ali za kruh zahvaljuju sebi i svojim sposobnostima, a ne Bogu. "Kakav Bog!" – misle oni. Kažu: "Da ja nisam radio i zaradio, ne bi ni Bog dao." Takav ne razmišlja i ne pita se ko mu je dao ruke, noge, razum, sposobnosti i priliku da može raditi i zaraditi. U Pismu Bog ovako upozorava Izraelce: Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo. Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo, da ispuni tako – kao što je danas – svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima. (Pnz 8:1718). 56

Kada molimo za kruh svagdašnji priznajemo da je od Boga sve što imamo, bilo da nam je dao snagu i priliku da zaradimo, bilo da se za nas pobrinuo na neki drugi način. Vrlo važno: Jedan od osnovnih principa je da nam Bog daje ono što nam je potrebno kroz posao koji radimo. On je rekao da onaj koji neće da radi ne treba ni da jede. (2 Sol 3:10). Našu molitvu za kruh svagdašnji Bog (uglavnom) ispunjava kroz posao koji radimo. Zato naša molitva za Kruh svagdašnji uključuje i molitvu za posao ukoliko ga nemamo. A da bismo dobili posao moramo ga i tražiti. I to je način na koji Bog ispunjava našu molitvu. Moliti za kruh svagdašnji ne znači čekati da nam on padne s neba, nego podrazumijeva korištenje sredstava koja nam Bog daje da bismo došli do kruha. Iskazujemo pouzdanje u Boga. Moleći u skladu s Isusovom poukom iskazujemo pouzdanje u Boga, a ne u bogatstvo, svoju moć i sposobnosti. To nas oslobađa tjeskobne brige. Bog je Onaj koji nam daje hranu i od koga zavisi naš život. Tekst kaže: "Kruh naš svagdašnji daj nam danas." Mi ne molimo da nas Bog opskrbi hranom za godinu ili deset godina, nego za danas. Ovo možemo potkrijepiti primjerom Izraelaca koji su u pustinji jeli manu. Bog im je dao manu i rekao da 57

nakupe onoliko koliko im je potrebno za taj dan. Htio je da mu Izraelci vjeruju i pouzdavaju se u Njega u potpunosti. Ako im je htio i mogao dati danas, onda može i sutra. Neki su skupili i za sutrašnji dan, ali im se to ucrvalo. Ako imamo ono što nam je potrebno za danas, ne brinemo se što nemamo za sutra. Radosni smo i uživamo danas i znamo da će se Bog pobrinuti i za sutra. Uzdamo se u Boga koji je naš dobri Otac. Zato možemo tražiti kraljevstvo nebesko i Njegovu pravednost ne brinući tjeskobno šta ćemo jesti, piti i obući. Zato se ne boj što nisi materijalno osiguran za narednih deset godina, za narednu godinu ili za sutra. Hvali Boga za ono što imaš danas, a sutra će se brinuti za sebe. I ovdje treba napomenuti da to ne znači da ne trebamo raditi ili tražiti posao ili razumno raspolagati s onim što već imamo ili planirati budućnost. Kralj David je planirao i pripremao materijal za gradnju hrama koji je njegov sin Salomon trebao graditi nakon njegove smrti. To što će se sutrašnji dan brinuti za sebe (ili što će Bog za nas brinuti i sutra) ne znači da ne trebamo raditi ili planirati, nego da se ne smijemo brinuti i uzdati u materijalne stvari, nego u Boga koji to sve daje. Sve i da nemamo ništa za sutra ne bi nas trebalo zabrinjavati jer se uzdamo u Boga da će On providjeti sve što nam je potrebno. 58

Uzdaš li se u Boga ili tjeskobno brineš za život? Uzdaš li se u Boga ili bogatstvo? Uzdaš li se u Boga ili u svoje sposobnosti? Možeš li se moliti Bogu da ispuni tvoje potrebe osjećajući da si stvarno ovisan o Njemu? Možeš li moliti s istinskim pouzdanjem u Njega? Ako Isus želi da se moliš u skladu s Njegovom poukom, onda želi da to činiš iskrena srca, a ne samo usnama. Rješavamo pitanje egzistencije. Ili drugim riječima, molitva djeluje. Od Boga primamo ono što smo molili. Neki misle da je molitva dobra i korisna samo zato jer se oni poslije osjećaju bolje ili mirnije. Drugim riječima, molitva za njih ima vrijednost samo zato što mijenja i blagoslivlja njih same. Ne pada im na pamet da bi Bog mogao odgovoriti na molitvu i promijeniti situacije i okolnosti. Mi znamo da je molitva nama na blagoslov time što nas uči i mijenja. Znamo i to da Bog sluša i uslišava naše molitve. Uzdamo se u Boga da će konkretno djelovati, uslišati nas i pomoći nam. Molitva, dakle, nije puka psihološka disciplina, već njome osiguravamo svoju egzistenciju. Molitva je za slavu Božiju. Moleći Boga da ispuni naše potrebe molimo i za Božiju slavu. Bog se proslavlja i objavljuje ljudima i kroz to što brine za 59

nas. Time pokazuje da je milostiv, da nas ljubi, da je dobar i svemoćan. Kako bi izgledalo kada bismo vjerno služili Bogu, a On ne bi ispunjavao naše potrebe? Možda bi u očima ljudi izgledao okrutan, nemilosrdan ili nepravedan? Ne samo to, nego bi i Njegovo postojanje bilo upitno. Psalmista o Bogu kaže: Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima. Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja. Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo. Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih. Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti. Nek usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo – uvijek i dovijeka. (Ps 145:13-21). Relevantnost molitve. Jasno je da ova molitva itekako ima smisla u zemljama gdje je ekonomija slaba ili gdje su ljudi siromašni, gdje je stvarno upitno da li će sutra imati šta jesti. Naravno, to ne znači da u bogatijim zemljama nema ljudi koji imaju ovakve probleme. Ali šta ćemo s bogatašima koji već imaju 60

zalihe za narednih deset ili sto godina? Trebaju li oni moliti za kruh svagdašnji kada im je Bog već dao što im je potrebno? Vjerovatno je u takvim slučajevima prikladnije naglasak staviti na zahvaljivanje, nego na traženje. Bogu trebamo reći da smo svjesni da nam je On dao sve što imamo. Međutim, ne treba zaboraviti da se ne molimo samo za sebe, nego za "nas". Nije dovoljno da imamo samo mi, dok su istovremeno neka braća i sestre goli i bez hrane svagdašnje. Rekli smo da Bog koristi sredstva da bi nam dao kruh naš svagdašnji. Osnovno sredstvo je posao koji radimo. Ima ljudi koji su nesposobni za bilo kakav posao. Ima situacija kada posla nema ni za one koji ga mogu raditi. Osnovno sredstvo koje Bog koristi u ovakvim slučajevima je davanje i pomaganje od strane onih koji imaju. Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? (Jak 2:15-16). Bog želi da oni koji imaju dovoljno podjele kruh svoj s gladnima. Molitva, dakle, ne samo da uči i mijenja nas i potiče Boga na djelovanje, nego potiče i nas da djelujemo u skladu s objavljenom Božijom voljom i pomognemo onima koji su u potrebi.

61

Zaključak Vidjeli smo da je drugi dio molitve, u kojem molimo za kruh naš svagdašnji, usko povezan s prvim djelom u kojem molimo za Božiju slavu. Bog se proslavlja i tako što nam pomaže i ispunjava naše potrebe. Njemu je stalo da ispuni naše potrebe više nego što je stalo nama samima. Da li shvaćamo da je sve o Njemu i za Njega; za Njegovo kraljevstvo i slavu? Ili vidimo samo sebe i svoje živote? Ako shvatimo da je sve radi slave Njegovog imena i da je Njemu više stalo do nas negoli nama samima, onda to skida veliki teret s našeg srca i oslobađa nas da živimo i služimo Gospodinu radosno. Vidjeli smo da je molitva za kruh svagdašnji molitva za naše osnovne životne potrebe. Tako moleći priznajemo svoju ovisnost o Bogu, iskazujemo svoje pouzdanje u Njega, rješavamo egzistencijalna pitanja i doprinosimo slavi Božijeg imena. Molitva mijenja naš način razmišljanja i potiče nas na djelovanje, posebno prema onima koji su u potrebi. Jesmo li svjesni da naša egzistencija zavisi od Njega, a ne od naših sposobnosti? Da je naša sigurnost u Njemu, a ne u materijalnim stvarima? Hoćemo li konačno podići svoje oči s ovoga svijeta i svoj život u 62

potpunosti predati u Njegove ruke, svoje pouzdanje u potpunosti staviti u Njega? Daljnji Isusov Govor na gori uči upravo protiv pouzdanja u bogatstvo i tjeskobnih briga.

63

6 I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim Nalazimo se u dijelu pouke koja se bavi našim fizičkim i duhovnim potrebama. Imajmo na umu ono što smo vidjeli u prethodnoj propovijedi, a to je da se za svoje fizičke i duhovne potrebe molimo zbog slave Božijeg imena. Želimo da se On pokaže svet i pravedan i kroz to što ispunjava potrebe svoje djece. Vidjeli smo da molitva ima svrhu da nas uči i mijenja. Molitva potiče Boga na djelovanje (u smislu da On želi uslišati našu molitvu), ali isto tako i nas. U prethodnoj propovijedi smo vidjeli da nas potiče da tražimo posao, da radimo i da pomognemo onima koji su u potrebi. I naredno razmatranje Isusove pouke ima potencijal da djeluje na mnoga područja našeg života i donese nam blagoslove. Govorimo o tekstu "otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim". 1. O čemu se radi?

64

Isus govori o opraštanju naših dugova i dugova naših dužnika. Šta smo mi dužni Bogu? Kakve dugove trebamo oprostiti našim dužnicima? Znači li to da nam ne trebaju vratiti novac koji nam duguju? Riječ "dug" u ovom tekstu je sinonim za grijeh. Drugim riječima, ovo je molitva za oproštenje grijeha. Molimo Boga da nam oprosti grijehe kao što i mi opraštamo onima koji su sagriješili protiv nas. Kada Isus poučava učenike o molitvi koja je zapisana u Lukinom Evanđelju, On umjesto riječi "dug" koristi riječ "grijeh". (Lk 11:4). Četrnaesti i petnaesti stih potvrđuju da se radi o grijesima. Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka. (Mt 6:14-15). Isus ovim riječima pojašnjava molitvu za oproštenje. Koristi drugu riječ za grijeh, a to je "prijestup". Riječ "prijestup" je jedna od nekoliko riječi kojima se označava grijeh. Jasno je da je riječ "dug" sinonim za grijeh i da se radi o molitvi za oproštenje grijeha. Oproštenje grijeha je jedna od najvažnijih potreba, zato pažljivo razmotrimo Isusovu pouku. 2. Ko može moliti ovu molitvu?

65

Prije nego što odgovorim na pitanje ko može moliti ovu molitvu, podsjetimo se ko može moliti molitve koje smo proučavali do sada. To može samo onaj koji Boga naziva Ocem, odnosno onaj ko se nanovo rodio od Duha Svetoga po vjeri u Isusa Krista. To je onaj koji želi da se Božije ime sveti, da dođe kraljevstvo Božije, da Bog bude Gospodar u njegovom i u životu svih drugih ljudi, i koji želi da se Božija volja vrši na zemlji kao i na nebu. A sada pogledajmo ko može moliti "otpusti nam duge naše…" Onaj koji priznaje svoju grešnost "Otpusti nam duge naše" može reći samo onaj koji priznaje da je grešan. Međutim, ovo je jedan od najvećih problema za mnoge ljude. Ne žele priznati svoju grešnost. Misle za sebe da su dobri i pravedni. Kažu: "Nismo nikoga ubili, nismo nikoga silovali." Kao da osim ubistva i silovanja ne postoje drugi grijesi. Mnogi religiozni ljudi su najgori samopravednici. Isus je religioznim ljudima onog vremena govorio da su carinici i bludnici na putu u kraljevstvo nebesko prije njih. Bludnici, narkomani, lopovi, kriminalci imaju jednu prednost u odnosu na religiozne ljude. Njihova prednost je što su svjesniji svoje grešnosti i zato spremniji pokajati se i doći Isusu Kristu. Religiozni ljudi su također grešnici, ali ne uviđaju svoju grešnost. 66

Božija riječ jasno uči da su svi sagriješili i lišeni su slave Božije. Svaki čovjek je kriv pred Bogom. Ako ne priznaješ da si sagriješio i da si kriv pred Bogom onda ne možeš dobiti oproštenje. Ne samo da trebaš priznati da si grešnik, nego da bez Božije milosti koja je jedino u Kristu Isusu možeš računati samo na pakao. Dakle, "otpusti nam duge naše" može moliti samo onaj koji priznaje da je sagriješio protiv Boga. Apostol Ivan je napisao: Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. (1 Iv 1:9-10). Želim istaći da postoji jedan veoma raširen fenomen koji mnogi koriste da bi zavaravali sami sebe. To je pojava samosažaljevanja i mentaliteta žrtve. Mnogi su doživjeli nepravdu i povrede od drugih ljudi i u sebi njeguju duh samosažaljevanja. Sebe ne vide kao one koji su sagriješili protiv Boga i koji su krivi pred Bogom, nego kao one protiv kojih su drugi sagriješili. Isusova pouka o molitvi ruši takve laži i samoobmanjivanje. Isus ne negira da su drugi sagriješili protiv nas i da smo mi žrtve, ali nam otvara oči da vidimo da smo i mi sagriješili protiv drugih i, što je najznačajnije, protiv Boga. Zato je naša dužnost 67

da priznamo svoje grijehe i tražimo oprost, ali i da oprostimo onima koji su nas povrijedili. Onaj koji se kaje i obraća Nadalje, ovako moliti može samo onaj koji se kaje i obraća od grijeha. Kakva je svrha da moliš Boga za oproštenje grijeha, a da se pri tom ne kaješ i nemaš namjeru prestati s grijehom? Biblija je jasna: Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi. (Izr 28:13). Bog ne uslišava molitvu za oproštenje koja ne proizlazi iz iskrena srca. Mnogi se danas mole da im Bog oprosti, ali poslije molitve opet nastavljaju po starom. Neka takvi čuju i shvate jednom zauvijek: takva molitva je bezvrijedna. Onaj koji vjeruje u Isusa Krista Ova molitva odnosi se prvenstveno na one koji su priznali svoje grijehe, pokajali se i prihvatili Isusa Krista za svoga Gospodara i Spasitelja, jer smo rekli da samo oni mogu nazivati Boga svojim Ocem. Međutim, i oni ponovo sagriješe i trebaju oproštenje koje im Bog daje samo na temelju Kristove prolivene krvi. U Prvoj Ivanovoj poslanici stoji: 68

Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. (1 Iv 1:6-10). Bez Kristove krvi nema spasenja grešnika, niti oproštenja njihovih grijeha, ali bez Kristove krvi nema ni oproštenja grijeha nama koji smo već spašeni. Vrlo je važno znati da temelj oproštenja grijeha nije naše priznanje, pokajanje i obraćenje, niti naše opraštanje drugima. Bog nikome nikada nebi oprostio da Isus Krist nije na sebe uzeo našu krivicu i kaznu, i tako nam omogućio oproštenje grijeha. Bog ne može oprostiti tek tako jer je pravedan. On krivca ne može pustiti nekažnjenog. Zbog toga će kazniti ili nas ili Krista umjesto nas. Samo oni koji vjeruju i prihvaćaju da je Krist našu krivicu i kaznu uzeo na sebe, mogu primiti oproštenje grijeha

69

Onaj koji oprašta drugima "Oprosti nam duge naše" može moliti samo onaj koji oprašta drugima, jer piše "kako i mi opraštamo dužnicima svojim". Isus još dodaje: Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka. (Mt 6:14-15). Zar ovo Isus ne kaže zato da bi nam oduzeo lažne nade i spriječio svako samozavaravanje? Da! Nema oproštenja onima koji ne opraštaju drugima. Ima ljudi koji se hvale svojom mržnjom i gorčinom. "Bog prašta, ali ja ne" – kažu. Misle da imaju dovoljno razloga za mržnju i neopraštanje. Takvi ljudi nisu ništa drugo doli umišljeni samopravednici. Umišljaju da su pravedni i da im ne treba oprost. Čovjek koji je svjestan svoje grešnosti bit će spremniji oprostiti drugima. Ako nećeš oprostiti, onda ne možeš moliti da Bog oprosti tebi. Uzaludno je nabrajati Očenaše. Tvoju molitvu Bog ne sluša. Važno je postaviti slijedeće pitanje: Trebamo li oprostiti samo onima koji su se pokajali i tražili 70

oprost od nas, ili svima? Mržnja i gorčina su negativne pojave i trebamo ih se riješiti. Potrebno je da oprostimo svima. Sam Gospodin moli Oca da oprosti onima koji su ga razapeli: "Oprosti im jer ne znaju šta čine." Međutim, ne možemo uspostaviti dobar odnos s onima koji se nisu pokajali i tražili oproštenje od nas. Mi im opraštamo, ali s njihove strane stoji prepreka dok god se ne pokaju. (Naravno, ovdje se radi o idealnom slučaju kada je jasno da nema obostrane krivice. Međutim, u praksi je vrlo čest slučaj da su i jedni i drugi djelimično u krivu. Zato je vrlo često potrebno međusobno oproštenje i izmirenje.) Dakle, ko može moliti "Oprosti nam duge naše"? Onaj koji priznaje svoju grešnost, koji se kaje i obraća, i koji oprašta drugima. 3. Ko oprašta grijehe? Odgovor nije nimalo težak: Bog oprašta grijehe. Isus ovdje jasno uči da molimo Boga da nam oprosti grijehe. Trebamo se pokajati, obratiti i zamoliti Boga da nam oprosti. Isus jasno kaže da će nam Bog oprostiti, ukoliko smo i mi oprostili drugima. Zašto onda mnogi vjeruju da se čovjek treba ispovjediti svećeniku koji će mu dati oproštenje i odrediti pokoru? Nisu li nas tako oduvjek učili? I sada 71

se s pravom pitamo šta da radimo? Da li je dovoljno da se ispovjedimo Bogu i od Njega dobijemo oproštenje, ili trebamo ići i svećeniku te vršiti pokoru koju nam odredi? Mi svoje vjerovanje temeljimo samo i jedino na učenju Biblije – Riječi Božije, i zanima nas šta Biblija kaže po tom pitanju. I začudo, u Bibliji ne nalazimo ništa o ispovjedi i pokori, niti nalazimo svećenike u onom smislu u kojem postoje u nekim crkvama. Kako onda neki naučavaju sakrament ispovijedi i pokore? Oni svoju teologiju ne temelje samo na Bibliji, nego i na crkvenoj tradiciji. To je osnovna razlika između rimokatoličke i većine protestantskih crkava. Naravno, katolički teolozi pokušavaju i u Bibliji naći osnovu za svoju sadašnju praksu, pa tako kao potvrdu svojih učenja navode određene biblijske tekstove. Međutim, teško je povjerovati da ti tekstovi imaju ono značenje koje im oni pridaju. Nigdje u Bibliji ne vidimo da u novozavjetnoj crkvi postoje svećenici kojima se vjernici trebaju ispovijedati. Biblija nas uči da se ispovijedamo jedni drugima. Istinitost ove tvrdnje bi svaki razuman čitatelj mogao provjeriti u Bibliji. Ne vidimo ni da svećenici vjernicima određuju pokoru. Kao dokaz ovim tvrdnjama navest ću samo dvije činjenice:

72

Prvo, Isus jasno uči da se grijesi ispovijedaju Bogu i da On oprašta grijehe. Kada god moliš Očenaš sjeti se te istine. Drugo, u Djelima apostolskim, imamo primjer Šimuna maga ili čarobnjaka: Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se – muževi i žene. Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. (Dj 8:9-13). Međutim, šta se dalje događalo? Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca govoreći: 73

"Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga." Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan." (Dj 8:14-23). Da je sveti Petar bio papa i da je imao ovlasti koje ima današnji papa ili barem današnji svećenici, on bi vjerovatno rekao slijedeće: "Šimune, to što govoriš je pogrešno, moraš doći kod mene na ispovijed i ja ću vidjeti može li se taj grijeh oprostiti, te ću ti odrediti pokoru." Ili bi ga poslao na neku kršćansku konferenciju na kojoj hodočasnici primaju oproštenje grijeha. Šta bi još mogao reći svećenik ili papa u ovoj situaciji? Međutim, pogledajmo šta Petar kaže: "Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga." Petar jasno uči da se Šimun treba obratiti i moliti Boga za oprost. Ne spominje nikakvu ispovijed niti pokoru. Neki bi možda pomislili da Šimun nije napravio smrtni grijeh, nego laki, i da mu nije neophodna ispovijed (rimokatolička teologija razlikuje smrtne i lake grijehe). Međutim, prema Petrovom opisu Šimunovog grijeha možemo zaključiti da je bio veoma velik. Petar mu kaže: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći." Ili, kako kaže 74

drugi prevod: "Tvoji novci neka propadnu zajedno s tobom što si pomislio da se dar Božji može dobiti za novac." (Šarić). Šimunov grijeh je bio itekako smrtan, ali ga Petar ne poučava o ispovijedi niti pokori, nego ga uči da svoje grijehe ispovjedi Bogu i od Njega traži oproštenje. Zaključak U ovoj pouci smo vidjeli da se čovjek mora pokajati i obratiti od grijeha, te tražiti oproštenje od Boga. Bog oprašta sve grijehe. Nije nam potreban svećenik, niti ispovjed, niti pokora. Naučili smo i to da moramo opraštati drugima.

75

7 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla Pri kraju smo proučavanja molitve Gospodnje ili Očenaša. Bavit ćemo se zadnjim stihom: I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla! 1. Šta znači "Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla"? Da bismo ispravno protumačili tekst razmotrit ćemo ga u kontekstu čitave Biblije. Pogledat ćemo značenje riječi „napast“ da bismo razumjeli za šta trebamo moliti. Grčka riječ je peirasmos i prevodi se kao napast ili češće kao kušnja. Zato bismo tekst mogli prevesti i kao "ne uvedi nas u kušnju". Međutim, riječ kušnja može imati nekoliko nijansi značenja i zato je opravdano da je ovdje prevedena kao napast, da bi se razlikovala od same kušnje kao nečeg što je dobro. Jakov jasno kaže da je kušnja za nas dobra:

76

Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. (Jak 1:2-3). Jasno je da je kušnja nešto što je dobro za nas i nema nikakvog smisla da molimo protiv nje. Ono protiv čega molimo jeste pad u grijeh, a ne kušnja. Riječ kušnja može označavati testiranje ili kušanje koje je za nas dobro, ali može se odnositi i na pad prilikom testiranja. Pad u grijeh je nešto što ne želimo i što za nas nije dobro. Kako možemo razlikovati ova dva značenja riječi? Kada se riječ kušnja odnosi na nešto što je dobro, a kada na pad u grijeh? Kontekst jasno pokazuje u kojem smislu je riječ upotrijebljena, a i naši prevodioci su nam pomogli da vidimo razliku tako što su riječ ponekad preveli kao kušnja, a ponekad kao napast. Napast je, dakle, negativna i uglavnom označava pad u grijeh (iako u Jakovljevoj poslanici može označavati i navođenje na zlo). Glagol se ponekad prevodi i sa ''iskušati'' ili ''zavesti'' i označava stanje onoga koji je u kušnji popustio i pao u grijeh. (1 Sol 3:5). Prema tome, Isus nas ovdje uči moliti da u trenucima kušnje ne padnemo u grijeh. Ne molimo da nas Bog očuva od kušnje, nego da nas očuva u kušnji. Dobar primjer su učenici koji su bili s Isusom u 77

Getsemanskom vrtu. U trenucima kušnje Isus im kaže: Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo. (Mt 26:41). Isus ih ne uči da mole protiv pada u kušnju, jer su već u kušnji, nego da ne padnu u grijeh. 2. Važnost ove molitve Iz molitve je jasno da snaga za pobožan život ne dolazi od nas samih, nego od Boga. Kada bismo sami po sebi posjedovali snagu za borbu protiv grijeha, onda ne bi bilo nikakve potrebe moliti Boga da nas ne uvede u napast, odnosno da nas zaštiti od pada u grijeh ili udaljavanja od Boga. Ovo bi trebao biti hladan tuš za sve samopravednike. Misliš za sebe da si dobar i da si zaslužio nebo? Misliš da se svojom dobrotom i snagom možeš oduprijeti Sotoni i grijehu? Isus ti kroz ovu pouku o molitvi kaže da si u velikoj zabludi. Uči te da u sebi nemaš snagu za odupiranje Sotoni, odnosno da ti snagu mora dati sam Bog. Ima li onda mjesta da se smatraš zaslužnim za bilo šta dobro i pravedno što si uradio?

78

Biblija jasno uči da smo svi sagriješili, te da nas Bog mora opravdati i dati nam snagu za pobožan život i odupiranje Sotoni. U poslanici Efežanima čitamo da je za odupiranje Sotoni potrebna bojna oprema Božija. Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. (Ef 6:10-13). Treba nam bojna oprema Božija. Kada molimo u skladu s Isusovom poukom o molitvi, priznajemo svoju nemogućnost da se sami odupremo Zlome. Svoje pouzdanje stavljamo u Boga, od Njega tražimo pomoć i snagu. Ako misliš da si dobar i da se u svojoj snazi možeš suprotstaviti Sotoni, onda nemoj moliti u skladu s ovom molitvom. Ona je za duhovne siromahe i slabiće, a ne za pravednike i heroje kakav si ti.

79

3. Ko nas kuša? Isus uči da molimo Boga da nas ne uvede u napast. Da li to znači da je Bog taj koji nas navodi na grijeh? Daleko od toga. Tekst kaže da molimo Boga da nas ne uvede u napast, nego da nas izbavi od Zloga. Zli ili Sotona je taj koji nas navodi na zlo, a ne Bog. Bog nikada i nikoga ne navodi na zlo. Apostol Jakov to jasno kaže: Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. (Jk 1:13, 14). Jasno je da Bog ne napastuje ili ne navodi nikoga na grijeh. Čovjeka na zlo navodi njegova požuda ili sam Sotona koji se još zove i Zli. To vidimo i u Evanđelju po Mateju u četvrtom poglavlju kada Sotona pokušava na grijeh navesti našeg Gospodina Isusa Krista, ali i u mnogim drugim tekstovima. Biblija jasno uči i to da Bog kuša čovjeka. On čovjeka kuša za njegovu korist i dobro, a ne navodi ga na zlo. Pogledajmo šta je Bog jednom prilikom rekao Izraelcima: Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i 80

dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih. Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina. Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja kao što čovjek odgaja sina svoga. (Pnz 8:2-5). Vidimo da Bog čovjeka kuša s pozitivnom svrhom. On za cilj ima čovjekovu izgradnju i napredak. O tome govori i Jakov: Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. (Jak 1:2-3). Možemo dakle reći da Bog čovjeka kuša, ali ga ne napastuje ili navodi na zlo. Na zlo ga navodi Sotona i njegova vlastita požuda. Zašto nas onda Isus uči da molimo Boga da nas ne uvede u napast? Ruben Knežević je tekst preveo ovako: "I ne daj nas u napast, nego nas izbavi od Zloga." U napast nas vodi Zli ili Sotona, a ne Bog. Mi Boga molimo da nas sačuva od pada u grijeh, odnosno da nas zaštiti od Sotone i njegovih lukavstava. 81

4. Kako nas Sotona kuša? Biblija je puna primjera koji otkrivaju kako i kojim metodama Sotona navodi ljude na grijeh. Čitajući Bibliju ne saznajemo samo ko i kakav je Bog, nego ko i kakav je Sotona, te kako djeluje. Apostol Pavao je na jednom mjestu rekao: Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas – pred Kristom, da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere! (2 Kor 2:10-11). Sotonine namjere i njegov način djelovanja za nas nisu i ne smiju biti tajna. On koristi nekoliko osnovnih načina: Prvo, koristi laž, jer je lažac i otac laži. To je jedno od glavnih sotonskih oružja u borbi protiv pravednosti. U prvoj biblijskoj knjizi vidimo da Sotona upravo lažima kuša Adama i Evu. Laže im o Bogu, Njegovoj riječi, ali i o njima samima: Bog nije dobar, Njegova riječ nije istinita, bez Boga možete proći bolje. Zar iste laži ne koristi i danas? Biblija nije istinita, Bog nije onakav kakvim ga Biblija opisuje, čovjek može živjeti kako hoće. Ove ideje su prisutne svuda, 82

ali su upakovane u različita pakovanja. Sotona ih reklamira ili propovijeda na razne načine i kroz različita sredstva. Televizija, novine, internet, škole, religije, filozofije... Koristi sve što mu je na raspolaganju da bi ljude ubjedio da Biblija nije istinita riječ Božija i da joj se čovjek ne mora pokoravati. Gdje god postoji ova ideja jasno je da iza nje stoji Sotona. Kada Sotona koristi laž on je koristi lukavo. Ne koristi samo laž, jer ona u svom čistom obliku ne prolazi uvijek lako, nego je miješa s istinom. On čovjeku ne nudi samo udicu, nego na udicu stavi mamac, a taj mamac je vrlo često sama istina i tako ljudi lakše zagrizu. Da bismo se zaštitili moramo redovno čitati i proučavati Bibliju. Drugo što Sotona koristi jesu naše tjelesne požude. Kada je kušao Adama i Evu da uzmu plod sa stabla koje im je Bog zabranio jesti, on nije koristio samo laž pomiješanu s istinom, nego i njihove tjelesne požude. Eva je vidjela da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno. Sotona je mudar prevarant. Neke požude su dobre, ali samo ako se koriste u okviru Božije riječi. Ukoliko nas požude navode da kršimo Božiju riječ treba nam biti jasno da se iza svega krije Zli. Treće, Sotona koristi i nevolje. Apostol Pavao piše: 83

Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni: doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo. Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan. (1Sol 3:1-5). Ni vjernici nisu pošteđeni nevolja u ovom životu, a Sotona koristi te nevolje da ih navede na grijeh. Primjećuješ li kako ti u problemima i nevoljama na um padaju bezbožne ideje? Imaj na umu da iza toga stoji i Sotona. 5. Kako nas Bog štiti? Šta Bog čini da bi nas očuvao od pada u grijeh? Ovdje govorimo o zaštiti vjernika, odnosno Kristovog učenika. Čovjek koji se nije pokajao za svoje grijehe i prihvatio Isusa za Gospodara i Spasitelja jeste pod vlašću Sotone. On i neznajući vrši volju Sotone jer živi prema vlastitim požudama i prema samovoljnom 84

mišljenju (Ef 2:3). Dakle, kako Bog pomaže vjerniku da se odupre Sotoni i ustraje na Božijem putu? Prvo što ću spomenuti jeste nanovo rođenje od Duha Svetoga. Bez nanovo rođenja nema nikakvog smisla govoriti o odupiranju grijehu. Mnogi su pokušavali i pokušavaju da se odupru grijehu bez nanovog rođenja. Neki se zatvaraju u samostane, trape tijelo raznim iscrpljujućim postovima, mole se svemu i svakome, uzdaju se u kojekakve mistične obrede i misle da će tako ugoditi Bogu i oduprijeti se grijehu. Čovjek koji je nanovo rođen nema potrebe za ovakvim maltretiranjima i samoobmanjivanjima. Njegova snaga za odupiranje grijehu dolazi od nanovog rođenja, odnosno od Duha Svetoga koji mu je dan. Kada povjerujemo u Krista i prihvatimo ga za Gospodara i Spasitelja Bog nas nanovo rađa i tako lomi silu grijeha nad nama. Oslobađa nas od ropstva grijehu i osposobljava za službu Bogu. To je temelj za naše odupiranje grijehu. Međutim, to nije sve jer u suprotnom Isus ne bi učio da molimo Boga da nas ne uvede u napast, odnosno da nas očuva od pada. Duh Sveti ne znači našu neovisnost od Boga, nego zajedništvo s Bogom. Duh Sveti je Bog koji prebiva u nama. Od Njega zavisi naša ustrajnost na Božijem putu. Zato mi u molitvi iskazujemo Bogu svoju ovisnost o Njemu. Od Oca, 85

Sina i Duha Svetoga zavisi naše odupiranje grijehu. Dakle, posjedovanje Duha ne negira potrebu za molitvom. Molitva je neophodna da bismo se održali na Božijem putu. Dalje, Bog nas čuva od grijeha kroz pouku. Dao nam je Bibliju da je čitamo, a to je vrlo važno za odupiranje Sotoni i grijehu. Molimo se Bogu da nas očuva od pada i On nas uslišava tako što nas poučava kako da se odupremo i daje nam oružje pomoću kojeg se odupiremo. Biblija jasno kaže: Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete... (Ef 6:11-18).

86

Vidimo da nam je za odupiranje Sotoni potrebna sva bojna oprema Božija, a to je na prvom mjestu istina, mač Duha, Riječ Božija. Osim toga, Bog nam je dao pastire i učitelje da nas poučavaju Riječi Božijoj. Dao nam je i crkvu, zajednicu vjernika, u kojoj se ohrabrujemo, poučavamo i opominjemo. Zbog toga ne smijemo propuštati svojih sastanaka kako nas Biblija i uči. Moliti se Bogu da nas očuva od grijeha, a ne koristiti sredstva koja nam je dao nema smisla. Ako želimo da se zaštitimo od grijeha, osim molitve moramo koristiti i ostalu bojnu opremu Božiju. Treba nam Duh Sveti i Biblija, trebaju nam pastiri i učitelji, trebaju nam braća i sestre, treba nam molitva. U molitvi tražimo Božiju zaštitu, priznajemo svoju ovisnost o Bogu, pouzdajemo se u Njega i Njegovu snagu, a ne u sebe i svoju snagu. "I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!" 6. Zaključak serije Kroz proučavanje Očenaša vidjeli smo da nas Isus uči kako da molimo i kako da ne molimo. Ne smijemo moliti licemjerno kao farizeji, da bi ljudi vidjeli kako smo dobri i pobožni. Ne smijemo moliti uzaludno kao pogani koji misle da će ih Bog uslišati zbog mnoštva riječi i ispraznog ponavljanja i nabrajanja. Trebamo moliti u skladu s Isusovom poukom. U srcu trebamo 87

željeti ono što nam usta izgovaraju u molitvi. Ako tako ne molimo, onda je naša molitva uzaludna. Biblija nas uči da u našem srcu i na našim usnama Bog mora biti na prvom mjestu. Na prvom mjestu molimo za Božiju slavu, pa tek onda za naše fizičke i duhovne potrebe. Molimo za svetost Božijeg imena, da se On pokaže i objavi onakav kakav jeste, da se pokaže kao sveti Bog i kroz naše živote, te da mu ljudi, kada to vide, daju dostojnu slavu i čast. Molimo da dođe Njegovo kraljevstvo, da Njegova vlast bude na zemlji kako je i na nebu, da On vlada u našem životu kao Kralj, da Njegova riječ za nas bude autoritet, da vlada u životima drugih ljudi na zemlji i da konačno na zemlju dođe Njegovo vidljivo kraljevstvo, jer nismo zadovoljni ovom nepravdom u svijetu. Žedni smo i gladni pravednosti. Nismo zadovoljni kako ljudi upravljaju ovim svijetom i želimo da dođe pravedni vladar koji će pravedno vladati čitavim svijetom. Tražimo da Božija volja bude na zemlji kako je i na nebu. Želimo da vršimo volju Božiju. Želimo da svi ljudi vrše volju Božiju od sveg srca. Molimo i za svoje duhovne i fizičke potrebe. Molimo da nam Bog daje kruh naš svagdašnji jer shvaćamo da je sve što imamo od Njega. Molimo da nam oprosti grijehe, jer ako nam On ne oprosti grijehe propali smo za svu vječnost. Molimo da nas ne uvede u napast, nego da nas izbavi od Zloga. Nije dovoljno da nam Bog samo oprosti grijehe, nego trebamo i snagu da ne griješimo više, da 88

ne živimo više onako kako smo prije živjeli. Želimo živjeti u skladu s voljom Božijom. Dvije stvari za kraj. Želio bih da od ove Isusove pouke o molitvi imamo duhovne koristi. Prvo, ukoliko se molimo kao što se većina svijeta moli, nabrajajući i ponavljajući naučene riječi, onda nećemo imati nikakve koristi od Isusove pouke o molitvi. Drugo, nećemo imati koristi ako se ne molimo nikako. Moramo uzeti k srcu Isusovu pouku. O njoj moramo razmišljati u svom svakodnevnom molitvenom životu i moliti se u skladu s Isusovim riječima: za svetost Božijeg imena, za dolazak Njegovog kraljevstva, za Njegovu volju, kako na nebu tako i na zemlji, za kruh naš svagdašnji, za oproštenje grijeha, i za snagu za pobožan život. Ako smo razumjeli Isusovu pouku o molitvi preostaje nam da je uzmemo k srcu i da molimo u skladu s njom.

89