YORK TIME SA BESTSELER NEW YORK
ODABRANA Treći dio senzacionalne trilogije!
K I E RA C A S S
����� ����
ODABRANA
Naslov izvornika
The One Tekst copyright © 2014 by Kiera Cass Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2015. Nakladnik
Mozaik knjiga Za nakladnika
Bojan Vidmar Glavni urednik
Zoran Maljković Urednica
Aleksandra Stella Škec Grafiči urednik
Ivica Jandrijević Lektor
Jakov Lovrić Oblikovanje naslovnice
Erin Fitzsimmons Ilustracija na naslovnici
2014 by Gustavo Marx/Mergeleft Reps, Inc. Tisak
Denona, Zagreb, svibanj 2015.
ISBN 978-953-14-1644-3 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000906528. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem snimanjem ili druga drugačije čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.
KIERA CASS
ODABRANA S engleskoga prevela Mirna Čubranić
Callawayu, momku koji se uspeo u kućicu na n a stablu u mom srcu i dopustio mi da budem kruna na njegovu.
PRVO POGLAVLJE
K
ad su ovaj ovaj put kroz prozor doletjele cigle, cig le, bile smo u Velikoj dvorani dvorani i trpjele još jedno predavanje predavanje o društ d ruštveno venom m ophođenju. Elise se smjesta bacila na pod i otpuzala prema bočnim vratima tiho plačući. Celeste je kreštavo vrisnula i pojurila u dubinu dvorane, za dlaku izbjegavši tuču stakla. Kriss me je zgrabila za ruku i povukla povuk la pa smo zajedno zajedno potrčale prema izlazu. – Požurite, dame! – dreknula d reknula je Silvia. U nekoliko nekoliko sekundi, stražari straž ari su se poredali uz prozore prozore i zapucali, a prasci su odjekivali u mojim mojim ušima. ušima. Bez obzira na to jesu li pobunjenici došli s puškama ili i li kamenjem, svatko svatko tko pokaže pokaž e i najmanju najmanju agresiju agresiju u vidokrugu palače umrijet u mrijet će. Za ove napade više nitko nije imao strpljenja. – Mrzim trčati u ovim cipelama – promrmljala je Kriss prebacivši skute haljine preko ruke, pogleda usredotočena u dubinu dubinu hodnika. hodni ka. – Jedna od nas morat će se naviknuti na njih – zadihano je odvratila Celeste. Zakolutala Zakolutala sam očima. o čima. – Budem li to ja, svaki ću dan obuobu vati tenisice. Već su mi dozlogrdile ove potpetice. – Manje priče, više trčanja! – viknula je Silvia. – Kako ćemo odavde dolje u sklonište? – upitala je Elise. – A gdje je Maxon? – zadahtala je Kriss. Silvia nije odgovorila. odgovorila. Slijedile smo je kroz labirint hodnika, hodnik a, tražeći put do podruma i promatrajući kako stražari jedan �
za drugim trče u suprotnom smjeru. Shvatila sam da im se divim, da se divim hrabr h rabrosti osti koja koja je potrebna da čovjek otrči drug ih ljudi. prema opasnosti zbog drugih Stražari Stražar i koji koji su trčali trč ali pokraj nas bili su posve neraspoznat neraspoznatljivi jedan od drugoga, dok se moj pogled nije sudario s pogledom dva zelena oka. Aspen nije izgledao preplašeno, čak ni iznenađeno. Postojao je problem i on je krenuo riješiti ga. Jednostavno je je bio takav takav. Kratko smo se pogledali, ali bilo je dovoljno. S Aspenom je bilo tako. U djeliću sekunde, bez ijedne riječi, mogla sam mu reći: Budi oprezan i čuvaj se. On bi, ništa ne rekavši, rekavši, odgovorio: Znam, samo ti pazi na sebe. Mogla sam mirno živjeti ž ivjeti sa svime što nismo morali glasno izgovoriti, izgovoriti, ali s onim što š to jedno drugome jesmo izrekli, nisam bila te sreće. Naš posljednji razgovor ne bi se baš mogao nazvati sretnim. sretni m. Trebala Trebala sam napustiti palaču i zamolila za molila sam ga da mi dade vremena i prostora da prebolim Izbor. Na kraju sam ostala u palači, ali mu nisam objasnila zašto. Možda gubi gubi strpljenje sa mnom, možda njegova sposobnost sposobnost da u meni vidi samo najbolje presušuje. Morat ću to nekako popraviti. Nisam mogla zamisliti život koji ne bi uključivao Aspena. Čak i sad, dok sam se nadala da će Maxon M axon izabrati izabrati mene, svijet bez Aspena činio mi se nezamislivim. – Evo Evo ga! – doviknula nam je Silvia pritišćući neku skrivenu ploču u zidu. Zaputile smo se stubama u podrum, podr um, s Elise Elise i Silvijom Silvijom na čelu. – Prokletstvo, Elise, daj požuri! – dreknula je Celeste. ŽeŽe ljela sam se naljutiti na nju zbog tih riječi, ali znala sam da sve mislimo isto. ��
Dok smo se spuštale u tamu, pokušala sam se pomiriti sa satima koje ćemo potratiti skrivajući se kao miševi. Grabile smo stubama i zvuk zvu k našeg bijega bijega nadglasao je povike povike stražastraž ara, dok s vrha stubišta nije odjeknuo odjeknuo muški glas. – Stanite Stan ite!! – viknuo vi knuo je. Kriss Kr iss i ja smo se okrenule i promatrale odoru koja je je postajala sve vidljivija. – Čekajte – doviknula je Kriss djevojkama niže na stubama. – Stražar je. Zadihano smo staj st ajale ale na stubama. st ubama. Stražar Straža r je najzad stigao stigao do nas, i sam zadihan. – Oprostite, dame. Pobunjenici su pobjegli pobjegli već na prve pucnjeve. Danas valjda nisu raspoloženi za borbu. Dlanovima poravnavajući poravnavajući odjeću, odjeću, Silvia je odvratila za z a sve nas: – Je li kralj k ralj ocijenio da je sigurno? sigu rno? Ako nije, ove djevojke djevojke dovodite u vrlo opasan položaj. – Zapovjednik straže straž e oglasio je prestanak opasnosti. Siguran sam da Njegovo Veličanstvo... – Ne govorite u kraljevo ime. Dame, krenimo dalje. – Šalite se? – upitala sam. – Idemo u sklonište bez razloga. Ošinula me pogledom koji bi i pobunjenika zaustavio kao ukopanog pa sam začepila gubicu. Između Iz među Silvije Silvije i mene rodilo se svojevrsno prijateljstvo prijateljstvo kad mi je svojim dodatnim dodatn im satovima pouke i ne znajući znajući pomogla skrenuti misli s Maxona i Aspena. Nakon Na kon moje moje male ekshibicije na Vijestima prije nekoliko dana, činilo se da je to prijateljstvo nestalo. Okrećući se prema stražaru, Silvia je nastavila. – Donesite kraljevu službenu zapovijed i vratit ćemo se. Dame, nastavite hodati. Stražar Straž ar i ja razmijenili smo ogorčene poglede i krenuli svatsvatko na svoju stranu. ��
Silvia nije pokazala ni najmanje kajanja kad je, dvadeset minuta poslije, došao drugi stražar stra žar i rekao nam da se slobodno možemo vratiti na kat. Cijela situacija toliko me rasrdila da nisam čekala ni Silviju viju ni ostale cure. c ure. Uspela sam se stubama i izašla negdje na prvome katu pa nastavila do svoje sobe noseći cipele u rukaru kama. Moje sluškinje sluškinje nisu bile u sobi, ali na krevetu me čekala omotnica na malom srebrnom pladnju. Odmah sam sa m prepoznala Mayin rukopis i otvorila otvorila omotnicu, gutajući gutajući njezine rij r iječi. eči. Ames, postale smo tete! Astra A stra je savršena. savr šena. Voljela bih da si ovdje ovdje da je
vidiš, vidiš, ali svi shvaćamo kako kak o u ovom trenutku trenutk u moraš biti u palači. Misliš li da ćemo za Božić biti zajedno? z ajedno? To To nije tako daleko! Moram se vratiti pomoći Kenni i Jamesu. Ne mogu vjerovati koliko je lijepa! Šaljem ti fotku. Volimo te! May
Izvukla sam sjajnu fotografiju iz omotnice. Na njoj su bili svi osim Kote i mene. James, Kennin suprug, smiješio se od uha do uha stojeći podbuhlih očiju iznad svoje žene i kćeri. Kenna je uspravno sjedila u krevetu s majušnim ružičastim smotuljkom u naručju i izgledala podjednako oduševljena i umorna. Mama i tata blistali su od ponosa, a Mayin i GeraG eradov ushit doslovce doslovce je iskakao iskakao iz fotografije. fotograf ije. Naravno Naravno da Kota nije otišao posjetiti Kennu; u tome za njega nije bilo nikakve koristi. Ali ja sam trebala biti ondje. Međutim, nisam bila. ��
Bila sam ovdje. I ponekad nisam shvaćala zašto. Maxon je čak i nakon svega što je učinio kako bih ja ostala još uvijek provodio provodio vrijeme vr ijeme s Kriss. Kriss. Pobunjenici su nas neumolj neu moljivo ivo napanapadali izvana, iz vana, a u palači su kraljeve ledene riječi riječi nanije nan ijele le jednaku štetu mom samopouzdanju. Sve to vrijeme Aspen je kružio oko mene i bio tajna koju sam morala čuvati. A kamere su dolazile i odlazile, krad k radući ući komadiće naših živ ž ivota ota za zaba z abavu vu gledateljima. gledateljima. Stjerali su me u kut sa svih strana i propuštala propuštala sam sve što mi je oduvijek bilo važno. Potisnula Potisnula sam sa m suze suz e bijesa. Dozlogrdilo mi je plakanje. Zato sam se bacila na plani planiranje. ranje. Stvari će se vratiti v ratiti na svoje svoje mjesto mjesto jedino i tek kad Izbor I zbor završi. Iako sam sa m još uvijek povremeno dvojila u svoju želju želju da budem princeza, princez a, nimalo nima lo nisam dvojila dvojila da želim želi m biti Maxonova. Maxonova. A ako želim da se to dogodi, ne mogu samo besposleno sjediti i čekati. Sjetila Sjet ila sam se svojega posljednjeg razgov raz govora ora s kraljem i ushodala se čekajući čekajući sluškinje. Nisam uspijevala ni disati kako treba pa sam znala da neću moći pojesti ni zalogaja. Ali moja će se žrtva isplatiti. Morala sam načiniti korak dalje, i to brzo. Sudeći po kraljevim riječima, ostale djevojke pokušavale su se približiti Maxonu – fizički fizičk i približiti – a ja sam previše neugledna kako bih se u tom pogledu mjerila s njima. Kao da moj odnos s Maxonom već ionako ionako nije bio dovolj dovoljno no zamršen zam ršen,, sad sam još morala iznova steći njegovo njegovo povjerenje. A nisam nisam znala znači lili to da ne smijem sm ijem postavlja postavljati ti pitanja. Iako sam bila prilično sigurna da s ostalim djevojkama nije fizički intiman, nisam mogla ne zapitati se. Nikada prije nisam ga pokušala zavesti – svaki trenutak nježnosti s Maxonom ��
dogodio se bez prethodnoga plana – ali morala sam se nadati da ću mu, postupim p ostupim li promišljeno, jasno jasno dati do znanja zna nja kako sam zainteresirana za njega kao i ostale cure. Duboko sam udahnula, isturila bradu i ušla u blagovaoniblagovaoni cu. Namjerno sam kasnila minutu ili dvije, u nadi da će svi ostali već biti za stolom. Nisam se prevarila. Ali njihova reakcija nadmašila je moja nadanja. Savila sam koljeno, zamahnuvši nogom tako da se prorez moje haljine rastvorio gotovo do bedra. Haljina je bila tamnocrvene boje, bez naramenica i praktički bez leđa pa sam bila gotovo sigurna da su moje sluškinje upotrijebile magiju kako mi ne bi skliznula s tijela. tijela. Uspravila Uspravila sam se i pogledala pog ledala Maxona koji je, zamijetila sam, prestao žvakati. Nekome je vilica ispala iz ruke. Spustivši pogled, prišla sam svom sjedalu i smjestila se pokraj Kriss. – America, šališ ša liš se? – šapnula je. je. Nagnula sam glavu prema njoj. – Molim? – odvratila sam glumeći zbunjenost. zbunjenost. Odložila je srebrni jedaći pribor i zagledala se u mene. – Izgledaš prostački. – A ti izgledaš ljubomorno. Pogodila sam je u živac jer se malo zarumenjela prije nego što se vratila hrani. Sama sam jedva okusila večeru, već bolno stegnuta haljinom. Kad su pred mene odložili desert, odlučila sam prestati ignorirati Maxona i, kao što sam se nadala, njegov pogled bio je na meni. Podigao je ruku i smjesta se povukao povuk ao za uho, a ja ja sam smjerno odvratila istom gestom. Brzo sam pogledala kralja Clarksona i pokušala suspregnuti ��
osmijeh. Bio je ljutit; uspjela sam izvesti još jedan trik i proći nekažnjeno. Prva sam se ispričala i ustala od stola, dajući dajući Maxon Ma xonuu priliku da se divi stražnjem dijelu haljine, pa pohitala u svoju sobu. Zatvorila sam vrata iza svojih svojih leđa i odmah odma h povukla patentni zatvarač haljine ne bih li napokon propisno udahnula. – Kako je prošlo? – upitala je Mary hitajući prema meni. – Izgledao Izgledao je zapanjeno. zapanjeno. Svi su tako izgledali. izg ledali. Lucy je zacičala, a Anne An ne pritekla pritekla u pomoć Mary Mar y. – Mi ćeće mo pridržati haljinu. Hodajte – naredila je. Učinila sam što mi je rečeno. – Hoće li on večeras doći? – Da. Nisam sigurna kad, ali definitivno defin itivno će doći. – Sjela sam na rub kreveta prekriživši prekriž ivši ruke na trbuhu kako mi otkopčana otkopčana haljina haljina ne bi skliznula s grudi. g rudi. Anne me je tužno pogledala. – Žao mi je što će vam još nekoliko sati biti neudobno. Međutim, sigurna sam da će vrijediti truda. Nasmiješila Nasmiješila sam se i nastojala izgledati kao da se lako nosim s boli. Svojim sam sluškinjama rekla da želim privući Maxonovu pozornost. Izostavila sam nadu da će se ova haljina ljina uz malo sreće brzo naći na podu. – Želite li da ostanemo o stanemo dok on ne dođe? – upitala upitala je Lucy pršteći od oduševljenja. – Ne, samo mi pomozite zakopčati haljinu. Moram razmisliti o nekim stvarima stvarima – odgovorila sam ustajući kako bi mi pomogle. Mary je uhvatila patentni zatvarač. – Uvucite trbuh, gospođice. – Poslušala sam je i dok me je haljina ponovno opasavala, pomislila sam na vojnika koji ide u rat. Oklop je bio drugačiji, ali ideja ista. I ja ću večeras več eras oboriti oboriti s nogu jednog muškarca. ��
DRUGO POGLAVLJE
O
tvorila sam balkonska vrata i noćni zrak zasladio je moju sobu. Iako je bio prosinac, vjetrić je bio blag i škakljao moju kožu. Više uopće nismo smjele izlaziti iz palače, ne bez pratnje stražara, pa će ovo morati biti dovoljno. Ustrčala sam se, palila svijeće, pokušavala prostor učiniti privlačnim. Tad sam začula kucanje na vratima, ugasila šibicu, odjurila odjurila do kreveta, k reveta, uzela knjigu knjigu u ruku r uku i raširila raširi la skute haljine. Da, Maxone, M axone, uvijek ovako ovako izgledam kad čitam č itam . – Uđi – jedva čujno sam ga pozvala. Maxon je ušao, a ja sam lagano podigla glavu i opazila začuđenost u njegovim očima dok je promatrao moju slabo osvijetljenu sobu. Zaustavio je pogled na meni i klizio njime uz moju otkrivenu nogu. – Došao si – rekla sam, zaklopila knjigu i ustala pozdra viti ga. Zatvorio je vrata za sobom, prikov pri kovavši avši pogled za moje obline. – Htio sam ti reći da večeras izgledaš fantastično. Trznula sam s am glavom i prebacila kosu preko ramena. – Oh, misliš u ovoj haljini? haljini? Ležala Lež ala je u dnu d nu ormara. – Drago mi je da si je izvukla. izvuk la. Provukla sam prste kroz njegove. njegove. – Sjedni malo sa mnom. U posljednje te vrijeme ne viđam često. Uzdahnuo je i pošao za mnom. – Žao mi je. Otkad smo u onom pobunjeničkom napadu izgubili onoliko mnogo ljudi, situacija je pomalo napeta, a znaš kakav je moj otac. Poslali ��
smo nekoliko nekoliko stražara stra žara da čuva č uvaju ju vaše obitelji, obitelji, a naša je vojska vojska već ionako previše opterećena pa je i gori nego inače. Usto me pritišće da okončam Izbor, ali ja se ne dam. Želim malo vremena da dobro razmislim. Sjeli smo na rub kreveta. Smjestila sam se tik uz njega. – Naravno. Ti bi trebao odlučiti. Kimnuo je. – Točno. Znam da sam to ponovio već tisuću puta, ali poludim kad me požuruj požur uju. u. Lagano sam napućila usne. – Znam. Zastao Zastao je, a ja nisam nisa m uspijevala uspijevala dokučiti izraz i zraz njegova lica. Pokušavala sam smisliti kako da pokrenem stvari s mrtve točke a da ne ispadnem nasrtljiva, ali nisam znala kako bih stvorila romantičan trenu t renutak. tak. – Znam da je smiješno, ali sluškinje su me danas namirinamiri sale novim parfemom. Je li previše napadan? – upitala sam izvijajući vrat kako bi ga on mogao omirisati. Nagnuo se prema meni i dodirnuo dodi rnuo nosom meki komadić komadić kože. – Ne, draga, d raga, baš je dražestan dražesta n – rekao je, je, dahom draškajući moju moju klj ključnu učnu kost. Tada Tada me poljubio poljubio u vrat. Progutala Progut ala sam sam slinu i pokušala se usredotočiti. usredoto čiti. Morala sam sačuvati sač uvati kontrolu. kontrolu. – Drago mi je da ti se sviđa. Nedostajao si mi. Osjetila sam kako njegova ruka vijuga oko mojih leđa i spustila pogled. Gledao me ravno u oči, usne su mu bile samo nekoliko milimetara od mojih. – Koliko sam ti nedostajao? – šapnuo je. Njegov pogled u kombinaciji s tihim i dubokim glasom neobično je djelovao na moj puls. – Silno – odvratila sam šaša patom. – Silno, silno. Nagnula sam se prema njemu, čeznući da me poljubi. Maxon je bio samouvjeren: jednom rukom privukao me k ��
sebi, a prste druge ruke provukao je kroz moju kosu. Moje tijelo željelo se rastopiti u poljupcu, ali haljina me je priječila. Najednom sam ponovno osjetila nervozu i sjetila se svoga plana. Kliznula Kliznula sam dlanovima niz Maxonove Maxonove ruke i odvela njenjegove gove prste do patentnog zatvarača na svojim svojim leđima, leđ ima, nadaj n adajući ući se da će to biti dovoljno. Ruke su mu načas oklijevale na zatvaraču, a meni je već bilo na vrhu jezika jednostavno mu kazati da ga otkopča, kad je on prasnuo u smijeh. Taj zvuk brzo me otrijeznio. – Što je tako smiješno? – užasnuto sam upitala, nastojeći smisliti neupadlj neupadljiv iv način da d a provjerim smrdi li mi m i iz usta. – Od svega što si dosad izvela, ovo je daleko najzabavnije! – Maxon se previo u stru st ruku ku i pljeskao po koljen koljenuu od smijeha. – Molim? Snažno me poljubio u čelo. – Uvijek sam se pitao kako bi bilo vidjeti te u pokušaju zavođenja. – Ponovno se nasmijao. – Oprosti, moram ići. – Čak Č ak je i način nači n na koji koji je ustao odavao da se zabavlja. – Vidimo se sutra ujutro. Nakon toga je otišao. Jednostavno otišao! Sjedila sam i umirala um irala od stida. Kako sam uopće mogla i popo misliti da bih to ikad mogla izvesti? izvest i? Maxon o meni možda ne zna sve, ali poznaj poznajee barem moj karakter. karakter. A ovo? ovo? Ovo nisam nisa m ja. Pogledala sam smij sm iješnu ešnu haljinu. Pretjerala sam. Ni Celeste ne bi otišla ovako ovako daleko. daleko. Frizura mi je bila previše savršena, šminka prenaglašena. Od trenutka kad je prekoračio prag, znao je što pokušavam. Uzdišući, ugasila sam svijeće jednu po jednu i pitala se kako ću ga sutra pogledati u oči. ��
TREĆE POGLAVLJE
R
azmišljala azmišljala sam bih li se opravdala opravdala želučanom virozom. Ili nesnosnom glavoboljom. Napadajem panike. Zapravo, bilo čime samo da ne moram otići na doručak. Tad sam pomislila na Maxona i kako je stalno govorio da u svakoj teškoj situaciji treba djelovati samouvjereno. To mi nije bila jaka strana. Ali ako odem dolje, ako se samo pojavim, možda mi barem za to oda priznanje. U nadi da mogu izbrisati neke neke od svojih svojih postupaka, zamoza molila sam sluškinje da mi izvuku najčedniju haljinu koju sam imala. Ta moja molba bila je dovoljan znak da me ne smiju pitati za prethodnu večer. Haljina je bila zatvorenija od onih kakve smo obično odijevale za topla vremena u Angelesu, rukava gotovo do lakata. Bila je vedra, cvjetnog uzorka, prava suprotnost sinoćnjoj garderobi. Kad sam ušla u blagovaonicu, nisam se usudila pogledati Maxona, ali barem sam ponosno ušetala. Napokon se odvaživši, zamijetila sam da me promatra s osmijehom. Dok je žvakao hranu, namignuo mi je, a ja sam ponovno pognula glavu, glumeći veliko veliko zanimanje zanimanje za nabujak. nabujak. – Drago mi je što te danas vidim odjevenu – obrecnula se Kriss. – A meni je drago što te vidim tako dobro raspoloženu. – Koji te je vrag bio spopao? – prosiktala je. ��
Izbor je zauvijek promijenio život život trideset tr ideset pet djevojaka. Sad je došlo vrijeme da pobjednica bude okrunjena.
A merica nikad nije sanjala da će se naći blizu krune ili il i srca princa Maxona. Ali kako se približava približava kraj nadmetanja i prijetnje izvan palače postaju sve veće, shvaća koliko bi mnogo mogla izgubiti – i koliko će se žestoko morati boriti za budućnost koju želi. Nisam htjela biti dio plemstva. I nisam htjela biti Odabrana. Nisam htjela ni pokušati.
www.mozaik-knjiga.hr
99,00 kn ISBN 9789531416443
��
