Napasnica

obrada by krista

obrada by krista

SVJETSKI EROTSKI BESTSELERI

Mark Hanson

Napasnica

obrada by krista

I Već po hodu i skakanju u sedlo vidjelo se da je Jorg Berweck rođeni jahač. Njegovu radu u jahačkom klubu zaista se nije moglo prigovoriti. Konji što su mu povjereni bili su neprestano besprijekorno njegovani Kad bi koja životinja postala jogunasta, predali bi je na dan-dva njemu i postala bi krotko janje. No Jorg nije primjenjivao silu. Konje je volio više od svega. Oduvijek je živio s njima, zarađivao na njima, i to je bio dovoljan razlog da im bude zahvalan. Bio je omiljen kao trener, posebno među članicama ekskluzivnog jahačkog kluba u kojemu je radio. Iako su mu bile tek dvadeset tri godine, pretkazivali su mu izvanrednu jahačku budućnost. Imao je najbolju svjedodžbu priznate evropske škole jahanja. U svom malom stanu iznad konjušnica držao je veliku zbirku trofeja, a stari učitelj jahanja, direktor kluba, vrlo se ponosio što ga je uspio nagovoriti da radi za njega, jer je znao da mnogo obećava. Berweck je bio visok i vrlo vitak. Jahaće odijelo pristajalo mu je kao saliveno. Budući da se svakodnevno izlagao suncu i vjetru, njegovo je lijepo lice bilo preplanulo. Kratko rečeno, bio je najpristaliji učitelj jahanja i vrlo omiljen, posebno medu ženama. Mnogi bi sanjarski pogled zastao na mladom jahaču, proždirući ga. Nije to, dakako, ostajalo samo na pogledima - što je pristalog mladića dovodilo u neprilike, premda se njemu samome nije moglo ništa prigovoriti. Najprivlačnije koke i pilići šepurili su se svaki dan njemu pred nosom, mameći ga skrivenim čarima ili mu se otvoreno nudeći. Tko bi mogao odoljeti? U početku se pretvarao da ga to ne zanima. Nije čak bilo ni teško, jer su neke zavodnice znatno premašivale dob što bi njemu pristajala. Ali posljedice nisu izostale. Odbijene žene skrile su se iza svojih muževa. Tužile su se da je mladi učitelj jahanja previše hladan i nepristupačan.

obrada by krista

Jorg Berweck nije bio glup. Vrlo je dobro shvatio smisao njihovih napada i postao je ljubazniji. Zašto ne bi tim veselim ženama učinio malu uslugu, ako o tom ovisi njegov dobro plaćeni posao? Stajat će ga malo snage, ali nikom još nije naškodilo, ako je uložio nešto napora u pothvat povezan s veseljem. Počeo je velikodušno prihvaćati ponuđene naklonosti. Uskoro je i uživao u njima. Pri tom je u početku više volio udane žene. jer je vjerovao da će one s razlogom šutjeti. Ali bio je premlad da bi znao sve o ženama. Još nije iskusio da su zavist, ljubomora i poniženje njihovo opasno oružje. Trenutačna je partnerica, doduše, oprezno šutjela, ali žene imaju prirođeni dar da nanjuše ljubavne pustolovine. Nije se moglo uvijek sakriti kad bi ponekad neka ženica rumenih obraza i malo izvučene bluze izronila iz skrivenog kutka, odakle bi se uskoro pojavio i mladi učitelj jahanja, čiji su obrazi također bili užareni. U početku se samo šuškalo da mladić više jaši zečice nego konje koji su mu povjereni. Svi su se smijali tim pričama i nisu se obazirali na ljubomorno šaputanje. Onda su počele kružiti razuzdane glasine. Žene su šaputale, pohotno se smješkajući kad bi čule pojedinosti ljubavnih pustolovina. Najmlađe su amazonke, zažarenih obraza znatiželjno prisluškivale kako pričaju o njegovim posebnim jahačkim sposobnostima. Gledale su ga drukčijim očima. Poneka je njegova učenica potajno pogledavala stanovito mjesto na njegovim jahaćim hlačama. Muževi i očevi mladih djevojaka zabrinuto su ispitivali kako se mladić ponaša. Muževi su vjerojatno strepili, ovisno o tom koliko su poželjne i mlade žene imali, da im ne narastu rogovi. Neki su ih već imali, i ne sluteći da su ih žene odavno ukrasile. Mladić o kojemu su se širile bludne priče stajao je usred jahaonice, opušteno naređujući skupini žena u sedlima. Kad bi neka jahačica pogriješila, konj bi je ispravio, jer su konji već dobro poznavali mladićeve zapovijedi. Onda su ga uhvatili na djelu s jednom mladom amazonkom, ali budući da je bila riječ o djevojci, a ne ženi, koja osim toga nije imala zaručnika i čiji se roditelji nisu

obrada by krista

uplitali u njezin osobni život, sve je prošlo s blagom opomenom. Ta na nešto je morao utrošiti snagu; zašto, dakle, ne bi na mladu damu ako to ona želi? Važno je bilo samo da pri tom ne zanemari svoj posao i da ne dira udane žene. No taj je događaj još više uznemirio ostale jahačice. Sve su ga češće vrebale. Budući da su se duhovi u jahačkom klubu uznemirili, opomenuli su ga da tu vrstu jahačkih vježbi izvodi izvan kluba, gdje ima mnogo žena kojima ne bi bilo krivo da ih usreći. Ali to je bilo lakše reći nego učiniti. Berweck je od jutra do večeri bio u klubu. Nije imao vremena za izlete. Osim toga, što bi strastveni profesionalni jahač s prijateljicom koju taj sport ne zanima? Ili kakav bi to, poslije, bio brak? Neko je vrijeme oko mladog učitelja jahanja vladao mir. Svi su se veselili što je opomenu uzeo k srcu. Onda su se odjednom proširile glasine da mlada, zanemarena žena predsjednika kluba uživa u mladićevoj jahačkoj vještini. Predsjednik se strašno razbjesnio. Najprije je ozbiljno prekorio svoju ženu, ali ona je reagirala kao obijesno ždrijebe. Kad svojim prijekorima nije kod nje uspio, predsjednik je sazvao sjednicu uprave kluba i zahtijevao da mladog učitelja jahanja smjesta otpuste.

- A u posljednje vrijeme taj gad poseže i za udanim ženama - završio je ogorčeno predsjednik svoj izvještaj. -Otišao je zaista predaleko. Moramo ga otpustiti! Svi su potišteno umuknuli. Čula bi se igla da je pala. Svatko je mislio nije li se „nesreća“ već uvukla u njegov vlastiti dom. - Prvo moramo sve ispitati - javi se sumnjičavi član uprave čija je žena bila prestara da bi došla u obzir kao

obrada by krista

ljubavnica učitelja jahanja. - Nisu li ga određene žene možda napastovale? Direktor jahačke škole osjeti da je došao u škripac. Ta on je otkrio mladog učitelja i namjestio ga. Svaka kritika upućena mladiću pogađa i njega. Stoga je bio zahvalan čovjeku koji se javio za riječ prije njega i otupio oštricu optužbi.

- I meni se čini da bi moglo biti tako. Bilo bi bolje uzeti na nišan strastvene ždrebice nego otpustiti mladića. Ne možemo okriviti muškarca zbog toga što se rukama i nogama ne brani kad ga nježne ručice pokušavaju povući u sijeno! - Kad već govorimo o strastvenim ždrebicama - odgovori otrovno predsjednik — pripazite malo na svoju kćerkicu Sabinu. Ona obilazi oko tog momka kao mačka oko vruće, ali slatke kaše. Direktor se trgne kao da ga je ubola osa. Pokuša u mozgu preraditi ono što je čuo. Odjednom mu se žurilo sa sjednice. - Moram smjesta u konjušnicu..! - ispriča se on, porumenjevši poput raka, pa odjuri da potraži Sabinu. Ostali su sa smiješkom gledali za njim. Ali direktor se ubrzo umirio, jer je Sabina jahala u jahaonici zajedno s devet drugih jahačica.

- Visiš na konju. Sabine - vikao je upravo mladi učitelj jahanja na nju - kao da si na stolici za njihanje! Stari direktor se prigušeno nasmije. Po grubim je riječima mogao zaključiti da između mladića i njegove kćeri nema ničega. Umiren, on se vrati na sjednicu. Njegovu kćer nije smio nitko dirati! Neka se drugi pobrinu kako će čuvati

obrada by krista

svoje žene i kćeri od navodnih napastovanja zgodnog mladića. Rasprava upravnog odbora završila je tako da su govornici iscrpili sve optužbe i dokaze. Mladić je imao mnoge zagovornike i ostao na radnom mjestu. Rasprave su se vjerojatno žučljivo nastavile u ponekoj privatnoj kući. Mladića su bili nedavno opomenuli, ali što je to pomoglo? Što je mogao jadnik kad bi se žene ušuljale u odjeljak konjušnice u kojemu je upravo radio, trljale se o njega stražnjicama utegnutim u uske jahaće hlače i zamamno se pred njim saginjale, pa ga je samo krpica tkanine sprečavala da ude u rupu? Suzdržavao se i često podnosio paklene muke. Naposljetku je popustio. Zašto, do vraga, ne bi uzeo ono što mu se tako nametljivo nudilo? Uzeo je i brižljivo pazio da ne ostavi traga pri vrućim izletima u tuda područja. A pričice su i dalje kružile, ali nisu naudile onima na koje su se odnosile. Jedino su žalile mlade amazonke koje su smatrale da ih zapostavlja zbog udanih žena. Te su mačkice uzbuđeno prepričavale bestidne priče, rumenile se i pohotno oblizivale usne. Zgražale su se nad ponašanjem nekih žena, a ni za čim nisu više čeznule nego da budu na mjestu jedne od žena koje već ionako imaju muža. I u jogunastoj glavici direktorove kćeri motala se čežnja da uz pristalog mladića zauzme mjesto jedne od tih žena, pa makar na jedan sat. I ona se osjećala zapostavljenom. Lijepa, crvenokosa Sabine smatrala je da bi se udane žene morale zadovoljiti svojim muževima i bojno polje prepustiti djevojkama. Nije više bila tako nevina kao Što je zamišljao njezin otac. Naprotiv, već je nekoliko puta pokušala okusiti zalogaje koji prijaju svakoj ženi, bila mlada ili stara. Sabinu je veoma zanimalo zašto su sve žene lude za Jorgom Samo zato što je privlačan ili možda ima neke posebne sposobnosti? Je li zaluđene žene upućivao u jahačko umijeće o kakvu njihovi muževi i ne sanjaju? Mučilo )u je bezbroj pitanja na koja nije znala odgovor.

obrada by krista

Jednom ju je nezasitna znatiželja navela da prisluškuje na njegovim vratima. Doveo je neku ženu u sobu. Nakon kratkog vremena čula je glasno uzdisanje i suzdržane krikove, popraćene nježnim riječima. Prisluškivala je užarenih obraza i grizla prste. Što to radi sa ženom da tako vrišti? Drugom prilikom uhvatila ga je kako se s nekom djevojkom šulja u spremište za sedla. Djevojka je prošla kraj nje rumenih obraza i spuštena pogleda, ali Berweck joj se drsko nacerio i nestao za svojom učenicom. Sabine je ipak mislila da je otkrila zašto su žene lude za mladićem. Na stanovitom mjestu hlače su mu stršale kao šator. Postajalo joj je naizmjenice vruće i hladno. Koljena su joj se tresla. U mašti je vidjela u njegovim hlačama više nego što bi mogla vidjeti u stvarnosti. Sanjareći o učitelju jahanja, ostavila je svog prijatelja, blijedog studenta koji je, osim ostaloga, bio i alergičan na životinje. Više gotovo nije ni izlazila medu druge mlade ljude. Najradije je cijelo poslijepodne provodila u klubu, na jahačkim terenima, nadajući se da će vidjeti Jorga. Jednom će ipak opaziti njezine draži i onda će se „ono“ dogoditi. Ali baš toj privlačnoj crvenoj lisici nije se Jorg usuđivao približiti. Njegov direktor, Sabinin otac, mogao je postati vrlo neugodan. Iako ga je njezino crveno krzno silno privlačilo, nije se usudio posegnuti za njim. Direktor bi ga zacijelo otpustio, a možda i napao bičem kad bi ga uhvatio sa svojom kćerkom. Bilo je dovoljno drugih ružica koje su čeznule da ih poškropi. Zašto da, dakle, posegne za onom koja je bila najopasnija? Njegova je odluka bila mudra, ali susjedove su trešnje slađe čak i kad su malo crvljive. Mlade su jahačice obilazile oko njega kao pčele oko meda. Mnoga bi bila sretna da ju je svojim medom poškropio. Nije bio pokvarenjak, ali godilo mu je da žude za njim i da ga obožavaju. Uživao je kad su se mlade, pa čak i malo starije žene motale oko njega kao gladne koke koje žele

obrada by krista

da ih nahrani. U jahaonici mu se činilo kao da je krotitelj medu ukroćenim lavicama koje mu nježno i rado jedu iz ruke. Ali jao onoj koja jednom ispruži crvene pandže i pokaže svoje iskonske porive! Uvidio je da se vrlo poželjna kći njegova direktora neprestano vrti oko njega. Našla bi se kao slučajno, u njegovoj blizini, ali on se pretvarao da je ne opaža. Uzbuđivalo ga je da je izaziva. Ušla je u odjeljak gdje je bio zabavljen poslom i izazovno se naslonila na njega jedrom stražnjicom. Ovaj put se nije mogao svladati. Uštipnuo ju je.

- Jao! - zacvili blaženo, pa porumeni i počne mucati: Ali... ako to još jednom učinite reći ću tati... On brzo povuče ruku kao da se opekao. Sabine osedla svog plemenitog, izdržljivog konja.

- Hej! Pomognite mi da uzjašem! - dovikne ona drsko. Da je otac bio prisutan, ne bi se usudila da takvo nešto zatraži od mladića. On joj spremno pomogne. Na licu mu se pojavi obijestan smiješak. Sabine mu stavi lijevu čizmu na dlan. On joj desnu ruku vješto podmetne pod stražnjicu. Ruka mu klizne na mjesto na kojemu je kroz tkaninu osjetio drhtavu toplinu. Ostao je tako neko vrijeme, pa je onda podigne u sedlo. Sabinine su nosnice podrhtavale kao nozdrve kobile trenutak prije nego što će strugnuti. Obrazi joj se zažare. Časak ga je upitno gledala, a tada podbode konja i odjuri. Njezin je otac vjerovao u njenu nevinost kao u jahački kodeks časti. Prava je zagonetka zašto očevi vlastitu odraslu kćer gledaju kao nedužnu djevojčicu, dok druge mlade djevojke igraju važnu ulogu u njihovim pohotnim predodžbama. Sabine je bila vrlo vatrena osamnaestogodišnjakinja. Umišljala je da bi i oca mogla podučiti u posebnoj jahačkoj gimnastici. Budući da ju je on smatrao pravim nevinašcem, pretvarala se pred njim

obrada by krista

tipičnom ženskom lukavošću i odlazila na ljubavne sastanke tamo gdje je bila sigurna da je neće otkriti. U jahačkom klubu, pod strogim očevim pogledom, glumila je nevinu, nepristupačnu djevojku. Slutila je da će biti pametno ako zadrži tu taktiku. U njezinoj ludoj glavici sve se jače učvrstila odluka da bar jednom pokuša otići u krevet s mladim učiteljem jahanja o kojemu se toliko šaputalo. Tko zna što se može iz toga izroditi? Razmišljala je zašto on ljubavne odnose održava uglavnom s udanim ženama, od kojih su neke bile znatno starije od njega. Pružaju li mu veći užitak utrte kolotečine nego tek otvorene uskotračne pruge? Silno ju je zanimalo da li mladić zaista tako ludo vlada ljubavnim vještinama kako se govorkalo. Možda je riječ samo o zavidnom brbljanju onih koje nisu dospjele do jasala? Dobiva li od udanih nova znanja, do kojih su one došle u bračnom krevetu? Ili se samo boji da bi mlade guščice gakale više od starih gusaka? Sabine je bila djevojka bez kompleksa. Bila je vrlo samosvjesna. Na sve moguće načine pokušavala je zavesti Berwecka. On je to, dakako, opažao i izazivao je.

- Kako to opet visiš u sedlu, mala? Nije to drveni konj govorio joj je često. Pobjesnila bi svaki put kad bi je nazvao „mala“. No prije nego što mu je mogla nešto drsko odgovoriti već bi pala nova zapovijed.

- Svi u kas! Pocrvenjela je od bijesa zbog njegove drskosti i otkasala, od ljutnje, na krivu stranu.

on.

-

Ah... gospojica želi ići svojim putem! - naruga joj se

obrada by krista

- Čekaj, pokazat ću ti ja, bezobrazniče! - promrmlja ona kroz zube. Ipak je poslušno podbola konja i prešla u određenu stazu. Drugom je prilikom pokušala privući njegovu pažnju na svoju prekrasnu crvenu grivu. Jahala je raspuštene kose. Kosa se vijorila za njom poput zastave. Bio je zadivljen, ali to nije pokazao.

- Dalia Lavi prekrasno izgleda na filmskom platnu dok juri na konju raspuštene kose, mala, ali mi ne treniramo buduće filmske zvijezde, nego dobre jahačice. Evo ti vrpca, pa poveži kosu u rep, molim te! Bila bi mogla urlati od bijesa. Taj umišljeni klipan zaista si sve dopušta! Dahtala je žešće od konja na kojemu je jahala. Tankim je prstima čvrsto stiskala bič. Najgore je bilo što bi otac odobrio učiteljeve grube metode kad bi mu se požalila. Najradije bi ošinula bičem tog drznika. On se nasmije. Činilo joj se kao da u njegovu pogledu čita: „Rado bi, zar ne? Ali ne kod mene! Meni ćeš šutjeti!“ Lijepe su joj se dojke uzbuđeno dizale i spuštale od prigušene srdžbe. Ona pogleda u stranu. Što bi sve djevojka mogla učiniti da razdraži takva klipana? Mora pokazati ono što ima. Prije svega dojke. A to je ona mogla pokazati! Idućeg se dana pojavila bez grudnjaka. Bluzu je otvorila koliko je god mogla, a da se ne doima besramno. Svaki put kad bi konj poskočio, poskočile su i njezine loptice. Ali Berwecku se ni to nije svidjelo. Grubo ju je prekorio pred svim jahačicama. - Ne može tako, Sabine! Kod mene to ne ide. U galopu će ti te tvoje loptice iskočiti iz bluze. Molim te, obuci se pristojno!

obrada by krista

Ovaj put su joj zelene oči prosuzile od bijesa. Suparnice su se pakosno nasmijale kad su ćule prijekor. Sabine je otišla sa staze, sjahala s konja i odvela ga u njegov odjeljak. Porumenjela je od uha do uha. Odjurila je kući, zatvorila se u svoju sobu i u njoj dala odušak svojoj ogorčenosti. Tog se dana nije više vratila u klub. Navečer se požalila ocu.

- Želim jahati u tvojoj grupi, tata. Naš učitelj jahanja je umišljen i drzak. Tata se veselio. Nije dakle točno da njegova kći napastuje mladića kao kujica koja se tjera. Njih se dvoje međusobno ne podnose.

- Aha! Dobro te zgrabio, ha? - likovao je on. - To ti se ne sviđa? Želiš prednost jer si moja kći? Ostat ćeš u njegovoj grupi! Bar ćeš nešto naučiti. Sabine se durila, misleći u sebi da bi sve bilo dobro kad bi je Berweck htio naučiti prave stvari. Ali činilo se da on uživa kad je može izazivati i sramotiti pred drugima. Budući da nije ništa postigla ljutnjom i prkosom, pokušat će mekšim načinom. Svezala je crvenu kosu u čvor na vratu i stegnula lijepe dojke grudnjakom. Onda mu je prišla, glumeći malu djevojčicu i stidljivo ga gledajući.

- Jesam li danas pristojno odjevena? - zapitala ga je. - I počešljana? On je pogleda sasvim površno.

- Nisam drugo ni očekivao... od kćeri učitelja jahanja - odgovori on hladno. Takvo je ponašanje zaboli gotovo jače nego prethodne kritike. Uspuhala se sva i otišla, ponosno se

obrada by krista

uspravivši. Napetom je stražnjicom govorila da ga odsad prezire. Sanjala je, kao sve odbijene djevojke, da će je on na koljenima moliti da mu dade ono. Pustit će ga da se koprca i kad postane sasvim malen, dat će mu što želi. Bila je čvrsto uvjerena da je želi. Premda se ponaša odbojno i grubo, bilo bi nemoguće i zamisliti da ne žudi za njom. Smatrala je sebe najpoželjnijom djevojkom u cijelom jahačkom klubu. Jorg Berweck se naceri čim se Sabine udaljila. Nije bilo teško pogoditi što djevojka želi. Bila je tako izazovna da su joj se najtajnije želje mogle pročitati s vlažnih usana i vatrenih očiju. Vrlo bi se rado upustio s njom u ljubavni odnos, ali dva su ga razloga odgovarala od toga. Direktor bi mu slomio vrat. Čega se lakše odreći: malog užitka s nestašnim djevojčetom ili dobra namještenja? Dobar, unosan posao je pobijedio, bar zasad. Drugi razlog zbog kojega se ustručavao probati to zrelo voće, bio je strah da se djevojke više neće moći osloboditi. Mislio je da je previše dosadno igrati vruće igre stalno s istom djevojkom. Mačak se ne odriče lova na miševe. Ili je, u najmanju ruku, još premlad da bi se zadovoljio samo jednim mišem. Kad god bi se čule nove priče o njemu, Sabine se ljutila i najradije bi ga odalamila bičem po leđima. U njoj je tada vrilo pravo neprijateljstvo prema njemu. U jahaonici mu je bahato odgovarala na primjedbe. Čak je izgubila volju za jahanje. No razuzdane su pričice odjednom prestale. Sve se oko mladog učitelja jahanja smirilo. I Sabine je postala poslušna i krotka kao janje. Činilo joj se da joj je željena pečenka nadohvat ruke. Umiljavala se oko njega kao mačkica. Jorg joj nije posvećivao ni najmanju pažnju, pa je opet počela očajavati. Ne vidi li taj naduti glupan što ona želi? Nije mogla zamisliti da njezine čari na njega ne bi djelovale. Očito se boji njezina oca. Onda je saznala zašto su govorkanja prestala. Jorg je našao stalnu prijateljicu. Novost je sama po sebi bila grozna, ali kad je čula da je njegova nova ljubavnica njezina „najbolja“ prijateljica, navrle su joj suze na oči.

obrada by krista

II Odlučila je da ljubavnom paru neće dati mira. Sabine je iz neobjašnjivih razloga vjerovala da ona ima veće pravo na naklonost tog muškarca. Nipošto se neće dati odgurnuti u stranu! Zaklela se da će se ljuto osvetiti. Ni sama nije znala kome ni zbog čega, ali ta joj je pomisao pomogla da se smiri. Prestala je plakati. Pričalo se da Jorg puca u sve što mu dođe pred nišan. S tim se već napola pomirila. Nije sumnjala da su priče pretjerane, jer kad bi sve vjerovala, jadniku bi jedva preostalo vremena za jahanje u klubu. Djevojka je mislila da neće moći podnijeti što Jorg sad vodi ljubav i s njezinom prijateljicom. Gotovo je poludjela kad je slušala kako je ona opisivala što je sve učitelj jahanja radio s njom. - I zamisli - hvalila se debela Doris - kad mi je pomogao da uzjašem, pogladio me po bedru. Kao da mi je cijelim tijelom prošla struja, kažem ti! Smjesta sam sva postala vlažna. Onda je sve pošlo tako brzo... - Mogu zamisliti da je kod tebe sve išlo. brzo! - odgovori joj pakosno Sabine. Doris nije mogla shvatiti zašto je bijesna. - Ne budi puritanka! - reče joj ona dobroćudno. - Jednostavno se nismo mogli svladati. Ni ti zacijelo ne bi mogla odoljeti. Zamisli kako je bio drzak! Nasmijao se i rekao: „No, zlato, hoćemo li se malo povaljati po travi?“ Gotovo sam mu pala s konja u zagrljaj... Sabini je zastao dah, ali je ipak željela sve točno saznati.

obrada by krista

- I onda... onda si legla u travu? Dok je slušala kako Doris sve živo opisuje, lice joj se iskrivilo od bijesa. Najradije bi začepila uši ili pobjegla, ali nije mogla. Svladalo ju je zelenooko čudovište ljubomora. Srce joj je uzbuđeno udaralo. Činilo joj se da će se ugušiti dok je dalje slušala što je Doris pričala.

- Zamisli, nisam znala kako ćemo učiniti „ono“ obučeni u uske hlače i s čizmama na nogama. Ali on se samo nasmijao, spustio hlače i rekao mi neka kleknem. Kleknula sam u travu. Uzeo me straga. Kažem ti, nisam više bila svjesna gdje sam. Bila sam... u sedmom nebu! U Sabini je kuhalo. Bijes provali iz nje. - To... to ne bih od tebe nikad očekivala...! Ostavi zapanjenu Doris, okrene se i odjuri. Osjećaji su se komešali u njoj. Gorko se razočarala u prijateljici. Otela joj je momka ispred nosa, još k tome momka kojega i svaka druga žena može vrlo lako osvojiti. Uz razočaranje osjeti i uzbuđenje dok je ponovo zamišljala ljubavni prizor u travi. Nezadovoljna sobom i svim oko sebe, ležala je u krevetu. Pred očima su joj se redale uzbudljive slike. Neprestano je pokušavala zamisliti kako u travi na prijateljičinom mjestu leži ona, a Jorg se nagnuo nad njezinu golu stražnjicu. Te su je predodžbe uzbuđivale Zašto se, do vraga, to nije dogodilo njoj? Kako se taj privlačni muškarac može zadovoljiti debelom Doris kad bi mogao dobiti nju?! Sabine se svim silama trudila da ga osvoji. Kao jedinica navikla je provoditi svoju volju i postići sve što želi. Nije mogla shvatiti da postoji nešto što ona ne može dobiti. Ali njega su čari punašne Doris očito više privlačile, ili mu se činilo bezopasnijim ljubovati s njom, jer nad njom nije strepio nikakav učitelj jahanja i čuvao je kao pas čuvar.

obrada by krista

Djevojka nije slutila da se u njemu sve budi kad ona prolazi kraj njega i dotakne ga punašnom stražnjicom. Često je bio u napasti da za njom ispruži ruku, zgrabi je i čvrsto stisne zabranjeno voće. Ali trenutak prije nego što bi se isključio razum, pred očima bi mu se pojavila slika razbješnjelog direktora. Ta bi predodžba njegovu muškost u trenu oka pretvorila u spužvu. Ipak mu je crvenokosa đavolica sve češće zaokupljala misli. Raznježio bi se kad bi se sjetio pjegica na njezinu nosiću. Njezina se mliječnobijela koža razlikovala od preplanule, tamne puti ostalih žena. Sve češće bi se uhvatio kako razmišlja je li njezino krznašce crveno i svilenkasto poput njezine kose. Kad muškarac počne razmišljati o ukrasnom krznašcu neke djevojke, onda je već uhvaćen lasom. Još nikad nije vodio ljubav s crvenokosom ženom, pa je razmišljao jesu li crvenokose djevojke zaista posebno vatrene ili su to samo priče. Kad Sabinu otac ne bi tako ljubomorno čuvao, najradije bi to sam istražio. Sabine se upravo vratila iz brzog, oštrog jahanja. Pohotne misli i trljanje na sedlu uzbudili su je. Bila je tako nadražena da bi najradije požurila u svoju sobu, ali ljubomora je natjera u klupski lokal „Jasle“, da joj ne bi promaklo što radi obožavani učitelj jahanja, pa makar se pritom raspukla od bijesa i zavisti. Uplovila je pred lokal kao divna jahta s punom brodskom opremom, ali bez kompasa, zbunjeno vrludajući između obala djetinjstva i ženstvenosti. Prebrzo je klizila k cilju da postane žena. Željela je prvom prilikom izletjeti iz roditeljskog gnijezda kao tane iz puščane cijevi. Požudne su je želje toliko salijetale da nije bila sposobna jasno misliti. Katkad joj se činilo da će eksplodirati. Uzrujavalo ju je što luta sama, gubeći vrijeme bez partnera. Svu je snagu uprla kako bi osvojila Jorga. Nehajno koračajući, ušla je u „Jasle“. Gaćice su joj bile vlažne, uske su joj se nogavice prilijepile uz bedra. Naruči ledeni voćni sok da bi malo rashladila vruću krv. Bila je nadražena i dala bi sve za malo nježnosti. Ali nije željela nježnost bilo kojeg muškarca. Imala je dovoljno prilika da je

obrada by krista

htjela, ali ona je željela baš onoga kojega nije mogla dobiti. Bila je tvrdoglava i prkosna poput djevojčice što bezuvjetno želi dobiti posljednju lutku iz izloga koja je upravo prodana. Činilo joj se da će svijet propasti ako ne bude mogla osvojiti Jorga. Istovremeno je bila mamac i ribič. Nestrpljivo je odlučila da napokon poduzme nešto umjesto da samo sanjari. U grudima joj je bješnjela oluja. Jedan je trenutak obožavala Jorga, drugi ga mrzila. Govorila je sebi da u tom muškarcu mora postojati nešto posebno kad se i udane žene izlažu opasnosti samo da bi nekoliko minuta uživale u sreći što leže u mladićevom zagrljaju i osjećaju njegov batić u sebi. Mučila ju je žudnja da to blaženstvo također iskuša. Možda Jorg ima takvu spolnu snagu da ljubavni čin može nevjerojatno produžiti? Pri toj pomisli Sabine osjeti novu vlagu u gaćicama, a negdje u utrobi zaigra đavolčić. Neuspješno osvajanje ravnodušnog klipana počelo ju je uništavati. Često je pomišljala da mu se baci oko vrata i zamoli ga da je uzme, ali uvijek bi se u posljednjem trenutku svladala. Nije je zadržavao ponos, jer što znači ponos u usporedbi s prekomjernom radošću koju bi osjetila da je Jorg strastveno ljubi? U trenucima zanosa ponos bi se ionako istopio pred drugim dubljim osjećajima. Sprečavala ju je samo ravnodušnost koju je on glumio. Bojala se da će je odbiti. Cijelo je vrijeme pažljivo prisluškivala što se govori, jer je željela točno znati sve što se događa između njega i debele Doris. Kad bi čula neku novu pojedinost, ljubomora ju je razdirala.

- Muškarac koji izabere najdeblju djevojku zacijelo je nastran - primijetila je Sabine ljutilo i prezirno. On se izazovno naceri.

- Lijepo je osjetiti da nešto držiš u ruci - odgovori on drsko. - Osim toga, ona ima i druge prednosti.

obrada by krista

- Kakve su prednosti koje Doris može pružiti? - Prednost je što nema problema s njezinim ocem, a ni s direktorom. - Znam da su muškarci kukavice - bočne ga Sabine. Ima li Doris još neke prednosti? - Može mnogo izdržati...- Čvrsta je - podsmjehivao se Jorg Sabini otvoreno. - Nisam siguran da bi ti ostala živa sa mnom. Čini mi se da si malo mršava. Mogla bi pucati u njega. Kipeći od bijesa, ona se okrene i žurno udalji. Ponekad je željela da postupa s njom kao s mačkicom, a katkad joj se činilo da muškarci uopće nisu vrijedni da na njih ozbiljno misli. Drugi put je opet čeznula za malo grubosti, da je Jorg stiska i gnječi, da je grize i drobi. Kad god bi mu uspjelo da je razbjesni, smijao se izazovno za njom. Vjerojatno misli da je luda za njim, da je dovoljno da zazviždi i ona će slomiti noge kako bi došla do njega i legla s njim. Ali jednom je zečiću iz priče uspjelo prevariti sedam odvažnih lovaca. Zašto, dakle, ne bi slatkoj djevojci pošlo za rukom da nadmudri jednog učitelja jahanja? Zasad je iskalila gnjev na prijateljici. Doris je sjedila za okruglim stolom u „Jaslama“, oko njega su se uvijek okupljali članovi jahačkog kluba. Upravo je gutala golemu hrpu špageta s umakom od rajčica.

- Zaboga, Doris, ne bojiš li se da ćeš se udebljati? - Zašto bih se bojala? - odgovori punašna djevojka. - Još ima muškaraca koji vole jedre djevojke. Kod mene je svaki gram na svom mjestu...! Sabine ju je kiselo promatrala. Od srdžbe se gotovo zadavila sokom koji je pila.

obrada by krista

- Zamisli, jučer sam jahala u haljini - zada joj Doris odlučan udarac Jorg je bio sa mnom. Učio me jahati u ženskom sedlu. - Mogu točno zamisliti čemu te učio u ženskom sedlu! odreza uvredljivo Sabine. Doris se hladnokrvno nasmije Godinama su bile prijateljice. Dosad je Doris uvijek bila u sjeni zgodnije prijateljice. Sad je prvi put bilo drukčije. Debljina je nadmašila prijateljicu. Beskrajno je uživala u svojoj prednosti.

- Sutra ćemo opet zajedno jahati u prirodi - pohvali se ona. - Jorg kaže da će me naučiti kako jašu kozaci. Pri tom se vragolasto smiješila i oblizivala pune usne, zamišljajući kako će uživati. No njezina bi radost bila dvostruko veća da je Sabine shvatila njezin nagovještaj. Ona je, doduše, sa svojih osamnaest godina bila premazana svim mastima, ali nije znala što znači jahati na kozački način. Sabine ipak nije mogla zaboraviti hvalisanje svoje prijateljice. Mučila ju je znatiželja.

- Hej, tata! - provali iz nje za vrijeme večere. - Što znači jahati na kozački način? Ocu je gotovo ispala vilica iz ruke

- Odakle ti to? - zapita on oštro. - Danas sam u „Jaslama“ čula kako je to netko spomenuo. - Tako? - izusti stari. - Nisam znao da u našem klubu govore o takvim stvarima. Pogotovu mlade djevojke!

obrada by krista

Time je za starog direktora razgovor bio završen. Nastavio je jesti. Ali Sabine nije bila zadovoljna. Kakvo je to kozačko jahanje kad čak ni otac ne želi s njom o njemu razgovarati? I zašto je pokazao takav prezir ako je riječ o jahanju? Bi li pitala mamu? I ona se razumije u jahanje, možda čak bolje od oca. - Mama - usudi se ona poslije upitati - zašto mi tata nije objasnio što je jahanje na kozački način? Majka je oklijevala. Sabine postade još radoznalija.

- Ali, molim te, mama, reci mi! Zašto ste tako tajanstveni, a članovi kluba o tom otvoreno razgovaraju? - Pa... - mucala je majka u neprilici - znaš, Sabine, ni ja ne znam točno što je to. Postoje dvije verzije. Jedna kaže da su, navodno, kozaci... no... pa... ljubili žene na leđima konja, i to u kasu! Sabine je porumenjela. Lakomislena je majka vjerovala da je djevojci neugodno, ali Sabine se zapravo silno ljutila na svoju prijateljicu Doris. Pobjegne u sobu i zatvori se. Majka se šutke smješkala. Njezina je djevojčica odlepršala kao preplašena ptičica kad je čula o čemu je riječ. Da je mama znala koliko je već puta nedužna ptičica letjela, pala bi zapanjena na stolicu. U Sabini su se komešali bijes i želja za osvetom. Srce joj je uzbuđeno lupalo. Nije više mogla izdržati u sobi. Morala je ispustiti paru, inače bi eksplodirala. Pojurila je ravno u „Jasle“ da bi ispuhala srdžbu i smirila se. Hrabro je progutala gutljaj konjaka da bi stekla snagu prije predstojećeg sukoba s prijateljicom.

- Sad znam, Doris, što je kozačko jahanje - navali ona na nju. - Zaista si prasica. Ne želim ti više biti prijateljica!

obrada by krista

Doris se pakosno nasmije: - A ti si ljubomorna koza. Nikad mi nisi bila prava prijateljica. Kad god mi se približio neki mladić, ti si se progurala naprijed, a ja sam mogla samo gledati za vama. Dopuštala si da se zaljube u tebe i zabavljala si se s njima, a ja sam bila sama. Sad sam ja na redu. Misliš li da ne znam koliko ti je stalo do Jorga? Ali možeš biti sigurna da ga nećeš nikad dobiti. Pokušaš li nešto, vidjet ćeš što će ti se dogoditi'

- Oho! - reče prezirno Sabine. - Što je tako zanimljivo na njemu? Mogu imati sve druge koje zaželim! - To mogu zamisliti - nasmije se podmuklo Doris. Sabine prkosno otkasa kući. Bijes joj je pomogao da svlada bol. Ako tikvan ne vidi da bi mu ona mogla ponuditi više od te glupe Doris, neka je samo zadrži!

*** Doris je u djetinjastom hvalisanju otkrila mjesto na kojemu će s Jorgom trenirati „jahanje na kozački način“. Sabine zato osedla konja i izjaše. Htjela je iznenaditi par pri njihovoj razbludnoj igri. Konja je svezala za stablo i sakrila se. Uopće nije mogla zamisliti kako je moguće izvesti ljubavni čin s debelom Doris na konju. Nervozno je sjedila na panju i pušila. Prošlo je pola sata. Onda začuje topot konja na čvrstom šumskom putu Sakrila se iza lijeske, provirujući kroz granje. Projuri Jorg na svom konju, a odmah iza njega Doris na nešto širem kljusetu. Dakle, ipak nisu jahali na jednom konju. Možda ipak neće pokušati na kozački način? Topot konja zamre u blizini. Sabine još malo pričeka, pa se odšulja prema mjestu odakle su se čuli sumnjivi zvukovi, tihi smijeh i suzdržano stenjanje. Onda ugleda par. Svezali

obrada by krista

su konje. Oboje su se svlačili. Shvatila je što znači „kozačko jahanje“. Njezini su bezazleni roditelji govorili o jahanju udvoje na konju, a ovi su ležali na tvrdom šumskom tlu i izvodili ljubavni čin tako da je Doris čučala na Jorgu i pokazivala mu, vrišteći, kako je dobro naučila jahati. Sabine je buljila u njih. Želudac joj se stisnuo od bijesa. Smučilo joj se. Drhtavih se nogu odšuljala do svog panja. Kad se malo smirila, uzjahala je konja i u divljem se trku vratila u „Jasle“. Od toga je dana izbjegavala Doris kao kugu. Prema Jorgu je bila krotka kao janje. Ni Doris ni Jorg nisu mogli objasniti Sabinino ponašanje: bili su tako zaneseni užitkom da nisu čuli topot njezina konja.

III Sabine se sasvim promijenila. Postala je dobra i poslušna. Majka nije mogla poželjeti bolju kćerku, a učitelj jahanja poslušniju i bolju učenicu. Radila je bez prigovora sve što su od nje zahtijevali. Berweck je likovao, jer nije odgovarala na njegove prijekore, ali da je imao više iskustva sa ženama, bio bi oprezniji u procjeni stanja. Sabine je posvećivala veću pažnju svom izgledu. Iz štedne je kasice uzela novac i kupila elegantne jahaće hlače od rastezljive tkanine, ispod kojih su se nazirale male gaćice. Kupila je i nove jahaće čizme, koje su tijesno prianjale uz njezine vitke noge. - No, sad ćeš u novim čizmama besprijekorno jahati! zadirkivao ju je Jorg. Porumenjela je od zadovoljstva što je opazio bar njezine nove čizme. Možda će sad vidjeti i ostalo. Svoje lijepe loptice nije, dakako, više držala raspuštene, premda je silno željela da ih što češće pokazuje pred njim i da ga tim zrelim plodovima draži. Navukla je na njih posebni francuski

obrada by krista

grudnjak koji je više otkrivao nego skrivao, ali Jorg joj nije prigovorio. Pretvarao se, doduše, da sve te promjene nije opazio, ali nekoliko je puta uhvatila njegov pogled koji ju je žudno opipavao. To joj je, zasad, bilo dovoljno. Onda je došao dan njena trijumfa koji ju je znatno približio njezinu tajnom cilju. Doris je očito dosadila svom ljubavniku. Uplakana lica sjedila je u „Jaslama“. Sabine se licemjerno pretvarala da suosjeća s njom. Zagrlila ju je, žalila je i pitala zbog čega su se Jorg i ona rastali. Prijateljičina je bol liječila njezin ljubavni jad. Nije je zabrinjavalo što Jorg u međuvremenu neku drugu podučava ljubavnim vještinama. Mislila je da je bolje ako što češće mijenja ljubavnice. To je znak da se nije ozbiljno zaljubio. Osim toga tako su joj rasli izgledi da će naposljetku i ona doći na red. Možda samo kao prolazna veza, ali nije li se već dogodilo da je poneka progonjena životinja uhvatila svog lovca? Neumorno je obilazila oko Jorga.

- Do vraga, mala, te nove hlače ludo ističu tvoju prekrasnu pozadinu. Neodoljiva si! - reče joj on zadivljeno. Stražnjica ti je kao zrela dinja! - Ali nije prezrela i opuštena kao u nekih drugih odgovori ona drsko. - Na meni je sve čvrsto i napeto. Probaj! On se ogleda kao zločesto dijete, pa je pogladi po napetim bedrima i stražnjici, časkom zastane i snažno je uštipne.

- Jao! - jaukne ona blaženo. - Još jednom! Baš mi godi! On se nasmije.

obrada by krista

- I meni će goditi ako nas uhvati tvoj otac. Ali dinja nije loša, zaista nije, mala. Šteta što ti je otac učitelj jahanja i moj direktor! On se okrene i ode. Stajala je i gledala za njim. tužno uzdahnuvši. Zašto je njezin otac direktor baš u ovom jahačkom klubu? Mora li se njezina sreća slomiti baš na toj nesretnoj okolnosti? Razmišljala je i naposljetku došla do sumnjivog zaključka da postoji još samo jedan način kako bi ga privukla i jasno mu pokazala da ga ljubi. Premda se pomalo plašila, ipak odluči da posegne za tim posljednjim sredstvima, pa makar pri tom slomila vrat. Nije se željela odreći nade da će jednom ipak osvojiti ljubljenog muškarca. Da bi mu se svidjela i privukla njegovu pažnju, ne samo što je bila nježna prema njemu nego je pokazivala i svoju hrabrost. Na veliko očevo veselje, jer je on ljude mjerio prema tomu znadu li jahati, javila se za natjecanje u trci sa skokovima. Trenirala je, dakako, sa svojim učiteljem jahanja. Iako je, tako reći, odrasla u sedlu i zaista dobro jahala, Jorg ju je zadirkivao. - No, mala, jedva se držiš u sedlu, a sad još hoćeš i skakati... Klela se u sebi da će mu pokazati. Ipak mu se sviđala njezina upornost. Znao je da će postići ono što želi. Kad je s njim trenirala skokove, usudila se ići na najteže prepreke; ponekad bi, doduše, zatvorila oči nakon što je pred preprekom podbola konja, prepuštajući mu se potpuno. Neko joj je vrijeme to uspijevalo. Životinja se trudila da sebe i jahačicu prebaci preko prepone. Ali to se može dotle dok konj osjeća da se jahač pouzdaje u njega. Sabinu je, međutim, napustila hrabrost pred posljednjom preprekom. Prepala se. Dojašila je oštrim galopom do prepreke, ali umjesto da potakne konja, u posljednjem je trenutku zategla uzde. Životinja je postala nesigurna, naglo se zaustavila i propela se na stražnje noge. Sabine je izletjela iz sedla kao iz katapulta. Poletjela je preko prepreke, ali bez konja. Netko

obrada by krista

je vrisnuo. Nije bila svjesna da je ona sama kriknula. Snažno je udarila o tlo s druge strane jarka s vodom. Probode je oštra bol u gležnju. No još ju je više mučio stid što leži u blatu i što je zabrljala. Ostala je ležati, poželjevši da propadne u zemlju. Malo je plakala, a onda stisne zube i pokuša ustati i poći za konjem, koji je, njišteći, odjurio. Vidje kako Jorg trči prema njoj.

- Jesi li se ozlijedila, Sabine? - viknuo je. Prožme je sreća što se zabrinuo za nju. Premda je mogla ustati, spusti se, sretna, ponovo u blato. Osjeti njegovu ruku na ramenima. Čula je njegov zabrinuti glas. U tom joj se trenutku činilo pravom srećom što je pala, jer je to natjeralo tvrdoglavog klipana u njezin naručaj. Na obrazima joj se pojavi rumenilo. — Ne...ne znam — mucala je. - Boli me gležanj. Ne mogu pravo stati na nogu. S mukom se uspravila. On je obujmi oko bokova. Osjetivši njegovu ruku na tijelu, bila je sretna. Šepala je više nego što je bilo potrebno, naslonivši se jače na njegovo rame. Poželjela je da je teže ozlijeđena, pa bi je morao nositi u naručju. Bila je beskrajno sretna, sve dok nije čula grubi glas svog oca. - Ne uzbuđujte se toliko zbog moje kćeri, Berweck! Nije ništa strašno. Nije pravi jahač tko nije bar sedam puta pao s konja! Ha ha ha,.. Berweck spusti djevojku na stolicu i žurno se udalji. Da je imala čime, Sabine bi u tom trenutku pucala u oca. Gledala ga je pogledom iz kojega su letjele strijele. Bila je bliža svom cilju nego ikad prije i tad ju je morao omesti! Sve su je sumnje ponovo obuzele. Otac će joj neprestano biti na putu!

obrada by krista

Odmah joj se pružila prilika da mu se osveti. Bilo je uobičajeno da jahač koji je pao s konja svima plati piće u „Jaslama“. Sabine je bila velikodušna i zlurado je uživala kad je otac uznemireno izvukao novčarku da bi platio račun. No još ju je više veselilo što se Jorg tako zabrinuo za nju. Možda je ipak voli! Ali kakva je to ljubav? Platonska? Da ne pukne od smijeha! Ni bake nisu vjerovale u tu glupost. Zbroj satova u kojima smo ljubili čini život, a ljubav koja se ne ostvari nije ljubav. Takva ljubav nije za nju. Njoj je stalo do djela, a ne do riječi. Čvrsto je odlučila da će uskoro otkriti ima li Jorg volje i sposobnosti za djela. Jorg i jedan član kluba raspravljali su o raznim vrstama viskija. Sabine ih je slušala. Prvom prilikom kupila je bocu viskija koji je Jorg hvalio, lijepo je zamotala i u zgodnu trenutku gurnula mu je u ruku.

- Kupila sam ti ovo zato...zato što si mi pomogao - reče ona, pocrvenjevši i zamuckujući. - Izvukao si me iz blata. On uzme bocu i nasmije se.

- Nisi trebala, ali je lijepo od tebe što si me se sjetila. Hvala. Već sam se navikao gledati kako jahači padaju u blato, ali u prvom mi se trenutku učinilo da si se ozlijedila. Poletjela si kroz zrak kao da želiš pokazati svom konju kako valja skočiti. On je pogladi prstom po obrazu, jedrom poput breskve. Tijelom joj prođe drhtaj ugode. Porumenjela je, sretno se nasmijala i odskakutala kao veselo dijete, premda se u svakoj njezinoj kretnji naslućivala žena koja se budi. Od tog je dana bio prema njoj pažljiv, ali samo kad njezin otac nije bio u blizini. Čim bi ga ugledao, prekoravao ju je kao prije.

obrada by krista

- Opet čučiš u sedlu, mala! Ne jašeš na devi! Ona bi ga ljutito ošinula pogledom i prikrila osmijeh. Riječ „mala“, koju je prije silno mrzila, nije joj više smetala. Zvučala joj je, naprotiv, kao ljubavno tepanje. Nije se ljutila kad je kritizirao njezino držanje u sedlu jer je znala da glumi pred njezinim ocem. Čim se zajedljivi direktor izgubio iz vida, Jorgov je glas opet postajao ljubazan i topao. Sabine je bila u devetom nebu. Činilo joj se da lebdi u sedlu. Mislila je da je napokon dosegla vrhunac sreće. Onda bi ga vidjela kako razgovora s debelom Doris ili nekom drugom djevojkom i već je bila nasmrt žalosna. Koja ga zanima? S kojom se sastaje? Zar sa svima? Bila je ludo ljubomorna. Bjesnjela je na njega i na svaku s kojom je razgovarao. Stiskalo ju je u grudima i u grlu. Ostavila je jelo koje je naručila jer se nije mogla prisiliti da proguta ni jedan zalogaj. Proklet bio taj nezahvalni klipan! Mora li se žalostiti zbog takve kukavice? *** Vrhunac klupskog života bilo je sudjelovanje na jahačkom turniru. Održavale su se trke s preprekama i trke bez njih. Članovi kluba svake su se godine zdušno pripremali za turnir. Svi su morali sudjelovati u pripremama. Cijela je aktivnost nalikovala proljetnom čišćenju kuće kad se dotjeruje sve što se mjesecima zanemarivalo. Sređivali su jahačke staze, i čisteći ih od kamenja da konji ne bi ozlijedili potkove. Obojili su ograde. Svi koji se nisu natjecali bavili su se administrativnim poslovima i tehničkim pripremama. Dogovarali su se o smještaju gostiju koje su očekivali. Morali su se pobrinuti o smještaju natjecatelja, gledalaca i oko dvjesta konja. Jahači koji su se prijavili za natjecanje svaki dan su trenirali u jahaonici ili na otvornim terenima. Među njima je bila i Sabine. Nakon duga oklijevanja prijavila se za natjecanje u trci s preponama, ali tek kad joj je otac zaprijetio, a Jorg je gotovo na koljenima molio, jer ne bi ostavilo dobar dojam kad bi se iz kluba koji organizira turnir

obrada by krista

natjecala samo dva jahača. Jorg je pretjerivao dok ju je molio.

- Moraš sudjelovati, Sabine! Ti si naša najveća nada govorio je. Sabine ga je još željela, ali je sad malo drukčije razmišljala. Shvatila je da je Jorg prevelika kukavica da bi s njom legao u krevet i stoga se radije, upušta u manje opasne pustolovine. No porasla je njezina samosvijest.

- Ah, zaista dirljivo! - odreza ona. - Cijele me godine nitko i ne opaža, ni u „Jaslama“, ni u jahaonici, a sad sam odjednom najveća nada kluba. Uzmi Doris... ili neku drugu od svojih... simpatija! - Nijedna ne jaše tako dobro kao ti - pokuša joj on laskati ne bi li je nagovorio. - A Doris osim toga ne zna skakati. - Gle, gle! Za jahanje i za skakanje nisu dobre, ali za..! Zbunjeno je zurio u nju. Ona se okrene i odjuri. Berwecku je bilo silno neugodno kad je morao reći direktoru da momčad neće nastupiti u punom broju. Nije mu mogao objasniti što je pozadina pobune. Stari je učitelj jahanja strogo prekorio svojeglavu kćer.

- Kupio sam ti skupog konja, Sabine - vikao je on. - Ili ćeš se natjecati i pokazati što znaš, ili ću dopustiti da se netko drugi utrkuje na tvom konju. Riječi su pogodile Sabinu. Nikad neće dopustiti da se netko drugi natječe na njezinu konju, osim Jorga, dakako. U početku je prkosila. Onda odluči da će pri treniranju toliko griješiti da će je izbaciti iz momčadi. Nakon kraćeg razmišljanja shvatila je da bi to bilo glupo. Nikad nije imala

obrada by krista

bolju priliku da istisne svoje suparnice. Još je neko vrijeme prevladavao strah da će sve izgubiti ako doživi poraz. Ako je u prkosu pretjerala misleći da je najbolja jahačica, zasigurno nije bila ni najgora, a pogotovu nije bio loš njezin vatreni konj. Bilo je potrebno samo da je još netko potakne i ona će se prijaviti za natjecanje. Kad je Sabine ušla u „Jasle“, njezina je nekadašnja prijateljica potišteno sjedila uz stol, gutajući opet veliku porciju makarona sa sirom i maslacem. Sabine joj priđe besramno glumeći sućut, kako bi saznala zašto je žalosna.

- Što ti je? — zapita ona - U posljednje si vrijeme bila tako sretna. - Taj odvratni prostak neće mi dopustiti da sudjelujem u natjecanju! - zacvili Doris. Sabine je likovala. Sposobnost da skakućeš na travi nije dovoljna da bi osvojila njegovo srce, pomisli. Odluči da će mu ona pokazati da zna i druge stvari, a ne samo leći u travu.

- Ne žalosti se zbog toga! To nije važno - tješila je bivšu prijateljicu. - Lako je tebi govoriti. Ti ćeš se natjecati! - jadikovala je razjarena Doris. - Varaš se. Nisam željela sudjelovati u tom cirkusu objavi hvalisavo Sabine - ali moj me stari prisilio. Činilo se da se Doris malo utješila. Sabine je sa strahom i nadom očekivala veliki dan. Hoće li to biti dan pobjede ili poraza?

obrada by krista

Pod vodstvom ljubljenog trenera i očevim kritičkim pogledima trenirala je Sabine svakog dana nekoliko sati, sve dok se i jahačica i konj ne bi okupali u znoju. Berweck je neprestano poticao njezino častohleplje.

- Misli na to. Sabine, da je tvoj uspjeh ujedno i moj. Pokaži što sam te naučio! - Hoćeš li na proslavi plesati sa mnom? - Ako se potrudiš, plesat ću s tobom, ali nemoj me ostaviti na cjedilu! Ako zakažeš, tvoj će stari okriviti mene. - Trudit ću se, ali se strašno bojim. Ja sam jedina početnica medu poznatim natjecateljima. - Glupost! Sve krivo gledaš. Odlično skačeš. To si već dokazala. Tvoj je konj u najboljoj kondiciji. Ne možeš, dakako, pobijediti Winklera, ali kad ne bi bilo sto osamdeset slabijih jahaća, nitko ne bi nikad ni vidio da je Winkler najbolji. Tako gledaj na to! - Imaš pravo - složi se ona. - Nitko ne može dati više od onoga što nosi u sebi. On joj pruži ruku. Sabine je veselo prihvati, zadržavši je u tankim prstima duže nego što je bilo potrebno. Najradije bi mu se bacila oko vrata. On to osjeti i lagano je stisne uz sebe. Njegov je nježni poljubac, lagan poput dodira leptirova krila, baci u zanos. Već je davno otišao, a ona je još stajala sanjareći, s glavom naslonjenom na konjski vrat. Oči su joj imale vlažan sjaj. U predvečerje svog prvog velikog nastupa Sabine je satima timarila i čistila konja u svom odjeljku. Splela mu je sitne pletenice u grivi, vežući ih zelenim vrpcama.

obrada by krista

Naposljetku je, umorna i iscrpljena, legla u krevet i odmah zaspala, zaboravivši na strah pred natjecanjem.

IV Sabine bi taj dan najradije provela u krevetu, s pokrivačem preko glave, i prespavala metež koji je već mogla čuti kroz prozor. Očev zapovjednički glas trgnuo ju je iz sna. Stari učitelj jahanja bio je junačina. Znao je iz iskustva da su naredbe koje potiču na aktivnost najbolje sredstvo protiv straha. Potaknuta njegovom vikom, Sabine otrči pod tuš i navuče jahaće hlače, koje su čvrsto stisnule njezinu zamamnu stražnjicu. Teren jahačkog kluba sličio je šarenom taboru. Na livadi i prilaznim putovima tiskala su se vozila s transportima konja i prikolicama za stanovanje. Vrvjelo je od posjetilaca, ljubitelja konjskih trka, koji su također stigli automobilima. Iz velikog šatora s pićem odzvanjala je glazba. Iz pojačala su odjekivale najave jahača i konja s prvim startnim brojevima. Sveopća buka nadglasavala je topot kopita i njištanje uzbuđenih grla. Na prostoru obilježenom za trku vladala je vreva. Na startu su prvi natjecatelji zagrijavali konje. Gledaoci su se naslonili na ogradu trkališta. Jahači s visokim startnim brojevima također su bili medu gledaocima, da bi mogli promatrati prve natjecatelje i možda izvući neku poduku iz njihovih pogrešaka. Sabine je imala prilično visok startni broj. Doći će na red tek poslije podnevne stanke. Premda je imala još mnogo vremena, bila je previše uzbuđena da bi mogla nešto pojesti.

- Smiri se, do vraga! - okomi se otac na nju. - Trudi se iz petnih žila! Očekujem od tebe da nam danas doneseš vodstvo! Sabini navru suze ne možeš podijeliti ni velikim protivnicima turnirima. Bojala se i

na oči. Bojala se. Shvatila je da strah s kim. Plašila se da će zakazati pred koji su se borili na bezbrojnim pada. Kad god bi bila u sedlu, pratio

obrada by krista

ju je taj strah. Dovoljno je da samo trenutak oklijeva u času odraza ili da potakne konja na skok na pogrešnu mjestu pa da se konj strovali zajedno s njom. Dok je prolazio kraj njih, Berweck je čuo što joj je otac rekao. Odmahivao je glavom, čudeći se. Krasna podrška! Inače je pokazivao pretjeranu zabrinutost zbog kćeri, kao da će umrijeti ako raskreči nožice, a sad ju je tjerao da sudjeluje u opasnom natjecanju bez ijedne tople riječi poticaja. Upravo bi joj dvije-tri tople riječi bile potrebne prije prve trke. Kad je direktor ušao u šator s pićem, pode Jorg u odjeljak gdje je upravo stavljala sedlo na konja.

- Ne boj se, Sabino! - reče on. - Učinit ćeš ono što možeš. Oslobodi se, sve će doći samo od sebe. Uspjet ćeš! Ona je gotovo zajecala Vidio je vlažan sjaj u njezinim očima i tiho u sebi prokleo. Ženske je suze mrzio više od svega, možda zato što je znao da su opasne. Sto bi joj još mogao reći? Prvi put je sudjelovala u trkama s preprekama. Mora sama izaći na kraj sa strahom. Svatko mora sam svladati strah ili će se nasukati. Ali tvrdoglava se Sabine neće nasukati! Sabine je već krenula. Proučavala je kako startaju prvi natjecatelji. Uspoređivala je njihovo vrijeme s vremenom koje je postizala na treninzima. Vidjela je da nije loša i da joj je dovoljno uložiti samo malo više truda nego na treninzima da bi ih prestigla. Zaustavila se kraj prepreke koja joj je na treningu bila najteža. Gledala je kako drugi natjecatelji skaču preko nje. Zatim počne zagrijavati konja na startu, ali njezina je uznemirenost prešla na konja. Ona zamoli kolegicu da malo prohoda s njim. Pitala se da li se isplati sav njezin trud i zašto sve to zahtijevaju od nje. Kad su prozvali njezin startni broj, učinilo joj se da joj je srce na trenutak prestalo kucati. Ali kad je stala na svoje mjesto, strah je kao nekim čudom iščeznuo. Dat će ono što bude mogla, nitko ne može od nje više tražiti. Čekala je znak za start. Onda pojuri.

obrada by krista

Žarkocrvena pletenica ljuljala joj se na leđima i mlatarala pri svakom skoku konja. Oštrim galopom konj se približavao prvoj prepreci, vinuo se s jahačicom preko nje i već hitao k slijedećoj, prije nego što su oduševljeni gledaoci mogli klicanjem pozdraviti smionu amazonku. Svladavali su prepreku za preprekom. Konj nije kopitom ni dotaknuo prečke. Veselo je zabacivao glavu, ponosan što dobro izvodi ono što Sabine od njega traži. Kad su nakon završene trke izjahali sa staze, nije više bilo ni traga Sabininu strahu i brigama Prva joj je sretna pomisao bila da se Jorg može njome ponositi. Odasvud je čula odobravanje. Sjajila je od sreće i zahvalno tapšala konja po vratu. Jorg pritrči da bi joj pomogao sjašiti.

- Izvrsno, Sabino! - hvalio ju je. - Rekao sam ti da ćeš uspjeti. Tvoje je vrijeme meću najboljima, a nisi imala nijednu grešku. Uspjela si! Bila je presretna Nadmašila je u njegovim očima sve svoje suparnice. Čak je i očevu kritiku da se mogla bolje držati u sedlu i postići još bolje vrijeme da je oštrije jahala slušala vrlo strpljivo. Jorg joj uzme konja, dobro ga istrlja i pokrije pokrivačem. Onda preda zagrijanu životinju jednom mladiću iz kluba, pa povede presretnu Sabinu u šator s pićem.

- Pojedi nešto! Sad je sve za tobom. Slatka si ovako rumena od oštre borbe. Vrlo slatka... Lice joj zasja od zadovoljstva.

- Zaista? On joj doda svoju čašu s pivom. Preko ruba čaše vidjela je kako je suparnice znatiželjno promatraju. Likujući, pila je iz njegove čaše. Premda inače nije voljela pivo, sad joj je prijalo kao da je najbolje od svih pića. Trudila se da prisloni

obrada by krista

usta na mjesto na kojemu je i on držao usta. Bila je doduše iscrpljena kao nakon bitke, ali nemirno je poigravala na mjestu, nestrpljivo očekujući kraj natjecanja i objavu rezultata. Rezultati natjecanja objavljeni su tek navečer. Veliko je iznenađenje bilo što je Sabine osvojila visoko mjesto, iako je tek prvi put sudjelovala u natjecanju. Čak je dobila prvu žensku nagradu. To je bio veliki uspjeh za jahačicu za koju je Berweck u šali govorio da se „jedva drži u sedlu“. Sabine je trenutak smeteno stajala s pokalom, a onda spontano pojuri k Jorgu Berwecku i poljubi ga u oba obraza. - To mogu samo tebi zahvaliti! - reče ona sretno. I on se zbunio. Godilo mu je priznanje, ali je jednim okom škiljio prema direktoru. Ali usprkos sumnjičavim pogledima svog oca, Sabine se cijele večeri nije odmicala od Jorga. Kad ju je zamolio za ples, stisnula se uz njega što je više mogla. Osjetila je kako se među njima stvara neka nježnost koja je bila još ljepša od njegova stiska i zagrljaja u plesu što je tako brzo prolazio. Plesala je s mnogima, ali je cijelo vrijeme željela plesati samo s njim. Činilo joj se kao da pada iz tople kupke u hladnu i tako neprestano iz početka, ovisno o tom je li plesala s njim ili s drugima. Gotovo je počela očajavati. On mora osjećati da je spremna da mu se preda. Što ga sprečava da otkine ružu? Čega se boji? Samo njezina nemogućeg oca? Bila je uvjerena da bi se lako našla prilika da ih nitko ne otkrije samo kad bi Jorg to htio. Ali varala se, jer su sve jahačice budno i ljubomorno pazile na svog jarca kapitalca. Krv je u njoj kipjela kad god bi joj se približio. Sad je već tjednima bila bez prijatelja zbog tog klipana, a on nikako da zagrize. Njezino bure baruta samo što ne eksplodira. Nije se mogla predati nekom drugom mladiću kad si je zabila u glavu da postane njegova. Što da napravi? Da mu se baci oko vrata? Mamila ga je svim sredstvima kojima je raspolagala.

obrada by krista

- Zašto me ne uzmeš? Ta znaš da to želim! Pri tom se prsima stiskala uz njega.

- Želim te uzeti. U drugim okolnostima bio bih presretan da to učinim. Tvoj bih slatki oraščić vrlo rado grickao. Ali možeš li mi osigurati namještenje? Tvoj bi me stari otpustio kad bih nešto s tobom započeo. Time mi je već prijetio. Možeš li zamisliti kakvu bih preporuku dobio od njega? Nitko me više nikad ne bi htio zaposliti! - Ali mogli bismo bar pokušati da se potajno sastanemo -- molila je ona. - U to ni sama ne vjeruješ. Znaš da se ne možemo potajno sastati. Imao sam već dovoljno neprilika zbog tajnih sastanaka.

- Sam si kriv. Zašto trgaš cvijeće u tuđem vrtu? Kao da nema slobodnih djevojaka! - Ta ni ja to nisam uvijek želio! Što mogu kad mi se žene tako nameću? - Ne moraš prihvatiti! - odgovori ona ljutito. - Što želiš od mene? Muškarac sam! - O, da, i to kakav muškarac! - rugala se Sabine zajedljivo. - Koljena ti dršću od straha kad moraš uzeti ono što ti se nudi. - Do vraga! Ne želim izgubiti posao! Možeš li to shvatiti? - Mogli bismo bar pokušati...

obrada by krista

- No dobro — smekšao se on i napola popustio — Kad se pruži povoljna prilika i kad budemo sigurni da nas nitko neće uhvatiti, pokušat ćemo. Ali upozoravam te, tako ću te srediti da nećeš više moći ni hodati. Ona obliže pune usne i promuklo se nasmije. - Hvalisavče! Ja ću se pobrinuti za priliku, ne boj se! Ali ako te u međuvremenu uhvatim s nekom drugom, napravit ću ti scenu koju ćeš zapamtiti! Jorg osjeti da se zamka za njim zaklopila i pobuni se.

- Što ti pada na pamet? Pa nismo se vjenčali! - Još nismo. Ali kad legnemo zajedno, poželjeti ćeš da se vjenčamo. Obećao si mi da ćemo probati kako se slažemo. Sad održi obećanje! - Ali ne tako! Tebe hoću probati, a ne brak. - Želiš vidjeti da li nešto znam? Budi bez brige! Možda ti nećeš nakon toga moći hodati! Oholo ga odmjeri, okrene se i ostavi ga. Postigla je prvi uspjeh. Pristao je, a ona će ga već natjerati da održi obećanje. Lako će ona stvoriti priliku. Gledao je za njom, odmahujući glavom. Još se nijedna žena nije tako uporno borila za njega. Slutio je da je izvanredna ljubavnica, samo kad ne bi imala tog nesretnog oca!

V Ali nije išlo tako jednostavno kako je Sabine zamišljala. Katkad joj se čak činilo da se njezin plan neće moći ostvariti. Prije podne je išla redovito u školu. Poslije podne je Jorg bio zauzet tečajevima s djecom i omladinom. Grad je jahačkom

obrada by krista

klubu dodijelio znatnu svotu, pod uvjetom da klub organizira tečajeve za omladinu. Odmore između satova provodio je Jorg u „Jaslama“. U njima je uvijek bilo mnogo ljudi. Rijetko su imali priliku da si prošapću nekoliko riječi, a još rjeđe da se površno poljube. Preko subote i nedjelje jahali su u prirodi, ali uvijek u grupi. Tako nisu zaista imali priliku za sastanak udvoje. Povrh svega činilo se da je njezin otac nešto naslutio, jer je ponovo opomenuo Berwecka.

- Ako se usudite, Berweck, da se upustite u nešto s mojom kćeri, upoznat ćete me s druge strane! - rekao mu je. - Ta kako bih se usudio, gospodine Reife! - branio se žustro - Nisam glup pa da izgubim posao. - Ni ja nisam glup. Zapamtite to! Mladiću su zadrhtala koljena. Oznojio se. Do vraga, gotovo je nastradao! Zakleo se u sebi da neće vatrenu kćer tog grubijana dotaknuti ni kliještima. Tata Reif je za svaku sigurnost zaprijetio i kćeri.

- Ako otkrijem, Sabino, da si se upustila s tim Berweckom, nećeš dobro proći! Čuvaj se! Sabine je pocrvenjela poput paprike. Poricala je da je ikad na to pomislila, ali lice ju je odavalo. Gotovo se izbrbljala, priznavši da „on uopće neće“, ali se uzdržala u posljednji čas. Dosad se otac nije zanimao za njezine prijatelje, a sad je odjednom postavljao zabrane. Žudnja da okusi to slatko jelo koje joj brane bila je veća od straha pred ocem. Već je iz iskustva znala da oca valja samo staviti pred gotov čin. Ali se Berweck, ta kukavica, bojao.

obrada by krista

On je slutio da je djevojka vatrena i da bi i pri najnježnijem dodiru eksplodirala, ali je strah da ne izgubi posao prevagnuo. Izbjegavao ju je kao kugu, izmicao joj kad god je mogao i nije nipošto želio sam s njom jahati. Vješto bi uvijek udesio da budu u društvu. Često se i Doris trudila da ga opet privuče, ali činilo se da se on zauvijek zasitio punašne ljubavnice. Već je prošlo nekoliko tjedana od proljetnog turnira koji je toliko obećavao, a Sabine nije uspjela ni da ukrade još koji kratak zagrljaj ili poljubac. Došlo je i ljeto, a prilika da s njim uživa negdje u zelenilu nije nikako dolazila. Dani su prolazili, počele su i prve jesenske kiše, koje su razmekšale tlo, pa se sve više jahalo u jahaonici. Sabine je pazila kad je njezin otac najviše zauzet poslom, a Jorg ima odmor, i odmah bi se našla u njegovoj blizini u „Jaslama“. Ispod stola je koljenom ili stopalom tražila njegovu nogu, izazivajući ga neprestano. - Prokletstvo, što ne možemo biti sami! Željela bih sad uživati s tobom. Mogla bih te pojesti! - šapnula bi mu krišom.

- Opasno je jesti, Sabino - nasmijao bi se on izazovno. Od toga se čovjek može udebljati... za nekoliko mjeseci! - Što misliš o meni? Meni se to ne može dogoditi! On odgurne prazan tanjur, ustane i pode na novi sat treninga. U Sabini je kuhalo - gore od bijesa, dolje od neutažene žudnje. Ali uvijek ga je iznova izazivala Drugom je prilikom naišla u „Jasle“ kad je sam sjedio za malim stolom. Sjela je kraj njega. Uzela je poveću kobasicu u ruku i nasmiješila mu se.

- Pogledaj što bih sad rado činila!

obrada by krista

Otvorila je čulna usta i gurnula kobasicu u njih. Gledala ga je pohotno i olako prelazila kobasicom po usnama. Šutke ju je gledao, a onda zagrmio.

- Do vraga, jesi li poludjela? Svi te gledaju! On brzo ustane i požuri u konjušnicu. Ondje je bio najsigurniji od te đavolice koja će ga naposljetku još upropastiti. A Sabine je s užitkom pojela kobasicu. Ponovo je povjerovala da se malo približila svom cilju. Jednog dana Jorg se više neće moći svladati. Izbočinu koju je zapazila na njegovim hlačama zacijelo nije izazvao pogled na kobasicu. Očito je osjetio kako bi mu bilo kad bi s njim igrala tu vruću igru. Izbočina je svjedočila o izvanrednim dimenzijama. Vjerovala je da takve još nije vidjela, ili možda u nekim prilikama nije bila dovoljno prisebna zbog zanosa, pa nije ništa vidjela. Razmišljala je kakav bi ludi osjećaj morala imati žena koju ljubi netko s tolikom sabljom. Nije još znala da je u mačevanju bolji onaj tko sabljom bolje barata nego onaj čija je duža. Ali sve žene sanjare o tom da u sebi osjete pravi buzdovan i da vrište od muke i slasti kad ih pravi muškarac njime usreći. Lako je shvatiti Sabinino sanjarenje. Njezina je žudnja postajala sve jača. Odlučila je da će sve staviti na kocku, pa makar se morala potajno uvući u njegov krevet. Što bi morala učiniti da se Jorg toliko razdraži da zaboravi sve zapreke? Vjerojatno mu još nikad tako zgodna djevojka nije tako otvoreno nudila svoje tijelo. Kad ga je vidjela kako se smije i šali s nekom djevojkom, obuzeo ju je takav bijes da je gotovo nasrnula na njih. Ali on se brzo udaljio kad ju je ugledao. Odlučila je pričekati još jednu jedinu priliku. Ako ni tad ne uspije, potražit će nekog zahvalnijeg muškarca. Posljednja prilika koju će mu pružiti bit će zabava koju jahački klub priređuje svake godine koncem listopada.

obrada by krista

Njezin se otac mnogo bolje osjećao na konju nego na plesnom podiju, ali kao direktor kluba bio je prisiljen otplesati po jedan ples sa svakom jahačicom. I majka je morala doći na ples, pa će Sabine bar neko vrijeme biti te večeri bez nadzora. U plesu će se moći priljubiti uz njega i pokušati ga zavesti. Napokon je stigla i odlučna večer. Sabine je danima mislila samo na Jorga. Čvrsto je odlučila da će okušati taj užitak s njim pod svaku cijenu. Već sama pomisao na slast koja je čeka dovela ju je u krajnju nadraženost. Nije mogla skinuti pogled s njega. Bio je nesumnjivo najzgodniji muškarac u jahaonici. Bio je ljubazan i neodoljiv kad je htio. Sjećala se toga s jahačkog turnira. Da je onda bila vještija, danas bi joj pripadao. Oprezno se ogledala oko sebe. I za sebe je mogla reći da je najupadljivija djevojka na plesu. Crvena joj se pletenica s jedne strane spuštala do pasa. Sama pomisao na raspletenu prekrasnu crvenu kosu mogla bi uzbuditi mnogog muškarca. Na zatiljku je imala nekoliko dražesnih uvojaka koji se nisu dali stegnuti u pletenicu. Zelene su joj se oči tajanstveno sjale. Iz izreza haljine provirivali su počeci dojki, bijelih poput alabastera. Struk joj je bio vitak kao u ose, a lijepo zaobljeni bokovi prelazili su u duge vitke noge. Svi su zurili u nju, osim onoga zbog kojega se dotjerala. Ali Sabine je čvrsto odlučila da će te noći natjerati Jorga da zagrize u njezinu zrelu jabuku. Već su prošla dva sata, a još nije ni zaplesala s njim. Bila je ogorčena. Bio bi i red da zapleše s kćerkom svog direktora. To će mu jasno reći, čim ga uhvati. Bar da zaplešu i da se stisne uz njega dojkama i trbuhom. Ali kukavica joj je neprestano izmicao. Bradavice dojki čvrsto su se napele ispod svile. Nosnice su joj treperile. Tijelo joj je podrhtavalo pri pomisli kako bi bilo da su oboje nagi u zagrljaju. Nestrpljivo je tapkala na mjestu kao nervozan konj. Bila je tako uzbuđena da je postala neoprezna. Tek što je završio ples, pošla je na plesni podij i zgrabila ga za ruku.

obrada by krista

- Tako držiš obećanje? - frktala je. - Ako sljedeći ples ne budeš plesao sa mnom, napravit ću ti užasnu scenu nasred podija! Ljutito je udarila nogom o pod. Berweck se prestrašio. Ne pravi cirkus! Doći ću po tebe! - uvjeravao ju je.

- To ti i savjetujem! Održao je riječ. Što mu je drugo preostalo! Tko zna na što bi bila spremna ta davolica s vulkanom medu nogama! Naklonio se pred njezinim roditeljima i zamolio ih za dozvolu da zapleše s njihovom kćeri. Majka se velikodušno nasmiješila, a otac je milostivo dopustio. Odmah se pripita uz njega. Vatra je smjesta prešla na njega. Vješto ju je odveo dalje, gdje ih njezini roditelji nisu mogli pratiti pogledom. Ona je potisnula zadovoljni smiješak. Berweck je vjerovao da još vlada situacijom. Pokušavao je plesati na moderan način, na određenu odstojanju, da se ne bi previše uzbudio, ali ona se stisla uz njega. - Ne tako, dragi. Pleši sa mnom kao što plešeš s drugima! Priljubila se uz njega, raširila noge, natjerala ga da jednu nogu drži između njih i navela ga da radi ono što su plesni parovi radili već prije nekoliko desetljeća, Osjetio je slast. Gotovo se nisu micali, tijesno priljubljeni jedno uz drugo. Samo im se donji dio tijela lagano ljuljao u timu glazbe. Na plesnom su podiju izvodili predigru ljubavnog čina, koju je glazba ubrzavala. Sabine je trljala svoj briježak o njegovo koljeno. Vrtjelo joj se u glavi. Od pritiska njegova dlana na dnu leđa tijelom su joj prolazili srsi. Naslonila mu je glavu na rame. Plesali su gotovo bez pokreta, priljubivši obraz uz obraz. Uživao je držeći je u zagrljaju. Ruka mu je drsko prešla na njezinu stražnjicu, snažno je pritišćući. Čvrsto meso koje je osjećao ispod svile i trzanje mišića izazivali su u njemu reakciju koja se proširila cijelim njegovim tijelom.

obrada by krista

Priroda je učinila ono protiv čega se djelić njegova razuma još borio. Osjetila je što se u njemu događa. Nešto se tvrdo trljalo o njezino bedro. Sabine zadršće. Zaklopila je oči, a usne lagano otvorila. Cijelo joj je tijelo bilo u iščekivanju, spremno da ga primi. Bila je kao drogirana. Bradavice su joj stršile kroz svilu. Još se snažnije nabila na njegovo koljeno. Činilo joj se kao da pleše u magli. Osobe oko njih gotovo nije ni opažala. Ono što je osjećala na bedru postajalo je sve veće i tvrđe. Počela je ubrzano disati, gotovo je dahtala. Načas se ugasilo svjetlo. Nije čula sretno cičanje žena oko sebe. Koljena su joj klecala. On je uštipne za stražnjicu. Osjetila je vlažnu toplinu u gaćicama. Zaustavila se.

- Odvedi me, molim te, natrag na mjesto - zastenje ona. - Ne mogu više plesati. - Ne mogu, zlato! - šapne joj on. - Svi će vidjeti što se sa mnom događa. Moram pričekati dok završi ples i sakriti se iza drugih. - Znam nešto bolje! - Sanjaš! Odnio bi me vrag. - Znam ljepše mjesto od pakla. - Odvela bi me ravno u pakao! - Probaj! Možda bi ti se svidjelo u tom paklu! Za vrijeme te poluglasne prepirke razdvojili su tijela i on se malo smirio. Onda ples završi. On je odvede natrag na mjesto. Sabine je mogla biti zadovoljna prvim rezultatom

obrada by krista

dodira s njim.Jasno je osjetila kako ga je uzbudila i koliko ga je muke stajalo da se svlada. Znak za novi napad dao je nehotice njezin otac. Uzeo je pod ruku ženu i pripremio se za odlazak kući.

- Ne smiješ dugo ostati, čuješ li? - opomenuo je kćer. - Ali željela bih još malo plesati - lagala je Sabine Umiješala se majka, koja ju je razumjela. - Gdje će djevojka upoznati budućeg muža ako ne na plesu? Direktor je naposljetku popustio.

- No dobro, do jedan sat. Ali ni minutu kasnije! Sabine kimne razočarano glavom. Za napad joj je preostao samo jedan sat. To bi bilo dovoljno kad bi par bio složan, ali hoće li biti dovoljno ako se jedno brani? Pogledom klizne po plesnom podiju. Nije nigdje vidjela osobu na kojoj je željela iskušati svoje sposobnosti zavođenja. Zabavlja li se već negdje? Sabine krene u potragu, kao žena za nevjernim mužem. Otkrije ga u baru s nekom crnkom. Kad je vidio da dolazi Sabine, nemirno se promeškoljio na barskoj stolici. Ona bezobzirno odgurne djevojku.

- Za pet minuta u spremištu za sedla! - šapne mu ona. On ustukne pred njom kao da je vještica.

- Luda si! Neću doći. - Čekat ću te, kukavico. - prosikće ona prezirno.

obrada by krista

Ta je riječ mogla natjerati učenike na krađu u dućanu i vojnike na junačka djela. I Jorg Berweck je želio radije sve izgubiti nego biti smatran kukavicom. Sabine dostojanstveno ode glumeći pouzdanje koje nije osjećala. Srce joj je kucalo kao da će puknuti. Hoće li doći ili će je poniziti i ostaviti je na cjedilu? Oprezno se iskrala do spremišta za sedla, nadajući se da nije kakav drugi par već našao tamo sklonište. Crnka ga je ljubomorno gledala.

- Što je željele ova? - upita ga. - Ah, ništa važno. Nešto u vezi s jahanjem. Crnka se zadovoljila njegovim odgovorom. Jorg je još oklijevao, trateći dragocjene minute. Ali dražila ga je znatiželja dokle će ići crvena mačka, a i bojao se što će učiniti ako je prevari. Mogla bi napraviti skandal, što bi moglo imati gore posljedice nego da je na brzinu zadovolji. To je bio jedini način da je urazumi. Ispričao se crnki da mora u zahod i odšuljao se neopaženo na prisilni sastanak. Bilo je očito da je luda za njim i da ne traži prolaznu pustolovinu, nego da se zaljubila u nj. Ali njezin ga je temperament plašio da je se neće moći lako osloboditi. Zastao je na vratima. Čučala je raširenih nogu na velikom sedlu. Haljinu je podigla do gornjeg ruba malih gaćica. Leđima se naslonila na zid. Jednu je ruku gurnula u gaćice. Berweck je slutio što s njom radi. Haljina je bila otvorena na izrezu. Bijele su dojke stršile iz haljine. Gledala ga je ukočena pogleda i drhtavih usana.

- Kakve su to gluposti? - prekori je on. Ona ga obuhvati za ruku i pritisne je na gole dojke.

obrada by krista

- Do vraga - zastenje ona razdraženo. - Ne vidiš li da te želim? Gladio je tople, drhtave dojke.

- Želiš li zaista? - zapita on. Drugom joj rukom klizne niz leđa do početka stražnjice. Sabine bi najradije glasno zaurlala. On čučne kraj nje i zavuče joj ruke pod haljinu. Ona mu klizne ususret, otvorivši se poput ruže. Trljao joj je prstima vlažne gaćice, našavši pod tankom tkaninom njeno toplo i drhtavo središte. Snažno je zastenjala i ugrizla ga kroz košulju za rame. On se okrenu tražeći pogledom kutak koji bi bio prikladan za brzi ljubavni čin. U jednom je kutu bila hrpa pokrivača za konje. Ustane i ponese Sabinu do njih. Ali tada ih razdraženi glas njezina oca nemilosrdno vrati u stvarnost. - Sabino! Jeste li negdje vidjeli moju kćer? Berweck je od straha gotovo ispustio Sabinu iz ruku, koja je brzo, poput preplašene srne, jurnula na vrata na drugom kraju spremišta i otrčala kući. Čim je stigla u sobu, svukla se i legla u krevet. Klela je u sebi oca. Da joj je bar ostavio još četvrt sata, bilo bi sve gotovo. Stenjući, trljala se između bedara. Kad se približila vrhuncu, zamišljala je da joj je njegova ruka medu nogama.

- Jorg... oh, Jorg! - stenjala je, a zatim ubrzo zaspala. Sanjala je o njemu i o njegovoj ruci. Jorg je bar u posljednjem trenutku bio spreman da sa zadovoljstvom učini ono što je Sabine od njega tražila. Nije zaista bio kriv što joj nije ispunio želju, no ipak se idućeg dana kiselo držala i nije ga udostojala nijednog pogleda. Nije mu preostalo ništa drugo nego da se ispriča.

- Kako si mogla izabrati baš spremište za sedla? Bili bismo sigurniji u mojoj sobi.

obrada by krista

- Dobro da si me podsjetio! - Zaboga, ne! Nikad više na klupskom terenu! Bojeći se da bi mogla ostvariti prijetnju, počeo se zaključavati u svojoj sobi. U međuvremenu se i sam zagrijao za crvenokosu đavolicu, pa su oboje počeli kovati planove gdje bi se mogli sastati, ali svi su planovi propadali. Katkad im se činilo da ljubomorni otac čuje i kako raste trava kraj njih. Susretala je Jorga samo u „Jaslama“, u društvu ostalih članova kluba, ili u jahaonici.

- Sabine, drži se bolje! Visiš na konju kao da je deva! bilo je sve što joj je govorio. Sabine je klela u sebi, uspravljala se i zavjetovala se u mislima da će jednog dana on visjeti na njoj, i to ne kao deva, nego kao ždrijebac.

VI Protiv ljubavne žudnje nema lijeka. Svako suzdržavanje povećava požudu. Jedini je način gašenja te vatre da se pusti da izgori u žestoku plamenu. Tako je bilo i u Sabine. Plamtjela je silnim plamenovima, koje je mogla smiriti samo ako uspije namamiti Jorga na mjesto na kojem će se osjećati zaštićeni pred tuđim pogledima. Činilo se da još osjeća ono tvrdo zadebljanje na svom koljenu. U njezinoj je utrobi bješnjela oluja. Morat će mu se naposljetku baciti oko vrata, i to pred velikom publikom, pa više neće moći ustuknuti. Ali prije nego što ga na taj način konačno osvoji mora ga isprobati nasamo. Ni djevojke više nisu htjele mačka u vreći. Vremena su se zaista promijenila. Veselila se toj probi, ali gdje da je upriliči?

obrada by krista

Nigdje ga nije mogla uhvatiti samog. Pokazalo se da je nemoguće da se ušulja u njegovu sobu. Kukavica se zaključavao, a osim toga otac bi se najkasnije za pola sata izvukao iz njegovog kreveta. Otkucala bi je zacijelo neka ljubomorka. No ona se nije bojala skandala. Otac bi se, doduše, silno razbjesnio, ali to bi bilo sve. Ipak, muškarci važu svaku opasnost i ne žele se izložiti neugodnostima. Zgodna bi prilika bila da zajedno izjašu u prirodu, ali on se i tom opirao. Svrbi li njega manje nego nju? Svaka nova pustolovina u koju bi se pokušao upustiti ili za koju bi ga lažno optužili, razbješnjivala je Sabinu. Vjerojatno nije ništa radio jer se bojao njezinih ispada i ljutnje. Ona je presudila: zašto da glupan troši vrijeme i svoj dragocjeni med na druge pčele kad može imati nju? Njezina je ljubomora bivala sve jača. Nije ga željela samo za kratkotrajnu pustolovinu. Ako se pokaže dobrim, nastojat će ga zadržati. Vjerovala je da je istina ono što je čula od djevojaka, da svaki muškarac ima, kao vojnik, određenu količinu municije. I zato nije željela da je troši za druge, premda bi zacijelo bila manje ljubomorna da je znala da samo stalan trening stvara najbolje strijelce. Postojala je još jedna jedina mogućnost da ga osvoji. Primijenit će je, pa kud puklo da puklo! Svake se godine početkom studenoga održavao lov na konjima. Tu će priliku iskoristiti da napokon pripadne Jorgu. Lov je počeo glazbenim natjecanjem svirača lovačkog roga. Bilo je potrebno mnogo dobre volje da se puhanje u osamdeset mjedenih rogova shvati kao glazba. Organiziran je lov na lisice. Pripreme su bile opsežne i dugotrajne, pa je sve teklo po dogovoru. Sabine je neumorno pomagala Jorgu, koji je bio zadužen za tehničke pripreme, dok se njezin otac brinuo o pozivnicama, novinarima i smještaju lovaca, jahača i konja. Kad je trebalo pregledati teren na kojem će se održati lov, Sabine se držala Jorga, nadajući se da će se naći neko

obrada by krista

skriveno mjesto gdje će moći nekoliko minuta biti s njim nasamo i posvetiti se ljubavi. Samo nije mogla zamisliti kako da to obavi u uskim jahaćim hlačama i s visokim čizmama. No njezina je briga bila suvišna jer su planovi opet propali, zahvaljujući njezinu ocu. - Sabine, danas ćeš popodne izjahati sa mnom. I ja bih želio pregledati teren. Sabine žestoko prokune u sebi. Morala je gledati kako je Jorg odjašio s crnkom s kojom je one večeri na plesu pio šampanjac. Sat poslije toga pošla je s ocem istim putem. Jedina joj je utjeha bila da je i debela Doris pripadala grupi koju je vodio Jorg. Ona će pripaziti da Jorg ne nestane u grmlju s malom crnkom. Kad je dogovorenog dana počeo lov, Sabine je dotjerala konja tik do Jorgova.

- Jaši, molim te, uz mene - šapne mu ona. - Što namjeravaš? - Ona porumeni. - Još pitaš! - Ali lov... Ona se od bijesa tako naglo okrene na sedlu da je konj prestrašeno poskočio.

- Lov! Lov! Nemaš li ništa drugo u glavi osim tog prokletog lova? - Suze joj navru u oči. Nakašljala se i nagnula prema njemu, šapćući mu: - Četiri puta sam projahala terenom. Dobro ga poznam. Ako budeš jahao iza mene, doći ćemo do male čistine. Tamo ćemo skrenuti i izmaknuti svima iz vida. - Opazit će da nas nema. Sabine postade nestrpljiva.

obrada by krista

- Ima gotovo stotinu lovaca, Jorg. Nitko nas ne može nadzirati. Naši su konji osim toga najbrži. Važno je samo da na startu nestanemo drugima iz vida. - A ako netko ipak zapazi da smo se odvojili? - Što nas briga što će biti poslije? Onda je sve već svršeno. Imat ćemo što smo željeli! Tko nam što može? - Hoćeš reći da ćeš ti imati što si željela? - Kad me budeš jednom imao, znat ćeš tko koga želi. Još te doduše ne poznam, ali poznam sebe. - Zvuči zanimljivo, vrlo zanimljivo - reče on nestašno. - Ne budi žaba! - navaljivala je ona.-

Zgrabi napokon!

On duboko udahne kao da mora u boj.

- Dobro, draga! Hajdemo! Ona mu se izazovno nasmiješi.- Napokon! Obećajem ti da nećeš požaliti.

- Nadam se, jer je ulog vrlo velik. - Moramo se samo osloboditi Doris - doda još Sabine. Berweck se nasmije.

- Već smo je se oslobodili. Prvo, njezin je konj previše spor Drugo, ona jaše na kraju kolone. Pogledaj!

obrada by krista

Doris se bijesno ogledavala. Sabine se zlobno nasmiješi. Jahaći krenu. Lov je počeo. Sabine je prvih nekoliko kilometara jurila kao da je gone đavoli. Zapravo ju je tjerao jedan jedini đavolčić. Grančice su je udarale po licu. Onda dođe široka livada. Odjekivao je topot konja. Neposredno iza nje jašio je Berweck. Divio se hrabrosti te vatrene djevojke. Glavu je spustila sasvim nisko do konjskog vrata. Kosa je vijorila za njom. Poticala je životinju oštrim povicima. Životinja je letjela kao da zna što je posrijedi. Odstojanje od glavne skupine jahača postajalo je sve veće. Nitko nije bio lud da se izvrgne opasnosti da slomi vrat u tako ludoj trci. Sabine je računala s tim. Iza sebe je čula topot. Činilo joj se da na leđima osjeća topli dah njegova konja.

- Sad, Jorg! - dovikne mu ona, likujući kad je grupa lovaca zaostala. Skrenula je konja na uski šumski put. Jorg se još jednom okrene. Nije vidio nikoga. Potjera konja za Sabinom. Granje se sklopi za njima. U njihovoj se blizini bio smjestio jedan novinar, koji je smatrao da će s tog mjesta imati dobar pregled lova. Vidio je kako je neka crvenokosa amazonka skrenula s glavne staze, a neposredno iza nje jedan jahač; i kako su iščeznuli u gustoj šumi. Nasmiješi se. „Ovo dvoje očito lovi drugu lisicu!“ pomisli. Nakon stotinjak metara Sabine stigne do čistine, skoči brzo iz sedla i sveže konja za stablo. Lice joj je bilo zajapureno.

- Ovdje ćemo to učiniti - izusti dašćući. - Požuri! Moramo se opet pridružiti drugima. -

Jorg.

Vratit ćemo se prekasno. Bit će nevolje - jadikovao je

obrada by krista

- Glupost! Znam kraći put. Ništa nećemo propustiti. Nitko neće zamijetiti da nas nema. Uštedjet ćemo nekoliko kilometara. Žurno je skinula kaputić, bijelu kravatu i bluzu. Udarala je nestrpljivo nogom o zemlju.

- Hajde, požuri! — molila je. Pogled na nju otjerao je sav njegov strah. Obuzme ga žudnja. On zbaci kaputić i skine hlače. Njezina se crvena kosa prosula po bijelim ramenima. Bila je gola do bokova. Dojke s ružičastim bradavicama stršale su u očekivanju njegova dodira. Ona povuče uske hlače niz bokove. Između mliječnobijelih bedara vidio je žarkocrveni čuperak. Izbuljio je oči i zastenjao. Ona se pohotno nasmije. - No, možeš li još odoljeti? - Ne - odgovarajući joj, on strgne gaće sa sebe. Oslobođeni reptil smjesta poskoči. Znatiželjno se okrenula prema njemu i zagledala mu se među noge. Zurila je u njega i kriknula od straha i požude. - Tako ti svega! Sad je znala zašto su sve žene ludjele za njim. Budući da još nikad nije promatrala muški ud spreman za borbu, učinio joj se sada velikim kao u ždrepca. To će je probosti skroz naskroz. Prestrašeno je ustuknula. Pomislila je da nijedna žena ne može podnijeti tu veličinu. Trenutak ju je uhvatio strah i želja da se odrekne tako dugo očekivanog užitka i pobjegne. Taj nabrekli plavocrveni ud koji se trza prema njoj razderat će njezin otvor. Koljena su joj drhtala. Nije se mogla pomaknuti s mjesta, ali nije bilo uzmaka. Vlastito ju je tijelo izdalo i tjeralo je u njegov zagrljaj. Čak i kad bi znala da će umrijeti, željela ga je osjetiti u sebi.

obrada by krista

On je divlje stisne uz sebe. Htio ju je stojeći uzeti. Pri pokušaju da prodre u nju zaurlala je od užitka i muke. Ali nije išlo, nije ušao u mokru spilju. Usprkos dugim nogama, bila je preniska da bi to mogli obaviti stojeći. Gotovo je zaplakala.

- Oh, do vraga, toliko sam te željela, a sad ne ide. A tako sam napeta da te ni za što ne bih pustila da odeš dok me ne zadovoljiš! Tješio ju je. Njezina ga je ženstvenost toliko nadražila da se bojao i pomisliti što će mu se dogoditi ako mu uskoro ne prodre u nju. Obujmi je oko trbuha i lagano joj pritisne glavu prema natrag.

- Ide. Klekni u travu, draga. Tako ćemo! - reče on promuklim glasom. Još nikad to nije radila u tom položaju, ali ga je smjesta poslušala Njezina ga je bijela stražnjica izluđivala. Pogladi je po bijeloj mekoj koži, pa klizne rukom medu bedra. Koža joj je bila meka i glatka poput svile. Njegovo nježno milovanje odagna ostatak njezina straha. Tijelo joj se pripremilo za najslađi čin. Bila je sretna kad je to osjetila. Položila je ruke na travu i naslonila glavu na njih. Osjeti kako nešto toplo trlja ulaz u njezinu utrobu. Iz daljine je još nejasno razabirala lavež pasa i topot konjskih kopita. U tom je trenutku prodro u nju i snažno i nježno. Kriknula je i zagrizla svoju ruku od užitka. Vruće i tvrdo koplje micalo se naprijed natrag. Osjećala je da će je rasporiti. - Probost ćeš me skroz! - krikne ona. Njezini su ga krikovi još jače poticali. Više nije mogla ni vikati. Njegovi udari kao da su istisnuli zrak iz nje, pa je samo stenjala. Onda joj nešto prostruji tijelom, pred zatvorenim joj se očima rasprsne ružičasto crveno sunce u vatreni krug koji se sve više širio. Raketa se zapalila. Nešto se ludo događalo s njom. Činilo joj se da je dotakao neko

obrada by krista

tajno dugme za koje ni sama nije znala Bila je odbačena u svemir kao mahnita vještica na dršku svoje metle. U glavi joj se vrtjelo, a suze su tekle niz užareno lice. Jecala je od sreće i blaženstva kao djevojčica. Njezini su ga uzdasi još jače uzbudili. Osjećala je kako raste u njoj. Priljubila se oko njega kao uska rukavica. Napokon se, uzdišući, isprazni. Vrisnula je od slasti kad ju je obasulo njegovo sjeme. Osjetila je još nekoliko lakših udara. U mahovima je ispraznio u nju svoju slast. Kad je iscrpljen kliznuo iz nje, ispružila se ispod njega. Lov je završen. Crvena je lisica bila uhvaćena! Tek mnogo kasnije on će možda shvatiti da je protekao sasvim drugačije. Lisica je uhvatila lovca. Činilo joj se da se cijelu vječnost blaženo odmarala kad ju je potapšao po stražnjici kao valjanog konja.

- Dođi, draga, moramo ustati. Moramo požuriti! Polako se vraćala sa zanosnog putovanja u svemir.

- Drži me! Jedva stojim na nogama - reče mu ona Brzo prebaci bluzu preko sebe, sveže kravatu i navuče kaputić. Tek onda baci pogled niz sebe.

- Do vraga! Pogledaj mi hlače! Kako da očistim mrlje od trave s koljena? Bijele jahaće hlače na koljenima su bile posve zelene. Berweck povuče zatvarač na svojim hlačama i pogleda je.

- Nećeš moći skinuti mrlje. Reci da si pala. - Čovječe, na koljena! Ako mi moj stari povjeruje, progutat ću metlu.

obrada by krista

Osjećala se kao da ju je netko izmlatio. Koljena su joj drhtala. Nije mogla uzjahati bez njegove pomoći. On je nježno podigne u sedlo. Sabine još jednom zastenje od užitka.

- Čovječe, još nikada nisam doživjela nešto takvo! On se nasmije i skoči u sedlo.

- Odmah sam ti rekao da ću te tako udesiti da to više nećeš poželjeti. - Ne govori tako! - uzbudi se ona. Neću te više pustiti, zapamti to! Tek mu je sad postalo jasno da je možda poražen u lovu na lisicu. Ona podbode konja i odjuri. Na rubu čistine se zaustavi i proviri kroz granje. Nikoga nije bilo na vidiku.

- Ovu divnu igru želim na miru ponoviti u krevetu! dobacila je preko ramena. - Ne bi je preživjela! - Ali bih barem uživala! - nasmije se ona, ponovo podbode konja i odjaše galopom.

VII Pobjeda koju je izvojevala probudi u njoj želju za lovom. Jurili su kao đavoli kraticom kroz šumu da bi dostigli grupu lovaca koja im je bila najbliže. Nitko nije slutio da su se odvojili. Samo će mrlje na Sabininim koljenima potaknuti pitanja. Koji jahač pada s konja na koljena? Ali slučaj joj je pomogao, premda malo bolno.

obrada by krista

Morali su prijeći preko jarka u kojemu je na dnu bilo malo vode. Sabinin konj posrne i ona odleti u blato. Konj se prevrne na leda, lamatajući nogama po zraku, onda se podigne i pojuri prema skupini lovaca koja se pojavila na drugom kraju prostrane livade. Berweck zaustavi konja, sjaše i dotrči do Sabine, ali ona je već ustala i smijala se.

- Pogledaj moje hlače! Mrlje od trave više se ni ne vide ispod blata. Kakva sreća! Jorg se smirio kad je vidio da se nije ozlijedila. Jedan joj kolega dovede konja. Sabina uzjaše, pa krene prema skupini. U međuvremenu su lovci ulovili jednu lisicu. Slabi plijen za takvu hajku. Psi su pomamno lajali. Rogovi najave kraj lova. Sabina sjaše. Konj je trljao vlažnu glavu o njezin rukav. Otac je nađe prije nego što se mogla sakriti medu lovcima.

- Kako to izgledaš? - zapita je. gledajući je sumnjičavo. - Pala sam u jarak.. - Ništa zato - tješio ju je. - I to spada u lov. Jahala si kao strijela!

*** Kad se vratila kući, smjesta je otišla pod tuš. U zrcalu se pogleda između nogu. Vidjela je crvenilo, a i malo ju je peklo. Znala je da se to dogodilo zato što nisu imali vremena da se nježnom igrom pripreme za ljubavni čin. Smijući se, baci jahaće hlače i gaćice u stroj za pranje rublja. Svoje loptice pokrije francuskim grudnjakom. Navuče haljinu i pođe u veliki šator restoran gdje je proslava bila već u punom jeku. Na licu joj je bio blaženi izražaj. Raširivši noge, pride stolu

obrada by krista

za kojim su sjedili njezini roditelji. I Jorg je bio za istim stolom. Ona se oprezno spusti na tvrdu klupu.

- Hodaš raširenih nogu kao da si se nažuljala pri jahanju - reče njezin otac - I jesam - odgovori Sabine, nasmijavši se. Jorg je, čuvši njezin drski odgovor, osjetio strah, ali i još nešto snažnije. Bio je sretan što u tom trenutku ne mora stajati pred direktorom. Je li moguće da je taj čovjek tako naivan da nije prozreo svoju kćer? I slijepac bi vidio koliko je izazovna. Ne vidi li stari kako pohotno oblizuje usne kad je u blizini svog ljubavnika? Premda se rukama i nogama branio dok ga je zavodila, sad joj je bio zahvalan što mu je dopustila da je ima. Bio je na najboljem putu da joj počne jesti iz ruke. Priznao je sam sebi da je upravo onakva djevojka kakvu je oduvijek želio: neobuzdana, divlja i vatrena poput kobile. Odlučio je da se što prije sastanu. Na onoj su čistini doduše kratko i oštro jahali, ali ipak se pokazalo da je u toj djevojci skriveno štošta i još će se mnogo toga moći razviti ako bude imala pravog ljubavnika. Svidjela mu se njezina otvorenost, nesputanost, što radi ono što je zabavlja, i to sa strašću. Postat će ljubavnica uz koju zacijelo neće biti dosadno. Direktor će doduše prije ili poslije saznati za njihov odnos i bjesnjeti, pa će se vjerojatno s tim pomiriti. Njegovoj se kćeri i nije moglo ništa bolje dogoditi nego da se upozna s dobrim jahačem. Tiho se u sebi nasmije zbog te uspjele dosjetke.

- Što vam je smiješno, ako smijem pitati? - zapita ga direktor. - Ništa, ništa. Smijem se kako je vaša kći pala. - To nije sramota u lovu. Ali vidim da volite svoj posao, Berweck. Imam velike planove s vama. Srećom u blizini imamo najpoznatiju školu jahanja. Poslat ću vas u nju na

obrada by krista

jedan tečaj, da dobijete diplomu učitelja jahanja. Nakon toga neće više biti granica vašem napredovanju. Uvijek govorim da najveća sreća na svijetu počiva na leđima konja... Berweck pomisli drsko: moja je najveća sreća sada u ovoj crvenokosoj đavolici, ali malo niže od leđa. Sabinine su oči blistale. Uz pomoć njezina oca imat će on, a time i ona, sjajnu budućnost. Jorg je smatrao da je djevojka vrijedna da je zadrži uza se, bez obzira na oca. Želio joj je pokazati sve ljubavne vještine kojima je vladao. Zauzdat će je poput bijesne kobile, samo za sebe. Kad je odlučio da je zauzda, bile su njegove uzde već malo zategnute, ali to još nije opažao. No u tomu jest umješnost vješte jahačice, da neopazice zateže uzde kako ždrijebac ne bi ni osjetio da mu oduzima slobodu sve dok ne bude prekasno. A dotle se već privikne na nježno vodstvo. Jorg dosad nije zamišljao bi li ta mlada djevojka, usprkos rano razvijenu daru za ljubav, znala za razbludnu igru jezikom, usnama i zubima, ali je opazio da su njezina velika, čulna usta kao stvorena za to. Veselio se tome te je odlučio da i taj način ljubavne igre iskuša s njom prilikom prvog tajnog sastanka. Sabine je imala sreću što roditelji od nje nisu krili tajne spolnosti, što i nije bilo, jer sve slobodno vrijeme provodila s ocem u jahaonici i konjušnici, gledajući i kako se konji oplođuju. Vidjela je kako kobila postaje deblja i kako nakon nekog vremena iz nje izlazi slatko malo ždrijebe, kroz isti otvor u koji joj je ždrijebac nešto umetnuo. Razmišljala je i zaključivala svojom djetinjom logikom. Iz znatiželje što se nije mogla obuzdati istraživala je i kako u žene nakon devet mjeseci iziđe dijete na tom mjestu. Dakle, očito joj je muškarac nešto umetnuo. Zahvaljujući neobuzdanu temperamentu, prilično je rano počela skupljati iskustvo, ne želeći ništa i ne osjećajući nikakvu krivnju.

obrada by krista

Ubrzo je shvatila da su muškarcima draže ljubavnice koje vladaju ljubavnim umijećem. Među prijateljicama i školskim drugaricama priznavala je otvoreno da nema ljepšeg osjećaja nego kad te strastveno ljubi neki muškarac. Poduku iz seksualnog odgoja dobivali su također u školi. Predavala im je stara djevica kojoj je o tomu bilo neugodno govoriti . Sabine ju je slušala s prezirnim osmijehom, zbog čega je ocu morala odnijeti pismo, u kojemu je profesorica napisala da nije dovoljno ozbiljna i da je njezin moralni odgoj vrlo manjkav. Zaključila je to zato što je Sabine nacrtala prijateljici prilično vjernu sliku penisa koji ejakulira, stručno objašnjavajući kako to funkcionira. Toliko se zadubila u objašnjenje da je prekasno opazila kako profesorica stoji iza njih i sluša njezino predavanje. Bila je to zacijelo prva prilika u profesoričinu životu da vidi kako izgleda penis i čuje kako služi svrsi. Reif je zgužvao pismo i izgrdio kćer. - Čovjek može sve uraditi, Sabine, i sve se može razumjeti, ali nikada ne smije dopustiti da ga uhvate! Njegovu je ženu dugo zabrinjavalo - A kakve ćeš imati posljedice u školi, Sabine? - zapita ona. - Pogledaj svoju kćer, ženo - zagrmi stari učitelj jahanja. - Lijepa je i uskoro će mladići trčati za njom. Najkasnije s dvadeset bit će zaručena, ako ne i udana. Njezinu će budućem mužu biti važnije da je lijepa i da je dobra kuharica nego da zna latinske riječi. Gospoda Reif je zbunjeno pogledala muža, a Sabine se smijuljila. Sabine je od onog sata smatrala stručnjakom i savjetnicom za spolna pitanja u svom razredu. Već zbog toga bila je dužna da nešto iskuša u praksi. I učenici i profesori znali su da nije nevinašce, ali to ih nije mučilo. Dok dobro uči, sve je u redu.

obrada by krista

Kao svaka žena znala se i pretvarati. Kod kuće je bila kao janje. Pobjegla bi u svoju sobu kad se govorilo o spolnim problemima. Premda je Sabine imala nešto iskustva, nije još imala priliku da osjeti svu ljepotu polagane ljubavne igre. Svi zagrljaji bili su previše kratki, doživljeni u žurbi; čak je i onaj na livadi s Jorgom, premda se već prilično približila najvećoj nasladi, naslutila što bi sve mogla doživjeti s tim muškarcem kad prilike dopuste i kad nađu prikladno mjesto. Već si je znala pomoći i zato je morala biti strpljiva. Ali nestašni ju je đavolčić u utrobi podbadao. Sabine i Jorg su se koristili svakom prilikom da se nekoliko minuta strastveno grle. Brzo bi se svlačili, malo stiskali, a najčešće bi se morala sagnuti, jer je tijesna jahaća odora dopuštala uglavnom jedan položaj. Pri tom nisu osjetili potpuno zadovoljenje, pogotovo ona. Nekoliko bi sekundi posrtala na rubu orgazma, on bi se ispraznio i sve bi bilo začas gotovo. Ona je željela jednom do kraja uživati. Željela je osjetiti svu slast, ležeći na leđima, nogu podignutih do brade, ćuteći kako je drobi svojom snagom. Ali kad i gdje će to biti moguće? Sabine je postala dobrom kćerkicom. Iz škole je išla ravno kući. Jedva da je izlazila. Nije se tako promijenila zato što je shvatila da je taj način života bolji, nego zato što je imala cilj kojemu je nepogrešivo brodila. Uklanjala je sve što bi u tom moglo ometati. Osim toga, pomalo ju je izjedala ljubomora, zbog čega je svaki slobodan sat provodila u jahačem klubu da bi nadgledala Jorga. Čim bi ga ugledala u blizini neke žene, ugurala bi se medu njih. Njega je to zabavljalo i čak se ponosio. Iz iskustva je znala kako je lako zavesti nekog muškarca i da i muškarci imaju porive koji ih tjeraju drugima. Ali nije joj nipošto odgovaralo da on pokuša jesti iz drugih zdjela. Željela je da se hrani samo iz njezine. Znala je da ga mora čvrsto vezati uza se prije nego što joj neka druga odnese pečenje ispred nosa. Dugo vremena imali su prilike da se pipaju i miluju, pa se činilo da će njihov odnos prestati prije nego što je pravo počeo. Već si je umišljala da vidi kako

obrada by krista

njegov pogled luta po stražnjicama i bedrima drugih amazonki. Ako uskoro ne doživi s njom nešto posebno i ludo, pobjeći će joj s nekom od tih što mu se nameću, a njoj će preostati samo da gleda za njim. Tako joj je pala na um zamisao kako da cijelu noć provede u njegovu zagrljaju.

VIII Sabine je počela vješto uvoditi neke navike u Jorgov život. Iako je bila mlada, već je znala da se duboka ljubav gradi nježnošću i razumijevanjem, a ne samo maštovitim položajima pri snošaju. Nije je spolna požuda natjerala da pokuša stvoriti priliku kako bi cijelu noć provela u zagrljaju svog ljubavnika, nego čežnja za nježnostima. Je li zaljubljen i nježan ili želi samo njezino tijelo? Izmislila je plan kako da to ispita. Stajao je u prolazu između odjeljaka u konjušnici i pregledavao potkovu jednog konja. Ona mu se prišulja i prošapće mu nešto u uho.

- Pretjeruješ, Sabine! - pobuni se on. - Nastat će strašan skandal i tvoj će me otac otpustiti! Ona naškubi pune usne.

- Gluposti! Ni sam u to ne vjeruješ. Tata neće ništa učiniti kad sazna o našoj vezi. Vjeruješ li da će se izložiti podsmjehivanju? - Brzo računaš, Sabine! - Brza sam u svemu, pa i u matematici. Mislim da nema prave opasnosti i da se ne moramo bojati. Drugo je ako se ti želiš povući. - Dogodi li se najgore, možeš se osloniti na mene!

obrada by krista

- To bih ti i ja savjetovala! Nosnice su joj prezirno podrhtavale kad je dodala: Osim toga, misliš li da bi se netko drugi valjao noću po sijenu?

- Točno. Vjerojatno nije ni jedna žena u klubu tako luda kao ti. - Vjerojatno si htio reći: tako luda kao mi. - Ako se još neki ludi par dogovorio da se nade u sijenu... Ona se smijuljila.

- To bi bila ševa učetvero! - Zaista nešto novo... Nagovorila je Jorga na svoj plan. Potreba da je stisne uz sebe i ljubi, bila je već tako jaka da bi vjerojatno pristao na svaki plan. Bila je subota. Skupina jahača dogovorila se da pođe na izlet konjima. Sabine je, dakako, bila medu njima. Svi su bili za to da krenu rano ujutro da bi ugrabili što više od dana. Dogovorili su se da se sastanu u nedjelju u sedam sati u konjušnici. Berweck se javio da od šest sati hrani i napoji konje te da ih osedla. Sabine mu je htjela pomoći i njezin se otac nije protivio. Na tome se temeljio Sabinin plan. Dogovorili su se za istu večer. Trebalo je da Jorg priredi ljubavni log u sijenu. Odlučio je da odmah ostane na sijenu i da se ne vraća u sobu. U toku noći Sabine će se došuljati k njemu, kad svi budu spavali. Visoko na balama sijena uredio im je skriveno gnijezdo.

obrada by krista

Sabinina je majka do ponoći gledala film na televiziji. Tata je sjedio u naslonjaču, pušio lulu i čitao stručni časopis. Sabine je već odavno bila u krevetu. Roditelji su mislili da spava dubokim snom. Čula je kako su napokon pošli u svoju sobu. Svjetlo se ugasilo. Sabine je čekala još dobrih četvrt sata. Navukla je traperice i majicu pa se odšuljala u konjušnicu. Popela se ljestvama na ležaj, gdje ju je Jorg već žudno očekivao. Brzo je skinula majicu. On joj je već raskopčavao hlače. Onda je položi, nagu, na pokrivač koji je rasprostro po sijenu. Tvrde su je stabljike kroz pokrivač bole. Pištala je, dizala uvis stražnjicu i obavila oko njega duge noge. Sijeno ju je škakljalo. Jorg je dahtao. Miris životinja miješao se s mirisom sijena i slame i mirisom njihovih tijela te ih ispunio čulnošću koja ih je preplavila. Oboje su bili nadraženi dugim suzdržavanjem, koje je pokatkad bilo prekinuto kratkim zagrljajem. Grlili su se i stiskali silnim žarom. Prije nego što je prvi krik sreće prodro iz njezina grla, gurnula si je rupčić u usta. Zatim su se hrvali u sijenu, neprestano se milujući i opipavajući. Čas je on bio gore, čas ona. Njegove su je nježnosti dovodile do bezumlja. Zaspali su, iscrpljeni, probudili se i ponovo spojili. Nikako se nisu mogli zasititi. Samo je nešto nedostajalo: nisu se mogli vidjeti u ljubavnoj igri. U zoru, koju su konji najavili lupanjem kopitima i skupljanjem u hrpu, spustili su se iz tajnog gnijezda, izvukli jednu drugom slamu iz kose i odjeće i počeli uređivati konje. Kad je otac došao u konjušnicu, stajala je već u svom odjeljku i timarila svog konja. - Tako valja, Sabine! Tko rano rani dvije sreće grabi! pozdravi veselo svoju kćer. On se okrene i ode. Sabine je hihotala pri pomisli da bi je vjerojatno izmlatio kad bi znao da je jutros rano nekoliko puta dosegla vrhunac sreće. Kad su došli drugi jahaći, Sabinin je konj već bio spreman. Ona požuri kući, brzo se istušira, mijenjajući hladnu i vruću vodu.

obrada by krista

Svježa i bodra kao da nije provela noć na sijenu, zajašila je konja i izjurila uz svog ljubavnika i ostale kolege u vedro jutro. Sedlo ju je škakljalo. Uskoro se ponovo uzbudila sjetivši se užitka koje je noćas osjetila. Nestašno ga je pogledala. Sabine je našla svog jahača. Njezina prijateljica Doris zlovoljna je lica jahala na čelu skupine da ne bi morala gledati zaljubljene golubove. Odsjaj sreće na Sabininu licu i ženski instinkt govorili su joj da se s njima dvoma nešto dogodilo i da je ponovo izgubila bitku sa svojom suparnicom. Ogorčena, razmišljala je o osveti. Bilo joj je, doduše, jasno da je osveta jadno sredstvo i da joj neće vratiti Jorgovu naklonost. Ali ako ga ona ne može imati, neće ga dobiti ni Sabine. Svaka druga može, ali Sabine ne smije! Dvoma zaljubljenicima nisu smetali otrovni, ljutiti pogledi ljubomorne djevojke. Gledali su se zaljubljeno i zavjerenički. Nisu opazili da se kolege smješkaju s razumijevanjem. Iako su vjerovali da nitko ništa ne sluti, otkrivale su ih oči. Jahala je tik uz njega. Svakim ga je pogledom milovala. On joj se nasmiješi.

- Bila si nevjerojatna, zaista. Uz tebe dobivam polet i nadahnuće. Čak bih te mogao naučiti kozačkom jahanju Navalila je na njega poput zmije: - Prestani! Kad čujem za kozačko jahanje, pobjesnim. Poludim kad se sjetim kako si s Doris jahao. On se zabezekne. Pogledao ju je sa strane, ali nije ništa rekao. Vidjelo mu se na licu da se oneraspoložio. Pa što onda? Samo neka bude neraspoložen! Vrijeme je da se navikne da je sada u čvrstim rukama. Može biti uvjeren da se iz njezinih pandži neće tako lako osloboditi kao što se oslobodio iz Dorisinih. Nagradit će ga svaki put kad bude dobar, baš kao što i svom konju daje šećer za nagradu. Da bi ga razvedrila, obeća mu nagradu.

obrada by krista

- Hoćeš li kasnije poći sa mnom na jezero? Bilo bi divno rashladiti se nakon ovog jahanja. Oblaci s njegova čela nestanu kao da ga je pogladila. Opazila je to i u sebi likovala. Već su se vidjeli rezultati njezine dresure.

- Dogovoreno! - odgovori on. Ali jahanje koje ćemo zajedno obaviti prije kupanja bit će toplije od ovog. - Jedva čekam! - Pokvarena si. - Znam. Zato ti se i sviđam. On se nagne i stisne joj nogu iznad koljena. Ona glasno vrisne. Njezin konj prestrašeno poskoči. Gotovo je pala. je.

- Je

li te uvijek tako lako oboriti na tlo? - zadirkivao ju

- Jednoga ću dana ja tebe oboriti baš kad budeš najljepše jahao. - Kad sam u najljepšem galopu, ne možeš me više zbaciti. Prije svega nećeš imati snage da se izvučeš iz mog zagrljaja, a ni tvoj ti strastveni temperament ne dopušta da pobjegneš. - Gade, slatki gade! Luda sam za tobom. - Misliš li da to nije prolazno oduševljenje? - Nipošto! Kunem ti se. Još ni za kim nisam bila luda kao za tobom. Noćas sam bila tako ispunjena strašću da se čudim što se slama ispod mene nije zapalila.

obrada by krista

- Zaista si prava. Neshvatljivo mi je kako prije nisam posegnuo za tobom. - Morao si iskušati pola kluba prije nego što si me opazio -odreza ona ljutito. - Ali sad sam ti sve oprostila.

- Što? Već si onda bila zaljubljena u mene? - Još pitaš! Umirala sam od ljubomore. Nemoj me više nikad učiniti ljubomornom! On joj stisne ruku. Oboje su došli do točke u kojoj je prikrivanje nemoguće. Osjećali su da ih privlači neka magnetska sila kojoj se ne mogu oduprijeti. Odavali su ih pogledi i kretnje, ponašali su se kao dva zaljubljena derišta i pri tom vjerovali da nitko od njih ništa ne vidi. Pomagao joj je da uzjaše i sjaše. Nijedan učitelj jahanja nije tako nježan sa svojom učenicom. Na njezina je konja trošio deset puta više vremena nego na ostale. U jahaonici se čulo: „Ovamo, Sabine!“, „Onamo Sabine!“ Kao da samo ona jaše. Drugi su jahači bili dobrodušni i strpljivo su podnosili takvo ponašanje. Mladi učitelj jahanja napokon se namjerio na pravu mačku te će ostale ostaviti na miru. Njega više zaista nisu uzbuđivale druge djevojke. Lijepa lica nije više uočavao. Čak i kad bi ga slučajno pogladile ili zavodljivo pogledale, ostajao je hladan. Jorgu Berwecku nije više bilo spasa, bio je vezan crvenim lasom, te je čak bio sretan zbog toga. Bila je tako vatrena da se katkad plašio da će izgorjeti na njezinu plamenu. Ali ponosio se jer je upravo njemu uspjelo da je tako rasplamsa i zagrije. Oboje je beskrajno uživalo u toj vatri. I dalje su glupo vjerovali da je njihova ljubav tajna, ali o tome su već pričali i vrapci. Druge jahačice su napustile međusobno ljubomorno nadmetanje koje nije više imalo

obrada by krista

smisla i potajno se dogovarale o prikladnom poklonu za zaručnike. Muškarci su bili Sabini zahvalni. Napokon su se mogli malo opustiti. Nisu više morali svakih deset minuta tražiti svoje vruće ženice. Samo je Doris bila kisela jer je sada drugu, i to baš Sabinu, usrećivao čarobni štapić. I svi su, i jahačice i jahači, i sam zaljubljeni par mislili da je direktor slijep. Svi su čuvali slatku tajnu jer su vjerovali da jadnik ne zna za pustolovne pothvate svoje kćeri. A. on ih je ostavio u tom uvjerenju i pretvarao se kao da ništa ne vidi. *** Jezero je bilo oko tri kilometra od terena za jahanje. Da su se zaputili ravno prema njemu ispalo bi manje upadljivo. No oni su krenuli odvojeno, u razmaku od deset minuta, sporednom stazom kroz šumu. Svi su se smijuljili. Samo se jedna nije smješkala. Pogled joj je bio ispunjen mržnjom. Sabine je brzo hodala u laganoj ljetnoj haljini. Na ramenu je imala torbu s kupaćim kostimom. On je dostigne, uhvati je oko struka. Nekoliko su se minuta šutke grlili.

- Reci mi odakle znaš da sam s Doris jahao na kozački način? Je li ti ona izbrbljala? - Ta se koza hvalisala i pravila važnom, pa se izbrbljala - odgovori prezirno Sabine. - Tako sam saznala gdje ćete se sastati. Bila sam strašno ljubomorna. Odjahala sam za vama i prisluškivala... On je pusti i prokune.

- Što? Prisluškivala si? Bezobraznice! Sad ću te staviti preko koljena i dobro izlemati...

obrada by krista

Ona pobjegne prije nego što je posegao rukom prema njoj. Potrčao je za njom. ali bila je brza kao srna. Haljina joj je vijorila oko nogu. Ne bi je ulovio da se nije spotaknula o neki korijen, vrisnula i pala na koljena. Prije nego što je mogla ustati bacio se na nju. Prebaci joj haljinu preko glave. Otimala se i vikala kao divlja. Povuče joj gaćice niz stražnjicu i zaboravi da ju je zapravo htio izmlatiti. Smjesta je prestala vikati i otimati se. Nakon nekog vremena ponovo je zavrištala i trzala se, ali sasvim drugačije nego prije. Vrškovi drveća pred njezinim su očima izvodili ludo kolo. Vidjela je zvijezde na nebu bez oblaka. Nije znala juri li ona prema nebu ili nebo prema njoj. Osjećala ga je u sebi. Vidjela se, sićušna, u njegovim očima. Grlo joj se stisne od osjećaja beskrajne sreće. Strastveno ga obujmi rukama i nogama kao da ga nikad neće pustiti iz sebe. Crvena joj se kosa raspustila. Prostrla se, raščupana, naokolo. Omotala se oko nje kao pokrivač kad se podigla. Ona je pričvrsti gumenom vrpcom pa kličući pojuri u hladnu vodu. Praćakali su se kao djeca. Na jezeru je bile stotine jedara svih boja. Djevojke su jedrile na daskama golih grudi. Sabinine nosnice zadršću. Pogleda kratko Jorga, pa odlučno skine gornji dio kupaćeg kostima, koji ionako nije mnogo skrivao. Ipak, nakon četvrt sata ponovo navuče grudnjak, skrivajući dojke od jakog sunca. Samo je pokazala da se i ona može javno svući. Prevrtala se u vodi kao riba. Bila je vrlo gipka. Jorg ju je zadivljeno promatrao.

- Kao prava akrobatkinja. S tobom ću jednog dana zaista jahati na kozački način. - Onako kao s Doris? - Ne kao s Doris. Pravo, na konju. Kako su Kozaci uzimali svoje žene... - Kako?

obrada by krista

- Jednostavno. Stavili bi djevojku pred sebe na konja i navalili. - Ali kako? - Ti se sagneš nad konjski vrat. Moram se samo pobrinuti za mirnog konja, jer bih pri tom mogao nešto slomiti! Sabine se vragolasto nasmije. - Već me pomisao uzbuđuje. Neću moći mirno spavati... Sabine je bila vatrena ljubavnica i zaista je uživala u ljubavi, predavajući se potpuno, ali sada je posrijedi bilo i nešto drugo. Bilo je manje važno što će iskušati novi način uživanja; bitnije je bilo što će s njim podijeliti nešto što on nije doživio ni s kojom drugom ženom. To će je u njegovim očima izdvojiti, jer će uvelike nadmašiti sve svoje suparnice.

IX Neobuzdano predavanje ljubavi oslabilo je njezin oprez. Postala je drskija i neopreznija. Nije više marila za radoznale poglede kolega Nije strepila da će ih otac otkriti. Njezino je tijelo zahtijevalo svoje, bez obzira na sve moraliste. Za stolom za kojim su se okupljali jahači igrala se igra s čepovima pivskih boca. Onaj koji je izgubio plaćao je rundu posebne rakije. I onaj koji nije volio rakiju morao je ispiti svoju čašicu da bi dokazao da je pravi jahač. „Živjeli jahači!“, odjeknulo bi pri svakoj novoj rundi. Novi član kluba morao bi platiti posebnu rundu ako bi držao čašicu desnom rukom umjesto lijevom. Na zbunjeno pitanje zašto jahači moraju čašicu držati baš lijevom rukom dobio bi odgovor da desnom moraju pridržavati jetra koja poskakuju pri jahanju. Svi bi se na to grohotom nasmijali.

obrada by krista

Sabina se koristila veseljem oko stola da izmijeni s Jorgom poneki pogled, smiješak ili znak. Namignula bi mu i potražila u džepu olovku. Neprestano je izmišljala nove mogućnosti da se s njim negdje potajno sastane. Nije se više željela osloniti na slučajne susrete. Bila je nestrpljiva i razdražena jer su joj njihovi susreti bili prekratki. Kad bi se ponovo mogli ljubiti cijelu noć bila bi nešto mirnija. Sad je već znala da je ono prije i poslije samog spajanja dvaju raspaljenih tijela jednako važno i lijepo kao i sam snošaj. Pretvarala se da se iz dosade igra čepom pivske boce i bacila ga zatim, naoko nemarno, natrag na stol. Jorg je znao da mu je gurnula ceduljicu pod pluto u čepu. Pričekao je da se pozornost ostalih za stolom usmjeri na nešto drugo i zatim je uzeo čep i pročitao poruku. Pozivala ga je na tajni sastanak. Dogovorena šifra bila je „1:1“. Promatrala ga je užarenih obraza. Vidjela je da je shvatio poruku. Još mu je jednom namignula, oprostila se od prijatelja i krenula prema vratima, zamamno njišući stražnjicom. Jorg je skrivao uzbuđenje što je bolje mogao. Slušao je razgovor oko stola samo s pola pažnje. S mukom se prisilio da još nekoliko minuta sjedi, da ne bi opazili da je krenuo odmah za njom. Onda se zaputi u mrak. Kad je zaobišao neki grm. obujme ga dvije tople, meke ruke oko vrata Usne im se spoje u strastven poljubac. Sabine je zastenjala.

- Neću dugo moći ovako izdržati. Upio se ustima u njezin bijeli vrat. - Misliš li da je meni lakše? - promrmlja on. - Ti... ti se uvijek zadovoljiš, ali ja? Meni je to prebrzo? Zavukao joj je ruku pod bluzu i stiskao joj dojke. Ponovo je zastenjala od žudnje. Oboje počnu raskopčavati i vući dolje njezine hlače, ne razdvajajući usne. Onda se otvore vrata kluba. Na svjetlu se ocrtavao lik Sabinina oca.

obrada by krista

- Sabine! - vikne on u noć. Sabine poskoči kao prestrašeni zečić. On prokune. Ni s udanim ženama nije mu bilo teže nego sa Sabinom. Ali sada se više nije mogao rastati od nje. Možda je bio lud za njom baš zato što su se morali ogorčeno boriti za svaki zagrljaj. Najslađe je zabranjeno voće. Ni s jednom ljubavnicom nije dosad imao toliko muka. Zašto ima takve roditelje! Ne znaju li zaista da nitko više ne može zavesti njihovu kćerkicu? Misle li da ona već dvije godine guta tablete zato jer je ovisna o njima? Berweck se ljutito vratio za stol. Opet nisu uspjeli oteti barem malo užitka. Trenutak je pomislio da bi bilo dobro da se, makar za noćas, zadovolji nekom drugom koja bi se također željela malo zabaviti. Ali onda bi njegova veza sa Sabinom pukla, a to nije nipošto želio. Crvenokosa ga je djevojka neodoljivo privlačila. Čim bi joj se približio obuzelo bi ga ludo uzbuđenje. Znao je da bi bilo bure kad bi Sabine znala što je pomislio. Mogao je zamisliti scenu koju bi mu priredila. Naslućivao je da bi mogao od nje dočekati razna iznenađenja. Osjeća li ljubav prema njoj. Svakako je uzburkala sve u njemu. Neprestano misli na nju. Progoni ga nemilosrdno noću i danju. A on se i ne želi braniti! Dosad je mislio da ne postoji žena zbog koje bi se želio odreći svog načina života. Sad se sve promijenilo. Najviše ga je mučilo što se neprestano sreću i prolaze jedno kraj drugog, a ne smije posegnuti za njom. Nezadovoljan zbog tog sustezanja, ljutio se ponekad čak i na nju. I Sabine je, u svom krevetu, bila bijesna. Otac ih je ponovo spriječio da si priušte malo sreće. Mislila je samo na

obrada by krista

užitak koji joj je bio uskraćen. Dugo se prevrtala po krevetu prije negoli je napokon zaspala. Na trepavicama su joj se svjetlucale suze. Sanjala je najslađi dio svih snova da on leži kraj nje. *** Kad je sjedila kraj njega u „Jaslama“, proždirala je gomile hrane, blaženo se smiješeći, a kod kuće je samo prevrtala jelo po tanjuru. Ujutro je imala podočnjake i bila blijeda, pa se majka uplašila da se nije možda razboljela. Nije slutila da se ta bolest može vrlo lako liječiti, na najjednostavniji način. Ali čim bi Sabine izdaleka ugledala svog Jorga ili mu čula glas, zarumenjeli bi joj se obrazi i smjesta bi živnula. Sabini je dosadilo spolno ustezanje. Nije mogla shvatiti ljude koji mogu ili žele tako živjeti. Odakle im pravo da druge osuđuju ako se raduju i uživaju u normalnom ljubavnom životu? Smatrala je to zavišću onih koji su nesposobni za ljubav pa je stoga smatraju ružnom, prljavom. Nisu shvaćali da je ona najljepši, najnježniji i najvažniji način održavanja odnosa među ljudima. Činilo joj se da se čovjek spušta na razinu životinje ako mu spolni organi služe samo za rasplođivanje. Dosadilo joj je da prema njoj postupaju kao prema djetetu, premda znaju da to već odavno nije. Nije više željela slušati opomene tetaka i ujaka čiji je jedini razlog za zabrane bio da „to djevojke ne rade“. Često bi spominjali i izraz „pristojne djevojke“. Odlučila je da se više ne obazire na takva upozorenja. Bila je dovoljno odrasla i znala je što koristi njezinu tijelu. Tetke očito iz dna duše preziru riječ „orgazam“ i zgražavaju se kad je čuju vjerojatno zato što nikad nisu osjetile to blaženstvo. A ona je znala da nema veće sreće od strastvena zagrljaja ljubljenog muškaraca. Znala je da će sama morati utirati mučan put da bi postala ženom. Sama je morala skupljati iskustva, koja su

obrada by krista

u početku bila bolna, a poslije vrlo ugodna. Sad se toga nije više željela odreći. Tko se uopće usuđuje tjelesno i duševno zdravoj braniti ono što joj je prijeko potrebno - ljubav i nježnosti? Katkad je postajala neugodna zbog toga.

- Molim te, Sabine, dođi kući na vrijeme. Znaš da se otac ljuti kad zakasniš... - opominjala ju je majka. - Glupost! - odbrusila bi Sabine. - Za četiri ću tjedna navršiti osamnaestu, pa ću moći doći kući kad želim. Zar samo zbog mjesec dana moram doći u deset? Želite li još malo uživati u vlasti koju imate nad mnom? - Budi razumna, Sabine! - Razumna! Kad već kažeš „razumna“, razmisli što je razumno u vašoj zabrani! Počela je izazivati. Iako nije imala nikakva razloga da dulje ostane kod prijatelja, činila je to samo da bi došla kući tek u jedanaest. Pripremila se i naoružala za očekivanu propovijed. Ali kad je prijekor izostao, shvatila je da se ponaša djetinjasto. Sukobljavala se i s ocem. On ju je prekoravao zbog izazovne odjeće.

- Ne čini li ti se da su ti hlače previše kratke? Odijevaš se previše smiono i izazovno! - Znam! - odgovori ona drsko. - I mladi i stari muškarci bulje u djevojke i drago im je kad mogu vidjeti nešto lijepo. Ali svi misle da njihova kći mora biti pristojno odjevena. Otac se jedući gotovo zadavio. Sabine je tako smiono skratila traperice da joj je dio stražnjice provirivao između resa.

obrada by krista

Zauvijek je izgubila naklonost i brojne darove svoje stare tete. Sabine se naime trudila da se odijeva što zavodljivije, ne bi li tako stalno poticala apetit svog ljubavnika. To je obično činila izvan satova jahanja jer nije željela čuti njegove prigovore. Kad je bilo toplo hodala je rado u tankim bluzama, dakako, bez grudnjaka Uzbuđivali su je požudni pogledi muškaraca koji su škiljili u njezine dojke što su se nazirale kroz tkaninu. Pri tom bi joj se uvijek ukrutile bradavice i nadizale tanku bluzu. Haljina joj je dosezala do polovice lijepo zaokruženih bedara. Teta Lina, koja ih je došla posjetiti gledala ju je zaprepašteno.

- Ali, dijete, ne možeš izaći na ulicu tako izazovno odjevena. To je nemoguće... Sabine se drsko nasmije.

- Pa svi su tako odjeveni, teta. Kako ću osvojiti nekog muškarca ako skrivam što imam? Stara je teta hvatala zrak kao riba na suhom.

- Kad sam ja bila tvoje dobi... - započne ona. - Kad je to bilo, tetice? - prekine je Sabine. Teta se prenerazila njezinom drskošću.

- Čekaj malo, da, to je bilo 1928. Obijesna djevojka prasne u smijeh.

- Zaboga, teta! Pa ne možeš vratiti vrijeme. Živimo u moderno doba kad spolni odnosi nisu više bračna dužnost koja se podnosi s odvratnošću, nego nešto što pruža užitak

obrada by krista

i održava čovjeka mladim. Vjeruj mi, mnogo ste propustili... tada, 1928.

- Kako to govoriš?! Ovo je zaista besramno doba. Sabine potapša staru tetu po ramenu.

- Pusti nas mlade da živimo kako želimo - reče staroj djevici, nasmijavši se. - Moderan život ima nove prednosti, u usporedbi s navodno dobrim starim vremenima. Teta Lina ode, užasavajući se i zaklevši se da više nikad neće zakoračiti u njihovu kuću te će Sabinu razbaštiniti. Ali djevojci nije bilo teško birati između životnih radosti i starog srebrnog pribora za jelo. Stari je učitelj jahanja izgrdio kćer.

- Mogla si biti pristojnija prema njoj, prema njenim godinama. Ali neću umrijeti od tuge, ako se ta osušena djevica više nikad ne pojavi ovdje. Sabinina je majka hihotala u ubrus koji je pritisnula na usta. Sabine je mislila da nije dobro čula. Je li moguće da njezin otac ipak nije stari konzervativac kakvim ga je dosad smatrala? Pokušala je na njegovu licu vidjeti neku promjenu, ali on je i dalje mirno rezao pileći batak. Prividno povoljno raspoloženje svog oca pokušala je Sabine iskoristiti, ali tek kad je pojeo večeru. Sjedio je u naslonjaču, skriven iza novina. Dok je čitao o aferi podmićivanja, ljutito je iz lule ispuštao guste oblake dima.

- Tata - prekine ga Sabine u čitanju - sutra bih izjašila s Jorgom u prirodu. Mama je naćulila uši, spremna da priskoči kćeri u pomoć ako izbije oluja. Ali tata je samo podigao pogled s novina.

obrada by krista

- S Berweckom? - zapita on gotovo ravnodušno. Sabinine oči zasjaju jer je naslutila promjenu.

- Da, s Jorgom. - Lijepo. Ali, molim te, vrati se točno na večeru. - Nemaš ništa protiv toga? - Otac je začuđeno pogleda. - Zašto bih trebao imati nešto protiv? Sabine zbunjeno ode. Što to sad znači? Smije li sad službeno izlaziti s Berweckom ili ne smije? Je li još besposlena osoba koja može ići na izlet samo sa svojim učiteljem jahanja, ili su je napokon prihvatili kao odraslu osobu koja se smije naći sa svojim dragim i na miru se s njim grliti? Vrag neka starog razumije! Sad se ipak osjećala malo slobodnijom u šumi i nije više gurala rupčić u usta da bi prigušila krik slasti. Neka šuma odnese jeku njezina užitka, neka svi čuju da je sretna u Jorgovom zagrljaju! Sabine se vratila točno na vrijeme. Zajednička je večera bila obiteljska ceremonija koju nitko nije smio ometati. Sabine je izazovno raskopčala bluzu. Između bijelih polukugli njihalo se srce od bijeloga zlata. Srce ispod njega uzbuđeno je kucalo dok je čekala da je pitaju o tom znaku ljubavi. Otac je pažljivo pogleda. - Sjedimo za stolom, Sabine, samo mi. Nema nikoga koga bi mogla zavesti svojim dražima. Zakopčaj se, molim te! Sabina ga posluša, porumenjevši. Što je sad ovo? Hoće li prihvatiti znak što ga je nosila oko vrata, a koji su zacijelo opazili, ili će se praviti da ništa nisu vidjeli? Misle li da je to samo dječja zaljubljenost ili vjeruju da ima pravo značenje?

obrada by krista

Da je raskopčala još samo jedno dugme na bluzi, dobila bi odgovor. Tada bi, naime, vidjeli tamnocrvenu mrlju, trag Jorgovih usta. Njome se ponosila više nego zlatnim srdašcem. U „Jaslama“ je oboje otvoreno pokazivala, ali samo kad oca nije bilo. Doris je zamijetila oboje, problijedila i ljutito bljesnula očima. Koliko je poznavala Sabinina oca, bila je sigurna da će kćer izmlatiti, a Berwecka otpustiti. Toliko se zadubila u osvetničke misli da nije opazila kako je zaljubljeno gleda neki mlađi član kluba. No umjesto da se preda novom obožavatelju i da uživa u novoj ljubavnoj pustolovini, slijedila je Sabinu i Jorga na svakom koraku. Ljubomora ju je sasvim otrovala. Kad bi Sabine i Jorg zajedno izjašili u prirodu, mogli su biti sigurni da će uskoro čuti iza sebe topot konja i da od ljubavne igre opet neće biti ništa. Bilo je potrebno mnogo vještine da navedu Doris i njezina novog pratioca na krivi trag. Cijeli je klub vidio da je mladi jahač zaljubljen u Doris preko ušiju, samo ona obuzeta ljubomorom, nije ništa opažala Sabine je izmislila novi plan da zavede Doris na pogrešan trag. Stoga joj pristupi sa smiješkom.

- Hoćeš li, Doris, s nama na izlet u subotu? Odjašit ćemo do jezera, na kupanje. Doris padne u zamku, ne sluteći prijevaru.

- Divno! Svakako idem s vama. Kad krećemo? - Pazi, utrkivat ćemo se. U dva sata je start. Tko prvi dojaše do jezera bit će pobjednik! Zatim Sabine pozove Hansa, mladića koji je bio zaljubljen u Doris, da im se pridruži. On je bio oduševljen mogućnošću da cijelo poslijepodne provede s Doris i odmah

obrada by krista

prihvati poziv. Hans je bio početnik u jahanju, a Doris je imala prilično sporog konja; dakle, neće im biti teško pobjeći od njih i krenuti drugim putem. Kad im je varka uspjela u lovu, kad su pobjegli cijeloj gomili lovaca, ovo će biti prava dječja igra. Veselo su uzjašili i trka je počela. Nakon kratkog vremena Jorg i Sabine su daleko odmakli pred Doris i Hansom, a u šumi su im se potpuno izgubili iz vida. Vjerojatno je i Hans namjerno jahao sporije da bi svoju ljepoticu imao samo za sebe. Sabine potjera konja na sporedni put i zaustavi ga. Jorg učini isto. Ona se veselo nasmiješi i stavi prst na usta. Drugi je par projahao mimo njih, ne opazivši ih iza grmlja. Čekali su još neko vrijeme dok nije zamro topot kopita. Onda sjašu i padnu jedno drugom u zagrljaj. Sabine je uzdisala slušajući kako joj Jorg nježno tepa. Gorjela je u njegovim rukama i prepustila se strasti koja ju je ponijela poput nezaustavljive bujice. Nakon nekog vremena Sabine je, zažarena i raščupana, ustala iz trave. Još se nije u njima ugasio odjek vrhunskog uživanja. Premda je tek ustala iz njegovog zagrljaja sve je u njoj ponovo žudjelo za njim. Ugrizla ga je za uho i nasmiješila se. - Tako, sad smo ljubavnom paru ostavili dovoljno vremena da i oni uživaju što su sami. Dođi, idemo ih potražiti! Našli su ih kako sjede ispod breze koja je morala biti cilj. Razmak medu njima je jasno pokazivao da se još nisu zbližili. Doris je upravo namjeravala na nju bijesno skočiti, ali je Sabine preduhitri napadom.

- Kamo ste, do vraga, odjašili? Već vas pola sata tražimo. Doris se zajapuri od bijesa. - Zgodno ste to udesili. Poslali ste nas u pogrešnom smjeru. Vrlo prozirno...

obrada by krista

Sabine je hladnokrvno prekine.

- Ako, draga, ne znaš razlikovati brezu od hrasta, sama si kriva. Rekla sam da ćemo se sastati kod hrasta. Nisam li, Hans? Hansu uopće nije bilo krivo što se nisu mogli naći, pa požuri da potvrdi kako Sabine govori istinu.

- Vjerujem da si rekla „kod hrasta“. Da, siguran sam da si tako rekla. Doris ga prezirno pogleda, ustane i pode u vodu, da se malo rashladi. Tko zna što je Hans morao hladiti. Sabine i Jorg su vrućinu koja se danima u njima sakupljala ugasili na najprirodniji način. Sabine izjuri iz vode, sakrije se iza grma i gurne mokri kupaći kostim u vrećicu.

- Kad je već propala utrka u ovom smjeru, možda ćemo biti bolje sreće na povratku - reče ona smijući se. I već je odjurila na konju. Stigla je na cilj mnogo prije ostalih. Kad je dokasala Doris, Sabinin je konj već bio u svom odjeljku. Doris prođe kraj nje i ne pogledavši je. Dok su u prividnoj slozi sjedili za stolom u „Jaslama“, pride im direktor.

- No, kako je ispala utrka? - raspita se on. - Ah, naš se ljubavni par izgubio - nasmije se Sabine bezobrazno. Jorg se preplašio zbog tolike drskosti i gotovo se zagrcnuo pivom. Hans je doduše malo porumenio, ali se ipak nasmijao, jer mu nije bilo krivo što ga smatraju

obrada by krista

ljubavnikom punašne Doris. Reif zamišljeno pogleda svoju kćer i ode. Samo je Doris ošinula lažnu prijateljicu osvetničkim munjama iz očiju.

X Reif nije želio propustiti priliku da svoje jahače koji su se prijavili za nastup na turniru sam prati na natjecanje. On ih je naučio jahati, on ih je učinio onim što su sada, pa je morao i vidjeti što znaju i mogu. No ništa ga na svijetu ne bi moglo natjerati da četiri dana provede na putu bez svoje žene. U hotelskoj se postelji osjećao strancem i zato je želio da kraj sebe osjeća barem poznatu toplinu. Ni ona nije željela pustiti muža samog na put, jer je vjerovala da tako napušten može lako postati plijen kakve pustolovke. To je znala iz iskustva, ali je prešutjela gdje ga je stekla. Ali trebali su još razmisliti što će sa Sabinom. Premda je bila odlična jahačica, ali ne i takva učenica, nije dolazilo u obzir da i ona pođe s njima, jer bi tjedan dana izostala s nastave. Zapravo su bili zbunjeni kad su vidjeli da je Sabine sasvim spremna da ostane kod kuće i ide u školu. Reif se dvoumio što da učini. Ponovo je zapodjenuo razgovor o tomu.

- A što da učinimo s tobom? - zapita on, zamišljeno gledajući kćer. Odgovor je došao kao iz puške.

- Pišemo školsku zadaću iz matematike. Prilično sam slaba u matematici.. Kao što se nadala, tata je slijedio potresan trag.

obrada by krista

- Nisi slaba samo u matematici. Ti si uopće slaba učenica. Mislim da ćemo morati ograničiti vrijeme koje provodiš u klubu, ali o tom ćemo drugom prilikom. Sjeti se da si ti željela nastaviti školovanje, a ne tvoji roditelji! No dobro, reci što da sada učinimo s tobom? Neko ju je vrijeme zamišljeno promatrao, češući se po glavi.

- Mačke predaju u hotel za mačke... Majka se zgražala.

- Dopusti...! - Ali, tata... - promuca Sabine, porumenjevši. - Teta Linda bi možda... - usudi se predložiti mama. Reif nehotice pomogne kćeri. Nju je već obuzeo užas. Već je vidjela kako se rasplinjuju njezina velika očekivanja.

- Samo preko mog leša! - izjavi odlučno otac. Ona se ponijela kao da je moja kuća javna kuća samo zato što moja kći ne nosi grudnjak. Ta mi žena više neće preko praga! - Ona je, slučajno, moja sestra! - reče oštro majka. Direktor je dobroćudno potapša po ruci.

- Pa ne prigovaram zbog toga, draga! Majka se pokuša još jednom usprotiviti, jer joj se činilo opasnim ostaviti mladu djevojku tako dugo samu kod kuće.

obrada by krista

- Ali dijete ipak ne može... „Djetetu“ je bilo dosta pa se uzoholilo. - Za tjedan dana bit ću punoljetna, do vraga! Nadam se da vjerujete da znam ugrijati konzervu graha. - Poštujemo tvoje mišljenje i kad biraš riječi, Sabine! prekori je otac. Nije namjeravao dalje raspravljati. Morao je najprije pojesti svoj odrezak. Kad je bio gotov, odluči izreći završnu riječ.

- Dobro, Sabine, ostat ćeš ovdje, Ali pazi da kasno ne liježeš u krevet. Reći ću gostioničaru u „Jaslama“ na što mora paziti. U deset sati moraš kući. I to je dosta kasno, jer idućeg jutra moraš u školu. Budući da je Sabina u posljednje vrijeme bila prilično drska, očekivao je da će bezobrazno odgovoriti, ali odgovor je izostao. To ga je zapravo moralo upozoriti da bude oprezan. Djevojka je razmišljala o svim mogućnostima koje su joj se nudile. Oblizivala je pune usne i mislila: „Kad bi ti slutio, dragi tata, kako ću se žuriti svake večeri u krevet, ne bi me nikad ostavio samu.“ Jedva je dočekala da odjuri u konjušnicu da bi Jorgu javila radosnu vijest.

- Zamisli, pet dana! objavila mu je blistava pogleda. Svaku ćemo noć biti zajedno u mekanu krevetu. Ne mogu povjerovati. Berweck se nasmije. - Moći ćeš povjerovati u svoju sreću. Obećajem ti! Onog dana kad su roditelji otputovali u školi se meškoljila na stolici kao da ima mrave u stražnjici. Negdje u njoj bjesnio je đavolčić koji joj nije dao mira.

obrada by krista

*** Čim je zazvonio kraj zadnjeg školskog sata, potrčala je Sabine po bicikl i požurila kući. Znala je da je muškarcu osim lijepa tijela i ljubavi važna i kuhinja. Njezino kuharsko umijeće nije doduše bilo ni izdaleka ravno njezinu ljubavnom daru, ali pretpostavljala je da pametna djevojka uz pomoć kuharice uvijek može pripremiti bolje jelo nego ono koje se može dobiti u „Jaslama“. Doris ju je čekala.

- Kamo danas toliko žuriš? Prazan te stan toliko privlači da ne želiš svratiti ni na čašu soka? Sabine je prezirno pogleda i pomisli da bi pozelenjela od zavisti kad bi znala da će cijelu noć imati uza se ljubavnika u toj „praznoj“ kući. Ali nije ga bilo baš jednostavno dovesti u meki krevet, premda je bila sama kod kuće. Kratko prije deset oprostila se Sabine od prijatelja u „Jaslama“.

- Ideš li već? Imaš li večeras još mnogo posla? - zapita je pakosno Doris. - Lijepo je biti bez nadzora, nije li? Sabine prođe kraj nje i ne pogledavši je. Pola sata nakon nje pošao je i Jorg Doris se šuljala oko Sabinine kuće kao pas čuvar. U početku se Jorg ljutio, ali onda se nasmije, pomislivši: „Samo se ti dosađuj, djevojko!“ Pode do stražnjeg dijela vrta, prebaci se preko ograde i prišuIja se ulaznim vratima. Sabine ga pusti u kuću, ne zapalivši svjetlo. Odmah ga odvede u svoju sobu. Prije negoli mu je dopustila da je zagrli, zatvori prozor, usprkos toplu vremenu, i spusti rolete. Jorg se nasmije.

- Zamračuješ kao da je rat... Ona zapali sve svjetiljke i pogleda ga veselo.

obrada by krista

- Naprotiv, napokon ću moći nešto vidjeti. Samo, ne želim da cijelo susjedstvo čuje kako vrištim. .. - Vrištat ćeš? - Hoću! Napokon se više ne moram suzdržavati. Želim se opustiti i potpuno se predati osjećajima. Vrištat ću od užitka koliko god hoću. - Znam nekoliko lijepih igara, Sabinice. Nećeš samo vrištati; jodlat ćeš... Ona se već svlačila. - Nisi li znao da oduvijek želim naučiti jodlati - zapita ga malo promuklim glasom. Stajala je gola pred krevetom.

- Hoćeš li prije nešto popiti? - zapita. On je već ubrzano disao.

- Meni nije potreban alkohol da se uzbudim. Njene obline, kojima se nudila njegovu požudnom pogledu, opijale su ga više od bilo kakva pića. Sabini padne nešto na um, skoči, uhvati ga za ruku i povuče za sobom.

- Dođi! Kad smo već prvi put sami u kući, idemo u krevet mojih staraca. Oni imaju francuski krevet. - Što? Direktor spava sa ženom u francuskom krevetu? Ona se nasmije.

obrada by krista

- Zašto ne? Prema šumovima koji katkad prodiru iz njihove sobe, čini se da nije samo krevet francuski.,. Kad su ušli u sobu, Sabine se obijesno nasmije.

- Dođi! Vidjet ćemo kako je u braku! On se trgne kao da je vidio zmiju. - Je... jesi li spomenula brak? - promuca. Nije se obazirala na njegov strah. Bila je sigurna da će Jorg, kad se nauči na njezinu pliticu s medom, pasti u stupicu kao lakomi medvjed. Legla je poprijeko kreveta, lagano savinuvši jednu nogu, a drugu ispruživši. Ruke je složila iza glave. Dojke i bradavice su stršale. Zadrhtala je kad ga je osjetila kraj sebe. A onda odjednom sve pokvari, jer je iznenada prasnula u smijeh.

- Kad bi sad došli roditelji...! - reče hihoćući. Jorg se trgne kao da ga je netko udario bičem. Dogodilo mu se ono što muči gotovo svakog muškarca - smio je, ali nije mogao. Njegov znak muškosti, uvije tako ponosan i tvrd, stisnuo se u sebe. Razočarano je promatrala što se događa.

- Dođi k meni... progunđa ona. Premda ga je dugo i vješto gladila, nije se budio. Došlo joj je da rida. Ležao je, posramljen, kraj nje, i što se više trudio, što je više mislio samo na jedan cilj, to mu je manje uspijevalo da ga postigne. Ni u snu nije nikad pomislio da bi se i njemu moglo dogoditi nešto takvo. Onda mu dođe spasonosna misao: ta prokleta soba u kojoj spava direktor kriva je što se ne može opustiti. Smjesta ustane i osovi Sabinu na noge.

obrada by krista

- Dođi, probat ćemo u tvojoj sobi! Sabine bi sve učinila da ga može ponovo uzbuditi. Ali čim je zanjihala golom stražnjicom pred njim, idući u drugu sobu, nezgoda je netragom nestala. Kad se sagnula nad krevet da poravna plahtu, on prodre u nju. Iz grla joj se otme uzdah blaženstva. Napokon su doživjeli da se mogu potpuno predati ljubavi, bez vremenskog ograničenja. Nisu se morali žuriti i na brzinu uzimati. Mogli su polako i do kraja uživati u otkrivanju svakog djelića svojih tijela i slasti koje ona mogu pružiti. Sabine je vrlo brzo shvatila da ima i drugih načina uživanja osim uobičajena položaja. S najvećim se oduševljenjem predala užicima dok je ljubio njene dotad neotkrivene kutke dosežući vrhunac za vrhuncem. Ponekad joj se činilo da će se onesvijestiti. Meka koža njezinih bedara, miris koji je izlazio iz nje beskrajno su ga uzbuđivali. Dok je on gurao glavu, upijajući njezine slasti, pred njezinim se očima uzdizao njegov golemi ud. Oduševljeno ga je promatrala. Onda se počela, u početku nježno i oprezno, a poslije sve smionije, igrati s njim. Čvrsto ga je stisnula. Toliko ju je snagom privlačio da ga je poljubila. Odjednom joj se učinilo najprirodnijim da s njim radi isto što on čini s njezinom mačkicom. Jorgu se činilo da mu nikad nije bilo ljepše. Strast ih oboje ponese, opije. Jezikom joj je dražio najosjetljivija mjesta. Potpuno se otvorila pred njim, vlažna i nabrekla od slasti. Neobuzdano je dahtala, pripijala se i svršila vriščući. Osjetila je kako upija njezine sokove i poželjela da i ona njega tako usreći. Svojom ga je igrom gotovo izludila, a onda u ustima osjetila dotad nepoznati okus. Očarano je promatrala kako se njegov ponos smanjuje i postaje mekši. Prvi put je bila potpuno svjesna svoje pobjede i moći koju ima nad njim. Svim će ženskim oružjem kojim raspolaže pokušati tog muškarca vezati uz sebe jer se ne želi odreći tih strastvenih igara.

obrada by krista

Nježno ga je povukla za kosu da se ispruži uz nju. Pripila mu se uz grudi i protezala se pod njegovom rukom koja ju je milovala, slijedeći linije njezina tijela. Poljubi je u dojku i pogleda je - Jesi li sretna? Ona kimne. - Beskrajno sretna. Svladani dubokim osjećajima, oboje klonuše. Glavu mu je naslonila na grudi. Crvena joj se kosa rasprostrla po jastuku. Dugu je nogu prebacila preko njegova boka On zapali svjetiljku na noćnom ormariću da bi joj mogao promatrati lice i tijelo. Besprijekorna leđa bila su nevjerojatno uska u struku, a zatim su prelazila u zamamne obline bokova i stražnjice. Kralješnica se spuštala u savršenoj crti do početka sjenovite udubine između dvije okrugle polutke. Baš na tom mjestu otkrio je dvije najslađe jamice. Divio se mekoj crti na zatiljku gdje se kraća kosa kovrčala i malom uhu. Počne ga lagano grickati. Njegova nježnost izazove odjek u njoj. Prolazili su joj tijelom srsi dok ju je ljubio u zatiljak. Pogled na nju straga silno ga je uzbuđivao. Poželi vidjeti njezino čulno lice obasjano zanosom Dok ju je ljubio, činilo joj se kao da je stotinu ruku miluje po dojkama, trbuhu, bedrima Podigne njezinu svinutu nogu i poljubi je u koljeno. Sabine shvati da joj je njegova nježnost pružila zadovoljenje koje joj je sada značilo mnogo više od spolnog čina Obuzeo ju je osjećaj zaštićenosti, duboka povjerenja i potpune povezanosti. Odjednom ga obuzme želja da zajedno, u ovom divnom zanosu, stvore novi život. Sve je češće pomišljao na to. Bio je to znak da se Jorg Berweck uhvatio u laso kao mladi bik kojega će označiti žigom. Čitala je njegove najtajnije misli, ali se nije odvažila da mu bilo što kaže. Namjeravala ga je. kad dođe vrijeme, staviti pred gotov čin.

obrada by krista

U tom mu se trenutku činilo da nema veće sreće na svijetu nego da zadrži tu djevojku za sebe. Sad je bila meka i podatna poput mačkice, a u idućem je trenutku mogla grepsti poput lavice, ili planuti požarom strasti. Ćutjela je što sad osjeća, ali znala je da s muškarcima ne može nikad biti sigurna. Već bi sutra mogao sresti u klubu neku koja bi joj pokvarila planove za budućnost Muškarci su slabi i ženi nije teško da ih uhvati. Zbog toga je namjeravala Jorga pravovremeno okovati, ali tako da ne povrijedi njegovo muško dostojanstvo. Mora ga ostaviti u uvjerenju da je sam sebi stavio okove. Probudio se kad se oko njega ovila vitka noga. Stisnula ga je kao da ga i u snu želi zadržati. Sabine je u snu mrmljala nešto nerazgovijetno. Na licu je osjećao njezin topli dah. Činilo mu se gotovo nevjerojatnim što može spavati u tom položaju. Ne bi mu, pomisli, nipošto bilo krivo kad bi tu svojeglavu djevojčicu mogao zauvijek zadržati, ali nije mogao pretpostaviti što bi Reif kazao da sazna za njihovu vezu. Koliko ga pozna, vjerojatno bi se silno razbjesnio i smjesta ga otpustio. Kao mnoge generacije zetova koji su strepili i drhtali pred tastovima, ni on nije slutio da se Reif zapravo potajno veseli što je Sabine našla jednog mladića, a ne ide od jednog do drugog, i da bi mu bilo drago kad bi je mogao predati u sigurne ruke, čime bi izbjegao veće brige i nezgode. Poznavao je svoju ženu te je znao da je Sabine naslijedila njezin temperament, da se voli igrati vatrom. Stari se direktor očito bojao svega što čeka njegovu miljenicu i draže bi mu bilo kad bi djevojka nosila pojas nevinosti umjesto vrućih hlačica. U međuvremenu su u Reifovoj kući noći bile vrlo burne. Vodio se život ljubavi i strasti. Bili su sretni što jedno drugo neprestano ponovo otkrivaju. Jedva su mogli spavati. Nju je očaravala njegova čvrstina i snaga, on se divio njezinu tijelu koje se svakog časa doimalo drugačijim, reakcijama koje su se mijenjale od neobuzdane strasti do najnježnijih raspoloženja. Nesvjesno se divio ženi u njoj, njezinoj ljepoti i nazasitnoj požudi. Kad bi je se dosita nagledao, iskazao joj sve nježnosti očima, rukama, jezikom i usnama, uzeo bi je

obrada by krista

u zanosu koji bi ih oboje oborio. Zatim bi zaspali blaženim snom, čvrsto priljubljeni i sretni. Otprilike u isto vrijeme dok je zaljubljeni uživao u svojoj najslađoj slobodi sjedili su Sabinini roditelji u veselom društvu svojih kolega. Odjednom se majka sjeti djeteta koje je ostalo samo kod kuće i prigne se prema mužu. - Ne znam zašto, ali imam neki neugodan osjećaj - reče mu ona. - Možda ipak nismo smjeli dijete ostaviti samo! I otac se uzbudio kad se sjetio kćeri. Brzo ode telefonirati. Čuo se signal, ali nitko nije podignuo slušalicu. To se moglo svakako tumačiti. Spava li već čvrstim snom? Ili se negdje skita? Ili čak drijema u naručju mladog učitelja jahanja? Ocu je postalo vruće kad je pomislio što se sve može dogoditi kćeri. A ona je u tom trenutku bila preplavljena takvom strašću da telefon ili nije čula ili nije željela čuti. Punašna se Doris probudila u svom krevetu, držeći ruku između mekih, toplih bedara, i kad ju je počelo golicati, zajecala je očajnički, znajući da je ono za čim toliko čezne zatvoreno u tuđem ormariću s dragocjenostima. U tom trenutku očaja bila je spremna na sve. A upravo, je tada Sabine umirala od neopisiva užitka. Upravo je tada ispustila krik slasti. Onaj koji ju je doveo do tog vrhunca bio je sasvim iscrpljen. Dao je sve od sebe. Dahtao je. I Sabine je teško disala. Obujmila ga je oko vrata i obasula mu grudi stotinom nježnih poljubaca, tepajući mu riječi zahvalnosti za sve što joj je priuštio. U ranu zoru šuljao se premoreni mladić u svoj stan da bi još malo odmorio iscrpljeno tijelo prije nego što krene u jahaonicu. Kad je uzjašio konja noge su mu još malo podrhtavale. Na licu su mu se vidjeli duboki podočnjaci. Doris ga je suosjećajno promatrala, ali je zato nekadašnjoj prijateljici upućivala poglede pune mržnje. Bojala se da će ta crvenokosa neman svojom požudom potpuno upropastiti Jorga. Kad bi samo znala koliko je njemu drago što ga Sabine tim načinom upropaštava.

obrada by krista

Bilo je neizbježno da se djevojke ipak sretnu, premda su se izbjegavale koliko god su mogle.

- Zaboga, kako to izgledaš!? - dobaci Doris svojoj suparnici kad su se srele u zahodu. Pogledaj se u zrcalu! Sve ti se čita s obraza! Sabine se izazovno nasmije.

- Još samo da znaš - odvrati - čime je to ispisano! Doris problijedi i spusti pogled.

- Ti si najobičnija... besramnica! - prosikće nakon kratke stanke. Sabine se razljuti, zgrabi je za rame i prisili je da se pogleda u zrcalu.

- A pogledaj što je ispisano na tvom licu - zavist i samo zavist. Ne možeš mi oprostiti što je došao k meni pošto se malo s tobom zabavljao. Zaboravi ga. Predaj se! Neću ti ga vratiti. Potraži si nekog drugog, ima dovoljno slobodnih momaka! Jorga nećeš nikada dobiti. Sabine ostavi zbunjenu Doris, žurno izađe i zalupi vratima. Poražena djevojka stisne šake i oči da ne zaplače. Kad je Jorg došao navečer, Sabine ga upozori na opasnost koja im prijeti od Doris.

- Sigurna sam, Jorg, da će nas Doris izdati! On se preplašeno trgne.

obrada by krista

- Da, o tomu nisam razmišljao. Što da učinimo? - Nećemo ništa učiniti! Ako me otac pozove na red, reći ću mu istinu. Morat će se s tim pomiriti. - Tako bi trebalo biti, jer ne može cijeli život držati ruku nad tvojom mačkicom, ali što ako ipak poludi? - Ako nas bude želio rastaviti ili ti zaprijeti otkazom, znam što ću učiniti.. - Što? - Dat ću da mi... no, dat ću da mi napraviš dijete! Jorg u nevjerici otvori oči. Pomalo se plašio njezine odlučnosti i samosvijesti.

- Što? Ti bi... - Da, dala bih da mi napraviš dijete Tad bi morao pristati, bez obzira na to da li želi ili ne. - To pomalo zvuči kao ucjena. - A tvoji izgovori zvuče kukavički. Ne tražim od njega ništa drugo nego da mi dopusti da živim svoj život. I nije važno dođe li dijete godinu prije ili godinu poslije. Zaboravio je svoja razmišljanja o ljudima koji se premladi žene i prerano postaju očevi. Odvuče Sabinu u spavaću sobu, trgajući joj nestrpljivo odjeću s tijela i govoreći joj pri tom koješta. To je nasmije. Njezin je smijeh odzvanjao kućom. Oponašao je kako će razgovarati s njezinim ocem. Ali i cijelo je vrijeme zamišljao kako joj pravi

obrada by krista

dijete. Ta ga je predodžba toliko nadražila da se gotovo divljački bacio na nju. Sličnim se slikama predala i Sabina. Uzbuđivale su je misli o trudnoći. U svojoj strašću zamagljenoj glavici zamišljala je da osjeća kako se jedno sjeme probilo do jajašca i čvrsto se uza nj pripilo. Predodžbe je ponesu poput vrtloga. Ispuštala je krikove koji bi se čuli i u jahačkom klubu da su prozori bili otvoreni. Nakon snažnog orgazma ležala je u njegovu zagrljaju sanjareći, kako će jednog ne tako dalekog dana prezreti pilulu i zadržati njegovo sjeme. Ali još je bilo rano za to. Još su se igrali i uživali bez velikih posljedica. Iskušavali su neprestano nove načine ljubavne igre, da bi što bolje iskoristili malobrojne dane koji su im bili poklonjeni. Sabine se bojala i pomisliti kako će joj biti kad nakon nekoliko dana pokusnog života bude morala ponovo sama spavati. Reifu žena nije dala mira. Stalno je jadikovala za Sabinom. Nazvao je „Jasle“, tražio mladog učitelja jahanja i pitao ga je li sve u redu. Berweck se požuri da ga uvjeri da je sve dobro, što je, naposljetku i bilo točno. Zatim je razgovarao sa svojom kćerkom. U svakoj je rečenici bila bar jedna opomena. Na kraju je nekoliko minuta razgovarao i s gostioničarom. Premda ga je oprezno zapitkivao, gostioničar je odmah shvatio što starca muči, ali on je već štošta doživio pa je naučio da ništa ne vidi i ne čuje, a naročito da drži jezik za zubima. Gostioničar bi lako otvorio oči tatici, ali zašto da ga uzbuđuje? Znao je, dakako, zašto njegov pas svake zore prijateljski laje i cvili. Tad se umorni Berweck šuljao kući nakon burno provedene noći. Bilo je sigurno da će to netko prije ili poslije šapnuti direktoru, ali zašto da on sjedne u koprive? Za godinu dana isteći će njegov ugovor o najmu. Gostioničar ga je želio obnoviti. Možda će se do tada promijeniti direktor kluba. Možda će čak vrijedni Berweck preuzeti mjesto starog direktora, a gostioničar bi onda pao između dvije stolice. Osim toga mislio je da je Sabine dovoljno odrasla za takve igre. Bilo je, napokon, svejedno tko će je njima naučiti.

obrada by krista

Premda joj je bilo teško, morala je svaki dan ići i na jahanje. Kakav bi inače razlog nedolaska rekla ocu kad bi je pitao? Mučno se penjala u sedlo. Žuljalo ju je dok je jahala. Ubrzo bi je počelo i peći. Visila je na konju kao da tri dana nije sjašila. Ali ni Berweckov glas nije bio čio kad bi je pokušao potaknuti na življi kas. - Sabine, pa nisi na konju za ljuljanje! Ona bi ga ljutito pogledala. - Platit ćeš mi večeras za tog konja za ljuljanje - rekla je u sebi. Ali nije bilo tako. Iduće je noći morala priznati da tijelo ima svoje granice i da nije moguće žudnju koja se dulje vrijeme potiskivala zadovoljiti u nekoliko dana. Tek sad kad su se neobuzdano izdivljali, kad su se nauživali svih ljubavnih slasti, osjetili su drugu, mirniju ali ni malo manju sreću što su pripijeni jedno uz drugo, Što spavaju čvrsto zagrljeni. Bili su presretni kad su se nakon burne igre kakva i najvatrenije ljubavnike iscrpi, u svako doba mogli osvjedočiti u svoju bliskost. Ležala je pritisnuvši užareni obraz na njegove grudi. Uvojak raščupane crvene grive škakljao ga je po nosu. Polako ga odstrani da je ne bi probudio. Disala je lagano, otvorenih usana. Kad bi izdahnula, prešao bi mu licem topli dah. U navali nježnosti Jorg je stisne uz sebe.

- Osjećam se kao da me netko izmlatio - reče ona idućeg jutra. - Ostat ću danas u krevetu. - Kad ne bih morao u taj prokleti klub, ostao bih i ja ležati s tobom - odgovori on. Sabine je izostala iz škole. Doris je to odmah uočila pa je poslije podne prišla Jorgu u klubu.

- Je li Sabine možda bolesna? - zapita ga zlobno.

obrada by krista

- Pa ti si joj prijateljica. Zašto je telefonom ne pitaš što joj je? - Hvala što si me podsjetio. Ali neću telefonirati, posjetit ću je. Jorg nije namjeravao natjerati Doris da pode k Sabini. Bilo mu je krivo kad je žurno sjašila i zaputila se brzim korakom k njoj. Sabine prebaci kućni ogrtač preko sebe i otvori vrata. Doris ju je pomno promatrala.

- Zaista izgledaš bolesno. Doduše, da sam na tvom mjestu, mrlju bih na vratu sakrila. Tvoja je „bolest“ previše očita. Kad je odlazila, reče joj: građena za njega. Nije li tako?

Čini

mi se da si prenježno

Pakosno se nasmiješila i otišla. Njezina mržnja i želja za osvetom dosegle su vrhunac. Pričekat će da se vrati Sabinin otac, a onda će prekinuti to besramno uživanje. Nakon izdaje zacijelo neće više nikad privući Jorga, ali neće ga imati ni Sabine. Nakon strastvenog pozdrava visila je Sabine navečer oko vrata svom ljubavniku.

- Više od svega želim da možemo zauvijek ostati zajedno, da se ne moramo rastajati. On je čvrsto stisne.

- Bit ćemo zajedno, dakako. I ja to silno želim. Ali zašto si se sada tog sjetila?

obrada by krista

- Toliko si me razmazio ovih dana da neću moći biti zadovoljna bez tvojih nježnosti.

XI Sabine je bila s Jorgom u odjeljku kod svog konja, koji joj je pokušavao gurnuti gubicu u džep da bi se dokopao kocke šećera. Jorg se nasloni kraj nje i pogladi je po stražnjici.

- Konj mi uzima šećer, a ti... - nasmije se Sabine. - A ja bih htio uzeti tvoju... - Šuti. Kad se sjetim kako mi je lijepo kad me diraš, odmah me obuzme želja. Blaženi dani bračne predigre su prošli jer su se Sabinini roditelji vratili kući. Njezina je žudnja za iskušanim ljubavnim igrama i užicima sada bila jača nego ikad. Ona obliže pune usne, zavodljivo zabaci glavu i zavodnički pogleda Jorga.

- Kad ćeš me napokon naučiti najtežoj jahačkoj vještini? - zapita svog ljubavnika - Kojoj? zapita on začuđeno. - Pa... kozačkom jahanju. - Jorge se nasmije. - Ah, to! Još misliš na to? Kad bi mi bar uspjelo maknuti ljubomornu Doris s puta. Zamisli kako bi bilo da se došulja za nama i otkrije nas na djelu! Sabine zahihoće.

obrada by krista

- Eksplodirala bi... ali od bijesa. - Zapravo je malo žalim. – Sabine se prijeteći uspravi prema njemu. samo jednom!

-

Reci to još

On se, smijući se, branio. - Umiri se, draga. Nisam mislio ozbiljno.

- To bih ti i savjetovala. Inače ću ti pokazati tko sam. Ali mogao bi je maknuti s puta. Potrudi se malo više oko nje. Mislim, u jahaonici. I onda je pošalji na turnir iz dresure konja. - Za ispit iz dresure imala bi ona čak i neke izglede. I njezin je konj dobar! - Eto, vidiš! Ona bi se silno radovala, a mi bismo je se oslobodili. Ali nije tako ispalo. Dogodilo se sasvim drugačije. Jer kao protivnik iščahurio se njezin otac. A on je bio dobar strateg i nisu ga smjeli podcijeniti. Reif je sjedio u naslonjaču kraj prozora u svojoj sobi u klubu i čitao „Carstvo konja“, knjigu koju mu je poklonio zahvalni učenik nakon što je položio ispit iz jahanja. U tom je trenutku uspoređivao crtež rasnog konja s konjima u svom klubu i pokušavao naći sličnosti. S vremena na vrijeme pogledao bi na teren za jahanje. Jorg Berweck je već dobar sat vježbao s jednim konjem skakanje preko prepreka. Reif je uživao gledajući ga. Morao je priznati da mladić zna jahati. Besprijekorno se držao na konju. Činilo se kao da su konj i jahač srasli. Još godinudvije i mladić će nedvojbeno biti najbolji učitelj jahanja, dakako, ukoliko prestane juriti za ženama. Ali do tada će ga zacijelo neka djevojka zauzdati.

obrada by krista

Opet je neko vrijeme bio zadubljen u knjigu. Kad je ponovo preko ruba knjige pogledao van, vidje Sabinu na biciklu. Mahnula je Jorgu, nešto mu veselo doviknula i nestala poput šarene mrlje u šumi. Ubrzo nakon toga čuo je topot konja. Reif ugleda kako je prijateljica njegove kćeri odgalopirala u šumu. Padne mu na pamet kako već dugo nije vidio tu jedru djevojku sa svojom kćerkom. No da, pomisli, mladi se ljudi neprestano svađaju i mire. Odlučio je da će prvom prilikom pitati Sabinu što je posrijedi. Ili još bolje Doris. Reif odloži knjigu i ustane. Jahački teren je sada bio prazan. Mladić je očito također otišao da se odmori. Ili je možda odjahao s Doris u prirodu? A zašto ne bi? Ali onda malo razmisli. Sjeti se da se već neko vrijeme ne šire razuzdane priče o lijepom mladiću. Je li možda Doris tome uzrok? Nije imao ništa protiv djevojke, ali mislio je da Berweck ima bolji ukus. Djevojka je doduše još zgodna, a ima tek osamnaest godina. Nekim se muškarcima sviđaju takvi punašni oblici. Ali što će biti za deset godina? Reif se malo strese. Tada neće Doris više moći uzjahati ni jednog konja. On obiđe teren i konjušnice. Sve je bilo u najboljem redu. Ustanovi da je Berweck zaista izjahao jer njegova konja nije bilo. Mogao si je to dopustiti. Uzorno je radio svoj posao. Ima pravo provoditi slobodno vrijeme kako želi. Reif je bio vrlo zadovoljan njime. Čak je i ono malo slobodnog vremena koje je imao poklanjao konjima. Ali Doris nije bila tako lakovjerna. Osjećala je da bi se nešto moglo dogoditi i držala se u Sabininoj blizini. Sabine je biciklom morala voziti po nasipu, a Doris je mogla jahati i šumskim putem. Tako je Sabine nije ni vidjela ni čula. Doris vidje kako je Berweck pošao za svojom ždrebicom. Ona obuzda bijes i stegne uzde konju da bi malo zaostala, pa zatim pođe za zaljubljenicima do male čistine. Kad im se približila naglo potjera konja kroz gusto grmlje, da bi ih prestrašila. Oni se naglo razdvoje. Doris se licemjerno nasmije.

obrada by krista

- Oh, smetam li vam? Jesam li vas prekinula u ljubavnom užitku? Žao mi je. Ona čučne kraj njih u travu. Nije pokazivala namjeru da ode. Naposljetku nije Berwecku preostalo drugo nego da odjaše, jer je uskoro imao sat jahanja. Doris je, likujući, jahala kraj njega. Škripeći zubima, Sabine uzjaše bicikl i odveze se kući. Ta ljubomorna koza, govorila je u sebi pokvarila joj je toliko željeno kozačko jahanje. A tako se veselila tom sastanku. No valjda će, tješila se, ta glupa Doris jednom shvatiti da njezini postupci ničemu ne vode. Njihov je stol u „Jaslama“ bio gotovo prazan. Reif je došao u pauzi da popije kavu. Doris je jela omiljeno jelo, uvelike zaslužno za njene punašne oblike. Direktor kluba sjedne kraj nje.

- No, Doris, jesi li se posvadila sa Sabinom? Već dugo nisi bila kod nas. Doris shvati da je došao trenutak da se osveti Sabini. Nije uopće oklijevala da iskoristi priliku. - Oh, Sabinu sad zanimaju druge stvari... Reif je najprije pomislio da je među djevojkama nastao mali nesporazum.

- Gluposti! Druge stvari! U istom ste klubu, zajedno jašete... Doris se licemjerno nasmije.

- Da, što se tiče jahanja, Sabine sad uzima privatnu poduku... kod svog učitelja jahanja! - izbrblja. Reif se uspravi.

obrada by krista

- Kakvi su to glupi nagovještaji, Doris? Zažarivši se od bijesa, ispričala mu je Doris kako joj je Sabina otela momka i kako se sada s Jorgom potajno sastaje. On je slušao, prividno miran, sve te optužbe. - Tko bi rekao da si takva, Doris! - iznenadi on djevojku. - Nije lijepo odati prijateljicu, čak ni iz ljubomore. Doris spusti vilicu, ne vjerujući svojim ušima. A tada shvati. Suze bijesa navru joj na oči. Ona ostavi jelo i istrči iz „Jasala“. Obrazi su joj gorjeli. Eto, bumerang koji je bacila na prijateljicu vratio se na nju, Tog je dana izbjegavala klub. Kad Sabine sazna za izdaju, zacijelo neće imati obzira prema njoj. Reif se tog dana nije promijenio prema kćeri. Postupao je s njom prijazno kao obično. Znao je da mora potisnuti svoje osjećaje, i zbog jahačkog kluba i zbog sebe ako želi sve srediti na najbezbolniji način. Ali odluči da navečer presluša i dobro pritisne kćer. Jorg se nije osjećao tako sigurnim kao njegova Sabine. Promatrao je kako njegov direktor razgovora s Doris. Učinilo mu se da razgovor nije bio bezopasan. Malo se umirio kad je vidio da se direktor ponaša kao obično. Smijao se i čavrljao s njim kao da je sve u najboljem redu. Nije znao da je stari zaključio da je Berweck najmanje kriv u cijeloj toj zgodi. Žene su tako nasrtljive da bi se mladić morao dati uštrojiti da bi ga ostavila na miru; kako da inače odoli njihovu napastovanju. Što se tiče Sabine, nije direktor bio tako lakovjeran kako je ona pretpostavljala. Reif je bio iskusan čovjek i predobro je znao za silu koja je moćnija i od najjače volje. Ima konja koje ne možeš silom zauzdati. Moraš se pretvarati da popuštaš, inače ih možeš zauvijek upropastiti.

obrada by krista

Njegova je kći već odavno počela lepršati. Neke su pak u njezinoj dobi još mnogo dalje doprle. Čini se da mladež danas mnogo prije sazrijeva. I na tom se polju razvoj ubrzao. Ali sve ga je to najviše ljutilo iz jednog razloga: te će proklete žene u svojoj jurnjavi za muškarcem potpuno razoriti njegov jahački klub i svi će se posvaditi ako on nešto ne poduzme. On se povuče u svoju sobu da bi o svemu dobro razmislio. Mora smisliti plan kako da spasi slogu u klubu. Sjetio se da se sve u klubu smirilo nakon one nezgode s predsjednikom uprave kluba i njegovom lakomislenom ženom. Tek kad su se njegova kći i Doris počele svađati zbog Berwecka, sve se ponovo ustalasalo. Njih su dvije, dakle, uzrok svim neprilikama Nije se moglo prigovoriti mladiću što ga ne zanima debela Doris. A Sabine? Bila je dovoljno odrasla da bi znala koga želi za prijatelja. Boljega jahača ne bi naširoko i nadaleko mogla naći. Vojničkom točnošću prihvatio se rješavanja svog problema: nacrtao je krug mogućih krivaca za neslogu u klubu i polako ga sužavao. Prva je na redu bila njegova neobuzdana Sabine. Bilo je lako shvatiti zašto je svoje pandžice ispružila za najvišim golubom. S tim je morao računati. Naposljetku, ona je njegova kći! Za članove obitelji Reif nijedna prepreka nije bila previsoka! Dosad je s bojnog polja uklonila cijeli niz suparnica, od kojih su neke bile zaista privlačne. On napiše na vrhu kruga Sabinino ime. Drugo ime koje je zapisao bilo je ime učitelja jahanja. Zgodan mladić i odličan jahač, očito ne samo na konju, jer inače ne bi barem dva tuceta žena jurilo za njim. Ako je istina ono što mu je ispričala Doris, onda su se Berweck i njegova kći već čvrsto spojili, u to nije sumnjao. Reif je malo oklijevao razmišljajući gdje da upiše Berwecka, a onda je odlučno stavio njegovo ime kraj Sabinina. Želi li se tako uplesti u rješavanje njihove budućnosti? Ako su njegovi zaključci i opažanja ispravni, onda je Doris osoba koja unosi nemir u tu igru. Ona, dakako, ne bi željela ostati na cjedilu. Do vraga, prokune tiho Reif, zašto sve žele istog muškarca? Onda se nasmiješi, jer se sjetio da ju je Berweck prijavio za turnir iz dresure konja. Željeli su

obrada by krista

se, znači, na neko vrijeme osloboditi neugodne suparnice. Vrlo su to domišljato smislili, lukavci, ali napravili su račun bez starog Reifa. Zamišljeno je promatrao svoj crtež. Ima ih troje, jedan ždrijebac i dvije zamamne ždrebice. To neće dobro završiti. Reif pogleda kroz prozor. Upravo je počinjao sat jahanja. Berweck se šalio sa Sabinom. Vidjelo se da joj udvara. To će mu izbiti iz glave. Posao je posao. Mora jednako postupati sa svim jahačicama. Ako bude zanemarivao ostale, moglo bi biti i neugodnih situacija. Onda se Reif nasmiješi. Jedan se mladi jahač upravo dirljivo trudio oko Doris. Sjetio se da je već nekoliko puta opazio da je taj mladić posebno pažljiv prema njoj. Reif se ponovo okrene svom papiru i upiše četvrto ime u krug. Ako stavi mladića kraj te nemirne djevojke, smirit će se. Tako će se vratiti mir u klub, a po svoj prilici i u njegovu obitelj. Uostalom, ne bi bilo loše da netko zauzda Sabinu prije nego što joj padnu i veće ludosti na um. Što bi mogao prigovoriti mladiću kojega je izabrala? Morao je sam sebi priznati da je zapravo zadovoljan što je tako ispalo. Bit će to brak dvoje jahaća, kao i između njega i njegove žene. Još nikad nije požalio što se oženio. Možda će uskoro imati sreću da doživi da se rodi i neki mali jahač. Lice mu se razvedri. Na trenutak zaboravi svoj crtež i zadovoljno promumlja neku staru jahačku pjesmicu. U mislima se već vidio s unukom na krilu. Igrat će s njim najstariju jahačku igru - ljuljat će ga na nozi kao da jaše, cmokčući pritom u jahačkom taktu. Ljubomorno će zahtijevati da sam dijete prvi poučava u jahanju. Sa smiješkom je promatrao kako Sabine juri po terenu. Sad kad bi se moglo dogoditi da je uskoro izgubi, volio ju je više nego ikad. Reif gurne papir u džep, zadovoljno se osmjehujući. - Sve ću vas četvero zatvoriti u jedan kavez. Vidjet ćemo kako ćete se onda složiti! Neće vam preostati drugo nego da nađete zajednički jezik.

obrada by krista

Nije se plašio za svoju kćer. Ona će postići svoj cilj. Ta ona pripada Reifovima! Kako će se njih četvero uspjeti složiti, to još nije mogao zamisliti. U tom su trenutku upravo izvodili figuru s propinjanjem konja. Slika je bila vrlo lijepa. Ali u stvarnom će životu zacijelo biti teže preskočiti prepreke. U početku će oklijevati, kao svi početnici, zatim će se ohrabriti i skakati sve bolje. Najteže će prepreke, ipak, morati ukloniti sam Reif. *** Reif je odlučio da najprije raščisti sa Sabinom.

- Dođi, Sabine, malo u moju sobu - pozvao ju je iste večeri. - Moram razgovarati s tobom! Sabine osjeti kako joj naizmjence postaje vruće i hladno. Koljena su joj počela klecati. Obrazi joj se najprije zarumene, a potom problijede. Jorg joj je uspio šapnuti kako misli da ih je Doris odala. U tom je trenutku smogla hrabrosti da ga uvjeri kako to neće ništa promijeniti medu njima. Ali sad joj nije bilo ugodno. Pošla je za ocem. Srce joj je uzbuđeno lupalo. Poznavala ga je. Znala je da s njim neće biti lako. Kad se ponaša tako mirno, zacijelo će izbiti strašna oluja. Stajala je pred njim. Premda je bila dva-tri centimetra viša od njega, u tom joj se času činilo da je sasvim mala. Neko ju je vrijeme samo gledao.

- Sjedni! - zapovijedi joj. Sabine sjedne na rub stolice, spremna na bijeg. Ruke je sklopila i pritisnula na koljena da bi prikrila kako joj prsti dršću. Napustila ju je uobičajena hladnokrvnost. Hoće li joj sad zabraniti da se sastaje s Jorgom? - Tvoja mi je prijateljica, Sabine, ispričala jednu priču reče otac potpuno mirno.

obrada by krista

- Koja prijateljica? - zapita tiho Sabine. - Doris. - Ta grdoba! -prasne ljutito Sabine. - Molim te, ne govori tako o prijateljici, premda sam joj i ja očitao bukvicu. Nije lijepo što je odala prijateljicu, bez obzira na to što ju je na to navelo. Pitam se samo... do vraga!.. .pitam se postoji li samo taj jedan muškarac? Morate li se baš svađati zbog njega? Sabine je ponovo porumenjela. zamuckivala je.

-

Ja... pa... on je... -

- Ne zanimaju me pojedinosti - prekine je otac. Dovoljno si stara da si sama izabereš prijatelja Protiv toga nemam ništa. Ali ako mi svojim ljubomornim ispadima upropastite klub, iščupat ću korov iz korijena Izbacit ću Berwecka! Jesi li shvatila? Sabine je gledala u pod i šutjela Znala je da ne očekuje odgovor. Pitanje je bilo samo drugi oblik zapovijedanja.

- Doris se prijavila za turnir - nastavi on. - I ti ćeš se prijaviti. Zajedno ćete se pripremati. Berwick će trenirati s vama. Zajednički će vas zadatak povezati i srediti zbrku u vašim ludim glavama. Sabine postiđeno spusti glavu. Reif je promatrao kćer. Mahao je glavom. Sad ga je veoma iznenadila, premda je inače priznavao da snažan temperament nije nedostatak ako se dobro usmjeri. To je, doduše, mislila i njegova kći, premda se nisu slagali kako treba obuzdati taj temperament.

obrada by krista

- Molim te da sad odeš u klub i zamoliš Berwecka da dođe k meni na razgovor - zamoli on kćer posve mirno. Sabine ponovo porumeni. Potišteno krene po Jorga. Ipak je malo uživala kad je vidjela da je i njezin ljubavnik problijedio. I njemu su koljena drhtala dok je žurio k direktoru. Pitala se jesu li muškarci zaista jaki samo u onoj jednoj stvari, i to na određeno vrijeme. Reif je promatrao svog mladog radnika, koji se pred njim odlučno uspravio. Onda prijeđe na ono što mu je namjeravao reći.

- Ipak ste tu Doris prijavili za turnir, Berweck? Vrlo lijepo. Slažem se s vašim izborom. Djevojka dobro jaše i svladala je obuku, što ne mogu baš reći za svoju kćer. I Sabina će sudjelovati u turniru. Trenirajte s objema! Berweck nije ništa odgovorio pa Reif nastavi:

- Čini mi se da su obje djevojke vrlo temperamente. Držite ih čvrsto i istjerajte im mušice iz glave! Pazite da se ne svađaju! Da bi vam bilo lakše, uzmite na trening i onog mladog jahača, onog Hansa. On dobro napreduje, zar ne? No molim, dajte i njemu priliku! Nije potrebno da pobijedi. Želio bih da se navikne na atmosferu na turnirima. Dakle, trenirajte sa svima trima i pripremajte ih za natjecanje. Berweck nije ništa rekao, ali je u sebi proklinjao dan kad se počeo zanimati za Doris i kad se upustio u vezu s njom. Naloge svog direktora šutke je saslušao.

- Zajedno ćemo otići na turnir - nastavio je. - Vi ćete ići kao trener natjecatelja, a ja da bih vidio znate li još nešto, a ne samo zavrtjeti glavom tim guščicama.

obrada by krista

Reifu se svidjelo što je mladić primio kritiku bez prigovora i što se ne ljuti, a opet nije bio preponizan. U glasu mu se osjetio očinski prizvuk kad je nastavio propovijed. - Vi ste, Berweck, nesumnjivo sposobni kao jahač, ali ne zaboravite nikad da dobar jahač mora biti i dobar karakter! Reif kimne glavom da bi pokazao da je završio razgovor u kojemu je jedino on govorio. Učitelj jahanja ustane i krene prema vratima. Tamo se okrene i časkom stane mirno, pa se lagano nakloni. Zatim tiho izađe iz sobe.. Reif odobravajući kimne. Zaista pristojan mladić, pomisli on zadovoljno. Pokazao je da se zna ponašati, kako i dolikuje njegovu budućem zetu. Berwecku nije predstava pala teško. Znao je da se valja pokoriti autoritetu ako želi nešto postići.

XII Sabine još uvijek nije bila načistu odobrava li joj otac odnos s Jorgom ili ga samo podnosi. Čeka li možda samo priliku da ih uhvati na djelu da bi mogao otjerati Berwecka? Nije u to ni htjela ni mogla vjerovati. Otac zaista zna biti strog i grub, ali nikad nije bio licemjeran. Još se sjećala da joj je ponekad, kad je bila mala, uzimao lizaljku iz ruke, tvrdeći da je dosta lizala i da bi joj više škodilo, jer bi je bolio trbuh. Što će biti ako mu sad padne na um da s njom postupa kao s malom djevojčicom i da joj dozira uživanje u novoj, slađoj lizaljci? Starcima ne valja nikad vjerovati! Možda je nekome tko stalno leži u krevetu sa ženom dovoljno jedanput tjedno. A možda će joj se suprotstaviti iz zavisti? Bude li tako, slijedit će jednu od četiri poslovice koje je otac često citirao: Ono što se ne upotrebljava brzo zarđa. Trudit će se svim silama da se njoj to ne dogodi!

obrada by krista

Jorg se pak svim silama trudio da obje djevojke jednako strogo trenira i da nijednu suparnicu ne zanemari ili joj dade prednost. Prijekore kojima je obasipao Sabinu ipak je ponekad ublažavao time što bi joj s vremena na vrijeme povjerljivo namignuo. Usprkos svemu, već je treći dan shvatio da je besmisleno pokušati Sabinu naučiti dresuri.

- Ne razumijem, Sabine - ljutio se on zašto tvoj otac uporno traži da se prijaviš baš za to natjecanje? - Nikad ne bismo ništa postigli, a kamoli u tako kratkom roku! Sabine se durila.

- Ni ja to nisam željela. Mnogo bih radije sudjelovala u nekom drugom natjecanju. Dorisin konj, žutih zubi kao u pušača, zarže kao da joj se ruga. Punašna je djevojka jahala opušteno i bez ikakve muke izvodila sve zadatke iz dresure. Sabini su se neprestano potkradale greške, čas kod piruete, čas kod traverzale. Sigurno će je diskvalificirati na natjecanju. Nakon mučnog sata treninga, koji je protekao bez ikakvih rezultata, ona počne vikati:

- Ta mi koza zaista ide na živce! Već vidim kako će se poslije praviti važna! - Ne zavidi joj! Ne možeš imati sve. Neka i Doris bude u nečemu bolja! Možda će onda biti prijaznija. - U to ni sam ne vjeruješ. Ona želi pobijediti samo u dresuri s tobom! - Znači da nemaš razloga da budeš nezadovoljna. Na tom si turniru ti pobijedila! Reif je obavio sve pripreme za putovanje na turnir. On će se sa ženom smjestiti u kući jednog kolege, a četvero

obrada by krista

mladih stanovati će u brvnari u blizini konjušnice. Neka si tamo međusobno iskopaju oči ili neka se slože! Dan odlaska počeo je u ljutnji i završio u suzama. Berweck je za svoj BMW prikvačio prikolicu za prijevoz dva konja. Djevojke su se pri tom pograbile. Otac je htio znati zašto su se posvadile.

- Htjela sam ukrcati svog konja - reče bijesno Sabine ali ta je koza utovarila svoje kljuse! - Tek ćemo na turniru vidjeti čiji je konj kljuse - ispravi je otac. - Tad ćemo također utvrditi koja je od vas dvije „koza“. Doris je, uostalom, ispravno postupila. Berweck će transportirati njezina i Hansova konja, a ja tvoga. Ti ćeš se voziti sa mnom. U Sabini je kipjelo od bijesa. Berweckov auto krene. Doris se, likujući, cerila kroz stražnji prozor. Ali ipak nije mogla dokraja uživati u svojoj pobjedi, jer ju je Berweck smjestio na stražnje sjedalo, uz Hansa. Hans je iskoristio priliku što sjedi kraj nje. Pritisnuo je svoje koljeno uz njezino bedro. Ona se srdito odmakne. Ali jahači se ne predaju pred prvom preprekom, pa se ni Hans nije povukao. Kad su prevalili pola puta, bilo bi joj vjerojatno žao da se njezin suputnik odmaknuo. Sad je dopuštala da je dira, premda se pretvarala da se jako dosađuje. Njezino je bedro lagano odgovaralo na pritisak. Jedan muškarac koji je tvrdio da dobro razumije žensku narav izjavio je da je s njima vrlo jednostavno: kad žena kaže da“, to znači „ne“, i obratno. Kad bi to samo Hans znao... U autu koji se vozio ispred njih Sabine se cijelo vrijeme ljutila.

obrada by krista

- Zašto uopće moram sudjelovati u natjecanju? - pitala je oca. - Nemam smisla za dresuru. Osim toga ni moj konj nije prikladan za to. Sad je taknula oca u osjetljivo mjesto, pa ju je oštro prekorio. - Želiš li me možda podučavati, curo? Dresura je temelj svakog jahanja. Ako ne zna dresuru, nijedan jahač ne vlada svojim konjem. Uopće nije važno hoćeš li osvojiti neku nagradu. Neće ti škoditi da se malo naučiš pokoravati! Ona se vrati slatkim mislima: „Da si me bar ostavio kod kuće s Jorgom! Kako bi mu se rado pokoravala!“ Jedina osoba koja se zaista radovala putovanju bio je Hans, koji nije znao ništa o njihovim međusobnim odnosima. Približio se nekoliko koraka svom cilju, da osvoji Doris. Ona je pak vjerovala da će joj vikend biti pokvaren zato što su poveli sa sobom Sabinu. Nije mogla shvatiti zašto i ona ide. Bila je iskrena prema sebi i naposljetku priznala da kraj nje nema nimalo izgleda da osvoji Jorga. Preostala joj je samo nada da će pobijediti na natjecanju u areni, umjesto u njihovom krevetu. I Sabine je već otpisala vikend. Njoj nije preostala ni nada da će pobijediti na natjecanju. Imat će dvostruki nadzor oca i tu ljubomornu djevojku, koja je zacijelo ni trenutka neće ostaviti nasamo s Jorgom. Samo je Berweck ostao miran. Kad se dvoje slažu, uvijek se nađe neka mogućnost, pa makar za kratki, brzi zagrljaj na stražnjem sjedalu automobila Poslijepodne su proveli smještajući konje u štalama koje su im seljaci u blizini arene prepustili. Kasnije su se sastali

obrada by krista

s jahačima drugih klubova u malom restoranu. Osvježili su stara poznanstva 1 sklopili nova. Nakon okrepljujućeg, jednostavnog jela zaputili su se u brvnaru u kojoj su dobili smještaj. Reif je gledao za njima, smijuljeći se.

- Hoćeš li mi reći što te tako zabavlja? - zapita ga žena On se glasno nasmije.

- Pokušat ću magarca naučiti da pleše! Žena ga sumnjičavo pogleda.

- Neka te razumije tko može! - Nisam ni očekivao da ćeš razumjeti. Za to je potrebna muška inteligencija Gospoda Reif se okrene da vidi gleda li je tko pa mu oštro gurne prst pod rebra.

- Jao - jaukne on - upravo tamo gdje sam bio ranjen! - Bit ćeš opet ranjen - zaprijeti mu ona smijući se - ako ne prestaneš podcjenjivati ženski rod. On je počne uvjeravati da je nije želio uvrijediti.

*** U brvnari, u kojoj su bile dvije prostorije, blejali su naši jahači zbunjeno jedni u druge. U prostoriji koja je služila kao dnevna soba, nalazila se klupa, stol, stolice, i mali

obrada by krista

štednjak. U spavaćoj sobi bio je samo ormar i dva kreveta na kat, postavljena jedan nasuprot drugom. U sredini je bio prazan prostor širok dva metra. U početku sve je četvero bilo pokunjeno. Činilo se da na tom uskom prostoru ništa neće biti od ljubavne igre, čak ni u najvećem mraku. Nakon munjevitog razmišljanja Doris je odlučila da izabere donji krevet, jer joj se činilo da će bolje moći nadzirati suparnicu ako bude gore.

- Ja ću spavati dolje! - reče ona ratoborno. I Sabine je brzo razmislila.

- Nadam se da nitko neće zahtijevati od mene da se penjem -odgovori ona. Sabine je mislila ovako: ako Doris ostane pri svome, ostaju dvije mogućnosti ili će se ona popeti gore ili će joj muškarci iz uljudnosti prepustiti donji krevet. Ako Doris ipak popusti i uzme gornji krevet, moći će se Sabine neopazice išuljati iz kreveta. Kako god ispalo, ona će dobiti. Kotačići u Dorisinu mozgu gotovo su se vidljivo okretali. I ona je znala da će oba muškarca Sabini viteški prepustiti donji krevet. Onda će Jorg sigurno spavati iznad Sabine, pa će njih dvoje izbjeći njezinoj pasci. Stoga ona odluči da popusti.

- Onda dobro. Ja ću spavati gore, a ti ispod mene. Muškarci neka spavaju u drugom krevetu! Pri tom joj je samo bilo žao što ne može prisiliti Jorga da spava u gornjem krevetu, ali nadala se da će se i Hans probuditi i napraviti uzbunu ako ono dvoje nešto poduzme.

obrada by krista

Ali Hansu je to bilo svejedno; on se, dapače, nadao da će se nešto dogoditi, pa će možda i on naći svoju računicu. Polako su otvarali kovčege i vješali jahaču odjeću u ormar. Pri tome je Sabine nastojala objesiti svoj kaputić između Jorgova i Dorisina; i time je htjela onemogućiti bilo kakav njihov dodir. Doris ju je sa smiješkom promatrala. Bila je uvjerena da će doticaj njihovih kaputa noćas biti jedino što će Sabini uspjeti.

- Presvući ću se u dnevnoj sobi - javi se ponovo Doris. Ona izađe i odlučno okrene ključ u vratima. Čuli su pljuskanje vode i grgljanje. Napokon se pojavi u uskoj pidžami. Polako se popne u gornji krevet, koji joj je škripanjem zaželio dobrodošlicu. Ostalo troje se neodlučno pogleda. Hans nestane u susjednoj prostoriji i vrati se nakon nekoliko minuta u trenirci. Velikodušno prepusti Jorgu donji krevet. Doris mu u sebi dovikne da je glupan, ali nije mogla ništa promijeniti. Jorg se odrekao presvlačenja u drugoj prostoriji. Ne stideći se pred drugima, svuče se dogola.

- Sviđalo vam se ili ne - reče on, cereći se - ja imam posebnu naviku: uvijek spavam gol. Kome to smeta, može se okrenuti. Uživao je u šutnji koja je nastala kad se uspravio gol. Nekako mu se činilo prijetvornim da postupi drugačije. Ionako su na plaži svi bili polugoli ili goli. Svi su se hvalili da odlaze u zajedničke saune, a ovdje gdje su bili sami kao da je pogled na nečije tijelo bio grijeh. Sabine je oklijevala trenutak, pa i ona odluči da postupi kao Jorg.

obrada by krista

- I meni je ovdje prevruće - reče. Nekoliko je sekundi stajala gola golcata. Jorgove su oči zablistale. Doris ju je prostrijelila očima. Sabine se, smijuljeći se, spusti u krevet ispod nje. Godili su joj pohotni pogledi dvojice muškaraca. Uzbudila se. Jorg pritisne prekidač. Svjetlo se ugasi. Sobom se proširi mrak i tišina.

- Tako, prijatelji, sad pokušajmo spavati, ako budemo mogli - reče Jorg i nasmije se. Iz kreveta u kojemu je spavala Sabine začuje se čežnjivi uzdah, a onda zavlada tišina. Čulo se još samo kako diše četvero mladih ljudi, zbijenih u uskom prostoru. Uzbuđena djevojačka tijela širila su ugodan miris. U početku nitko nije mogao spavati. Kao da je svatko nešto čekao. Tišinu u sobi ponekad je prekidalo samo okretanje nekog ugrijanog tijela. Ipak, uskoro su Doris i Hans zaspali, umorni od puta i zabrinuti zbog turnira koji ih je čekao. Ono dvoje u donjim krevetima imalo je pred sobom još jedan turnir, te noći. Sabine nije mogla zaspati. Mislila je što bi se sve dogodilo da je noćas sama s Jorgom u toj brvnari. Onaj oko kojega su kružile sve njezine misli bavio se istim mislima te se zbog toga nije mogao smiriti. Mora Sabinu barem na petnaest minuta odvesti u drugu sobu, da ostali ne opaze. Nadao se da se neće probuditi. Pretvarao se da mora u zahod. Sabine je očekivala nešto slično. Pokušala je tiho ustati iz kreveta. Doris je tiho zakašljala Plan zasad nije uspio. I Hans se razbudio. Kao u kaleidoskopu kružile su mu pored očima Dorisina napeta stražnjica i okrugle dojke. Ipak, uspio je zaspati.

obrada by krista

Jorg je prisluškivao kako diše par u gornjim krevetima. Ni Doris nije više mogla svladati san. Tiho hrkanje uvjeri ga da više nema opasnosti. On oprezno ustane. Na prstima prijeđe do drugog kreveta i stisne se uz Sabinu. Dvije ga meke ruke nježno zagrle. Mogli bi i tako uživati, ali Sabinu svlada neodoljiva požuda. Ona se čvrsto stisne uz Jorga i počne se meškoljiti. Krevet počne škripati i ljuljati se. Sabine zastenje od užitka. U početku Doris nije mogla protumačiti zašto krevet podrhtava. Polako se budila. Ležala je mirno još koji trenutak, prisluškujući. Onda se naglo uspravi. Shvatila je odakle dolaze ritmički pokreti i kakvi su to šumovi. - Hej, što je to? - vrisne ona. Skoči s kreveta. Zaštropotalo je kad je pljusnula na pod. Potraži prekidač i pri tom udari koljenom o neki rub.

- Prokleti bili! - viknu ljutito. - To mogu vama zahvaliti. Nađe prekidač. Svjetlo preplavi sobu i osvijetli prizor u Sabininu krevetu. Par je bio pokriven tankom plahtom, koja nije sakrila jasan položaj njihovih tijela. U drugom gornjem krevetu trljao je Hans oči.

- Zaboga, ugasi svjetlo i ostavi ih na miru! - prekori on Doris. - To bi im zacijelo odgovaralo - odreza Doris. - Ne pada mi na pamet. Oni se zabavljaju, a mi bismo morali spavati. Osim toga ne mogu spavati dok ispod mene stenju i sve se trese. Jorg se nerado odvoji od Sabine, ali shvati da je vrijeme da začepi usta bezobraznoj učenici. Ustane, baci madrac sa

obrada by krista

svog kreveta na pod, povuče Sabinu sa sobom, pokrije je plahtom i pogleda Doris.

- Ako ti smeta što se krevet trese, tome možemo pomoći - reče on. Ne obazirući se na Dorisinu viku, on nastavi igru sa Sabinom.

- Neću gledati i slušati te svinjarije! - vriskala je Doris, ali ipak nije mogla skinuti pogled s poda. Jorg dokrajči predstavu. Izdere se na Doris.

- Odnio te đavo, Doris! Ne budi takva krava! Onaj gore samo čeka na tvoju dozvolu da bude nježan. Ne ponašaj se tako djetinjasto, možda nikad više nećeš imati takvu priliku. To je bio znak za Hansa. Nije se oglušio na poziv. Sad ga je čak njegov obožavani učitelj jahanja poticao da je zgrabi. Nije se dao dvaput uvjeravati a i prizor na podu dokraja ga je nadražio, On skoči s kreveta i počne milovati Doris. Oklijevala je i opirala se, ali ni ona nije bila od kamena. Čvrste ruke koje su je počele pipati djelovale su na njezina čula. Nakon kratkog odupiranja prepustila se. Otpor u glavi počeo je polako popuštati. Tijelo se predalo. Dopustila mu je da se igra, a onda je i sama počela sudjelovati u igri. Jorg ga stade poticati:

- Brže, Hans! Jači tempo! Udari je ostrugama, potjeraj je u galop, da se napokon smiri ta ljubomorna drolja! Tad je već bila daleko, daleko. Brvnara odjekne radosnim vriskom. Onda se sve smiri. Samo se s vremena na vrijeme čulo nježno šaputanje i poljupci. Jorg i Hans

obrada by krista

odoše u susjednu prostoriju da bi izmiješali neko hladno piće. Dvije djevojke napokon su postale složne. Muškarcima je bilo drago kad su vidjeli kako njih dvije prijateljski čavrljaju. Jorg je čuo kako Doris govori Sabini: „Ovoga želim konačno imati samo za sebe!“ - Nipošto ti ga neću uzeti - uvjeravala ju je ona. Sjeli su u krug, pili i šalili se. Činilo im se najprirodnijim što su goli. - No, Doris - reče Sabine smijući se - nije li to ljepše nego da se svađamo? Doris porumeni, boreći se s posljednjom navalom bijesa.

- I ti si kriva. Ali imaš pravo, ovako je mnogo ljepše. Jorg pokupi čaše, a Hans opet počne milovati svoju djevojku.

- Kad smo sve tako lijepo objasnili - reče on - mislim da bi nam bilo udobnije u krevetu. On spusti svoj madrac na donji krevet i povuče Doris sa sobom.

- Ugasite već jednom to svjetlo! - poviče on i spusti usta na djevojčinu dojku. Preostali dio noći gornji su ostali kreveti prazni. S vremena na vrijeme čuli su se blaženi uzdasi i stenjanje. Onda su se gotovo istovremeno, svi smirili. U brvnari se čulo samo mirno disanje umornih spavača.

obrada by krista

Idućeg jutra krenuli su svi na natjecanje. Doimali su se tako iscrpljeno kao da je teško jahanje iza njih, a ne kao da ih tek očekuje. Reif je šutke motrio svoju malu ekipu, ali ni uz najbolju volju nije mogao zamisliti čime su se toliko iscrpili. Prvi je nastupio Hans. Bio je sasvim smušen i skupio je mnogo negativnih bodova pa je isključen iz natjecanja. Zatim je jašila Sabine. Već je u prvim vježbama zakazala. Gotovo je bila izbačena iz sedla. U gledalištu se čuo prigušeni smijeh, jer je konj očito znao bolje nego jahačica što valja učiniti. I ona je bila diskvalificirana. Reif ih je ipak tješio.

- Očekivao sam, doduše, više, ali naša najveća nada još nije nastupila. Nadamo se da ćeš im pokazati, Doris. Ta to je tvoj turnir! Sviđalo mu se, doduše, što se sve četvero tomu smijalo, ali nije pravo razumio razlog njihova veselja. Kako bi i mogao? U subotu je padala kiša. Teren za turnir pretvorio se u baruštinu. Jahači su se dosađivali u restoranu nadajući se da će posljednjeg dana natjecanja biti ljepše vrijeme. Medu njima bio je i Reifov četverolist. Sabine veselo namigne svojim prijateljima.

- Kako bi bilo da pođemo u svoju brvnaru? Dva se muškarca nasmiju. Odmah su pristali. Doris se premišljala.

- Ali ja bih svojega željela zadržati - reče ona nakon kraće stanke.

obrada by krista

- Zaboga, što ti misliš. Doris? - zgražala se Sabine. - Pa nisam ni mislila da se mijenjamo! - Vi odlučujete o nama muškarcima -zadirkivao je Jorg. - Što ti misliš. Hans? Bi li se želio mijenjati? - Ne pada mi na um! - usprotivi se on odlučno. - Meni je draže da znam što imam. Osim toga Sabine je previše mršava. Sabine se namršti, a ostali se nasmiju.

- Onda se slažemo - reče Jorg. - Ni ja se ne bih mijenjao. - Idemo, dakle, u brvnaru. Reif ih vidje dok su odlazili.

- Imaš pravo, Doris - pohvali je on. - Odmori se. Sutra je težak dan pred tobom. Ponovo nije razumio zašto djevojke hihoću. Smijali su se još cijelim putem. Iz kućice se uskoro orilo vrištanje. Budilica je zvonila. Sabine nešto promrmlja i navuče pokrivač preko glave. Muškarci su zijevali i pospano trljali oči. Samo je Doris skočila iz kreveta.

- No. djeco, čini se da je sad moj red! - reče ona vedro. Kad je Jorg došao u drugu sobu da bi se oprao, stajala je Doris gola i prala se hladnom vodom. Pri tom je stenjala od zadovoljstva.

obrada by krista

- Ah, baš mi prija! - Fuj. hladno je kao u Sibiru - reče Jorg. - Lako tebi govoriti - reče Doris. - Ja se za jedan sat natječem. Znaš li neko bolje sredstvo koje bi me probudilo? - Žao mi te je - tješio ju je on. - Ali ne brini, ionako smo izgubili. No moramo priznati da nam je bilo lijepo, zabavljali smo se i pomirili. A ti sad imaš stalnog prijatelja. - I to nešto vrijedi, nije li tako? Ali Doris je znala biti vrlo samosvjesna i ohola.

- Neki su od nas izgubili, ali za mene turnir još nije prošao - reče ona. - Potcjenjuješ me. Nisam se prijavila za natjecanje da bih doživjela pustolovinu, nego da bih dokazala da znam jahati. Tvoj je komentar možda na mjestu, ali tek kad za jedan sat sjašem. Sad je još preuranjen. Ona navuče crne hlače i kaputić, kosu sveže u rep i navuče kapu. Čizme su joj blistale. Još se jednom pogleda u zrcalu. Bila je zadovoljna svojim izgledom. U pratnji prijatelja pošla je odlučno do jahačkog terena. Reif je nadzirao kako sedlaju njezina konja i dao joj posljednje upute. Ona uzjaše. Kiša je noću prestala i staza se osušila. Čvrstoj Doris dvije ljubavne noći kao da nisu oduzele nimalo snage. Sad više nije bila osamljena djevojka, imala je svog jahača, ponovo je našla unutrašnju ravnotežu. Odlučila je da će danas pokazati što može. Još je željela očitati lekciju Sabini. Kad je punašna djevojka na jakom konju ujahala u arenu, čulo se dobroćudno smijuljenje. Ali kad je pozdravila

obrada by krista

i počela izvoditi vježbe, zavladala je savršena tišina. Jahačica i konj bili su jedno tijelo. Kao da su srasli. Izvodila je figure s konjem elegantnim kretanjima, polako i opušteno, kao da je sama u areni. Njezin se mir prenio na životinju. Skladno je prelazila iz vježbe u vježbu. Doris je izvela svoj program kao na treningu, gotovo bez greške. Kad je završila, zaorio se buran pljesak. Sabine joj je čestitala bez imalo zavisti. Kad su slavili pobjedu u restoranu, njih su dvije sjedile jedna do druge i hihotale.

- No, kozo, volimo li se opet? - zapita, smijući se, Sabine. Doris je zagrli.

- Sretna sam što ponovno imam prijateljicu! Nakon slavlja svi su se žurili u brvnaru.

- Sasvim sam iscrpljena - prizna Sabine smijući se Muškarci se nacere.

- Misliš li da si samo ti iscrpljena? - odgovori joj Jorg i pohvali Doris: - Nikad ne bih vjerovao da si tako izdržljiva. - Mogla bih još tri noći, a ipak bih jahala besprijekorno - pohvali se Doris i sama. - Sa svojom građom – divio joj se njezin novi prijatelj mogla bi izdržati tri turnira i još... Počne vruća ljubavna noć.

obrada by krista

*** Idućeg se jutra sve četvero smjestilo u Berweckov auto. Reif se tome radovao.

- No, djevojke, jeste li se pomirile? - zapita on Doris i Sabinu. One obje porumene i odgovore mu u glas.

- Jesmo! Reif se dobroćudno nasmije. jahačima.

-

Tako valja medu

Djevojke se pogledaju i zahihoću.

- Kad mi otputuju roditelji - šapne Doris prijateljici sastat ćemo se učetvero kod mene. Slažeš se? li?

- Slažem se- nasmije se Sabine. - Bilo je lijepo, ludo. Nije Doris obliže usne i kimne.

- Baš tako. - Hans nije baš tako loš, što kažeš? - zadirkivala je Sabine. - Ali nećeš mi ga oteti? - zavapi ljubomorno. - Neću, časna riječ!

obrada by krista

Doris prišapne prijateljici neku tajnu. Ova se nasmiješi i kimne.

XIII Sabini se jako žurilo da Jorga zauvijek veže uza se. Kovala je planove kako da to provede, koristeći se svim sredstvima, pogotovu ugodnim. Sanjala je o svojoj doživotnoj ljubavi, žudjela za onim što joj tako prija. I što je bilo više poteškoća, to je više željela svoga dragana. I dalje je tražila svaku priliku da bude s njim Nadala se da nitko o tome ne zna. Ali otac je znao što se događa, premda ne i svaku pojedinost. Nije imao ništa protiv te veze. To je ipak bolje, smatrao je, nego da se zabavlja izvan njegove kontrole. Ako se sve još završi brakom, onda se pogotovu nije mogao protiviti. Jer Sabine će dobiti zgodnog mladića, sa lijepom budućnošću. Zadrhtao je pri pomisli da se mogla zaljubiti u nekoga tko se boji konja. U obitelji u kojoj su svi jahaći, a ona je od djetinjstva sjedila u sedlu, to bi zacijelo uzrokovalo razne komplikacije. Takva veza sigurno ne bi bila duga vijeka. Zato je bio zadovoljan trenutnim stanjem, a posebno kad mu je jednog dana došla Sabine i blistava mu lica rekla da se želi zaručiti.

- To sam i očekivao - reče otac prividno ravnodušno. Sabine porumeni.

- Ali kako... odakle znaš?

Reif se dobroćudno nasmiješi.

- Draga kćeri, o tomu pjevaju i vrapci na klupskom krovu. Konji ržu o tom. Svaki član kluba to zna. Ne misli da je stari i senilni i da ništa ne shvaćaju! Ona ga zagrli. Otac je pomiluje po kosi.- A sad pođi k majci - reče on. - Ljutit će se što nije prva saznala novost.

obrada by krista

Sabine je bila ta koja je požurivala da se što prije ostvare njezini snovi. Zašto bi i dalje morala krasti zagrljaje, kad je to u zakonitom krevetu mnogo jednostavnije? Zaključivši to, baci kutiju s pilulama u smeće. Tako je Jorg saznao da će se morati rastati s momačkim životom. Uslijedila je i proslava rastanka sa slobodom, koja je bila tako burna da su ga treće noći kolege donijele kući i stavile u krevet u čizmama. Rano ujutro saznao je što ga čeka.

- Pogledaj što ti radi zaručnik - reče Reif pogledavši na sat. - Sad imaš dobru priliku da ga valjano privežeš. Sabine nije čekala da joj kaže dva puta. Nije uzela uzde, kako joj je savjetovao otac, nego vrč hladne vode i odlučno ga izlila Jorgu na glavu. Prokleo je sve svece, ali joj je ipak dopustio da mu pomogne pri odijevanju. Zakasnio je na posao petnaest minuta. Reif se silno ponosio svojom kćeri.

- Baš kao majka! - reče on u sebi. Bilo je nekoliko razloga zbog kojih se Sabini žurilo na vjenčanje. Jedan je prilično često i burno dolazio do izražaja. Povremeno bi je mučila silna ljubomora. Čim bi ga vidjela u blizini neke žene, siktala je poput otrovnice. Nije još mogla povjerovati da se njezin mačak odrekao lova na miševe. Nadzirala ga je što je bolje mogla. Ali da bi bila sigurnija, mora ga što prije sasvim uzeti. Što bi bilo da se predomisli ili da joj ga sad neka preuzme? Bojala se i razmišljali o tomu. Ubrzo je spoznao kakvu je ljubomorku izabrao. Neočekivano bi se pojavila, na najkraći način dokrajčila njegov razgovor s nekom ženom, a čim bi ostali nasamo, sasula bi mu pregršt prijetnji u lice.

obrada by krista

- Pazi da te nikad ne ulovim na krivom putu! Ljubit ćeš mene i samo mene, jesi li razumio? U njegova uvjeravanja da će je uvijek ljubiti i biti joj vjeran, Sabine je samo polovično vjerovala. Radije se držala poznatog pravila: „Povjerenje je dobro, kontrola je bolja“. A najbolja je kontrola imati svog dragana svake noći kraj sebe u krevetu. Godilo joj je osjećati zavidne poglede drugih zgodnih žena kad bi mu se objesila o ruku i kad je smjela svoju ljubav jasno pokazati. Prva obiteljska svađa izbila je kad je trebalo odlučiti hoće li se na vjenčanje odvesti autom ili ne. O tomu su se svađali nekoliko noći. Jorg je odlučno izjavio da bar tog dana ne želi vidjeti konje, nego da će se voziti autom. Ta prerano izražena želja donijela mu je prvo negodovanje budućeg tasta.

- Ne može se zamisliti da se jahač vozi autom - grmio je ovaj. - Jedina je svrha auta da se njime prevoze konji. Budeš li se na vjenčanje vozio autom, ići ćete bez mene. - Molim te, popusti ponekad! - umirivala ga je žena. Ali Reif je ostao krut.

- Ovaj put neću! Mislim... - Ali, zaboga, što je u tom tako strašno? - Draga moja, konj bez jahača ostaje uvijek konj, ali jahač bez konja samo je još čovjek.

obrada by krista

Jorg je odbio da bude samo čovjek pa se brzo oprosti s autom. Sabine je pak željela da se odvezu na vjenčanje u četveropregu, a Doris i Hans bi bili kočijaši. Ali ni taj prijedlog nije otac odobrio. Kad se ženi njegova jedinica, to mora biti događaj s jahanjem. Čuvši da će Doris biti kuma na vjenčanju, otac se sjetio njihovih svađa.

- Kako ste se zapravo tako brzo pomirili?- zapita on. -

brzo.

Oh, dugo smo razgovarali... u četvero - odgovori ona

- Tako valja! - pohvali Reif. - To je jedino ispravno među odraslima i medu jahačima. Sabine i Doris su vježbale jahanje u ženskom sedlu, jer će na vjenčanju imati duge haljine. Vježbanje koje su nadzirali Jorg i Hans bilo je isprekidano čestim veselim krikovima. Parovi su se od naporna vježbanja odmarali u travi, zaštićeni od pogleda grmljem. Grane su se njihale kao da je oluja. Nakon nekog vremena ispravila se trava i izbrisala tajnu. Na dan vjenčanja mogli su znatiželjnici vidjeti slikovit prizor ispred gradske vijećnice. Pred vratima je stajala grupa svirača lovačkog roga u crvenim uniformama. Kad se svadbena povorka pojavila, odjeknuli su rogovi. Mladenci su jahali na čelu povorke, Sabine u dugoj bijeloj haljini s golemim šeširom, u ženskom sedlu. Za njima su slijedili jahači i jahačice u bijelim hlačama i crnim kaputićima. Pred vijećnicom se povorka zaustavi. Jorg podigne svoju dragu iz sedla. Osjetivši njegove snažne ruke oko struka, blaženo uzdahne. Sad će napokon biti samo njezin! Svadbu su, dakako, slavili u „Jaslama“. Bilo je vrlo veselo. Negdje u noći snažne su ruke podigle mladu koja je vrištala na konja i odvele je uz topot.

obrada by krista

Kad se Jorg vratio, čuo je još samo topot koji se gubio u daljini. Mlada je nestala! Ogledao se zbunjeno oko sebe. Gdje da, do vraga, potraži svoju mladu ženu? Ali Doris, koja je ostala, namigne mu povjerljivo.

- Sjećaš li se lova na lisice? Jorg skoči sa stolice.

- Do vraga, odakle znaš?

Doris se veselo nasmije.

- Ah, tada sam kovala osvetu, jer nas je Sabina jednom prisluškivala. Sad su se sakrili s tvojom Sabinom na istom mjestu. Čula sam dok su se dogovarali. Hajdemo za njima! Pojurili su na konjima kroz šumu. Konji su ih sami vodili mračnim putem. Mladoženja je brzo našao mladu. „Otmičari“ su se odmah vratili piću i jelu u „Jaslama“, a njih dvoje su se dulje zadržali na mjestu na kojem su prvi put do kraja uživali u svojoj ljubavi.

- Ti si lud... moja haljina! - zavrišti odjednom Sabine. - Do vraga i haljina! - progunđa on promuklo. Od sutrašnjeg dana će ionako visjeti još samo kao uspomena u ormaru. Svi su u „Jaslama“ bili tako raspoloženi i razigrani da nitko nije opazio kako je mladenkina haljina izgužvana i umrljana. Sabine skine mužu vlat trave s kose. - Molim te - šapne mu u uho - nemoj mnogo piti, jer poslije nećeš biti ni za što. Bit ćeš preumoran! On se nasmije.

- Ne brini, ljubavi!

obrada by krista

Ona ispod stola potraži dokaz njegove tvrdnje.

-Dođi, idemo kući! Čarkanje u šumi pojačalo im je želju. U prolazu Sabine uzme nekoliko cvjetova od marcipana sa svadbene torte i ponudi i njemu, On odbije.

- Znam gdje ću naći slađi marcipan... Ona ga uhvati za ruku i povuče ga. Čim su došli kući, potegne zatvarač na njezinim leđima. Sabine spusti haljinu. Ostala je samo u sićušnim gaćicama On je podigne i odnese je u krevet, strastveno je zagrli i pokrije joj lice, vrat i dojke poljupcima. Upravo je namjeravao uhvatiti divlju crvenodlaku lisicu kad rogovi pod njihovim prozorima gromoglasno objave znak za početak lova. Jorg ljutito zatvori prozor pa se vrati u krevet. Tada započe divlji lov. Često se nije znalo tko je lovac, a tko progonjena divljač. Na kraju je crvena lisica bila uhvaćena i zadovoljno ležala ispod lovca.

XIV Za vrijeme medenog mjeseca Jorg je sa svojom crvenokosom napasnicom potrošio više energije nego pri najnapornijem poslu u jahačkom klubu. Kad je bio posve iscrpljen, ona se smijala.

- Tako - rekla bi zadovoljno - sad sam te toliko iscrpla da više nećeš ni pogledati druge žene. Ili bi ga dražila i mamila, pohotno se smiješeći.

obrada by krista

- Napregni se, ljubljeni, napregni se još malo. Uskoro ćemo još malo jahati... Ali bila je presretna što može dan i noć biti s njim. No kad je prošao medeni mjesec, počele su svakodnevne obaveze i dužnosti. Uselili su se u mali stan u blizini Sabininih roditelja. Iako nisu bili daleko od kluba, često Sabine nije imala priliku da zauzda svoju ljubomoru i da muža prati na svakom koraku. Ljubomora je bila, dakako, nepotrebna, ali Sabine si je utuvila u glavu da će sve članice kluba i dalje posezati za Jorgom i pokušati ga uhvatiti u svoju mrežu. To mora prestati. Željela je biti sigurna da je samo njezin. A zapravo mu se nijedna članica kluba više nije nametala. Tako je Sabinina ljubomora postala slatki začin njihovim ljubavnim igrama, premda se Jorg ponekad bojao da će postati najljućim paprom. Ondje kamo nije mogla prodrijeti svojim oštrim pogledom, zadužila je svoju najbolju prijateljicu. Doris je to ozbiljno shvatila i obavještavala je kad je Jorg i samo popričao s nekom učenicom. Imao je poslije mnogo muke da se iskupi pred ženom. Doris se svom zadatku predala s užitkom. Možda je željela prijateljici dokazati svoju iskrenost i naklonost, iskupiti se za izdaju ili se čak osvetiti Jorgu što ju je nekoć tako brzo ostavio. Međutim, nije bilo razloga za Sabininu ljubomoru, to više što je neprestano bio i pod tastovim nadzorom. Po svoj je prilici Sabinina ljubomora imala druge uzroke. Živci su joj bili neprestano napeti. U njoj je sve podrhtavalo. Ljubomora ju je poticala na djelovanje. Izmirenje nakon svađa bilo je tako slatko! Zagrljaji su im bili strastveniji nakon oštrih riječi. Kao i u svim brakovima, bilo je potrebno neko vrijeme da se život uskladi. Jorg je beskrajno ljubio svoju

obrada by krista

temperamentnu ženu, a ipak je često bjesnjela oluja u njihovu stanu. Svađali su se tako glasno da su ih čuli i susjedi. Ali nakon svake takve scene stan je odjekivao od strastvenih krikova. Sabine je uvijek morala paziti da prozori budu dobro zatvoreni. Majka joj je savjetovala da nauči svladavati svoj temperament. Ona se trudila, ali ubrzo bi zaboravila dobronamjerne savjete i pokazala svoju pravu prirodu. Jorg je zbog toga bio presretan. Ali ljubomora ju je i dalje progonila. Kad bi, recimo, kuhala ručak, odjednom bi se sjetila neke priče o njegovim ljubavnim pustolovinama prije nego što ga je osvojila. Uznemirila bi se. Ljubomora bi je počela izjedati. Brzo bi skinula pregaču i odjurila u klub, odlučno lupajući potpeticama. Nek zagori ručak! Ipak je to bolje nego da izgori nešto drugo! Ako bi ga našla kako radi i daleko od neke žene, bila bi sretna i zadovoljna Vratila bi se u kuhinju i nastavila pripremati jelo. Govorila bi si da je glupa guska i zaklinjala se da će se popraviti. Ponekad je i njezina najbolja prijateljica ulijevala ulje u vatru. Uživala je da pokaže svoju revnost, a nije joj bilo sasvim krivo ako bi malo zaškripilo u njihovu sretnom braku. Doris je znala da je dovoljno samo nešto nagovijestiti i Sabine bi se već uzbudila.

- Pripazi, Sabine, malo na Jorga. Ona nova plavuša obilazi oko njega kao gladna mačka. Sabine se trgnula i bacila pregaču u kut.

- Pripazi mi malo na pečenje - zamoli ona. - Idem malo u klub da vidim što radi. Nasolit ću mu onu drugu pečenku, ako ga uhvatim! Ona odjuri. Njezine su potpetice lupale kao dva čekića. Ali njezin muž nije čuo prijeteće zvukove. Stajao je uza zid koji je okruživao teren kluba. Uz njega je bila nova učenica.

obrada by krista

Kad ga je Sabine nakon četvrt sata našla, navalila je na njega

- Posvuda te tražim, a ti si ovdje! Zabavljaš se na terenu! Jorg, koji je već poznavao neuračunljive provale njezine ljubomore, bio je vrlo oprezan.

- Oprosti, ali ne zabavljam se. Samo sam novoj učenici pokazao teren. - Ah, nova je učenica htjela da joj pokažeš teren - reče Sabine podrugljivo. Ona se naglo okrene na peti i ljutito pode kući, ali mu još, preko ramena, zaprijeti: - Dođi kući! I čuvaj se!

- Čini se da je vaša ženica ljubomorna! Jao, sad će letjeti perje - reče nova učenica suosjećajno. - Nije tako strašno! - odgovori Berweck nespretno. Samo bura u čaši vode! Ali bura u čaši vode ipak ga je uznemiravala. Odgađao je odlazak kući što je dulje mogao. Naposljetku stigne i već se s vrata počne opravdavati.

- Ali. Sabine, ja sam samo. .. Stajala je usred kuhinje, s lijepim tanjurom u ruci. Tresla se od ljutnje. Iz zelenih su očiju sijevali prijekori. Jorgova iznenadna šutnja još ju je više razbjesnjela. Počela ga je preslušavati, a onda je stalo letjeti perje. Svečano se zakleo da se ništa nije dogodilo i da čak nije ništa namjeravao, ali nju ništa nije moglo zaustaviti. Tanjur poleti, promašivši mu glavu samo za nekoliko centimetara,

obrada by krista

udari o zid i razbije se. Trenutak je zapanjeno gledala krhotine. Onda zaurla.

- Vidiš li, gade, što si napravio? Morao se nehotice nasmijati njezinoj logici. To je još jače razbjesni. Susjedi u stanu kraj njihova dobro su ih čuli.

- Idi tamo da ih rastaviš! - reče žena mužu. - Neću. Ona je počela svađu i ona će je i prekinuti! Čula se sve jača vika

- On će je ubiti! Muž se nasmiješi. - Ona će njega ubiti, draga, ona njega! Ali pri tom ubijanju ne smijemo im smetati. Galama se zaista postepeno stišala, a onda su se začuli sasvim drugačiji krici. Susjed se obijesno nasmije, a njegova žena malo porumeni i odmakne uho od zida. Smijući se, još sa suzama u očima, ležala je Sabine u zagrljaju svog muža i slušala njegova uvjeravanja da će zauvijek biti samo njezin. Jedan sat poslije toga skupljala je krhotine tanjura i veselo pjevušila. S vremenom je Sabine sazrela i promijenila ponašanje. Njezina se nekadašnja divljina pretvorila u nježnost. Tijelo joj je postalo ženstvenije. Jorg je mislio da je promjena nastala onog dana kad je za ručkom pozelenjela u licu i potrčala da povrati. Prigovorila je majci da je stavila previše majoneze na salatu i da joj je zbog toga pozlilo. Gospoda Reif je znala da nije tako, ali je šutjela Uskoro su se pokazali prvi

obrada by krista

znakovi pa se moglo zaključiti što je bio pravi uzrok mučnine. Nipošto majoneza! Jedan od čudnih simptoma promjene bilo je njezino neumorno pretraživanje svih staretinarnica i trgovina starinskim namještajem. Neprestano je obilazila te dućane i nešto tražila. Naposljetku, kad je već mislila da će sav trud biti uzaludan, oduševljeno je kriknula jer je našla ono što je tjednima grozničavo tražila. Bilo je to u nekom velikom dućanu na kraju grada. U tamnom kutu, napola skriveno pod starim namještajem, obavijeno paučinom i prekriveno prašinom, bilo je ono što je toliko željela: drveni konj za ljuljanje. Bio je prekrasan, obojen bijelo, s crnim točkama. Grivu i rep imao je od prave konjske strune. Na leđima mu je bilo malo kožno sedlo sa sjajnim stremenima. Kad se drveni konjić našao u njezinoj sobi, uskliknula je od veselja. Nije ga tražila za sebe!

- kraj -

obrada by krista

Gina Lunari

Samouvjereni muž Radim kao stjuardesa, a muž mi je pilot. Lijep je kao slika. Pogotovu kad odjene uniformu. Tada ga žene gutaju očima. Ne ljutim se što me vara. U našem se zanimanju vrlo teško može odoljeti bračnim nevjerama. Nakon nekog vremena upozna se New York, zna se napamet svaka pojedinost, upozna se i Bangkok, više se ne želi ići u kupovinu ili provoditi sate i sate u muzeju. Dosade čak i boravak u hotelskoj sobi ili vječno čučanje za šankom. Stoga je kratka, strasna ljubavna veza vrlo zgodna promjena. Ruku na srce, tako je. Moj muž Gary zapravo se zove Gerhard, ali se prozvao Garyjem, jer to zvuči, smatra on, otmjenije. Ne trudi se baš osobito. Ne može se reći da traži pustolovine. Ne napreže se da bi osvojio neku ženu. On prihvaća samo ono što mu padne s neba u krilo... bolje rečeno, u krevet. Uvijek je riječ o nekoj stjuardesi iz njegova aviona... dakako, ponajčešće o nekoj novoj, jer stare već manje-više pozna. Kad prestanu letjeti zajedno, ljubavi je kraj. Međutim, Gary mi, razumije se, nikada ne priča o svojim donžuanskim pothvatima. Kukavica je i licemjer, kao i većina naoko snažnih i muževnih muškaraca. Zapravo me sam nehotice naveo da posumnjam u njega, jer mi je neprestano spominjao čudne proturječnosti, o kojima nije ni trebao pričati. Nakon nekog vremena zamislila sam se i shvatila da mi laže. Vrlo nespretno. Ponekad mi se od muke

obrada by krista

diže kosa na glavi kad vidim koliko truda ulaže u to svoje petljanje. Ja sam drukčija, mogu otvoreno pogledati istini u oči, jer dobro znam kakav je život. Kad sam mu jednom napomenula da nipošto ne istražujem što on radi u Hong Kongu ili u Stockholmu, da imam razumijevanja za očijukanja i štošta drugo, okomio se na mene kao nekakav srednjovjekovni inkvizitor koji sudi grešnici. Odmah me optužio da nemam čistu savjest. Ljubomoran ja kao Sicilijanac i trpeljiv kao haremski čuvar. Najviše me zabavlja to što stalno sumnjiči nevine ljude kao moje ljubavnike. Vrlo rado ga varam. Neprestano mu nabijam rogove. Ne s nekim pilotom. Te momke u kićenim uniformama poznam suviše dobro da bih se uputila s njima. Varam ga s njegovim najboljim prijateljem, koji mu nije nimalo sumnjiv. Ne nastojim mu ništa prikriti. Zaista se nimalo ne trudim. Pa ipak, nije još ništa posumnjao, nije mi još ušao u trag, iako me jednom uhvatio, tako reći, na djelu. Već godinama imam stalnog ljubavnika, kojeg zabavlja ta situacija. Zabavlja ona, naravno, i mene. Često se smijemo na Garyjev račun. Šilo za ognjilo! Uli je filmski scenarist i, kao što rekoh, Garyjev jedini i najbolji prijatelj. Gary mu se bezgranično divi, jer osjeća posebno strahopoštovanje prema umjetnicima. Uli nije stvoren za brak ni za jednolični svagdašnji život, a ni meni nije, iskreno govoreći, draga monotonija. Zbog toga je naša veza idealna. Naravno, Gary je, smatrajući sebe nadčovjekom i izvrsnim poznavaocem ljudi, odavno shvatio zašto Uli nema nikakvu stalnu djevojku niti je pokušava steći. Naime u njegovim očima moj je ljubavnik Uli homoseksualac i dolazi k nama samo za to da bi bio u njegovoj blizini. Nema

obrada by krista

sumnje, Gary je pravi stručnjak za izvrtanje činjenica prema svom ukusu. Kad smo sve troje u Kolnu, provodimo večeri utroje. A kad mora na neko duže putovanje, Gary me posebno povjerava Uliju, Dabome, Uli shvaća taj zadatak vrlo ozbiljno. Nego, da se vratim na onu zgodu kad nas je Gary mogao vrlo lako raskrinkati. Odletio je još u podne u New York, pa sam vjerovala da je već u Americi. Uli i ja smo legli pred večer u krevet i mazili se. On je pravi stručnjak za paljenje. Naročito mi je drag zato što je vrlo pažljiv i izdržljiv. Svršila sam tri puta prije nego što je on, ležeći uz mene na boku i milujući mi prstima nabrekli čvorić, napokon dosegao vrhunac. Potom smo pušili. Najednom smo zapazili da više nemamo cigareta. Uli se odmah obuče i ode po njih. Ostala sam u krevetu, pokrivena samo do grudi. Zamišljeno sam cupkala još krute bradavice. Znajući da je automat za prodaju cigareta vrlo blizu, iza ugla, pomislila sam, dabome, kad se okrenuo ključ u bravi, da se vraća Uli. Međutim, na pragu se neočekivano pojavio Gary Ležala sam, opuštena i očito zadovoljena, na zgužvanoj plahti, u našem bračnom krevetu. Svaki bi muškarac koji je već doživio nešto takvo, a Gary ima bogato iskustvo, naslutio što je posrijedi. No valjda tašti ljudi nerado gledaju istini u oči, pa je zažmirio pred činjenicom. Meni ne bi nimalo smetalo da me raskrinkao i otkrio bračnu nevjeru. Naime, fućkam ja na naš brak, na tu hrpu laži i licemjerja. Otkad znam da me vara gdje god može, više ne cijenim naš bračni odnos.

obrada by krista

Međutim, Gary nastoji pošto-poto sačuvati privid, smatra obiteljski život svetinjom, iako radi izvan kuće što god hoće.

- Odakle ti ovdje? - progovorila sam, iskreno iznenađena. - Mislila sam da si u New Yorku! - Poletjeli smo prema redu letenja, ali nas je kompjutor obavijestio da su nastale neke smetnje pri dovodu goriva. To smo otkrili nad Škotskom. Kako još nismo stigli do takozvane „točke bez povratka“, vratili smo se. Šutke sam ga gledala, još vlažna medu nogama. Najradije bih prasnula u smijeh. Uto se opet okrene ključ u bravi i u stan hitro ude Uli. Napeto sam čekala što će se sada dogoditi. Zapravo, jedino se Gary mogao osramotiti, jer Ulija i mene nisu mučili njegovi problemi. Nas dvoje je sve to zabavljalo jer je sličilo prizorima iz vodvilja. Uli odavno ima naš ključ. Kad god oboje odemo na putovanje, zalijeva nam cvijeće i provjerava je li sve u redu u stanu. Gary prvo pomisli na tu okolnost. Zaputivši se ravno u spavaću sobu, Uli se donekle iznenadi kad najednom ugleda Garya, u pilotskoj uniformi i s kapom u ruci, kako sjedi na rubu kreveta. Ja sam šutjela i mirno čekala što će se zbiti. Gary je čvrsto odlučio da sve gleda svojim očima, da izmijeni situaciju prema svojim željama. U tim je časovima ispuhivao više zraka nego njegovi mlažnjaci.

obrada by krista

Nije bio posrijedi nikakav sarkazam, jer on, na žalost, nema smisla za humor. Jednostavno, nije mogao zamisliti da bi netko njemu nabio rogove, premda me drsko vara na svakom koraku. Prijeko su mu potrebne njegove lažne predodžbe, a ako se stvarnost ne slaže s njima, onda tu stvarnost treba izmijeniti. - Kako si znao da sam večeras kod kuće? - zapitao je i, osmjehnuvši se, krenuo u susret Uliju. - Nisam znao da si kod kuće - odgovori hladnokrvno Uli. - Naprosto, otišao sam po kutiju cigareta, pa sam odlučio da navratim k vama i provjerim je li sve u redu, Čini mi se da ovdje nema nikakvih problema.

- Karin, kako bi bilo da ustaneš i popiješ s nama čašicu? - pozove me tada muž i povuče Ulija u dnevni sobu kako bih se mogla obući. Kad sam im se pridružila, Gary je upravo objašnjavao prijatelju što znači „točka bez povratka“. Povremeno se događa vrlo rijetko, jer se meni do sada to nijednom nije desilo da automatski kontrolni uređaji obavijeste za vrijeme leta pilota o mogućnosti nekog oštećenja. Ako se može još neko vrijeme letjeti, avion se vraća na polazno uzletište, jer je vrlo skupo svako nepredviđeno slijetanje na najbližem aerodromu. Međutim, ako se već prešao veći dio puta, dakle, ako je odredišni aerodrom već bliži od polaznog, onda se već prešla takozvana „točka s koje nema povratka“ i leti se dalje. Taj mi je doživljaj bio dobra pouka. Sada zovem svaki put kontrolni toranj, poznam većinu tamošnjih službenika i provjeravam je li Gary već ostavio iza sebe „točku bez povratka“. Tek tada prepuštam se slobodno, bez ikakvih bojazni, uživanju s Ulijem.