PRESOKRATOVCI Ono čime se mi bavimo je je djelatnost tadašnjih intelektualaca koja se se odvijala van univerziteta. I što se tiče filozofije i što se tiče nauke. Vidjećemo da to uopšte nije slučajno, da su zapravo u to vrijeme do vrlo sličnih ideja došli i filozofi i ljudi koje sada nazivamo naučicima. Naučnicima ih nazivamo onako u retrospektivi, oni su sebe zvali prirodnim filozofima. aj aj naziv naučnika, zavisno od tradicije u kojoj !ovorimo !ovorimo nije postojao sve do "# vijeka. vijeka. Nije postojala specijalizacija kao što postoji danas. Vidjećemo šta se to desilo u "$ i "% vijeku pa je došlo do naučne evolucije. Vidjećemo šta je dominiralo univerzitetima prije "$ vijeka. &ta se u stvari uči na univrzitetima' (a, razne vrste vrste ariostotelizma, to su bili predmeti. )atematika se proučava, ali nije ozbiljno tretirana, to je sporedni predmet. *azmatraju se različite vrste filozofskih tema,sledeći aristotelove komentatore. &ta je to tačno značilo' (a recimo, recimo, kosmološka slika svijeta je +ristotelovska. +ristotelovska. lika po kojoj je -emlja u centru svijeta, planete i unce krue oko nje i zvijezde su na kristalnoj, poslednjoj sferi i tako/e krue u tom savršenom kretanju. 0edan od predmeta koji se proučavao na univerzitetima, recimo dinamika, teorija kretanja1 fizika je +ristotelova. 2oji su zakoni kretanja po +ristotelu' +ristotelu' (a zakoni kretnja po njemu su3 da kako će se tjelo kretati zavisi od če!a je napravljeno. n apravljeno. Ideja +ristotelova +ristotelova je da neki predmet, recimo ovaj časopis, kada !a pustim da pada pad a on će padati na n a -emlju zato što je sastavljen od čvrste materije, od zemlje. (ostojala su četiri elementa3 voda, vazduh, zemlja i vatra i svaki je imao tendenciju da se kreće na odre/eni način. -nači, čvrste stvari tee da se kreću ka centru univerzuma 4 dakle postoji centar univerzuma koji je u centru zemlje5. 6asovi imaju tendenciju kretanja na !ore ka zvjezdanoj sferi, vatra se kreće haotično, haotično, malo na dole, malo na !ore i voda koja se tako/e kreće manje1 više nadole. -nači, uzroci su kod +ristotela +ristotela u samim stvarima, inherentni su stvarima stvarima i materiji i postoje odre/ene vrste materije i u zavisnosti od to!a od koje materije je tvar napravljena ona će imati prirodnu tendenciju kretanja. kretanja. Na ovaj način se objašnjava i kretanje kretanje planeta i stvari na -emlji. 7 tim što kretanje zvijezda je cirkularno i +ristotel ima ima svoje ar!umente zašto je to savršena vrsta kretanja. &to se više pribliavamo, kako prolazimo kroz kroz ove sfere !dje su unce, planete i zvijezde itd, princip kretanja se u stvari mijenja da bi kada do/emo na -emlju vidjeli haotično kretanje. k retanje. 8akle1 kretanja u svim smjerovima iz prosto! razlo!a jer postoje različite kombinacije materijala u različitim stvarima oko nas. -nači, različiti se!menti univerzuma zavisno od njihovo! sastava će se kretati na različite načine. I ovome vas uče na univerzitetima u "$ vijeku. 9 sad, postoji !rupa intelektualaca, filozofa1 naučnika koji se bave nečim dru!im, prije sve!a sakupljanjem empirijskih podataka o raznim pojavama prirodnim i kao rezultat to! sakupljanja i paljivijih posmatranja dolaze izme/u ostalo! do teorija koje ne od!ovaraju onome što se predaje na univerzitetima u to vrijeme. *ecimo, došli su su do to!a da uopšte nije biitno od če!a se sastoji tijelo. -a sve vae potpuno isti zakoni kretanja 4tri Njutnova5, ne bitno da li je u pitanju !as, ili sto ili papir, papir, zvjezde1 nebitno. 6ravitacija na sve utiče na isti način, plus imamo odre/enu matematičku formulu koja nam veoma dobro sumira empirijska posmatranja koja su ra/ena u to vrijeme. v rijeme. -nači, odjednom se pojavljuje čitav domen
znanja van univerziteta i intelektualci koji ne uzimaju njihov rad za ozbiljno. 9, sad. 8io te revolucije su i smai filozofi. 0edno od pitanja koje njih interesuje je šta šta nije u redu sa +ristotelovom metodom i zašto je ova metoda koju primjenjuju ljudi poput 6alileja, :ojla, Njutna superiornija. O čemu se tu radi' &ta je u stvari metodolo!ija to!a što oni rade' 2akva vrsta saznanja je tu u pitanju. I velikim dijelom, ako ne najvećim, cilj epistemoloških razmatranja filozofa poput 8ekarta ili ;juma, :ekona naročito, je da od!ovore na to pitanje, šta je u stvari naučni metod, kako se razlikuje naučno od svakodnevno! saznanja i !dje je u stvari +ristotel po!riješio. o o je jedno od !lavnih pitanja. Naravno, sad moemo tumačiti na razne načine, mno!i od njih su bili aristotelovci u nekim vanim filozofskim aspektima i :ekon, npr, 6alilej po!otovo, ali neke osnovne metodološke razlike su se tu pojavile izme/u savremene nauke i aristotelovaca. -nači, nauka će postavljati p ostavljati ista ontološka pitanja koja su postavljali i presokratovci, šta je osnovna materija ili V+ V+*. Od če!a je sačinjen svijet' 2oji elementi !a sačinjavaju' 8a li ih direktno moemo moemo opaati' Ovo su sve stara filozofska filozofska pitanja, još iz antičke 6rčke i moda najviše u duhu "$1 vijekovne filozofije su u stvari presokratovci pokušali da od!ovorena ta pitanja, iz naše današnje perspektive sa najboljim ar!umentima. Oni su posmatrali svijet oko sebe i onda pokušali da do/u do uvjerljivih ar!umenata šta bi to mo!ao da bude osnov prirode, šta su ti osnovni elementi koji su bazičniji od nekih dru!ih koje vi/amo oko sebe. Inače, ovo i danas fizičari pokušavaju otkriti. Imamo sad razne od!ovore3 ales 4 voda5, +naksimenov vazduh, nje!ov ar!ument za vazduh jer je on najfiniji od svih elemenata, pa se samim tim jedini moe nalaziti u svim ostalim predmetima i otud je on najbolji kandidat za npr transformaciju jedne forme materije u dru!u itd. Osnovni element je nešto što ne moe da se opazi i ovo kasnije postaje zanimljivo, zan imljivo, sav ovaj pojavni svijet je manifestacija ono!a što mi ne moemo da opazimo. Ovo je vrlo vana ideja kasnije u nauci. Ili ;eraklit1 vatra kao osnovni princip da bi podstakao ideju da je sama promjena tvar u nekom smislu, da je sama promjena supstancija. Onda jedna vrlo zanimljiva stvar koja u naučnom saznanju i!ra moda i ključnu ulo!u i koja je bila u suštini osnovni epistemološki element kojim je doveden u pitanje i izazvan taj aristotelijanizam "$ vijeka je ova ideja kod elejaca, (armenida po!otovo, da postoji taj neki suštinski odnos izme/u privida i stvarnosti, tj. izme/u pojavno! i ono! o no! što mi rasu/ujući otkrijemo da zaista postoji. 9, oni su sa išli i predaleko tvrdeći da kretanje ne postoji 4 imamo tu one -enonove aporije kao ar!umente za tu tvrdnju5, pa da nema mnoštva, već cjelina i da se naša percepcija stvarnosti sastoji iz nekih pokušaja da se razdvoji ta cjelina na neke sastavne dijelove, što je suštinski nemo!uće. )e/utim, ovo je veoma veo ma vana distinkcija. Izme/u privida i realnosti. ad u nauci mi nećemo imati reductio ad absurdum, to!a u nauci nema, to je u matematici primjenjivo, nauka ništa ne dokazuje uostalom. Imamo evidenciju za odre/ene tvrdnje koja je jača ili slabija itd. ada recimo kod 9mpedokla imamo neku praistoriju naučno! metoda, mada pola fali, a to su eksperimenti i to je ključni sastojak koji dobijamo u "$ vijeku. Ideja sila koja se kod 9mpedokla 9 mpedokla pojavljuje, znači nije dovoljno samo znati šta su elementi, ne!o kako oni intera!uju, koje su
relacije izme/u njih i koje su to sile koje su su inherentne tim elementima koji ih navode da se ponašaju na odre/eni način1 ovo je kod 9mpedokla ljubav i mrnja, ali u suštini to je privlačenje i odbijanje , što opet imamo u fizici. 6ravitacija 6ravitacija je isto tako jedan zapravo opskurni princip princip koji srećom ima vrlo jednostavnu jednostavnu matematičku formulaciju i moemo moemo je empirijski provjeriti, provjeriti, ali šta je tačno !ravitaciona sila to ni Njutn nije znao, niti mi danas znamo. -nači, postoje dvije ključne razlike izme/u ovo!a što je rekao 9mpedokle i ovo!a što je rekao Njutn3 -nači ideja je tu, koncept. (ostoji sila kojom se privlače stvari i 9mpedokle to naziva ljubav, atrakcija kako !od i Njutn je isto to uradio. 2onceptualno !ledano to nije veliki pomak, me/utim, ono što je dodato onome što je rekao 9mpedokle jeste "5 )+9)+I<2+ =O*)>?+@I0+ 9 -+2ONIOI i A5 9)(I*I02O 9)(I*I02 O (OV*BIV+ (OV*B IV+N09 N09 I (*98VIB+N09 (*98VIB+ N09 (O0+V+ (O0+V+ O) )+9)+ )+9)+I<2O) I<2O) =O*)>?+@I0O). -nači, on nam je dao formulu i rekao imamo dvije stvari, postoji ta neka atrakcija izme/u njih i postoji zakonitost koju moemo al!ebarski iskazati i moemo tako/e posmatrati prirodna kretanja, tj. privlačenje planeta p laneta npr i provjeriti da li je to tačno1 provjerimo i eto to je !ravitacija, sila kojom intera!uju stvari u univerzumu. Od strane svojih sa!ovornika i Njutn je bio optuen da je to jedan opskuran pojam koji niko ne moe razumjeti. &ta uopšte znači da se dva udaljena tijela privlače' 2akav je to mehanizam' tim naravno što niko nije imao bolje sredstvo predvi/anja i opisivanja opisivanja kretanja planeta recimo. -akon je bio toliko precizan da je mo!ao da predvidi kretanje kometa u nekih narednih "CC !odina. +tomisti Ovo je škola koja je vrlo jasno iz!ubila u +ntičkoj +ntičkoj 6rčkoj, pobjedio je +ristotel, +ristotel, nje!ova ontolo!ija svijeta, nje!ova epistemološka teorija. +tomisti su su bili u sijenci do ne!dje "# vijeka, tek onda su zapravo neke nauke počele razumijevati svijet u smislu nekih osnovnih čestica, koje imaju te neke osnovne kvalitete kv alitete i sad tu ima varijacija raznih atomizma, još od "$ vijeka nadalje tri1 četiri vrste atomizma, ali ta ideja uopšte nije bila dominantna čak ni u "$ vijeku. Niko nije n ije bio atomista. Naročito u fizici "# vijeka je postao bitan atomizam. 9, sad, +ristotel sam i ono što su pričali aristotelovci kasnije veliko je pitanje šta je u stvari +ristotel zastupao metodološki !ledano, a šta su oni posle razvili. razvili. Nas će ovdje interesovati neke ključne stvari, npr +ristotelovo +ristotelovo razumijevanje forme. =orma je po njemu nešto što postoji u samoj materiji1 zašto je ovo vano' (a vano je zato što će i kretanje objasniti na način na smo već objasnili 1 forma i materijalni uzrok odre/uju kako će se tijela kretati. va naša kosmolo!ija ko smolo!ija je bazirana na tome, sva naša istraivanja fizičko! svijeta su bazirana na tome. o o ima vrlo jasne !ranice, kao što se pokazalo. (okazalo se da empirijski !ledano taj okvir nije zadovoljavajući kada hoćemo da objsanimo fenomene poput kretanja planeta ili lopte na n a strmoj ravni itd. Vidjelo Vidjelo se da ta vrsta ontološko! modela nije adekvatna. Ono što je vrlo kasno dovedeno u pitanje je recimo teleolo!ija što se tiče ivih or!anizama, ne!dje do tamo "# vijeka većina biolo!a msatra da postoji neka svrha, nekakav uzrok koji vodi or!anizam da se razvije na odre/eni način zato što postoji neki finalni uzrok već u samom sjemenu npr. iz ko! biljka raste. > fizici je to prije dovedeno u pitanje, ali u biolo!iji tek u "# vijeku. 9pistemološki !ledano to je ono što je
filozofima bilo zanimljivo. +ristotel +ristotel sve što je rekao o prirodi je po!rešno. po !rešno. 2ako, zašto' (a, moda je metodolo!ijakoju je koristio neadekvatna za razumijevanje prirodnih fenomena. 9 tu onda vidimo i ključnu razliku izme/u aristotelovsko! i uopšte filozofsko! metoda prije "$ vijeka i ono!a što rade "$ vijekovni naučnici. Ne samo +ristotel, već !eneralno, osim nekih izuzetaka, ono što njih ne zanima je da eksperimentišu sa prirodom, zato što je neko !eneralno vjerovanje bilo da se do saznanja dolazi procesom rasu/ivanja i da mi imamo direktne uvide u prirodu fenomena koje posmatramo. -nači, ako su forme nešto što sačinjava stvari u prirodi, čini ih onim što jeste, recimo stolica je stolica zato što je napravljena od drveta što je materijalni uzrok i zbo! forme koju ima, znači nije !omila nekih dasaka na zemlji već ima ima specifičnu formu, mi po +ristotelu imamo uvid u suštinu te stvari jer moemo percipirati formu te stvari, da zanmo da je klasifikujemo, dobijamo neko !eneralno saznanje pojedinačnim uvidom u stvari. 9, sada, nauka tj. naučna metodolo!ija je od samo! početka rezultat vrlo vrlo skeptično! stava prema čulima, a i prema rasu/ivanju i saznanja uopšte na osnovu pojedinačnih instanci. 0edna stvar !eneralno !ledano koja je dovedena u pitanje je da pojedinačna opaanja ne dovode do si!urnih uvida i sazanja o prirodi fenomena. 8a samo vrlo elaborirana posmatranja dovode do to!a i dru!o da ustvari moramo manipulisati prirodom da bismo došli do tih raznolikih uvida i tek onda došli do odre/enih sudova i donijeli zaključke 4 :ekon je ovo razvio5 ve ovo kod +ristotela nije problematizovano. On na neki način jeste empirista, sjedne u stolicu, posmatra svijet i onda zaključuje nešto o njemu itd. )e/utim, taj isti aristotelovac po!leda ujutro da unce izlazi ne!dje na istoku, vidi !a vrlo jasno, kreće se po dnevnom nebu i zalazi i onda se kreću zvijezde po noćnom nebu. +ristotelovac će vjerujući da imamo direktan uvid u prirodu stvari, stvari, zahvaljujući tome što opamo forme, direktno zaključiti da unce krui oko -emlje. 9, sad naravno, ukoliko du!o vršimo posmatranja recimo nebeskih tijela na noćnom nebu zaključićemo da taj zaključak baš i nije adekvatan ukoliko hoćemo da d a objasnimo kretanje planeta, jer npr. 3 imamo noćno nebo, zvijezde se ne pomjeraju, planete se kreću na čudan način, po!otovo )ars, vidimo da se kreće retro!radno. &ta je sad ovo' (a, problem je bio u tome što razvijenija aristotelovska kosmolo!ija, taj model -emlje u centru, unce se kreće oko nje, onda planete, pa sfera zvijezda je imao veliki problem da objasni kretanje planeta na taj način . *ekli bi da su moda u pitanju neke anomalije, smislićemo nešto bolje 4 :rahe npr, po!ledajte kako iz!leda nje!ov sistem, ne mo!u više svaku riječ da kuckam 5, on je idalje ptolomejevac, ali a li ovo je sad neka varijacija na aristotela, a šta je dobit ovdje' D (a to što idalje moćemo da se drimo +ristotelove teorije kretanja, teorije o elementima, inherentnim uzrocima, formama, četiri vrste uzroka, sve to zadravamo. > ovo vrijeme se pojavljuje i 2opernikov model mod el i empirijski !ledano :raheov model i 2opernikov su bili b ili ekvivalentni. -nači, na osnovu posmatranja se nije mo!lo odlučiti koji od ova dva modela je korektan. Vrlo malo ljudi je vjerovalo 2operniku. -ašto' D (a koja je teorija kretanja, ako -emlja rotira zašto se mi ne pomjeramo itd itd itd itd...... Vjertovi, ludilo.. Oluje 38 -nači, trebalo je smisliti potpuno novu fiziku, što se ustvari i desilo u me/uvremenu 4 6alilej, 2epler, Njutn5, ali ono što je svima tad bilo interesantno, tj. onima koji nisu bili aristotelovci je kako to da sa ovim aristotelovim metodom uvijek do/emo do po!rešnih
zaključaka' 4 -nači, +ristotel nije imao pojma5 9pistemološki nešto nije bilo u redu, moda i ontološki 4 forme, četiri uzroka5. Interesantani su još +ristotelovi ar!umenti, npr. nje!ovo objašnjenje zašto se unce kreće tako kako se kreće tokom !odine. !o dine. Vrlo Vrlo zanimljivo elaborirano, ali se ispostavilo da ne objašnjava same pojave.
Predavanje 09.10.2013. Novitet koji se javlja sa naučnim metodom 17-og vijeka, tj. jedna od ključnih stvari je matematizacija istraživanja. Galilej je vjerovao vjerovao da matematizacija matematizacija dovodi dovodi do preciznosti u opažanju. ( atematičke metode su ne!to !to pripada apstraktnom svijetu matematičkih odnosa i ne pripadaju zakonima izučavanja kretanja " atematizacija atematiza cija dovodi do preciznosti. preciznosti. Način na koji mi sistematizujemo iskustvo, pojedinačne empirijske uvide #e, kada uvedemo matematičke metode $iti mnogo preciznije. atematičko izučavanje prirode ne postoji prije 17 vijeka. %rugo,ono !to je jo! veoma $itno su eksperimenti, oni su ključna razlika izme&u načina razumijevanja razumijeva nja 'enomena prije 17 vijeka. ksperimenti postoje i u antici, ali 'unkcija ili ono !to $i )ristotel očekivao da do$ije kao rezultat eksperimenta je dosta drugačije od onoga kako $i 17 vijekovni naučnici o tome razmi!ljali. )ristotel ne uvi&a da postoji velika razlika izme&u toga kad ja sjednem u 'otelju i posmatram 'enomene i onda kada aktivno manipuli!em sa njima da $i potvrdio odre&enu hipotezu o prirodi. )ristotel je empirista koji se zadovoljava time da njegovi pojedinačni uvidi mogu dovesti do razumljivih rezultata, koji o$ja!njavaju prirodne pojave, kao !to su recimo principi kretanja. *a!to je to tako+ *ato !to on vjeruje da kada napolje iza&e, npr. npr. i posmatra kretanje kretanje unca tokom dana i tokom godine može izvu#i odre&ene zaključke o strukturi prirode na osnovu toga. ada pitate 17-to vijekovnog mislioca da li je ovo u redu, on #e re#i da jeste, ali da to nije i dovoljno /ilo $i do$ro manipulisati 'enomenima o kojima želimo ne!to znati na ovaj ili onaj način. način. *nači, svaki zaključak zaključak iz pojedinačnog pojedinačnog posmatranja posmatranja se uzima vrlo proizvoljno. )ristotel to ne radi tako, tako, on vjeruje da na!a čula imaju direktan pristup 'ormama i uzrocima. , to je nesto u !ta su počeli sumnjati u 17 vijeku, jer su skontali da čula zapravo nemaju neposredan uvid u stvarnost. %a nam pokazuju neke aspekte stvarnosti, ali da hipoteze mozemo potvrditi tek kada imamo neki uvid u !iri domen pojava , koje mogu da nam opovrgnu ili poreknu odredjenu hipotezu. 0ako&e postoji jedan aspekt u antičkoj lozoji , generalno gledano ne samo kod )ristotela, a to je da je eksperimentisanje u sustini manuelni
rad za koji se ne vidi kako moze da doprinese uvidima koji su u su!tini u apstraktnom domenu rasu&ivanja. *a!to $i taj rad mogao doprinjeti tome. , ovo je nesto sto opet opet zahtjeva korijenite korijenite promjene promjene u razumijevanju razumijevanju same same prirode prirode . 0o su te dvije ključne razlike koje cemo uočiti kod Galileja, Galileja, on ih je i svjestan. 2 on i Njutn i svi oni su svjesni ovoga. 3 pro'. pro'. malo ne zna sta pričaa. %vije stvari ( dva aspekta" koje predstavljaju na neki način kontinuitet sa )ristotelom, a kojih nema kod svih naučnika 17-og vijeka su4 1" *)506 282 98: 98: *) 6%N:0)N:;<9 6%N:0)N:;<9 2 =)*9862:;<9 =)*9862:;<9 >=0>:0) >=0>:0)2Galilej je insistirao na tome da $ilo koja hipoteza mora $iti jednostavna i razumljiva. 0o je )ristotelov zahtjev, epistemoloski uslovi koji se odnose na rasu&ivanje- ovo ce $iti dovedeno u pitanje, tj. ovo kao nužan saznajni uslov u nauci. eliki $r. lozo'a #e tvrditi da nas ta razumljivost pretpostavki u nauci uopste ne interesuje ( npr. logicki pozitivisti su tako smatrali". Nas zanima da li naučni zakoni mogu da predvide odre&ene pojave i koliko do$ro mogu da ih predvide, a to da li oni oni odgovaraju nekim na!im intuicijama intuicijama je potupo ne$itno, na!e intuicije su ionako samo rezultat nekih na!ih intelektualnih intelektua lnih navika i ne može se pokazati da su intuicije $ilo !ta drugo osim ovoga. . 0o 0o #e tvrditi mnogi mnogi logički pozitivisti. pozitivisti. :vo #e tvrditi i Njutn Njutn *nači, ovdje se ve# pojavljuje veoma važna razlika izme&u epistemolo!kog razumijevanja nauke kod lozo'a i kod samih naučnika. oji su su to osnovni epistemolo!ki uslovi za razumijevanje i pristup prirodnim 'enomenima. Galilej je jasno na )ristotelovoj strani, on to eksplicitno kaže. 6o! ne!to !to je zanimljivo je %:)* kod Galileja. %a li se u nauci može ne!to dokazati+ukoliko ovo pitamo nekog empiristu iz tog vremena, on #e re#i da nauka ni!ta ne dokazuje, ve# nam daje evidenciju da li je neka neka hipoteza tačna, tačna, a evidencija može $iti sla$ija ili jača itd, ali dokaza nema, kao !to ih ima u matematici. >ostoji razlika izme&u matematike i nauke i upotre$e matematike u nauci. atematika je neko pomagalo koji 'ormalizuje i preciznije 'ormuli!e hipoteze, ali ne može ni!ta dokazati- kako se može dokazati >itagorina teorema npr., npr., jer nauka u su!tini nije aksiomatski sistem. 2mamo pretpostavku-evidenciju-eksperimenti- posmatranje i imamo evidenciju da je ta hipoteza tačna ili ne itd. Galilej, me&utim, smatra da postoje neki dokazi u nauci i taj dokaz koji on navodi je malo komplikovan, vrlo je zanimljivo pitanje sta on misli da je tu dokazao. %a l? je taj dokaz analogan matematičkim ili !ta+ Njutn je znatno drugačiji, tj njegovo razumijevanje naučnog metoda. :n je prona!ao zakon gravitacije i sad re@ektuje metod. ;ta sam ja to radio i kako+ :n se $avio i metodolo!kim pitanjem. pitanjem. >rva stvar koje je on svjestan je da je primjena matematike, u to vrijeme geometrijske analize, jer alge$ra tu jo! nije u upotre$i u nauci, na neka mehanička svojstva u potpunoj suprotnosti suprotnosti sa tim nekim shvatanjem geometrije kao misaone aktivnosti uma kao vi!eg reda, a mehanika je $avljenje pojavnim svijetom koja je po samoj prirodi stvari nesavr!ena. Njutn je svjestan da ovo nije tačno i da geometrija itekako itekako
dovodi do preciznosti na!ih uvida u prirodne 'enomene. %ruga stvar i ono !to je $itno je da njegov zakon gravitacije ide protiv ovog zahtjeva za razumljivo!#u pretpostavki ( da se slaze sa nekim nasim osnovnim intuicijama- da mora npr izmedju dva tijela koja interagujeu postojati neki mehanicki proces koji koji dovodedo tog odnosa. *asto+ ora postojati ta neka sila , to je neki a priori princip da $i uopste mogli da razumijemo p!rirodne 'enomene, ovo $i rekao 8aj$nic". Njutn dodje do gravitacije i onda on nije dovoljan kod 8aj$nica jer nije epistemoloski epistemolosk i uslov zadovoljen, pretpostavka pretpostavka nije razumljiva. 6e l to neki astroloski princip+ Njutn je ovaj svoj princip zaista pozajmio iz astrologije i to je za 8aj$nica $ilo skandalozno, jer se drzi onoga čega i Galilej i )ristotel. Njutn je medjutim induktivista, induktivista, njega nije $riga za jasno#u pretpostavki, on smatra da ima prirodnu zakonitost koja daje precizna predvidjanja ( halejeva kometa, npr", njega taj uslov ne zanima :vo su sve osnovne teme koji ce se dalje razvijati. oliko je univerzalan Njutnov+ oliko je univerzalan metod koji Njut primjenjuje primjenjuje na razumijevanje kretanja kretanja ne$eskih tijela+ tijela+ idje#emo idje#emo u predgovoru principa da se on pita da li kao !to možemo upotre$om takvog metoda predvidjeti predvidjeti kretanje planeta, da li to važi za sve druge 'enomene na zemlji+ :n kaaže da ne vidi neki principjelni razlog z$og čega to ne $i moglo. >ostoji neki metodolo!ki pristup koji nas može dovesti do razumijevanja razumijevanj a svih ostalih prirodnih 'enomena ( liječenje $olesti, npr". o#an univerzalan metod. %alje, 5jum se tako&e $avio pitanjem !ta je pravi metod saznanja. 9zev!i u o$zir naučnu revoluciju i dovo&enje u pitanje ne samo )ristotelovo saznanje u vezi prirode 'enomena ve# i epistemolo!ki principi i to kako tre$a u stvari posmatrati 'enomene, postavlja se pitanje !ta je adekvatan lozo'ski metod u stvari+ %a li je to neko apstraktno rasu&ivanje ili razumijevanje zasnovano na iskustvu+- :vo su centralna pitanja kod 5juma. 2 ovo apstraktno rasu&ivanje kod njega je potpuno neadekvatno. :n se direktno o$računava sa aristotelovcima svog vremena i isticao je koliko je jalova ta aristotelova lozoja i koliko su emprijiska istraživanja pokazala njenu neadekvatnost. :no !to njega zanima jeste u stvari kako $i mogao da se primjeni taj metod koji je Njutn koristio da $i razumio pojave poput kretanja planeta, da li mozemo i mi sa tim metodom shvatiti !ta je priroda ljudskog uma+ %a li možemo taj empirijski metod primjeniti na odre&ivanje granica i prirode ljudskog uma+ 2li odredjene lozo'ske pro$leme+ 5jum je radikalni naturalista. :vo !to aristotelovci rade, $ilo kakva vrsta a priori analize je jalova prema prema njegovom mi!ljenju. >rirodu >rirodu ljudskog ljudskog uma prema prema 5jumu možemo empirijskim metodama razumjeti kao $ilo koji drugi prirodni 'enomen :n je osnivač empirijske psihologije. entalna stanja se tre$aju naturalističkim metodama proučavati. jerenja, asocijativna psihologija $i $ila pravi put. (ne$itno" =elacije ideja i odnosi izme&u ideja i odnosi izme&u činjenica su dvije vrste tih odvojenih stavova kod 5juma. :dnosi izmedju ideja su a priorni, jer se ne odnose ni na !ta u prirodi, te relacije pripadaju
samo umu, njih ne možemo opovrgnuti, niti prona#i ideju protivurečnu njima, za razliku od relacija izme&u činjenica koje se odnose na prirodni svijet i kojima uvijek možemo zamisliti suprotnost, smatra 5jum i nikada ne možemo dokazati da li su tačne ili ne. ožemo samo ponuditi evidenciju, posmatranje, koja je logično različita od dokaza. ( dio teksta kod 5juma" )ristotel i >tolomej su posmatrali odre&ene pojave na ne$eskom svodu i $ilježili su ih deskripticno deskripticno i manje vi!e nisu imali nikakve nikakve o$jedinjavaju#!e principe na osnovu tih emprijskih uvida, sve dok se nije pojavio lozo' koji je čini se uspje!nim razmi!ljanjem odredio zakone i sile kojima se okretanje planeta ravna i upravlja. 0aj lozo' je Njutn. %ekart ima drugačiji pristup npr od 5juma po pitanju metoda. -5jumovo razumijevanje kauzalnosti gdje on smatra da nema a priori kauzalnog zakona ( navika". ->rimjer sa izlaskom unca. ( zakoni posmatranja" -%o zakona zakona prirode se dolazi posmatranjem i njihovom akumulacijom i oni su zasnovani samo na tim prethodnim posmatranjima, indukovani su iz njih i ne postoje nikakvi drugi principi koji $i ih opravdali ( opravdali te zakone prirode". 9ključuju#i i Njutnove. %rugačije rečeno, ako i ima nekih inherentnih uzroka mi ih ne#emo otkriti. Granica na!eg uma je takva da mi to ne možemo znati, a na!e saznanje se $avi opravdanjem na osnovu iskustva, kaže 5jum. ožemo posmatrati, manipulisati i izvuči zaključke na osnovu toga, tj tih prethodnih prethodnih uvida i posmatranja koje smo izveli. ;ta je sad po 5jumu geometrizacija razumijevanja prirodnih 'enomena+ 0j. čemu doprinosi matematika. >o 5jumu matematika dovodi do preciznijeg 'ormulisanja 'ormulisanja hipoteza koje onda potvr&ujemo prethodnim iskustvom. atematika služi za ekasnije otkrivanje zakonitosti, ali sama po se$i o prirodi 'enomena ne govori ni!ta. i $ez matetmatike možemo da se $avimo naukom. /raavoo 5ume Aaradejeva istraživanja su primjer za ovo4 Aaradej je izvodio neke eksperimente iz kojih je izvodio zaključke u o$lasti elektromagnetizma koje je precizno o$jasnio, nije upotre$io ni jednu jedinu 'ormulu. :nda jedo!ao aksvel i generalizovao to uz pomo# matematike. 2 to kaže 5jum, matematika je pomagalo, ne donosi uvide, samo precizira 'oprmulsanje hipoteza i to je to - %ekart #e tvrditi suprotno. ( $ut %escartes is not important 4% " =acionlisti =acionlisti matematički aspekt u saznanju saznanju smatraju neophodnom neophodnom za razumijevanje razumijevanje naučnih zakonitosti. >20)N6)4
-8ogički pozitivisti %a li uvjerljivost uvjerljiv ost principa nije naučna potre$a+ Ne#emo daleko sti#i ako ako tražimo principe koji su u skladu sa na!im intuicijama i da najče!#e se nauka razvija tako !to se ova uvjerljivost principa zanemari. Npr. opernikova teorija, koja je $ila u potpunom neskladu sa tada!njim zdravim razumom, a i intuicije vezane za dinamiku. 9porediti 9porediti Galilejevo i Njutnovo razumijevanje naučnog metoda+ ( Arankov tekst" %a li uvjerljivost uvjerljiv ost principa nije naučna potre$a+
>redavanje BC.1D.BD1C.
Naučne teorije naučna revo!u"ija# Kunova ana!i$a &ta je standardna koncepcija naučnih teorija'
- Neki aksiomatsko deduktivni sistemi i neke veze izme/u iskaza u tom sistemu i empirijskih iskaza, ovo je neka !eneralna ideja standardne koncepcije. ;empel kritikuje razne ove aspekte i pretpostavlja da bi moda nekakva revidirana varijanta takvo! razumijevanja naučnih teorija moda bila prihvatljivija i vidjeli smo da neki filozofi smatraju da su naučne teorije ništa više do različite vrste modela, formalnih ili manje formalnih, ali i to bi mo!le biti naučne teorije. (očetkom EC1ih !odina pojavilo se stanovište u filozofiji nauke koje je dosta različito od ovo! standardno! stanovišta 4koje je zapravo zasnovano na lo!ičko1 pozitivističkoj filozofiji5 filozofiji5 i jedan od ključnih filozofa, zapravo fizičara, fizičara, koji je bio od!ovoran za razvoj to!a stanovišta stanovišta je omas omas 2un. On je si!urno najcitiraniji filozof AC1o! vijeka van filozofije. (ostao je vrlo uticajan u mno!im dru!im oblastima. *iječ paradigma( promjena) je ušla u svakodnevnu upotrebu zahvaljujući njemu.
-ašto nam je 2un zanimljiv'
- -ato što on ima jedno razumijevanje razumijevanje nauke i naučnih teorija koje je potpuno suprotno suprotno od ono!a što su lo!ički pozitivisti tvrdili, ;empel, npr. > čemu se sastoji ta razlika' ?o!ički pozitivisti3 postoji neki kontinuitet naučnih teorija, teorija, naučno saznanje je spor racionalni pro!res, mjerljiv je. nauka napreduje za lo!ičke pozitiviste, ne u smislu da imamo sve više istina o svijetu, već u domenu empirijskih iskaza napreduje, imamo neke aksiomatske teorijske strukture strukture i sad recimo na početku naučne revolucije sa sa tim nekim prvim eksperimentima i posmatranjima. Npr.3 Npr.3 6alilej i 2epler su izvršili odredjene eksperimente i oni su to radili iz usko! domena empirijskih iskaza i onda su smatrali na osnovu njih da neka teorija vai više od dru!e ili ne, zatim zatim se taj domen vremenom proširivao itd. (o lo!ickim pozitivistima mi nikada nismo blii istini istini niti nam je to cilj, ali nae teorije obuhvataju sve siri domen tih empirijskih iskaza, što znači da imamo neku hijerarhiju teorija i da zapravo idemo ka sve op/tijim i opštijim teorijama koje će obuhvatiti sve veći domen posmatranja, adekvatno! i eksperimentalno!. > pitanju je merljiv, opaljiv pro!res u nauci.
- Novije, uspješnije teorije izvedene iz prethodnih na osnovu bolje, preciznije evidencije 4 npr. (reciznije mjerenje poloaja planeta5 .. 9to, sve ovo, ovakav o vakav rast naučno! saznanja zastupaju lo!ički1pozitivisti. -nači, kontinuirano naučno saznanje koje raste. :itno je napomenuti da oni nisu realisti, oni neće reći da mi sad otkrivamo neke inherentne uzroke u prirodi, to njih ne zanima, ove teorije samo sistematizuju iskustvo iskustvo na adekvatan način i povezane su sa tim veznim iskazima sa samom empirijom i te sistematizacije su sve šireF (retpostavkeza ovakvu teoriju3
- (otvr/ivanja ovih teorija će biti zasnovano na emp iskazima, dru!im riječima mjerenja i eksperimenti, iskazi, oni opovr!avaju ili potvr/uju teoriju. > tom smislu teorija zavisi od empirijske evidencije, ovo je veoma jasno stanovište. O ovome se raspravja narednih GC !odinaa. -atim, pojavljuje se 2un i svi počinju da !a mrze. hoho > čemu je razlika izme/u ove slike i 2unovo! mišljenja'
- (rije sve!a, 2un smatra da u nauci postoje revolucije, da nema to! kontinuiteta u smislu akumulacije saznanja, nema konceptualno !ledano kontinuiteta izme/u teorije i teorije se ne zasnivaju, tj ne prihvataju se zahvaljujući empirijskim iskazima 4evidenciji5 već one odre/uju kako će ti empirijski iskazi iz!ledati. 8akle, sve suprotno dominantnoj slici naučnih teorija. Ovo je tvrdio i 8ijem prije p rije nje!a.
2ada posmatramo istoriju nauke, šta vidimo' Vidimo Vidimo niz smijena tih nesamjerljivih naučnnih paradi!mi, kako bi to rekao 2un.
Šta su to paradigme? 6rubo !ovoreći, paradi!me su nekakvo teoretsko jez!ro, jez!ro, osnovni stavovi koji sačinjavaju u odre/enom periodu osnovni skup naučnih saznanja saznanja koji se odnose na odre/ene fenomene. Npr Njutnovska paradi!ma, nje!ova tri zakona kretanja ili savremena !enetika. *azumijevanje da je nasle/e u velikoj mjeri odre/eno strukturom molekula 8N2, ovo bi bila paradi!ma u biolo!iji. I sad, razra/uju se konsekvence date paradi!me, objašnjavaju se fenomeni putem te paradi!me i ona traje tako neko vrijeme. -atim, do/e do neke revolucije u nauci i ta paradi!ma bude zamjenjena nekom dru!om 4 npr teorija relativnosti5. (ritom, koncepti koji su postojali u prethodnoj paradi!mi više nisu samjerljivi sa novim konceptima npr, prostor i vrijeme u slučaju teorije relativnosti u odnosu na Njutnovu koncepciju, što znači da nikakavih dedukcija i kontinuiteta izme/u datih teorija nema, što dalje znači da koncepti u samim teorijama odre/uju prirodu ovih empirijskih iskazaF eorije eorije odrećuju prirodu evidencijeF ev idencijeF :vi revolucionarni periodi kaže un un traju veoma kratko. :n u svojoj knjizi navodi primjer opernikovog sistema. %ogodila se opernikova revolucija relativno $rzo i rezultovala je promjenom koncepta uopste univerzuma, zatim kasnijeg razumijevanja dinamike kretanja planeta itd. ad, kad se jednom paradigma uspostavi, onda zapravo naučnici poku!avaju poku!avaju da sto veci domen 'enomena o$jasne u okviru te paradigme. Npr na osnovu tri Njutnova zakona kretanja su o$jasnjeni kretanje planeta, kometa itd i ideja je $ila da se ta paradigma !to vi!e ela$orira, da o$jasni !to veci $r. pojava. sad, u tom procesu, procesu normalne nauke kako kaze un, naučnici razvijaju i primjenjuju tu teoriju na ostale 'enomene. %o kad+ %okle se ne pojave anomalije, tj. pro$lemi koji se ne mogu uspje!no rije!iti uz pomo# te vladaju#e paradigme. ada se pojavi nova paradigma koja ce mo#i da pre'ormulise sve te empirijske 'enomene tako da novoj paradigmi odgovaraju uključujuci i anomalije prethodne, onda #e ona uvesti nove koncepte i predvi&ati pojave na osnovu tih novih koncepata. koncepata. ao !to je )jn!tajnova teorija teorija npr rije!ila anomalije koje Njutnova nije mogla. 9 potpunosti pre'ormuli!emo !ta se u stvari posmatra. %o$ar primjer za ovo je Njutnova sila, pojava pojma sile u njegovoj mehanici. 9 pitanju je jednostavan primjer, primjer, a do$ro do$ro ilustruje !ta !ta je un un htio re#i4 re#i4 2mamo planete, planete, u centru sunce, zatim elipse, po keplerovim zakonima mi možemo izračunati u$rzanje planete planete u odnosu n rastojanje rastojanje te planeteod sunca. sunca. e&utim, ono !to !to je pretpostavio pretpostavio epler epler pokazalo se da to radi do odre&ene odre&ene granice preciznosti preciznosti posmatranja. ožemo izračunati u$rzanje ukoliko ukoliko znamo rastojanje i postoje ta eplerova tri zakona koji nam to omogu#avaju. e&utim, to se ne može generalizovati, nisu $ili ni dovoljno preciznmi kada su se pojavili teleskopi, !to je poljuljalo ovu teoriju. %alje, %alje, pokazalo pokazalo se da taj eplerov eplerov zakon zakon na neki način način liči na Njutnov zakon o sili. , sad, ono sto $i neko pomislio tj kako $i to logički pozitivisti pozitivisti vidjeli ispada da tu postoji neki kontinuitet. kontinuitet. *nači, po njima njima
Njutnova je samo generalnija teorija, o$uhvata ve#i $r 'enomena. Njutnova je tačna za sve planetarne sisteme, a eplerova teorija za odre&ene. *a koje+ >a, ako pretpostavimo da je razlika izme&u mase unca i planeta zanemarljiva, onda je eplerova teorija ok, a ukoliko nije zanemarljiva masa, onda moramo uvesti i silu da $ismo izračunali i u$rzanje- tako da ovdje ne radi eplerova teorija. %ta Kunu ovdje &'eta( %ta )i on re*ao( :n kaže da ovo ,,AE- sila nije dža$a uvedeno. Na prvi pogled, to jese masa puta u$rzanje , i onda mi skratimo mase i ostane nam eplerov zakon. e&utim pro$lem je !to je A potpuno novi koncept, koji nam sada potpuno reinterpretira !ta mi to zapravo posmatramo u sunčevom sistemu. 0o vi!e nisu isti o$jekti i uop!te nije u pitanju ista vrsta 'enomena. od od eplera je tu u pitanju neko kretanje nekih tačkica jednih oko drugih, a ovo su o$jekti sa odre&enim dimenzijama koje onda su u stvari tj njihov odnos je uzrokovan putem neke sile (AF ma", ali sam pojam sile nigdje ne gurira kao ni pojam mase u eplerovim eplerovim zakonima. %rugim riječima nacin na koji eplerova teorija konstruise evidenciju je konceptualno drugacija . *naci , sa aspekta Njutnove teorije posmatramo u potpunosti drugi 'enomen, ili kasnije sa aspekta )jn!tajnove teorije npr. i moramo drugacije vidjeti same 'enomene , to dolazi u paketu sa teorijom. Nema tih osnovnih emp iskaza za koje su log poz misliil da su osnov za opovrgavanje ili potvrdjivanje potvrdjivanj e teorije. znaci sva posmatranja i evidencije se konstruisu u okviru jedne paradigme. Nema kontinuiteta u nauci kaže un 0eorije su nesamerljive, nesamerljive , nema progresa eplerova teorija daje ok predvi&anja za koncept koji se odnosi i daje predvi&anja koja koja su odre&ena teorijom ve#, ali onda imamo Njutna čija teorija daje tako&e odlična predvi&anja, ali mi te dvije teorijene možemo uporediti, čak ni u nastanku tih teorija nemamo kontinuitet. Njutn je sam mislio, tj tvrdio da je kao iz eplerovih zakona dedukovao svoj zakon gravitacije, ali nije ( Njutn je induktivista, imamo empiriju i sad dedukujemo jednu teoriju, teoriju, pa drugu- pa teoriju svega svega itd itd.." un un kaže da on ni!ta nije nije mogao dedukovati iz prostog razloga !to ovaj pojam sile i pojam mase uopste ne gurira kod eplera, to je Njutn uveo pose$no i nazavisno 'ormulisao sve te 'enomene na koje se teorija odnosi. *nači, prema ovome induktivisti nisu u pravu. un dalje kaže da nam evidencija ne može odrediti koja od teorija je tačna ( npr. opernik ili /rahe". :no !to nam u stvari odre&uje !ta je ta evidencija je sam model, teorija. Nema neutralnosti evidencije, evidencija nije ni!ta dok je ne interpretiramo.
Generalno, ovo sve je imalo velikog uticaja van lozoje. 0a unova terminologija i stav. 6edna od konsekvenci je $ila da su se ljudi zainteresovali za te neke socijoloske polemike, za!to se odre&ene teorije pojavljuju u odre&enim vremenima itd. ;ta je razlika izme&u naučne teorije i paradigme+ 5ipoteze i paradigme+ un un poku!ava da preciznije de' pojam paradigme. 6edan od tih poku!aja je da je deni!e kao discipliinarnu matricu, kao nekakav domen znanja koji dijele naučnici i gdje uče jedni od drugih drugih itd.
predavanje HC."C.AC"H.
92(9*I)9NI 4 :ekon5 Obično se problem indukcije razmatra u vezi sa ;jumovom formulacijom. :ekonova ideja o indukciji je vrlo različita i ima potpuno dru!ačiju motivaciju. Nje!a ne zanima tzv indukcija nabrajanja3 da li nam "C" prvi slučaj i instanca isto! slučaja potvr/uje hipotezu ili ne. +ko +ko verujemo da su svi labudovi bijeli, mi dok ih sve ne pobrojimo to nećemo znati. o o da li su bijeli svi. Nikada Nikada nećemo imati potpunu evidenciju1 ovo :ekona eksplicitno ne zanima, kao što nije ni +ristotela zanimalo1 ta indukcija nabrajanja pojedinačnih slučajeva. Nje!a zanima kako mi aksiome indukujemo iz iskustva u nauci i to je bila nje!ova motivacija. Ovaj problem indukcije moda postoji kao problem, ali i to je pitanje. :ekon je protoempirista. Nje!ovo razumijevanje naučno! metoda definiše u stvari empiricističko stanovište i sve nje!ove razlike sa +ristotelovim empirizmom. :olje bi za :ekona reći ekperimentalistički metod. &ta je ključna razlika u odnosu od nosu na +ristotela' +ristotela' +ristotelova ideja empirizma je da mi moemo neposrednim posmatranjem imati uvide u inherentne uzroke stvari, u njihovu pravu prirodu. Nakon svih uvida i empirijskih otkrića tokom "E1o! i "$1o! vijeka postavlja se u pitanju sta nije u redu sa +ristotelovom metodolo!ijom. On jeste neka vrsta empiriste, ali naivno!, kae :ekon.
8vije stvari koje su meta napada za :ekona na aristotelovce3 "5 8a mi moemo moemo direktno opaziti forme ili uzroke stvari.1 Ne moemo, ovdje bi nam trebala suptilnija metodolo!ija od +ristotelove.
A5 2ako mi sistematizujemo svoje empirijsko znanje.1 Ovim se +ristotel bavi u Or!anonu, zato svoju knji!u :ekon naziva novi no vi Or!anon, upravo da pokae šta je po!rešno kod +ristotela po ovom pitanju. &ta kae +ristotel' +ristotel' +ristotel u Or!anonu kae da mi treba da rasu/ujemo putem silo!ističke lo!ike, putem silo!izama i daje nam vrlo preciznu definiciju silo!izma i kako k ako se na osnovu njih rasu/uje3 (5 vi sisari su toplokrvne ivotinje. (5 Neki sisari su mesojedi. -5 Neke toplokrvne ivotinje su mesojedi. Način da do/emo do !eneralnih uvida u fenomene je da ih posmatramo i sistematizujemo putem silo!izamaF1 kae +ristotel. &ta je ovdje pretpostavljeno' (a to da nam je sasvim dovoljno da posmatranjem pojedinalnih instanci, klasa, objekata na koje se odnose silo!izmi mi moemo doći do nekakvo! univerzalno! suda o prirodi fenomena koji proučavamo i u tom smislu takvo rasu/ivanje proširuje naše saznanje o prirodi. &ta se ovdje pokazalo kao problematično' (a prvo što se pokazalo problematično je da ti naši pojedinačni uvidi ono!a što smatramo da su reprezentativne individue ovih klasa koje onda onako ubacimo u silo!izme i rasu/ujemo i dolazimo do !eneralnih zaključaka su neadekvatni. (roblem je sa našim čulima. 8o reprezentativnih individua ne moemo doći pukim posmatranjem, sjedeći u fotelji i posmatrajući prirodu. o o se pokazalo u po!ledu razumijevanja kretanja planeta. o je ono zbo! če!a je :ekona bri!a za ;jumov problem, pojedinačna ponašanja su nešto što je u suštini samo po sebi beskorisno. )i bismo morali da sa!ledamo fenomen iz veliko! br u!lova, da manipulišemo po mo!ućnosti sa njime i da tek onda pokušamo da do/emo do d o zaključaka. -naci, ono !dje je +ristotel u stvari !riješio, tj nedostatak u nje!ovoj teoriji jeste taj prvi korak, provjeravanje na osnovu individualnih instanci iskustvenih ili na osnovu pojma posmatranja. -a to su nam potrebni instrumenti u suštini, kojim ćemo manipulisati fenomene itd itd. 8ok ne na/emo na /emo bolji način manipulisanja, naravno. ve što nam +ritotel u Or!anonu kae je manje ili više neupotrebljivo, jer posmatranja pojedinačna ne trebaju da fi!uririaju silo!izmima prije ne!o sto ih poveemo sa dru!im posmatranjima i prije ne!o što nekakve preliminarne hipoteze, koje se odnose na specifične u!love posmatranja, dovedemo u me/usobnu vezu pa tek onda mozemo izvesti neku !eneralnu
hipotezu. -naci to je novo nov o nešto. @ijela ta metodolo!ija i strate!ija rasu/ivanja je irelevantna ukoliko ne uskladimo naša posmatranja sa činjenicom činjenicom da su nasa čula o!raničena. Ne moemo imati direktan uvid u kretanje planeta te nam otuda lo!ično treba teleskop. 9 sad, imamo i sa teleskopima niz dru!ih o!raničenja, ali opet ce biti precizniji od posmatranja !olim okom. Nije oči!ledno da nam instrumenti mo!u mo!u pomoći u razumijevanju prirodnih fenomena ukoliko vjerujemo da je nešto kao npr +ristotelovo +ristotelovo epistemološko stanovište tačno, ne vidi se zašto bi nam iz ovo! u!la trebali instrumenti. :ekon je taj koji izvodi eksperimenta, a ne aristotelovci na univerzitetima. 2ako doći do premisa u našem zaključku zaključku da bismo smo izveli neku !eneralizaciju' !eneralizaciju' &ta je to tačno različito' *ecimo, mozemo posmatrati dvije klase fenomena i onda moemo na osnovu ar!umenta po analo!iji da zakljucimo da fenomeni npr imaju neka svojstva 3 " A H i z3 " A H G ad se ovdje nećemo zaustaviti i definisati te dve klase stvari na osnovu nasih preliminarnih posmatranja, tj nećemo reći da i ima svojstvo G , već ćemo reći da vjerovatno i ova klasa fenomena takodje ima ovo svojstvo. ,, vjerovatnoJ . 6eneralni zaključci na osnovu prvih uvida se mo!u pokazati kao potpuno izlisni i irelevantni, ne smijemo se ovdje zaustaviti. )oramo vidjeti da li smo sa!ledali sva svojstva fenomena u klasi. Ovdje je u pitanju problem ishitreno! zaključka i ovdje i kod +ristotela se previše rano donose zaključci. &ta ćemo uraditi sad' (a izvešćemo niz eksperimenata i provjeriti provjeriti da li objekti iz klase imaju i to četvrto svojstvo. *ecimo primjetimo slicnosti izmedju homosapiensa i viših primata i onda se zapitamo3 ako smo aristotelovci reći ćemo ne znam ljude definise z, a primate , to je nešto što moemo opaziti, kako' (a ako je ovo četvrto svojstvo mo!ućnost npr konuniciranja putem jezika. (rovjerimo me/u ljudima i vidimo da oni imaju jezik, a zatim odemo u divljinu i vidimo da majmuni nemaju jezik i zatim definišemo d efinišemo te dvije klase stvari. Ovo je ok, ali :ekonova :ek onova poenta je da to nije dovoljno, nauka ovdje samo počinje. ledece što treba da uradimo je da podrobnije ispitujemo više primate da bismo sa si!urnošću zaključili da oni nemaju to G, u ovom slučaju jezik, to svostvo koje ih dijjeli od ljudi. 2ako ćemo to sprovesti' (a jedan način je da manipulisemo sa tim jednim svojstvom, G. (rva stvar3 u "$1om "$ 1om vijeku naučnik koji se bavi ovim ispitivanjem ispitivanjem bi npr naučio neku šimpanzu da komunicira jezički i ovdje i sa ovim sad počinje naučni metod po :ekonu naucni metodF 2ada taj naučnik shvati da to ne moe, tj da ne moe pričati, on privremeno zaključuje da ova !rupa nema to ljudsko svojstvo, svojstvo, e, onda će probati nešto dru!o3 (rimati imaju dru!ačiji vokalni takt ne!o ljudi i onda su počeli da ih uče znakovnim jezikom i neki su napredovali itd.
8a li je ovo dovoljno da se zaključi postojanje svojstva G' (a i nije to bas jezik tako da ne mozemo u potunosti pripisati svojstvo. 9 sad da li odustati' odustati' (a ne, probali su dalje sa sa vrstom primata koja je namam najbliza1 bonobo majmuni. I sad oni su !enetski mno!o blii nama itd itd. I onda mi sad dalje manipulišemo sa njima, probali su da ih uče znakovni jezik i onda su opet imali o!raničen uspjeh. ad da li su ovdje zaključili definitivno G' (a ne, ali su sticajem okolnosti otkrili nešto dru!oF :eba majmuna bonobo se vrzmala tu ne!dje tokom eksperimentisanja i naučila više više od odraslo! majmuna, neuporedivo više i ispostavilo se da to vazi i za primate. I znači, kada su to eksperimentisanje ili manipulisanje primjenjivali na male bonobo majmune oni su mo!li naučiti odre/ene simbole, mo!li su formulisati odre/ene !ramatičke strukture, ali eto ipak se moe teško zaključiti da imaju G, tj jezik kao i ljudi. )e/utim, šta je bitno bitno ovdje' (a , ovdje je fokus da se sakupi što više podataka i da se što više manipuliše sa fenomenima dok ne dodjemo do odre/enih zaključakaF Vidimo da eksperiment niti manipulacija kod +ristotela nemaju nikakvu ulo!u, a kod :ekona je to ključnoF :ekon smatra kao i ;jum da mi nikada ne moemo doći do konačnih uvida o prirodi fenomena zbo! svih tih tih o!raničenja naših čula, zbo! o!raničenja nauke. )e/utim, nešto što je :ekon isticao kao veoma ozbiljno i bitno je @I?0 N+>29 D poboljšanje svakodnevno! ivota. 2ako, na koji način' (a tako što nije ovo samo samo demonstrativno znanje, koje mozemo drati kao neku lekciju tačnih iskaza o prirodi, već ovo jeste nesto što pripada demonstrativnom sazanju, ali ono što je konsekvenca takvo! saznaja, koja ima veze sa društvenim uslovima takvo! saznaja, jeste jeste da mi imamo sredstvo sredstvo za manipulisanje manipulisanje prirodom. 2ada mi manipulišemo sa ovim fenomenima mi učimo kako da na pouzdan način manipulišemo fenomenima. o nije striktno demonstrativno znanje, već zanje kako da nešto uradimo, koje je vrlo pouzdano i odnosi se na širok domen fenomena. -nači, nije samo dovoljno napraviti sistematizaciju biljaka 4 kao što je to radio +ristotel5, već nas zanima u stvari kako mi mi moemo, da bismo došli do tih demonstartivnih uvida, koristiti ovo prethodno, a to pouzdano manioulisanje prirodnim fenomenima je ono zbo! če!a je nauka korisnaF :ekon se fokusira na način na koji se povezuju te različite instance i uvidi i zaključci na osnovu tih pojedinačnih uvida. Neki filozofi bi rekli da prvi problemi ne postoji , mi mi nikada ne izvodimo zaključke na osnovu pojedinačnih instanci, već na osnovu različtih različtih koje upore/ujemo. +ksiomi opaanja, manipulacija, eksperimenti. (reliminarne hipoteze koje :ekon naziva aksiome, zato da bi istakao da te hipoteze nisu nešto što smo mi unaprijed formulisali na osnovu a priori uvida ne!o ih indukujemo iz opaanja i onda te preliminarne upore/ujemo i dolazimo do neke vrhovne hipoteze, !eneralizacije.
:ekon hoće da kae da postoji tendencija na!omilavanja posmatranja, !omila empirijskih istraivanja bez neko! koherentno! objedinjavajuće! modela. 4 ovo!a ima i danas u nauci5 :ekon daje naturalisticki od!ovor na pitanje zasto u suštini ljudi imaju tendenciju koju i +ristotel3 da ishitreno zaključuju o pojedinačnim slučajevima. Ideja nauke je da prestanemo to raditi. :ekon misli da je to prirodna sklonost, da su ljudi po prirodi inertni i lijeni i da je potreban veliki napor da bi se upotrebio razum na taj odre/eni način. ?judi su do!matični i vole razmišljati o vrlo jednostavnim terminima, bez formulisanja formulisanja novih termina i situacija. Ovome se treba odupreti po :ekonu. I u nauci postoji ta tendencija, kae :ekon. 9, sad razlika izme/u induktivne metode koju predlae :ekon i one koja npr zanima ;juma, šta je i kako indukcija moe razmatrati te pojve stvari' stvari' :ekon on kae da se nikako ne moe do!oditi da bi aksiomi koji su ustanovljeni indukcijom mo!li vrijediti. vrijediti. 8ru!im riječima, ar!umntacija sama po sebi, koja se zasniva npr na silo!ističkoj lo!ici je beskorisna u smislu otkrivanja novih činjenica. Najbolje ćemo razumjeti sta :ekon hoće da kae i značaj to!a što on priča, ako uzemo u obzir da je u pitanju "$ vijek, nauka ne postoji na univerzitetima i neka se samo malo preformulišu :ekonove riječi to je u potpunosti primjenljivo u razumijevanju naučno! saznaja danasF > odnosu na ovo sto je :ekon rekao, da li bi trebalo trebalo odustati od metfizike' 8a li su racionalne metafizike jalove u saznajnom smislu' 6dje je mjesto te racionalne metafizike u filozofiji' 8a li bi beon rekao da moemo da imamo neke uvide u prirodu stvari' + priori'
;9)(9?
6ovorimo o 8ekartovoj ideji šta šta je to naučni metod koja je suprotna od one koju su npr ;jum, ;jum, :ekon i dru!i empiristi empiristi zastupali. -atim, ;empelov tekst o naučnim teorijama koji predstavlja predstavlja jedan standardni analitički tekst, tj. tekst analitičke filozofije filozofije nauke. Nas zanima ideja koju kritikuje ;empel, a ona je bila standardno razumijevanje to!a šta su to u stvari naučne teorije, to je lo!ičko pozitivističko razumijevanje koje je dominiralo dosta du!o. ada više filozofi ne
vjeruju da su naučne teorije to što lo!. pozitivisti misle da jesu i svi kasniji po!ledi ili ideje o naučnim teorijama koje se ne slau sa sa idejama lo!. poz. su proistekle iz kritike kritike upućene njima. 8a se podsjetimo3 !eneralno, ;jumov po!led na razumijevanje fenomena, metodolo!ije, empirističko razumijevanje saznanja je uslovilo da na specifičan način razumije i zakone prirode koji su bazirani na kauzalnim vezama u prirodi i to je jedino na čemu one mo!u mo!u biti bazirane. Na nekom skupu opaanja na osnovu koje! mi onda utvr/ujemo kauzalne veze. ve ze. -ašto baš tako' (a, zato što smo skupili, imali ta opaanja i u suštini ne postoji ništa dru!o osim tih opaanja što bi nam pruilo neku osnovu za razumijevanje kauzalnih zakonitosti i samim tim i zakona prirode, prema ;jumu. I shodno tome, ulo!a matematike je zapravo sporedna, u smislu da je metodološko poboljšanje koje pojašnjava hipoteze, ali samo po sebi ne dovodi ni do kakvih novih uvida. (ovećava preciznost hipoteze, ali sama po sebi matematika bez to! ključno! empirijsko! sadrajanije sredstvo saznanja prirodnih pojava ili uvida u prirodne pojave. po jave. ad, bitno je dalje sa!ledati svu debatu izme/u racionalista i empirista, a dva predstavnika koji su dali najelaboriranije verzije tih filozofskih pritupa su 8ekart i ;jum. 8ekart se sam bavi naukom i on jedan od učesnika u naučnoj revoluciji 4N*5, za razliku od ;juma, recimo. 8ekart je jedan od ključnih učesnika u N*, on je npr prvi formulisao zakon inercije, to je jedanod nje!ovih najznačajnijih otkrića. -atim, analitička !eometrija koja je zapravo bila primjena al!ebarskih metoda na !eometrijske probleme, što je vrlo značajno za nas. 8ekart smatra da ako traimo osnov saznanja u nauci i !eneralno u svakodnevici, ali posebno kada nešto elimo saznati vrlo jasno i raz!ovijetno, metodolo!ija koja nam to omo!ućava je +N+?I-+ i 69N9*+?I-+@I0+ na osnovu vrlo opaljive analize. &to & to je pojmovna analiza an aliza i uopšte analiza sadraja iskustava kojesmo imali. -nači, u odnosu na empiriste akcenat je na samom tom metodu rasu/ivanja, to je ono !dje 8ekart smatra da lei osnova naučnih naučn ih metoda ili saznanja. &ta, npr. naučnici kada urade neki eksperiment, pa onda formulišu hipotezu šta u stvari opravdava njihove zaključke, da li je to empirijski empirijski sadraj ili je to način na koji su oni analizirali taj emp. sadraj uključujući matematičke metode koje koriste, šta nam daje pouzdanost' &ta je pouzdanost naučno! saznanja' > samoj nauci postoji debata o ovom pitanju. 2ako treba pristupiti fenomenima' Na šta staviti akcenat, u šta uloiti novac, da li razviti matematičke metode, formalizme, modele da bismo sa!ledali pojave ili eksperimentisati što više' Ova podjela postoji i danas. =rancuska nauka je bila više na ovoj formalnoj strani stvari, da se pravi naučni uvidi mo!u postići samo sofisticiranim sofisticiranim matematičkim sredstvima i da su upravo ona ključno sredstvo za saznanje, da su empirijski podaci koje dobijamo dob ijamo eksperimentima sirovi materijal koji tek treba analizom obraditi i pravi uvid će se do!oditi u dru!om dijelu 8ekarta1 ovo je ako pitamo 8ekarta, ali ako pitamo recimo ;juma, :ojla ili =aradeja oni će reći da matematičke analize mo!u pokazati sve i svašta, ključno je to šta se dobije kada se izvedu paljivo osmišljeni eksperimenti. 9to, ova dilema je u putanju, ima veze sa tim kako se treba baviti naukom. Ovo
moemo jasno vidjeti na primjeru 8ekartove knji!e ,, O principima vi/enjaJ. 2ako mi u stvari vidimo' amo amo navodno pokušava primjeniti ovakav stav prema naučnom saznanju, taj racionalistički, ne bi li principima !eometrije objasnio prirodu ljudsko! vida. 2oji su to osnovni principi vida itd. Ovako bi 8ekart postupio, ali 9n!lezi ili &koti bi prije eksperimentalno eksperimentalno pristupili ovako nekom problemu. 8ekart ide suprotnim smjerom. -nači, ključo je da su čula nepouzdana, sa tim se slau i empiristi, ali se ne slau šta uraditi po pitanju to!a. 9mpiristi bi rekli da treba izvoditi eksperimente i manipulisati sa fenomenima na što više načina i onda doći do uvida, dok će racionalista reći da eksperimenti jesu nuni, ali u suštini razvrstavanje, sistematizacija itd su ono što nam obezbje/uje saznanje, jer sami po sebi eksperimenti i rezultati eksp. su u stvari neodre/eni, postoji nekakva nekakv a subdeterminacija teorije nad evidencijom. ama evidencija nam neće dati uvide koji nam trebaju. Ovdje se zapravo suviše polae u čulni sadraj koji nam nekako moe razotkriti bar odre/ene aspekte prirodnih fenomena1 to je u stvari razum i uopšte svi kapaciteti razuma me/u kojima je i matematički kapacitet i otud za 8ekarta, a i dru!e rac. domen naučno! saznanja je domen matematike. 8ekartova ideja kako nauka treba da iz!leda bi bila manje više kao što iz!ledaju 9uklidovi elementi 4 imamo neke osnovne definicije, pa onda teoreme koje iz njih izvodimo i onda moemo da ih dokazujemo. -nači, aksiomi, definicije , teoreme 5, aksiomatski sistem, to 8ekart ima na umu kada pomisli na nauku1 jedina razlika je što nemamo aksiome ne!o neke osnovne bazične uvide, do kojih moemo doći rasu/ivanjem na osnovu svo! to! empirijsko! materijala koji stičemo kroz empirijska istraivanja, ali metodološki !ledano u suštini treba da radimo ono on o što i 9uklid. )atematička fizika jeste ključni element u saznavanju prirodnih pojava, tu se do!a/aju ključni uvidi. 2ada očnemo opisivati matematički prirodne fenomene. 8akle, postoji suštinska razlika izme/u saznavanja svijeta matematički i nematematički1 sad iz sve!a ovo! slijedi 8ekartova epistemolo!ija3 šta on misli da je razum, šta su neki intelektualni kapaciteti itd, što je u suprotnosti sa onim što smatraju empiristi. 2od ;juma smo imali ideju npr. n pr. da bismo ispitali !ranice ljudsko! uma treba da primjenimo naučnu emp. metodu na različite aspekte uma, a po 8ekartu je to nemo!uće zato što je um nematerijalan ,postoji u vremenu, ali ne i u prostoru. Ono što nas zanima u suštini je metodološki !ledano ! ledano !dje je to nesla!anje izme/u rac. i emp. > suštini, kod racionalista racionalista nada je da ćemo mi deduktivno doći do osnovnih uvida o prirodnim fenomenima, pa će nam onda on da i samo nauč. saznanje u stvari rasti u skladu sa time i onda u formi drveta predstavlja kao osnovu matematičke nauke, pa onda ideja o mehanizmima u fizici i uopšte njihovom proučavanju matematičkim sredstvima, oni imaju i svoju teoriju kretanja koja se ispostavila kao po!rešna, vrlo specifična ideja o ćivim or!anizmima, zatim mentalni ko!nitivni fenomeni, pa sve do funkcije različitih or!ana u ljudskom or!anizmu. -nači, sve ovo treba da ima neku formu dedukcije iz iz tih nekih osnovnih elemenata. Ovo je sve sve naravno za empiriste skandalozno i nosnovano. (ostoji još nekoliko ideja u to vrijeme, postoji !rupa prirodnjaka poput :ojla i (askala koji smatraju da nijedan od ova dva pristupa nije adekvatan i koji zastupaju nešto što moemo nazvati eksperimentalnom metafizikom. -nači, njihova ideja je
da mi u suštini ne moemo empirijski e mpirijski doći do nekih aspekata prirodnih fenomena, empiristi dakle nisu u pravu, mi uvijek imamo posla sa čulima. Oni su smatrali da to jeste metod saznanja, ali da u stvari ono što mi saznamo jesu neki osnovni aspekti prirodnih pojava iz prosto! razlo!a što u eksper. kada mi manipulišemo prirodom prirodom ona na neki način od!ovara na našu manipulaciju, u nekim smjerovima prua otpor u nekima ne. )i se ne moemo kretati bre od svjetlosti, npr. -ašto' 1(a, kada manipulišemo elementarnim česticama česticama mi ne moemo da ih natjeramo da se kreću bre od svjetlosti i njihov zaključak bi bio da je to neko !ranično svojstvo prirode, !dje mi u manipulaciji nailazimo na otpor. )oda mi nemamo precizan uvid u to šta je to tačno, ali samam priroda je postavila postavila tu !ranicu i zašto onda iz napših eksperimenata eksperimenata ne bismo izveli zaključak dami zapravo imamo neke nek e metafizičke uvide 4 ne naravno u +ritotelovom +ritotelovom smislu5, u nekom indirektnijem smislu. -ato je ovo nazvano eksperimentalnom metafizikom. a čime se ovdje ne bi sloili empiristi' 9vo neki dio !dje se oni moda slau sa rac3 (a, u nekim djelovima bi oni rekli da ako moda isprovjeravamo na najelaboriraniji mo!ući način odre/enu vrstu fenomena, moda bismo došli do tačke kada ćemo reći da je priroda zaista takva kakvom smo je mi ustanovili. Ovo se dešava u nekim nek im djelovima kod :ekona npr, pa čak i ;jum. )e/utim, kada do/emo do filozofske rasprave ;jum bi rekao da su sve to navike i poslediće naših prošlih iskustava i da u suštini nikada ne moemo izvesti sud kmoji je baziran na bilo čemu osim tih prirodnih iskustava. 9mpiristi se moda malo i kolebaju, ali nije to to to. 38 9, saaad... -ašto čitamo ;empelov tekst o tome šta su naučne teorije' (rva stv ar koja nas na s zanima je lo!ičko1 pozitivističko razumijevanje naučnih teorija. ?o!. pozitivisti, svi od njih su bili fizičari ili bar školovani kao fizičari i imali su svoje razmijevanje šta je to nauka. Njihovo razumijevanje naučnih teorija je bilo dominantno nekih KC !odina i to je ono što se u ovom tekstu naziva standardna koncepcija naučnih teorija. > jednoj rečenici, rečenici, oni su smatrali da su su N zapravo nekakve deduktivni ili aksiomatski sistemi, formalni1deduktivni aksiomatski sistemi koji stoje u nekom odnosu sa empirijskim iskazima, poput iva se nalazi na odre/enom podjeljku, a ne an nekom dru!om itd. 8akle, postoji skup takvih oservacionih iskaza i onda postoje teteorije koje su aksiomatski sistemi i postoji veza izme/u tvrdnji u tim aksiomatskim sistemima i ovih empirijskih tvrdnji. i nauka u suštini uspostavlja vezu izme/u ta dva dv a skupa tvrdnji, u tom smislu oni nastavljaju neku tradiciju. Ono što je novo je da nisu tvrdili da nam takvi deduktivni sistemi daju bilo kakave uvide u prirodne pojave, ne!o su to samo najbolje mo!uće sistematizacije naših iskustava, tj opservacionih iskaza. -nači, nisu oni realisti, oni smatraju da su to samo neki aksiomatski sistemi koje moemo ili ne moemo povezati. (ostoji ta neka formalno lo!ička struktura teorije, koji bi mo!li da se nazovu unutrašnji principi i postoje vezni principi koji ih povezuju sa emp. iskazima i svaka teorija ponjima ima tu strukturu, ovo je !eneralna tvrdnja i ovako trebaju iz!ledati sve naučne teorije. (rimjer3 :orova teorija atoma. 0ez!ro i oko nje!a krue elektroni i onda imamo različite orbite elektrona, ovo je bio :orov model, nije bio nešto adekvatan, ali je radio posao bolje ne!o bilo koji dru!i model. &ta bi bili ovdje unutrašnji principi' 2oja je to formalno1lo!. struktura i !dje bismo je traili u ovom primjeru' o o bi bilo
recimo kako su definisani ener!etski nivoi, znači principi koji se odnose o dnose na karakterizaciju tih ener!etskih nivoa, to je taj neki formalno1lo!ički model. )oe se vrlo jasno def. šta je elektron, zatim kako on moe da se ponaša, znači moe se nalaziti na samo odre/enim orbitama itd. Onda imamo vezne principe koji trebaju povezati povez ati sve to što smo dobili u toj nekoj formalnoj strukturi sa nekim mjerenjima, mjerenjima, sa onim što što smo mi posmatrali,sa čime smo eksperimentisali i sa rezultatima tih eksperimenata. 2oji su to vezni principi' D (a, (a , u ovom slučaju recimo, vidimo da li nje!ovi unutr. principi mo!u na neki z!odan način da se poveu sa nekim podacima koje dobijamo kada analiziramo spektar neko! odre/eno! elementa, npr sodijum, kako iz!leda kada !a analiziramo spektroskopski, da li će se pojaviti po javiti u analizi linija apsorpcije tačno onako kako je predvi/a ovaj model' D (ojaviće se i onda moemo reći da je to zato što postoje odre/eni principi kojima definišemo kako da posmatranja spektara poveemo sa onim unutrašnjim principima i oni moraju biti jendostavni i razumljivi. razumljivi. I eto, to su u suštini naučne teorije, sastoje se iz ta tri dijela3 "5 O(9*V+@IONI O(9*V+@IONI I2+-I A5 V9-NI (*IN@I(I H5 +2IO)+2I +2IO)+2I I9) 2O0I 89=. >N>*+&N 09 (*IN@I(9. 9, sad ukoliko smo uspješni mi mi moemo i dedukovati odre/ene posledice iz ovih unutr. principa :orove teorije ii nova predvi/anja tako/e i opet provjeravati da li odovaraju posmatranjima. Vidimo Vidimo da je ovdje u pitanju jednostavan i na prvi po!led ubjedljiv način da se od!ovori na pitanje šta su to naučne teorije. -nači, oni nisu realisti, njih ne zanima da li otkrivamo neka istinska svojstva prirodnih fenomena i u tom smislu su oni empiristi. Imamo opservacije i imamo teoriju korespodenciju izme/u te dvije preko tih tih veznih principa. eorija eorija iz!leda iz!leda kao aksiomatizovani deduktivni sistem i to preciznije !ovoreći neiterpretiranih rečenica. &ta nam daje interpretaciju, u stvari' stvari' (a, interpretiramo ih putem pravila korespodencije sa nekim pojavama. Inače, onaj predstavljeni :orov sistem nije aksiomatizacija striktno !ovoreći niti je to :or tako formulisao. 9, sad, lo!ički pozitivisti hoće da otkriju da li postoji to jez!ro koje je u stvari taj aksiomatski deduktivni sistem, do nje!a se teško dolazi, ali baš na bri!a bri!a kako se do nje!a dolazi, da li je on u potpunosti formulisan, ono što čini jez!ro teorije i što u suštini suštini opravdava naučne iskaze jeste upravo ta vrsta strukture i ti elementi od kojih se se ona sastoji. ad, naravno, ovo će biti i slaba tačka ove teorije. Obratimo panju kako po njima trebaju ovi empirijski iskazi da iz!ledaju' )oraju u potpunosti biti svedeni na čulna opaanja. Ne mo!u ja reći tempetura je AK stepeni, očitao sam to na termometru, tu već imamo termin koji pripada deduktivnom dijelu teorije, temperatura je već neki princip koji već ima neke posledice, to pripda tim unutrašnjim principima. Ono što mo!u da uradim jeste samo da dam iskaz koji se odnosi na čulnu percepciju u najsvedenijem obliku i da kaem k aem u nekom trenutku na toj liniji se nalazi tečnost u tom mjestu, a ne na ovom i ovo je mno!o teorijski neutralnije. 9, ovi osnovni iskazi čine zapravo tu !rupu empirijskih iskaza i termini koji njima fi!uriraju su predteorijski termini. -nači, kada opisujemo ove rezultate spektroskopske analize npr. u laboratorijama, u suštini iskazi se odnose na neke crtice i zamračenja koje vidimo na ekranu i sve ostalo je deduktivni teorijski sistem.
Hempelova kritika
2oje ;empel probleme ovdje vidi' (rvo vrlo teško ćemo naći primjere naučnih naučn ih teorija koje od!ovaraju ovoj slici. Npr. :orov model, kada čitamo :ora, nema ni aksiomatsko! aksiomatsko! sistema, ali nema ni formalizacije. Ima nekih relativno relativno jednostavnih formalnih pravila i opisa fenomena, !otovo narativno,a opet je model eto koji od!ovara posmatranim pojavama. Naravno, lo!. pozit. bi rekli da njih ne zanima kako se do to!a dolazi, njih zanima šta je sr sr opravdanja u teoriji. -ašto je odreena teorija teorija prihvaćena. (a, prihvaćena je zato što to aksiomatsko jez!ro koje postoji u svakoj naučnoj teoriji od!ovara tim empirijskim iskazima i unutrašnjim principima teorije. I eto zato se odre/ena teorija i prihvata. Ona moe da nam bude formuliana u nekom dru!om obliku i da se to jez!ro ne vidi jasno, ali zapravo jez!ro teorije je uvijek taj taj aksiomatsko1 deduktivni sistem. sistem. Oni imaju neku normativnu normativnu ideju o ovome. uština ;empelovih primjedbi je sledeća3 kako mi znamo po tom modelu na koji način da povezujemo empirijske iskaze sa ovom neinterpretiranom aksiomatskom strukturom, ako već u toj strukturi na neki način nije uključena neka vrsta veze' 8a li je u suštini taj aksiomatski sistem u potpunosti neinterpretiran' &ta bi to tačno značilo' Ono !dje počinju problemi za lo!. pozitiviste je kada počinemo da analiziramo ana liziramo konkretne primjere i onda jedan od problema je da mi ne znamo u stvari da li nam ti aks. sistemi koje imamo u nauci, i ako ih imamo uopšte, nedvosmisleno iskazuju neku odre/enu teoriju. Imamo neke i nedvosmislene, koji se ne mo!u interpretirati na dva načina, ali se onda moemo moe mo zapitati za šta će nam onda empirijska adekvatnost' 2oja je ulo!a provjeravanja' ;empel neće reći da je sva ova priča beskorisna, ali nema ulo!u kakvu joj pripisuju lo!. pozitivisti. ama aksiomatizacija ne razjašnjava interpretaciju' &ta ovo znači' zn ači' o da u suštini samo ono što već imamo kao teoriju nam prikau u nekom dru!om obliku, ali šta smo time dobili' 9pistemološki !ledano šta nam to donosi'
lo! poz mo!u od!ovoriti na sve ovo' 8a li postoje brojne aksiomatizacije jedne te iste teorije' )i vrlo često nemamo ni jednu aksiomatizaciju i vrlo je teško prikazati neku teoriju u aksiomatizovanom, koherentnom sistemu i rijetko naučnici ovo uopšte pokušavaju uraditi. Npr. napori da se to uradi sa kvantnom mehanikom nisu urodili plodom i šta sad trebamo iz istorije zaključiti' (a da nije baš ;empel u pravu. Veli Veliko ko je i pitanje da li su te aksiomatizacije netrivijalno različite. Naravno, opet moemo reći da lo! pozitivisti nisu u pravu u potpuosti, ali da li mi moemo sada kada smo svjesni ovih o!raničenja aksiomatizacije da preformulišemo tu lo!ičko pozitivističku inicijalnu ideju da bude prihvatljivija. &ta je zaključak, z aključak, u suštini' 0esu li oni u potpunosti po!riješili i jesu li nekim dijelom u pravu' Obratimo panju na jednu činjenicu, vrlo vanu, !eneralno !ledano kako filozofi razmišljaju o nauci. (o!otovo van filozofije nauke, npr pričate sa filozofima jezika, duha, standardna koncepcija za većinu je ono što oni misle da su naučne teorije, ti neki aksiomatski sistemi koji su onda u odnosu sa nekim empirijskim činjenicama. o je je nešto što je dominantno van filozofije nauke. ad, šta je jako zanimljivo je da svi primjeri i ono šta su lo!. poz. imali na umu je fizika, jer su svi bili fizičari i shvatili su da je to primjer nauke. ve ovo se odnosi na fiziku. Ono što je zanimljivo kada se analizira ono što rade biolozi ili naučnici koji proučavaju nervni sistem veliko je pitanje da li ijedan primjer postoji postoji koji od!ovara standardnoj koncepciji naučnij teorija. Veli Veliko ko je pitanje da li moemo moe mo proučavati sve prirodne fenomene naučnim teorijama koje imaju istu strukturu. 6dje su aksiomatsko1 deduktivni sistemi u biolo!iji' Ovdje tek nemamo nikakve primjere niti sami biolozi pokušavaju da do/u do takkvo! ishoda. Ovo je vlo specifilčna analiza.)e/utim, filozofi !eneralno misle da je ovo univerzalno rzumijevanje naučne teorije kao takve 4 kao ded1aks sistema5, to što biolozi rade nešto dru!o je njihov problem, to je nezrela nauka, mo!li bi reci lo! pozitivisti. &ta oni znaju uopšte, ako ne mo!u prikazati ništa ništa u aksiomatsko1 deduktivnoj formi. 9, sad suprotno od ono!a što su lo! poz tvrdili, o tim opservaionim terminima da su oni predteorijski, da mora postojati distinkcija distinkcija izme/u termina u opservacionim iskazima i onih koji su u aksiomatskom sistemu od ko! se sastoji jez!ro teorije. (roblem po ;empelu je da su i jedni jed ni i dru!o termini predteorijski. )i ne moemo nikada razdvojiti razdvo jiti taj teorijski i predteorijski sadraj. -nači, kada formulišemo unutrašnje principe koristićemo se predteorijskim predteorijskim terminima u nekoj mjeri, već smo dakle inficirali naš aksiom sistem predteorijskim terminimakoji se koriste u opservacionim iskazima. Nisu ovo baš jasne distinkcije koje postuliraju lo! poz. 8a l7 je ;empel i ovdje u pravu' Vrlo Vrlo je mo!uće da ti termini podsjećaju na prošle,ali da postoji zapravo diskontinuitet izme/u tih predteorijskih termina i tih istih koji su uključeni u neki novi aks1ded sistem. *ecimo, razumijevanje ener!ije i impulsa kao primjer. Oni su postojali kao termini i u Njutnovoj mehanici, u fizici prije AC vijeka, pa postoje i u kvantnoj kv antnoj mehanici, me/utim kako su definisani u mehanici veliko je pitanje da li je to isti termin. ?iči, ali da li zaista jeste isti koji dijeli značenje sa ovim prethodnim. &ta bi rekao ;empel' (aa, da mi u primjeni tih tih termina ne mijenjamo samo samo značenje već načine na koji mjerimo veličine, pa ćemo u kvantnoj mehanici koristiti jednu vrstu mjerenja, a u Njutnovoj dru!u. -nači, bitno je kako mi koristimo termine1 a i ovo je pitanje koliko je tačno.
I ovo su neke osnovne primjedbe koje ;empel iznosi. &ta su onda naučne teorije ako nisu aksiomatski sistemi koji se dovode u vezu sa posmatranjem' posmatranjem' &ta obezbje/uje njihovu opravdanost i zašto vjerujemo u njih' 2ako bi mo!ao da bude slučaj da su naučne teorije neki sistemi, a iz!leda da zaista jesu, imamo neke principe koji su povezani u neku cjelinu. 2ako bi mo!ao biti slučaj da to nisu deduktivni sistem' amo amo ne!dje %C1ih je jedna !rupa filozofa počela razmišljati o tome da su naučne teorije ništa više do modeli, a šta su tačno modeli, to je ostvoreno pitanje. Nešto što treba interpretirati. )odel, nije znači lo! ded sistem. )odel npr 8N2. (očeli su se zanimati za nauke koje nisu fizika i shvatili su da način na koji se teorija teorija koristi u biolo!iji biolo!iji iz!leda mno!o više kao upotreba modela ne!o aksiomatskih sistema i onda su zapravo zap ravo u velioj mjeri kasnije počeli da preispituju i razumijevanje teorija u fizici, koje su više počele ličiti na modele. ?o!ički pozitivisti su tako/e znali da se koriste i modeli u nauci. )odel kao jez!ro teorije. 2ada pitate lo! poz šta su modeli oni će reći da su too analo!ije, ne mo!u se formalizovati i ne mo!u dodati nikakav sadraj teorije, u pitanju je pojednostavljenje teorije preko analo!ije. Neki filozofi su došli do ideje da su modeli jasniji ne!o što su titi teorijski apstraktni termini termini u tim aksiomatskim formulacijama i utoliko superiorniji, jer već uključuje odre/ene interpretacije. Ovdje vidimo da je u pitanju podjela izme/u onih koji tvrde da su modeli analo!ije, a jez!ro zapravo taj neki deduktivni sistem i oni koji k oji tvrde da naučne teorije nisu ništa n išta do modeli. &ta bismo uopšte dobili aksiomatizacijom modela i kako to izvesti' o o što se oni interpretiraju, interpretiraju, pa šta interpretira se i taj aksiomatizovan i dio teorije. ada, ako pitamo filozofe nauke reći će nam da postoje bolji ar!umenti u prilo! stava da su naučne teorije nešto poput modela, a ne aksiomatskih sistema i da nije ni jasno zašto bismo eleli da imamo te aksiomatske sisteme, ni kako bi oni doprineli našem sazanju, a i kako bi opravdali samu teoriju. )odeli, čak i ako su formalni imaju dru!ačiju strukturu. Oni su opisni na neki način, nač in, mo!li bismo reći da su očekivanja od to!a šta je naučna teorija znatno skromnija postala sa idejom naučnih na učnih teorija kao modela ili da imamo adekvatnije razumijevanje to!a šta su naučne teorije. -nači, jez!ro teorija su nešto što se interpretira, ukoliko naučnu teoriju posmatramo kao model.
8I09)
6ovorimo o 8ijemovoj ideji šta su eksperimenti, koja je suprotna od ono!a što je tvrdio tvrdio :ekon, da putem indukcije moemo oformiti adekvatnu hipotezu o fenomenu koji proučavamo. Njutn je upravo ovom metodom npr došao do teorije !ravitacije, na osnovu 2eplerovih proučavanja. Ovdje je za filozofiju bitna pretpostavka da postoji nezavisnost činjenica činjenica u odnosu na teoriju,
znači da činjenice su empirijski iskazi koji nisu zavisni od bilo kakve teorije, tj. hipoteze koju ćemo kasnije razviti u cjelom skupu nekih podataka. Ovo je pretpostavka ideje o tome šta su eksperimenti i kakav je njihov odnos sa teorijom. Inače, da nema ove pretpostavke, da činjenice nisu nezavisne u odnosu na teoriju, onda ne bi mo!li da izvedemo hipoteze iz činjenica, jer bi one na neki način već bile opterećene empirijskim sadrajem i samim činjenicama. :ekon dalje kae da je zadatak eksperimentatora da bude neutralni posmatrač, oko mu se nikda ne smije zaariti ljudskim strastima, pa da sad vo/en njima odabere hipotezu koja više od!ovara nekim nje!ovim filozofskim preferencama, preferencama, a ne samim podacima. Npr. Npr. preference kakve su imali imali ?ajbnic ili 8ekart o mehanicističkoj prirodi svijeta i da onda traimo samo podatke koji će potvr/ivati tu vrstu hipoteze, što bi dovelo da teorija kao Njutnova ne bude prihvaćena, jer se ona ne zasniva na mehanističkim principima. principima. Njutn nam ne kae koji je mehanizam privlačenja tijela tijela !ravitacionom silom, nema to! mehanizma kod nje!a u teoriji. 9, sad kada se 8ekartu ili ?ajbnicu zaari oko 38 tim metafitičkim uvjerenjima, oni nikada ne bi na osnovu podataka koje je posmatrao Njutn došli do teorije poput !ravitacije, jer ne od!ovaraju njihovim ubje/enjimaF Naravno, :ekon nije naivan, on zna da to nije zapravo mo!uće, ali to treba učiniti u što većoj mjeri i nakon tih nekih laboriranih posmatranja fenomena sa različitih aspekata i sa minimiziranim uplitom naših elja u interpretaciju podataka moemo doći do d o dobre hipoteze1 to je proces po njemu. 2o je bio 8ijem' D =rancuski filozof, istoričar nauke, fizičar. Napisao je čuvenu knji!u ,, truktura i cilj fizičkih naukaJ. Imao je, prije sve!a sjajan uvid u istoriju fizike, jako talentovan istoričar nauke i detaljno je poznavao velčiki br naučnih teorija i kako se do njih došlo1 ovom analizom se on bavio. -ašto je ovo zanimljivo' +aaaaaa 38, pa zato što je on na osnovu tih svojih istorijsko1filozofskih istorijsko1filozofskih analiza došao do potpuno suprotnih zaključaka onome što je tvrdio :ekon, induktivisti i kasnije lo! poz. 2asnije se 2vajnova teza o subdeterminaciji teorija evidencijom formulisalo na jedan dru!ačiji način. 2vajn18ijemova teza3 8ijem je bio prvi, 2vajn je ovo posle formulisao, duh tvrdnje, odnosno ar!umenta je i sličan, ali postoji i vrlo bitna razlika. Vidjećemo Vidjećemo da 8ijem potpuno dru!ačije dru!ač ije razvija ar!umente od 2vajnovo! ar!umenta koji je apstraktni ar!ument, tipičan za analitičku filoz. to! vremena. 8ijem na osnovu vrlo paljivo! proučavanja istorije nauke dolazi do svojih zaključaka. )o!li bismo reći da je on otprilike instrumentalista u odnosu na :ekona. &ta je 8ijemova ideja' (rvo, on smtra da ono o čemu induktivisti pričaju je vrlo pojednostavljena slika to!a šta se u nauci dešava, kako se dolazi do lazi do naučnih teorija i kakav je odnos izme/u teorije i eksperimentlnih zakona do kojih se dolazi u laboratorijama bez neke prethodne teorije. &ta je ideja ovdje' +aaaaa, pa ideja je da zapravo z apravo u trenutku kada fizičar u/e u laboratoriju i počne da koristi bilo koji od aparata, apar ata, čak i vrlo jednostavne, pa tek onda kompleksne, da on već se oslanja na niz različitih teorija o fizičkim fenomenima. o su su te pomoćne teorije. 8akle, kada k ada uključi neki mjerač i očita !a, ! a, on već samim tim pretpostavlja niz pretpostavki koje je tu uveo samim činom očitavanja zato što tu ima odre/enu mjernu jedinicu, zatim odnose koje prati, prati, pa to što ih prati na specifičan način i koristi ih u objašnjavanju neko! novo! fenomena. Npr. termometar, postoji postoji teorija temperature koja
stoji iza to! mjerenja i koje će biti iskorišteno za proučavanje neko! dru!o! fenomena. -nači, u fizici je ovo neizbjeno, u dru!im naukama je situacija dru!ačija. 8akle, kada neko uradi eksperiment, šta on provjerava'1 On provjerava konjukciju te hipoteze koju je postavio da je nešto slučaj ili ne, on ne provjerava samo tu hipotezu, već konjukciju kon jukciju tih hipoteza sa svim ovim pomoćnim teorijama. -ašto je ovo vano' (a, kada do/e do odre/enih rezultata on za objašnjenje to! odre/eno! fenomena ne mora nuno daupotrijebi ili diskvalifikuje jednu tezu, a dru!u da potvrdi tim što se od!odilo, on moe da zaključi da moda neka od ovih teorija ne od!ovara tom fenomenu. (rimjer koji je formulisao formulisao 8ijem3 čemu je stvar' Njutnova hipoteza je bila da se svjetlost sastoji od zrakova koji su !omila čestica čestica koji ide u istom smjerui prostire se kroz medijum, talasa. &ta ovo znači' D (a, da ako propustimo p ropustimo taj zrak svjetlosti kroz neku prepreku na kojoj imamo dvije rupice, tako da sao, ako je u pitanju Njutnov zrak, ti pojedinačni atomi svjetlosti mo!u mo!u da pro/u, onda ćemo imati vrlo jasno predvi/anje predvi/anje te Njutnove hipoteze3 (redvi/anje je koje' 1(a da će čestice da naprave svijetle tra!ove tra!ove na ekranu najsvjetlije tamo !dje prolaze ti zrakovi, jer neke čestice će se malo odbiti, pa će i dru!i dijelovi biti osvjetljeni, ali na ta dva dijela bi trebali trebali da vidimo najsvjetlije šare, ako je Njutn u pravu.
j. ako je ta korpuskularna teorija svjetlosti u pravu. 2orpuskula, čestice, mali atomi pojedinačni su ono od če!a se sastoji svijetlosti. ;aj!ensova ideja je bila da uopšte nisu u pitanju čestice već da d a je svjetlost talasno kretanje medijuma. +ko je u pitanju, tj ako su svjetlosni zraci vibracije medijuma koje mi ne vidimo kao takve, što je prava priroda svjetlosti, svjetlosti, onda će nešto dru!o da se desi. i i talasi će praktično se rasprostirati istim intenzitetom intenzitetom u svim pravcima. Imamo talasni front koji se širi širi u svim pravcima. &ta će se do!oditi kada pro/u kroz rupicu "' D (a ta dva talasna fronta će se me/usobno sudariti. 2ako se oni sudare, kao talasi kad se sudare na površini vode, nanekim mjestima će se poništiti na nekim pojačati. 8ru!im riječima, vidjećemo niz zatamnjenja i rasvjetljenja i to uopšte neće najveći intenzitet biti biti u te dvije tačke, tj. tako kao Njutnova teorija predvi/a. Ovo je čuveni eksperiment koji je posle bio značajan za nastavak teorije kvantne mehanike. 9, sad, 0an!ov eksperiment je, :ekonovski !ovoreći, trebao da bude krucijalni eksperiment, da vidimo šta se pojavi na ekranu i na osnovu to!a ćemo vidjeti koju teoriju ćemo da prihvatimo. Onda se ispostavilo da se na ekranu zaista pojavljuje mno!o više zatamnjenja jednako! intenziteta i tih tih osvjetljenih se!menata ne!o što bi se očekivalo po Njutnovoj teoriju. ad, obratimo panju, iz Njutnove tvrdnje o korpuskulama, tako/e izvlačimo odre/ene konsekvence s7 obzirom na okolnosti ovo! eksp šta bi trebalo da se pojavi. I eto onda kaemo trebaju da se pojave te dvije trake, one se ne pojavljuju i onda smo mi tako opovr!li tu hipotezu. &ta je 8ijemova tvrdnja' D 2ada mi malo prokopamo prokop amo po pretpostavkama, tu postoji niz dru!ih pretpostavki i u jednoj i u dru!oj hipotezi, mi nikada
definitivno ne znamo da li je ta hipoteza tačna ili ne, jer je mi uvijek moemo preformulisati, izmijeniti neku od pretpostavki tako da je ne!dje sačuvamo od odbacivanja putem ovo! rezultata u ovom eksperimentu. > prvi p rvi mah ovo fizičari neće uraditi, ali 8ijem kae da je to rezultat nekih dru!ih kriterijuma, a ne kriterijuma empirijske empirijske adekvatnosti. -nači, 8ijemova teza je da 0an!ov eksperiment uopšte nije krucijalan, da samo iz!leda tako u nekom istorijskom kontekstu, da su to tako usvojili fizičari nakon što su vidjeli rezultate, ali u principu to nije krucijalan eksperiment 4 inače po njemu uopšte nema krucijalnih eksperimenata, samo iz praktičnih razlo!a, razlo!a, ali u principu nijedna hipoteza nije ni prihvaćena ni odbijena. *ecimo, neko će kasnije zastupati mišljenje da zapravo uopšte nije slučaj da nema ovih čestica koje se prostiru i prolaze kroz otvore na slici !ore, u pitanju jesu čestice, ali načinna koji se one kreću kroz medijum je takavda u stvari to širenje neko! poremećaja u medijumu iz!leda kao da je u pitanju talas. Imamo zapravo elektrone koji se kreću na odre/eni način i sudaraju na odre/en način i ti sudari u stvari su takvi, tj zakon koji opisuje te sudare je takav da eto prolaze kroz ove otvore kao da su talasi, a ustv su idalje u pitanju pojedinačne ćestice, tj. fotoni.5 ad, šta tvrdi 8ijem' 8a lili u svakom eksp mi imamo mo!ućnost mo!ućnost da svaku hipotezu spasimo tako što ćemo interpretirati osnovne elemente uvedene u toj hipotezi na način koji će uvijek uvijek da nam spase tu našu hipotezu od mo!uće! odbacivanja' 8a li ima veze jednostavnost hipoteza' Ovo je jedan od najmutnijih kriterijuma u razumijevanju prirodnih teorija, šta je jednostavna hipoteza. 0edan od tih neempirijskih kriterijuma prihvatanja hipoteza je po (operu npr jednostavnost, ali kako da je definišemo, tu jednostavnost. &ta je jednostavna teorija, nešto moe tako iz!ledati,a da zapravo ima iz skrivenih pretpostavki. (rof pretpostavlja da bi se i 8ijem sloio sa tvrdnjom da svaka hipoteza zašravo sadri veliki broj pretpostavki. 4 korpuskule su ne znam1 fotoni, količine ener!ije, itd, itd5, tako da bi on vjerovatno rekao da je svaka hipoteza dovoljno kompleksna da mi uvijek moemo naći neku podvarijantu da bismo spasili tu !eneralnu tvrdnju. > samoj istoriji nauke nije lako uopšte naći primjere !djemi imamo različite varijante ove iste hipoteze 4 misli konkretno na onaj primjer sa svjetlošću5 i !dje imamo sve ove uvide, pa da moemo da popravljamo tu hipotezu.
8ijem kae da je Njut bio u krivu u onome što je radio. On jeste nešto indukovao iz fenomena, ali je svo vrijeme upotrebljivao odre/ene teorijske pretpostavke koje su opteretile te same fenomene koje je on htio objasniti. o o je ustv onaj =ajrabendov ar!ument o sili i masi koje uopšte ne fi!uriraju u 2eplerovim zakonima, kao ni teorijskom terminu koji uopšte nije mo!ao biti indukovan iz samih podataka ,tj iz 2eplerovih 2eplerovih zakona kao što je to Njutn tvrdio. a dru!e strane, strane, Njutn je 8ijemov heroj jer je smatrao da taj neki metafizički sadraj je nešto nešto što ne ulazi u domen same teorije, ovo je i 8ijem dalje razvijao1 znači da teorije ne slue objašnjenju fnomena već predvi/anju fenimena i da bilo kakav metafizički sadraj parazitira na samoj teoriji. > ovome se on slae sa empiristima, a i lo! poz bi se sa ovim sloili1 potoji hipoteza i postoji formulacija, sve ostalo je nakačeno. -ato će on tvrditi da jez!ro hipoteze korpuskularne, talasne, te neke !eneralne tvrdnje ne ulaze u samo jez!ro teorije. 0ez!ro teorije su pojave, eksperimentalni zakoni koji ih opisuju i nekakve formule. 8akle, ovo je ok kod Njutna, ali nije u pravu jer je kako smo !ore već napisali mislio da sami podaci već nisu bili opterećeni nekim teorijskim principima i konceptima. (itanja3 8a li je sla!anje sla!anje oko to!a koja se tačno hipoteza dovodi u pitanje pitanje empirijski neopravdana' 8ru!im riječima, da li je rezultat isključivo neempirijskih kriterijuma, kao što je to jednostavnost npr.' npr.' *ecimo, 2opernik i :rehe. 2opernikov sistem je jednostavan za izračunavanje poloaja planeta, :raheov je komplikovan. 2oristićemo znači 2opernikov, iako su empirijski !ledano oni ekvivalentni. I sad se postavlja pitanje da li je to u suštini jedini z!odan neempirijski nee mpirijski kriterijum. da li je npr izbor izme/u 2opernikovo! i :raheovo! sistema bio u potpunosti neempirijski' 1 )anje empirijski opravdan opravdan bi bio tada, jer mi danas imamo preciznija posmatranja posmatranja koja bi diskvalifikovala :raheov,a ne 2opernikov sistem. &ta je sa sporednim teorijama' 2oja je bil teorija kretanja u tom periodu' +ristotelova, naravno. 1 -atim, neke varijane3 impetus. a odbacivanjem :raheovo! sistema bismo odbacivali kompletnu teoriju kretanja koja nam je dobro do bro objašnjavala zašto mi kada stojimo mirno ništa nas ne !ura. -ašto' D (a, ne kreće se -emlja. 2od 2opernika se kreće i sad kako da mi to ne osjećamo. 8ekart je posle došao na ideju o principu inercije koji nam to fino moe objasniti, ali u trenutku kada nam se pojavljuju ova o va dva modela nema te fizičke teorije kretanjaaaa itd itd itd. ......................................................................................................................................... 8alje se odvija ustra rasprava o teoriji impetusa koja nije relevantna za kolokvijum. kolokvijum.
