Miss Crazy Princess -Požuda na koljenima 2.K

1

Miss Crazy Princess

POŽUDA NA KOLJENIMA Knjiga druga

Obrada:

2

Prošle su dvije i pol godine. Kako i kada. Ne znam ni sama. Vrijeme je jednostavno proletjelo pokraj mene. Mnogo se toga desilo u tom periodu. Prvo i ono glavno je da se on nikad nije ni javio ni pojavio. Koliko god ga mrzim zbog toga, toliko mi je i laknulo. Jednostavno je tako najbolje. Dva tjedna nakon što sam otišla na račun mi je vraćeno svih 500 000 eura. Koje i dan danas nisam dirnula. Sedam mjeseci nakon što sam otišla u javnosti je ekplodirala vijest da je Blake Lewis u pritvoru zbog nelegalnih radnji. Nikad nije objavljeno što je točno u pitanju. Cijeli slučaj je bio obavijen velom tajne, a na kraju zataškan. Rijetko koje novine su uopće pisale o tome. Kako se vijest proširila tako je i nestala. Prepostavljam da su se važna gospoda iz kluba pobrinula da se nikad ni ne sazna što se dešava. Sva ta strka je trajala nepunih 5 dana i poslije toga više nitko nije ni slova progovorio o tome. Godinu dana nakon što sam otišla upoznala sam Renea. Nisam uopće bila zagrijana za njega, ali postali smo dobri prijatelji koji bi se s vremena na vrijeme tiješili i dijelili krevet.

3

Rene je zapravo sušta suprotnost mom tipu muškarca. Totalno smiren, drag i romantičan tip. Nemogu reći da sam se zaljubila, ali ugodno mi je sa njim. U prvih pola godine smo bili prijatelji sa povlasticama ali smo na kraju ipak odlučili naše druženje zvati vezom. Jednostavno se činilo ispravnim, ali i lakše za objasniti drugima koji su nas stalno gnjavili sa pitanjima jer nisu mogli shvatiti naš način druženja. Rene je postao moj oslonac u teškom periodu. Shvaćao me, podržavao, tješio. Doslovno je bio uvijek tu kad mi je trebao. Čovjek se na to lako navikne pa na kraju nekad ni ne primjeti koliko stvari uzima zdravo za gotovo. Ne volim taj osjećaj da ga iskorištavam, ali upravo to radim. Iskorištavam njegovu dobrotu, a za uzvrat dajem mrvice. On se nikad ne buni, nikad ne prigovara, nikad ne pravi probleme oko mojih promjena raspoloženja, jednostavno sve to mirno prihvaća. Nekako mi sve to skupa ide na živce, ljuti me. Jer ponekad mi treba netko tko će mi uzvratiti istom mjerom, netko sa kim ću se posvađati, ispuhati se. A on nikad nije bio taj tip osobe, što nekad zna biti jako iritantno. Ali u stranu sve to, mi smo još uvijek skupa. Čudan par totalno, ali u njemu sam pronašla nešto što mi treba, a on je u meni vidio nešto što traži. Uz sve to Rene radi kao stomatolog. Službeno, po meni jedan od najdosadnijih poslova koje čovjek može raditi. Ne vidim tko bi mogao uživati u prčkanju po tuđim ustima. Ali on kaže da voli svoj posao, pa pretpostavljam da on u njemu vidi nešto što ja ne vidim.

4

Možemo mi pričati o Reneu cijeli dan, ali shvaćate i sami da je on jedna obična, pomalo dosadna osoba koja voli raditi, voli povremeno ići u ribolov i voli mene. Toliko da trpi sva moja sranja i opet me svaki put iznova grli kao da se ništa loše ne dešava. Moram mu odati priznanje, čovjek ima čelične živce i volju. I nekako mi je na kraju uvijek drago što je takav pa moja naklonjenost prema njemu samo još više raste.

5

Upravo završavam sa poslom. Odjavljujem se sa radija i pozdravljam slušatelje dok u pozadini svira nova pjesma od Demi Lovato. Na staklu susjedne sobe mi kuca Hanna i pokaziva na sat. Čim sam došla do nje žali se kako uvijek kasnim i da me drugi put neće čekati već da ću doma ići pješke. A zapravo to skoro uvijek kaže pa evo još je tu i svaki put me pričeka. Hanna je moja susjeda, radi u restoranu blizu radio stanice. Ona je zapravo jedina prijateljica koju imam. Malo je i luda. Djevojka živi punim plućima, voli dobre provode, opasne sportove i ovisna je o tetovažama, a kosa joj je ni manje ni više već modro plava. Nikad nisam uživo vidjela ženu sa toliko tetovaža, svaki mjesec ima jednu novu. Kad sam tek doselila u Valencu prva osoba koju sam upoznala je bila Hanna. Doslovno je dotrčala do moga stana da vidi tko joj je nova susjeda. I prvo što mi je rekla bilo je. Oh super imam novu lutkicu za igranje. Odmah mi je ponudila pomoć oko čišćenja stana u kojem je kako ona kaže, prije mene živjeo neki lik koji je bio gay. Hanna je tada radila u salonu namještaja, ali je nedugo nakon što sam se doselila dobila otkaz. Čim sam čula da u restoranu Patricia traže radnicu, zvala sam ju da

6

ode na razgovor. I tako smo postale dobre prijateljice koje skupa idu na posao sa starom bijelom bubom koju je Hanna preuzela nakon što joj je baka umrla. -Hej Lutko, idemo li na jedan koktelćić. -Naravno. To se ne propušta, pogotovo kad je ovako vruć dan. -A dok je vruć dan, ne fali vrućih mušterija. Smije se Hanna. Pozdravljam ekipu u tehničkoj sobi i izlijećemo van. Tek je 17 sati, sunce je još jako. -Što kažeš da sutra odemo na bazen. Kaže Hanna. -Sorry draga ali ne mogu sutra. Reneovom tati je rođendan. -Čekaj malo. Ideš upoznati njegove roditelje i tek mi sad to kažeš. Znaš li ti što to znači? -Ne znači ništa. Idem upoznat njegove jer me njegova majka pozvali na tortu, a Rene je rekao da moram doći. Vjeruj mi ne ide mi se uopće, ali ne mogu opet odbiti. -Znam Lutko. Ali wow, upoznat ćeš mu starce. To je ozbiljna stvar. -Tu temu sa starcima izbjegavam već godinu dana. Valjda je vrijeme da se to privede kraju. Ne nalazim više izlika da to izbjegnem. A znam da bi Reneu to mnogo značilo. To je najmanje što mogu učiniti za njega. -Znam Lutko. Sve znam. Samo se nadam da me nećeš uskoro napustiti i pretvoriti se u kućanicu sa hrpom klinaca oko sebe. -Ne brini Koka, to se neće desiti ipak nismo u toliko ozbiljnoj vezi. Idemo prema koktel baru Tropy. Konobar nas odmah dočeka kraj našeg stola. -Cure stigle ste na vrijeme. Upravo sam otjerao mušterije da vam oslobodim vaš stol. Ben je konobar u Tropyu od kad znam za ovo mjesto. Tip je presmiješan sa dugom kosom koju veže u pundžu i okruglim Harry Potter naočalama. A Ben je jako

7

zagrijan za Hannu samo što ona njega uopvće ne doživljava. Ali tip ne odustaje. Oblijeće oko nas kao pčela med. Uporno dobacuje neke smiješne fore. Već je pet puta zvao Hannu da izađu na piće no ona ga uporno odbija. Tip jednostavno nezna kad treba odustati. U tom trenutku mi zvoni mobitel. Zove me Rene. -Hej. Javljam se veselo. -Mila gdje si. Jesi stigla u stan. -Nisam još, upravo smo došle do Tropya. Popit će mo piće i idemo. Jeli sve ok. -Ma sve u redu, mislio sam navratiti do tebe sa hambićima. -Može li za sat vremena. -Naravno mila. Vidimo se. Volim te, pusa. -Cmokić. Kažem kroz smijeh. Hanna me gleda kao da će povratiti. -Zaista. Odvratni ste sa tim tepanjem i cmokićima. Nemam što reći na to, ponekad sam i sama sebi odvratna.

8

Samo što sam izašla pod tušem, zvono na vratima je počelo zvoniti. Otvaram vrata, a sa druge strane me dočeka buket crvenih ruža i Rene sa osmijehom od uha do uha. Pruža mi vrećicu sa jelom i ruže pa me brzo poljubi u usne. -Hej, malo si uranio. -Znam, oprosti ali nisam mogao dočekati da te vidim. -Uđi, ja ću se samo brzinski obući i vraćam se. -Što se mene tiče nemoraš se oblačiti. Možemo odmah preći na desert. Nervozno se nasmijem. -Čekaj tu, vraćam se za minut. Na brzinu navučem veš i dugu haljinu te se vraćam u dnevnu sobu. Rene iz hladnjaka vadi pivo i sok od jabuke. -Donijeo sam ti hamburger, pa jedi ako si gladna. -Hvala ti. -I kako je prošao dan? -Po običaju, ništa posebno. A kod tebe?

9

-Dobro. Danas sam bio pretrpan poslom. Zamisli došao mi neki lik sa slomljenom protezom koju je zalijepio trenutnim lijepilom i traži od mene da mu je ponovno zalijepim jer ju on nije dobro zalijepio. Plakali smo od smjeha nakon što je otišao. Nakon te priče hamburger mi se doslovno zgadio. Pa sam ga samo spustila natrag u papirnu vrećicu. -Nisi gladna. -Zapravo i nisam baš, samo sam malo umorna. -Jeli sve ok. U zadnje vrijeme si često umorna. -Ma sve ok, samo mi ne odgovaraju ove vrućine, ništa drugo. -Čuo sam se sa svojima danas. Jedva čekaju da te upoznaju. -Ah da, i meni je drago što ću njih upoznati. Kažem sa odglumljenim smiješkom. Znam, znam. Odvratna sam. Ali sama pomisao na upoznavanje njegovih roditelja i obiteljski ručak i već mi se diže kosa na glavi. -Mama je jako nervozna. Ti si prva djevojka koju dovodim na upoznavanje. -Slušaj Rene, nije baš da je to neko upoznavanje. To je samo rođendan tvoga oca. Pošto su me pozvali bilo mi je neugodno reći ne. Budući da do jučer o tom nisam ništa znala dok me tvoja mama nije nazvala i rekla da moram doći na rođendan da se upoznamo. Pokušala sam odbiti, ali je bila toliko uporna da sam na kraju rekla, ok doći ću. Pa eto, kako bi se ti osjećao da ti takvo što naprave. -Ok, oprosti zbog toga. Mama je navalila da joj dadnem tvoj broj. Nisam računao na to da će te prisiliti da dođeš. -Nije me prisilia. Kažem već pomalo bijesno. Samo mi nije dala izbora. A ti si me mogao lijepo upozoriti na to. Barem mi reći, eto da znaš moja je mama tražila tvoj broj pa računaj da će te zvati.

10

-Dobro Sarah, zašto si ti uopće ljuta. Što si očekivala nakon godinu i pol veze. Naravno da te moji žele upoznati. Zapravo već godinu dana te žele upoznati, ali ti uvijek nađeš izliku. Zato je moja mama odlučila uzet stvar u svoje ruke. -Ljuta sam jer me prisiljavate na nešto na što nisam spremna. Nisam bez razloga odbijala upoznavanje. Jednostavno nisam spremna na taj korak. To bi značilo da su stvari među nama ozbiljne, a i ti i ja znamo da nismo ni blizu tome. Rene me gleda blijedo, u jednom trnutku izgleda bijesan ali se brzo pribere, pa nastavi mirno govoriti. -Sarah ti znaš da te volim. Svim srcem, svim što jesam ali ponekad te je teško voljeti, pogotovo kad si tako čudnog raspoloženja. Znam da i ti mene voliš na neki svoj način. Bez obzira što mi nikada nisi rekla te riječi, ja vjerujem da me voliš. I čekat ću doklen bude trebalo, samo da čujem te riječi. A kad se to desi, dat ću ti cijelog sebe, svoje prezime, obećat ću ti se za cijeli život. Dali ti shvaćaš koliko te volim. Malo je reći da sam ostala u šoku. Zanijemila sam od njegova priznanja, a neki čudan strah mi se uvukao pod kožu. Prva pomisao mi je bila da bježim jer ću ga kad tad povrijediti, jer znam da mu nikad neću reći to što on tako žarko želi čuti. -Rene... ja... Oprosti mi, molim te oprosti mi. Ti znaš da mi je stalo do tebe. Značiš mi mnogo, ali bojim se da ti ne mogu dati to što tražiš od mene. Što vrijeme više prolazi sve sam svijesnija koliko sam nepravedna prema tebi. Osjećam se loše zbog toga, kao da te iskorištavam. A ti si mi dao mnogo toga pa čak i više nego što sam tražila, uvijek si tu za mene, uvijek mogu računati na tebe, a što sam ja tebi dala. Ništa, apsolutno ništa, sem mrvica. Ti si zaslužio mnogo više od jebenih mrvica, kako to ne shvaćaš. Ja nisam dobra za tebe, ne zaslužujem te.

11

-Ne govori to. Dala si mi dovoljno da ne želim odustati od tebe i od nas. Možda ti toga nisi svijesna, ali svakim našim susretom daješ mi komadić sebe. Komadić po komadić dok ne dobijem cijelu tebe. Možda će srce doći tek na kraju, ali nema veze jer ono najslađe uvijek dolazi na kraju. A ja sam strpljiv čovijek. Zato nemoj me pokušavati otjerati od sebe. Ti si dovoljno dobra pa i predobra za mene. Zato neću odustati od ovoga koliko god se ti trudila me uvjeriti u suprotno. Nazvat ću svoje odmah u jutro i reći ću im da ne dolaziš. Nemoj se brinuti za to, ja ću ih uvjeriti da je sve u redu i da će mo doći kad budemo oboje to htjeli. Suze su mi se počele slijevati. Zagrlila sam ga čvrsto dok mi je on ljubio kosu, poslije toga oči, uklanjajući suze, a zatim i usne. Poslije smo završili u krevetu. Vodio je ljubav sa mnom nježno i polako, cijelo vrijeme ljubeći me kao da su mu moje usne jedini izvor života. Kad je Rene zaspao vani je već bio mrkli mrak. Ustala sam se tiho iz kreveta i otišla pod tuš. Dok sam se tuširala dozvolila sam da mi suze ponovno poteku. Nisam ih ni pokušala zaustaviti. Plakala sam zbog Renea jer mu ne mogu dati ono što zaslužuje, zbog sebe jer sam opet po tko zna koji put odglumila da sam dosegnula vrhunac samo da Renea nebih povrijedila još više. Plakala sam zbog svega što mi se dešavalo, ponajviše zbog samog Vraga koji me je uništio za sve druge.

12

Sjedim u svome uredu, hlače su mi otkopčane, a kurac vani. Nisam siguran kako se zove ova ženska koja kleči preda mnom i siše mi kurac kao da ga nije okusila godinama. Gledam dolje u njezinu crnu kosu i pređem rukama po njoj. Uhvatim joj pramen kose i pustim da mi klizne kroz prste. Zamišljam da je to ona, kako mi liže kurac kao lizalicu i siše ga snažno. Svršio sam iste sekunde. Kad je ova ženska podigla glavu i nasmijala mi se sa tragovima moje sperme po bradi isti sekund sam ju odgurnuo od sebe. -Koji kurac... kaže ona bijesno. -Možeš ići. Kažem ozbiljno. Dižem se sa fotelje i zakopčavam hlače. Ona i dalje sjedi na podu zbunjeno me gledajući. -Šta me gledaš, dreknem na nju. Diži tu svoju guzicu i goni se odavde. Ona se diže sa poda namještajući svoju kratku haljinu. -Ma daj Blake pa tek smo počeli. Govori mazno.

13

Počeo sam se tresti od bjesa. Tako mi boga ako ne izađe isti sekund iz moga ureda, izbacit ću je kroz prozor. Uhvatim je za ruku i izguram van. -Koji ti je kurac, šta radiš. -Goni se tamo od kud si došla. Bacim joj u lice 50 eura. Evo bit će ti i više nego dovoljno za taxi. Zalupim vrata i odmah uzimam burbon. Ne gnjavim se čašama, pijem direktno iz boce. -Sranje, sranje, sranje, sranje. Govorim sve glasnije. Na kraju se derem. Gurnem čaše na pod, pobacam sve sa stola. Opet naginjem bocu i ispijam jedan dugi gutljaj. Na kraju i bocu bacim preko prostorije, udara u zid i razbije se na komadiće, prskajući ostatak burbona po zidovima i po namještaju. Uhvatim se za kosu, vukući tako jako da boli, čupam si vlastitu kosu i urlam psujući i boga i vraga i sve živo. Zaštitar ulijeće u ured i šokirano me gleda. -Gospode jeli sve u redu? -Zar ti izgleda kao da je sve u redu dreknem na njega. Zaštitar pobjegne van iz ureda. Nakon 5 minuta na vrata ulazi Zack. -Jesi ti ikad čuo za kucanje, pitam bijesno. -Ne galami na mene ili ću ti prosuti te jebene zube po podu. Kaže Zack i sjeda za stol. -Što hoćeš? -Što hoću. Ti ti ozbiljno. Blake koji se kurac sa tobom dešava.

14

Postaješ sve gori i gori. Već po stoti put mi se žale na tvoje ponašanje. Čovječe gubiš kontrolu. Ne možeš ovako nastaviti. Ili si potraži stručnu pomoć ili se gubi odavde. -Pazi kako pričaš sa mnom. Zaboravljaš tko je ovdje glavni. -Ne seronjo, nisam zaboravio već ti pokušavam pomoć. Nemoj misliti da nisam primjetio sve one crnke koje su ovdje dolazile i bjesne odlazile. Što ti točno tražiš u njima, koga misliš da ćeš prepoznati u njima. Jer to što ti tražiš ti neće samo ušetati u ured. -Ne znaš o čem pričaš, a i to nije tvoj jebeni problem. -Ne nije, moj problem je taj što pokušavam voditi posao u klubu dok si ti zauzet. A kako si počeo sve mi se više čini da si odlučio uništiti sve jer si totalno si van kontrole. Ako želiš da i dalje budem ovdje prestani mi lagati u oči i pokupi svoja sranja za sobom. Ovo ti govorim kao prijatelju i bratu, smiri se, otiđi odavde, odmori malo, promjeni nešto jer ovako više nemožeš ni ti, a ni mi koji svaki dan moramo trpiti tvoja sranja. Uzimam novu bocu burbona i vadim nove čaše iz ormarića. Sipam nam obojici piće. I sjedam preko puta njega. Ovo je naš znak za primirje. Obojica šutimo i pijemo. -Kamo ćeš? -Ne znam. -Na koliko dugo?

15

-Ne znam ni to. -Ideš po nju? Izdahnem polako. -Ne znam dali je to pametno. -Zašto ne? -Predugo vremena je prošlo. -Kakve veze ima jeli prošlo dvije ili dvadeset godina. Ti još stojiš na istom mjestu i polako se ubijaš. -Nije u tome problem. -Nego u čemu je problem? -Ne mogu joj sad nakon dvije i pol godine samo banuti na vrata. Osim toga ona je sada sretna, ima nekoga i ne trebam joj ja da joj ponovno uništim život. -Od kud ti to. Stani malo. Ti nju sve ove godine pratiš? -Da pratim je, naravno da je pratim. Želim biti siguran da je dobro. -I što ćeš učiniti? Pustit ju i pokušati živjeti bez nje, a da nas ostale ne ubiješ ili ćeš otići po nju i pokušati je vratiti natrag. -Pokušavam nastaviti predugo, ali očito mi ne ide. Polako udahnem pa izdahnem. Slušaj, ovo što ću ti sada reći nisam nikada nikome rekao i očekujem da o tom šutiš. Pokušam umiriti otkucaje srca. -Od one noći nisam ni jednu ženu dotaknuo. Zack ispljune burbon. -Šta, koji kurac. Ti to ozbiljno?

16

-Da, najozbiljnije. Obrecnem se. -Nemoguće, a sve one ženske koje su ovdje dolazile? -Popuše mi i izbacim ih van. -K vragu Blake ti si totalno zaglibio. -Ma daj, zaista. Kažem sarkastično. Misliš da nisam i sam toga svijestan. -Pa dobro Blake reci mi u čemu je fora? Mislim, vidio sam ju. Ženska je za prste polizati, ali koji ti je kurac napravila da si tako zaglibio sa njom. -Ne znam ni sam. Nije napravila ništa što druge nisu radile, osim što mi je stalno prkosila, no svejedno me je sjebala totalka. -Znaš što Blake. Lijepo napravi plan i idi po nju. Ukradi je tom šupku i uvjeri je da ti se vrati. Pokušaj. Nemaš više što izgubiti. Jer ako to ne napraviš cijeli jebeni život ćeš se kajati što nisi barem pokušao. Šutim i razmišljam o ovome što mi je Zack rekao. Znam da ima pravo i mrzim što je tako. Podižemo čaše u zrak i kucnemo se. Dogovor je postignut. -Za nove pobjede, kaže Zack i ispijemo piće na eks.

17

Dobila sam godišnjeg odmora svega dva tjedna jer me nema tko mijenjati na duži period. Reneu to baš i nije bilo drago jer smo planirali mjesec dana provesti putujući duž Francuske obale. No budući da su nam planovi ukvareni odlučili smo otići tjedan dana do Nice i tjedan dana u Marseille, što nam je super ispalo jer ćemo moći po prvi put otići na sajam nautike. Hanni to baš i nije bilo drago čuti je računala da će me uspijeti ukrasti na par dana da odemo u Paris. Nisam joj željela pokvariti raspoloženje pa nisam ni spominjala kako se ne želim vratiti u Paris. Rene je sa automobilom po mene došao u 16 sati. Do Nice će nam trebati oko 4 sata vožnje. Tako da će mo u hotel stići navečer oko 20 sati, ako ne bude problema u putu. Još uvijek mi je žao što nisam Hannu povela sa nama, ali ona nije htjela biti treći kotaćić, a ni Rene nije bio oduševljen tom idejom. Pa sam joj obećala donijeti dobar poklon sa puta.

***

18

U Nicu smo stigli oko 20:15 Odmah smo se smjestili u hotel i naručili palaćinke da nam donesu u sobu. Do tad smo raspremili stvari iz kofera. Večerali smo uz opuštajuću glazbu koju je Rene uključio. Poslije toga smo skupa otišli pod tuš. Rene je bio raspoložen za jedan brzi sex ali se brzo ohladio kad sam mu rekla da će pričekati dok ne dođemo do kreveta. Poslije tuširanja smo izašli na balkon i uživali u predivnom pogledu i razgovarali o putu i svemu što smo vidjeli. Legli smo tek oko ponoći. Ali tad smo već bili premoreni pa smo zaspali dok me Rene držao u zagrljaju. Svaki dan smo išli na kupanje, sunčali se, uživali u odličnim jelima, šetali, obilazili različita mjesta i znamenitosti. Tjedan nam je brzo proletio, pa smo se ponovno spakirali i zaputili za Marseille. Čim smo stigli odmah smo se otuširali i malo legli. Kasnije smo na recepciji saznali da u restoranu Prescollo koji se nalazi nedaleko od hotela, svaku večer bude glazba u živo pa smo se lijepo spremili i otišli. Rene me zamolio da obučem bijelu haljinu golih leđa koju mi je kupio u Nici. Nisam baš bila oduševljena njegovim izborom jer mi se vidi tetovaža na leđima. A tetovažu mi je poklonila Hanna za rođendan. Anđeo i vrag u strastvenom zagrljaju. No nakon što sam se otrijeznila pokajala sam se jer sam izabrala najgori mogući podsjetnik na njega. Reneu se tetovaža jako svidjela, bez obzira što je mogao pretpostavit kako za mene ima dublje značenje. Jednom me je upitao zašto anđeo i vrag. Rekla sam mu da sam davno vidjela tu sliku negdje na internetu i da me oduševila.

19

Na šta je on rekao da se različitosti privlače. I da svakom vragu treba anđeo koji će ga držati da se ne izgubi u tami. Izašli smo iz sobe u 19.40. Stigli točno na vrijeme i zauzeli naš stol koji nam je recepcionar ljubazno rezervirao. Restoran je već bio pun. Rene nam je naručio bourride, jelo od ribu sa povrćem koje on obožava. I boci bijelog vina. Pa mi je usput ispričao kako mu je baka kuhala najbolji bourride koji je ikad jeo. Jazz glazba je bila predivna. Klavir, truba, bas i pjevačica. Dok smo slušali nastup u restoran su ušala dva gospodina u odjelu. Isprva se nisam obazirala tko su dok nisu prošli pokraj svirača i sjeli na stol suprotno od našeg. Srce mi je stalo i nije kucalo jedno 5 sekundi. Ne može biti, pričinja mi se. Ali ne. U restoran su upravo ušli Herman i On. Blake. Srce mi je počelo udarati punim tempom. Gledala sam kao skamenjena u njihov stol, uvjerena da me još nisu ugledali. Rene je shvatio da se nešto dešava. -Mila jesi u redu? Nisam mogla progovoriti samo sam zurila u njega moleći se da mi se priviđa. Ali on je još uvijek tu, sa svakim treptajem i dalje nije nestajao. Kako je moguće nakon toliko vremena da se sretnemo miljama daleko od Parisa, ito u restoranu dok sam sa Reneom. -Mila, što nije u redu. Trgnuo me dodir Reneove ruke. -U redu sam, samo... vidjela sam nekog koga sam davno poznavala.

20

-Koga. Neki stari prijatelj ili... Nisam znala što bi mu rekla a da ispadne dovoljno uvjerljivo. -Da prijatelj. Radili smo nekad zajedno. Nisam ga dugo vidjela. Nismo baš ostali u kontaktu nakon što sam otišla iz Parisa. Rekla sam brzo pokušavajući prekriti nervozu. -Želiš li da ga pozovemo nama za stol ili da ga počastimo vinom. -Ne ne, ni slučajno, pusti da uživamo, sami nas dvoje. Brzo sam slagala. -Naravno mila, rekao je uz osmjeh. Nastavili smo sjediti u tišini slušajući glazbu. Moje misli su se rojile sto na sat. Što da radim. Ne mogu pobjeći jer će nas tada sigurno primjetiti, a ne znam ni sama kako Reneu objasniti zašto bježim. Dok sam razmišljala o svim mogućim scenarijima nisam ni primjetila da me On gleda. Pogledi su nam se sreli i nisu se napuštali cijeli minut. Možda i duže. Ne znam ni sama. Vrijeme kao da je stalo. Nisam više bila svijesna ničega. Jedino što sam vidjela je on. Jedino o čemu sam mogla razmišljati je on, njegov prodoran pogled, i moja želja da mu se bacim u naručje kao da se nikad ništa loše nije desilo. Rene me primi za ruku i podigne je do svojih usana. -Jesi u redu? Pogledam ga brzo pa opet vratim pogled na Blakea. Njegov pogled je fokusiran na Renea pa se ponovno vrati na mene. Izgleda bijesno. I izgleda predivno. Čak bolje nego ga pamtim.

21

Kosa mu je prošara sa još više sjedih, lice izgleda grubo, odjelo na njemu kao da će svaki tren popucati po šavovima. Izgleda veći i jači nego prije dvije i pol godine. Izgleda opasno dobro i savršeno grešno. Kao da mi može čitati misli, kut usne mu se izvije u lukav smješak. Pomjera stolicu tako da ga savršeno vidim cijelog. Noge raširi u koljenima i dalje me prodorno gledajući u oči. Jednu ruku spušta na kuk, opasno blizu međunožja. Usta su mi se osušila pa sam se prisilila maknuti pogled. Rene me i dalje gleda zbunjeno, još uvijek držeći moju ruku, koju sam lagano makla i uzela čaš vina pokušavajući si fokusirat misli na nešto drugo. Gledam u Renea i njegovo lijepo lice, smeđa kosa mu je maknuta u stranu i dva smeđa oka koja me gledaju nježno. Izgleda jako mlado u usporedbi sa Blakeom. Upravo tad nam konobar donosi jelo pa sam se fokusirala na pijat ispred sebe. Rene nešto priča, ali ne uspjevam pohvatati što govori. Totalno sam izgubljena u mislima. -Hrana je odlična, jedi. Kaže Rene. Uzmem vilicu u ruke, pa prebirem bezveze po pijatu dok se trudim oči držati na hrani ispred sebe. Isuse Sarah koji ti je vrag, skuliraj se, smiri hormone. To je on. Onaj zbog kojeg si slomljena i onaj kojeg nesmiješ željeti. Ne možeš ga željeti. U glavi vodim razgovor sama sa sobom. Tisuću razloga zbog kojeg trebaš reći ne Blakeu. Podignem pogled i vidim kako me gladno gleda. I eto ti vraga. Tisuću razloga za reći ne nije ništa naspram ovog pogleda.

22

Moje tijelo vrišti da, moja glava vrti ne, a srce... Srce udara u nenormalno brzom ritmu jer je on tu. Predugo prebirem po hrani, pa me Rene prekida u mislima. -Mila jesi dobro. Zašto ne jedeš? -Oprosti nije mi baš nešto do jela. Valjda umor. -Čim završim sa jelom možemo poći u hotel. Kimnem glavom i izbjegavam pogledati prema njemu. -Ovaj, moram u toalet. -Naravno. Dižem se od stola i Rene za mnom. Ne gledam u njega već se okrenem i pogledom tražim natpis toalet. Čim sam ga ugledala kraju ulaznih vrata pošla sam prema vratima pokušavajući ne primjetiti poglede koji me prate. Sranje, nisam trebala obući ovu haljinu. Leđa su mi totalno gola i otvorena njegovom pogledu. Ubrzavam korak kao da me vukovi gone. Ulazim u toalet i zatvaram se u prvu slobodnu kabinu. Kao da sam tek sad prodisala. Ruke mi se tresu, srce u prsima ludo udara. Blake je ovdje. On je ovdje. On je došao po mene. Ne. Ne. Ne. Odbijam vjerovati u to. Ovo je samo slučajnost ništa više o toga. No moje ludo bezglavo srce odbija vjerovati u to.

23

On je ovdje zbog tebe i ti to znaš. On te želi natrag. Ti si njegova. Njemu pripadaš. Pokušavam razmišljati racionalno ali ne uspjevam prizvati mozak natrag. Otvaram vrata i sudaram se sa širokim prsima u odjelu.

24

Nikad u životu nisam bio ovako sjeban i preplašen. Što ako me odbije jer ima drugog koji je bolji od mene. Što ako me odbaci kao da sam nitko i ništa. Što ako me mrzi jer sam je sjebao i odbacio. Kako ću preživjeti sve to. -Gospodine stigli smo. Hermanov glas me trgne iz razmišljanja. Restoran je bio krcat. A ja sam bio van kontrole. Poput jebene pičkice, I to sve zbog jedne žene. Prvi put u životu sam preplašen zbog žene. K vragu Blake izvuci ta muda iz guzice i idi po nju. Nije ni čudo što je našla drugoga, pokraj ovakve pičkice kao što sam ja. Sam sebi sam očitavao bukvicu. Izašli smo iz automobila. Namještam sivu kravatu. Popravljam košulju.

25

-Nervozan? Herman me pita gledajući moju predstavu. Zna da odugovlačim jer sam preplašen. -Jednostavo je da nemože biti jednostavnije. Uđi unutra, pokušaj ju uhvatiti nasamo i osvoji ju kako znaš i umiješ. Budeš li tako sjeban onaj krelac će ti ju oteti. Jeli to želiš? Pita me Herman. -K vragu ne. Ona je moja. -Ondan digni glavu i budi samouvjeren. Ovo je igra. Samo trebaš uzeti natrag ono što je tvoje. Budi arogantni napuhani gad kakvog je i prije željela, a ne preplašeni mužjak. Govori Herman. -Ti stvarno znaš pogoditi čovjeka u žicu, kažem ljutito. -Moram te nekako razbuditi jer ti se na licu sve vidi. Hajde arogantna guzico. Pokreni to dupe i idi po nju. -Ideš sa mnom. Kažem to kao naredbu, a ne pitanje. Čim smo ušli u restoran ugledao sam je. Isprva nisam mogao skinuti oči sa nje, ali sam se ubrzo pribrao i ušetao u restoran, prateći voditelja restorana koji nas je odveo do našeg stola. Čekao sam pravi trenutak da ju opet pogledam. Držeći se ukočeno da su me kosti počele boljeti. Priča sa onim krelcem, koji je dira po ruci. U meni se budi pakao. Najradije bi skočio na njega i polomio mu obje ruke. Gledam u nju par sekundi i tad i ona podiže pogled ka meni. I tad je sve stalo. Kao da mi je sav zrak isisan iz pluća. Gledali smo se međusobno ne trepćući. Na njenom licu nisam mogao iščitat nikakve emocije koje bi bile loše po meni. Izgleda predivno. Savršeno.

26

I evo ga, zvijer u hlačama ju je također prepoznala. Onaj krelac joj uzima ruku i ljubi joj prste. U meni se pojavila želja za ubijanjem, za lomljenjem kostiju. Miči te prljave šape sa nje, poželim zaurlat. Zvijer u meni divlja. Ona ga kratko pogleda i opet vrati pogled na mene. Tako je malena, vamo gledaj. Znam da ne možeš skinuti pogled sa mene. Odmjera me. Da malena, da. To te ja pitam. Pogledaj me dobro. Vidiš li što si sve propustila ove godine. Vidiš li kako sam tvrd na tebe. Odlučio sam joj dati nešto što će joj okupirat misli sa mnom. Pomjeram stolicu u stranu tako da sam okrenut prema njoj. Širim noge i stavljam ruku blizu prepona. Moja zvijer u hlačama u punoj snazi čeka za napad. Oči joj se šire, obrazi joj se crvene i nervozno oblizuje usne. Okreće glavu od mene i usmjerava pažnju na krelca koji joj još uvijek drži ruku, no ona ju izvlači iz njegovog stiska i nervozno pije vino. To je moja cura. Pokaži mu da te nesmije dira. Ti si moja. Zar ne maco, moja si još uvijek. Ta misao mi daje snagu kakvu trebam. U tom trenutku dolazi konobar i donosi im hranu. Okrenem se prema Hermanu koji sa smiješkom promatra moju predstavu. -Rekao sam ti. Kaže on naginjući se prema meni. Samo budi arogantni napuhani kreten i tvoja je. Smijem se glasno. -Hermane ako ovo upali podsjeti me da ti dam jebenu povišicu.

27

-Ne brinite gazda, napomenut ću vam. Kaže Herman također se smijući. Promatram ponovno svoju malenu, bori se sa svojim mislima i uopće se ne obazire na krelca. Pratim svaki njezin pokret kao grabežljivac koji vreba svoj plijen. Prebire po pijatu, ali ne jede. Onaj krelac ju opet nešto pita, ona kratko odgovara i nastavi prebirat po hrani. Pogledi nam se opet sretnu, ovaj put djeluje zbunjena i uzrujana. Diže se sa stola i odlazi u smjeru toaleta. Bijela haljina je kratka i otkriva joj predivne preplanule noge. Leđa su joj gola i... Koji kurac. Ima tetovažu. Ne uspjevam dobro fokusirati šta je u pitanju jer je već pobjegla u toalet. Pogledam prema krelcu koji nastavlja večerati. -Hermane pripazi na krelca, bude li pošao za nama zaustavi ga, nečim mu odvuci pažnju. -U redu gazda. Idi idi. Govori Herman žurno. Brzim koracima ulazim u toalet. Idem prema desno gdje je označen ženski toalet. Povirim unutra i nema nikoga. Lagano zatvaram vrata i provjeravam kabine, sve su otvorene osim prve. Udišem i izdišem polako, pokušavajući smiriti nervozu. Lupkanje na vratima me trgne pa uletim u kabinu pokraj. Čujem glasove žena pa čekam da odu i molim se bogu da i ona ne ode prije nego ju vidim i dodirnem, jebi ga svašta bi joj radio, ali ovo nije pravo mijesto u kojem ju želim opet imati nakon toliko dugo vremena. Kad toalet utihne izađem van.

28

Stojim pred vratima i osluškujem. Čujem njen ubrzano disanje. Hvala ti bože još je tu. Vrata se odjednom otvaraju i sudari se sa mojim prsima. Hvatam ju u zagrljaj i uvlačim natrag u kabinu toaleta. Ne gleda me u oči, samo ukočeno zuri u moja prsa. Stojimo tako zagrljeni malo duže nego je potrebno. Ali toliko mi je falila da mi je i ovaj zagrljaj dovoljno utješan. Podižem joj bradu rukom i susrećem njezine plave oči. Teško dišemo i jedno i drugo. Kao da nam fali zraka u ovoj maloj prostoriji. -Blake. Kaže drhtavim glasom. Njezin glas kako zaziva moje ime me gurne preko ruba. Zaposjedam njene usne poput izgladnjele zvijeri koja nije ništa okusila preko dvije godine. Predugo. Predugo je prošlo. Otvara mi usne grabeći me za vrat. Jebo te. Oh Malena da, da, da, da. Vrištim u sebi. Dižem ju sa poda i naslanjam na zid, ne odvajajući usne od njenih. Ljubimo se žestoko, bez obuzdavanja. Grabim je za guze, naslanjajući svoj tvrdi kurac o njezinu pičkicu. Ona mi zbog toga poteza čupa kosu, približavajući mi se još više. Utapam se u njoj. U njezinom predivnom mirisu. U njezinom slatkom okusu. Ne želim da ovaj trenutak ikad prestane.

29

Rukama mi grabi remen hlača, pokušavajući doći do moga kurca. K vragu. Malena ubit ćeš me. Zadižem joj haljinu i kidam gaćice nestrpljivo. Upravo u tom trenutku zavlači ruku u moje hlače i vadi mi kurac van. -Oh bože. Sarah. Promrmljam zadisano. Opet se čuju glasovi u toaletu pa se oboje malo umirimo dok se gledamo u oči. -Hej ti, šapuće mi na usne. -Falila si mi odgovorim joj tiho na uho. Ne stignem dalje reagirati jer ona se već pokušava namjestiti kako bi uzela moj kurac. Odižem je još više uz zid i namještam se na njezin ulaz u predivnu pičkicu. Stojim na samom ulazu u nju. Oboje tiho dahćemo i gledamo se u oči. Ne mičem se. Puštam ju da sama odluči kad me želi unutra. Samo treba spustiti guzu i tu smo. -Blake. Dahće mi na usne. -Tu sam Sarah. Tu sam. -Nemoj otići. Kaže tiho spuštajući se na moj kurac. -Oh bože Sarah. Nikada. Nikada. Nikada. Ponavljam poput pokvarene ploče nabijajući se u nju.

30

Blake mi daje izbor. Staje na samo ulazu u moju pulsirajuću toplinu. I čeka. Ne mogu čekati, gledam ga u oči i vidim ono što mi treba. Obećanje da me više nikada neće napustiti. Nabijam se na njega u jednom potezu, skoro je cijeli u meni. Dahćemo i stenjemo dok divlje jašem njegov kurac. On mi rukom prekriva usne da bi me utišao. -Predivna si šapuće mi na uho. Toalet opet utihne. Pomjeram ruku na njezinu guzu i nabijam u nju sve očajniji. Reci mi da si moja. Moram to čuti. -Uvijek i zauvijek govorim dahćući. -Nećeš dozvoliti da te onaj krelac više dira. Ti si moja. Govori i ubrzava ritam. -Obećajem. -Oh bože Sarah. Kaže Blake stenjući i gledajući me u oči. Moja si, moja.

31

Ne pratim više što priča, vrhunac me dostigne tako jako, tako žestoko da mi vrisak pobjegne sa usana ali ga Blake utiša svojim usnama. Čvrstim ravnomjernim potezima se nabija u mene, naše sudaranje lupa o drvenu pregradu dovoljno jako da se sve trese. Blake usporava ritam, osjećam njegovo podrhtavanje dok doseže vrhunac oslobađajući se duboko u meni. Tjela nam se toliko tresu da umalo gubimo tlo pod nogama. Čvrsto ga zagrlim i skupa skliznemo na pod. Grli me tako jako da mi kosti pucketaju. Ljubi mi usne. Ovaj put nježnije. -Moja si? Kaže tiho. -Tvoja sam. Kažem potvrdno. Moj si? Pitam zauzvrat. -Tvoj sam. Odgovara mi na pitanje ponovno ljubeći moje usne.

***

Još uvijek smo na podu toaleta. Čuju se glasovi žena iza vrata. Blake mi prislanja prst na usne utišavajući naš razgovor. Ne znam koliko dugo već sjedimo na podu. On je još uvijek u meni, očito me ne planira uskoro pustiti. Glasovi u pozadini utišaju. Ponovno smo sami.

32

-Sarah. Kad izađemo iz ovog toaleta, otići ćeš onom krelcu koji te čeka tamo u restoranu. Ponašaj se normalno. Bude li pitao gdje si se zadržala reci da si srela staru prijateljicu ili tako nešto. Kad dođete nazat u hotel posvađaj se sa njim. Neznam, nađi neki razlog za svađu i zatraži drugu sobu, a druga soba će te čekati i nalazi se odmah do moje. Kad sve bude obavljeno javi mi da si sigurno stigla u sobu. U redu? -U redu. A kako ću ti poslat poruku kad nemam tvoj broj. -Ne brini za to. Herman će ti ga poslati. Ja ću prvi izaći a ti izađi 2 minute poslije mene. Ljubi mi usne i grli me rukama oko struka. -Nedostajao si mi. Kažem tiho gledajući ga u oči. -I ti meni. Svaki dan, svaki sat, svaki minut, svaki sekund. Sa svaki udahom i sa svakim treptajem i sa svakim otkucajem srca. -Blake, pa ti si postao romantičan. -Ne zezaj me. Ozbiljan sam. Samo me prihvati ovakvog kakav jesam. -Prihvaćam te, svaki dio tebe, svaki komadić tvoga veličanstvenog tijela, svaki dio tvoga srca. Prihvaćam. Blake se smije. -Službeno, od danas je ovaj toalet najromantičnije mjesto na svijetu. Ponovno mi ljubi usne. -Ne želim otići ali moram.

33

Vidimo se večeras. Izlazi iz toaleta, polako otvara vrata provjerava hodnik i odlazi. Izađem i ja za njim i gledam se u ogledalo Ma super. Izgledam čupavo i crveno. Kao da sam upravo dobro pojebana. Popravljam šminku i kosu. Izgledam u priliku normalno. Ali se ne osjećam tako. Osjećam se ushićeno i predivno. Pomislim na Renea i osmjeh mi izblijedi. Ja sam jedna velika kučka, trebalo bi me zatvoriti zbog svih sranja koje ću prirediti Reneu, ali to moram napraviti jer onaj kojeg sam uvijek željela je ovdje i ne ide nigdje. Izlazim iz toaleta, polako koračajući prema stolu za kojim sjedi Rene... A pokraj njega Blake i Herman. Šta... Kojeg vraga...

34

Ulazim u restoran ubrzano koračajući, ali stanem na mjestu kad ugledam da je naš stol prazan i da Herman sjedi za suprotnim stolom sa krelcom. Šta koji kurac Herman izvodi, pomislim bjesno. Stajem kraj stola zbunjeno gledajući u Hermana pa u Krelca. -Blake stigao si. Taman na vrijeme. Upoznaj Sarahinog dečka Renea Chauveta. Rene ovo je moj... vozač, Blake. Rene se diže i pruža mi ruku. Pogledam u njega pa u ruku mu i prihvatim ju stišćući jako da osjetim pod rukom kako mu zglobovi pucketaju. -Drago mi je. Kažem nasmješeno. On me pogleda zbunjeno povlačeći ruku i trljajući je. Najradije bi mu glavu skinuo sa ramena. Ali Hermanov pogled me zaustavi u svakom naumu. -Blake sjedi. Kaže Herman čvrstim glasom. Sjedimo i šutim dok Herman ispitiva ovog mulca o Sarah. Taman na vrijeme. Kaže Herman ponovno i ustaje se sa stola dok nam ukočeno prilazi Sarah.

35

-Sarah. Draga, dugo se nismo vidjeli. Herman zaobilazi stol i prilazi joj grleći je snažno. Usput joj nešto šapuće na uho. Sarahino lice se odjednom opusti i nasmješi se Hermanu. -Drago mi je da te vidim, kaže Sarah sa iskrenim osmjehom. Ubod ljubomore me pogodi ravno u srce. Iskreno se nadam sa Herman zna što radi jer u suprotnom ću mu polomiti noge. -Sarah sjećaš se Blakea, moga vozača. Dižem se sa stolice i pružam ruku. -Sarah, drago mi je da se ponovno srećemo. Sarah zbunjeno pogleda jednog pa drugog. -Da Blake. Sjećam se. Drago mi je također. Jedno vrijeme samo stojimo zbunjeno se gledajući. -Sarah mila. Javlja se Rene, a meni krv vrije. Netko će večeras definitivno kupiti zube sa poda. Sarah se okrene prema Reneu, a on ju drži za ruku. -Rene oprosti, ovaj ovo su... -U redu je, već smo se upoznali. Jeli sve u redu. Gdje si se ovako dugo zadržala. Sarah problijedi, pa pređe pogledom na mene pa opet na Renea. -Izašla sam malo van, na zrak. I srela jednu curu koja je radila jedno vrijeme na radiju. Malo smo se zapričale. Oprosti. Nadam se da se nisi brinuo. -Jesam malo, mislio sam te potražiti, ali me tvoj prijatelj Herman prisreo. Čim je upitao za tebe znao sam da je to taj prijatelj o kojem si maloprije govorila.

36

-Da. Pa drago mi je da ste se upoznali. Herman mi je bio jako bitna osoba dok sam živjela u Parisu. Bio je uz mene u jako teškom periodu. On mi je jako važan prijatelj. Pogledam u Sarah znajući o kojem teškom periodu priča. U prsima me stegne osjećaj krivnje. -Izgleda da ja i Herman imamo mnogo toga zajedničkog. Obojica smo bili uz tebe u teškom periodu. Kaže Rene. Stegnuo sam šake da su mi prsti pobjelili. Izgleda da sam ja jedini koji nikad nije bio uz nju kad je trebalo. To saznanje mi je ostavilo kiseo okus u ustima. Nisam ju zavrijedio. Ali ju ne mogu pustiti, pogotovo sada kad sam ju ponovno vratio. Kada znam da je nakon svih sranja koja sam joj napravio, ona još uvijek moja. -Da Rene, to je točno. Zato toliko i cijenim tvoje prijateljstvo. Kaže Sarah blago gledajući u Renea. No Reneov izraz lica odaje koliko ga boli to što ga smatra samo prijateljem. -Blake, mislim da bi trebali krenuti. Govori mi Herman. -Gospodine Rene bilo nam je zadovoljstvo. Rene kimne glavom. -Sarah. Uzmem ju za ruku i poljubim joj prste. Bilo mi je zadovoljstvo ponovno te sresti nakon toliko vremena. Radujem se skorašnjem susretu. Sarah pocrveni od nelagode. -Hvala ti Blake. Također mi je zadovoljstvo. Herman se u tom trenutku diže sa stola, rukuje se sa Reneom a Sarah zagrli. -Nadam se da ćeš naći vremena večeras da nam se pridružiš na piću. Imamo mnogo toga za razgovarati. Naravno ako gospodinu Chauvet ne smeta da te ukrademo na satak.

37

Sarah pogleda svu trojicu pa kimne. -Naravno Hermane. -Vidimo se ondan večeras u baru hotela Capilossa oko 21.30 sati. -Može Hermane. Herman također ljubi Sarahinu ruku i napuštamo restoran. Čim smo izašli van Herman se počme smijati. -Pa ovo i nije bilo tako teško. Znaš Blake onaj klinac tamo. On ju voli. Prevrnem očima. -Misliš da nisam to primjetio. On nije bitan u ovoj priči, a Sarah ga smatra samo dobrim prijateljem. To je sasvim očito. -Blake dobro promisli što ćeš napraviti. Budeš li ju opet povrijedio ja ću ti prvi prosuti zube. Pogledam u Hermanovo ozbiljno lice. -Ne razgovaraj sa mnom tako, zaboravljaš da još radiš za mene. -Nisam zaboravio. Ali također nisam zaboravio što se zadnji put desilo. Ozbiljno ti kažem. Povrijedi ju još jednom na bilo koji način i upoznat ćeš moju desnicu. Predugo te poznam dečko i znam kakav kreten umiješ biti. -Samo zašuti i vozi u hotel. I ne zovi me dečko. -Još ste mi uvijek dužni povišicu. -O tome će mo drugi put. -I dužni ste mi jer sam vas spasio od Sarahinog dečka. -Dobro si odradio posao Hermane.

38

-A da ne spominjem da ste mi dužni i za to jer ću vam je servirat na pladnju. Večeras u 21.30. -U redu. Što hoćeš od mene, rekao sam ti dobro si odradio posao. -Pa, jedno "Hvala ti Hermane što si mi spasio guzicu" nebi bilo loše. -Hvala ti. Prosikćem bjesno. A sad šuti i vozi.

39

Ja i Rene smo ostali u restoranu još 15 minuta prije nego smo otišli. Ni ja ni on nismo puno pričali. Kad smo stigli u sobu bilo je 21 sat. Rene nije ništa komentirao o večerašnjem događaju, ni jedno pitanje, a ma baš ništa. Ponovno sam otišla pod tuš i kad sam izašla Rene je sjedio na krevetu i čekao me. Pratio je svaki moj pokret, ali ono što je očito htjeo reći nikako mu nije izlazilo iz usta. -Reci. Što nije u redu. Rene me je pogledao pa opet spustio pogled. Udahnuo je par puta pa rekao. -Kad se vraćaš? -Ne znam Rene. Zašto pitaš? -Ne znam, ja... nekako mi se sve ovo ne sviđa. -Što ti se ne sviđa? Objasni. -Ne znam, sve ovo. Ona dvojica iz restorana, nekako su čudni. Ne znam jednostavno osjećam da nešto nije kako treba. Mislim da im ne trebano vjerovati.

40

Jedno vrijeme smo se samo gledali. Dok sam ja pokušavala smisliti što reći. -Rene ti su ljudi moji prijatelji. Oni mi mnogo znače i ja... ja im vjerujem. Dali je problem prihvatiti da nisi jedina osoba koja me štiti. -Nije to u pitanju Sarah. -Nego što je, pitam već ljutito. -Ne sviđaju mi se. Onaj Blake ili kako mu već ime. Ne sviđa mi se, ni malo. -On je samo obična osoba koja je zaštitnički nastrojena. -Nije samo to. Sarah, on te gleda... ne znam kako to opisat, ali njegov pogled mi se ne sviđa ni malo. Mislim čak da je opasan. -Ti mene zezaš ili što. Neznam jesi primjetio ali idem na piće sa svojim prijateljem. Nemoj izostavljat taj važan dio. Ja ih poznam i imam povjerenja u njih i to mi je sasvim dovoljno. Odlazim do ormara, vadim lepršavu dugu crnu haljinu koju rijetko nosim. Leđa su joj gola i povezana je sa zlatnim lanćićem preko cijelih leđa. Malo sam popravila šminku i kosu pa se vratila do ormara po štikle. Rene me promatra dok vežem remenčić oko gležnjeva. Na licu mu vidim da je tužan. I odmah me stegne u prsima. Stvarno sam odvratna. Mrzim samu sebe zbog ovoga. No u pitanju je Blake. Ako moram birati, bit će Blake. Uvijek je bio i uvijek će biti. -Hoćeš li se vratiti? Pošla sam reći da, ali sam zastala i sjetila se Blakeovog zahtjeva. Da se posvađamo i da odem u drugu sobu. Reneov izraz lica je na trenutak bio bjesan jer mu nisam odmah dala odgovor. -Vratit ću se, ne znam kad, ali vratit ću se.

41

-Zašto imam osjećaj da mi lažeš. -Rene prestani. Samo prestani. Naravno da ću se vratiti, kud bih mogla otići. -Ne znam ja. Ali očito su ti oni važniji od mene. Ako ti je uopće stalo do mene ostala bi sa mnom, a nebi išla sa njima. -Znadeš što Rene, izvoli se ohladit, bacam mu bocu viskija na krevet. Ja idem. Ne idem zbog nikog drugog već zbog sebe. Pitaš me hoću li se vratiti, e pa zbog ovakvih sranja se premišljam. Mislim da ću za večeras uzeti drugu sobu i ostati sama jer mi netko u ovoj prostoriji gadno diže tlak jer ne prihvaća ono što i sam zna ali odbija vjerovati. Cjenim te, cjenim naše prijateljstvo i ovo što imamo, ali nemoj mi vršiti pritisak jer dobro znaš da me ništa ne spriječava da odem i više se ne vratim. Ali vratit ću se, ne zato jer ti želim dati lažne nade, već ću se vratiti jer si mi ti prijatelj kojeg trebam i cjenim. Ja sad idem. Vidimo se u jutro na doručku u restoranu. Nadam se da ćeš se do tad smiriti. Razgovarat će mo sutra. Prilazim krevetu i poljubim Renea u obraz. A zatim se okrenem i odem.

***

Dolazim u bar u 21:40. Malo kasnim ali što mogu.

42

Čim sam kročila u prostoriju glave su se počele okretati prema meni. Blake i Herman su sjedili za stolom u kutu i čim su me ugledali obojica su zašutjela i gledala u mene dok im prilazim. Blake je prvi ustao i dugim korakom mi pošao u susret. Zastala sam i odmjerila ga. Sa godinama izgleda sve bolje i bolje. Sivo odjelo mu tako dobro stoji da su me noge na trenutak izdale pa sam pomislila da ću pasti. Ali sam se uhvatila za stolicu pokraj sebe. Blake me uhvati oko struka držeći me uz sebe. -Jesi dobro. -Dobro sam. -Na sekund sam pomislio da ćeš se srušiti. -U redu sam. Samo... ti... ovdje si. -Ovdje sam, stvaran sam. I ne idem nikuda. Uzeo me za ruku i prinio je usnama. -Igledaš predivno. Pogledaj oko sebe, vidiš li te poglede. Vidiš li kako ti se dive, a ja sam jebeno ljubomoran samo zato jer te gledaju. -Ne trebam ih gledati, ono što moje oči traže u to i gledaju. Blake me ja ušutkao poljupcem i sve ostalo je postalo nebitno. -Želiš li da ostanemo na piću ili da odmah idemo u sobu. Moram te opet imati. -Pozdravit ću Hermana i idemo. -U redu.

43

Povlači me za ruku prema stolu za kojim sjedi Herman koji nas gleda sa osmjehom od uha do uha. -Sarah, lijepo te je ponovno vidjeti. -Hermane, zagrlim ga. Hvala ti za sve. Nemoj se ljutiti ali mi idemo. -Samo vi idite. Ne brinite za ovog starca, snaći će se on i bez vas. Poljubim ga u obraz i okrenem se prema Blakeu. Pružim mu ruku i skupa napustimo bar, brzim koracima ideći prema liftu. Čim su se vrata lifta zatvorila on me stisnuo uz zid i počeo ljubiti da sam jedva dolazila do daha. Lift je usporio na četvrtom katu pa smo se razdvojili, a u lift su ušle dvije žene, odmjerajući Blakea pa mene. Nismo ništa govorili, samo se držali za ruke dok nam lift nije stao na sedmi kat. Izašli smo iz lifta brzim koracima dok me Blake vodio do svoje sobe. Provukao je karticu i vrata su se otvorila. Uletjeli smo unutra, a Blake me digao u naručje i odnio u sobu. -Toliko toga ti želim reći, ali mislim da će razgovor pričekati. Prvo moram skinuti haljinu sa tebe, želim te vidjeti golu na krevetu. Spustio me na krevet i kleknuo do mojih nogu otkopčavajući mi remen na štiklama. Brzo je skinuo i svoje cipele. Skinuo sako i pošao otkopčati košulju, ali moja ruka ga je zaustavila. -Dozvoli meni. Podigla sam se i polako mu otkopčavala puce po puce. Fokusirala sam pogled na košulju dok su mi misli lutale na sve strane. Podigla sam pogled i zatekla njegove oči kako me gledaju. -Dali sam ti rekao da si predivna?

44

-Moguće je da si nešto slično rekao. On se nasmije i poljubi me nježno. -Ah Sarah toliko si mi nedostajala, od kako si otišla odnijela si sve što me držalo na životu. Uzela si mi dah, tako da sam živjeo kao riba na suhom. Uzela si mi osmjeh, tako da sam živjeo u jadu i tuzi. Uzela si mi srce koje me držalo na životu. Sve si mi uzela. Sad to želim natrag. Ali čim sam te ugledao opet mi se desilo isto. Opet su mi oduzela dah, i zaustavila srce. Ali si mi vratila osmjeh, pa ću ti ipak oprostiti. Računam da sam zaslužio i gore od toga. -Blake. -Ne, ne, pusti da završim, kad mi je već dobro krenulo. Vidiš da sam se pretvorio u pjesnika, mogao bi početi pisati hvalospjev o tvojoj ljepoti. Nasmije se ponovno. -Sve ću to preživjeti, ali ako mi ne oprostiš to će me dokrajčiti. -Oprošteno ti je onog trenutka kad si me pustio da odem. -Ja sam mislio da me mrziš radi toga. -Ne, ne mrzim. Trebala sam slobodu i dao si mi je. No sloboda me nije ispunila na način na koji sam očekivala da hoće, jer jedan dio mene je ostao ovdje sa tobom, spustila sam ruku na njegovo srce. Čim sam otišla izgubila sam osjećaj slobode koju si mi dao.

45

Ponovno me je poljubio. A ja sam nastavila otkopčavati njegovu košulju. Dodir na njegovu kožu u meni je izazvalo neku čudno toplinu. Poljubila sam ono mjesto na kojem udara srce i svukla košulju sa njega. Posežući za hlačama. I njih brzo spustila tako da je ostao samo u boksericama. Posegnuo je za mojom haljinom spuštajući lanac preko mojih ruku, jedan pa drugi. Haljina je samo skliznula na pod i ostala sam u crnim gaćicama. Ponovno me spustio na krevet i povukao mi gaćice preko bokova pa preko nogu. -Oh bože, hvala ti na ovoj ljepoti. Nasmijemo se oboje. -Od kad si ti tako reliogiozan? Od kad si došao stalno zazivaš Boga. Njegov gromoglasni smjeh odjekne sobom. -Zaista jesam. A i kako nebi, da ti vidiš ovo što ja vidim bilo bi ti jasno. Povukao je bokserice prema dolje i ostao gol. -Bože jesi li to ti preda mnom. Tako veličanstven, u punoj snazi. Počela sam se smijati. -Molim te Bože uzmi me. I uzeo me je, tako jako. Odveo me na nebo, tako da se više nikad nisam poželjela vratiti.

46

Probudio sam se sav uznojan. Okrenuo se na desno i ugledao nju kako spava, noge prebačene preko mojih. Zar je moguće da bude još ljepša nego što pamtim. Posegnuo sam rukom prema noćnom stoliću u potrazi za svojim satom. Tek je 3:37 Nastavio sam ležati i gledati nju kako spava. Sinoć me je pošteno izmorila da sam se onesvijestio nakon trećeg puta. Nezasitna je. Kao da se nije poseksala zadnjih dvije i pol godine. Što mi je čudno jer sam poprilično siguran da joj je onaj kreten Rene više od prijatelja. Možda ju ne može zadovoljiti u krevetu kao što njoj treba. Možda, ali samo možda i ona osjeća što i ja. Znam da u ove dvije i pol godine ja nisam mogao razmišljati o ni jednoj drugoj već o njoj. I tražio sam ju u svakoj ženi koja je prošla kraj mene. Ali uvijek kad bih odveo neku u ured da mi popuši poslije bih se osjećao jadno i prljavo. Nisam se mogao zamisliti da diram drugu. Sama pomisao da diram drugu ženu koja mi širi noge je u meni izazivalo osjećaj mučnine i gađenja. Toliko toga joj moram reći.

47

Toliko toga pitati, dati odgovore, ali strah me jer sam uvjeren da će otići i nikad me više neće htjeti natrag. Dodirnuo sam joj pramen crne kose koji joj je padao preko usana i pomaknuo ga u stranu a zatim joj lagano poljubio usne. Nije se budila. Nastavila je spavat. Pomaknuo sam joj nogu sa svoje i digao se iz kreveta te otišao pod tuš. Mišići su me blago boljeli kao da sam pet sati proveo u teretani a ne zadovoljavajući ženu koju... Koju, što? Upitao sam svoju podsvijest i svoje srce. Volim? To sigurno ne. Trebam, želim, obožavam, ali ne i volim. Kako da je volim. Kako bih uopće i mogao. Ja nisam onaj koji ju smije voljeti. Ona je previše važna i dragocjena da bi mogla ostati uz mene. Uz ovakvog nitkova i prevaranta kao što sam ja. Herman ima pravo treba me ubiti ako ju ponovno povrijedim. A znam da hoću. Uvijek bude tako, uvijek će i biti tako. Lažem sam sebe, a i nju. Mogu podnijet da lažem sebe. Tako mi je lakše podnijeti istinu. Jednostavno prihvatim laž kao istinu. Ali lagati nju je nešto drugo. Nešto što nije zaslužila. I dok sam stajao tako pod hladnim tušem razmišljajući o tome da joj moram reći istinu, osjetio sam njezin dodir na leđima.

48

Okrenuo sam se i ugledao je golu. -Treba li ti pomoći sa tim dolje. Upitala je gledajući u moj kurac. Nisam ništa rekao, okrenuo sam je od sebe i prislonio njene grudi na staklo tuš kabine, a bokove povukao prema sebi i bez upozorenja se nabio u nju. Dahnula je iznenađeno. Nisam stao. Nisam ni mogao. Željeo sam da me zamrzi, ali nisam to mogao podnijeti. Željeo sam da me voli, ali to nisam zaslužio. Proklet da sam milijun puta, ali kako da joj odolim, kako da ju sada opet izgubim, kako da joj kažem ne. I dok sam ju uzimao grubo bez predaha, čuo sam njeno stenjanje i povike. -Blake, jače. Molim te jače. Nastavio sam udarat u njenu nutrinu jače i brže držeći je za vrat, jer znam da to voli. Pogled mi je prvi put pao na tetovažu na leđima. Anđeo i vrag. Ona je moj anđeo. Čim je vrisnula u ekstazi, poželjeo sam umrijeti. Poželjeo sam ju povesti sa sobom u pakao, a ma sve samo da ju ne moram izdati. Ali znam da ne mogu. Ona je anđeo. Ne zaslužuje da ju odvedem u svoj pakao.

49

Svršio sam u nju po stoti put danas. I zagrlio je sa leđa ne želeći je pustiti. I prvi put od kad znam za sebe kao vraga koji jesam, zaplakao sam. Nisam željeo da vidi moje suze pa sam ju nastavio držati u istom položaju praveći se da ju želim grliti, a zapravo sam samo želio sakriti sebe od nje. Nakon što sam povrati svoju hladnu masku izašli smo iz tuša. Ja sam se počeo oblačiti dok me ona zbunjeno gledala. -Blake, kamo ćeš. Pitala je drhtavim glasom. Stajao sam joj okrenut leđima dok sam kopčao košulju. Moram ovo učiniti. -Idem. -Kako misliš "ideš"? -Tako kako sam i rekao. Idem, imam nekog posla, vidjet ćemo se sutra navečer. -Kasno je Blake. Možeš li to ostaviti za jutro. A i ne želim ostati sama. Okrenuo sam se prema njoj, ponovno navlačeći hladnu masku na lice. -Ne može čekat. Ovo je važno. Ako ne želiš ostati sama možeš se vratiti u svoju sobu. Pogledala me je kao da sam ju ošamario. -Želiš da se vratim Reneu. Poželjeo sam reći ne, ali sam zastao. -Rekla si da ne želiš ostat sama. A ja moram ići. Natavila me gledati zbunjenog izraza. -Što se desilo Blake, zašto si odjednom postao hladan. Što se promjenilo? -Ništa se nije desilo. Rekao sam glasnije nego sam planirao.

50

-Slušaj me Sarah, razgovarat ćemo sutra. Moram sada ići. Ti ili ostani ovdje ili idi k njemu. Kako želiš. -Ali rekao si...obećao si da nećeš otići. -Znam šta sam rekao, vratit ću se kao što sam i obećao. Prišao sam joj i brzo poljubio njene drhtave usne te se okrenuo i pobjegao.

51

Cijelu noć smo proveli zajedno. Nismo se odvajali jedno od drugog. Zaspali smo umorni isprepletenih udova. U neka doba noći su me probudili nečiji glasovi u hodniku. I tad sam shvatila da sam sama u krevetu. Prvo sam pomislila da me ostavio, ali zvuk tuša me je umirio. Ne razmišljaj o glupostima Sarah. On je tu i ne ide nikamo. Pošla sam u kupaonicu i zatekla ga predivnog i golog kako se tušira. Nije me primjetio pa sam mu se pridružila. Umjesto tuširanja opet smo se posexali. No nakon divljeg sexa nešto se promjenilo. Ne znam što, ali postao je zamišljen i udaljen. Kad mi je rekao da mora ići znala sam da bježi.

52

No kad mi je rekao da se vratim Reneu, znala sam da nešto ozbiljno nije u redu. Nije mi dao nikakav odgovor, osim da će mo pričati sutra. Ostala sam u sobi još sat vremena. Nisam željela plakati, ali nisam mogla prestati. Uzela sam bocu burbona iz mini bara i popila tri čaše pokušavajući smiriti živce. Nekad pred zoru sam zaspala, uplakana i napola pijana.

***

Čujem zvuk svog mobitela, ali se ne mogu ustati iz kreveta. Pomisao da je možda Blake me natjerala da se pokrenem. Čim sam stala na noge počela sam gubit ravnotežu. Uhvatila sam se rukama za krevet i ponovno ispravila te pošla do svoje torbice koju sam ostavila negdje u dnevnoj sobi. Mobitel je prestao zvoniti pa sam opsovala. Torbicu sam pronašla na podu kraj haljine. Sranje. 10 je sati. Poziv nije od Blakea već od Renea. Obećala sam mu da ćemo se naći na doručku. Kasnim pola sata. Požurila sam se obući i nazvala Renea. -Hej, rekao je umorno. Kasniš.

53

-Oprosti, stižem za 5 minuta. -Otrčala sam u toalet očistila lice od razmazane šminke. Nemam kad se ponovno našminkati, a izgledam očajno. Izvukla sam sunčane naočale iz torbice i pošla u hotelski restoran. Čim sam stigla ugledala sam Renea. Sjedio je sam sa čašom nečeg prozirnog. Poprilično sam sigurna sam da nije voda u pitanju. Izgledao je očajno kao i ja. Kad me ugledao, polako se digao i pomogao mi da sjednem. Ogromni tamni podočnjaci su mi dali do znanja da ni sam nije dobro proveo noć. -Jesi u redu? Pitao je ne gledajući me. -Ok sam. A ti? -Bio sam i bolje. Prilazi nam konobar. -Ja ću ovo što i on pije. -Hoćete li naručiti jelo. Pita konobar. -Može poslije. Rene me gleda pa izdahne. -Teška noć. -Ne baš najbolja. -Nisi se vratila sinoć. -Uzela sam drugu sobu. Kažem, gledajući si ruke. -Kako je prošlo druženje sa prijateljima, upita ukočena lica. -Ok, ostali smo malo duže nego smo očekivali.

54

-Jesi li još ljuta na mene? -Nisam ljuta. Zapravo ti dugujem ispriku jer sam onako grubo reagirala. Zato oprosti. -Nemoj mi se ispričavati jer ja sam kriv, pretjerao sam. Možda sam bio malo ljubomoran, ali nisi ti kriva. Gledali smo se šutke kad je konobar donio piće. Čim sam pomirisala znala sam da je alkohol, ali nepoznat. Kušala sam gutljaj. -Što je ovo? Pitala sam Renea. -Vodka, ali neka ruska sa biljnim dodacima. Puno je ukusnija od čiste vodke. -Nije loše. -Nisam ni znao za nju dok ju sinoć nisam pronašao u mini baru. -Pa sviđa mi se ovo tvoje novo piće. -Što kažeš da naručimo jelo pa da pođemo u šetnju do Marine. Pripreme su u punom toku, možemo kratko baciti oko. -Može zašto ne. On zove konobara, a ja provjeravam mobitel. Imam propušten poziv od Hermana od prije 15 minuta. -Oprosti Rene, moram se javiti na posao, zvali su me prije 15 minuta. Naruči mi palaćinke sa šumskim voćem. -Naravno draga. Nikakav problem. Odlazim u smjeru izlaznih vrata i nađem se na manjoj terasi. Nazovem Hermana i nakon dva zvona se javlja. -Sarah. Gdje si?

55

-A gdje bi trebala biti. U hotelu sam. -Jesi sama? -Sa Reneom sam na doručku, ali trenutno jesam sama. Što se dešava Hermane. Gdje je Blake? -Zapravo te zato i zovem. Mislio sam da je sa tobom. -Otišao je sinoć... Čekaj malo, nije ti rekao da ide. -Ne. Trebao je jutros u 9 biti na sastanku, ali su me zvali jer se nije pojavio. To nije tipično njemu. Mislio sam da ste skupa, ipak se niste dugo vidjeli. -Hermane što se dešava? -Sarah ti to meni reci, ti si ga zadnja vidjela. Što se desilo prije nego je otišao? -Ne znam Hermane, bili smo skupa, bio je sretan, ali se nešto promjenilo. Odjednom je postao čudan. Rekao je da mora ići, da ima važnog posla. I doslovno je pobjegao. Herman je šutio, ništa ne govoreći. -Hermane, što misliš gdje je mogao otići? -Nisam siguran Sarah, moram provjeriti. Nešto u svemu ovome jako smrdi. Ovo nije tipično za njega. -Što da radimo Hermane? -Nazvat ću te za 20 minuta. I jednostavno je prekinuo poziv. Vratila sam se Reneu praveći se da je sve u redu, ali neki strah me izjedao iznutra. Što se dešava, gdje je on, jeli u nevolji, zašto se ne javlja, jesam li nešto napravila ili rekla zbog čega je pobjegao. Previše pitanja mi se slijevalo jedno za drugim, a nitko mi nije mogao dati odgovor.

56

Rene je shvatio da sam zamišljena, ali se trudio ne gnjavit me puno pitanjima. Pa smo jeli u tišini. Nakon doručka otišli smo u sobu da se presvučem i tada mi je mobitel opet zazvonio. Rene mi ga je izvukao iz torbice, bacivši pogled na ekran, pa mi ga dodao. Ne komentirajući ništa u vezi pozivatelja. -Hermane, javila sam se i na brzinu zakopčala haljinu i izletila van na balkon. -Jesi sama. -Da, sama sam. Reci. -Čuo sam se sa njim. Sve je u redu. Morao je otputovat pa je zato otišao sinoć kasno. Zaboravio je na današnji sastanak. Uglavnom ne trebaš se brinuti. Sve je u redu. Odahnula sam. -Hvala Bogu.

57

-Dat ću ti sve što želiš, ali nju ne možeš dobiti govorim ljutito čovjeku preko puta sebe. On šuti i gleda me kao da nisam ništa rekao. -Jesi li me čuo, kažem ljutito. -Dali ju voliš? Upita me on. -Zar je bitno, nju ti ne mogu dati. Uzmi što got želiš, sve ću ti dati, ali nju ti ne dam. -Neznam baš, jer obećao si mi ju dovesti pa si me na kraju prevario. Kako da ti sada vjerujem da me nećeš opet prevariti. -Morat ćeš mi vjerovati, ali Sarah ostaje sa mnom. -Nisam očekivao da ćeš tako postupiti braco. Mislio sam da si pametniji. -Postupam pametno, tako što ti ju ne dovodim pred gotov čin. Ona je sada moja, potvrdila mi je da je moja. Zato odustani. On me gleda zamišljeno. -Znaš, da je otac sad živ... -Ne briga me šta bi on napravio ili rekao. Ja i on nikad nismo bili otac i sin. -Dobro Blake, kako got ti kažeš. Neda mi se sa tobom natezati oko ovoga. Želim razgovarati sa Sarah.

58

-Ne možeš. -Zašto? Bojiš se da će ipak izabrati mene, a ne tebe. Stisnem zube da mu ne pljunem u facu. Mrzim što me tako dobro poznaje. -Ne, jer znam da tebe nikad nije željela kao što želi mene. Oboje šutimo, svatko gleda u svoju stranu. -U redu Blake. Neka bude kako ti želiš, ali ipak imam jedan zahtjev. -Koji? -Dovedi mi ju sutra u Cage želim ju vidjeti. -Ne. Nema jebene šanse. -Ili ću je sam potražiti ili mi ju ti dovedi, sam izaberi kako će biti, ali ti obećajem da neću praviti probleme. -I šta kad ju dovedem. -Ništa, samo ju želim vidjeti. Naravno jedino ako ona ne potakne nešto drugo. Na kraju krajeva bit će kako ona želi. -Sereš, želiš ju probati pridobiti. -Ne braco, želim ju vidjeti i dati joj mogućnost da sama izabere. Mislim da sama treba odlučiti što želi. Držim čašu u ruci i stišćem ju do pucanja. Jebeno ga mrzim. Mrzim sve što me veže za ovog kretena. -U redu, ako izabere mene obećaj mi da nam više nikada nećeš stvarati probleme. -Obećajem. Ali ako izabere mene ti obećaj da ćeš je pustiti i dozvoliti joj da sama odluči što želi. Čaša mi je pukla u ruci, a krv je potekla. -U redu.

59

Izašao sam iz ureda moleći se da upravo nisam napravio najveću grešku u svome životu. Vjerujem u Sarah, znam da je moja. Ali što će se desiti ako izabere njega. Stisnuo sam krvavu ruku. Radije ću je gledati mrtvu nego u rukama drugoga, pogotovo kad je taj drugi moj jebeni brat.

***

Vratio sam se natrag u hotel malo prije 20 sati. Herman me je nestrpljivo čekao i čim me ugledao pošao je prema meni bijesan. -Rekao si da ju nećeš povrijediti, a odmah sutradan si to napravio. Zamahnuo je šakom prema meni, ali sam se uspjeo odmaknuti pa me samo okrznuo po uhu. -Koji ti je kurac, nisam ništa loše napravio. Riješio sam problem. -Ne znam baš, jer Sarah je jutros ustala napola pijana, povrijedio si je htio ti to ili ne. A rekao sam ti da ću se osobno pobrinuti da ti prospem zube ako to napraviš. -Hermane, sjaši. Uzeo sam kutiju hitne pomoći dao mu je da mi previje ruku. Nakon toga sam pokupio odjeću i otišao u kupaonicu. -Nećeš me pitati gdje je Sarah. -Znam da je sa onim mulcem, nemam brige dok je sa njim.

60

Vjerujem joj. Razgovor je završen jer sam otišao u kupaonicu. Cijelo vrijeme sam razmišljao kako ću Sarah nagovoriti da pođe sa mnom u Cage. Kako da joj objasnim da je to isto sranje kao što je moj klub. Kako ću joj objasniti sva ona sranja sa svojim polubratom. Tonem u vlastiti mulj laži i jebeno se ne mogu iskoprcati iz njega. Kako ću ovo riješiti, a da netko ne nastrada ili ostane povrijeđen. Nakon tuša zovem Sarah na mobitel, ali mi se ne javlja ni na prvi ni na drugi poziv. Izlazim iz sobe i odlazim u smjeru njihove sobe. Ta pomisao mi nije dobro legla. Ona da dijeli sobu i krevet sa drugim. To od danas završava. Prisilit ću je da ostavi onog mulca i pođe sa mnom. Kucam na vrata, ali nema odgovora. Već sam bijesan jer ju moram tražiti naokolo. Vraćam se natrag u sobu i sa vrata zovem Hermana. -Gdje je Sarah. -Zašto pitaš, maloprije te nije zanimalo pa zašto ti je sad odjednom bitno. -Ne igraj mi se sa živcima dreknem na njega, ali on me i dalje gleda smireno. Mrzim što na njega nikad nemam željeni utjecaj, pa da mu prijetim pištoljem uvijek je hladan i smiren. -Sa Mulcem je. -Gdje? -Rekla je da idu na sajam nautike, a poslije na vožnju brodicom. Pa pretpostavljam da su negdje na pučini. Zovem ju ponovno i ludim pomalo jer mi se ne javlja.

61

-Idemo prošetati do sajma, kažem Hermanu i izađem iz sobe. Ulice su pune turista što me dodatno nervira jer se ne mogu kretati dovoljno brzo. Napokon stižemo do sajma, već su završili sa izlaganjima, ali nisam tu zbog sajma već sam u potrazi za Sarah. Hodamo uzduž i poprijeko tragajući za njom. Tolika je gužva na ulicama da mi to samo dodatno otežava potragu. Stižemo do marine. Sve je puno brodica, jedrilica i jahti. Herman hoda iza mene promatrajući gomilu. -Pričekat će mo ovdje, ako su još na brodici ovdje će morati doći. Sjednem na klupu i promatram u daljini more koje izgleda poput ogromne crne baruštine. Brodice odlaze i dolaze, a njih nema pa nema. Živci mi sve jače titraju iz minute u minutu. Jebeno će me čuti zbog ovoga. A onome kretenu ću rado razbiti onu ružnu njušku. Skoro je deset sati. Herman pokraj mene svako malo zijeva, dok ja promatram brodicu kako se približava. Kad stanu na pristanište, ugledam onog mulca kako iskače iz brodice i veže uže. Ustanem i pođem prema njemu. Herman hoda za mnom. -Smiri živce. Moli me, ali me jebeno briga šta on govori. -Gdje je Sarah kažem glasno. On se okreće prema meni gledajući me zbunjeno. -Šta tebe boli kurac gdje je ona otresito mi odgovori pa mi okrene leđa ponovno se penjući na brodicu. Preskočim rub i skočim na brodicu za njim pa ga snažno povučem natrag. -Pitao sam te gdje je Sarah, ima da mi odgovoriš na pitanje, a ne da mi okrećeš leđa.

62

On zamahne šakom i udari me u čeljust. Automatski mi usta ispuni okus krvi. Pogledam u njega bijesan kao nikad u životu. Uhvatim ga za vrat i odignem sa poda. On se koprca i grebe me noktima pokušavajući odvojiti moje ruke od svog vrata. -Pitao sam te gdje je Sarah. Rukom mi pokazuje na vrata koja vode pod palubu. Pustim ga a on padne poput vreće dok se bori za zrak. Otvaram vrata i siđem uskim stepenicama pod palubu. Maleni prostor je mračan, a jedina vrata koja imaju su zaključana. -Sarah, galamim pomalo preplašen. Sarah jesi unutra, otvori mi vrata, lupam jer mi ništa ne odgovara. Jebem mu sve psujem u sebi. Zaletim se u vrata i ona odmah popuste uz tresak. Uletim u sobu i ugledam nju na krevetu kako me gleda prepadnuto. Skočim do nje pa je uzmem u naručje. -Što ti je kreten napravio. Reci mi. Jeli te povrijedio. Ona šuti i grli me snažno. Podignem joj bradu da je bolje pogledam i zateknem dva uplakana oka, desna strana lica joj je modra, a rub usnice krvav. Mrak mi pada na oči.

63

Rene je sav sretan jer smo skupa na brodici koju je iznajmio. Ponijeo je mali prenosni hladnjak natrpan svim i svačim. Gledam u njega kako oduševljeno šeće po palubi dok ja ležim na ručniku i sunčam se. Sav je pažljiv i drag, kao da se ništa loše nije dešavalo. Ove njegove promjene raspoloženja me često previše zbunjuju, ali navikla sam da je on takav. -Ovdje će mo se usidriti kaže mi, a ja se podižem u sjedeći položaj i gledam okolinu. Poprilično smo se udaljili od obale, a par brodova se vidi u daljini. Pruža mi salatu od gambera, poslije toga voćnu salatu. -Kad si ovo se napravio. Pitam ga. -Nisam ja pravio, naručio sam. -Super je. Jedemo opušteno dok on priča o sajmu ja svako malo pogledam prema obali i razmišljam dali se Blake vratio. -Već se pomalo smračava, možda bi trebali krenuti natrag.

64

-Tek smo došli, kakva je žurba. -Nije to, već je skoro mrak možda bi se trebali vratiti. -Ne brini draga, znam upravljati brodicom i po noći. Jesi za kupanje. -Mislim da nebih voda mi djeluje hladno. On ne čeka već uskače u vodu, gledam u njega kako pliva i uranja. Tako je opušten i sretan da se mrzim jer sam takva kučka jer bez obzira na sve ja i dalje svako malo pogledam prema obali i razmišljam o Blakeu. Do malo se Rene penje na palubu, dolazi do mene pa dohvati ručnik da se obriše. -Imala si pravo, voda je hladna. Legne pokraj mene, a ja ciknem. -Isuse dragi leden si. -Ugrij me draga. Vidiš da se sav tresem. Stisne se jače uz mene. Mazi me po nozi, ali se pravim da ne primjećujem. Ukočim se kad mi poljubi vrat dok mu ruka ide na više. -Rene, nemoj, nisam raspoložena. -U redu je, samo ćemo se malo maziti. Treba mi malo tvoje topline. Nedostajala si mi jako. Šapuće mi na uho pa ga gricne od čega se sva stresem i naježim. Kad me poljubi u usne, okrenem se u stranu jer ne želim da me dalje ljubi, ali on me opet ljubi po vratu, a rukom mi pritisne međenožje. -Rene rekla sam ti da nisam raspoložena. -U redu ako nisi raspoložena, ali te svejedno želim dirati.

65

Kad mi pođe zavući ruku u gaćice uhvatim ga za ruku i odgurnem je. -Prestani. Kažem već ljutito, a on se samo nasmije i rukom mi povuče gornji dio badića otkrivajući mi grudi. -Hoćeš mi barem dozvoliti da ti ljubim te predivne... Zastane u pola rečenice gledajući me u grudi. Pođem ih pokriti, ali me on zaustavi tako što me uhvati za zaprešće. -Što je ovo pita me bijesno, a ja se štrecnem na njegov grubi glas. Pogledam dolje ne shvaćajući o čemu govorim, a ondan shvatim. Iznad bradavice imem ugriz. O ne. -Sarah, objasni mi što je to. Od kud ti ugriz na grudima. -Rene kažem drhtavo, ali njegov izraz lica me prepadne. Odgurne mi ruke pa se ustane udaljavajući se od mene. Gledam u njega i ukočim se na mjestu kad se okrene prema meni i nogom šutne posude iz kojih smo jeli. -Gdje si bila sinoć. Ne laži mi jer tako mi boga dosta mi je tvojih jebenih laži. Urla na mene a ja se stisnem, obgrlim rukama noge jer nikad nisam Renea vidjela ovakvog. Plaši me. -Govori, tko ti je to napravio. S kim si provela noć. -Molim te Rene smiri se, htjela sam ti reći... -Što si mi htjela reći da me lažeš cijelo vrijeme dok se jebeš sa drugim. -Ne, nije to. On se tek vratio po mene. -Tko on.

66

-Onaj kojeg volim i zbog kojeg te nisam nikad mogla voljeti kako zaslužuješ. Kažem gledajući u svoje noge. -Bio sam ti spreman dati sve što poželiš, skinio bi ti zvijezde sa neba, a ti odeš onom koji te povrijedio. Jeli ti mene zajebaješ. -Oprosti mi. Zajecam ali ne plačem, ne mogu. -E pa hvala ti što si me obavjestila da si gora kučka nego što sam mislio da jesi. Ispljune na mene. Jebeno sam te volio, ali sve što si zaslužila je da te mrzim. Odlazi prema sidru i podigne ga, a zatim se popne na vrh brodice i upali motore. Brzo se krećemo bez obzira što je vani mrak. Ustanem sa poda i pođem prema potpaljubu, ali odjednom mi noga poleti okliznuvši se na nešto i punim padnem udarivši obrazom od pod. Zajaučem od boli. -Sarah, čujem Renea kako galami. Pođem se odignuti rukama se odupirući od pod ali mi ruke opet kliznu i opet završim na podu. Osjetim pod rukama da je paluba mokra. Rene me podiže sa poda držeći me u naručju. -Sarah jebem mu šta ti bi. Prepala si me. Držim rukom obraz jer me jako boli. -Skliznula sam se, paluba je mokra pokazujem mu na pod. -Jebem mu sve usna ti krvari. Dođi, moramo ti staviti obloge. Izvadi iz prenosnog hladnjaka jednu plastičnu ledenicu pa mi je stavi na obraz. Drži ju ovdje da ti smanji otok. Pomogne mi da siđem ispod palube pa me odvede u sobu i polegne.

67

Sjedne pokraj mene i uzme me za ruku, ali ju odjednom istrzne. -Nije strašno, bit ćeš ti dobro. Digne se sa kreveta i izađe zalupivši vratima. Ustanem sa kreveta i zaključam vrata. Ponovno legnem na krevet držeći hladni oblog na obrazu. Usrala sam. Izgubila sam još jednog prijatelja. Sa razlogom me Rene sada mrzi. I sama sebe mrzim, ali ne mogu protiv sebe. Osjetim da se ponovno krećemo. Skupim se u loptu i zaplačem. Nedugo zatim zaspem. Probudim se na tupi zvuk udarca. Shvatim da se više ne krećemo. Stisnem se još jače u loptu. -Sarah jesi li tu. Netko mi lupa na vrata. Gledam u vrata nesigurna što da napravim. Zove me opet, i tad shvatim da je to Blakeov glas. Podigne se u sjedeći položaj, ali se u tom vrata sruše. Blake me gleda pa poleti prema meni i digneme u naručje, a ja ga snažno zagrlim. Nemam hrabrosti ni pogledati ga u lice. -Što ti je onaj kreten napravio. Ali ja šutim skrivajući lice od njega. Podigne mi lice prema svome i ja se opet rasplačem. Njegov pogled postaje mračan i ubojit. Ponese me prema izlazu pa me spusti da sjednem.

68

Herman dolazi do nas. -Jeli sve u redu? Što je bilo. Blake se okreće okolo. -Gdje je onaj mulac? -Otišao je. -Kako misliš otišao, zašto si ga pustio da ode, Blake urla. Privukli smo pozornost ostalih gostiju jer svi gledaju u nas. -Blake. Zazovem ga. On se okrene prema meni pa me opet uzme u naručje. -Vodim te doma. Ovdje više nećeš ostati. Prolazimo kroz gužvu i nestajemo u masi odlazeći natrag u hotel. -Idemo po tvoje stvari govori mi Blake dok ulazimo u lift. Hermane ti otiđji po obloge i provjeri ima li ijedan lječnik u blizini da može doći. Herman kimne i odlazi prema recepciji. Blake me cijelo vrijeme drži u zagrljaju. -Jesi li dobro, pita me nježno ljubeći mi čelo. -Da dobro sam. Nema potredbe za lječnikom, nije ništa strašno. Pogledam u njega ali on je opet napet i ljut. -Jeli ti to onaj kreten napravio. Ubit ću ga golim rukama... -Ne Blake, zaboga ne. Nije me Rene ozlijedio, oskliznula sam se na palubi i pala. -Sarah ne laži mi, znam da te je on povrijedio. Vidio sam ga, bio je ljut. -Blake, ne lažem ti. Paluba je bila mokra, a ja bosa, skliznula sam se. Rene mi je pomogao i odveo me da legnem.

69

Gleda me u oči da se uvjer dali govorim istinu. Zvono se oglasi i vrata se otvore. Posežem za vrata da otključam, ali se vrata iznenada otvore. Rene gleda u mene pa u Blakea koji me još uvijek drži uz sebe. Rene se smije. -Zbog njega si sve uništila. Ne mogu da vjerujem, koji ti je kurac. Pa on ti po godinama može biti otac. Ne stignem ništa odgovoriti jer Blakova šaka mu je odgovor. Rene pada na pod držeći se za krvavi nos. -Ovo sam htjeo odavno napraviti, kaže mi uz osmjeh. Idi po svoje stvari, ja te čekam ovdje. Prođem pokraj Renea odlazeći u sobu. Uzmem svoj kofer i svu odjeću iz ormara prebacim u kofer. U dnevnom boravku me dočeka Rene koji sjedi na podu naslonjen na zid dok na licu drži ručnik. Blake stoji iznad njega i nešto mu tiho govori. -Idemo. Blak mi uzme kofer i povuče me za ruku. Na izlazu zastanem, a Blake me mrko gleda. -Daj mi minut sa njim. -Ne Sarah, idemo. -Nisam te pitala jeli mogu, sačekaj me u hodniku. Blake me gleda ljutito, ali ipak posluša. Okrenem se prema Reneu koji me gleda namrgođeno.

70

Nos mu je modar, vjerovatno je slomljen. -Rene, stvarno mi je žao zbog svega. Ne želim da te izgubim, još uvjek si moj prijatelj bez obzira na sve. On frkne sa bolnom grimasom. -Molim te odi doktoru za to, nos ti je vjerovatno slomljen. -Do sada nisi brinula za mene e pa nemoj ni sada. -Rene molim te... -Šta me moliš, zacvili on plačuči. Sve bih učinio za tebe. Trudio sam se i ondan kad sam znao da je uzalud, sve samo da te pridobijem, a što si mi ti napravila. Sav moj trud je bio uzalud jer si me lako sjebala zbog drugog. Imaš li ti uopće srca. Ne Sarah nemaš ga. Toliko si pokvarena da tek sad vidim tvoje pravo lice. Nemam što reći, jer sve što je on rekao je istina. -To je istina. Ja nemam srce, zato jer je kod njega. Rene žao mi je što sam ti to napravila. Zaista je. Iskreno se nadam da ćeš jednog dana pronaći ženu koja će te moći voljeti kako zaslužuješ, možda ćeš tad shvatiti zašto sam ti ovo učinila. Vrata se naglo otvaraju. Blake me pogleda namršteno. -Sarah dosta je razgovora, idemo. -Zbogom Rene. I oprosti za sve. Blake me povuče za ruku i odvuče do lifta. U liftu nismo sami pa smo tihi dok se ja borim da ne zaplačem. Koji kurac sa mnom nije u redu. Zašto sve moram uništiti. Blak me steže za ruku, ali ne reagiram. Totalno sam sjebana zbog svega.

71

Ulazimo u sobu i odmah se zaputim u krevet. Blake me prati. -Ne Blake, nemoj. Trebam biti malo sama. -Zašto? -Samo me pusti malo da se priberem. Dan mi je dovoljno bio usran, nemam više snage da se borim. Nije mu drago što želim biti sama, ali me ipak ostavi na miru. Ležim na krevetu i plačem. Zašto moram biti ovako sjebana. Zašto ne mogu biti normalna djevojka koja uživa u životu. Koji kurac sa mnom nije u redu. Nakon sat vremena kukanja, odem pod tuš pa se napokon zaputim Blakeu. No zateknem praznu prostoriju. Taman što sam ga pošla zazvati ugledam na balkonu Hermana. Pođem prema njemu, ali zastanem. Blake sjedi u kutu i puši. -Moraš joj reći Blake, ne možeš joj dovjeka skrivati neke stvari. -Znam, mislio sam joj davno reći, ali nisam mogao. A sad mi onaj kreten stvara pritisak. Moram joj reći mada nije pravi trenutak. -Budi iskren. Vjeruj mi. Ne možeš više zasrati nego što jesi. Budeš li joj opet prešutio istinu tek tad si u govnima. -Šta da joj kažem. "Pa eto Sarah možda sam ti prešutio da te moj brat iskoristio dok si bila naivna klinka." Ili... "Moj brat je bolesni sadistički govnar koji gonja tinejđerke i želi te vidjeti.

72

Jebem mu Herman kako da joj reknem išta od toga kad je sve usrano da ne može biti usranije. Pritisnem usta rukom kako bih zaustavila vrisak koji je prijetio da će izaći. Blake i Enes su braća. Suze mi opet liju, ali ovaj put je bol sto puta jača. Uhvatim se za zid kako bih spriječila da se srušim. Podignem pogled i ugledam Hermana kako bulji u mene.

73

Odlazim u smjeru balkona. Pušim i pijem dok se pokušavam smiriti. Zašto joj treba samoća, ne shvaćam. Zar je žalosna zbog onog mulca. Jeli moguće da ga je voljela. Odmah odbijam u to vjerovat. Nema šanse, ona je moja, meni pripada. A on joj je samo prijatelj. Odmah mi je lakše. Tuguje za prijateljem to je sve. Herman mi se pridružuje nakon pola sata što sam sjedio sam i mislio se što dalje. Moram joj reći istinu. Herman ima pravo. Ali nije ni malo jednostavno. Kako da joj uopće izgovotim u oči išta od toga. -Sarah. Odjednom progovori Herman. Okrenem se prema vratima i ugledam ju shrvanu i uplakanu. Skočim se isti sekund i pođem ju uzeti u zagrljaj, ali me odgurne. -Zašto, zašto Blake. Zašto mi nisi rekao.

74

Zagrlim je i ne dozvoljavam da me odgurne od sebe. Oh jebem mu život, čula je naš razgovor. Uspaničim se na ovaj sjebani preobrat. -Oprosti mi Sarah. Molim te oprosti mi. Rekao bi ti, samo nisam znao kako. Ona i dalje plače pa ju podignem u naručje i odnesem natrag u sobu. Dobro je to što me više ne odguruje od sebe. -Jebem mu Sarah, sve ovo je tako urano da ni sam ne znam kako da podnesem ovoliko sranja u kratkom vremenu. -Samo mi reci istinu Blake, to je najmanje što tražim. Ona i dalje plače, ali me i jednako očajno grli. Skupim hrabrosti i napokon joj ispričam istinu.

Nisam uopće poznavao svoga oca. Živjeo sam sa majkom u Parisu. Znao sam samo da me otac nije nikad priznao i da je bio oženjen Turkinjom, tako da sam ja bio njegovo kopile. Kad sam imao 16 godina otac je umro i tad sam saznao da imam braću, Ahmeda i Enesa. Sa braćom sam ostao u kontaktu, ali nisam bio vezan za njih pa sam ih većinom ignorirao. Vidjeli bi se jednom godišnje i to mi je bilo sasvim dovoljno. Kad mi je bilo 26 započeo sam vlastiti posao. Klub je tad bio obična krčma gdje su zalazili svakakvi likovi. Nisam bio pri novcu tako da sam i zadnju paru u to uložio. Naplaćivali bi ulaznice i tako malo pomalo klub je rastao. Da bi na kraju postigao ovo što sada imam.

75

Braća su saznala da sam postao biznisman i pokušali su se uvuć u partnerstvo ali sam ih odbio i od tad nismo baš u dobrim odnosima. Sve je bilo u redu dok se nije desilo ono sa Ralphom. Brat me poslije toga zvao i tražio da te pošaljem k njemu. Prijetio mi je da će mi poslat inspekciju i svašta nešto. Ali nije imao šta jer je klub čist ko suza. Nisam znao kakve veze ti imaš sa njim dok mi nije ispričao sve što se dešavalo između vas. Tad smo se nas dvoje već bili spetljali, a u tom mi je stigao tvoj životopis i potvrdio mi ono što je Enes rekao. Iskreno Sarah, već tada sam znao da te neću predati njemu. Kad sam te napokon upoznao sve je bilo tako sjebano. Osvojila si me na prvu, evo priznajem ti, kad sam te ugledao na sprovodu zakleo sam se da ćeš biti moja. Sarah se zasmijala pa sam ju još čvršće stisnuo uz sebe. -Uglavnom da nastavim kad sam već počeo pričati. Odlučio sam te staviti pod svoju zaštitu i odbio sam te predati Enesu, on to baš i nije dobro podnio ali koga briga. Ti si moja i on nema šta od tebe tražiti. Poljubim joj glavu pa nastavim. Ahmeda si upoznala on je najstariji i bio je oženjen tvojom majkom. Vjeruj mi nisam znao za to dok Ralph nije umro. Enes je najmlađi i najproblematičniji. Poslije sam ga istraživao Sarah. Nisi ti jedina tinejđerica koju je zaveo. Tri puta su ga optuživali za sexualno uznemiravanje djevojaka od 15 i 16 godina. Dvije prijave za odnos sa maloljetnicom, oba su odbačena jer ni ti a ni ta druga niste priznale na sudu istinu. Štitile ste bolesnog gada koji se pali na tinejđerice. U zatvoru je prove dvije godine. Sve je bilo u redu do prošlog tjedna. Saznao je gdje si se odselila i rekao mi je ili da te ja dovedem k njemu ili će sam doći po tebe. Zato sam došao po tebe Sarah.

76

Sama pomisao da budeš nasamo sa onim bolesnikom mi stvara mučninu. Sarah se ukočila. -Daklen nisi došao zbog mene već zbog Enesovih prijetnji? Upitala me ljutito. -Ne Sarah, došao sam zbog tebe. Okrenuo sam joj lice prema svome i pogledao je u oči. -Umirao sam ove dvije i pol godine. Toliko sam opčinjem tobom da nisam ni jednu drugu ženu dirnuo jer si me ti zaludila. Njezin izraz lica odavao je nevjericu. -Nema šanse Blake, lažeš mi. -Ne, ne lažem. Nisam se sexao ni sa jednom drugom poslije tebe. Dovodio sam žene u ured samo da mi popuše, a onda bi ih otjerao. Nikad ni jednoj nisam dodirnuo ništa više nego kosu. -Isuse Blake, ozbiljno. Ne mogu vjerovati. Rekla je smijući se. -Ne rugaj mi se zarežao sam na nju. -Zašto ne, zar to nije čudno. Da se odrekneš drugih žena samo zbog jedne koju si poznavao ni mjesec dana. To je totalno čudno. Opet sam zarežao na nju i prebacio se preko nje. Zarobio sam je nogama, a ruke podigao iznad glave i pritisnuo ih svojim. -Rugaš mi se jer sam se zbog tebe odrekao drugih pički. To nije lijepo od tebe Sarah, ni najmanje. Gurnuo sam je svojom kitom da bi pokazao što mi radi. -Blake, to je čudno ali razumijem te. Ni ja nisam ništa bolja a tebi se rugam. -Da, ali ti si spavala sa Reneom zar ne? -Da, ali vjeruj mi svaki put sam mislila na tebe i mrzila sam se zbog toga. Pogledao sam je u oči.

77

-Sarah ti si nešto najljepše što mi se desilo, znaš li to. Kimnula je. -Želim da ovo napokon riješimo jednom za vazdan. -Što da riješimo? Pitala me preplašeno. -Ovo sa Enisom. Želim to privesti kraj. Ona je kimnula. -Što trebam napraviti? Upitala me hrabro. -Idemo u Bristol, naći će mo se sa Enesom u njegovom klubu. -U Bristol. Uhh, ok. Rekla je pomalo nesigurno. -Ne brini. Uz tebe sam. Što god da se desi tu sam i ne idem nikamo. -Što Enes želi od mene? -Ne znam Sarah, u tom i je problem. Bio sam sa njim prekjučer. Tvrdi da te želi vidjeti i da nam neće praviti probleme. Kimnula je. -Ondan idemo u Bristol.

78

Vozimo se u avionu u tišini. Sarah šuti sva je napeta i vidno umorna, ali uporno odbija zaspati. Želim je zagrliti i izljubiti ono malo namršteno čelo, ali ostajem sjediti preko puta nje i gledati je dok se ona pravi da nije umorna. Herman već odavno spava, a ja strepim od onoga što nas čeka. Sarah zijeva već stoti put. -Spavaj, nemaš koristi od toga što se držiš budnom. -Nisam pospana kaže tiho. -Sarah zijevaš već stoti put, molim te probaj zaspati. Stalno se namješta na sjedalu, nikako nema mira. -Jeli ti neudobno sjedalo pa zato ne možeš zaspati? -Ne, sjedalo je u redu. Malo sam napeta i nervozna, ništa drugo. -Kuda si napeta, pitam je sa osmjehom. -Ma daj Blake zar i u ovakvim situacijama misliš samo na sex. -Pitao sam te kuda si napeta, a to tebe asocira na sex. Ja bi prije rekao da ti stalno misliš na sex. Malo ti se mašta pokvarila draga moja.

79

Namignem joj. -Jao meni, tko mi se našao zamjerat. Čovjek koji je vlasnik sex kluba. -Da, pa? Osim toga zar te trebam podsjetit da si i sama uživala u istraživanju moga kluba. -To ću prepisati svojoj mladosti i ludosti. Ali ti nemaš opravdanja. Pretpostavljam da je za muškarce u tvojim godinama normalno da malo više istražuju svoj sexualni život. Ako se dobro sjećam tek sa dvadeset si postao svijestan šta žene kriju ispod suknje. Vjerovatno si zato tek po stare dane počeo istraživati. Bit će da sve to spada pod jedan naziv. Kriza srednjih godina. Pogledam je namrgođeno trudeći se sakriti osmjeh. Tako bih je rado izlupao po guzici da joj nebi više palo na pamet ovako razgovarati sa mnom. -Pripazi na jezik gospođice Ward, mogli biste lako ostati bez njega. Ona me pogleda šokirano, ali mi ne promakne titranje usne zbog čega se i sam počmem smijati. -Mogu li znati zašto o meni pričaš kao da sam starac. -Pa možda zato što jesi stariji čovjek. Mladić definitivno više nisi. -Čekaj malo, šta ti misliš koliko sam star. Jer pričaš o meni kao da mi je 60. -Ne znam kaže smijući se. Između 45 i 50. Pogledam u nju glumeć šokiranost. -Isuse dragi zar izgledam tako staro? Sarah je zbunjena mojom reakcijom. -Pa koliko ti je godina, pita me postiđeno. -Nećeš vjerovati, ali tek mi je 34. -Ma daj lažeš me, ozbiljno te pitam. Odjednom se počme smijati.

80

-Čekaj, znam. Imaš 43. Pa i nisam puno pogriješila. Počmem se smijati. -Pametno moje. Pa ok, i nisi nešto puno stariji od mene. Samo 16 godina. -Zar samo. Opet se počmem smijati. Herman se trzne iz sna pa nas pogleda. -Djeco malo se utišajte. Sarah se također počme smijati. Ali se najednom trzne. I uhvati za usnu. -Jesi dobro. -Dobro sam, samo se moram manje smijati, inače ću opet otvoriti ranu na usni. -Boli li te, malo ti je otečena, a lice ti je i sad modro. Trebat će mu par dana da modrica nestane. -Dobro je. Ne boli me, kaže ona tiho. Svaki znak smjeha joj je nestao sa lica što me malo razočaralo jer je jebeno savršenstvo kad se smije. Vjerovatno se sad prisjeća onog mulca. Ustanem sa sjedala i pružim joj ruku. -Dođi. Gleda me zbunjeno, ali mi svejedno pruži ruku. Odvedem je do stražnjeg dijela zrakoplova gdje se nalazi soba. Uvedem je u blago osvijetljenu prostoriju i posjednem je na krevet. Kleknem joj do nogu i polako otkopčam remenćić oko jednog pa drugog gležnja. Skinem joj štikle i blago protrljam malo stopalo. Ona odahne od ugode, a meni se zvijer u hlačana trzne na taj zvuk.

81

-Za odraslu ženu imaš poprilično mala stopala. Kažem joj nježno i dalje joj masirajući stopala. Ona me gleda nečitljivim izrazom lica. Zamišljena je ali ne govori ništa. -Jesi dobro? -Da, samo sam malo zabrinuta. -Zašto? -Ne znam. Sve ovo što se dešavalo... Rene kojeg sam ostavila samog na zajedničkom odmoru. Enes koji me plaši... sve je tako... stresno. -Jeli ti žao što si ostavila Renea? -Da i ne, kaže mi iskreno. On je dobar čovjek i nije zaslužio ovo što sam mu napravila, ali sve je to zbog tebe tako da mi i nije žao. Pomazim je po kosi. -Drago mi je da si izabrala mene. -Uvijek bi izabrala tebe, zato što si uvijek bio ti, uvijek ćeš biti ti. Poljubim je nježno zahvalan što sam ja onaj kojeg bira. Obožavam ovu ženu. -Lezi i probaj zaspati kažem joj nježno. Ona se povuče prema vrhu kreveta i nasloni glavu na jastuk. Ustanem sa poda pa ju pokrijem plahtom i poljubim je u slijepočnice. Pođem prema vratima, ali me zaustavi njezin tihi glas. -Ostani sa mnom. Pogledam ju.

82

Oči su joj zatvorene kao da već spava, pa se pitam jesam li ju zaista čuo. Na kraju zatvorim vrata, sjednem na rub kreveta i skinem cipele, remen i košulju. Legnem iza nje i obgrlim je rukama od čega se ona vidno opusti. -Što god da se desi želim da znaš da sam sa tobom, ako si i ti sa mnom, kaže mi tiho. -Ne brini draga sa tobom sam. Poljubim je u vrat, pa je nastavim maziti po kosi uživajući u njenom mirisu.

***

Probudilo me kucanje na vrata. Sarah je i dalje spavala pokraj mene pa sam polako ustao iz kreveta da ju ne probudim. Obukao sam košulju i uzeo cipele pa izašao. Herman me čekao pred vratima, vani je već bio dan. -Koliko je sati upitao sam ga zbunjen. -Skoro je podne. Nismo vas htjeli buditi kad smo sletili pa smo vas pustili da se naspavate. Zakopčao sam košulju i obuo cipele. Izašao sam van, automobil nas je već čekao. -Stvari su već prebačene u hotel, ako želite možemo poći, rekao je Herman.

83

-U redu, idem probuditi Sarah. Ušao sam natrag u avion pa u sobu. Iznova sam ostao iznenađen jer ju vidim. Tu je, sa mnom je. I neću dozvoliti da nas itko razdvoji, nikada više. Pomazio sam je po kosi. -Ljubavi probudi se, moramo poći. Malo se promeškoljila pa provirila na jedno oko. Osmjeh joj je obasjao lice. -Jutro zgodni. Nasmijao sam se. -Vidim netko se naspavao i spreman je za akciju. -Akciju? Kakvu akciju. Pitala je pa zijevnula. Poljubio sam joj usne. -Ti si jebeno savršenstvo, znaš li to? -Moramo li odmah poći pitala me mazno povlačeći me prema sebi. Sjeo sam pokraj nje, a ona mi je bez ustručavanja posegnula za pojasom hlača. -Imamo par minuta zar ne. Kimnuo sam, nesposoban progovoriti. Jebem mu život, pa ja sam se podčinio ovoj ženi. Jebeno me drži u šaci. Uhvatila me za kurac i izvukla ga van. Itekako me drži u šaci.

84

-Lezi, rekla mi je mazno i pogurala me pa sam se samo pustio i legao dok su mi noge i dalje bile na podu. Otkopčala mi je košulju i pomazila me po prsima pa ih poljubila. -Predivan si. Tako lijep... Ugrizla me za bradavicu, i tako jak, Liznula me po drugoj bradavici pa ju gricnula. Zastenjao sam. Nikad se u životu nisam osjećao slabijim. To je sve zbog nje, ona me učinila takvim, slab sam na nju. Kurac mi se trzao tražeći pažnju, ali ga je uporno ignorirala. Zastenjao sam moleći se da mi olakša bol koju mi stvara svakim svojim dodirom. Kad me liznula po kiti i zastenjala umalo sam umro. -Tako si ukusan. Uvukla me dublje sisajući vrh pa lizajući okolo i sve tako. -Sarah, stenjao sam. Stani. Ona je u inat ubrzala, jebem mu. Odgurnuo sam je sa svog kurca, a ona je zastenjala u pobuni. -Stani, moram se malo smiriti. -Vrati mi moju lizalicu rekla je nadureno. -Skini gaćice i dođi vamo. Odmah me je poslušala. Povukao sam se na sredinu kreveta a nju povukao za sobom.

85

-Hoću da me opkoračiš, ali u suprotnom smjeru od mene. Glava dolje guza gore. Bez pobune me poslušala, povukao sam joj bokove prema sebi i spustio je tako da mi je skoro pa sjedila na licu. Liznuo sam je po klitorisu, a ona je zastenjala. -Oh bože. Uzela mi je kurac u ruku pa ga opet vratila u usta sisajući vrh pa ga uzimajući sve dublje i dublje dok sam ju ja lizao i sisao joj osjetljivi vršak koji je tako lijepo nabubrio kao da bi mogao ekplodirati svaki tren. Povukao sam ju još bliže svojim ustima jebajući je jezikom i prstima. Zastenjala je pa se počela ljuljati kukovima na mome licu, sisao sam sve brže kao što me i ona uzimala sve dublje. Svršila mi je na licu da sam bio sav mokar od njenih sokova, zastenjao sam kad je ugurala moj kurac duboko u svoje grlo i stisnula mi jaja. Svršio sam duboko niz njeno grlo. Izvukla me iz usta pa zakašljala. -Jesi dobro. Pitao sam ju zabrinuto dok se srušila kraj mene. -Dobro sam, samo sam se malo zagrcala, nikad nisam imala kurac u grlu. Nasmijao sam se pa ju povukao da legne pokraj mene. -Ovo ti za dobro jutro dragi. -Misliš dobar dan dragi. Podne je. -Može i tako, večeras će biti još za dobra večer i za laku noć. Dodirnula mi je lice. -Zašto si mokar. Upitala me nevino. -I ti bi bila mokra da sam ti svršio po licu.

86

Zacrvenila se shvaćajući šta hoću reći. Povukla je plahtu pa me obrisala. Oči su joj bile mutne i tamne. Mobitel mi je u tom zazvonio. -Oprosti moram se javiti. Ustao sam iz kreveta pa izvukao mobitel iz džepa. Sranje. -Sarah, spremi se moramo krenuti rekao sam nervozno pa izašao iz sobe prihvaćajući Enesov poziv i potvrdio mu da će mo doći večeras u Cage. Stajao sam vani i razgovarao sa Hermanom i sa zaštitarom Stevenom. Sarah nam je išla u susret pa smo prekinuli razgovor. -Sarah, upoznaj Stevena, on je tvoja pratnja kad ja nisam tu. Sarah me je pogledala zbunjeno. -Misliš kao zaštitar. -Da, za svaki slučaj... -Za svaki slučaj? Zar smo u opasnosti? -Ne, ali želimo biti sigurni da si ok ako ja i Herman nismo u blizini. Kimnula je pa prošla kraj nas i sjela u auto. Vozili smo se u tišini. Dok je Sarah stalno gledala kroz prozor. Stigli smo u hotel oko 15 sati. U sobi nas je čekao ručak pa smo odmah sjeli i jeli. -Idemo se otuširati?

87

Kimnula je i pošla za mnom. Stali smo pod tušem, perući jedno drugo. Bez ikakvih sexualni radnji. Jednostavno smo uživali u dodiru i pažnji. -Kakvi su nam planovi za danas upitala je dok smo se odjevali. -Večeras idemo do Enesa. Kimnula je. Zagrlio sam je. -Ne brini, bit će sve u redu.

88

Spremamo se za večerašnji sastanak. Neznam tko je gori, ja ili on. Oboje smo napeti i šutljivi. Znam sve, sve mi je rekao i ja mu vjerujem. Znam da će me čuvati i znam da sam mu je stalo do mene kao što je meni stalo do njega. Ulazimo u automobil. Herman nas vozi kao i uvijek. Iza nas ide još jedan automobil, veliki crni džip koji je pošao odmah za nama. Nisam se usudila pitati tko su, ali pretpostavljam da su tu iz sigurnosnih razloga. Vozimo se jedno sat i nešto. -Sarah. Iz misli me trgne Blakeov glas. -Da. -Samo budi uz mene i ne čini ništa bez moje dozvole. U redu? Zbunjeno kimnem.

89

-Ovo što ćeš tamo vidjeti nije ni blizu mome klubu zato se drži mene. Jer ovdje nema apsolutno nikakvih pravila, svatko radi što hoće, zato nikog ne gledaj u oči. U redu? -U redu. Kažem tiho Izašli smo iz grada i vozimo se kroz šumu. Ispred nas ugledam ogromnu kapiju koja blokira daljni put. Herman na skener prinese nekakvu crnu karticu i kapija se otvori. U daljini ugledam kuću, Veliku staru dvokatnicu, a ispred nje najmanje 40 automobila. Okrenem se i shvatim da nas više ne prati crni džip. Herman izlazi iz auta i otvara mi vrata. Blak me gleda preko automobila dok oblači sako i namješta kravatu. Oboje smo odjeveni u crno. Izgledamo kao da smo pošli na sprovod. Prilazimo kući sporim korakom kao da smo u šetnji. Što smo bliže kući tako mi i hrabrost sve više tone. Pogledam prema vratima na kojima stoje dva mrguda. Promatraju svaki naš pokret. Stojim pred stepenicama, Blak me pogleda pa se nastavi peti dok me drži za ruku. Stajemo pred ovu dvojicu -Dobra večer kaže nam jedan od dvojice. Vašu propusnicu molim. Blak pruža nekakvu crnu karticu, a ovi je samo pogledaju i odmah nam otvore vrata.

90

Prelazimo prag i ulazimo u predvorje. Vrata se zatvore iza nas pa se štrecnem. Blak me okrene prema sebi. -Nisi sama, tu sam on mi govori. -Znam. -Vjeruješ li mi Sarah? Gledam u njega i shvaćam da bez obzira na sve ja mu vjerujem, pa i više nego samoj sebi. -Vjerujem ti. Prilazi nam plava žena u poslovnom odjelu. -Dobra večer. Izvolite. Pruža nam okove i ključ. Gledam šokirano u ta dva predmeta koje Blake uzima iz njenih ruku. Žena se udalji od nas ostavljajući nas same. Gledam u Blakea kako ključ stavlja u džep, a okove stavlja na moju desnu ruku. -Blake, kažem drhtavo. -Polako, ovo ti moram staviti. Ovdje si ili Dom ili Rob. A kako bi te zaštitio ti si Rob. Ljubavi vjeruj mi. Radim ovo da te zaštitim. Jer kao moju robinju apsolutno nitko te nesmije dodirnuti bez mog dopuštenja. Zadrhtim dok mi on uzima lijevu ruku i na nju stavi okov. Jebo te u šta sam se uvalila. Tresem se poput lista na vjetru.

91

A Blake me mazi po leđima i umiruje moj napad panike. -Ššš, polako ljubavi. Diši. Sve je u redu, ne trebaš se plašiti. Tu sam i ne idem nikuda. Bit će sve u redu samo me slušaj i radi samo onako kako ti ja kažem. Blake me drži i dalje za ruku dok me vodi prema sljedećim vratima. Hodam tiho pokraj njega dok mi srce lupa milju na sat. Blake pokuca i vrata se otvore. Prvo što me zapuhne je kiseli miris znoja. Bljak. Mislim da ću povratiti samo od tog mirisa. Ulazimo u zamračenu prostoriju, ali sve se jasno vidi. Stisnem Blakovu ruku jače dok me vodi dalje. Okrećem se okolo i gledam u otvoreni prostor ispred nas. Cijela prostorija je pregrađena rešetkama kao u zatvoru. Sve je na otvorenom, nema privatnosti, nema doslovno ničega kao što je u Blakeovom klubu. Ovo je doslovno stara kuća golih zidova i kamenog poda. Nema nikakvog luksuza. U svakom kavezu se nalazi ili običan stol ili krevet , u nekima je samo stolica, a neke nemaju ni to. Skoro sve prostorije su popunjene i od gledatelja većinom ni ne uspjevam vidjeti što se unutra dešava. Pažnju mi privuče goli lik koji visi na rešetkama lica okrenuta prema nama. Iza njega stoji drugi muškarac odjeven u sado mazo kožno odjelo i lika koji visi tuče dugim bičem. Na svaki udarac lik stenje i cvili. Nema ni glazbe u pozadini, a ma nema apsolutno ničega.

92

-Jesi li dobro Blak me pita. -Ovo je odvratno priznam mu napokon. -Znam, rekao sam ti da ovo nije ni blizu onog što si vidjela kod mene. Ovo nije mjesto za nas, ali odradit će mo ono što trebamo i idemo odavden. Prolazimo cijelom prostorijom, dosta njih me gleda oblizujući se, ali nitko se ne usudi prići bliže od metra. Stisnem se uz Blakea koji nas vodi prema stepenicama koje vode na kat. Okrenem se i pogledam još jednom iza sebe, cijela soba odjekuje uzdasima, stenjanjem pa i vriskovima te zvukovima udaraca. -Jesi spremna, Blake me pita. -Na šta, pitam ga zbunjeno. Povuče me uz stepenice i dođemo ispred dugačkog hodnika. -Ono dolje je za one koji vole gledat i biti gledani. Ovo ovdje je već malo drugačije. Pođemo hodnikom koji je za čudo tih. -Kao što vidiš donji kat je popularniji. -Blake što će se desiti. Upitam ga drhtavim glasom. On zastane pa me primi za bradu. -Što got da se desi budi sigurna da te nitko neće dodirnuti niti će ti itko nauditi. Kimnem malo ohrabrena njegovom samouvjerenostću. On me poljubi i nasloni čelo na moje. -Možda nije vrijeme ni mjesto ali želim ti reći da jedva čekam da te skinem iz te haljine. Nasmijem se njegovom priznanju. -Čudila bi se da nije tako.

93

Prekine nas zvuk pljeskanja pa se oboje okrenemo prema zvuku. Na dnu hodnika na otvorenim vratima stoji čovjek i aplaudira nam. -Pa bilo je i vrijeme braco da mi dovedeš moju djevojku. Ukočim se na te riječi. Enes.

94

Gledam u nju kako hoda pokraj mene. Znam da nije spremna na ovo, nisam ni ja, ali sad kad smo tu bolje da to odradimo jednom za vazdan tako da ju mogu odvesti daleko od ovog mjesta i napokon se sladiti njenim tjelom. Ukočeno hoda kroz prostorije koje smrde na dim, znoj i na sex. Gadi joj se sve ovo i opet pomislim na svoj klub. Kako bi samo uživala da je htjela ostati, ali otišla je tako da nije iskusila ništa od ovakvog načina života. A možda i bolje da je tako. Odlazimo prema katu. Ovaj put sam i sam napet jer pojma nemam što nas čeka. Enes nas prekida u trenutku kad ju nježno ljubim. Sarah se ukoči još više. Gleda u Enesa koji nam prilazi. -Sarah. Napokon si mi se vratila kaže on i zagrli je. Povučem je za ruku prema sebi dok Enesa odgurivam rukom od nje. -Ne smiješ je dirati. Kažem mu osorno.

95

Enes gleda u nju pa u mene. Ljut je, ali ne pravi scene. -U redu. Idemo. Svi nas čekaju. Ja zastanem. -Tko svi? Upitam ga oštro. -Smiri se braco. Šta ti misliš da sam te poslao po nju samo zato jer je želim opet jebat. Bijesno stisnem zube u želji da ga opalim šakom. On pogleda u Sarah, odmjeri je čitavu. -Mala slatka Sarah je izrasla u predivnu ženu. Znaš kao brineta si mi bila mnogo slađa. Sarah mu ništa ne govori već ukočeno stoji i stisće me za ruku. -Ne znam jeli ti moj braco rekao, ali ja sam ga poslao po tebe. Kad ti je dragi umro, on te trebao dovesti k meni, ali mi je odlučio ukvariti planove. No ne ljutim se puno zbog toga što mi te uzeo. Mada sam željeo ponovno osjetiti tvoju malu pičku oko svog kurca. Ali nema veze, imam ovdje takvih pički kao u priči. Sarah dahne šokirano njegovom izjavom. A ja puknem pa ga opalim šakom posred brade. Enes padne, ali se podigne u sjedeći položaj. -Pretpostavljam da sam to zaslužio pošto sam ju jebao prije tebe. Ali opraštam ti, ipak si mi braco. Nebi bilo lijepo od mene da ne dijelimo. Uhvatim ga za vrat i podignem ga na noge kako bi mu ovaj put razbio nos. Sarah zajeca iza mene pa joj se približim i zagrlim ju.

96

-Oprosti što si ovo morala čuti. Enes je odvratno smeće i vjeruj mi mrzim što mi je ikakav rod. Enes se iza nas smije. A Sarah me moli da ju ne puštam iz zagrljaja. -Hajde golupćići idemo. Što prije vas se riješim to ću se prije moći vratiti na zabavu. Pođemo prema prostoriji hodajući za Enesom iza kojeg ostaju tragovi krvi koja mu curi iz nosa. Uđemo u prostoriju, a unutra sjede tri lika, među njima i najstariji brat Ahmed. On nam se smije u lice, ali Sarah ga se ni ne potrudi pogledati. Cijelo vrijeme bulji u jedno lice. -Sarah, jesi li u redu? Pitam je šaptom. Pogleda me kratko pa se opet okrene prema liku koji sjedi pokraj Ahmeda. -Ne mogu vjerovati. Kaže bijesno. Zar i ti? Lik se smije. -Bok Sarah, lijepo te je vidjeti ponovno. Kaže plavokosi lik kojeg ja ne poznam. -Sarah, tko je on? Pitam je pomalo izritiran. -Pričekat će mo još par minuta, uskoro nam se treba pridružiti i još netko. Kaže Enes. Kako je ovo divan dan ljudi moj. Zar ima išta ljepše od obiteljskog sastanka.

97

Ne mogu vjerovati da je ovo onaj isti čovjek kojem sam dala svoju nevinost. Priča takve gadosti da mi dođe da povratim jer sam ikad dopustila da me ovako gnjusna osoba dodirne. Blak je ljut zbog svega što je ovaj rekao da ga dva puta šakom obara na pod. I treba mu tako, rado bih ga i sama lupila da mi ruke nisu u okovima. Ulazimo u prostoriju i prvo koga ugledam Ahmeda, ali mi se noge odsjeku kad shvatim tko sjedi kraj njega. O bože. Ne mogu vjerovati. To je on. To je Ian. Ralphov brat. Sve ovo je tako sjebano i uvrnuto. Blake me pita tko je on, ali ne odgovaram. Enes govori da će nam se još netko pridružiti dok ja već pomalo kuham. Kad je Enes spomenuo obiteljski sastanak, neka jeza mi se uvukla u kosti. Blake me drži za ruku i gleda me zabrinuto. -Skini mi okove, kažem mu bijesno. -Ne može ti skinonuti okove. Dok god si Rob, okovi ostaju na mjestu kaže Enes.

98

Blake ga pogleda namrgođeno pa izvuče ključ iz džepa. -Kršiš moje pravilo braco. Mogao bi te kazniti zbog toga. Kaže Enes sa podsmjehom. Blak mi skine jedan okov i stavi ga sebi na ruku. Gledam u njega šokirano. -Ahh, kako slatko. Govori Enes. Pa ti nju stvarno voliš, zar ne braco? Bez obzira što smo ju jebali i ja i onaj mulac, kako no mu ime... Rene. To tebi ne smeta. Pretpostavljam da si ju djelio i sa ostalim prijateljima u klubu. Šteta za Iana, i on je bio zagrijan da joj ga metne, ali njegov braco baš i nije bio tako darežljiv kao što sam ja. Blak gleda u Iana pa u mene. -Da pogodim, Ralphov brat. Pita me on bijesno. Ja kimnem. -Dobro Enese što pokušavaš. Čemu sve ovo. -Polako braco, polako. Srpljenje. Ako sam ja mogao čekati skoro tri godine, možeš i ti pričekati nekoliko minuta. Promatram svu četvoricu kako sjede ispred nas i promatraju nas sa podsmjehom. Jedino koga ne znam je debeljuškasti lik koji me gleda kao da sam komad mesa. -A tko ti je ovaj debeli. Blake pita kao da mi čita misli. -To je moj dobri prijatelj, Federico. Također i odvjetnik. Tek mi sad ništa nije jasno.

99

-Pa draga moja Sarah, da te upitam. Dali si se ikad pitala u što je tvoj pokojni muž ulagao prije nego se ubio. Gledam u njega pa u Iana. -Ne, odgovorim kratko. On raširi ruke pokazujući okolo. -Uložio je novac u sređivanje ove kuće, a za uzvrat sam mu obećao postotak od prihoda. Kao što vidiš ovo je poprilično staro i otrcano mjesto, a planiramo ga pretvoriti u puno više nego je sada. Novac nismo imali pa smo iskoristili glupe i naivne ljude kakav je bio i Ralph koji su nam jednostavno rado dali svoj novac. Sve to samo da bi bili dio ovog projekta. A vjeruj mi kad ga završimo bit će pravi hram. -A kakve veze ima Ian sa ovim. Pitam ga bijesno. -On je Ralphu predložio ovo mjesto kao odličnu investiciju. Kad sam saznao da mu je Blak dao novac kako bi uložio u moj posao, bio sam sretan kao nikad u životu. Zar to nije odlična stvar. Blake gleda u njega bijesno, ali ne čini ništa. -Još uvijek ne shvaćam zašto ću vam ja. -Strpljenje Sarah, strpljenje. Prekine nas kucanje na vrata. -Ipak ćeš saznati prije nego što misliš. Ahmed prođe pokraj nas, a mene kao slučajno okrzne ramenom. Blake me povuče prema sebi. -Draga, tebe čekamo. Lijepo da si nam se napokon pridružila.

100

Pogledaj koga sam ti doveo. Ahmed govori iza mojih leđa, a ja se ne usudim pogledati kome govori. Čujem neki čudan zvuk poput zujanja pa se prisilim okrenuti. Oči mi se automatski ispune suzama kad ugledam stariju ženu kako prolazi pokraj nas. Svako malo posrće dok ju Ahmed drži za ruku. O bože. -Dođi Sarah. Enes me povuče za ruku, ali Blak se ne miče sa mjesta. Pozdravi se sa svojom mamom. Pogledaj kako je sretna što te vidi. Govori Enes posprdno. Blake me sa leđa drži oko struka i povuče me k sebi. -Dosta je Enese, Blake zagrmi. Ja i dalje šokirano gledam u svoju majku koja djeluje umorno i loše. Izraz lica joj je izgubljen. Ona me kratko pogleda u oči pa svrne pogled u pod. A meni se srce iznova slomi. -Zašto si doveo moju majku ti bolesniče jedan. Vičem na Enesa koji se smije. I što si joj radio. Gledam u nju kako sjeda pokraj Enesa. Svih petero gledaju u nas, osim moje majke koja i dalje gleda u pod. Enes je drži za ruku, a meni to bolno bode oči. Jebeno mi ništa nije jasno. -Pa Sarah pošto si ti bila tako nezainteresirana za svoju dragu majku dozvoli da ti ja ispričam kako je bilo kad si otišla. Nakon što si napustila svoju vlastitu majku njoj je to slomilo srce.

101

Jadnica je utjehu pronašla u heroinu. Gledam u mamu i plačem. Pitali smo se od kud joj novci za drogu i tako smo na divno iznenađenje slučajno saznali kako tvoja draga mamica i nije baš sirota. Osim kuće u kojoj si odrasla na računu je posjedovala poprilično lijepu svotu, a tu je i ova kuća. Kuća je bila u poprilićno lošem stanju, ali sredili smo je koliko toliko. Naravno sve njenim novcem. Ipak je ona jako darežljiva gospođa. No postoji problem. Kuća nije na njoj već na tebi, zato ćeš ti draga moja lijepo potpisati darovnicu i ovu kuću i zemlju ćeš darovati meni. Tad se ustane onaj odvjetnik i Enesu pruži nekakve papire. -A zašto bi ja to učinila. Pitam bijesno. Enes me gleda sa zlobom u očima. Mahne rukom, a Ahmed se odmah pokrene. Blake se trza u znak pripravnosti, ali on ode do stola pa nešto izvuče iz ladice i stane pokraj moje majke. -Ahmed u ruci drži inekciju. Govori Enes. Zar bi doista voljela gledati svoju jadnu majku kako umire od predoziranosti. Razmisli još jednom Sarah. -Ti govno pokvareno, dreknem na njega. Kako možeš... -Slušaj me ti kurvetino, on drekne. Potpiši te vražije papire i slobodna si. I ti i to govne od kopileta. Pokazuje na Blakea. -Ubit ću te tako mi boga, vjeruj mi platit ćeš za svaku uvredu koju si izgovorio. Urla Blake i trgne se prema njemu povukavši i mene za sobom.

102

Ali se Ian skoči i uperi pištolj u nas. -Ma daj Blake ne seri, nećeš ti ništa napraviti, jer ako išta i probaš vjeruj mi ovi dečki će se pobrinuti da ova tvoja kurva završi u kavezu da se njome počaste svi gosti. Zato razmisli još jednom dali ćeš mi prijetiti. Enes nam se približi na korak od Blakea. -Hajde Blake napravi to. Učinio bi nam ogromnu uslugu. Vjerujem da bi voljeo gledati kako ju nas četvero jebeno. Pogledaj, već mi se i digao i na samu pomisao da joj jebem to divno mesnato dupe. Blak ga gleda u oči. -Vjeruj mi požalit ćeš za ovo. To ti obećajem. -Naravno braco. Hajde Sarah, potpiši papire i odlazite odavden. Baci mi u lice papire koji se razaspu po podu. Slegnem se i pokupim ih jednom rukom. -Izvoli kemijsku, Enes mi govori. Pođem ju uzeti, ali me Blake zaustavi. Pa iz sakoa izvuče kemijsku. Gledamo skupa u papire. Bacim pogled na svoju uplakanu majku i Renea koji drži inekciju kraj njenog vrata. Potpišem tri papira i bacim mu ih natrag u lice. -Nadam se da će te goriti u paklu skupa sa ovom smrdljivom kućom. Dobio si što si htjeo. Daj mi moju majku i mi idemo odavden. -Dogovor nije bio da ćeš nju dobiti.

103

-Dobio si što si htio, ona ti više ne treba kažem kroz jecaje. -Pa ne znam baš možda ti ju dam, ali pod jednim uvjetom.

104

Ovo đubre će dobiti svoje, zaklinjem se bogom. Grlim Sarah koja jeca dok ono govno prijeti da će joj ubiti majku. Gledam ju kako drhtavom rukom potpisuje papire. Samo ju što prije želim odvesti odavden. No Enes govno kakvo je opet nam zagorčava život jer nam neda da odvedemo Sarahinu majku. -Klekni na pod i poljubi mi ruku pa ću ti dozvoliti da ju odvedeš kaže Enes. -Sarah ne, ne radi to dreknem. -Blake, ne ostavljam svoju majku ovdje. -Jebe mi se za sve, ali nećeš to napraviti. Enes se podlo smije. Ubit ću ovo govno i prije nego misli. -Sarah, ako to napraviš to znači da si mene odbacila da bi se njemu podčinila. -Ne briga me što to znači, jer meni ne znači ništa drugo nego riješenje da svoju majku odvedem odavden. Sarah pođe kleknuti ali ju povučem.

105

-Molim te ne radi to. Mene ćeš time izdati. -Blake, kako ne vidiš da nemam drugog izbora. -Enese, nećeš ju vidjeti na koljenima, nikada. Urlam na njega. On mi se smije u facu. Jesi siguran braco? -Da, siguran sam. Dat ću ti novac, samo reci cifru i odmah zovem banku da prebace novac. On se sekund misli pa odmahne glavom. -Ne, bojim se da ne može. Sarah na koljena. On joj govori. Pođem prema njemu ali Ian uperi pištolj u Sarah. -Samo ga dodirni i ona ostaje bez glave govori Ian. Gledam u njega bijesno i prije nego uspijem reagirati Sarah doleti do Enesa i klekne mu ispred nogu. Enes se smije iz svog grla kad mu poljubi ruku. Stojim šokiran kao kip i gledam u nju. Povučem joj ruku i ona se podignem na noge. Sad bi je najradije udavio zbog neposluha. Otključam okov oko svoga zaprešća jer imam osjećaj da mi prži kožu. -Dajte nam staricu i mi odlazimo odavden. Enese mahne rukom i Ahmed ju gurne prema nama. Sarah ju odmah povuče k sebi u zagrljaj.

106

-Pogledaj ju braco. Pokazuje na Sarah. Upravo te odbacila zbog mene. Mora da te to jako boli, jer sad ćeš svaki put kad ju vidiš, vidjet nju na koljenima ispred mene. Pogledam ga bijesno. -Nemaš ti pojma šta te tek čeka. Sarah idemo zagalamim i povučem i nju i njenu majku. Žena stalno posrće pa ju na kraju dignem u naručje i ponesem. Čujem kako se Enes iza nas smije, ali ne stajemo. Sarah hoda tiho pokraj mene, dok joj ja nosim majku ljut do pakla jer me nije poslušala. Jebeno me izdala. Dolje je ogavna zabava u punom jeku. Brzim koracima idemo prema vratima. Izlazimo van, dok nas ona dvojica mrguda na vratima gledaju. -Hodaj ispred mene zarežim na Sarah koja me pokunjeno posluša. Ubacim staricu u auto, a Sarah već sjeda pokraj nje. Sjedam na suvozačevo mjesto dok Herman pali auto i sa oblakom prašine nas odvede sa ovog usran mjesta. Čim prođemo kapiju zovem Stevena. -Gdje ste? -Na mjestu smo, spremni smo kad god vi kažete. -Učinite to, sravnajte ih. Pogledam u retrovizor u Sarah koja me šokirano gleda. Okrene se prema mjestu koje smo upravo napustili. Ali ne vidi se ništa.

107

-Blake što to planiraš učiniti, pita me i dalje u šoku. -Ništa zbog čega bi se ti trebala brinuti. -Ali upravo sam čula šta si rekao... -Dosta je Sarah, dreknem na nju da se čak i Herman štrecnuo. Budi sretna što te nisam ostavio s njima. -Pa što sam trebala napraviti vikne ona natrag. -Ono što sam ti rekao da napraviš, a ne me izdati. Urlam iz svog glasa. Herman me gleda, ali ništa ne govori. Nitko više ne progovara ni riječi. Pogledam u retrovizor i ugledam uplakanu Sarah kako drži ruku preko usta da bi utišala svoje jecaje. Kida me iznutra to što ju vidim ovakvu, ali opet i treba da plače. Izdala me. Lupam šakom ispred sebe. Tako jako da plastika puca. Sarahina majka se sva trese pa joj na kraju dobacim Hermanov sako da se pokrije jer na njoj je samo nekakva jadna haljina koja više sliči na spavaćicu nego na nešto što se nosi vani. -Šta će mo sa ženom, pita me Herman. -Uzet će mo joj sobu za večeras, a sutra ju treba provjeriti, nemam pojma šta ću sa njom. -Moja mama ostaje sa mnom. -Noćas ne. Zarežim na nju. -Molim te Blake, pusti me da budem uz nju, ne mogu je ostaviti samu. -Neće biti sama. Herman će biti sa njom. Herman me pogleda namrgođeno, ali se ne buni. -Molim te...

108

-Začepi ta usta i da te više nisam čuo da si progovorila dok ti ne dadnem dozvolu da možeš pričati. Ljuta je na mene, ali ipak ne progovara više ni riječi. Stižemo u hotel i Hermanu odmah prepustim Sarahinu majku, a nju poput pećinskog čovjeka odvučem za sobom u lift. -Blake... ona jeca. -Šta sam ti rekao za pričanje? Ona se pokunjeno stisne u kut lifta dok ja namrgođeno pratim svaki njezin pokret. Čim se lift otvoriio povukao sam je za sobom niz hodnik pravo do naše sobe. Otvorio sam vrata pa je ugurao unutra. -Idi se okupaj i operi zube tri puta. Naredim joj ni ne gledajući u nju. Posežem za burbonom i čašom pa sjednem na stolicu u kutu sobe. Nakon četvrte čaše posežem za mobitelom pa nazovem Stevena. -Stanje? Pitam ga odmah čim se javio. -Problem uklonjen. -Svih četvero. -Plus zaštitari, ali da svi su uklonjeni. -Hvala ti Stevene, kao i uvijek, dobro obavljeno. -Zadovoljstvo mi je gospodine da mogu pomoći. -Sutra u jutro novci će ti biti prebačeni. -Hvala vam gospodine. Prekidam poziv i čekam Sarah.

109

Bojim se. Dok sjedim na podu kade i pokušavam shvatiti što se dešava. Blake je bijesan kao nikada do sad. Toliko je urlao na mene da sam se zaista prepala za vlastiti život. Već 20 minuta sjedim pod tušem. Znam da nema smisla jer uzalud odugovlačim, a uzmaka nema. Izađem iz tuša i ogrnem se dugim i mekanim frotirnim mantilom, pa kosu zavijem u ručnik. Uzimam četkicu i perem zube. Jednom, dva puta, tri puta. Baš onako kako je Blake naredio. Ostavljam četkicu i gledam u svoje blijedo lice. Što sad Sarah? Pitam samu sebe. Blake te čeka i sam bog zna šta planira sa tobom. Hoćeš mu se suprostaviti i goniti po svome da nisi imala izbora. Ili ćeš prihvatiti da si možda pogriješila i da si trebala poslušati Blakea i dozvoliti mu da on riješi problem.

110

Udahnem duboko pa skinem ručnik sa glave i protresem kosu. Vrijeme je da napustim ovaj sigurni teren i izađem van gdje je minsko polje. Otvaram vrata i mrzim što moram proći kroz cijelu prostoriju da bih došla do sobe. Ubrzam korake, ali vragu ne možeš pobjeći. -Kuda? Pogledam u njega koji još uvijek sjedi i čeka me. U ruci mu je cigara, a ispred njega na stolu boca burbona i prazna čaša. -Moram se odjenuti, kažem mu hrapavim glasom, pa pročistim grlo dok me on promatra. -Nisam ti rekao da se možeš obući. Gledam u njegovo lice koje je mirno i nečitljivo. Ne znam dali je i sad ljut ili se smirio, ali me jednako plaši ovakav miran kao i kad urla. Dođi ovdje pokazuje mi prstom ispred sebe. Stojim na mjestu i zbunjeno ga gledam. -Nemoj da ti moram ponavljati Sarah. Kaže kruto. Pokazuje prstom ispred sebe dok puni čašu zlatnom tekućinom. Polako mu prilazim. Osjećam se kao jebeno pseto zbog ovog njegovog naređenja. Stanem ispred njega i promatram njegovu ruku kako uzima čašu i pije iz nje a zatim čašu spušta na stol i prstom prelazi po rubu praveći krugove. Napokon me pogleda, a meni zastane dah u grlu. -Skini se. I dalje je smrtno ozbiljan dok me gleda u lice.

111

Polako odvežem mantil i skinem ga. On ne skida pogled sa mog lica. Osjećam se tako ogoljeno i posramljeno što mi nema ni malo smisla. Prstom mi pokazuje na pod. -Na koljena. Naredi mi. -Blake... glas mi drhti. -Na koljena, odmah. Reži na mene. Polako se spustim pa kleknem. Nakon dobrih deset minuta što sam klečila poput kakve glupače, on napokon progovori. -Jesi li gladna? -Da. -Šta da? -Da gospodine. Odgovorim automatski jer po glasu bi rekla da je itekako još bijesan. -Jesi li žedna? -Da gospodine. -Jesi li umorna? -Da gospodine. -Dobro. On odgovori, što me samo još više uznemiri. -Otkopčaj mi hlače, naredi mi. Primaknem mu se bliže i uradim što je tražio. Osjetim pod rukom da je tvrd, ali ne usudim se dodirnuti ga.

112

-Ovo ti je sve što ćeš dobiti, kaže mi hladno. Stavi ga u usta i uguraj ga do grla. Ruke mi se totalno tresu dok ga vadim iz bokerica pa rukom pređem po cijeloj dužini. On me gleda sa mračnim pogledom od kojeg se u meni sve stegne. Pogotovo onaj ogoljeni dio koji pulsira. Polako pređem jezikom po vrhu, prateći rubove glavića. Uvlačim ga dublje u usta. Odjednom osjetim njegove ruke na glavi. Uhvati me za kosu i nabije mi svoj kurac duboko. Zagrcam se od nenadanog napada na svoje grlo, ali nastavim ga uzimati bez obzira što mi suze cure niz lice. Ponovno mi ga nabija u grlo i zareže. Ostavi me tako nabijenu i punih usta. Umjesto da ga izvuče drži mi glavu na mjestu tako da ne mogu umaknuti. Uspaničim se zbog toga, pa ga pogledam u oči. Izvuče mi ga iz grla, a ja se odmah zakašljem hvatajući zrak. Opet me pogura da ga vratim u usta pa mi nastavi ravnomjerno jebat usta. Odjednom pomjeri nogu tako da mi je stavi među noge. Šokiram se kad me cipelom protrlja po međunožju. U jednakom ritmu mi puni grlo i trlja me svojom cipelom. Koliko god ovo bilo uvrnuto, moje tijelo žudi za njegovim dodirom. -Progutaj sve, stenje, dok mi svršava u usta. Poslušno progutam boreći se sa nagonom za povraćanje. Kad mi se želudac i grlo smirilo i prihvatilo ono što je dobilo. Polako poližem njegov glavić da ga očistim.

113

On me gleda sa osmjehom na licu. A ja sva zadrhtim od tog pogleda i osmjeha. Odmaknem se od njega, dok ga gledam u lice. Ja sam totalno luda, jer bez obzira na sve sa užitkom prihvaćam njegovo kažnjavanje. Očito mi sa glavom nešto nije kako treba. -Srce, nešto si zaboravila počistiti, govori mi kroz osmjeh. Pređem rukom po bradi i usnama, ali ne pronalazim ništa. Gledam u njega zbunjeno. Prstom mi pokazuje u svoju cipelu. Pogledam dolje i shvatim što pokazuje. Vrh cipele mu je vlažan. Prekriven mojim sokovima. Dokaz koliko sam uvrnuta zbog njega. Gledam dolje i borim se sa svojim zdravim djelom mozga koji mi uporno govori da ne radim to. -Što je bilo srce, ne kaniš me valjda ostaviti u ovakvom neredu. -Ali to su cipele, ne misliš valjda da... -Ne brini srce, čišće su nego ruke koje si ljubila. Izgovori to sa gorčinom i bijesom. Počisti ih, odmah. Opet je ljut. -Ne, neću to napraviti, kažem samouvjereno. Ne želim ti lizat cipelu, to je bolesno. -Znači možeš ljubiti prljave šape ali ne i cipele. Bijesni na mene. -Nije isto poljubiti i polizati. Gleda u mene kao da će me isti sekund udaviti. -U red, poljubi mi cipelu pa počisti svoj nered. Izrekne to režući na mene. Spustim se niže na koljena i poljubim mu cipelu, pa ju rukom počistim.

114

Progutam svoj ponos jer znam da je ljut na mene sa razlogom. Ovu večer ću pamtiti po tome jer sam progutala ponos viš puta nego ikad u svom životu.

115

-Ostani tu i ne miči se dok ti ne naredim drugačije. Odem u toalet pa se skinem i otuširam hladnom vodom. Bez žurbe, neka čeka. Obrišem se na brzinu pa izađem iz kupaonice. Bacim pogled prema njoj, još uvijek kleči nisko pognuta, baš kako sam ju i ostavio. Dobro mače. Gledam joj u golo dupe pa se okrenen i vratim u sobu. Znam dobro kako ću je natjerat da moli za oprost. Šteta što nisam nosio rekvizite sa sobom, ali nema veze. Sve to ju čeka u Parisu. Jedva čekam da ju vratim sa sobom. Prvo što ću napraviti jest to da ću vratit svoju i njenu člansku karticu i pokazati joj sve ono što želi vidjeti i doživjeti. Odem do ormara pa prekopam po njenim stvarima. Treba mi nešto njeno čime ću je obuzdati, pogled mi privuče kutijica za nakit. Izvuvčem ogrlicu od bijelog zlata. Ovo će biti uvredu. Zatim opet odem u toalet i prekopam po njenoj kozmetičkoj torbici. I napokon pronađem ono što mi treba. Nije isto kao lubrikant, ali poslužiti će. Vratim se k njoj koja me još čeka.

116

Stanem iza nje pa progovorim. -Jesi umorna? -Da gospodine. -Idemo u sobu. Ona se pođe odignut, ali ju zaustavim. -Na koljena. Puzat ćeš do sobe. Pogleda me u lice šokirana, znam da joj se igram sa živcima, ali bolje joj je da posluša, mislim da to zna i sama jer se napokon pokrene. Puže ispred men, a ja sav sretan jer mi se napokon pokorila. Znam koliki je ovo udarac za njezin ponos i zato još više cijenim njenu požrtvovnost. -Znaš, razmišljao sam kako da te kaznim jer si me izdala. I mislim da je ovo idealna kazna. Što ti misliš Sarah. Jeli ovo dovoljna kazna za izdaju? Ne odgovara mi odmah, pa ju rukom lupim po guzici. -Odgovori mi na pitanje. Jer kad te nešto pitam, očekujem odgovor. -Da gospodine. -Šta da gospodine? -Ovo je dovoljno dobra kazna, gospodine. -Ah, Sarah nemaš pojma koliko te volim. Oboje zastanemo nakon ove moje izjave. Sam sebe sam šokirao, vjerovatno više nego nju. Pravim se da nisam ništa rekao, jer me ovo sve uznemirilo na način na koji nisam spreman prihvatiti. Stižemo u sobu, napokon.

117

-Popni se na krevet i čekaj me u isto položaju, naredim joj. Gledam kako se namješta na krevet, pa uzmem ogrlicu i njome joj zavežem ruke. Gleda u svoju ogrlicu, ali izraz lica joj je miran. Nije uopće preplašena što mi dodatno da nadu da će ovo biti dobro jer prihvaća kaznu. -Što je ovo? Upitam je pa joj pokažem prozirnu bočicu sa narančastom tekućinom. -Ulje za uklanjanje šminke, odgovori tiho. Ovaj put je malo napetija nego maloprije. Otvorim bočicu pa pomirišem. -Lijepo miriše. Ne odgovara ništa već napeto gleda ispred sebe. -Nema potrebe da budeš napeta ljubavi. Uživat ćeš u kazni jednako kao i ja. Umjesto da budem oštar i grub postao sam nježan prema njoj. Dovoljna nagrada mi je to što se pokorila. Više me nije briga za sva sranja koja su se desila, sve sam to zaboravio i prešao preko toga onog trenutka kad je poslušno otpuzala u sobu. -Jesi li još uvijek netaknute guze? -Kimnula je. -Odgovori mi Sarah, želim to čuti. -Da gospodine. -Nemaš pojma koliko mi je drago što to čujem. Pomazio sam je po glavi pa joj prstom podigao bradu. Gledala me onim predivnim plavim očima u kojima se vidjeo strah, ali i povjerenje. -Bit ću nježan sa tobom, znaš to zar ne. -Da, ona tiho odgovori.

118

-Nebih mogao podnijet da te više ikad povrijedim. Znaš i to. -Znam Blake. -Imaš li išta za reći prije nego počmemo. Ona kimne. Čekao sam da rekne. -Oprosti za ono... -U redu je ljubavi, oprošteno ti je. Poljubio sam joj usne pa se pokrenuo. -Blake, zazvala me. -Reci ljubavi. -Samo da znaš, volim i ja tebe. Šokirano zastanem i pogledam u nju. -Spremna sam Blake. Učini to. Stajao sam gledajući u nju, pa ju na kraju povukao da se digne na noge. Gleda me zbunjeno, ali je tiha. -Reci to ponovno, kažem joj dok stoji na krevetu tako da je sad moje visine. -Volim te. Kaže dok me gleda u oči. Tiho ju promatram pa upitam. -Zašto? -Molim. -Zašto me voliš Sarah? Zbunjena je mojim pitanjem, ali moram to čuti, moram znati.

119

-Jer bez tebe sam mrtva ali živa. A sa tobom sam sve što jesam, sve što želim biti, pa čak i ono čega me strah biti. Srce me je steglo i poput magneta sam ju privukao k sebi i poljubio je. Polako i nježno. Ona zaslužuje puno više od mene, znam to dobro. -Blake. Prekine moje misli. -Reci ljubavi. -Možeš li i ti ponoviti ono što si rekao. Gledam u nju, pomalo prestrašen i uspaničen. Mogu li. Zaista, mogu li joj ponovno izgovoriti te dvije čarobne riječi, dok ju gledam u oči. Bez laganja, bez izlike da sam rekao ono što ne mislim, ili mislim ali nisam siguran dali to doista osjećam. Ili osjećam, ali nisam siguran koliko je to dobro po meni, pa zato uporno odbijam to prihvatiti. Kad bolje razmislim, cijelo vrijeme ju zovem Ljubavi, a da tog nisam ni bio svijestan. Ta riječ sa sobom vuče puno dublje osjećaje od onog što sam mislio. Ne mogu živjeti bez nje, sve o čemu mogu misliti je ona, sve što radim je za nju, zbog nje, zbog nas. Sama pomisao da nije sa mnom me ubija. Sama pomisao da me ostavi u meni izaziva bijes, otvara vrata pakla i želju da ubijam. Ali ona je tu, voli me, prihvaća moje gluposti, prihvaća sva moja sranja koja joj činim, čak mi se pokorila, progutala ponos radi mene. Ona me voli. I duboko u svom crnom srcu znam da volim i ja nju. Više nego išta na ovom svijetu. Čak i više nego mogu podnijeti. Kako anđeo poput nje može voljeti vraga poput mene. To ne idu skupa...

120

Ili ide... Samo se još više zbunjujem. Vratim se u stvarnost, u njenim očima vidim svoj odraz. Vidim strah i suze koje se polako slijevaju. -Zašto plačeš ljubavi? Obrišem joj suze pa je zagrlim. -Zašto mi ne odgovoriš na pitanje Blake. -Nemoj plakati molim te, ne mogu podnijeti da plačeš zbog mene. -Onda mi odgovori na pitanje kaže ljutito. Podignem joj lice svojim dlanovima pa ju ponovno poljubim. -Sarah volim te i više nego što mogu podnijeti. A to me jebeno plaši jer više nemam kontrole nad ičim. -Zašto ti je trebalo tako dugo da to kažeš? Pita plačući. -Oprosti, razmišljao sam o svemu ovome, o nama. Totalno sam zbunjen i nesiguran u svoje osjećaje, ali sam siguran u to da te volim, na neki svoj način koji ni sam ne mogu razumjeti. Povuče me k sebi pa me poljubi. -Nije fer da si to izgovorio na puno bolji način nego ja, ali ok prihvaćam. Sad dolazi vamo i uzmi ono što ti pripada. Samo požuri dok mi se guza nije ohladila. Baci se na krevet pa me prstom pozove k sebi. Stojim i gledam u nju. -Mislim da će mo to sačuvati za drugu priliku, jedino što sad želim jest sa tobom nježno i polako voditi ljubav. Otkopčam košulju pa ju bacim, zatim i hlače, pa veš dok ne ostanem gol kao i ona.

121

-Mislim da je ovo savršeni trenutak, govori ona. Želim ti dati ono što nikome nikad nisam dala, tako da ljubavi potrudi se nježno i polako voditi ljubav sa mojom guzom. Nasmijem se njenim riječima. -U redu poganice, ne trebaš mi dva puta reći. Da te vidim na sve četiri, odmah.

122

123