METODIKA.pdf

1

2

3

4

KAZALO

SADRŢAJA

5

6

PREDGOVOR Metodika je iskustveni nauk koji se bavi do sada postignutim spoznajama o putovima, naĉinima i vještinama prenošenja znanja. U istraţivanjima se bavi konkretnom pedagoškom praksom ili razliĉitim uvidima odnosa izmeĊu sudionika u odgojnom (i obrazovnom) procesu te okolnostima u kojima se ti procesi odvijaju. Nove ideje i prijedloge zasniva na dosadašnjim iskustvima i provjerava im uĉinkovitost u konkretnoj praksi koja ih potvrĊuje (kao korisne i valjane) ili odbacuje. U suradnji s razliĉitim znanstvenim disciplinama i širim vlastitim okvirima: spoznajama pedagogije, zatim razvojne psihologije (kao i svim tradicijski potvrĊenim oblicima odgojnog rada) nudi vlastite uvide kao pripomoć za konkretnu praksu odgojnog djelovanja. U ovom smislu, nadamo se da će i ovaj priruĉnik iz Metodike hrvatskoga jezika 1 (2 i 3) za studij Predškolskoga odgoja biti kvalitetan uvod u pedagoški rad budućih odgajateljica i odgajatelja u našim jaslicama i djeĉjim vrtićima. Govorna komunikacija je stoljećima bila jedina vrsta uporabe jezika prije pojave pisma. Ona je posljedica ţivotnih potreba. Ĉovjek ne ţivi sam. On je društveno biće. Upućen na druge. Njegove komunikacijske sposobnosti uĉinile su ga najmoćnijim bićem na zemlji. Govor je osigurao ĉovjeku ne samo opstanak i preţivljavanje, nego i mogućnost da ovlada prirodom, da je humanizira (uĉini civilizacijom) i umnogome utjeĉe i na naĉin na koji to ĉovjek ĉini (kultura). Ĉovjek je toga oduvijek bio svjestan. Vjerovao je u moć rijeĉi. I najpoznatiji mit o nastanku svemira govori o tome da je sve nastalo upravo materijalizacijom Boţje rijeĉi: Neka bude!. Zatim je Bog upravo ĉovjeku dao moć jezika i mogućnost imenovanja stvari. Veliki njemaĉki filozof Heidegger je kaţu izrekao: Jezik je kuća bitka. Prevedemo li to na svakodnevni jezik, što je zapravo rekao? Dakle, nije sve što postoji – ali u njemu sve moţe obitavati. Govor je uporaba jezika. Govorna komunikacija sporazumijevanje meĊu ljudima. Tko je budućnost ĉovjeĉanstva. Tko je srce svemira. Dijete. Nadam se da će vam uporaba ovih priruĉnika predstavljati zadovoljstvo. S poštovanjem: Marko Tokić U Mostaru 2012.

7

1. Dijete vam je darovano Poštovani, odgajatelji, nadam se, da se ne ljutite što vam se obraćam u ovoj skoro privatnoj formi. Izravno. Neznanstveno. Kao što se svaka obitelj raduje dolasku novoroĊenĉeta i vi se trebate radovati svakom novom djetetu. Ono je novi ţivot. Novi pogled. Jedinstvena i neponovljiva toĉka kroz koju se sve stvari ovoga svijeta prelamaju na jedinstven i neponovljiv naĉin. 1 Ono je iz krila majĉina gurnuto u nepoznato. I ovaj ga svijet nije doĉekao ni pribliţno ugodnim okruţenjem koje je imalo u majĉinoj utrobi. Sve mu je bilo novo i nepoznato. I trebalo mu je vremena da se prilagodi, da osjeti prve njeţnosti i prve ugodnosti postojanja. I tek što se udomaćilo, prilagodilo, priviklo i poĉelo uţivati opet je gurnuto u nepoznato. I darovano je vama. Što ćete uĉiniti? I kako ćete ga prihvatiti. Dijete ne razumije mnogo i ne moţe govoriti.

I kasnije kada mu budu priĉali, prve će priĉe upravo pripovijedati o odlasku iz kuće, u šumu, iz poznatog (ugodnog i sigurnog) u nepoznato (strašno i neizvjesno), kako bi nakon niza junaĉkih podviga junak se vratio ponovno u poznato i sigurno sretno završivši pustolovinu upoznavanja. 1

parafraza Hermanna Hessea

8

Hoćete li biti zla vještica ili dobra vila. Ledena srca ili puni ljubavi. Dijete ima potrebe. Ono ima ţelje. Ono ne shvaća da nešto ne moţe sada i odmah. Ono plaĉe. Jer vas treba. Jer nešto treba. Nešto treba!!! Ali, što??? I kako razumjeti dijete?!

Do osamnaestog mjeseca dijete je potpuno uronjeno u osjetilnu stvarnost. Ono što nije dostupno osjetima – ne postoji. Ono što treba dio je konteksta u kojem se nalazi. Pretpostavite njegove potrebe: glad, ţeĊ… uneredilo se (i treba ga oĉistiti), ţeljno je vaše paţnje, njeţnosti, hoće neki predmet, traţi da se igrate s njim… Ono ne razumije ni obilje ni oskudicu, ono ne razumije nema, ono ište: sad i odmah. Sigurnost i zaštitu, ljudsku toplinu. Ona jedna rijeĉ ili zamjenska rijeĉ, koje koristi i kojima izraţava svoja htijenja, sve je osim potezanja, ljutnje, grimasa i plaĉa što ono komunikacijski moţe. Slušajte te rijeĉi. Djetetu nije samo vaţno priĉati, nego je iznimno vaţno i slušati ga. S pomnjom. I paţnjom. Ono, govori!!! Pitajte njegove bliţnje koje

zamjenske rijeĉi koristi.

Što s njima oznaĉava? I mnogi će se nesporazumi izbjeći. Mnogo malih djeĉjih suza zaustavit ćete na vrijeme. Dijete više razumije nego li moţe izreći.

9

Ali još više razumijeva naĉin na koji govorite. Ono ne razumije rijeĉi, ali razumije ton. Vi ste ĉuvari malih bića. Vi ste njihove noge. Vi ste njihove ruke. Vi ste njihova ĉesma i njihov kruh. Tek potom ćete postati prijatelj s kojim se igraju. Vi ste njihov umirujući glas. Onaj koji ih uvjerava da su na sigurnom, u poznatom i da je sve uredu. Vi ste njihov povratak iz šume. Vi ste njihov dom. Je li lako? Nije. Je li društveno cijenjeno? Nije. Zašto se uopće bavite ovim? Zašto se uopće mislite baviti ovim?!! Jeste li postavljali sebi ovo pitanje. Ako niste. Vrijeme je.

Hoćete li uţivati u svakom novom uspjehu koje ostvari dijete? Hoćete li se radovati svakoj novoj usvojenoj rijeĉi? Prvoj reĉenici? Uspješnom odbacivanju „pempasa“? Prvim ispjevanim pjesmicama. Prvim uspješnim zajedniĉkim igrama. Ima li u vama iskonske ţivotne radosti?

10

2. Izvan gnijezda Zašto smo ovom našem poglavlju dali ime Izvan gnijezda. Jer dijete izlazi iz svoga prirodnoga staništa: vlastite obitelji. Gubi okolinu punu ljubavi i razumijevanja. Sigurnost doma. Zagrljaj majke. Moţe li itko djetetu zamijeniti majku? Po drugi put je otrgnuto iz njezina krila. Zašto su naše obitelji prisiljene u ranoj djeĉjoj dobi dati vlastitu djecu u ustanove organizirane skrbi? O tome se više niti ne raspravlja. I kao da nije problem. Postoje jednostavni odgovori koji ne govore ništa. Najĉešći? To je zahtjev modernog naĉina ţivota. I gdje ide dijete? U jaslice na ĉuvanje. Ili u jaslice s igraonicom i osmijehom. S odgovarajućim brojem pedagoških radnika. Ne moţe jedna osoba u skuĉenom prostoru brinuti za petnaestak djece. Svako dijete zahtjeva ĉitava ĉovjeka. Ono je centar svemira. I ako imate iti jedno dijete više od petero vi ste tek deţurni ĉuvar i slušatelj djeĉjega plaĉa. Još malo i bit će vam potrebni ĉepići za uši. Ili će vam srce, svejedno, postati kameno i izgubiti sjaj. Ako ih imate do petero pod svojom paskom, dobro je da ima još jedna teta zaduţena za isti broj djece, kako bi u trenucima vaše zauzetosti mogla uskoĉiti, i obrnuto. Prostor je vaţan. Ĉistoća. Opremljenost. Vaţan je iznimno i odnos s obitelji djeteta koje ĉuvate. Morate meĊusobno izmjenjivati informacije. Dijete nije paket i ne preuzima se bez razgovora. Ţurba i zauzetost ne mogu biti izgovor. Dijete je srce svemira. Jedinstvena i neponovljiva toĉka koja upravo upija sve oko sebe i od toga što ga okruţuje gradi vlastiti sadrţaj. Dijete se naviklo na jaslice. Na tetu. Izgradilo odnose. Koristi prve reĉenice. Zabavlja se. I opet u nepoznato? Vrtić? I što je to!?

11

2. 1. Vrtić i kako ga organizirati Hoće li djeca krenuti u vrtić s dvije ili tri godine? Kako ćete organizirati rad u Djeĉjem vrtiću? Kroz razliĉite specijalizirane centre aktivnosti ili po uzrasnim skupinama: mlaĊih i starijih predškolaca. Kakav imate prostor? Kako je riješeno njegovo unutarnje ureĊenje? Koliki je odnos unutarnjeg i vanjskog prostora u odnosu prema broju djece (da ne kaţem za svako dijete)? I koji broj pedagoških radnika imate na jedno dijete? Koliko struĉnih suradnika? I koliko pomoćnoga osoblja? Svi ovi odgovori utjeĉu na pitanje koja je vrsta organizacije vrtića za vas svrhovitija. Ovisi i sklonostima vaših odgajatelja, ili bi radije svaštarili ili se specijalizirali, kada su u pitanju voĊenja aktivnosti. No, kakvu god odluku donijeli morat ćete planirati vlastiti rad i djelovanje kako bi aktivnosti bile sustavno i planski voĊene i ostvarivale istinski poticajnu okolinu za razvoj razliĉitih djeĉjih sposobnosti. I jedan i drugi pristup ima svoje prednosti i svoje nedostatke.

Plan i program rada!? Imate li plan i program rada? Ili neprestano improvizirate? Jeste li, s obzirom na uvjete koje imate, odluĉili se za integrirani rad ili ste ih podijelili na mlaĊe (do ĉetiri i pol godine) i (iznad ĉetiri i pol godine) starije predškolce. Jeste li organizirali rad po skupinama ili po centrima aktivnosti? I što je bolje? I jedno i drugo. I što je lošije? I jedno i drugo. I jedan i drugi rad mogu biti kvalitetno organizirani i provedeni. I jedan i drugi rad mogu biti loše organizirani i provedeni. I jedan i drugi rad imaju svoje prednosti i nedostatke. Ukoliko ste izabrali rad po skupinama, problem niĉe iz potrebe da svaki odgajatelj bude darovit za sve. Što je, naravno, nemoguće. Zbog toga, u takvim oblicima rada u vrtiću, on se povremeno mora „protresti“ zajedniĉkim akcijama povodom nekih

12

blagdana, priredbi za roditelje… Zajedniĉkih izlazaka u prirodu. I zajedniĉkih posjeta razliĉitim institucijama. I sliĉno.

On, naravno, ima i prednosti. Vršnjaci se zasigurno bolje komunikacijski razumiju. 2 Imaju sliĉne sklonosti. Vole veliki broj ponavljanja ili pak neprestano inzistiraju na novim priĉama, pjesmicama – aktivnostima.

2

slike su uzete iz diplomskoga rada Tomić, Dijana: Govor u igri, FPMiOZ, Mostar, 2011.

13

IGRA JE DJEĈJI POSAO. DJECA UĈE IZ SVEGA ŠTO ĈINE. Carolin Hooper, Novozelandski pokret centara za igru

Ako su vam uvjeti takvi da ipak moţete drugaĉije organizirati vrtić. Što uĉiniti? Hoćete li pokušati i krenuti novim naĉinom? Ili ćete se prepustiti inerciji? Ako krenete u drugom pravcu… Prostor dnevne sobe nuţno je podijeliti na manje prostorne cjeline: centre aktivnosti djece (u kojima su ponuĊeni razni materijali za odreĊenu vrstu aktivnosti). U tim centrima djeca će moći istraţivati, uĉiti, eksperimentirati, druţiti se s drugima… Dijete treba imati pravo na usamljivanje, odmor i privatnost. Odgajatelji trebaju iskazati povjerenje prema djeĉjim potrebama i njihovim individualnim potrebama. 14

Što su to centri aktivnosti. Evo jednog primjera3. Improvizirana simboliĉka igra pošte.

Djeca imaju razliĉite sklonosti i biraju igre s obzirom na vlastita opredjeljenja. Ono što je iznimno zanimljivo sa stajališta govornog razvoja jest da su ovo prigode u kojima djeca, osim što se zabavljaju neĉim što ih zbilja zanima, okušavaju i svoje komunikacijske i govorne sposobnosti.

I majstorska radionica je moguće djeĉje zanimanje. Naravno da se sve dogaĊa pod budnim okom odgajatelja. Oni bdiju da se njihovo djelovanje odvija u skladu s korektnim ponašanjem kako bi se izbjegli nepotrebni i nekorektni prijepori i svaĊe. Razliĉiti oblici nadzirane aktivnosti dovode do većeg djeĉjeg interesa i samostalnosti u opredjeljivanju.

3

slike i primjeri koji se navode uzeti su iz diplomskoga rada Rukavina, Radmila: Okruţenje usmjereno

na dijete i njegov utjecaj na razvoj rane pismenosti, PMF i OZ, Mostar 2011.

15

Naravno, i ovakvi oblici djelovanja vrtića imaju svoje poteškoće i potrebe posve drugaĉije unutarnje organizacije i rada pojedinog odgajatelja koji se sada uklapaju u timski rad koji zahtjeva neprestano sagledavanje procesa, njegove izmjene i korekcije. Djeca, izmeĊu ostaloga, mogu svakodnevno, po 15 minuta igrati edukativne igre na kompjutoru ili traţiti odreĊene informacije na internetu.

Evo, što kaţe, već navedena, ravnateljica djeĉjeg vrtića objašnjavajući poteškoće i naĉine njihova rješavanja u praksi, u sluĉaju izbora ovakvog oblika organizacije (integriranih skupina) i problema u radu (po centrima aktivnosti): „Odgojitelji planiraju aktivnosti iz dana u dan prateći interese djece i svakodnevno se dogovarajući za daljnje aktivnosti. Odgojitelj koji je bio u skupini ujutro obavještava drugog odgojitelja koji dolazi popodne o aktivnostima koje su se odvijale tog dana tijekom jutra kako bi ih mogla dalje razvijati. TakoĊer, jednom tjedno sastajemo se ne tjednoj refleksiji jedan odgajatelj svake odgojne skupine i struĉni tim za dogovore i rasprave. Što se u praksi pokazalo vrlo vaţnim i korisnim ĉak i neophodnim kako bi se izbjegla ranija iskustva u kojima je nedostatak suradnje, pomanjkanje dogovora o radu, i ozbiljnog pristupa aktivnostima dovelo do toga da su djeca besciljno lutala po centrima ne zadrţavajući se u aktivnostima i do frustrirajuće situacije za odgajatelje koji su se osjećali izgubljeno i nezadovoljno.“4

4

Rukavina, Radmila: Okruţenje usmjereno na dijete i njegov utjecaj na razvoj rane pismenosti, PMF i

OZ, Mostar 2011.

16

3. Ljubav je preduvjet uspješnoga odgoja

LJUBAV JE OSNOVNA POTREBA I OSNOVNO PRAVO SVAKOG ĈOVJEKA.5

ĈOVJEK KAO ZADATAK Čovjek se, time što jest tu, nalazi pred zadatkom da ostvari sebe kao čovjeka.6 Na tome putu naša je zadaća pomoći djetetu da to i ostvari. Da bi to mogli mi, svakodnevno moramo raditi na sebi. Samo je rijetkima meĊu nama dano dosegnuti savršenstvo, i to na nekom uskom podruĉju, ali je svima nama dano da se moţemo usavršavati.

Odgajanje drugih počinje odgojem sebe. Ovo je stara je pedagoška istina koje su svjesni svi oni koji znaju u ĉemu je tajna uspješnog i manje uspješnog odgoja. Jer odgoj uspijeva ili pada na osobnom primjeru. Ali ni najuzoritiji meĊu nama ne će biti uspješni odgajatelji ukoliko ne gaje ljubav prema onima koje odgajaju.

Bez ljubavi odgoj je nemoguć!!! 5 6

Načinimo čovjeka, Ivan Golub, Najprije ĉovjek, str. 17

17

No je li svaka ljubav, koja se kao takva izjašnjava i objavljuje, uistinu ljubav? Ljubav je uvijek davanje, i prima se, ali se ne daje kako bi se primilo. Ljubav je aktivna zaokupljenost ţivotom i rastom onoga što volimo.7

BRIGA

ZNANJE (POZNAVANJE)

LJUBAV

ODGOVORNOST

OBAZRIVOST (RESPEKT POŠTOVANJE)

Čovjek voli ono oko čega se trudi i trudi se oko onoga što voli.8 Ljubav je briga o onome kojega se voli, preuzimanje odgovornosti za meĊusobni odnos, poštovanje onoga koga se voli (onakva kakav on ili ona jest), te znanje o njemu i sebi bez skrivanja i laţi. Ljubav poĉiva u istini. I traje u vjeri. Bez istine i povjerenja nema ljubavi, bez uzajamnog poznavanja, poštovanja, odgovornosti i briţnosti nema ljubavi.

7 8

Fromm, Umijeće ljubavi, 41 Fromm, Umijeće ljubavi, 42

18

LJUBAV PREMA SEBI BRATSKA LJUBAV (SJEDINJENJE S DRUGIMA / SVIMA)

OSNOVNI OBLICI LJUBAVI

LJUBAV PREMA DRUGIMA

LJUBAV PREMA DRUGOME (SAVRŠENOME)

EROTSKA LJUBABAV (SJEDINJENJE S ODREĐENOM OSOBOM)

LJUBAV PREMA SEBI Čovjek koji sebe istinski ljubi ima preduvjet da ljubi i drugoga.9 Korijene nemogućnosti da se ljubi drugoga ĉesto je u nemogućnosti da se zavoli sebe samoga. Nedostatak ljubavi prema sebi raĊa nedostatnim samopoštovanjem, a tko ne cijeni sebe, kako će cijeniti druge. Ljubav prema sebi tako se raĊa i kao uvjet svih drugih ljubavi. Ispravno voljeti sebe ne znaĉi egocentriĉnost i narcizam koji prihvaća sebe kao jedino mjerilo i vrijednost. Nego se ona otkriva kao prihvaćanje sebe kao osobe, što ne znaĉi mirenje sa svojim manama i nedostacima, nego prihvaćanje sebe kao osobe koja u sebi ima i poriv stalne teţnje za usavršavanjem. Osjećaj manje vrijednosti ĉesto se kompenzira agresivnošću prema drugome ili kao potreba dominacije ili drugi oblici društvenoga i psihološkoga zastranjenja. Istinsku ljubav prema sebi, kaţu, prati i jedna sreća kao njezina posljedica ona je posljedica poriva za usavršavanjem: sreća

9

uzdizanja.

Golub, str. 38

19

LJUBAV PREMA DRUGIMA

Ljubav prema drugima oĉituje se na dva naĉina kao bratska (prijateljska) ljubav i kao erotska ljubav (koja ukljuĉuje i spolnu ţelju). Budući da se u odgoju ne bavimo ovom drugom vrstom ljubavi (osim kao devijacijom i zastranjenjem) reći ćemo nekoliko rijeĉi o onoj ljubavi prema drugima koja iskljuĉuje ţelju za spolnim sjedinjenjem. To je ona ljubav koju smo ovdje imenovali kao bratsku, koja ukljuĉuje i roditeljsku (majĉinsku i oĉinsku) ljubav, ljubav meĊu sestrama i braćom, rodbinsku ljubav, prijateljsku ljubav…

20

Bratska ljubav (sjedinjenje s drugima/svima…) Iako smo rekli da nećemo govoriti o erotskoj ljubavi prisjetimo se, jer je u njoj najoĉitiji, njezina paradoksa (i paradoksa svake druge ljubavi). Naime,

paradoks

ljubavi je sadrţan u tome da dva bića postaju jedno ostajući dvoje!!! Ako se odvija u ljubavi, jedinstvo ne ograniĉava, nego uzdiţe mogućnosti bića.

Ljubav je davanje. Davanje ĉesto nije sa stajališta korisnosti najbolji izbor. Pa ga razliĉiti tipovi ljudi i razliĉito doţivljavaju. Davanje kao lišavanje, ţrtvovanje onoga što se daje, kao ţaljenje za onim što dajemo. Ukoliko je ovakvo razumijevanje davanja kod vas prevladavajuće onda će vam ono razotkriti odreĊenu crtu vašega karaktera koja se oĉituje kao skupljaĉki, zgrtalaĉki mentalitet. Sve meni. Svako je davanje, shvaćeno na ovaj naĉin, zapravo osiromašenje. Opasnost od nekultiviranja ove karakterne crte prijeti da se otkrije u odnosima prema drugima i kao izrabljivanje svih i svakoga. Davanje kao razmjena dobara, trgovina. Dati u zamjenu za primiti iskljuĉuje mogućnost davanje, ukoliko se ne bi primilo, takvo biste davanje, ukoliko ste trgovaĉki tip osobe, doţivjeli kao prevaru. Vi ste trgovac i ne ţelite biti na gubitku. Sve što dajete mora vam biti uzvraćeno.

21

Neprestano raĉunate i vodite raĉune. Koliko kome dugujete ili, ne daj Boţe, duguju vama. Umirete od straha da vas ne prevare. Za vas je ljubav roba kao i sve drugo. Vi ste na trţištu, a trţište ĉesto nije pravedno. Osjećaj da uvijek više dajete nego primate, opasnost je ovoga tipa osoba, koja vodi u razoĉarenje i prestanak razmjene. Škrtost ĉesto prevladava i vodi u samoću. Bezuvjetno davanje. Darovanje jer vas raduje to što ste u mogućnosti dati. Darovatelj daje jer je davanje najviši izraz moći te u aktu davanja doţivljava svoju ĉvrstinu, bogatstvo, snagu… Ne daje da bi primio. Opasnost ovakvog tipa osobe moguća je oholost kada se darujući poniţava one kojima se daruje. Darovanje da bi bilo istinsko mora biti bezuvjetno i s ljubavlju. Ljubav prema drugima podrazumijeva drugaĉiju vrstu centriranja vašega ţivota. Ĉovjek se okreće prema drugima i traţi svoj centar osim u sebi samome i u svijetu koji ga okruţuje. On izlazi iz izolacije i shvaća da se istinsko uzdizanje sebe sama ne moţe dogoditi bez drugih. Drugi su potrebni i drugima smo potrebni. Ĉovjek je društveno biće. U jedinstvu s drugima: obitelju, zaviĉajem, domovinom, rodom, narodom, ĉovjeĉanstvom, ĉovjek dohvaća jaĉu svijest i puninu ljudskosti, tek uronjen u civilizaciju i kulturu on postaje ĉovjekom svoga vremena. Ljubav prema drugima uzdiţe nas do sreće

ljubljenja.

22

LJUBAV PREMA DRUGOME (SAVRŠENOME) Već smo ustvrdili da je ljubav prema sebi preduvjet svake druge ljubavi, ljubav prema drugima njegovo oplemenjivanje i ukljuĉenost u zajednicu (sa svim njezinim povijesnim postignućima) i na koncu, dali smo naslutiti, da ĉovjek u sebi osjeća još jednu uroĊeno nagnuće iz kojega i proizlazi poriv za usavršavanjem: ljubav prema Savršenome. Ova potreba središte ljudskoga ţivota smješta u srce savršenstva, otvara njegovo biće prema duhovnim istinama vlastitoga bića. Ovo proširivanje temelja vlastitoga bića uz pomoć Centra višega reda dodatno oplemenjuje ljudsko biće. Usmjeravanje vlastitog bića prema idealu, prema savršenstvu, raĊa najplemenitijim poticajima za rad i djelovanje. Ljubav prema Drugome (Bogu) uzdiţe nas do

sreće oboţavanja.

Ljubi i radi što hoćeš.10 U ovoj, naoko apsolutnoj slobodi, cijeli je zakon ljudskoga djelovanja. Ali, ljubav o kojoj govori Augustin istinska je ljubav i ona podrazumijeva istinsku slobodu. Krist nas je za slobodu oslobodio.11 A gdje je Duh Gospodnji ondje je i sloboda. Prava ljubav i prava sloboda se prepoznaju po svojim plodovima kao što se prepoznaju i plodovi Duha, oni su, kako je već Pavao rekao:

ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdrţljivost12.

10

Aurelije Augustin (Sveti Augustin) Gal, 5,1. 13 12 usporedi Gal 5, 22 11

23

4. I odgoj je posao

UMOR

Posve se predati poslu kojega obavljaš. Posvetiti se radu. To je zahtjev kojega drugi stavljaju pred vas kao zahtjev društva, ustanove, institucije, tvrtke… No, i svaki ĉovjek koji voli svoj posao i uţiva u njemu zna da je to i unutarnji nalog ljubavi za posao koji obavljamo i da iz takvoga rada niĉe osjećaj zadovoljstva. I stoga je pravi umor ugodan osjećaj. Svaka se neiskorištena snaga okreće protiv sebe?! I stoga je ĉovjeku iznimno vaţno uloţiti se u ono što voli i osobita je sreća ukoliko se i profesionalno bavi onim što voli. No, umor se ne smije zanemariti. Osobito ne onaj umor kojega ne prati osjećaj zadovoljstva i ugode.

Umor je znak za uzbunu, crveno svjetlo na putu. Pred tim signalom čovjek treba usporiti hod ili se sasvim zaustaviti. 13 Svako djelovanje, pa i ono odgojno iscrpljuje. Posao u kojemu ne uţivati i više. No, ma koliko vi voljeli ono što radite posljedice djelovanja u jednom trenutku osjetit ćete kao zamor. U kojem trenutku postaje jasno da smo pretjerali? Ako vas hrana i san ne mogu odmoriti – pretjerali ste!!!

Pretjerani rad vas upozorava da utrošena energija nadilazi vaše mogućnosti. Odmorite se. Nemojte biti rob nerealnih i nezdravih ambicija. U procjenama razloga za umor vaţno je razumjeti jesmo li pretjerali u koliĉini rada (vremenu i obujmu poslova) ili je problem što nešto radimo krivo (koliĉina ni vremenski ni opsegom nije pretjerana). Zna se dogoditi, i to ĉesto, da nas ne umara rad, nego naĉin kako radimo!!! 13

prema Golubu, Pierre Daco

24

Ne zavaravajmo se. Pogledajmo vlastite propuste. Mirno analizirajmo zbog ĉega smo se umorili, što je to što nas iscrpljuje. Poznavanje naših slabosti bit će izvor buduće snage. Najĉešći uzrok naših propusta je nedovoljna sabranost. Ili kako uobiĉajeno imenujemo tu pojavu: rastresenost. Rastresenost se da prepoznati u dva svoja pojavna oblika: - nedovoljna svijest (svjesnost) - nedovoljna sabranost. I s gledišta energije i s gledišta volje rastresenost je opadanje naših sposobnosti. Nuţno je povratiti nadzor nad sobom. Tjelesna uravnoteţenost prvi je korak povratka bilo koje druge ravnoteţe i ovladavanja sobom. Sve što nas uznemiruje s našeg je stajališta upitno i neprikladno. Iz navedenih razloga ĉovjek je biće koje nuţno mora upravljati svojim mislima, umjesto da misli bez nadzora upravljaju njime. Upravo na ovom podruĉju nadzora nad sobom ĉovjek ima neograniĉeno podruĉje vlastitoga usavršavanja. Što se podrazumijeva pod upravljanje vlastitim mislima? Prvenstveno sabranost na sadašnji trenutak i sadašnjost. Ne ţaliti za prošlošću. Ne strahovati pred budućnošću. Koncentrirati se na sadašnjost i iskoristiti vrijeme. Raditi ispravno. Sada!!!

Sadašnjost poraĊa budućnost!!!

Ukoliko nije problem u koliĉini rada ili u organizaciji rada i nama samima, iako nam drugi ne bi trebali biti izgovor, moţda je netko od naših suradnika razlog zamora. Osim djelovanja koje iscrpljuje u svom pedagoškom (a i u drugom) radu naići ćete i na osobe koje iscrpljuju. Osobito je nezgodno ukoliko su to vama nadreĊene osobe ili osobe s kojima zbog zahtjeva posla morate suraĊivati. Najĉešće su to osobe koje ne mogu prikriti potrebu za dominacijom (gospodarenjem), autoritarni pojedinci (diktatori), uz to zahtjevni, ljubomorni, osjetljivi, ĉangrizavi, dociraju, dirigiraju… Ukoliko postoje takve osobe s kojima suraĊujete, kontakte svedite na nuţno.

25

ODMOR!

Odmori se, zasluţio si. Odmor nije sve, ali ništa nema bez odmora. Doktor Deschamps

Odmor je sastavni dio rada. Krivo se misli da je lako odmoriti se i da je za dobar odmor dovoljno pronaći odgovarajuće vrijeme. No, itekako je vaţno kako se odmaramo. Spavanje je najvaţniji odmor, jer ono sadrţava snove. San je Duši potreban. San je odmor za mozak! Tijelo se odmara na mnoge naĉine: ĉovjek sjedne, legne, hoda, opušta se… Mozak se odmara samo snom.

Ukoliko kasnije lijeţemo trebat će nam više vremena za spavanje. Najbolje bi bilo leći prije 22 sata što bi jamĉilo potpuni i odgovarajući odmor. I zora bi mu bila meĊa. I to je potpuno ispravno korištenje spavanja. No, ţivot se produţava duboko u noć. Lijeganjem prije pola noći još se drţimo odgovarajućih granica, ali… Lijeganje poslije ponoći ĉesto je razlog za kroniĉni umor. Ono traţi duţe spavanje, ali ni to kao da nije dovoljno. Jer previše sna ne odmara, nego umara.

26

Stara je istina: Tko se dobro naspava treba ustati!!! Rano lijeganje i rano ustajanje jamĉe dobar odmor, meĊutim zbog ritma ţivota sve rjeĊe i ţivotna praksa. Krivi ritam ţivljenja sve više uzima danak u raznim ţivĉanim i psihiĉkim oboljenjima.

Mozak se odmara snom i jača kretanjem!!!

Umaramo se više nego što je potrebno. Odmor je dar za rad. U jednom danu bolje je odmarati se osam puta po ĉetvrt sata – nego na kraju dana dva sata. Naravno da nije moguće, uvijek pronaći najbolje uvjete za odmaranje, ali se uvijek moţe pronaći naĉin za opuštanje. Sve što je potrebno jest olabaviti se. Bitni znak nervoze stanje je napetosti!!! Protiv ţivĉanog umora olabavite tijelo, mozak i dušu… Ne! nema labavo. Nego, samo labavo… Olabavite sve mišiće i koristite samo one grupe koje su vam potrebne za djelovanje. To je preduvjet ĉak i za mnoge športske uspjehe, gdje su tjelesni zahtjevi iznimno veliki.

Kad god imate priliku, pješaĉite! To je najzdraviji oblik rekreacije. Ne opterećuje. Pomaţe. Ustani i hodi! Ĉini ĉudo. Erazmo Rotterdamski je napisao pohvalu ludosti, mi bismo mogli i pohvalu lijenosti –– Treba nekad baš ne raditi ništa! I na koncu: Osobe koje se znaju odmarati ne bore se protiv prirodne teţnje za spavanjem.

27

5. Biti djeca Pozvani smo na ljubav. Radimo s najmlaĊima. Oni trebaju našu potporu. Naše razumijevanje. Kako ćemo mi to s gomilom ţivotnog iskustva. Razoĉarenja. Strahova. Emocionalnih i duhovnih oţiljaka.

I kad nema Našeg Duha, među nama jednog sveca, treba i bez bijela ruha biti djeca, biti djeca.14 Poziv na to da budemo djeca, poznat je i iz

Biblije.

No to nije poziv da u

razvojnom smislu ne iziĊemo iz djeĉjeg razdoblja.

Braćo, ne budite više djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću.15

Ljudska je strast ono što njegovo djelovanje daruje zanosom. Ona, ako je ispravna, oplemenjuje ĉovjeka i njegov rad. No, ona isto tako moţe biti i zlorabljena i usmjerena prema krivim ciljevima. „Ispravna strast ide za dobrom cjeline, pa makar se morala odreći nekog pojedinaĉnog uţitka, a loša strast ide za dobrim jednog dijela, za nekim uţitkom, a odriĉe se dobra cjeline. Strast je dobra ako teţi idealu (harmoniji, skladu).

Ĉovjek se ne raĊa bez strasti; bez strasti ĉovjek ne raĊa ništa.“16

14

Augustin Tin Ujević (1 Kor 14, 20). 16 Golub, 105 15

28

Strast je ţelja koja nosi, moţe postati i opsesijom, jer je trajno afektivno stanje. Ona moţe nadvladati razbor.

Sve je izbor. I zato ĉovjek ţeli i uţiva ravnoteţu. Mir njegova srca raĊa umjerenost!!! Umjerenost će omogućiti mirno i racionalno djelovanje. Sagledavanje stvari i osoba kave jesu. Usmjeriti će nas prema poslu kojega trebamo obaviti:

omogućiti

djetetu da postane ĉovjek. Jeste li osjetili zadovoljstvo susreta s onima koje ste nekada odgajali? Ako jeste, onda i znate o ĉemu govorim.

U stvari čovjek je sijač, stalni sijač, koji se raduje kad sjemenje nikne, a on odlazi dalje da sije.17

Na ĉemu se temelji duševno zdravlje? Kaţu da je Freud odgovorio da se tajna krije u dvjema ljudskim sposobnostima. Naime, ĉovjek posjeduje umijeće ljubiti i raditi. Još ukoliko je u ova svoja umijeća ugradio umjerenost svojih teţnji. Odricanje od hlepnje za ĉašću, od pohote, od navezanosti na drugog, od pohlepe, od traţenja poloţaja, od gomilanja obveza, od zarušenosti poslovima, od isprazne slave, od velike udobnosti, od gomilanja blaga, od gušenja u bogatstvu… Samo duševno zdrav i uravnoteţen ĉovjek moţe biti istinski odgajatelj. 17

Golub, 119

29

Griješimo li? Ljudi smo. Osjećaj krivice zbog pogrešaka ponekada zna upropastiti ĉovjeka. Ĉovjek je stoga pozvan oprostiti. Oprostiti znaĉi izbrisati navodni dug bez ikakvih mentalnih uvjeta. Opraštamo drugima ne zato što je osoba dovoljno patila za svoju krivnju, nego, jer mrţnja koju nosimo nas razgraĊuje. I teško je oprostiti. No i nuţno je. Ako je drugima teško oprostiti, sebi ne bi trebalo biti tako teško. Pa ipak ponekad gotovo da je teţe oprostiti sebi.

Vi ĉinite pogreške – ne ĉine pogreške vas. JA nije vaše ponašanje, ono se da i moţe promijeniti. ĈIN NAS KARAKTERIZIRA KAO OSOBU ODREĐENE VRSTE??? Da ukoliko dopuštamo da se istovrsno djelovanje uvijek iznova nastavlja. I ako ĉin postane sastavnim dijelom našega ţivotnoga izbora. Nisam uspio. Priznati neuspjeh i spoznati pogrešku znaĉi raĊati se za budući uspjeh. Neuspjeh, umjesto u rezultat vlastitoga ĉina, pripisati sebi kao odliku potpuna je pogreška. Samoproglasiti se zbog toga neuspješnim ĉovjekom znaĉi ne shvaćati da smo mi naĉinili pogrešku, nego razumijevati da je pogreška nešto uĉinila nama: odredila nas. Tako ne ćemo koristiti iskustvo, pogrešku smo fiksirali i ona prijeti postati našom trajnom osobinom. Ispravno i instinktivno postupamo kada dijete uĉi hodati. Naime, kad djeca uĉe hodati!!! Nitko u trenutku kada dijete padne ne kaţe: on je padalac ili on je spoticatelj. Nego posve ispravno: palo je ili spotaknulo se. No, samo malo kasnije, već smo skloni griješiti. Naime, kada dijete ĉini pogreške u govoru – to je normalno!!! No, zna nam se potkrasti da je ono zbog toga mucavac. Stav prelazi na dijete i ono se samo poĉinje smatrati mucavcem, pa uĉenje biva ukrućeno, a mucanje ima trajnu podlogu!!!

30

Polako počinjemo shvaćati vitalnu točku koju smo toliko stoljeća propuštali. Čini se da pouku trebaju više roditelji negoli djeca, više oni koji slušaju nego oni koji (mucavo) govore. dr. Wendell Johnson

ODGAJANJE DRUGIH POĈINJE ODGOJEM SEBE Ponovimo: Bez

ljubavi odgoj je nemoguć!!!

Ljubav je uvijek davanje, i prima se, ali se ne daje kako bi se primilo. Svi oni koji rade s najmlaĊima nuţno moraju zadrţati mladenaĉki duh, onu iskru u oku. Gledati u budućnost s nadom

i

pouzdanjem.

Odlikovati

se

mirnoćom

i

uravnoteţenošću. Biti u skladu sa samim sobom, zraĉiti optimizmom. Veličina

čovjekova

nalazi

se

u

njegovoj

unutarnjoj

jednostavnosti.18 I nikada ne zaboraviti svrha odgoja je odgajanik.

18

F. Daco

31

Dijete nije sredstvo uz pomoć kojega mi ostvarujemo vlastitu društvenu afirmaciju.

Odgoj nije red radi reda, niti nadmetanje s bilo kime, on je proces vlastitog usavršavanja. Mi smo tu da u tom radu djetetu pomognemo. Svaki odgojni pristup koji odgajanika pretvara u sredstvo potpuno je promašen. I nema cilja koji bi to mogao opravdati. Odgoj je suradnja u potpunoj poniznosti. Nema nadreĊenih i podreĊenih. Treba zajedno rasti u istini. Rasti u istini i traţenju… Patnja odgajatelja i odgajateljica za oboţavanjem, divljenjem, poštovanjem… potpuno je promašena, kao i zabrinutost za vlastiti autoritet. Uzdiţemo druge tek ako uzdiţemo sebe. I uzdiţemo sebe ukoliko uzdiţemo druge. Zaboraviti privid i laţnu veliĉinu, treba biti jednostavan i razrušiti fasadu. Dobrota otvara srce, a

preko srca sve se postiţe. Ljubav je snaga koja sve nadvladava.

„Ne moţemo se vratiti u stara tkiva prošlosti pa ih zamijeniti, onda se ne bismo toga više sjećali kao prošloga. Sposobni smo jedino izatkati novo tkivo, bolje i ljepše, i na temelju novog odgoja osloboditi se starih navika te tako promijeniti svoje ponašanje. Mi gradimo uvijek budućnost, nova tkiva. Ali na temelju ţivih starih zapisa koji svi skupa

32

neprestano, makar ih se pojedinaĉno ne sjećali, bojaju naše osjećaje strahom, nesigurnošću, bijesom i ogorĉenošću. Bude li novo tkivo tako snaţno i dugoroĉno izatkano, postat ćemo sposobni osloboditi se starih tuga i mrţnje. U tom se sastoji sve duševno lijeĉenje, sva askeza i molitva da postanemo iz dana u dan bolji.“19

RoĎenje nije čin; ono je proces. Cilj ţivota je potpuno raĎanje, mada je njegova tragedija što većina nas umire prije no što se tako rodi. Ţivjeti znači raĎati se svakog trenutka.20

Dijete je otac odrasla čovjeka. „Ipak se odgojno i psihološki moţe reći da je dijete 'starije' od tog istog djeteta kad postane odrastao ĉovjek: ono što je dijete doţivjelo u ranim danima starije je i dublje u ĉovjeku od onog što kasnije doţivljava i zato se meĊu odgojiteljima kaţe – što ĉudno zvuĉi – da je dijete otac odrasla ĉovjeka.“21

19

Načinimo čovjeka, str. 17 i 18 Suzuki-Fromm: Psihoanaliza i Zen budizam, str. 213 21 Načinimo čovjeka, str. 17 20

33

„Svejedno ostajemo kod tvrdnje, da ĉovjek nikada ništa ne 'zaboravlja', ništa ne nestaje od onoga što je ikada od najranijih dana doţivio, samo je taj u ţiva tkiva mozga uskladištenih sadrţaj zatrpan i pokriven novim doţivljajima.“22

Ti nisi manje vrijedan nisi više vrijedan ti si Ti

Najveći ponos? Biti ne prvi, nego jedini.23

22 23

Načinimo čovjeka, str. 17 Jules Renard

34

6. Oboruţajte se i nekim znanjima PEDAGOŠKI RADNICI ODGOJ Glavni smisao odgoja sastoji se u prenošenju iskustava ĉovjeĉanstva – steĉevina kulture i civilizacije (baštine, tradicije) – na nove naraštaje, koji nastavljaju djela svojih predaka. Odgoj je itekako zasluţan za razvitak ljudskoga društva, civilizacije i uljuĊenosti. Odgoj (u uţem znaĉenju) usmjeren je na izgraĊivanje i oblikovanje osobnosti i karaktera, na ostvarivanje onih pozitivnih ljudskih osobina zbog kojih poštujemo odreĊene osobe. Odgoj s obzirom na bitna odreĊenja ĉovjeka:

ESTETSKI

INTELEKTUALNI

MORALNI

ODGOJ

TJELESNI

RADNI

Odgoj je, dakle, proces formiranja ĉovjeka: izgraĊivanja i oblikovanja ljudskog bića sa svim njegovim tjelesnim, intelektualnim, moralnim, estetskim i radnim osobinama. Svako od ovih odgojnih podruĉja iznimno je vaţno za potpunost i cjelovitost ĉovjeka. Zanemarivanje bilo kojega od ovih podruĉja dovodi do neravnoteţe bića, ĉesto i do zastranjenja.

35

ODGOJNE METODE Ravnoteţa i usklaĊivanje svih odgojnih podruĉja jamĉi tek cjelovitost odgoja. U svrhu što uĉinkovitijega odgoja odgojna je praksa najĉešće rabila, a odgojna znanost ustvrdila, prema Anti Vukasoviću, ĉetiri odgojne metode; kako sam do sada nekritiĉki i preuzimao. No budući da se sprjeĉavanje u njegovom navodu pojavljuje i kao metoda i kao sredstva unutar bilo koje metode, ĉini mi se da se samo zbog njegove iznimne vaţnosti Vukasović odluĉio imenovati ga i metodom. Osobno mislim da nema odnosa nadreĊenosti i podreĊenosti odgojnih metoda i sredstava, jer su s jedne strane metode navodno šire podruĉje jer se unutar nje koriste sva odgojna sredstva, ali s druge strane i sredstva nadilaze pojedinu metodu, jer se koriste unutar svake metode. I stoga sam se i odluĉio broj metoda svesti na tri.

METODA

METODA

POUČAVANJA

NAVIKAVANJA

METODA UVJERAVANJA

36

Budući da se pouĉavanje i uvjeravanje umnogome oslanja na verbalno obraćanje odgajaniku s tog stajališta ovo su metode upitne sa stajališta odgoja djece u ranom djeĉjem dobu. Uvjeravanje kao metodu gotovo da moţemo zaboraviti. Pouĉavanje moţemo tek uvjetno uzeti u obzir, o ĉemu ćemo govoriti u daljnjem tijeku obrazlaganja. Najprimjerenija metoda ovome dobnom uzrastu svakako je metoda navikavanja. Navike su najbolji sluga i najlošiji gospodar kako kaţe naš narod. Od dobrih navika nema boljeg sluge. I od loših navika nema goreg gospodara.

ODGOJNA SREDSTVA

SREDSTVA

SREDSTVA

SPRJEČAVANJA

USMJERAVANJA

SREDSTVA POTICANJA

37

SREDSTVA USMJERAVANJA

PRIMJER DNEVNI RED

IGRA

RAD

STVARANJE IDEALA

SAVJET KULTURNA RAZONODA

Sve i svi oko tebe tvoji su učitelji.24 Šutljivost sam naučio od razgovorljivih, snošljivost od nesnošljivih i ljubaznost od neljubaznih; ipak, što je najneobičnije, tim učiteljima nisam zahvalan25. Primjer. Kaţe se da je za obrazovati nekoga dovoljno nešto znati, ali za nekoga odgajati potrebno je netko biti. Osobni primjer nenadomjestiv je u odgoju. On je ujedno zahtjev kojega mnogi ne mogu ispuniti. I tu leţe temeljni razlozi mnogih odgojnih neuspjeha. primjer je osobito vaţan u odgoju najmlaĊih, jer su odgajateljice ujedno model ponašanja i model govornik. Samo jedan stvar ima veću vaţnost od učenja iz iskustva, a to je kad ne učimo iz iskustva.26

Dnevni red. On je povezan sa stvaranjem radnih navika, umješnosti organizacije te mogućnosti provjere vlastite opredijeljenosti prema ostvarenju ciljeva, a i provjeri kvalitete korištenja vremena koje imamom na raspolaganju. Preciziranje dnevnog rasporeda utjeĉe na ponašanje ĉovjeka u mjeri koje niti on sam nije svjestan. Nema praznih hodova. Uz postojanje dnevnoga reda uvijek se mogu utvrditi ostvarenja istoga. 24

Ken Keys Kalil Gibran 26 John M. Templeton 25

38

Ukoliko dnevni red ne daje rezultate treba ga iznova promišljati. Ukoliko se dnevni red ne ostvaruje, jasni su razlozi neuspjeha. On je ujedno u stvaranje odreĊenih navika i svakodnevnih rituala. Evo kako to konkretno izgleda u jednom djeĉjem vrtiću. „U skupini rade šest odgojiteljica koje izmjenjuju jutarnje i popodnevno deţurstvo i smjenu. Što se tiĉe ritma dana ono je vrlo fleksibilno i prilagoĊava se razliĉitim potrebama svakog djeteta. Doruĉak je serviran u kolica i djeca si nakon što operu ruke sama uzimaju pribor za jelo i doruĉak. Kada završe, stavljaju tanjuriće i šalice nazad u kolica. Tako se djeca uĉe samostalnosti i odgovornosti što ujedno pridonosi i stvaranju pozitivne slike o sebi i svijesti o vlastitim sposobnostima i vrijednosti. IzmeĊu doruĉka i ruĉka, posluţuje se voćni obrok. Odgajatelj ne prekida djecu u svojim aktivnostima kako bi svi sjeli za stol i jeli nego im stavi narezano voće na stol i djeca uzimaju po vlastitom izboru. Na ruĉak se ide u tri podskupine kako bi se izbjegla guţva za stolom i atmosfera prilikom blagovanja bila intimnija i opuštenija. Djeca si sama uzimaju tanjure, pribor za jelo, stavljaju si jelo u tanjure i kada završe odlaţu svoje tanjure u kolica. Nakon ruĉka neka djeca idu spavati, a djeca koja ne ţele spavati izabiru neku tihu aktivnost.“27 Igra. Ĉovjek je biće koje se igra. Njemu je igra potrebna. On u igri moţe uĉiti i više nego inaĉe. On se igrom moţe odmarati. Mijenjati prostor misaonih tijekova. OslobaĊati se pritiska svakodnevnice. Osvjeţavati se za nove napore.

IGRA JE DJEĈJI POSAO. DJECA UĈE IZ SVEGA ŠTO ĈINE.28 27

Rukavina, Radmila: Okruţenje usmjereno na dijete i njegov utjecaj na razvoj rane pismenosti,

PMF i OZ, Mostar 2011.

39

Rad. Rad je stvorio ĉovjeka, a nerad „intelektualce“. Malo se zezamo na uhodane misli, ali zbilja je rad i usmjerenost na rad te stvaranje radnih navika jedna od temeljnih poluga svake vrste napredovanja u odgoju i obrazovanju. Nerad ne moţe stvoriti ništa osim dokoliĉara koji domišlja opravdanja vlastitoga neuspjeha. Naravno, u ovom razdoblju djeca se igraju radeći i radeći se igraju. Stvaranje ideala. Nije trenutni lijek za odreĊenu vrstu problema, ono je dugoroĉni rad kao što uostalom to usmjeravanje i jest. Kakav uzor takvi i oponašatelji. Kakvi ideali takvi i plodovi. Savjet je preporuka koju iskusniji moţete davati manje iskusnima ali uvijek treba paziti da on ne bude „pametovanje“ i nametanje, nego da se ostavi otvorena mogućnost promišljanja onoga koji se odgaja. On treba biti više poticaj, nego li naredba (ili zamolba). Savjete u najranijoj dobi moţemo koristiti tek u radu sa starijim predškolcima, jer su i oni ograniĉeni svojom verbalnošću. Kulturna razonoda. U moru ponuda koje okruţuju mladoga ĉovjeka treba ga usmjeravati u pravcu sadrţaja koji će oplemenjivati njegov duh kako bi se izbjegli utjecaji dokoliĉara i ulice. (Ovo se odnosi na stariju „djecu“.)

28

Carolin Hooper, Novozelandski pokret centara za igru

40

SREDSTVA POTICANJA PRIMJER

PRIZNANJE

POHVALA

NAGRADA

OBEDANJE NATJECANJE – KAO SAMONADILAŽENJE

Primjer. Kao poticaj. Moćno sredstvo. Priznanje. Potvrda ĉovjekovih nastojanja, osobito njegovih uspjeha, ništa ne košta. Ali tako se rijetko dogaĊa. Svi vole da ih se uoĉi, da im se za uloţeni trud dodijeli odgovarajuće priznanje. To djeluje afirmativno na svakog pojedinca. Utjeĉe na njegovu samosvijest. Potiĉe ga ustrajati na istom putu. Priznanje je sredstvo svih odgojnih metoda u kasnijim razdobljima, u ovom najmlaĊem dobu ono poprima dva svoja vida: nagrada (rjeĊe) i pohvala (naţalost ne toliko ĉesta koliko bi trebalo). Nagrada. Moţe biti poticajna. I jest. Ali moţe biti i kontraproduktivna kada ona postane svrhom uloţenih napora. Kada izostane (moţe uzrokovati razoĉarenja) ili shvaćanje, da ukoliko je nema onda ni cilj ne vrijedi. Vrlo oprezno, dakle. Pohvala. Rijetko hvalimo. I griješimo. Za svaki trud moţemo lijepom rijeĉju darovati odgajanika i tako mu odati priznanje (pohvala je njegova podvrsta). Naše veselje i radovanje njihovu uspjehu takoĊer je pohvala i sluţi kao potkrjepljenje njihovih nastojanja. „Pohvala je bolja od nagrade jer je razgovor, a ne samo stvar, osobni odnos, a ne samo mrtvi predmet. Reći ćete: I pohvala je nagrada. Jest, ali je duševni dar: sebe sama u pohvali dajemo, darujemo mu svoje dobro mišljenje o njegovu napretku. Igraĉke i slatkiši neka budu za dijete zadaci kojima će se baviti, a ne uvjeti da bude dobro.“29 Obećanje. S obećanjima oprezno. Nekad su nuţna. Ali… Još ih je

nuţnije

ispunjavati. 29

Načinimo čovjeka, str. 37

41

Natjecanje (kao samonadilaţenje). Natjecanje zna biti itekako poticajno, ali suparnik nije neprijatelj. Dapaĉe. Trebate ga poštovati jer vas on motivira na što je moguće veći napor. Izvlaĉi iz vas i zadnje atome snage. No, konaĉni cilj svakog natjecanja nije pobijediti druge, nego pobijediti sebe: svoje nemoći i ograniĉenja. Konaĉna svrha natjecanja je njegova spoznaja kao samonadilaţenja.

SREDSTVA SPRJEČAVANJA NADZOR SKRETANJE UPOZORENJE

ZAHTJEV KAZNA

U ţivotu ništa nije idealno. Niti su putovi uvijek posuti ruţama. I u odgoju ima takvih trenutaka i takvih tendencija. Kako ih sprijeĉiti. Nadzor. Nazoĉnost i provjera. I nisu oni opterećenje za one koje se odgaja, pogotovo ako se u njima osjeća zabrinutost i ljubav.

42

Skretanje. Ponekad je moguće uoĉiti krive tendencije tada je umjesto „priĉa“ i „pametovanja“ vaţnije poduzeti korake preusmjeravanja. Preduhitriti moguće neţeljene posljedice. I interes odgajanika usmjeriti u poţeljnom i društveno prihvatljivom pravcu.

Upozorenje i zahtjev u najranijoj dobi zbog njihove verbalne prirode teško da ćete moći koristiti. I stoga ukoliko ste propustili sprijeĉiti (nadzirati kako se ne bi dogodilo i preusmjeriti kada ste na vrijeme prepoznali) duţni ste lijeĉiti. Kazna. Posljednja i nepoţeljna mjera. Praviĉna i neosobna. Za sve ista pod istim uvjetima. Batina jest u raju rasla, ali „imade“ i dva kraja. Kaznene mjere moraju biti unaprijed poznate i dosljedno primijenjene s obzirom na teţinu djela. „Svi oblici prijetnje i kazni treba da konaĉno proĊu, pa da opet sine sunce dobrote i mira. Zlo je ako se dijete navikne na nebo zatrpano oblacima i pomiri se time da sunca više nema. Zlo je takoĊer ako dijete osjeća da nismo u kaţnjavanju pravedni te jedno dijete za istu stvar kaznimo a drugo ne.“30 Kaznu je uvijek dobro izbjegavati, ali ona je i nuţna ukoliko dobi starijih predškolaca dijete prkosno ustrajava na nepoţeljnom obliku ponašanja. Naravno, ona moţe biti simboliĉna, ne s nakanom da se dijete ponizi, nego s nakanom da se dijete usmjeri. „Dijete osjeća ljubav i brigu kroz kaznu. Razoĉarano bi bilo ako ne bismo marili za nj i ako bi nam bilo svejedno je li zloĉesto ili dobro.“31

No, s kaznama treba biti itekako oprezan, kao i u ophoĊenju s djecom u trenucima kada nismo zadovoljni njihovim ponašanjem. Uvijek je dobro priĉekati, odbrojati, 30 31

Načinimo čovjeka, str. 42 Načinimo čovjeka, str. 42

43

dosegnuti vlastitu unutarnju ravnoteţu i tek onda postupati. „Ima i razgovora teţih od šibe koji dijete tako ponizuju i lome mu volju za dobro da mjesto pokajanja urode bijesom i uvredom u srcu. Pogotovo kad dijete sramotimo pred drugima.“ 32 Upozorenje. Kombinirajte ga sa savjetom ili preusmjeravanjem. Ono je ţuti karton. Opomena. Mora biti jasno i nedvosmisleno. Iako je još uvijek u smislu odluke odgajanika vrlo tolerantno u oĉekivanju njegove ispravne reakcije. Zahtjev. Ĉvrst i nedvosmislen. On ne smije ostavljati mjesta dvojbi. Mora biti jasno da iza njega slijedi ono što niti vi ne ţelite.

„Pri svemu tome treba da dijete bude uvaţeni ĉlan obiteljske zajednice, ipak ne neprestano središte pozornosti. Nije dobro ako se dijete navikne da se cijeli svijet oko njega okreće.“33 Kao što odrastao ĉovjek nuţno mora vlastiti centar usidriti u tri mora: vlastitoga jastva, svijeta koji ga okruţuje i srce Savršenstva i mali ĉovjek, dijete, treba nauĉiti da jest srce svemira, ali da nije sam u svemiru. Postupno i polako nuţno ga je upućivati ga na druge i potom na ideal.

32 33

Načinimo čovjeka, str. 40 Načinimo čovjeka, str. 37

44

7. Nekoliko struĉnih obrazloţenja jezikoslovnih pojmova JEZIK I GOVOR U lingvistiĉkom smislu se pod jezikom podrazumijeva uopćeni sustav znakova i pravila njihova kombiniranja, a pod govorom stvarno sporazumijevanje koje je ustrojeno po zakonitostima tog sustava.34 Govorom se mogu sporazumijevati samo oni koji poznaju jezik kojim se govori. Govoriti se moţe samo nekim jezikom. Jezik omogućava govor. Govor sluţi sporazumijevanju ljudi u meĊusobnoj komunikaciji, ali isto tako omogućava i duhovnu nadgradnju osoba, naroda, ĉovjeĉanstva. U tom smislu on ne samo da omogućava ţivot, onakvim kakvim ga poznajemo, nego je zapravo uvjet ĉovjekova ĉovještva. Po njemu tek mogući su uĉenje, sjećanje i budućnost dakako. Moguće je jedno misliti drugo (iz)reći ili moguće je istu misao izreći na razliĉite naĉine (iako smo promijenili jeziĉni sadrţaj nismo promijenili misao). Jeziĉni izraz u svakoj prilici obvezno pretpostavlja postojanje misli.

Jezik je u odnosu na misao samo instrument. Usporedimo 35: jezik je ne samo figure u igri (igraĉi), on je i pravila igre. Ukoliko se pravila ne poštuju igra uskoro prestaje biti igrom i dolazi do nesporazuma meĊu onima koji igraju. Figure u jeziku-igri su znakovi.

34

U radu na ovom podruĉju sluţio sam se uglavnom tekstom Radoslava Katiĉića, Knjiţevnost i jezik u Uvodu u knjiţevnost, Globus, Zagreb, 1986. 35 Igra na koju pućujemo je šah.

45

ZNAK Znak se najĉešće definira kao jedinstvo izraza i sadrţaja. Znak = izraz/sadrţaj Veza izmeĊu izraza i sadrţaja je znaĉenje. Znak je cjelina koju ĉine: izraz, sadrţaj i znaĉenje.

(mentalna predodţba)

B

A

C

(zec)

(stvarni zec)

A - Oznaĉitelj (izraz znaka): govorni materijal/zvuĉni sadrţaj B – Oznaĉeno (sadrţaj znaka): predodţba pojma (psihološka slika izraţenoga) C – oznaĉeni predmet u stvarnosti izvan-jeziĉne zbilje Na neki naĉin sugeriran je izravni odnos izmeĊu zvuĉnog sadrţaja i predodţbe predmeta (oznaĉitelja i oznaĉenoga), dok je odnos izmeĊu predodţbe i predmeta u stvarnosti zapravo dvosmjeran i on se odnosi na predmet u ovisnosti o govornoj situaciji. To moţe biti isti predmet izvan-jeziĉne zbilje i ne mora, ukoliko govornici nisu u govornoj situaciji koja ih upućuje na istovjetan stvarni predmet. Odnos izmeĊu oznaĉitelja (A-zec) i predmeta u stvarnosti (C-stvarnog zeca) nije izravan on se uspostavlja uz pomoć psihološke predodţbe sadrţaja govornog

materijala (BOdnos

izmeĊu

). oznaĉitelja

i

oznaĉenog

je,

u

trenutku

imenovanja

ARBITRARAN, no postaje OBVEZAN u meĊusobnoj komunikaciji s obzirom na PRINUDU DOGOVORA kojega je u svezi s njim postigla govorna/jeziĉna zajednica kojoj pripadamo.

46

RIJEĈI RATAV VATRA TAVAR VRATA RAVAT TRAVA Što razlikuje nizove glasova sa strjelicama ulijevo i strelicama udesno? Sa stajališta hrvatskoga jezika i njegovih govornika svi glasovni nizovi su bez problema izgovorljivi. To nisu nizovi glasova kao, recimo: ĉgps; koji bi bez obzira na naše pristajanje da to pokušavamo izgovoriti kao rijeĉ, ipak se pokazao kao govorno teško

izgovorljiv niz.

I s toga stajališta: vrlo teško da bi u hrvatskome jeziku

mogla postojati takva rijeĉ. No nizovi glasova koje smo naveli ne razlikuju se sa stajališta izgovorljivosti, nego sa stajališta pridavanja znaĉenja odreĊenim nizovima glasova (sa strelicom udesno) i ne pridavanja znaĉenja nizovima glasova (sa strelicom ulijevo) od strane naše govorne zajednice. Ako sada pogledate jednostavne nizove glasova kao što su: DOG – PAS sa stajališta engleskih govornika lijevi niz glasova ima svoje znaĉenje, a desni ga nema. I obrnuto. Sa stajališta hrvatskih govornika desni niz glasova ima znaĉenja, a lijevi ga nema. Iako kada se glasa biće, koje se krije iza tih danih znaĉenja, glasa se istovjetno. I Englezi i Hrvati ĉuju nešto kao: av, av… (Ovdje treba biti oprezan jer narodi budući da drugaĉije govore, ĉesto drugaĉije i ĉuju.) No ljudi ne govore samo da bi iskazali svoje stavove, nego i komuniciraju putem govora, razmjenjuju obavijesti i dogovaraju se, raspravljaju, svaĊaju… Razgovaraju.

47

Govorni ĉin, kao shema36, se dakako da prikazati bez obzira na razliĉitosti jezika (no tek se govornici istih jezika, dakako, meĊusobno razumiju). GOVORNI ĈIN

KONTEKST POŠILJATELJ

PORUKA

PRIMATELJ

KOD

KONTAKT PRIMATELJ

POŠILJATELJ

U razgovoru se uloge dakako meĊusobno izmjenjuju. IzmeĊu pošiljatelja i primatelja poruke za njezino ispravno razumijevanje moraju postojati sljedeći uvjeti37: kontakt (fiziĉka mogućnost prijenosa poruke od onoga koji ju šalje do onoga koji ju prima), istovjetni kod (moraju se koristiti meĊusobno razumljivim znacima i po meĊusobno utvrĊenim pravilima), te istovjetan kontekst u kojemu će meĊusobna komunikacija se odnositi na istovjetnu izvan-jeziĉnu stvarnost. I na koncu sama poruka (sastoji se od znakova poredanih u skladu s pravilima).

36 37

pripisuje se, kao shema, poznatom lingivstu i knjiţevnom teoretiĉaru Romanu Jakobsonu Naslonjen na Davida Lodgea, Naĉini modernog pisanja, Globus/Stvarnost, Zagreb 1988.

48

Poruka koju upućujemo primatelju uvijek će na neki naĉin biti skoncentrirana na jedan od udjela u samoj igri priopćavanja. Njezino teţište na nekom od njih će i dati temeljni karakter poruke same: 1.

Referencijalna funkcija: (ĉinjeniĉni iskaz) karakterizira je usmjerenost na kontekst: koncentriramo se u priopćavanju na onoga o komu govorimo ili na ono o ĉemu govorimo, na predmet govora kao takav, na kontekst u kojemu se on nalazi, potvrĊujući ga kao dio zbilje o kojoj govorimo.

2.

Emotivna funkcija: karakterizira je usmjerenost na pošiljatelja, govornik iskazuje sebe sama (ili doţivljaj stvarnosti).

3.

Konativna (pokretaĉka) funkcija: (npr. zapovijed) karakterizira je usmjerenost na primatelja, govornik ţeli postići nekakav uĉinak kod sugovornika, akcija se ne opisuje nego se ţeli proizvesti, ako se u poruci naglašava ova funkcija jezika, moţemo slobodno reći da je ona izraz ĉovjekove ĉeţnje za promjenom svijeta.

4.

Fatiĉka funkcija: (provjera veze) karakterizira je usmjerenost na kontakt, poruka nije toliko cilj koliko je cilj komunikacija sama, meĊusobno općenje kao takvo. Svaki put kada provjeravamo jesmo li još uvijek u meĊusobnoj komunikacijskoj vezi; mi, zapravo, naglašavamo ovaj aspekt meĊusobne komunikacije. Uvijek kad je cilj meĊusobno općenje samo po sebi moţemo govoriti o naglasku na kontakt, tako naša uobiĉajena ĉavrljanja zapravo su izraz ţelje za odrţavanjem meĊusobne komunikacije više nego nakane da se nešto priopći.

5.

Metajeziĉna funkcija: (npr. definicija rijeĉi) karakterizira je usmjerenost na kod, jezik koji govori o jeziku, svaki put kada provjeravamo razumijemo li se sa sugovornikom zapravo provjeravamo usklaĊenost koda.

49

6.

Poetska funkcija: karakterizira je usmjerenost na poruku kao takvu, radi nje same, na njezinu organizaciju i to u uvjerenju da na takav naĉin njezina organizacija pridonosi njezinoj ljepoti.

U ovom smislu se govori o šest funkcija jezika kojima dakle moţemo u središte pozornosti staviti neki od elemenata meĊusobne komunikacije: predmet mišljenja i kontekst; govorni subjekt; sugovornu osobu kod koje se ţeli postići odreĊeni uĉinak i navesti je na odgovarajuću akciju, ţelju da se s jezikom nešto postigne; provjeru jesmo li još uvijek u meĊusobnoj komunikaciji; provjeru razumijemo li se mi uopće i o ĉemu zapravo govorimo; i na koncu uţivati u ljepoti izriĉaja, zanositi se ljepotom jeziĉnoga ostvaraja kao takvog.

Tko su pošiljatelj i primatelj u govornom ĉinu, meĊusobnoj govornoj komunikaciji: govornik i sugovornik. Oni se govorom meĊusobno sporazumijevaju. Jezik im kao riznica znakova (rijeĉi) i pravila igre (jeziĉnih normi) omogućava sporazumijevanje. Oni (govornici), osim informacija o sebi mogu priopćavati i informacije o negovornim osobama (koji kao i svijet koji ih okruţuje mogu biti predmet govora). Predmet govora (moţe biti sve što se rijeĉima moţe oznaĉiti). U ovom smislu jedan je

50

filozof govorio da je jezik kuća bitka. Prevedeno na naš uobiĉajeni jezik: on, dakle, nije sve, ali u njemu sve moţe obitavati. Pogledajmo sada govorni ĉin sa stajališta odnosa o kojima pokušavamo govoriti: odrasli – dijete.

KONTEKST POŠILJATELJ

PORUKA

PRIMATELJ

KOD

KONTAKT PRIMATELJ Unutar

kojega

je

POŠILJATELJ

POŠILJATELJ (PRIMATELJ): ODRASLI i

PRIMATELJ (POŠILJATELJ) : DIJETE (ili obrnuto). Iako svi dijelovi sheme ostaju istovjetni dolazi do poremećaja u komunikaciji. Kontakt (fiziĉko omogućavanje komunikacije) zapravo je jedina neizmijenjena ĉinjenica. I kontekst govornog ĉina ostaje istovjetan, ali je njegovo razumijevanje razliĉito. Odrasli s obzirom na iskustvo uporabe jezika i razliĉitosti konteksta govornih ĉinova imaju posve razliĉito razumijevanje konteksta (to ih ponekada i ne ĉini najboljim sugovrnicima djetetu). Stoga je iznimno vaţno razumjeti kontekst unutar kojega dijete koristi jezik. Kod, iako je zajedniĉki i odraslome i djetetu, ipak je s obzirom na mogućnosti njegova korištenja i njegovo razumijevanje, samo naĉelno isti. Poznavanje jezika nije jednako niti na razini poznavanja znakova (rijeĉi i njihova znaĉenja – leksiĉke norme), niti s obzirom na mogućnost njihova kombiniranja kako bi se njima odaslala ţeljena poruka (poznavanja jeziĉnih pravila igre – gramatiĉke i pravogovorne norme). Stoga je dijete prisiljeno u meĊusobnoj razmjeni usmjeriti se na dodatne komunikacijske obavijesti: -

ton govora

-

neverbalnu komunikaciju: mimiku, geste…

51

8. TETA ODGAJATELJICA / ODGAJATELJ

Potrebno je cijelo selo da bi se podiglo djete. afriĉka poslovica

Organizirana skrb i briga o odgoju djece kod nas se vrši u ustanovama koje uobiĉajeno imenujemo: jaslice, odnosno, vrtić. One imaju svoj program i plan rada, koji se u razliĉitim sredinama donosi i prvodi na razliĉite naĉine. One su ustanove koje imaju i svoja upravna i rukovodeća tijela koja vode brigu o organizaciji i materijalnim i tehniĉkim preduvjetima rada navedenih ustanova, kao i pomoćno osoblje bez kojih se sve ono što te ustanove trebaju raditi ne bi moglo dogaĊati na odgovarajući naĉin, pa ipak kada god govorimo o odgoju i odgojnim aktivnostima u jaslicama i vrtićima prvenstveno gvorimo o onim osobama koje su u neposrednom odgojnom odnosu s djecom a to su naše odgajteljice 38.

Upravo na njihovim plećima leţi dobrim dijelom uspjeh ili neuspjeh u odgoju naših budućih generacija. One su, tako ih zovemo, tete. To rodbinsko ime, kojim ih ĉastimo, govori o bliskosti i neposrednosti njihova i djeĉjega odnosa. One su, gotovo se usudim reći, zamjesnke majke. Iako mnoge od njih vjerojatno i nisu posve svjesne vlastite vaţnosti i uloge koju imaju u budućim ţivotima djece. Naţalost, to je i posljedica gotovo potpunog društvenog nemara za njihov odgojni rad i posljediĉno: nevjerojatno je da se, ako ne najvaţnijem onda iznimno vaţnom društvenom poslu, pridaje tako malo društvene paţnje… 38

Broj muških odgajatelja, naţalost, gotovo da je zanemariv.

52

Roditelji su u tradicionalnoj obitelji bili apsolutno odgovorni za odgoj vlastitoga djeteta i u skladu s tom pozicijom imali su i presudni utjecaj na njihov odgoj. Inercijom se takav pristup i dalje podrazumijeva, no moderna vremena su njihov utjecaj priliĉno ograniĉila, no ne i odgovornost. Djeca su iz raznih razloga sve više prepuštena organiziranoj skrbi jaslica i vrtića, odnosno naših teta. I njihov je utjecaj izniman. I stoga nuţno postoji i njihova odgovornost. Ali i odgovornost ĉitavoga društva koje nedovljno cijeni i nedovoljno ulaţe upravo u skrb i odogoj najmlaĊih. Djeca su budućnost društva i ulaganje u njihov odgoj ulaganje je u vlastitu budućnost. Djelovanje teta i funkcija odgojnih predškolskih ustanova mnogo je vaţnija nego nam se ĉini. Kada bi tete bile samo ĉuvari djece u odreĊenom periodu zar je to malo? Biti ĉuvarima djece u odreĊenom periodu, znaĉi i jamĉiti u tom vremenskom razdoblju njihovu sigurnost. Samo ova ĉinjenica govori o iznimnoj odgovornosti odgajatelja.

No tete su poticaj za njihov duhovni rast, primjer njihovu ponašanju, uzor govornik, moralni uzor, suigraĉ u igri, izvor priĉa, organizator pustolovina i što sve ne. Djeci je potreban prijatelj, kreator, motivator, inspirator, scenarist, voditelj, umjetnik, glumac, suradnik, istraţivaĉ… Ima li ĉovjeka sa svim tim sposobnostima unatoĉ i mogućoj svestranosti ili ste, ukoliko ţelite ostvariti odgovarajući odgojni poticaj, prinuĊeni na timski rad… Odgoj nije serijski posao. Odgajanje nije ograniĉavanje niti uniformiranje.

Odgoj

ide za tim da svaki pojedinac raste i razvija upravo u svojoj vlastitosti. Interesi, potrebe i spsobnosti djece uvijek trebaju biti na prvom mjestu. Ljubav je preduvjet uspješnoga odgoja. Suradnja s roditeljima za dobro djeteta, njegova razvoja i zdravlja obostrano je korisna i nuţna.

53

Obavještavati roditelje o djeĉjem napretku, interesirati se za njihovo ponašanje u obiteljskom okruţenju, usporeĊivati i unaprjeĊivati vlastito odgojno djelovanje. Svrha odgoja je odgajanik.

Interesi, potrebe i spsobnosti djece uvijek trebaju biti na prvom mjestu. Najveći ponos? Biti ne prvi, nego jedini.39

Odgajatelj je uzor (govorni i svaki drugi model), stoga njegov govor mora biti uzoran govor, u skladu s jeziĉnim i moralnim normama. Logiĉan. Jednostavan. Razumljiv. Razgovor s djecom uvijek treba uvaţavati dijete. I kada koristite rijeĉi koje dijete ne razumije dijete će ĉesto razumjeti poruku. Ukoliko nije razumjelo sva znaĉenja, ono osijeća ton. Bez ljubavi odgoj nije moguć i svako odgojno djelovanje je manjkavo.

Odgajanje drugih počinje odgojem sebe. Osjećaj odgojnog samopouzdanja da ćete naći odgovarajuće odgovore da se moţe prilagoditi i snaći se u svakoj novoj situaciji. Ili ukoliko i ne uspijete pronaći prave, racionalne 39

Jules Renard

54

odgovore uvjereni ste da vam srce ne će zakazati. Sigurni ste u jedno da volite one koje odgajate. Psihiĉki bolestan ĉovjek ne moţe biti altruista, voljeti druge. Uravnoteţenost, osjećaj unutarnjeg mira i sklada, vlastitog jedinstva i cjelovitosti vrhunska je odlika istinskih odgajatelja. Veličina

čovjekova

nalazi

se

u

njegovoj

unutarnjoj

jednostavnosti. F. Daco

A njegovo djelovanje pokreće ljubav. On je ĉovjek nade. Prepun povjerenja u ljude. I vjere u budućnost. DVA SU VELIKA GRIJEHA ODRASLIH: - ZLOSTAVLJANJE - ZAPOSTAVLJANJE.

Zapostavljanje je oblik zlostavljanja!!!

55

9. Kako razumjeti dijete Učite svoje dijete gramatiku? Ne trudite se; bolje dotjerajte svoju. Vi se nalazi te pred velikom tajnom. Dijete je istinska tajna. Budući ĉovjek. Kako ga razumjeti. U poĉetku to malo biće, ima sve udove, i oĉi pune nade. Svoje potrebe objavljuje plaĉem. Što dijete ţeli? Je li gladno? Je li mu hladno? Je li ţedno? Ili ga nešto iritira. Moţda se uneredilo? Osjeća nelagodu.

Ono objavljuje da mu nije ugodno?! Ni glad, ni ţeĊ, ni studen, ni… nisu ugodni. Ono se nauĉilo ravnati prema naĉelu ugode. Uţitak je sve. Dijete ţeli ono što mu priĉinjava ugodu. I ne ţeli ono što mu je neugodno. Nakon odreĊenoga vremena ono uspijeva uspsotaviti kontakt s nama, oĉima, osmijehom. I mi se radujemo. Ono uspijeva pjevušiti vokale. I mi se radujemo. Ono guguće i mi se radujemo. NagraĊujemo svaki njegov uspjeh. Poĉelo je uĉiti naĉelo korisnosti.

56

Ono je još uvijek u drugom planu i nije ugrozilo naĉelo ugode, ali sve više dobiva na vaţnosti.

Dijete ima ţelje. I ţeli njihovo ostvarenje. Ono plaĉe, dok mu se ţelje ne usliše. Ono ne razumije odgodu. Ono hoće sada i odmah. Proći će još mnogo vremena da ono shvati da se ţelje nuţno ne ostvaruju sada i odmah. (I pogotovo da postoje ţelje koje se ne mogu ostvariti. Ili, ĉak da je bolje što su neostvarive.) Svaki novi uspjeh nagraĊujemo radošću. Ono sjedi – mi se radujemo. Ono dubi – mi se radujemo. Ono puzi – mi se radujemo. Ono hoda – mi se radujemo. Ono govori – mi se radujemo. Naše ga radovanje raduje. Ono još ne razmišlja o ispravnosti vlastitih postupaka, a onda odjednom poĉinje shvaćati da je moglo i napraviti nešto pogrešno. Krivo? Poĉinje osjećati krvinju. Najprije kao sram i nelagodu.

NAČELO ISPRAVNOSTI

NAČELO UGODE

NAČELO KORISNOSTI Jelo je s drva spoznaje dobra i zla. I svijet se mijenja. Dijete je poĉelo ţivjeti s naĉelom ispravnosti.

57

Kao što se naĉelo ugode poĉinje korigirati naĉelom korisnosti (jer ima i neugodnih, ali korisnih stvari). Tako se naĉelo korisnosti poĉinje korigirati najprije unutar sebe naĉelom stvrnosti, je li nešto u danim okolnostima moguće ili nemoguće, ostvarivo ili neostvarivo. U tom smislu dolazi i do razumijevanja odgode vlastitih ţelja. Uskoro se naĉelo korisnosti poĉinje nadopunjavati naĉelom ispravnosti kada se u priĉu o ţeljama ukljuĉuje mišljenje zajednice (u djeĉjem sluĉaju: odraslih). Izgradnjom ovog naĉela uspostavljaju se korijeni izgradnje i mjerila idelanoga (kao proizvod dotadašnjeg mišljenja zajednice i unutar njega vlastite izgradnje o istom svakog njezina pojedinca), te mjerila savršenoga (koje se otima definiciji i više je poziv ljudskim teţnjama nego li definirani cilj). Ova izgradnja unutarnjih mehanizama koji nas karakteriziraju kao posve odreĊene osobnosti sa svim svojim znaĉajkama i nedostatcima zapravo su neprestano unutarnje titranje, suĉeljavanje, preispitivanje u neprestnoj borbi za prevlast u odluĉivanju. Izbor je karakter, a karakter sudbina kako se već davno ustvrdilo u antici, a ponovio u svojoj popularnoj pjesmi i jedan roker s ovih prostora.

NAČELO KORISNOSTI

NAČELO ISPRAVNOSTI

NAČELO STVARNOSTI (MOGUĆE NEMOGUĆE)

NAČELO IDELANOGA

NAČELO SAVRŠENOGA

Zanimljivo je da priĉa o postanku svijeta, stvaranju prvih ljudi, njihovu ţivotu i raju i izgonu iz raja tako nedoljivo podsjeća na priĉu o djetinjstvu svakoga ĉovjeka. Kao da svaki pojedini ĉovjek ponavlja povijest ĉovjeĉanstva. Njegovu priĉu, o poĉetku.

58

Kada se dijete rodi, ima vrlo mali broj sposobnosti. Osjeti mu još nisu dobro razvijeni. Poĉinje ih koristiti. Informacije dobiva dodirom, okusom, sluhom, vidom, njuhom. Osjetila još nisu u potpunosti prilagoĊena, a i informacije koje dobiva su zbunjujuće. U poĉetku sluša. Njegov je sluh već usmjeren na majĉin govor. Plaĉ mu je jedina komunikacija. Objavljuje svijetu svoju potrebu. Nije mi ugodno. Ţelim ugodu. I netko se ipak brine da odgonetne što mu je? Što se dogaĊa? Pokušava razumjeti razloge njegova plaĉa. I uspijeva. Taj netko iz svoga grla pušta ugodnu glazbu, punu njeţnosti. Uskoro mu se i oĉi privikavaju na svjetlo. On sve ĉešće promatra lice koje se prmiĉe. Pogled se izbistrava i on raspoznaje to lice. Raduje mu se. Uspostavilo je komunikaciju. Sve je u oĉima. Uĉi jezik oĉiju. Dijete ĉita neverbalne poruke oĉiju i ton verbalne poruke (ugodnu ili neugodnu glazbu).

Dijete se od ĉetvrtog mjeseca koncentrira na oĉi onih s kojima je u dodiru.

Do kraja prve godine jezik oĉiju mu je glavni izvor informacija. Dijete prema pogledu odraslog donosi zakljuĉak o tome što gleda i o ĉemu odrasli misli – ako je ovo i pretjerano: ono zna da nije, ukoliko nije, centar paţnje i skreće pozornost na sebe. Ili ukoliko jest ono se javlja, igra, pokušava komunicirati.

59

Dijete je prirodna sklono slušanju majĉina glasa, on je njemu najljepša glazba. Ono je stoga sklono i majĉinu jeziku. Inaĉe je dijete, zbog uroĊene radoznalost i znatiţelje sklonije novini nego poznatom. Radije reagiraju na novinu! (novije igraĉke), nego li što ih zanima već poznato. Zašto je u jeziku drugaĉije??? Poznato je da djeca u najranijoj dobi ograniĉavaju pozornost i zanemaruju podatke koji nisu bitni za zadatak uĉenja jezika. Zašto je tako ne postoje konkretni odgovori, već tek pretpostavke. Sa stajališta govornih sposobnosti već smo rekli da je dijete najprije poĉelo izgovarati vokale: produţeni njihov izgovor. Ova poĉetna

vokalizacija

kao

da je prva, ne samo govorna, nego i glazbena mogućnost. Dijete pokušava oponašati tonove koje ĉuje. Pjevušiti glazbu jezika koji ga okruţuje.

Prvo pridruţivanje suglasnika (zatvornika) i njihovo spajanje s vokalima dovodi do svima tako drage djeĉije sposobnosti koja se u našem jeziku, zbog sliĉnosti s pjevom golubova, naziva

gugutanje i njega karakterizira oponašanje tona.

S šest mjeseci djete postiţe prvi vaţan, fiziĉki razvojni uspijeh: uspijeva samo sjediti. Poslije tog uspjeha najĉešće slijedi i prvi govorni uspjeh, najĉešće prepoznat kao skraćivanje gugutanja slogova ma i njihov izgovor koji podsijeća na nešto kao

ma-

ma.

60

S devet mjeseci dijete puzi, dubi (stoji bez iĉije pomoći) i samo se uspijeva podići, uspraviti uz neki primjeren predmet (fotelju, kauĉ). Zatim pokušav hodati, kao što pokušava postići još poneki govorni uspjeh osim onoga već uvjeţbanoga mama. Nekad ti pokušaji nisu dovoljno artikulirani, ali ih se da rspoznati kao nastojanje. Komunikacijski uspjesi su sve brojniji, ali ono što još uvijek jamĉi potpuni komunikacijski uspjeh je

plaĉ.

S navršenom godinom dana dijete izgovara rijeĉ i razumijeva njezino znaĉenje, uĉi prepoznati vlastito ime, hoda.

rijeĉi i zamjenske rijeĉi Poĉinje s usvajanjem novih rijeĉi, u suradnji s vlasitom govornom okolinom uspijeva izgraditi i zamjenske rijeĉi (niz glasova koji u jeziku inaĉe nema znaĉenje, ali koji njegova govorna okolina razumijeva jer zna što dijete njime oznaĉava).

61

razumijevanje Više razumije nego govori. Posjeduje pasivni rijeĉnik (rijeĉi koje još ne izgovara, ali razumijeva njihovo znaĉenje).

Razumije kratke upute. (Daj! Pokaţi. Ne!!!)

Upozorenja!

Dijete je shvatilo da se jezik, na neki naĉin, odnosi na vanjsku strvarnost. I da je zamjena za plaĉ. „Prve djetetove

rijeĉi znaĉe

ĉitavu reĉenicu, znaĉe

njegovu

ţelju, a imenovani predmet ili osoba jest ono što ţeli. Postupno će usvojiti sve zamršeniji zgradu, materinjeg jezika. Sebe će dugo nazivati kao roditelji: imenom će se nazivati i govoriti o sebi u trećem licu. U trećoj će godini smoći toliko svijesti da sebe oznaĉi s 'ja'!“40

ŠTO NE OPAŢA NE POSTOJI. Ne odvaja sebe od svijeta u kojem obitava.

IZRVANA INTERAKCIJA

USVAJANJE OBILJEŽJA LIČNOSTI OBITELJSKE PRIČE

40

EMOCIONALNA IDENTIFIKACIJA

Načinimo čovjeka, str. 36

62

Za sada usvaja ono što „upija“. Sve odjednom. Tek uĉi razlikovati informacije dobivene osjetima.

1 ½ godina Dijete već ĉvrsto hoda. Poĉinje praviti prve korake trkaĉa. Usvojilo je i koristi pedesetak rijeĉi (i koristi još desetak zamjenskih), razumijeva i više. Pokušava izreći prve reĉenice. Ponekad mu se to znalo dogoditi i ranije. Ali sada to pokušava sustavno.

50 rijeĉi - prve reĉenice: svi otići, boli ruka, mama piti, daj auto, ne jesti... DogaĊa se nešto nevjerojatno, dijete je sazrelo da moţe

uspostaviti

mentalnu sliku osoba i

predmeta koji nisu dostupni osjetilima. Poĉinju shvaćati da predmeti i bića postoje iako trenutno nisu dostupna osjetilima.

Poĉinje uspostava objektne konstantnosti i postupna izgradnja simboliĉke funkcije. Ovo razdoblje do druge godine je iznimno burno. S dvije godine dijete aktivno poĉinje s uĉenjem gramatike. Pokušava iskazati prve proširene reĉenice, usvaja prve fraze. I neprestano brblja samo sa sobom.

63

2 godina – prve fraze – uĉenje gramatike Ivan gleda… maca. Javljaju se i prvi znaci samosvjesti. Dijete prepoznaje vlastiti odraz u zrcalu. U ovom razdoblju potraţit će šminku na vlastitom licu dok se gleda u zrcalo, a ne će bristati dijete koje gleda. Ono postaje svjesno da je to njegov odraz u zrcalu. Sebe briše.

zrcalo briše li dijete lik u zrcalu ili sebe?! Ovo je znak odvojenosti od ostatka svijeta!!! Izgon iz raja je zapoĉeo?! Samosvijest se raĊa kod dvogodišnjaka, njezini prvi znaci: 18 – 25 mjeseca kod većine i posve sigurno od 24 – 28 mjeseca. Posljedica ove nove sposobnosti su i prvi znaci

srameţljivosti!??

Isto je tako zanimljivo da u ovom razdoblju prilaze onima koji su tuţni, prije ili ih ne bi doţivljavali ili bi se i sami rasplakali. Iskazuju i prve naznake razumijevanja odreĊenih signala da mi drţimo da su uĉinili nešto loše. Oni ne shvaćaju zašto je to nešto loše, ali hvataju prve signale neodobravanja.

Dijete, naravno, još uvijek pretpostavlja da su svi poput njega!!! Odrastemo li ikada!?

64

„Dijete brblja igrajući se. Nije uvijek zanimljivo slušati ga, ali je šteta zaustavljati ga u toj vjeţbi. Znamo već da se dijete oslobaĊa svojih poriva i umiruje se izrazujući ih govorom.“41

Spoznalo je da nešto postoji iako nije neposredno prisutno!!! I spoznalo je da se odvojilo od ostatka svijeta, ali u svemu, za razliku od nas, osijeća ţivot.

SVE JE ŢIVO

U pokušaju ostvarenja vlastitih ţelja još je uvijek iznimno zahtjevno: sad i odmah, još uvijek vrijedi.

„Ja sam mišljenja da se dijete mora isplakati radi svojih neispunjenih ţelja.“42 Iskazuje znatiţelju kako se što zove. Pita: tko je, što je, gdje je, ĉije je... osobito mu je ĉesto pitanje zašto kako bi zapoĉelo razgovor (skrenulo paţnju na sebe). Pokušava odgovarati na pitanja. Voditi jednostavne razgovore... Razgovara sam sa sobom i svojim igaĉkama... Voli slušati kratke priĉe i bajke. Zna nekoliko pjesmica. Koristi negaciju... kao da vjeţba razliku izmeĊu potvrdnih i nijeĉnih iskaza. Izmišlja ljude, ţivotinje, predmete... Uoĉava vaţnost pisanoga jezika. Nije neuobiĉajeno da u ovom razdoblju neka od djece (osobito muška) pokazuju odreĊeno zaostajanje u govoru.

41 42

Načinimo čovjeka, str. 36 Načinimo čovjeka, str. 15

65

3 godine izgradilo je koncept JA osjećaj srama i ponosa

„Prve djetetove rijeĉi znaĉe ĉitavu reĉenicu, znaĉe njegovu ţelju, a imenovani predmet ili osoba jest ono što ţeli. Postupno će usvojiti sve zamršeniji zgradu, materinjeg jezika. Sebe će dugo nazivati kao roditelji: imenom će se nazivati i govoriti o sebi u trećem licu. U trećoj će godini smoći toliko svijesti da sebe oznaĉi s 'ja'!“43

Dijete se ne samo odvojilo od svijeta, nego je spoznalo sebe kao pojedinca, jedinstvenoga i drugaĉijega od svega drugog. O sebi govori kao govorna osoba. Izgradilo je koncept „ja“. Ja gledam macu. Poĉinje koristiti potpunije reĉenice. Poĉinje razumijevati razliku izmeĊu priĉe i priĉe o stvarnim dogaĊajima. Poĉinje koristiti

stvarnost kao mjerilo. No, tu još ima

poteškoća. 43

Načinimo čovjeka, str. 36

66

Naime,

dijete

posjeduje

MOZAK

KOJI

OBMANJUJE. „Laganje“ podrazumijeva da vi znate da ono što govorite nije istina. Dijete još nije ovladalo tom vještinom. Njegove laţi – nisu laţi – nego rad mašte…Oni tek poĉinju razumijevati razliku izmeĊu istine i priĉe…

ISTINA – ISTO U STVARNOSTI I UMU „Nakon treće godine razvija se mašta pa je dijete sklono izmišljotinama i fantaziranju, priĉa nevjerojatne stvari da je vidjelo, naĉinilo to i to…“44 Pamćenje o tome što se dogodilo ili pak nije (i okolnostima dogaĊaja) – trogodišnjak će se prisjetiti nekih detalja – ne i okolnosti

dogaĊaja. Poĉinje primjećivati greške u rijeĉima. Izostavljanje glasova lagano nestaje, sve se ĉešće koristi odgovarajućim glasovnim zamjenama. Zbog poteškoća u izgovorljivosti dogaĊaju mu se unutarnje zamjene glasova u nizu: kvadrat-kradvat, Zagreb-Zabreg... Temeljna gramatika materinjeg jezika je usvojena, govor je razumljiv, gramatiĉki sliĉan govoru odraslih. 44

Načinimo čovjeka, str. 15

67

S djetetom se u ovoj dobi moţe voditi razgovor o dogaĊajima koji nisu prisutni, o osobama, stvarima... Poĉinje govoriti o onome što će raditi. Govor poprima ulogu planiranja. Misli naglas. Do šeste-sedme godine ovaj govor se utišava i postaje unutarnji govor: misao. Brojati napamet znaju do deset ili više, ali osjećaj za koliĉinu imaju tek do dva ili tri, Rado pjevaju uz odrasle.

Poĉetkom 3 godine imenuje se vlastitim imenom. Do kraja treće godine poĉinje osvještavati sebe u odnosu na druge i poĉinje se pravilno koristiti zamjenicama ja, ti, mi… Rabi i posvojne zamjenice moje, tvoje, naše…

Priĉa o nedavnim dogaĊajima i iskustvu i ĉesto koristi maštu. Sluša i duţe priĉe. Pitanja sve više koristi kako bi nešto doznao, a sve manje kao potrebu za komunikacijom. Zapoĉinje pitalaĉko doba s beskrajnim brojem nevjerojatnih pitanja... Razvija smisao za humor. Karakteristiĉna je i pojava govorne drskosti i ĉeste prepirke.

Poĉinje koristiti ĉarobne rijeĉi, pozdrave, fraze: molim,

hvala, izvoli, oprosti, dobar dan, laku noć... Mucanje je još uvijek privremena poteškoća, zbog prevelike ţelje da se iskaţe sve odjednom (toliko toga ţeli izreći, a govor još teško prati misaoni napredak).

68

4 godine govori jasno – uĉi nove rijeĉi Pamćenje o tome što se dogodilo ili pak nije (i okolnostima dogaĊaja) – trogodišnjak će se prisjetiti nekih detalja – ne i okolnosti

dogaĊaja. Ĉetverogodišnjak, ne samo da će se prisjetiti dogaĊaja, nego i okolnosti u kojima se on odvijao. Tek ĉetverogodišnjak dovodi u jasnu svezu prošlost i sadašnjost.

Većina se ljudi ne sjeća

dogaĊaj iz prve ĉetiri godine vlastitoga ţivota. Je li se nešto stvarno dogodilo ili je to što o tome zna plod sugestije priliĉno je nejasno.

U ovom razdoblju poĉinje izgradnja govorne

spolnosti.

Dijete nakon što je o sebi poĉelo govoriti kao govorna osoba, sada se poĉinje doţivljavati i kao osoba muškoga ili ţenskoga spola. Ovo je vrijeme izrazite emotivne identifikacije. IZRVANA INTERAKCIJA

USVAJANJE OBILJEŽJA LIČNOSTI

OBITELJSKE PRIČE

EMOCIONALNA IDENTIFIKACIJA

69

EMOCIONALNA IDENTIFIKACIJA: ĈETVRTA I PETA GODINA – KONCEPT UZORA: NO, JOŠ JE UVIJEK VAŢNIJE KAKO SE PONAŠA, NEGO ŠTO GOVORI. „U ĉetvrtoj i dalje godini treba djevojĉicu usmjeriti na mamine poslove i igre.“45 Istodobno dijete lagano poĉinje shvaćati da se ţelje ne mogu uvijek ostvariti sada i odmah. Nego da zbog naĉela ispravnosti mora se prihvatiti i neugodna ODGODA.

Iako nije ugodna, moţe biti

opravdana i korisna. Dijete je poĉelo razumijevati naĉelo korisnosti, i polako izgraĊuje naĉelo ispravnosti. Razdoblje karakterizira nagli razvoj rjeĉnika. Dijete uglavnom govori teĉno i gramatika mu se gotovo ne razlikuje od gramatike odraslih. Ovladalo je sposobnošću prepoznavanja prvoga, poneka djeca i posljednjeg, glasa u rijeĉi. Artikulira sve glasove s pogreškama tek u pojedinim rijeĉima ili u pojedinim govornim situacijama. Razumijeva pojmove i odnose u pisanju govora, pisanom jeziku: slovo, rijeĉ, toĉka. Poĉinje shvaćati glasovnu strukturu rijeĉi (da se svaka rijeĉ sastoji od zasebnih glasova).46

Govor djeteta je sve više razumljiv sam po sebi bez oslanjanja na govornu situaciju. Dijete moţe govoriti o prošlim dogaĊajima i sve više razmišlja što će govoriti, moţe razumjeti duţe i sloţene reĉenice, te moţe predviĊati što će se dogaĊati. 45

Načinimo čovjeka, str. 15 Prema Hansen, K. A.. Kaufmann, R, Walsh, K.: Kurikulum za vrtiće, Puĉko otvoreno uĉilište korak po korak, Zagreb 2006. 46

70

Govorno se snalazi su vremenu: prije smo... sad ćemo..., sutra ćemo... U igri daje naloge: naredbe i upute. Koristi se uvjeravanjem i pregovaranjem u rješavanju problema s prijateljima. Sposobno je voditi duţe razgovore s djecom i odraslima. Moţe formulirati reĉenice, birati rijeĉi, ovisno kome se obraća djetetu ili odraslima. Nerijetko zapoĉinje jednu temu, a završava posve novu. Voli pitalice i zagonetke. Prepriĉavajući prošle dogaĊaje koristi formulu: 'Kad sam bio mali'.

Oko ĉetvrte godine pojavljuje se spolna stabilnost – kad narastem bit ću ţena/muškarac. Poĉinje povezivati odreĊene boje s muškarcima, a druge sa ţenama.47 Poĉinje primjećivati koji je poĉetni, a koji je završni glas u rijeĉi, a u neke djece i glas koji slijedi iza prethodnoga glasa u rijeĉi. Još moţe biti blaţih distorzija glasova: š, ţ, ĉ, ć, dţ i Ċ, no i one bi se u pravilu trebale ispraviti do 5,5 godina. 48

47

Prema Apel, K. i Masterson J.: Jezik i govor, Ostvarenje, Lekenik 2004. Prema Starc, B., Ĉudina Obradović M., Pleša A., Profaca B., Letica M.: Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi, Tehniĉka knjiga, Zagreb 2004. 48

71

Osnovna gramatiĉka struktura je usvojena, ukljuĉujući mnoţinu, padeţe, glagolska vremena, veznike, prijedloge... Koristi sve vrste reĉenica i duţinu reĉenice povećava veznicima: i,

a, ili, onda, te zamjećuje greške u govoru drugih.

Prepriĉava priĉe, uz glavni dogaĊaj daje i detalje. Planira igru verbalno i dodjeljuje uloge. Priĉanje mu je vaţno koliko i sama igra. Dramatizira priĉu. Rado razgledava knjige i traţi da mu se ĉitaju. Povećani interes za slova, pisanu rijeĉ i knjige. Ljutnju sve više izraţava verbalno, ruga se, naziva pogrdnim imenima, psuje... Pokazuje veći otpor prema zahtjevu odraslih i to izraţava verbalno, svaĊa se, pravda se, kaţe ne ću, hvali se... Govor djeteta u ovoj dobi je usko vezan uz njegove potrebe i aktivnosti. Dominira situacijski govor, ali dijete poĉinje upotrebljavati govor ne samo o onome što neposredno zapaţa, radi ili ţeli, već o budućem ili prošlom.

7 godina rjeĉnik od 10.000 rijeĉi

Stvaranje krosnih navika, već dugo je ono što dijete usvaja u vrtiću i kod kuće. Ono se poĉinje navikavati na disciplinu. Još uvijek potpuno ne shvaća je li ona zaštitniĉka briga ili

nepravedno

kaţnjavanje. Dijete

zna

iskazivati

zbog

nagomilanih

frustracija

i

nemogućnosti ostvarenja vlastitih htijenja i ţelja i razliĉite oblike agresije ili neposlušnosti. 72

Ukoliko bi se u takvim okolnostima neprestano dopuštalo takvo ponašanje povezano s nedostatkom discipline to bi dugoroĉno moglo uroditi neţeljenim posljedicama:

-

Raznim oblicima antisocijalnoga

ponašanja

- odbaĉenošću od vršnjaka - niskim samopoštovanjem odgajanika…

Ovo je razdoblje upijajućega uma, kada dijete uĉi bez osobitoga naprezanja. Na temelju uroĊenih sposobnosti dijete ima još jednu odliku koja ga razlikuje od odraslih. Njemu je sinestezija zvukova, boja, mirisa, svega onoga što prima iz vanjskoga svijeta posve normalna. To je upravo poĉetni naĉin doţivljavanja svijeta. Odvajanje se uĉi i dio je procesa odrastanja.

73

I jezik se uĉi.

Učite svoje dijete gramatiku?Ne

trudite se; bolje dotjerajte svoju.

Rijeĉi su vaţne. Priĉajte djetetu kako se što zove i zašto sluţi. Priĉajte djetetu o svemu. Osobito o onome zašto dijete pokazuje zanimanje. Ponavaljnja nikada dosta. Ponavljanje, uvjeţbavanje praksa temelj su svakoga umijeća i pamćenja.

74

10. Što djetetu znaĉi govor odraslih Kada bi dijete moglo govoriti…

U poĉetku je mamin glas zvuk koji ĉujem. I mamin govor glazba kojoj se radujem. Rijeĉi ne razumijem. Ali me pjesma raduje. Ton govori. Oĉi mi govore. Oĉi majke. I oĉi onih koji mi prilaze. U oĉima vidim SVE. Voli me ili ne voli.

Kad nešto trebam: plaĉem. Javljam svoje potrebe. I sve bude kako treba. Govor je svuda okolo. Znama: pjevaju kao i mama, ali mama pjeva najljepše. I oni šalju odreĊene poruke svojim pjesmama. Neke su ugodne, a neke i ne. Hvatam govor oĉiju. Zatim i govor tijela. Grimase. Geste. Pantomimu. Izgleda da ipak govor najviše zamjenjuje plaĉ. Izgleda da odrasli ne plaĉu, nego govore kako bi ostvarivali svoje potrebe. Kada bi dijete moglo govoriti…

75

U stvarnosti teta govori, on sluša. U jaslicama je. On je tek napravio prve korake. Govori prve rijeĉi. Njima oznaĉava svoje ţelje. Govori i rijeĉi koje teta ne razumije. A gdje je mama??? Dijete se to još ne pita. I to je sreća… Ona je tu kad je tu. Netko je tu. Nekada ne razumiju što hoću i to me zbunjuje. Mama razumije. Pjeva li teta kao mama?!

I više je nego jasno djetetu je potrebna LJUBAV. LJUDSKA PAŢNJA: NJEŢNOST, BLIZINA…

Dijete osnoven potrebe još uvijek iskazuje plaĉem. Ponekad uspijeva iskazati rijeĉju ili zamjenskom rijeĉu. Nešto kasnije pokušava s dvije rijeĉi… Ono još uvijek pomno prati mimiku, geste (pantomimu) – govor tijela.

I vi, slušajte! I promatrajte… govor tijela će iskazati i ono što rijeĉi ne uspijevaju. Kontekst govornog ĉina, komunikacijska situacija pomoći će vam u razumijevanju poruke. Pripazite na ton. Kao što dijete u vašem tonu zahvaća emociju vašega govora i vi pokušajte ĉuti što to vam dijete tonom govori.

76

Ono se rasplaĉe kad drugi plaĉu. I ono je tuţno. Ili… Djeĉje su emocije – emocija kao jedinstven odgovor ili pak dvovrsan kao odgovor na ugodu ili neugodu, doţivljaj stvarnosti kao objava: -

kratkotrajan

-

snaţan (intenzivan)

-

nestabilan

-

ĉest…

Karakterizira ga i brza promjenjivost iz radosti u tugu i obrnuto. Dijete odrastajući i emocionalno se sve razliĉitije izraţava, upoznaje ljutnju, gnjev, strah…

Kad jedno plaĉe i druga se rasplaĉu. Koncert. Strpljenje. Ljubav. I otkrivanje razloga. Utješno obraćanje. Njeţnost. Uvaţavanje.

77

VRTIĆ Što uvijek moţemo uĉiniti. Obratiti paţnju na djeĉji govor. Slušati. 49 Dijete uvijek govor koristi u kontkestu govornoga ĉina. Što izraţava? Što mi pokušava reći? Na što mi skreće pozornost? Radi li se o znatiţelji? Treba li mu pomoć? U nekoj aktivnosti? U rješavanju problema u meĊusobnim djeĉjim odnosima. Je li to zahtjev za sudjelovanjem u igri. Moţda potreba za paţnjom, njeţnošću. Moţda je izolirano. Usamljeno? Uplašeno?! Ili… Pokušajte ući u djeĉju perspektivu? Kada mu se obratite s nakanom da ga razumijete ispitajte vlastite pretpostavke. Pretvorite ih u vlastiti govor i traţite prvojeru vlastitih pretpostavki od samoga djeteta. Ako i krivo pretpostavljate zapoĉeli ste razgovor i traganje… I najvjerojatnije ćete doći i do najzagonetnijih iskaza.

Jezik je iznimno vaţan. Dijete je to nauĉilo. Ono je spoznalo vaţnost jezika. Nije ga u to više vaţno uvjeravati.

Učite svoje dijete gramatiku? Ne trudite se; bolje dotjerajte svoju. Vi ste kao pedagoški radnik zaduţeni za odgoj djeteta i iznimno vaţni za njegovanje njegove govorne kulture. 49

Fotografije iz Djeĉjeg vrtića Pčelica u Osijeku.

78

Kultivirajte vlastiti jezik. Njegovati vlastiti rjeĉnik i ispravnost vlastitoga govora u skladu s jeziĉnim normama hrvatskoga standardnoga jezika. Njegovati vlastiti pravogovor, artikulaciju, intonaciju… Trudimo se oko kvalitete vlastitih interpretacija prigodom priĉanja, recitiranja… Potrudimo se i oko kvaliteta vlastitoga pjevanja… Što, ako nemamo odgovarajuće sposobnosti. Kako kompenzirati vlastite nedostatke?

Pedagoški radnici govore glasnije nego drugi ljudi. Izgleda da je ova tvrdnja priliĉno toĉna. Jasno, glasno i razgovojetno govorenje je zahtjev pedagoškoga posla. Ali… Oprez! Povišeno govoriti kako bi djeca bolje ĉula i slijedila upute, poţeljno je. Povisivati glas u sluĉaj manjkave pozornosti, krivo je. Kada treba nadvladati ţamor nadvikivanje ne pomaţe. Naprotiv. Pogoršava stanje. Što je odgajatelj u takvim prigodama glasniji i djeĉji ţamor jaĉa, a pretjerana buka stvara napetost i nervozu. Kada je ţamor neprimjeren, odgajtelj bi trebao poĉeti govoriti tiše. Umirujući i blagi ton djelovat će uĉinkovitije od podizanja glasa. Umirujući ton i blagost u glasu opušta i djeca će se postupno smirivati.

Ĉak i na otvorenom dobro je izbjegavati dovikivanje. Pretjerana glasnost uvijek nelagodno djeluje na djecu. Zastrašuje ih. Umjesto vike. Uvijek je bolje primijeniti pristup prilaţenja djetetu i izravnog obraćanja s ljubavlju i uvaţavanjem. S korisnim naputkom kako bi se postigao uĉinak promjene ponašanja bez omalovaţavanja djeteta. Tonom se prenose emocije. Neljubaznost, gnjev, ljutnja, strah ili neka druga emocija tako postaje djetetu dostupna bez obzira na izgovoreno. Dijete ĉesto više obraća paţnju na ton, nego li na sam iskaz, njegov sadrţaj.

79

Obraćanje s ljubavlju bez povišenih tonova i nervoze uvijek je najbolje govorni izbor.

Prigodom razliĉitih aktivnosti potrebno je dati odreĊene konkretne smjernice. Bez suvišnih informacija. Izravni naputci. Kratki. Jasni. Konkretna pitanja. Naĉin na koji pitate ĉesto odreĊuje i kvalitetu odgovora. Dopuštati djeci slobodu izraţavanja, oslobaĊati ih za komunikaciju, ohrabrivati ih, ĉak i „krivi“ odgovori uvijek su bolji izbor od kratkih odgovora kao da ili ne. Svojim pitanjima odgajatelj usmjerava dijete u procesu otkrivanja stvari i zakonitosti koje vladaju u svijetu. Naĉin na koji će on postaviti ta pitanja u velikoj mjeri odreĊuje kakve će odgovore dobiti od njih.

Ukoliko imate potrebu organiziranje razgovora i grupnih diskusija sa djecom. Vaţni su plan i povod. Nuţno je napraviti dobar plan, jasno ga obrazloţiti i pretvoriti ga u igru s odreĊenim temama, navoĊenje je uvijek stvar osjećaja i prilagodbe.

80

11. DOBRO I ZLO NE POSTOJI

USPOSTAVLJA SE

Dobro i zlo ne postoje, dijete još nije jelo s drveta spoznaje dobra i zla. Ljudi se ne raĊaju ni dobri ni zli. Oni se raĊaju kao ljudi. Oni ne posjeduju spoznaju dobra i zla. Ona se tek ima nauĉiti. Prije toga moraju obaviti mnogo razvojnog posla u uspsotavi vlastite samostalnosti i osvajanju slobode. No, jednom kada uspsotave spoznaju vlastite samostalnosti i odvojenosti od ostatka svijeta, moraju preuzeti odgovornost za vlastita djela. Od prvih spoznaja sebe do

81

izgradnje govornoga „ja“ cijeli je niz razvojnih koraka i svi oni su preduvjet za izgradnju svijesti o sebi kao jedinstvenom i neponovljivom biću. Tek poslije uspješno obavljenog posla indivudalizacije vlastite osobnosti i izgradnje jastva dijete suoĉeno s vlastitom slobodom uĉi razlikovati vlastite postupke i vlastito ponašanje. Sve do tada svi djeĉji nestašluci i svi djeĉji postupci plod su nesvjesnog djelovanja koje se ne moţe mjeriti kao izabrani model ponašanja, nego tek kao ostvarivanje ţivotnoga poriva za djelovanjem, razvojem i sve većim prostorom slobode i samostalnosti. Tek u ovom razdoblju kada se izgraĊuje kao muška ili ţenska govorna osoba poĉinje i spoznaja o posljedicama vlastitoga djelovanja. I taj proces je postupan i ima neke svoje zakonitosti. Istodobno dijete poĉinje shvaćati da igre imaju odreĊena pravila i da se moţe nešto ĉiniti krivo, tek u ovom razdoblju djeca shvaćaju da odgoda odrĊenih ţelja nije usmjerena protiv njega nego da postoje neke okolnosti koje sprjeĉavaju automatsko izvršavanje i da to moţe biti ĉak i korisno za njega. Tek u ovom razdoblju dijete moţe pokušati razumjeti da postoje i ţelje koje se ne mogu ostvariti… Naĉelo korisnosti poĉinje dopunjavati naĉelom mogućega (stvarnosti: je li nešto moguće ili nije). Na ovo nadograĊuje naĉelo ispravnosti. Sve poĉinje kao igra. Pa i uspostava savjesti. Dijete polako uĉi da se neke igre igraju po pravilima. U nas je najpoznatija i najranija igra s pravilima: Ringe, ringe raja Svud se čuje graja Vrti, vrti kolo Kolo naokolo

Ringe, ringe raja Puna zdjela jaja Jedno jaje muć A mi djeco ćuć.

82

Postoje pravila da se pjevajući drţe za ruke, da se vrte u krug i ono koje je „pravo“ pravilo, koje se mora poštovati, da se na ovo ćuć, to i uĉini: ĉuĉne. Lagano kroz razna pravila i razne korisne navike koje se stjeĉe dijete se uĉi odreĊenim poţeljnim ponašanjima i ţivotu u zajednici s drugima i drugaĉijima. Glas koji upozorava i upućuje na pravila postaje iznimno vaţan. To je glas kojemu dijete vjeruje: roditeljski glas (glas majke i glas oca). To je „tetin“ glas. „Dijete će pomalo usvojiti kao vlastite misli glas roditelja koji ga opominju koji ga opominju ili mu odobravaju što radi. Taj će roditeljski glas postati svojina vlastite svijesti da će dijete misliti da samo sebi govori. Roditeljski glas postat će glas vlastitih misli. Tako usvojen i u sebe uvuĉen glas roditelja psiholozi nazivaju Nad-ja (Super-ego). Vlastiti razumni uvid, ako se podudara s objektivnom istinom o onome što je dobro, a što je zlo, moţe se s pravom nazvati i glasom Boţjim. – Tako, eto, roditelji poĉinju graditi u svojoj djeci savjest: njihov glas pretvorit će se u 'Boţji glas'.“50

Ovaj „roditeljski glas“, unutarnji glas savjesti u mnogome ovisi od naĉina na koji roditelji i odgajatelji postavljati odgovarajuće okvire: granice. Budu li to radili s ljubavlju: bit će to glas ljubavi – i dijete ne će imati kriza. Budu li nestrpljivi i hiroviti: bit će to glas hirovitosti (pretjeran i divlji) – i dijete će se buniti protiv njega. 50

Načinimo čovjeka, str. 37

83

Budu li to radili neprestano prijeteći, zapovjedajući: bit će to glas tiranski (pun prijetnji) – i dijete će se ukoĉiti i drhtati pred njim i duševno oboljeti od strahova i tjeskoba. Budu li to radili sad ovako, a sad onako: bit će to glas ćudljiv i nestalan – i prava se savjest ne će niti razviti.

ne napadaj dijete već odreĊeno ponašanje Iznimno je vaţno da roditelji i tete (odgajtelji) shvate da dijete ne zna da nešto što ĉini je nepoţeljno ili krivo. Dijete nije zloĉesto, jer ne zna da li je nešto zloĉesto ili ne. Ono iskazuje vlastite osjećaje. Nezadovoljstvo ili zadovoljstvo na krivi naĉin. Ono nije zloĉesto. Ono je dijete. Ono tek treba nauĉiti da dobro i zlo postoji, da je nešto ispravno ili pogrešno. Treba se zamisliti zbog ĉega je nešto uĉinilo. Upućivati ga. I voljeti ga. I kada doĊe vrijeme uputiti ga na pravo razumijevanje vlastitih postupaka. Prije toga moţete tek stvarati dobre i poţeljne navike. I kada bude u stanju razumjeti dobro i loše, negdje poslije ĉetvrte: nikada ne napadajte dijete, osuĊujte oblike ponašanja. Ĉuvajte malo, krhko tek izgraĊeno ja i radite na njegovu samopoštovanju. Mijenjajući mu ponašanje omogućavamo mu rasta i ispravan razvoj.

84

12. Zameci budućnosti

DIJETE GOVORI Brbljanje koje nema društvenu (komunikacijsku) ulogu. Egocentriĉni govor glasan govor djeteta koji nije usmjeren prema sugovorniku (kao da dijete govori samo sebi).

Socijalizirani djeĉji govor ima komunikacijsku ulogu. Usmjeren prema sugovorniku. Svrha govora je komunikacijski odreĊena. Dijete ima potrebu za druţenjem. Kako će zapoĉeti razgovor i igru. Govor u igri. Govor u komunikaciji s odraslima. Postoje razliĉite varijante djeĉjeg postupanja. uvod u razgovor: svojatanje odrĊenog predmeta ne da bi se iskazala vlasniĉko pripadanje, nego da bi se otpoĉelo s razgovorom i igrom: To je moje… Ili pak obavijest o tome da ono nešto posjeduje što bi moglo biti zanimljivo: Ja imam auto... komentar: ĉesto i kao kritika i ruganje… naredba… ţalba: Teta, neda mi… prijetnja: Kazat ću te teti… zapitkivanja: A čije je to… objašnjenja… fraze… oponašanja: odraslih ĉesto kao mali igrokaz.

85

GLAS

OSNOVNE KOMPONENTE REČENICA

GOVORA

RIJEČ

OSOBINE DOBROG GOVORENJA Jasna artikulacija glasova, dobar izgovor i naglašavanje rijeĉi, dobra intonacija reĉenica. Osmišljenost govora: logiĉnost i jasnoća iskaza. Svijest o cilju govora. Ţivost u izlaganju: primjerena glasnoća i emocionalna obojenost.

Svako dijete ima vlastiti tempo govornog razvoja, koji u manjoj ili većoj mjeri moţe odstupiti od prosjeka grupe odreĊenog uzrasta.

Na govor djece utjeĉu: razvojni ĉimbenici okolina.

86

Na razvojne ĉimbenike (biološke, fiziološke) ne moţemo utjecati. Na okolinu, moţemo. Sposobnost djeteta da izgovara pojedine glasove – glasovna artikulacija. Sposobnost djeteta da ĉuje (i prepozna) pojedine glasove unutar rijeĉi – glasovna diskriminacija.

GOVOR TIJELA: GESTE (pokreti ruku glave, ramena, govor) MIMIKA (reflektivno gibanje pojedinih dijelova lica) PANTOMIMA (govor bez rijeĉi)…

Sadrţaj govora do ĉetvrte godine, uglavnom, je vezan uz neposrednu situaciju govornog ĉina. Tek poslije ĉetvrte godine govor djeteta postaje razumljiv sam po sebi i bez obzira na neposrednu situaciju. Neke karakteristike govora tijela (neverbalne komunikacije): Plakanje – plaĉ je u poĉetku jedina komunikacijska mogućnost, tek će nakon godine dana poĉeti izraţavati i emociju. U kasnijem razdoblju nakon dvije godine plaĉem nam govori da je tuţno, nesretno, nezadovoljno… Izrazi lica – Pogled na djeĉje lice reći će nam mnogo toga: je li sretno, tuţno, uplašeno, ljutito, boli li ga što... Pokreti ruku i šaka – ako je dijete opušteno i zadovoljno, njegove ruke su opuštene i pruţenih prstiju. Stisnute šake govore da je dijete napeto ili bijesno. U kombinaciji s govorom lica slaţe se potpunija informacija.

87

Pokreti nogu i stopala – njiše li dijete nogama dok sjedi na stolcu, to moţe znaĉiti ili da se zabavlja, ili da mu je dosadno i da ţeli raditi nešto drugo – uz ovaj signal (poruku) dobro je uvijek pripaziti i na ostalne neverebalne znakove. Stav tijela – Stoji li dijete ili sjedi klonulih ramena i spuštene glave, vjerojatno je u nevolji.

Ramena

visoko

podignuta

i

uzdignuta

glava

pokazuju

djetetovo

samopouzdanje.

Fiziĉki kontakt – kada se dijete privine uz nas radi njeţna zagrljaja, to nam odmah govori da se uz nas osjeća sigurno i opušteno, da uţiva u našem društvu. Ali ako nam se snaţno otima iz ruku, govori nam posve suprotno.

Disanje – promjena u ritmu disanja još je jedan pokazatelj djetetova stanja. Brzo, neravnomjerno disanje moţe npr. biti znak da je dijete uznemireno, zabrinuto, uplašeno, dok sporo, ravnomjerno disanje vjerojatno znaĉi da se u tom trenutku osjeća dobro. Vaţno je odgovoriti na djetetov govor tijela. Neverbalna komunikacija gotovo se uvijek dogaĊa bez prethodnog razmišljanja, pa moţe upućivati na iskrenije, autentiĉnije osjećaje nego što bi se izrazili govorom. MeĊutim, iste geste mogu imati razliĉita znaĉenja u razliĉitim situacijama. Dijete je bacilo igraĉu u zid: znaĉenje? 88

UzbuĊenje? Izljeva bijesa? Dosada? Kontekst i cijeli niz neverbalnih (geste: pokreti ruku, nogu i mimike: izrazi lica) i eventulnih verbalnih znakova daju tek potpuno znaĉenje ĉinu. Ĉin ima pozadinu.

ulaganje u budućnost PRVA ĈITANJA

SLIKOVNICE SLIKOVNICA. Prva knjiga u ţivotu ĉovjeka.

I prije nego li dijete poĉne sa zanimanjem gledati što to mama i tata gledaju u nekom ĉudnom predmetu kojega listaju i koji ih toliko zanima da i njega ponekada zanemaruju roditelji bi trebali djetetu ponuditi slikovnice. Prve slikovnice bi trebale biti s mnogo jasnih (realistiĉkih) slika, s likovima koji sluţe za proširivanje djeĉijeg rjeĉnika i upoznavanje svijeta, i s dobro debelim listovima kako bi i dijete svojim ruĉicama njome moglo manipulirati, prevrtati listove, grickati ih, bacati je…

89

Tek poslije toga dolaze slikovnice s, poţeljno je, razumljivim slikama i kratkim tekstovima (u obliku kratkih pjesmica: dvostiha s rimom, tematski povezanih sa slikom). Ĉitati takve slikovnice sa svojim djetetom, objašnjavati mu, pokazivati, imenovati i išĉekivati reakciju: kada će dijete znati pokazati na vaše pitanje gdje je što… Negdje u razdoblju poslije osamnaestog mjeseca pa do treće godine dijete poĉinje biti svjesno da postoji i pisana realizacija jezika koja se ĉitanjem pretvara u govor. Nakon druge godine dijete postaje svjesno funkcije pisanoga teksta: prijenosa poruke pisanim putem, te da se ĉitanjem ta poruka moţe ĉitati, a nešto kasnije i svijest da se ona ĉitanjem moţe razumjeti i postupiti u skladu s njom. Prekidi u ĉitanju mogu, kao i ĉitanje, takoĊer biti plodonosni, pogotovo ukoliko dijete pokazuje znatiţelju u svezi s proĉitanim. Razgovori o onome što se ĉita mogu biti iznimno korisni sa stajališta govornog i svakog drugog psihiĉkog razvoja. Ukoliko su ĉitanja zanimljiva i predstavljaju zajedniĉko zadovoljstvo roditelja (odgajatelja) i djeteta (djece), dijete (djeca) će uskoro samo posegnuti za slikovnicom i sama poţeljeti ĉitati i neke druge knjige.

Ukoliko djetetu dajemo da samo bira što ţeli raditi i ukoliko ono odluĉuje o trajanju aktivnosti ne moramo se brinuti o prevelikom naprezanju, niti o prevelikom opterećenju. A svi koji znaju malu djecu znaju: umjetno zadrţavanje njihove paţnje dovodi do njihova nezadovoljstva i odustajanja od nezanimljivih sadrţaja nametnutih aktivnosti ili naĉina na koji se one obavljaju. Znatiţelja i radost igre jamĉi svaki put iznova plodonosan susret s poĉetnim ĉitanjem.

90

DJEĈJA POEZIJA. Ĉitanje djeĉje poezije. Ţubor rijeĉi. Glasovna podudaranja. Rima. Igra rijeĉima. Podsjeća li ih to na ton poĉetne „mamine glazbe“.

Uĉenje djeĉje poezije, i osobito one koja je povezana s veselim ritmovima i pjevanjem, izvrstan je poticaj za razvoj govora, pamćenja, emocija, mentalnih i kreativnih potencijala.

Ponavljanje je zadovoljstvo. Spontano uĉenje. Upijajući um! Ponavljanje je uţitak. Postupno pomicanje djeĉjih mogućnosti. Ukljuĉivanje rijeĉi koje dijete razumije, ali još ne govori.

Kakve pjesme trebaju biti?

91

Tematska bliskost. Zanimljivost. Lagane za pamćenje. Uĉenje spontano, s ĉestim ponavljanjem i kroz igru. Uţitak ponavljanje, pjevanja, ponavljanja, dopuštene i poţeljen organizirane graje. Zadovoljstvo zajedniĉkoga govorenja. Nema i ne smije biti prisiljavanja. Pamćenje nije posljedica napora, nego igre i uţitka uĉestalog ponavljanja. 4. i 5. godina svijesti da su rijeĉi zasebne vizualne jedinice i da se sve rijeĉi sastoje od zasebnih slova (grafema), glasova. Svijest da se piše slijeva nadesno i odozgo prema dolje. 5. i 6. godina svijest o vaţnosti glasovne strukture u rijeĉi i njezine veze s ĉitanjem. Vidljivo u igri. 6. i 7. godina Uspostavlja veze izmeĊu glasa i dogovorenog znaka (slova). Neka djeca uspijevaju naravno i ranije uspostaviti taj odnos.

Zašto dijete piše

92

PRVA PISANJA U Simboličkoj igri liječnika djeĉak preuzima ulogu lijeĉnika, „piše“ recept (iako ne zna pisati, u pravom smislu rijeĉi) navodno bolesnom djeĉaku, verbalno mu tumaĉi koji lijek i kako mora piti kako bi ozdravio. Djeca se igraju da ĉitaju i pišu mnogo ranije nego su ovladala vještinama ĉitanja i pisanja. Djeca, bez obzira na nepoznavanje sloova, biljeţe vlastita zapaţanja i razmišljanja mnogo ranije nego li nauĉe pisati. I ĉak priliĉno dugo znaju iznova „ĉitati“ vlastite zapise. Ponekad i ne ukoliko im zapis nije bio od osobite vaţnosti.

Evo primjera i komentara iz jedne konkretne situacije u djeĉjem vrtiću iz već navoĊenoga diplomskoga rada: „Na tjednoj analizi smo se dogovorili da ćemo djeci omogućiti zapisivanje svojih ideja, zamisli, istraţivanja u svim centrima, a ne samo u centru ĉitanja i pisanja i to na naĉin da smo na zidovima dnevnog boravka, u što većem broju centara, uz druge materijale koji su im stalno dostupni, postavili veliki prazni bijeli papir i olovke. Djeca su iskoristila plohe na razne naĉine.“51 51

Rukavina, Radmila: Okruţenje usmjereno na dijete i njegov utjecaj na razvoj rane pismenosti, PMF i OZ, Mostar 2011.

93

Vještina pisanja i ispravnost nisu od najveće vaţnosti, mnogo je vaţnija svijest o pisanju, poticaji i pokušaji, uţitak igre, uronjenost u poticajnu okolinu i vlastitu kulturu.

94

95

96

97

98

99

KAZALO SADRŢAJA

Predgovor………………………………………………7 1. Metodika pouĉavanja hrvatskoga jezika u ranoj djeĉjoj dobi………………………………………………8 2. Predškolska ustanova i jezik……………………….12 3. Hrvatski jezik……………………………………….24 4. Jeziĉne djelatnosti…………………………………..29 5. O postanku jezika…………………………………..45 6. Predškolsko djetinjstvo i pouĉavanje……………..71 7. Praksa naših predškolskih ustanova……………...77 8. Razvoj govora……………………………………….95 9. Proces usvajanja materinskog jezika……………99 10. Biološki faktori u usvajanju jezika……………128 Literatura……………………………………………235

100

101

PREDGOVOR Prethodni priruĉnik Rani dječji govor koji je sluţio kao poĉetna literatura za prouĉavanje ovoga predmetnoga podruĉja i sluţio kao pomoć studentima, u najnovijoj je verziji podijeljen na tri svoja meĊusobno nadopunjavajuća dijela. Pred Vama je Metodika hrvatskoga jezika 2 (Metodika pouĉavanja hrvatskoga jezika u ranoj djeĉjoj dobi). Manjkavosti su prevelika oslonjenost na primjere iz knjige Vaše dijete i jezik, Mirajne Prebeg-Vilke, i gotovo doslovan prijenos dijelova knjige Revolucija u učenju Gordona Drydena i Jeanne Vos. Razlog prijenosa primjera iz knjige Mirjane Prebeg-Vilke je jednostavan: nisam bio u prigodi snimiti dovoljno originalnih djeĉjih razgovora koji bi posluţili kao odgovarajuća potkrjepa iznesenih stajališta, a dobrim sam dijelom i slijedio niti njezinih obrazlaganja o pojedinim temama s tim da se nisam libio iznijeti vlastita polazišta predmetnoga podruĉja, koja se donekle i razlikuju od navedene autorice. Doslovni (i nedoslovni) prijenos dijelova knjige Revolucija u učenju Gordona Drydena i Jeanne Vos (Biološki faktori u usvajanju jezika) motiviran je ţeljom da vam prikaţem i malo drugaĉijeg pristupa, za koji mi, moţda, i ne biste povjerovali da sam nešto kalkulirao u prikazu. Naime, psihologija prouĉava: PSIHIĈKE PROCESE (subjektivne fenomene, doţivljaje) ORGANSKO-FIZIOLOŠKE UVJETE (njihova nastanka) PONAŠANJE (naĉini njihova objektivnog oĉitovanja). A budući da je ameriĉki pristup skoncentriran na posljednja dva elementa prouĉavanja on za nas djeluje i pomalo neobiĉno. Usput se ispriĉavam što kazalo sadrţaja nije takvo da Vam omogućava dobro poĉetno uĉenje. Mostar, sijeĉanja 2012.

102

1. Metodika pouĉavanja hrvatskoga

jezika u ranoj

djeĉjoj dobi Ovako bi se zapravo trebao nazvati naš kolegij: Metodika hrvatskoga jezika. Bavi se pitanjem kako pouĉavati hrvatski jezik u ranoj djeĉjoj dobi (od poĉetaka pouĉavanja do osnovne škole). Jezik se uĉi od roĊenja. Iako postoje i teorije po kojima još u majĉinoj utrobi dijete se povezuje s majĉinim glasom i u stanju ga je prepoznati nakon roĊenja. Iz tih razloga moţe se s pravom govoriti o materinskom jeziku, a i o mogućem „uĉenju“ jezika u razdoblju i prije roĊenja. Iako, u sluĉaju majĉine smrti, ili neke druge nevolje koja dovodi do odvajanja novoroĊenĉeta od majke, ili recimo majĉine gluhonijemosti, dijete će iz svoje govorne okoline usvajati jezik bez obzira na majĉinu odsutnost, nedostatak ili pak njezino tjelesno nepostojanje. Iako se ĉovjek raĊa krikom. To nije znak i njegove jeziĉne osposobljenosti. To je tek objava, moguće je i, jeziĉne sposobnosti. Zna se, o razlozima ovoga krika, govoriti kao o strahoti susreta s okrutnošću svijeta, nakon ugode majĉine utrobe, ali zar ona nije postala i neudobna i pretijesna… I zar se onda ne bi moglo govoriti o oslobaĊanju od skuĉenosti prostora i znatiţelji koja vodi ĉovjeka prema izlasku koji nudi neizvjesnost, ali je ipak i izlaz… Poziv u nepoznato!!! Strah i znatiţelja! A fiziološki krik, jest ono što jest susret s novim i nepoznatim, uporaba dotada nekorištenih organa, aktiviraju se pluća i posljedica je temeljni ljudski zvuĉni iskaz: plaĉ. Plaĉ je samo jedna od komunikacijskih mogućnosti ĉovjeka koja ne pripada jeziku i sastavni je dio usmene komunikacije, kao što je to i smijeh. Kao što je i velika koliĉina zvukova koje ĉovjek moţe proizvoditi svojim govornim organima, ali koji ipak nisu glasovi. Oni su dio komunikacijske vještine kao mimika i geste, ali ipak nisu jezik.

103

Jezik se u ţivotu ĉovjeka pojavljuje kao samo njemu svojstvena sposobnost s posve odreĊenom svrhom. Jezik omogućava ĉovjeku spoznaju svijeta i samospoznaju, ostvaraj ţelja i potreba, no on je prvenstveno sredstvo komunikacije s drugima, što je njegova temeljna sluţba. Budući da je komunikacija, uvjetno reĉeno, krajnja svrha jeziĉne sposobnosti, onda je logiĉno da je ona i u samom temelju uĉenja jezika. Tako se uvjetno, ali i gotovo posve istinito moţe ustvrditi da uĉenje jezika zapoĉinje uspostavom komunikacije izmeĊu majke i djeteta.

Uspostavom komunikacije izmeĊu majke i djeteta zapoĉinje uĉenje jezika.

Ova komunikacija koja je prirodna posljedica upućenosti djeteta na majku s jedne strane i postojanje roditeljskog instinkta, radosti i ljubavi za novoroĊenĉe s druge strane dobra je polazna osnova za razvijanje prilagodbe djeteta na novu i nepoznatu sredinu, koja će uzajamno s njegovim rastom, razvojem i sazrijevanjem upućivati dijete na potrebu sve sloţenijeg sustava komunikacije kako bi se osposobilo za ţivot s drugima, spoznaju svijeta koji ga okruţuje i samospoznaju. Unatoĉ svim svojim manjkavostima jezik se dosada pokazao kao najmoćnije sredstvo komunikacije, iako jezik ponekad laţe misli, a ponekad ih i ne uspijeva iskazati. I još jedan vaţna napomena za rad s djecom koju većina autora, koja se bave odgojem djece, drţe potpuno neupitnom: djeca vještine stjeĉu ĉineći.

104

- Uspostava komunikacije - UtvrĊivanje postojanja fiziĉkog sluha - Prvi izgovoreni glasovi, slogovi, rijeĉi - Razvijanje fonemskog sluha…

Dijete vještine stjeĉe ĉineći. I za jezik je to isto tako vaţno, nije dovoljno govoriti kako bi djeca „upijala“ potrebno je dopustiti im govoriti. Slušati i razumijevati, radovati se i poticati ih. Igrati se… U ovom smislu zna se govoriti o zadaćama nas kao roditelja i odgajatelja, a neki ih i pokušavaju svesti na što je manje mogući broj. Za jeziĉni razvoj dakako da je od izuzetne vaţnosti: - stvoriti odgovarajuću govornu okolinu - uspostaviti komunikaciju - oslobaĊati ih za govornu komunikaciju… Budući da djeca vlastiti govor crpe iz govorne stvarnosti koja ih okruţuje jasno je da je odgovarajuća govorna okolina uvjet brzoga jeziĉnoga napredovanja. Budući da smo ustvrdili da uĉenje jezika zapoĉinje uspostavom komunikacije izmeĊu majke i djeteta i

105

svakodnevna uspostava komunikacije izmeĊu odraslih i djeteta, koja ujedno podrazumijeva i uspostavu odnosa meĊusobnog povjerenja igrat će veliku ulogu u uspostavi i jeziĉne komunikacije, a potom i brzog jeziĉnog razvoja. OslobaĊati ih za govornu komunikaciju u tom je smislu od izuzetne vaţnosti. Dijete treba ohrabrivati da svoje ţelje i potrebe iskaţe, treba se radovati svakom njegovom novom jeziĉnom postignuću i podupirati njegova nastojanja da jeziĉno komunicira. U tom smislu njegove pogreške i jeziĉna odstupanja uvijek treba sagledavati u procesu ostvarenoga napretka. Moramo biti svjesni ĉinjenica kao što su postojanje organskih govora i uzaludnosti izravnog ispravljanja djeĉjeg govora. Ukupnost organskih i neorganskih govora ĉine hrvatski jezik. I doći će vrijeme kada će ih se od govora njihove jeziĉne okoline upućivati prema hrvatskom standardnom jeziku. Od jeziĉne ispravnosti mnogo je vaţnije osloboditi ih za komunikaciju. U tom smislu preporuka je da je u radu s djecom prije svega potrebno ostvariti odgovarajuću govornu okolinu. Kao pedagog govoriti hrvatskim standardnim jezikom. Govoriti, dakle, ispravno kako bi dijete imalo model prema kojemu će teţiti. Isto tako moramo imati na umu: izravno ne ispravljati dijete – ne pomaţe. Moţe samo odmoći jer dijete moţe na taj naĉin biti obeshrabreno budući da ne uspijeva u onome što je njemu ţivotno vaţno. Ponavljam još jednom:

Osloboditi ga za komunikaciju vaţnije je od jeziĉne ispravnosti.

106

2. Predškolska ustanova i jezik S obzirom na sve brţi naĉin ţivota i zahtjeve moderne civilizacije, koja u vrlo ranoj dobi djetetu oduzima majku, jer je prisiljena raditi kako bi obitelj financijski opstala, društvena je zajednica pronašla rješenje uspostavljanjem predškolskih ustanova:

- jaslica i - vrtića. Moţe li djetetu itko nadomjestiti majku? Vjerojatno ne moţe. Ali organiziranom brigom za najmlaĊe i sve većom struĉnom osposobljenošću pedagoga (odgajateljica i odgajatelja) koji rade s djecom pokušava se taj manjak nadoknaditi i u suradnji s roditeljima ostvariti pretpostavke zdravog odgoja djece za budućnost i kulturu ţivota. Dvije najvaţnije pretpostavke koje moramo ostvariti unutar predškolskih ustanova, a za koje smo mi zaduţeni, su:

- sigurnost i - poticajna okolina.

Sigurnost. Pod sigurnošću se ne podrazumijeva samo zidine vrtića koji štiti dijete zajedno s drţavnim organima sigurnosti od vanjskih opasnosti, nego i sigurnost u okviru predškolske ustanove, kao i jamstvo sigurnosti djece u njihovu organiziranu napuštanju ustanove u razliĉitim prigodama. Ako nešto moţe pasti – nemojte se pitati hoće li pasti – past će. Ako se nešto moţe razbiti – razbit će se. Ako… Mi smo zaduţeni da sprijeĉimo neţeljene mogućnosti. Dnevni red. Organizirane aktivnosti. Nadzor… Mi smo zaduţeni da u sigurnoj i poticajnoj okolini djeca uĉe ĉineći i istraţujući bez straha od neţeljenih posljedica. Ona se trebaju osjećati zaštićeno i ohrabreno kako bi djelovalo u slobodi vlastite znatiţelje. Ne zaboravimo:

dijete stjeĉe vještine ĉineći. 107

Za obrazovati nekoga dovoljno je nešto znati.

Za odgojiti nekoga morate Netko biti.

U suvremenoj civilizaciji koja sve više traţi intelektualni odgoj kao pretpostavku opstanka civilizacijskih postignuća, uz sve veću skrb za obrazovanje, kao da se zaboravlja na odgoj u njegovoj cjelovitosti. I dok u obrazovanju moţete donekle i prikriti vlastite slabosti i nedostatke, s obzirom na ograniĉeno vrijeme koje se provodi s uĉenicima. U ustanovama predškolskoga tipa gdje ste ĉitavo vrijeme rada u neprestanom kontaktu s djecom vaš vlastiti primjer postaje modelom ponašanja i djelovanja. 108

A odgoj upravo i najĉešće pada na vlastitom primjeru. U tom sam smislu znao studentima na promatranje i promišljanje ponuditi nekoliko slajdova na temu sigurnost i poticajna okolina.

SIGURNOST

Zamislite govor osoba u danim prigodama.

109

Od koga su naša djeca, boţemesaĉuvaj, nauĉila ruţne rijeĉi.

110

Tko se od nas povremeno nije našao u nekoj od ovih situacija. Toliko o sigurnosti koju smo duţni osigurati djeci koju štitimo. Ali pogledajte ove slike i sa stajališta poticajne govorne okoline i razmislimo malo o govornim iskazima koji prate navedene situacije. I nije li vlastiti primjer ono na ĉemu najĉešće pada odgoj. Ako mislite da to vrijedi samo za ovakve „izuzetne“ situacije u kojima niste u stanju kontrolirati vlastito ponašanje (ali kao da zbog toga za njega niste odgovorni), pogledajte sljedeće prikaze:

Majmun vidi što ĉovjek radi. I dijete vidi što ĉovjek radi. Od koga li su samo…

111

POTICAJNA OKOLINA

I tko se od nas nije našao u ulozi ove zbunjene majke? I griješimo. Jer djeca moraju steći navike da sama, ili makar zajedno s nama, pospremaju vlastite stvari, što takoĊer moţe biti vrlo zabavno, kreativno i pouĉno.

Ako se nama znaju dogoditi nespretnosti. Što li je tek s djecom, koja nisu svjesna da nešto što ĉine moţe izazvati štetu. I nije „dopušteno“. 112

U svakoj našoj ţivotnoj situaciji, mi smo model govornika, govorni uzor. Mi smo i model ponašanja. Uzrok i uzorak „oponašanja“.

113

Djeca ne „oponašaju“ samo govor. Ona skidaju i oblike ponašanja.

114

Ako i izgleda „veselo“ i „smiješno“… iz perspektive ogledanja u zrcalu, usvojenog djeĉjeg ponašanja i govora, i više je nego tuţno 115

Naravno, ništa nas ne će, promijeniti – osobito ne oni, koji nam pametuju. Kao da mi ne znamo… A oni kao znaju…

116

Ima li kraja? I gdje je kraj. Agonije?

Ponovimo: Dvije najvaţnije pretpostavke koje moramo ostvariti unutar predškolskih ustanova, a za koje smo mi zaduţeni, su: - sigurnost, i - poticajna okolina. Osim sigurnosti i poticajne okoline postoje još mnoge pretpostavke odgovarajućih poticaja govornomu razvoju: - ugodno ozraĉje

- igra - komunikacija (svakodnevna) - vjeţbe komunikacije u razliĉitim prigodama (igranje razliĉitih igara oponašajući primjere iz svakodnevnice) - razvijanje glasovne osjetljivosti…

117

Unatoĉ svim našim znanjima i ljubavi koju imamo za djecu i posao koji obavljamo svakodnevno se susrećemo s vlastitim nezadovoljstvom i osjećajem da ne uspijevamo, ili barem ne u mjeri koju priţeljkujemo. Što su razlozi? Postoje li ograniĉavajući ĉimbenici ili smo gajili nerealni optimizam. Jedan od konkretnih ograniĉavajućih ĉimbenika ĉesto je neodgovarajući odnos veliĉine prostora (kako unutarnjeg tako i vanjskog) kojim raspolaţe predškolska ustanova u odnosu prema broju djece. Pretrpanost je ruţna rijeĉ, ali, naţalost, ĉesta ĉinjenica. Zanimanje roditelja za uslugama predškolskih ustanova svakodnevno raste, a mogućnosti ne prate razvoj potraţnje. Odgovarajuća površina unutarnjeg i vanjskog prostora predškolske ustanove s obzirom na broj djece pretpostavka je uspješna rada. Drugi problem koji nije tako ĉest, ali je isto tako prisutan jest pitanje prilagodbe prostora djeĉjoj veliĉini.

Prostor mora biti prilagoĊen djeci: -

odgovarajući namještaj

-

odgovarajući sanitarni ĉvor

-

odgovarajuća kuhinja i blagovaonica

-

odgovarajući pribor

-

odgovarajuća spavaonica…

Osim ovih pretpostavki uspješnoga rada isto je tako potrebno povesti raĉuna o broju djece u odnosu na broj odgajatelja i drugog potrebnog osoblja (struĉnog i pomoćnog). Prevelik broj djece na jednog odgajatelja dovodi do smanjenja mogućnosti odgovarajućeg rada. Ako se cijeli rad svede na bitku za kakav-takav red – nema rada.

Vještine se usvajaju ĉineći. Dopustite djeci govoriti, pjevati, slikati, plesati, pisati, ĉitati… Provjerite njihovo slušanje i razumijevanje…

Budite pripravni na iznenaĊenja…

118

3. Hrvatski jezik

Jezik

kojim

govore

Hrvati

nazivamo hrvatskim. Koji je i kakav je to jezik. I govore li Hrvati istim jezikom?

Jezik kojim govore Hrvati nazivamo hrvatskim. Koji je i kakav je to jezik. I govore li Hrvati istim jezikom? Je li govorna stvarnost hrvatskih ljudi i stvarna realizacija hrvatskoga jezika ili pak postoje tri hrvatska jezika budući da se ta govorna stvarnost ne moţe svesti na realizaciju jedinstvenog apstraktnog sustava. O ĉemu se zapravo radi? Jezikoslovci se od strukturalnih vremena vole hvaliti svojim znanstvenim aparatom: apstraktnim sustavom kojega su imenovali jezikom i stvarnom govornom realizacijom tog apstraktnog sustava kojega su imenovali govorom. U tom su smislu sebi omogućili naĉelno znanstvenu podlogu vlastitih teorijskih promišljanja i prouĉavanje jezika u posve odreĊenim okvirima. Ono što se u svemu tome „prikriva“ jest da su pravila unutar sustava s jedne strane posljedica odreĊenog opisa nekog jezika u nekom trenutku pa na njegovim temeljima izgradnje propisa (normi) toga istoga jezika, ali nikada bez utjecaja na takav propis povijesno jeziĉnih ĉinjenica, odreĊenih utjecajnih znanstvenika i na koncu, onoga ĉemu se bilo koja ljudska djelatnost teško moţe oduprijeti, politiĉkih i inih interesa. Pojednostavljeno reĉeno: apstraktni sustav bilo kojega jezika ipak je duhovna tvorevina odreĊenoga trenutka protkana politiĉko-jeziĉnim silnicama vremena.

119

Sama govorna stvarnost rijetko je u povijesti bila jedini zakon: opis koji je dosljedno tome rodio propisom, ali sve i kada bi on u odreĊenom trenutku to i bio to ne znaĉi da ne bi kao takav bio kontaminiran posve istovjetnim silnicama stvarnosti. U tom se smislu kao o jeziku sustavu, naĉelno i dosljedno tome, moţe govoriti tek o standardnom jeziku, normiranom jeziĉnim normama. U svakom drugom sluĉaju radi se o rekonstrukciji jezika sustava na temelju posve ograniĉenog govorno jeziĉnog materijala. O opisu koji ne moţe izbjeći unatoĉ svim sliĉnostima i raznolikosti rješenja. Tek uspostavom propisa šarolikost se smanjuje na najmanju moguću mjeru, a i tada se iz kojekakvih razloga ne da potpuno ukloniti.

Uzmemo li moguća polazišta za definiciju hrvatskoga jezika na strukturalnim temeljima, ne uvaţavajući ĉinjenicu izgradnje standarda, nego kao ĉinjeniĉnog postojanja jezika sustava (koji se razliĉito govorno i teritorijalno realizira) o hrvatskom jeziku se ispravnije moţe govoriti ne kao o jednom jeziku nego o tri hrvatska jezika. I onda bi se na taj naĉin moglo govoriti i o tri govorne realizacije prostorne i individualne. S druge strane, ako se o jeziku govori kao o sredstvu komunikacije jedne narodne i politiĉke zajednice, moţe se ustvrditi da Hrvati koji govorno realiziraju tri razliĉita jezika sustava (koja je, uvjetno, moguće opisati), ali, unatoĉ tome, svjesno izgraĊuju jezik meĊusobne komunikacije koji je ujedno i jezik s kojim oni komuniciraju s drugim narodima i suvremenom civilizacijom na razini njezinih postignuća, taj jezik imenuju vlastitim standardom pa njega skupa s ukupnošću vlastite govorne stvarnosti kao i njihovih pretpostavljivih jeziĉnih sustava nazivaju hrvatskim jezikom u njegovoj cjelovitosti.

120

Pojavni oblik nekoga jezika u jezikoslovnoj znanosti nazivamo idiomom. Bilo koji pojavni oblik jezika se da opisati, no postoje pojavni oblici jezika koji nikada nisu dostigli stupanj razvoja koji bi od njih traţio njihov potpuni opis i pogotovo uspostavu nekakvih propisa i pravila koja bi obvezivala njegove govornike. Sve što je za te jeziĉne oblike bilo nuţno jest govorniĉka praksa i uĉenje modelom pokušaja i pogrješaka, uronjenost u odreĊenu govornu praksu. Za ove pojavne oblike jezika mogli bismo ustvrditi da nisu dosegli potrebu niti svoga potpunoga opisa, pa niti na njegovu temelju uspostavu njegovih propisa, što hoće reći da se nalaze u predgramatiĉkoj eri vlastitoga postojanja. Razlozi za to mogu biti višestruki: civilizacijska razina njegovih govornika, sliĉnost ili pripadnost jeziĉnoj zajednici koja već ima opisani i propisani pojavni oblik jezika.

Postoje, dakle, idiomi koji postoje jedino kao govorniĉka praksa svojih govornika. Budući da nisu tvorevina svjesnog ljudskog nastojanja nazivaju se organskim idiomima. Isto tako postoje idiomi koji nastaju kao svjesno ljudsko nastojanje. Ovi se idiomi nazivaju neorganskim idiomima. Neorganski idiomi su oni pojavni oblici jezika ĉiji je razvoj i postanak vezan uz svjesno ĉovjekovo djelovanje. S obzirom na izreĉeno, idiome dijelimo na:

- organske i - neorganske. Neki od neorganskih idioma su opisani i propisani, a neki postoje tek kao prešutni meĊuljudski dogovor. S obzirom na to neorganski idiomi se dijele na:

- standardne - substandardne. Standardni je jezik opisan i propisan, normiran jezik, neke jeziĉne zajednice.

121

Ponekad se govori o raslojavanju jezika, a to bi pretpostavljalo jeziĉno jedinstvo iz kojega se onda, navodno, teritorijalno realiziraju njegovi organski oblici. No, ĉini mi se da će prije biti istina o svjesnoj teţnji za uspostavom tog jedinstva ne temelju srodnosti govora koje okuplja neka narodna, politiĉka, a potom i jeziĉna zajednica što se u konaĉnici oĉituje uspostavom standarda kao jezika meĊusobnog sporazumijevanja unutar odreĊene jeziĉne zajednice. Substandardni idiomi, najĉešće su u svom postanku i razvoju vezani uz svjesnu ĉovjekovu djelatnost na njegovu obliku, i sluţe u svrhu meĊusobnog razumijevanja odreĊene skupine unutar govorne zajednice; no to druge govornike istoga jezika dovodi gotovo do nemogućnosti razumijevanja. Ĉesto se iz tih razloga govori o rubnim društvenim i jeziĉnim skupinama, kao, primjerice, govornici odreĊenog jezika iz krim miljea, ali isto tako o ţargonu odreĊene struke ili posve neobiĉnim potrebama jeziĉne igre: Liblaliga linelima Lido lioličilinjeg livilida

Lidraliţa lisilimi

Lidraliţa lisilimi

Liod lioličiliju lidraliga…

Liod lioličiliju lidraliga… Ţišku rista? Đido mova lima…

Standardni jezik kao opisana i propisana jeziĉna stvarnost sredstvo je meĊusobne komunikacije odreĊene jeziĉne zajednice kojom ona prevladava moguće poteškoće u meĊusobnom sporazumijevanju.

122

On je isto tako jezik kojim odreĊena jeziĉna zajednica komunicira na internacionalnom planu s drugim jeziĉnim zajednicama na svim podruĉjima ljudskoga duha.

Standardni jezik kao pojavni oblik jezika, odreĊen je jeziĉnim normama: - pravopisnom - pravogovornom -

gramatiĉkom

(fonološkom,

morfološkom

i

sintaktiĉkom) - leksiĉkom.

Ove jeziĉne norme odreĊuju jeziĉni sustav kao podlogu svake govorne realizacije, na razini ispravnog i neispravnog u smislu njezina poštovanja. One isto tako postoje kao nešto u usporedbi s ĉime se moţe utvrditi mjera odstupanja posve odreĊene govorne realizacije jezika.

Normativni priruĉnici: - gramatika - pravopis - rjeĉnik - jeziĉni savjetnik. 123

4. Jeziĉne djelatnosti Kakav čovjek, takav mu i govor (izraţavanje). Seneka, rimski filozof

Priopćavanje, odnosno, prijenos poruka uz pomoć jezika, naziva se jeziĉno izraţavanje, a moţe se ostvariti: usmenom komunikacijom (izraţavanje govorom ili govoreni jezik) i pisanom komunikacijom (izraţavanje pismom ili pisani jezik) Govorno i pisano izraţavanje dva su aspekta iste jeziĉne djelatnosti (sveobuhvatnog intelektualnog i društvenog fenomena kakav je jezik). Govorenje i pisanje dva su naĉina na koji se jezik ostvaruje. Konkretne realizacije jezika kao sustava znakova koji omogućava govor (govorenje i pisanje), jer se on ustrojava po zakonitostima toga sustava. No osim govorenja i pisanja da bi komunikacija bila moguća svaki sudionik u komunikaciji mora ovladati i drugim jeziĉnim djelatnostima. JEZIĈNE DJELATNOSTI SU: SLUŠANJE RAZMIJEVANJE GOVORENJE ĈITANJE PISANJE i SAŢIMANJE PREVOĐENJE.

124

SLUŠANJE Svi mudri i razboriti ljudi imaju jednu zajedničku crtu: sposobnost slušanja. Sluh je jedno od pet osjetila. No slušanje je umijeće.52 Slušanje je vrsta prijamne ĉovjekove sposobnosti koja omogućava usvajanje fonetsko-fonološkog sustava nekog jezika, dakle usvajanje: glasovnih, naglasnih i intonacijskih osobitosti govora. Osoba koja dobro sluša nije samo omiljena, nego nakon nekog vremena nešto i zna.53

GOVORNI SLUH: FIZIĈKI SLUH FONEMSKI SLUH MELODIJSKI SLUH. Fiziĉki sluh mogućnost ĉovjeka da primi i registrira zvuĉne poticaje u komunikaciji bez slušnih poteškoća. Sposobnost se ostvaruje roĊenjem. Postoje osobe sa slušnim poteškoćama, od onih koje se daju prevladati ili otkloniti, do onih koje se u odreĊenoj mjeri mogu nadomjestiti razliĉitim pomagalima. Isto tako, naţalost, postoje osobe kojima je fiziĉki sluh toliko slab da su u nemogućnosti ovu ljudsku sposobnost uopće ostvariti. S takvim osobama se ne komunicira uobiĉajenim govorom, nego njegovom odgovarajućom zamjenom (znakovnim jezikom).

Fonemski sluh je mogućnost razlikovanja glasova odreĊenog jezika. Povezan je i s mogućnošću njihova izgovora. Ukoliko prigodom izgovora odreĊenog glasa postoji 52 53

Frank Tyger Wilson Mizner

125

otklon prema uobiĉajenom naĉinu izgovaranja glasa govorniku će biti potrebne logopedske vjeţbe. Razvijeni fonemski sluh pomaţe u razlikovanju glasova i olakšava njihovu artikulaciju. JEDNA OD NAJVAŢNIJIH ZADAĆA ODGAJATELJA U VRTIĆU JE GLASOVNO OSVJEŠĆIVANJE DJECE!!!

SMAO PMAETNI LJDUI MGOU ĈTITAI OVO Moeţte li vejoratvi da ja svtanro mgou rzmjautei što sam npaiaso. Femnoleanla slia ljoduksg mzoga, pemra itsţrainjvau na Cmabrigde Uinervtisjyu, njie btino po kjoem rdeu su sovla solţnea, vţano je smao da su pvro i poljsdenje sovlo na pavrom mesjtu. Osatatk mţoe btii u ptpouonm nredeu a vi još ujviek mţetoe ĉtitai bez porbemla. Ovo je ztao što ljoduksi mzoak ne ĉtia skvao sovlo pobesno, ngeo rjieĉ kao cjielu. Zidvljaućuje zar ne? A ja sam ujivek msilio kkao je tĉonsot psianja vţana! Ako ste ovo pĉrotaili pašoiljte dljae!!

126

Ovaj tekst koji se u više navrata pojavio u našoj literaturi i djeĉjem tisku dobra je potvrda tvrdnje koja se s njim pokušala obrazloţiti: iako se ĉini da su svi glasovi/slova u ĉitanju neke rijeĉi podjednako vaţni ipak su prvo i posljednje slovo/glas u rijeĉi najvaţniji. Naravno ovo vrijedi kada je ĉitaĉ dosegao odreĊenu razinu ĉitateljskih sposobnosti: mogućnost brze analize (rašĉalambe) glasova rijeĉi i brze sinteze (zdruţivanja) glasova rijeĉi. Ali isto tako potvrĊuje vaţnost fonološke osviještenosti pa se u tom smislu osobito i inzistira na prepoznavanju prvog i zadnjeg glasa u rijeĉi te na prepoznavanju istog glasa unutar rijeĉi. Dakle, ono što je zasigurno nuţno, osmisliti je zanimljive vjeţbe prepoznavanja: PRVOG GLASA U RIJEĈI ZADNJEG GLASA U RIJEĈI ISTOG GLASA U „SREDINI“ RIJEĈI Kada se odgovarajućim vjeţbama postigne dobro prepoznavanje glasova na dobrom smo putu omogućavanja djeci brzog uĉenja ĉitanja.

Tim vjeţbama bit će potrebno dodati vjeţbe glasovne analize i glasovne sinteze. RASTAVLJANJE RIJEĈI NA SLOGOVE (I OBRNUTO: ZDRUŢIVANJE SLOGOVA U RIJEĈ) RASTAVLJANJE RIJEĈI NA SLOGOVE I SLOGOVA NA GLASOVE (I OBRNUTO: ZDRUŢIVANJE GLASOVA U SLOGOVE I SLOGOVA U RIJEĈ). Naime, zbog ogromnog broja ponavljanja (ovih vjeţbi) i poteškoće uoĉavanju unutar grupe djece s poteškoćama, mada se sve moţe ĉiniti zadovoljavajuće, moguće je da unatoĉ našem uvjerenju kako je sve uredu još postoje djeca koja imaju problema s glasovnom osviještenošću. Ako smo uspješno obavili ove zahtjeve u radu s grupom za

127

potpuni uspjeh u glasovnom osvješćivanju potrebno je izvršiti dodatnu provjeru, potrebno je suoĉiti se s novim zahtjevom za djecu prepoznavanje rime.

PREPOZNAVANJE RIME (IGRE S RIMOM)

Melodijski sluh je sposobnost usvajanja i razlikovanja melodijsko-ritmiĉkih obiljeţja nekoga jezika. Zajedniĉkim imenom intonacija odreĊuje se razliĉitim elementima: ritam govora, tempo, naglašavanje, uzlaznost i silaznost tonova, snaga (jakost)…

128

RAZUMIJEVANJE Razumijevanje je povezano s pridavanjem znaĉenja, vanjskim poticajima dobivenim putem ĉula, kao ugodne ili neugodne u emocionalnom smislu, no najĉešće ga povezujemo s racionalnim razumijevanjem koje je utemeljeno na analognom ili asocijacijskom povezivanju i shvaćanju znaĉenja koja veţemo uz vanjske poticaje ili verbalne poruke. Razumijevanje je uvijek povezano s pridavanjem znaĉenja odreĊenim „znakovima“ i razotkrivanjem smisla cjelovite poruke. Što podrazumijeva ples znaĉenja odreĊenih znakova u sklopu cjeline koja svojim konaĉnim smislom utjeĉe na znaĉenja dijelova poruke. Verbalne poruke mogu ukljuĉiti i one koje se izriĉu neartikuliranim glasovima (krikovima, stenjanjima…) koja se razumijevaju u sklopu cjelovitosti poruke, ali i preko njihove intonacije. ma… ma… ma… ma… ma… ma… ma… ma… ma ma-ma mama Rijeĉ kojoj se radujemo. Dijete ne razumije njezino znaĉenje. Dijete razumije naše oduševljenje!!! Dijete ponavlja ono što nas oduševljava!!! Ĉini nam zadovoljstvo. Komunicira s nama. Ono je sretno jer nas uspijeva uĉiniti sretnim. Ovo je njegov veliki uspjeh. Iz ovoga bi se moglo zakljuĉiti, unatoĉ svim opaskama, govorenje prethodi razumijevanju!?

Dijete lagano uspostavlja suodnos izmeĊu rijeĉi i znaĉenja. Uskoro zna da se ma-ma odnosi na mamu. Jer se tata raduje onome ta-ta. I svi oĉekuju svoj dio radosti. Dijete se 129

trudi. Shvatilo je znaĉenje se povezuje s rijeĉima. Rijeĉi dobivaju svoj smisao u govornoj komunikaciji. I uskoro ono shvaća mnoge rijeĉi ali ih još nije u stanju izgovoriti. Igra: Gdje je zeko? Gdje je medo? 12 – 14 mjeseci, dijete još ne izgovara te rijeĉi: no uredno pokazuje i medu i zeku i… Razumijevanje prethodi govorenju?! Igra razumijevanja i govorenja – vjeĉna! Isus, Buda, Muhamed unatoĉ tomu što su zaĉetnici velikih religija nisu napisali svoje svete knjige. Iako se za Isusa zna da je bio pismen. S dvanaest godina, ne samo da je ĉitao Sveto Pismo, nego ga je i tumaĉio rabinima u hramu. I pisao je u prašini kada su htjeli kamenovati bludnicu, pa ipak nije Isus napisao evanĊelja. Oni su znali da postoji razlika u razumijevanju govorenog i napisanoga. Razumijevanje govorenog. Smisao uvijek pripada govorniku. Od njega moţete traţiti dodatna tumaĉenja. Postavljati potpitanja. Govornik vlada istinom. Pisac se mora pomirit s tim da razumijevanje napisanog pripada ĉitatelju!? Igra izmeĊu razumijevanja i govorenja je vjeĉna. Unatoĉ tomu što je jezik najsavršenije sredstvo komunikacije, nerazumijevanje je još uvijek moguće.

Da nije tako zar bi što se nakon toga što ste tri sata proveli u razgovoru s onim kojega najviše volite odlazili ushićeni kako vas je konaĉno razumio ili razumjela!?

130

U košulji imala je dvije šumske jagode. Jura Stjublić Budući da vjerujemo kako nitko ne govori besmislice, ovoj reĉenici kanimo utvrditi smisao. Na doslovnoj razini znaĉenja ovo bi eventualno moglo imati smisla u kakvoj reklami za kakav deterdţent inaĉe je besmisleno ukoliko ne pokušamo uspostaviti smisao danome zbroju znaĉenja. U tom nam pomaţe tradicija govornih iskaza. Znamo da osim doslovnog znaĉenja iskazi, ili dijelovi iskaza, mogu imati i preneseno znaĉenje. Recimo, u ovom sluĉaju da se po naĉelu sliĉnosti mogu uspostavljati nekakvi suodnosu, pa onda ovo išĉitavamo: u košulji imala je nešto kao i po naĉelu sliĉnosti dolazimo do onoga što se usporeĊuje s dvije šumske jagode i tako uspostavljamo smisao ovoga stiha. I sami otkrivajući sliĉnost budemo poĉašćeni metaforom. U razumijevanju bi se moglo reći da je naĉelno: rijeĉ jedinica znaĉenja – reĉenica jedinica smisla.

Tijekom vremena dijete stjeĉe odreĊeno iskustvo stvarnosti i na njega naslanja daljnje razumijevanje stvari, poticaja, ali i samoga sebe. Intuitivno razumijevanje je povezano sa svjesnim logiĉkim i emocionalnim iskustvom stvarnosti, ali i s nesvjesnim, potisnutim koje probija kao osjećanje stvarnosti koje je nedovoljno racionalno objašnjeno ali je izuzetno snaţno i uz njega se veţe (ne)objašnjivi osjećaj ispravnosti. Stvaralaĉko razumijevanje je mogućnost povezivanja znaĉenja kao i prethodnih znanja i razumijevanja. Čitati, a ne razumjeti isto je kao i loviti, a ništa ne uloviti.54 „Još u trinaestom stoljeću anonimni prepisivaĉ napisao je na rubovima samostanske kronike: 'Trebate se naviknuti, kad ĉitate knjige, da više pazite na smisao nego na rijeĉi, da se usredotoĉite na plod, a ne na lišće'.“55

54 55

Talijanska poslovica Alberto Manguel, Povijest čitanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 94

131

GOVORENJE Govorenje je vrsta proizvodne (produktivne) jeziĉne djelatnosti kojom se leksiĉkim, gramatiĉkim, fonološkim i prozodijskim sredstvima nekog jezika prenosi usmena poruka u procesu jeziĉnog sporazumijevanja.

Kao jeziĉna djelatnost govorenje je konkretna realizacija jezika (apstraktnog sustava znakova) u kojem se unutar odreĊenih zakonitosti tog sustava izraţava konkretna potreba, zahtjev (moţda nalog) ili pak izraţava odreĊeno osjećanje ili pak spoznaja (odnosno misao). Svaki govorni ĉin moţe se promatrati iz razliĉitih perspektiva, no isto tako je potrebno imati uvid u što cjelovitije njegove sagledavanje. GOVORNI ĈIN: SADRŢAJ GOVORENJA (O ĈEMU SE GOVORI) IZRAZ GOVORENJA (IZBOR JEZIĈNIH JEDINICA KOJMA SE GOVOR OSTVARUJE) ZNAĈENJE GOVORA (ŠTO IZGOVORENI SADRŢAJ ZNAĈI ILI MOŢE ZNAĈITI) SVRHA UPORABE GOVORA (ZAŠTO, S KOJOM SE SVRHOM GOVOR OSTVARUJE) KONTEKST

GOVORA

(GOVORNA

SITUACIJA

ILI

OKRUŢENJE GOVORA). S obzirom na broj sudionika u govornom ĉinu, ali i s obzirom na usmjerenost govora imamo razliĉite i prepoznatljive govorne oblike.

132

GOVORNI OBLICI: MONOLOŠKI DIJALOŠKI POLILOŠKI.

Monolog ĉiji naziv potjeĉe od ĉinjenice da jedan govori, moţe imati razliĉita usmjerenja. On je ponekad govor ĉovjeka sa samim sobom, prisjetite se egocentriĉnog govora u kojem se pokušava uspostaviti suodnos izmeĊu jezika i misli, ali i u kasnijoj ţivotnoj dobi ĉovjek se moţe naći u situacijama koje ga dovedu u stanje u kojemu izriĉe vlastite misli. Ponekad je on neka vrsta obavještavanja drugih, a samo je naoko sebi okrenut kada poprima posebnu stilsku karakteristiku.

133

Dijalog je razgovor izmeĊu dviju osoba koji moţe po usmjerenju biti istinski ili tek druga osoba sluţi kao poticaj, ponekad se on pretvara u monologe ili razgovor gluhih.

Polilog je razgovor više osoba, s ugovorenim pravilima ili bez odreĊenih pravila, kada ĉesto dolazi do buke u priopćajnom kanalu, istodobnog govorenja… RANA DJEĈJA DOB GOVORNE VJEŢBE (VJEŢBE SVAKODNEVNE KOMUNIKACIJE): POZDRAVLJANJE OBRAĆANJE ZAHVALJIVANJE ĈESTITANJE…

134

ĈITANJE Proces ĉitanja sloţena je aktivnost primanja informacija u pisanom obliku koja ovisi o nekoliko sposobnosti i vještina što se postupno razvijaju. „Znamo da ĉitanje nije postupak koji se moţe objasniti mehaniĉkim modelom, znamo da se odvija u nekom odreĊenom podruĉju mozga, ali isto tako znamo da ta podruĉja nisu jedina koja sudjeluju; znamo da postupak ĉitanja, kao i mišljenja, ovisi o našoj sposobnosti da odgonetnemo i koristimo jezik, gradivo rijeĉi koje ĉine tekst i misao.“56

PREDĈITALAĈKE VJEŠTINE: RAZVIJANJE GOVORA RAZVIJANJE GLASOVNE OSJETLJIVOSTI RAŠĈLAMBA RIJEĈI NA GLASOVE GLASOVNA SINTEZA USVAJANJE PISANIH ZNAKOVA (SLOVA) „PREVOĐENJE“ NAPISANIH SLOVA U GLASOVE. ĈITANJE.

Uĉenje ĉitanja. 56

Alberto Manguel, Povijest čitanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 50 i 51

135

VJEŠTINA POTREBNE ZA POĈETNO ĈITANJE: VJEŠTINA PREPOZNAVANJA GRAFIĈKIH ZNAKOVA (SLOVA) VJEŠTINA ZAMJENE SLOVA GLASOVIMA.

Uspješno ovladavanje predĉitalaĉkim vještinama, glasovna osviještenost, te upoznatost s glasovnom analizom i sintezom, vrlo brzo nakon prepoznavanja odnosa glasa i slova omogućava vješta ĉitaĉa. „U svakom pismenom društvu, uĉiti ĉitati je neka vrsta inicijacije, ritualni prijelaz iz stanja ovisnosti i slabe komunikacije. Dijete koje uĉi ĉitati, preko knjiga dobiva pristup u zajedniĉko pamćenje, pa se tako upoznaje sa zajedniĉkom prošlošću koju onda obnavlja, u većoj ili manjoj mjeri, sa svakim ĉitanjem.“57 Vaţnost ĉitanja u kulturi kojoj pripadamo nenadomjestiva je, ono nam omogućava pristup riznicama ljudskoga znanja. Omogućava nam uvid u dosadašnje spoznaje i podloga je mogućih budućih doprinosa baštini ĉovjeĉanstva. Da biste uništili kulturu, ne morate spaliti knjige. Dovoljno je da ih ljudi prestanu čitati.58

57 58

Alberto Manguel, Povijest čitanja, Prometej, Zagreb 2001. str. 83 Ray Bradbury

136

PISANJE Jezik se osim govorom moţe ostvariti i pisanjem (uporabom pisanih znakova/slova/grafema). Pisanje je sloţena produktivna djelatnost koja ponajprije zahtjeva poznavanje slovnog sustava te usvajanje gramatiĉko-pravopisnih pravila i normi nekoga jezika. Sluţi za komunikaciju ljudima, njime se prenose pisane poruke. Ono nam omogućava komunicirati s drugima (ĉesto relativizirajući i prostor i vrijeme, pa ĉak ga uĉiniti i nebitnim), te izraziti sebe i svoje spoznaje o svijetu, uspostavljati samodostatne umjetniĉke svjetove… Za mnoge bi ljude bilo najbolje da nikad nisu naučili čitati i pisati, posebno pisati.59 Da bismo jeziĉni sadrţaj mogli uspješno zabiljeţiti, moramo ga razumjeti i znati transformirati u pisani oblik.

Pisanje se temelji na znakovnom biljeţenju. Tome prethodi usvajanje naĉina biljeţenja (pisanja) glasa: kako izgleda i kako se biljeţi znak (slovo ili skupina slova). Govorenje i zapisivanje se isprepliću. Pisanje omogućava ovladavanje vještinom pretvaranja niza napisanih znakova-slova u glasove i obrnuto te sposobnost da sve zapisane znakove uspijevamo povezati u cjelovitu rijeĉ. I ne samo rijeĉ. Nego reĉenice. Ĉitave iskaze. Otkrivanje znaĉenja cjeline (iz koje u vezu nuţno dovodimo djelatnosti ĉitanja i razumijevanja) kroz stalno uspostavljanje veze glasova i slova koje nazivamo ĉitanje sugerira vezu izmeĊu ove dvije vještine, te potrebu njihova istodobnog pouĉavanja. Veza: glas – slovo i slovo – glas!!! Uĉenje ĉitanja i pisanja – povezani!!! Uĉe se paralelno i meĊusobno se potpomaţu. Pisanje je, dakle, jeziĉna djelatnost koja se mora uĉiti. Pisanje kao jeziĉna komunikacija 59

David Herbert Lawrence

137

se razlikuje od govorne: nema dopunskih sredstava za izraţavanje poruke. Mimika, geste, govor tijela kao i svi neartikulirani i artikulirani zvuci koje ĉovjek moţe proizvoditi svojim govornim organima u pisanju neminovno izostaju. Pisanje stoga u izrazu traţi poznavanje slovnih znakova, gotovo potpunu dovršenost iskaza, veće poštovanje jeziĉnih normi. Vrtić (Predškola): Predvjeţbe za poĉetno ĉitanje i pisanje. Motoriĉke vjeţbe ruku GRAFO-MOTORIĈKE VJEŢBE „PREVOĐENJE“ GLASOVA U SLOVA… Sustavno pouĉavanje pisanja OVLADAVANJE

TEHNIKOM

PISANJA

(SVAKOG

SLOVNOG ZNAKA, tiskanog i pisanog)… Tijekom kasnijeg obrazovanja usvajaju se: UĈENJE PRAVOPISNIH PRAVILA I ZAKONITOSTI RAZVIJA SE STVARALAĈKO PISANJE.

VJEŠTINE POTREBNE ZA POĈETNO PISANJE: VJEŠTINA PREPOZNAVANJA GRAFIĈKIH ZNAKOVA VJEŠTINA

ODGOVARAJUĆE

UPORABE

RUKE

(GRAFOMOTORIKA) VJEŠTINA ZAMJENE GLASOVA SLOVIMA.

138

DODATNE JEZIĈNE DJELATNOSTI SAŢIMANJE Saţimanje je povezano s mogućnošću da se razliĉiti govorni materijal uporabi u izricanju sliĉnih ili istovjetnih poruka. Odnosno, s uvjerenjem da je jednu te istu poruku moguće izreći na razliĉite naĉine. U tom smislu se vjeruje da je ono što je podrobno izreĉeno i naširoko pojašnjeno moguće izreći mnogo saţetije uz oĉuvanje smisla same poruke. Na ovom naĉelu se zasniva takozvano prepriĉavanje.

PREVOĐENJE PrevoĊenje je jeziĉna djelatnost koja ima svoje mjesto i ulogu u samom poĉetnom ĉitanju i pisanju, prevoĊenju slova u glasove i obrnuto, ali je ona i jeziĉna djelatnost koja prati uporabu govornih idioma i jeziĉnog standarda, a pogotovo se odnosi na govorenje, razumijevanje i svekoliku uporabu razliĉitih jezika.

139

5. O postanku jezika Jezik je zagonetni sustav ko ji o mogućava ljudima ne samo meĊusobnu komunikaciju, nego i spoznaju samih sebe i svijeta oko sebe. S jedne strane ne postoji zdrav ĉovjek u normalnim društvenim okolnostima koji do svo je pete, neki struĉnjaci tvrde najkasnije devete, godine ne uspije ovladat i gramat iko m materinjega jezika, a s druge strane sasvim je moguće da mnogima od nas funkcio niranje jezika i razumijevanje jezika kao sustava nikada ne bude razumljivo. Velika većina ljudi zapravo koristi jezik intuit ivnom uporabo m njegova sustava, a da ga nikada ne će uspjet i posvijest it i kao takva samo me sebi. Otuda u priĉi o jeziku ĉovjek kao da se još uvijek nalazi pred ĉudo m nad ĉudima i kao da se nije daleko odmakao od teze o boţanskom podrijet lu jezika do koje su do lazili naši preci u raznim mito logijama. Naravno, nama je najpoznat ija biblijska priĉa o stvaranju u kojo j na samo m poĉetku svih stvari: svijet postaje jer Bog govori: «Neka bude!» I b i.

Da bi odmah poslije ovog boţanskog govora, koji je izricao Njegovu volju (nakanu, naum) i ko ji se materijalizirao svijetom kao takvim, takoĊer se kao dio Boţje promisli svijeta, pojavilo njegovo stvorenje: ĉovjek (zemljanin: Adam), te imenovao svijet oko sebe, imajući, takoĊer, dar jezika, jedini od svih vrsta. Ĉovjek nije mogao rijeĉju materijalizirat i vlast itu vo lju, ali je imao moć imeno vanja stvari, da bi svijet uĉinio poznat im, da bi ga prepoznao i mogao spoznavati kao takva.

140

Tek tu i tamo pojave se i kod ĉovjeka ostaci boţanske ţelje da se jeziko m svijet mijenja, a ne samo objašnjava, da s njime pro izvede uĉinak ili pak da stvara, uspostavlja samodostatni (cjelo vit u sebi) umjetniĉki oblikovani svijet. Ako promatramo jezik kao boţanski dar u trenutku stvaranja svijeta,

svo jim

pristajanjem na ovakvo podrijet lo jezika vjero jatno smo ĉudo jezika uĉinili mogućim i manje nevjero jatnim, nego ako pokušavamo promatrati jezik kao sustav znakova kojega je ĉovjek razvio kao proizvod nuţde da ţivi u zajednici, preţivi u susretu s drugim zemaljskim vrstama, upozna svijet koji ga okruţuje i samoga sebe. Ako, u ovom drugom sluĉaju, zamislimo našega praoca koji dijeli zemaljski prostor s drugim zemaljskim vrstama bez jezika kao sredstva ţivota, onda se moramo primać i razumijevanju jedne vrste koja ima s obziro m na vlastite odlike vrlo male mogućnost i opstanka. Ta vrsta u susretu s zvijerima ko je ih okruţuju ne raspo laţe baš velikim mogućnostima suprotstavljanja. Ako ne postoji jezik, moţemo reći da ne postoji ni misao ili je ona tek u zamecima kao misao koja se ne da izrazit i. Osjećaji ko ji ga razdiru i ko je tek moţe pokazati (gestama, milo vanjem ili urlanjem i agresijo m) ne razlikuju ga toliko od drugih tjelesno moćnijih i prilagodljivijih bića na okrutnost zemlje.

PoĊimo od nekih prvih mogućih pretpostavki nastanka jezika, recimo da je potreba meĊusobne komunikacije zadovo ljavana mimikom, gestom i raznim vrstama glasanja. Moţemo zamislit i da je ĉovjek-praotac uoĉio da je moguće uz razliĉite predmete koji ga okruţuju povezat i vlast ito glasanje, od oblika glasanja pripadnik iste vrste je znao koji konkretni predmet imenuje govornik. Ovo «Adamovo» imenovanje konkretnog predmeta sasvim odreĊenim glasovnim materijalom još uvijek nije rijeĉ. Ovaj se glasovni materijal povezuje uz konkretni stvarni predmet u ljudsko m okruţenju. Da bi taj glasovni materijal postao rijeĉju, on je morao proći proces simbolizacije (poopćavanja na istu vrstu predmeta kao i nuţno s njo m povezani gubitak konkretnih odlika stvarnog predmeta, odnosno

141

njegovo pojednostavljenje koje u sebe moţe primit i razliĉ ita iskustva iste vrste/klase predmeta). Ovo poĉetno razvrstavanje/klasifikacija svijeta oko sebe, Adamo vo imenovanje, promotrimo sada iz perspektive vrsta rijeĉi. Recimo tako da je imeno vanje predmeta (bića, stvari i pojava; dakle, imenica) bio zametak jezika u poroĊaju. Od ideje da se konkretni predmet moţe povezati s odreĊenim glasovnim materijalo m, do skoka na mogućnost da se tim istim glasovnim materijalo m mogu imenovat i svi predmet i iste vrste, sigurno je trebalo izuzetno mnogo vremena, ne moţemo izbjeći nit i uplitanje sluĉaja ko ji je mogao pomoći našemu praocu da do nekih otkrića doĊe teorijo m „Monte Carlo“ (bro jni pokušaji: potvrde pretpostavki i pogreške, iznevjerena oĉekivanja), ali i prinudo m neke nove situacije ko ja mu je sluĉa j potvrĊivala kao mogućnost. No kako god da je bilo proces od imenovanja konkretnog predmeta, do imenovanja ĉitave vrste predmeta ist im imeno m, s mogućnošću da konkretna govorna situacija otkriva stvarni, konkretni predmet na koji se izriĉaj odnosi moguće je zamislit i kao izuzetno dugaĉko vrijeme u ko jemu je ĉovjek prošao dionicu od glasanja prema imenovanju i simbolizaciji. Taj period ljudskog traganja sa jeziko m kao vlastit im sredstvo m sporazumijevanja morao je trajati stoljećima (ili pak tisućljećima).

Ako sada promotrimo one imenice ko je se ne odnose na konkretne predmete naše zbilje, nego su one samo veza izmeĊu sasvim odreĊenog zvukovnog materijala i naše psiho loške predodţbe i znaĉenja ko je pridajemo toj rijeĉi, dakle veza akust iĉne slike i pojma (koju imenujemo apstraktnim imenicama), jasno je da je govorni naš praotac morao uĉinit i još jedan skok koji se zove imeno vanje psiho loške predodţbe i zamisli bez njezine konkretne realizacije u stvarnosti, kao stvarnost jezika ko ja nam o mogućuje iskazivanje ne samo opisa stvarnosti, nego i opisa naših predodţbi, spoznaja, i samih sebe.

142

Vjero jatno u tom trenutku imenovanja pojedinih rijeĉi ko je nisu imale odgovarajuć i stvarni predmet kao vezu sa predmetno m stvarnošću koja okruţuje ĉovjeka, nego je naš praotac poĉeo imenovat i, ĉiniti predmetnim vlastita iskustva ţivota, davat i im ime i ĉinit i ih sredstvom spoznaje svijeta. Poĉeo je utvrĊivat i predmete vlast itoga miš ljenja kao iskustvo stvarnosti i ĉinit i ih jednako vrijednim sa zbiljskim predmet ima stvarnosti. Ovo iskustvo postojanja rijeĉi bez stvarnoga odraza u njegovo j zbilji osim u zbilji njegove mis li, omogućilo mu je i po imanje akt ivnosti ko je su se dogaĊale oko njega i u svezi s njim. Redoslijed nije nuţno morao krenuti s apstraktnim imenicama prema glago lima. Dapaĉe, vjero jatnije je bilo moguće da prve stvari koje su imenovane bez stvarnosnog predmeta su upravo glago lske radnje, najvjero jatnije kao izraz potrebe, nuţde: kao naredbe ili zamo lbe. Tu su i uzvici upozorenja.

Vjero jatno se po javljivala potreba imenovanja nekakvih radnji s obziro m na njiho v opis u trenucima kada se one nisu zbivale, pa je uz neizbjeţnu mimiku i gestu to pratilo i sasvim odreĊeno zvukovno glasanje. Tek kad se rijeĉ ustalila uz po jedini opis radnje naš praotac je mogao s mnogo manje pokreta, grimasa, popratnih dodataka svo jemu pripovijedanju ispriĉat i, doĉarati, prikazat i neki dogaĊaj. Ovladavanje rijeĉima ko je su oznaĉavale nekakve radnje ko je je vršio ili morao podnijet i, upozorile su ga i na uoĉavanje neĉega što mu ni danas u potpunosti nije jasno, a to je po jam vremena. O kojemu ni danas ne znamo mnogo više od ĉinjenice da se u t ijeku nekoga dogaĊaja nešto dogodilo prije ili kasnije; te da se nešto moţda dogaĊa upravo sada ili će se dogodit i kasnije.

143

Ĉovjek je tako shvaćao da radnje treba opaţati u vremenu s obziro m na njiho vu narav. S radnjo m je povezivao i bro j njezinih vršitelja. Ako sada uzmete u obzir da i ovdje ne imenujete konkretne predmete vlastite stvarnosti, nego nekakve radnje, procese koji vas okruţuju i uzmete u obzir vrijeme potrebno za njiho vu klasifikaciju, uoĉavanje, biljeţenje i razvrstavanje priĉa o jeziku postaje još sloţenijo m. Jedino što je konkretno i u t im zamecima jezika u svezi s imenovanjem radnji jest bro j njiho vih izvršitelja kao vrlo bitan podatak za ĉovjeka i njegovu zajednicu. On odmah, u situacijama ugroze, govori o većoj ili manjo j opasnost i.

Budući da govornim iskazo m ne biljeţimo samo stvari na naĉin ko jim bi bili zadovoljni tek njiho vim imenovanjem nego ih uvijek dovodimo i nekakve meĊusobne odnose, te u vlast itim iskazima to drţimo sastavnim dijelo m iskaza, odnosno nešto što se podrazumijeva u iskazivanju samo m, oĉito je da to moţemo iskazat i nekakvim suodnosom rijeĉi, ali i suodnosnim rijeĉima ili izrazima, kao što moţemo zamijet iti da se i te rijeĉi onda izdvajaju u zasebne vrste. Opis imenovanih stvari, njihovih svo jstava, osobina, odlika kao i okolnosti u kojima se dogaĊaju radnje sve to ĉini jeziĉni potencijal ko ji nam o mogućava meĊusobno sporazumijevanje, i izricanje svega onoga što osjećamo i što nas okruţuje. Nekada ta jeziĉna sredstva ćut imo kao nedovoljna i manjkava, ponekada na m predstavljaju okvir iz ko jega ne moţemo se istrgnut i pa ĉak nam se zna uĉinit i da ist inski bit no je upravo ono što još uvijek nismo u stanju imenovat i.

144

Pokus škotskog kralja Jakova. U knjizi Mirjane Prebeg-Vilke Vaše dijete i jezik kao prvi empirijski pokušaj otkrivanja tajene jezika navodi se priĉa o pokusu škotskoga kralja Jakova. 60 Bio jedno m jedan kralj… Kakav, kralj? Ĉudan kralj.

Kralj ko ji je kao Škot upravljao i Englezima. I odluĉio se za jedan ĉudan pokus. Na pusti otok poslao je dvo je tek roĊene djece s gluhonijemo m dadiljo m i tri im godine dostavljao sve potrepštine. Razlog pokusa: Budući da je bio vrlo religiozan ĉovjek, ali znanju sklo n i vrlo znat iţeljan, htio je doznati kojim su jezikom govorili prvi ljudi. Vjerovao je da je prvi jezik ljudi bio jezik izabranog naroda: hebrejski. Kako bi potvrdio svo ju pretpostavku došao je na ideju o pokusu. Svi ljudi govore, ali doduše: razliĉite jezike. Vjerovao je da se to dogaĊa zbog utjecaja govorne okoline (iskrivljenoga jezika koji je t ijeko m vremena odstupio od iskonskog govora prvih ljudi). Budući da je dadilja bila gluhonijema, osigurao se da djeca ne će bit i pod utjecajem govorne okoline, koja odreĊuje vrstu jezika ko jim će djeca govorit i. Uoĉio je, dakle, da govorna okolina utjeĉe na to kojim će jezikom dijete govoriti. Budući da ne će bit i izloţena ut jecaju govorne okoline djeca će, dakle, progovorit i jeziko m prvih ljudi. Prvi ljudi: Adam i Eva prema njegovo j pretpostavci govorili su jeziko m izabranog naroda: hebrejskim. Potraga za iskonskim jeziko m završila je nakon tri godine, kada se kralj uvjerio da djeca nisu nauĉila nit i jedan jezik. 60

priĉu ne navodimo doslovno, ali je prepriĉavamo odrţavajući njezin temeljni smisao

145

Pouĉak: Bez poticajne govorne okoline djeca ne mogu usvojiti niti jedan jezik. Ovo se protivi ĉinjenici da svi ljudi govore. Naime, svaka, do sada poznata, ljudska kultura uspostavila je vlastiti jezik. Budući da ne postoji ljudska zajednica koja nije ovladala jeziko m (kao sredstvo m sporazumijevanja) za pretpostavit i je da se radi o univerzalno j odlici ljudskoga bića, a sve njegove univerzalne ljudske odlike su, prema mišljenju mnogih znanstvenika, genetski naslijeĊene. Jezik se na taj naĉin shvaća kao uroĊeno svojstvo – genetsko nasljeĊe. I svako univerzalno ponašanje predstavlja genetski uroĊenu nasljednu osobinu. Dvije stvari uvjetuju po javu svake univerzalne funkcije, tvrdi Mathew Apler u svo me djelu Boţji dio mozga, a to su: -

mora postojati specifiĉno fiziološko podruĉje ili grupa podruĉja

odgovornih za svaku od naslijeĊenih funkcija (gdje se te funkcije ostvaruju) -

zasigurno postoji genetska podloga jednog ili grupe gena koji uvjetuju

pojavu fizioloških podruĉja (zaduţenih za provedbu dotiĉne funkcije) – bilo da se radi o sposobnosti našeg tijela da osjeća miris, ĉuje, vidi, diše, uzima hranu, probavlja, razmnoţava se… Ĉovjek razvija izvjesne strukture unutar mozga pomoću kojih moţe organizirati glasove na naĉin ko ji mu omogućava stvaranje i izgovaranje rijeĉi – ko mbinacije zvukova ko je simbo liz iraju odreĊeni predmet.

MeĊu antropolozima kao i meĊu lingvist ima, prevladava mišljenje kako sve ljudske zajednice ko municiraju govornim jezikom. Svi imamo sposobnost jeziĉnog izraţavanja pa to moţemo smatrati genetski uvjetovanom nasljednom osobinom

146

naše vrste. Negdje u nama zacijelo postoje fiziološke toĉke u kojima se oblikuje naša jeziĉna sposobnost. To što postoje fizio lo ške toĉke za oblikovanje jeziĉne sposobnosti znaĉi kako bez sumnje imamo nešto što zovemo govornim genima koji uzrokuju stvaranje dijelo va mozga zaduţenih za jeziĉno izraţavanje. Odakle potjeĉe naša sposobnost korištenja jezika? Poput svih kognit ivnih funkcija, govor nastaje u našem mozgu. Za tu tvrdnju imamo fiziĉki dokaz. U ljudskom mozgu (i to iskljuĉivo), postoje specifiĉne strukture koje stvaraju našu sposobnost govornog izraţavanja. No, opet se pitamo zašto su te fizio loške toĉke pojavile u ljudsko m t ijelu? Zbog informacija pohranjenih u našim genima. Ljudi imaju gene koji nalaţu tijelima da u tijeku svog razvoja stvore dijelo ve mozga zaduţene za jezik, isto kao što imaju gene koji nareĊuju t ijelu da, jo š dok je u zametku, razvije srce u svo m grudnom košu. Štoviše, mi ćemo prenijeti na svo je potomke onu istu sposobnost govora i razumijevanja jezika ko ju smo dobili preko gena svojih roditelja.

Kognitivna nasljedna svojstva ne razlikuju se od ostalih fiziĉkih nasljednih osobina, pa se i one prenose s generacije na generaciju putem genskog materijala. Naše su nasljedne jeziĉne sposobnost i predodreĊene genetskim nasljeĊem baš kao što su to i osnovni fiziĉki atribut i, recimo boja oĉiju ili koţa. Isto vaţi za sve druge univerzalne ljudske sklo nost i ko je su zaĉete genetiĉki isto kao i naše jeziĉne sposobnosti. Odvo ji maĉe od njegove majke – odgoji ga u potpuno j izolaciji – i vidjet ćeš kako će ono ipak znati mijaukati, što nam dokazuje kako je to kod njega uroĊen refleks. U mozgu maĉke zacijelo postoji dio za mijaukanje iz kojeg potjeĉe ta sposobnost.

147

Ĉovjek kriko m kao posljedico m raĊanja, objavljuje odreĊene sposobnosti. No neart ikulirano glasanje nije govor. Kao što ni artikulirano slaganje glasova (mumljanje) nije govor ukoliko nije ustrojeno po zakonitostima jezika. Steĉena za razliku od uroĊenih – ponašanja dolaze i prolaze poput vjetra. Mnoštvo je jezika u povijest i naše vrste došlo i prošlo – jedina konstanta u svako j kulturi je naš impuls da stvorimo jezik. Dakle. Što bi se dogodilo da je pokus škotskoga kralja Jakova nastavljen. S potrebnim bro jem ko lonista na otoku i pod ist im uvjet ima? Pretpostavit i je da bi oni u neko j od sljedećih generacija uspjeli izgradit i vlast it i jezik, ko jega bi lingvist i mogli prouĉavat i. Dubinska struktura jezika, unatoĉ svim njiho vim razlikama, ipak je veo ma sliĉna. Osim toga da je moguće rijeĉ o uroĊenoj, genetski nasljednoj osobini, zakljuĉujemo zajedno s jednim od najpoznat ijih lingvista današnjice Noamo m Cho mskym: ko ji je ustvrdio da djeca za razliku od lingvista, uspijevaju doći do odreĊenih gramatiĉkih pravila, na nedovoljnom broju primjera. Bilo kako bilo verbalna komunikacija pruţila je ljudima mogućnost daleko preciznije razmjene ideja. Te kvalitete u kombinaciji s ĉovjekovim povećanim potencijalom pohrane i prerade podataka pretvorile su Homo sapiensa u najmoćnije stvorenje na zemlji.

Postoji li neki naĉin da se ĉovjek vrati u mladost ĉovjeĉanstva? I je li to razvoj djeĉjeg govora. Ponavlja li svaki ĉovjek, uvijek iznova, povijest ĉovjeĉanstva s obziro m na naĉin na koji on kao pojedinac usvaja jezik, je li to obrazac i povijesnog razvo ja od krika, preko potrebe za ko munikacijo m do ostvaraja jezika kao najmoćnijeg ko munikat ivnog sredstva. Ko liko moţe pomoći usporedba s razvojem ranog djeĉjeg govora.

148

RaĊanje ĉovjeka prati fiziološki krik. Objava ţivota. Plaĉ. Tek potom slijedi uspostava komunikacije. I potreba da se iskaţu potrebe. Je li smijeh koji izriĉe zadovoljstvo sljedeći korak. Ali poĉetkom temelja sigurno se moţe smatrati izgovaranje prvih vokala kao najmanjih sljedbenih jedinica govora. Potom slijede i prvi slogovi kao najmanje izgovorne cjeline, ali one dakako još uvijek nemaju znaĉenje. U tom upornom nastojanju i još upornijem poticanju dijete poĉinje višekratno ponavljati neke slogove, a ponavljanje istovjetnih slogova najĉešće daje i prvu rijeĉ:

ma-ma!!! Dijete uporno ponavlja ove slogove radujući se našoj radosti!!! Ushićeni smo naše novoroĊenĉe govori prvu rijeĉ. Mi razumijemo, ako dijete još i ne razumije znaĉenje onoga što izgovara. Je li govorenje prethodi razumijevanju? Ali uskoro uĉi rijeĉ povezivati sa znaĉenjem. Više razumije nego moţe izreći. Uspijeva pokazati i zeku i medu, razumije i izvršava jednostavne naloge, a da još uvijek ne govori te rijeĉi i reĉenice.

Istodobno poĉinje širiti vlastiti rjeĉnik. I jednu rijeĉ koristi kao ĉitavu reĉenicu. Ostvaruje prve jeziĉne uspjehe. Iskazuje potrebe. Izdaje naloge. Iznosi zahtjeve. Od 12. – 18. mjeseca – dijete se kako se to ĉesto struĉno imenuje nalazi u razdoblju holofraze. S završetkom 17 mjeseci ţivota poĉinje s prvim kombinacijama rijeĉi, neke od njih su uspješne reĉenice i slijedi razdoblje takozvanog telegrafskog govora. Dolazi do eksplozije usvojenih rijeĉi, govor postaje sve sloţeniji, ali se i zamjećuje jedna posebna aktivnost koju su struĉnjaci imenovali egocentriĉnim govorom. Iako razliĉito tumaĉen, vjerujem da se danas moţemo usuglasiti oko stajališta da se radi o razdoblju u kojemu se pokušavaju meĊusobno uskladiti misao i jezik, i u kojemu uĉimo i jeziĉno misliti.

149

Rani djeĉji govor se usavršava i s pet i po l godina, dijete je ovladalo gramat iko m, pa i uporabno m vrijednošću govora, razlikuje govor koji se odnosi na stvarne i osmišljene dogaĊaja, uoĉava ist initu i laţnu jeziĉnu informaciju a do devete godine, usuĊujemo se tvrdit i, dijete potpuno ovlada jezikom… Jezik je kao takav dar boţanski i muka ĉovjeĉja, uĉinio je ĉovjeka prvim od zemaljskih vrsta, gospodarom ţivota i smrt i. Jezik je o mogućio ĉovjeku misao, spoznaju, tehnološki napredak, uĉinio ga toliko moćnim da je tu darovanu spoznaju zlorabio do neslućenih granica, tako da je boţansk i dar postao i njegovim prokletstvom. Njegov odnos prema drugima, okolišu u kojem ţivi, a tako i prema samo m sebi ne oslikava se kao vrhunac uljuĊenosti i dostignuta razina ljudskost i koja bi ga u dovoljno j mjeri udaljila od njegovih primit ivnih predaka. Znajući ĉovjeka, naţalost, ne moţemo bit i sigurni: posjedovanje jezika i razvo j ljudske misli (povijest i ljudskoga miš ljenja) nisu ga uljudili u ono j mjeri ko ja bi jamĉ ila potiranje zvjerskih nagona u njemu. Mogućnosti koje mu stoje na raspo laganju, u odnosu na poĉetak vrste, su neizmjerno veće bez ikakva jamstva od njiho vih zloporaba. Vlast ite destruktivne mogućnosti je podigao ne samo na razinu mogućeg osobnog nego i ko lekt ivnog suicida. Ako nam na poĉetku Bog i nije darovao jezik kao sredstvo ţivota, imali smo ĉitavo vrijeme svijeta, kao dar mogućnosti postojanja. A, danas? U sumraku vlast ite ideje o ţivotu, ĉovjek odluĉuje o postojanju ili prestanku postojanju ove nam planete darovane za ţivot.

150

TEORIJE O USVAJANJU JEZIKA Razmotrimo još jednom pokus škotskog kralja Jakova, dakle, koje je pretpostavke imao budući da je uĉinio takvu vrstu pokusa. Vjerovao da će tako otkriti jezik kojim su govorili prvi ljudi, vjerovao je da će pokus potvrditi njegovu pretpostavku (i “istinitost” Biblije): bio je uvjeren da će djeca progovoriti hebrejski. Nakon tri godine ustvrdio je da djeca ne govore niti jedan jezik. Budući da su djeca nakon njegova pokusa još bila u osjetljivoj jeziĉnoj fazi, bez većih poteškoća u normalnim okolnostima usvojila su jezik vlastite govorne okoline.

Bez govorne okoline ne moţe doći do usvajanja jezika.

Sluĉajevi djece koja su zbog raznih okolnosti (naţalost, najĉešće zlostavljanja) bila sprijeĉena u ranom i pravodobnom uĉenju jezika, pokazuju da se jeziĉni razvoj moţe ugroziti ukoliko dijete nije okruţeno govornom okolinom u takozvanom osjetljivom razdoblju (ili razdoblju nesvjesnog „upijajućeg“ uĉenja). Djeca koja samo dio tog razdoblja nisu imala doticaj s odgovarajućom govornom okolinom, nadoknaĊuju izgubljeno vrijeme, uĉe jezik no dio poteškoća ostaje dugo nazoĉan kao posljedica takvih okolnosti. Vremenom se one otklanjaju. Ako je takvo razdoblje odsutnosti odgovarajuće govorne okoline potrajalo izuzetno dugo govor koje takvo dijete usvoji uvijek će imati manje ili veće nedostatke: oskudnost rjeĉnika i jeziĉne nepravilnosti. Što bi se dogodilo da je pokus škotskoga kralja Jakova nastavljen s odgovarajućim brojem djece na tom pustom otoku? Ovo je pitanje o kojemu se moţe teoretizirati. U tom smislu moţe se poći od obrazloţenja odgovarajućeg broja djece. Što to znaĉi? Odgovarajući broj djece: s obzirom na mogućnost uspostave nove ljudske zajednice koja bi kao takva mogla opstati i uspostaviti novu društvenu zajednicu. Nije poznata nijedna ljudska kultura, ma koliko ona izolirana bila da nije uspostavila vlastiti jezik. Dakle, sukladno tomu pretpostavka je da bi i ta nova društvena zajednica 151

mukotrpno uspostavljala vlastiti jezik. I, takoĊer, se pretpostavlja da bi taj novi jezik lingvisti mogli prouĉavati. Jer su u svojoj dubinskoj strukturi jezici unatoĉ svim svojim razlikama, ipak, sliĉni. Zašto se usuĊujemo izreći ovu tvrdnju.

Ponovimo: nema ljudske zajednice bez obzira na to koliko ona izolirana bila da nije uspostavila vlastiti jezik.

Unutar ljudskoga mozga postoji genetski naslijeĊene fiziološke toĉke zaduţene za usvajanje jezika. Dakle, priroda bi pronašla put da uspostavi jednom zapoĉeto (jezik) ili bi ta zajednica ugrozila vlastiti opstanak. U djelu Marije Montesori Upijajući um ispriĉana je priĉa o jednoj djevojĉici iz Patagonije. NaĊena djevojĉica Francuski misionari u Patagoniji pronašli su jedno pleme koje je u civilizacijskom smislu bilo na razini kamenoga doba. Kada su pripadnici plemena otkrili bijele istraţivaĉe, u strahu i panici pobjegli su iz svoga naselja. U tim krajevima ljudi se uţasno boje bijeloga ĉovjeka. U tom bezglavom bijegu ostavili su u selu jedno novoroĊenĉe. Djevojĉicu. Misionari su pokušali pronaći pleme, no u tome nisu uspjeli. Djevojĉicu su, u nemogućnosti da ponovno pronaĊu pleme, prihvatili i poveli sa sobom. Što je bilo s tom djevojĉicom? Je li progovorila i kojim jezikom?

152

Iako je njezino pleme bilo na razini civilizacije kamenog doba, ovo je dijete odrastajući u okolini ĉovjeka dvadesetog stoljeća, uspješno “upilo” njezine osobitosti i danas uspješno studira biologiju, koristi raĉunala, govori dva europska jezika, usvojila je katoliĉanstvo i zapadne obiĉaje… Iskoraĉilo je iz kamenog doba u raĉunalnu civilizaciju bez ikakvih poteškoća. Što nam to govori? Dakle, ako se dijete Francuza iz nekih razloga u dobi novoroĊenĉeta na skrb dadne, recimo, Rusima. To dijete ne će progovoriti francuskim, nego ruskim jezikom. Jer, iako je od svojih roditelja naslijedilo jeziĉne gene koji su ostvarili fiziološke toĉke u mozgu zaduţene za usvajanje jezika, ono genetski nije naslijedilo jezik, nego samo sposobnost njegova uĉenja. Budući da će njegova govorna okolina govoriti ruskim jezikom ono će nauĉiti ruski. I ne samo to nego će dijete prihvatiti i sve kulturne i obiĉajne obrasce svoje nove sredine. Kako je to moguće i kako dijete to ĉini? Upijajući vlastitu stvarnost, kao što je djevojĉica iz „kamenoga doba“ u samo jednoj generaciji, bez ikakvih poteškoća, prekoraĉila ono za što je ljudima kao vrsti bilo potrebno i nekoliko tisućljeća. Geni koji su zaduţeni za oblikovanje ljudskih organa, prenose informaciju o njihovoj izgradnji koja se mora dogoditi tijekom razvoja ţivota embrija, ali kao što postoje i tjelesni organi koji u tijeku poroĊaja još potpuno nisu dovršeni (recimo lubanja), kod psihiĉkih gena ostvarene su samo fiziološke toĉke koje su za njih zaduţene, no njihova pojaĉana aktivnost (doba izuzetne osjetljivosti) samo je pretpostavka da se u tom odreĊenom razdoblju ta psihiĉka funkcija treba izgraditi.

Ĉovjek je jedina zemaljska vrsta koja posjeduje jezik. Dosadašnji rezultati pokusa s ţivotinjama upućuju na to da one ne mogu proizvesti sustav koji bi se mogao karakterizirati kao ljudski jezik, iako neke vrste posjeduju dosta sloţene sustave meĊusobne komunikaciju.

153

USVAJANJE JEZIKA ZAPOĈINJE PRIJE NEGO LI DIJETE IZREKNE PRVU RIJEĈ. KADA?!

JEAN PIAGET I NJEGOVA TEORIJA

Prema Piagetovu mišljenju misao prethodi govoru. Piaget tvrdi da djetetova inteligencija postoji i prije nego što progovori i prema tomu ne ovisi o govoru. U predgovornoj fazi dijete uspostavlja sustav znakova koji roditelji gotovo savršeno razumiju. Moţda je i to razlog zašto djeca «kasne» s govorom. Spoznajno razumijevanje fiziĉkoga svijeta kod djeteta postoji i u predverbalnoj fazi, a ĉinjenica da dijete rabi neku rijeĉ ni izdaleka ne znaĉi da je dijete potpuno svladalo njezino znaĉenje. Jeziĉni razvoj djeteta ograniĉen je spoznajnim razvojem. Prema tome postoje podruĉja jezika koja dijete svladava tek nakon što dosegne odreĊenu razinu kognitivnog (spoznajnog) razvoja. Odnos jezika i mišljenja ono je o ĉemu i dan danas postoje opreĉna mišljenja. Jezik zna lagati misli. Ĉovjek zna izreći više od onoga što je mislilo reći. Ali, isto tako, i ne biti u mogućnosti pronaći odgovarajuće rijeĉi za vlastitu misao. Dijete motri i kombinira meĊusobne odnose stvari i ljudi u svijetu oko sebe i sukladno tomu upravlja vlastito ponašanje i djelovanje.

154

RAZVOJ DJETETA PIAGET: RAZVOJ DJETETA SE OSTVARUJE U FAZAMA.

RAZVOJNE FAZE: SENZORNO-MOTORIĈKA (OD ROĐENJA DO 18. MJESECA-2. GODINE) PREDOPERACIONALNA

(OD

18.

MJESECA-2.

GODINE DO 7. GODINE) KONKRETNIH OPERACIJA (OD 7. DO 11. GODINE) FORMALNIH OPERACIJA (OD 11. GODINE NAVIŠE).

155

1. SENZOMOTORNA FAZA – 0 – 18 MJESECA- 2. GODINE 1. FAZA POSTIGNUĆA OBJEKTNE KONSTANTNOSTI 2. FAZA POSTIGNUĆA OPĆIH SIMBOLIĈKIH FUNKCIJA. FAZA POSTIGNUĆA OBJEKTNE KONSTANTNOSTI Fazu karakterizira prvotni DJEĈJI EGOCENTRIZAM: dijete ne raspoznaje granicu izmeĊu sebe i vanjskog svijeta (ništa nema svoje neovisno i odvojeno postojanje) 61. Inteligencija je uglavnom praktiĉna. Dijete je u interakciji s okolinom senzornim ili motornim putem. Nakon akcije objekt ne postoji. Poĉetak razvoja, dakle, karakterizira nepostojanje objektne konstantnosti. Prije 18. mjeseca dijete ne moţe uzeti u obzir postojanje neĉega što nije neposredno predoĉeno – poslije 18. mjeseca poĉinje razvoj objektne konstantnosti.

FAZA POSTIGNUĆA OPĆIH SIMBOLIĈKIH FNKCIJA Razdoblje karakterizira razvoj opće simboliĉke funkcije (jedna od manifestacija je razvoj jezika). Jezik je refleksija mišljenja koja izvire iz akcije. Simboli – sliĉe predmetima koje reprezentiraju (mentalni imidţi). Znakovi koji stoje umjesto pojedinih predmeta (u ovu kategoriju spada i jezik). Kad dijete predstavlja objekt u formi mentalne slike (imidţa) ono nije više ovisno fiziĉkom istraţivanju i manipulaciji objektom – moţe proraĊivati akciju i u glavi – ĉime zapoĉinje mišljenje. Prepoznavanje sebe u zrcalu i shvaćanje zrcala. Manifestacije opće simboliĉke funkcije su: sposobnost da se nešto oponaša ili reproducira (što je vidio ili ĉuo) kada model više nije prisutan – ukazuje i na djetetovu sposobnost pamćenja.

61

ovaj poĉetni djeĉji egocentrizam je posebne vrste za razliku od kasnijeg egocentrizam kada dijete ne moţe razlikovati vlastiti naĉin gledanja od tuĊih naĉina gledanja

156

sposobnost da se neki predmet rabi kao da je neki drugi (dijete moţe formirati mentalne slike predmeta i osoba koje su odsutne.

2. PREDOPERATIVNA FAZA 2. – 7. G. 1. PREDKONCEPTUALNO RAZDOBLJE 2. – 4. GODINA 2. INTUITIVNO RAZDOBLJE 4. – 7. GODINE Nakon faze razvoja u kojoj je dijete poĉelo sluţiti se unutarnjim slikama, simbolima i jezikom slijedi razvoj samosvjesnosti djeteta. Djeĉji svijet je konkretan i apsolutan. Za dijete su stvari onakve kakve izgledaju, pod utjecajem je njihova izgleda a ne logiĉkog principa ili operacije. PREDKOCEPTUALNO RAZDOBLJE 2. – 4. GODINA karakterizira: konkretnost – dijete ne shvaća metaforu: vani pada mrak??? apsolutna priroda djetetova mišljenja – poteškoća razumijevanja relativnih pojmova: veći, jaĉi… problem klasifikacije nemogućnost klasificiranja na temelju dva principa (velike zelene jabuke – male crvene jabuke) sinkretiĉko mišljenje: povezivanje objekata na temelju individualne sluĉajnosti prijenosno zakljuĉivanje: o dva predmeta na temelju jednog atributa (maĉka i pas su siti jer imaju 4 noge ili rep) animizam – i neţivi objekti su ţivi

INTUITIVNO RAZDOBLJE 4. – 7. GODINE karakterizira: ograniĉenje u logiĉkom mišljenju klasificiranje: ne razumije odnos izmeĊu cjeline i dijelova egocentrizam – nemogućnost mijenjanja toĉke gledanja 157

egocentriĉan iluzija: ono što vidi determinirano je njihovom pozicijom – ne mogu shvatiti da je to relativno i da drugi mogu vidjeti drugaĉije nesposobnost konzervacije – usredotoĉen na samo jednu dimenziju…

3. FAZA KONKRETNIH OPERACIJA – 7. – 11. GODINA manja impulzivnost i lakovjernost nestanak egocentrizma razumijevanje principa konverzacije (ako prelijemo vodu u veću ĉašu ima je isto)… U ovom razdoblju dijete razvija mentalnu strukturu nazvanom operacija (mentalna aktivnost koja obuhvaća): kompenzaciju reverzibilnost identitet. Mentalne operacije su moguće s aktualnim, konkretnim predmetima (dijete mora gledati ili manipulirati s tim materijalom). U mentalnim operacijama dijete mora koristiti realne objekte. Konzervacija: teţine – 8 – 10 godine i obujma (volumena): 11 – 12 godine. Dijete uspijeva razumjeti odnos podreĊene i nadreĊene klase, te cjeline i dijela. Decentracija: sortiranje objekata na temelju dvije ili više kategorija i povećanje relativizma u djetetovu naĉinu promatranja vanjskog svijeta.

158

4. FAZA FORMALNIH OPERACIJA (11 – 15 – 20 GODINA) razvijanje sposobnosti apstraktnog razmišljanja Dijete manipulira idejama ili propozicijama i moţe zakljuĉivati na temelju samo verbalnih iskaza. Razvija se hipotetsko mišljenje – mišljenje o situacijama koje prethodno nisu doţivljene.

Moţe se baviti mogućnošću, a ne samo aktualnošću.

Što i tko ja mogu postati? – osnova Krize identiteta.

159

Kao psiholog prouĉavajući razvoj djeteta Piaget je pokušao utvrditi zakonitosti toga razvoja i, po njegovu mišljenju, ustvrditi postojanja prijelomnih toĉaka toga razvoja koje će na neki naĉin sugerirati odgovarajuću pedagošku skrb s obzirom na kognitivne i druge mogućnosti samoga djeteta. Ovaj stupnjeviti razvoj ima svoje zagovornike i osporavatelje, ali je ĉinjenica da mnoge pedagoške prakse diljem svijeta potvrĊuju njegova temeljna zapaţanja. U poĉetnoj senzomotoriĉkoj fazi dijete se osposobljava za prvi samostalni korak, za prvu rijeĉ, prva razumijevanja jezika, prvu uporabu rijeĉi u komunikacijske svrhe sve do izricanja prvih jednostavnih reĉenica. Kako ono to ĉini o tome su govorili mnogi autori, a mnogi od njih na posve originalan naĉin. Prema Piagetu u djeteta od kojih 18 mjeseci razvija se simboliĉka funkcija, a to znaĉi da je razvoj jezika moguć. Iz tih razloga razdoblje izmeĊu 18 mjeseci i sedme godine zna se imenovati i kao simboliĉko-intuitivno. Ĉak i za dijete koje govori, jezik ne moţe biti izvor razumijevanja fiziĉkog svijeta, iako moţe sluţiti za prijenos informacija! Sve dok dijete neki fenomen ne razumije na temelju vlastita iskustva pokušaji da mu se to govorno objasni neće biti do kraja uspješni.

Verbalni prijenos informacija nije dovoljan da dijete u cijelosti shvati fiziĉke fenomene.

Mišljenje prethodi jeziku. U djeteta razvoj jezika prati mišljenje!

160

U vrijeme poslije 3. godine ţivota

DIJETE UOĈAVA RAZLIKU IZMEĐU ISTINE I PRIĈE! EGOCENTRIĈNI GOVOR Zamijetivši osobitost jednog dijela djeĉjeg govora Piaget ga kao znanstvenik imenuje i tako uvodi pojam egocentriĉni govor i opisuje ga još 1920. Egocentriĉan je, po njegovu mišljenju, jer je upravljen prema djetetu samom, ali, ne stoga što dijete ne interesira mišljenje i pogledi drugih ljudi, nego zato što djeca ne shvaćaju da su pogledi i potrebe drugih drugaĉije od njegovih. Piaget smatra da je nedostatak socijalne adaptacije osnovna karakteristika egocentriĉnog govora. Taj je govor odraz procesa djetetova mišljenja.

EGOCENTRIĈNI GOVOR se objavljuje kao: PONAVLJANJE RIJEĈI I SLOGOVA KOJE NEMA DRUŠTVENU FUNKCIJU MONOLOG (DIJETE GOVORI SEBI – VANJSKE MISLI) KOLEKTIVNI MONOLOG (SUGOVORNIK SLUŢI KAO POTICAJ, DIJETE NE OĈEKUJE DA GA SUGOVORNIK RAZUMIJE ILI PRATI NJEGOV GOVOR).

161

LAV VYGOTSKI ILI KOREKCIJA PIAGETOVE TEORIJE Ruski psiholog Lav Vygotski prihvatio je Piagetovu tezu o postojanju egocentriĉnog govora ali ga je drugaĉije objasnio. Po njegovu mišljenju egocentriĉni govor nije neposredni odraz egocentriĉnosti djeĉje misli, već u odgovarajućim uvjetima vrlo rano postaje sredstvo realistiĉnog djetetova mišljenja i ima socijalnu funkciju. Prvobitna funkcija govora je funkcija priopćavanja (društvenog povezivanja i djelovanja i odraslih i djeteta na okolinu). Prvobitni govor djeteta dakle je socijalan. Tek kasnije kako dijete raste, njegov se socijalni govor diferencira i u odreĊenoj dobi dolazi do priliĉno oštre razdiobe na egocentriĉan i komunikativan govor.

EGOCENTRIĈAN?

KOMUNIKATIVAN?

DJEĈJI GOVOR!!!

162

Komunikativni djeĉji govor uspostavlja se od samih poĉetaka kao iskaz potrebe da se ne samo uspostavi komunikacija nego i ostvare ţeljeni uĉinci. Ostvaruju ţivotne potrebe. MeĊutim u jednom razdoblju djeĉjeg ţivota dolazi do opisane pojave egocentriĉnoga govora kojega je u svim njegovim pojavnim oblicima opisao Jean Piaget s ĉim se Vygotski potpuno slaţe, ali se razlikuje u njegovu tumaĉenju. On ga ne tumaĉi kao nedostatak socijalne adaptacije nego kao prijelaznu fazu u kojoj dijete misaoni proces obavlja javno da bi se taj govor lagano stišavao i postao unutarnji govor (to jest misao). Zamijetio je da dijete ĉesto prima verbalnu informaciju, ponavlja je šapatom, rabi je u daljnjoj smislenoj komunikaciji. I u tom smislu je pokušao korigirati pretvrda Piagetova stajališta o naravi egocentriĉnoga govora, vjerujući da on kao misao ima itekako svoju socijalnu funkciju. EGOCENTRIĈNI GOVOR je PRIJELAZNI OBLIK i MISAO. Piaget je zauzeo ĉvrst stav kako mišljenje prethodi jeziku!!! Vygotski priznaje da misao i jezik imaju odvojene korijene, ali kad se jednom ujedine poĉinju djelovati jedno na drugo.

Faze egocentriĉnog govora sukladno Vygotskom: EGOCENTRIĈNI (VANJSKI GOVOR) ŠAPAT

(UNUTARNJI GOVOR) MISAO.

163

SKINNER U Americi tridesetih dominira behaviorizam (bihejviorizam), psihologija se svodi na prouĉavanja ponašanja u odnosu prema podraţajima – jedno od naĉela škole: sve što se prouĉava mora biti dostupno promatranju, mora se moći dokazati. Skiner je bio uvjeren da djeca uĉe jezik uz pomoć uvjetovanih refleksa! U teoriji su bitna dva pojma: poticaj (ili podraţaj) i potkrjepljenje.

Poticaj je radnja što je izvodi organizam (djetetov iskaz) i koji postiţe odreĊeni rezultat. Ako je rezultat povoljan za organizam, povećava se mogućnost da ponovno doĊe do poticaja, i radnja će biti potkrijepljena! Ako je rezultat nepovoljan smanjuje se vjerojatnost novog poticaja.

Naše oduševljenje sluţi kao potkrjepljenje.

Potkrjepljuje li majka iskaze koji su gramatiĉki toĉni? Ili kada oni to zasluţuju iz nekih drugih razloga. Programi koji su koristili uvjete uĉenja u skladu s ovom teorijom imali su uspjeha u ispravljanja razliĉitih djeĉjih govornih mana. Nauĉiti nešto i biti treniran da se nešto uradi – nije isto!!!

164

CHOMSKY Noam Chomsky polazi od ĉinjenice da lingvist i dijete imaju na raspolaganju osnovne podatke o jeziku što ga ĉuju oko sebe. Na temelju tih podataka moraju konstituirati sustav jezika koji bi uzeo u obzir te podatke. Podaci predstavljaju unos koji ulazi u mehanizam za usvajanje jezika (generator), a kao ishod dobivamo: sustav jezika za koji imamo podatke. Za razliku od jezikoslovca koji je prinuĊen prikupiti dovoljan broj podataka dijete uspijeva u neĉemu zašto strogo znanstveno gledano trenutno nema odgovarajućeg objašnjenja. U SVOJ JEZIK DIJETE IMA DUBLJI UVID NEGO ŠTO BI MU IH MOGAO PRUŢITI REPERTOAR REĈENICA KOJE JE RANIJE ĈULO !!!??? Chomsky zbog toga smatra da izvorni govornik ima izvor znanja o strukturi vlastitog jezika koje ga vodi u korištenju jezika. To znanje Chomsky naziva jeziĉnom kompetencijom (sposobnošću). Nju treba razlikovati od jeziĉne performance (djelatnosti), koja predstavlja stvarnu uporabu jezika u odreĊenom društvenom okruţenju. Prema Chomskom djeca postavljaju hipoteze o strukturama jezika i onda ih testiraju na jeziku koji ĉuju i sami proizvedu. Unatoĉ razlika meĊu jezicima u njihovoj površinskoj strukturi u dubljoj strukturi jezici imaju mnogo zajedniĉkog ĉime pokušava objasniti sluĉajeve u kojima djeca ne uĉe jezik svojih roditelja, nego jezik svoje jeziĉne okoline.

UroĊena sposobnost uĉenja jezika nema veze sa sposobnošću za druge vrste uĉenja.

165

6. Predškolsko djetinjstvo i pouĉavanje Je li djeĉji razvoj uistinu stupnjevit ili on teĉe u kontinuitetu? Ili tek mi s obzirom na svoje navike i potrebe znanstvenog sreĊivanja zapaţanja dolazimo do klasifikacijskih prijelomnica. U ovom smislu vjerojatno nema nekih objektivnih razloga ne poslušati Jeana Piageta koji je ovo razdoblje podijelio na dva razdoblja:

senzorno-motoriĉko (od roĊenja do 18. mjeseca-2. godine) predoperacionalno (od 18. mjeseca-2. godine do 7. godine) faza konkretni operacija (od 7. – 11. godine) faza apstraktnih operacija (od 11. – 15.-20. godine) Jedno od najpoznatijih suprotstavljenih stajališta ono je Marije Montesori u kojemu ona vrši podjelu na sljedeće razvojne stupnjeve:

od roĊenja do šeste godine (doba upijajućeg uma) od šeste do dvanaeste godine od dvanaeste do osamnaeste godine. Kad navrši osamnaest godina, ĉovjek se moţe smatrati potpuno razvijenim i više nije podloţan znaĉajnim promjenama, drţi Marija Montesori, od tada “rastu” samo njegove godine.

Ako pogledamo što se odnosi na predškolsko razdoblje oĉito je da se ono drţi jedinstvenim razdobljem koje je obiljeţeno istovjetnim mentalnim obrascem kojega ona naziva „upijajućim umom“. Temeljno obiljeţje ovoga razdoblja po njezinom mišljenju

166

jest nesvjesno uĉenje koje za razliku od kasnijega uĉenja: ne zahtjeva svjesni napor i mnogo je uĉinkovitije. Ono što tu vrstu uĉenja karakterizira nije samo odsutnost svjesnog napora nego i izuzetne osjetljivosti koja omogućavaju djetetu upijanje posve odreĊenih znanja i umijeća u za to predviĊenim periodima osobite osjetljivosti. Pa ipak, unatoĉ stajalištu o jedinstvenosti razdoblja u temeljnom obiljeţju razdoblja Marija Montesori ga ipak dijeli na dva dijela:

do treće godine (ne mogućnost izravnog utjecaja odraslih) od treće do šeste godine (osjetljivost na utjecaje odraslih). Oĉito je da se podrazdoblja razlikuju tek nemogućnošću, odnosno mogućnošću izravnog utjecaja odraslih.

Sukladno njezinim spoznajama u prvom razdoblju struktura djeĉjeg uma je takva da odrasli joj nisu u stanju prići, nije moguće, dakle, izvršiti izravni utjecaj. I zbog toga za ovu djecu ne postoji škola. Ona u skladu s Montesori uĉenjem zapoĉinje u drugom podrazdoblju. Ovo ukupno razdoblje je nestabilno i karakteriziraju ga ogromne transformacije liĉnosti. Budući da s ovim razdobljem prestaje predškolsko djetinjstvo mogli bismo drugi dio uĉenja o razdobljima Marije Montesori i ne spomenuti, no ipak ga donosimo zbog usporedbe s Piagetom i u najkraćim mogućim crtama.

167

Drugo razdoblje od šeste do dvanaeste godine. Iskustvo nam govori da je dijete ovog uzrasta u stanju podvrći se reţimu umnog rada koji zahtjeva škola: shvaća što uĉitelj govori ima dovoljno strpljenja: slušati i uĉiti. Ako se prisjetimo i Piaget je svoje razdoblje konkretnih operacija pozicionirao izmeĊu 7 i 11 godine. S tim da je od 11 godine naviše ustvrdio da se dijete nalazi u razdoblju formalnih operacija i na neki naĉin sazrelo za apstraktni naĉin mišljenja što ga, uvjetno reĉeno, uvrštava u svijet odraslih. Marija Montesori ovo razdoblje izmeĊu šeste i dvanaeste godine sagledava prvenstveno kroz mogućnost praćenja uĉiteljeva govora te s obzirom na mogućnost da ima dovoljno strpljenja kako bi slušalo i uĉilo. U stanju je koncentrirati se i prijeći na svjesno uĉenje koje je novi oblik stjecanja znanja za njega do tada gotovo nepoznat. Ovo razdoblje zapoĉinje vidljivom tjelesnom transformacijom gubitkom mlijeĉnih zubi i poĉetkom nicanja stalnih. Na mentalnom planu dijete je zdravo i postojano. Ĉitavo ovo razdoblje karakterizira postojanost raspoloţenja i dijete se većinom osjeća smireno i sretno. Zauzima posve odreĊeno mjesto u svijetu s kojim je zadovoljno nakon mukotrpne borbe za osvajanjem samostalnosti.

168

Treće razdoblje od dvanaeste do osamnaeste godine. Ova razvojna faza podsjeća na onu prvu. Dijete ponovno ulazi u turbulentna vremena. Doţivljava nagle promjene u tijelu sve dok ne dosegne potpunu razvojnu zrelost. I ovo se razdoblje prema mišljenju Marije Montesori moţe podijeliti na dva dijela: od dvanaeste do petnaeste od petnaeste do osamnaeste godine.

U ovom razdoblju burnih tjelesnih i psihiĉkih promjena dijete se suoĉava s promjenama pokušava ih sebi posvijestiti i pronaći vlastiti put, izgraditi ono što bismo uvjetno mogli nazvati filozofsko ja. Ĉesto su zbunjeni i do kraja ne znaju što hoće i tek moţda na koncu ovoga razdoblja uspijevaju izgraditi svijest o tome. TakoĊer postaju svjesni ĉinjenice da ukoliko ţele nešto nauĉiti da se svjesno moraju pripremiti za napor. I Sigmund Freud otac psihoanalize takoĊer se na svoj naĉin pozabavio i razvojnom psihologijom i u tom smislu ponudio odreĊene razvojne faze koje u kombinaciji s do sada navedenim upotpunjavaju sliku razvoja.

Freud: od roĊenja do prve godine – oralna faza druga i treća godina – analna faza (kontrole izluĉevina) 3. – 6. godine – falusna faza 6. – 12. godine – faza latencije (pritajenosti) 12. – 20. godine – genitalna faza.

169

Slušanje ne oblikuje ĉovjeka. Jedino praktiĉni rad i iskustvo mogu dovesti mlade ljude do zrelosti.

Razvoj predstavlja slijed ponovnih roĊenja.

Razvoj je kontinuirani proces

u kojemu se jedna razvojna

aktivnost završava, druga je na vrhuncu svoje razvojne dinamike, a treća će tek zapoĉeti. Postoje i obrazloţena osporavanja razvojnih stupnjeva jer se ona temelje na diskontinuitetu zapaţenih svojstava a ne na diskontinuitetu ţivota, jer se razvojni procesi ne odgaĊaju nego meĊusobno preklapaju. Zastupnici ovakvih stajališta tvrde da

170

dok se neki razvojni procesi dovršavaju drugi se istodobno nalaze na vrhuncu svoje razvojne faze i nije ispravno postavljati arbitraţne granice. U tom smislu oni pokušavaju pronaći i odgovarajući pristupi predškolskom radu s djecom koji sve više teţe jedinstvenom integrirajućem pristupu iz kojega svako dijete uzima za sebe onoliko koliko je njemu u tom trenutku potrebno. U tom smislu ako vaša predškolska ustanova organizira rad na takav naĉin morat ćete istodobno organizirati više razliĉitih aktivnosti pa da djeca sukladno sklonostima biraju aktivnost. Bez obzira na koji naĉin gledali na razvoj ili kao kontinuirani i nedjeljivi proces ili kao razvoj kroz stupnjeve ono što je bitno jest stvoriti poticajno okruţenje i uspostaviti poticajnu okolinu koja će omogućiti svakome djetetu ostvariti vlastite potencijale.

No iako je ĉinjeniĉno toĉno da je svako dijete pojedinac i svijet za sebe, jedinstven i neponovljiv sluĉaj prirode ipak je u skladu s dosadašnjim prouĉavanjima razvoja djeteta, ili njegova rada na oblikovanju ĉovjeka (kao što bi to voljela reći Marija Montesori), uoĉeno dovoljno specifiĉnosti koje bi mogle pomoći oko našega razumijevanja djeteta i potreba koje one iskazuje kako bismo mu u tom razvojnom procesu omogućili što uspješnije ovladavanje svijetom koji ga okruţuje.

171

POREDBA RAZVOJNIH RAZDOBLJA

PIAGET

MONTESORI

FREUD

SENZORNO-MOTORIĈKA

OD ROĐENJA DO ŠESTE

OD ROĐENJA DO PRVE

(OD ROĐENJA DO 18. -24.

GODINE

GODINE – ORALNA FAZA

MJESECA)

(DOBA UPIJAJUĆEG UMA)

PREDOPERACIONALNA

DRUGA I TREĆA

(OD 18. – 24. MJESECA

GODINA – ANALNA FAZA

DO 7. GODINE)

DO TREĆE

(KONTROLE IZLUĈEVINA)

POSLIJE TREĆE

3.– 6. GODINE (FALUSNA FAZA)

KONKRETNIH OPERACIJA

OD ŠESTE DO

5.–12. GODINE

(OD 7. DO 11. GODINE)

DVANAESTE GODINE

FAZA LATENCIJE

(MOŢE SE PODVRGNUTI

(PRITAJENOSTI)

UMNOM RADU)

FORMALNIH OPERACIJA

OD DVANAESTE DO

12. – 20. GODINE

(OD 11. GODINE NAVIŠE)

OSAMNAESTE GODINE

(GENITALNA FAZA)

172

7. Praksa naših predškolskih ustanova DOJENĈE (od roĊenja do prve godine) JASLICE (od prve do treće godine) PREDŠKOLCI (od treće do šeste ili sedme godine) MLAĐI PREDŠKOLCI (od tri do ĉetiri i pol godina) STARIJI PREDŠKOLCI (od ĉetiri i pol godine do šeste ili sedme godine). Dijete u prvoj godini ţivota nije obuhvaćeno organiziranim zbrinjavanjem nego se u odgojnom smislu prepušta skrbi majke. Uglavnom porodiljni dopust se moţe protegnuti upravo na tu prvu godinu ţivota. Ukoliko iz raznih razloga majka poĉne prije tog vremena s radom ona je prinuĊena potraţiti vlastitu zamjenu (najĉešće se radi o baka servisu, ali praksa poznaje i drugaĉija rješenja). S navršenom godinom ţivota dijete se već organizirano prihvaća u jaslice (kako se popularno naziva ova poĉetna organizirana društvena skrb za dijete). Ako se Marija Montesori usuĊuje reći da u ţivotu nije najvaţnije razdoblje sveuĉilišnih studija nego prvo razdoblje djeteta ono od roĊenja do šeste godine onda se tek moţe ustvrditi znaĉenje odgovornosti koje preuzimate na sebe kao budući odgajatelji upravo u tom razdoblju ţivota djeteta.

173

To je razdoblje kada se formira inteligencija, glavno ĉovjekovo oruĊe. I ne samo inteligencija nego i sve psihiĉke sposobnosti u cjelini. I govor koji je središnja tema ove naše zasebne priĉe, jer to je vrijeme ne samo kada dijete ovlada govornom vještinom nego i usvoji, po nekim teoretiĉarima potpuno, a po nekima glavninu zakonitosti apstraktnog sustava znakova kojega nazivamo jezik. Nema sumnje da je djetinjstvo doba stvaranja. U poĉetku nema niĉega, ili pak to ne zamjećujete, samo godinu dana kasnije, dijete zna. Mnoge stvari i nije vam jasno kako ih je nauĉilo. Dijete se ne raĊa s malo inteligencije, memorije i volje koje, s protjecanjem vremena, trebaju samo narasti i razviti se. I u tome je paradoks. Vjerojatno nam je uroĊen potencijal koji nam omogućava to izgraditi, ali ostaje ĉinjenica da dijete to mora uĉiniti samo. Ono izgraĊuje ĉovjeka.

Dijete nema ni svijesti ni volje – ono mora stvoriti i svijest i volju.

174

DOJENĈE (OD ROĐENJA DO PRVE GODINE)

Trenutak u kojemu dijete napušta majĉinu utrobu i stupa u avanturu ţivota sigurno je vrlo traumatiĉan. Dijete koje ţivi u majĉinoj utrobi zacijelo raĊanje doţivljava kao izgon iz raja, u kojemu je sve imalo i sve mu je bilo dostupno. A onda prostor postaje pretijesan i jaki poroĊajni grĉevi ga tjeraju van. U neizvjesnost. Susret s novom okolinom sigurno je šokantan. Samostalno

to do sada nije radilo.

disanje. Dijete

To je novost koja zaprepašćuje. To je obveza koja se

mora izvršavati. Sredina koja ga okruţuje nije više svijet kojega poznaje. Sigurnost utrobe zamijenila je hladnoća okolice. Tek glas koji je moglo ĉuti još u utrobi i je li i on još uvijek tu?! Poneki njeţni dodir. Toplina nekog bića koju još ne razumije. I toplina poznatog glasa. Privikavanje.

175

PRILAGODBA NA OKOLINU (upijanje stvarnosti i stvaranje psihiĉkih osobina) Prvi veliki uspjeh uspostava emocionalnog odnosa. Prislanjanje na grudi. Refleksno sisanje i prvi unos hrane. Do tada nepoznat naĉin hranjenja. Išĉekivanje. Hranjenje. Prve fiziološke potrebe. Novi šok. No, već se ustaljuje ritam bivanja. Plaĉ je jedino sredstvo komunikacije. Poĉinje ponešto vidjeti. Je li to lice majke. Reagira na govor. Majka se raduje. Poĉinje uĉenje jezika. Uspostavljena je komunikacija.

Ĉitavo vrijeme i dok niste uspostavili komunikaciju s djetetom vaţno je govoriti djetetu. Priĉati s njim. Ljudski glas je glazba koja ga pokreće. Ono ne razumije rijeĉi ali osjeća intonaciju i ritam. Osjeća emociju. I cijelo ovo razdoblje biti će obiljeţeno emotivnom komunikacijom. S jedne strane djeteta koje traţi uporište u svijetu i s druge strane instinktivne ljubavi majke (i oca) za dijete.

Što je dijete ponijelo sa sobom? Genetski zapis. Upijajući um. Potencijal. Ali što se oĉituje kao moć roĊenoga?

176

RoĊenje s refleksima: Sisanje Gutanje Hvatanje Okretanje glave Povraćanje Kašljanje. Osjeti dobro razvijeni? Vid mutan (sve do izmeĊu 6. i 8. mjeseca). Sluh izvrstan. Razliĉite su teorije kako dolazi do usvajanja znanja i vještina. Kako se raĊaju htijenja. Otkud i što s nagonima. Glad. ŢeĊ. Fiziološke potrebe. I što je još u zapisu… Je li ĉovjek „tabula rasa“, ili… Što s nasljeĊem, a što s okolinom. NasljeĊu izgleda pripada potencijal. Okolini ostvaraj potencijala… Ili!!?

POSTIGNUĆA U DOJENAĈKOM RAZDOBLJU 3 mjeseca – micanje prstima, zatvaranje šake 4 mjesec – reakcije oĉiju na svjetlo 5 mjesec – izvor zvuka 6 mjesec – grimase 7 mjesec – sjedenje – izgovor prve rijeĉi (po razumijevanju okoline) Puzanje – hodalica (razumijevanje prvih poruka) 9. mjesec – stajanje uz pomoć 12 – mjesec – hodanje – izgovor prvih rijeĉi (dijete razumije znaĉenje i svrhu) 177

POĈETAK ORGANIZIRANE SKRBI JASLICE (OD PRVE DO TREĆE GODINE)

IGRA je djeĉji posao. Igra je naĉin na koji dijete uĉi. Dopustite mu igrati se. Istraţivati u sigurnoj i poticajnoj okolini. Ukoliko dijete ţelite navesti na poţeljne aktivnosti nije teško: okruţite ga stvarima za potrebnima za tu aktivnost. Budući da je naša skrb jeziĉni razvoj. Osigurajte poticajnu govornu okolinu. Omogućite djetetu svakodnevnu komunikaciju. Priĉajte mu priĉe. Pjevajte pjesmice. Recitirajte. Govorite mu stalno. I dopustite mu govoriti. Slušanje je umijeće. A dijete vještine stjeĉe ĉineći. Dopustite mu govoriti. „Osobnost se ne razvija samo na sveuĉilištu – svoj duhovni rast započinje odmah po rođenju, a najintenzivnije ga ostvaruje tijekom prve tri godine ţivota.“62 Naravno, ovakav stav opterećuje. Što poduzeti? „Nije posao nas-odraslih da pouĉavamo nego da pomaţemo djeĉjem umu da izvrši svoj zadatak: da se razvije.“63 Stvarajmo poticajnu okolinu. Okruţimo dijete stvarima potrebnima za poţeljne aktivnosti i radujmo se plodovima. Odgoj u ovom ranom uzrastu podrška je razvoju

62 63

Marija Montesori, Upijajući um, str. Marija Montesori, Upijajući um, str.

178

ĉovjekovih uroĊenih psihiĉkih mogućnosti. „Ne moţemo se sluţiti općepoznatim metodama pouĉavanja koje podrazumijevaju uporabu rijeĉi.“64 Koje i kave su to psihiĉke mogućnosti ako dijete iz niĉega stvara ĉovjeka. U ĉemu je tajna upijajućeg uma. Svojstvo upijanja svijeta oko sebe iz kojega se gradi vlastita duhovnost nevjerojatno je objašnjenje. Ipak je vjerovati da dijete genetskim zapisom ostvaruje potencijale koje mu omogućuju ovo nesvjesno uĉenje, ovo upijanje vlastite okoline i vlastitu prilagodbu na svijet koji ga okruţuje.

Ako vam se ovakve postavke i ĉine malo, ili vrlo malo, vjerojatne onda mi ne preostaje ništa drugo nego se ponovno pozvati na Mariju Montesori: „U ĉemu se svi slaţemo: dijete će uz odgovarajuću njegu i pomoć, razviti u sebi veću snagu, ostvariti bolju duhovnu ravnoteţu i izgraditi odluĉniji karakter.“65

64 65

Marija Montesori, Upijajući um, str. Marija Montesori, Upijajući um, str.

179

ORGANIZRANO POUĈAVANJE

Ljudska vrsta ima najduţi period ovisnosti o vlastitim skrbnicima (roditeljima i/ili društvenoj zajednici). Zapanjujuće je kako ta „najnemoćnija“ bića uskoro postaju ĉovjek najmoćnije biće u prirodi. U trenutku raĊanja i još dugo poslije toga dijete nema sposobnost kretanja. U psihiĉkom smislu sadrţi tek potencijal koji će dovesti do razvoja a to je njegova sposobnost preuzimanja svojstava svijeta u kojem ţivi. Nema psihiĉkih osobina, tek će ih izgraditi. U tim nejakim bićima ipak je na neki ĉudan naĉin skoncentrirana ljudska bit koja uspostavlja ĉovjeka koji će pripadati „svom vremenu i civilizaciji“. Što znaĉi svom vremenu i civilizaciji? Dijete, a sjetite se sluĉaja naĊene djevojĉice, od roditelja nasljeĊuje ljudski potencijal i svojstvo preuzimanja sadrţaja svijeta u kojem ţivi, ali uspostavlja ĉovjeka sukladno svijetu koji ga okruţuje, sukladno vlastitoj okolini. On preuzima ne samo jezik, nego i ponašanje i kulturu.

180

Ovo mimikrijsko svojstvo usvajanja vanjskih svojstava u vlastito tijelo sredstvo je prilagodbe djeteta na okolinu zbog kojega je ono bilo u stanju u samo jednoj generaciji prekoraĉiti put za kojega su ĉovjeĉanstvu trebala tisućljeća. Ovo postporoĊajno razdoblje kojega se naziva i formativnim periodom Marija Montesori usporeĊuje sa stvaralaĉkom aktivnošću embrija i dijete naziva nekom vrstom „duhovnog embriona“. Ono izgraĊuje ponašanje prilagoĊeno ne samo svome vremenu i mjestu nego i lokalnom mentalitetu. Dijete upijajući u sebe svijet koji ga okruţuje, izjednaĉujući ga sa sobom, gradi vlastito psihiĉko tijelo. Upija u sebe svijet kao cjelinu, a potom ga rašĉlanjuje. I sada se prisjetite što smo rekli koja je naša najvaţnija obveza u odgoju djece a to je osiguranje: sigurnosti i poticajne okoline. I ne budimo oholi. Ta mala ljudska bića pokazat će nam put.

Naš je zadatak uĉiti od djeteta i sluţiti mu najbolje što moţemo.

181

MLAĐI PREDŠKOLCI (OD TRI DO ĈETIRI I POL GODINE)

Pojedine naše predškolske ustanove zapoĉinju rad s djecom upravo s ovom dobnom skupinom. I one koje ne rade s djecom najmlaĊe dobi ovdje zapoĉinju s organiziranim aktivnostima pouĉavanja. I je li to sluĉajno. I ima li u tome neke logike. Dijete je sazrelo da već razlikuje priĉu o istinitom i nestvarnom dogaĊaju. Moţe mu se verbalnim putem prenijeti ne samo sloţena poruka, nego ono uţiva u stvorenoj umjetnini. Traţi bezbrojna ponavljanja priĉe koju je već ĉulo, pjesmice koju je već ĉulo, pa ĉak i nauĉilo. Ponavljanje mu je potreba. Kao da uspostavlja i utvrĊuje temelje buduće nadogradnje.

Što je veći broj ponavljanja veći je uţitak. Ono je pripravno na svaku vrstu govornog poticaja. I ima samo jedan nedostatak za idealnog uĉenika:

ne moţe mirno sjediti. Takva zahtjev nije moguće ostvariti

.

182

Ukoliko inzistirate na njemu ne samo da ne ćete uspjeti nego ste kaţnjavanjem izazvali suprotni uĉinak. Djeca takav zahtjev doţivljavaju kaznom. Guši se njihova znatiţelja i njihova volja. Organizirati aktivnosti trebate u raznolikosti ponuĊenih sadrţaja i u njihov broj treba biti uklopljeno ponavljanje aktivnosti jer djeca to vole. Ponovno ĉuti priĉu. Ponovno pjevati pjesmicu. To nije dosada. To je uţitak.

Osim ovih aktivnosti u svakodnevnoj komunikaciji vi mu omogućavate uĉenje jezika. Sve moţe biti vjeţba. GOVORNE VJEŢBE (VJEŢBE SVAKODNEVNE KOMUNIKACIJE): POZDRAVLJANJE OBRAĆANJE ZAHVALJIVANJE ĈESTITANJE…

183

STARIJI PREDŠKOLCI (OD ĈETIRI I POL GODINE DO ŠESTE ILI SEDME GODINE)

Dijete je uspostavilo temelje vlastitog jezika i umjesto neprestanog ponavljanja istih priĉa u kojima osjeća uţitak sada traţi i guta nove priĉe, raduje se svakoj novini i teţi raznovrsnosti. Na osobit naĉin uţiva u dramatizaciji svakodnevnih ţivotnih situacija. Od onih najobiĉnijih: u trgovini, kod doktora, za stolom, razgovori telefonom do onih koje samo mašta moţe domisliti…

Ovo je dob u kojoj su mnoga djeca ne samo uspostavila odnos izmeĊu glasa i slova nego već ĉitaju i pišu. Uspješno izgovaraju sve glasove i gotovo su potpuno ovladala gramatikom. Njihova koncentracija je bolja, ali još uvijek morate voditi raĉuna o tome da su to djeca koja većinu uĉenja ostvaruju, kao i ranije: igrajući se. Djelujući. I zato ponovimo: Igra je djeĉji posao. Djeca vještine stjeĉu ĉineći.

184

GOVOR

INTELEKT

EMOCIJE - VOLJA

PERCEPCIJA PAŽNJA MEMORIJA Slijed usvajanja psihiĉkih funkcija (od baze prema vrhu): percepcija, paţnja, memorija emocije, volja intelekt govor… Za svaku psihiĉku funkciju postoji odreĊeni period izuzetne osjetljivosti kada se ta funkcija najuĉinkovitije razvija. Sposobnosti djece do treće godine ţivota mnogo su veće od ranijih pretpostavki, ili, ako ništa drugo, poĉele su se više cijeniti. Intenzivan je razvoj djeteta do šeste godine, psiha ima veće sposobnosti uĉenja nego u odraslih. Karakterizira je nesvjesno uĉenje koje je utemeljeno na upijajućem karakteru uma. Genetski uspostavljene fiziološke toĉke u mozgu na taj naĉin upijajući okolinu dovršavaju svoju izgradnju. Naša je zadaća omogućiti djetetu takvu poticajnu okolinu koja će ostvariti njegove potencijale. Suvremena istraţivanja pokazuju da se 70-80% moţdanih stanica razvije do treće godine ţivota.

185

Poticati!!! Pretjerati i preopteretiti???

S jedne strane sada već svi znamo da je stvaranje poticajne okoline imperativ. Ali kako doći do odgovarajućeg rezultata. U dobi djeteta do tri godine verbalne poruke vrlo malo ili gotovo ništa ne znaĉe. Jedino što dijete razumije, a to ga ograniĉava i sputava jesu zabrane. -

Ne. Ne! Ne!!!

-

Pec, pec…

Moţemo li pretjerati i preopteretiti dijete. Ne smijemo ga prisiljavati.

„Mi imamo nepogrešivo pravilo kojemu pouĉavamo sve majke. Ako se dok pouĉavate svoje dijete izvrsno ne zabavljate, te ako se vaše dijete izvrsno ne zabavlja, prestanite s pouĉavanjem jer nešto ĉinite krivo. To je nepogrešivo pravilo.“ Glenn Doman Uvijek o priĉi o djeci moţe se ĉuti kako je neko dijete razmaţeno. Vjerojatno se misli da se tomu djetetu previše toga dopušta, da je, moţda, i neodgojeno ili je jednostavno ţivo i vrlo aktivno. Stvaranje odgovarajućih navika zasigurno je poţeljna aktivnost svakog odgajatelja, ali je razmaţenost daleko manji problem od pedagoške zapuštenosti.

Nezapaţeno dijete, zapušteno. Dijete s osjećajem manjka ljubavi. Dijete je kojemu hitno potrebna pomoć. Posljedice zapuštenosti osjećat će se ĉitavi ţivot. Zato je poziv pedagoga izuzetno vaţan, ako nemate ljubavi za djecu, ako vas posao s djecom ne ĉini sretnima – potraţite drugi posao!

186

RAZVOJNE FAZE RAZVOJNI ZADATCI INDIVIDUACIJA (0. – 3. godine) baziĉni/osnovni identitet DIFERENCIJACIJA (3. – 6. godine) spolni identitet SOCIJALIZACIJA (6. – 12. godine) sublimacija (socijalna sredina izvan obitelji – škola) INTEGRACIJA (12. – 22. godine) rekapitulacija ranijih iskustava

INDIVIDUALIZACIJA (0. – 3. godine) baziĉni/osnovni identitet u poĉetku dijete o sebi govori kao o negovornoj osobi izgradnja govornog ja (koncepta jastva)

DIFERENCIJACIJA (3. – 6. godine) spolni identitet izgradnja govorne spolnosti (dijete u govornom smislu postaje ţensko ili muško).

187

SOCIJALIZACIJA (6. – 12. godine) sublimacija (socijalna sredina izvan obitelji – škola)

INTEGRACIJA (12. – 22. godine) rekapitulacija ranijih iskustava

188

BITI ODGAJATELJICA BITI ODGAJATELJ Uzvišen je to poziv. To je zvanje, a ne zanimanje. Ukoliko ţelimo dijete

potaknuti na odgovarajuću aktivnost okruţimo ga premetima koja su mu za nju potrebna.

I to je poticaj. Verbalni zahtjevi ne će puno

pomoći. Poĉeti sami raditi nešto što bi moglo biti zanimljivo, ukljuĉiti djecu koja pokaţu zanimanje to je dobar put. U svemu što ĉinite koristite vlastiti govor ponudite obrazloţenja. Ne da bi ih verbalno potakli na djelovanje nego da im ponudite govornu stimulaciju. Slušajte ih… Saslušajte do kraja. Ono vam nešto priopćava. I to je najvaţnije na svijetu!!! Pitajte ih… Budite strpljivi… U Montessori škole polazi dijete s tri godine i u naše vrtiće dijete dolazi s tri godine, izravno iz kuće ili iz jaslica. Budite svjesni da dijete niti u dobi od tri godine nije iscrpilo neobiĉnu moć: moć upijanja iz svoje okoline. Iako ih još i sada nitko ne moţe pouĉavati jer nisu spremna za to, moţete organizirati razne aktivnosti s odgovarajućim sadrţajima koji će potaknuti djeĉji govor. Ona ne mogu sjediti i slušati. Ona se ne mogu dugo usredotoĉiti na jednu aktivnost, ona će uvijek pronaći nešto drugo… Planirajte i improvizirajte… Najbolji plan zaboravite ukoliko dijete krene za svojom maštom, vaše je da ga pratite i vi hrabro kroĉite za njim.

Djeĉja vrtić kuća je namjenski pripremljena za djecu u kojoj ona bez potrebe za izravnim pouĉavanjem upijaju kulturu koja predstavlja sastavni dio te sredine. Sva djeca bez razlike obdarena su sposobnošću “upijanja” kulture. Ako se kultura moţe upijati bez napora, ustvrdila je Marija Montesori, hajdemo ponuditi i više od ĉitanja i pisanja:

189

botaniku, zoologiju, matematiku, geografiju… I to ĉine, tvrdi, isto lakoćom, spontano, ne umarajući se.

Zadatak uĉitelja nije govoriti nego u sredini namijenjenoj tom cilju pripremiti i izazvati, jedan za drugim, ĉitav niz poticaja djece na kulturnu aktivnost.

Jedini faktor koji potiĉe i omogućava razvoj: aktivnost je samog djeteta.

U razvoju djeteta mnogi su do sada prouĉavajući ga primijetili da se dijete ponaša kao da postoji neki program njegova razvoja. Oĉito je taj program, prema mišljenju Marije Montesori, saĉinjen od prirode i to s preciznošću s kojom se teško moţe usporediti bilo koja škola ma kako ona bila dobro organizirana. Kada je u pitanju jezik dijete najprije uspostavlja kontakt i ostvaruje neverbalnu komunikaciju, usvaja izgovor nekih glasova, zatim i prve rijeĉi, shvaća njihovo znaĉenje i upotrebnu vrijednost, potom proširuje rjeĉnik, istodobno s proširivanjem rjeĉnika nastavlja uĉiti jeziĉne pravilnosti i sintaksu te to sve kombinira sa sposobnošću komuniciranja stavljajući jezik u funkcije posve odreĊenih svrha.

LJUBAV JE

OSNOVNA POTREBA I OSNOVNO

PRAVO SVAKOG ĈOVJEKA.66 66

Načinimo čovjeka, str. 41

190

8. Razvoj govora

PRIPREMNI PREDVERBALNI PERIOD (DO 12 MJESECA) OD ROĐENJA DO 3 MJESECA 3. – 7. MJESECA 5-7,5. – 12,5. MJESECA 12. MJESEC = IZGOVOR SMISLENE RIJEĈI (rijeĉ ne samo da ima znaĉenje nego ga dijete i razumije i koristi u komunikaciji) Istodobno je dijete ovladalo hodanjem. Prohodalo je!!! Ostvarilo je mogućnost samostalnog kretanja. Ovo je razdoblje u kojemu je dojenĉe ostvarilo prve velike korake prema samostalnosti. Ono je u meĊuvremenu nemoćno leţalo, puzalo, hodalo: u hodalici i uz pomoć neĉijih ruku i konaĉno samostalno prohodalo. Ono je isto tako uspostavilo kontakt s majkom. Otpoĉelo komunikaciju. Shvatilo da su plaĉ i smijeh nedovoljni za ţeljenu komunikaciju. Oponašalo intonaciju majĉina govora. Uspjelo u neĉemu što je obradovalo majku. I mnoge druge. Spoznalo da je to zapravo bila prva izgovorena rijeĉ. I da rijeĉi imaju svoje znaĉenje. I da se to znaĉenje moţe pretvoriti u smisao. Imati svoju svrhu u komunikaciji. Omogućiti ostvarenje potreba, ţelja…

191

VERBALNI PERIOD 12. – 18. MJESECA – HOLOFRAZA (uglavnom imenice i glagoli, zamjenske rijeĉi…) 18. – 24. MJESECA – TELEGRAFSKI GOVOR (pokušaji prvih reĉenica – obavijesnih i smislenih govornih jedinica) 2. – 6. izgovor glasova se potpuno artikulira 2,5. – 3. godine – dijete razumije kratke priĉice i bajke do treće godine dijete o sebi govori kao o trećoj osobi (koristeći iskaze drugih i o vlastitoj „spolnoj pripadnosti“)

3. godine – IZGRADNJA „KONCEPTA: JA“ nakon treće godine dijete izgraĊuje govornu „spolnu pripadnost“ u govornom „spoznavanju“ sebe kao pripadnika spola 4. – 6. – godine razumije proširene i sloţene reĉenice, usvojilo je gramatiĉke oblike. IZGRADNJA GOVORNE SPOLNOSTI. 6. – 9. godina razvoj rjeĉnika i usvajanje sloţenijih gramatiĉkih struktura

192

Kada progovori, dijete je u stanju izraziti samo svoje potrebe i više ne ovisi o tome hoće li ih netko pogoditi. Ovaj oĉiti napredak u komunikaciji ĉini ga još spremnijim za osvajanje potpune samostalnosti. U tom je smislu zanimljivo da se preklapaju prva osvajanja samostalnosti: izgovor prve rijeĉi (kojoj ujedno i shvaća znaĉenje) i prvi samostalni korak. Dijete sve do tada izraţava se plaĉem i smijehom, pokušava oponašati intonaciju i melodiju govora ĉvrsto je uspostavilo emotivni kontakt i u neprestanoj je komunikaciji s majkom, ali osjeća manjkavosti te komunikacije. Djetetom kao da upravlja neka tajanstvena moć, silna i ĉudesna, koja, malo-pomalo omogućava mu upijanje stvarnosti pretvarajući je u vlastitu psihiĉku graĊu. I tako ono vlastitom aktivnošću malo pomalo postaje svjesno iako nesvjesno gradi budućeg ĉovjeka.

Ako je toĉno da dijete ĉuje i ako je istina da uĉi samo jezik kojim se sporazumijevaju ljudi, onda sigurno glasovi ljudskog govora ostavljaju na njega dublji dojam nego bilo koji drugi zvuk. Oni su oĉito glazba koja ga pokreće. Obiĉno se kaţe: “Dijete pamti stvari”. MeĊutim, da bi se nešto zapamtilo, treba imati memoriju; dijete je nema. Štoviše, mora je izgraditi. Sluţeći se onim što nalazi u svijetu oko sebe, dijete stvara vlastiti mentalni put. Toj vrsti uma Marija Montesori dala je naziv upijajući um. I taj upijajući um omogućava djetetu da u nepunih šest godina usvoji jezik vlastite govorne okoline, prilagodi se kulturi koja ga okruţuje i usput ostvari sazrijevanje do razine uspostave svijesti o samima sebi kao pojedincu u svijetu.

193

Negdje u razdoblju nakon usvajanja „koncepta ja“, zametka svijesti o sebi, dijete poĉinje izgraĊivati i ono što imenujemo na razliĉite naĉine, unutarnji moralni glas, savjest, super ego. O njemu se govori kao posljediĉnom utjecaju onih koji uvjetuju ispravno, odnosno neispravno ponašanje.

Ne-raspoznavajući vlastitu unutrašnjost koja se sastoji od svjesnog dijela (svijesti) spoznajno prepoznate i izraţene konceptom vlastitoga ja (koja je još vrlo nesigurna i opterećena primarnom izgradnjom spolne raspoznatljivosti), opterećena svojim nesvjesnim (podsvjesnim) animalnim porivima i potrebama; te s zbunjujućim glasovima opomene u izgradnji ispravnog, odnosno, neispravnog ponašanja u tom razvojnom i zbunjujućem procesu dijete koje ne raspoznaje unutarnje sukobe razrješava ih kroz igru ili kroz priĉu. I kada konaĉno postane svjesno samoga sebe, dakle, doĊe do samospoznaje po drugi put biva izbaĉen iz rajskoga vrta. Ovaj put zauvijek.

Ĉovjekovo znanje koje nam se ukazuje kao ogromno dostignuće i svijest o tom znanju, zapravo je, stjecanje uma svojstvenog ljudskoj rasi. Od trenutka kad postane svjesno ljudsko biće svako novo znanje plaća dugotrajnim i mukotrpnim radom. Konaĉno, u šestoj godini, uspostavljena je i memorija kakvu poznajemo, ona koja nije plod nesvjesnog djetetova rada i koja će ubuduće omogućavati svjesno stjecanje znanja. U kojemu će voljni element biti preduvjet svakog uĉenja.

194

9. Proces usvajanja materinskog jezika

USVAJANJE

GLASOVNOG

SUSTAVA

(POĈINJE

FIZIOLOŠKIM KRIKOM – ROĐENJEM) USVAJANJE RJEĈNIKA (PASIVNOG I AKTIVNOG) USPOSTAVA NAĈINA UPORABE JEZIĈNIH OBLIKA (GRAMATIKE) USVAJANJE

SPOSOBNOSTI

RAZUMIJEVANJA

I

PRIOPĆAVANJA ZNAĈENJA USVAJANJE

SPOSOBNOSTI

DA

SE

GOVOROM

NEŠTO URADI ILI POSTIGNE (DA SE KOMUNICIRA).

195

USVAJANJE GLASOVNOG SUSTAVA OD ROĐENJA DO 3. MJESECA Razlika izmeĊu neartikuliranih zvukova koje ĉovjek moţe proizvoditi, pa i onih artikuliranih i glasova. Glas je zvuk uposlen u jeziku za razlikovanje

znaĉenja. Glasovi su ono što govornim organima proizvode ljudi kako bi mogli izreći rijeĉi, izreći misli. Glas je najmanja sljedbena jedinica govora.

KRIK Fiziološki krik kojim ljudsko biće dolazi na svijet uspostavlja vitalnu funkciju disanja, a potom i sve ostale vitalne funkcije temeljni je ljudski iskaz. Poĉetni. I jedini kako bi se suglasili ekspresionisti. No ĉinjenica je da nakon krika dolazi plaĉ kojega ĉovjek oĉito nije uĉio nego mu je uroĊeno glasanje kao što druga usporediva ţiva bića iz ţivotinjskoga svijeta imaju svoj priroĊeni naĉin glasanja kojega ostvaruju bez obzira na uĉenje, odnosno, utjecaj odraslih pripadnika iste vrste. Dakle plaĉ bi bio ono što bismo, uvjetno reĉeno, mogli nazvati temeljno i prirodno glasanje ĉovjeka koje mu pripada kao biću bez utjecaja kulture ili prisile komunikacijskih potreba. No ĉovjek je biće koje oĉito ima izuzetne komunikacijske potrebe i genetski ugraĊen mehanizam za usvajanje jezika, pa ĉak se slobodno usudim pretpostaviti i za uspostavu jezika ukoliko bi jeziĉni poticaji izostali. Bez poticajne govorne okoline dijete / ĉovjek ne moţe usvojiti jezik. Tako bi bio vraćen u stanje davne prošlosti no njegov uroĊeni mehanizam vjerojatno bi ga prisiljavao na iznalaţenje jezika. I vjerujemo da bi u tome uspio. Mukotrpno i polako, ali bi zasigurno uspostavio novi jezik. U to nas uvjeravaju sve do sada poznate ljudske kulture. Ma koliko one bile izolirane još nije pronaĊena ljudska kultura koja nije uspjela uspostaviti vlastiti jezik. 196

No, mi smo sretnici. RaĊamo se u kulturama koje su taj posao ostvarile u davnim vremenima. Naši jezici, u svojoj mijeni, traju tisućljećima. I mi se raĊamo u posve odreĊenom trenutku povijesti, u posve odreĊenoj kulturnoj i jeziĉnoj sredini. I naš generator jezika moţe zapoĉeti s njegovim usvajanjem u za to predviĊenim rokovima. Prvo što će svaka majka zamijetiti jest djetetova koncentracija na govor. Kontakt je ostvaren. Slijedi: Uspostava komunikacije. OTPRILIKE OD 3 – 7. MJESECA

GUKANJE

Tepanje kao izraz zadovoljstva i interesa za okolinu. Predgovorni izrazi: aaa, uuu… ili kako se moţe reći prvo izgovaranje vokala. Raspoznajemo ih to nije plaĉ. Uskoro se u kombinaciji s vokalima mogu razaznati i prvi suglasnici: guuu, buuu, gaaa, kaaa, eee, leee… to još uvijek nije izgovaranje slogova jer suglasnici neprirodno dugo traju. Budući da onomatopejski ovo podsjeća na gukanje goluba sukladno tomu se ovaj djeĉji iskaz najĉešće tako i naziva. Usvajanje samoglasnika: a, u, tek nakon duţeg vremena e. Suglasnici (p, b, g, k, m; t, l…). Izgovor je još nesiguran. Artikulacija glasova nesigurna i ono što ĉujemo podloţno je našemu tumaĉenju. Osobito je zanimljiva glas l ĉiji izgovor kasnije ĉesto djetetu predstavljati poteškoću. U ovoj najranijoj dobi najvjerojatnije dolazi do njegova govorenja budući da dijete prve svoje glasove izgovora uglavnom u leţećem poloţaju pa se jezik stjecajem okolnosti ponekad smjesti na nebo usta.

197

KOMUNIKATIVNO GUKANJE Kao i ĉitavo djetinjstvo i predgovorno razdoblje je poput igre. U tom se razdoblju dijete poĉinje smijati naglas najprije majci, a zatim i odreĊenim osobama. Uĉestalost krika se smanjuje a zamjenjuje ga gukanje kako u ţargonu nazivamo one neobiĉne slogove. Uskoro slijedi takozvano komunikativno gukanje, jer ga potiĉe nazoĉnost druge osobe. Govorni izraz se javlja ranije i mnogo ĉešće nego oponašanje, pa se ne bi moglo tvrditi da je potreba za govorom rezultat ţelje za oponašanjem glasova ljudi koji okruţuju dijete. Dijete ne moţe drugaĉije usvojiti jezik nego da oponaša govor sredine, ali ne ĉini to na naĉin da neposredno nakon govornika oponaša njegov govor.

Djeca u ranoj dobi (ĉak i u dobi od dvije godine) nerado neposredno oponašaju model (ĉak to izrazito odbijaju kad odrasli to od njih zahtijevaju). Dijete je oĉito motiviranije govoriti nego oponašati.

PRVA RIJEĈ

Negdje oko šestog mjeseca glasovi koje dijete proizvodi postaju prepoznatljivi. Obiĉno se javljaju glasovi koji se nalaze unutar uvjeţbanih slogova kao najmanjih izgovornih cjelina: ma-ma-ma, gu-gu-gu… i sliĉno. Dijete proizvodi glasove, pa ĉak i slogove koje njegova okolina u jednom trenutku prepoznaje kao rijeĉi s odreĊenim znaĉenjem (s odreĊenom porukom).

198

To izaziva oduševljenje okoline. I dijete se raduje svome uspjehu. Sve ĉešće i sve upornije ponavlja ono što je izazvalo ushićenje. To se doţivljava poĉetkom verbalne komunikacije koju odrasli prihvaćaju s osobitom radošću. Prisjetite se Skinnerove teorije o podraţaju i potkrjepljenju. - ma – ma, ma-ma…. I mi se radujemo beba nam govori prvu rijeĉ. Ono se raduje našoj radosti i uporno ponavlja: - ma-ma… Zna li dijete njezino znaĉenje? Ne zna. Govor prethodi razumijevanju!

5-7,5. – 12,5. MJESECA Izgovara rijeĉi kojima raduje odrasle. Ono se raduje njihovu radovanju. Ponavlja svoje uspjehe sve ĉvršće i sve sigurnije. Uskoro poĉinje shvaćati da rijeĉi imaju znaĉenje. I da je ma-ma, zapravo mama. I zatim pokušava pohvatati uĉestalost povezivanja rijeĉi s odreĊenim predmetima, razumije sok… i još ponešto. Pokušava govoriti nove rijeĉi. Nije mu jasno da nitko oko njega ne razumije šta je bo-ba, to-ta…

No verbalna komunikacija je poĉela, ĉarobno ma-ma najĉešće prizove mamu. I tok uskoro donosi sok. I govor je poĉeo mijenjati svijet. U ovom razdoblju dijete više razumije nego moţe izreći, recimo dok gledamo slikovnicu na naše zahtjeve gdje je zeko i gdje je medo dijete poĉinje reagirati: “Gdje je zeko?” I dijete nam pokazuje zeku u slikovnici, ali ne moţe izreći zeko: razumijevanje prethodi govoru.

199

IzmeĊu 12 i 18 mjeseci dijete izgovara prve rijeĉi ili nekakve skupine glasova koji se razumiju kao posebne poruke (zamjenske rijeĉi). Više razumije negoli govori!!! Do osamnaestog mjeseca usvaja nekoliko rijeĉi, koje vrlo vješto koristi u danim okolnostima kombinirajući njihovo znaĉenje i govornu situaciju. Razdoblje takozvane holofraze.

OSAMNAESTI MJESEC ODJEDNOM U OVOJ DOBI S LAKOĆOM USVAJA NOVE RIJEĈI. Svojevrsna eksplozija govornih oblika. Privremena kontradikcija: dijete se poĉinje truditi olakšati sebi izgovor rijeĉi (koje u sebi sadrţe glasove ili sklopove glasova što ih ne moţe reproducirati), ali i nastoji sve rijeĉi što potpunije i pravilnije izgovoriti. Ako dijete pogrešno izgovora glas ĉini to tako da taj glas zamijeni s drugim (manje sloţenim) glasom, ili ga jednostavno ispušta. Roman Jakobson, djeca u raznim jezicima prvo usvajaju suglasnike: p, b, d, t u kombinaciji sa samoglasnicima: a, u…e. Prema drugim teorijama dijete izgovara one glasove koje ĉuje: od onoga što ĉuje jedan dio moţe prepoznati, drugi ne. No u svakom sluĉaju dijete do šeste godine ovlada glasovnim sustavom, pa ĉak i gramatikom vlastitog jezika. Prema nekim autorima razvoj govora traje do devete godine, a od tada se govor automatizira.

200

TREĆA GODINA Do treće godine osnova jezika je svladana, suglasnik se izgovara i na kraju rijeĉi, dijete rabi veći broj konsonanata. Do tri godine pravilno bi trebao izgovarati sljedeće Samoglasnike: a, e, i, o, u Suglasnike: p, b, t, k, g, m, n, j, f, v, h, l Do tri i pol godine trebao bi se ispraviti izgovor glasa: nj. Glasovi: s, z, c, š, ţ, ĉ, ć, , dţ, Ċ, lj, (i) r još se mogu pogrešno izgovarati. ĈETVRTA GODINA Do ĉetiri godine trebao bi se ispraviti izgovor glasova: lj i r. Do ĉetiri i pol godine trebao bi se ispraviti izgovor glasova: s, z, c.

PETA GODINA Do pet i pol godina trebao bi se ispraviti izgovor i posljednjih glasova: š, ţ, ĉ, ć, dţ, Ċ.

Usvajanje glasovnog sustava je individualno.

Moţe se dogoditi da dijete ima poteškoća s nekim glasom koji je “trebalo” ranije usvojiti, a nema poteškoća s glasovima koje bi “trebalo” kasnije usvojiti, dobni okvir samo je pomagalo u praćenju pojedinaĉnog napretka.

201

Ukoliko se radi o nekim takvim kombinacijama poteškoća i ubrzanog napretka najvjerojatnije treba samo priĉekati. Ako dijete i poslije ovih dobnih okvira ima problema s usvajanjem i izgovorom glasova, te iskazuje redovito kašnjenje, treba se posavjetovati s logopedom.

PAŢNJA!!! VODITE BILJEŠKE O SVAKOM DJETETU POJEDINAĈNO

PETA TREĆA

TRI I POL

ĈETIRI

ĈETRI I POL

GODINA

GODINA

GODINE

GODINE

GODINE

(DO PET I POL)

a, e, i, o, u p, b, t, k, g, m, n, j, f, v, h, l nj lj, r s, z, c š, ţ, ĉ, ć, dţ, Ċ

202

BILJEŠKA 1: U KOJEMU DOBU KOJE GLASOVE DIJETE ISPRAVNO IZGOVARA. (MAKAR SVAKA TRI MJESECA)

USVAJANJE RJEĈNIKA Kada zapoĉinje usvajanje rjeĉnika? Je li to danom kada dijete stjecajem sretnih okolnosti uspije skratiti izgovor slogova na dva uzastopna sloga koje prepoznajemo kao rijeĉ. Je li to onaj dan kada ono radujući se našem oduševljenju što dijete govori prvu rijeĉ uvjeţbavajući izgovor slogova u tome potpuno i nepogrješivo uspijeva. Ili je to onaj dan kada dijete shvati da ono što izgovara ima svoje znaĉenje. Ili pak onaj dan kada dijete shvati da rijeĉ ima i svoju upotrebnu vrijednost. I je li usvajanje rjeĉnika isto tako onaj trenutak u kojem dijete pokazuje razumijevanje rijeĉi iako ih još uvijek nije u stanju izgovoriti.

203

U ovom smislu moţe se postaviti vjerojatno još nekoliko sliĉnih pitanja. No, uglavnom struĉna literatura u ovom pogledu koristi dva pojma, odnosno tvrdi da postoje dva djeĉja rjeĉnika: aktivni i pasivni.

Pod aktivnim se rjeĉnikom podrazumijeva broj rijeĉi koje dijete govori (koristi), a pod pasivnim broj rijeĉi koje dijete razumije ali ne koristi (nije još uvijek u stanju izgovoriti). Kada je u pitanju djeĉji rjeĉnik tu svakako spadaju i zamjenske rijeĉi. Skup glasova koje dijete koristi kao rijeĉ koja ima odgovarajuće znaĉenje u njegovu okruţenju (amam, pa-pa, bi-bi...). Bülerrova skala djeĉjeg rjeĉnika 67 Dob

Najmanji broj rijeĉi

Najveći broj rijeĉi

12 – 14 mjeseci

3

58

15 – 17 mjeseci

4

232

18 – 20 mjeseci

44

383

21- 23 mjeseca

67

707

27- 30 mjeseci

171

1509

3 – 4 godine

598

2346

67

Ilona Posokhova, Razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece (priručnik za roditelje), Ostvarenje, Zagreb 1999. str. 26

204

FUNKCIJA UKAZIVANJA Svaki dan ste pozvani povećavati djeĉje komunikacijske sposobnosti. Širite djeĉji rjeĉnik. Obogaćujte ga. Igrajući se. U poĉetnoj fazi uĉenja rijeĉi dobre rezultate moţe dati primjena Skinnerove teorije. U tom smislu obogaćivanje djeĉjeg rjeĉnika, povećavanje njegove moći razumijevanja moţe se postići takozvanom funkcijom ukazivanja.

FUNKCIJA UKAZIVANJA: POZIV NA POZORNOST POSTAVLJANJE PITANJA – REAKCIJA IMENOVANJE POVRATNA REAKCIJA – POTVRDA. FUNKCIJA UKAZIVANJA

Praktiĉno: Što je ovo? (ukoliko smo privukli pozornost i dijete to potvrdilo reakcijom) Ovo je šešir. Šešir… reci šešir. (dijete reagira) Da. Da… ovo je, šešir!

205

UPORABA JEZIĈNIH OBLIKA U DJEĈJEM GOVORU (GRAMATIKA)

ŠTO JE JUPA?

(SAZNAJ NA DRUGOJ STRANICI) Dijete ne uĉi pravilnosti jeziĉnog sustava radi njih samih. Vladanje njima uvijek sluţi neĉem drugom. Jeziĉni sustav je instrument pomoću kojeg dijete izraţava svoje potrebe i ţelje u jeziku, i s pomoću kojega to dijete komunicira i funkcionira u zajednici.

206

OTVOJ U ZIDU.

RAZVOJ JEZIĈNIH OBLIKA: HOLOFRAZA TELEGRAFSKI

GOVOR

(prvo

spajanje

rijeĉi

–

gramatiĉki nepravilne i gramatiĉki pravilne reĉenice) RANI

DJEĈJI

GOVOR

(BABY-TALK

i

EGOCENTRIĈNI GOVOR – izostavljanje odreĊenih glasova i zamjena odreĊenih „teških“ glasova glasovima kojima je dijete već ovladalo) POTPUNO

OVLADAVANJE

GOVORNOM

VJEŠTINOM.

207

HOLOFRAZA Holofrastiĉna uporaba jezika (od 12. – 18. mjeseca ţivota). U poĉetku Adam jedini od svih vrsta dobije dar jezika i to na osobit naĉin dar imenovanja bića, bilja, predmeta, svega što ga okruţuje. Imenujući svijet on ga je ĉinio prepoznatljivim i svojim. U poĉetku dijete istina je najĉešće imenuje, no ono imenovanjem ne vrši samo prepoznavanje svijeta koje ga okruţuje nego i iskazuje svoje potrebe, iznosi zahtjeve, daje naloge… Mijenja svijet. Holofraza je nerašĉlanjena doţivljajna cjelina. Rijeĉ koja igra ulogu reĉenice. Dijete je sazrelo da u odreĊeni društveni kontekst iskaţe rijeĉ koja, s obzirom na nju (društvenu/govornu situaciju), ima znaĉenje potpune obavijesti. Karakteristika: dijete rijeĉima ne imenuje samo predmete, osobe ili situacije nego njima iskazuje i svoj odnos prema njima, svoje potrebe i ţelje: svoj zahtjev.

Holofraza, iskazi od jedne rijeĉi, glagol u infinitivu ili imperativu, imenica u nominativu ili dativu… Po mišljenju nekih znanstvenika djeca u razdoblju holofraze znaju: imenovati, ponavljati, odgovarati, traţiti, zvati, pozdravljati, protestirati i vjeţbati. Interpretacija iskaza: mnogo pomaţe ako se rijeĉ poveţe s karakteristikama predmeta i ljudima kojima dijete ţeli nešto priopćiti. Iskazi djece u toj dobi maksimalno su informativni u kontekstu u kojem se pojavljuju. Dijete ne govori izvan konteksta govornog ĉina.

208

TELEGRAFSKI GOVOR NEGDJE OD 17. MJESECA prvi pokušaj uporabe slaganja rijeĉi: telegrafski govor. Kao i u razdoblju holofraze kombiniraju jezik i kontekst na najekonomiĉniji naĉin. Ograniĉene jeziĉne mogućnosti i maksimalna informativnost! Dijete upotrebljava kontekst izraza kako bi proširilo moć izraţavanja. Rijeĉi kao što su pomoćni glagoli, zamjenice i sve one koje nemaju znaĉenje same za sebe, kao što ga imaju glagoli i imenice u telegrafskom govoru djece ne postoje. Djetetova komunikacija sa svijetom uspostavlja se uspostavom veze s majkom.

Praktiĉno odmah po roĊenju – dodirom, pogledom, reakcijom na zvuk glasa koji dolazi do njega. Sve se to dogaĊa mnogo ranije negoli je dijete u stanju da komunicira jezikom, ali u tim ranim kontaktima nalazi se zametak djetetove buduće jeziĉne sposobnosti.

Dva aspekta usvajanja jezika: usvajanje znaĉenja i usvajanje sposobnosti komunikacije. Nemoguće je odvojiti, pogotovo rani djeĉji govor od konteksta u kojem se govor dogaĊa.

Dakle, najranije govorno razdoblje obiljeţavaju dvije stvari: razvoj rjeĉnika i razvoj koncepta što ga rijeĉ predstavlja.

209

U ovom razdoblju dijete još uvijek koristi zamjenske rijeĉi. Neke od njih imaju mu višestruko znaĉenje koje se ponekad moţe razumjeti iz surjeĉja, a ponekad tek iz govornog konteksta. Dijete još uvijek ne rabi jezik izvan govorne situacije. Buša, bi-bi, pa-pa i druge zamjenske rijeĉi polako će ustupati mjesto usvajanjem rijeĉi istoga znaĉenja.

Djeĉji homonimi: nana, recimo, moţe biti i banana i naranĉa, ali i spavanje. Rijeĉ koja ima iste glasove ali razliĉito znaĉenje u jezikoslovnoj znanosti se nazivaju homonimi a budući da se radi o zamjenskim rijeĉima s višestrukim znaĉenjem onda se u svezi s njima govori o djeĉjim hominima. Razlozi njihova postojanja su višestruki. Tim rijeĉima je već ostvarivalo komunikacijske uspjehe. Unatoĉ nepostojanju u rjeĉniku rijeĉ je obavljala svoju komunikacijsku ulogu. Moguće je da dijete misli da izgovara ono što ĉuje (ispravno izgovorenu rijeĉ, na koju se zamjenska rijeĉ odnosi) no još uvijek nije ovladalo upravljanjem jeziĉnih organa na odgovarajući naĉin.

Ţelja za komunikacijom osnovna je osobina ranog djeĉjeg govora. Suvremena psiholingvistika smatra da je u komunikaciji objašnjenje za razvoj djeĉjega govora, kao njegovu ishodištu.

210

RANI DJEĈJI GOVOR

Rani djeĉji govor najĉišći svoj iskaz ima u već opisanim njegovim najranijim oblicima koje smo opisali kao holofraza i telegrafski govor. On se još uvijek osjeća u ĉitavom razdoblju prvog djetinjstva do potpunog usvajanja svih glasova i gotovo svih jeziĉnih oblika. Postoje pokušaji da se rani djeĉji govor odijeli na funkciju zahtijeva (kao njegov socijalni dio) i egocentriĉni govor (uspostavljanje misaonog procesa u svezi s govorom/jezikom). MeĊutim, drţim da je to pojednostavljenje djeĉjeg univerzuma. Djetetov je osnovni izvor znanja o jeziku govor koji ĉuje oko sebe. Jeste li ikad razmišljali o tome na koji naĉin razgovaramo s malom djecom? Komentiramo li ono što rade, pokazujući pretjerano zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Rabimo li poseban rjeĉnik koji bi s odraslima rabili samo u specijalnim, emotivnim situacijama.

Mislimo li da u govoru koje dijete ĉuje leţi kljuĉ njegova uspjeha u usvajanju jezika, morali bismo znati u ĉemu su razlike. Osnovna je razlika u prirodi govora koji je djetetu upućen i koji Englezi nazivaju baby-talk. No, naţalost, ni ovaj iskaz nije jednoznaĉan, on zapravo u njihovoj pedagoškoj literaturi obiljeţava dvije razliĉite stvari.

Baby talk je pojam koji oznaĉava dvije stvari: rani djeĉji govor naĉin na koji odrasli govore djeci.

211

Rani djeĉji govor se moţe promatrati s obzirom na govorne iskaze djeteta: predverbalno razdoblje: vokalizacija gugutanje (izricanje prvih slogova) izgovor prvih rijeĉi spajanjem slogova (bez razumijevanja znaĉenja) verbalno razdoblje razdoblje holofraze (dijete je ne samo svjesno znaĉenja rijeĉi nego i njezine uporabne vrijednosti) telegrafski govor rani djeĉji govor (u uţem smislu). Dijete „upija“ govor okoline. Ali ne samo onaj govor koji je upućen njemu i u kojemu nesvjesno govorimo nešto drugaĉije (baby-talk) nego i jezik okoline, a to je govor koji dijete ĉuje oko sebe i koji je tek djelomice njemu upućen ukljuĉujući i glasove na televiziji i razgovore izmeĊu odraslih koji se nalaze u njihovoj blizini. Neki znanstvenici tvrde da u poĉetku jeziĉnog razvoja djeca biraju što će slušati ĉak i od onoga govora koji je njima upućen. S druge strane se mnogi, pogotovo roditelji, tuţe da djeca pokupe fraze koje uopće nisu bile namijenjene njihovim ušima. Primjer68: Dvije djevojĉice oko tri godine pokušavaju plastiĉnu igraĉku ugurati u malen kamion igraĉku. Igraĉka koju pokušavaju ugurati neprestano ispada. - Ben ti, ovo ne ide – reĉe prva. - Vaga ne ide – uzvrati druga.

68

svi primjeri su uzeti iz knjige Vaše dijete i jezik, Mirjane Prebeg-Vilke

212

BABY-TALK Baby-talk se najoĉitije manifestira u specijalnom rjeĉniku: buša (trbuh), bubati (boljeti), zeko (zec), peso (pas), papati (jesti), ići pa-pa (ići van, odlaziti), pajkiti, nanati (spavati)… Ono što je zanimljivo jest da to nisu samo zamjenske rijeĉi djeteta, nego vrlo ĉesto i starijih koji s njima komuniciraju. Isto tako u hrvatskome jeziku ĉesta karakteristika ranog djeĉjeg govora je

izostavljanje odreĊenih/teških glasova u rijeĉi i zamjena odreĊenih/teških glasova drugim glasom kojim je dijete već ovladalo (Marko – Mako; Luka – Juka). Jedna od karakteristika baby-talka i drugaĉija je uporaba zamjenica. Primjer: Majka govori sasvim malom djetetu: «Sad će mama dati bebi njezinu papicu». Rabi treće lice umjesto prvog i drugog što je nezamislivo u razgovoru odraslih. Razlog tome vjerojatno treba traţiti u ĉinjenici što

dijete isprva o sebi govori

u trećem licu, nazivajući se imenom. U baby talk su ukljuĉene rijeĉi od milja (hipokoristici), umanjenice (deminutivi), pogrdne rijeĉi (pejorativi), onomatopeje i onomatopejski uzvici. Obiteljski baby-talk obuhvaća one rijeĉi koje u razgovoru s djecom upotrebljavaju odrasli iz te obitelji. Tu se obiĉno nalaze i poneka rijeĉ koju je stvorilo samo dijete. U obiteljima s više djece pojavljuju se i rijeĉi koje je stvorilo starije dijete u poĉetku svoga govornoga razvoja, pa se ta rijeĉ ponovno aktualizira kad mlaĊa djeca prolaze kroz istu fazu govornog razvoja. Starije dijete mlaĊem govori svojim baby-talkom: ton je povišen, glasove zna izgovarati iskrivljeno, i ĉesto rabi holofrazu.

213

BABY-TALK KARAKTERISTIKE: veća visina glasa – djeca općenito imaju visoke glasove, pa im se odrasli, oponašajući ih, nastoje pribliţiti pretjerana intonacija – nije osobina djeĉjeg baby-talka, nego baby-talka odraslih, naglašenom intonacijom ţele biti što izraţajniji i razumljiviji djetetu kraće reĉenice – kod djece razvoj od jednoĉlanih iskaza (holofraza) do duţih reĉenica predstavlja normalan tijek napredovanja u govornom umijeću (odrasli instinktivno govore kraće reĉenice) manje sloţenih, osobito zavisnih reĉenica - vrijedi za baby-talk odraslih manje glagola i pridjeva više sadrţajnih rijeĉi (punoznaĉnica) manje funkcionalnih (veznika, priloga, prijedloga, zamjenica, pomoćnih glagola) više upitnih i zapovjednih oblika govor razgovjetniji više ponavljanja. Dakle: s jedne strane govorimo o baby-talku djeteta (ranom djeĉjem govoru), o govoru koji ona rabe jer je to jedini govor kojim se znaju koristiti i s druge strane o baby-talku kojim se odrasli obraćaju djetetu da bi ih ono razumjelo.

Kao što smo već istakli, u ranom djeĉjem govoru osobine su razliĉite kad se radi o djeci razliĉite dobi. Modificiran, pojednostavnjen govor odraslih utjeĉe na razvoj djeĉjega govora, jer ga olakšava. On ima uĉinak govornih vjeţbi.

214

Ĉini se da roditelji i ostali odrasli bliski djetetu modificiraju svoj govor prema njemu, gotovo, podsvjesno, a ne iz nekih pedagoških razloga, naprosto smatrajući da je to naĉin na koji se govori s malom djecom da bi ih ona razumjela.

Utjecaj starije djece

Teta Vera, molim vas, napravite mi medu. (5,11) Teta Vela naplavi mi medu, naplavi. (2,7) Starija djeca na mlaĊu djeluju poticajno, i ona pokušavaju izreći iste iskaze, nekada znaju biti i dosadna u ponavljanju onoga što starije dijete izgovara. Ono se igra. Uvjeţbava. Kad starije ponavlja iskaz mlaĊeg, ono zadrţava uglavnom glasovne i gramatiĉke karakteristike mlaĊeg, i to obiĉno kad je prema njemu njeţno raspoloţeno i ţeli ga ohrabriti. Praveći kuću od papira. Je li kuća lijepa? Jest. (4,5) Epa. (1,8) Epa. (4,5) Ispravljanje od strane starijeg djeteta. Evo ga niki konj. (2,2) Nilski konj. (5,6) Uĉestalost ponavljanja iskaza ovisi o djeĉjoj dobi. Kad starija djeca ispravljaju mlaĊu, onda se to dogaĊa u predškolskoj dobi. Kad ih ispravljaju ĉine to zato što u govoru nisu zadovoljena gramatiĉka ili društvena pravila koja vrijede za stariju djecu. Starija djeca ne ispravljaju mlaĊu koliko za to ima povoda.

215

Rani djeĉji govor bio je predmetom prouĉavanja s još jedne razvojno-psihološke pozicije. U tom se smislu vrlo ĉesto zna govoriti o “egocentriĉnosti” djeĉjeg govora koja se moţe zamijetiti upravo u razdoblju ranog djeĉjeg govora. O ovome je bilo govora i razliĉitostima shvaćanja pojma prigodom govora o teorijama o nastanku jezika. Govor u zajednici široj od obitelji

Dijete koje unutar vlastite obitelji uspostavlja obrasce komunikacije, vlastiti rjeĉnik i koncept koji rijeĉ predstavlja (njezinu komunikacijsku vrijednost) u zajednici široj od obitelji

nailazi

na

nerazumijevanje

već

uspostavljenih

komunikacijskih mogućnosti. To ga zbunjuje. I plaši.

Djeca nauĉe govoriti jer mi govorimo s njima. Njegova potreba za komunikacijom je ogromna. Vaše strpljenje. Ljubav. I nastojanje oko razumijevanje. Sigurno će mu pomoći. Dijete Vam moţe

plaĉem

dati do znanja da zahtjeve i potrebe koje je iznijelo

jezikom niste razumjeli.

216

Njegove govorne mogućnosti nisu velike. Ali za razumijevanje morate znati da je dijete u svojim zahtjevima uvijek konkretno. Sagledajte kontekst govornog ĉina. I razumijevajte u okviru konteksta.

Dijete još uvijek ne rabi jezik izvan

konteksta. Upoznavanje rjeĉnika traje cijeli ţivot. U odgojno obrazovnim institucijama dogaĊa se sustavna naobrazba u materinskom jeziku. U vrtiću je ona usmjerena na jeziĉnu uporabu u govornoj komunikaciji. Ako se dijete poniţava, ako mu se ruga ili se bez potrebe grdi, to moţe imati nesagledive posljedice za njegov govorni ali i ukupni razvoj.

Ako okolina (druga djeca u vrtiću) izgradi negativan stav o djetetu, umjesto da im pomaţe ona ih osuĊuje na svojevrsno izgnanstvo. Većina roditelja (i pedagoga) intuitivno zauzimaju ispravan stav u odgoju uopće, pa i u jeziĉnom odgoju svoje djece. I tu nema problema, ali se problemi dogaĊaju na drugim relacijama. Za razumjeti je djeĉje frustracije s roditeljima (tetom, uĉiteljem) koji ih ne voli (ne razumije, nemaju vremena). I gotovo istodobno da su im roditelji (tete, uĉitelji) izvor svekolike ljubavi i razumijevanja. No, zbog nerazumijevanja djeĉje psihologije i naĉina na koji dijete razmišlja ĉesto dolazi do nesporazuma u odnosima roditelja prema odgajateljima koji rade s djetetom. Naime, budući da djeca nisu u stanju donositi prosudbe o ljudima na temelju njihovih vrednota ili karakternih osobina ona svoj odnos grade prema drugima na temelju odnosa drugih prema njihovim ţeljama i potrebama.

217

A

na temelju

udovoljavanja

njihovim ţeljama

ona donose privremene

karakterizacije osoba. I to na naĉin da su one ili najbolje ili najgore na svijetu I tako je teta jedan dan najbolja, a drugi dana najgora na svijetu. ISTA OSOBA: NAJBOLJA NA SVIJETU VJEŠTICA. S obzirom na to ispunjava li ono što dijete od njega oĉekuje: (p)ostvarenje vlastitih ţelja. Roditelji znaju reagirati sukladno djeĉjim izriĉajima o „tetama“, a zapravo se radi samo o tome da je dijete u posljednjim trenucima svoga boravka imalo odreĊene „ideje“ kojima se teta morala suprotstaviti i zahtijevati poštovanje odreĊenih pravila. A teta nerijetko mora staviti granicu kako bi oĉuvala njihovu sigurnost. Mnogo kasnije, i inaĉe ljudi bivaju zahvalni onima koji postavljaju granice, zar nije tako i u pubertetskom razdoblju, a i inaĉe… No vratimo se našoj temi: uĉenju jezika. I praksa i teorija pokazuju da djeca koja vješto rabe jezik ne ĉine to zato što su dobivala formalnu poduku iz jezika kada su bila mala. Njihov jeziĉni razvoj je proistekao iz svakodnevne komunikacije.

218

SPOSOBNOST RAZUMIJEVANJA I PRIOPĆAVANJA ZNAĈENJA Budući da je jezik sustav znakova dijete usvaja znak, njegovo znaĉenje u opsegu koje mu dopušta njegovo ţivotno iskustvo. Njegovo razumijevanje je zavisno od njegova iskustva. U ovom smislu smo o jeziku govorili u poglavlju u kojem smo obraĊivali jeziĉne djelatnosti, a na poseban naĉin o djelatnosti koja se zove razumijevanje. Kako ne bi ponavljali već reĉeno saţet ćemo to u nekoliko temeljnih misli. U samim zamecima jeziĉne vještine dijete je uspjelo izgovoriti rijeĉ ma-ma a da još nije bilo svjesno njezina znaĉenja. Uskoro je rijeĉ povezalo s osobom na koju se ona odnosi. Dalje je korištena ne samo kao rijeĉ koja oznaĉava osobu, nego i rijeĉ koja oznaĉava skretanje pozornosti, izricanje potreba, ţelja… Priopćavanje znaĉenja zasnovano je na razumijevanju znaĉenja znakova. Ali ostvarujući komunikacijske uspjehe dijete polako shvaća da rijeĉ osim znaĉenja ima i svoju uporabnu vrijednost. Mijenja svijet i to najĉešće u ţeljenom pravcu. Jezik koristi s obzirom na svrhu koju ţeli ostvariti.

219

SPOSOBNOST KOMUNIKACIJE (DA SE GOVOROM NEŠTO URADI ILI POSTIGNE) Komunikacija je uspostavljena preko majke sa svijetom još u predverbalnoj fazi. Tjelesni kontakt. Obraćanje pozornosti na govor. Plaĉ iskonski poziv na ispunjenje potreba. Zahtjev koji se tek kasnije povezuje s tugom i ţalosti U prvim trenucima on je tek znak da dijete ima potrebe: gladno je, ţedno je, mokro je, boli ga… Nezadovoljno je, negoduje…

Zatim pokazuje veselje radujući se našem radovanju. Dijete iznosi svoje zahtjeve, potrebe i traţi naĉine na koji to moţe priopćiti. Vrlo rano shvaća svrhovitost uporabe jezika. Jezikom se postiţu sasvim odreĊeni ciljevi: rijeĉ

djelom postaje.

Ako govorno ne uspijeva ostvariti ono što ţeli dijete će vam govorom tijela (grimasama koje iskazuju nezadovoljstvo, gestama ili ĉak povlaĉenjem skretati pozornost na ono što je htjelo reći. Ako ni to ne pomaţe. Dijete će se vratiti onome što je ĉesto ostvarivalo njegove komunikacijske potrebe. Plaĉ.

220

FUNKCIJA ZAHTJEVA Malo dijete poĉinje svoje zahtjeve izraţavati vrlo rano. Izvodi kretnje i glasa se pokazujući da nešto traţi, ali ne pokazuje što traţi. Postoje podaci da majka u tromjeseĉnog ili ĉetveromjeseĉnog djeteta moţe otkriti vrstu plaĉa: plaĉ zbog gladi, zbog boli… To je moguće zahvaljujući umijeću majĉine interpretacije. Rješenje je oĉito u kontekstu (situaciji). Naime, majka budući da je neprestano s djetetom zna: je li nedavno jelo, je li dovoljno spavalo, kada je izvršilo fiziološke potrebe… Od svih oblika jeziĉne uporabe zahtijevanje je oĉito ono koje ima najdublje korijene u kontekstu. U postavljanju zahtijeva osnovna je pomoć majke i ostalih odraslih kao i pri razvijanju referencijalne funkcije. Bez te pomoći i bez sudjelovanja drugih sudionika u komunikaciji ne bi bilo moguć ni lingvistiĉki razvoj djeteta ni njegovo socijaliziranje u kulturnu sredinu koja ga okruţuje.

Dijete ne rabi jezik izvan konteksta! Što ono ţeli. Uvijek je vaţan kontekst govornog ĉina.

FUNKCIJA ZAHTJEVA (VRSTE): zahtjev za nekim predmetom poziv na sudjelovanje u igri zahtjev za pomoć.

221

GOVORNE I JEZIĈNE POTEŠKOĆE Izostavljanje glasova u rijeĉi (omisija) Ovo je jedna od karakteristika ranog djeĉjeg govora. I u poĉetku nam zna biti simpatiĉno. No ako ovo izostavljanje ostane predugo osobina djeĉjeg govora, ona je onda jeziĉna poteškoća koja nas upozorava da s razvojem govornih sposobnosti nešto nije u redu i treba potraţiti za to dijete dodatnu struĉnu pomoć

Ovo je normalno kod djece do treće godine ţivota. Poslije toga nuţna je pomoć logopeda.

Zamjena glasova drugim glasom (supstitucija) Zamjena glasa drugim glasom kojim je dijete ovladalo. Pokušaj da rijeĉ bude što potpunija, ali fiziologija još nije ovladala izgovorom potrebnih glasova.

I ovo je takoĊer ĉesto šarmantno u djeĉjem govoru, ali poslije ĉetvrte godine više nije zabavno nego postaje upozorenjem. I traţi dodatnu struĉnu pomoć logopeda.

222

Neispravan izgovor glasova (dyslalia) i Iskrivljen izgovor nekog glasa (distorzija) Glas je u razlikovnom smislu funkcionalan, ali naĉin njegova izgovara ili je donekle iskrivljen ili pak priliĉno udaljen.

Mucanje Govorna poteškoća koja se prepoznaje kao zapinjanje („trokiranje“), ponavljanje odreĊenih dijelova rijeĉi ili reĉenica, zastoj u govoru… uz oĉit fiziĉki i psihiĉki napor koji se osjeća u govorenju. Sve je to razlog da se traţi pomoć logopeda. Iako izmeĊu druge i treće godine ţivota neka djeca mogu imati u govoru nekih elemenata mucanja to je najĉešće prolazna poteškoća, pa se u tom razvojnom razdoblju treba priĉekati s preuranjenim reakcijama.

Usporeni razvoj govora Odnosi se na kašnjenje u govornom razvoju, s obzirom na dob u kojoj se dijete nalazi. U ovoj knjizi će te mnoge elemente govornog razvoja moći usporediti s govornim razvojem konkretnog djeteta u svakom vremenu od njihova roĊenja do šeste godine ţivota kada bi trebala gotovo potpuno ovladati jezikom. 223

10. Biološki faktori u usvajanju jezika U svojoj knjizi

Revolucija učenja Gordon Dryden i Jeannette Vos pitajući

se kako unaprijediti intelekt djeteta od roĊenja do desete godine navode sljedeće podatke: pedeset posto sposobnosti za uĉenje svake osobe razvije se tijekom prve ĉetiri godine ţivota. drugih trideset posto razvije se do osmog roĊendana. Te vitalne godine uspostavljaju putove na kojima se temelji cjelokupno buduće uĉenje. U tom smislu ćemo ispratiti i neke ideje iz te knjige koje bi nama mogle biti korisne u radu s djecom. Neke od njih smo već ranije navodili, jer se one mogu pronaći i kod drugih autora, a vjerojatno, mnogo sliĉnih zakljuĉaka donijeli su, kroz vlastitu praksu, svi oni koji su imali priliku raditi s djecom. Mala djeca su najbolji vlastiti edukatori, a njihovi roditelji njihovi najbolji prvi uĉitelji. Mala djeca najbolje uĉe kroz iskustva putem svih svojih osjetila, pa zato potiĉite ta osjetila. Naši domovi, plaţe, šume, igrališta, zoološki vrtovi i muzeji i zabavni parkovi najbolje su škole na svijetu.

Najvaţnije je od svega da

dijete uĉi ĉineći.

Puzati uĉi puzeći. Hodati uĉi

hodajući, a govoriti govoreći!!!

224

Nije potrebno dom dojenĉeta pretvoriti u sluţbenu školsku uĉionicu. Naprotiv: dojenĉe uĉi i kroz igru i istraţivanje. Zapravo sluţbene uĉionice su te koje treba preurediti. Čak samo četiri puta dnevno po 15 minuta ljuljanja, trljanja, kotrljanja i glaĎenja prerano će roĎenoj bebi uvelike pomoći da razvije svoju sposobnost koordinacije pokreta, a time i učenja. Ruth Rice – (saţetak iz disertacije) Upravo zbog ovakvih, za nas, neobiĉnih tvrdnji drţim da je dobro da i sami pronaĊete navedenu knjigu i proĉitate je. Vjerojatno će vam znanstveni jezik obrazloţenja koji se upušta u anatomsko i genetsko podruĉje predstavljati odreĊene poteškoće, no iz svega se moţe za sebe uzeti bezbroj korisnih podataka, ĉinjenica i ideja. Zar nije simpatiĉno kad vam netko priopći nešto ovakvo: Znanstvenici su dokazali da redovito ljuljanje bebe moţe jako doprinijeti razvoju njegova mozga.

Kljuĉno je pretvoriti igru u iskustvo uĉenja i pobrinuti se da je uĉenje većinom zabava. Djevojĉice općenito brţe razviju sposobnost govora, ali ĉini se da djeĉaci bolje razvijaju sposobnost daljinskog vida i percepciju prostora nego većina djevojĉica, što im daje prednost u nekim športovima.

225

Helikopterska vrtnja Za djecu od tri godine naviše pod uvjetom da znaju hodati i trĉati Zamolite djecu da stanu i rašire ruke od tijela. Recite im da se 15 sekundi vrte što brţe mogu u stojećem poloţaju. Recite im: «Mi smo helikopteri koji lete u zraĉnu luku.» Dok se vrte pustite im glasnu glazbu. Potom im recite: «Stanite i zaţmirite. Drţite ravnoteţu. Ostanite stajati.» (Nemojte reći: «Nemojte pasti.» Naglasite što treba uĉinite, a ne što ne treba.) Djeca stoje 25 sekundi dok im se ne prestane vrtjeti. Zatim se postupak ponavlja. Vrtite se deset puta. To će trajati oko pet minuta. Vrtite se 15 sekundi, odmarajte 15 sekundi, vrtite se 15 sekundi itd. Brzina je vaţna. Ona odrţava tekućinu u uhu tijekom gibanja. Naposljetku će se djeca vrtjeti ţmireći, povremeno otvarajući oĉi kako bi provjerili jesu li na sigurnom. (Nemojte se vrtjeti u jednom smjeru i potom odmah u drugom smjeru jer je vaţno da se tekućina u polukruţnim kanalićima uha nastavlja kretati. Ako se poĉnete vrtjeti u drugom smjeru, okretanje tekućine prestaje i stimulacija se smanjuje.) Uz djecu koja imaju poteškoća, odrasla osoba treba stajati i pomoći im tako da im uhvati jednu ruku i brzo je povuĉe oko tijela kako bi dijete zadrţalo kontinuiranu vrtnju. To je jedna od vjeţbi koju profesorica Lyelle Palmer s velikim uspjehom koristi za unaprjeĊenje sposobnosti uĉenja male djece. Djeca rastu prema obrascima. Ona su roĊeni istraţivaĉi. Dakle, potiĉite ih da istraţuju u sigurnoj okolini.

226

Kljuĉna vaţnost da se kretanje ostvaruje korak po korak (ili ako hoćete postupnosti). Priroda je stvorila mozak takvim da on tijekom prvih šest godina ţivota moţe usvajati informacije ogromnom brzinom i bez imalo napora. Glenn Doman, Naučite svoju bebu čitati Upotrijebite zdrav razum. Gotovo sve što nauĉimo o svijetu oko nas dolazi putem naših pet osjetila. Djeca vrlo rano u ţivotu pokušavaju dodirnuti, pomirisati, okusiti, ĉuti i vidjeti sve što ih okruţuje. Zato ih potiĉite na to od samih poĉetaka.

Gradite na temelju pet osjetila. Kako dijete raste mnogi roditelji osjećaju kako je sve lakše poticati uĉenje putem svih osjetila i to zato što odmah mogu uoĉiti povratne informacije.

Koristite cijeli svijet kao uĉionicu Svaki izlazak pretvorite u iskustvo uĉenja.

227

O ĉemu priĉaju?

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete, Više bih bojala prstima, a manje upirala prstom. Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala. Skinula bih pogleda sa sata, a više bacala pogled na njega. Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo. Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva. Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala. Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda. Više bih ga grlila, a manje vukla. RjeĎe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala. Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću. Manje bih ga poučavala o ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi. Diane Loomans, Punim samopoštovanjem naprijed

228

POMOĆ DJEĈJEM UMU Nije posao nas-odraslih da pouĉavamo nego da pomaţemo djeĉjem umu da izvrši svoj zadatak: da se razvije. Marija Montesori DIJETE UĈI ĈINEĆI

Boje: roditelji ĉesto novoroĊenĉad stavljaju u okolinu pastelnih boja. To je za dijete katastrofalno. Dijete treba vidjeti kontraste, vanjske obrise oblika i slika, treba vidjeti crno – bijele kontraste. Ako ga stavite u sobu blijedo ruţiĉaste ili blijedo plave boje, to je kao da ste ga stavili u svijet u kojem se nema što vidjeti – pa ono i ne moţe vidjeti. Zašto bebe trebaju gledati oštre kontraste? U prvim mjesecima mozak beba uspostavlja svoje glavne «vidne putove». Djetetov korteks ima šest slojeva stanica koje prenose razliĉite signale od retine u oku uzduţ vidnog ţivca u mozak. Primjerice jedan sloj tih stanica prenosi signale za vodoravne crte, a drugi za okomite. Drugi slojevi li stupci stanica bave se krugovima, kvadratima i trokutima. Kad bi dijete vidjelo samo vodoravne crte, primjerice, tada bi se ono prilikom puzanja ili hodanja neprekidno sudaralo s nogama stolova i stolaca jer njegovi «vidni putovi» ne bi mogli procesirati okomite crte. Okus: mlijeko i bljuvotina. Zato dodajte, malo okusa limuna, naranĉe ili muškatnog orašĉića… Zvuk: Majke intuitivno djeci govore malo glasnije i to je sjajno! Još je bolje ako djetetu neprekidno govorite što se dogaĊa: «Sad te oblaĉim. Oblaĉim ti desnu ĉarapicu. Mijenjam ti pelenu.»

229

Slušanje umirujuće pozadinske glazbe preporuĉljivo je, kako prije, tako i nakon roĊenja.

Oblici su svuda oko vas. Moţete traţiti oblike. Pokaţite ih svome djetetu i ono će ih uskoro poĉeti pokazivati vama. Pokaţite im krugove (kotaĉi, baloni, sunce, mjesec, stakla naoĉala, zdjele, tanjuri, satovi, novĉići). Pokaţite im ĉetverokute (vrata, prozore, zgrade, kutije od pahuljica, knjige. Krevete, dostavna vozila). Pokaţite im kvadrate (papirnate salvete, maramice, prozori, stolnjaci). Pokaţite im trokute (krovovi, planine, šatori, boţićna drvca, i jedra). Suprotnosti. Svugdje moţete vidjeti suprotnosti. To je sjajan naĉin uĉenja rijeĉi asocijacijama: ako lopta ide gore, mora se vratiti dolje. Isto to rade i klackalice u parku. Svjetla se pale i gase, vrata otvaraju i zatvaraju, a noć pretvara u dan.

Brojanje. Nauĉite brojati na stvarnim objektima: Ovo je jedna ţlica, a ovo su dvije ţlice. Ti imaš jedna usta, a koliko imaš ušiju? Koliko prstiju? Ukljuĉite dijete u postavljanje stola za (koliko – razliĉit broj) ljudi.

230

Zabavite se klasificirajući: Kao što smo naglasili mozak informacije pohranjuje putem asocijacija i u obrascima. Zato rano zapoĉinjite taj proces. Kada perete rublje dijete moţe svrstavati ĉarape u parove, odvajati košulje za glaĉanje, a majice za slaganje i pospremanje.

Koristite cijeli svijet kao uĉionicu Svaki izlazak pretvorite u iskustvo uĉenja. Svaki posjet samoposluţivanju predstavlja studijsko putovanje. Zatraţite od djeteta da vidi u hladnjaku što manjka i što bi valjalo kupiti. Igrajte se potrage za onim što vam je potrebno. Tko će prvi ugledati… Koristite cijeli svijet kao uĉionicu. I sve pretvorite u igru.

Ono što svaku igru ĉini zanimljivom jest potpuna predanost onome što se dogaĊa. Ulazak u zasebno vrijeme i prostor. Ukoliko ste duhom negdje drugdje i ĉinite „uslugu“ djetetu ili mislite se igrati samo zato jer je to vaša obveza, odnosno kako biste ispunili duţnost ili smanjili osjećaj krivice jer ste uvjereni da ste zapustili svoje dijete, ĉinite veliku pogrešku.

231

Dijete osjeća da ste negdje drugo. Ono se ne da prevariti. Radije s njim postupite kao s velikim ispriĉajte što se dogaĊa i zašto ste umorni. Ne zbog toga što će dijete to razumjeti, nego zato jer će osjetiti da ste iskreni. Pa ĉak i to moţe postati igrom Posvetite mu se. Ono treba vašu pozornost.

Ono je uvijek središte

svijeta!!!. A i vama će vjerojatno biti lakše. Moţda se ĉak uzmognete igrati. Igra je ĉarobno vrijeme sretne usredotoĉenosti.

Velika umjetnost komunikacije Jednostavan početak učenja engleskog jezika Engleski ukupno ima 550.000 riječi. MeĎutim, 90% govornog jezika sastoji se od 2000 riječi. 400 riječi čini većinu pisanog teksta. Engleski ima 26 slova i samo 44 glasa. Postoji samo 70 glavnih kombinacija pisanja slova. Polovica broja ključnih riječi su fonetske, a polovica nisu.

Gordon Dryden

232

Govor je, naravno, jedinstvena ljudska sposobnost. Djeca ga uĉe slušajući, oponašajući i vjeţbajući. Zato im od poĉetka govorite. Govorite im što radite. Upoznajte ih s njihovim roĊacima. Redovito im ĉitajte. Iznad svega zapamtite vaţnost pozitivnog poticanja. Ukoliko dijete kaţe: «Ideo sam u dućan.» - nemojte mu reći kako je to krivo. Umjesto toga pokušajte reći ovako nešto: «Išao si u dućan, zar ne? I ja sam išla. Sutra ćemo ponovno ići u dućan.» Od svega napravite zabavnu govornu igru, najprije uvodeći neku temu, a potom je pretvarajući u igru pitanja: «Ovo su moje oĉi, a ovo je moj nos. Imaš li ti oĉi? Gdje su ti? Imaš li ti nos? Gdje je?» Djeĉje pjesmice su sjajne, jednostavno zato što se rimuju, a rime je lako zapamtiti. Svako dijete od poĉetka treba izlagati šarenim slikovnicama i treba mu redovito ĉitati. Uĉenje ĉitanja bi trebao biti prirodan i zabavan proces. KORACI K ĈITANJU: RIJEĈI SU, POPUT SLIKA, SAMO, SIMBOLI STVARNOSTI ĈITAJTE SA SVIM OSJETILIMA OZNAĈITE ONO, ŠTO DIJETE MOŢE VIDJETI IMENUJTE SVE ONO ŠTO DIJETE MOŢE UĈINITI IGRAJTE SE FONETSKIH IGARA IGRAJTE SE S KLJUĈNIM RIJEĈIMA IGRA JE DJEĈJI POSAO DJECA UĈE IZ SVEGA ŠTO ĈINE NASTAVITI ISTI ZABAVNI PRISTUP UĈENJU I U ŠKOLI

233

Prvi korak k ĉitanju: rijeĉi su, poput slika, samo, simboli stvarnosti Od dana kad ga iz rodilišta donesete kući pokazujte svome djetetu slikovnice jarkih boja. I svakog mu dana čitajte.

Dorothy Butler, Bebama su potrebne knjige

rijeĉi su, poput slika, samo simboli stvarnosti

Slika jabuke simbol je stvarne voćke jabuke. To isto vrijedi i za glasove koji tvore rijeĉ «jabuka» : j – a – b – u – k – a: /jabuka/, to je akustiĉna slika istog stvarnog predmeta (ĉitave vrste istih predmeta). Kao i napisana rijeĉ:

JABUKA.

234

Nauĉite svoju bebu ĉitati „Ukoliko djeca mogu ĉuti i vidjeti rijeĉ jabuka, ukoliko jabuku mogu okusiti, pomirisati i dodirnuti, oni će uskoro nauĉiti izgovarati i ĉitati tu rijeĉ. Nauĉiti ĉitati jednako je jednostavno kao i nauĉiti govoriti. U stvari, vjerojatno je još i lakše, jer se sposobnost gledanja razvija prije od sposobnosti govorenja. No, ne morate mi vjerovati na rijeĉ. Pitajte bilo kojeg producenta televizijskih reklama. Oni koriste iste jednostavne komunikacijske tehnike. Pogledate li televiziju bilo koje veĉeri ĉut ćete nekog kako vrišti

COCA COLA ili McDONALD's – a istodobno se imena tih tvrtki

na ekranu pojavljuju napisani velikim obojenim slovima, te su ĉesto praćeni pjesmicom koju je lako zapamtiti. Tako su dvogodišnjaci otkrili tajnu ĉitanja. Sad i oni mogu ĉitati jer su poruke dovoljno velike da ih se moţe interpretirati.“ Glenn Doman, Naučite svoju bebu čitati Zato je Doman uvjeţbavao roditelje ne samo da svojoj djeci nove rijeĉi jasno i glasno izgovaraju, već da im istodobno te rijeĉi pokazuju napisana velikim slovima, upravo kao što to ĉine TV reklame ili reklamni panoi. U mnogim su dijelovima svijeta roditelji shvatili da je jednostavno i zdravorazumsko rješenje to da stave natpise na što više stvari, kako bi djeca mogla pisane rijeĉi prepoznati jednostavno kao i one izgovorene.

Preporuĉa se uporaba tiskanih slova visokih oko

7cm 235

Drugi korak k ĉitanju: ĉitanje sa svim osjetilima Ukoliko dijete moţe neku stvar vidjeti, dodirnuti, okusiti, čuti riječ za nju i vidjeti tu riječ napisanu, ono je moţe naučiti izgovarati i čitati. Zato povezujte čitanje sa svim osjetilima. Gordon Dryden, Revolucija u učenju

Mi imamo nepogrešivo pravilo kojemu poučavamo sve majke. Ako se dok poučavate svoje dijete izvrsno ne zabavljate, te ako se vaše dijete izvrsno ne zabavlja, prestanite s poučavanjem jer nešto činite krivo. To je nepogrešivo pravilo. Glenn Doman

236

Treći korak k ĉitanju: oznaĉite ono što dijete moţe vidjeti

NOS KADA PRSTI KREVET OĈI PLOĈA OGRTAĈ CIPELE

Ĉetvrti korak k ĉitanju: Imenujte sve ono što dijete moţe uĉiniti

HODATI SJEDITI TRĈATI PLESATI KOTRLJATI SE GOVORITI Kako to moţe raditi? SPORO BRZO TIHO GLASNO

237

Peti korak ĉitanju igranje fonetskih igara poći – doći – moći – noći maći - naći Najbolje vrijeme za svladavanje neke vještine povezane s nekim sustavom je upravo vrijeme u koje taj novi sustav stiţe na red u vašem mozgu. Jezik je dobra primjer. Za svakog dvogodišnjaka ili trogodišnjaka vrlo je lako nauĉiti bilo koji jezik. MeĊutim, ako ta osoba ĉeka do osamnaeste ili tridesete godine, uĉenje novog jezika bit će mnogo teţe jer se sustavi koji time rukovode upotrebljavaju za nešto drugo.

Mnoga umijeća poput učenja i sviranja glazbenih instrumenata ili razvijanje finih i krupnih motoričkih vještina najbolje se razvijaju što je ranije moguće. Robert Sylwester, profesor

238

Šesti korak ĉitanju: igra s kljuĉnim rijeĉima Odaberimo kljuĉne rijeĉi za bilo koju komunikacijsku situaciju: Razgovor telefonom Posjet trgovini Doĉek gostiju… I igrajte se! Sedmi korak k ĉitanju: igra je djeĉji posao, djeca uĉe iz svega što ĉine IGRA JE DJEĈJI POSAO. DJECA UĈE IZ SVEGA ŠTO ĈINE.

U ranom djetinjstvu dijete se igra na razliĉite naĉine u skladu s razvojnim fazama (s tim da prethodne igre nastavljaju svoj suţivot s novim naĉinima igre). Igre je moguće razvrstati u ĉetiri kategorije: funkcionalne igre konstruktivne igre igre pretvaranja igre s pravilima.

239

Funkcionalne igre

Ujedno ih je povezao s razvojem djeteta i njegovim spoznajnim razvojem. U najranijoj dobi dijete se moţe igrati u ograniĉenom obujmu s obzirom na svoje mogućnosti. Kao igru moţemo prepoznati sve one pokrete koje dijete uporno ponavlja, guranje predmeta (lopte i drugih), povlaĉenje raznih igraĉki (predmeta…), trešnja raznih šuškalica, zveĉki; bacanje predmeta…

U toj dobi djecu okruţujemo raznim predmetima koji potiĉu njihovu znatiţelju i koji bez opasnosti po njih mogu biti predmetom njihove manipulacije. Istodobno s ţeljom za razvojem slušne osjetljivosti dijete se okruţuje raznim zvuĉnim igraĉkama.

Konstruktivne igre Tijekom vremena manipulacija predmetima se usloţnjava i dijete mijenja interes u svojoj obuzetosti predmetima. Najprije poĉinje igra skrivanja. Ima me – nema me. Ima predmeta – pa je skriven – pa ga pronalazimo. A nedugo zatim predmeti postaju graĊevni materijal. Djeca pokušavaju nešto napraviti. Ona uviĊaju ne samo da se cjelina sastoji od dijelova nego i da dijelovi ĉine cjelinu. Razne igre s kockama, gradnje kula u pijesku, izrada figurica (od razliĉitih materijala) i njihovo slaganje u nekakve kompozicije, rezanje i lijepljenje slika…

U ovoj fazi rado se igra s drugima, ĉesto prihvaća i sudjelovanje starijih, a s osobitom radošću prihvaća sudjelovanje roditelja.

240

Više im je potrebna roditeljska podrška nego pomoć u djelovanju. Poticati njihovu maštu i hvaliti njihova postignuća sigurno nije teško, a to su djeĉja oĉekivanja. Ove konstruktivne igre podloga su mnogim stvaralaĉkim porivima i u kasnijem djetinjstvu, ali i tijekom ostatka ljudskog ţivota.

Igre pretvaranja Već oko druge godine poĉinju i igre pretvaranja. Ljudi i predmeti postaju ono što oni nisu. Dijete je još u razdoblju u kojemu i predmeti su zapravo ţivi (kao i bića …). U igri pretvaranja sve moţe postati nešto drugo. Dijete rado ulazi u ulogu nekoga drugog, osobito junaka koji nadilazi sve njegove strahove i ograniĉenja.

Isto tako rado zamišlja da obiĉni predmeti mogu postati magiĉna sredstva koja mu omogućavaju takoĊer svladavanje nekih inaĉe nepremostivih prepreka.

241

Ova vrsta igre osobit je omiljena u dobi izmeĊu ĉetiri i pet godina kada je fantazijski potencijal još uvijek nesputan mjerilima svakodnevne stvarnosti.

Igre s pravilima U odreĊenoj dobi, nakon pete godine, dijete se poĉne privikavati na ĉinjenicu da igra treba imati pravila. Ograniĉenja i cilj. Pravila ista za sve sudionike u igri.

Ona omogućavaju pobjedu vještine. Ali isto tako uĉe nas prihvaćanju neuspjeha kao poticaja za vlastito usavršavanje.

242

Osmi korak k ĉitanju: nastaviti isti zabavni pristup uĉenju u školi

NASTAVITI ISTI ZABAVNI PRISTUP UĈENJU I U ŠKOLI

No kao da se nešto dogodi po ulasku u školu, umjesto zabave uĉenje postaje dosada. Prijelaz na uobiĉajenu memoriju. IzgraĊenu tijekom rada upijajućeg uma zna frustrirati dijete. Toliko je toga nauĉilo kroz igru. Bez ikakvih poteškoća, a sada sve zahtjeva rad.

JE LI TO ZBILJA TAKO STRAŠNO? IGRA JE DJEĈJI POSAO

IGRA JE DJEĈJI POSAO. DJECA UĈE IZ SVEGA ŠTO ĈINE. Carolin Hooper, Novozelandski pokret centara za igru

243

Prva 24 koraka k vještom pisanju:

od faze puzanja: igranje s velikim loptama slaganje plastiĉnih ĉašica od 9 do 18 mjeseci korištenje ploĉa s rupicama u koje se stavljaju ĉavlići od 12 do 18 mjeseci jednostavne slagalice s velikim dijelovima od 18 do 24 mjeseca nizanje velikih perlica s 18 do 24 mjeseca sloţenije ruĉne slagalice od 2 godine prelijevanje najprije riţe, a potom vode iz posude u posudu rano šaranje puno igranja u vodi slikanje dlanovima, spuţvom i prstima prelazak na male loptice uporaba male školske ploĉe nizanje tjestenine izmeĊu 2 i 3 godine presavijanje papirnatih ubrusa od trideset mjeseci velike slagalice od 3. roĊendana crtanje u slovaricama s širokim crtama od 3. godine potom korištenje slovarice s uţim crtama praćenje prstom preko slova napisanih toĉkicama ĉišćenje cipele izmeĊu 3. i 5. godine prepisivanje vlastitog imena do 4. roĊendana zapišite djetetovu prvu priĉu i neka ono piše preko nje pomognite djetetu napisati popis za kupovinu igranje igara s pisanjem na kućnom raĉunalu dijete prije 5. godine poĉinje pisati.

Gordon Dryden & Collin Rose (većina aktivnosti sluţi za razvijanje sposobnosti koje su potrebne za pisanje)

244

11. L I T E R A T U R A 1. Apler, Mathew: „Boţji“ dio mozga, V.B.Z. Zagreb 2007. 2. Ĉudina Obradović, Mira: Igrom do čitanja, Školska knjiga. Zagreb 1995. 3. Dryden, Gordon; Vos, Jeannette: Revolucija u učenju, Educa, Zagreb 2001. 4. Posokhova, Ilona: Razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece (priručnik za roditelje), Ostvarenje, Zagreb 1999. 5. Prebeg-Vilke, Mirjana: Vaše dijete i jezik, Školska knjiga, Zagreb 1991. 6. Vasta, Ross; M. Haith, Marshall; A. Miller, Scott: Dječja psihologija, Slap, Jatrebarsko 1998.

245

246

247

248

249

KAZALO SADRŢAJA

250

251

Učimo radeći Prije nekoliko godina poĉeo sam svirati ĉelo. Većina bi ljudi rekla da ja „uĉim svirati” ĉelo. No, te nas rijeĉi navode na ĉudnu zamisao da postoje dva vrlo razliĉita procesa: (1) uĉiti sviranje ĉela; i (2) svirati ĉelo. Iz toga proizlazi da moram najprije raditi ono prvo, a potom prestati raditi taj prvi proces i poĉeti drugi. Ukratko, nastavit ću „uĉiti svirati” dok „ne nauĉim svirati”, a tad ću poĉeti svirati. To je, dakako, bedastoća. Ne postoje dva, nego samo jedan proces. Nauĉimo nešto raditi radeći to. Nema drugog puta.

JOHN HOLT

Dijete vještine stjeĉe ĉineći. 252

1. Govorne i jeziĉne poteškoće Neispravni izgovori glasova (dyslalie) Izostavljanje glasova u rijeĉi (omisija) Ovo je jedna od karakteristika ranog djeĉjeg govora. I u poĉetku je simpatiĉno. No ako ovo izostavljanje ostane predugo osobina djeĉjeg govora, ona je onda jeziĉna poteškoća koja nas upozorava da s razvojem govornih sposobnosti nešto nije u redu i treba potraţiti za to dijete dodatnu struĉnu pomoć.

Normalno kod djece do treće godine ţivota. Poslije toga nuţna je pomoć logopeda.

Zamjena glasova drugim glasom (supstitucija) Zamjena glasa, kojega dijete još nije u stanju artuikulirati, drugim glasom kojim je dijete ovladalo. Pokušaj da rijeĉ bude što potpunija, ali fiziologija još nije ovladala izgovorom potrebnih glasova. I ovo je takoĊer ĉesto šarmantno u djeĉjem govoru, ali

poslije ĉetvrte

godine više nije zabavno – postaje upozorenjem. I traţi dodatnu struĉnu pomoć logopeda.

Iskrivljen izgovor nekog glasa (distorzija) Glas je u razlikovnom smislu funkcionalan, ali naĉin njegova izgovara ili je donekle iskrivljen ili pak priliĉno udaljen.

253

Mucanje Govorna poteškoća koja se prepoznaje kao

zapinjanje („trokiranje“),

ponavljanje odreĊenih dijelova rijeĉi, rijeĉi ili reĉenica, zastoj u govoru… uz oĉit fiziĉki i psihiĉki napor koji se osjeća u govorenju. Sve je to razlog da se traţi pomoć logopeda. IzmeĊu

druge i treće godine

ţivota neka djeca mogu imati u govoru

elemenata mucanja, no to je najĉešće prolazna poteškoća, pa se u tom razvojnom razdoblju treba priĉekati s preuranjenim reakcijama (djeci u tom razdoblju osobito je potrebna paţnja, strpljenje i ljubav).

Usporeni razvoj govora Odnosi se na kašnjenje u govornom razvoju, s obzirom na dob u kojoj se dijete nalazi. U ovoj knjizi mnoge elemente govornog razvoja moći ćete usporediti s govornim razvojem konkretnog djeteta u svakom vremenu od njihova roĊenja do šeste godine ţivota kada bi trebala gotovo potpuno ovladati jezikom.

254

Razvoj fine motorike i govor

Zašto se dijete (pa ĉak i odrasla osoba), koja, na trenutak, ne pronalazi potrebnu rijeĉ, sluţi gestama? Zašto dijete, dok piše ili crta, nesvjesno plazi jezik?

Ukoliko je razvoj pokreta prstiju u skladu s dobi djeteta i razvoj govora je, takoĊer, normalan. Razvoj fine motorike zaostaje, zaostaje i razvoj govora.

Znanstveni zakljuĉk: formiranje vaţnih govornih zona u mozgu ostvaruje se pod utjecajem ţivĉanih impulsa prstiju ruku. Djetetovi prstići aktivniji: bolje se ostvaruje njegov govorni, emocionalni i intelektualni razvoj. Milovanje, masiranje i razgibavanje prstića pomaţe njihovoj odgovarajućoj motoriĉkoj sposobnosti. Vaţno je pratiti s kojom vještinom (i ima li problema) dijete prigodom svakodnevnih potreba da se koristi prstima. Prilikom svakodnevnih aktivnosti: drţanja

255

ţlice, šalice, olovke; pranja ruku i lica; vezanja vezica na cipelama; zakopĉavanja košulje… I potpomagati te vještine. Ukoliko uoĉite poteškoće. Uvjeţbavanjem. Milovanjem, masiranjem, razgibavanjem…

Vrlo su dobre vjeţbe koje za prstiće ruku pruţaju narodne igre-pjesmice, poput ove: Ovaj ide u lov. Ovaj nosi pušku. Ovaj jede krušku. Ovaj kaţe:“Daj i meni!“ Ovaj kaţe:“Ne dam tebi!“ Pri tome dodirujemo svaki djetetov prstić po redu.

Ovo je uz priĉu o pet prstiju najĉešća igra odraslih s malom djecom. Priĉu o pet prstiju najĉešće se priĉa ovako: Jednoga dana reče Palac: „Ja sam gladan“. Kaţiprst ko i uvik i ne zna ništa drugo nego potvrđivati pa odma reče: „I ja sam.“ Veliki (ili Sridnji) ko i uvik gladan jedva dočeka: „Šta ćemo poist“. Prstenjak rekne: „Nemamo ništa“. A onda se siti da ipak ima nešto u ostavi, pa kaza braći: „Ajmo ukrast“. A na to Mali prozbori vako: „Da Bog da se ja ne pomako, ako vas ne kazo ćaći i materi.“ U priĉi s prstima dijete se drţi u krilu i kako se o kojem prstu priĉa tako se s njima pripovjedaĉ poigrava i govori u njihovo ime. Kada roditelji primijete da dijete ima poteškoća u razvoju fine motorike i govora, ne trebaju se samo oslanjati na intervenciju struĉnjaka, već trebaju biti aktivni i vjeţbati djetetove prstiće. Odgajatelji mnogo trebaju raditi s djecom na razvoju fine motorike prstiju jer je to vaţan dio pripreme za školu.

256

Zglobovi djetetovih ruku završavaju s formiranjem

tek oko osme godine,

zbog toga su maloj djeci pokreti olovkom tijekom pisanja i crtanja, veoma naporni. Odgajatelji i uĉitelji koji znaju tu razvojnu ĉinjenicu, rade na sustavnom razvoju djetetove fine motorike i

ne postavljaju prevelike zahtjeve

prema

kvaliteti i kvantiteti djeĉjih grafomotoriĉkih uradaka.

Vjeţbe za opuštanje ruku i igre prstićima 4.6.1. Igramo se mace Jedan – Grĉimo prste i proizvodimo zvuk "Š-š- š!", kao maca kad se raţesti... i pusti nokte ....

Dva – brzo širimo prste i kaţemo „Mjau!“ – kao zadovoljna maca

I igra se ponavlja pretvarajući se ĉas u ljutitu macu, ĉas u umiljatu i maznu.

257

4.6.2. Pjetlić

Prsti su skupljeni i isprepleteni. Ispravljaju se prsti lijeve ruke i postaju krijesta pijetla i igra je smjenjivanje lijeve i desne ruke u pravljenju pjetlića 4.6.3.Trka - stonoga

Prsti su oslonjeni jagodicama na stol. Na znak prsti se kreću po stolu kao petonoga ţivotinja. Ţuri se na suprotan kraj stola, krećući se prstima - noţicama. Ne smije se klizati i skakati, već prsti trebaju da imitirati koraĉanje! 4.6.4.Trka - dvonožaca

Razliĉite varijante utrke po stolu s dva prsta.

258

Kako prevladati pojedine govorne poteškoće

Dyslalije. Najĉešća djeĉja govorna poteškoća. Susreće se kod svih uzrasta u svim jezicima svijeta. Svrstavamo ih i tri osnovne kategorije: -

Omisija (izostavljanje glasova: ruka - uka)

-

Supstitucija (zamjena odrĊenog glasa glasom koji dijete već izgovara:

ruka – juka) -

Distorzija (vriskanje, šuškanje, unjakanje, nedefinirana distorzija:

tipiĉna i atipiĉna oštećenja glasova, njihovo izobliĉavanje koje ostavlja kod govornika koji nemaju artikulacijske poteškoće dojam nekorektnog govora). Glasovni sustav hrvatskoga jezika: 12 kritiĉnih glasova:

C, Z, S – Ĉ, Ţ, Š – Ć, DŢ, Đ – L, LJ, R. Omisije, supstitucije i distorzije mogu se javiti u sva tri poloţaja u rijeĉima: poĉetnom, središnjem i završnom poloţaju. Artikulacija zahtijeva odgovarajuću koordinaciju pokreta govornih organa. Nekada je to fiziološki onemogućeno. Potreban savjet lijeĉnika.

Tepanje.

Ponekad se ţargonom na ovaj naĉin i od milja obiljeţava rani djeĉji

govor ili tek izriĉe njegovo odstupanje od uobiĉajenoga govora. Tepanje je faza u govornom razvoju i prisutna je kod svakog djeteta.

259

PETA GODINA Ukoliko se do pete godine ispravno ne formiraju glasovi oni postaju posve odreĊenom govornom poteškoćom c, z,s č, ž, š ć, dž, đ; l, lj, r

I u ranijim razdobljma mogu se registirati naznake mogućih problema. I potraţiti savjet logopeda. U predškolskom uzrastu djeĉja paţnja je vrlo kratka, pa je potrebno ĉesto mijenjati aktivnosti. Djeca najlakše uĉe uz pjesmu i igru, tako ćete najlakše razviti kompletnu motoriku, a djeĉja paţnja će biti okupirana. - Vjeţbe slušanja od neprocjenjivog znaĉaja za razvoj govora. Poţeljne su izuzetno kratke i zanimljive priĉe. Najvaţnije za njihove priĉanje je interes djece i koliko su dugo u stanju zadrţati djeĉju paţnju.

Provjera pitanjima ili razogovor o tekstu. Vaţan je kako bismo bili sigurni u odgovarajuću djeĉju paţnju, a ovo se moţe pretvoriti u igru izmjena, dopuna, mijenjanja

260

same priĉe. Omogućava nam i da zamjetimo djecu koja ne mogu usmjeriti vlastitu paţnju (potrebno je provjeriti je li uzrok takvom ponašanju kakava fiziološka i/ili psihološka poteškoća ili tek trenutno i prolazno ponašanje). Vjeţbe disanja provoditi raznovrsnim igricama organiziranim u natjecateljskom duhu, provjeriti dišne sposobnosti djeteta. Upućivati ih u takve igre. Nauĉimo djecu pravilnom govornom disanju, dijete treba nauĉiti udahnuti dovoljnu koliĉinu zraka, a isto tako nauĉiti ga izdahnuti. 'Ko će reći devet puta ovca pase crn trn. Ne treba zaboraviti da je nekorektno govorno disanje osnovni problem kod djece koja mucaju. - Vjeţbe govornih organa mogu se jednostavno organizirati - oponašanje glasanja kućnih ljubimaca (psa, maĉke…) - proširivanje oponašanja glasanja na druge domaće ţivotinje (zvijeri i ptice) - proširiti na oponašanje glasanja i odgovarajućeg kretanja ţivotinje…

Sve treba biti igra. I u uţitku igre odgajatelj treba uoĉavati kvalitetu djeĉjeg oponašanja kroz ocjenu djeĉjih sposobnosti: -

motoriĉkih

-

imitacijskih

-

glasovnih…

Uoĉi li odreĊene smetnje moći će i djelovati u pravcu njihova otklanjanja. 69

69

Prema Struĉni tim humanitarne organizacije Duga: Priručnik za inkluzivnu nastavu, Sarajevo 2006. str.121

261

O mucanju još jednom Polako počinjemo shvaćati vitalnu točku koju smo toliko stoljeća propuštali. Čini se da pouku trebaju više roditelji negoli djeca, više oni koji slušaju nego oni koji (mucavo) govore. dr. Wendell Johnson

Prisjetimo se: kad djeca uĉe hodati!!! Nitko u trenutku kada dijete padne ne kaţe: on je padalac ili on je spoticatelj. Nego posve ispravno: palo je ili spotaknulo se. No, samo malo kasnije, već smo skloni griješiti. Naime, kada dijete ĉini pogreške u govoru – to je normalno!!! No, zna nam se potkrasti da je ono zbog toga mucavac. Stav prelazi na dijete i ono se samo poĉinje smatrati mucavcem, pa uĉenje biva ukrućeno, a mucanje ima trajnu podlogu!!! Ţivi li i raste u skladnoj obitelji, u sredini u kojoj se osjeća sretno i zadovoljno, dijete će steći psihiĉku stabilnost i povjerenje u ljude. Što gotovo sigurno otklanja probleme mucanja. U suprotnom, postat će uplašeno, nepovjerljivo, povlaĉit će se u vlastiti svijet.

262

Razumijevanje djeteta i odgovarajući pristup prema „nepodopštinama“.

Isti

odnos prema djeci, bez favoriziranja. Odrasli: odgajatelji i roditelji kao model govornika trebaju ispravno govoriti. Bez tepanja.

Navodni govor od milja krivi je uzor i

razlog mogućih djeĉjih poteškoća.

Koristiti kratke i razumljive reĉenice.

Znati slušati: imati strpljenja za nespretnosti u djeĉjem govoru. Ne omalovaţavati ga! Ne poţurivati ga!!! Ne usporeĊivati ga: svako je dijete svijet za sebe – jedinstveno i neponovljivo. Namtanje drugoga kao kriterija onome što je jedinstveno i neponovljivo posve je krivo!!!

Prevelika oĉekivanja stvaraju kod djeteta strah od neuspjeha i stalnu napetost: ocjećaj krivice, razoĉarenja, kao i strah od novih neuspjeha… Pomoći djetetu da završi reĉenicu ako ste primijetili da se muĉi i traga za izrazom, ali se ne smije zbog nestrpljenja završavati svaka njegova misao.

Druga djeca ne bi ga smjela ismijavati niti saţalijevati zato što muca. Kada odgajatelj primijeti neke od simptoma mucanja moraju biti krajnje oprezni i taktiĉni, ne skretati paţnju na tu pojavu, sprijeĉiti zadirkivanje druge djece s napomenom da svatko

263

moţe pogriješiti i da to nije ništa osobito. Treba ih pouĉiti da je to normalna i prolazna poteškoća, koju će i uz njihovu pomoć dijete s poteškoćom prevladati. Dijete koje muca ne treba zapostaviti, ali ni pretjerano maziti. Prema njemu se treba ponašati prirodno, neusiljeno, strpljivo, ali zahtijevati da sve obveze izvršava kao i ostala djeca. Potrebno je lagano govoriti s djetetom, pokušati ga osloboditi stidljivosti i napetosti… Osoba koja muca ako ţivi u sredini koja razumije njegove probleme obiĉno stekne samopouzdanje, oslobaĊa se unutarnje napetosti, što pozitivno djeluje na govor. Mucanje se pojaĉava pred nepoznatim osobama ili u trenucima „iznimne“ vaţnosti. U društvu sa vršnjacima, prijateljima, osobe koje mucaju vrlo su spontane i opuštene i govorno manje griješe.

Ni logopedski tretman neće biti dovoljno uspješan ako sredina u kojoj ţivi dijete, a to se odnosi na vrtić, obitelj, ne pokaţu dovoljno razumijevanja i ne stvori povoljne uvjete za prevladavanje djeĉjih poteškoća. Vjeţbe disanja provoditi raznovrsnim igricama organiziranim u natjecateljskom duhu, provjeriti dišne sposobnosti djeteta. Upućivati ih u takve igre. Nauĉimo djecu pravilnom govornom disanju, dijete treba nauĉiti udahnuti dovoljnu koliĉinu zraka, a isto tako nauĉiti ga izdahnuti. 'Ko će reći devet puta ovca pase crn trn. Ne treba zaboraviti da je nekorektno govorno disanje osnovni problem kod djece koja mucaju.

264

2. Biće koje se igra (Homo ludens) IGRA JE DJEĈJI POSAO. DJECA UĈE IZ SVEGA ŠTO ĈINE.

U ranom djetinjstvu dijete se igra, na razliĉite naĉine, u skladu s razvojnim fazama (s tim da prethodne igre nastavljaju svoj suţivot s novim naĉinima igre). Igre je moguće razvrstati u ĉetiri kategorije: funkcionalne igre konstruktivne igre simboliĉke igre (igre pretvaranja) igre s pravilima. 265

Funkcionalne igre Igre je moguće povezati s fiziĉkim razvojem djeteta i njegovim spoznajnim razvojem. U najranijoj dobi dijete se moţe igrati u ograniĉenom obujmu s obzirom na svoje mogućnosti. Kao igru moţemo prepoznati sve one pokrete koje dijete uporno ponavlja, guranje predmeta (lopte i drugih), povlaĉenje raznih igraĉki (predmeta…), trešnja raznih šuškalica, zveĉki; bacanje predmeta…

U toj dobi djecu okruţujemo raznim predmetima koji potiĉu njihovu znatiţelju i koji bez opasnosti po njih mogu biti predmetom njihove manipulacije. Istodobno s ţeljom za razvojem slušne osjetljivosti dijete se okruţuje raznim zvuĉnim igraĉkama.

266

Konstruktivne igre Tijekom vremena manipulacija predmetima se usloţnjava i dijete mijenja interes u svojoj obuzetosti predmetima. Najprije poĉinje igra skrivanja. Ima me – nema me. Ima predmeta – pa je skriven – pa ga pronalazimo. A nedugo zatim predmeti postaju graĊevni materijal. Djeca pokušavaju nešto napraviti. Ona uviĊaju ne samo da se cjelina sastoji od dijelova nego i da dijelovi ĉine cjelinu. Razne igre s kockama, gradnje kula u pijesku, izrada figurica (od razliĉitih materijala) i njihovo slaganje u nekakve kompozicije, rezanje i lijepljenje slika…

U ovoj fazi rado se igra s drugima, ĉesto prihvaća i sudjelovanje starijih, a s osobitom radošću prihvaća sudjelovanje roditelja. Više im je potrebna roditeljska podrška nego pomoć u djelovanju. Poticati njihovu maštu i hvaliti njihova postignuća sigurno nije teško, a to su djeĉja oĉekivanja. Ove konstruktivne igre podloga su mnogim stvaralaĉkim porivima i u kasnijem djetinjstvu, ali i tijekom ostatka ljudskog ţivota.

267

Simboliĉke igre (Igre pretvaranja) Već oko druge godine poĉinju i igre pretvaranja. Ljudi i predmeti postaju ono što oni nisu. Dijete je još u razdoblju u kojemu i predmeti su zapravo ţivi (kao i bića …). U igri pretvaranja sve moţe postati nešto drugo. Dijete rado ulazi u ulogu nekoga drugog, osobito junaka koji nadilazi sve njegove strahove i ograniĉenja.

Isto tako rado zamišlja da obiĉni predmeti mogu postati magiĉna sredstva koja mu omogućavaju takoĊer svladavanje nekih inaĉe nepremostivih prepreka.

Ova vrsta igre osobit je omiljena u dobi izmeĊu ĉetiri i pet godina kada je fantazijski potencijal još uvijek nesputan mjerilima svakodnevne stvarnosti.

268

Ţivot je kazalište Stvaranje igrokaza VJEŢBANJEM KOMUNIKACIJE

POZDRAVLJANJE OBRAĆANJE ZAHVALJIVANJE ĈESTITANJE…

Od svega naĉinite, igru!!!

igre telefonskih razgovora

posjet trgovini kod doktora… Od svega se moţe napraviti mali igrokaz. Djeca će vrlo rado ući u svijet mašte i odigrati odgovarajuću ulogu. Nemojte ih opterećivati nazivljem, jednostavno zatraţite od njih da se igraju nekih prizora iz svakodnevnice i da se oni dogovore oko uloga. I uţivajte.

269

ULOGA Ući u neki drugi lik djeci zna biti itekako zanimljivo, Zahvaljujući njihovoj mašti oni poprimaju i osobine te pretpostavljene osobe. Opuštena su i onako za igru mogu biti i drugi i drugaĉiji. DJEVOJĈICA, INAĈE ŠUTLJIVA. U SCENSKOM IGROKAZU S LUTKAMA, POSTALA VRLO GOVORLJIVA. KAD SU JE PITALI ZAŠTO, ODGOVORILA JE: - PA TO JE GOVORILA LUTKA.

Ĉak i bez poticaja odraslih djeca ĉesto uspostavljaju zamaštani svijet i uzimaju razne uloge u njemu. Oni se igraju mogućnosti. Ako pametno osmislimo poticaj ne bi trebalo biti problema.

270

Igre s pravilima U odreĊenoj dobi, nakon pete godine, dijete se poĉne privikavati na ĉinjenicu da igra treba imati pravila. Ograniĉenja i cilj. Pravila ista za sve sudionike u igri.

No, zametici njihove pojave ne uvode se kroz discipliniranje, nego kroz razliĉite oblike igara koje prethode uobiĉajenim igrama s pravilima. Naime, u djeĉjim igrama u kojima prividno ne postoje pravila zapravo se uspostavlja odnos prema pravilima i njihovo poštovanje. Svima poznata igra Ringe, ringe raja koja je jedna od vrlo ranih i omiljenih djeĉjih igara zapravo je poĉetna igra s pravilima:

Ringe, ringe raja Svud se čuje graja Vrti, vrti kolo Kolo naokolo

Ringe, ringe raja Puna zdjela jaja Jedno jaje muć A mi djeco ćuć.

271

Iz samoga teksta vidljiva su i naznaĉena pravila; -

treba se uhvatiti u kolo

-

vrtiti kolo u nekom smjeru

-

ne ispuštati ruke onih do sebe (sve do završnoga i radosnoga: ćuć)

-

na ćuć treba postupiti po zapovijedi (radosno ĉuĉnuti ili se ĉak zavaliti sve do bacanja na leĊa).

Prema iskustvima, teta s kojima komuniciram na nastavi metodike, djeca još u starijoj jasliĉkoj dobi (izmeĊu druge i treće godine) rado se ukljuĉuju u ovu igru. Iza toga slijede mnoge druge djeĉje igre koje ukljuĉuju odreĊena pravila. Pravila ukljuĉuju meĊusobne odnose igraĉa u igri i pravila igre, tako postoje: -

igre djece i odraslih.

-

djeĉje igre.

Svi naši krajevi imaju i vlastite tradicionalne djeĉje igre koje su se prenosile (i prenose) u druge krajeve pokatkada u nešto izmijenjenom obliku (i ponekad razliĉitoga imena). Neke poznatije djeĉje igre70 Leti, leti; Cice-mace maramice; Erbebečke (i Erbe rečke); Gradova i sela; Gumigumi; Jeţ; Lončići; Mačka i miš; Škola; Što da radi ova…; Graničara… Sve do poznatih športskih igara s jasno definiranim pravilima.

Pravila omogućavaju pobjedu vještine. Ali isto tako uĉe nas prihvaćanju neuspjeha kao poticaja za vlastito usavršavanje. 70

Ove i mnoge druge djeĉje igre dobro opisane moţete pronaći u Duran, Mirajna: Dijete i igra, Naklada Slap, Jasterbarsko 2001.

272

2. Vjeţbe razvijanja slušne osjetljivosti Sviranje djetetu71: Mozartov uĉinak: moguće je povoljno djelovanje svakodnevnog kratkog i tihog reproduciranja ugodnih klasiĉnih tonova ili nekih drugih “laganica”.

Igra zveĉkom: Uvijek ih je dobro kombinirati s pjevanjem. Promatrajte prati li dijete izvor zvuka. Povezuje li zvuk s njegovim izvorom? Dijete uoĉava izvor zvuka. Uvjerili ste se u postojanje fiziĉkog sluha tko sretniji od vas.

Izmjena visine tona: Izmjena visokih i dubokih tonova u govoru i pjevanju. Naĉelno: visoki tonovi ga potiĉu i uveseljavaju. duboki tonovi ga umiruju.

71

Vjeţbe preuzete iz knjige Igrom do čitanja (opis pojednostavljen bez detalja)

273

IzmeĊu 6 i 9 mjeseca Igra zvukovima: Proizvodite razliĉite zvukove ustima. Potiĉite djetetove traţenje i pronalaţenje izvora zvuka. Dopustite dijetetu igrati se lupanja ţlicom po stolu. Ţlica moţe biti drvena.

I NAKON TOGA IGRAJMO SE ZVUKOVIMA Istraţivanje zvukova: Dijete se upućuje na slušanje sata. Kucanje srca (bila) kod drugog djeteta. Slušanje cvrkuta ptica. Potiĉite dijete tijekom cijelog predškolskog razdoblja da zvukove koje ĉuje: opiše oponaša imenuje.

274

Istraţivanje zvukova zatvorenih oĉiju: Djetetu se zaveţu oĉi i navodi ga se da sluša zvukove iz vrta s ulice u sobi te da ih imenuje i oponaša.

Stetoskop:

Ako ste u mogućnosti omogućite djetetu da posluša ovim ureĊajem: vlastito srce srce drugog djeteta drugo dijete dok pije i neke druge zvukove…

275

Improvizirani telefon: Izrada improviziranog telefona i slušanje pomoću njega. Plastiĉna cijev s dva plastiĉna lijevka moţe posluţiti i za razgovor onih koji se zbog neke zapreke ne mogu vidjeti.

Usmjeravanje zanimanja za uši: Uši su instrument slušanja. Kakve uši imaju ţivotinje? Kako ih miĉu?

Razlikovanje zvukova: Alatke za proizvodnju zvukova Šuškalice – od plastiĉne boce s ĉepom Bubnjevi – od konzervi Niz staklenih posuda s razliĉitom koliĉinom vode…

276

Razlikovanje glasno – tiho Vaţno je: glasom, instrumentima…

Medo spava: Igra medinog zimskog sna. Dok su djeca tiha i došaptavaju se medo spava. Kad se djeca dogovore da je vrijeme za buĊenje Uz glasno pljeskanje broje takoĊer usklikom: jedan, dva, tri… Medo se okreće kao da će se probuditi… Igra se nastavlja (dok ne dosadi).

Budilica Djetetu se zaveţu oĉi ili ga se izvede iz sobe. Ukljuĉi se budilica. Zadatak je što prije pronaći je prema zvuku.

277

Hladno – vruće: Jedno dijete napusti prostoriju, a ostala djeca uzmu metalnu ţlicu i limeni pladanj ili tanjur. Djeca u prostoriji se dogovore koji će predmet u prostoriji biti „tajni predmet“. Kad se pozove tragaĉa da uĊe u prostoriju. On traga za tajnim predmetom. Kad se pribliţava tajnom predmetu svi jaĉe udaraju o pladanj. Kad se udaljava lupa se sa sve manjim intenzitetom. Kada se pribliţava intenzitet ponovno jaĉa. Sve dok tajni predmet ne bude otkriven.

A kakav sam sad Dijete ima zavezane oĉi. Druga djeca se popnu na vrhove prstiju podignu ruke i kaţu: “Sad sam jako velik”. Zatim ĉuĉnu i kaţu: “Sad sam jako mali”. Ove radnje ponavljaju nekoliko puta. Zatim zauzmu jedan od ova dva poloţaja: ili se propnu na prste ili ĉuĉnu i kaţu: “A kakav sam sad”? Dijete koje ima zavezane oĉi po izvoru zvuka mora pogoditi ĉuĉe li igraĉi ili stoje. Sad si jako velik ili sad si jako mali.

278

Razlikovanje ritma: Uoĉavanje ritma i promjena u ritmu. Neka dijete s vama plješće u ritmu. Šuškalicom šuškajte: brţe – polakše.

Glazbeni kipovi: Na zvuk glazbe djeca se kreću u ritmu. Na njezin prestanak zaustavljaju se u poloţaju u kojem su uhvaćena. Glazbene stolice: U red se postave stolice – jedna manje nego je igraĉa. Djeca plešu oko stolica u ritmu glazbe. Prestanak glazbe ili promjena ritma kako se dogovorite znak je za prestanak plesa i sjedanje. Netko ne će imati stolicu u koju bi sjeo.

Roboti: Djeca su roboti koji se kreću u prostoru. VoĊa igre pljeskanjem odreĊuje igru: 1 udarac – ide ravno 2 udarca – stane 3 udarca – okreće se za 180 Kad roboti naiĊu na prepreku hodaju na mjestu. Igra se moţe uĉiniti i sloţenijom prema dogovoru. 279

3. Vjeţbe razvijanja glasovne osjetljivosti MLAĐI PREDŠKOLCI BROJALICE U predškolskoj dobi izuzetno je vaţno ostvariti dobru glasovnu osviještenost, te mogućnost djeteta da ovlada glasovnom analizom i glasovnom sintezom. Glasovna analiza ili rašĉlanjivanje rijeĉi na manje izgovorne cjeline, najprije slogove, a potom i glasove. Zapoĉinjemo igrajući se i koristeći brojalice. Ovdje se navedene brojalice koje se koriste u Djeĉjem vrtiću u Tomislavgradu 72. Zahvaljujući njima djeca se dobro zabavljaju, ali i ovladavaju igrajući se rastavljanjem rijeĉi na slogove. Naime, vremenom postanu svjesni da rijeĉi nisu najmanje izgovorne cjeline. Isto tako za glasovnu osviještenost iznimno je vaţno još jedno svojstvo brojalica a to je da ima priliĉan broj navodnih rijeĉi (nizova glasova koji nemaju znaĉenje) osim kao jeziĉni motivi koji se ritmiĉki i glasovno povezuju s drugim sliĉnozvuĉnim ili ritmiĉki sliĉnim nizovima glasva koji imaju odreĊeno znaĉenje (rijeĉima). Upravo ta njihova uloga u razvijanju glasovne osjetljivosti u najranijoj dobi iznimno je vaţna. No, isto tako one su igra. Zabava. Uţitak njihova ponavljanja u najmlaĊoj dobi iznimno je koristan kao odreĊena vrsta korisne aktivnosti u kojoj djeca rado sudjelu. Pa i kasnije kada poĉinju voljeti raznovrsnost i neke druge vrste govornih i drugaĉijih igara one su ĉesto korisne kao uvod u igru, rado se koriste kao pravedan, odnosno, srećom izvršen izbor ekipa.

*** E-ci pe-ci pec Ti si ma-li zec A ja ma-la Vje-ve-ri-ca E-ci pe-ci Pec

72

Diplomski rad Slavice Gabrić

280

*** En ten ti-ni, Sa-va ra-ka ti-ni. Sa-va ra-ka Ti-ka ta-ka Bi-ja ba-ja Buf

*** Pli-va pat-ka Pri-ko Sa-ve No-si pis-mo Na vri gla-ve U tom pis-mu pi-še: „Ne vo-lim te vi-še.“

*** Ki-ša pa-da Kap, kap, kap Je-dan di-da No-si štap Ju-ĉer bi-o Sun-ĉan dan On i-ma-o Ki-šo-bran

*** Ţu-ri, ţu-ri pat-ka sta-ra Mo-ra da je bli-zu ba-ra I-za nje se pre-ko brije-ga, Ras-pje-va-na pa-ĉad ge-ga. 281

*** I-mam ma-lu ma-cu lije-pu ka-o san O-ĉi su joj tam-ne ka-o kiš-ni dan. Br-ĉi-ći joj njeţ-ni dla-ka joj se sja Vo-li-mo je svi al’ naj-vi-še ti. *** Bum-ba-ri se sas-ta-li i na pče-le na-pa-li: „Ka-kav je to red, što ne da-te med?“ Pĉe-le rek-le: „ra-di-te, ra-di-te Pa se me-dom sla-di-te!“

Djeca znaju gotovo na svaku brojalicu pridodavati stihove: Jen, dva, tri Aj-de van-ka Ti. Više je razloga za to, jedan je što djeca vole uobiĉajene formule. Drugi je jer im se ne sviĊa ishod, pa ga pokušavaju promijeniti dodatkom navedene formule, a ona pak doĊe kao neumitnost koju se ne da izbjeći pa je tako i lakše prihvatiti kada nakon te formule iz igre ispadne onaj tko je drag ili ga se stavi pred nezahvalan zadatak.

282

GLAS DO GLASA – RIJEĈ ZNATE LI DJECO ŠTO JE GLAS? SAD ĆEMO IZGOVARATI NEKE OD NJIH: AAA…, UUU…, SSS…, EEE…, ŠŠŠ… Hoćemo li skupa: aaa…, uuu…, sss…, eee…, ššš…

RECI A… - produţite glas povišenim tonom – dopustite im oponašanje (ohrabrite ih gestama)… RECI O… O… O… - njihovo oponašanje RECI E… RECI U… RECI I… A SAD NEŠTO MALO TEŢE: RECI R… RECI S… RECI Š… I od svega napravite igru!!!

283

PREPOZNAVANJE GLASOVA

PREPOZNAVANJE PRVOG GLASA Rijeĉi koje poĉinju istim glasom izgovaraju se u nizu – glas se naglašava, primjerice: Pas Pijetao Put Plot KOJI STE ĈULI PRVI GLAS? JE LI A Reci pijetao. Reci pas. JESTE LI MOŢDA PRVI ĈULI GLAS P? PONOVIMO JOŠ JEDNOM ISPOĈETKA. (VARIJANTE OVE IGRE OSTAVLJAM VAMA NA DALJNJU RAZRADU). Zaplješćite kad ĉujete – ili!?

284

PREPOZNAJETE LI ZADNJI GLAS KOJIM GLASOM ZAVRŠAVAJU SLJEDEĆE RIJEĈI: Medo Zeko Mlijeko PREPOZNAJETE LI ISTI GLAS UNUTAR RIJEĈI: Put Kut Šut

Pjevanje pjesmica. Pjesme uz glazbu… (uvijek kad je to moguće).

285

RASTAVLJANJE RIJEĈI NA SLOGOVE VJEŢBE RAZVIJANJA GLASOVNE OSJETLJIVOSTI

LOV NOS RO-SA KO-SA NO-GA STO-NO-GA BO-SO-NO-GA RASTAVLJANJE RIJEĈI NA SLOGOVE I SASTAVLJANJE SLOGOVA U RIJEĈ ROSA – RO – SA – ROSA KOSA – KO – SA - KOSA KAŢIMO SLOG PO SLOG PA IZGOVORIMO RIJEĈI: RO-SA – ROSA KO-SA – KOSA NO-GA – NOGA STO-NO-GA – STONOGA BO-SO-NO-GA – BOSONOGA

286

OD RIJEĈI SLOGOVIMA – OD SLOGOVA GLASU: ROSA– RO-SA – R-O-S-A KOSA – KO-SA – K-O-S-A BOSA – BO-SA – B-O-S-A NOGA - NO-GA - N-O-G-A STONOGA – STO-NO-GA –S-T-O-N-O-G-A BOSONOGA – BO-SO-NO-GA – B-O-S-O-N-O-G-A RASTAVLJANJE RIJEĈI NA SLOGOVE, SLOGOVA NA GLASOVE I SASTAVLJANJE GLASOVA U SLOGOVE I SLOGOVA U RIJEĈ ROSA – RO – SA – R – O – S- A – RO – SA – R O – SA KOSA – KO –SA – K – O – S – A – KO – SA – KOSA RASTAVLJANJE RIJEĈI NA GLASOVE: R-O-S-A – ROSA K-O-S-A – KOSA B-O-S-A – BOSA N-O-G-A – NOGA S-T-O-N-O-G-A – STONOGA B-O-S-O-N-O-G-A – BOSONOGA

GLAS DO GLASA RIJEĈ R-O-S-A – RO-SA - ROSA K-O-S-A – KO-SA - KOSA B-O-S-A – BO-SA - BOSA N-O-G-A - NO-GA - NOGA S-T-O-N-O-G-A – STO-NO-GA - STONOGA B-O-S-O-N-O-G-A – BO-SO-NO-GA – BOSONOGA

287

PRONAĐIMO RIMU Slušanje, ponavljanje, uĉenje pjesmica u rimi.

*** Spavaj, spavaj dušo mila Ti si danas vridna bila Spavaj, spavaj luĉe moje Umorne su oĉi tvoje. Tribalo je cviće brati, Malu macu okupati, Zeki trave naĉupati, I kokama hrane dati.

*** Zrake dana već se gase Stvoritelju ĉuj nam glase: Milostivo, Boţe mili, Pogledaj nas i zakrili. Neka bjeţe ruţne slike Grešne sanje svekolike, Zlome duhu ne daj moći Oĉuvaj nas u ĉistoći. 288

IGRE S RIMOM Smišljanje rime: Papirna vrećica i sliĉice. Izvlaĉi se sliĉica. Zadatak pronaĊi rijeĉ koja je u rimi s likom na slici. U poĉetku: Dopuštaju se i besmislene rijeĉi.

Sroĉni parovi: U papirnu se vrećicu stavljaju sliĉice koje su parovi u rimi. Izvlaĉenjem se pokušava doći do tih sroĉnih parova. Igraĉi naizmjence izvlaĉe sliĉice. Ukoliko se ne izvuĉe sroĉni par sliĉica se vraća u vrećicu. Pobjednik je onaj tko je sloţio najviše sroĉnih parova.

289

4. Vjeţbe razvijanja govora (PRVA GODINA ŢIVOTA) OD ROĐENJA DO 3. MJESECA Priĉanje djetetu: Iako vas novoroĊeno dijete ne razumije, poĉnite mu govoriti od roĊenja. Njeţno, povišenim tonom, naglašavajući i ponavljajući vaţne rijeĉi. Dijete gledajte u lice i oĉi. Smiješite se. Podiţite obrve. Uspostavite kontakt. (Dijete će vas postupno uoĉavati, veseliti vam se, smiješiti vam se. Zapoĉeli ste s komunikacijom.)

Slušanje djeteta: Ostavite mu vremena da i dijete proizvede neke glasove. Radujte se. Ponavljajte ih. Odobravajte to glasanje na sve moguće naĉine.

290

Pjevanje djetetu: Pjevajte mu dok ga drţite, ljuljate i gledate. Pjevajte redovito dok mu mijenjate pelene. Kombinirajte s govorom njeţnosti.

IZMEĐU 3. i 6. MJESECA Prethodnim postupcima pridodajte nove: Uĉenje gledanja i promatranja: Pokazujte djetetu igraĉke. Jednu po jednu. Igraĉku pomiĉite u raznim smjerovima govoreći jednostavne reĉenice i navodeći njezino ime. Igra s bebinim ruĉicama: Podrţavajte njegovo istraţivanje vlastitih ruku. Plješćite njegovim ruĉicama. Rastavljajte ih i sastavljajte.

Pomognite mu otkrivati svoje tijelo i mogućnosti djelovanja na njega. To je poĉetak

raĊanja djetetove svijesti o sebi.

291

Ohrabrite gugutanje: U ovom razdoblju dijete će otpoĉeti s vjeţbanjem govornih organa. Vokalizacija: ponavljanje samoglasnika. Gugutanje: ponavljanje slogova. Vaţno je primijetiti njegovo glasanje. To su poĉeci govora! Stvaralaĉka reakcija: Oponašajte i ponavljajte glasove koje proizvodi vaše dijete. Djetetove slogove pretvorite u rijeĉi i govorite reĉenice s tom rijeĉju. Svaki djetetov spoj slogova pretvorite u pjesmicu i pjevajte. Nemojte neprestano govoriti djetetu – poticajnije je da ono preuzme inicijativu na koju vi odgovarate.

IZMEĐU 6. i 9. MJESECA U djetetovoj se svijesti dogaĊaja uzbudljive promjene.

Dijete, poĉinje pamtiti!!!

Ovo ne znaĉi da sve što se ranije oko njega dogaĊalo nije utjecalo na njega, ono nesvjesno upija sve iz svoje okoline, ali ovo je razdoblje u kojemu se osjeća uspostava memorije, kao uspostave odreĊenih obrazaca. 292

Igre skrivanja i traţenja: Gdje je zeko? Igre igraĉkom. Zeko ga hoće poljubiti. Pojesti mu ruĉicu. A zatim se sakrije (iza leĊa). Gdje je zeko? Kamo se sakrio? PronaĊimo ga. I zajedno se veselimo: pronalaţenju!

Igra loncima i tavama: Nekoliko lonaca i tava stavite na pod pored djeteta. Ispod njih stavite male igraĉke. Igrajte se: Skrivajte i otkrivajte: pronalazite: igraĉke ispod lonaca.

Govorenje djetetu: Govorite mu o svemu što radite. O onome što ono moţe vidjeti. Dijete ne govori ali već razumije/osjeća mnoge rijeĉi. Ako dijete reagira na ono što ĉuje – hrabrite te njegove pokušaje razumijevanja.

293

Pjevanje djetetu: Nastavite mu pjevati. Ljuljajte ga pjevušeći prije spavanja. Potom ga poljubite. Stavite u krevet ponavljajući: laku noć, laku noć.

Uvodite rituale!!!

Ĉitajte mu slikovnicu: Odaberite slikovnicu koja ima jasne slike bez teksta. Hrabrite ga da samo okreće listove. Slike popratite ţivopisnim komentarima.

294

IZMEĐU 9. i 12. MJESECA Igra skrivanja: Već smo je igrali no sada je naglasak na mjestu skrivenog predmeta: unutra, van, iznad, ispod, gore, dolje… (prijedlozima, i prilozima).

Potiĉite oponašanje govora: Pokaţite predmet. Imenujte ga. Potiĉite dijete da vas oponaša. Sjetite se funkcije ukazivanja.

Igra diranja Igra diranja dijelova tijela i njihova imenovanja. Primjer: Gdje je tvoj nos?

295

Tu je tvoj nos (s dodirivanjem nosa). Dirajući ponavljajte: nos, nos, nos… (u jednom danu tri dijela tijela – i sljedećih dana proširujte) S vremenom i na sebi pokazujete iste dijelove tijela.

Ĉitanje slikovnice: Ponovno. Naglasak je da se dijete samo sluţi. Okreće je, baca, uzima… Pokaţite prstom sliku i imenujte je. Nakon uĉestalog ponavljanja. Postavite zahtjev: gdje je zeko? I dijete će vam, ako ste to dovoljno uĉestalo i ţivopisno radili, pokazati sliku. Uvjerili ste se u njegovo razumijevanje.

296

DRUGA I TREĆA GODINA ŢIVOTA Ĉitanje i/ili priĉanje priĉa Kada zapoĉeti s ĉitanjem. Odgovor smo

već dali u napomenama o uporabi

slikovnice. Ĉitanje priĉa moţe zapoĉeti već poĉetkom druge godine ţivota. Priĉe trebaju biti kratke. Sluţenje knjigom ostavlja plodove za budućnost.

Od malih nogu knjige postaju mjesto koje omogućava pustolovinu: potragu za znanjem, priĉom, ljepotom… Kada ĉitate priĉu priĉe se doslovno ponavljaju. Nemate problema s pamćenjem koje moţe pokatkad zakazati u priĉanju priĉa, pogotovu ako ţelite ispriĉati priĉu koju dugo već niste priĉali. Ĉitanje treba biti što ţivotnije, ţivopisnije – stvaralaĉko.

Napomena:

ako se ĉitajući ne zabavljate: prestanite.

Ne gnjavite

sebe i dijete! Priĉe priĉajte kad god je to moguće. I uvijek i na svakom mjestu. U ovoj dobi neka su priĉe kraće. Lako pamtljiva slijeda zbivanja. Ponavljajte priĉu. I ne boj te se. Djetetu ne ćete dosaditi.

297

PREDŠKOLCI Dijete u predškolskoj dobi od 3 do ĉetiri i pol godine voli veliki broj ponavljanja (uţiva u ponavljanju). Dijete iznad ĉetiri i pol godina umjesto velikoga broja ponavljanja voli nove pjesmice i nove priĉe (uţiva u raznovrsnosti).

Aktivnosti koje se preporuĉuju u ovoj dobi nastavljaju se kontinuirano na slijed zapoĉetih aktivnosti u jasliĉkoj dobi. Razgovori, pitanja, djeĉja igra i komunikacija poprima novi kvalitetu. Sve više se moţe postići govorom. Priĉanje se moţe proširiti. Koncentracija na ĉitanje je nešto dugotrajnija. I svakim novim danom, tjednom bit će sve bolja. U dobi do ĉetiri i pol godine trebate znati da je zahtjev za mirovanjem i osobito sjedenjem neopravdan. Ţivost i potreba za aktivnošću pokreću ta bića, ona ponekad nemaju strpljenja sudjelovati u duţim aktivnostima. Ali zato kratke aktivnosti, kratke priĉe u stanju je ponavljati do iznemoglosti. Ono što se ponavlja ono je u ĉemu dijete uţiva. Na temelju prepoznatljivoga ono još ne izgraĊuje novo nego još uvijek uĉvršćuje temelje. Novost mu je još uvijek strana, ali vi znate da će njezinim ponavljanjem postati dijelom njihova uţitka. U dobi iznad ĉetiri i pol godine dijete teţi raznovrsnosti ponude, ono samo traţi neku novu priĉu, neku novu pjesmicu i raduje se novitetima.

298

PRIĈANJE PRIĈA Priĉanje će uvijek biti bliskije, toplije nego li ĉitanje. Pripovijedanje je djeci zanimljivije. Moguće je na više razliĉitih mjesta, u razliĉitim poloţajima tijela, sa svjetlom – bez svjetla, omogućava veću tjelesnu bliskost… Varijacije u pripovijedanju, djecu ne će smetati. Ali, pazite! Slijed zbivanja uvijek bi trebao biti istovjetan. Djetetu zanimljivi detalji u pripovijedanju i izraţavanju trebali bi se takoĊer dosljedno ponavljati na oĉekivanim mjestima. Drugaĉiji iskazi u manje vaţnim pozicijama priĉe djeci ne će smetati.

Kada god se ukaţe prilika djeci priĉajte priĉe. Vjerujte, bez obzira koliko im mogu biti zanimljive snimke najpoznatijih glumaca, vaše priĉanje će njima biti zanimljivije, ono se dogaĊa u izravnom kontaktu. Vi ste tu, gledate, dodirujete, priĉate, govorite tijelom… Dijete se osjeća zaštićenim. I ono zna da ono što priĉate na neki ĉudan naĉin je njemu potrebno. Ono, pa ĉak moţda ni vi, ne znate na koji naĉin djeluje blagotvorni lijek priĉe, ali osjeća posljedice. I hoće još, još, i još… U poĉetku djeca vole ponavljanje jedne te iste priĉe. Ponavljanje povećava uţitak. Tek negdje u dobi od ĉetiri godine dijete se raduje novim priĉama. Prije toga nove je priĉe voljelo tek kad ste ih dovoljno dugo ponavljali i uĉinili njihovima.

299

DIJETE PRIĈA U dobi negdje iza trećeg roĊendana dijete poĉinje uoĉavati razliku izmeĊu priĉe o stvarnim dogaĊajima i priĉe. Tada poĉinju ona ĉuvena pitanja: A je li to istina? Gdje oni ţive? Jesu li oni stvarni? Poĉinje priĉu mjeriti mjerilima stvarnosti.

Nakon toliko vremena i vašega priĉanja dijete pokušava ispriĉati vam nekakvu priĉu. Osmišljava slijed zbivanja: I onda… I onda… Pa onda… Zatim… Priĉa nema uzroĉno posljediĉni slijed. Ali ima slijed dogaĊaja. Vi mu moţete pomoći da ona zadobije ĉvrstu konstrukciju i stalni slijed zbivanja, ali to nije toliko vaţno koliko je vaţno da je dijete sazrelo za pripovijedanje. Ono ne samo da govori. Razmjenjuje poruke. Koristi jezik u sluţbi ţivota. Ono pripovijeda, stvara umjetninu.

300

Ohrabrujte dijete da samo ispriĉa priĉu. Ţivot je prepun poticaja koji omogućavaju stvaranje priĉe. Zar ne traţite od djeteta da vam ispriĉa i najbezazlenije nestašluke. I svaki put kada umiješa fantaziju u stvarni dogaĊaj zapravo pripovijeda priĉu. Ne grdite ga. To nije laţ. To je fantazija koja traţi takve odgovore koji mu omogućuju umanjiti vlastite pogreške. Lagano ga upućujte u razliku izmeĊu priĉe i stvarnosti. Ono je već moţda i zna, ali ovo je privremeni zaklon. Nemojte biti prestrogi.

Priĉanje stvarnih dogaĊaja: Od svega napravite pustolovinu (priĉu). Za dijete svijet kojega upoznaje uistinu i jest mjesto neobjašnjivih ĉuda.

Svaki izlazak iz kuće (iz sigurnosti doma) istinska je pustolovina.

301

Rekonstrukcija smisla prepriĉavanjem Pokušaji priĉanja priĉa temeljem likovnih prikaza. To je najbolji naĉin za poĉetno djeĉje pripovijedanje. Tko su likovi? Što se dogaĊa? Uspostava slijeda dogaĊaja?

302

Pomognite djeĉje PRIĈANJE PRIĈA U poĉetku djeci će biti teško samostalno ispriĉati priĉu. Vi je ispriĉajte: Bio jednom jedan lav strašan lav. I u šumi pred njeg' dođe mali miš. I zinuo strašni lav da pojede malog miša. Ogromni mu bili zubi. I stala ga strašna rika. Tad mu reče mali miš: - Nemoj mene šumski kralju, zar ne vidiš da sam mali. Da pojedeš sto ovakvih ostao bi opet gladan, čak gladniji neg' si bio. Pusti mene, a ja ću ti u ţivotu pomoć tvome. Zamisli se strašni lav i on vidje da je tako. Da od ovog malog stvora, kad je hrana u pitanju, koristi baš i nema i da ne će utaţiti strašnu glad. Ni zalogaj valjan on ne moţe 303

njemu biti. I zato ga pusti lav, ne zbog toga što mu pomoć ovaj malac obećao ta kako bi tako mali njemu kralju šumskih zvijeri mog'o pomoć mali miš. Zahvali se mali miš i kroz šumu kući ode. Malo zatim kroz prašumu lutao je strašni lav i u zamku upao je. Postavili lovci mreţe, podiţe ga strašna zamka, uhvaćen u mreţu bi, iznad zemlje visio je bespomoćan i nemoćan. Ritao se, trazao se, grist konopce pokušao, no osloboditi se ne mogaše. Pozivao šumske zvijeri a one mu ne htjedoše tad pomoći, jer u tome čak vidješe rijek pravde za despotsku vladavinu. Al to čuo mali miš. I on stiţe i dohvati gristi mreţu. Konopac je tvrd baš bio, al njegovim zubim' mio. Prigrize ga. Oslobodi šume kralja. I otada prijatelji njih dvojica postadoše. A maloga miša bijednog uzvisio šumski kralj u najbliţeg suradnika i svojega savjetnika. Iako je bio mali mnogo toga on je znao i lavu je pomogao pravednije vladat šumom. I sve zvijeri zahvalne su otad bile ovom mišu, pa i šumskog vole kralja jer sad vlada kako valja. Moţe li dijete na ovakav naĉin ispriĉati priĉu. Vjerojatno, ne moţe. Ovaj iskaz nije ni priĉa u originalu, nego moja (onako iz zeze) rekonstrukcija priĉe na temelju likovnih prikaza. I dijete moţe ispriĉati istu priĉu. U poĉetku uz pomoć pitanja. Sve dok njegovo oblikovanje ne postigne odgovarajuću ĉvrstu strukturu. Potom će slijediti pokušaji samostalnog pripovijedanja. Ovi pokušaji će teţiti uspostavi što stalnije strukture priĉe sve dok se ona konaĉno ne uobliĉi u svojoj pripovjednoj razliĉitosti..

304

Pomaţite djeĉje PRIĈANJE PRIĈA Izmišljanja mogućih priĉa, s obzirom na stvarne i nestvarne likove koje poznaje. Što bi ti kad bi susreo …. ? Kako bi ga pobijedio? Što bi ti u tome moglo pomoći? Ĉime bi se mogao posluţiti? Kojim sredstvom? Što bi moglo imati ĉarobne moći? I koje?

Kamo ţure? Što se dogaĊa? Zašto ovako trĉe? Bjeţe li od nekoga? Tko ih tjera? Jesu li u opasnosti A moţda se samo igraju… Igraju li se? S kim bi se mogli igrati? O kojoj se igri radi?

305

6. Uĉenje pjesmica

Kratke pjesmice s rimom. Jednom kada se dijete susretne s ritmiziranim govorom poezije, s blagozvuĉjem kojega ona nudi htjeti će vjerojatno ţivjeti u suglasju s tim balgoglasjem ĉitavog ţivota. Na osobit naĉin kada su pjesme popraćene odgovarajućom glazbom, koja nudi odreĊene ritmove koji mame pokret, dijete će s osobitom radošću uţivati u njihovu pjevanju (istodobno plešući, gibajući se u ritmu glazbe). Tek u nekom sljedećem koraku moţete poĉeti uĉiti odreĊene pjesmice s nekim drugim nakanama (razvijanja glasovne osjetljivosti ili uvjeţbavanja tehnike zapamćivanja).

Blistaj, blistaj zvjezdo mala Što si, tko si, rad bi znala Visoko gore vidim te ja Kao dragulj ti svjetlost sja Blistaj, blistaj zvjezdo mala Što si, tko si, rad bi znala Kad soko sunce zaĊe I kad padne, padne noć Tad će tvoja svjetlost doć Blistaj blistaj cijelu noć Blistaj, blistaj zvjezdo mala Što si, tko si, rad bi znala

306

JESEN

Obojim parkove jer imam kist, Ukrasim svaki u njemu list. Prvi pristigli jesenji dan Uspava stabla u tihi san. Sve mirno spava, Stabla i trava. Samo dva lista, crven i ţut, Krenuše prvi na neki put.

Sanja Kireta

ŢUTI PAS Kad se ljuti ţuti pas, On zalaje na sav glas! ...Laje! Laje! – kad je ljut – Laje ĉak na mjesec ţut! Laje dugo, laje ljuto – Što ga mjesec gleda ţuto! ... Laje i na bijelog Snješka Koji mu se bijelo smješka! Laje zimi, laje ljeti, Laje...laje...- kad se sjeti! I na kraju, već svi znaju: Kad se ljuti ţuti pas – Uvijek laje na sav glas! Stanislav Femenić

307

ĈEMU SLUŢE RODITELJI Sunce sluţi za sve ţivo, A za kišu nebo sivo! Da mirišeš sluţi cvijeće, Za penjanje je drveće! Lopta sluţi da je šutaš, Dobra knjiga da je gutaš! A prijatelj ĉemu sluţi? Da se s tobom igra, druţi! Roditelji sluţe da te svuda vode, Ali prije svega ipak da te rode! I da te vole roditelji sluţe I da su bili djeca Da napokon skuţe! Pajo Kaniţaj

KAKO JE DIVNA Kako je divna, Kako je milaKo da je more U oči skrila! Kako je dobra, Kako se nosi – Ko da je sunce Skrila u kosi! Kako se kreće, Kako se čuje, Ko da u grlu – Skriva slavuje! Otkud je, tko je Ta lijepa dama? Ona je moja Predraga mama! Miroslav Kovačević

308

Djeca uče ono što ţive Ako djeca ţive uz pokudu, nauĉe osuĊivati. Ako djeca ţive uz neprijateljstvo, nauĉe se tući. Ako djeca uĉe sa strahom, nauĉe biti osjetljiva. Ako djeca ţive sa ţalom, nauĉe se samosaţaljenju. Ako djeca ţive s izrugivanjem, nauĉe se stidljivosti. Ako djeca ţive s ljubomorom, nauĉe što je zavist. Ako djeca ţive sa sramom, nauĉe se osjećaju krivnje. Ako djeca ţive sa snošljivošću, nauĉe se strpljenju. Ako djeca ţive s ohrabrivanjem, nauĉe samopouzdanje. Ako djeca ţive s pohvalom, nauĉe cijeniti. Ako djeca ţive s odobravanjem, nauĉe voljeti sebe. Ako djeca ţive s prihvaćanjem, nauĉe se pronaći ljubav u svijetu. Ako djeca ţive s priznavanjem, nauĉe se imati cilj. Ako djeca ţive s dijeljenjem, nauĉe se velikodušnosti. Ako djeca ţive s poštenjem i pravednošću, nauĉe se istini, istini i pravdi. Ako djeca ţive sa sigurnošću, nauĉe se vjeri u sebe i u one oko sebe. Ako djeca ţive s prijateljstvom, nauĉe da je svijet lijepo mjesto za ţivot. Ako djeca ţive u spokoju, nauĉe se smirenosti. S ĉim ţive vaša djeca?

DOROTHY L. NOTLE 309

NAUĈIMO ĈITATI

NAUĈIMO PISATI

310

1. Poteškoće u usvajanju ĉitanja i pisanja No postoje poteškoće s kojima ćemo se susresti tek u pokušaju ovladavanja ĉitanjem i pisanjem. Ove se poteškoće nazivaju disleksija i disgrafija.

DISLEKSIJA: Nije nedostatak vizualne percepcije. Nije nedostatak slušne percepcije. Nije nedostatak inteligencije.

Poteškoća u uĉenju ĉitanja (i pisanja) koja se kao jeziĉna poteškoća susretala u praksi konaĉno je došla do svojih ozbiljnih znanstvenih istraţivanja. Kako onih medicinskih i neuroloških, no isto tako i pedagoških i metodiĉkih. Budući da su uzroci ove poteškoće predmeti drugih znanosti o njima ćemo tek pretpostavke njezinih uzroka. Zbog ĉega dolazi do ove poteškoće: Nasljednost Perinatalni stres (dijete pri teškom poroĊaju ostane bez kisika odreĊeno vrijeme) Nezrelost ţivĉanog sustava Spori gen (polagano sazrijevanje)… U svakom sluĉaju disleksija je posljedica stanovite nezrelosti i neusklaĊenosti u funkcioniranju mozga. Temeljna poteškoća:

analitiĉke obrade vidnih i slušnih podataka. 311

Ono što je za nas kao pedagoge koji radimo s djecom i upućujemo ih u svijet ĉitanja i pisanja puno je vaţnije kako na vrijeme prepoznati takvo dijete i potraţiti dodatnu struĉnu pomoć. Sporost imenovanja (usporena obrada podataka u svijesti): – oĉituje se kao dugo vrijeme koje je djetetu potrebno za imenovanje predmeta, boja, brojeva koje vidi, osobito ako su mu prikazani u slijedu. U novije se vrijeme ovo povezuje s oteţanom integracijom funkcije lijeve i desne hemisfere mozga. Nemogućnost rašĉlanjivanja rijeĉi na glasove. Neposredni uzrok disleksije neuoĉavanje mogućnosti rašĉlanjivanja rijeĉi na glasove. Za ĉitanje je brzo zdruţivanje (sinteza, integracija) slova/glasova isto tako nuţno potrebna. Vjerojatno se u temelju poteškoća s ĉitanjem krije slaba integriranost cjelovite i analitiĉke obrade podataka, jer bi ta integracija u ĉitanju morala biti brza i automatizirana. Oĉituje se kao nesposobnost glasovne rašĉlambe rijeĉi, a njezine su posljedice sporo, nesigurno i pogrešno ĉitanje. Neuspjeh u ĉitanju dovodi u djeteta do nesigurnosti, gubitka samopouzdanja i fobiĉne reakcije: straha od svih zadataka koji zahtijevaju ĉitanje. Disleksija je teškoća usvajanja ĉitanja koja moţe biti razliĉite teţine i razliĉitih uzroka. Za rehabilitaciju je osobito teško ukoliko dijete pokazuje oba ova nedostatak i glasovnu neosjetljivost i sporost u dosjećanju takva oblik disleksije imenujemo kao dvostruki ĉitaĉki deficit. On je ĉesto praćen i poremećajem orijentacije u prostoru, za njegovo uklanjanje potrebna vam je struĉna pomoć: procjena i rad struĉnjaka neurologa i logopeda.

312

DISLEKSIJA SE POJAVNO MOŢE PREPOZNATI KAO: SPOROST

IMENOVANJA

(NEMOGUĆNOST

BRZOG DOSJEĆANJA) GLASOVNA NEOSJETLJIVOST (NEMOGUĆNOST DJETETA DA ĈUJE I RAŠĈLANI RIJEĈI NA GLASOVE) DISGRAFIJA (NEMOGUĆNOST DJETETA DA POVEŢE

SLIJED

GRAFIĈKIH

ZNAKOVA

SA

SLIJEDOM GLASOVA RIJEĈI) DISGRAFIJA Disgrafija (poteškoće u pisanju) se kod nekih autora drţi zasebnom poteškoćom, a kod nekih sastavnim dijelom disleksije (poradi istovjetnih uzroka). Oĉituje se kao nemogućnost djeteta da u zapisivanju glasova ostvari njihov potrebni slijed unutar rijeĉi. Ona nije djeĉja greška u zapisivanju nego iskaz posve odreĊene poteškoće koja se redovito objavljuje u djeĉjem tekstu s obzirom na specifiĉnost svoje pojavnosti u konkretnog djeteta. Dakle, to je greška koja se ponavlja. Uoĉljiva je i dijete treba dodatnu struĉnu pomoć. Ne oklijevajte i zatraţite pomoć logopeda.

313

BILJEŠKA 2 Ako ste zamijetili SPOROST U DOSJEĆANJU u bilo kojoj prigodi, a najbolja prilika za uoĉiti je kod prepoznavanja slika (bića i predmeta) i njihova imenovanja.

ODMAH NAPRAVITE BILJEŠKU. POSAVJETUJTE SE S LOGOPEDOM.

BILJEŠKA 3 AKO DIJETE IMA POTEŠKOĆA S PREPOZNAVANJEM GLASA: NA POĈETKU RIJEĈI NA KRAJU RIJEĈI U SREDINI RIJEĈI. Ovu bilješku dodatno provjerite s mogućnošću ili NEMOGUĆNOŠĆU

UOĈAVANJA RIME. VODITE BILJEŠKE ZA SVAKO DIJETE. Radi li se o trenutnim razvojnim poteškoćama ili je nemogućnost trajno nazoĉna.

POSAVJETUJTE SE S LOGOPEDOM.

314

2. Ĉitanje prije ĉitanja ĈITANJE I PISANJE SLIKOVNICA JE PRVA KNJIGA U ŢIVOTU ĈOVJEKA!!! Kako se iz slikovnica: i slova u njoj saznaje priĉa?

Roditelji i odgajatelji su primjer korištenja pisane rijeĉi kao obavijesti, izvora znanja i pomoći u raznim ţivotnim situacijama. Kako iz novina moţe saznati što igra u Kazalištu lutaka Zašto je vaţno znati što piše na nekom zaĉinu? Šećer ili sol? Zašto je vaţno znati proĉitati znakove upozorenja ili obavijesti:

PAZI! OŠTAR PAS

315

ĈITANJE PRIJE ĈITANJA S dvije do tri godine kod djeteta se pojavljuje svijest da netko upravo ĉita ili piše. Odmah potom postaje svjesno da iz pisanog teksta proizlazi neka poruka, te da ĉitanje ima svrhu da se uoĉi i primi poruka. Od ĉetvrte do pete godine ţivota (osvješćivanje pojmova o pismu): osvješćivanje razlike u izgledu slova, svijest o smjeru pisanja slova, razumijevanje osnovnog rastavljanja teksta na reĉenicu i reĉeniĉne dijelove… Usvajanje rjeĉnika koji opisuje pismo i njegove karakteristike: rijeĉ, slovo, toĉka… Pojavljivanje svijesti da su rijeĉi u pismu zasebne vizualne jedinice, to je i vrijeme prepoznavanja prvog glasa u rijeĉi. Mnoga djeca su sazrela za dovoĊenje u vezu odnosa glas slovo i slovo glas.

VRIJEME JE ZA SLOVA Kod neke djece prepoznavanjem glasova, zapoĉinje i uspostava veze izmeĊu glasa i slova. IzmeĊu pete i šeste godine kod djece se naglo poboljšava zamjećivanje strukture rijeĉi, koje se oĉituje kao spremnost na igru s rastavljanjem rijeĉi na glasove i uţivanju u rimi… IzmeĊu šeste i sedme godine (gotovo kod sve djece), a kod neke djece i prije: oko ĉetvrte godine, uspostavlja se veza izmeĊu glasa i dogovorenog znaka za taj glas: slova.

316

VISOKI NAPON – OPASNO PO ŢIVOT

STOP

H

317

PISANJE PRIJE PISANJA POTICAJ ZA PISANJE Dijete mora biti okruţeno odraslima koji pišu, ĉitaju i pismeno se dopisuju s ostalima, te biti ukljuĉeno u aktivnosti pisanja: pisanje djetetu razumljivih poruka. Poruke trebaju biti: s jasnim ciljem zanimljive i zabavne takve da u djetetu pobuĊuju ţelju za pisanjem… ĈUVAJ SE PSA.

Poruke predoĉavaju djetetu da se vaţne stvari saznaju iz onoga što se piše: na naljepnicama (što se dogaĊa ako u kutiju na kojoj piše ŠEĆER stavimo sol), kako izraditi male natpise koji upozoravaju na vaţne obavijesti u kući.

318

GRAFOMOTORIKA Grafomotoriĉke vjeţbe Dolaze nakon vjeţbi motorike ruku. Poĉinju prvim uzimanjem neke pisaljke u ruku (negdje oko 12 mjeseca). Njezinom uporabom (vjerojatno nešto kasnije, vrlo nespretno, budući da pisaljku drţi cijelom rukom). Šaranje. Grafomotoriĉke vjeţbe: PISANJE U PRAŠINI (sitnom pijesku).

Za bilo koju grafomotoriĉku vjeţbu od izuzetne je vaţnosti njezin odnos prema prostoru. Uvijek poĉeti s

najvećim mogućim prostorom (najmanjim

zahtjevom) i onda proporcionalno vještini smanjivati potrebni prostor.

GRAFOMOTORIĈKE VJEŢBE

319

ŠARANJE

320

321

322

SPOJI

323

OBOJI

324

325

VRATITE SE NA 24 KORAKA K PISANJU…. Koliko bi mi osobno od tih radnji povezali s umijećem pisanja. Osim ova dvadeset ĉetiri ameriĉka koraka. VJEROJATNO (OD ONIH VJEŢBI KOJE SMO NAVODILI U NAŠIM IGRAMA JEZIĈNOGA RAZVOJA I RAZVIJANJA GLASOVNE OSJETLJIVOSTI) UDJELA IMAJU IGRE S RUĈICAMA KAO UDIO U OSPOSOBLJAVANJU MOTORIKE RUKU I SITNE MOTORIKE. Šaranjem se vrši prijelaz na ono što nazivamo grafomotirka. Grafomotoriĉke vjeţbe: poĉetno šaranje: olovka se koristi pred djetetom, ostavite je slobodnom za prve pokušaje oponašanja smanjenje prostora za šaranje (proporcionalnim smanjivanjem veliĉine papira: polovina, ĉetvrtina…) šaranje unutar odreĊenih granica (od – do) bojanke prvo crtovlje prvi „zahtjevi“ za kosim, pravim… crtama (spajanje toĉki) smanjivanje (pouţavanje) crtovlja poĉetno pisanje slova – slobodno, ma gdje, makako… pisanje slova unutar crtovlja (krasnoslovno pisanje) pisanje u skladu s grafomotoriĉkim slijedom…

326

FAZE USVAJANJA TEHNIKE ĈITANJA:

FAZA CJELOVITOG PREPOZNAVANJA FAZA POĈETNE GLASOVNE RAŠĈLAMBE FAZA PREVOĐENJE SLOVA U GLAS (PRIMJENA ABECEDNOG NAĈELA) FAZA

SLOŢENOG

PREVOĐENJA

GRAFIĈKIH

U

GLASOVNE JEDINICE

327

Faza cjelovitog prepoznavanja Pri uĉenju tehnike ĉitanja dijete mora najprije razumjeti suodnos izmeĊu cijele rijeĉi i njezina znaĉenja.

Logografska strategija

=

cijela napisana rijeĉ znak je za

izgovorenu rijeĉ. Ova strategija uĉenja od izuzetne je vaţnosti u onim jezicima u kojima je razlika izmeĊu pisanja i izgovora ĉesta. U našem jeziku razlika izmeĊu pisanja i izgovora postoji, ali nije tako znaĉajna kao recimo u engleskom ili francuskom. Primjedbe na ovu strategiju kod nas su se iz tih razloga isticati kao nepotrebno opterećivanje djece jer primjenjujući ovu strategiju dijete napamet uĉiti cijelu napisanu rijeĉ. Posljedica ovakvog poĉetnog koraka u uĉenju ĉitanja jest da primjena ovog naĉela na ĉitanje teksta dovodi do uobiĉajenih pogrešaka. Kada se tako nauĉene rijeĉi uklapaju u cjelinu teksta dolazi do karakteristiĉnih pogrešaka u susretu s «nepoznatim» rijeĉima koje se u iskaz uklapaju prema mogućem smislu. Tipiĉno za poĉetniĉko ĉitanje. Ĉak i onda kada dijete uspostavi odnos izmeĊu slova i glasa i poĉne s ĉitanjem analitiĉko-sintetiĉkim glasovnim osvješćivanjem rijeĉi u susretu s, na ovaj naĉin, već „poznatim“ rijeĉima zna griješiti s obzirom na uklapanje njihova gramatiĉkoga oblika.

Jedno se vrijeme iz tih razloga znalo osporavati potrebu ove faze uĉenja ĉitanja, no ona se pokazala itekako olakšavajućim ĉimbenikom kod one djece koja su imala problema s glasovnom osviješćenošću. 328

NAUĈIMO ĈITATI I PISATI PREPOZNAVANJE I IMENOVANJE

329

Prisjetimo se još jednom kako se objavljuje disleksija.

DISLEKSIJA SPOROST IMENOVANJA (nemogućnost brzog dosjećanja) GLASOVNA NEOSJETLJIVOST (nemogućnost djeteta da ĉuje i rašĉlani rijeĉi na glasove) DISGRAFIJA (nemogućnost djeteta da poveţe slijed grafiĉkih znakova sa slijedom glasova rijeĉi) Dakle, zašto smo još jednom kao poĉetni korak k uspješnom ovladavanju ĉitanjem i pisanjem krenuli s toliko starom igrom koju smo igrali sa svojom djecom: što je ovo, a što je ovo? Razlog je mogućnost zapaţanja neke od djece koja bi mogla imati sporost u imenovanju. Sporost dosjećanja, odnosno, nemogućnost pravovremenog dozivanja u pamćenje jedna je od temeljnih poteškoća za ovladavanjem ĉitanja. Takvu djecu bi odmah trebalo pribiljeţiti kao onu koja bi potencijalno mogla u ovladavanju ĉitanja i pisanja imati odreĊene poteškoće. Brzo prepoznavanje takve djece moţe vas dovesti do odgovarajućeg pristupa i pravovremene pomoći struĉnih osoba (logopeda, defektologa).

330

KAKO DJECU NAUĈITI SLOVA

FAZA CJELOVITOG PREPOZNAVANJA

Auto Lav

Pas 331

Konj Zec Maĉka 332

DISLEKSIJA SPOROST IMENOVANJA (nemogućnost brzog dosjećanja) GLASOVNA NEOSJETLJIVOST (nemogućnost djeteta da ĉuje i rašĉlani rijeĉi na glasove) DISGRAFIJA (nemogućnost djeteta da poveţe slijed grafiĉkih znakova sa slijedom glasova rijeĉi) Faza cjelovitog prepoznavanja, oĉito je, od osobite pomoći kod one djece koja imaju poteškoća u obliku glasovne neosjetljivosti pa i disgrafije (nemogućnosti djeteta da poveţe slijed grafiĉkih znakova sa slijedom glasova rijeĉi).

PROĈITAJ

Zec

Jelen

Slon

SPOJI SLIKU I RIJEĈ

Jelen

Slon

Zec

333

Leptir

Cvijet FAZA CJELOVITOG PREPOZNAVANJA

leti na

.

Leptir leti na cvijet.

334

Faza poĉetne glasovne rašĉlambe Nakon uoĉavanja znaĉenja cjelovite rijeĉi dijete poĉinje obraćati pozornost i na slova: glasove koji tvore rijeĉ. Ukoliko dijete poĉinje s zanimanjem promatrati manje sljedbene jedinice govora. A najĉešće s do toga dolazi kroz primjenu raznih brojalica koje rijeĉi rastavljaju na slogove kao najmanje izgovorne cjeline. Pa se nakon toga lagano moţe doći i do toga da se slogovi sastoje od manjih jedinica koje nazivamo glasovima. Spoznajom da se svaki glas (artikulirana govorna jedinica) moţe i zapisati dovodi do uspostave veze (odnosa) izmeĊu glasa i slova. Kada dijete uspijeva napraviti glasovnu analizu (rastaviti rijeĉi na slogove i zatim slogove na glasove) i glasovnu sintezu (zdruţiti glasove u slogove i slogove u rijeĉ) ono je zrelo da u vrlo kratkom roku uz aktivnost istodobnog zapisivanja glasova uspješno ovlada ĉitanjem i pisanjem. U poĉetku će dok ne stekne dovoljnu brzinu zdruţivanja još uvijek rijeĉi umetati s obzirom na njihovo cjelovito prepoznavanje a sve ĉešće će to ĉiniti i s obzirom na prvi glas/slovo u rijeĉi. U pogaĊanju nepoznatih rijeĉi u cjelini teksta, dakle, poĉinje pogaĊati ne samo po smislu iskaza, i prepoznavanju cjelovitih rijeĉi, nego i po prvom slovu (glasu u rijeĉi).

Auto Ĉitava rijeĉ napisana oznaĉava isto ono što predstavlja i slika koju vidimo. U ovoj rijeĉi moţete vidjeti da se ona sastoji od više zapisanih znakova. Poĉetni znak kojega nazivamo slovo oznaĉava poĉetni glas rijeĉi. Kojim glasom poĉinje rijeĉ auto? Je li to glas A?

335

Glas

A

kao slovo izgleda ovako, dakle, ĉita se

A

i piše se:

Pokušajmo napisati A: pišemo crtu odozgor prema dolje ukosi lijevo i još jedna s istoga mjesta ukosi desno i negdje na sredini slijeva na desno povuci jednu spojnicu. Idemo u zraku, pratite moj prst. Na klupi. U pijesku. Uzmite olovku i crtajte, uz slovo nacrtajte bilo što ukoliko poĉinje s glasom a.

NE

ODVAJAJTE

UĈENJE

ĈITANJA

OD

PISANJA.

A DIJETE NAJBOLJE UĈI IGRAJUĆI SE I ĈINEĆI. KRASOPIS ĆE TEK BITI CILJ. TEK NAKON PISANJA PRIJEĐITE NA PREPOZNAVANJE SLOVA U TEKSTU.

(Prostor za pisanje)

A 336

Faza poĉetne glasovne rašĉlambe Vaţnost glasovne osjetljivosti SMAO PMAETNI LJDUI MGOU ĈTITAI OVO Moeţte li vejoratvi da ja svtanro mgou rzmjautei što sam npaiaso. Femnoleanla slia ljoduksg mzoga, pemra itsţrainjvau na Cmabrigde Uinervtisjyu, njie btino po kjoem rdeu su sovla solţnea, vţano je smao da su pvro i poljsdenje sovlo na pavrom mesjtu. Osatatk mţoe btii u ptpouonm nredeu a vi još ujviek mţetoe ĉtitai bez porbemla. Ovo je ztao što ljoduksi mzoak ne ĉtia skvao sovlo pobesno, ngeo rjieĉ kao cjielu. Zidvljaućuje zar ne? A ja sam ujivek msilio kkao je tĉonsot psianja vţana! Ako ste ovo pĉrotaili pašoiljte dljae!! . KOJIM GLASOM POĈINJU RIJEĈI Izgovor glasa na poĉetku rijeĉi

Izgled slova

Naĉin njegova pisanja

Pas Pijetao

P p

Puţ 2

1

337

KOJIM GLASOM ZAVRŠAVAJU RIJEĈI Izgovor glasa na kraju rijeĉi

Izgled slova

Naĉin njegova pisanja

Luk

Mak

K k

Znak

K k

338

PREPOZNAJETE LI ISTI GLAS U SREDINI RIJEĈI Izgovor glasa u sredini rijeĉi

Izgled slova

Naĉin njegova pisanja

Koji glas je zajedniĉki ovim rijeĉima? Koji glas naglašavam?

Drvo

Mrav

R r

Krov 2

1

3

339

Faza prevoĊenja slova u glas (primjena abecednog naĉela) Ima djece koja će ĉitavo vrijeme imati problema s ovom fazom ĉitanja (neki i ĉitav ţivot). Zato je od iznimnog znaĉenja poduka u ovoj vještini: - u obliku glasovnog (fonološkog) osvješćivanja i - uvjeţbavanja glasovne rašĉlambe. Abecedna strategija: dijete prepoznaje slovo i rabi (izgovara) njegovu glasovnu zamjenu. VJEŢBANJE ABECEDNOG NAĈELA: UPOZNAVANJE

SLOVA

-

PREPOZNAVANJE

SLOVA

-

ZAMJENA

SLOVNOG ZNAKA ODGOVARAJUĆIM GLASOM. Od izuzetne je vaţnosti budući da djece najbolje uĉe igrajući se i kroz vlastitu aktivnost da istodobno uĉe poĉetno pisanje slova za one glasove koje uĉe ĉitati iz napisanoga slova. PISANJE GLASA – SLIJED POVLAĈENJA CRTA – IZGLED SLOVA Ovo poĉetno pisanje ne mora biti pisanje unutar za to odreĊenog crtovlja, niti mora biti estetski odgovarajuće kakvoće. Bitno je da dijete upozna izgled slova da ga zapoĉinje pisati u razliĉitim materijalima, spozna njegov izgled i osjeti ga jagodicom pišući na klupi, u prašini… i da ga vizualno memorira.

Usvajajući odnos izmeĊu slova i glasa dijete se priprema na avanturu ĉitanja.

340

SLOVKANJE Poĉetno ĉitanje ĉesto karakterizira ĉitanje rijeĉi slovo po slovo i nemogućnost djeteta da zdruţi izreĉene glasove u rijeĉ. Z… E… C… - Što si proĉitao? - MEDO. Uspostavljeni odnos izmeĊu slova i glasa, prepoznavanje slova i izgovor njegove glasovne vrijednosti ne znaĉi automatski i ovladavanje ĉitanjem. Dijete još nije ovladalo potrebnom brzom glasovnom sintezom. Iz tih razloga ono ĉesto pogaĊa rijeĉ po prvom glasu u rijeĉi. Ovu tipiĉnu poĉetniĉku grešku uĉitelji krivo znaju kaţnjavati ili popratiti komentarom koji je ponekad gori od kazne. I umjesto ohrabrenja dijete se obeshrabreno ukoĉi. Ova ţelja za vlastitim ubrzavanjem je za pohvalu. Ona će dovesti do poneke greške ali će polagano upućivati dijete u pravcu prevladavanja sadašnje nemogućnosti. Umjesto pokuda pokušajmo sljedeće: UBRAZVANJE ĈITANJA DO RAZINE SLOGA TE ZATIM UBRZAVANJEM ĈITANJA SLOGOVA DO ĈITANJE CJELOVITE RIJEĈI. Da bi se moglo primijeniti abecedno naĉelo, nuţno je da ĉitaĉ uoĉi od kojih se glasova sastoji rijeĉ. To znaĉi da moţe provesti glasovnu rašĉlambu rijeĉi, odnosno u glavi „ĉuti“ glasove u slijedu kojim su poredani u rijeĉi. A potom naĉiniti i glasovnu sintezu proĉitanih slova ubrzanjem do ĉitanja cjelovitih rijeĉi pa ĉak i cjelovitih kraćih iskaza.

341

PISANJE SLOVA A

PISANJE SLOVA B

342

POMOĆ PRI PISANJU: napisati slovo na ploĉi naznaĉiti slijed ucrtavanja potrebnih crta pokazati to zahtijevajući od njih oponašanjem kaţiprstom na klupi u zraku (ukoliko niste u stanju to izvesti okrenuti prema njima, mala pomoć uporabom zrcala ili pak okrenite se od njih sa zahtjevom da prate svojom rukom slijed vaše ruke, što, naravno, omogućava ispravno pokazivanje ali umanjuje mogućnost kontrole sudjelovanja u oponašanju, NO, IMAJTE POVJERENJA…) pisanje prstom po klupi pisanje prstom u sitnom pijesku, šećeru… dobro bi bilo, ukoliko je moguće, imati slova s rupicama, kako bi djeca na njima kaţiprstom pratila slijed pisanja…

343

Uvijek je dobro, ukoliko se ima mogućnosti, koristiti razliĉite materijale za ucrtavanje slova ili pak njihovu izradu… No, naravno, to ovisi o materijalnim mogućnostima… Ako i nije sve idealno: prijeĊite na pokušaje pisanja, vještine se usvajaju: ĉineći!!!

POMOĆ PRI PISANJU U naĉelu slovne crte se vuku: odozgor prema dolje, i slijeva na desno.

Poţeljno je uvijek pokazivanje popratiti opisom i dodati karakteristiĉne “njeţnosti” recimo za slovo B: Najprije idemo odozgor prema dolje Zatim trbušĉić prvi slijeva na desno

I još jedan trbušĉić slijeva na desno.

344

PISANJE Vaţnost glasovne osjetljivosti SMAO PMAETNI LJDUI MGOU ĈTITAI OVO Moeţte li vejoratvi da ja svtanro mgou rzmjautei što sam npaiaso. Femnoleanla slia ljoduksg mzoga, pemra itsţrainjvau na Cmabrigde Uinervtisjyu, njie btino po kjoem rdeu su sovla solţnea, vţano je smao da su pvro i poljsdenje sovlo na pavrom mesjtu. Osatatk mţoe btii u ptpouonm nredeu a vi još ujviek mţetoe ĉtitai bez porbemla. Ovo je ztao što ljoduksi mzoak ne ĉtia skvao sovlo pobesno, ngeo rjieĉ kao cjielu. Zidvljaućuje zar ne? A ja sam ujivek msilio kkao je tĉonsot psianja vţana! Ako ste ovo pĉrotaili pašoiljte dljae!! . KOJIM GLASOM POĈINJU RIJEĈI Izgovor glasa na poĉetku rijeĉi

Izgled slova

Naĉin njegova pisanja

Pas Pijetao

P p

Puţ 2

1

345

KOJIM GLASOM ZAVRŠAVAJU RIJEĈI Izgovor glasa na kraju rijeĉi

Izgled slova

Naĉin njegova pisanja

Luk

Mak

K k

Znak 2 1 3

346

PREPOZNAJETE LI ISTI GLAS U SREDINI RIJEĈI Izgovor glasa u sredini rijeĉi

Izgled slova

Naĉin njegova pisanja

Koji glas je zajedniĉki ovim rijeĉima? Koji glas naglašavam?

Drvo

Mrav

R r

Krov 2

1

3

347

PREVOĐENJE SLOVA U GLAS Upravo ĉitam prve rijeĉi

OKO

oko

VAL val 348

lopta UBRZAVANJE ĈITANJA Dijete je uspjelo uspostaviti odnos izmeĊu slova i glasa – glasa i slova. Neka slova već zna. Moţda i sva. Ali još uvijek ne ĉita. ĈITANJE SLOGOVA

NE Ne ne NE Ne ne NE Ne ne NE Ne ne NE Ne ne DA Da da DA Da da DA Da da DA Da da DA Da da TO To to TO To to TO To to TO To to TO To to TU Tu tu TU Tu tu TU Tu tu TU Tu tu TU Tu tu

349

ĈITANJE RIJEĈI OD TRI GLASA

NOS Nos nos NOS Nos nos NOS Nos nos NOS Nos nos SAN San san SAN San san SAN San san SAN San san CRV Crv crv CRV Crv crv CRV Crv crv CRV Crv crv DAJ Daj daj DAJ Daj daj DAJ Daj daj DAJ Daj daj ĈITANJE SLOGOVA I DVOSLOŢNIH RIJEĈI

MA Ma ma MA Ma ma MA Ma ma MA Ma ma TA Ta ta TA Ta ta TA Ta ta TA Ta ta TA Ta ta MAMA Mama mama MAMA Mama mama MAMA Mama mama TATA Tata tata TATA Tata tata TATA Tata tata TATA Tata tata 350

ĈITANJE RIJEĈI OD ĈETIRI GLASA

KOSA Kosa kosa KUĆA Kuća kuća DUGA Duga duga RUKA Ruka ruka LUKA Luka luka ŢABA Ţaba ţaba ĈITANJE REĈENICA OD DVIJE RIJEĈI

ZEC SPAVA. Zec spava. KIŠA PADA. Kiša pada.

Poĉetno ĉitanje ĉesto karakterizira ĉitanje rijeĉi slovo po slovo i nemogućnost djeteta da zdruţi izreĉene glasove u rijeĉ. Z… E… C… - Što si proĉitao? - MEDO.

351

Umjesto pokuda pokušajmo sljedeće: UBRAZVANJE ĈITANJA DO RAZINE SLOGA TE ZATIM UBRZAVANJEM ĈITANJA SLOGOVA DO ĈITANJE CJELOVITE RIJEĈI. Da bi se moglo primijeniti abecedno naĉelo, nuţno je da ĉitaĉ uoĉi od kojih se glasova sastoji rijeĉ. To znaĉi da moţe provesti glasovnu rašĉlambu rijeĉi, odnosno u glavi „ĉuti“ glasove u slijedu kojim su poredani u rijeĉi. A potom naĉiniti i glasovnu sintezu proĉitanih slova ubrzanjem do ĉitanja cjelovitih rijeĉi pa ĉak i cjelovitih kraćih iskaza.

352

Faza prevoĊenja slova u glas (primjena abecednog naĉela) ODNOS: GLAS – SLOVO Rijeĉi se sastoje od glasova. (Izreĉene rijeĉi su sastavljene od glasova.) Glasove ĉujemo. Napisane rijeĉi su sastavljene od slova. Slova vidimo.

Jabuka je oznaka za /jabuku/.

JABUKA Slovo je oznaka za glas.

A

je /A/ i piše se:

353

KRASOPISNO PISATI Došlo je vrijeme za krasopisno pisanje. CRTOVLJE Crtovlje je od izuzetne pomoći u poĉetnom pisanju. Kako onome koji pouĉava: crtovlje na ploĉi Tako i onome koji uĉi pisati u njegovim biljeţnicama Za onoga koji pouĉava bitno je, jer mu crtovlje jamĉi odgovarajuću veliĉinu slova koju će polaznici bez poteškoća uoĉavati.

Preporuĉa se veliĉina slova od oko

7 cm.

Za one koji uĉe pisati crtovlje odreĊuje granice izmeĊu kojih će upisivati crte kojima je ovladao u vrijeme uvjeţbavanja ruke (grafomotoriĉke vjeţbe). Vrijeme je, dakle, za krasopisno pisanje: slijed povlaĉenja crta, crtovlje kao odreĊena veliĉina i uspostava suodnosa visina širina. Ruka postaje sve sigurnija: slova sve ljepša i ljepša.

354

PREPORUĈLJIVO BI BILO CRTOVLJE OD ĈETIRI CRTE Jednostavna reĉenica /Kiša pada/ i njezino zapisivanje sugerira nam potrebu crtovlja od ĉetiri crte.

Kiša pada. Ova jednostavna reĉenica nas upućuje na potrebu: gornje dodirne crte: vrhovi velikog slova K i malog slova d donje dodirne crte koju dodiruje najniţa toĉka uspravne crte malog slova p dvije unutarnje crte kao gornja i donja dodirna crta malih slova a.

355

NAPISAO SAM SVOJE IME

I PRVE RIJEĈI

Mama Tata Izgovori /cvijet/ i napiši:

cvijet PRVO PISMO

Mama, volim te. Ivan.

356

Nauĉio je pisati Što je sljedeći korak. Brisanje??? Nije valjda. Nakon poĉetnog ĉitanja i pisanja. Poĉinje pravi posao: rad na umijeću izraţavanja. Priopćavanja poruka na odgovarajući naĉin u skladu s tradicijom i u suodnosu s baštinom, preispitujući poznate naĉine oblikovanja raznih vrsta tekstova.

357

358

Faza sloţenog prevoĊenja grafiĉkih u glasovne jedinice Automatiziranje abecednog naĉela, prepoznavanje velikih i malih slova, znaĉenja i poretka rijeĉi u reĉenici i pravopisno znanje dovodi do ortografske strategije.

Ortografska strategija: ĉitaĉ više ne rastavlja napisanu rijeĉ na njezine osnovne elemente grafeme, nego uoĉava poznate pravopisne cjeline. Ortografskoj strategiji ĉesto prethodi slovkanje i potreba ubrzavanje ĉitanjem slogova i njihovim slaganjem-ubrzavanjem do izgovora rijeĉi. Ponekad dijete ovim meĊufazama toliko brzo ovlada da nam se uĉini da ih je preskoĉilo. Tijekom vjeţbanja tehnike ĉitanja neprestano se odvijaju procesi razumijevanja znaĉenja rijeĉi, reĉenice i cjeline teksta. Ta tehnika se vremenom potpuno automatizira, pa ĉitaĉ ne mora rijeĉ ĉitati slovo po slovo, nego je prepoznaje kao cjelinu. U ovoj fazi nove rijeĉi izgovara i naglašava po analogiji s poznatima.

Jednostavno ĉitanje poruka, njihovo razumijevanje još uvijek vas ne ĉini ĉitateljem. Za to je potrebno mnogo više. Morate ukljuĉiti osjećaje, maštu i um. Morate razumijevati na višoj razini: razumjeti razliku izmeĊu zbroja znaĉenja i smisla. Morate poznavati kulturu.

359

PRONAĐI RIMU

Zvukovno podudaranje na kraju stiha. Pjesmice trebaju biti kratke, lako pamtljive i bogate rimom. U poĉetku ih se ponavlja dovoljan broj puta da se djeca upoznaju s pjesmom. Zatim se u ĉitanju traţi sljedeći sroĉni par. Prvi sroĉni par se naglasi, a drugi sroĉni par oĉekujete da djeca izgovore kada vi u ĉitanju na tom mjestu zastanete i date im govorom tijela do znanja da oĉekujete od njih izricanje sroĉnog para. Evo jedne pjesme Mladena Kušeca. Najtiše

Tiho je more Kad nema bure.

BURE

Tihi su kraci

ŢURE

Ako ne (ţure). Tiha je kiša Kada ne pljušti. Tiho je lišće

PLJUŠTI

Ako ne (šušti).

ŠUŠTI

Al’ najtiša ipak, Tiša no strina, Uvijek je, jasno,

STRINA

Sama (tišina).

TIŠINA

360

POSTANI ĈITAĈ Rijeĉi se, istina, sastoje od glasova, ali manje izgovorne cjeline su slogovi. U ovu svrhu poĉetne glasovne analize u kojima dijete na neizravan naĉin saznaje da se rijeĉi sastaju od manjih izgovornih dijelova najĉešće koristimo BROJALICE. One ĉesto sluţe i kao uvod u razne igre u kojima se na magiĉan naĉin dolazi do grupa za igru i „pravedne“73 podjele cjeline.

E-ci pe-ci Pec Ti si ma-li zec A ja ma-la Vje-ve-ri-ca E-ci pe-ci Pec Vaţnost rastavljanja na slogove: rijeĉ se sastoji od manjih dijelova, a ti manji dijelovi se sastoje od još manjih dijelova: glasovna analiza. Glasovi se zdruţuju u slogove te slogovi u rijeĉi: glasovna sinteza.

73

neutralne: izbor je stvar sluĉaja, sreće…

361

Faza sloţenog prevoĊenja grafiĉkih u glasovne jedinice KAKO UBRZATI ĈITANJE Dijete je ovladalo ĉitanjem slova. Uspješno ga prevede u glas. No još nije u mogućnosti ĉitati rijeĉi. Kako ubrzati ĉitanje. Svijest o tome da su rijeĉi izgovorna i pravopisna cjelina. Rijeĉ se u tekstu nalazi izmeĊu dvije bjeline, zasebna je i vizualna jedinica. Svaku rijeĉ treba ĉitati tako da ju se ujedno izgovara kao prilikom govorenja. Ubrzavanje ĉitanja, osim preko prepoznavanja rijeĉi kao cjeline i nagaĊanja rijeĉi sukladno poĉetnom glasu/slovu ide na sljedeći naĉin: slovkanje (dijete je ovladalo abecednim naĉelom: u stanju je povezati odnos slova i glasa), ali nije u stanju povezati proĉitano u cjelovitu rijeĉ ubrzanje prema ĉitanju slogova (najmanjih izgovornih cjelina) povezivanje slogova u rijeĉ ubrzanje do ĉitanja cjeline rijeĉi.

NE NAGINJI SE KROZ PROZOR.

SPAVAJ, SINE, SAN TE PREVARIO

Spavaj, sine, san te prevario, AnĎeli ti na san dolazili, Svakakvo ti cviće donosili Ponajviše cmilje i kovilje.

362

TAJNE ĈITANJA ĈITANJE SLOVA – GLAS Ĉitanjem bilo kojega slova izgovaramo glas. Kada glas zapisujemo ĉinimo to slovom.

ĈITANJE RIJEĈI – ZNAĈENJE Rijeĉi imaju svoje znaĉenje. ĈITANJE PORUKE – SMISAO Kada koristimo rijeĉi one poprimaju sasvim odreĊeni smisao koji je povezan s onim što govorom ţelimo postići. Povezan je s znaĉenjem rijeĉi, no ĉesto te rijeĉi kao cjelina mogu poprimiti smisao koji se ne moţe dobiti jednostavnim zbrajanjem znaĉenja rijeĉi. U tome sudjeluje jeziĉna i kulturna baština zajednice kojoj pripadamo, kao i kulturom naslijeĊeni oblici izraţavanja.

ZA RAZUMIJEVANJE GOVORA/TEKSTA U NAĈELU VRIJEDI: RIJEĈ JE JEDINICA ZNAĈENJA. REĈENICA-ISKAZ JE JEDINICA SMISLA. 363

UŢITAK ĈITANJA U dobi izmeĊu osme i devete godine ţivota, automatiziranje šifriranja i dešifriranja postaje sve bolje, pa dijete moţe punu pozornost posvetiti na smisao onoga što ĉita.

DJETE JE ĈITAĈ. A CILJ JE DA ONO POSTANE ĈITATELJ. U tom smislu duţni smo ga pouĉiti da s onim što ĉita povezuje vlastito srce (osjećaje), svoju moć zamišljanja i predoĉavanja stvari (svoju maštu) i na koncu vlastiti um (razumijevanje).

Konaĉno! Ĉitam. Ovladali smo ĉitanjem. Što je sljedeći korak. Postati, ĉitatelj. Ĉitatelj nije onaj tko tek ovladava ĉitanjem poruka. Ĉitatelj je sustvaratelj umjetniĉkih djela. UŢIVAM ĈITAJUĆI SLIKOVNICA JE PRVA KNJIGA

U ŢIVOTU

ĈOVJEKA!!! A zatim dolaze

mnoge knjige. Bajke, priĉe… Uţitak ĉitanja ĉovjeka uvijek otvara kontemplaciji (razmišljanju i promišljanju: osjećaja, slika, spoznaja…).

364

BITI ĈITATELJ

SRCE MAŠTA

UM

Ĉitanje je doţivljaj. Pojmimo ono što nas se dojmilo. Povezivanje osjećaja uz junake priĉa, iskazivanje empatije, u pojedinim sluĉajevima dovodi ĉak do katarze (koja je oĉišćenje emocija saţaljenja i straha, u izvornom Aristotelovu tumaĉenju, uĉinak na gledatelje grĉkih tragedija, a kod Freuda razrješenje ĉitateljevih potisnutih/zatomljenih psihiĉkih poteškoća i nedoumica). Predoĉavanje onoga što se ĉita, uspostavljanje svijeta knjiţevnoga djela, koje se ostvaruje zahvaljujući ĉitateljevim fantazijskim potencijalima jedna je od tajni ĉitateljskoga uţitka. I na koncu poniranje u tekst, njegovo razumijevanje, ali i korištenje nagovještaja, poticaja na dublje promišljanje ne samo onoga o ĉemu se u djelu radi nego i o svijetu, zbilji, ţivotu u svezi s vlastitim postojanjem i razumijevanjem svega i sebe sama. Sve su to darovi ĉitanja, koji omogućavaju svakom ĉitatelju nasljedovanje baštine ĉovjeĉanstva i njezino ponovno promišljanje u trajnom nastojanju da se spozna svijet i vlastita sudbina u svijetu.

365

Pakao i Raj – prava razlika Ĉovjek razgovara s Bogom o Raju i Paklu. Bog kaţe ĉovjeku: “DoĊi, pokazat ću ti Pakao.” Ušli su u sobu u kojoj je velika skupina ljudi sjedila oko zdjele u kojoj je bio gulaš. Svi su bili iscrpljeni, oĉajni i izgladnjeli. Svatko je imao ţlicu kojom je mogao dosegnuti do zdjele, ali je ţlica imala dršku mnogo duţu od njihovih ruku, pa je nisu mogli prinijeti ustima. Patnja je bila velika. “DoĊi, sada ću ti pokazati Raj”, reĉe nakon nekog vremena Bog. Ušli su u drugu sobu, u svemu jednaku prethodnoj: i u ovoj je bila zdjela gulaša, ljudi oko nje i iste ţlice s dugim drškama. No, ovdje su svi bili sretni i siti. “Ne razumijem”, reĉe ĉovjek. “Zašto su ovi sretni, a oni u prethodnoj nesretni kada je sve jednako?” Bog se nasmijao: “Oh, to je bar jednostavno. Ovdje su nauĉili hraniti jedni druge.”

ANN LANDERS

366

ĈITANJE I PRIĈANJE PRIĈA SRETAN ZAVRŠETAK? BAJKA? ILI… Svakodnevno ĉitanje priĉa djetetu omogućava spoznaju vaţnosti ĉitanja. Uţitak koji se postiţe ĉitanjem postaje mu navika. Osjećaj povezanosti, topline i zajedniĉkog uţivanja u priĉi nezaboravno je. Dugotrajnim odrţavanjem obiĉaja zajedniĉkog ĉitanja stjeĉe se uvjerenje da je ĉitanje: redovna, svakodnevna aktivnost vaţna korisna zabavna. Zanimanje djeteta za knjiţevne sadrţaje poĉinje u roditeljskom domu: slušanjem pjesama priĉa bajki koje mu roditelji govore, priĉaju ili ĉitaju.

367

PRIĈANJE PRIĈA Kada zapoĉeti s priĉanjem priĉa? Kakve priĉe priĉati? Kada zahtijevati od djece da se i ona upuste u priĉanje priĉa? Priĉanje i prepriĉavanje?

Priĉanje potpomognuto slikovnim prikazom. Slijed sliĉica u skladu sa slijedom dogaĊanja. Slijed sliĉica nije usklaĊen sa slijedom dogaĊaja, pa se od djece zahtjeva ne samo priĉanje priĉe nego i uspostavljanje ispravnog slijeda sliĉica.

368

Priĉanje priĉe uz pomoć slika Nadopuna pojmova prikazanih slikom Prepriĉavanje priĉa… Kada djetetu priĉa postane njegovom moţete postaviti novi zahtjev: Uspostavi slijed dogaĊaja? I ispriĉaj priĉu.

369

S djecom ne vrijedi razgovarati na naĉin da ih pitate koju se pouku moţe izvući iz ove priĉe. Za njih je to prerano. Ali moţete razgovarati o tome. Kakav je u priĉi bio lav? I kakav je u priĉi bio miš? I što bi on više volio biti u igrokazu o lavu i mišu?

370

RAZGOVOR PA KAZALIŠTE MOŢETE NAPRAVITI IGROKAZ O MIŠU I LAVU. I GLUMITI LAVA ILI MIŠA? I ODABIR ULOGA MOŢE BITI IGRA. I moţda saznate nešto novo o vlastitom djetetu ili moţda naĉinu na koji se Vi ponašate prema njemu.

Ako im manjak rijeĉi – ne manjak im doţivljaja: dopustite im izraziti se i na druge naĉine. I SLIKOM SE MOŢE REĆI… NEKA SE IZRAZE DRUGAĈIJE

371

PRIĈANJE PRIĈA NEŠTO NAKON NAVRŠENE TREĆE GODINE ŢIVOTA, NAJKASNIJE DO TRI I POL, DIJETE UOĈAVA RAZLIKU IZMEĐU ISTINE I PRIĈE!

PRIĈANJE PRIĈA No već davno prije toga djeci smo poĉeli priĉati priĉe. U ţelji da im pomognemo u razvijanju njihovih govornih sposobnosti. U ţelji da ih zabavimo (zanimljivošću dogaĊanja). U ţelji da ih umirimo. U ţelji da ih pouĉimo (odgojno djelujemo).

372

BAJKA

Bajke!!! Bajke su priĉe sa sretnim završetkom. Bajke su priĉe sa sretnim završetkom. POĈINJU U DAVNOJ PROŠLOSTI:

TO SE DANAS (NE) DOGAĐA!!!

Bio jednom jedan. U vrijeme kad su se ispunjavale ţelje…

Svladao je tisuće zapreka i sretno stigao do cilja. Junak bajke.

373

Bajke su priĉe koje u sebi sadrţe ispravku poĉetne nepravde (bez obzira na sredstva kojima se to ostvaruje). U njima se nalazi zametak makijavelizma: cilj opravdava sredstvo; umuju njezini protivnici. Tako mogu suditi oni koji ne razumiju o ĉemu bajka govori, misle njezini zagovornici.

No ipak priĉamo bajke. Umirujuće djeluju. Sretno završavaju. Ispravljaju nepravdu. Obogaćuju svijet djeĉje mašte. Obogaćuju njihov rjeĉnik Omogućavaju im spoznaju razlike izmeĊu priĉe i stvarnosti…

374

Junak bajke je, takoĊer, netko – s kim se dijete moţe poistovjetiti. On je ĉesto: malen, slab, nemoćan, ili pak najmanje uman od trojice braće…

Bajke poĉinju i završavaju u svijetu mjerljivim našom svakodnevnom stvarnošću.

Nakon vrlo kratkog uvoda poĉinje radnja.

375

Na rubu svakodnevnog svijeta. Ĉesto protjeran iz svakodnevnice: junak se naĊe u zemlji ĉudesa. Šuma!? Mjesto nepoznanica i preispitivanja. Kaos nepoznatoga. Ali dijete treba osvojiti svijet. I junak bajke zna da mora krenuti u šumu i izvojevati pobjedu. U nepoznatom susreće bića iz mašte: najbolja i najgora (stvarna i nestvarna) bića.

Stvari poprimaju ljudske osobine, ţivotinje govore ljudskim jezikom…

Uobiĉajeni predmeti magijom postaju sredstva za svladavanje prepreka.

Duhovi i zvijeri. Ĉudovišta. I ništa se niĉemu ne ĉudi. Supostoji. I likovi se meĊusobno suprotstavljaju kao dobro i zlo. I dobro uvijek pobjeĊuje.

376

PRIGOVORI

Prigovori o spaljivanju… Raznim ĉesto i krvavim pogubljenjima… Ne vode raĉuna o tome da dijete razmišlja samo u kategorijama: Apsolutnog dobra i Apsolutnog zla. Apsolutno zlo – mora biti uklonjeno. I to je pravda koju ne smijete oduzeti djetetu jer vi znate da ljudi nisu niti apsolutno dobri niti apsolutno zli, da su oni na vjeĉnoj kušnji izbora. I ne uvijek na visini zadatka. Zbog toga smo mi kao iskusniji/stariji skloniji milosrĊu.

Djeca vole praviĉnost. Vještica/zla – mora biti spaljena.

377

VJEĈNOST SRETNOG ZAVRŠETKA I dovijeka su ţivjeli sretno. Zapravo u djeĉjem rjeĉniku znaĉi: uspjeli su odrasti, izići iz svojih strahova, savladati šumu, odlazak od kuće, odvojenost od roditelja, ljubomoru na roditelja istoga spola, ljubomoru na braću, sestre… Sve svoje strahove.

U hinduskoj medicini bajke preporuĉaju kao psihoterapeutsko sredstvo. Postoje ĉitave psihoanalitiĉke teorije o bajkama kao ljekovitom povanjštenju unutarnjih psihiĉkih dvojbi i potrebitom, ĉesto i spasonosnom razumijevanju vlastitih unutarnjih procesa kroz priĉu kao sliku unutarnjih odnosa. Izreka: Bolje je putovati pun nade nego stići na cilj. U suprotnosti je sa stajalištem bajke koja pretpostavlja ostvarenje sretnog završetka. Hepiend je iskaz vjeĉne ljudske ţelje, a izreka je saţetak gorkog ljudskog iskustva koje vrlo ĉesto iznevjerava ljudske nade ili se ĉak preokreće u njihovu suprotnost.

A je li to istina? Ĉesto je djeĉje pitanje u dobi kad se poĉne zanimati je li ono što je ispripovijedano mjerljivo mjerilom stvarnosti.

378

BASNE Pouĉne priĉe. O ţivotinjama kao ljudima. Najĉešće o nekim ljudskim slabostima (manama). Iako su obvezno u prenesenom znaĉenju jer se priĉajući o ţivotinjama zapravo priĉa o ljudima ili se makar njima ţeli uputiti pouka one ustrajavaju na odgoju ĉovjeka na svoj posredni naĉin.

Ljudi teško prihvaćaju izravnu intervenciju u vlastito ponašanje. Basne su smjerokaz kako se ipak moţe intervenirati, na razini općih naĉela. One su model usmjeravanja. Pa ipak u najmlaĊoj dobi djeca ih vole iz sasvim drugih razloga jer na taj naĉin lakše uoĉavaju ţivotinjske, a onda i ljudske osobine. Lako shvaćaju (što im je teško razumjeti): Osobine likova Odnosa meĊu likovima.

379

Basna je u osnovi lako pamtljiva priĉa. Mali broj likova. Jednostavna radnja. Tek mnogo kasnije dijete postane svjesno pouka koje nude te stare priĉe i u toj drugoj fazi prihvaćanja basne s radošću otkriva dubinu svojih najranijih priĉa.

Priĉanje priĉa i njihovo prepriĉavanje prvi je ispit moći nedoslovnog pamćenja: oĉuvanja smisla drugaĉijim govornim materijalom. Ono što se u stilistici tvrdi i osporava: istu je misao moguće izreći na razliĉite naĉine.

380

Pripovijedanje u usmenoj knjiţevnosti specifiĉne je prirode, ono je s jedne strane gotovo uvijek prepriĉavanje jer se radi o djelu u igri prijenosa (od uha do uha, ĉesto i s koljena na koljeno). No budući da djelo ne postoji osim u pamćenju zajednice sjećanja ono je i uvijek novo stvaranje (oblikovanje) koje uvaţava reakcije slušateljstva, ali i trenutak nadahnuća

i

kreacije

pripovjedaĉa

koji

u

sebe

saţima

nade

i

strahove

slušatelja/zajednice sjećanja u trenutku pripovijedanja.

Inaĉe u naĉelu, priĉati se moţe neki dogaĊaj (zbroj dogaĊanja) ono moţe biti istinito i izmišljeno s osobitom nakanom (izmišljaj kojemu svrha nije izricanje neistine). Ono nije obmanjivanje u smislu laţi koja pokušava ostvariti uĉinak u stvarnosti izravnom prijevarom vlastitih slušatelja u korist njezina govornika. Ono je izmišljaj kojemu je svrha zabaviti, pouĉiti, priopćiti neizravnim putem neke spoznaje, doći do nekih spoznaja do kojih se ne moţe na drugaĉiji naĉin… Prepriĉavanje je uvijek drugotni postupak. Prepriĉati moţete ili ono što ste ĉuli ili ono što ste proĉitali. Ono što ste vidjeli i doţivjeli moţete opisati ili ispriĉati.

381

PRIĈANJE PRIĈA Bilo kako bilo. Djeci priĉajte priĉe. I nikada nemojte prestati. Moţda vaš ţivot ovisi o tome, moţda i više od toga. Jer tko je Šeherzada? Moţda je odgovor knjiţevnost netoĉan, a ljudska civilizacija moguć.

382

ŠKOLA Bila ona mala (ona koja se organizira na koncu predškolskog razdoblja u vrtiću) ili ona prava. Ona je priznanje našim mali odgajanicima da su dosegli odreĊeni stupanj zrelosti i usvojili potrebna znanja kako bi uspješno mogla poĉeti s vlastitom naobrazbom. Od uĉitelja i njihova pristupa mnogo će ovisiti jesu li se djeca prilagodila novom ritmu i jesu li naši zahtjevi na razini njihovih oĉekivanja, ali i njihovih mogućnosti… Problem uĉitelja koji tek susreću ovu djecu jest uspostaviti komunikaciju s obostranim povjerenjem. Ali i neprestano suoĉavanje s razumijevanjem, s jedne strane: društvenih zahtjeva i, s druge strane: mogućnosti djece. IzmeĊu kojih mora pronaći suglasje, na osobit naĉin brinući o dinamici usvajanja novosti i prilagodbi na novi prostor i novi naĉin rada. A ŠKOLA? Škola je nuţda?! Nastaviti isti zabavni pristup uĉenju u školi

383

Dijete polazi u školu. To je za njega radostan trenutak. Ali on je i nov. Izaziva strepnju. O naĉinu na koji s njim komuniciramo o tomu što se dogaĊa ovisiti će i njegovo razumijevanje onoga što se dogaĊa. Izuzetno je vaţna ukupna potpora: obitelji, prijatelja i osobito uĉitelja koji je prva poveznica djeteta s novom sredinom. Naravno, tu su i novi prijatelji. Neke od njih dijeta poznaje od ranije.

Ide li dijete s radošću u vrtić. Ide li dijete s radošću u školu? To je izuzetno vaţno pitanje. Ako ne ide – morate se zapitati: što nije u redu? Nemojte dugo ĉekati. Razgovarajte s njim. Razgovarajte s njegovom uĉiteljicom i uĉiteljem. Ako… Radost uĉenja blijedi i djeca uĉe ne uĉiti. Ako umjesto igre uĉenje postaje “posao”. Umjesto zabave: dosada!!!

384

NASTAVITI ISTI ZABAVNI PRISTUP UĈENJU I U ŠKOLI

No kao da se nešto dogodi po ulasku u školu, umjesto zabave uĉenje postaje dosada. Prijelaz na uobiĉajenu memoriju. IzgraĊenu tijekom rada upijajućeg uma zna frustrirati dijete. Toliko je toga nauĉilo kroz igru. Bez ikakvih poteškoća, a sada sve zahtjeva rad.

JE LI TO ZBILJA TAKO STRAŠNO? IGRA JE DJEĈJI POSAO

385

IGRA JE DJEĈJI POSAO. DJECA UĈE IZ SVEGA ŠTO ĈINE. Carolin Hooper, Novozelandski pokret centara za igru Onda se doista moramo zapitati: ŠTO IM URADIMO U ŠKOLI

Škola? Ako se zdrav razum udruţi s dobrim istraţivanjima i angaţiranim ravnateljima i uĉiteljima, te kad se školski programi usmjere prema uspjehu, a ne neuspjehu: uspjeh je zajamĉen.

386

IGRA JE DJEĈJI POSAO. DJECA UĈE IZ SVEGA ŠTO ĈINE. Carolin Hooper, Novozelandski pokret centara za igru

387

Nakon nekog vremena Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu izmeĊu drţanja za ruke i vezanja za dušu. I nauĉiš da voljeti ne znaĉi oslanjati se, a društvo ne znaĉi sigurnost. I nauĉiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja. I poĉneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih oĉiju, s ljupkosti odrasla ĉovjeka, a ne tugom djeteta. I nauĉiš da sve putove moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje. Nakon nekog vremena nauĉiš da i sunce opeĉe ako mu se previše pribliţiš. Stoga sadi svoj osobni vrt i ureĊuj svoju dušu, umjesto da ĉekaš da ti netko pokloni cvijeće. I nauĉiš da moţeš mnogo toga pretrpjeti. Da si uistinu snaţan, i da uistinu vrijediš. VERONICA A. SCHOFFSTALL

388

Zbog čega djeca trpe? Naša djeca trpe zbog toga što nam je zatajila budilica. Trpe zbog toga što se meteorološka prognoza pokazala toĉnom. Trpe zbog toga što smo se jedva utrpali u tramvaj i što smo se jedva ţivi izvukli iz njega. Trpe zbog toga što smo, vozeći auto, redom nailazili na crvena svjetla. Trpe zbog toga što je nogometna ili neka druga reprezentacija opet izgubila. Trpe zbog toga što nam je direktor bio nervozan. Trpe zbog toga što nismo našli svoje omiljene cigarete. Trpe zbog toga što su nas posluţili već ohlaĊenom kavom. Trpe zbog toga što su rasprodali naše novine. Trpe zbog toga što se na televizijskim programima preklapaju dvije zanimljive emisije. Trpe zbog toga što nemamo strpljenja da s njima napišemo domaću zadaću. Trpe zbog toga što su nam gosti opet došli u pogrješno vrijeme. Trpe zbog toga što nam gosti nisu došli. Trpe zbog toga što se ne sjećaju kako je bilo nama kad smo bili u njihovim godinama. Trpe zbog toga što sve nazivaju pravim imenom. Trpe zbog toga što njih i svoje ambicije odmjeravamo prema susjedovoj djeci. Trpe zbog toga što nam je svega dosta. Trpe zbog toga što se ne slaţemo sa svojim mišljenjem. Trpe zbog toga što se ne trpimo. I onda recite da je djeci lako.

*** Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona su sinovi i kćeri ţivota koji ĉezne za sobom. Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas i mada su s vama ona vam ipak ne pripadaju. Moţete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, jer ona imaju vlastite misli. Moţete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše, jer njihove duše obitavaju u domu sutrašnjice koji vi ne moţete posjetiti ĉak ni u snovima. Moţete stremiti da budete poput njih, ali ne nastojte ih uĉiniti sliĉnima sebi, jer ţivot ne ide natraške niti se zadrţava na juĉerašnjici. Vi ste lukovi iz kojih se vaša djeca kao ţive strijele odapinju. ................................................................................................................................ Neka stezanje u vašoj šaci strijelca bude na radost.

Khalill Gibran

389

LITERATURA 1. Apler, Mathew: „Boţji“ dio mozga, V.B.Z. Zagreb 2007. 2. Ĉudina Obradović, Mira: Igrom do čitanja, Školska knjiga. Zagreb 1995. 3. Dryden, Gordon; Vos, Jeannette: Revolucija u učenju, Educa, Zagreb 2001. 4. Pavliĉević – Franić, Dunja: Komunikacijom do gramatike, Alfa, Zagreb 2005. 5. Posokhova, Ilona: Razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece (priručnik za roditelje), Ostvarenje, Zagreb 1999. 6. Prebeg-Vilke, Mirjana: Vaše dijete i jezik, Školska knjiga, Zagreb 1991. 7. Vasta, Ross; M. Haith, Marshall; A. Miller, Scott: Dječja psihologija, Slap, Jatrebarsko 1998.

390