STRUČNO-POPULARNA BIBLIOTEKA Glavni urednik: NENAD RIZVANOVIĆ Urednici: VLADIMIR JAKOLIĆ i NADA JAKOLIĆ, prof. Emil Keršek
LIEKOVITO BILJE u VINU i RAKIJI Recenzentica Dr. med. KSENIJA KRAJINA POKUPEC, fitoterapeut Copyright © za hrvatsko izdanje: V.B.Z., d.o.o., 10010 Zagreb, Dračevička 12 Tel: 6235-419, faks: 6235-418 e-mail:
[email protected] www.vbz.hr Za nakladnika: Boško Zatezalo Lektorica i korektorica: Sefija Ibrahimpašić, prof. Grafička priprema: V. B. Z. studio, Zagreb Tisak: Grafički zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb, 2004.
ISBN 953-201-385-7
Emil Keršek
LJEKOVITO BILJE U VINU I RAKIJI Kako možete sami prirediti ljekovite eliksire i travarice
ZAGREB
Copyright © 2004. za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o., Zagreb Copyright © 2004. Emil Keršek
ISBN 953-201-385-7
SADRŽAJ
UVOD .......................................................................................................................................... 13
I. DIO ................................................................................................................................ 15 O LJEKOVITIM TVARIMA U BILJKAMA ............................................................................................ 15 Ljekovite biljne tvari i njihovo djelovanje.................................................................................................................
15
Alkaloidi..................................................................................................................................................... 16 Gorke tvari .............................................................................................................................................. 16 Eterična ulja ............................................................................................................................................ 17 Flavonoidi ............................................................................................................................................... 17 Tanini ........................................................................................................................................................ 17 Glikozidi
................................................................................................................................................ 18
Kremična (silicijska) kiselina .................................................................................................................... 18 Saponini .................................................................................................................................................. 18 Sluzi ........................................................................................................................................................... 18 Vitamini, minerali i elementi u tragovima .............................................................................................. 19 PRIPREMA I NAČIN PRIMJENE LJEKOVITIH BILJAKA.................................................................... 20 UVOD .....................................................................................................................................................20 KAKO SE LIJEČIMO NAPITCIMA LJEKOVITOG BILJA .................................................................... 20
POSTUPCI DOBIVANJA EKSTRAKATA IZ BILJA ..........................................................................20 Macerati ...................................................................................................................................................21 Pripravci s vinom........................................................................................................................................ 21 Način primjene tinktura.............................................................................................................................22 Spoznaje o vinu i djelovanju alkohola .................................................................................................................22 Spoznaje o žestokim alkoholnim pićima (sa sadržajem 40-45% alkohola) ................................................... 23
I VINO JE LIJEK ....................................................................................................................................24 NAJVAŽNIJI SASTOJCI VINA ................................................................................................................ 24
Energetske i hranjive vrijednosti vina ............................................................................................................... 25
KOLIKO SMIJEMO POPITI ................................................................................................................. 27 Metoda proračuna % vol. u grame alkohola u alkoholnim pićima ............................................................. 28 Metoda izračunavanja količine alkohola u krvi ................................................................................................. 28
O BILJKAMA - OPIS, PRIPREMA ZA UPORABU, RECEPTI ............................................................ 29 UVODNE NAPOMENE ....................................................................................................................... 29 LJEKOVITE BILJKE I NJIHOVE OSOBINE TE RECEPTI ZA IZRADU LJEKOVITIH PRIPRAVAKA .......................................................................................... 30 Vinova loza (Vitis Vinifera L.) ........................................................................................................................... 30 ALOJA (Aloe barbademis)....................................................................................................................................... 32 Ljekovite tvari .......................................................................................................................................................... 33 Aloin, smole i gorke tvari ...................................................................................................................................... 33
UVOD ZA PRIMJENU ALOJE ZA »KOMPONIRANJE« - LJEKOVITIH BILJNIH RAKIJA ................... 34
UPUTE ZA KORIŠTENJE IZ VLASTITOG UZGOJA ................................................................... 34 ANĐELIKA - Angelica arhangelica ..................................................................................................................... 35 ANIS — Pimpinella anisum .................................................................................................................................. 36 ČEŠNJAK- Allium Sativum.................................................................................................................................. 37 BLAŽENI ČKALJ- Cnicus benedictus .............................................................................................................. 38 Benediktinski liker................................................................................................................................................... 39 BOROVICA - KLEKA - Juniperus communis
................................................................................................. 40
Rakija s lukom i borovicom........................................................................................................................ 41 BOROVNICA - Vacdnium myrtillus
............................................................................................................... 41
Recept za tinkturu od borovnica ................................................................................................................ 42 Borovnice u rakiji .................................................................................................................................... 43 BOSILJAK - Calamintha oficinalis....................................................................................................................... 43 BRĐANKA - Arnica montana.............................................................................................................................. 43 Recept za vino od brdanke .................................................................................................................................. 44 Priprema brđankine tinkture ............................................................................................................................. 44 CIMET — Cinnamomum Zeyla nicum Bluma ...................................................................................................... 44 CRNI SLJEZ -Malva silvestris............................................................................................................................. 45 ČESTOSLAVICA - Veronica offidnalis ............................................................................................................... 46 Tinktura od čestoslavice ......................................................................................................................................... 46 DIVIZMA — Verbascum thapsiforme .................................................................................................................. 46
Tinktura od divizme .................................................................................................................................. 47
DIVLJI KESTEN -Aesculus bippocastanum ................................................................................................ 47 DUPČAC — Teucrium chamaedrys ........................................................................................................................ 49
ĐUMEIR-Zingiber officinale...................................................................... .................................................. 49 GAVEZ — Symphytum officinale ..................................................................................................................... 49 GINSENG - Panax ginseng ........................................................................................................................... 50 GLOG - Crataegus ........................................................................................................................................ 51 GOSPINA TRAVA - Hypericum perforatum................................................................................................... 52 HREN - Armorada lapathifolia ....................................................................................................................... 53 IĐIROT -Acorus Calamus .............................................................................................................................. 54 IMELA - Viscum Album................................................................................................................................... 55 IZOP - Hyssopus Officinalis ........................................................................................................................... 56 JAGODA ŠUMSKA - Fmgaria vesca ........................................................................................................... 57 JETRENKA - Anemone Repatica .................................................................................................................... 57 KADULJA - Salvia officinalis
...................................................................................................................... 58
KIČICA — Erythmea centaurium ...................................................................................................................... 59 KOMORAČ — Foeniculum vulgare ................................................................................................................ 61 KOPAR — Anethum graveolem.......................................................................................................................... 61 KORIJANDAR - Coriandrum sativum
....................................................................................................... 61
LAVANDA - Lavandula vera.......................................................................................................................... 62 PRIPREMA TINKTURE LAVANDE .............................................................................................................. 62 LAZARKINJA - Asperula odorata
.............................................................................................................. 63
LIŠAJ ISLANDSKI - Cetraria islandica ........................................................................................................ 63 LJUPČAC - Levisticum officinale................................................................................................................... 64 MAJČINA DUŠICA - Thymus serpyllum ................................................................................................... 65 MATIČNJAK - Melissa officinalis ................................................................................................................. 66 MAŽURAN — Orriganum majorana ............................................................................................................. 67 MEDVJETKA - Arctostaphyllos uva ursi ....................................................................................................... 68 METVICA PAPRENA - Menthapiperita .................................................................................................. 68 MUŠKATNI ORAH - Myristica fragans....................................................................................................... 69 NEVEN - Calendula officinalis ...................................................................................................................... 69 OMAN - Inula Helenium ............................................................................................................................... 70 ORAH - Juglans regia ..................................................................................................................................... 70 PELIN — Artemisia absinthium ......................................................................................................................... 71
PETOPRSTA - Potentilla tormentilla
........................................................................................................ 72
PIRIKA — Agropyrum repens ........................................................................................................................ 73 ROSOPAS OBIČNI - Chelidonium majus ................................................................................................ 74 RUDBEKIJA - Echinacea angustifolia RUTA - Ruta graveolens
....................................................................................................... 75
.............................................................................................................................. 75
RUŽMARIN - Rosmarinus officinalis ......................................................................................................... 76
SENA — Tinnevely-Sena i Cassia, senna — Alexandrina-Senna..................................................................... 77 SLADIĆ - Glycyrrhiza glabra ................................................................................................................. 77 SRČANIK - Gentiana lutea ...................................................................................................................... 78 Srčanik u rakiji.......................................................................................................................................... 79
STOLISNIK-AcMlea millefolium...................................................................................................... 79 TETRLJAN - Marrubium vulgare ............................................................................................................ 80 TIMIJAN - Thymus vulgaris..................................................................................................................... 80 TRAVA IVA — Teucrium montanum .......................................................................................................... 81 VODOPIJA - Cichorium intybus .............................................................................................................. 81 VRIJESAK - Calluna vulgaris ................................................................................................................... 82
I I . DIO ............................................................................................................................................... 83 PRIPREMA LJEKOVITIH NAPITAKA OD LJEKOVITIH BILJAKA I ALKOHOLNIH PIĆA ........................................................................................................................... 83 Izbor vrsta rakija koje se koriste za maceraciju ljekovitog bilja ..................................................................... 83
RAKIJE OD GROŽĐA ............................................................................................................................ 83 RAKIJA LOZOVAČA (LOZA) ................................................................................................................. 83 Berba grožđa .................................................................................................................................................... 84 Muljanje grožđa ............................................................................................................................................... 84 Alkoholno vrenje masulja (komine).................................................................................................................. 84
RAKIJA KOMOVICA ............................................................................................................................. 85 Berba grožđa..................................................................................................................................................... 85 Muljanje i cijeđenje grožđa.............................................................................................................................. 85 Alkoholno vrenje masulja (komine).................................................................................................................. 85
Odležavanje, dozrijevanje i završna izrada rakije ...................................................................................... 86 POSTUPAK DESTILACIJE (PEČENJA) RAKIJE ................................................................................... 86 Osnovno o procesu destilacije
........................................................................................................................... 86
LJEKOVITE RAKIJE NA BAZI LOZOVAČE I KOMOVICE................................................................. 87 Posebna preporuka za izradu baze za travaricu najviše kvalitete ...................................................................... 88
RAKIJA OD ŠLJIVA (ŠLJIVOVICA) ...................................................................................................... 88 Berba šljiva ....................................................................................................................................................... 89 Muljanje šljiva, gnječenje, usitnjavanje i odvajanje koštica............................................................................ 89 Alkoholno vrenje soka ili masulja šljiva........................................................................................................... 89 Konzerviranje prevrele komine ........................................................................................................................ 91
Fizikalno-kemijskiparametri kakvoće šljivovice ......................................................................................... 94 Ostale vrste rakije koje se mogu koristiti kao baza za travarice .................................................................. 95
RAKIJA OD JABUKA................................................................................................................................95 Berba plodova ................................................................................................................................................96 Pranje jabuka ................................................................................................................................................ 96 Muljanje plodova.............................................................................................................................................. 96 Alkoholno vrenje soka ili masulja .................................................................................................................. 96 Odležavanje, dozrijevanje i završna izrada rakije.......................................................................................... 96
CALVADOS ............................................................................................................................................... 97 Kako proizvesti calvados? ................................................................................................................................. 97
PREPORUKE ZA DOMAĆU IZRADU CALVADOSA ............................................................................. 98 RAKIJA OD BOROVICA - KLEKOVAĆA (BRINJEVEC) ..................................................................... 98 Berba plodova ................................................................................................................................................ 98 Muljanje plodova.............................................................................................................................................. 98 Alkoholno vrenje soka ili masulja ..................................................................................................................99 Destilacija prevrele komine .............................................................................................................................. 99 Odležavanje, dozrijevanje i završna izrada rakije.......................................................................................... 99 Ljekovito bilje i njegova raznovrsna primjena te utjecaj na okus travarice.................................................... 99
MACERIRANJE KORIJENA LJEKOVITOG BILJA ................................................................................. 99 1. Anđelika (Radix Angelicae) ..........................................................................................................................100 Recept za pripremu terijaka (približan) ..........................................................................................................100 2. Arnika — Brđanka (Radix Arnicae montane) ............................................................................................100 3. Iđirot (Rhizoma Calami)
..........................................................................................................................101
4. Ljupčac (Radix Levestici) ...........................................................................................................................101 5. Odoljen (Radix Valerianae) .......................................................................................................................101 6. Oman (Radix Helenii) ...............................................................................................................................101 7. Sladić (Radix Liquritiae) .......................................................................................................................... 101 8. Srčanik (Radix Gentianae) ....................................................................................................................... 101
MACERIRANJE NADZEMNOG DIJELA BILJKE ...................................................................................101
1. Blaženi čkalj (Herba Cardi benedicti) .........................................................................................................101 2. Izop (Herba Hysoppi) ...................................................................................................................................102 3. Kadulja (Folia salviae) ...............................................................................................................................102 4. Kičica (Herba Centaurri minoris) ...............................................................................................................102 5. Lazarkinja (Herba Aserulae odoratea) ......................................................................................................102 6. Matičnjak (Folia Melissae) .........................................................................................................................102 7. Mažuran (Herba Majoranae) ....................................................................................................................102 8. Pelin (Herba, Plovers Absinthif) ...............................................................................................................102
MACERIRANJE SJEMENJA LJEKOVITOG BILJA..................................................................................103 1. Anđelika (Semen Angelicae) ......................................................................................................................103 2. Borovica (Fructus Jumper i)
......................................................................................................................103
3. Komorač (Fructus Foeniculi) ....................................................................................................................103 4. Korijandar (Fructus Coriandri) ................................................................................................................... 103
POPIS BILJAKA KOJE SE MOGU DESTILIRATI S ALKOHOLOM ZA PRIPREMU DESTILATA LJEKOVITOG BILJA ..................................................................................103 MANJE SLOŽENI ELIKSIRI I TRAVARICE ............................................................................................104 UVODNE NAPOMENE UZ PRIPREMU MANJE SLOŽENIH ELIKSIRA I TRAVARICA.....................104 ORIGINALNI RECEPTI MANJE SLOŽENIH TRAVARICA I ELIKSIRA ............................................105 1. Mala univerzalna travarica (12) ................................................................................................................ 105 2. Mala velebitska travarica (10)
................................................................................................................. 105
3. Eliksir (10) ................................................................................................................................................ 106
4. Eliksir (9) ............................................................................................................................................ 106 5. Eliksir (11) ................................................................................................................................................ 106 6. Mala ljekovita travarica za srce i krvotok (9) ............................................................................................ 107 7. Mala travarica za dišne organe (9) ............................................................................................................. 107 8. Mala travarica za želudac i probavu (12) .................................................................................................. 107 9. Mala travarica (8) ....................................................................................................................................... 108 10. Mala istarska travarica (10)...................................................................................................................... 108 11. Mala blokovska travarica (9) ................................................................................................................. 108 SLOŽENE TRAVARICE I ELIKSIRI ........................................................................................................ 109 UVOD U PRIPREMU SLOŽENIH TRAVARICA I ELIKSIRA .............................................................. 109
NAPOMENE UZ RECEPTE ZA SLOŽENE TRAVARICE I ELIKSIRE (14-19 BILJAKA) ...................110 ORIGINALNI RECEPTI SLOŽENIH TRAVARICA I ELIKSIRA.............................................................110 1. Univerzalna travarica (23) ........................................................................................................................ 110
2. Velebitska travarica (19) ..............................................................................................................................111 3. Eliksir (21) ................................................................................................................................................ 112
4. Eliksir (25) .......................................................................................................................................... 112 5. Eliksir (31) ................................................................................................................................................ 113 6. Ljekovita travarica za srce i krvotok (39) .................................................................................................114 7. Ljekovita travarica za dišne organe (37) ................................................................................................... 115 8. Ljekovita travarica za želudac i probavu (48)............................................................................................ 116 9. Ljekovita travarica s višestrukim djelovanjem (29)..................................................................................... 117 10. Istarska travarica (14) ............................................................................................................................ 118 11. Blokovska travarica (33) ........................................................................................................................... 119 12. Kraljica travarica (Grass Queen) (59) ...................................................................................................... 120
NAPOMENE UZ GRUPU SLOŽENIH KOMBINACIJA LJEKOVITOG BILJA U RAKIJI .................... 122 RAKIJA TRAVARICA NA TRADICIONALNI DALMATINSKI NAČIN ................................................. 123 Ljekovite biljke kao ukras................................................................................................................................. 123 Biljke za maceraciju ......................................................................................................................................... 123 OSTALI NAJVAŽNIJI MACERATI S LJEKOVITIM BILJEM ................................................................ 125 Švedska grenčica ............................................................................................................................................... 125 Švedske kapi — eliksir....................................................................................................................................... 125 Mala švedska grenčica ...................................................................................................................................... 125 Oblozi iz mješavine švedskog bilja ...................................................................................................................126 Uputa za uporabu ljekovitog eliksira »Švedska grenčica« (Mariborske lekarne) ......................................... 129
POSEBNI MACERATI LJEKOVITOG BILJA U VINU........................................................................... 132 Poseban ljekoviti napitak od aloje ................................................................................................................... 132
AROMATIZIRANA VINA......................................................................................................................... 133 Bermet .............................................................................................................................................................. 134 Vermut ........................................................................................................................................................ 136 Pelinkovac......................................................................................................................................................... 138 NAJFINIJI LIKERI .........................................................................................................................................138 Najfiniji likeri iz domaće kuhinje ...................................................................................................................138 SLATKI LIKERI .............................................................................................................................................. 138 Kavin liker
.................................................................................................................................................... 139
Običan kavin liker ........................................................................................................................................... 139 Emulzijski kavin liker ...................................................................................................................................139 Čokoladni emulzijski liker .............................................................................................................................140
Emulzijski liker od jaja. (žumanjaka) — »Eiercognac« (ambasador likera) ....................................................... 141
PRIRODNI MED I BILJNI PRIPRAVCI S MEDOM ................................................................................... 142 Destilacija (pečenje) s rakijskim rektifikatorom....................................................................................................... 145
Održavanje uređaja ......................................................................................................................................... 148 OPIS DESTILACIONOG UREĐAJA »RDU-100« .................................................................................... 148 DESTILACIONI UREĐAJ »RDU - 100« ................................................................................................... 148 OPIS FUNKCIONIRANJA UREĐAJA ZA DESTILACIJU, »RDU-100« ................................................ 148
PREGLED OGLEDNOG PODUZETNIČKOG PROJEKTA PROIZVODNJE VOĆNIH RAKIJA: ŠLJIVOVICE, JABUKOVAČE, KRUŠKOVAČE..................................151 PREGLED ZAKONSKE REGULATIVE O RAKIJI PREMA PRAVILNIKU O KVALITETI ALKOHOLNIH PIĆA (NN 16/88) ................................................................................ 154 PREGLED ZAKONSKE REGULATIVE O VINU PREMA VAŽEĆEM ZAKONU O VINU .................... 159 Literatura ....................................................................................................................................................... 161
UVOD Ova knjiga koju upravo počinjete čitati predstavlja potpuno novi pristup u proučavanju ljekovitog bilja i njegove primjene za unapređenje ljudskog zdravlja. Moram reći da je samo jedan pristup u pisanju ove knjige bio moguć, a to je: da se najčešća primjena ljekovitog bilja u čajnim mješavinama, kao i farmaceutskim preparatima svede na većinu recepata u ovoj knjizi koji su dati kao pripravci alkoholnih otopina. Tu se najčešće pojavljuju rakija (uglavnom lozovača) i vino, jer je to idealna baza za ekstrakciju ljekovitih biljnih ekstrakata, a koji se nalaze u šezdesetak opisanih biljaka. Razumljivo je da i dalje ostaju čajne mješavine kao alternativa nekima od pripravaka opisanim u tekstu, kao i dobar dodatak upravo tim pripravcima, uz napomenu da od dijela navedenih biljaka nije moguće prirediti i čajeve. Posebno ističemo dio teksta o utjecaju (i propisivanju doze) alkohola u vinu i rakiji, što je nit vodilja kroz cijelu knjigu. U svim su pripravcima označene potrebne doze za djelovanje pojedinog pripravka. Razumljivo je, a što je vidljivo iz korištene stručne farmaceutske literature, da su svi pripravci navedeni i korišteni u opisanim dozama (koncentracijama) unutar dopuštenih doza iz te literature. U posebnom, III. dijelu knjige, prvi put se navode originalno složene kombinacije ljekovitog bilja u rakiji uz precizne recepte stvarnih (izvaganih) količina. Niz ljekovitih biljaka i njihovih kombinacija imaju velik raspon ljekovitog djelovanja na različite dijelove tijela. Izbor šezdesetak biljaka učinjen je po kriteriju najjačeg zdravstvenog učinka na pojedine organe. Tih šezdesetak biljaka detaljno je opisano, te su za njih pojedinačno navedene njihove aktivne ljekovite tvari i načini na koje djeluju na organizam. U I. dijelu knjige nalazi se i velik broj recepata za različite pripravke od tih biljaka, sastavljenih tako da ih gotovo sve možete i sami pripremiti, te vam knjiga može biti stalni priručnik. Želimo vas podsjetiti da veliki broj biljaka možete i sami sakupiti, pri čemu obvezno valja koristiti priručnik o sakupljanju ljekovitog bilja i njegovom sušenju, a dok to ne savladate, obvezno se koristite biljem kupljenim iz provjerenih izvora, kao što su biljne ljekarne (čije proizvode obvezno kontrolira posebna inspekcija za ljekovito bilje). Pribavljanje »baze« tj. alkoholnih pića (lozovače i vina) također je detaljno opisano u posebnom poglavlju, ali posebno naglašavamo da je i to područje regulirano u pogledu kvalitete, nadzora inspekcije i preciznog sadržaja određenih spojeva s dva zakonska propisa Republike Hrvatske, a to su »Pravilnik o kvaliteti alkoholnih pića« (NN 16/88) i »Zakon o vinu« (NN 95. 1995.). Prema tome nastojte da i taj »osnovni dio« vaših budućih pripravaka bude u skladu s propisima, kao garancijom kvalitete koja se može provjeravati u ovlaštenim laboratorijima koji izdaju certifikate za te proizvode. To je posebno važno ako oplemenjene rakije namjeravate prodavati. U tim propisima također su navedene količine ekstrakata bilja u pripravcima. Razumljivo je da uvijek postoje i drugi pouzdani izvori baze (vina i rakije), no međutim sami preuzimate rizik ukoliko vaš izvor baze nije dovoljno stručan i savjestan, odnosno pouzdan u pripremi tih osnovnih sirovina.
13
Posebnu grupu eliksira koji sadrže veliki broj ljekovitih biljaka s nedvojbeno najjačim djelovanjem predstavlja švedska grenčica (gorčica), odnosno »švedske kapi«, što je posebno opisano uz više provjerenih recepata za pripremu tog eliksira. Također vas želimo obradovati receptima za priređivanje triju vrsta najpopularnijih aromatiziranih vina a to su: vermut, bermet i pelinkovac. Od posebnog ljekovitog bilja kave i kakaovca odnosno njihovih prerađevina također vam predstavljam recepte najfinijih likera. Ističem i med kao specifičan biljni originalni prirodni proizvod koji ima niz primjena u biljnim pripravcima sa i bez alkoholnih otopina. Na kraju spominjem apsolutno najupotrebljivaniju ljekovitu biljku aloju (čiji je opis vrlo opširan) i kao posebnu novost - njenu primjenu u maceriranim eliksirima i travaricama, te vam je posebno preporučam za različite pripravke zbog višestrukog ljekovitog učinka. Napominjem da su aloja i njeni pripravci temeljito provjereni u praksi. Ova je knjiga samo jedan od specifičnih priručnika, koji ima prvenstveno namjeru istaći sve prednosti koje ljekovito bilje posjeduje, i koje je tijekom stoljeća i tisućljeća davalo rezultate u prirodnom liječenju biljem. Osim toga, nadam se da će ova knjiga u budućnosti postati tehnološki priručnik budućim malim i većim poduzetnicima na području daljnjeg razvoja privatnog poduzetništva, jer bez stručnog pristupa tehnologiji nema pouzdanog napretka društva u cjelini. Želja mi je također bila da svojim višegodišnjim istraživanjima na tom području pridonesem stvaranju odgovarajućeg priručnika za entuzijaste s receptima na bazi alkoholnih pića (prvenstveno rakije i vina), tako da, kad god požele mogu si pripremiti dobru »kućnu« (domaću) travaricu. Iz širokog spektra travarica kao i desetka travarica i eliksira manje složenosti (8-12 biljaka), a koji su namijenjeni za »kućnu uporabu«, možete izraditi divan poklon za vaše prijatelje. Veći entuzijasti sigurno će se upustiti i u izradu složenijih travarica i eliksira (15-48 biljaka), a time će ući u carstvo novih i neslućenih okusa kao i pojačanog djelovanja vrlo širokog spektra ljekovitih tvari u složenim travaricama. Izrada smjesa bilja za proizvodnju složenih (pa i manje složenih) travarica, prema receptima ove knjige, može također predstavljati jedan od mogućih projekata malog privatnog poduzetništva. Već je sada u Hrvatskoj razvijena intenzivna poduzetnička mala i srednja vinogradarsko-podrumarska aktivnost, a upravo je to osnova za proizvodnju baznih sirovina. Tako novi smjer proizvodnje travarica i eliksira ima dobre izglede razvoja, a ova knjiga ima funkciju katalizatora tog razvoja. Ovdje postoji još jedna dodatna prednost, a to je da srazmjerno velika proizvodnja lozovače i komovice (pogotovo komovice) rakije koje (ako nisu specijalne) nemaju osobitu potražnju, a ni potrošnju na tržištu, tako da oplemenjena ljekovitim biljem i stručno izrađena može postati novi i kvalitetniji ljekoviti pripravak. Tako oplemenjena lozovača i komovica donijet će dodatnu korist proizvođačima. U nadi da će svatko pronaći svoju zonu interesa i vlastitog istraživanja u području eliksira i travarica želim vam puno uspjeha!
Autor
14
I. DIO O LJEKOVITIM TVARIMA U BILJKAMA
Ljekovite biljne tvari i njihovo djelovanje Ljekovite tvari u biljkama su takve tvari koje nastaju izmjenom tvari u razvoju i životu biljke te se pohranjuju u njezinim različitim dijelovima. Ipak, nisu sve tvari koje nastaju na taj način i ljekovite. Osim ljekovitih ima i drugih koje zovemo balastne tvari. Međutim, i takve tvari nerijetko utječu na ljekovita svojstva neke biljke, a mnoge od njih reguliraju djelovanje biljnih lijekova i imaju utjecaja na brži ili dulji tijek resorpcije lijekova u organizam. Prisutnost tih prirodnih regulatora je jedna od prednosti ljekovitih biljaka u odnosu na sintetizirane lijekove. Posebna je značajka ljekovitih biljaka i u tome što one najčešće sadrže više različitih ljekovitih tvari gdje je jedna od njih glavna te u velikoj mjeri određuje ljekovita svojstva te biljke i mogućnosti njezine primjene. Koliko je značenje tih popratnih tvari možemo ustanoviti usporedbom djelovanja cjelokupnog ekstrakta neke biljke s djelovanjem njezine glavne ljekovite tvari u čistom (izoliranom) stanju. U takvim se slučajevima često primjećivalo i potpuno drukčije djelovanje same »glavne« tvari pa su mnogi uvjereni da su ljekovita svojstva ljekovitih biljaka rezultat skupnog djelovanja svih njihovih ljekovitih tvari. Ljekovite tvari obično nisu ravnomjerno raspoređene po cijeloj biljci. Katkada ih je više u cvjetovima, a kod drugih vrsta u listovima, korijenu ili drugim organima. Osobitost ljekovitih biljaka je i u tome da se kod različitih biljaka iste vrste ljekovite tvari mogu naći u različitim količinama. To prije svega ovisi o staništu gdje biljke rastu, o vremenu sabiranja kao i o daljnjem postupku obrade sabranih dijelova. Ta raznolikost sadržaja ljekovitih tvari je naravno nedostatak, a sami ga možemo samo djelomično ublažiti sabiranjem zdravih biljaka u pravo vrijeme te ispravnim postupkom sušenja i pohranjivanja. Zanimljivo je da se ljekoviti učinak obično uočava tek nakon poduljeg uzimanja (primjerice, nakon 4 ili 6 tjedana). U farmakologiji se za ispravno konzervirane (posušene) biljne dijelove koriste stručni izrazi, koji točno označavaju o kojem se dijelu biljke radi, a službeni naziv za sve njih je »droga«. No smatram da taj naziv nije pogodan za korištenje u ovoj knjizi. Budući da se pod tim imenom u običnom životu gotovo isključivo misli na opojne droge (koje su također biljnog podrijetla), u ovoj je knjizi termin droga, kako bi se izbjegla bilo kakva zabuna, zamijenjen imenom biljnih dijelova ljekovitih biljaka, koji se koriste u ljekovite svrhe. Sakupljač ili korisnik ljekovitih biljaka mora poznavati
1 5
sve najznačajnije ljekovite tvari u njima da bi mogao razumjeti njihovo djelovanje. Ovdje ćemo ukratko predočiti neke najčešće i najznačajnije ljekovite tvari naših ljekovitih biljaka i njihove ljekovite mogućnosti za olakšavanje različitih oboljenja. Navedene su samo opće značajke najčešćih skupina ljekovitih tvari.
Alkaloidi To su većinom veoma jake tvari, od kojih su neke vrlo otrovne. Zbog toga niti jednu ljekovitu biljku, koja sadrži alkaloide kao glavne ljekovite tvari, nije uputno koristiti samostalno. Između ostalih, medu alkaloide ubrajamo atropin (otrov u velebilju), morfin (otrov u vrtnom maku). U manjim količinama alkaloidi dolaze i u nekim neotrovnim ljekovitim biljkama. U takvim su slučajevima alkaloidi samo popratne tvari koje potpomažu djelovanje glavnih ljekovitih tvari, i u tom slučaju njihova otrovnost ne dolazi do izražaja.
Gorke tvari Mnoge biljke imaju u sebi različite tvari gorkoga okusa. Ipak, nisu sve gorke biljke i ljekovite. Ljekovite biljke s gorkim tvarima su samo one, koje zbog tih tvari imaju ljekovitu primjenu. U fitoterapiji (liječenju biljkama) takve se biljke zovu amara. Medu njima razlikujemo sljedeće skupine: 1. Ljekovite biljke samo s gorkim tvarima ili amara tonica; 2. Ljekovite biljke koje osim gorkih tvari sadrže i znatne količine eteričnih ulja. One su gorke ali i mirisne pa ih zovemo amara aromatica; 3. Ljekovite biljke, koje osim gorkih tvari imaju i oštre tvari koje peku, pa su gorkoljutog okusa i zovemo ih amara acria. Gorke tvari snažno potiču lučenje želučanih sokova i redovno poboljšavaju opće stanje organizma, pa su naročito korisne pri pomanjkanju teka i slabe probave. Takve su biljke djelotvorne i kod jačanja oslabljenog organizma pa se preporučuju rekonvalescentima, slabokrvnima i živčano iscrpljenim osobama. Medu najpoznatijim biljkama, koje sadrže ljekovite gorke tvari su srčanik (i druge vrste roda Gentiana) i kičica. Ljekovite biljke druge skupine (amara aromatica) po svom se djelovanju ne razlikuju bitno od prethodne skupine. Naravno, kod njih se očituje i dodatno djelovanje eteričnih ulja, pa je i njihova primjena nešto šira. Najznačajnije ljekovite biljke iz te skupine su divlji i pravi pelin, anđelika, blaženi čkalj i stolisnik (različite vrste roda Achillea). Mirisno-gorke ljekovite biljke djeluju na želudac uglavnom jednako kao i one biljke s čistim gorkim tvarima. Djelovanje je često i nešto snažnije jer eterična ulja svojim mirisima izazivaju reflekse koji potiču na lučenje želučanih sokova. Osim toga, eterična ulja i neposredno utječu na rad jetre, žučnog mjehura i crijeva. Budući da eterična ulja sprečavaju razvoj bakterija i nekih nametnika, takve ljekovite biljke imaju i dosta snažno antiseptičko djelovanje. To dodatno ljekovito svojstvo mirisno-gorkih tvari je vrlo korisno za sprečavanje štetnih bakterijskih vrenja u crijevima. Neke od tih ljekovitih biljaka imaju i dijuretičnu sposobnost (pospješuju izlučivanje mokraće), što je obično vrlo korisno. Medu našim ljekovitim biljkama vrlo je malo takvih koje uz gorke sadrže i ljute ljekovite tvari koje peku. Stoga, kao amara acriu koristimo ponajprije egzotične biljke (papar, đumbir i druge). Te ljekovite biljke povoljno utječu prije svega na krvotok. Ustanovljeno je da se djelovanje tih ljutih tvari dopunjuje s djelovanjem gorkih tvari. Probava opterećuje krvotok daleko više nego se to dosad smatralo, pa ljekovite biljke s gorkim tvarima - amara tonica, amara aromatica i posebno amara acria — rasterećuje probavu, srce i cijelo tijelo.
16
Eterična ulja Eterična ulja su u većini slučajeva vrlo hlapive biljne tvari, koje se u vodi slabo ili uopće ne otapaju. Imaju snažan, više ili manje osobit i najčešće ugodan miris. Eterična su ulja u biljaka tako česta da gotovo i ne postoje biljne vrste koje bi bile posve bez njih. Ipak, u skupinu ljekovitih biljaka s eteričnim uljem ubrajamo samo one koje sadrže znatne količine tih hlapivih ulja (od 0,1 do 10%). To su prije svega predstavnice dviju porodica - usnače (Lamiaceae) i štitarke (Apiaceae). U biljci nastaju eterična ulja u posebnim uljnim žlijezdama, uljnim stanicama ili žljezdastim dlakama na površini biljke. Eterično ulje pojedine biljke nije kemijski jedinstven spoj, već je to smjesa više različitih spojeva. Tako su u nekim uljima pronašli i više od 50 različitih spojeva. Sve ljekovite biljke s eteričnim uljima imaju sljedeća zajednička ljekovita svojstva: - djeluju protiv raznih upala, a pritom više ili manje nadražuju kožu; — olakšavaju iskašljavanje; - ublažuju grčeve u probavnim organima; —pospješuju izlučivanje mokraće; —potiču rad želuca, crijeva, žučnog mjehura i jetre. Ljekovite biljke s eteričnim uljima sprečavaju razvoj štetnih bakterija, a možda i virusa. Uz to moramo posebno naglasiti da eterično ulje sprečava razvoj uzročnika zaraznih bolesti, ali to ne znači da ih i uništava.
Flavonoidi U opisima ljekovitih tvari mnogih ljekovitih biljaka susrećemo izraz flavonoidi (flavoni). To je zajedničko ime brojnih tvari koje imaju sličnu osnovnu kemijsku gradu. Djelovanje ljekovitih biljaka koje sadrže flavonoide veoma je teško točno odrediti jer to ovisi o vrsti i količini flavonoida, prisutnih u dotičnoj biljci. Kemijska i fizička svojstva tih tvari vrlo su različita, stoga kod takvih biljaka zapažamo i raznolikost u djelovanju. Ipak, možemo navesti tri šira područja djelovanja flavonoida. Biljke s flavonoidima ili njihove ekstrakte često upotrebljavamo u liječenju kapilara (najtanjih krvnih žilica), koje bez povoda pucaju, nekih smetnji u radu srca i krvotoka te za ublažavanje grčeva u probavnim organima. Nema sumnje, flavonoidi jako potpomažu sveukupno djelovanje većine ljekovitih biljaka koje ih sadrže kao popratne ljekovite tvari, a primjer takve biljke je glog.
Tanini U farmaceutskom smislu riječ tanini označava biljne tvari, koje lako vežu bjelančevine kože ili sluznica, te ih čine čvrstima, netopljivima i time otpornijima. To svojstvo je i osnova njihova ljekovitog djelovanja - na ozlijeđenoj koži ili sluznici uništavaju podlogu na kojoj bi se mogle razmnažati štetne bakterije. Prije svega koriste se takve biljke u kojih su tanini glavne ljekovite tvari (primjerice, petoprsta, borovnica), ali i one, kod kojih su tanini samo kao popratne ljekovite tvari. Međutim, poznate su i takve ljekovite biljke u kojih tanini nisu poželjni, nadražuju želudac, pa su i štetni (primjerice, medvjetka). Biljke, koje su bogate taninima, najčešće koristimo kao pripravke za grgljanje kod angine, za ispiranje usta kod upale desni, kao obloge za razne rane, (primjerice, kadulja i stolisnik), protiv gljivičnih infekcija.
17
Glikozidi Glikozidi su prilično česte biljne tvari. Njihov kemijski sastav a i ljekovita svojstva vrlo su raznoliki pa stoga u opisu ljekovitih tvari pojedinih biljaka ne navodimo o kojoj se vrsti glikozida radi. U stručnoj literaturi ime »glikozidi« označuje organske spojeve određenog sastava pa to ime upotrebljavamo i u ovoj knjizi. Zajedničko svojstvo svih glikozida je da se kod hidrolize (razgradnja molekula uzimanjem vode) raspadaju na šećerni i nešećerni dio, koji se zove aglikon (to isto vrijedi i za neke tanine, flavonoide i saponine!). Upravo taj »aglikon« određuje ljekovita svojstva pojedinih glikozida. Medu najpoznatije glikozide spadaju oni u naprstka (Digitalis), s djelovanjem na srce, zatim u korijenu jaglaca koji odstranjuju sluzi, u kori krkavine koji djeluju kao sredstvo za čišćenje.Tako raznolika ljekovita svojstva ukazuju na raznovrsnost djelovanja glikozidnih ljekovitih tvari.
Kremična (silicijska) kiselina Mnoge preslice, oštrolisti, trave i druge biljke uzimaju iz tla znatne količine kremične kiseline i ugrađuju je u staničnu stijenku ili u protoplazmu. Najčešće se u biljkama ne nalazi čista kremična kiselina već njezine soli (silikati). Neki su silikati topljivi u vodi. Atomi, sastavni dijelovi kremične kiseline, također su neophodni u izgradnji čovječjeg tijela (prvenstveno vezivnog tkiva, kože, noktiju, kose). Ljekovite biljke s kremičnom kiselinom liječe različita oboljenja tih organa, ako su nastala kao posljedica pomanjkanja kremične kiseline u normalnoj prehrani. U ljekovite svrhe često se koristi poljska preslica i to unutarnjom primjenom u obliku čajeva i vanjskom, za grgljanje, ispiranje usne šupljine.
Saponini Saponini su biljne tvari koje se u vodi jako pjene, uzrokuju stvaranje uljne emulzije u vodi i djeluju hemolitički (oštećuju crvena krvna zrnca, tako da se iz njih izdvaja hemoglobin). Ljekovite biljke sa saponinima nerijetko upotrebljavamo za odstranjivanje sluzi iz dišnih organa kod upornog kašlja. Zbog sposobnosti promjene napetosti površine, saponini djeluju da čvrsta sluz postane više tekuća, pa se lakše iskašljava. Saponini blago nadražuju želučanu sluznicu što izaziva refleksne podražaje živaca koji utječu na lučenje svih žlijezda. Brojne ljekovite biljke koje sadrže saponine pospješuju izlučivanje vode iz tijela, pa se zato često koriste u takozvanim kurama za čišćenje krvi. Pomažu i u liječenju raznih kožnih promjena (»nečiste kože«) i reumatičnih tegoba, a neke saponinske biljke utječu na smanjenje oteklina i djeluju protiv raznih upala. Saponini utječu i na prihvaćanje (resorpciju) drugih ljekovitih tvari iz ljekovitih pripravaka, pa je ponekad i manja količina određene ljekovite tvari u zajednici sa saponinima vrlo djelotvorna.
Sluzi U botaničko-farmakološkom smislu riječi, biljne sluzi su vrsta ugljikohidrata, koji u vodi jako bubre, pri čemu nastaje gusta, viskozna, i sluzasta tekućina. Gotovo svaka biljka sadrži i sluzi, ali ih samo neke (npr. crni sljez, lan, islandski lišaj) imaju u dovoljnoj količini da se mogu iskorištavati u ljekovite svrhe. Većina sluzi onemogućuje ili ublažuje štetne nadražaje. I u drugih ljekovitih biljaka sluzi imaju važnu ulogu jer utječu na djelovanje glavnih ljekovitih tvari. Sluzi se u tankom sloju rašire po površini sluznice te je zaštićuju od različitih nadražujućih tvari ili ublažuju njihov utjecaj. Biljne sluzi djeluju samo lokalno jer ih organizam ne prerađuje. Njima možemo smiriti kašalj. Biljne sluzi djeluju i kao blaga sredstva za čišćenje jer razrahljuju crijevni sadržaj, bubre i zadržavaju vodu u crijevima (kao npr. laneno sjeme).
18
Vitamini, minerali i elementi u tragovima Nabrajanjem najznačajnijih biljnih tvari koje susrećemo u ljekovitim biljkama, ne smijemo propustiti takozvane »esencijalne tvari« (neophodne u prehrani). U tu skupinu prvenstveno ubrajamo vitamine, neke minerale i elemente u tragovima. Te tvari su potrebne za izgradnju stanica i dijelova organizma, za izgradnju enzima i hormona i za pravilno odvijanje cjelokupne izmjene tvari. Potrebne su iznimno male količine tih tvari, ali bez njih ne bismo mogli živjeti. Redovitu i dovoljnu opskrbu tim tvarima osiguravamo biljnom ishranom (povrće, voće). Većim količinama vitamina, minerala i elemenata u tragovima neke biljke ljekovito djeluju pri pomanjkanju tih tvari i smetnji u izmjeni tvari. Pripremom ekstrakata, mineralne tvari, vitamini i elementi u tragovima djelomično prelaze u otopinu pa time znatno sudjeluju u ljekovitom djelovanju. Neke ljekovite biljke su važni izvori vitamina. Tako su npr. vitamini glavna ljekovita tvar šipka i pasjeg trna.
19
PRIPREMA l NAČIN PRIMJENE LJEKOVITIH BILJAKA
UVOD Slobodno možemo kazati da gotovo nitko više ne sumnja u djelotvornost ljekovitih biljaka. Njihova ljekovita svojstva u znatnoj mjeri ovise o pravilnoj pripremi i primjeni. Iz listova, plodova i sjemenki, iz kore ili korijena moramo umješno izvući što više ljekovitih tvari, a da se one tim postupkom što manje izmijene. Naravno, upotrebljavati valja samo prvorazredno pripremljene ljekovite biljke. Potrebno ih je kupovati u ljekarnama ili u posebnim, biljnim apotekama, kod stručnjaka za ljekovite biljke. Oni su osobno odgovorni za kvalitetu biljnog materijala koji prodaju. Ljekovite biljke moraju biti ispravno izrađene i podliježu sanitarnim propisima (u pogledu čistoće), a moraju sadržavati i određene količine ljekovitih tvari. Naravno, svatko i sam može sabirati ljekovite biljke, ali mora poštovati opće upute o sabiranju i sušenju bilja iz stručne literature. Uspješno liječenje bolesti uvelike ovisi upravo o pravilno pripremljenim iscjedinama (ekstraktima) i tinkturama.
KAKO SE LIJEČIMO NAPUCIMA LJEKOVITOG BILJA Neki se lijekovi piju u obliku ljekovitih napitaka, pa dajemo pregled vrsta ljekovitih napitaka. Mehanizmi takvih napitaka su apsorbiranje u tijelu i rastavljanje na sastavnice koje krv raznosi po tijelu, pa one tako stižu i tamo gdje se želi da djeluju. Za to vrijeme napitak se mijenja djelovanjem enzima i različitih tjelesnih sokova, i to tako da može koristiti tijelu. Ljekoviti napitci obično se uzimaju poslije jela, jer tada najmanje podražuju sluznicu želuca. Napitak koji treba brže resorbirati, a sluznicu ne nadražuje prejako, treba uzimati ili neposredno ili pola sata prije jela. Da bi se nadraživanje sluznice još smanjilo, treba piti dosta tekućine. Ako je tekućina topla, nadražaj je manji a resorpcija lijeka brža. Kad lijek obavi svoju zadaću, tijelu više nije potreban i ono ga izlučuje disanjem, znojenjem, mokrenjem i stolicom. Ako adsorpcija i eliminacija (izlučivanje) lijeka ne funkcionira kako treba, lijek se nagomilava u tijelu i može izazvati teške posljedice. To se obično događa kada se lijek uzima dulje vrijeme, ali i kod jednokratnog uzimanja ako je doza lijeka prevelika.
POSTUPCI DOBIVANJA EKSTRAKATA IZ BILJA Ekstrakcija ljekovitih sastojaka ljekovitog bilja najčešće se obavlja maceracijom. Za te se radove upotrebljavaju voda ili alkohol razne koncentracije.
20
Macerati Maceracija je ekstrakcija ljekovitog bilja određene usitnjenosti na običnoj temperaturi. Obavlja se propisanim otapanjem jednom ili više puta. Macerira se određeno vrijeme, češće mućkajući, u zatvorenoj posudi. Poslije završene maceracije, tekućinu valja procijediti, ostatak prešati, a ekstrakte pomiješati. Poslije toga tekućinu ostaviti nekoliko dana na hladnom mjestu, zaštićenu od svjetlosti, jer se mora izbistriti, pa zatim filtrirati i tada staviti u uporabu. Tinkture su tekući, obojeni oblici lijekova dobiveni ekstrahiranjem ljekovitog bilja alkoholom razne koncentracije. Ponekad se za pripremanje tinktura upotrebljavaju i ekstrakti biljaka, pogotovo u hitnim slučajevima: određenu količinu ranije pripremljenih ekstrakta razblaži se potrebnom količinom alkohola da se dobije željena koncentracija tinkture (20% ili 10%). Najčešće se koristi 40, 50 i 70-postotni alkohol, vodeći računa u kojoj se koncentraciji najbolje otapaju ljekoviti sastojci određene biljke. Obično se uzima jedan dio ljekovite biljke i 5 dijelova otapala (20-postotne tinkture). Od ljekovitih biljaka s jakim djelovanjem u apotekama se pripremaju tinkture i to tako da se jedan dio biljaka ekstrahira s 10 dijelova otapala (10-postotne tinkture); te se tinkture izdaju i upotrebljavaju samo prema liječničkom receptu i uputi! Većina tinktura primjenjuje se za unutrašnju upotrebu, najčešće u obliku kapljica, pogotovo onih s jakim djelovanjem. Izrada ekstrakata: Propisno usitnjene i prosijane biljke staviti u staklenu posudu i preliti određenom količinom otapala, poklopiti i držati na toplom 8-10 dana češće miješajući. Poslije toga odliti, ostatak dobro iscijediti, obje tekućine pomiješati, ostaviti da se slegnu i izbistre, filtrirati kroz filterpapir, razliti u bočice, dobro začepiti i držati na hladnom mjestu. U nedostatku alkohola može se koristiti odgovarajuća kvalitetna rakija sa 40-50% etilnog alkohola.
Pripravci s vinom Ima nekoliko načina izrade pripravaka ljekovitih napitaka: 1. Ljekovitu biljku namačemo u vinu 8 do 10 dana. Na primjer (lincuru) - srčanik, matičnjak (u crvenome vinu), pa ružmarin (u bijelome vinu), sporiš itd. Uzimamo vrhom punu čajnu žličicu suhe ili pet žličica svježe biljke na pola litre vina. Pijemo poslije jela. 2. Dvije šake svježe biljke (na primjer pelina, ružmarina) namočimo u litri bijelog vina te sta klenku držimo tri dana na suncu ili drugdje na toplome. Uzimamo po pola male čašice (0,1 dl) 2-3 puta na dan. 3. Ljekovitu biljku (jednaku količinu kao gore) skuhamo u vinu. Mora kipjeti deset minuta. Pijemo dok je još toplo. U obzir dolaze primjerice: anđelika, odoljen (l gram), češnjak (3-4 česna, nasjeckana, ku hamo u pola litre vina i pijemo po jednu čašu natašte - za bubrege), ljupčac, matičnjak, peršin (deset pera s listovima stavimo u litru vina, dodamo dvije žlice jabučnog octa). Poslije deset minuta kuhanja dodamo još 30 dag meda i kuhamo još pet minuta. Još vruće, procijedimo u staklenke. Od ljekovitih biljaka priređuju se ljekovita vina (prvenstveno u narodnoj medicini). Osnova za taj ljekoviti napitak je suho vino (bez dodatnog šećera), ali ne prejako. U njemu se namaču ljekovite biljke. Kad ljekovite tvari nakon desetak dana prijeđu u vino, pije se iz malih čaša (0,5 do l dl). Kod kuće se mogu pripremiti i ljekovita vina (vina medicata), koja se dobivaju miješanjem tekućih ili otapanjem krutih lijekova u vinu. Ljekovita vina uzimaju se na žlice (cca 0,2 dl), likerske čašice (0,2 do 0,3 dl) ili manje čaše (0,5 dl). Medicinska ili ljekovita vina pripremaju se na različite načine i koriste se u znanstvenoj i narodnoj medicini. To su tekući pripravci koji se izrađuju miješanjem ljekovitog bilja s vinom, otapanjem čvrstih lijekova u vinu ili ekstrakcijom ljekovitih sastojaka maceracijom ljekovitog bilja u vinu. Ponekad je vinu potrebno prethodno oduzeti tanin; to se čini tako da se na svaku litru vina doda 10 grama vodene otopine čiste želatine (l dio na 9 dijelova vode).
21
Upotrebljava se najbolje bijelo suho vino, a ako ljekovite biljke sadrže tanin bolje je upotrijebiti crno vino. Maceracija obično traje oko mjesec dana uz češće mućkanje da se što potpunije izvuku ljekoviti sastojci ljekovitog bilja. Medicinska se vina moraju pripremati i čuvati u staklenim posudama u tamnom i hladnom prostoru. Ljekovita se ulja i masti najčešće izrađuju digestijom biljaka i to u maslinovom ulju, u svinjskoj masti, maslacu, vosku, lanolinu i u drugim podlogama. Masnu je podlogu potrebno rastopiti na vodenoj pari, a digestiju provesti u toploj vodi određene temperature. Tvari koje lako hlape, kao što su eterična ulja i njihovi sastojci u mirisnom bilju, dodaju se na kraju kad se rastopljena masa napola ohladi. Masti moraju biti svježe, neužežene! Ljekovite se masti izrađuju u emajliranim, staklenim ili porculanskim posudama i čuvaju se dobro zatvorene na hladnom i tamnom mjestu! Doziranje ljekovitog bilja ovisi o kemijskom sastavu biljke, o njezinom farmakodinamičkom djelovanju, o terapijskoj svrsi i o bolesniku. Doza je određena količina lijeka (pripravka) koju valja uzeti odjednom ili tijekom dana. Maksimalna doza je najveća količina lijeka koja se može podnijeti bez znakova nepodnošljivosti i početnog otrovanja; minimalna je doza najmanja količina lijeka kojom se postiže određeno ljekovito djelovanje; srednja ili terapijska doza nalazi se između maksimalne i minimalne i predstavlja količinu lijeka kojom se postiže najbolje djelovanje. Suhe se biljke doziraju u gramima, a kada treba mjeriti male količine, onda se najčešće pripravak uzima u kapima (ili mililitrima). Na doziranje ljekovitih pripravaka utječu mnogi faktori, o čemu treba strogo voditi računa, pa je radi toga neophodno za precizno mjerenje a za kvalitetnu pripremu potrebno nabaviti elektroničku vagu s preciznošću mjerenja 1-2 g. Grubo mjerenje suhih biljaka se ne preporuča, a do nabave precizne vage, kao približna, vrlo gruba mjera, uzima se 3 puta jedna žličica što je 6-9 grama (kore i korijeni), a 2-5 grama (cvjetova i listova). Iz ove ilustracije vidljiva je važnost preciznog vaganja. Potrebno je voditi računa o individualnoj preosjetljivosti nekih osoba na određene biljne ljekovite pripravke, uzevši u obzir spol, stanje uhranjenosti, težinu bolesti, razna fiziološka stanja (menstruacija, trudnoća) i dr. Gorki se lijekovi uzimaju prije jela! Kao ni pića, tako se ni lijekovi ne smiju naglo, odjednom popiti, nego postupno, polako, u više malih doza da ne bi opteretili želudac i da bi lijek bolje djelovao.
Način primjene tinktura Tinkture ili kapljice su ekstrakti ljekovitih biljaka koji se mogu koristiti unutarnjom (kapljice na kocki šećera ili razrijeđene u vodi) ili vanjskom primjenom - za ispiranje, grgljanje, obloge ili utrljavanje masažom. Tinktura se smatra najprikladnijim oblikom lijeka, jer se lako dozira u kapljicama. Zato se tinkture prave s alkoholom, a ako se razrjeđuju vodom, neposredno prije uporabe ukapaju se u čašu s malo vode ili na kocku šećera. Kod tzv. unutarnje uporabe, pojedinačna doza slabije tinkture iznosi obično l do 2 mililitra, odnosno 20-40 kapi, a ako je tinktura jača, samo 10-30 kapi.
Spoznaje o vinu i djelovanju alkohola • Iz medicine je poznato da čovjek može popiti 1g alkohola na kilogram težine dnevno bez posljedica po zdravlje. Tako primljeni gram alkohola koji oksidira u tijelu oslobađa energiju od 7 cal, što znači da čovjek težine od oko 80 kg i izložen fizičkim naporima dnevno može popiti jednu butelju vina (0,75 litre vina), uz normalnu prehranu. Za onoga tko se ne izlaže fizičkom radu bit će dovoljno 3 dl vina, a za mladog čovjeka i žene 2 dl. • l dl vina oslobađa 60-100 kalorija (ovisno o postotku alkohola). • Vrijeme, način uzimanja i drugi čimbenici, primjerice uzimanje hrane, mogu utjecati na reak ciju organizma.
22
• Vino za vrijeme objeda pomaže u probavi jer njegove kiseline dostižu kiselost želučanog soka ph 2,0-2,5. • Vino ne sadržava značajne količine vitamina. • Crno vino dobro je za zdravlje, ono, naime, kako su istraživanja pokazala, smanjuje rizik od srčanih bolesti jer sadrži određene ljekovite supstance. Spoznaje su dobivene u stručnim istraživanjima ranih devedesetih, kad je ustanovljeno kako Francuzi imaju neobjašnjivo mali broj umrlih od kardiovaskularnih bolesti. Zato su počeli analizirati način prehrane prosječnog Francuza, i otkrili da je njihov jelovnik zapravo bogat masnoćama, što bi trebalo pridonijeti većem riziku. U analizu su bili uključeni i ostali čimbenici kao što su primjerice pušenje, stres i tjelovježba, no ništa nije moglo objasniti taj paradoks. Tada se pristupilo detaljnijoj analizi jelovnika i primijećeno je da prosječni Francuz godišnje popije oko 60 litara vina, i to većinom crnog, a za usporedbu prosječni Amerikanac samo 15 litara vina godišnje. Zato se jednostavno nametnuo odgovor kako crno vino »štiti Francuze«. Tada su se mnoge ozbiljne studije počele baviti tim problemom i došlo se do zaključka kako crno vino, u umjerenim količinama, povećava razinu zaštitnog, HDL kolesterola, a smanjuje razinu LDL kolesterola, (tzv. lošeg kolesterola), te što je vrlo važno, smanjuje stvaranje krvnih ugrušaka koji prijete zatvaranju arterija te tako mogu dovesti do ozbiljnih poremećaja kao što su infarkt srca, mozga itd. Neko se vrijeme mislilo da je alkohol taj važni, zaštitni sastojak vina, ali alkohol sadržava i bijelo vino, a opet nema tako značajan učinak. Danas se zna da zaštitni efekt imaju tanini, kompleksne molekule koje su snažni antioksidans, a sadržava ih u većoj količini crno vino i sok od crnog grožđa. Idući mogući mehanizam može se zahvaliti tvari resveratrolu, nađenoj posebno u crnom muškatnom grožđu, koju sadržava kožica crnog grožđa, a koja smanjuje sljepljivanje trombocita i stvaranje krvnog ugruška. Crno vino sadržava samo 5 miligrama te tvari po litri, pa sada ostaje na znanstvenicima težak posao da je pokušaju koncentrirati. Zasad ostaje preporuka o pijenju 1-2 čaše dnevno! (muškarci do 3 dl, a mlade osobe i žene do 2 dl). Tu valja napomenuti i da je pijenje uvijek preporučljivije s pripravcima ljekovitog bilja. Grožđe je na 6. mjestu po svojoj antioksidacijskoj djelotvornosti, između sveg voća i povrća!
Spoznaje o žestokim alkoholnim pićima (sa sadržajem 40-45% alkohola) Prema analogiji spoznaje o vinu (s 10-12% alkohola) evidentno je da čovjek težine od oko 80 kg i izložen fizičkim naporima dnevno može popiti alkoholnog pića sa 45% alkohola do 1,5 dl, uz normalnu prehranu (3 x 0,5dl). Za onoga tko se ne izlaže fizičkom radu bit će dovoljno 0,8 dl alkoholnog pića, a za žene 0,5 dl alkoholnog pića. • l dl žestokog alkoholnog pića oslobađa 300-350 kalorija. • vrijeme, način uzimanja i drugi čimbenici, pri uzimanju hrane, mogu utjecati na reakciju organizma. • prije objeda alkoholno piće pomaže u probavi jer potiče nastajanje želučanog soka, a time olak šava procese probavljanja. Ovdje moramo naglasiti da se specijalne ljekovite biljne rakije i vina odavno koriste u primjeni upravo zbog značajnog djelovanja na određene procese u organizmu.
23
Čitatelju ove knjige posebno skrećem pažnju da korištenje pripravka ljekovitog bilja u vinu i rakijama iznad spomenutih granica može prouzročiti štetne posljedice koje su itekako poznate i vidljive u svakodnevnom životu.
l VINO JE LIJEK Ovo poglavlje ima namjenu da pokaže i sve dobre i ljekovite osobine vina uz napomenu da je potrebno umjereno piti, a to je u dnevnim količinama koje su ograničene na 4 decilitra vina za muškarce i 3 decilitra za žene.
NAJVAŽNIJI SASTOJCI VINA Tvar
Djelovanje
Vitamini Vitamin B1
Upravlja metabolizmom ugljikohidrata
Vitamin B2
Pomaže pri izbacivanju otrovnih tvari iz jetre
Vitamin B6
Sudjeluje u metabolizmu masti; potiče stvaranje krvi i antitijela; sprečava ovapnjenje žila
Vitamin B12
Važan za stvaranje krvi (nalazi se samo u crnom vinu)
Vitamin C
Stabilizira količinu hormona, pomaže pri stvaranju i zgrušavanju krvi; potiče rad nadbubrežne žlijezde
Polifenoli Rezveratol
Sprečava upale arterija
Kvercetin
Razrjeduje krv, štiti od raka
Epikatehin
Štiti od raka
Katehin
Poboljšava sposobnost protjecanja krvi
Minerali i elementi u tragovima
Željezo
Sudjeluje u stvaranju krvi
Jod
Regulira rad štitnjače
Kalij
Važan je za upravljanje radom mišića
Kalcij
Jača kosti i zube
Bakar
Potreban je za obnavljanje pigmenta, za jačanje imunološkog sustava i djelovanje živčanog sustava
Magnezij
Sprečava smetnje neurovegetativnog sustava
Natrij
Regulira količinu vode i održava ravnomjernu količinu kiselina i lužina u tijelu
24
Energetske i hranjive vrijednosti vina Bijelo vino
Suho
Polusuho
Slatko
Odabrano
Mlado vino
Energija
68 kcal/
70 kcal/
72 kcal/
90 kcal/
78 kcal/
264 kl
293 U
301 kl
376 kl
326 kl
Bjelančevine
0,1 g
0,1 g
0,1 g
0,1 g
0,1 g
Ugljikohidrati
0,5 g
2,0 g
3,0 g
5,5 g
2,6 g
Monosaharidi / disaharidi Voda
0,5 g 88,5 g
2,0 g 87,0 g
3,0 g 86,5 g
5,5 g 83,5 g
2,6 g 93,2 g
Alkohol
9,5 g
8,5 g
8,0 g
9,5 g
4g
Minerali i elementi u tragovima Natrij
03 g 3 mg
0,3 g 3 mg
0,3 g 2 mg
0,3 g 5 mg
0,2 g 3 mg
Kalij
80 mg
88 mg
82 mg
88 mg
100 mg
Kalcij
9 mg
10 mg
9 mg
14 mg
10 mg
Magnezij
9 mg
10 mg
10 mg
9 mg
8 mg
Fosfat
15 mg
8 mg
15 mg
8 mg
10 mg
Željezo
0,6 mg
0,6 mg
0,6 mg
0,6 mg
0,4 mg
Cink
trag.
trag.
trag.
trag.
trag.
Bakar
trag.
trag.
trag.
trag.
trag.
Selen
trag.
trag.
trag.
trag.
trag.
Tijamin
u trag.
u trag.
u trag.
u trag.
0,01 mg
Riboflavin
0,01 mg
0,01 mg
0,01 mg
0,01 mg
0,01 mg
Vitamin B6
0,02 mg
0,01 mg
0,01 mg
0,01 mg
0,01 mg
Folna kiselina
u trag.
u trag.
u trag.
u trag.
u trag.
Vitamin C
0,05 mg
0,05 mg
0,03 mg
0,05 mg
1 mg
Vitamini
Sastav vina je sljedeći Jedna litra vina (vidljivo iz tablice) prosječno sadrži 850 grama vode, katkada malo neprovrela šećera, 60 do 100 grama etilnog alkohola, malo glicerina, kiseline, trijeslovine ili tanin (crno vino), vitamine, polifenole i flavonoide. Osim toga, u jednoj litri bijelog vina ima 20 do 130 miligrama metilnog alkohola, a u
25
crnom vinu 50 do 250 miligrama. Tu, obično otrovnu tvar u vinu, neutralizira svojim djelovanjem etilni alkohol. Prednosti umjerenog uživanja alkohola su:
Za probavu Pojačano lučenje sline i enzima. Tako se potiče tek i poboljšava cirkulacija u probavnim organima. Ubrzavaju se razgradnja hrane i primanje hranjivih tvari. Probava se, općenito, poboljšava.
Za disanje Sire se krvne žile organa za disanje. Povećava se količina udahnuta zraka.
Za srce i krvotok Šire se krvne žile, pojačava se protok krvi kroz srce. Smanjuje se opasnost od krvnih ugrušaka, a vino pozitivno djeluje i na krvni tlak.
Za mišiće Sire se krvne žile i u mišićima, što pojačava njihovu sposobnost.
Na koži Pojačana prokrvljenost, jača otpornost stanica kože, daje osjećaj topline, a ten postaje ružičast. Na spolne žlijezde Potiče se rad spolnih žlijezda i smanjuje smetnje.
Za bubrege, mjehur i jetru Uslijed pojačane prokrvljenosti ti organi bolje rade i jače izlučuju otrovne tvari.
Za mozak Sprečava se slabljenje rada mozga. Opskrba kisikom znatno se povećava, a tako se povećava i sposobnost misaonog sustava. Istraživanja su ukazala na posebnu važnost polifenola. Kod vina polifenoli potječu iz ljuske, koštica i peteljki grozdova. Polifenoli su, ustvari, imunološki sustav vinove loze, a alkohol u vinu potiče primanje korisnih polifenola putem naših crijeva. Polifenolske veze mogu pri dozrijevanju izazvati kemijsku reakciju. Tako one određuju boju, miris i okus pojedine sorte vina. Velika važnost polifenola u vinu je njegovo djelovanje kao oksidansa. Polifenoli u stanicama tijela sprečavaju neželjene i opasne reakcije kisika koje uzrokuju nastanak niza bolesti. Takvim reakcijama kisika nastaju štetni slobodni radikali - molekule kojima nedostaje jedan elektron. Radikali ga nastoje uzeti negdje drugdje u tijelu te tako izazivaju prave lančane reakcije. Struktura stanice oštećuje se djelovanjem slobodnih radikala. Suvremena medicina polazi od toga da su lančane reakcije, izazvane slobodnim radikalima, odgovorne za nastajanje srčanih bolesti i raka i prerano starenje tjelesnog sustava. Za nastajanje slobodnih
26
radikala odgovorni su mnogi otrovi iz okoliša, zarazne bolesti, cigaretni dim i radioaktivna zračenja. Vitamini, koji se nalaze u vinu, također djeluju kao antioksidansi a osobito tako djeluju vitamini E, C i beta karoten te kemijski element selen. U usporedbi s voćem, povrćem i sokovima, vino sadrži poznatu »veliku četvorku«: rezveratol, kvercetin, katehin i epikatehin. Rezveratol je prirodni sastojak vina koji sprečava napad gljivica. Nalazi se u bijelom i nešto više u crnom vinu. Rezveratol je tvar u vinu zbog koje ono od davnina ima najveći ljekoviti učinak. Osim toga rezveratol snižava štetni kolesterol u krvi, a povećava korisni kolesterol, smanjuje opasnost nastajanja krvnih ugrušaka i štiti od upala unutrašnjih stijenki arterija. Kvercetin je polifenol koji također djeluje kao antioksidans i tako štiti od slobodnih radikala. Kvaščeve gljivice u vinu pretvaraju kvercetin u oblik koji se vrlo dobro apsorbira u organizmu, zaustavlja rak i potiče protok krvi kroz tijelo. Epikatehin se u američkim istraživačkim laboratorijima godinama ispitivao i provjeravao. Dokazano je da je antioksidans i da djeluje protiv raka. U vinu se nalazi u razmjerno velikim količinama. Katehin se u vinu nalazi u velikoj količini. Također je antioksidans i sprečava nastajanje krvnih ugrušaka.
KOLIKO SMIJEMO POPITI Vrlo je važno da pouzdano utvrdimo dnevnu dozu prema medicinskim kriterijima i to: A) Francuska medicinska akademija smatra da je dnevna količina alkohola (doza) koju svaki čovjek bez opasnosti smije popiti po l gram na kilogram tjelesne težine. To bi za muškarca teška 75 kilograma (znači 75 g alkohola) iznosilo skoro jednu litru vina s oko 11 posto alkohola. B) Liječnici u SAD-u i Njemačkoj ne preporučuju na dan više od 20 grama čistog alkohola za žene i 30 grama za muškarce. To kod prosječnog sadržaja alkohola od deset do jedanaest posto iznosi na dan oko dvije čašice od l dl vina za žene i tri čašice od l dl vina za muškarce. C) Britansko ministarstvo zdravlja dalo je službena pravila o uživanju alkoholnih pića pod nazi vom »Sensible Drinking - Guidelines«. U tim pravilima navedena je količina koja daje zdravstvene pre dnosti i ne treba se bojati negativnoga djelovanja. To je 24 grama alkohola na dan za žene i 32 grama za muškarce. Za vino s 11-12 % udjelom alkohola ta je količina oko 2,5-3 dl na dan za žene, te oko 4 dl na dan (2 čaše) za muškarce. Te vrijednosti počivaju na najnovijim znanstvenim spoznajama a objavljene su 1995. godine. To su potpuno sigurne doze alkohola. Kao što je vidljivo iz zadnja dva (B i C) mišljenja medicinske struke ipak postoji bitna razlika (u odnosu na A). Preporuka autora je da vaš izbor bude manja dnevna doza, ali ako ne smijete piti vino iz zdravstvenih razloga u daljem tekstu te razloge navodimo (temeljem medicinskih indikacija): - Alkohol je otrov za djecu! Djeci ga ne preporučujem. - Trudnice bi se također trebale odreći pijenja alkohola. U nerođena djeteta mogu još u majčinu tijelu nastati duševna i tjelesna oštećenja ako majka tijekom trudnoće pije alkohol. Isto važi i tijekom dojenja. - Osoba koja boluje od čira na želucu ili dvanaesniku ne bi trebala piti vino. Postoji opasnost da se pod utjecajem vinske kiseline bolest još pogorša. - Kod upale gušterače (pankreatitisa) ili upale jetre vino je potpuno zabranjeno.
27
- Osobi koja boluje od hemoroida crno vino može pod određenim uvjetima pogoršati tegobe. Crno vino utječe na proširenje krvnih žila. —Pri pojačanu radu štitne žlijezde alkohol je, dakle i vino, u osnovi zabranjeno. Razlog: alkohol, koji dodatno utječe na rad štitnjače, mogao bi izazvati jako lupanje srca. —Osobe koje boluju od uloga (gihta) ne bi trebale piti ni šampanjac ni crno vino. Ta alkoholna pića mogu izazvati bolne napadaje. - Visoki krvni tlak može biti posljedica prevelikog uzimanja alkohola. Umjereno pijenje vina sni žava krvni tlak!
Metoda proračuna % vol. u grame alkohola u alkoholnim pićima Volumni postoci su najčešće upotrebljavana jedinica za izražavanje količine alkohola u alkoholnim pićima, a proračun na težinske postotke dat je u ovom tekstu po određenoj formuli. Težinski postoci nisu uobičajeni u alkoholnim pićima. Na naljepnici napitka uvijek se navodi podatak o volumnom udjelu (postotku) alkohola (% vol.). Količina popijena alkohola u jednom kilogramu (l litri) vina izračunava se tako da se količina popijena vina pomnoži s volumnim udjelom alkohola, a taj se rezultat pomnoži sa 0,8 specifičnom težinom alkohola. Primjer: l litra vina (1000 grama) s volumnim udjelom alkohola 11% vol. sadrži 1000 x 0,11 x 0,8 = 88 grama alkohola.
Metoda izračunavanja količine alkohola u krvi Količina alkohola u krvi (u promilima) dobije se dijeljenjem desetorostruke popijene količine alkohola sa sedmerostrukom (u muškaraca), odnosno šesterostrukom tjelesnom težinom (u žena). Primjer: l litra vina s volumnim udjelom alkohola od 11% sadrži 88 grama čistog alkohola. Za muškarca mase 70 kg promili se izračunavaju tako da 88 dijelimo s umnoškom brojeva 70 x 0,7 odnosno 49. Za ženu iste mase 88 dijelimo umnoškom brojeva 70 x 0,6, odnosno 42. Rezultat: muškarac ima 1.795 promila, a žena 2.095 promila alkohola u krvi. Ostale primjere po ovim formulama možete izračunati sami, a time ovisno o vašim uvjetima (vrsta pića, sadržaj alkohola, težina tijela, spol) kako bi ustanovili vama odgovarajuću koncentraciju alkohola (u promilima) u krvi.
28
O BILJKAMA - OPIS, PRIPREMA ZA UPORABU, RECEPTI
UVODNE NAPOMENE Ovaj dio knjige ima namjeru da ukaže čitatelju na osobine šezdesetak navedenih biljaka, a posebice da istakne njihovo specifično zdravstveno-ljekovito djelovanje i to prvenstveno u preventivne svrhe, ili kod eventualno rano primijećenih simptoma određenih bolesti. Tu valja posebno istaći ulogu fitoterapeuta koji su često stručno educirani liječnici i farmakolozi, te koji kod liječenja biljem koriste medicinsku dijagnostiku i njene rezultate, a tek tada pristupaju fitoterapiji. Klasični nekadašnji fitoterapeuti (»travari«) polako ali sigurno odlaze u povijest. Napretkom medicinske dijagnostike, kao i dobrim poznavanjem kemizma djelovanja prirodnih sastojaka, sve je veći trend u svijetu primjena biljaka u medicinskom tretmanu bolesti u kombinaciji s klasičnim lijekovima. Postavlja se pitanje: zašto se svi napitci ne daju u obliku čajeva? I zašto se koristi vino, rakija (alkoholne otopine), ulje, mast, maslac i slično? Odgovori na ta pitanja leže uglavnom u dva razloga: 1. Topivost ljekovitih tvari je uvijek bolja u otopinama s alkoholom (10-70%), a najčešće se kori ste upravo vino i rakija, i to pri temperaturama do 30°C. 2. Za pripremu čajeva od ljekovitog bilja čest je slučaj da, povišenje temperature vode iznad 40°C, utječe na pojedine kemijske sastojke, tako da se gube ljekovite tvari. 3. Temeljem stoljetnog farmakološkog iskustva pouzdano se zna da neki spojevi nisu topivi u vodi pa su za njihovu ekstrakciju iz bilja potrebne alkoholne otopine ili masti. (Primjer je rudbekija koja je nepodesna za čaj ali je upotrebljiva u alkoholnim otopinama). Tu treba naglasiti da alkoholne otopine imaju niz prednosti pred vodenim otopinama - čajevima, a posebice što se tiče čuvanja, manipulacije, doziranja i pouzdanosti. U ovom dijelu knjige nastojalo se dati niz primijenjivih recepata za razne bolesti i to u dvije grupe. Recepti »R« s vinom uz gotovo svaku biljku i recepti »KP« s rakijom ili alkoholom, dok je manji broj recepata s uljem, masti i maslecem naveden iz razloga, što predstavljaju najviše korištene recepte s tom biljkom. Skrećem pažnju čitateljima da su u ovoj knjizi precizno uz svaku biljku navedeni ljekoviti dijelovi biljke koji se koriste za izradu određenog pripravka, a samo u vrlo malom broju biljaka navedenim u ovoj knjizi se koriste različiti dijelovi (primjerice: sjeme i korijen - anđelika), ali uz napomenu da se to vidi i iz samog recepta. Osim toga, i proizvođači ljekovitog bilja uvijek navode korišteni dio biljke (korijen, plod, list), a pored toga ukoliko postoje alternative (primjerice korijen ili cvijet), trgovci biljem će vas svakako upitati koji dio biljke želite. Ukoliko se odlučite sami priređivati određene, a prije svega jednostavnije travarice, predlažemo vam da napravite prva dva koraka (nakon što ste nabavili vagu i ambalažu):
29
1. korak: nabavka baze O izboru baze napisano je cijelo poglavlje, pa stoga nabavite kvalitetnu rakiju koja ispunjava nave dene uvjete u tom poglavlju. Nastojte da to bude 2 puta destilirana rakija. Predvidiva cijena l l je 3-4 eura. 2. korak: nabavka ljekovitog bilja Kvalitetno bilje nabavite samo u provjerenom dućanu ljekovitog bilja. Ukoliko kupujete 10 vrsta bilja očekujte cijenu 10-12 eura za 10 paketića s 40-50 g bilja od svake vrste. Iz recepta je vidljivo da je jedan paketić (cca 40 g) bilja dovoljan za jednu mješavinu, pa prema tome cijena bilja za jednu mješavinu (preračunato na l litru travarice) je približno jedan euro. Da bismo to postigli, potrebno je kupiti prema prethodnim popisima izabranih smjesa odgovarajuću količinu bilja, a u cilju da nam što manje bilja ostane neiskorišteno. Međutim, ako nam i ostane, neiskorišteno bilje možemo koristiti i nakon nekoliko mjeseci, ako je dobro uskladišteno (zatvoreno, na hladnom i bez vlage). Da bismo pripremili mješavine ljekovitog bilja, recimo 2 vrste travarice (za po 2 x 2,5 litre lozovače), tj. odvagali 20-25 biljaka (manje složene travarice), potrebno nam je 20-30 min. slobodnog vremena. Da si sami s užitkom napravimo omiljenu travaricu, izaberemo određenu vrstu, prema provjerenim receptima iz ove knjige. I na kraju, stvarna cijena naše travarice bit će uz spomenute troškove od 4-5 eura, a sve komercijalne travarice su 2-3 puta skuplje. O okusima da i ne govorimo.
LJEKOVITE BILJKE l NJIHOVE OSOBINE TE RECEPTI ZA IZRADU LJEKOVITIH PRIPRAVAKA
Vinova loza (Vitis Vinifera L.) Ljekoviti dijelovi biljke Upotrebljavaju se u prvom redu plodovi, a za ljekovite svrhe i cvjetovi, listovi i vitice. Miris i okus grožđa je toliko mnogostran koliko ima odlika. Cvjetovi imaju posebno ugodan miris. Ljekovite i djelotvorne tvari i ljekovito djelovanje toliko je različito da ga treba nabrojiti prema vrstama.
Ljekovite i djelotvorne tvari Listovi i vitice vinove loze uz tanin sadrže: vinsku, jabučnu i jantarnu kiselinu, vosak, šećer i mineralne tvari, te razne komplicirane organske spojeve. Listovi vinove loze (Folia Vitis vinifera) primijenjuju se u pučkoj medicini, a veoma su cijenjeni kao lijek protiv reume, gihta, povraćanja i krvavog ispljuvka.
30
Zrelo svježe grožđe sadrži daleko više nego listovi, tanin, vinsku, jabučnu i jantarsku kiselinu, mineralne tvari, razne komplicirane organske spojeve, a od svega najobilnije grožđani šećer i razne vitamine. Grožđe se preporuča onima koji se oporavljaju od bolesti, jer ono stvara krv, jača, izgrađuje tkivo i veoma je ukusno. Iako se čovjek osjeća zdravim, trebalo bi da se svaku godinu podvrgne kuri čišćenja krvi, pogotovu kuri s grožđem. Kod postojanja jačih srčanih bolesti ili kod smetnji u optoku krvi, jednako tako nastupa poboljšanje zdravstvenog stanja, no tada kura mora trajati dulje vrijeme, a poduzima se samo pod liječničkim nadzorom. Svježi grožđani sok: Bezalkoholni groždani sok može se također upotrijebiti za groždanu kuru. On dovodi tijelu najveće količine vitamina (A, B i C) i mineralnih tvari. Svježim ili pasteriziranim groždanim sokom, ne samo da se pospješuje apetit, jačaju probavni organi i bolešću oslabljeno tijelo, nego se i zdravo tijelo oslobađa otrovnih tvari, pobuđuje se izmjena tvari, obnavlja krv, a sadržaj šećera u krvi dovodi se u ravnotežu, čime se stvara otpornost protiv najrazličitij ih bolesti. Suhe grožđice: Zrelo osušeno grožđe potječe većinom iz Grčke pa u prodaju dolaze sitne sušene grožđice pod imenom rozine ili korinte (Passulae minores), ili krupne pod imenom »cibebe« (Passulae majores). Pod imenom »sultanine« označene su po veličini najveće, a proizvode se u Maloj Aziji. U pučkoj medicini preporučuju se grožđice kod slabokrvnosti, za jačanje srca, pa se u tu svrhu jedan sat prije ručka ili večere jede puna jedaća žlica grožđica. Ova kura djeluje na otvaranje i pomaže izlučivanje suvišnih sokova iz tijela. Za ublažavanje kašlja pije se u gutljajima mlačno vino u kojem su kuhane sitne grožđice. Veće grožđice, tj. »cibebe i »sultanine«, djeluju na omekšavanje tvrdog trbuha, na začepljenje, i ublažuju tvrdu stolicu pa se u tu svrhu između glavnih obroka jede po jedna puna čajna žlica. Vino: Vino je prevreli groždani sok sa sadržajem alkohola od 9 do 14%. Sadržaj alkohola i kiseline u vinu ovisi o klimatskim prilikama, načinu prerade, sortama vinove loze, porijeklu i dr. Kod odraslih osoba, kao i kod onih koji se oporavljaju od bolesti, vino oživljuje, pobuđuje i jača organizam ako se umjereno uzima, pa je u tom smislu lijek. Trpka i crvena vina dobra su protiv proljeva. Staro bijelo vino tjera na mokrenje a gusta vina, bez obzira jesu li slatka ili kiselkasta, pomalo zatvaraju, a crvena vina više nego bijela. Topli oblozi od bijelog vina s nešto šafrana umiruju bolove kod reumatizma i gihta. Pranje vinom oživljuje i jača a rane se ispiranjem čiste.
Medicinska vina za razna oboljenja su: vinum aromaticum (aromatično vino), vinum antichloroticum (vino za liječenje bljedoće), vinum tartari emetici (vino za povraćanje), vinum chinae (kinavino), vinum diureticum (diuretično vino), vinum chinae ferratum (željezno kinavino), vinum stomachicum (vino za jačanje želuca), vinum Absinthi (pelinovo vino) itd.
31
Neko se ljekovito bilje može močiti (macerirati) u vinu, jer time se, pod određenim preduvjetima, povećava njegova ljekovitost, a osim toga u vino se mogu staviti i raznovrsni plodovi pa se dobiju razna vina, kao na primjer vino od borovnice, bazge, ribiza, brusnice i dr. Kao najjače sredstvo za jačanje daje se katkada, naročito slabim bolesnicima koji se oporavljaju, i pjenušavo vino, no sadržaj ugljične kiseline mora nastati od prirodnog vrenja. Jeftina pjenušava vina, kojima se dodaje na umjetan način izrađena ugljična kiselina, ne mogu se upotrebljavati u te svrhe. Vinska žesta (alkohol 9,6%): u službenoj upotrebi nazvana Spiritus vini, dobiva se destilacijom vina te se upotrebljava kao sredstvo za otapanje mnogih lijekova, a u razrijeđenom stanju (70%) i za čišćenje rana. Razrijeđena vinska žesta veoma je dobra kao oblog ili kao sredstvo za pranje bolesnika koji su prisiljeni dugo ležati i koji su uslijed dugog ležanja dobili rane po tijelu (dekubitus). Malo razrijeđena (70%), i ugrijana vinska žesta. upotrebljava se za liječenje opekotina; svježe se rane od opeklina navlaže tako pripremljenom vinskom žestom. To vlaženje treba ponavljati dok se bolovi ne smanje. Oblozi s razrijeđenom vinskom žestom nisu djelotvorni ako je na opekotinu prije toga stavljena hladna voda, što je potpuno krivo u liječenju ovakvih rana. Najrazličitije ljekovito bilje stavlja se u vinsku žestu za unutarnju i vanjsku upotrebu: brđanka, srčanik, komorač, borovnica, crni ribiz, iđirot, trešnje i višnje, kim, orah, brusnica, borovica i pelin. Detaljnije o tome u drugom dijelu knjige. Vinski ocat: U službenoj upotrebi (Acetum vini) dobiva se octenim vrenjem iz dobroga vina. Vinski ocat hladi i steže, umiruje proljeve i krvarenja, bilo da se pije razrijeđen, bilo da se stavlja kao oblog.
Posebna napomena Ljekovita biljka vinova loza i svi njeni pripravci zauzima neosporno najvažnije mjesto u ovoj knjizi jer u stvari predstavlja, simbolički rečeno, »korijen ove knjige« a svi ljekoviti pripravci koji se koriste tisućama godina ne bi imali tako veliko značenje da čovjek nije već davno otkrio vino i njegove destilate.
ALOJA (Aloe barbadensis) Jedan od tajnih sastojaka kojim se služila Kleopatra kako bi održala ljepotu bila je aloja. Mnoge suvremene kozmetičke tvrtke još je uvijek odabiru kao sastojak u kremama za lice i ruke, losionima za sunčanje i šamponima. Aloja je privukla zanimanje i mnogih vlada zbog svoje sposobnosti da zaliječi opekline izazvane zračenjem, a govori se da američka vlada stvara zalihe ove biljke kako bi je mogla primijeniti u slučaju eventualne nuklearne katastrofe. Ono što liječi kožu i opekline jest sok biljke, no on vrlo brzo gubi učinkovitost ako se čuva izdvojen, pa se stoga priređuje posebnim postupkom.
Uzgoj aloje Položaj: Potpuno sunčan ili blagi hlad u području bez mraza. Tlo: Pješčano i dobro drenirano. Razmnožavanje: Sije se u proljeće pri temperaturi od 21°C. Izdanke koji izlaze iz zemlje odvojite ljeti i sušite dva dana prije sadnje u zemlju pripremljenu od dva dijela komposta i jednog dijela grubog pijeska. Uzgoj: Održavajte temperaturu od najmanje 5°C. Aloja vera je izvanredna za uzgoj u zatvorenom prostoru (stanu ili stakleniku). Skupljanje: Listove odsijecajte prema potrebi. Najbolji su ako je biljka stara barem dvije godine.
32
Čuvanje: Za sada nijedna metoda nije poznata kao dugotrajna premda se može naći proizvod pod nazivom »Aloe Vera gel«. On sadrži 99,9 posto aloje i prodaje se u tamnim bocama s uputama da se drži u hladnjaku.
Uporaba Ukras: Cijela biljka (A.variegata).
Kozmetika List: Sok lista služi za pripremu umirujuće i ljekovite hidratantne kreme, posebno dobre za suhu kožu. Umiješajte sok iz lista u šampon kako biste njegovali suhu kožu ili ako vas svrbi vlasište. Losionima je dodajte za sunčanje zbog umirujućeg i ljekovitog djelovanja.
Liječenje List: Iscijedite sok iz svježeg lišća ili ga narežite i stavite kao oblog na oštećenu kožu u slučaju dermatitisa, osipa ili opeklina. Za manje opekline otrgnite komadić lista i sok stavite na ranu. Kod većih opeklina, narežite i otvorite list, stavite sok na oštećenu kožu i lagano sve povežite. Ako je potrebno, postupak ponovite. Upozorenje: Kod ozbiljnijih opeklina, uvijek potražite liječničku pomoć ili pomoć liječnika - fitoterapeuta.
Ljekovite i djelotvorne tvari Mom, smole i gorke tvari Aloe vera bogata je vitaminima skupine B (BI, B2, B6, BI2, niacinom, folnom kiselinom, biotinom i pantotenskom kiselinom) te vitaminima A, C i E s dokazanim antioksidativnim učinkom. U optimalnim količinama zastupljeni su kalcij, natrij, kalij, magnezij, cink, bakar, krom, mangan i željezo. Aloe vera sadrži čak dvadesetak aminokiselina, od ugljikohidrata su zastupljeni celuloza, manoza, glukoza. Vrijedni sastojci biljke su encimi (oksidaza, amilaza, katalaza, lipaza, celulaza...), lignini, trigliceridi, kolesterol te urička i salicilna kiselina. Jedan od biološki aktivnih sastojaka biljke je i aloin, gorka tvar koja se nalazi u kori lista, s jakim laksativnim djelovanjem. Ako dijetetski pripravci s alojom sadrže aloin, kod prevelikih doza može doći do učestalih proljeva, grčeva pa čak i elektrolitskog disbalansa. Stoga je izuzetno važna stroga kontrola svih dijetetskih i prehrambenih pripravaka koji sadrže Aloe veru. Međunarodni znanstveni savjet za aloju (International Aloe Science Council) strogo kontrolira kakvoću pripravka s Aloe verom. Samo pripravci proizvedeni iz biološki uzgojenih biljaka, bez aloina ili s aloinom u dopuštenim bezopasnim količinama, i visoke kakvoće imaju IASC certifikat o čistoći i kvaliteti.
Ljekovita svojstva i primjena Aloja je jako sredstvo za čišćenje koje djeluje brzo, prvenstveno u debelom crijevu. Dolazi kao sastavni dio različitih sredstava za čišćenje (kapljice, tablete, čepići), pripremljenih od drugih ljekovitih biljaka. Tinktura od aloje i ekstrakt su značajni gorki pripravci za poticanje rada želuca i izlučivanje žuči.
33
Sokovi i dijetetski pripravci s alojom obogaćuju prehranu prirodnim izvorima vitamina, mineralnim i biološki vrijednim hranjivim tvarima. Oni pročišćavaju organizam na prirodan način. Aloja se često preporučuje kao dodatak prehrani za ublažavanje tegoba izazvanih hemoroidima, analnim fisurama te nakon operacija anorektalnog područja. Studijama »In vivo« (»u živo«) je dokazano da Aloe vera ima baktericidno, virucidno i fungicidno djelovanje. Stoga se uzimanjem aloje u svakodnevnoj prehrani povećava imunitet i otpornost organizma na štetne utjecaje uzročnika infekcija. OPREZ: Aloja može izazvati kapilarno krvarenje i grčeve u maloj zdjelici pa se ne preporučuje trudnicama. Sok aloje vere s brusnicama (originalni ljekoviti proizvod). Proizveden je ručnom obradom, od unutarnjeg dijela lista aloje. Ne sadrži konzervanse, boje, umjetne arome, a ni šećer. Patentiranom metodom iz soka je uklonjen aloin. Radi se o prirodnom proizvodu kojem je dodan sok brusnica, jer je izvorni okus aloje manje privlačan za uzimanje u obliku napitka. Sok aloje (u obliku »gela« - originalni proizvod) može se uzimati čist, ili razblažen u čaju, vodi ili voćnom soku. Preporučljivo je sok Aloe vere piti u malim tzv. »aperitiv dozama« oko 15-20 ml, jednom do tri puta na dan. Iako ne sadrži konzervanse, takav sok od aloje može se čuvati na sobnoj temperaturi godinu dana, a od trenutka otvaranja boce treba ga držati u hladnjaku i utrošiti u roku 4 do 6 tjedana.
UVOD ZA PRIMJENU ALOJE ZA »KOMPONIRANJE« - LJEKOVITIH BILJNIH RAKIJA Prilikom opisa ljekovitih biljaka u ovoj knjizi aloja zauzima posebno mjesto, jer se u novijoj stručnoj literaturi smatra jednom od najprimjenivanijih ljekovitih biljaka, a ima izuzetan ljekoviti učinak. Posebno se opisuje priprema i doziranje (u mililitrima) soka dobivenog iz biljke, ukoliko se istu odlučite uzgajati u svom domu ili je kupite u rasadniku. Razumljivo je da ukoliko idete lakšim (i skupljim) putem pa pribavite biljni sok aloje u ljekarni, da ćete maksimalno pojednostaviti upotrebu alojinog soka u vašim pripravcima.
UPUTE ZA KORIŠTENJE IZ VLASTITOG UZGOJA Kada smo razmatrali opravdanost i svrsihodnost korištenja listova aloje za sok i njegovog dobivanja iz vlastitog uzgoja posebno smo obratili pozornost na dvije kritične točke, a to je maksimalna doza koja je u receptima u ovoj knjizi za pripremu (1-11) manje složenih i složenih travarica i eliksira spomenuta, a to je 2-3 g praha na količinu macerata od 2,5 l odnosno na l l pripravka dođe 0,8-1,2 g praha aloje (suhe tvari - odnosno u obliku tableta 8-12 tableta po 100 miligrama). Stručna literatura navodi da je dnevno dopušteno (dnevna doza) koristiti (100 mg), pa prema tome ukoliko l l pripravka sadrži 1,2 g aloja praha tada je dopustiva doza pripravka dnevno 0,8 dl (4 x 0,2 dl). Ukoliko smo se odlučili koristiti sok iz vlastitog uzgoja, a u cilju da dobijemo približnu koncentraciju (odnosno gotovo isti ljekoviti učinak) koristeći sok polazimo od sljedećih provjerenih vrijednosti i to: Listovi (svježe odrezani) od aloje koja prethodno nije bila zalijevana 5 dana sadrže prema ispitivanjima 40-50 % soka, prema tome 100 g listova nakon mljevenja dat će približno 50 g soka.
34
Ukoliko 15-20 ml soka sadrži približno 100 mg suhe tvari (praha), tada je to cca. 5% suhe tvari (na 20ml), odnosno jedna doza od 20ml (dnevna) soka aloje približno je jednaka tableti 100 mg (praha) aloje. Sada, kada srno došli do ekvivalenta u dnevnim dozama praha i soka aloje, moguće je dozirati aloju direktno iz biljke. Dodamo samo 100 ml soka od aloje, odnosno do 200 g usitnjene aloje na maceriranje u 11 45% lozovače. Tako pripremljen macerat sa 100 do 200 g usitnjene aloje macerirane u l l lozovače, dat će dobar i značajan učinak samom završenom preparatu.
ANĐELIKA - Angelica arhangelica Ljekoviti dijelovi biljke: U ljekovite svrhe upotrebljava se podanak s korijenjem (Radix Angelicae). Sabiru se listovi (Folia Angelicae) prije cvatnje i suše na sjenovitom mjestu. Sjeme (Semen Angelicae) bere se u kasnoj jeseni i oprezno se osuši. Eterično ulje iz listova i sjemena smatra se mnogo finijim nego eterično ulje iz korijena. Ljekovite i djelotvorne tvari: Od ljekovitih tvari treba spomenuti smolu, vosak, gorke tvari, od organskih kiselina angelika kiselinu, nadalje jabučnu, valerijansku, octenu, oksalnu i jantarnu kiselinu, kumarinske oblike kao angelicin i pektin, šećer šećerne trske i eterično ulje s veoma aromatičnim mirisom. Ljekovito djelovanje: Korijen anđelike upotrebljava se, kod oboljenja probavnih organa, protiv nadimanja i kao sredstvo za pospješenje teka. Osim toga, postižu se vrlo dobri rezultati u liječenju upale sluznice želuca (gastritis), crijevnog katara (enteritis), upale debelog crijeva (colitis), kod napuhanosti trbuha uslijed plinova (meteorizam), u početnom stadiju kod čira na želucu (ukus ventriculi), i kod čira na dvanaesniku (ulcus duodeni). Pospješuje rad bubrega i iskašljavanje sluzi.
Recepti Vino od anđelike I: 60 g sitno rezanog korijena anđelike moči se 2 dana u l litri bijelog vina. Nakon 48 sati, tome se pridoda 2 g anisa, ostavi se stajati još 2 dana i nakon toga se procijedi. Kod želučanih ili probavnih teškoća pije se to vino 1-2 puta dnevno po 0,2 dl. Vino od anđelike II: Sitno izrezano korijenje anđelike, 50-70 g moči se 3 dana u l i vina, a zatim se sve prokuha oko 10 minuta, pa se tome doda mješavina jednakih dijelova po 2 grama od svakoga korijena odoljena, pelina i tinkture iđirota. Tako dobivamo izvanredan lijek za različite bolesti. Pije se 2 puta dnevno po 0,2 dl neposredno prije jela. Macerat anđelike ima izraženu medicinsku učinkovitost a koristi se u poznatim želučanim aperativima i gorkim likerima (Boonekamp, Chinabitter, Stonsdorfer, Angelika liker itd.). Ljekovita svojstva korijena anđelike bila su cijenjena u Europi u srednjem vijeku. Naročito je bio popularan »napitak protiv svih bolesti« »theriaks«. Recept za theriaks potječe iz Stare Grčke, a zapisao ga je liječnik M. Eucator (živio je od 111. do 63. godine prije Krista). Theriaks se pripremao kuhanjem u crnom vinu sljedećih biljaka: maka, korijena anđelike, šafrana, odoljena, zatim cimeta, kardamona i rujevine (myrrhe). Tijekom kuhanja dodavao se željezni sulfat i med.
35
Narodna je medicina mnogo koristi. Rado je primjenjuju kod svih već navedenih bolesti i tegoba, a osim toga njome liječe i kolike kod djece, trovanja alkoholom i nikotinom, reumatske bolesti i giht. Za olakšavanje i pospješivanje probave od podanka anđelike priređuje se posebno vino koje bi trebalo služiti kao nadomjestak želučanih probavnih sokova.
ANIS - Pimpinella anisum Ljekoviti dio biljke: Upotrebljava se zrelo sjeme (Fructus Anisi vulgaris Semen Anisi} koje se sabire samo po suhom vremenu. Anis se smije uzgajati opet na istom mjestu tek nakon 3 godine. Ljekovite i djelotvorne tvari koje sadrži anisovo sjeme: Eterično ulje, mast bjelančevina, šećer. Eterično ulje sastoji se uglavnom od anetola. Ljekovito djelovanje: Sjeme anisa djeluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospješuje probavu. Kneipp stavlja djelovanje anisovog sjemena kao sredstva protiv nadimanja ispred komorača (Foeniculum vulgare). Anis pospješuje izlučivanje mlijeka i menstruaciju kod žena, pospješuje mokrenje i istjeruje gliste kod djece. Umirujuće djelovanje anisa prelazi dijelom putem majčinog mlijeka i na dojenče. Anisovo ulje (Aetheroleum Anisi), 2-6 kapi otopljeno u vinskoj žesti jača želudac i djeluje umirujuće kod grčeva, a u obliku masti postiže dobre rezultate protiv ušiju u kosi i svraba. Mast od anisa se priprema tako da se jedan dio anisovog ulja pomiješa s 10 dijelova svinjske masti.
Anis u vinu Od suhog sjemena istuče se 6g praha, moči se 12 sati u mješavini 1,5 dl vode, 1,25 dl vina i 2 velike žlice meda, zatim se sve prokuha 5 minuta i pije po 2 šalice tijekom dana, svakih 1/2 sata po žlica, radi čišćenja krvi, izlučivanja štetnih sokova iz tijela, podraživanja živaca na rad, odstranjivanja sluzi iz pluća, čišćenja želuca, mjehura i bubrega, ili reguliranja neuredne mjesečnice.
Anis se često koristi u proizvodnji alkoholnih pića. Destilat sjemena anisa priprema se tako da se mljeveno sjeme prelije 40-postotnim alkoholom i destilira u destilacijskom uređaju. Koristi se srednja frakcija destilata koja čini približno 70% ukupnog destilata. Kao i kod macerata korijena anđelike, destilat sjemena koristi se u proizvodnji gorkih likera. Glavni je nositelj okusa i mirisa u poznatim alkoholnim pićima, primjerice mastici (raki u Turskoj, ouzo u Grčkoj), aquavit (Danska) itd. Za pripremu 10 l mastike potrebno je najmanje 500 g sjemena anisa za destilat.
Priprema čaja od anisa: Do vrha punu čajnu žličicu plodova anisa, prethodno sasjeckanih ili zdrobljenih u mužaru, prelijemo s 1/4 l kipuće vode, te nakon 10 minuta procijedimo čaj. Kod kašlja pijemo 2 do 3 puta dnevno po l šalicu medom zaslađena čaja. Taj čaj je osobito prikladan za manju djecu. Kod napinjanja i za jačanje želuca pijemo svaki dan dvije do pet šalica neslađena čaja. Poseban savjet: Iako je anis u usporedbi s kimom ili komoračem manje djelotvoran, ima pred njima veliku prednost, jer je od svih najukusniji. Najpovoljniju kombinaciju djelovanja i ugodnog oku sa postižemo mješavinom s kimom i komoračem. . .
36
ČEŠNJAK - Allium Sativum Ljekoviti dijelovi biljke - podanak (lukovica) Bulbus Alii sativi Djelotvorne i ljekovite tvari: Dušične supstance, biljna mast, polioze poput inulina, mineralne tvari, eterično ulje s dialildisulfidom, alicin, alin, organski vezana kremična kiselina. Ljekovito djelovanje: U službenoj je upotrebi lukovica češnjaka (Bulbus Allii sativi). Velika ljekovitost češnjaka počiva uglavnom na tri organske tvari koje se nalaze u soku lukovice. To su: eterično ulje koje sadrži sumpor, poznata mirisa, velike nepostojanosti i osjetljivosti, male količine organski vezane kremične kiseline. Te tvari sadržane su u lukovici u tako koncentriranom obliku, da ma koliko djeluju ljekovito u razrijeđenom stanju, mogu isto tako uzrokovati neprilike ako se uzmu odjednom u većim i nerazrijeđenim količinama. Navedene tvari djeluju na sluznicu i na kožu te izazivaju nadražaje i upale. U malim i razrijeđenim količinama djeluju na povišeni optok krvi u sluznici, čime se pobuđuje povećana aktivnost probavnih organa. To će dobro djelovati kod nedovoljne djelatnosti probavnih žlijezdi što uzrokuje pojavu vrenja, začepljenost, proljev, grčeve i mučnine. Osim toga, sok češnjaka normalizira nedovoljnu djelatnost jetre i žuči, što treba pripisati povećanom dovodu krvi. Navedene djelotvorne tvari imaju i izrazitu snagu dezinfekcije i sposobnost da spriječe, odnosno suzbiju razvoj bakterija koje uvjetuju truljenje u crijevima. Budući da je stanje krvnog tlaka od velikog utjecaja na rad srca, to se djelovanje češnjaka proširuje i na taj organ. Poboljšani protok krvi, odstranjivanje otrovnih tvari u želucu, crijevima i krvi, mora imati kao posljedicu i normalizaciju rada srca: bilo postaje usporeno, a izdašniji protok krvi u srčanim mišićima čini ga jačim i zdravijim. Također ublažava nesanicu, živci postaju jači, a gubi se i premorenost, razdražljivost, glavobolja, neraspoloženje i duševna potištenost. Wagner Jauregg, austrijski neuropsihijatar i dobitnik Nobelove nagrade, pokušao je djelomično objasniti shizofrenične pojave, tj. jedan oblik mladenačkog ludila, prisustvom toksina u crijevima. Ako sok češnjaka te otrove u crijevima čini neškodljivima i, ako ih odstranjuje, neće se mnogo pogriješiti ako se potvrdi staro pučko saznanje da češnjak pomaže čak i u liječenju duševnih bolesti. Nabrajanje bogatog ljekovitog djelovanja češnjaka ne bi bilo potpuno, ako ne bismo podsjetili na još jednu skupinu organa u tijelu, na koje se isto tako putem češnjaka veoma povoljno utječe — preventivno i u liječenju. Već spomenute ljekovite tvari češnjaka, ako se odmah ne razlože u crijevima, izlučuju se dijelom kroz pluća a dijelom kroz kožu. Tako sok od češnjaka djeluje kod svih oboljenja organa za disanje. Sok od češnjaka jedan je od najdjelotvornijih lijekova kod suzbijanja tuberkuloze i snižavanja povišenog kolesterola u krvi. Češnjak se ubraja u najstarije ljekovite biljke te je i u najvećim literarnim djelima uvijek spominjan, bilo to u sanskrtu starih Indijaca bilo u Bibliji, kod Homera, Plinija, Vergilija ili u Eddi kod Nordijaca i drugdje.
Recept Tinktura se priprema na način da se oguli 250 g lukovica češnjaka, nareže ih se i stavi tijekom 14 dana u l litru vinske žeste ili jake 4,5%-tne rakije na oko 30°C. Pomoću voska dobro začepljena, za zrak nepropusna boca stavi se danju na sunce ili u blizini štednjaka. Sadržaj boce treba tijekom dana više puta promućkati. Nakon 14 dana sadržaj boce se procijedi, a tinktura može stajati i više od godinu dana. U vrijeme pošasti ili epidemije - bila to gripa, dijareja, tifus i dr., uzima se dnevno 10-15 kapi jedan sat prije ručka. Ako je netko već obolio od neke od tih bolesti, uzima se dodatno još po 20 kapi prije podne i poslije podne. Ta tinktura dezinficira i čisti krv. Kod žutice se prokuha u mlijeku nekoliko
37
režnjeva češnjaka, pije se to mlijeko i dobro se sažvače u mlijeku kuhani češnjak. Ista se kura primjenjuje kod vodene bolesti i kod malarije. Kod upale vrata i hripavca izriba se češnjak s lojem tako da postane kao mast, pa se sa tom mašću češće dnevno natrlja vrat i prsa ili se upotrijebi razrijeđena tinktura češnjaka. Kod bronhitisa, kašlja ili inače kod prehlade zgnječi se češnjak što je moguće sitnije i pomiješa s medom. Od toga se svaki sat uzima po l čajna žlica, a može se upotrijebiti i tinktura češnjaka i to 510 kapi 3 puta dnevno. Kod nesvjetice za vrijeme trudnoće trlja se čelo i bilo tinkturom češnjaka. Kod bolnih uboda insekata, kod ugriza psa ili zmije, kao prva pomoć kaplje se na ranu sok ili tinktura od češnjaka. Kod podlijevanja krvi pomažu oblozi od kaše dobivene od sitno stučenog češnjaka, pomiješanog s medom ili svitak vate namočen u tinkturu češnjaka. Uspješno liječenje teško zacjeljivih rana, gnojnih i zloćudnih čireva, vrši se oblozima koji se više puta na dan mijenjaju i to svitkom vate natopljenim u tinkturu češnjaka ili u čisti sok ili u mješavinu meda sa sokom od češnjaka. Svitak vate ne smije se upotrijebiti drugi put, nego ga treba odmah spaliti. Kod kronične kožne bolesti (Lupus erythema-todes) kapa se na oboljela mjesta kože tinktura češnjaka. Kod prehlade želuca, nadutosti, grčevitih bolova u utrobi trlja se trbuh razrijeđenom i ugrijanom tinkturom. Nečistoće na licu, pristići i bubuljice nestaju ako se lice trlja razrijeđenom tinkturom češnjaka. Kod kamenaca, bolnog mokrenja i povišenog kolesterola narežu se tri režnja češnjaka te se uzima s gutljajem toplog vina. Kod nesanice pije se uvečer l čaša mlake vode u kojoj je otopljeno 25 kapi tinkture češnjaka i l do 2 čajne žlice meda. Djeci koja imaju gliste daje se sok češnjaka u mlijeku, a odrasli najbolje da uzimaju tinkturu češnjaka i to 15-20 kapi, tri puta dnevno s nešto vode. Otklanjanje mirisa i okusa po češnjaku: Da bi se smanjio često neugodan i odbojan miris češnjaka, treba tinkturi češnjaka dodati oko 10% kapi ulja od paprene metvice. Pritom češnjak ne gubi svoju ljekovitost. Nešto iz povijesti češnjaka: Češnjak potječe iz centralne Azije, te je bio poznat kod Indijaca, Zidova, Grka i Rimljana još davno prije naše ere. U starom Egiptu češnjak je igrao važnu ulogu, pa su se u grobovima piramida nalazili slikoviti prikazi o češnjaku. Otac povijesti Herodot izvještava da su kod gradnje Keopsove piramide potrošene upravo goleme količine hrane od crne rotkve te luka i češnjaka, da bi se radnici održali zdravima. Još bi se našlo mnogo zanimljivosti iz povijesti češnjaka, no treba se na kraju zadovoljiti s tvrdnjom da je češnjak »najinternacionalnija« ljekovita biljka, jer gotovo svaki narod na Zemlji ima svoje recepte za upotrebu češnjaka.
BLAŽENI ČKALJ - Cnicus benedictus Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemna biljka (Cnicus b. herba) Ljekovite i djelotvorne tvari: U prvom redu treba navesti glikozidnu gorku tvar knicin zbog koje je blaženi čkalj značajan kao biljka koja sadržava gorku tvar. Osim gorke tvari sadrži eterično ulje, tanin, sluzne tvari, boje, gumu i znatne količine kalijevih, kalcijevih i magnezijevih soli. Dokazane su i minimalne količine neznatno otrovnih bjelančevina. Osim navedenih tvari plodovi sadrže još i znatne količine ulja.
38
Ljekovito djelovanje: Blaženi čkalj se primjenjuje za liječenje izvana i iznutra. Primjena blaženog čkalja donosi primjetno poboljšanje kod svih smetnji u probavnim organima, oboljenja žuči i jetre, kod žutice (icterus), katara želuca (gastritis), probavnih smetnji (dyspepsia), nadimanja (flatulentia), začepljenosti (obstipatio), grozničavih oboljenja i tromosti probavnog trakta te pri teškoćama nakon operacije želuca. U lakšim slučajevima oboljenja ubrzo nastupa potpuno ozdravljenje. Ta ljekovita biljka djeluje i na poboljšanje i čišćenje krvi, prema tome je upotrebljiva kod bljedoće, smetnji uslijed lošeg sastava krvi, slabokrvnosti i dr. Nadalje vrlo povoljno utječe na pluća i srce i to naročito kod kašlja, katara, početnog stanja upale pluća, kod plućne ili srčane astme i kod srčanih teškoća i smetnji uzrokovanih poremećajem u želucu i crijevima. U svim tim slučajevima blaženi čkalj donosi olakšanje. Kod neredovite menstruacije pripravak blaženog čkalja brzo donosi poboljšanje. Blaženi čkalj smatra se biljkom koja liječi živce: nervozne smetnje sna, histeriju i nervozne probavne teškoće.
Recept Recept za vino od blaženog čkalja: Dvije velike žlice (20 g) sitno izrezane i osušene biljke stavi se močiti 8 dana u jednu litru bijelog vina i nakon toga se ocijedi. Taj ljekoviti napitak upotrebljava se za jačanje želuca a također i za otklanjanje suvišne sluzi u prsima. Kod upale bubrega (nephritis) treba u svakom slučaju izbjegavati vino od blaženog čkalja. Blaženi čkalj se može uzimati u obliku ekstrakta, tinkture i u vinu. Od lišća blaženog čkalja priprema se vrlo dobra tinktura za jačanje želuca, omekšavanje sluzi, što olakšava iskašljavanje, za bolje izlučivanje žuči, za smanjeno stvaranje kiseline i sprečavanje truljenja u probavnim organima. Blaženi čkalj vrlo je poznata ljekovita biljka koju su posebno cijenili benediktinci. Ta je biljka prisutna kao macerat u mnogim gorkim likerima, ali i destilat se koristi za komponiranje arome nekih likera.
Benediktinski liker Jedan od najpoznatijih likera je benediktinski liker. Pravi benediktinski liker proizvodi tvrtka »La Benedictine« (Francuska) po recepturi iz 16. stoljeća. Proizvođači tvrde da je u litri likera 28 ljekovitih biljaka, 43% vol. alkohola (vinski alkohol) te 350 g šećera (meda). Nepoznata nam je receptura za »pravi« benediktiner, ali znamo da se za njega predviđene biljke obraduju tako da dominiraju pozitivna svojstva pripravaka (aroma, okus), a pripravci svih tridesetak biljaka daju harmoničan okus i miris. U benediktineru su najviše zastupljeni blaženi čkalj i srčanik. Benediktiner nosi oznaku D.O.M. - »Deo optimo maximo«. U njemu dominiraju macerati ljekovitih biljaka: list pelina, korijen i sjeme anđelike, korijen anisa, korijandera, izopa te matičnjaka. Naročito ugodnu aromu daje macerat izopa i pelinova lista. Također se koriste destilati sljedećih ljekovitih biljaka: alpska menta, kardamon, Iđirot, muškatni oraščić, menta, pelin i majčina dušica. Treća grupa ljekovitih biljaka koje se koriste kao destilat su list brđanke i kamilice, klinčić, šafran, celer, cimet, kriške limuna, lazarkinja i sjeme »tonke« (Semen dipterix odorata). U četvrtoj grupi destilata dominiraju brdanka i kamilica te cimet. Četvrta grupa ljekovitog bilja u benediktineru su najvjerojatnije lavanda, sjevernoamerički sljez (Gemniepopulf), ružmarin, borovica i drugo. Ukupna količina svih biljaka koje se koriste za pripremu benediktinera je oko 20 g za jednu l pića. Ne priprema se mješavina svih biljaka, već se grupiraju po sličnosti i dalje obraduju. Priprema se odgovarajuća smjesa biljaka (50-100 g), prelije se 10-20 l vinskog alkohola (jakost oko 60% vol.), macerira 2-3 dana. Od macerata se pripremaju destilati, a nakon pripreme svih pripravaka (macerati, destilati)
39
radi se prethodni uzorak likera, ali bez dodatka meda. Ako degustatori daju prolaznu ocjenu »sirovom« likeru, proizvodnja se nastavlja. Poznavatelji proizvodnje likera kušaju sastavne dijelove (sirovine, destilate, macerate) tog pića i »komponiraju« kvalitetan proizvod, a potrošači ocjenjuju konačni proizvod. Posebna se pažnja posvećuje proizvodnji slatkih biljnih likera koji sadrže 350 g šećera ili meda na jednu litru. Med, odnosno šećer, može pravilnim »doziranjem« »pokriti« sve eventualne nedostatke u ranijim fazama proizvodnje. Navodimo ovaj primjer proizvodnje benediktinera kao ilustraciju za »komponiranje« i svu njegovu kompliciranost u pripremi odgovarajućeg napitka.
BOROVICA - KLEKA - Juniperus communis Ljekoviti dijelovi biljke: Biljka borovice čitava je ljekovita no u prvom redu se beru plodovi (Juniperi communis Jructus) od jeseni pa čak do zime ako to dozvoljavaju vremenske prilike. Plodovi se beru tako da se s grane omlate na prostirku a iza toga se rastresiti suše na suhom i zračnom mjestu. Ako se borovica upotrebljava za pečenje rakije ili dobivanje eteričnog ulja, tada se odmah iza branja može pristupiti preradi. Špirit od borovice (Spiritus Juniperi) je uobičajeni ljekarnički naziv a sastavljen je iz jednog dijela ulja od borovice i 3 dijela alkohola (Spiritus vini), koristi se za vanjsku uporabu. Za osjetljive osobe špirit od borovice razrjeđuje se s jednim dijelom prokuhane ili destilirane vode. Špirit borovice ne smije se zamijeniti borovičkom rakijom ili klekovačom koja se dobiva iz plodova borovice postupkom kojim se dobivaju i druge vrste rakije. (U drugom dijelu knjige opisan je način izrade klekovače).
Ljekovite i djelotvorne tvari: Relativno visok sadržaj eteričnog ulja koje se sastoji uglavnom iz terpena, gorka tvar juniperin, tanin, smola, mast slična vosku, pentozani, pektin, taninski glikozid, groždani šećer, mravlja i octena kiselina, inozit, invertni šećer, kalcij naročito vezan na jabučnu kiselinu, kalij, mangan vezan na octenu kiselinu. Biljni izdanci i mlade iglice borovice sadrže i vitamin C. Ljekovito djelovanje: Ljekovito djelovanje je toliko mnogovrsno, da je već Hieronymus Bock u svojoj knjizi o ljekovitom bilju, 1577. godine, pisao o borovici sljedeće: »Zbroj djelovanja te dobre osobine borovice nije moguće opisati.«
Tinktura borovice (Tinctura Juniperi) dobiva se stavljanjem svježih plodova borovice na maceraciju u alkohol ili jaku rakiju; zatim se stavi u staklenu posudu i na sunce da macerira najmanje mjesec dana. Djelovanje tinkture jednako je djelovanju rakije. Rakija od borovice (borovička, klekovača), kao i tinktura od borovice obljubljen je pučki lijek kod pokvarenog želuca, grčeva u crijevima, bolesti žuči i jetre, bronhijalnog katara, astme, bolesti bubrega i mjehura za izlučivanje suvišne vode te kod gihta, išijasa i reumatizma pri čemu se često upotrebljava za masažu kod posljednje tri navedene bolesti. Špirit od borovice upotrebljava se prije svega za vanjsku upotrebu, kao sredstvo za masažu kod reumatičnih oboljenja. Vino od pepela drveta borovice: Pepeo od drveta borovice otopi se (150 g) u jednoj litri bijelog vina i macerira tijekom 8 dana, te ga treba češće dnevno protresti. Nakon toga procijediti (profiltrirati) kroz lanenu krpu. Vino od pepela drveta borovice odlično je sredstvo za pospješenje mokrenja a kod vodene bolesti djeluje na izlučivanje vode. Nakon uzimanja tog vina mokraća poprima miris poput ljubica, jednako kao i kod uzimanja čaja ili plodova od borovice.
40
Od bobica se priređuje i alkoholni ekstrakt koji se koristi za vanjsku i unutarnju primjenu. Recepti za taj ekstrakt su vrlo stari, a razlikuju se uglavnom prema koncentraciji upotrebljenog alkohola. Iskustvo govori da je najbolje uzeti 70-postotni alkohol.
Recepti Priprema alkoholnog ekstrakta od borovice: 100 g bobica dobro usitnimo, prelijemo s 500 g alkohola (70%-tnog) i ostavimo močiti 14 dana, a u međuvremenu više puta protresemo. Zatim alkohol ocijedimo u staklenu posudu. Ovaj ekstrakt može služiti za utrljavanje ali i za unutarnju upotrebu: 3 puta na dan uzimamo po jednu kocku šećera natopljenu s 20 kapljica ovog ekstrakta. Moramo voditi računa o tome da borovičine bobice i njihovi pripravci nadražuju bubrege, pa se ne preporučuju kod upale bubrega (glomerulonefritis) Osim toga borovičine bobice su sirovina za dobivanje džina, a u našim krajevima pripremaju se poznate rakije: klekovača, brinjevac, brinovec, koje pospješuju probavu, a po potrebi se primjenjuju i kao sredstvo za utrljavanje kod reumatičnih bolova.
Rakija s lukom i borovicom Sastojci: 500 g luka, 50 g plodova borovice, 5-6 velikih češnja češnjaka (40 g),
0,5 l alkohola (96%), 0,5 l destilirane vode.
Luk, bobice borovice i češnjak očistite, fino usitnite u miješalici, odnosno sameljite i složite u staklenu posudu koju možete dobro zatvoriti. Prelijte alkoholom i vodom, posudu zatvorite i ostavite močiti osam dana. Mješavinu procijedite kroz sito, zatim filtrirajte kroz filter za kavu jednom, ili više puta. Preporučuje se osobama koje imaju smetnje u cirkulaciji — svaku večer popiti jednu čašicu (0,2 dl).
Eterično ulje od borovice je sastavni dio brojnih sredstava za utrljavanje protiv reume, a koja se koriste u obliku tekućine ili masti. Također služi za inhalaciju protiv bronhitisa.
BOROVNICA - Vaccinium myrtillus Ljekoviti dijelovi biljke: Od biljke sabiru se plodovi (Myrtilli fructus) i listovi (Myrtilli folia). Plodovi se beru tijekom ljeta za vrijeme njihova sazrijevanja. Ukoliko će se plodovi upotrebljavati u suhom stanju, treba ih sušiti na suncu ili na umjetnoj toplini. Branje listova vrši se tako da se grmovi biljke požanju i osuše na sjenovitom i zračnom mjestu. Grmovi se nakon sušenja omlate, a dobiveni se listovi provjetre i pročiste od slomljenih dijelova stabljike i drugih primjesa. Listovi se moraju brati prije sazrijevanja plodova, jer se mirtilin, ljekovita tvar koja se nalazi u listu, za vrijeme sazrijevanja plodova gubi iz listova. Kura liječenja šećerne bolesti je bezuspješna ako se upotrijebe listovi koji su brani prilikom berbe plodova, jer u njima tada nema ljekovite tvari.
41
Ljekovite i djelotvorne tvari: Borovnica se koristi posebno zbog velikih količina tanina. Osim toga, sadrži i voćne kiseline, mineralne tvari, vitamine i šećere, koji daju borovnici ugodan okus, dok su manje značajni kao ljekovite tvari. Modra boja soka iz plodova, onemogućuje razvoj bakterija. U listovima borovnice se nalaze flavoni, tanini, arbutin, glikozidi, i aktivne tvari glukokinin koje snizuju količinu šećera u krvi. Ipak, pripravcima od listova borovnice ne možemo zamjenjivati dijetnu hranu niti lijekove propisane za šećernu bolest, nego su samo prirodno pomoćno ljekovito sredstvo. Ljekovita svojstva i primjena: Najviše se primjenjuju posušeni plodovi borovnice, kao odlično sredstvo protiv proljeva, posebno u male djece. Borovnicom možemo brzo i na duže vrijeme zaustaviti proljev koji je nastao kao posljedica truležnog procesa u crijevima. Bolesnik uzima sirove posušene plodove, ali još bolji učinak ima koncentrirani čaj. Sjemenke sirovih suhih bobica kod osjetljivih ljudi mogu nadražiti želučanu sluznicu, dok se kod prokuhanog čaja to negativno djelovanje gubi.
Priprema čaja od borovnice: 3 do vrha pune čajne žlice posušenih plodova borovnice dodamo u 1/4 l hladne vode, zakipimo i kuhamo 10 minuta, zatim ocijedimo i pijemo ohlađeni čaj. Ovaj čaj je lijek protiv proljeva, ali njim možemo grgljati i ispirati usta i ždrijelo, u slučaju raznih upala. Vrlo je preporučljivo uzimanje i svježih borovnica, zbog vitamina, mineralnih tvari i organskih kiselina. Kao vrlo zdrava hrana služe i ukuhane borovnice, sa šećerom, u obliku marmelade ili kompota. Svježe ili ukuhane borovnice ne smijemo uzimati kao lijek protiv proljeva jer imaju čak obrnuto djelovanje.
PRIPREMA ČAJA OD LISTOVA BOROVNICE: l do 2 čajne žličice suhih listova borovnice prelijemo sa 1/4 l kipuće vode i nakon 10 minuta ocijedimo. Po jednu šalicu toga čaja pijemo 2 do 3 puta dnevno, ili ga koristimo za umivanje, pranje ili obloge.
Recept za tinkturu od borovnica Tinktura od borovničinih bobica dobiva se tako da se 250 g osušenih bobica moči u 750 g 45 %-tne rakije 6-8 mjeseci, a zatim procijedi i filtrira. Najmanja je doza tinkture 10-15 kapi, srednja 25-30, a najveća l kavena žličica na l dl tople prokuhane vode. Preporučuje se uzimanje l velike žlice tinkture u 125 g vode odjednom, te da se to ponovi nakon 8 sati.
Kod upale debelog crijeva (kolitis) može se najtoplije preporučiti vino od plodova borovnice. Pravo, trpko vino od plodova borovnice nije samo najprikladnije kod upale debelog crijeva, nego i protiv svih akutnih i kroničnih oboljenja želuca i crijeva, kao i protiv probavnih smetnji, a vrlo je djelotvorno kod pomanjkanja apetita, općih slabosti te za regulaciju crijevne flore. Vino od borovnice je radi toga najbolji prirodni lijek protiv nabrojenih bolesti, jer se njime odvode produkti rastvaranja i otrovne tvari crijevnog sadržaja. Sadržaj alkohola u tom soku od plodova borovnice znatno sprečava i ograničuje daljnji razvoj bakterija i klica koje uzrokuju bolest, a da se pri tome ne utječe nepovoljno na korisnu crijevnu floru. Vino od borovnice djeluje i na pokretanje crijeva (peristaltika) jer posjeduje svojstvo da steže, a u malim količinama, djeluje na povećanu otpornost protiv navedenih želučanih i crijevnih teškoća bez štetnih popratnih pojava ili stvaranja navike.
Recepti Žesta od borovnice priprema se tako da se 2 do 3 šake (cca 25 dag), svježih ili osušenih plodova borovnice stave u jednu litru 45%-tne lozovače i ostave da odstoje 2 do 3 tjedna. To ublažuje grčeve i bolove u trbuhu i zagrijava utrobu. Uzima se l čašica (0,3 dl) neposredno prije jela 2-3 puta dnevno.
42
Borovnice u rakiji Sastojci:
25 dag svježih borovnica 0,7 l čiste žitne ili voćne 45%-tne rakije 12 dag šećera l prstohvat limunske kiseline (po želji)
Svježe plodove borovnice dobro operite pod mlazom hladne vode, ocijedite i posušite u čistoj krpi, stavite u čistu, širu bocu i zalijte žitnom ili voćnom rakijom. Po želji, rakiji možete dodati šećer i limunsku kiselinu. Bocu dobro zatvorite. Borovnice u rakiji ostavite 2 tjedna na sunčanom mjestu. Sadržaj boce svakoga dana promućkajte. Poslije dva tjedna tekućinu profiltrirajte u čistu bocu. Prije prvog kusanja, rakija neka odleži još 2-3 mjeseca. Uzima se ista doza i na isti način kao i žesta od borovnice.
BOSILJAK - Ocimum basilicum Ljekoviti dijelovi biljke: Ocimum b. herba — nadzemni dio biljke Ljekovite i djelotvorne tvari: Eterično ulje, cineol, metilkalvikol, tanin, jedan glikozid i jedan kiseli saponin. Čitav niz tvari još nije pobliže istražen. Ljekovito djelovanje: Biljku bosiljka, odnosno listove, treba pohvaliti kao sredstvo protiv nadimanja i kao sredstvo za jačanje želuca i poticanje teka. Bosiljak se s uspjehom može uzimati kod katara želuca, upale crijeva, kod pojave trovanja želuca i crijeva, želučanih grčeva, povraćanja, kod nadutosti i začepljenja. Gotovo potpuno je nepoznata ljekovita primjena kod hripavca, pri čemu se ljekovito djelovanje može proširiti i na bolesti pluća. Kod početnih stanja i pojave tuberkuloze može se računati na zapaženi uspjeh, no bolest mora biti pod kontrolom liječnika. Konačno, valja još spomenuti da bosiljak pruža mogućnost ljekovite primjene kod mnogih bolesti mokraćnih organa, kao i kod upale bubrega, katara mjehura, ili bolnog mokrenja. Kod žena je poznato da djeluje kod pojava prekomjernog lučenja iscjetka iz rodnice i pomaže ozdravljenju.
BRĐ AN KA - Arnica montana Ljekoviti dijelovi biljke: Najviše se upotrebljavaju cvjetovi (Arnicae flores), tu i tamo čitava biljka u cvatu (Arnicae herba). Cesto se kopa i korijen (Arnicae rhizoma). Ljekovite i djelotvorne tvari: Brđanka sadrži arnicin, jednu gorku tvar, eterično ulje, smolu i jedan nestalni alkaloid. Korijen biljke sadrži najvećim dijelom arnicin i tanin. Cvjetovi nadalje sadrže masne kiseline, parafin, inulin, galnu kiselinu, mravlju kiselinu i vosak. Listovi prije cvatnje također sadrže te ljekovite tvari, ali manje arnicina i eteričnog ulja. Ljekovito djelovanje: Brđanka je u prvom redu biljka za liječenje rana. Tinktura brdanke (Tinctura Arnicae) smatrana je najboljim lijekom kod ozljeda. Brđanka djeluje na smirivanje bolova i snažno pospješuje zacjeljivanje rana. Brđanku treba najtoplije preporučiti kod svih ozljeda koje nastaju ubodom
43
ili udarcem. Isto se tako uspješno primjenjuje tinktura kod nagnječenja tkiva, prijeloma kostiju i uganuća. Budući da brđanka sadrži eterična ulja, oblog natopljen tinkturom može prouzročiti upalu kože, pa se tinktura kao oblog mora upotrebljavati oprezno i ne smije se češće ponavljati. Tinktura se razrjeđuje s dva dijela prokuhane hladne vode. Kod umora grlenih i vratnih mišića pije se jednom do dva puta na dan po pet kapi tinkture razrijeđeno s malo vode. Vrlo uspješno djeluju oblozi s razrijeđenom tinkturom ili laganim čajem brđanke pripremljenim u obliku preljeva, kod gnojnih rana (abscessus), čireva na koži (furunculuš), gnojne upale prstiju (panaritium - kukac), upale limfnih čvorova nakon inficiranih rana, odnosno ozljeda nategnuća i iščašenja, upale staničnog tkiva te kod upala vena i reume. Dobar rezultat liječenja svodi se na stežuće i antiseptičko djelovanje već spomenutog eteričnog ulja kao i na sadržaj tanina u cvijetu. Za čišćenje rana miješaju se, već prema veličini rane, 2-4 jedaće žlice tinkture brđanke s pola do jedne litre prokuhane hladne vode. Za brzo upijanje kod krvarenja mozga ili krvarenja kože upotrebljava se 20 mililitara tinkture pomiješane s 20 mililitara destilirane vode. Da bi se kod dulje upotrebe obloga izbjegla oštećenja kože, treba više puta dnevno te dijelove kože lako natrljati uljem. Unutarnja upotreba brđanke kao tinkture (3 do 5 kapi u malo vode) preporuča se kao lijek za podražaj kod smetnji u optoku krvi uslijed slabosti srčanih mišića kao i kod napada nesvjestice. U malim količinama brđanka djeluje na proširenje krvnih žila, smirujući grčeve i regulirajući optok krvi. Preporuča se uzimanje brđanke peroralno, tj. na usta kod ateroskleroze koronarnih žila, kod grčenja žila, kod lošeg protoka krvi u srcu, ubrzanog i nepravilnog rada srca ali ova unutarnja davanja smije propisati samo liječnik. Odredaba liječnika treba se najtočnije pridržavati. Prekoračenje propisanih doza može prouzrokovati želučane grčeve, teškoće pri gutanju, pritisak stolice, proljev, glavobolju, čak i kolaps.
Recepti Recept za vino od brđanke U prah stučeni korijen (4 do 8 g u jednoj čaši vina) umiruje bolove u trbuhu i proljev. Brđanka djeluje protuotrovno i preporuča se kod trovanja gljivama.
Priprema brđankine tinkture Posušene brđankine cvjetove prelijemo sa 70-postotnim alkoholom u težinskom omjeru 1:10, Nakon 14 dana maceracije smjesu moramo procijediti, a namočene cvjetove što bolje iscijediti. Tako dobivenu tekućinu nakon 10 dana još profiltriramo, čime se dobije bistra tinktura. Tinkturu brđanke možemo kupiti i u ljekarni. Iz nje priređujemo obloge i tekućinu za ispiranje i grgljanje, a po uputama liječnika možemo je uzimati i u obliku kapljica, 2 do 3 puta dnevno (3 do 5 kapi tinkture u čaši vode). Priprema, alkoholnog ekstrakta od brđanke: Svježe cvjetove brđanke močimo tijekom 14 dana u težinskom omjeru 1:10 u 70-postotnom alkoholu. Ovu smjesu konačno dva puta procijedimo i dobro protisnemo kroz gustu tkaninu.
CIMET - Cinnamomum Zeyla nicum Bluma Ljekoviti dijelovi biljke: Cinnamomi cortex Ljekovite i djelotvorne tvari: Cimet ima 1-2% eteričnog ulja u kojem prevladava cimetni aldehid (65-75%), treslovine i šećer pa se zato primjenjuje i kao lijek protiv krvavih proljeva.
44
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Cimet je aromatik, korigens, hemostatik, stomahik, adstringens i dezinficijens probavnih organa. Jača srce i želudac, snaži živce. Pomaže kod slabe probave, stvaranja previše kiseline i sluzi u želucu, kod grčevitog povraćanja, krvavih proljeva, krvarenja iz maternice od prejake i preduge menstruacije ili poslije poroda, ako su ta krvarenja posljedica opće slabosti i slabokrvnosti; stimulira mokrenje i djeluje protiv gihta; jača tjelesnu snagu poslije preboljelih teških bolesti.
Recept Vino od cimeta dobiva se od 30 g cimetove usitnjene kore, namočene šest dana u 1/2 l slatkog crnog vina. Pije se po mala čašica, (0,5 dl) triput dnevno, prije jela.
Recept Tinktura od cimeta priprema se tako da se 100 g usitnjene kore cimeta namoči u 1/2 litre 80-postotnog alkohola, ostavi stajati 15 dana, a onda se procijedi i uzima 20-30 kapi, triput dnevno, prije jela.
Recept Još je bolje cimetova vino kakvo se upotrebljava u pariškim bolnicama: sastoji se od 100 g crnog vina, 8 g cimetove tinkture, 6g tinkture matičnjaka (Melissa officinalis) i 30 g šećernog sirupa. Svakih 1-2 sata uzima se po l velika žlica (0,2 dl). Ako se pomiješa l dio cimetove tinkture s 2 dijela konjaka i 2 dijela vode, pa pije triput dnevno, poslije jela, s vodom, uspješno djeluje protiv prethodno spomenutih bolesti.
Recept Cimetova tinktura, napravljena od jednog težinskog dijela kore i pet dijelova konjaka (20% cimeta) uzima se 15-20 kapi triput dnevno, nakon jela, radi liječenja slabokrvnosti i slabih živaca.
CRNI SLJEZ - Malva silvestris Ljekoviti dijelovi biljke Od biljke se u prvom redu beru listovi (Malvae folia) od druge polovine lipnja pa do sredine rujna, zatim cvjetovi (Malvae flores) za vrijeme cvatnje.
Ljekovite i djelotvorne tvari Iako se crni sljez ubraja medu najstarije ljekovite biljke, njegova je ljekovitost samo djelomično poznata. Sve vrste i varijeteti sljeza sadrže obilnu sluz, zatim tanin i eterično ulje. U listu sadržani malvidin daje siringa kiselinu.
Ljekovito djelovanje Sljez je prastara ljekovita biljka. Ona je pod imenom tung-kuei-tze već prije 5000 godina kod Kineza bila veoma cijenjena ljekovita biljka za otklanjanje probavnih smetnji i za rastvaranje sluzi. Sljez
se spominje i u Bibliji a i Pitagorini pristaše držale su sljez ljekovitom biljkom. Dioskurid i Plinije naglašavali su njegovo djelovanje za umirenje nadražaja, za rastvaranje i smekšavanje sluzi. Sljez je u Kapitularima Karla Velikoga preporučivan za uzgoj, a najveće priznanje nalazi i u svim Mlinarskim knjigama srednjeg vijeka. Sljezovi svih vrsta pripadaju bilju koje služi kao sredstvo za omekšavanje (emollientia) u vidu vlažnih obloga na stvrdnutu ili upaljenu kožu. I cvijet i list crnoga sljeza u službenoj su upotrebi te ih propisuje farmakopeja, tj. knjiga koja sadrži popis lijekova koji se moraju nalaziti u ljekarnama. Za pripremu čaja sljez se ne smije kuhati, nego se namače u vodi temperature do 40°C. Priprema čaja vrši se kao i kod bijelog sljeza hladnim putem. Sluzne tvari u crnom sljezu olakšavaju kašalj, jer povećavaju izlučivanje sluzi iz svih dijelova organa za disanje. Zato se ispravno pripremljen čaj upotrebljava kod kašlja, katara bronhija, promuklosti, upale ždrijela, nadutosti pluća (emfizem) i kod katara pluća. Radi omekšavajuće i rastvarajuće ljekovite moći crni sljez pokazuje veoma dobre rezultate i kod grča glasnica (laringospazam).
Iz pučke medicine Biljka i korijen crnog sljeza kuhani u vinu s anisom i komoračem smiruju bolove u mjehuru i crijevima, smekšavaju stolicu i potiču stvaranje mlijeka kod majki koje doje. Cvjetovi crnog sljeza kuhani u vinu s malo meda i sasvim malo stipse (alaun) daju dobro sredstvo za grgljanje i vodu za usta protiv gnojne upale zubnog mesa i čireva u grlu.
ČESTOSLAVICA - Veronica officinalis Ljekoviti dijelovi biljke: Sabire se biljka u cvatu (Veronicae herba) i osuši u hladu pojedinačno rasprostrta. Tek nakon što je biljka dobro osušena, može se sitno izrezati. Ljekovite i djelotvorne tvari: Veliko priznanje, koje se oduvijek iskazuje čestoslavici, ukazuje na to, da su u biljci sadržane mnoge ljekovite tvari. Osim gorke tvari, tanina, malo eteričnog ulja, masti i šećera, u biljci je još samo u manjoj mjeri sadržan glukozid aukubin, dok je sporan saponin, no unatoč tome je čestoslavica važna ljekovita biljka. Ljekovito djelovanje: Čestoslavica je biljka za rane i kožne bolesti s izraženim svrbežom i ekcemom. Iznutra jača i izvanredno je sredstvo za prsa te sredstvo za pospješenje mokrenja i znojenja. Čestoslavica je odavno hvaljena kao univerzalno sredstvo za gotovo sve bolesti; danas se to i znanstveno priznaje, jer su poznate tvari koje ova ljekovita biljka krije u sebi. Ona najpovoljnije utječe na želudac, sredstvo je za čišćenje krvi i snižavanje kolesterola, liječi pluća i ljekovita je biljka za jetra, slezenu, bubrege i mjehur. Ljekovito djelovanje na sve te važne organe ljudskog tijela dalo je čestoslavici s pravom ime »lijek za sve«.
Tinktum od čestoslavice Cvatuća biljka se stavlja (macerira) ujaku rakiju (45%) (l dobra šaka, približno 80 g, sitno izrezane biljke u cvatu u litru rakije) i izlaže se suncu 2 do 3 tjedna, a onda se ocijedi. U pučkoj medicini tako dobivena tinktura služi kod reumatičnih bolesti za masiranje ili se uzima 3 puta dnevno 15 kapi na šećeru.
DIVIZMA - Verbascum thapsiforme Ljekoviti dijelovi biljke: Cvijet — Verbasciflos
46
Ljekovite i djelotvorne tvari: Čitava biljka sadrži biljnu sluz. Ona se uz bijeli i crni sljez ubraja u ljekovito bilje s najobilnijim sadržajem sluzi. Cvjetovi osim toga sadrže do 10% šećera i eterično ulje. U listovima i korijenu dokazani su, uz sluzaste i gorke tvari, jedan saponin i mineralne tvari. Ljekovito djelovanje: Cvjetovi su sastavni dio prsnog čaja (Speciespectorales]. Upotrebu te biljke u pučkoj medicini u cijelosti je priznala i medicinska struka. Pučka medicina vidi ljekovito djelovanje u upotrebi čitave biljke, tj. cvjetova, listova i korijena. Upravo punovrijedni sastav ljekovitih tvari i to sluzi, gorkih tvari i saponina u svim tim biljnim dijelovima, čini ljekovitost ove biljke tako mnogostranom. Čaj je jedan od najboljih prirodnih lijekova za upalna oboljenja dišnih putova, bilo da se radi o promuklosti, kašlju, kataru bronha, bronhitisu ili hripavcu. Naročito je prikladan čaj od divizme za liječenje suhih katara, vezanih uz jaki podražaj na kašalj. Ljekovita moć divizme da ublažuje bolove i da djeluje protiv upala, ima dobar utjecaj i na kataralna oboljenja želuca i crijeva i za umirenje grčeva probavnih organa. Nadalje, ova ljekovita biljka služi za liječenje upalnih i gnojnih rana, apscesa, oteklina nakon udara, kožnih čireva, mokrih lišaja i ostalih upalnih i bolnih kožnih oboljenja. Primjena u pučkoj medicini: Svježi listovi mogu se upotrijebiti izravno kao povoj na svježe rane. Korijen posjeduje lagano svojstvo da steže pa, ako se pije lagano kuhan u crvenom vinu, umiruje proljev a, ako je uz proljev prisutna i povišena temperatura, koristi se voda umjesto vina. Taj uvarak dobro služi kod prijeloma ili unutarnjih ozljeda, a s dodatkom meda omiljeni je ljekoviti napitak kod kašlja. Lagano popareni cvjetovi divizme, zavijeni u platneni rupčić prethodno namočen u uvarak, odličan su oblog protiv svih upala očiju a time se mogu ublažiti, i čak izliječiti, upale kože i čirevi i bolno pečenje hemoroida.
Recept Tinktum od divizme Cvjetovi divizme stavljeni u rakiju (šaka cvjetova cca 50 g na litru rakije) sredstvo su za masažu dijelova tijela, oboljelih od gihta i reumatizma.
DIVLJI KESTEN - Aesculus hippocastanum Ljekoviti dijelovi biljke: Kora - Hippocastani cortex, plod ili sjeme - Hippocastani semen, cvijet — Hippocastani flos, list — Hippocastani folium Ljekovite tvari: Pupoljci sadrže kumarin, eskulin, cvjetovi: treslovine i kvercetin, zelena bodljikava ljuska: katehinske treslovine i 0,2-0,3% flavonolskih heterozida, smeđi plod sadrži škrob, ulje, bjelančevinu, eskulin, sterol, flavonolske heterozide; kvercetin i kemferol, vitamin B1, C i K, te nešto mineralnih soli. Kora sadrži eskulin, eskuletin i treslovinu. U svim dijelovima stabljike, kao i u plodu, ima saponina escina, koji liječi cirkulatorne smetnje, razrjeđuje krv i čini je manje ljepljivom, a uklanja i edeme. Ljekovite i djelotvorne tvari: Fluorescirajući glikozid eskulin, koji se uglavnom nalazi u kori, ima svojstvo da upija ultravioletne zrake sunca. Ta ljekovita tvar nalazi punu primjenu kod liječenja kroničnog tuberkuloznog oboljenja kože (lupus). Iz divljeg kestena dobivena tinktura isto je tako prikladna kao lijek koji brzo liječi hemoroide. Tekući ekstrakt također se s dobrim uspjehom upotrebljava u liječenju hemoroidnih teškoća te je
47
nadalje vrlo koristan u liječenju lišajeva, ozeblina i proširenih vena. Osim navedenog glikozida eskulina nalaze se još neke ljekovite tvari u kori, plodu i cvjetovima, kao saponini, tanin, smola, ulja i gorka tvar. Plod osim toga sadrži i do 35% škroba. Spojevi masti, saponina i škroba čine divlji kesten prikladnim za liječenje crijevnih oboljenja, proljeva i katara dišnih organa. Kod katara svih vrsta uzima se 2 puta dnevno na vrhu noža prah pripremljen od oguljenih plodova divljeg kestena.
Recept Tinktura od cvjetova, koja se priprema tako da se šaka otpaloga cvijeta stavi na močenje (maceriranje) u 3 dl rakije (45%), pa taj pripravak daje ljekovito sredstvo za masiranje protiv reumatizma i gihta, a 15 do 20 kapi te tinkture uzete 2-3 puta dnevno, pomaže kod grčeva u želucu.
Pripremanje ekstrakta, primjena i djelovanje Recept Priprema ekstrakta I. 12-15 svježe ubranih i sitno naribanih kestena (plodova), zajedno s njihovom smeđom korom, sipamo polako u 2,5 dl kipućeg konjaka, čime se uništavaju fermenti i sprečava kvarenje otopine, pa kad se to ohladi, procijedimo i filtriramo, te dobivamo ekstrakt.
Recept Priprema ekstrakta II. Možemo ga napraviti i bez kuhanja tako da naribani kesten prelijemo hladnim konjakom ili komovicom prepečenicom, ostavimo da stoji u tamnoj boci široka grla, zatvorenoj staklenim čepom, 6-8 tjedana, a zatim ocijedimo i filtriramo. Ekstrakti služe za unutarnju uporabu: piju se, u obliku kapljica, za liječenje vena i krvotoka. Ekstraktom od divljeg kestena liječi se venozni sustav uopće, naročito hemoroidi, proširene vene na nogama, tromboflebitis i varikozna ulcera (otvorene rane puknutih vena na nogama). Pomaže i u slučajevima katara nosne sluznice, bronhija, pluća i crijeva. U njemu ima vitamina P, koji povećava otpornost kapilara i smanjuje im propusnost. Zbog treslovine koju sadrže, preparati divljeg kestena ne smiju doći u dodir sa željezom i limom, pa se pripremaju u emajliranim, porculanskim ili staklenim posudama, spremaju u boce od smeđeg stakla sa staklenim čepom, da ih zrak i svjetlo ne pokvare. Dugim stajanjem ti preparati gube ljekovitost, pa treba svake godine pripremati svježe. Ekstrakt se pije triput na dan, po 15-20 kapi u vodi ili na kocki šećera, a u slučaju akutnih bolova od hemoroida čak i 6 puta na dan po 40 kapi.
Žutim uljem, koje sadrži velike količineprovitamina A, te mašću od kestenovih cvjetova uz dodatak kamilice, liječimo se od sunčevih opeklina i pjega na koži. Mjesta otečenih i proširenih vena namazu se mašću od 20 g ekstrakta divljeg kestena, pomiješanog sa 60 g lanolina, pa se pokriju zavojem.
48
DUPČAC -Teucrium chamaedrys Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemna biljka - Tencrii herba Ljekovite i djelotvorne tvari: Sadrži 0,06% eteričnog ulja, treslovine, kolin, heterozide i saponozide, te gorki diterpen marubin. Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Liječi, jača i potiče na rad probavne organe, a pomaže protiv žučnih tegoba, bijelog pranja, rana, hemoroida i kašlja. Biljka djeluje antiseptički, pa ubija bakterije u želucu i crijevima. Koristi i u slučaju grozničavih stanja, osobito crijevnih, pa i gripe.
Recept Za tinkturu se uzme 20 g biljke i moči (macerira) u 100 g alkohola (96%) 8 dana, a zatim se filtrira. Upotrebljava se 30-50 kapi u malo vode prije svakog obroka.
Recept Vino od dupčaca priprema se tako da se 200 g biljke moči 8 dana u litri crnoga vina. Vino liječi od opće slabosti i malokrvnosti, a može poslužiti i za ispiranje rana. Upotrebljava se i kao tinktura.
ĐUMBIR - Zingiber officinale Ljekoviti dijelovi biljke: Podanak đumbira - Zingiberis rbizoma Ljekovite i djelotvorne tvari: Sadrži 1-2% eteričnog ulja koje se sastoji od oko 60% zingiberena i zingerola, zatim kamfena, felandreana, cineola, borneola, citrala i seskviterpena. Aroma (ljuti okus) potječe od gingerola i metilgingerola. U podanku ima sluzi i škroba. Okus je osobit i ponešto je ljut. Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Upotrebljava se kao korigens mirisa i okusa u nekih lijekova neugodna mirisa i okusa i kao začin. Zbog ljutine malo grije, te u manjoj količini pospješuje probavu i jača želudac, poboljšava tek, a djeluje i kao sredstvo za umirenje. Najčešće se rabi kao tinktura. Protiv bolova u želucu i probavnom sustavu, te protiv nadimanja pomaže kad se 2-3 puta dnevno poslije jela uzme po l žlica vina (0,2 dl) u kome se 14 dana močio đumbir s malo kima. Đumbir je odlično sredstvo za poticanje teka i pospješivanje probave. Njime ublažujemo želučane tegobe i uspješno ga primjenjujemo kod čira na želucu. Takvim bolesnicima liječnik obično propisuje ekstrakt od đumbira. Uzima se 3 puta dnevno po 20 kapljica. U posljednje se vrijeme koristi i prašak od đumbira protiv mučnine tijekom vožnje.
GAVEZ - Symphytum officinale Ljekoviti dijelovi biljka: Symphyti radix Ljekovite i djelotvorne tvari: Gavez sadrži u podanku alantoin, tanine, flavonoide, Vitamin B, sluzi, različite organske kiseline, triterpene i manje količine brojnih pirolizidinskih alkaloida. Ljekovito djelovanje: Ni jedna od domaćih ljekovitih biljaka ne sadrži u tolikoj mjeri ljekovitu tvar, alantoin, kao gavez, a ta je ljekovita tvar najviše potrebna za stvaranje stanica. Alantoin liječi teško zacjeljive rane, čak i gnojne. U korijenu biljke sadržani holin djeluje na optok krvi, jer proširuje krvne žile kože i time pospješuje snabdijevanje krvlju uz istovremeno povećanje crvenih krvnih tjelešaca. Ostale ljekovite tvari nadopunjuju ovo, tako povoljno, ljekovito djelovanje. Budući da kemijskim
49
putem dobiveni alatoin ne djeluje na izlječenja rana, a pogotovu ne gnojnih rana, može se s pravom zaključiti, da su u alantoinu gaveza sadržane nemjerljive biološke snage.
Recept Vino od korijena gaveza: Sušeni korijen gaveza(približno 40 g) stavi se u litru dobrog bijelog suhog vina i pusti močiti (maceracija) oko 5 do 6 tjedana. Tako pripremljeno macerirano vino služi za unutarnje jačanje kod krvarenja pluća, kod gubitka krvi nakon teških operacija i većih rana, kao i kod slabokrvnosti.
Recept Tinktura korijena gaveza priprema se na sljedeći način: 20 g sitno izrezanog korijena gaveza stavi se u l dl 96-postotnog alkohola kroz 20 dana u dobro zatvorenoj boci. Boca treba stalno stajati na sobnoj temperaturi. Nakon 20 dana, korijen se procijedi i istiješti. Istiješteni sok korijena služi kao tinktura koja se konačno razrijedi sa 2,5 dl destilirane vode. Tinktura služi za liječenje rana. Lanena krpica natopi se tinkturom i položi na ranu ili se tinktura upotrijebi kao sredstvo za masažu, kako bi rana što prije zacijelila bez brazgotine. Kod unutarnjih krvarenja, kod čireva na želucu, krvavog proljeva grize, uzima se 20 kapi tinkture na kocki šećera.
GINSENG - Panax ginseng Ljekarnički naziv: Radix ginseng (Žen-Šen) Ljekovite i djelotvorne tvari 0,5-3% smjese saponina ginsenozida, derivata oleanolske kiseline; aminokiseline: arginin, cistein, tirozin, glutaminsku i amino-maslačnu kiselinu, nekoliko vrsta šećera: saharozu, fruktozu i galaktozu, 3 rijetka trisaharida, škrob, pektine, kolin, fosfatide, vitamine C i B, oko 0,5% eteričnog ulja nazvanog panaksinol, a od minerala: arsen, kobalt, bakar, germanij, mangan, vanadij i cink. Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Ginseng smatraju na Istoku lijekom »za sve«, što se očituje i u znanstvenom nazivu grčkog izvora, od riječi panacea = lijek protiv svih bolesti. Najčešće se rabi u obliku gotovih preparata (tonik, kapsule, tablete), a u posljednje vrijeme može se i sam korijen nabaviti u biljnim ljekarnama. Ginseng krijepi, čisti krv, pomaže protiv lošeg ili poremećenog metabolizma, skleroze, pomlađuje organizam time što poboljšava njegove funkcije. Sprečava infarkt, jetrene i bubrežne bolesti, hormonalne disfunkcije, koje su uglavnom endogeni uzroci većine bolesti, a pomaže i protiv anemije, grozničavih stanja zbog prehlade, slabe cirkulacije krvi, protiv bolesti živaca, depresivnog raspoloženja, umora i nemogućnosti koncentracije, što su sve znakovi starenja, pa time osvježava i produljuje život, povećavajući intelektualnu sposobnost i pamćenje. Naravno, ginseng ne može od starca načiniti mladića, ali blagotvorno utječe na organizam ako se već pri prvim znacima gubitka vitalnosti i spomenutih stanja uzima tri mjeseca po jedna kapsula ili nekoliko kubičnih mililitara tonika dnevno, odnosno ekstrakta dobivenog maceracijom korijena u 45% rakiji. Istočnjaci tvrde da ne ostavlja nikakvih štetnih posljedica u organizmu čovjeka. Zbog toga je njegovu primjenu prihvatila i europska medicina, uz preporuku da se nakon tri mjeseca uzimanja lijeka načini pauza, čije trajanje valja prilagoditi subjektivnom osjećaju zdravlja.
50
Najnovija su iskustva pokazala da ginseng snizuje šećer u krvi, pa ga dijabetičari mogu rabiti kao dopunsko ljekovito sredstvo. Međutim, u slučaju hipoglikemije, odnosno premale količine šećera u krvi, ginseng se ne smije uzimati.
Recepti za ekstrakt Korijen ginsenga (u prahu), 25 g, namočite (macerirajte) u 0,5 litre 45% rakije i ostavite 14 dana na toplom mjestu. Zatim macerat profiltrirajte i pijte 0,2 dl (mala čašica) 2-3 puta na dan neposredno prije jela.
GLOG - Crataegus a) Crataegus oxyacantha L. - crveni glog b) Crataegus monogyna jacq. - bijeli glog Ljekoviti dijelovi biljke: U proljeće za vrijeme cvatnje beru se cvjetovi sa cvjetnim stapkama (Crataegi flores), kao i cvjetni vršci s listovima (Crataegi summitates ). Ujesen se sabiru plodovi bez peteljke (Crataegi fructus) pa se suše najprije u hladu da upola uvenu a iza toga se dosuše u toploj peći. Ljekovite i djelotvorne tvari: Svježi listovi i cvjetovi sadrže, uz nešto eteričnog ulja, trimetilamin i glikozid oksiakantin. Obje navedene ljekovite i djelotvorne tvari gube s vremenom na ljekovitom učinku. Plodovi sadrže eterično ulje, tanin, saponin, glikozide i fruktozu. Sadrže znatnu količinu aluminija, kalija, natrija, kalcija i soli fosforne kiseline. Ljekovito djelovanje: U pučkoj medicini spominje se upotreba gloga kao sredstva protiv srčanih poteškoća što su tek u 19. stoljeću pobliže istražili i potvrdili francuski i engleski liječnici. Homeopatija je vršila vrijedne predradnje, no tek je 1924. godine tinktura od svježih plodova gloga uvrštena u homeopatsku knjigu lijekova W. Schwabea. Nakon toga je slijedio čitav niz sustavnih istraživanja a rezultat je potvrdio da je glog zaista jedna od najvrednijih ljekovitih biljaka za srce. Glog jača i regulira rad srca. Treba imati u vidu činjenicu da je glog odličan regulator krvnog tlaka, koji može ne samo sniziti povećani krvni tlak, nego i povisiti preniski krvni tlak kod slabih srčanih mišića, što je slično djelovanju imele. Glog je vrlo dobar u liječenju oštećenja i upale srčanog mišića u starosti, kod ovapnjenja žila (ateroskleroza) te kod nervoznih srčanih smetnji. Ako se pravovremeno primijeni liječenje i promijeni način života (nebiološka ishrana, preopterećenost radom, velika žurba, strahovanja, alkohol i pušenje) glog može liječiti tako mnogo spominjanu menadžersku bolest sa svim njezinim smetnjama funkcije srca. Osim toga, kod liječenja glogom dolazi do općenitog umirenja, živčanog sustava, smanjenja stresa i boljeg spavanja. Iz cvjetova i plodova izrađena tinktura vrlo je obljubljena ali mora je propisati liječnik ili fitoterapeut. Njeno djelovanje isto tako iziskuje liječničku kontrolu.
51
Recept Tinktura se priprema od 20 g biljke na l dl alkohola (96%). Cvijet i list gloga moče (maceriraju) se u alkoholu 21 dan i zatim filtriraju. Uzima se 3-5 puta dnevno na kocki šećera, ili u vodi 15 kapi, prije jela. Ako se tinktura razrijedi s pet dijelova vode, može se uzimati po 20 kapi prije objeda i prije večere, dakle po 40 kapi na dan, u tijeku 3 tjedna svaki mjesec, kao lijek protiv visokoga krvnoga tlaka.
Recept Tinktura od zdrobljenih bobica ploda pripremljena na isti način u težinskom omjeru uzima se triput dnevno po 5 kapi, dakle ne više od 15 kapi na dan, kao lijek protiv bubrežnih kamenaca, gihta i bijeloga pranja u žena. Glog treba uzimati dulje vrijeme jer puno djelovanje pokazuje nakon 3-4 mjeseca.
GOSPINA TRAVA - Hypericum perforatum Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemna biljka - Hyperici herba Ljekovite i djelotvorne tvari: Čitav niz ljekovitih i djelotvornih tvari čini gospinu travu vrlo vrijednom ljekovitom biljkom. Ona sadrži u obilnoj mjeri gorku tvar, tanin, eterično ulje i ugljikohidrate a dokazani su i smola, bjelančevine, pektinska i miristinska kiselina, crvenilo hiperin, hiperizin, fitosterin i stearin. Ljekovito djelovanje: Gospina trava ima mnogostranu ljekovitost te je već u starom vijeku bila veoma obljubljena. Paracelsus je bio veliki pristalica gospine trave i preporučivao ju je kao ljekovitu biljku za čišćenje rana i krvi. Gospina trava je biljka za rane jer ima svojstva da umiruje bolove i da steže; ona je hvaljena kao izvrstan lijek za živce, pomaže kod blažih oblika depresije, a djeluje na smanjenje grčeva kao i na rastvaranje sluzi. Prije svega se preporuča ulje od gospine trave protiv opekotina, svježih rana koje krvare, ozljeda mišića, izljeva krvi, zgnječenja tkiva i za liječenje prišteva, čireva i oteklina. Ulje od gospine trave vrlo je cijenjeno sredstvo za njegu kože, kod nečiste kože, napuklina, kod suhe ljuskave kože i drugo. Najsigurnije će proći onaj tko taj prirodni lijek pripremi sam (a to je i preporuka autora). Priprema je jednostavna, a ulje od gospine trave treba biti na raspolaganju u svakom kućanstvu, tim više što njegova ljekovitost traje i do 2 godine. Gospina trava se ubere i svježa donese kući. Da biste bili sigurni da ste ubrali zaista pravu biljku, a ne koju sličnu drugu vrstu koja nema ljekovitosti, treba listove pobliže promotriti, jer su oni kod gospine trave sitno izbušeni. Treba i cvjetove medu prstima stisnuti pa će se prsti obojiti krvavo-crvenom bojom.
Recepti Nakon branja gospine trave treba oprezno otrgati listove i cvjetove staviti u prostranu bocu sa širokim grlom, i preko toga preliti 3-4 puta (težinski omjer) veću količinu najfinijeg maslinovog ulja. Nakon toga se boca dobro začepi i stavi na sunce tijekom 6 do 7 tjedana. Sadržaj boce se češće promućka. Nakon toga vremena ulje će poprimiti svijetlocrvenu boju. Sada se čitav sadržaj boce procijedi kroz čistu krpu i dobro istiješti ostatak biljke. Ako se sada, nakon ponovog stajanja, pokaže na površini vodeni sloj, treba ga isisati gumenom cjevčicom. Time je, na tako jednostavan način, uvijek u kući na raspolaganju jedan od najboljih prirodnih lijekova sa velikim mogućnostima uporabe: izvana za masažu, a iznutra 3 x po l čajna žličica dnevno.
Osim već nabrojenih mogućnosti primjene ulja od gospine trave kao sredstva za rane i njegu kože, ono je i odlično sredstvo za masažu kod križobolje (lumbago), bolova izazvanih gihtom i reumatizmom,
52
iščašenja i bolova u leđima. Tako se ulje od gospine trave upotrebljava i kod opekotina od sunca. Za ulje se također tvrdi da odstranjuje bolove na ožiljcima od rana nakon operacije i to tako da se uljem natopljeni tampon vate stavi na ožiljak. Ulje od gospine trave može se uzimati i kao lijek iznutra i to 10-15 kapi na pola čajne žlice vode a ne na šećeru. U ovakvom obliku primjenjuje se kod bolova u trbuhu, kolika, upale crijeva, kod nekontroliranog mokrenja u krevet djece ili odraslih, kod prekomjerne sluzi u plućima, za jetru i žuč.
Recept II Priprema tinkture: 10 g suhe gospine trave prelijemo s 50 g 70-postotnog alkohola. Nakon 10 dana maceracije tekućinu procijedimo i time je tinktura gotova za upotrebu.
Recept III Postoji mogućnost dobivanja ulja gospine trave toplim načinom tako da se 500 g cvijeta i sitno isjeckana lišća namoči u staklenki s jednom litrom najboljeg stolnog ulja i pola litre bijelog vina, pa se to kuha na vodenoj pari dok vino ne ishlapi.
HREN - Armoracia lapathifolia Ljekoviti dijelovi biljke: Korijen hrena (Radix Armoraciae) upotrebljava se samo u svježem stanju. Ljekovite i djelotvorne tvari: Najvažnija ljekovita tvar u hrenu je glikozid sinigrin kojeg ima i u gorušici. Osim toga, sadržana su jaka eterična ulja koja u spojevima s ostalim djelotvornim tvarima uzrokuju prilikom ribanja korijena suzenje očiju i kihanje. Nadalje su sadržani asparagin, sumpor, arginin, glutamin, aloksurne baze, oksidaze, peroksidaze, organski spojevi sumpora, spojevi kalija i obilno vitamina C. Ljekovito djelovanje: Korijen hrena je veoma poznat kao kuhinjski začin, kao prilog određenim mesnim jelima ili kao glavni sastavni dio umaka od hrena, koji osim dobrog začinskog okusa pobuđuje i apetit.
Hren se ipak u prvom redu smatra ljekovitom biljkom. Hren podražuje sluznicu želuca i crijeva i probavne žlijezde. On je ljekovita biljka koja pospješuje izlučivanje mokraće, no ne smije se najednom uzeti veća količina, jer može, uslijed velikog nadražaja bubrega, izazvati krvarenje. Veoma dobri uspjesi postignuti su kod upale mjehura i bubrežne nakapnice, ako su pravilno uzimane male količine hrena. Ako se dnevno uzimaju pune 3 do 4 jušne žlice svježe naribanog hrena, kojem je dodano nešto vinskog octa i sve pomiješano s groždanim šećerom, mokraća će uskoro postati čista i oslobođena štetnih sastojaka. Svježe istiješteni sok od hrena pomaže brzom uništenju koli-bacila. Uzimanje u malim količinama svježeg soka od hrena i to 15 do 20 kapi, tri puta dnevno između glavnih obroka, vrlo je dobar lijek kod upale debelog crijeva i svih onih crijevnih oboljenja, koja kroz ostatke truljenja i vrenja pružaju dobru podlogu koli-bacilima. Time se ujedno otklanjaju popratne pojave, kao nadimanje, tromost stolice ili proljevi, smetnje u stvaranju želučanog soka te se normalizira aktivnost crijeva. Bogatstvo vitamina C čini hren odličnim sredstvom protiv skorbuta. Hren vrši koristan utjecaj na oboljela pluća. Uziman s medom ili šećerom on djeluje na rastvaranje sluzi te ublažuje podražaje na kašalj kod bronhitisa, astme pa čak i tuberkuloze.
53
Recepti 2 čajne žlice naribanog hrena, kuhane u 2,5 dl crvenog vina pospješuju menstruaciju.
Recept II Da bi se pospješilo izlučivanje kamenaca, mokraće i menstruacija, namoči se 8 do 10 ploški hrena u šalicu od 2 dl bijelog vina, i to popije nakon 8 do 10 sati močenja.
Recept III »Voda za zube« (ekstrakt) se koristi kod sklonosti gnojnoj upali zubnog mesa a priprema se: 50 g sitno naribanog svježeg hrena, 20 g sjemena komorača i 20 g paprene metvice moči se tijekom 3 mjeseca u jednoj litri 45 postotne rakije, a prema ukusu se razrijedi prije uporabe i time ispiru usta.
Recept IV Kod pomanjkanja apetita uzima se 60 g svježe naribanog hrena i 40 g dragušca te se stavi močiti desetak dana u 2 litre bijelog vina. Od toga se pripravka dnevno natašte pije 1,25 dl.
Recept V Kod čira na želucu pije se vino od hrena (50 g naribanog hrena ostavi se tijekom 8 dana u litri bijelog suhog vina) a uzima se dnevno 2 puta po 1,25 dl i to ujutro natašte i navečer.
Recept VI Hren kao kozmetičko sredstvo: ocat od hrena (naribani hren stavlja se močiti tijekom 8 dana u vinski ocat). Kao razrijeđena otopina kozmetičko je sredstvo za uklanjanje sunčanih pjega, jetrenih mrlja i kožnih prištića.
IĐIROT - Acorus Calamus Ljekovito djelovanje biljke: Podanak iđirota - Calami rhizoma Ljekovite i djelotvorne tvari: Podanak sadrži gorku tvar akorin, smolasti akoretin, nadalje, eterično ulje i kalamin-holin. Za vrijeme sušenja stvaraju se male količine tanina. Ljekovito djelovanje: U službenoj je i propisanoj upotrebi podanak iđirota, njegovo ulje, ekstrakt (Extractum Calami) i tinktura (Tinctura Calami). Podanak iđirota u prvom redu služi za liječenje katara želuca, katara crijeva, dugotrajnih želučanih slabosti, pomanjkanja teka, kod osjećaja gladi koji se kod najmanjeg uzimanja hrane pretvara u odvratnost prema jelu, kod pojava vrenja u želucu i kod tromosti želučane muskulature. Osim toga, pospješuje izlučivanje mokraće, otklanja skupljanje plinova i normalizira rad žuči, gušterače, pomaže kod šećerne bolesti. Uklanjanjem svih tih bolesti otklanjaju se smetnje u izmjeni tvari, pojačava optok krvi i znatno smanjuje slabokrvnost. Za sve navedene bolesti ili teškoće uzima se 20 do 30 kapi tinkture ili 3 do 5 g praška korijena. Sve nabrojeno uzima se tri puta dnevno. Ako se osušeni korijen žvače, on stvara kod pušača lagani podražaj na povraćanje, a kod ponovljene upotrebe može doći i do odvikavanja od pušenja. Isto tako pospješuje ozdravljenje ako se tinktura stavlja na čireve, na otvoreno razjedanje i gnojenje kostiju.
54
Recepti Za otklanjanje laganih seksualnih smetnji, u početnom stadiju kod muškarca, stavlja se u l litru čistog jabučnog mošta 20 g podanka iđirota pa se to pije tijekom 10 dana dnevno po 2,5 dl.
Recept II Kod slabosti i poteškoća želuca i protiv nadimanja upotrijebiti: ekstrakt iđirota, 5 do 10 kapi na kocki šećera prema potrebi ili iđirotovo ulje 3 do 8 kapi na kocki šećera jedanput dnevno ili tinkturu 5 do 10 kapi na šećeru prema potrebi, ili iđirotovo vino l dl piti u gutljajima prema potrebi.
Recept III Iđirotovo vino ili iđirotov mošt: 30 g osušenog iđirotova korijena ostavi se tijekom 6 do 8 tjedana u 1,5 litre dobrog, bijelog vina ili u 1,5 litre čistog jabučnog mošta, nakon čega se vino, odnosno mošt, procijedi u nove boce. Taj napitak djeluje na jačanje cijelog organizma a naročito je dobro sredstvo za jačanje slabog želuca. Koristi se dnevna doza do 3 dl u više navrata.
Recept IV Iđirot je u močvarnim krajevima neprocjenjiv lijek protiv groznice. Uzme se 6-8 g usitnjena podanka iđirota i kuha u 5 dl vina 5 min, a zatim se stavi velika žlica meda, poklopi se i ostavi da stoji 10 min, pa se procijedi. Pije se triput dnevno po jedna čašica od 0,5 dl poslije jela. To ujedno jača želudac, i time uklanja podrigivanje, jača živce pa tako sprečava glavobolju i neraspoloženje, čisti krv, te liječi žuticu, upale žlijezda i kostobolju.
Recept V Ekstrakt (tinktura): U slučajevima nesvjestice, podrigivanja i neraspoloženja pomaže i ovako pripremljen lijek: u 5 dl rakije (45%) moče (maceriraju) se 14 dana 2 velike žlice usitnjena podanka iđirota (cca 30 g), zatim se procijedi i filtrira. Pije se 15-20 kapi u malo vode, ili na kocki šećera, dvaput dnevno, ujutro i navečer poslije jela.
Recept VI Izrada ekstrakta za jačanje apetita: Apetit pojačava mješavina ljekovitog bilja od po 20 g iđirota, kičice (Erythraea centaurium), srčanika (Gentiana lutea), gorke djeteline (Menyanthes trifoliata) i narančina usplođa (nedozreo plod naranče) (Pericarpium aurantii). Mješavina se moči (macerira) 8 dana u l litri rakije (45%) i povremeno promućka. Nakon toga pije se triput dnevno po l žlica, pola sata prije jela.
IMELA - Viscum Album Ljekoviti djelovi biljke: Listovi na završnim grančicama — Visci herba Ljekovite i djelotvorne tvari: Imela posjeduje čitav niz ljekovitih tvari: još sporan glikozid viskalbin, viscin, hlapivi alkaloidi, poput smole visciflavin, uz holin i jedan ester holina i poput digitalisa djelujuću tvar koja snižava tlak krvi (čisti piridin), vitamin C, glukoza, inozit, škrob, ulje, kiseli i neutralni saponin, oleanolna kiselina, stearin, octena i palmitinska kiselina, dalje kalcij, kalij, dosta fosforne kiseline i drugo.
55
Ljekovito djelovanje: Iz mnoštva ljekovitih djelovanja imele treba kao prvo utvrditi da imela izaziva povećanu izmjenu tvari i pojačan rad žlijezda čitavog probavnog aparata. To znači da otklanja kroničnu začepljenost sa svim nepovoljnim popratnim pojavama (osjećaj težine, nadimanje, smetnje u duševnom i tjelesnom radu, osjećaj nevoljkosti i dr.), a otklanja i početke žutice, normalizira nepotpuno izlučivanje žuči, a gube se i uzroci nastanka šećerne bolesti. Imela djeluje protiv tzv. bolesti istrošenja: ovapnjenja žila i oštećenja srca, uvjetovane starošću. Kod smetnji u optoku krvi, ako je krvni tlak previsok ili prenizak, upotrebom imele on se normalizira. Znanstveno je potvrđeno da je pučka medicina imala pravo kad je tvrdila da se niski ili visoki krvni tlak, uzrokovan smetnjama u krvotoku, u oba slučaja otklanja pomoću imele. Ova prividna suprotnost ljekovitosti imele, dizanje i snižavanje krvnog tlaka, objašnjava se time što ljekovite tvari imele djeluju tako da se kolanje krvi normalizira, a rad srca ojača što dovodi do ravnoteže. Naravno da se time odstranjuju i sve popratne pojave previsokog ili preniskog krvnog tlaka, kao što su nadiranje krvi u glavu, uzbuđenja, osjećaji vrtoglavice, glavobolje i zujanje u ušima. Poboljšanje optoka krvi donosi i kod žena normaliziranje menstruacije, otklanjaju se smetnje u maternici s često jakim bolovima. Svježi sok iz mladih grančica i listova imele nalazi i danas primjenu u liječenju neplodnosti žena, ako su uzroci neplodnosti npr. krvarenje, ili otečenost maternice ili bijeli cvijet. Ne manje ljekovito djeluje imela kod naknadnih krvarenja u vrijeme babinja, a njome se liječi i krvarenje iz pluća i povraćanje krvi. Neki su autori (dr. Karl Anton Kass) u novije vrijeme i klinički utvrdili izričito ljekovitu moć imele u djelovanju protiv raka, a potvrđeno je, konačno, uz antineuralgično djelovanje i djelovanje na smirivanje krvarenja i izričito antikarcinomatozno djelovanje. Imela ima i jaka imunološka svojstva - jača imunitet i pomaže kod alergija.
Recept l U l litru 45%-tne rakije najbolje lozovače ili komovice, dodamo narezane grančice s listovima imele koje smo prethodno dobro oprali u mlakoj vodi. U staklenu bocu možemo staviti cca 30-40 g listića imele. Staklenka se ostavi na tamnom mjestu dva do tri tjedna prije pijenja. Tako pripremljena rakija s imelom sadrži sva ljekovita svojstva imele, odnosno vinskog alkohola, a pije se 3 puta dnevno mala čašica po 0,2 dl. Preporučuje se i za obloge kod upaljenih vena, te za antireumatsku masažu.
Recept II 40 g sitno zdrobljene imele treba močiti(macerirati) 12 dana u litri bijelog vina i piti 3 puta dnevno po l čašicu (0,5 dl) prije jela.
Recept III Za tinkturu od dvije najdjelotvornije biljke treba uzeti 200 g svježe imele i 100 g češnjaka, sitno isjeckati i močiti(macerirati) u litri komovice(45%) 10 dana uz povremeno mućkanje, zatim ocijediti i filtrirati. Pije se triput dnevno po jedna mala žlica.
IZOP - Hyssopus Officinalis Ljekovite i djelotvorne tvari: Izop sadrži čitav niz ljekovitih tvari, tako medu ostalim eterično ulje (Aetheroleum Hyssopi), hesperidin, jabučnu kiselinu, gumu, smolu, šećer, malo tanina i još daljnje pobliže neodređene tvari. Ljekovito djelovanje: Biljka izopa u cvatu ubrajala se još u biblijskim danima medu najvrednije ljekovite biljke. No, ne samo da se spoznala ljekovita vrijednost te biljke nego je čak dobila u ono doba religiozno - simbolično značenje, jer je prema Starom zavjetu u jednom od psalama David molio: »Oslobodi me grijeha putem izopa, da budem čist«, čime se simbolički htjelo reći da se djelovanje čišćenja
56
izopom moglo protegnuti čak, po ondašnjem shvaćanju, i na čišćenje duše. Izop je prvi put kao ljekovita biljka u Europi naveden u poznatom djelu Hildegarde od Bingena oko 1500, godine. Ugodan i prijatan čaj od izopa otvara, te čisti krv i izlučuje sluz, pomaže kod kroničnog bronhijalnog katara, kod noćnog znojenja izazvanog tuberkulozom pluća, grčeva u prsima, kod prekomjerne sluzi u crijevima, slabosti probavnih organa, skrofuloze, vodene bolesti, žutice i drugo. Svježe ubrani listovi i cvjetovi stavljeni u maslinovo ulje i držani neko vrijeme na suncu daju prokušano sredstvo za masiranje uzetih udova nakon udara kapi. To izopovo ulje upotrebljava se i protiv noćnog znojenja kod osjetljivih pluća, pa se u tu svrhu uzima dnevno 15 do 20 kapi tog ulja s malo vode ili još bolje s čajem od anisa. Izop kuhan s octom ublažuje zubobolju. Ako se izop posipa po vrućoj ploči štednjaka i, ako se nastali dim pomoću lijevka uvodi u uho, to liječi bolove u uhu i otklanja zujanje u ušima.
Recept Ako se izopom, kuhanim u ulju, namaze tijelo, odstranjuju se nametnici. U žestu ili jaku rakiju (45%-tnu) namočeni listovi i cvjetovi izopa pobuđuju apetit; uzimaju se manje količine 1/2 sata prije jela, tj. 10 do 15 kapi, razrijeđeno s malo vode.
JAGODA ŠUMSKA - Fragaria vesca Ljekoviti dijelovi biljke: Najviše se upotrebljavaju listovi (Fragariae folium) i svježi plodovi (Fragariae fructus), a ponekad i korijenje (Fragariae radix) Ljekovite i djelotvorne tvari: Listovi šumske jagode sadrže tanine, malo eteričnog ulja i flavone. Tanina je u mladim listovima vrlo malo, a u razvijenima je njihova količina znatno veća. Najznačajnije ljekovite tvari u korijenu su, tanini, kojih može biti i do 10%. Svježi, zreli plodovi sadrže obilje vitamina C. Količina vitamina C ovisi o vremenskim prilikama i području gdje biljka raste. Prosječno ga ima 60 mg u 100 g ploda, što je mnogo više nego u većini drugoga voća. Osim toga, jagoda sadrži i dosta slabo istraženih voćnih kiselina, mineralnih tvari (kalij, magnezij, željezo, cink, mangan, bakar, kobalt, fosfor) i još neke vitamine. Ljekovita svojstva i primjena: Korijenje i listove šumske jagode možemo upotrebljavati slično kao i druge ljekovite biljke koje sadrže tanine. Od njih priređujemo čaj za grgljanje i ispiranje upaljenih sluznica, pijemo ga i kod želučanih i crijevnih poteškoća, te za zaustavljanje proljeva. Prema nekim podacima taj bi čaj trebao pomagati i kod žutice. Svježe jagode su još u starom vijeku upotrebljavali za poticanje djelovanja jetre i žuči, a ljekovitost plodova jagode u liječenju tih tegoba potvrđuju i novije spoznaje. Njihovu ljekovitost možemo i sami iskušati. Svaki tjedan kad zri to šumsko voće imajte »jagodin dan« i pojedite 3 puta dnevno po 125 grama svježih jagoda. Taj postupak bit će koristan za opterećenu jetru. Čaj od listova šumske jagode preporučuju za bolje izlučivanje mokraće i čišćenje krvi, a trebao bi pomagati i slabokrvnim i oboljelima na živce, jer djeluje okrepljujuće i umirujuće. Piju ga bolesnici koji boluju od astme i kroničnog bronhitisa. Cesto se koristi i čaj od korijena šumske jagode protiv proljeva i žutice.
JETRENKA - Anemone Hepatica Ljekoviti djelovi biljke: Biljka - Anemonae herba Ljekovito djelovanje: Oblik listova poput jetre dao je srednjovjekovnoj nauci o signaturi dosta povoda da biljku protumači kao ljekovitu biljku za liječenje jetre. Paracelsus, Bock, Mattioli i drugi tvrdili su da jetrenka otvara jetra i slezenu te da djeluje na izlučivanje štetnih tvari iz tijela. To je potvrdila i moderna nauka o prirodnom
57
liječenju. Ispravno pripremljen čaj od jetrenke upotrebljava se kod zastoja rada jetre, kod općih teškoća žuči i žučnih kamenaca, a osobito kod pijeska i kod otečene slezene te u bolestima bubrega i mjehura.
Recept Tinktura od jetrenke priprema se jednostavno: šaka suhe jetrenke (cca 50 g) se nareže i stavi močiti u 5 dl rakije (45%) tijekom 3 tjedna na sobnoj temperaturi nakon čega se ocijedi. Kod bolesti jetara, žuči i bubrega uzima se 3 puta dnevno po 10-15 kapi te tinkture na polovini kocke šećera.
KADULJA - Salvia officinalis Ljekoviti dijelovi biljke: List — Salviae folium Ljekovite i djelotvorne tvari: Kadulja sadrži eterično ulje, salviol, salven, tion, pinen, cineol, borneol,kamfor, tanin, gorke tvari, bjelančevinu, škrob, gumu, ljepljive pobliže neistražene tvari, zatim kalcijev oksalat, soli fosforne kiselina, kalijeve i kalcijeve soli.
Ljekovito djelovanje Kadulja pročišćava krv, pospješuje izlučivanje sluzi iz organa za disanje, djeluje i na izlučivanje sluzi iz želuca, pa bolesnik ponovo dobiva izgubljeni apetit. Kod šećerne bolesti preporuča se mješavina jednakih dijelova kadulje i stolisnika. Kadulja, ne samo da djeluje protiv upala, nego i liječi sve upale crijeva, želuca, jetre, žuči i mokraćnih putova. Čaj od kadulje izvanredno je sredstvo za grgljanje kod katara grla i ždrijela kod upale krajnika i sluznice u usnoj šupljini. Kadulja se upotrebljava kod raznih znakova oboljenja izmjene tvari, utječe na liječenje reumatizma i gihta, a ne manje i čitavog niza nervoznih smetnji koje prate ova oboljenja. Čaj od kadulje je veoma važan za majke koje doje, jer povećano uživanje čaja kod odbijanja djece od majčinog mlijeka, umanjuje izlučivanje mlijeka. Uživanjem čaja od kadulje može se, pod stanovitim uvjetima, otkloniti sklonost pobačaju. Kaduljin čaj, ako se češće pije, jača cijelo tijelo, sprečava moždani udar i djeluje jako povoljno kod oduzetosti. Jedina je ljekovita biljka, uz lavandu, koja pomaže kod noćnog znojenja. Liječi bolest koja prouzrokuje noćno znojenje, svojom iznenađujućom snagom otklanja slabost, povezanu s tom bolešću. Mnogi su liječnici upoznali dobra svojstva kadulje: s najboljim rezultatima koriste je kod grčeva, bolesti leđne moždine, oboljenja žlijezda, kao i drhtanja udova. U slučajevima navedenih bolesti popijemo u gutljajima dvije šalice čaja dnevno. Čaj izvrsno djeluje na bolesnu jetru, otklanja nadimanje i sve druge tegobe povezane s oštećenom jetrom. Pročišćuje krv, čisti sluz iz dišnih organa i želuca, jača tek i otklanja crijevne smetnje i proljeve. Kod uboda insekata na mjesto uboda stavljamo smrvljeno kaduljino lišće. Za vanjsku primjenu posebno preporučujemo kaduljin čaj kod upale krajnika, bolova u vratu, gnojne upale zuba, upale ždrijela i usne šupljine. Mnoga djeca i odrasli bi izbjegli operaciju krajnika da su pravovremeno koristili kadulju. Kada nemamo krajnika, koji kao policajci tijela zadržavaju i prerađuju otrove, ovi izravno djeluju na bubrege. Kaduljin oparak pomaže kod krvarećih i klimavih zubi, paradentoze i čireva na zubnom mesu. Grgijamo ili stavljamo komprese od vate.
Recept Kadulja kuhana u mješavini pola vode i pola vina čisti krv, jača živce i zaustavlja drhtanje ruku, a pije se tri puta dnevno po l do 1,5 dl.
58
Recept Dodaju li se kadulji jednaki dijelovi bobica borovice (Fructus juniperi) i pelina (Artemisia absinthium), pa se to kuha u pola vode i pola vina, pije se triput dnevno po šalica (2 dl) prije jela, kao lijek protiv trbušnog tifusa. Protiv gripe i jake prehlade piju se 2 šalice toplog kaduljina čaja na dan.
Recept U litri slatkog dalmatinskog vina moči se 8-10 dana, uz povremeno mućkanje, 80 g kaduljina lišća. Ljudi živčano rastrojeni i rekonvalescenti trebaju taj pripravak uzimati kao lijek, 1-3 velike žlice na dan, nakon jela. Djelovanje se osjeti već nakon dva sata, a traje i nekoliko dana nakon prestanka uzimanja. Protiv noćnog znojenja treba nešto prije spavanja uzeti 50 kapi tinkture od kadulje. Katkada kadulja nadomješta i antibiotike, a njezin se med cijeni više od ostalih vrsta.
KIČICA - Erythraea centaurium Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemna biljka - Centauru herba Ljekovite i djelotvorne tvari: Najvažnija ljekovita tvar je gorki glikozid eritrocentaurin, nadalje eterično ulje u manjim količinama, palmitinska kiselina, stearin, sluz, šećer, eritarin. Bezbojni a kristaličan veoma gorki glikozid vjerojatno je najljekovitija supstanca. Nadalje su utvrđeni još cerilni alkohol, fitosterin, guma, vosak, viši alkoholi, lagano hlapivo ulje, masne kiseline, kalij, škrob i magnezij. Eritrocentaurin je sastavni dio gorkih kapi za želudac (Tinctura amara) i ekstrakta (Extractum Centauru}. Ljekovito djelovanje: Kičica je izrazita ljekovita biljka za bolesni želudac. Ona djeluje u prvom redu na sprečavanje vrenja i pobuđuje rad želučanih, crijevnih i pljuvačnih žlijezda. Otklanjanjem pojava vrenja, jačanjem preslabog ili tromog želuca kao i pospješenjem rada želučanih žlijezdi, naročito kod nedovoljnog izlučivanja solne kiseline u želucu, postiže se temeljita promjena cjelokupnog rada želuca i crijeva. Prije svega pospješuje se stolica, otklanja začepljenje, a odstranjuje se, odnosno smanjuje zastoj u radu crijeva i smiruju želučani plinovi. Djeluje i na funkcije jetre i žuči.
Recept za želučani gorki napitak 1) 150 g kičice 2) 100 g korijena rabarbare 3) 100 g ploda borovice 4) 50 g stolisnika 5) 30 g podanka iđirota 6) 20 g biljke pelina Dijelovi se korijena dobro usitne, a plodovi borovice se zgnječe. Ta se biljna mješavina stavi u bocu od 5 litara a na nju se nalije 2,5 litre 96%-tnog alkohola i ostavi stajati 2 dana. Tada se pripremi šećerna otopi na od 1,5 litre prokuhane i dobro rashlađene vode i l kg šećera.
59
Čim je otopina nakon prokuhavanja i hlađenja postala potpuno bistra, nalije se u biljni pripravak s alkoholom i dobro protrese. Dobro zatvorena boca stavi se tijekom 4 tjedna na toplo mjesto i dnevno se 2 do 3 puta, dobro protrese. Nakon 4 tjedna sadržaj se boce procijedi, ostatak se dobro istiješti i tako dobiveni želučani gorki napitak napuni se u boce. Od toga napitka uzima se po l rakijska čašica (0,3 dl) prije ručka i večere kod slabosti želuca, probavnih smetnji, pečenja u želucu, žgaravice, pritiska u želucu, pomanjkanja apetita, nadutosti, začepljenja, otečene slezene, početne žutice, kod prekomjernog sekreta u želucu i kod smetnji sa žuči. Pelin pomiješan s jednakim dijelovima kičice ljekoviti je napitak za šećerne bolesnike.
Recept za vino od kičice l 1) 60 g kičice 2) 40 g kamilice 3) 40 g sitno izrezane kore naranče. Sok od 2 naranče i biljke stave se u 1,5 litre dobrog suhog, bijelog vina i stavi se na sunce macerirati tri tjedna, nakon toga se ocijedi i napuni u boce. Upotreba tog pripravka i doziranje je isto kao i kod želučanog gorkog napitka.
Recept za vino od kičice II 25 g kičice se kuha u 7,5 dl bijelog vina desetak minuta, zatim se procijedi i pije triput dnevno po l žličica nakon jela. Ovaj pripravak jača živce i mišiće, a pomaže i protiv groznice. Uzima se dva puta dnevno po 0,2 dl.
Recept za tinkturu Tinktura se uzima triput dnevno po 10-15 kapi. Lijek protiv svih nabrojenih bolesti možemo pripremiti i tako da. bocu od 7,5 dl napunimo uvenulim listovima i cvijetom kičice, zalijemo do vrha jakom rakijom (45%), ostavimo je na suncu ili kraj peći 6-8 tjedana, a zatim procijedimo. Uzima se 2-3 puta dnevno po 20 kapi. Kao gorki tonik (amarum) kičice slično djeluje srčanih (Gentiana lutea), a pomaže i protiv slabokrvnosti.
Miješani recept l Mješavina od po 20 g kičice, srčanika, iđirota, gorke djeteline (Menyanthes trifoliata), i usplođa (nedozreo plod naranče) kore naranče (Aurantii amari percarpium) moči se 8-10 dana, uz češće mućkanje, u litri rakije (45%). Pije se l rakijska čašica (0,3 dl) pola sata prije jela, triput dnevno.
Miješani recept II Isto je tako korisna i mješavina od po 25 g kičice i trave ive (Teucrium montanum), srčanika i blaženog čkalja a priprema se i koristi kao i prethodna tinktura.
Miješani recept III Protiv nadutosti i vjetrova koristi mješavina od 20 g kičice, gorke djeteline, kamilice, paprene metvice i matičnjaka (Melissa officinalis) sve u jednakim omjerima, a priprema se i koristi kao dvije prethodne tinkture.
60
KOMORAČ - Foeniculum vulgare Ljekoviti dijelovi biljke: zreli plodovi, pokatkad i korijen - plod komorača - Foeniculi fructus, ulje komorača - Foeniculi aetheroleum, korijen komorača - Foeniculi radix Ljekovite i djelotvorne tvari: Komorač sadrži znatne količine eteričnog ulja. U kvalitetnim suhim plodovima ima ga do 6%. U eteričnom ulju ima oko 60% transanetola, slatkastog okusa i mirisa. Ulje sadrži i fenol, koji miriše na kamfor, te brojne druge tvari. Po sastavu i djelovanju je vrlo slično ulju od anisa. Osim toga, plodovi sadrže i nešto ulja, bjelančevina i šećera. Nisu te tvari same po sebi ljekovite, ali sudjeluju u ljekovitosti komorača. Ljekovita svojstva i primjena: Komorač je upotrebljavala i službena medicina, za lakše iskašljavanje i kao umirujuće sredstvo za djecu. Ta ljekovita biljka je odlično sredstvo protiv napinjanja i vjetrova u crijevima. Vrlo često ulazi u sastav raznih čajnih mješavina. Plod komorača je sastavni dio brojnih čajnih mješavina protiv kašlja, želučanih i crijevnih tegoba, te protiv smetnji u radu jetre i žuči, za mršavljenje. Dodaje se čajnim mješavinama za proljetne i jesenske kure čišćenja. Od eteričnog ulja se priređuju sirupi protiv kašlja, a mogu se miješati s medom.
KOPAR - Anethum graveolens Ljekoviti dijelovi biljke: Biljka — Aneti herba, plod - Aneti fructus
Ljekovite i djelotvorne tvari To je u prvom redu eterično ulje koje sadrži 50-60% karvona. Kako mnogi ljekoviti učinci nisu uzrokovani samo prisustvom eteričnog ulja, može se s pravom pretpostaviti da je u biljci sadržan još niz ljekovitih tvari koje do sada još nisu istražene.
Ljekovito djelovanje Kopar je ljekovita biljka vrlo cijenjena u narodu još u starom vijeku. U faraonskim grobnicama kod Tebe iz vremena oko 1500 godina pr. n. e. našlo se u glinenim posudama ne samo zrna pšenice nego i dijelova grančica i plodova kopra. U Zakonu (kapitular) Karla Velikog (812. n.e.) preporuča se uzgoj kopra. Kopar nije samo zdravo povrće ili začinska biljka, nego krije i ljekovitu moć koja ne zaostaje za ljekovitošću komorača ili kima. Plodovi kopra i gornji izdanci s jedva ili potpuno rascvjetanim štitom, popareni dobrim bijelim vinom, umiruju trbobolju i stezanje u želucu, djeluju protiv vjetrova i nadimanja, pospješuju stolicu i izlučivanje mokraće a pospješuju i sekreciju mlijeka kod žena koje doje. Ako biljku pelina i plodove kopra poparite vrućim vinom, ostavite da to odstoji, zatim procijedite, dobit ćete odlično sredstvo protiv svih želučanih poteškoća, a taj pripravak ujedno pobuđuje apetit.
KORIJANDAR - Coriandrum sativum Ljekoviti dijelovi biljke; Plod - Coriandri fructus
Ljekovite i djelotvorne tvari Korijandar sadrži: oko 1% eteričnog ulja, oko 20% ostalog ulja i oko 16% bjelančevina. Iz korijandrova ulja izdvaja se linalol 60-70%, a sadrži još pineol, borneol, limonen, geraniol i drugo. Ulje se
61
dobija destilacijom nezrelih plodova. Ulje izaziva jedan oblik pijanstva i duboki san. To ulje služi kao zamjena za bergamontovo ulje.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Korijandar čini sastavni dio ljekovitih pripravaka Aqua carminativa i Spiritus aromaticus. Osušen plod gubi neugodan i dobiva ugodan miris. Upotrebljava se samo osušen. Uzima se i kao tinktura, i to triput po 10-20 kapi poslije jela, ili kao prašak, po 0,5 g nekoliko puta dnevno za bolju probavu, protiv nadutosti.
LAVANDA - Lavandula vera Lavandula officinalis Ljekoviti dijelovi biljke: Flares lavandulae Ljekovite i djelotvorne tvari: U osušenom cvijetu lavande ima 1-3% eteričnog ulja koje sadrži: 3562% linalil acetata, slobodni linalil, geraniol, cimen, ocimen, borneol, cineol, kumarine: herniarin i umbeliferon, razne ketone, propionate i valerionate. Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Lavandino ulje ublažuje migrenu i glavobolju ako se njime namazu sljepoočnice, čelo, vrat i mjesto iza uha. Izvana pomaže i kod reume, kod gljivičnih oboljenja i akni.. Ako se 5-10 kapi lavandina ulja uzme na šećeru, smiruje uzbuđenost, bolove oko srca, depresiju, navalu krvi u glavu i vrtoglavicu te uklanja nesvjesticu, želučane smetnje, lošu probavu, vjetrove, grčeve maternice i crijeva.
Recept l Kad se l šaka lavandina cvijeta namoči u boci s 2,5 dl maslinova ulja, pa se boca, slabo začepljena vatom, ostavi na suncu ili na toplom mjestu 6-8 tjedana, dobije se lavandino ulje. Doda li se lavandinom ulju borovičinogi terpentinskog ulja, pa tom mješavinom, koja podražuje kožu, masira oboljeli dio, to daje laganu lokalnu anesteziju te smiruje bol.
Recept II
PRIPREMA TINKTURE LAVANDE Uzmemo 15 g lavandina cvijeta, potopimo i močimo (maceriramo) u 100 g alkohola (96%), 10 do 14 dana, zatim procijedimo i dobijemo tinkturu lavande. Tinktura se koristi za uklanjanje prhuti u vlasištu glave a također dobro utječe na porast kose. Lavanda ima uspavljujuće djelovanje, lagano snizuje povišenu temperaturu, smiruje razdražljivost i regulira rad srca.
Recept III Čaj od 10 g lavande na 2 dl kipuće vode pije se — 4 šalice dnevno — radi ublažavanja nadražaja na kašalj i protiv gušenja od bronhijalnih grčeva. Za inhalaciju se čaju doda 5-10 g alkohola, ili se 1-2 žličice tinkture lavande stavi u lonac kipuće vode. Tako inhalirano ulje lavande ubija klice u dišnim putovima, mijenjajući pri tome sastav sluzi koju bronhi pri tome izlučuju.
62
LAZARKINJA - Asperula odorata Ljekoviti dijelovi biljke: Biljka - Asperular herba Ljekovite i djelotvorne tvari: Kao glavna tvar utvrđen je u lazarkinji kumarin, nadalje tanin i gorka tvar. Također su dokazani rubiklor, limunska i katehu kiselina. Niz elemenata koji se javljaju u tragovima obogaćuju biljku djelotvornim tvarima. Ljekovito djelovanje: Kumarin, koji je sadržan u biljci, bistri mokraću i vrši antiseptično djelovanje. Pripravci od lazarkinje pospješuju mokrenje, umiruju bolove u trbuhu, reguliraju nepravilan rad srca, uklanjaju nesanicu, djeluju bez sumnje na čišćenje krvi i uzrokuju lagano izlučivanje znoja. Pripravci od lazarkinje odličan su napitak kod zastoja normalnog rada jetre i kod žutice, a preporučuju se i kod sklonosti stvaranju pijeska i mokraćnih kamenaca. Konačno, dokazano je da pripravci od lazarkinje djeluju kao sredstvo za umirenje bolova kod migrene i neuralgije, a veoma umirujuće djeluju i kod nemira i histerije.
Recept za majski napitak (s vinom) od lazarkinje Ljekovitost lazarkinje prvi put je opisao benediktinac Wandalbertus god. 854. Iz toga vremena potječe i sljedeći stari samostanski recept za pripremu »majskog napitka«. U tu svrhu potrebno je: 30 g svježe bilj ke lazarkinje u cvatu, 20 g listova šumske jagode i po 10 g listova crnog ribiza i dobričice. Navedene biljke, odnosno listove, stavi se u umjereno ugrijanu porculansku zdjelu, posipa se 150 g šećera u prahu, pokrije i nakon 2 sata na to se nalije 2 do 2,51 dobrog starog suhog bijelog vina, ostavi se stajati 2 do 3 sata i naposljetku se procijedi. Ovo piće jako osvježuje, jača srce i pospješuje probavu, a treba ga piti poslije jela.
Ako se poznata bola od lazarkinje umjereno uživa, ona je prijatna, osvježuje i pospješuje probavu. Svojevrstan miris biljke potječe od kumarina koji nije sadržan samo u cvjetovima nego u čitavoj biljci. Miris biljke naročito se razvija kada se biljka osuši. Sličan je okus kada se biljka namoči u vinu.
Recept za bolu od lazarkinje Svježe ubrana lazarkinja ostavi se u hladu da malo uvene, pa se šaka uvenute biljke složi u staklenu ili porculansku posudu, na nju se narežu 3 do 4 naranče na tanke kolutiće (koštice se odstrane), te se na tu mješavinu posipa malo šećera (po ukusu) i prstohvat cimeta pa ostavi da stoji 2 sata; zatim se mješavina prelije litrom bijelog suhog vina i macerira (namače) 2 sata na hladnom (na temperaturi do 10°C). Prije uporabe rashlađene bole u čaše se stavi nekoliko jagoda (bolje su šumske jagode) i medu prstima malo svježe lazarkinje, i na to se nalije procijeđena pripremljena bola. Pije se triput dnevno po l čaša (l do 2 dl) poslije jela, tijekom mjesec dana.
LIŠAJ ISLANDSKI - Cetraria islandica Ljekovite i djelotvorne tvari Islandski lišaj sadrži preko 50% sluzi, vitamin B12, nadalje lišajev škrob, lišajevu gorku kiselinu, gorku tvar cetrarin, lihenin, šećer, gumu i još neke pobliže neistražene antibiotske djelotvorne tvari. Za ovaj se lišaj drži da od svih kopnenih biljaka sadrži najviše joda. Od mineralnih tvari utvrđena je uglavnom kremična kiselina i nešto eteričnog ulja. Vitamin B12 ubraja se u najdjelotvornije sredstvo protiv slabokrvnosti.
63
Ljekovito djelovanje Islandski lišaj je ljekovita biljka koja ublažuje nadražaje i rastvara sluz. Zato je treba mnogo više primjenjivati kod svih vrsta prehlade. Vrlo dobri uspjesi mogu se postići kod bronhalnog katara, kašlja, hripavca, prehlade s prekomjernom sluzi, kod svih oboljenja pluća kao i kod slabih pluća te sklonosti k prehladama pri najneznatnijim vremenskim promjenama. Svojstvo islandskog lišaja da krijepi i jača značajno je kod stanja iscrpljenosti svake vrste, npr. za vrijeme ili nakon teških bolesti, kod gubitka krvi uslijed operacija i nesretnih slučajeva, nakon ospica, nakon teških infektivnih bolesti, nakon bolesti želuca i crijeva i drugo. Islandski lišaj vrlo povoljno utječe na sekreciju mlijeka kod majki koje doje. Daljnje područje primjene su oboljenja želuca i crijeva: akutni ili kronični proljevi, odnosno začepi, probavne smetnje, želučani ili crijevni katari, odnosno otklanjanje nenormalnih procesa vrenja i normaliziranje izlučivanja žuči. Islandski lišaj uspostavlja ravnotežu želučane kiseline bilo da je ima previše ili je ima premalo. Primjena islandskog lišaja kod slabokrvnosti se preporuča, jer ljekovita tvar cetrarin pobuđuje stvaranje crvenih i bijelih krvnih tjelešaca u pravilnom omjeru. Ljekovitost islandskog lišaja u posljednje je vrijeme ponovo znanstveno dokazana kao točna i to kliničkim ispitivanjima jer posjeduje i antibiotičke djelovanje, te se može usporediti s djelovanjem penicilina.
LJUPČAC - Levisticum officinale Ljekoviti dijelovi biljke: U prvom redu sabire se korijen (Levistici radix}, koji se kopa u proljeće ili u kasnoj jeseni. U pučkoj medicini sabiru se i mladi ogranci s listovima (Herba Levistici} a upotrebljava se i sjeme. Svi biljni dijelovi suše se u hladu, a spremaju se nakon sušenja u tamne staklene posude. Ljekovite i djelotvorne tvari: Korijen sadrži eterično ulje, invertni šećer, saharozu, škrob, tanin, gumu, mast, smolu, jabučnu i angelika kiselinu. I u zelenim biljnim dijelovima ima eteričnog ulja, smole i drugog. Ljekovito djelovanje: Već su kod Dioskurida i Plinija bili opisani korijen i sjeme kao veoma ljekoviti. Biljka je dobro sredstvo za liječenje želuca kod probavnih teškoća, slabosti želuca i prekomjerne sluzi u želucu. Ljupčac je sredstvo za izlučivanje vode i pomaže kod vodene bolesti, naročito kod otečenih nogu uslijed te bolesti (dr. Madaus), kod katara mokraćnog mjehura, upale bubrežne nakapnice i uopće kod bubrežnih oboljenja, poteškoća s mokrenjem, kod bjelančevine u mokraći, a veoma se preporuča kod migrene, uzrokovane lošom funkcijom bubrega. Ljupčac je dobro sredstvo za žene za pospješivanje slabe menstruacije. Žene u drugom stanju ne smiju upotrebljavati Ljupčac a općenito se ljupčac ne smije uzimati kod povišenih tjelesnih temperatura. Vrlo dobri uspjesi u liječenju postižu se nadalje protiv nastajanja bubrežnih kamenaca, kod teškoća uslijed reumatizma i gihta, kod izbijanja neugodnog i jakog znoja i, konačno, kod opće živčane slabosti. Ako se korijen moči u rakiji (macerira) taj će pripravak pomoći kod želučanih grčeva, grčeva u crijevima, pospješit će probavu i apetit. Ljupčac kao začin: Češće nego u ljekovite svrhe, ljupčac se koristi kao začinska biljka (njegov korijen i listovi), kao dodatak hrani i likerima zbog ugodna mirisa, zatim u gorkim rakijama za želudac.
Recept l Sjeme se smatra najdjelotvornijim dijelom biljke. Sjeme Ijupčaca se zdrobi i jedna jedaća žlica tako zdrobljenog sjemena stavi močiti u 5 dl bijelog vina. Ako se od toga dnevno ujutro i natašte pije l mala čašica (0,3 dl), to poboljšava funkciju jetre i slezene. Tako spravljeni ljupčac, pospješit će i izbacivanje kamenaca i
64
pijeska iz bubrega. Iz sjemena. Ijupčaca se ponegdje tiješti i ulje, te se kod boli i grčeva u trbuhu pije 5-8 kapi toga ulja u maloj čašici toplog bijelog vina.
\
Recept II
Plodovi Ijupčaca samljeveni u prah pomiješani s jednakim težinskim dijelovima plodova anisa i komorača, i s isto toliko cimeta i šećera, smanjuju nadutost trbuha. Uzima se dnevno po l žličica sjemena namočenog u vinu. To sredstvo djeluje i protiv nervoze, jača želudac i regulira probavu.
Recept III Isto se postiže i mješavinom jednakih težinskih dijelova u prah stučenih plodova Ijupčaca, komorača, lavandina cvijeta i cimeta. Uzima se triput dnevno 2-3 žličice toga praha u čašici vina, i to ujutro natašte, u podne i navečer.
Recept IV U 12,5 dl vina i 12,5 dl vode kuha se 10 min 2 g korijena ili plodova Ijupčaca, l g rute (Ruta graveolens), tri narezane smokve i l velika žlica meda, to se pije svaka 2 sata po l velika žlica, radi liječenja teškog kašlja i bolova u prsima.
MAJČINA DUŠICA -Thymus serpyllum Ljekoviti dijelovi biljke: Biljka - Thymi herba Ljekovite i djelotvorne tvari: Uz obilje eteričnog ulja (Aetheroleum Serpyllt), koje se iz biljke može dobiti destilacijom, u biljci se nalazi timol i karvakrol, koji imaju veliku dezinfekcijsku moć, nadalje neimenovani kiseli saponin i jedan još pobliže neistraženi glikozid. Biljka sadrži i tanin i znatnije količine mangana. Ljekovito djelovanje: Majčina dušica je, poput timijana (Thymus vulgaris L.) ljekovita biljka za rastvaranje i lakše izlučivanje sluzi, a ima i jaku moć dezinfekcije pa je veoma prikladna kod prekomjerne sluzi u organima za disanje, kašlja, hripavca, bronhijalnog katara i drugog. Daljnji uspjesi u liječenju postižu se, ako se majčina dušica upotrijebi kao sredstvo za jačanje želuca i živaca, kao vrlo djelotvorni napitak kod oboljenja želuca i crijeva — naročito smanjuje želučane grčeve — kao i kod nesanice odraslih i djece. Majčina dušica pomaže i u liječenju skrofuloze, bljedoće i slabokrvnosti.
Recepti U rakiju (45%) komovicu ili lozovaču namočimo (maceriramo) cvjetove ili listove majčine dušice (80g na litru rakije). Taj pripravak se dobiva nakon 20 dana maceracije, a nakon čega se isti profiltrira i odvoji od biljke. Koristi se za vanjsku uporabu za masažu i jačanje udova kod slabe ili skrofulozne djece, kod reume, gihta, uganuća, nagnječenja tkiva i kod oteklina. Osim toga djeluje i na smanjivanje bolova i grčeva.
Recept II Za reumu zglobova i giht može se pripremiti posebno sredstvo za vanjsku uporabu i masažu tako da se moče u istoj takvoj rakiji jednaki težinski dijelovi majčine dušice i ružmarina (po 40 g na litru).
65
Majčina dušica, kuhana u vinu s jednakim težinskim dijelovima korijena oslada (Polipodium vulgare) i komorača (Fructus foenicult), liječi kašalj s krvarenjem i ublažuje astmu. Pije se ujutro, natašte po 0,2 dl.
Recept za tinkture 20 g majčine dušice prelijemo s 250 g 70-postotnog alkohola i ostavimo macerirati 10 dana, zatim profiltriramo i možemo koristiti za vanjsku uporabu.
MATIČNJAK - Melissa officinalis Ljekoviti dijelovi biljke: List - Malissae folium Ljekovito djelovanje: Najbolji poznavalac matičnjaka, Mattioli, hvali ga riječima: »Matičnjak ima izvanredno dobro svojstvo da jača i oživljava srce, naročito onome tko se u noći boji i kome srce lupa. Nadalje čisti krv, otklanja neraspoloženje i tugu, snižava krvni tlak.« Matičnjak je postao veoma poznat i po tzv. »melisa špiritu«, odnosno, »karmelićanskom špiritu« koji je 1611. godine u Parizu počeo proizvoditi red »bosonogih karmelićanki« u početku kao tajno sredstvo. Tzv. »melisa špirit redovnica« (»Klosterfrau-Melissengeist«) utemeljila je 1775. god. redovnica Marija Klementina Martin. Ovaj melisa-špirit ili u ljekarni nabavljen u jednostavnijem obliku ili pripravljen kod kuće djeluje izvana kao sredstvo za masažu, ili se pije kao pripravak i to: l čajna žlica toga špirita pomiješana sa 1-2 žličice vode, uzima se po potrebi l do 3 puta dnevno. Osvježuje i oživljava kod tjelesnog ili duševnog umora. Matičnjak pobuđuje apetit, pogotovu kod rekonvalescenata nakon duže bolesti. Preporučuje se kod histerije, hipohondrije, menstruacijskih smetnji, grčeva, kod nadutosti, grčeva u crijevima, proljeva i želučanih teškoća, te povraćanja na nervnoj podlozi, kod određenih oblika astme, kroničnog bronhijalnog katara, svih depresivnih stanja i onih pojava čiji su uzroci nervna slabost ili premorenost. Matičnjak je cijenjeno sredstvo u liječenju migrene, zubobolje, glavobolje i osjećaja vrtoglavice kod trudnica. Kod teške nesanice veoma je preporučljivo uzimanje melisa-špirita ili melisa-ekstrakta, koji se nabavlja u ljekarni i to oko 20 kapi razrijeđeno s malo vode prije spavanja. Kod neuroznih srčanih smetnji, neuroznog lupanja srca i stezanja u području srca, ipak je bezuvjetno potrebno zatražiti liječnički savjet jer, iako matičnjak donosi osjetno olakšanje i stišava bolove, ipak tim srčanim teškoćama može biti uzrok organsko oboljenje pa je potreban temeljiti liječnički pregled i liječnička kontrola. Melisa-špirit je izvanredno sredstvo za masažu kod reume i obloge kod nagnječenja tkiva (kontuzija), kod oteklina, čireva, uboda insekata, izljeva krvi, upale živaca i mastitisa kod dojilja. Dobro je uzimati u dozama matičnjakovu tinkturu ili rakiju u šećeru 8 puta dnevno, tj. svaka 2 sata, po 12-15 kapi, ili 3-4 puta dnevno 20-30 kapi. Djeci se daje polovicu doze za odrasle.
Recept l Matičnjakova rakija (macerat) priprema se tako da se u litrenu bocu do jedne trećine stavi uvenula lišće matičnjaka (cca 100 g svježeg ili 30 g suhog lišća), a do vrha se nalije 40-50 postotna rakija ili konjak. Boca se dobro začepi i ostavi da macerira 6-8 tjedana, zatim procijedi, odvoji bilje i filtrira.
66
Recept II Ulje od matičnjaka priprema se na isti način, samo se umjesto alkohola nalije maslinovo ulje (cca 100 g svježeg matičnjaka na l litru ulja), boca se ne začepi čvrsto, nego samo komadićem vate, i ostavi se da stoji na toplom 4-6 tjedana. To ulje služi za masažu protiv reume i uzetosti udova.
Recept III U litri bijelog vina 10 min se kuha 32 g lišća matičnjaka (suhog) sa 4 velike žlice meda (koji se dodaje u rashlađeno vino) pa se zatim procijedi. Taj se pripravak uzima svaki sat po l velika žlica (0,2 dl). Time se otklanja lupanje srca, melankolija, histerija, trzanje i slabost srca živčanoga podrijetla, nesvjestica, strah, grčenje živaca i zujanje u ušima.
Recept IV Mješavina u jednakim težinskim količinama od po 33 g lišća matičnjaka, narančina i limunova usplođa (nezrelo voće) pripremi se za maceraciju. 100 g te mješavine stavi se macerirati u litru jake rakije ili starog vina, češće promiješa i nakon 8 dana se profiltrira. Radi jačanja probavnih organa pije se po l velika žlica (0,2 dl) pola sata prije jela.
MAŽURAN - Orriganum majorana Ljekoviti dijelovi biljke: Cijela cvatuća biljka - Majoranae herba Ljekovite i djelotvorne tvari: Glavna sastojina je eterično ulje, kojega ima i do 0,6%, ovisno o kvaliteti posušene biljke. Učinak dopunjuju gorke tvari i tanini. Ljekovita svojstva i primjena: Brojni liječnici i danas propisuju mažuran kao lijek protiv tegoba želuca, crijeva i žuči. Bolesnici redom potvrđuju dobar učinak kod slabe probave, pomanjkanja teka, napinjanja, grčeva i proljeva. Mažuran pomaže i kod glavobolje, migrene, vrtoglavice i epilepsije. Drugi liječnici smatraju mažuran samo vrlo dobrim i zdravim začinom. Još su veće razlike u tumačenju vrijednosti mažuranove masti koja je nekoć bila vrlo cijenjena kao sredstvo protiv hunjavice, za mazanje protiv bolova pojedinih živaca te u liječenju uganuća, rana i čireva. Trebalo bi svakako mažuran isprobati i kao suhu biljku i mast.
Priprema masti od mažurana: Čajnu žličicu u prah zdrobljena mažurana prelijemo čajnom žličicom vinske kiseline i ostavimo tu mješavinu nekoliko sati. Zatim dodamo čajnu žličicu svježega, neslanog maslaca i sve skupa grijemo u vodenoj kupelji oko 10 minuta. Sve procijedimo kroz rupčić i ostavimo neka se hladi. Tom mašću, koja je vrlo aromatična, možemo mazati nos i izvana i iznutra. Ta se mast slabo čuva, te je priređujemo u manjim količinama. Trajnija, a također djelotvorna mast od mažurana priređuje se s bijelim vazelinom, iako kažu da je mast priređena s maslacem neusporedivo bolja. Za vanjsku upotrebu upotrebljava se: ili iz svježih biljaka u cvatu destilirano eterično ulje, ili se za kućnu upotrebu svježe biljke mažurana stavljaju močiti u maslinovo ulje. Moči se na suncu tijekom 23 tjedna. Tim se uljem mažu proširene vene koje se potom omotaju zavojem. Ulje se također upotrebljava za masažu kod gihta, reumatizma, ukočenih zglobova nakon dulje bolesti, kod napornog pješačenja, kod otvrdnuća žlijezda ili kod kvržica na prsima. Kod bolova i pritiska u želucu iznenađujuće pomaže stavljanje na želudac toplog obloga pripremljenog od mažurana u cvatu, gusto ukuhanog u bijelom vinu. Isti oblog smanjuje ugrušanu krv i ublažuje bolove kod iščašenja.
67
MEDVJETKA - Arctostaphyllos uva ursi Ljekoviti dijelovi biljke: List - Ume urski folium i
Ljekovite i djelotvorne tvari Arbutin, metilarbutin, slobodni hidrokinon, tanini (galotanini i elatanini), flavonoidi i nešto eteričnog ulja
Ljekovita svojstva i primjena Medvjetka odstranjuje otrovne tvari kod mnogih bolesti bubrega, mjehura i ostalih mokraćnih puteva. Ta ljekovita svojstva su potvrdila sva suvremena istraživanja; ipak novija iskustva su pokazala da se čaj iz te biljke donedavno posve krivo priređivao. Naime smatralo se da listove treba — zbog njihove debljine i čvrstoće — vrlo dugo kuhati, da bi iz njih izvukli što više ljekovitih tvari. Na taj se način dobivao neukusan čaj koji je opterećivao želudac. Danas je poznato da u liječenju bolesti mokraćnih putova, značajnu ulogu ima samo arbutin, a da dugim kuhanjem u čaj ulaze i brojni neželjeni tanini. Otkako znamo da iz listova medvjetke možemo i hladnom vodom izvući dovoljne količine arbutina, a samo male količine neugodnih tanina, postao je čaj od medvjetke vrlo omiljen.
METVICA PAPRENA - Mentha piperita Ljekoviti dijelovi biljke: List - Menthaepip. folium Ulje od paprene metvice Aetheroleum menthae pip. znatno se razlikuje od eteričnog ulja ostalih ljekovitih biljaka, jer ima naročit učinak na živce osjetljive na hladnoću. Iznutra uzeto, umiruje bolove i smiruje grčeve. Vanjska upotreba u obliku laganog trljanja smanjuje ili sasvim odstranjuje lokalne bolove, otklanja glavobolju a neuralgični se bolovi smanjuju ili sasvim nestaju. Metvičino ulje sa svojim sastojcima djeluje na bolji rad žuči, odstranjuje grčeve prouzrokovane žučnim kamencima ili pijeskom, smiruje želučane i crijevne grčeve, ublažuje podražaj na povraćanje, te otklanja srčane teškoće uzrokovane nadimanjem želuca ili drugim nepravilnostima u radu želuca i crijeva. Budući da paprena metvica djeluje na smirenje bolova i uklanja grčeve, ona uklanja i sve nervozne smetnje, kao npr. nervozno lupanje srca i pridonosi da se znatno ako ne i potpuno uklone sva hipohondrična duševna stanja koja se pojavljuju uslijed grčeva i bolova. Kneipp ističe upravo to ljekovito djelovanje paprene metvice. Ulje od metvice uzima se s gutljajem vode ili s kockom šećera i to 2 do 4 kapi najednom, 3 do 4 puta na dan. Alkoholom razrijeđeno eterično ulje daje tzv. »kapljice od metvice« koje možemo kupiti u ljekarni. Njihovo je djelovanje slično čaju od metvice, a uzima se po 15 kapljica u vodi. Ljekovite i djelotvorne tvari: Metvica sadrži: 0,8-4% eteričnog ulja s mentolom, mentilacetatom i mentonom, pulegonom i mentofuranom. U lišću ima 1-2% ružmarinske kiseline, fenolkarbonskih kiselina, triterpenskih kiselina: oko 0,3% ursolske i oko 0,1% oleanolske kiseline, flavonoida: rutina, hesperetina i mentozida, zatim karotinoida, betaina, kolina i 8-13% mineralnih soli.
Recept Protiv reume treba u litri maslinova ulja 6-8 tjedana močiti jednake dijelove metvice i odoljena. Boca mora biti zatvorena probušenim papirom. Ulje se zatim procijedi i odlije u drugu bocu. Njime se tada masiraju oboljela mjesta.
68
Alkoholatura od metvice pije se 15-20 kapi u čaši vode, nakon jela. Posebno je dobra, za želučane i crijevne bolesti, kombinacija jednakih dijelova metvice i kamilice.
MUŠKATNI ORAH - Myristica fragans Ljekoviti dijelovi biljke: Sjeme, lupina sjemena i iz sjemenki dobiveno eterično ulje Ljekovite i djelotvorne tvari: Glavni sastojak muškatnog oraha je biljno ulje, bjelančevine, škrob i eterično ulje. Sjemenke ga imaju 7 do 15%, a sadrže još terpene (eugenol, borneol, geraniol, safrol) i oko 3 do 4% otrovnog miristicina. Ljekovita svojstva i primjena: Sam se muškatni oraščić rijetko upotrebljava za olakšavanje želučanih tegoba. Naprotiv, manje količine muškatova eteričnog ulja ulaze u sastav različitih sredstava za jačanje i lijekova za želučane tegobe. Unatoč tome se primjena muškatnog oraha i za te svrhe sve više napušta. Muškatno ulje ima vanjsku primjenu uz ulje kamfora i eukaliptusa, za utrljavanje u kožu kod prehlada i reumatičnih oboljenja Nuspojave: Već je rečeno da prevelike količine muškatnog oraščića djeluju omamljujuće i da se tom biljkom ponekad izazivao pobačaj. Zato ponovo upozoravamo da ne treba uzimati veće količine, također ni u začinjanju jela.
NEVEN - Calendula officinalis Ljekoviti dijelovi biljke: Cvijet nevena - Calendulae flos Ljekovite i djelotvorne tvari: Utvrđeni su tragovi eteričnog ulja, smola, saponini, gorke tvari, guma, sluz koja sadrži dušik, bjelančevine, kalendulin, prozirna poput karotina žućkasta boja koja nabubri u vodi, topiva u alkoholu i octu, a netopiva u eteru. Nadalje su dokazani laurin, miristin, soli fosforne kiseline i ostale mineralne soli, te palmitinska, jabučna i salicilna kiselina. Ljekovito djelovanje: Mnogi ljekoviti sastavni dijelovi koji su sadržani u nevenu stavljaju ga u položaj izvanredne ljekovite biljke, iako joj taj položaj do sada nije u cijelosti priznat. Po vanjskoj upotrebi nije neven samo sličan brđanki nego joj se približava i u pogledu njezinog ljekovitog djelovanja i to prije svega u primjeni kao biljka za rane. Neven čisti (čak ponešto nagriza), steže, pobuđuje cirkulaciju i pospješuje rast novog tkiva kod liječenja rana (granulaciono tkivo). Tinktura od nevena (jedna šaka nevena stavlja se močiti 5 do 6 tjedana u vinsku žestu ili jaku rakiju) razblažena kuhanom vodom, prikladna je za obloge rana, nagnječenja tkiva, podlijevanja krvi, nategnutih mišića i dr. Osim toga ti su oblozi od izvanrednog djelovanja kod gnojnih rana, gnojnih čireva, kod čireva uslijed proširenih vena, kod otvorenih rana nastalih dugotrajnim pritiskom, ležanjem te za liječenje oteklina. Prema nekima, neven se preporučuje kod zloćudnih čireva na prsima. Poput Kneippa koji se svojevremeno zalagao za neven kao prirodni lijek kod gnojnih i zloćudnih čireva, u najnovije vrijeme američki liječnici dokazali su jedinstvenu ljekovitost nevena upravo kod zloćudnih čireva. Jednako je vrijedna kod svih nabrojenih bolesti i teškoća upotreba masti od nevena: priprema te masti je vrlo jednostavna. U narodnoj medicini je vrlo omiljena mast od nevena na osnovi maslaca. Njom se maže trbuh ako je bolan, masiraju bolesni zglobovi i mišići pa se tako brzo i bezbolno liječe sve rane.
69
Priprema masti od nevena Maslac izmiješamo sa zgnječenim listovima nevena u težinskom omjeru 1:1 i malo ugrijemo da maslac postane tekuć. Listovi sjednu na dno, a ljekovite tvari ostanu u maslacu. Umjesto maslaca možemo upotrijebiti i svinjsku nesoljenu mast. Mast jako brzo pomaže i kod upale vena, otvorenih čireva na venama, fistula, ozeblina i rana od opekotina. Mast od nevena je odlično sredstvo za liječenje gljivičnih oboljenja nogu.
Recept I Tinktura: Punu šaku cvjetova ostavimo u l litri rakije (45%) 14 dana na suncu ili na toplom mjestu (oko 20°C) da se macerira, a tadaprofiltriramo i odvojimo tinkturu.
OMAN - Inula Helenium Ljekoviti dijelovi biljke: Korijen - Inulae radix Ljekovito djelovanje: Uklanja zastoje u probavnom sustavu, i kao mast liječi puknuća mišića. Narodni liječnici srednjeg vijeka preporučivali su korijen omana protiv nadimanja, u liječenju plućnih bolesti te kao sredstvo za pospješenje iskašljavanja, za pospješenje izlučivanja mokraće i protiv šećerne bolesti. U srednjem vijeku omanovo vino (Vinum enulatum nazvano i Potio soneti Pauli) igralo je znatnu ulogu kao ljekoviti napitak te su ga tražili u velikim količinama kao univerzalno sredstvo protiv gotovo svih bolesti glave, pluća, želuca, a što više, i protiv kuge i svake vrsti zaraznih bolesti. Ljekovite i djelotvorne tvari: U podzemnim dijelovima omana ima l do 3% eteričnog ulja u kojem je glavni sastojak helenin i do 44% inulina. Medu značajnije ljekovite tvari spadaju također alantolakton koji je kemijski prilično srodan santoninu, ljekovitom protiv glista, zatim gorke tvari i voćni šećer (fruktoza).
Recept za omanovo vino 40 g usitnjenog omanova korijena prelijte decilitrom jake komovice (prepečenice). Maceracija traje jedan dan. Zatim smjesu prelijte litrom bijelog suhog vina i macerirajte na suncu ili toplom mjestu 34 dana. Vino procijedite i spremite u boce. Pije se 0,3 decilitra prije ručka. Osobito se preporučuje rekonvalescentima i tjelesno slabijim muškarcima, a Hipokrat ga je namijenio i ženama.
Recept za omanovu tinkturu Decilitrom i pol prepečene komovice prelijemo usitnjenu smjesu biljaka: 5 g omanova korijena, 2 g pelina, 3 g kičice i 5 g narančine kore. Maceracija traje dva tjedna na toplom mjestu. Smjesa se tješti i procijedi preko vate. Tinktura se uzima triput dnevno po 15 kapi sa žlicom šećera.
ORAH - Juglans regia Ljekoviti dijelovi biljke: Listovi se beru u mjesecu lipnju, brzo se osuše kako bi i nakon sušenja zadržali zelenu boju i na taj način ostali djelotvorni, nezreli plodovi beru se u lipnju i srpnju mjesecu za proizvodnju orahove rakije (orahovice) koja služi za jačanje želuca, zreli plodovi imaju izrazito balzamičan miris i oštar, gorak i trpak okus. U suhom stanju miris se gubi. Ljekovite i djelotvorne tvari: Listovi oraha sadrže tanin, eterično ulje ugodna mirisa, gorke tvari, jedan alkaloid i druge tvari. Vanjsko usplođe obiluje solima, nadalje sadrži ulje, tanin, jabučnu, citronsku i oksalnu kiselinu, hidrojuglon, peroksidazu i emulzin.
70
Ljekovito djelovanje: U službenoj su upotrebi listovi oraha (Folia Juglandis) i osušeno zeleno usplođe ploda (Cortex Juglandis fructuš). Čaj od listova oraha primjenjuje se kao sredstvo za čišćenje krvi. Za vanjsku uporabu čaj od listova oraha koristi se za jačanje kao: kupelj, oblozi ili za ispiranje kod skrofuloze, otečenih žlijezdi, rahitičnog oboljenja kostiju, krvarenja zuba, očnog katara, oboljenja zubnog mesa i kod stanja opće slabosti. Vrlo dobri rezultati pokazuju se kod bubuljica, krasta na glavi, lišaja na bradi, mliječnih krastica, gnojnih osipa te kod prekomjernog znojenja nogu i bijelog cvijeta.
Recept l Protiv šećerne bolesti i žutice uzima se 5 velikih žlica usitnjenih i osušenih listova koji se stavljaju močiti tijekom 24 sata u l litru bijelog vina. Nakon što je procijeđeno, pije se po l mala čašica macerata ujutro natašte i uvečer prije spavanja.
Rakija orahovica se koristi kao univerzalno sredstvo za sve vrste želučanih teškoća.
Recept za pripremu orahovice (orahove rakije iz zelenih plodova) Zeleni se orasi uberu krajem lipnja ili najkasnije početkom srpnja, operu hladnom vodom, osuše, narežu na tanke ploške i stave u bocu. Tome se doda đumbira, klinčića ili cimeta i sve se prelije lozovačom (4550%). U l litru rakije stavlja se 20 do 25 nezrelih oraha, te po 1/2 g đumbira i cimeta kao i l g klinčića. Boca se dobro začepi i kroz mjesec dana ostavi na suncu ili u blizini peći. Zatim se boca otvori i doda 2,5 dl šećerne vode. Šećerna voda se priprema iz zasićene šećerne otopine koja se jednom prokuha i ohladi. Tek nakon toga smije se uliti u raniji pripravak. Sada se ponovo rakija ostavi dobro začepljena na suncu daljnjih 3 do 4 tjedna, nakon čega se konačno procijedi. Orahovica je djelotvornija i ukusnija što dulje odleži.
Recept za masiranje vlasišta glave Priprema se smjesa 200 g prosušenih zelenih oraha, koji se preliju s 0,5 litre crnog vina i 0,5 litre maslinova ulja. Smjesa je odlično sredstvo za jačanje kose i protiv nastajanja peruti.
PELIN - Artemisia absinthium Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemni dio biljke - Absinthii herba Ljekovite i djelotvorne tvari: Pelin sadrži niz ljekovitih tvari, a prije svega eterično ulje, sastavljeno od niza kompliciranih organskih spojeva. Osim toga, sadrži gorki glikozid absitin i gorke tvari artemisin, absintiin i anabsintiin, a od organskih kiselina nalaze se u pelinu jabučna, taninska i jantarna kiselina. Utvrđene su i tvari poput parafina čiji sastav nije još točno određen. Osim toga, u listovima se nalazi zelenoplavo eterično ulje tujon, nadalje terpen, medu njima azulen, tanaceton i konačno soli kalija i mangana. Ljekovito djelovanje: Pelin pripada ponajčešće opisanim biljkama i vjerojatno najčešće upotrijebIjenoj ljekovitoj biljci za pospješenje probave i pobuđivanje apetita. Pelin je sredstvo za jačanje (tonicum), on pobuđuje izlučivanje žuči i jetre i otklanja veoma brzo sve probavne smetnje i nadimanja. Čaj od pelina preporučamo bolesnicima kojima je operativnim putem uklonjena žučna vrećica. Čaj od pelina odlično je sredstvo protiv grčeva u želucu i crijevima, protiv katara želuca, kronične začepljenosti, proljeva, prevelike kiseline u želucu, debljine, žutice, žgaravice te protiv žuto obloženog jezika i lošeg zadaha iz usta.
71
Budući da se izlučivanje bubrega u znatnoj mjeri pobuđuje pomoću eteričnog ulja sadržanog u pelinu, to se čaj od pelina može uzimati u malim količinama za liječenje katara mjehura, a i kod upalnih nadražaja bubrega. Veće količine pripravaka nisu prikladne samo pri posljednjoj spomenutoj bolesti, jer prejako nadraživanje bubrega može čak zaustaviti izlučivanje mokraće i pojačati upalu bubrega. Kao isključivo gorka biljka, pelin djeluje na stvaranje i poboljšanje krvi kao i na poboljšanje cirkulacije. Pelin se posebno preporuča ženama jer je nakon uzimanja čaja od pelina, utvrđeno je pospješenje menstruacije. Bolja prokrvljenost ima znatniji utjecaj na olakšanje poroda, naročito kada krhkom tkivu zdjeličnih organa treba dati veću rastezljivost. Pelin ima dokazano djelovanje na pospješenje trudova te se majkama preporuča i u tim trenucima. Mnogostrana ljekovita djelovanja pelina povoljno utječu na cjelokupni organizam tako da indirektno liječe niz poteškoća koje izravno ne spadaju u područje liječenja pelinom. Nestaju teške smetnje u izmjeni tvari, debljina, šećerna bolest i duševne smetnje koje sve više ili manje imaju dublji uzrok u neredovitom radu probavnih organa, smetnjama u radu jetre, žuči i slezene i funkcijama ženskih spolnih organa.
Recept za tinkturu Cesto se upotrebljava alkoholna tinktura pelina (Tinctura absinthii) a koja se uzima 8 do 10 kapi na kocki šećera, l do 3 puta dnevno, a priprema se maceracijom 10 g pelina u 2 dl lozovače(45%).
Recept za pelinovo vino Pelin se stavlja u bijelo vino; za pripremu toga vina uzima se 20 g biljke pelina u l litru vina. Pusti se da vino izvlači (macerira) pelin do željene gorčine (ne pretjerano!) zatim se procijedi i pelinovo vino je gotovo, a koristi se 2-3 puta dnevno po 0,5 dl.
Tinktura je također korisno sredstvo za vanjsku uporabu, masiranje kod bolova i grčeva u želucu ili kod bolnog podrigivanja; nakon masiranja stavlja se na bolno mjesto ugrijana vunena tkanina. U tu će svrhu za vanjsku upotrebu poslužiti i pelin kuhan u vinskom octu (20 g pelina na l litru octa). U taj pripravak namočite tkaninu, lagano iscijedite i što je moguće toplije stavite na želudac. Tim se oblogom odstranjuje i glavobolja nastala prehladom.
Recept Posebna tinktura od pelina, mješavina s drugim ljekovitim biljem kao sredstvo za želudac: 10 g biljke pelina, 4 g dobro usitnjenog podanka iđirota, 4 g dobro usitnjenog korijena srčanika i 4 g usitnjene kore od naranče namoči se tijekom 8 dana u 2 dl vinske žeste ili jake rakije( 45-55% ), nakon čega se procijedi. Kod svih teškoća u želucu uzima se 15 do 20 kapi s isto toliko kapi vode i to 2 do 4 puta dnevno.
Kao prva pomoć kod otrovanja gljivama, veoma je dobar pelin ako se pije kuhan u octu.
PETOPRSTA - Potentilla tormentilla Ljekoviti dijelovi biljke: Tormentillae rhizoma Ljekovite i djelotvorne tvari: Podanak petoprste sadrži prije svega taninsku kiselinu, djelomično tormetilsko crvenilo, glikozid tormentilin, eterično ulje, elagnu kiselinu, kinovu kiselinu, gumu, škrob, smolu i kalcij ev oksalat.
72
Ljekovita svojstva i primjena: Petoprsta ima i vanjsku i unutarnju primjenu. Služi za grgljanje ili ispiranje upaljene usne šupljine i ždrijela, upale desni i sluznica općenito. Naročito je djelotvorno grgljanje kod upale krajnika. Uvarak od petoprste koristi se i kao djelomična kupelj ili oblog kod ozeblina i rana koje teško zacjeljuju, kod hemoroida i opekotina. Unutarnju primjenu petoprsta ima kod želučanih i crijevnih smetnji, naročito kod nadimanja i proljeva. Ponegdje se primjenjuje protiv proljeva, nadimanja (pomiješana s metvicom, 1:1) i želučanih tegoba. Narodna medicina cijeni je i kao sredstvo protiv ozeblina. Umjesto čaja koristi se i u prahu; u crvenom vinu uzima se tri do pet puta dnevno (po jedna čajna žličica).
Recept l Za tinkturu namačemo (maceriramo) 100 g petoprste u l litri rakije) u toku 4-6 tjedana; svaki dan protresemo. Po završetku maceriranja procijedimo u staklenku i uzimamo gotovi pripravak po potrebi 1012 kapi na dan.
Recept II Šaka izrezanog korijena (cca 30 grama) prokuha se u jednoj litri razrijeđenog vinskog octa (3-5%) i pusti da odstoji 5 do 10 minuta. Od toga se pripremaju topli oblozi koji liječe ekceme, ospice, tvrde otekline, kraste i čireve.
I tinktura od petoprste koristi se u vanjskoj i unutarnjoj primjeni. Kod proljeva uzima se u jednokratnoj primjeni od 50 kapljica. Za grgljanje ili djelomične kupelji uzimamo 2 čajne žlice tinkture na 5 dl vode. Poseban savjet: Kod upale grla ili krajnika nije dobro odmah uzimati neke jake lijekove, npr. antibiotike ili sulfonamide. Za takve bolesti postoje dobri ljekoviti čajevi. Preporučuje se za grgljanje i petoprsta, pomiješana s kaduljom i kamilicom, ili treba grgljati sa svakim od tih čajeva naizmjenično. Sve tri biljke imaju vlastito ljekovito djelovanje, a međusobno se dobro nadopunjuju. Tegobe brzo nestaju, što se i može očekivati, a organizam razvija i vlastite obrambene snage, što nije slučaj kod primjene ranije spomenutih jakih lijekova.
PIRIKA - Agropyrum repens Ljekovite / djelotvorne tvari Podanak pirike (Rhizoma Graminis) u službenoj je upotrebi i sadrži vrijedne ljekovite učinke. Različita ljekovita djelovanja počivaju s jedne strane na visokom sadržaju ugljikohidrata, posebno na jednom ugljikohidratu sličnom inulinu, na triticinu, saponinima i sluznatim tvarima, te s druge strane na visokom sadržaju kalijevih soli, kremičnoj kiselini i željezu. Na kraju treba navesti kao i značajne količine vitamina A i B i organske kiseline, kao npr. jabučna kiselina i druge.
Ljekovito djelovanje Podanak pirike izvanredno je sredstvo za čišćenje krvi te bi ga trebalo uzimati svake godine u proljeće kao čaj za čišćenje krvi.
73
Djelotvorna je upotreba svježe istiještenog soka iz podanka pirike i to kod onih pojava bolesti koje počivaju na pomanjkanju mineralnih soli i vitamina, pa tako kod skrofuloznih pojava, otečenih žlijezda, kod rahitisa, bljedoće, slabokrvnosti, smetnji u izmjeni tvari, sklonosti gnojnim upalama, kod suhih i vlažnih ekcema i dr. Podanak pirike upotrebljava se kao čaj ili svježe istisnuti sok kod reumatizma i gihta, bolesti mjehura: katara mokraćnog mjehura, bolesnog zadržavanja mokraće, kod povišenog kolesterola, stvaranja kamenca u mokraćnim organima, zatim kod bolesti žuči, jetre, slezene, žutice te katara želuca i crijeva. Podanak pirike je, radi visokog sadržaja kremičke kiseline, izvrsno sredstvo za pluća, pa se čak i tuberkulozna oboljenja pluća mogu liječiti duljom i redovnom čajnom kurom.
Primjena u pučkoj medicini Pomiješa se 4 šake usitnjenog podanka u 2 litre bijelog vina i kratko se prokuha. Nakon što je uvarak pola sata odstajao, procijedi se. Podanak se također dobro istiješti, a procijeđeni uvarak napuni u boce. Ovaj kućni lijek preporuča se kod teškoća s mokrenjem, žutice, teškoća žuči ili jetrom, bolova u bubrezima i kod svih vrsta kamenca. Dnevno se piju 2-3 male čašice, ali samo onda kad bolesnik nema povišenu tjelesnu temperaturu.
ROSOPAS OBIČNI - Chelidonium majus Ljekoviti dijelovi biljke: Bere se biljka u cvatu (Chelidonii herbo) u svibnju i lipnju, dok se korijen (Chelidonii radix) iskapa prije cvatnje u ožujku i travnju. Ubrana biljka se mora vrlo brzo osušiti u hladu, a očišćeni korijen se suši na zračnom mjestu.
Ljekovite i djelotvorne tvari Sigurno obilježje za rosopas je njegov sok koji kod trganja izlazi iz biljke i neposredno nakon toga trganja oboji prste crvenkasto. U tom mliječnom soku utvrđen je čitav niz alkaloida koji prema novijim rezultatima istraživanja imaju određenu sličnost s alkaloidima opijuma. Smatra se da je donekle otrovan alkaloid heleritrin i žuta smola, dok naprotiv alkaloid helidonin nije ocijenjen kao otrovan. Nadalje su utvrđene sljedeće djelotvorne tvari: protopin (fumarin) sangvinarin, helidoksantin (berberin), helidonska, helidoninska, limunska i jabučna kiselina, nadalje, sparcein i eterično ulje. Od soli se nalazi kalcijev i amonijev magnezijum fosfat. U posljednje vrijeme dokazano je do sada sporno postojanje jantarne kiseline. Ljekovito djelovanje: Rosopas je bila nekoć glasovita ljekovita biljka kojoj je čak pripisivana ljekovitost protiv raka i tuberkuloze kože (lupus). Povoljno djeluje na želudac, žuč, jetru, umiruje grčeve kod pojave svih astmatičkih bolesti. Rosopas pomaže i kod vodene bolesti, a liječi i uslijed žutice nastale bolove u očima, kao i žutu obojenost očiju.
Recept 30 g biljke rosoposa zajedno s korijenom, namoči se 1-2 sata u 5 dl bijelog vina, zatim se istiješti i sve dobro promiješa. Ovako priređeni napitak s uspjehom se uzima protiv vodene bolesti i za pospješenje znojenja, a pije
74
se polagano u gutljajima. Veoma je ljekovita tinktura od rosopasa koja se priprema na način da se šaka sitno izrezane biljke u cvatu i korijena stavi močiti tijekom 8 dana u 5 dl jake rakije. Od toga se uzima 3 puta dnevno po 5 kapi kod gihta, reumatizma, hemoroida, i kod raka na želucu. Zbog prisutnosti alkaloida doza se ne smije povećavati. Izvana: tinktura rosopasa odlično je sredstvo protiv bradavica. Mazati bradavice 2-3 puta dnevno, više tjedana ili mjeseci.
RUDBEKIJA - Echinacea angustifolia Ljekoviti dijelovi biljke: Cijela biljka ili samo korijen Ljekarnički naziv: Rudbekija - Echinaceae, korijen rudbekije - Echinaceae radix Ljekovite i djelotvorne tvari: Ehinacin, eterično ulje, smole, gorke tvari, fitosterini, škrob, šećer i baktericidni glikozid ehinakozid. Ljekovita svojstva i primjena: O primjeni te biljke u ljekovite svrhe do/nali smo od sjeveroameričkih Indijanaca. Oni upotrebljavaju korijen i listove za liječenje najraznovrsnijih rana. Takva primjena je znanstveno istražena. Od 1950, godine poznato je da rudbekija sadrži glikozide, koji djeluju antibakterijski. Osim toga, takvo djelovanje podupiru neke tvari koje kao nespecifična nadražujuća sredstva pojačavaju obrambene snage i time smanjuju mogućnost infekcije. Iz navedenih su razloga pripravci od rudbekije vrlo cijenjeni. Naime, jednako je važno jačati otpornost organizma kao i, na primjer, sulfonamidima ili antibioticima suzbijati uzročnike bolesti. Vjerojatno je da se te ljekovite tvari sušenjem gube, pa čaj od rudbekije nije dosta ljekovit, te se za unutarnju primjenu najčešće uzimaju kapljice (tinktura) a za vanjsku masti. Kapljice se koriste prvenstveno protiv zaraznih bolesti i kao potpora u kemoterapiji, protiv lakših infekcija, za sprečavanje gripe, kod sklonosti na prehlade i kao dodatno sredstvo u liječenju raznih kožnih bolesti, npr. protiv ljuštenja i prhutanja kože (»lišaj«). Masti, priređene od rudbekije, uspješno liječe rane. Rudbekija u narodnoj medicini: Naša narodna medicina ne poznaje tu biljku, a u narodu je poznata samo kao ukrasna. Općenito, ukrasne biljke narod rijetko upotrebljava u ljekovite svrhe. Američki Indijanci obilno upotrebljavaju rudbekiju i to vrlo uspješno. Preporuča se da rudbekija ude u sastav rakija sa složenim kombinacijama ostalih biljaka u malim količinama (vidjeti recepte u daljem tekstu). U prodaji u ljekarnama rudbekija se nalazi u obliku tinkture (kapljice) koja sadrži 20% alkohola i određenu količinu biljnog ekstrakta.
RUTA - Ruta graveolens Ljekovite i djelotvorne tvari: Eterično ulje, malo tanina, kumarinski derivati, alkaloidi i flavonski glikozid rutin. Ljekovita svojstva i primjena: Ruta ima čitav niz dobrih svojstava, ali je njeno eterično ulje otrovno, pa je treba oprezno upotrebljavati. Količine koje ćemo navesti ne smiju se prekoračiti. Čaj upotrebljavamo kao blago sredstvo za umirenje, i to posebno prije spavanja, za smirivanje grčeva i izlučivanje vode. Tu su ljekovitu biljku upotrebljavali (i još danas je upotrebljavamo) protiv pomanjkanja teka, vrtoglavice, lupanja srca, navale krvi u glavu, menstruacijskih tegoba, živčanih bolesti, teškog disanja, želučanih tegoba, uganuća, iščašenja, oteklina od tupih udaraca, jakog nadražaja na mokrenje, vodene bolesti, reume, gihta i kožnih osipa. Popratne pojave: Uzimanjem prevelikih količina rute nastaju želučane i crijevne smetnje, oticanje jezika i jako slinjenje. Osobe s osjetljivom kožom mogu već kod sabiranja ruta dobiti svrbež i upalu
75
kože s mjehurima. Nije prikladna za trudnice. Bradavice će nestati navlažimo li ih rutinim sokom u nekoliko navrata. Nagluhost ćemo izliječiti parom od listova, koju ćemo lijevkom usmjeriti u slušnu cijev; to činimo pet dana. Listove kuhamo s octom. Šum u ušima, ako mu uzrok nije slabost srca, liječe kapi rutvičina ulja; mlačne ih kapamo u slušnu cijev. Pregršt rutinih listova kuhamo s malo svježega maslaca i procijedimo kroz platnenu krpu u staklenku te upotrebljavamo po potrebi. Čaj od rute otjerat će gliste i druge crijevne nametnike. Piti ga smijemo samo na gutljaje. Razblažimo ga dodatkom kičice, borovnice, kadulje i drugih biljaka korisnih za crijeva i želudac (anis, kopriva, laneno sjeme, mažuran, metvica, matičnjak, maslačak, stolisnik, kupina, dubčac, zlatnica). Pijemo samo topao čaj. Ruta će vrlo djelotvorno otjerati različitu gamad: muhe iz stana, moljce iz ormara, buhe iz postelja, a i stjenice. Mjestu na kojemu raste ne približavaju se ni zmije. Pomaže i kod bolne mjesečnice. Oprez! Trudnice neka ne koriste rutin čaj!
RUŽMARIN - Rosmarinus officinalis Ljekoviti dijelovi biljke: Cvijet — Rosmarini flos, list — Rosmarini folium Najčešće se sabiru listovi (Rosmarini folia) tako da se ljeti režu grane i stave sušiti. Kad su se grane osušile, listovi se otresu i pomoću sita očiste od nepoželjnih primjesa. Destilacijom listova ili grančica dobiva se ružmarinovo ulje (Aetheroleum Rosmarini). Ulje je sastavni dio ružmarinove masti (Unguentum Rosmarini compositum) i špirita za rane. Cvjetovi, kao i biljka u cvatu, beru se u travnju i svibnju i suše u hladu; biljka se čuva najbolje u zatvorenim posudama, kako je to općenito propisano kod biljaka koje hlape. Ljekovite i djelotvorne tvari: Uz eterično ulje, ružmarin sadrži smolu, tanin, gorke tvari i male količine saponina. Ljekovito djelovanje: Ljekovito djelovanje ružmarina na bolji protok krvi čini ga prikladnim za liječenje slabosti probave i tromosti želuca, nedovoljne opskrbljenosti krvlju i bljedoće. Djelovanje ružmarina može dovesti do poboljšanja funkcije jetre i sekrecije žučne vrećice, što pridonosi poboljšanju općeg stanja cijelog organizma. Za otklanjanje navedenih bolesti pije se čaj od ružmarina, dnevno 2 šalice; uzima se l čajna žlica suhih i sitno izrezanih listova i cvjetova ili samih cvjetova za l šalicu čajnog oparka. Ružmarinovo ulje u malim količinama djeluje na proširenje krvnih žila a time i na bolju cirkulaciju. Povisuje krvni tlak, omogućava bolju koncentraciju i pamćenje. Kao i kod mnogih ljekovitih biljaka, i kod ružmarina nepovoljno djeluju prekoračenja bilo u količini ili u vremenu primjene, jer mogu izazvati bolne upalne procese. Alkoholna otopina ružmarina (Spiritus Rosmarini) služi kao sredstvo za masažu kod uzetosti, reumatizma mišića, gihta, živčanih napetosti, glavobolje i duševne ili tjelesne iznemoglosti.
Recept Špirit od ružmarina možete sami izraditi ako 10 g ružmarinova ulja, prelijete s alkohola ili 70%-tne vinske žeste. Mješavinu treba dobro protresti.
1
l 70%-tnog
Kod duševne iscrpljenosti, bljedoće, kod slabog čula i vida, za čišćenje krvi i za pospješenje izlučivanja mokraće, pije se ružmarinovo vino tri puta dnevno po l malu čašicu (0,3 dl)i to ujutro natašte, te l sat prije ručka ili večere.
76
Recept za ružmarinovo vino l Ružmarinovo vino se priprema tako da se 70 g listova ružmarina stavi 4 dana, močiti u l litru dobrog bijelog vina, a zatim procijedi, i pije tri puta na dan po 0,3 dl.
Recept za ružmarinovo vino II Priprema vina od ružmarina: 10 do 20 g listova od ružmarina stavimo u vinsku bocu i prelijemo s 2,5 dl laganog bijelog vina i ostavimo 5 dana da se macerira. Zatim ga procijedimo. Pijemo 2 puta dnevno po jednu čašicu (l dl).
Priprema alkoholnog ekstrakta od ružmarina Prelijemo 50 g listova od ružmarina s 2,5 dl 70-postotnog alkohola i ostavimo da se macerira 10 dana. Nakon toga tekućinu procijedimo i pro filtriramo.
SENA - Tinnevely-Sena i Cassia senna - Alexandrina-Senna Ljekoviti dijelovi biljke: Listovi - Sennae folium i plodovi (mahune) - Sennae fructus angustifoliae, plod aleksandrijske sene - Sennae fructus acutifoliae Ljekovite i djelotvorne tvari: Medu brojnim ljekovitim tvarima te biljke najznačajniji su glikozidno povezani i slobodni antrakinoni. Ljekovita svojstva i primjena: Listove sene ubrajamo medu najpouzdanija i najdjelotvornija sredstva za čišćenje koja uopće poznajemo. Njih sadrže brojni čajevi za čišćenje i mršavljenje. I plodovi (mahune) koriste se za istu svrhu, ali ipak je njihovo djelovanje blaže. Čaj od listova ili plodova sene često nam propisuje liječnik kod akutnog crijevnog zatvora. Međutim, duža upotreba sredstava za čišćenje, tako i biljnih, ne preporuča se jer trajno nadraživanje crijeva sredstvima za čišćenje može biti opasno po zdravlje.
SLADIĆ - Glycyrrhiza glabra Ljekoviti dijelovi biljke: Bere se korijen (Liquiritiae radix) koji se iskapa u ožujku i travnju ili u listopadu i studenome. Ljekovite i djelotvorne tvari: Glavna ljekovita tvar je glicirizin, tvar slada od šećera 50 puta, koja ima jednaka svojstva kao saponin, neotrovna je, a njezino djelovanje očituje se u rastvaranju i lakšem izlučivanju sluzi. Ta ljekovita tvar ne uzrokuje nikakav nadražaj na sluznicu. Korijen nadalje sadrži dušične spojeve, malo tanina, masti, mnogo škroba, eterično ulje, gorke tvari, asparagin, malo oksalne kiseline, smole i flavonoide. Ljekovito djelovanje: Sladić se ubraja u najstarije ljekovite biljke u povijesti te je već s pohvalom spomenut kao sredstvo za liječenje kašlja u jednom staroegipatskom papirusu, oko 3000, godine pr. n. e. Dok Hipokrat primjenjuje korijen samo izvana, kod Teofrasta iz Erezosa, Dioskurida a također i kod Plinija, preporuča se kao sredstvo protiv kašlja kod tuberkuloze pluća i kao sredstvo za liječenje želuca. Korijen sladića i od njega dobiveni sok smiruje upale i grčeve. Koristi se u liječenju kašlja, kod gastritisa i čira na želucu. Korijen je čest sastojak čajeva protiv kašlja i nagomilavanja sluzi, a i čajeva za želudac. Koristi se i sam korijen sladića bez dodataka kao blago sredstvo za čišćenje.
77
SRČAN l K - Gentiana lutea Ljekoviti dijelovi biljke: Podanak srčanika - Gentianae radix Ljekovite i djelotvorne tvari: Srčanik se ubraja u ljekovite biljke s gorkim tvarima (amara), jer gorka tvar koju sadrži u najvećem je dijelu zastupljena u sastavu ljekovitih i djelotvornih tvari. Osim toga, korijen sadrži niz glikozida kao genciopikrin, gencin, genciamarin, ulje, gencian kiselinu, gencianozu, trisaharide, mineralne soli i drugo. Iz korijena se proizvodi tinktura srčanika (Tinctura Gentianae) ili ekstrakt (Extractum Gentianae).
Ljekovito djelovanje Srčanik se smatra najstarijom ljekovitom biljkom u povijesti. Naše, za tu biljku uobičajeno ime »gencijana« dolazi od latinskog naziva Gentiana kojem trag ide do poznavaoca bilja, ilirskog kralja Gentisa koji je živio u starom vijeku i koji je srčanik preporučivao kao biljku za liječenje kuge. Uz mnoge druge narodne liječnike i poznati bilinar Kneipp veoma je cijenio srčanik te je jednom rekao: »Onaj tko ima i najmanji vrt, trebao bi u njemu imati srčanik, kadulju i pelin, pa će tada imati istovremeno i ljekarnu u kući.« Taj savjet Kneippa trebalo bi mnogo više slijediti. Korijen srčanika vrijedi kao jedno od najboljih sredstava za želudac. Kneipp naročito hvali ekstrakt srčanika kojeg treba uzimati dnevno kroz dulje vrijeme i to 20 do 30 kapi na pet žlica vode. To pospješuje probavu, otklanja pritisak u želucu, mučninu, a brzo otklanja i napadaje nesvjestice. Iz korijena se proizvode gorke kapi za želudac (Tinctura amara) i tinktura s alojem (Tinctura Aloes composita). Uzimanjem po 2 g praha korijena srčanika, l do 2 puta dnevno, ubrzo uklanjate svaku probavnu smetnju i pospješuje se apetit.
Recept Vino od srčanika priprema se tako da se 30 do 40 g korijena stavi močiti tijekom 14 dana u 1,5 litru bijelog ili crvenog vina. Osobe sa slabijim želucem piju 0,5 do l dl toga vina dnevno. Iz korijena srčanika peče se i rakija koja nije za svakog, ali bolesnicima i slabima jača želudac, liječi probadanja, razara zgrušanu krv a vrlo je djelotvorno zaštitno sredstvo protiv gripe.
Rakija od srčanika neophodna je planinarima-alpinistima jer je jedan gutljaj te rakije dovoljan da otkloni prijeteću iznemoglost od gladi i hladnoće te da pobudi mišiće i ojača želudac. Srčanik otklanja slabokrvnost i bljedoću, srčane i živčane slabosti i dobro je sredstvo protiv groznice. Kod nedovoljnog stvaranja želučanog soka, kod slabog pražnjenja želuca, podrigivanja, žgaravice, kod kronične začepljenosti, srčanik je velika pomoć i pridonosi brzom ozdravljenju. Prah srčanika uzet s gutljajima vina ili topla tekućina u kojoj je skuhan korijen, čisti jetru i slezenu, uništava gliste, čisti bubrege, pospješuje mokrenje, umiruje grčeve u trbuhu, jača želudac, čisti dišne organe od sluzi, pospješuje menstruaciju i poboljšava krvnu sliku. Srčanik također liječi sve duboke, nečiste, otvorene rane i ostale ozljede. Popratne pojave: Uzimanjem pripravaka od srčanika u navedenim količinama ne javljaju se štetne poslijedice. Ipak, ne trebaju ih uzimati trudnice i bolesnici s visokim krvnim tlakom jer oni većinom vrlo teško podnose srčanik. Oprezno se koristi i tinktura srčanika čija je maksimalna doza 35 kapi na dan.
78
Srčan i k u rakiji
Sastojci 15-20 g srčanika 5 dl 96% alkohola ili l l lozovače 50%
Priprema Cijeli korijen (15-20 g) prvo prokuhajte cca 30 minuta u 2 dl vode. Ohlađeni i kuhani korijen ribežom naribajte u staklenu posudu (sa zatvaračem od cca 1,5 dl), zatim dodajte vodu u kojoj se je kuhao korijen, te dodajte jednu litru lozovače i dobro zatvorite posudu. Ukoliko umjesto lozovače koristite 96%-tni alkohol nakon završene maceracije potrebno je dodati 4 dl destilirane vode u tu mješavinu. Ostavite 4-6 tjedana mješavinu da se macerira na toplom mjestu. Tekućinu potom procijedite, profiltrirajte i ulijte u čistu bocu. . . U dobro zatvorenoj boci ostavite da odleži taj pripravak još dva mjeseca da poprimi punu aromu. Pije se 2 puta na dan po 0,3 do 0,5 dl prije jela.
Recept za vino od srčanika Uzme se 0,71 dobrog crvenog vina (frankovka, npr.) kojim se prelije 20 g korijena srčanika. Maceracija traje oko 14 dana. Dovoljno je popiti 0,5 dl tog pripravka dnevno pa da se riješimo želučanih tegoba.
Neka iskustva govore da srčanik ubrzava krvotok, pa je možda zato rakija od srčanika (lincura) tako omiljena. Isto se tako primjenjuje i rakija od različitih drugih vrsta biljaka iz roda Gentiana, najčešće pod imenom »encijan«.
STOLISNIK - Achillea millefolium Ljekoviti dijelovi biljke: Cvatuća biljka (bez korijena) - Millefolii herba Ljekovite i djelotvorne tvari: Stolisnik prije svega sadrži gorku tvar ahilein i eterično ulje s plavim ugljikovodikom azulenom. Istraživanja su pokazala da ulje stolisnika djeluje na sprečavanje razvoja klica. To eterično ulje sadržano je znatno više u cvjetovima nego u listovima. Djelovanje ulja stolisnika na sprečavanje razvoja klica od istog je značenja kao ulje timijana, odnosno, eterično ulje luka. Ulje stolisnika sadrži nadalje još cerotinsku kiselinu, cerilni alkohol, oleinsku kiselinu, linolensku kiselinu i dr. Od ostalih ljekovitih i djelotvornih tvari stolisnik sadrži sterin, palmitinsku, salicilnu, mravlju, octenu kiselinu.
Recept Komovica sa stolisnikom. Stolisnik je prilično rasprostranjena biljka u našim krajevima. Preporuča se staviti 50 g svježih biljaka u cvatu u bocu, zaliti l litrom komovice i ostaviti macerirati tridesetak dana, te procijediti. Pripravak dobro djeluje za jačanje unutarnjih organa, liječi hemoroide. Kneipp, za istu svrhu, preporučuje vino sa stolisnikom. Približna količina svježeg bilja za maceraciju na l l vina je također 50 g. Preporučljiva dnevna količina za uzimanje vina je 2 puta po 0,2 dl prije jela.
79
Ljekovita svojstva i primjena: Zbog eteričnog ulja i gorkih tvari stolisnik se ubraja u skupinu mirisno-gorkih biljaka (Amara aromaticd), te kao takav ima primjenu u liječenju želuca, za poticanje teka i za olakšanje crijevnih i žučnih tegoba. Eterično ulje koje sadrži azulen ima dezinfekcijsko djelovanje te dobro utječe na upale i smirivanje grčeva. Značajna količina kalija potiče — zajedno s drugim ljekovitim tvarima - rad bubrega, pa je stolisnik vrlo primjeren za proljetne i jesenske kure, obično kao sastavni dio čajnih mješavina. Osim toga, zaustavlja unutarnje i vanjsko krvarenje (iz pluća, crijeva, nosa, maternice, bubrega). Osim toga, primjenjuje se protiv glavobolje, noćnih grčeva u nogama (potkoljenici), protiv glista, kod prejakih menstruacija, slabokrvnosti, bijelog pranja u mladih djevojaka te za liječenje prišteva, gnojnih rana, krvarenja. Prema legendi, kentaur Hiron je uputio Ahila i njegova prijatelja Patrokla u način liječenja rana stolisnikom. Vjerojatno ta biljka, koju su upotrebljavali stari Grci i koju navodi Dioskorid, nije potpuno ista kao naš stolisnik jer u južnim krajevima Europe rastu neki njegovi bliski srodnici. Zanimljivo je, da su nekada umjesto hmelja dodavali stolisnik i u pivo.
TETRLJAN ili MARULJA - Marrubium vulgare Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemna biljka - Marubii herba Ljekovite i djelotvorne tvari: Biljka u cvatu sadrži gorku tvar marrubin, eterično ulje, tanin, smolu, mnogo soli, masti, vosak i biljnu sluz. Pretpostavlja se da sadrži još dvije vrste gorkih tvari. Ljekovito djelovanje: Tetrljan se ubraja u najstarije ljekovito bilje pa je bio osobito cijenjen već u starom Egiptu. Rimljani su ga upotrebljavali za liječenje malaričnih oboljenja. Sok tetrljana pomiješan s medom slovio je kao glasovito sredstvo za liječenje plućnih bolesti. Tetrljan je prije svega dobro sredstvo za liječenje pluća a upotrebljava se kod starih, suhih katara, kod hripavca, bronhitisa kao i za liječenje tuberkuloznih plućnih katara. Tetrljan se upotrebljava i u liječenju kroničnog grčevitog kašlja, osobito kod starijih osoba, kod tipičnog staračkog kašljucanja, dugotrajne bolesti ždrijela, slabokrvnosti i opće tjelesne slabosti. Gorka tvar u tetrljanu ne samo da povećava tek nego nastupa i bolja sekrecija jetre, bolje izlučivanje žuči, tako da se tetrljan preporučuje kod žutice, kod oštećene jetre i protiv steriliteta. Tetrljan se može upotrijebiti kao ljekovita biljka i u liječenju srca i to kod smetnji srčanog ritma (nepravilni otkucaji srca - aritmija srca). Tinktura i ekstrakti tetrljana djeluju primjetno umirujuće na nemiran i nervozan rad srca.
TIMIJAN-Thymus vulgaris Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemna biljka - Thymi herba Ljekovite i djelotvorne tvari: Eterično ulje s timolom (do 50%), karvakrolom, borneolom, cimolom, pinenom i drugim, malo tanina, glikozida i smole.
80
Aloja - Aloe barbadensis
Anđelika - Angelica archangelica
Anis - Pimpinella anisum
Češnjak - Allium Sativum
Blaženi čkalj - Cnicus benedictus
Borovica kleka - Juniperus communis
Borovnica crna - Vaccinium myrtillus
Bosiljak - Calamintha oficinalis
Brđanka - Arnica montana
Cimet - Cinnamomum Zeyla nicum Bluma
Crni sljez - Malva silvestris
Divizma - Verbascum thapsiforme
Divlji kesten - Aesculus hippocasstanum
Dupčac - Teucrium chamaedrys
Đumbir - Zingiber officinale
Gavez - Symphytum officinale
Ginseng - Panax ginseng
Glog bijeli - Crataegus monogyna
Iđirot — Acorus calamus
Imela — Viscum album
Jagoda šumska - Fragaria vesca
Jetrenka - Anemone Hepatica
Kadulja - Salvia officinalis
Kičica - Erythraea centaurium
Komorač - Foeniculum vulgare
Korijandar - Coriandrum sativum
Lavanda - Lavanda vera
Lazarkinja - Asperula odorata
Lišaj islandski -Cetraria islandica
Ljupčac - Levisticum oficinale
Majčina dušica - Thymus serpyllum
Matičnjak - Melissa officinalis
Mažuran pitomi - Origanum majorana
Medvjetka - Arctostaphylos uva ursi
Metvica paprena — Mentha piperita
Neven - Calendula officinalL
Oman - Inula helenium
Pelin - Artemisia absinthium
Petoprsta - Potentilla tormentilla
Pirika - Agropyrum repens
Rosopas - Chelidonium majus
Rudbekija - Echinacea angustifolia
Ružmarin - Rosmarinus officinalis
Sladić - Glycyrrhiza glabra
Srčanik - Gentiana lutea
Stolisnik - Achillea millefolium
Tetrljan - Marrubium vulgare
Timijan vrtni - Thymus vulgaris
Ljekovita svojstva i primjena: Glavna ljekovita tvar je eterično ulje, pa stoga ta biljka ublažuje grčeve i djeluje dezinfekcijski. Prvenstveno ima primjenu u liječenju pluća, bronhija, želuca i crijeva. Čajem ili ekstraktom u obliku kapljica (tinkture) i sokova ublažuje se grčeviti kašalj, kronični i akutni bronhitis te astmatični napadaji. Timijan utječe na probavne organe, pospješuje tek i probavu, odstranjuje trulo vrenje i grčeve u probavnom sustavu, liječi proljeve. Timijan se koristi za čaj, a miješa se i s mnogim čajevima protiv kašlja i za želudac. Kod kašlja, slabih živaca, reume i probavnih tegoba preporuča se kupelj s timijanom. Stari Grci i Rimljani su ga poznavali kao ljekovitu biljku. U sjevernije krajeve Europe timijan je prispio u 11. stoljeću. Timijan se preporučuje kod menstruacijskih tegoba, protiv akna i drugih kožnih nečistoća a uz mnogo meda i kao sredstvo za jačanje; zatim se koristi protiv glista, glavobolje, za grgljanje i protiv bolova u grlu te promuklosti. Od eteričnog ulja, koje sadrži timol, pravi se alkoholna otopina. Koristi se za dezinfekciju rana i utrljavanje u kožu protiv svrbeži u starijih ljudi.
Timijan kao začin Ima dobro djelovanje na želudac i crijeva, a osim toga i ugodan miris. Timijan je začin za masna jela, koja postaju ukusnija, ali i bolje probavljiva.
TRAVA IVA - Teucrium montanum Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemna biljka - Herba teucrii montani Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Trava iva liječi bolesti dišnih i probavnih organa. Vrlo je dobro umirujuće sredstvo za živčani sustav i probavne organe. Kao prašak uzima se triput po 1-2 grama prije jela.
Recept Tinktura se priprema tako da se 20 g biljke 14 dana moči u l dl konjaka ili lozovače(45%). Pije se triput dnevno po 20 kapi. Liječi bolesti žuči, bijelo pranje u žena, hemoroide i slično.
Recept Vino se priprema tako da se 20 g trave ive 8 dana moči u litri crnog vina te procijedi. Pripravak se pije triput dnevno po l čašica od 0,5 dl prije jela.
Biljka je toliko cijenjena, da narod kaže: »Trava iva od mrtva, pravi živa.«
VODOPIJA - Cichorium intybus Ljekoviti dijelovi biljke: Korijen - Cichorii radix Ljekovite i djelotvorne tvari: Uz tanine i kolin najznačajnije su gorke tvari, te inulin. Ljekovita svojstva i primjena: Zbog svojih ljekovitih sastojaka vodopija slovi kao gorko osvježavajuće sredstvo te kao sredstvo za stimulaciju i jačanje pa se primjenjuje zajedno s drugim ljekovitim biljkama kod pomanjkanja teka, smetnji u izlučivanju žuči i jetrenih tegoba. Takvi čajni pripravci dobro utječu na različite tegobe prouzrokovane poremećajem u izmjeni tvari. Takve su npr. napinjanje, bolovi u trbuhu, pomanjkanje teka, osjećaj nadutosti i glavobolja, šećerna bolest. Uvarak od cijele biljke
81
zajedno s korijenom, u vodi ili vinu, aktivira jetru i slezenu, a treba ga primijeniti čim se pojavi vodena bolest. Takvo djelovanje ima i rakija, koja je vrlo dobra za 'pekući' želudac, za sve vrućice i slabo srce. Pomaže također i kod gihta s temperaturom i kod šećerne bolesti. I protiv kožnih nečistoća vrlo se često koristi ta biljka. Pije se kao čaj, služi za ispiranje i obloge.
Poseban savjet Vodopija ima slično djelovanje kao maslačak, pa je dobra mješavina tih biljaka. Dodatkom manje količine metvice dobijemo odličnu čajnu mješavinu za proljetne i jesenske kure čišćenja. Postoji mogućnost da vodopija ublažuje i reumatične tegobe, da ima povoljno djelovanje na velike žlijezde (jetra i slezena), pa se time izaziva općenito bolji osjećaj organizma.
VRIJESAK - Calluna vulgaris Ljekoviti dijelovi biljke: Cvijet - Ericae flos Ljekovite i djelotvorne tvari: Vrijesak sadrži arbutin ili ponekad hidrokinon, produkt razgradnje arbutina. Osim toga, cvjetni dijelovi sadrže različite enzime, flavonske glikozide, tanine, saponine i mineralne tvari (prvenstveno kremičnu kiselinu). Ljekovita svojstva i primjena: Iako je Sebastian Kneipp vrlo cijenio i hvalio ljekovita svojstva vrijeska, službena medicina se za njega posebno ne zanima i ne proučava ga, ali ta je biljka u narodnoj medicini već odavno neobično omiljena. Vrijesak je dobro sredstvo za čišćenje krvi, za ubrzano izlučivanje mokraće, te za liječenje reume, gihta, bubrežnih kamenaca i kamenaca u mokraćnom mjehuru. Ipak su na tu biljku sve više zaboravljali, tako da je tek Sebastin Kneipp ponovno obnovio njenu primjenu u narodnoj medicini. On ističe njenu djelotvornost u liječenju reume i gihta. Katkada se koristi i čaj od vrijeska za liječenje ekcema, a može se upotrebljavati za unutarnju i vanjsku primjenu (za ispiranje i obloge).
82
II. DIO PRIPREMA LJEKOVITIH NAPITAKA OD LJEKOVITIH BILJAKA l ALKOHOLNIH PIĆA
Izbor vrsta rakija koje se koriste za maceraciju ljekovitog bilja
RAKIJE OD GROŽĐA Od grožđa sa može pripraviti čitav niz jakih alkoholnih pića i to: 1. vinski destilat 2. vinjak, 3. vinovica,
4. lozovača (loza), 5. komovica i 6. drožđenka kao i drugi proizvodi destilacije prevrelih komina grožđa, koji se po svojim svojstvima znatno razlikuju. Posebno ističemo lozovaču i komovaču kao »baze« (osnovice) za izradu travarica.
RAKIJA LOZOVAČA (LOZA) Pod imenom lozovica (lozovača)(loza) važeći Pravilnik o kvaliteti alkoholnih pića iz 1988. godine podrazumijeva destilat prevrelog grožđanog masulja plemenite vinove loze koja sadrži od 30 do 55% vol. alkohola. Kada se groždani masulj treba preraditi u rakiju lozovaču, ovisi o odluci samog proizvođača; to je pitanje njegove gospodarske računice. Cesto se grožđe slabije kvalitete upotrebljava za pripremu lozovače
83
u slučaju ako nije potpuno dozrelo, pa nema dosta šećera da bi se od njega moglo pripraviti dobro vino. Neke su rane stolne sorte grožđa (kardinal, muškat itd.) podložne oštećenju i početku truljenja tj. razvoju plijesni, pa se umjesto u vino mogu preraditi u lozovaču finog muškatnog mirisa i okusa.
Tehnologija priprave rakije lozovače uključuje ove operacije: 1. berbu grožđa 2. muljanje grožđa 3. alkoholno vrenje masulja 4. destilaciju prevrelog masulja 5. odležavanje, dozrijevanje i završnu izradu rakije. •-f
'
Berba grožđa Berba grožđa kod individualnih proizvođača najčešće se obavlja ručno pri čemu se grožđe obično bere s peteljkama. Smatra se da je kvaliteta lozovače bolja ako se iz masulja odstrane peteljke,
Muljanje grožđa Nakon berbe grožđe se odmah podvrgne muljanju pomoću muljače s valjcima. Izmuljano grožđe naziva se masulj, a za bolju kakvoću lozovače preporučuje se svakako odstraniti peteljke iz masulja.
Alkoholno vrenje masulja (komine) Tako pripremljen masulj od grožđa stavlja se u vrionik i napuni do najviše 80% obujma vrionika pa doda po mogućnosti selekcionirana kultura kvasca te dobro promiješa. Prazni prostor vrionika (oko 20%) je neophodan, jer se u tijeku alkoholnog vrenja zbog tlaka ugljičnog dioksida koji nastaje, uzdižu čvrsti dijelovi masulja na površinu, i ako bi vrionik bio pun došlo bi do kipljenja masulja. Trajanje alkoholnog vrenja komine ovisi o temperaturi komine, temperaturi prostorije i sadržaju šećera u grožđu, a uobičajeno traje 4 do 10 dana. Prije destilacije potrebno je ustanoviti završetak procesa vrenja. Završetak procesa vrenja nije tako jednostavno ustanoviti. U tu svrhu se posredno određuje sadržaj šećera u prevreloj komini i to tako da se pomoću saharimetra ili moštne vage mjeri sadržaj ekstrakta u čistoj prevreloj komini (uzorak komine prethodno se filtrira pomoću filtar-papira ili kroz čistu krpu), a zatim se izračuna sadržaj šećera. Ako šećer u komini nije u potpunosti prerađen u alkohol, tj. postoji još uvijek tzv. ostatni (neprevreli) šećer, smatra se da proces vrenja nije završen. Ako ne raspolažemo saharimetrom, završetak procesa vrenja može se ustanoviti vizualno, i to na osnovi izgleda prevrele komine. Naime, završetkom vrenja prestaje stvaranje ugljičnog dioksida i klobuk (šešir, kapa) od krutih dijelova koji se podignuo počinje polagano tonuti. Više se ne stvara pjena i nema šuštanja od stvaranja ugljičnog dioksida, a okus tekućeg dijela komine je kiselkast. Na taj način može se ustanoviti da je vrenje završeno, ali samo onda ako nije došlo do prijevremenog prekida odnosno zastoja vrenja. Pri takvom određivanju završetka vrenja valja biti oprezan, jer često može doći do prestanka vrenja zbog naglog zahlađenja (snižavanja temperature ispod 15°C) pa kvasci prestaju biti aktivni i dolazi do prestanka stvaranja ugljičnog dioksida. Vrenje se isto tako može prekinuti zbog infekcije octenokiselim bakterijama. Kada se takve bakterije razmnože, dolazi do stvaranja većih koncentracija lakohlapivih kiselina. Ako je koncentracija lakohlapivih kiselina veća od 2 g po litri, dolazi
84
do usporavanja vrenja ili do prestanka vrenja. Zaključi li se na osnovi toga da je vrenje završeno, pravi se pogreška. Pouzdano se završetak vrenja može ustanoviti jedino mjerenjem pomoću saharimetra. Alkoholno vrenje je potpuno završeno kada filtrat prevrele komine pokazuje vrijednost koncentracije šećera od O do 3°Oe (mjereno moštnom vagom po Oechsleu). Od 100 kg grožđanog masulja može se dobiti oko 20 litara rakije.
RAKIJA KOMOVICA Pod imenom komovica važeći Pravilnik o kvaliteti alkoholnih pića iz 1988. godine podrazumijeva »destilat prevreloga grožđanog masulja plemenite vinove loze koja sadrži od 30 do 55% vol. alkohola, kojem se može dodati destilat vinskoga taloga«. U praksi se za pripravu komovice upotrebljava neprevrela (slatka) komina, koja je ostala nakon cijeđenja izmuljanog grožđanog masulja.
Tehnologija priprave rakije komovice uključuje ove operacije: 1. berbu grožđa 2. muljanje i cijeđenje grožđa 3. alkoholno vrenje 4. destilaciju prevrele komine 5. odležavanje, dozrijevanje i završnu izradu rakije.
Berba grožđa Berba grožđa kod individualnih proizvođača najčešće se obavlja ručno pri čemu se grožđe uobičajeno bere s peteljkama. Stručnjaci smatraju da je kakvoća lozovače, pa tako i komovice, bolja ako se iz masulja odstrane peteljke.
Muljanje i cijeđenje grožđa Nakon berbe grožđe se odmah podvrgne muljanju pomoću muljače s valjcima. Izmuljano grožđe naziva se masulj, a za bolju kakvoću komovice preporučuje se odstraniti peteljke iz masulja. Iz takvog masulja se cijeđenjem dobiva groždani sok, koji služi za daljnju preradu u vino. Ostatak od cijeđenja masulja je neprevrela (slatka) komina. Takva komina upotrebljava se za daljnju pripravu rakije komovice.
Alkoholno vrenje masulja (komine) Takva neprevrela komina stavlja se u vrionik i napuni do oko 80% obujma vrionika pa doda selek cionirana kultura kvasca te se dobro promiješa. Prazni prostor vrionika (oko 20% volumena) je nužan, jer se u tijeku alkoholnog vrenja zbog nastalog tlaka ugljičnog dioksida, uzdižu čvrsti dijelovi komine na površinu, i ako bi vrionik bio pun došlo bi do kipljenja komine. Trajanje alkoholnog vrenja komine ovisi o temperaturi komine, temperaturi prostorije i sadržaju šećera u grožđu te uobičajeno traje 4 do 10 dana. Završetak vrenja ustanovljuje se na isti način kako je opisano kod alkoholnog vrenja soka ili masulja loze. Od 100 kg komine dobivene od vina (jačine oko 10% vol. alkohola), može se dobiti oko 13-14 litara rakije komovice jačine oko 45% vol. alkohola.
85
Odležavanje, dozrijevanje i završna izrada rakije Smatra se da prevrelu kominu treba destilirati odmah nakon završetka vrenja ili najviše 14 dana nakon završetka vrenja. Svako dulje stajanje komine dovodi do gubitaka alkohola i opadanja kvalitete rakije. Ako se raspolaže s velikim količinama prevrele komine, koju nije moguće odmah destilirati, potrebno je prevrelu kominu staviti u bačve ili posude, i to tako, da se bačve ili posude u potpunosti ispune, tako da zrak nema pristupa. Ako se prevrela komina puni u otvorene posude, treba ih pokriti polivinilskim folijama na koje se stavlja sloj pijeska ili zemlje, tako da se spriječi pristup zraku (ili se zatvore na drugi podesan način).
POSTUPAK DESTILACIJE (PEČENJA) RAKIJE Nakon uspješno završenog vrenja voćne komine, pristupa se destilaciji (pečenju) rakije koja je jednaka za obje vrste (lozu i komovicu). U procesu destilacije potrebno je odijeliti etilni alkohol (to je alkohol za piće) od ostalih sastojaka i obogatiti tvarima koje rakiji daju ugodan okus i miris, tj. aromama. Kvaliteta dobivenog destilata (voćne rakije) u velikoj mjeri ovisi o načinu na koji se provodi destilacija, pa se destilacija ili pečenje rakije može označiti najvažnijim poslom u proizvodnji voćnih rakija. Međutim, ni najbolje proveden postupak destilacije ne može pomoći ako prethodno nismo pripravili kvalitetnu prevrelu kominu. Osnovno o procesu destilacije Svaki proces destilacije je pretvaranje, grijanjem, tekuće faze u parnu fazu i zatim ponovno kondenziranje (ukapljivanje) parne faze u tekuću. Osnovno načelo procesa destilacije leži u spoznaji da je koncentracija komponenata u parnoj (plinovitoj) fazi različita od koncentracije tih istih komponenata u tekućoj fazi. Glavni sastojci prevrele voćne komine su uvijek voda i etanol (alkohol). Budući da alkohol i voda imaju različita vrelišta (alkohol vrije pri 78,3°C, a voda pri 100°C), isparavat će pri zagrijavanju prevrele komine uvijek više alkohola u odnosu na vodu, jer je njegovo vrelište niže. Ako se zagrijavanje pojačava i temperatura diže do vrelišta vode, isparavat će sve više vode. Zbog toga prejako zagrijavanje komine nije potrebno, jer se želi dobiti destilat sa što većim sadržajem alkohola. Istovremeno s isparavanjem alkohola i vode isparavaju i druge hlapive tvari komine. Hlapive tvari s nižim vrelištem od alkohola kao što su primjerice acetaldehid i esteri octene kiseline isparavaju odmah, na početku zagrijavanja. One hlaplive tvari koje imaju vrelište više od vrelišta alkohola isparavaju kasnije pri višim temperaturama (npr. patočno ulje). Dvokratnom destilacijom moguće je odijeliti pojedine tvari tako da se dobije kvalitetan destilat. Kod ponovljene (druge) destilacije potrebno je osobito obratiti pozornost na temperaturu kako bi odjeljivanje tvari bilo onakvo kakvo želimo, a odnosi se na konvencionalne kotlove. Zato istaknimo da novokonstruirani uređaj (o njemu piše u posebnom poglavlju) ima značajne prednosti zato što se precizno može kontrolirati temperatura pečenja i time postići željeni kvalitetniji destilat. U praksi se u našoj zemlji primjenjuju podjednako jednokratna destilacija (jednostavno pečenje) ili pak dvokratna (ponovljena) destilacija (složeno pečenje), i to najčešće u običnim jednostijenim kotlovima. Jednokratna destilacija primjenjuje se kada se želi dobiti tzv. sirova ili meka rakija. Nedostatak je takve destilacije da je proces brz, pa se narušava sastav destilata, tj. destilat sadržava dosta nepoželjnih sastojaka, primjerice acetaldehid i više alkohole (patočno ulje), koji destilatu daju neugodan oštar miris i okus. Na taj se način prekriva blaga voćna aroma tipična za vrstu voća od koje je rakija pripravljena. U prethodnom poglavlju bio je opisan postupak dobivanja lozovače i komovice, ali nismo opisali je li bolja rakija dobivena od vina (grožđa) plemenitih loza ili iz izravno rodnih hibrida (»direktora«)?
86
Između ovih dviju vrsta loze (grožđa) bitne su razlike glede sastava i sastojaka nekih tvari ili kemij skih spojeva koji karakteriziraju sortna obilježja. Neka od ovih obilježja usporedit ćemo i objasniti nji hov utjecaj na svojstva rakije komovice. Vino »direktor« sadrži više metanola (metilnog alkohola) nego sortna vina, (oko 10 mg/1 metanola koji je u većim količinama izraziti otrov), ali u mikrokoličinama stimulira neke metaboličke procese. Metanol je mala, izrazito agresivna molekula. U rakiji izaziva mnoge oksidoredukcijske procese, tj. stvara tvari koje daju miris i okus tijekom pečenja, odnosno odležavanja rakije. Stručnjaci jednog svjetski poznatog instituta tvrde kako grožđe sadrži 350-400 različitih mirisnih tvari koja daju sortna obilježja. Tijekom vrenja nastaje još oko 200 novih tvari, a gotovo trostruko više (oko 600), tvari mirisa nastane u procesu destilacije i duljim ležanjem rakije. Naime, sortnu lozu daleko više tretiramo zaštitnim sredstvima (pesticidima) čiji ostaci trajno ostaju u grožđu pa dijelom prelaze i u rakiju. Osobito su neugodni ostaci sumpornih spojeva. Manje je poznato da su sjemenke grožđa nositelji mirisnih tvari. Naime, u sjemenkama ima oko 20% ulja (Oleum vitis) izrazite arome i poželjnog okusa. Sjemenke dozrelog grožđa sadrže više ulja nego sjemenke nedozrelog grožđa. Uz to prerada grožđa »direktora« produžena je, pa se tiješti u fazi vrenja, zbog čega se mirisne tvari sjemenki djelomično izlučuju u mošt. Prednosti »direktora« u usporedbi s rakijom od sortnog grožđa imaju i praktičnu primjenu. Naime najpoznatiji francuski konjaci (cognac) proizvode se iz grožđa sličnih karakteristika kao i izravno rodni hibridi. Francuski cognac zaštićeno je ime, a smije ga nositi vinjak proizveden u okrugu Charente (okolica grada Cognac). Radi toga preporučujemo da ukoliko postoji ta mogućnost koristite prvenstveno »direktor« za dobivanje rakije, jer dobivate vrhunski proizvod, koji dalje služi kao »baza« za maceriranje bilja.
LJEKOVITE RAKIJE NA BAZI LOZOVAČE l KOMOVICE Komovica ili lozovača tradicionalno se koristi za obloge za reumatična mjesta ili pri visokoj tjelesnoj temperaturi. Pijenjem manjih količina rakije ubrzava se kolanje krvi u organizmu, pa tako povoljno djeluje na metabolizam čovjeka. Oblaganjem bolesnih mjesta tkaninom namočenom u rakiju lokalno snižavamo tjelesnu temperaturu, krv brže cirkulira, a time dovodimo više hranjiva lokalnom tkivu gdje se koncentriraju bijela krvna zrnca (leukociti) koja uklanjaju infekciju. Od vinskog destilata, izrađuje se tzv. medicinski vinjak (cognac medicinalis) koji i službena medicina preporučuje kao pomoćno ljekovito sredstvo pri kardiovaskularnim, odnosno bolestima srca (infarkt). Ta ljekovita svojstva »baze« mogu se povećati dodavanjem ljekovitih biljaka ili šumskih plodova, i to na tri načina. Konzerviranjem nekih plodova (ribiz, primjerice) u rakiji, dodatkom ljekovitih biljaka ili pečenjem rakije s dodatkom ljekovitih biljaka. U normalnim prilikama za pripremu travarice ne koriste se samo sjemenke ljekovitog bilja već u kombinaciji s cijelom biljkom (bez korijena), jer su »ljekoviti« sastojci sjemenja i zeljastog dijela lako hlapivi i ekstrahiraju, te prelaze u rakiju tijekom pečenja. Prikazom receptura nekih svjetski poznatih rakija omogućit ćemo čitateljima da sami ocijene i prema vlastitom ukusu i mogućnostima nabave potrebne ljekovite biljke, te sami kreiraju travaricu prema nizu recepata danih u ovoj knjizi. Ostale vrste, tj. vinovica, vinski destilat i vinjak također spadaju u poželjnu grupu rakija od grožđa, ali zbog ekonomskih razloga (visoke cijene) rjeđe se koriste.
87
Posebna preporuka za izradu baze za travaricu najviše kvalitete Da bismo mogli pripremiti ljekovitu rakiju - najbolju rakiju, potrebo je imati vino od izravno rodnih hibrida (direktor) od kojeg pečemo rakiju. Izravno rodni hibridi se najmanje tretiraju pesticidima pa zato u vino ili rakiju dospijevaju neznatne količine njihova rezidua. To znači, da od izravno rodnih hibrida vinove loze možemo proizvesti vinjak medicinalis, odnosno lozovaču kao najfiniju ljekovitu rakiju. Ako nemamo takve rakije, tada možemo proizvesti rakiju i od ostalih vrsta grožđa, ali je zato treba više puta prepeći. Dakle, pečemo je polagano i dobijemo prvu sirovu rakiju u klasičnim kodovima. Tada je prepečemo tako da u II. pečenju u kotao dodamo rakiju i jednaku količinu vode. Polagano pečemo i odbacujemo prvu frakciju, tj. destilat, jer sadrži previše metanola i ostataka pesticida, a sakupljamo središnju frakciju (srce rakije) do zadovoljavajućeg okusa i jakosti te pravovremeno prekinemo kako bi dobili rakiju jakosti 45-50% vol. alkohola.
RAKIJA OD ŠLJIVA (ŠLJIVOVICA) Kod nas u Hrvatskoj šljiva je voće koje se najčešće prerađuje u rakiju, a rakija šljivovica poznata je i u svijetu. Kod nas postoji duga tradicija prerade šljive u rakiju jer kod nas uspijeva velik broj sorata šljiva koje nisu pogodne za drugu preradu osim za preradu u rakiju. Bistrica je najzastupljenija sorta šljiva kod nas, a osim bistrice ostale sorte posebno pogodne za preradu u rakiju su još korajka i bosanka. Ostale manje pogodne sorte su imperial, talijanka, hall, Stanley, čačanka rodna, aženka i čačanski šećer. Najpovoljnije vrijeme za berbu sorti bistrice, korajke i bosanke je od 1. do 10. rujna. Najbolja sorta šljiva za preradu u rakiju je bistrica. Plodovi bistrice su dosta sitni i neujednačeni, pa nisu upotrebljivi za druge svrhe. Ta sorta šljive daje plodove s dobrim odnosom šećera i kiselina, te se može dobiti rakija šljivovica vrhunske kvalitete, vrlo ugodna okusa, posebne i izrazite arome. Plodovi bistrice mogu se dugo držati na stablu, a u punoj zrelosti pokožica postaje izrazito plava. Meso plodova mijenja boju od žutozelene u zlatnožutu i može se potpuno odvojiti od koštice. Plodovi u punoj zrelosti sadrže uobičajeno 10-12% ukupnog šećera, a mogu dostići i čak 20% ukupnog šećera. Sadržaj ukupnih kiselina kreće se od 0,5% do 0,6%. Nije potrebno čekati da plodovi prezriju pa ih tada brati, jer se tada alkoholno vrenje odvija vrlo sporo. Bistricu treba brati kad postane potpuno zrela, a to se može uočiti po tamnjenju mesa oko koštice. Kad se plodovi šljive smežuraju oko peteljke znak je da ih treba brati, jer je nastala najveća količina šećera i aromatičnih tvari u njima. Plodovi tada lako otpuštaju sok i vrenje počinje brže.
Tehnologija prerade šljiva u rakiju uključuje ove operacije: berbu šljiva
muljanje šljiva, gnječenje, usitnjavanje i odvajanje koštica (vrlo važno!) alkoholno vrenje soka ili masulja šljiva destilaciju prevrele komine šljiva odležavanje, dozrijevanje i završnu izradu šljivovice
88
Berba šljiva Šljive se beru ručno ili pomoću posebnih uređaja koji rade na mehaničkom načelu tzv. »tresalica«. Ručni način berbe obavlja se potresanjem stabala šljive. Potresanje se obavlja postupno i povremeno s obzirom da šljive dozrijevaju u određenim vremenskim razmacima. Pogodno je ispod stabala šljive postaviti polietilenske ili njima slične folije na kojima se prikupljaju plodovi. Ručna berba je pogodna za individualne proizvođače, a za veća gospodarstva i industrijske pogone takav način je skup, jer jedan radnik može prosječno nabrati do 80 kg šljiva za 8 sati, dok se upotrebom posebnih tresalica, za isto vrijeme, može nabrati do 8 puta veća količina šljiva.
Muljanje šljiva, gnječenje, usitnjavanje i odvajanje koštica Cesto se događa da individualni proizvođači šljivovice stavljaju u vrionik cijele plodove šljive što se smatra neodgovarajućim postupkom. Ukoliko se šljive ne usitne, alkoholno vrenje komine može potrajati i nekoliko mjeseci, a posljedica takvog polaganog vrenja je manji dobitak alkohola, viši sadržaj kiselina i gubitak arome. Plodove šljive treba obvezno usitniti a tada alkoholno vrenje počinje ranije i završava u kraćem vremenu. Usitnjavajnje se obavlja mlinovima za voće, a muljanje se može obaviti i muIjačom s valjcima koja se upotrebljava za muljanje grožđa, s tim da se valjci više razmaknu i oblože gumom. Ako se upotrebljavaju valjci od plastičnih materijala, treba ih također više razmaknuti tako da se plodovi izmuljaju, dakle da se potrga kožica mesa, a da koštice ostanu neoštećene. Preporučujemo da se koštice po mogućnosti u potpunosti uklone iz masulja. Ako se odlučimo koštice ostaviti u masulju, treba paziti da ne bude izdrobljeno više od 5% koštica od ukupne količine, jer će se inače u rakiji stvoriti veća količina opasne i otrovne cijanovodične kiseline, koja rakiji daje okus i gorak miris po košticama. Važeći Pravilnik o kvaliteti alkoholnih pića iz 1988. godine dopušta najveću koncentraciju cijanovodične kiseline u šljivovici do 30 mg po litri čistog (100 %-tnog) alkohola. Potrebno je istaknuti da koncentracija cijanovodične kiseline u šljivovici od 50-70 mg po litri čistog (100 %-tnog) alkohola može smrtonosno djelovati na ljudski organizam. Ostane li u masulju izdrobljeno više od 5% ukupne količine koštica, a vrenje masulja dugo traje ili prevrela komina dugo stoji do trenutka destilacije, može se dogoditi da koncentracija cijanovodične kiseline u prevreloj komini bude i više od 40 mg po litri čistog alkohola, što već predstavlja opasno visoku koncentraciju. Valja isto tako naglasiti da cijanovodična kiselina u manjoj koncentraciji djeluje dobro na izraženost sortnih svojstava tj. daje karakterističnu aromu šljivovice. Zbog toga preporučujemo koštice po mogućnosti ukloniti iz masulja, a prije same destilacije dodati u kotao manju količinu cijelih koštica. To će omogućiti dobivanje destilata s karakterističnom aromom šljivovice.
Alkoholno vrenje soka ili masulja šljiva Prije početka alkoholnog vrenja potrebno je pripremiti i umnožiti selekcioniranu kulturu kvasca a zatim izvršiti pripremu pretkomine kako je već opisano u knjizi. Nakon toga obavlja se punjenje i zatvaranje vrionika (posude za vrenje). Punjenje vrionika provodi se tako da se u pravilu vrionik nikad ne napuni do vrha. Potrebno je uvijek ostaviti prazan prostor i to najmanje 1/10 obujma vrionika. To se radi zato da se vrenje provodi u anaerobnim uvjetima (bez pristupa zraka) te da bi se spriječilo da u kominu dospiju prljavštine i nepoželjni mikroorganizmi, koji za razmnožavanje trebaju zrak. Vrionik se nikada (tj. dok vrenje nije u potpunosti završeno) ne smije potpuno (hermetički) zatvoriti jer u tom slučaju postoji mogućnost izbijanja eksplozije. Uzrok eksplozije je plin ugljični dioksid, produkt procesa vrenja i, ako ne može izaći iz vrionika, izbit će eksplozija. Zbog toga se za zatvaranje vrionika (bačava) rabe posebne vrste
89
čepova - vrenjače ili vrelnjače, koje omogućavaju izlaz ugljičnog dioksida te istovremeno sprečavaju ulaz zraka u vrionik. Zato je za vrenje potrebno pripremiti vrionike bačve) bilo plastične ili drvene, koji će na poklopcu već imati predviđeno mjesto za smještaj čepa vrenjače. Ako ne raspolažete odgovarajućom vrenjačom ili je ne možete nabaviti, možete si pomoći tako da pronađete odgovarajući običan gumeni ili pluteni čep. U čepu izbušite rupu odgovarajućeg promjera i kroz nju provucite plastično ili gumeno crijevo. Na poklopac vrionika ili negdje pokraj njega stavite čašu napunjenu vodom i kraj crijeva uvedite u tu čašu. Na taj način omogućit ćete izlaženje plina ugljičnog dioksida, a istovremeno spriječiti ulaz zraka. Punjenje vrionika najbolje je provesti odjednom. Potrebno je izbjegavati punjenje vrionika u više navrata, a pogotovo tijekom duljeg razdoblja. Vrionik se napuni i nakon dodavanja kvasca i svih ostalih dodataka potpuno zatvori. Na otvor se stavi čep vrenjača pomoću kojeg se može jasno pratiti tijek procesa vrenja, jer ugljični dioksid izlazi kroz vodu u čepu vrenjači. Sto se više plina ( ugljičnog dioksida) razvija, to je jače vrenje u vrioniku. Na taj se način može dobro pratiti proces vrenja i vidjeti ako dolazi do zastoja. Vrionik mora biti zatvoren do kraja vrenja, ako tijekom vrenja ne dođe do smetnji odnosno zastoja u procesu vrenja. Za optimalnu provedbu vrenja najbolje je da temperatura prostorije odnosno okoline bude između 18 i 22°C. Neki proizvođači otvaraju vrionik (bačvu) radi miješanja. Smatramo da je bolje ne miješati kominu, jer tako ulazi zrak i mikroorganizmi u kominu, a alkohol i pojedine arome mogu izaći iz komine. U tom slučaju šteta od miješanja bit će veća nego korist. Ako se pri vrenju voćna komina pjeni, potrebno je staviti pripravke protiv pjenjenja komine. Pri određivanju količine potrebno je pridržavati se upute proizvođača. Ako je proces vrenja u tijeku i komina se jako pjeni, a niste nabavili sredstvo protiv pjenjenja, možete komini dodati odgovarajuću količinu običnog jestivog ulja koja u tankom sloju prekriva površinu komine. Kad započne alkoholno vrenje komine, razvija se ugljični dioksid koji podiže prema gore krute dijelove kao što su dijelovi mesa plodova, koštice i pokožica. Na površini dolazi do stvaranja klobuka (šešira ili kape). Pojačavanjem vrenja i povišenjem temperature za nekoliko stupnjeva dolazi do sve jačeg oslobađanja ugljičnog dioksida i stvaranja pjene. Vrlo se često događa da individualni gospodarstvenici nemaju mogućnost destilacije prevrele komine šljiva odmah po završetku vrenja već ostavljaju prevrelu kominu da stoji do proljeća (što ne preporučujemo). Zbog toga po završetku vrenja, kad prestane stvaranje ugljičnog dioksida, dolazi do potapanja stvorenog klobuka (šešira ili kape) tj. prevrtanja u vrioniku. Neki individualni gospodarstvenici provode tzv. otvoreno alkoholno vrenje tj. alkoholno vrenje u otvorenim vrionicima, pri čemu se klobuk (šešir ili kapa) ukiseli i upljesnivi i prenosi zarazu dalje na tekući dio masulja u vrioniku. Zbog toga, kako smo već napomenuli, nije dobro provoditi vrenje komine u otvorenom vrioniku, jer će to sigurno izazvati lošu kakvoću voćne komine, a time i lošu kakvoću destilata. Da ne bi došlo do infekcije klobuka nepoželjnim mikroorganizmima tj. ukiseljavanja i upljesnjivanja, individualni gospodarstvenici si pomažu tako da nakon punjenja vrionika do 80% njegovog obujma, postavljaju u posebna ležišta u vrioniku drvenu rešetku tzv. križ i to ispod razine tekućine u vrioniku. Takva rešetka pritišće krute dijelove masulja i ne dopušta im da se dignu na površinu i stvaraju klobuk, tako da ne dolazi do ukiseljavanja klobuka. Neki gospodarstvenici rade tako da napune vrionik do 50% njegovog obujma, na to postave križ a zatim pune vrionik dalje do 80% njegovog obujma. Križ se zatim učvrsti okomito pomoću letve na gredu iznad vrionika. Tako križ pritišće i sprečava da nakon završetka alkoholnog vrenja dođe do potapanja klobuka tj. »prevrtanja«. Prije destilacije prevrele komine skida se površinski sloj i baca, jer je ukiseljen i pljesniv pa može narušiti kakvoću destilata. Trajanje alkoholnog vrenja komine od šljiva ovisi o puno čimbenika od kojih su najznačajniji sljedeći: temperatura, koncentracija šećera u plodu, način provođenja vrenja (zatvoreno ili otvoreno
90
vrenje), dodaje li se selekcionirana kultura kvasca ili ne, dodaje li se enzimatski pripravak, namješta li se pH-vrijednost komine i ima li nekih drugih manje značajnih čimbenika. Uobičajeno trajanje vrenja masulja ranih sorata šljiva je od 20 do 28 dana. Trajanje vrenja masuIja kasnih sorata šljiva značajno ovisi o vremenskim prilikama, a u prosjeku iznosi oko 30 dana. Dulje trajanje vrenja događa se ako temperatura padne ispod 15°C, pa tada vrenje traje i više mjeseci, a da se potpuno ne dovrši. To je nepoželjno, jer predugim trajanjem vrenja dolazi do povećanog stvaranja kiselina, pa su rakije kiselije i nastaje manje alkohola. Ako se dodaje selekcionirana kultura kvasca, alkoholno vrenje masulja šljiva znatno je kraće, i u najpovoljnijem slučaju traje oko 14 dana. Ako se pri vrenju rabi enzimatski pripravak, tada vrenje traje 14 do 20 dana. Prije destilacije potrebno je ustanoviti završetak procesa vrenja. Završetak procesa vrenja nije tako jednostavno ustanoviti. U tu svrhu se posredno određuje sadržaj šećera u prevreloj komini i to tako da se pomoću saharimetra ili moštne vage mjeri sadržaj ekstrakta u čistoj prevreloj komini (uzorak komine prethodno se filtrira pomoću filter-papira ili kroz čistu krpu), a zatim se izračuna sadržaj šećera. Ako šećer u komini nije u potpunosti prerađen u alkohol, tj. postoji li još uvijek tzv. ostatni (neprevreli) šećer, smatra se da proces vrenja nije završen. Ako ne raspolažemo saharimetrom, završetak procesa vrenja može se ustanoviti vizualno, i to na osnovi izgleda prevrele komine. Naime, završetkom vrenja prestaje stvaranje ugljičnog dioksida i klobuk (šeširi, kapa) od krutih dijelova koji se podignu počinje polagano tonuti. Više se ne stvara pjena i nema šuštanja od stvaranja ugljičnog dioksida, a okus tekućeg dijela komine je kiselkast. Na taj način može se ustanoviti da je vrenje završeno ali samo onda ako nije došlo do prijevremenog prekida odnosno zastoja vrenja. Pri takvom određivanju završetka vrenja treba biti oprezan, jer često može doći do prestanka vrenja zbog naglog zahlađenja (snižavanja temperature ispod 15°C) pa kvasci prestaju biti aktivni i dolazi do prestanka stvaranja ugljičnog dioksida. Vrenje se isto tako može prekinuti zbog infekcije octenokiselim bakterijama. Takve se bakterije razmnože i dolazi do stvaranja većih koncentracija lakohlaplivih kiselina. Ako je koncentracija lakohlaplivih kiselina veća od 2 g po litri, dolazi do usporavanja ili do prestanka vrenja. Zaključi li se na osnovi toga da je vrenje završeno, pravi se pogreška. Pouzdano se završetak vrenja može ustanoviti jedino mjerenjem pomoću saharimetra.
Konzerviranje prevrele komine U pravilu, svako odležavanje komina od šljiva vodi do gubitka aroma i time do opadanja kakvoće destilata. Valja znati da je potpuno pogrešno mišljenje da dužim odležavanjem prevrela komina dobiva na kakvoći. Zato je potrebno alkoholno vrenje organizirati tako da odležavanje prevrele komine bude nepotrebno. Cesto se u praksi događa da individualni gospodarstvenici nemaju mogućnost destilacije odmah nakon završetka vrenja, pa puštaju da prevrele komine odleže i više od 6 tjedana pa čak i do proljeća. U prevreloj komini nalazi se puno odumrlih stanica kvasca. Duljim stajanjem komine te se stanice kvasca raspadaju, i nastaju tvari vrlo neugodnog mirisa, koje zatim za vrijeme destilacije, prelaze u destilat odnosno rakiju. Prevrela komina sadrži također octenokisele bakterije koje pretvaraju alkohol u octenu kiselinu. Ako se octenokisele bakterije aktiviraju u prevreloj komini (zbog toga jer dolazi do prodora zraka u kominu) nastaje veća količina octene kiseline koja pri destilaciji prelazi u destilat i time rakija postaje kisela. Zbog povećanog nastajanja octene kiseline dolazi i do gubitka alkohola. Osobito je problematično dugotrajno odležavanje prevrele komine u drvenim vrionicima (bačvama) zbog isparavanja alkohola kroz pore drva, kao i zbog nemogućnosti sprečavanja prodora zraka u kominu i stvaranja uvjeta za razvoj štetnih bakterija i plijesni. Pri kratkotrajnom odležavanju prevrele komine (do 4 tjedna) potrebno je pri kraju vrenja poklopac otpustiti tako da ne bude potpuno, tj. hermetički zatvoren već da poklopac ostane na vrioniku
91
(bačvi) i to tako da spriječava ulaz zraku, ali da vrlo malo zraka ipak može ući. Vrionik (bačva) se zatim ostavi stajati na hladnom. Pri dugotrajnijem odležavanju prevrele komine ( više od 4 tjedna), potrebno je dodavanjem kiseline namjestiti pH vrijednost komine na 2,8-3,0, a zatim se vrionik (bačva) ponovno potpuno, tj. hermetički zatvori i ostavi stajati na hladnom. Na taj način mogu se spriječiti naknadne nepoželjne promjene u komini. Ako je potrebno dugotrajnije odležavanje prevrele komine, potrebno je u tu svrhu rabiti vrionike (bačve) od plastičnog materijala koji se mogu hermetički zatvoriti. Neki gospodarstvenici koji vrenje provode u otvorenim vrionicima (bačve, kace) konzerviranje rade tako da dopune prevrelu kominu u vrioniku do vrha da bi istisnuli zrak. Na vrionik stavljaju zatim polivinilske folije, a na folije pijesak, lišće, papir ili slamu i to sve zalijepe ilovačom. U malo se kojoj državi uzgaja toliko šljiva u odnosu na ostale vrste voćaka kao u Hrvatskoj. Imamo približno sedam milijuna stabala. Brojčani podaci o uzgoju šljiva u našoj zemlji uistinu impresioniraju. Pod šljivicima je oko 16 000 hektara voćarskih površina s godišnjom prosječnom proizvodnjom 60 000 do 80 000 tona. Brzo se može izračunati da godišnje ubiremo, prosječno, po jednom stablu desetak kilograma. Tko poznaje stanje ekstenzivnih, većinom zapuštenih nenjegovanih šljivika, tom podatku, koji nas smješta na samo dno svjetske ljestvice prinosa šljiva po hektaru i stablu, neće se suviše iznenaditi. U našim se klimatskim i zemljišnim uvjetima, primjerice u poluintenzivnim šljivicima, mogu postizati trostruko veći prinosi, a u intenzivnim njegovanim šljivicima i peterostruki. To se može postići samo većom zajedničkom brigom vlasnika i svih zainteresiranih za razvoj voćarstva u našoj poljoprivredi. Jer, s ovakvim šljivarstvom mi po jednostavnoj računici nepotrebno gubimo 10 000 hektara voćarskih terena, budući da šljivici zauzimaju tri do četiri puta veću površinu nego što je to potrebno. Na tih 10 000 hektara, uglavnom brdsko-planinskih položaja, koje danas pokrivaju i zauzimaju najneproduktivniji šljivici, (treba ih samo vidjeti po Banovini, Kordunu, Slavoniji i drugdje), mogla bi se uspješno razvijati intenzivna voćarska proizvodnja za domaće i strano tržište u svježem i prerađenom stanju. Zbog višestoljetene zaljubljenosti u plavu bistricu (mađaricu), tvrdoglavo godinama pretjerujemo s njenom ukupnom vrijednošću. Romantičarski zaneseni kvalitetom naše mirisne šljivovice, stalno očekujemo da se i ostali svijet zaljubi u nju, i da i njima (kao i nama) postane bolja od votke, viskija, džina, brandyja itd. Strani gosti kod nas piju i hvale našu zlatnožutu staru prepečenicu, no kod kuće, kad se vrate u svoju zemlju, samo ponekad popiju čašicu hrvatskog aperitiva. Većina naših voćara uvjerena je da vrlo dobro zna stručne postupke i »tajne« kako se peče dobra šljivovica. Vlastita iskustva i recepti svake jeseni ponovno se nude i izmjenjuju medu voćarima i amaterima. Međutim, nije malo onih koji počinju taj posao bez dovoljno iskustva i poznavanja tehnologije prerade šljive u šljivovicu. Ne znaju proizvoditi šljivovicu sa svim odlikama koje ona mora imati glede jačine, boje, okusa i mirisa. To dokazuju šljivovice koje pijemo po selima i vikendicama, a koje se međusobno jako razlikuju po kakvoći. Nažalost, gotovo polovica naših šljivovica ima neku ozbiljnije izraženu manu, koju osjeti i primijeti svaki i umjereniji potrošač rakije. Najčešće su to kisele rakije, dobivene od loše komine i nezrelih šljiva, rakije s mirisom plijesni dobivene od natrulih šljiva ili iz loših pljesnivih kaca, zagorjele i mutne šljivovice ili pak one s lošim gorkim i teškim okusom na koštice.
92
Kako bismo ispekli dobru šljivovicu, bez mana, moramo se pridržavati tehnološki pravilnih postupaka. Kvaliteta šljivovice najviše ovisi o kvaliteti zrelosti šljiva, načinu i vremenu berbe plodova i ukomIjavanju, kacama u kojima to činimo, pravilnom alkoholnom vrenju, čuvanju komine do pečenja i, najvažnije, načinu destilacije. Treba ubrati samo potpuno zrele plodove šljiva, koji obično sadrže do 15% šećera. Od 100 kg plodova, s 5 % otpada, dobije se 12 do 18 litara 35% rakije, ovisno o sadržaju šećera i zrelosti ploda. Berbu i ukomljavanje šljiva treba obaviti za suha i što toplija vremena jer ono pogoduje brzom i dobrom početku i tijeku fermentacije. Poznato je da iz l kg šećera vrenjem nastane 0,6 l čistog alkohola, pa se utvrđen sadržaj šećera u plodovima množi koeficijentom 0,6, kako bi se dobila približna količina alkohola iz 100 kg ukomljene šljive. Ako se ta količina dijeli sa 30-35, dobije se broj očekivanih i mogućih litara meke šljivovice. Dijeljenjem sa 40-45 dobivamo količinu prepečenice. Posude za ukomljavanje šljive moraju biti potpuno čiste i čitave, ni u kom slučaju pljesnive i napuknute. U suprotnom, umnožit će se octene bakterije koje kisele i kvare kominu. Najbolje rakije se i dobivaju potpunim iskoštičavanjem plodova prije ukomljavanja. Kod manjih količina šljiva neki to rade ručno. Posude za vrenje pune se do četiri petine obujma, a doda se selekcionirani vinski kvasac (»Vrelko«), prema uputi proizvođača (30 g na 100 kg šljive) da bi se pospješilo i ubrzalo vrenje. U pravilu je bolje da komina vrije na nižoj temperaturi jer su gubici alkohola manji. Na temperaturi 15-20°C vrenje završi tijekom četiri tjedna, a na temperaturi oko 25°C za 12 do 14 dana. Svršetak vrenja komine, kad je postotak neprevrelog šećera ispod 0,3 %, može se odrediti po prestanku šuštanja ugljičnog dioksida i stvaranja pjene, te polakom tonuću krovine i kiselkastom okusu njenog tekućeg dijela. Potpuno točno, to se utvrđuje laboratorijski, Oechselovim širomjerom, koji uronjen u tekućinu komine ne smije pokazivati vrijednost spec. mase veću od 16 do 20 kod bistrice, odnosno 8 do 12 kod domaćih rakijskih sorata. Tek kad se to utvrdi, nastupio je pravi trenutak za destilaciju komine (pečenje rakije) bez opasnosti da će možda većim postotkom neprevrelog šećera nastati gubitak. Najveće je umijeće destilirati tako da se na vrijeme odvoje loše od dobrih frakcija rakije, koje bi joj mogle pokvariti karakterističan okus i miris. Posljednja frakcija se stručno naziva patoka. Vatra pod kotlom u početku destilacije mora biti jača, a desetak minuta prije ključanja, kad se kapa zagrije tako da se više na njoj ne može držati ruka, vatru treba potpuno smanjiti i smiriti. Destilirati treba polako, od 2 do 3 sata, jer se samo tako može dobiti šljivovica intenzivno izražene i bogate arome. Pri tome, hlađenje vodom mora biti takvo da je hladionik u gornjoj trećini topao, u sredini mlak, a u donjem dijelu hladan. Destilacija, (pečenje) se izvodi obavezno frakcijski, a to znači da je nužno izdvajati tri frakcije (dijela) destilata: prvenac, srednju frakciju (srce) i posljednju frakciju (patoku). Kad iz hladnjaka poteče prvi tanki mlaz rakije, dobiva se prvenac, dio destilata s najvećim sadržajem alkohola ( oko 70 % vol.). Zabluda je većine da su prvi decilitri rakije, jer su najveće jakosti, i najbolji. Međutim, oni sadrže veliki postotak lako hlapivih štetnih spojeva, medu njima i metanola koji prvi vrije i hlapi. Prvenac se svakako mora odvojiti u količini 3 do 6 dl na 100 litara komine. Sto je ukomljavanje šljive bilo lošije i s lošijim plodovima, treba izdvojiti više prvenca. Poslije prvenca hvata se najveći dio srednjeg destilata (etanol vrije na 78,9°C), kojim dobivamo meku šljivovicu jačine 25 do 38 % vol.. Kada jačina destilata na izlazu iz hladnjaka padne na 10 do 15% alkohola, hvata se posljednja frakcija (patoka) sve dok u destilatu alkohol ne padne na 2 do 3%.
93
Patoka se sastoji od viših alkohola s teškim patočnim mirisom, koji posljednji hlape jer vriju iznad 100°C. Vrlo je loša praksa ubacivanja patoka u kominu kazana jer se tako ozbiljno narušava kvaliteta šljivovice. Najčešće su pogreške pri destilaciji rakije upravo one počinjene pri neravnovremenom odvajanju ili čak neodvajanju frakcija. Ako rakija oštro pali po jeziku i ima oštar bockajući miris, znak je da nije izdvojena patoka. Patočne rakije, s teškim i nezdravim mirisom, najlakše se otkrivaju. Te dvije česte mane naših rakija idu »na dušu« ekipi uz kotao, koja ne prihvaća suvremenu frakcijsku destilaciju i od najbolje šljive peče lošu šljivovicu.
Fizikalno-kemijski parametri kakvoće šljivovice Alkohol od 25 do 55 % vol. Ukupni ekstrakt do 5 g/1 Metanol od 0,5 do 1,8 % vol./a.a. Viši alkoholi (patoka) od 1000 do 6000 mg/la.a. Ukupne kiseline (kao octena) od 100 do 1500 mg/1 Esteri (kao elilacetat) od 500 do 5000 mg/la.a Ukupni aldehidi (kao acetaldehid) od 100 do 450 mg/la.a. Cijanovodična kiselina do 100 mg/la.a.
Ostale vrste rakije koje se mogu koristiti kao baza za travarice U prethodnom je poglavlju opisan način dobivanja dviju vrsta rakije, lozovače i komovice koje su najkvalitetnije radi svojih organoleptičkih svojstava. One također posjeduju miris i okus kompatibilan s većinom ljekovitog bilja, jer zbog svoje blage arome dopuštaju da se arome ljekovitog bilja istaknu u potpunosti. Prva iza njih po pogodnosti uporabe bila bi rakija od žitarica (uglavnom pšenice), primjerice votka, koja osim što ima visoku cijenu nije uobičajeno piće u našem podneblju. Industrijski proizvođači proizvode votku s određenim voćem u obliku likera, dok su kvalitetnije votke uglavnom iz uvoza. Preporučili bi individualnim proizvođačima voća i »vikendašima« koji vrlo često imaju mnogo jabuka, ali im više propadaju nego ih prerađuju i koriste, da iste poberu i od njih izrade kvalitetnu rakiju po postupku koji navodimo u daljnjem tekstu. Naime, takva rakija dobivena od jabuka daje također vrlo dobru »bazu« za travarice i eliksire jer ima blaga aromatična svojstva koja se dobro slažu s ljekovitim biljem. Inače je u svijetu, posebno u zapadnoj Europi poznato piće kalvado (calvados), koji se vrhunski pripremljen nakon odležavanja može usporediti i s konjakom (cognac-original), a za koji je već rečeno da je jedna vrsta posebno odležane visoko sofisticirane lozovače (sa zaštićenim imenom i porijeklom). Sam »calvados« je također zaštićeno ime.
94
Tu treba spomenuti i najčešću i najrasprostranjeniju vrstu rakije u Hrvatskoj, a to je bez sumnje šljivovica, kao i njene mogućnosti primjene kao baze za eliksire i travaricu. Poznato je da je šljivovica vrlo aromatična rakija. Međutim, ona je idealna za »solo piće«, a tek kad bi se dva puta destilirala (redestilirala), i to po posebnom postupku u uređajima opisanim u ovoj knjizi, i vrlo pažljivo otklonila većina izraženih aroma, tek tada je moguće dobiti donekle dobru bazu. Mišljenja smo da jedino vrlo kvalitetan i novi uređaj za destilaciju uz upotrebu znanja i iskustva može dati dobru bazu, a takav je u ovoj knjizi opisan »rakijski rektifikator«, koji je pogodan za manje količine prerade (do 40 l smjese za destilaciju). U savršenom modelu kontinuirano se kontrolira temperatura destilacije kao fino reguliranje količine para u kapi uređaja, koje se ponovno kondenziraju i vraćaju u kotao, a time se bitno utječe na kvalitetu destilata. Kada je riječ o profesionalnoj izradi voćnih rakija vrhunske kvalitete, mišljenja sam da čitateljima ove knjige valja svakako preporučiti novi domaći proizvod (izrađen nakon dvadesetogodišnjeg profesionalnog iskustva), a to je dalje opisani (sa slikom uz taj tekst) destilacioni uređaj s oznakom »destilacioni uređaj RDU-100« s veličinom kotla od 100 1. Moguće su i ostale veličine od 150-500 l koje se izrađuju po narudžbi. Tu valja naglasiti da se uređaji takve i slične konstrukcije već duže vrijeme koriste u Europi, te da kvalitetom svojih produkata (različitih vrsta rakija) mogu već prvom destilacijom zadovoljiti uvjete propisane hrvatskim Pravilnikom o alkoholnim pićima, a i vrlo rigorozne propise za kvalitetu voćnih rakija u Europskoj uniji (što omogućava i zadovoljenje uvjeta kvalitete proizvoda za izvoz proizvoda u Europsku uniju).
RAKIJA OD JABUKA Jabuke se smatraju vrijednijim voćem u svježem stanju, pa se koriste znatno više kao svježe ili konzervirano voće u obliku soka. Zbog toga se u našim krajevima rjeđe prerađuju u rakiju. Loš je običaj da se za izradu rakija od jabuka koriste jabuke slabije kvalitete. Jabuke sadrže od 5 do 15% šećera, ovisno o sorti i stupnju dozrelosti. Jabuke treba pustiti na stablu što je moguće dulje da u potpunosti dozriju jer tada sadrže najviše šećera i arome. Postoji mnogo sorata jabuka i gotovo sve su prikladne za preradu u rakiju, ali bolju kakvoću rakije daju one koje su bogatije sadržajem šećera i kiselina. U takve spadaju sorte zlatni delišes i jonatan. Za dobivanje rakije visoke kvalitete potrebno je, već prema mogućnostima koristiti samo plodove čiste sorte i s izraženom aromom. Vrijeme zrenja od ranih do kasnih sorata jabuka kreće se od 20. lipnja do 10. studenoga, pa su stoga idealno sezonsko voće za proizvodnju rakije.
Tehnologija prerade jabuka u rakiju uključuje ove operacije: 1. berbu jabuka 2. pranje jabuka 3. muljanje jabuka 4. alkoholno vrenje soka ili masulja 5. destilaciju prevrele komine 6. odležavanje, dozrijevanje i završnu izradu rakije.
95
Berba plodova Jabuka se bere onda kada se nalazi u punoj zrelosti, ili kada je djelomično prezrela. Jabuke se beru uglavnom ručno ili u većim količinama strojno. Pri branju plodova jabuka svakako je potrebno ukloniti peteljke. Pri ukomljavanju, peteljke u komini i vrenju stvaraju neugodne i loše mirise te prelaze tijekom destilacije u destilat. Peteljke u komini sprečavaju izradu destilata vrhunske kvalitete, pa se zato peteljke svakako prije početka vrenja uklanjaju.
Pranje jabuka Prije vrenja potrebno je jabuke oprati vodom a pogotovo ih treba temeljito očistiti ako su jako zaprljane. Natrule jabuke treba isto tako oprati i očistiti trulež. Pranjem vodom uklanjaju se s površine plodova zemlja i druge mehaničke nečistoće, koje mogu u daljnjem postupku dati rakiji nepoželjne mirise. Osim toga, pranjem se s površine plodova uklanjaju razni štetni mikroorganizmi, kao što su primjerice divlji kvasac i bakterije, koji bi mogli dovesti do kvarenja masulja jabuka.
Muljanje plodova Muljanje plodova jabuka neophodno je obaviti jer jabuke otpuštaju sok, zbog čega bi se alkoholno vrenje sporo odvijalo, pa se šećer u jabukama ne bi mogao u potpunosti pretvoriti u alkohol. Usitnjavanje i muljanje obavlja se u mlinovima za voće, a muljanje se može obaviti i muljačom s valjcima. Ako je dobiveni jabučni masulj suh, potrebno je dodati nešto vode tako da se dobije žitka smjesa. Dodatkom tople vode može se također namjestiti željena temperatura za optimalno vrenje.
Alkoholno vrenje soka ili masulja Prije početka alkoholnog vrenja masulja od jabuka preporučujemo obaviti namještanje kiselosti pomoću kiselinskih pripravaka, jer je sadržaj kiselina relativno nizak u jabukama, pa može doći do razvoja mliječno-kiselih bakterija u masulju, što uzrokuje stvaranje loših aroma. Zbog toga se preporučuje namještanje kiselosti komine prije početka vrenja ili neposredno nakon početka vrenja. Pri korištenju kiselinskog pripravka potrebno je pridržavati se upute proizvođača. Namještanje kiselosti moguće je obaviti i opreznim dodavanjem koncentrirane sumporne kiseline (H2SO4), pri čemu se na 100 kg masulja od jabuka preporučuje dodati oko 50 do 55 ml koncentrirane sumporne kiseline koja se prethodno razrijedi u 5 l vode. Tada masulj treba dobro izmiješati s dodanom kiselinom. Jabuke su voće koje je relativno siromašno spojevima dušika, a neki spojevi dušika topivi u vodi predstavljaju važnu i neophodnu hranu za kvasce. Ukoliko kvasci nemaju dovoljno hrane (dušika), neće se moći razmnožavati i time će doći do zastoja u procesu vrenja. Zbog toga se preporučuje da se na 100 kg jabučnog masulja doda oko 40 g amonijevog sulfata, ili oko 40 g amonijevog hidrogenfosfata, ili oko 70 g amonijevog dihidrogenfosfata, ili oko 40 ml 25%-tne otopine amonijaka. Važno je da jabučni masulj u kratkom vremenu završi alkoholno vrenje kako ne bi došlo do nepoželjnih procesa u jabučnom masulju (primjerice octeno vrenje) i time do lošije kvalitete rakije nakon destilacije. Alkoholno vrenje je potpuno završeno kada filtrat prevrelog masulja jabuka pokazuje vrijednost od 5 do 12°Oe.
Odležavanje, dozrijevanje i završna izrada rakije Nakon što se ustanovi završetak vrenja, potrebno je što prije obaviti destilaciju prevrelog masulja jer duljim stajanjem on gubi na kvaliteti. Karakteristične fine arome jabuke brzo se gube ako se pečenje
96
ne provede neposredno nakon vrenja. Od jabuka se mogu dobiti rakije izvanredne kakvoće, a o tome govori idući tekst o proizvodnji znamenitog calvadosa.
CALVADOS Osim izvrsnih vina i cognaca, u Francuskoj se proizvodi još jedno osebujno piće svjetskog glasa-calvados (kalvado). Calvados je jabučni »vinjak«, odnosno jako alkoholno piće pripremljeno od jabučnog destilata (destilat vina od jabuka). Fermentacijom jabučnog soka dobiva se, uobičajenim postupkom, jabučno vino koje se nakon dozrijevanja destilira, pa se tek od ostarjelog jabučnog destilata priprema »cognac od jabuka«, tj. - calvados. Proizvodnja calvadosa prepuna je tajni. Naime, pravi originalni calvados priprema se u 11 općina u Normandiji (zaštićeno područje), a cijela Bretanja može proizvoditi jabučnu rakiju (»Eau de vie de cidre«). Dakle, regionalno pravo potpuno je podijeljeno. Od 11 općina Normandije, koje imaju pravo proizvoditi calvados, najviše prava ima općina Calvados (općinsko središte Caen). Ime »calvados« španjolskog je podrijetla a veže se na davni događaj kad se jedan od jedrenjaka Filipa II., tj. brod »El Calvados« razbio o stijene Normandije pri pohodu na Englesku 1588. godine. Dakle, po brodu »El Calvados« prozvana je regija u Normandiji Calvados, pa danas i imamo »calvados« iz Calvadosa.
Kako proizvesti calvados? Regionalno pravo korištenja marke (robnog znaka) »calvados« podijeljeno je 1942. godine. Danas se calvados proizvodi različitim metodama, a zajedničke značajke su: u Normandiji i Bretanji raste posebna vrsta divljih (nekalemljenih) jabuka kiselkasto-gorka okusa. Od tih se jabuka tještenjem dobiva jabučni sok koji fermentira u jabučno vino. Jabučno vino mora odležati šest mjeseci, zatim se destilira. Destilacija se odvija u bakrenim kotlovima po sistemu »kap po kap«. Dakle, na nižoj temperaturi, da ne »zagori«. Pri destilaciji se odbacuje približno 15% destilata (5% prvenca i 10% patoke), a ostatak čini jabučni destilat. Ako se destilacija obavlja na destilacijskim uređajima sa kolonama (rektifikacijske kolone), uzima se samo destilat sa 70% vol. alkohola. Za tu destilaciju preporučuje se rakijski rektifikator. Dobiveni »sirovi« calvados leži u novim hrastovim bačvama volumena 250-600 1. U njima može ležati i 25 godina. Dakle, provodi se klasični postupak starenja destilata (vrlo slično cognacu). Naime, sastojci jabučnog destilata (etanol, aldehidi, esteri, voćne kiseline) u toku odležavanja uz pomoć tanina i kisika iz zraka stvaraju mirisne komponente specifične za calvados (slično postupku za originalni cognac). Razumljivo je da se mogu koristiti i hrastove bačve manjeg volumena. Nakon starenja, u drugoj fazi obrade, »sirovi« calvados prebacuje se u hrastove bačve većeg obujma i ide na daljnju doradu. Takvom mladom calvadosu dodaju se u procesu originalne izrade aditivi (esencije, boja) i prilagođava se jakost (demineraliziranom vodom) na 38% vol. alkohola. Nakon stabilizacije, uz povremeno miješanje, izvrši se degustacija, a kad iskusni profesionalni degustatori daju prolaznu ocjenu, pravi originalni calvados može se puniti u staklene boce od tamnozelena stakla obujma 0,7 litara, specifičnog, prepoznatljivog i zaštićenog oblika. Poznavatelji proizvodnje calvadosa tvrde da je minimalno vrijeme potrebno za proizvodnju originalnog calvadosa, od ubrane jabuke do prodaje u boci, četiri godine, tj. jedna godina za pripremu jabučnog vina, a tri za odležavanje cindre (sirovog calvadosa). S obzirom na plemenitost i izuzetnost tog pića smatram da treba opisati kako se pije calvados.
97
Kultura pijenja calvadosa je slična pijenju cognaca te se calvados pije iz čaše za cognac, koja se ugrije u šaci. Može se piti između obroka, tj. prije glavnog jela, ali se preporučuje i na kraju objeda. Poslužuje se uz pileće pečenje, a prvenstveno uz ribe, rakove i školjke. Originalni i vrhunski calvados (Calvados du Calvados - kalvado iz Kalvada) obvezan je u kuhinjama (na karti pića) i barovima koji nose plavu vrpcu (cordon blues), tj. taj detalj ukazuje na njegovu vrhunsku kvalitetu i značenje u svijetu pića.
PREPORUKE ZA DOMAĆU IZRADU CALVADOSA Relativno dobar calvados (jabučni vinjak kućne izrade), može se pripremiti fermentacijom jabučnog soka dobivenog od domaćih starinskih sorti s izraženom aromom jabuka. Potrebno je samljeti jabuke, isprešati, a dobiveni sok nacijepiti s vinskim kvascem. Provreli sok, (vino nakon odležavanja) destilirati i propeći, a jabučni destilat staviti na odležavanje, te se što je više moguće pridržavati opisanog originalnog postupka.
RAKIJA OD BOROVICA - KLEKOVAČA (BRINJEVEC) Ova je vrsta specijalne rakije (pečene s ljekovitim biljem) vrlo popularna pa vam predlažemo da je i sami izradite po opisanom postupku, uz napomenu da borovice možete kupiti u suhom obliku tijekom cijele godine, pa i pečenje možete obaviti kada vam odgovara. Svježi i dozreli plodovi borovice prikladni su za preradu u rakiju. Sadržaj šećera u borovicama podložan je velikim promjenama, a kreće se u prosjeku oko 5% ukupnog šećera ovisno o sorti i stupnju dozrelosti. Suhe borovice se mogu nabaviti tijekom cijele godine, sadrže oko 20-30% šećera. Dalje je opisan postupak dobivanja klekovače iz svježih borovica. Sok borovica bogat je komponentama koje daju finu aromu, primjerice raznim eteričnim uljima i drugim smolastim tvarima. Zbog toga se njihov sok često dodaje miješanim voćnim kominama da bi im se poboljšala aroma.
Tehnologija prerade borovica u rakiju uključuje ove operacije: 1. berbu plodova 2. muljanje plodova 3. alkoholno vrenje soka ili masulja 4. destilaciju prevrele komine 5. odležavanje, dozrijevanje i završnu izradu rakije.
Berba plodova Borovice se beru prije nego postignu punu zrelost. To zbog toga što su lako podložne pojavi pljesnivosti. Borovice se beru uglavnom ručno. Pri branju plodova svakako je potrebno ukloniti peteljke. Ako se peteljke ne uklone iz komine, dolazi zbog vrenja do pojave neugodnog i lošeg mirisa. Te tvari neugodnog i lošeg mirisa prelaze tijekom destilacije u destilat tj. rakiju i daju rakiji gorak okus. Dakle, da bi proizveli rakiju vrhunske kvalitete peteljke se prije početka vrenja svakako moraju ukloniti iz komine.
Muljanje plodova Nije poželjno u vrionik stavljati cijele plodove, jer bi oni sporo otpuštali sok, zbog čega bi se alkoholno vrenje sporo odvijalo, a šećer u plodovima ne bi se mogao u potpunosti pretvoriti u alkohol.
98
Plodovi se usitnjavaju i muljaju u mlinovima za voće, a muljanje se može obaviti i muljačom s valjcima. Dodatkom tople vode može se po volji namjestiti željena temperatura komine.
Alkoholno vrenje soka ili masulja Pripremljenoj komini od borovica, temperature od oko 22°C, dodaje se odgovarajuća prethodno pripravljena i razmnožena količina selekcionirane kulture kvasca. Budući da je komina od borovica relativno siromašna vitaminom B1, preporučuje se dodati i odgovarajuću hranu za kvasac. Ukoliko ne bismo dodali hranu za kvasac koja sadržava mineralne tvari i vitamine, moglo bi doći do zastoja u procesu vrenja i u krajnjem slučaju do prestanka vrenja (pri dodavanju hrane za kvasac valja se pridržavati upute proizvođača). Vrenje komine treba provoditi postupno, pri temperaturi od 22 do 24°C. Nije neophodno namještanje kiselosti komine tj. pH — vrijednosti dodavanjem kiselinskog pripravka, ali se pH - vrijednost i te komine može po potrebi podešavati na način opisan u preradi jabuka. Alkoholno vrenje je potpuno završeno kada filtrat prevrele komine pokazuje vrijednost od 6 do 12°Oe (mjereno vagom po Oechseu).
Destilacija prevrele komine Nakon što se ustanovi završetak vrenja, potrebno je što prije obaviti destilaciju (pečenje) prevrele komine, jer se inače karakteristične arome brzo gube. Destilaciju je potrebno provesti lagano i pažljivo kako ne bi došlo do gubitka aroma. S obzirom da se radi najčešće o manjim količinama preporuča se rakijski rektifikator za pečenje rakije.
Odležavanje, dozrijevanje i završna izrada rakije Nakon dozrijevanja destilata od najmanje šest tjedana, potrebno je destilat razrijediti vodom na jačinu od oko 45 vol% alkohola. Ne preporučuje se ohlađivanje rakije na temperaturu ispod 5°C ili držanje u hladnjaku, jer na nižim temperaturama dolazi do izdvajanja eteričnih ulja, a s njima i pojedinih aroma. U današnje vrijeme rijetko se proizvodi čista rakija klekovača (ili »brinjevec«), već je proizvođači miješaju sa šljivovicom ili se sirovom destilatu od šljiva (nakon prvog pečenja) dodaje odgovarajuća količina borovica.
LJEKOVITO BILJE l NJEGOVA RAZNOVRSNA PRIMJENA TE UTJECAJ NA OKUS TRAVARICE MACERIRANJE KORIJENA LJEKOVITOG BILJA Maceracija bilja najčešće traje od 8-15 dana (ovisno o temperaturi okoline). Cesto se u farmaceutskoj industriji koristi i postupak ubrzane maceracije - perkolacija, pri čemu se ljekovito bilje ispire s otapalom (alkohol, voda), a što kao postupak nije za naše čitatelje zanimljivo.
99
Maceracija bilja provodi se u posudama (metalne ili staklene) koje ne utječu na proces, a mogu se dobro zatvoriti. Bilje predviđeno za maceraciju može biti svježe ili suho. Svježe bilje prelijeva se koncentriranim alkoholom (96% vol. alkohola) u omjeru 1:1 s vodom, a osušeno bilje u omjeru 1:1:1, tj. bilje (težinski), alkohol i voda, odnosno ako rabimo rakiju 45-50% odnos je 1:2. To su najčešći omjeri, a izuzetke ćemo posebno istaknuti. Maceraciju provodimo prvo vaganjem usitnjenog bilja prema veličini posude, zatim dolijemo alkohol koji prekriva bilje, posudu zatvorimo i dnevno protresemo. Nakon dva tjedna odlijemo tekućinu (macerat), a iz bilja istisnemo preostalu tekućinu te iscjeđenu tekućinu i macerat pomiješamo i dobro zatvorimo te spremimo na tamno mjesto. Sljedeće biljke pogodne su za maceriranje i destiliranje s rakijama i najčešće se koriste: 1. Anđelika (Angelicae radix) poznata je srednjoeuropska ljekovita biljka. Macerat anđelike ima izraženu medicinsku učinkovitost a koristi se u želučanim aperitivima i gorkim likerima (Boonekamp, Chinabitter, Stonsdorfer, Angelika liker itd.). Ljekovita svojstva korijena anđelike bila su cijenjena u Europi u srednjem vijeku. Naročito je bio popularan napitak protiv svih bolesti — theriaks. Recept za theriaks potječe iz Stare Grčke, a zapisao ga je liječnik M. Eucator (živio je od 111. do 63. godine prije Krista). Theriaks se pripremao kuhanjem sljedećih biljaka: maka, korijena anđelike, šafrana, odoljena, zatim cimeta, kardamona i rujevine (myrhe) u crnom vinu. Tijekom kuhanja dodavao se željezni sulfat i med.
Recept za pripremu terijaka (približan) 1. anđelika 5 g 2. cimet l g
3. kardamon 1 g 4. mak 5 g 5. myrha (rujevina) 5 g 6. odoljen 0,5 g
7. šafran l g 8. željezni sulfat 5 g 9. crno vino cca 100 g 10. med 10 g Napomena: Uz pripremu ovog čestog sastojka u »švedskim gorčicama« (grenčicama), isti se obično izvodi iz originalnih recepata a dodaje se švedskoj grenčici. Potrebna količina terijaka navedena u prethodnom receptu i dodaje se u 1,5 litru rakije, koja je uobičajena količina za jednu smjesu grenčice.
2. Arnika - brđanka (Arnicae radix) koristi se kao macerat u gorkim travaricama i likerima. Ljekovitost tog macerata podudara se sa svojstvima macerata omana pa se mogu i zamijeniti, iako ujedinjeni djeluju učinkovitije, a što se posebno ističe u pripremi manje i više složenih eliksira.
100
3. Iđirot (Calami rhizoma) koristi se kao najčešće upotrebljavan macerat u svim poznatim gorkim likerima i aperitivima, jer posjeduje niz dobrih zdravstvenih osobina, te daje izrazito dobar miris i okus u pripravama u kojima se koristi.
4. Ljupčac (Levestici radix) Ljupčac se često uzgaja u Zapadnoj Europi i koristi kao macerat koji se dodaje gorkim likerima koji imaju »finu« aromu (»alpski likeri«, tzv. »Ambruške kapljice« itd.) a ima i vrlo značajno zdravstveno djelovanje.
5. Odoljen (Valerianae radix) Odoljen je poznata biljka koja djeluje umirujuće na živčani sustav. U gorkim likerima nalazi se u malim količinama kao macerat i destilat. Tu treba naglasiti da njegovu upotrebu treba minimalizirati, radi jakog mirisa.
6. Oman (Helenii radix) Oman je poznata biljka naših močvarnih krajeva. Maceratom omana liječe se želučane tegobe te bolesti pluća i dišnog sustava, pa se koristi u gotovo svim složenijim travaricama.
7. Sladić (Liquritiae radix ) Sladić je tipična mediteranska biljka od čijeg se macerata (kuhanjem u vodi) priprema sirup za iskašljavanje, a od alkoholnog macerata priprema se destilat, koji je osobito zastupljen u poznatim »bitterima« (»Boonekampu«, »Stonsdorferu«, »alpskom likeru« itd.). Tu treba naglasiti da je i macerat sladića značajan u manje složenim, a i složenim travaricama, jer bitno ublažuje (»pokriva«) gorke komponente izrazito gorkih biljaka (srčanik, kičica, pelin, stolisnik).
8. Srčanik (Gentianae radix) Srčanik je nezaobilazni sastojak svih gorkih likera i aperitiva, odnosno bittera. Treba ga vrlo oprezno i u malim količinama koristiti pri izradi travarica, zbog izrazito gorke »note«. Za proizvodnju gorkih likera koriste se i neke druge ljekovite biljke: đumbir (Rhizoma Zingiberis), ginseng (Rhizoma Galage minoris), šafran (Rhizoma Zedoarae), perunika bogiša (Rhizoma Irdis), petoprsta (Rhizoma Tormentilliae) itd.
MACERIRANJE NADZEMNOG DIJELA BILJKE Macerati i destilati rade se od nadzemnog dijela (herba) ljekovitih biljaka.
1. Blaženi čkalj (Herba Cardi benedicti) Blaženi čkalj je vrlo poznata ljekovita biljka koju su posebno cijenili benediktinci. Blaženi čkalj sadrži ljekovite tvari koje liječe želučane tegobe, jetru i bolesti nervnog sustava. Ta je biljka prisutna kao macerat u mnogim gorkim likerima i travaricama, ali i destilat se koristi za komponiranje arome nekih likera. Jedan od takvih likera je i poznati benediktiner.
101
2. Izop (Herba Hysoppi) Izop se koristi prvenstveno kao macerat za dobivanje dobrog okusa u pripremi travarica. Alkoholni destilat izopa otklanja tegobe dišnih organa (astma, upala sluznice, katari), a koristi se i kao poboljšivač (bonifikator) arome likera i travarica.
3. Kadulja (Folia salviae) Kadulja je autohtona ljekovita biljka Hrvatske. Sadržaj i sastav eteričnog ulja »dubrovačke žalfije« mjerilo je svjetske kvalitete u odnosu na druge vrste kadulja. Ljekovita svojstva kadulje prije svega su u otklanjanju tegoba dišnih organa jer dezinficira sluznicu. Macerat kadulje rjeđe se koristi za pripremu likera i travarica. Međutim, destilat je zastupljen u mnogim biljnim likerima pa i travaricama. Travarica je nezamisliva (pogotovo klasična dalmatinska) bez kadulje bilo u obliku destilata (što je bolje) ili macerirane (ali ta je vrlo gorka).
4. Kičica (Herba Centaurri minoris) Kičica je poznata ljekovita biljka, po ljekovitom djelovanju slična srčaniku. Ljekovita svojstva kičice su višestruka i koriste se za uklanjanje želučanih tegoba i živčanih napetosti. Macerat kičice koristi se u mnogim gorkim likerima i rakijama, (Feinbitter, Halb und Halb itd.). Kičica je idealna biljka za sve manje i višesložene travarice.
5. Lazarkinja (Herba Aserulae odoratea) Ljekovita svojstva lazarkinje su dosta izražena, a macerat lazarkinje osnovni je sastojak cijenjene votke Subrowke (u svakoj boci Subrowke nalazi se dio bilja lazarkinje). Macerat i destilat lazarkinje se koristi često u proizvodnji travarice jer daje posebno ugodan miris i okus.
6. Matičnjak (Folia Melissae) Matičnjak je autohtona biljka Mediterana. Koristi se protiv nadimanja u želucu i crijevima. Macerat matičnjaka ima prilično rijetku osobinu: gorak okus i ugodnu, osvježavajuću aromu i okus koji podsjeća na limun. Zbog tih karakteristika macerat i destilat matičnjaka koriste se u mnogim likerima i rakijama jer poboljšavaju okus i miris travarice.
7. Mažuran (Herba Majoranae) Mažuran je autohtona mediteranska biljka a destilat mažurana koristi se za pojačavanje arome biljnih likera i rakija. Naime, opće je pravilo da se pripravak nekih ljekovitih biljaka (macerat, destilat) koristi kao osnovna »nota« likera, a drugi dodaci služe za pojačavanje temeljnih aroma. Pripravci mažurana služe u likerskoj industriji upravo za to, a to je primjenjivo i u proizvodnji travarica.
8. Pelin (Herba, Flores Absinthii) Pelin je od davnina poznata ljekovita biljka koja se koristi za otklanjanje želučanih tegoba i probavnih smetnji. Macerat i destilat (Aetheroleum absinthum) koriste se za pripremu gorkih likera (pelinkovac npr.). Eterično ulje pelina sadrži alkaloid tujon koji spada u grupu opijata, te se treba koristiti u vrlo ograničenim i malim količinama. U proizvodnji likera i travarica koriste se eterična ulja, odnosno destilati i mnogih drugih biljaka, primjerice ružmarina (Folia Rosmarini), majčine dušice (Herba Thymt), listovi naranče, limuna i drugo.
102
MACERIRANJE SJEMENJA LJEKOVITOG BILJA Najčešće sjemenje (plodovi) ljekovitog bilja koje se koristi u proizvodnji alkoholnih pića:
1. Anđelika (Semen Angelicas) Od sjemenja anđelike se priprema destilat. Mljeveno sjeme prelije se 40%-tnim alkoholom u destilacijskom uređaju i destilira. Koristi se srednja frakcija destilata koja čini približno 70% ukupnog destilata. Kao i kod macerata korijena anđelike, destilat sjemena koristi se u proizvodnji gorkih likera.
2. Borovica (Fructus Juniperi) Borovica je naše poznato ljekovito drvo. Dvogodišnje bobice beru se i od njih se priprema destilat - mljevene bobice se maceriraju 1-2 dana u alkoholu te dvaput destiliraju, tj. prvi destilat se razrjeđuje alkoholom (96%) s dodatkom vode (omjer 1:1) ili dodatkom iste količine rakije (omjer destilata i rakije 1:1). Tijekom druge destilacije te mješavine uzima se samo frakcija s »čistom« aromom borovice. Od tako dobivenog drugog destilata dobiva se odlična aroma, a koristi se kao nota manje ili više složenih travarica i dina (gin).
3. Komorač (Fructus Foeniculi) Komorač daje specifičan »osvježavajući« destilat odlične arome koji se stavlja i u bombone (»Bronhi«), te za poboljšanje okusa u mnogih alkoholnih pića (primjerice: u mastiku). Kao macerat se također može koristiti jer daje dobar okus i »notu« travaricama.
4. Korijandar (Fructus Coriandri) Korijandar je tipično sjeme orijentalnog okusa i mirisa. Korijandar se često upotrebljava kao začin mnogim jelima i pićima. On bitno poboljšava miris i okus travarice a ima i značajno ljekovito djelovanje kao macerat. Destilat korijandara ima osvježavajući okus i miris (podsjeća na limun) pa se koristi u mnogim alkoholnim pićima (primjerice: gin). Osim ovih ljekovitih biljaka, u proizvodnji alkoholnih pića koriste se mnoge druge ljekovite biljke ali u manjim količinama te daju osobnost svakom piću. To su suhe bobice borovnice (Fructus Myrtilli), kola (Semen Colae), kubeba (Fructus Cubebe), muškat (Nuces Moschatae), piment (Fructus Pimatae) i druge. Neki poznati aperitivi i gorki likeri sadrže veće količine biljnih smola. Aperitiv Boonekamp karakterizira smola »guajax« (Lignum gudači), aloja (sok biljke Aloe ferox) karakterizira Unterberg itd.
POPIS BILJAKA KOJE SE MOGU DESTILIRATI S ALKOHOLOM ZA PRIPREMU DESTILATA LJEKOVITOG BILJA 1. ANĐELIKA, 2. ANIS, 3. BLAŽENI ČKALJ, 4. BOROVICA, 5. BOSILJAK,
103
6. IZOP, 7. KADULJA, 8. KOMORAČ, 9. KORIJANDAR, 10. LAZARKINJA, 11. MATIČNJAK, 12. MAŽURAN, 13. METVICA, 14. ODOLJEN, 15. PELIN, 16. SLADIĆ. Destilati ovih biljaka pripremaju se za poboljšanje okusa pojedinih složenih kombinacija eliksira i travarica a posebno je za njihovu izradu pogodan rakijski rektifikator, jer se u njemu mogu destilirati i manje količine i to već od 2-3 l osnovne sirovine za destilaciju.
MANJE SLOŽENI ELIKSIRI l TRAVARICE UVODNE NAPOMENE UZ PRIPREMU MANJE SLOŽENIH ELIKSIRA l TRAVARICA Želja mi je bila da potaknem čitatelje da sami pristupe izradi jednostavnijih travarica sa 6-12 vrsta ljekovitog bilja i time steknu rutinu i naviku, a možda i želju za izradom travarica složenijeg sastava sa 14-48 biljaka. Zato dajem originalne i također iskušane recepte u daljnjem tekstu. Postoje samo četiri naophodna preduvjeta za to: 1. Elektronska vaga s točnošću vaganja 1-2 g. Pri nabavci vage potražite vagu koja ima vrlo trajne baterije (koje traju otprilike 10 godina), a koje su ugrađene u vagu. Ista vaga (na slici) ima približnu cijenu 30 eura, a koristit ćete je niz godina, po potrebi i za druge svrhe. Ukoliko ne nađete takvu vrstu vage (s obzirom na trajnost baterija) kupite vagu s klasičnim baterijama, koje ovisno o kvaliteti i upotrebi troše se više puta na godinu, a i cijena je često i nešto veća od spomenute. 2. Posuda za maceraciju Idealna je za maceraciju prazna staklenka od kiselih krastavaca ili paprike približnog volumena 2,5 l s metalnim »šaraf« zatvaračem u koju stavite izvagane biljke iz preporučenih recepata (cca 80-90 g), bilja a kasnije dodajete odgovarajuću količinu rakije. 3. Ljekovito bilje (5-12 biljaka) nabavite prema jednom od navedenih 11 recepata koje ste sami izabrali (ili više njih).
104
4. Bazu vam predstavlja 2,5 l odabrane kvalitetne rakije. Kada ste, prema uputama, prikupili osnovne sirovine i opremu (vaga i staklenka) možete pristupiti vaganju vaših ljekovitih biljaka iz odabranog recepta. Preporučamo vam da tako odvagane mješavine biljaka također u suhom stanju pohranite u staklenkama od 7 dl (od pekmeza, meda ili kiselih prerađevina) do trenutka kad odlučite započeti maceracijom bilja. Ujedno preporučam biljke stavljati na maceraciju u što sitnijem obliku radi što bolje ekstrakcije ljekovitih tvari. Maceracija, kao što je već napisano, obavlja se u ovisnosti o temperaturi (preporučljivo 20°C i više) uz povremeno miješanje smjese (u razmaku 1-2 dana) a maceracija traje okvirno dvadesetak dana a i više. Zatim se preko sita ocijedi macerat i još pomoću odgovarajuće stiskalice istisne preostali macerat iz bilja i pomiješaju oba sadržaja (tekuća) Po potrebi, da bi dobili bistri pripravak, možete i profiltrirati macerat (primjerice kroz filter za filter-kavu).
ORIGINALNI RECEPTI MANJE SLOŽENIH TRAVARICA l ELIKSIRA 1. Mala univerzalna travarica (12) l Anđelika
10 g
2. Borovica
5g
3. Čestoslavica
3g
4. Gospina trava
2g
5. Iđirot
10 g
6. Kadulja
5g
7. Kičica
3g
8. Komorač
15 g
9. Majčina dušica
5g
10. Neven
8g
11. Sladić
10 g
12. Stolisnik
4g
2. Mala velebitska travarica (10) 1. Anđelika
5g
2. Gospina trava
10 g
3. Jagoda šumska
5g
4. Kičica
3g
•
5. Komorač
10 g
6. Lazarkinja
15 g
7. Mažuran pitomi
10 g
8. Metvica paprena
5g
9. Neven
12 g
10. Trava iva
3g
105
106
107
10. Mala istarska travarica (10)
11. Ma/a biokovska travarica (9)
108
SLOŽENE TRAVARICE l ELIKSIRI Ovo poglavlje opisuje način dobivanja 12 vrsta složenih (15-49 biljaka) travarica i eliksira od ukupno šezdesetak vrsti ljekovitog bilja. Ovo je možda i najzanimljivije poglavlje u ovoj knjizi, jer daje praktične recepte kako izraditi svaku od navedenih 12 pripravaka (mješavina bilja 15-49) s pojedinačnim naznakama djelovanja koja proizlaze iz naslova svakog eliksira, odnosno travarice. Smatrali smo potrebnim da prvo spomenemo kraljicu travarica jer je ona idealni spoj svih 11 dolje navedenih travarica, odnosno eliksira. Prema tome spominjemo u daljnjem tekstu sastav svih 11 travarica, odnosno eliksira, koji se svaki posebno macerira i svoj je originalni napitak. Jedini izuzetak je »kraljica travarica« dvanaesta koja se dobiva miješanjem prethodno izrađenih 11 originalnih složenih travarica u jednakom volumenskom omjeru, tj. 11 (vrsta) x l dl = 1,1 litara »kraljice travarica«. Moguće su varijacije u 3 vrste s »notom« za svaki od jedanaest recepata travarice, i to: po komoraču (lagano slatkasta), po lazarkinji (neutralno slatkasto-gorka), i po borovici (gin) (malo gorkasta), naravno uz željeni dominirajući miris pojedinog od ove tri »note«. Tu treba također spomenuti da s obzirom na varijacije u pojedinim ekstraktima biljaka, posebno u pogledu gorkosti pripravaka, značajnu ulogu ima odgovarajući dodatak ekstrakta maceriranog sladića, s kojim je moguće i naknadno u određenoj mjeri smanjiti (»prekriti«) gorki okus pripravka. Zaključno se može reći da tih 11 vrsta opisanih složenih (po sastavu i količini biljaka) travarica, odnosno eliksira može dati uz korištenje 3 »note« praktički još 33 vrste (recepta). Korištenje spomenute tri biljke (komorač, lazarkinja i borovica) možete koristiti u količinama 5 do 10 grama kao dodatak na već propisanu mješavinu u pojedinom receptu (a to je ukupna mješavina 80 do 90 g biljaka na 2,5 litara lozovače).
UVOD U PRIPREMU SLOŽENIH TRAVARICA l ELIKSIRA Osnova za prikupljanje recepata za različite pripravke je nabavka odgovarajuće prirodne i provjerene rakije (baze) ili vina. Zelja autora je bila da izradi i nekoliko osnovnih novih tipova pripravaka s višestrukim ljekovitim djelovanjem, s posebnim naglaskom na četiri najčešće grupe bolesti i to: bolesti dišnog sustava bolesti krvožilnog sustava bolesti probavnog sustava i kombinaciju univerzalnih (širokog spektra ljekovitog djelovanja) i najjačih ljekovitih biljaka. Osnovni je postupak u velikoj većini pripravaka precizno vaganje biljaka provjerene kvalitete i zatim njihovo kratkotrajno ili dugotrajno maceriranje (namakanje) u vinu ili rakiji, a prema navedenim receptima i to za manje složene travarice i složene travarice, s tim da treba istaći i određenu razliku između te dvije skupine u pogledu »spektra« višestrukog zdravstvenog djelovanja. Ovdje je potrebno naglasiti da pri korištenju većeg broja biljaka (složene travarice) nedvojbeno postoji prednost u raznolikosti i jačini ljekovitog djelovanja. Nastojalo se je u recepturama postignuti i odgovarajuću pitkost bilo samih pripravaka, bilo da su u razrijeđenom stanju (u čaju ili bezalkoholnom napitku), jer je u pripremi i u probama različitih
109
recepata iz ove knjige uloženo višegodišnje znanje i eksperimentalni rad s velikim brojem uzoraka i trud da se postigne i donekle zadovoljavajući okus pića, koji u pojedinim slučajevima može osim osnovnog ljekovitog djelovanja prelaziti u napitak finog okusa. Međutim, tu opet ponavljamo osnovni moto ove knjige a to je: ako je pripravak zaista vrlo dobrog okusa, nemojte si zato dopustiti prekoračenje dnevne doze o kojoj piše u posebnom poglavlju.
NAPOMENE UZ RECEPTE ZA SLOŽENE TRAVARICE l ELIKSIRE (14-49 BILJAKA) U daljnjem tekstu navode se recepti za 12 vrsta složenih travarica i eliksira, koje su idealna osnova za ozbiljniji poduzetnički poduhvat. Svaka od navedenih 12 travarica sadrži 30-35 g suhih biljaka na l litru »baze« (lozovače), tj. prosječno 33 g ljekovitih biljaka u l litri. Recepti su predviđeni za maceraciju 2,5 l lozovače, odnosno 33 g x 2,5 l = 82,5 g biljaka u 2,5 l lozovače što je prosječna količina potrebna za takvu smjesu. Odstupanja u mjerenju biljaka su u granicama 75-87,5 g biljaka na jednu takvu mješavinu za dobivanje 2,5 litre pripravka. U toj mješavini biljaka posebna je pažnja poklonjena svakoj od biljaka prvenstveno imajući u vidu njihova pojedinačna svojstva u pogledu okusa kao i njihove pojedinačne ljekovite osobine. Važna je i optimalna dnevna doza prema farmakološkim svojstvima. Priprema takve mješavine bilja i maceracija može se obaviti u standardnoj većoj staklenoj posudi sa širokim grlom i dobrim poklopcem u kakvoj se najčešće prodaju krastavci (i slično) a volumena je 2,6-2,8 1. Razumljivo: ukoliko se radi maceracija u većim posudama, primjerice 5 litara, tada se količina ljekovitog bilja u receptima udvostruči i dobije odgovarajuća količina bilja za tu mješavinu dvostrukog volumena.
ORIGINALNI RECEPTI SLOŽENIH TRAVARICA l ELIKSIRA 1. Univerzalna travarica (23)
110
l. Aloja
3g
2. Anđelika
5g
3. Blaženi čkalj
3g
4. Borovica
3g
5. Brdanka
3g
6. Čestoslavica
3g
7. Dupčac
3g
8. Gospina trava
4g
9. Iđirot
4g
10. Imela
3g
11.Izop
3g
111
112
113
6. Ljekovita travarica za srce i krvotok (39)
114
7. Ljekovita travarica za dišne organe (37)
115
8. Ljekovita travarica za želudac i probavu (48)
116
117
118
119
12. Kraljica travarica (Grass Queen) (59) Od svake od jedanaest travarica uzmite po l dl izmiješajte i dobit ćete 1,1 l Kraljice travarice.
120
121
NAPOMENE UZ GRUPU SLOŽENIH KOMBINACIJA LJEKOVITOG BILJA U RAKIJI Grupa rakija (12) s ljekovitim biljem sasvim sigurno predstavlja zbirku rakija koju nećete moći naći ni u jednoj stručnoj knjizi i to stoga što postoji niz okolnosti koje »izrađivači« takvih kombinacija drže za posebnu »tehnološku tajnu«. Naravno, pošto je ovaj dio samo mali doprinos istraživanju »zgodnih kombinacija ljekovitog bilja« u rakiji, moguća su i vaša daljnja istraživanja na tom području. Kao što je već prije rečeno, nastojalo se dobiti prije svega određeni ljekoviti učinak svih ljekovitih komponenti (složenih aktivnih tvari), koje u svojim kombinacijama daju, ciljani utjecaj na poboljšanje zdravstvenog stanja u određenim područjima ljudskog organizma. Osim toga, da bi se moglo »izvesti« određene kombinacije bitno je odlično poznavanje farmakologije, a za što je korištena paralelno vrlo opsežna farmakološka literatura (pedesetak knjiga). Nakon dobivanja stručnih farmakoloških spoznaja bilo je potrebno proučiti svih šezdesetak ljekovitih biljaka i isprobati (misli se organoleptičkim metodama) gotove sve macerate (određenih pojedinačnih biljaka), a za to je utrošeno više godina istraživačkog rada, i to s ciljem da se upoznaju okusi, kao i bezbroj njihovih kombinacija. Tu treba istaći da je poznavanje aromaterapije, kao jedne od posebnih grana farmakologije, primijenjeno u ovoj knjizi, jer su u aromaterapiji poznate određene »kombinacije« aromatičnih ulja koje se međusobno dobro slažu, a poznate su im i ljekovite osobine. Prema tome, samo praktički eksperimentalni rad s nizom posebnih kombinacija između različitih vrsta bilja, može rezultirati i s boljom ili eventualno malo slabijom aromom pojedine »kombinacije«. Razumljivo je da su istraživanja na tom području i veća količina određenih biljaka s finim mirisom i okusom »ukomponirana« u određene originalne recepte. Stoga »dominirajući« miris (aromu) ili okus po određenoj biljci možemo uvjetno nazvati »notom« rakije, primjerice travarice s notom lazarkinje, komorača ili borovice. Tu treba istaći da je s obzirom na broj, i vrlo veliku raznolikost u mirisima i okusima tog mnoštva biljaka zastupljenih u travaricama, kao i na njihovu promjenjivu (u smislu intenziteta mirisa i okusa) kvalitetu, gotovo nemoguće uvijek ponoviti isti rezultat u rakiji i pored kvantitativnog (vaganja) pristupa sa svim sastojcima rakija. No, međutim okvir (količina - težinski) u kojem su date ove biljke (izraženo u gramima) sasvim sigurno donosi veliko pouzdanje u rezultat koji može biti najmanje dobar možda i vrlo dobar, a ponekad odličan, a što je u ispitnom periodu (5 godina) rekla većina od velike grupe kušača, koji su za to vrijeme probali barem stotinjak različitih uzoraka travarica. Osim toga, grupa kušača (a bilo ih je više od stotine) konzumirala je velike količine travarica (prvenstveno u preventivne svrhe) koje nisu ni u jednom slučaju imale negativne posljedice u njihovom zdravstvenom stanju. Tu treba spomenuti i drugu grupu povremenih kušača, koji predstavljaju posebnu grupu (tridesetak osoba) koja vrlo rijetko pije, i to samo kad nastanu manje zdravstvene poteškoće, pa su koristeći u posebnim situacijama neke od spomenutih složenih travarica imali, uvijek jako dobru reakciju na otklanjanje zdravstvenih poteškoća (posebice probavnog sustava i dišnih organa). Tu treba napomenuti još dvije mogućnosti za lokalnu vanjsku upotrebu takvih pripravaka, a to su otklanjanje svrbeža uslijed uboda raznih insekata, kao i određena svojstva za odličnu dezinfekciju manjih povreda kože (posjekotine i ogrebotine).
122
Osim toga, takve biljne rakije dale su vrlo dobre rezultate kao sredstvo za lokalnu dezinfekciju (u slučaju lakših upalnih procesa) u ustima, grlu (za grgljanje) i zaustavljanje upalnih procesa na zubnom mesu (ispiranje ustiju).
RAKIJA TRAVARICA NA TRADICIONALNI DALMATINSKI NAČIN Rakija travarica u Dalmaciji proizvodi se od prirodnih rakija dobivenih od raznog voća (često smokve) ili najčešće od grožđanog koma. Dodatkom svježih ili suhih aromatičnih biljaka »bazi«, u našem slučaju rakiji komovici, destilacijom dobijemo travaricu. U tu svrhu koriste se cijele biljke ili njihovi pojedini dijelovi: list, cvijet, plod, stabljika, kora i korijen. Za aromatične biljke važno je da su pravodobno ubrane i pravilno sušene. U praksi se češće koriste svježe biljke jer macerat od svježe ubranih aromatičnih biljaka daje još bolju kvalitetu travarice. Maceracijom svježe ubranih biljaka u rakiji komovici otapaju se aromatične tvari (eterična ulja) i nehlapivi ekstraktni sastojci (tvari boje, glukozidi, gorke tvari i dr.) Za pripravu macerata uzme se 20-30 g usitnjenih biljaka po litri rakije. Biljke se maceriraju 10 do 14 dana. Rakiju travaricu najčešće možete proizvesti maceracijom u staklenim bocama i manjim demižonima.
Ljekovite biljke kao ukras U bocu ili demižon ulijete rakiju, ali ne do vrha, zatim opranu i osušenu ljekovitu biljku, cijelu stabljiku, umetnite u bocu, i to nekoliko vrsti odabranih biljaka. Bocu začepite plutenim gljivastim čepom. Biljke u boci postupno ekstrahiraju aromatske tvari, a s druge strane, to je ugođaj oku za proizvođača i pogotovo za onoga koji takvu bocu rakije travarice kupi ili mu je darovana. Drugi način pečenja (a taj je, u stvari, češći u Dalmaciji) rakije travarice, sastoji se u tome da se svežanj različitih aromatičnih biljaka stavlja u poklopac-kapu destilacijskog uređaja (kotla) tako da kroz biljke prolazi alkoholno-vodena para, čijim posredovanjem iz biljaka prelaze u destilat-rakiju hlapive aromatične tvari, koje rakiji daju finu aromu svojstvenu datoj kombinaciji aromatičnih biljaka. Napomena: Pelin se s ostalim aromatičnim biljkama ne smije staviti u kapu destilacijskog uređaja, jer alkoholne pare iz pelina izdvajaju otrovne tvari, a što se prilikom maceracije ne događa (radi niže temperature).
Biljke za maceraciju Za maceraciju se mogu rabiti brojne aromatične i ljekovite biljke. 1. ANIS (Pimpinella anisum)
Dodaje se u umjerenim količinama radi vrlo dobre arome. 2. BOROVICA ili kleka (Juniperus communis) Koristi se zrela bobica s nešto iglica. Rakija od čiste borovice je lagano trpkasta, ugodna.
3. GLOG Dodaje se radi vrlo ugodnog okusa i značajne ljekovitosti.
4. KADULJA - ŽALFIJA (Salvia officinališ)
123
Koristi se mlado lišće za maceraciju, a u bocu se umeću mlade grančice ubrane prije cvatnje, jer tada sadrže najviše eteričnih ulja.
5. KIČICA (Erythraea centaurium) Dodaje se u manjim količinama radi gorčine i značajne ljekovitosti.
6. LAVANDA (Lavandula vera) Isto kao i smilje dodaje se radi fine arome.
7. MATIČNJAK (Melissa oficinalis) Također se vrlo dobro uklapa u poboljšanje arome travaricama. 8. MAŽURAN (Origanum maj orana) Dodaje se kao pojačivač aroma. 9. MAJČINA DUŠICA (Thymus vulgare) Koristi se cijeli nadzemni dio biljke, bere se za vrijeme cvatnje.
10. METVICA (Menthapiperita L) Ubrati je treba prije cvatnje jer tada eterično ulje sadržava najviše mentola, a koristi se lišće.
11. PELIN (Arthemisia absinthium) Ubire se prije, za vrijeme i poslije cvatnje. Dodaje se jedna grančica s cvijetom ili bez cvijeta u malim količinama.
12. RUTA, rutvica (Ruta graveolens) Beru se cijele grančice, listovi pridonose zelenoj obojenosti rakije. Bere se za vrijeme cvatnje, svibanj-kolovoz. Sadrži eterično ulje, kumarin, jabučnu kiselinu i gorčinu. Rakija od čiste rute preporuča se protiv grčeva u želucu. Ruta je u većim količinama otrovna, a manje količine koje se koriste za maceraciju djeluju ljekovito. S tom biljkom treba biti maksimalno oprezan i koristiti je u minimalnim količinama. :
•
13. RUŽMARIN (Rosmarinus officinalis) Za maceraciju u boci umeće se mlada grančica s lišćem. Bogata je eteričnim uljima.
14. SMILJE (Helichrysum arenarium) Dodaje se radi izuzetnog poboljšanja arome ali samo u malim količinama.
15. SRČANIK, lincura (Gentiana lutea) Za rakiju se uzima korijen jaka mirisa i gorka okusa, a sadrži eterična ulja. Korijen debljine 0,5 cm i dužine 2-3 cm (cca 20 g) dovoljan je za litru rakije.
16. TRAVA IVA (Teucrium montanum) Dodaje se u manjim količinama radi gorčine i značajne ljekovitosti. 17. VRIJESAK (Satureia capitata L.) Beru se grančice, i to za vrijeme cvatnje. Listovi sadrže aromatične tvari.
Napomene Na taj način travarice najčešće pripremaju u Dalmaciji - individualni proizvođači i poduzetnici.
124
U cilju poboljšanja kvalitete tog cijenjenog tradicionalnog proizvoda u Dalmaciji predlažemo svim proizvođačima da »svoj recept« svakako napisu i prave bilješke kao i nove recepte, koji trebaju obuhvatiti najminimalnije uvjete a to su: 1. Neophodno nabaviti preciznu vagu i sve podatke o količinama (suhe ili vlažne-svježe) i vrstama biljaka zabilježiti za sve druge prilike. 2. Svakako valja zapisati ukupnu količinu upotrijebljene rakije s precizno određenom koncentra cijom alkohola (baza). 3. Eventualnu gorčinu rakije, koja potječe od dodane prevelike količine u sastavu gorkih ljekovi tih biljaka, može se i naknadno ublažiti dodavanjem određenih biljaka (i u većim količinama). Takve biljke koje daju slatkast okus rakiji (uz poseban miris, uglavnom ugodni), a to su posebice komorač (sjemenke), sladić, iđirot itd. 4. U pogledu koncentracije ekstrakta svih biljaka, kao i pojedinačnog za određenu biljku, idealno se mogu poslužiti a da ne prekorače dozu određene biljke, ako se budu koristili posebnim dijelom ove knjige (a i najvažnijim!) koji govori i navodi precizne (količine) koncentracije upravo u kompleksnim složenijim travaricama (sa 14-49 biljaka), kao i dijelom o manje složenim rakijama. U izradi domaće travarice generalno se može reći da u težinskim omjerima u mješavini ljekovitog bilja za maceraciju treba biti težinski zastupljeno 3-5 puta više neutralnih i slatkastih biljaka od bilja gorkog okusa. Ne zaboravite aromu biljaka ugodnih aromatičnih osobina (primjerice: komorač, anis, borovicu-kleku).
OSTALI NAJVAŽNIJI MACERATI S LJEKOVITIM BILJEM Švedska grenčica Švedske kapi - eliksir Švedska grenčica je već dugo znan eliksir za očuvanje zdravlja. Sastavljena je iz ljekovitih biljaka, koje se nalaze u većini receptura starije europske farmaceutske literature. To su prije svega biljke za normaliziranje rada probavnih organa i aromatske ljekovite biljke. Švedska grenčica Mariborskih ljekarna izrađena je po originalnom receptu dr. Samsta. Spomenuta švedska grenčica Mariborskih ljekarna najčešće se koristi i može se nabaviti u biljnim ljekarnama RH, i to kao gotov proizvod ili pripremljena smjesa biljaka, koju vi sami macerirate u rakiji.
Recept I. za malu švedsku grenčicu Mala švedska grenčica 10 g aloje u prahu
:
5 g myrhe
0,20 g šafrana l O g seninih listova 10 g kamfora 10 g korijenja rabarbare
125
l0 g podanka kurkume (temerika) 10 g mane (smola crnog jasena) 10 g venecijanskog terijaka 5 g korijenja vilinog sita (carlina acaulis) 10 g korijenja anđelike Napomena: Ovaj recept je samo ilustracija s obzirom da je na domaćem tržištu teško pribaviti dio navedenih sastojaka. U daljnjem tekstu su dana 3 recepta po kojima možete i sami napraviti taj pripravak.
Način uporabe Unutarnja uporaba Za sprečavanje bolesti (preventiva) uzimamo ujutro i navečer po jednu čajnu žličicu razrijeđenih kapljica. Kod raznovrsnih bolesti slobodno uzimamo po tri razrijeđene žličice. Kod zloćudnih oboljenja uzimamo dvije do tri žlice dnevno ovako: po jednu žlicu kapljica razrijeđenih u 1,8 litre biljnog čaja, razdijeljenog na dva dijela, a uzima se pola sata prije svakog jela i pola sata nakon jela.
Oblozi iz mješavine švedskog bilja Oblozi se koriste za različite otekline. Komadić vate ili krpu, namočimo švedskom grenčicom i položimo na bolesno mjesto, kojeg smo prije toga namazali svinjskom ili nevenovom masti. Preko toga stavimo plastičnu foliju, da se ne uprlja rublje. Nakon toga povežemo krpom ili zavijemo zavojem. Oblog pustimo djelovati dva do četiri sata, ovisno o bolesti. Ako pacijent izdrži, slobodno pustimo oblog preko noći. Nakon odstranjenja obloga, kožu napudramo. Ako bi se kod osjetljivih osoba unatoč tome pojavile kožne upale ili crvenilo, trebamo obloge držati kraće vrijeme ili ih posve odstraniti. Osobe, koje su alergične, neka odstrane foliju i upotrebljavaju samo krpu. Ako bi se pojavio svrbež, namažemo bolesno mjesto mašću od nevena. Alkohol i šećer u švedskoj grenčici su u takvim količinama, da ne prouzrokuju nikakve štete bolesnicima, ako se uzimaju u propisanoj količini. Prema jednom starom rukopisu ljekoviti učinci eliksira švedske grenčice su sljedeći: 1. Ako je češće mirišemo ili udišemo, vlažimo tjeme, stavljamo na glavu navlaženu krpu, otklanja bol i vrtoglavicu, jača pamćenje i mozak. 2. Pomaže kod mutnih očiju, otklanja crvenilo i sve bolove, čak i kad su oči upaljene, mutne i nejasne. Nestaju i pjege i siva mrena ako pravovremeno navlažimo kuteve očiju ili stavimo vlažnu krpu preko zatvorenih očiju. 3. Kozice i osipe svih vrsta, kao i kraste u nosu ili na bilo kojem drugom mjestu tijela možemo izli ječiti ako ih često i dobro navlažimo kapljicama eliksira. 4. Kod zubobolje uzmemo jednu punu žlicu eliksira s malo vode te tu tekućinu držimo neko vri jeme u ustima ili bolni zub navlažimo krpom. Bol prestaje i upala se povlači. 5. Prištiće na jeziku ili ostale povrede upornim vlaženjem s eliksirom u kratkom ćemo roku izliječiti. 6. Ako nam je grlo upaljeno ili bolesno, tako da možemo teško gutati hranu i piće, uzimamo kap ljice ujutro, u podne i navečer, polako ih pijemo i one izvlače temperaturu i liječe ždrijelo.
126
7. Ako imamo grčeve u želucu, uzmemo jednu punu žlicu eliksira. 8. Kod grčeva uzmemo tri pune velike žlice eliksira polagano jednu za drugom i uskoro ćemo osje titi olakšanje. 9. Kapljice rastjeruju vjetrove u tijelu i hlade jetru, otklanjaju sve želučane tegobe i one u trbuhu, te pomažu kod zatvora stolice. 10. Odlično su sredstvo za želudac kad on slabo probavlja i zadržava hranu. 11. Također pomažu kod bolova žuči. Ako svakodnevno ujutro i navečer uzimamo po punu žlicu kapljica, a preko noći stavljamo obloge svi će bolovi nestati. 12. Kod vodene bolesti šest tjedana uzastopce uzimamo ujutro i navečer po jednu punu žlicu eliksira u bijelom vinu. 13. Kod bolova i šuma u ušima eliksirom navlažimo komadić vate i stavimo ga u uho. Jako dobro pomaže i čak vraća izgubljeni sluh. 14. Ako žena ima bolove u maternici, tri dana uzastopce uzima ujutro punu žlicu eliksira u crvenom vinu, nakon pola sata treba prošetati, zatim može doručkovati, ali ne mlijeko. Eliksir ne uzimamo s mlijekom! 15. Ako posljednjih 14 dana trudnoće uzmete ujutro i navečer po jednu žlicu eliksira, pospješit ćete porođaj. Kako bi se što lakše riješila posteljice, rodilji dajemo svaka dva sata punu kavenu žličicu grenčice tako dugo, dok posteljica ne izađe bez porođajnih bolova. 16. Ako se poslije poroda kod dojenja pojave upale dojki stavljanjem obloga s grenčicom brzo će nestati. 17. Djeci pospješuje iscjeljivanje vodenih kozica. Djeci dajemo eliksir razrijeđen s vodom, ovisno o dobi. Kada se kozice počnu sušiti, češće ih vlažimo eliksirom pa ožiljci neće ostati. 18. Djeci i odraslima koristi protiv glista, čak i trakavice. Djeci je moramo davati ovisno o dobi. Na pupak zavežemo navlaženu krpu i pazimo da bude uvijek vlažna. 19. Kod žutice će sve tegobe brzo nestati, ako tri puta dnevno uzimamo po jednu veliku žlicu eliksira, a na otečenu jetru stavljamo obloge od švedske grenčice. 20. Otvara sve hemoroide, liječi bubrege, pomaže da tekućina izađe iz tijela bez dodatnih kura, otklanja depresiju i melankoliju i regulira tek i probavu. 21. Također liječi unutarnje hemoroide, ako ih u početku češće vlažimo, te ih uzimanjem švedske grenčice omekšamo. Naročito je djelotvorno ako to činimo prije spavanja. S vanjske strane treba staviti natopljen komad vate. Pomaže da oteče suvišna krv i smanjuje pečenje. 22. Ako je netko u nesvijesti, zatreba li, otvorimo mu usta, ulijemo mu veliku žlicu eliksira i bo lesnik će doći k sebi. 23. To sredstvo otklanja i bolove kod grčeva, tako da oni s vremenom prestanu. 24. Kod plućne tuberkuloze uzimamo eliksir ujutro natašte, a kura mora trajati šest tjedana. 25. Ako žena izgubi mjesečnicu ili ako je ona pak prejaka, neka uzima eliksir tri puta dnevno tijekom sedam dana. Ako je mjesečnica bila preobilna, smirit će se, ako je izostajala, uspostavi se. 26. To sredstvo pomaže i kod bijeloga pranja. 27. Ako nekoga muči padavica (epilepsija) valja mu odmah dati eliksir. Bolesnik mora tada uzimati isključivo to sredstvo, jer ono jača napadnuti živčani sustav kao i tijelo, i čuva nas od svih bolesti. 28. Liječi oduzetost, otklanja vrtoglavicu i mučninu.
127
29. Liječi također vodene kozice i crveni vjetar. 30. Ako netko ima groznicu, vrućicu ili tresavicu i potpuno je slab, dajemo mu jednu veliku žlicu eliksira i bolesnik će, ako ne koristi druga sredstva, ubrzo doći k sebi, puls će se početi smirivati, pa iako je vrućica jako visoka, bolesnik će se uskoro osjećati bolje. 31. Eliksir liječi i rak, stare vodene kozice i bradavice, te raspucane ruke. Ako je rana stara i gnoj na ili ako je na njoj izraslo divlje meso, valja sve dobro isprati bijelim vinom, a zatim staviti na to krpu namočenu u eliksir. Kapljice otklanjaju otekline i bolove kao i divlje meso i rana počinje zarastati. 32. Bez opasnosti liječi sve rane, bilo posjekotine ili ogrebotine, ako ih češće tretiramo eliksirom. Krpu namočimo u eliksir i njome prekrijemo ranu. Kroz kratko vrijeme bol nestane, eliksir sprečava nastanak infekcije i gnojenja, i liječi također stare prostrijelne rane. Ako su u tkivu rupe, ubrizgamo eliksir u ranu, koju prije toga ne moramo obavezno očistiti. Redovnim stavljanjem obloga natopljenih kapima ubrzo će doći do ozdravljenja. 33. Otklanja sve ožiljke, i kad su jako zastarjeli, brazgotine i posjekotine, ako ih natopimo kapima 40 puta. Iza svih rana izliječenih s tim kapljicama ne ostaju ožiljci. 34. Iz temelja liječi i sve fistule, i kad se čini da su neizlječive: povreda može biti neograničeno stara. 35. Liječi sve povrede uslijed opekotina bile one uzrokovane vatrom, vrućom vodom ili mašću, ako ih ustrajno močimo s eliksirom. Sprečava nastajanje mjehurića, izvlači vrućicu, liječi u potpunosti čak i gnojne mjehure. 36. Djeluje protiv oteklina i masnica bez obzira na to od koje vrste udarca potječu. 37. Ako netko nema apetita, eliksir će mu ga vratiti. 38. Kod jake slabokrvnosti, eliksir vraća bolesniku izgubljenu boju, ako ga jedno vrijeme uzima svako jutro. Cisti krv i stvara novu, te pospješuje cirkulaciju. 39. Reumatski bolovi u zglobovima nestaju ako eliksir uzimamo ujutro i navečer i ako na bolna mjesta stavljamo krpu natopljenu eliksirom. 40. Liječi ozebline na rukama i stopalima, čak i ako su nastale otvorene rane. Ako je to moguće što češće, posebno tijekom noći, na ta mjesta stavljamo nakvašenu tkaninu. 41. Na kurje oči stavljamo eliksirom natopljen komadić vate i vodimo brigu o tome da vata na bolnom mjestu uvijek bude vlažna. Nakon tri dana kurje oči otpadnu ili ih bez bolova možemo odstraniti. 42. Kod kuge i drugih zaraznih bolesti dobro je da ih uzimamo više puta na dan, jer liječe kužne čireve i otekline čak i ako su već zahvatile i vrat. 43. Tko povremeno boluje od nesanice neka uzme eliksir prije spavanja. Kod nesanice izazvane nervozom stavimo na srce krpu natopljenu razrijeđenim eliksirom. 44. Tko svaki dan ujutro i navečer uzima taj eliksir, ne treba nikakve druge lijekove, jer on krijepi tijelo, jača živce i krv, sprečava drhtanje ruku i nogu. Ukratko, djeluje protiv svih bolesti. Tijelo ostaje čvrsto, lice mladoliko i lijepo. Važno: Sve navedene količine eliksira moramo uzimati razrijeđene vodom ili čajem. Iz navedenih točaka ovoga staroga rukopisa vidljiva je čudotvorna ljekovita moć te mješavine bilja. S pravom se može reći da gotovo i nema bolesti kod koje švedsko bilje ne pomaže ili da u najmanju ruku nije osnova za svaku njegu. Posebna napomena: Citirajući »stari rukopis« želio sam vam dati povijesnu ilustraciju o vrlo širokom području zdravstvenog djelovanja tog eliksira, no međutim, od opisane primjene u nizu
128
slučajeva razumljivo je da autor i izdavač to svojim čitateljima ne propisuju kao »recept«, jer za to nisu meritorni. Drugim riječima samo liječnik (i farmakolog) s odličnim poznavanjem fitoterapije (uz poželjnu licencu) može (opet nakon medicinske dijagnostike) propisivati precizan način primjene tog čudesnog eliksira.
Uputa za uporabu ljekovitog eliksira »Švedska grenčica« (Mariborske lekarne) Švedska grenčica je dugo godina poznat lijek za očuvanje zdravlja. Čajna mješavina je sastavljena iz ljekovitog bilja, koje je opisivala starija evropska farmaceutska literatura. Pri sastavljanju recepture uvažavali smo najnovija stručna dostignuća o lijekovitom djelovanju pojedinih biljaka. Izrađeni eliksir Švedska gorčica upotrebljava se za normaliziranje probave (zatvorenost - kronična opstipacija, lijenost debelog crijeva, napuhanost - meteorizam) i poboljšavanje teka. Eliksir upotrebljavamo 2-3 puta l do 2 kavene žličice dnevno u čaši vode ili čaja, pola sata prije jela. Upotreba Švedske grenčice se ne preporučuje djeci i ženama u vrijeme menstruacije, te se zabranjuje uzimanje trudnicama. Jako veliko prekoračenje doze, koja je u tim uputama navedena, može uvjetovati slabost, povraćanje i proljev. U takvim slučajevima savjetujemo privremeno prekidanje uporabe eliksira. Upozorenje: Eliksir Švedska grenčica čuvamo u tamnom prostoru na sobnoj temperaturi. Talog u eliksiru je normalna pojava. Rok trajanja: 18 mjeseci. Uputa za pripremu eliksira: Sadržaj čajne mješavine (originalno pakiranje) prelijemo s 1,5 l dobre domaće rakije ili konjaka (45% vol. etilnog alkohola). Terijak (kuglicu koja se nalazi u originalnom pakiranju) zdrobimo i dodamo ostaloj čajnoj mješavini, te maceriramo u dobro zatvorenoj posudi, zaštićenoj od neposredne sunčeve svjetlosti tjedan dana uz miješanje (najmanje dva puta dnevno). Nakon toga tekućinu odlijemo, procijedimo kroz gustu gazu ili krpu, ostatak bilja stisnemo i pustimo da se razbistri.
Švedska grenčica - Recepti
129
130
131
POSEBNI MACERATI LJEKOVITOG BILJA U VINU Poseban ljekoviti napitak od aloje Recept pripravka od aloje (aloe arborescenš) Priprema lijeka: — 35 dag (manje ne smije biti, ali ako bude 5-10 dag više, ne smeta) kaktusa aloje svježeg u listu samljeti na stroj za mljevenje mesa - biljka ne smije biti mlada od jedne i pol godine i ne smije se zalijevati 5 dana prije pripreme lijeka - 35 dag meda u saću
132
- 2 žlice livadnog meda - 20 dag Franckove cikorije - 2 dl 75%-tnog alkohola — l l čistog prirodnog crnog vina Sve se ovo promiješa i stavi u čistu staklenu posudu, koja se najlonom prekrije i dobro zaveže, te stavi na tamno mjesto bez pomicanja, 6-10 dana. Nakon toga smjesu valja procijediti i spremiti u čiste boce.
Upotreba Dnevno piti 2 puta po 0,3 dl (mala rakijska čašica) i to: jednu natašte ujutro, a jednu navečer poslije završenog jela i pića, neposredno prije spavanja. U toku prve godine kura se primjenjuje ovako: 1. Pripravak se uzima 3 mjeseca, pa se pauzira 2 mjeseca (I. period — 5 mjeseci) 2. Nakon toga pripravak se uzima 2 mjeseca, pa se opet pauzira 2 mjeseca (II. period - 4 mjeseca) 3. Zatim lijek se uzima samo l mjesec s tim da se pije samo jedna čašica dnevno. Za vrijeme uzimanja pripravka strogo je zabranjeno uzimanje drugih lijekova i svih vrsta tableta.
Ovim lijekom liječe se sljedeće bolesti: Bolesti želuca, trajne glavobolje, bolesti srca, astma, kostobolja, upala krvnih žila, povišeni tlak, liječi i obnavlja krv, koagulaciju krvi, TBC pluća, čir na želucu, ostale unutarnje upalne procese, gripu, anginu, zastarjela oboljenja koja traju godinama, te ženske bolesti. Poznati su bolesnici potpuno izliječeni od tumora, pa čak i zloćudnih. Daljnja upotreba spomenute kure tim pripravkom od godine dana, obvezno se mora ponoviti i drugu godinu. Po završetku prve godine obavezna je pauza od jedne godine, ako se čitava kura želi ponoviti. U ponovljenoj kuri pripravak je dovoljno uzimati samo jednom u 3 mjeseca tijekom čitave godine (u trećoj godini). Ovaj je pripravak provjeren kod više bolesnika u liječenju spomenutih bolesti i dao je izvanredne rezultate.
Posebna napomena Usprkos osobnom iskustvu, kao i iskustvu niza poznanika koji su taj preparat koristili, dužni smo kao autor i izdavač dati slično upozorenje kao i kod švedske grenčice a to je, da prije uporabe toga preparata, svakako zatražite mišljenje iskusnog liječnika - fitoterapeuta.
AROMATIZIRANA VINA Aromatizirana se vina proizvode od prirodnih ili specijalnih vina koja se aromatiziraju ljekovitim biljem i mirodijama. U ovu grupu pića spadaju vermut, bermet i pelinkovac. Najčešće se sreće vermut, jer je njegov glavni sastojak pelin koji mu daje gorčinu (njemački Wermuth znači pelin). Na kvalitetu aromatiziranih pića direktno utiče kvaliteta vina, kompozicija biljnih dijelova kao i začini.
133
Bermet Bermet je naziv najčešće za crno aromatizirano vino. U pripremi bermeta koristi se svježe zrelo grožđe, staro kvalitetno vino i razni začini. Bermet je poznat još od davne 1800. godine kada su dijelovi naše zemlje i Slovenije bili pod Napoleonovom vlašću i nosili naziv Ilirske provincije. Dolaskom Napoleonovih vojnika, postali smo bogatiji za nekoliko enogastronomskih specijaliteta, kao primjerice bermeta. Sam naziv nastao je od njemačke riječi Wermouthkraut (u prijevodu pelin) te imena vermut i bermet zbog specifično gorke arome. Bermet po kategorizaciji spada u specijalna aromatizirana vina. Način pripremanja je do sada bio dobro čuvana tajna medu proizvođačima tog starog aperitiva rubinsko-crvene boje. Samoborci će vam ga najčešće ponuditi kao aperitiv uoči Božića jer se u to vrijeme po prvi put otvaraju bačve i zbog toga je dobio nadimak »zimsko božično piće«. Preporučuje se ga servirati u viskičašama, ohlađenog na 10°C, bez leda i limuna. Uz obitelj Filipec i još nekoliko obitelji iz Samobora (proizvođača bermeta) možete ga pronaći i u nekoliko obitelji u Jaski i Zelini. Kušajte bermet i priuštite si pokoju čašicu (pogotovo ako ga sami napravite), jer ne lažu kad kažu da od bermeta glava ne boli.
Bermet - recept: Začini za bermet: Da bi se proizvelo 80 litara bermeta potrebno je: —40 l vina frankovka —50 kg zdravog, zrelog crnog grožđa (frankovka) -2,5 kg šećera, lagano karmeliziranog - 0,25 kg suhih smokava
- 0,25 kg rogača - 0,25 kg grožđica - 50 g sladića - 50 g anisa — 50 g muškatnog oraščića - 30 g pelina, suhog - 5 g hrena - 50 g vanilin šećera (5 paketića) - l limun - 3 naranče Postupak proizvodnje: U bačvu s velikim otvorom redom slažemo red grožđa, koji posipamo začinima i postepeno prelijevamo otopljenim karameliziranim šećerom. Kad je sve to složeno, cijelu masu zalijemo s cca 40 litara crnog kvalitetnog vina jačine 12-13 vol.% (frankovka). Zatim pokrenemo vrenje s 10 g vinskog kvasca i u tijeku vrenja, svaka 2-3 dana, otočimo tekući dio i prelijevamo preko cjelokupne mase grožđa. Gotovo aromatizirano vino bermet treba sadržavati 18% alkohola. Nakon vrenja odredi se postotak alkohola, a razliku do 18% dopunimo vinskim alkoholom.
134
Ovako pripremljen bermet ostavi se od berbe do Božića, kada se prvi put poslužuje. Dužim stajanje tijekom 2-3 godine bermet dobiva na kvaliteti.
Recept II. (bermet) Sastojci za izradu cca 90 litara bermeta — 50 litara vina frankovka (preporučljivih 11% alkohola i 7 promila kiseline) - 50 kg grožđa frankovka
- l0 kg grožđa muškat bijeloga (ili muškat hamburga) - l O kg — 4 kg lagano karameliziranog šećera - 0,5 kg suhih smokava — 0,5 kg suhih grožđica
- 50 g sladića (mljevenog) — 10 g anisa (mljevenog) - 40 g pelina - 50 g hrena - l štapić vanilije
- 0,5 kg limuna - l kg naranče
— 25 g gorušice - 250 g rogača (mljevenog) - l O g vinskog kvasca — l g pektolitičkog enzima Najpodesnija posuda za izradu bermeta je plastična bačva (volumena 150 l) koja ima na vrhu bačve okrugli otvor promjera cca 15 cm (u prvoj fazi proizvodnje). Prije početka ulijevanja smjese u bačvu, treba bačvu svakako dobro dezinficirati (s 15 g vinobrana otopljenog u l l vode). Nakon ispiranja bačve tom otopinom, treba bačvu dobro ocijediti, te se zatim priprema smjesa kako slijedi: 1. opere se u vodi grožđe i ocijedi voda
2. grožđe se odijeli od peteljki 3. grožđe je potrebno zdrobiti na odgovarajućoj muljači, kako bi bilo pripremljeno za uspješnije vrenje 4. usitne se smokve, naranče, limun, hren i vanilija 5. usitnjenoj masi iz točke 4) dodaje se u posudi cca 5 l još sladić, anis, pelin, mljeveni rogač, sve osim gorušice, i to se podijeli na tri dijela 6. na dno bačve (na kojoj je prethodno učvršćena pipa, a u poklopac otvora bačve montira se vrenjača) 1/3 mase iz točke 5) stavi se kroz otvor bačve i pomiješa sa 1/3 količine izmuljanog grožđa
135
7. zatim se druga trećina smjese iz točke 4) pomiješa s drugom trećinom grožđa, te nakon toga stavi u bačvu 8. u preostalom vinu (cca 15 l) otopi se sav šećer i pripremi za ulijevanje u bačvu 9. od treće trećine preostalog grožđa odvoji se cca 2 l soka, te pomiješa s vinskim kvascem i pektolitičkim enzimima te nakon cca 20 min. pomiješa u cjelokupnu smjesu u bačvi. 10. treća trećina se stavi u bačvu te nakon toga zalije vinom u kojem je prethodno otopljen šećer i doda se sok s vinskim kvascem iz točke 9) 11. sada je cijeli sadržaj, osim gorušice, u bačvi pa je još potrebno gorušicu staviti u dvostruku gazu (kao vrećicu) dobro zavezati i sa špagom uroniti cca 20 cm u vino! Razina vina i ostale smjese smije doseći najviše 90% volumena bačve, tako da je cca 1/10 bačve prazna (radi vrenja i mogućnosti podizanja »čepa« od grožđa i ostalih sastojaka). 12. Nakon toga se stavi poklopac na bačvu s vrenjačom. Na temperaturi 15-20°C može se očeki vati vrenje za 1-3 dana, te nakon početka jakog vrenja potrebno je svaka 2 dana otvoriti poklopac i potopiti »čep« te promiješati kuhačom cijelu smjesu u bačvi kako bi se nastavilo vrenje cjelokupnog materijala. Vrenje intenzivno traje 5-8 dana te treba minimalno svakih 48 sati za to vrijeme promiješati sadržaj bačve. Nakon 20 dana kroz fino sito procijediti provrelu smjesu i odvojiti krute ostatke. Nakon toga pretakanja tekućina je pripremna za odležavanje u čistim i novim posudama. Nakon odležavanja od cca 2-3 mjeseca bermet se homogenizira i počinje biti upotrebljiv za piće i uživanje, s time da se prethodno odtoči od taloga. Napomena: Nakon završetka proizvodnje bermeta svakako treba provjeriti sadržaj alkohola, a koji bi trebao biti 15-16 %. Ukoliko želite bermet sačuvati za više godina, jer »odležavanjem« dobiva na kvaliteti, preporučamo da dodate odgovarajuću količinu čistog alkohola, kako bi gotov proizvod sadržavao 18% alkohola.
Vermut Priprema vermuta Sastojci za izradu cca 10 l vermuta su:
1. 9 1 bijelog vina ( bolje su vrste s manje ekstrakata) s 10-12 % alkohola 2. macerat ljekovitog bilja (prema receptu u daljnjem tekstu) u l l lozovače (prema 3 priložena recepta) kod kojeg je maceracija trajala 10-15 dana 3. 900-1000 g šećera (po ukusu) 4. limunska kiselina 10-20 g (po ukusu u ovisnosti o korištenoj vrsti vina i njegovoj kiselosti) Važna napomena: Radi stabilizacije arome vermut obvezno mora odležati najmanje mjesec dana, sa duljim odležavanjem dobiva na kvaliteti.
Recept l (vermut) Sastav ljekovitog bilja za maceraciju u
136
1. anis
2g
2. borovica
26 g
1
l lozovače
Napomena: Ova količina macerata dovoljna je za 10 l vermuta.
Recept II (vermut) Sastav ljekovitog bilja za maceraciju u 1 l lozovače
Napomena: Ova je količina macerata dovoljna za 10 l vermuta.
Recept III (vermut) Sastav ljekovitog bilja za maceraciju u 1 l lozovače 1. anđelika
6g
2. dupčac
12 g
3. iđirot
13 g
137
Napomena: Ova je količina macerata dovoljna za 10 l vermuta.
Pelinkovac Pelinkovac se prema jednoj staroj recepturi priprema na sljedeći način: 100 litara šire (mošta) ukuha se na polovinu volumena uz stalno skidanje pjene. Nakon ukuhavanja, rashlađenu širu valja preliti u bačvu zapremine 100 litara, koja ima nešto veći otvor za vranj (pomični drveni poklopac na bačvi) s poklopcem. Kroz ovaj otvor spusti se u širu pomoću špage vrećica napunjena sa 120 g pelinovog lišća, 80 g kičice, 30 g narančine kore, 20 g limunove kore, 20 g iđirota,15 g cimeta, 5 g klinčića, 8 g korijandera, 60 g slatke (crne) gorušice i 130 g samljevenog sjemena bijele (gorke) gorušice. Vrećicu s ovim začinima držati u širi dok ova ne dobije dovoljno mirisa pa joj se potom još doda 2-3 litre šire s vinskim kvascem u punom vrenju. Nakon završetka vrenja, vino se otoci, i ukoliko je potrebno, zasladi šećerom i pojača alkoholom, a zatim rastoči u boce. Preporuka: Pojačati alkoholom dok se ne dobije koncentracija alkohola 18-20%.
NAJFINIJI LIKERI Najfiniji likeri iz domaće kuhinje Većina nas složit će se da slavlje bez dobre kapljice i nije baš pravo slavlje. Stoga ćemo naše prijatelje posebno ugodno iznenaditi ako ih počastimo vlastitim proizvodom - likerom koji smo sami pripremili. Evo nekoliko općih savjeta za pripremu domaćih likera. Likeri su alkoholna pića s umjerenim sadržajem alkohola, (više od 18% vol. alkohola), a sadrže najmanje 200 g šećera u litri proizvoda. Vrsta likera ovisi o dominantnoj sirovini. Osnovni tipovi likera: slatki, emulzijski, voćni likeri i kokteli, te gorki likeri koji se pripremaju od gorkih »trava« i sadrže malo šećera.
SLATKI LIKERI Slatke likere možemo općenito napraviti od svih vrsta aromatičnog bilja, čaja, kave i poznatih mirodija (cimet, klinčić, vanilija) ili začina (papar bijeli, muškatni oraščić i dr.). Na našem tržištu nalaze se već gotovi pripravci (arome) nekih spomenutih biljaka koji mogu poslužiti kao dobra osnova, ali njoj valja dodati i ponešto vlastito. Još je veće zadovoljstvo ako sve pripravite sami. Osnovne sirovine za pripremu likera su voda, šećer i alkohol. Kvaliteta vode vrlo je važna pri pripremi tih proizvoda, pa ćemo za likere vodovodnu vodu prokuhati, ohladiti te odbaciti eventualni talog
138
kamenca. Vrlo je važno da tako uklonimo i miris klorirane vode ili drugi strani miris kako nam loša voda ne bi pokvarila uloženi trud i novac (preporučuju se »Britta« uređaji za pročišćavanje vode). Šećer je važan sastojak likera, a za naše potrebe običan kristalni šećer moramo malo »oplemeniti«. To znači da ćemo ga pržiti do različitog stupnja (boje), već prema tome koji liker želimo napraviti. Operaciju prženja šećera prepuštamo svakom čitatelju da je sam iskuša jer će tako likeru dati osoban karakter. Šećer se može pržiti (karamelizirati) od smećkastožute do tamnosmede boje. Prije prženja šećeru treba dodati nekoliko kapi limunova soka ili na vršku noža limunske kiseline, a isti učinak možemo postići i s nekoliko žlica bijelog vina. Dodatak prirodne kiseline, onemogućit će naknadnu kristalizaciju šećera u gotovom piću, a liker će biti ukusniji. Za našu pripremu likera možemo se poslužiti s 96%-tnim rafiniranim alkoholom. Relativno dobro može nam poslužiti domaća rakija lozovača (40-45%) koja nema prejak miris, dobivena na način kao što je u uvodu u ovu knjigu napisano. Ove tri sirovine su pored odgovarajuće izabrane vrste arome (esencije) najbitnije za pripremu dobrog domaćeg likera.
Kavin liker Likeri su, kažu, alkoholna pića za žene. To je jamačno točno, ali postoje i muškarci koji vole slatka alkoholna pića posebno kavin liker, pa ih pokušajmo pripremiti kod kuće. Razlikujemo dva tipa kavina likera, tj. običan kavin liker i emulzijski.
Običan kavin liker Sastojci za 2 l likera: - 50 g mljevene kave — 60 dag prženog šećera - l O g vanilin šećera — limunov sok
- 6 dl rafiniranog alkohola 96% ili 1,5 l lozovače — prokuhana voda - malo cimeta 50 g svježe mljevene kave (ili istu količinu kave pripremljene kao filter — kava). Kavu skuhamo u 4 dl zavrele vode i ocijedimo. Vrućoj ocijeđenoj kavi možemo dodati malo cimeta i vrećicu (od 10 g) vanilin šećera. U posebnoj posudi kratko lagano prepržimo 60 dag šećera kojem smo dodali nekoliko kapi limunova soka. U ohlađenoj kavi otopimo svjetlosmeđi preprženi šećer. Ukupna količina kave i šećera treba iznositi oko 7 dl. U ohlađenu smjesu slatke kave u koju je doliveno 6 dl rafiniranog alkohola (96 % vol.) dodamo toliko prokuhane vode da nadopunimo posudu do 2 1. Nakon stajanja liker treba procijediti preko filtera za filter-kavu. Ukoliko koristimo lozovaču (40-45%) dolijemo je do ukupne količine 2 1.
Emulzijski kavin liker Sastojci za 2 litre: - 18 jaja - 50 g kave
- 50 dag šećera
139
- 2 dl slatkog vrhnja (s 32% mliječne masti)
- 5 dl 96% alkohola - prokuhana voda Za pripremu dviju litara emulzijskog kavina likera potrebno je mnogo više umješnosti i osobne prosudbe. Naime, okus i aroma kave u kavinu likeru prekriva eventualne nedostatke. Međutim, u emulzijske likere dolaze namirnice koje čine stabilnu emulziju (smjesu) s alkoholom i otopljenim šećerom: žumanjci i određena vrsta vrhnja. Dvije litre ovog likera trebaju sadržavati 12-18 žumanjaka (240 g), ali za domaći liker najvažnija je vlastita procjena okusa (može i s manje žumanjaka). Za dvije litre emulzijskog kavina likera treba skuhati 50 g svježe mljevene kave u 4 dl vode i prepržiti 50 dag šećera. U ohlađenu slatku kavu električnom miješalicom umiješati 14-16 žumanjaka te 2 dl slatkog vrhnja (28-32% mliječne masnoće). Nakon toga dodaje se 5 dl alkohola (96%) i vodom nadopuni do 2 1. Emulzijski kavin liker, dakle, sadrži oko 25% šećera i 22-25% alkohola. Liker treba čuvati u hladnjaku jer se može pokvariti, odnosno nije stabilan.
Čokoladni emulzijski liker Sastojci za jednu litru: - 6 jaja - 100 g čokolade u prahu - 20 dag šećera
- 2,5 dl 96%-tnog alkohola - prokuhana voda - l O g vanilin šećera - 2 dl mlijeka — esencija konjaka ili ruma Čokoladni liker vrlo je ukusno i omiljeno piće pa ga i vi možete pripremiti. Također se mogu pripremiti dvije vrste: emulzijski i obični čokoladni liker, koji se priprema posebno od esencija čokolade, i esencije konjaka ili ruma i šećera i alkohola. Za emulzijski čokoladni liker potrebni su nam: žumanjci, čokoladni prah, šećer i alkohol (96%) i esencije konjaka ili ruma. Za pripremu 2 litre »eiercognaca« treba nam također 12-18 jaja, a za čokoladni liker za trećinu manje, tj. treba sadržavati oko 9-12 (160 g) žumanjka. Za pripremu čokoladnog likera koristimo i čokoladni prah (100 g čokoladnog praha na litru likera). Priprema jedne litre emulzijskog čokoladnog likera: kakao prah ili čokolada u prahu (100 g za l l likera) razmuti se u malo hladne vode i prokuha s 0,5 dl vode, stalno miješajući, tako da nastane tekuća krema. Ako treba, dodajte još malo vode. Kakao-masu ohladite i stavite u miješalicu, te dodajte l dl alkohola (96%) i 10 g vanilin šećera i promiješajte. Dodajte i esenciju vanilije. Odvojeno otopite 20 dag šećera u 2 dl mlijeka i prokuhajte. U ohlađeno slatko mlijeko umiješajte 4-6 žumanjaka. Smjesu
140
dodajte kakao-masi (odnosno čokoladnoj) uz lagano miješanje. Na kraju ulijte još preostalih 1,5 dl alkohola (96% vol.) i prokuhanu vodu pa nadopunite posudu do l litre. Čokoladni liker čuva se u hladnjaku jer ima ograničeni rok valjanosti. Dakle, osim što može doći do odvajanja faza (liker se čuva u boci koju potresemo prije točenja) liker se može i pokvariti jer sadrži, za konzerviranje na duži rok, nedovoljnu količinu alkohola (od 22 do 25%). Čokoladni liker se pije čist ili ukrašen šlagom, a može se oplemeniti i »pravim« pićem (rumom, cognacom, whiskijem).
Emulzijski liker od jaja (žumanjaka) - Eiercognac (ambasador likera) Emulzijski liker od jaja, (žumanjaka) neprikosnoveni je »kralj« emulzijskih likera. Vjerojatno ne samo zbog okusa i izgleda, već i zbog zahtjevne proizvodnje i prilagođivanja okusa, kao i umješnosti u njegovoj pripremi. Sastojci za 2 litre: - 16 jaja - 5 dl 96%-tnog alkohola
- 400 g šećera —20 g vanilin šećera —esencija od konjaka ili esencija od ruma - posebno konjak ili rum (45%) Temeljni sastojak eiercognaca su žumanjci, koje treba odvojiti od bjelanjaka i odvojiti opnu. Za dvije litre likera treba pripremiti 16 žumanjaka. Težina žumanjaka ovisi o masi, klasi jaja, koja cijela teže 45-65 g. Prema tome, za litru eiercognaca treba razbiti 12-18 jaja, jer žumanjak čini do 40% mase jaja. Budući da je sadržaj jaja odlična podloga za razvoj mikroorganizama, vrlo često i patogenih vrsta, potrebno je žumanjke konzervirati alkoholom. Na 160 g odvaganih žumanjaka doda se dio 0,5 dl 96% alkohola ili litra rakije lozovače (45%). Pritom se smjesa miješa i lagano zagrijava do 50°C, a preporučuje se dodati i 400 g šećera. Ova smjesa ili emulzija: žumanjci — šećer — alkohol čini osnovnu podlogu pri pripremi likera. Smjesu treba staviti u miješalicu, te dodati ostale komponente pored žumanjaka, šećer i alkohol 96% te vanilin šećer i esenciju konjaka. Izbor brzine rada miješalice je najvažnija operacija pri pripremi ovog zahtjevnog pića. To znači da tijekom miješanja ne smije doći previše zraka u smjesu jer ćemo dobiti frape (pjenu). Za industrijske potrebe konstruirani su posebni mješači koji ne dopuštaju nastanak pjene. U vlastitoj kuhinji moramo namjestiti miješalicu na najmanje okretaja. Najprikladniji je »mikser« s nožem sličan onom na električnom mlincu za kavu, koji pogoduje minimalnom stvaranju pjene. Dakle početna smjesa, zagrijana na 50°C, stavi se u posudu »miksera« te se dodaju, također zagrijani na istu temperaturu, 400 g šećera, 20 g vanilin šećera kao i ostale esencije (konjaka ili ruma) i preostala količina alkohola (oko 4,5 dl alkohola 96% ili 8 dl rakije 45%). Esencije su vrlo važan sastojak eiercognaca. Naime, njima prilagođujemo aromu i okus, te prekri vamo eventualne nedostatke, primjerice miris žumanjka koji je često problematičan. Dakle, u naš eiercognac tijekom miješanja možemo dodati sljedeće esencije (nekoliko kapi): vaniliju, esenciju konjaka, esenciju ruma i dr. Osim toga, liker se može bitno oplemeniti dodatkom cognaca ili ruma, whiskyja ili araka i sl. Eiercognac se čuva u hladnjaku i ima ograničeni rok trajnosti. ,
141
Točno određivanje količine žumanjaka u likeru važno je zato da uvijek možemo reproducirati proizvod u istoj kvaliteti, tj. predlažemo vam da uvijek koristite vagu za točno određivanje težine žumanjaka.
PRIRODNI MED l BILJNI PRIPRAVCI S MEDOM Opis i nabrajanje mnogostranih mogućnosti primjene ljekovitog bilja ne može se zaključiti, a da se ne spomene med kao biljni proizvod od najvećeg ljekovitog djelovanja. Med sakupljaju pčele, ose, bumbari, stršljeni iz mednih žlijezda najraznovrsnijih cvjetova, prerađuju ga u svom tijelu, fermentiraju, zgušćuju i odlažu u saće košnica. Med je mješavina voćnog i grožđanog šećera, aromatičnih i sluznih tvari, mravlje kiseline, eteričnih ulja i vode. Gospodarsko značenje ima samo pčelinji med. Koliko je mukotrpna radinost pčela u proizvodnji meda, naslućuje vrlo malo ljudi jer, da bi proizvele oko pola kilograma meda, potrebno je da oko 2000 pčela tijekom čitava ljeta skupljaju med. Različite vrste meda nose naziv prema bilju iz kojeg su ga pčele prikupile. Tako se razlikuje tzv. livadni med, dobiven od najrazličitijih livadnih cvjetova, šumski med koji pčele prave od cvjetova četinjača (omorika, jela, bor, ariš), te vrijeskov med, dobiven s vriština u čijoj biljnoj zajednici glavno mjesto zauzima vrijesak (Calluna vulgaris /L./ Huli.) - Na našem kontinentalnom području je vrlo dobro poznat med od lipe, od akacije i med od pitomog kestena. Na našem primorskom području pčelari veoma cijene kadulju (Salvia offiđnalis L.), primorski (Satureia montana L.) i planinski vrijesak (Satureia subspicata Vis.) koji služe kao izvanredna paša za pčele i od kojih se dobiva izvrstan i zdrav med. Pčelinje paše su poznate pčelarima pa za vrijeme cvatnje kadulje i vrijeska nastaju brojne seobe pčelara koji sa svojim košnicama proputuju velike udaljenosti da bi iz kontinentalnih krajeva stigli na vrijeme u primorske krajeve kako bi iskoristili cvatnju biljaka i opskrbili se prvoklasnim medom. Navedene najvažnije vrste meda razlikuju se po boji, aromi i okusu. Svaka vrsta meda može biti tekuća ili zgusnuta (kristalizirana) ali u svom ljekovitom djelovanju su jednako vrijedne. Kristalizirani med može se uvijek i brzo učiniti tekućim ako posudu s medom uronimo u toplu vodu, do 45°C. Po postupku dobivanja meda razlikuje se nekoliko vrsti ali su hladni i topli načini dvije najvažnije vrste dobivanja. Vrcani med, dobiven hladnim postupkom, najprirodniji je, najbolji i najljekovitiji. Prokuhan ili jako ugrijan med gubi potpuno svoju ljekovitost, vitamini i fermenti budu uništeni, eterična ulja i mravlja kiselina ispare, a djelomično ispare i aromatične tvari. Med ugrijan preko 45°C je samo hrana ali nije i lijek. Med se danas ne smatra tako dragocjenim kao u prijašnja vremena, čak su se pojavili i glasovi koji tvrde da med prouzrokuje želučane bolove, žgaravicu i dr. Ako med uzrokuje navedene teškoće, onda su uzroci drugdje; ili med nije pravi, dakle, dobiven neprirodnim putem, ili se radi o patvorini meda. Već je spomenuto da toplim načinom dobiveni med nije punovrijedan. Osim toga med mora biti zreo. U tome se često griješi jer se med vadi prije završenog procesa zrenja. Odloženi med u saću nije odmah »zreo« i nije prikladan za čuvanje. Prerano vađeni med ne gubi samo prije vremena svoj fini miris, on počinje vreti, postaje kiseo i konačno se kvari. Na takav način dobiveni bezvrijedni med, miješa se, možda, s dobrim medom i takav patvoreni med, vrlo lako uzrokuje žgaravicu ili želučane bolove. Potpuno sazreli med sadrži mravlju kiselinu, koja mu ne garantira samo postojanost, nego mu daje i nakon dužeg ležanja visoko baktericidno i antiseptično svojstvo. Samo biološkim putem dobivena mravlja kiselina posjeduje ta svojstva. Prema tome, s pravom se može pretpostaviti da mravlja kiselina u medu krije u sebi još druge do sada neutvrđene materije.
142
Postoji čitav niz patvorenja meda: Da bi med postao teži, stavljaju se u njega razne primjese: voda, sok od mrkve, brašno od raži, prosa, graška ili kestena, rastopina šećera, šećerne repe, sirup od škroba kao i najfinije mljeveni pijesak. Primjesa vode prepoznaje se tako da se kap meda kapne na staklenu površinu - ako se kap meda vrlo brzo razlije, tada je u med primiješana voda. Prirodno čisti, zreli med ostaje u tom slučaju kao spljoštena kugla. Primjesa brašna može se prepoznati, ako se medu doda nekoliko kapi joda. Postane li kod toga med mesnate boje ili siv, tada je primiješano brašno od mahunarki (grah, grašak i sl.) a ako postane crvenkastoplav, onda je primiješano brašno od krumpira. Sasvim se jednostavno ustanovljuje je li medu dodan sirup: u posudi se rastopi l g meda u 2 g vode i tome se doda 15 ccm alkohola. Nastane li mliječna zamućenost, u medu postoji primjesa škrobnog šećera ili škrobnog sirupa. Dugo vremena nije bilo moguće u potpunosti patvoriti med jer se umjetno nije mogla stvoriti fina aroma meda. Modernoj kemiji je uspjelo patvoriti aromu i to iz pčelinjeg saća nakon vrcanja meda, pomoću tekućeg otapala. Te patvorine imaju većinom primamljiva imena kao najfiniji kristalizirani med, najfiniji rafinirani med, med od grožđanog šećera, najfiniji stolni med, miješani med itd. Od tih mnogobrojnih patvorina meda najbolje ćete se zaštititi ako med nabavljate kod poznatog pčelara ili u prodavaonicama pčelarskih zadruga. Članovi pčelarskih zadruga pod strogom su kontrolom Udruženja pčelara i sanitarnog inspektorata koji isključuju krivotvoritelja.
Svojstva pravog, prirodno čistog meda Prirodni, pravi, nepatvoreni med, ako je hladan i gust, mora otjecati u trakama ali uvijek u sve užim dok se konačno ne vuče u dugim, tankim koncima koji se ne raskidaju odmah. Med mora biti ugodna mirisa, sladak, ljepljiv i zlatnožute boje. O ljekovitom djelovanju meda: Osim što ima sladak i ugodan okus, ima i znatno ljekovito djelovanje jer mekša tkivo, čisti, liječi rane i jača. Naša krv sadrži oko 0,1% grožđanog šećera pa kod uzimanja meda krv prima izravno groždani šećer. Djelovanje meda na ljudski organizam je dvojako: izravno i neizravno. Izravno djelovanje meda nastupa tamo gdje med dolazi u izravan doticaj s oboljelim dijelom tijela, kao npr. izravnim stavljanjem na ranu ili čir, odnosno, izravnim primanjem u želudac. To djelovanje je baktericidno i čisti, jer u medu sadržana mravlja kiselina uništava postojeće škodljive mikroorganizme. Neizravno djelovanje meda sastoji se u tome što med, uz izravno djelovanje na uzročnika bolesti, još ga i neizravnim putem dodatno suzbija. To se zbiva zbog toga što med jača oboljeli ljudski, ali i životinjski organizam i time ga čini otpornijim. Med ne samo da je vrlo hranjiv nego i lako probavljiv te djeluje na stvaranje krvi i pospješuje redovitu probavu. Poslovice, da jedna košnica rastjera deset liječnika ili da jedan pčelinjak ostavlja bez zarade dva tuceta liječnika, obilježavaju ljekovito djelovanje meda. Liječenje medom: Med u receptima pučke medicine često se navodi za liječenje pomoću »kure medom« za pojedine slučajeve bolesti. Ove su kure pomogle u mnogim slučajevima, gdje je svako drugo sredstvo zakazalo.
Ovih se kura medom treba najtočnije pridržavati. Tri puta dnevno kroz 10 tjedana pije se u gutljajima pola šalice biljnog čaja (1/2 čajne žlice mješavine jednakih dijelova kamilice i stolisnika). Svaki put l sat prije doručka, l sat prije ručka, l sat poslije večere čaju se dodaju sljedeće količine meda: 1. tjedan tri puta dnevno po 1/2 čajne žlice meda 2. tjedan tri puta dnevno po l čajnu žlicu meda
143
3. tjedan tri puta dnevno po l 1/2 čajnu žlicu meda 4. do 7. tjedan tri puta dnevno po 2 čajne žlice meda 8. tjedan tri puta dnevno kao u 3. tjednu 9. tjedan tri puta dnevno kao u 2. tjednu 10. tjedan tri puta dnevno kao u 1. tjednu Dodavanje meda vrši se istom onda kada se biljni čaj toliko ohladi da se može piti. Najbolje je da se čitava dnevna količina čaja pripremi već ujutro, doda med, da se popije količina određena za jutro, a ostala dva obroka spreme u termos-bocu. Kura se prema potrebi može ponoviti nakon stanke od 2 do 3 tjedna dok ne nastupi znatno i trajno poboljšanje općeg zdravstvenog stanja. To ovisi o stupnju bolesti i tjelesnoj konstituciji. Za vrijeme kure treba izbjegavati svako uzimanje alkohola i pravog čaja (ruskog, kineskog, indijskog), isto tako i sva pića koja sadrže ugljičnu kiselinu: pivo, soda-vodu, gazirane voćne i osvježavajuće napitke, mlado vino ili mladi mošt. Pušenje treba za vrijeme ove kure potpuno prekinuti. Treba držati i određenu dijetu: uzimati samo lako probavljivu hranu, malo mesa, ali bez svinjskog mesa i svinjske masti, mnogo svježeg povrća, mnogo kiselog zelja, po mogućnosti sirovog, jela od sira, upotrebljavati samo blagi vinski ocat, ne uzimati jake začine, minimalno soliti morskom solju. Spremanje meda: Med se može čuvati gotovo neograničeno dugo, ali ga treba čuvati u dobro zatvorenim staklenim posudama, na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Vremenom se med kristalizira i postaje čvrst. Tako kristalizirani med jednako je vrijedan kao i onaj tekući, ako je pravi i nepatvoren. Od svega je najštetnije za čuvanje meda toplina i vlaga, a naročito su štetne kuhinjske pare koje izazivaju lagano vrenje meda. Šećerna bolest i upotreba meda: Kod početne ili laganije šećerne bolesti - nešto oko l do 2 posto sadržaja šećera - smije se med uzimati razrijeđen u čaju. Kod ove bolesti treba poduzeti redovite pretrage mokraće. Ako šećer ne raste, može se med mirno dalje uzimati, razrijeđen u čaju no ako sadržaj šećera ipak poraste preko 2 posto, ne smije se med više upotrebljavati.
Zaključak Med je prirodni lijek kojeg ne treba primijeniti tek onda, kada nastupe dani bolesti! Med redovito uziman pospješuje stvaranje dobre krvne slike, jača čitav organizam, pa prema tome pruža veću otpornost prema bolestima! Med je životni eliksir za djecu, za odrasle i za starije ljude!
Primjeri Katar želučane sluznice (gastritis): Piti 2 do 3 šalice dnevno čaja od podbjela ili izopa s obilnim dodatkom meda. Rastvaranje sluzi: Med je najbolje sredstvo koje rastvara sluz. Ljekovitom bilju koje rastvara sluz može se pojačati djelovanje ako se kod pripremanja čaja doda med. Bolest kože - psorijaza: Oblozi od meda i istovremeno kura s medom. Sredstvo za pospješenje znojenja: l do 2 pune šake zobi prokuhati u vodi, dodati med i piti toplo. Dodatkom meda pojačat će se djelovanje čaja od ljekovitih biljaka, koje pospješuju znojenje: čaj bazgovog cvijeta, kadulje ili lipe Vrtoglavica: Tijekom dana uzima se jušnom žlicom l/2 l soka od uskolisnog trpuca s dodatkom meda, a dopunski još kura s medom.
144
Žgaravica: Pripremiti čaj od koprive, kičice, pelina ili borovice i tome dodati malo meda. Sunčane pjege na koži: Sok od dragušca izmiješati s malo meda i time namazati lice, ostaviti da se osuši i tek nakon l do 2 sata oprati i ponoviti oblog. Opekotine od sunca: Odmah pripremiti obloge od meda. Cjelokupno jačanje organizma: Kura s medom. Grč glasnica: Piti lagano u gutljajima toplu mednu vodu. Pospješenje stolice kod male djece: Pekmez od trnina s dodatkom meda je bezazleni lijek koji lako djeluje na pospješenje stolice kod male djece. Tuberkuloza: Ponavljanje kure s medom, odnosno, čajne kure od koprive, piskavice, čestoslavice, vrškova jela, dobričice, podbjela, plućnjaka, ružmarina, borovice ili poljske preslice ili čajne mješavine od 3 do 4 nabrojene ljekovite biljke, ali u svakom slučaju uvijek s obilnim dodatkom meda, donosi osjetno olakšanje. Kod laganijih slučajeva ili u početnom stanju te bolesti postiže se čak puno ozdravljenje. Depresija: Unutarnji nemir: već jedna kura s medom uzrokuje nevjerojatan preobražaj!
Napomena Preporučamo svim čitateljima ove knjige da pripravke biljnih rakija mogu dodatkom meda u količinama 2-5% (po potrebi i više) bitno poboljšati okus i učiniti ih još pitkijima. Posebno preporučamo da med koristite u pripravcima eliksira švedske grenčice (za unutarnju uporabu) jer taj eliksir s visokim postotkom ekstrakata biljaka ima obično vrlo jaku aromu po pojedinim biljkama, koju med ublažuje.
Destilacija (pečenje) s rakijskim rektifikatorom Rakijski rektifikator je poseban novi patentirani uređaj (registriran 1997. godine) zamišljen i konstruiran da omogući dobivanje rakija vrhunske kvalitete. To je omogućeno zahvaljujući originalnoj konstrukciji kao i preciznoj kontroli postupka pečenja i temperature tijekom cijelog procesa. Uređaj je u prvom redu namijenjen vinogradarima, voćarima, vikendašima i manjim seoskim gospodarstvima, dakle za sve one koji imaju manje količine sezonskog voća i kojima se često događa da ne znaju što vi s tim količinama voća uradili, pa ga najčešće bacaju. Uređaj je također prikladan za sve one koji imaju manje i srednje količine već postojećih zaliha »meke« rakije ili zalihe rakija ili vina čija je kvaliteta loša. Takve se lošije rakije ili vina mogu pomoću rakijskog rektifikatora brzo i jednostavno prepeći, tj. predestilirati i time bitno popraviti kvalitetu rakije. Uređaj je izrađen od najfinijih materijala koji se upotrebljavaju za izradu uređaja za pečenje rakija, a to su nehrđajući čelik (rostfraj) i bakar. S rakijskim rektifikatorom nije potrebno dvaput peći (destilirati) rakiju već je pečenje rakije moguće obaviti jedanput (jednostruka destilacija). Uređaj za destilaciju rakije rakijski rektifikator zaštićen je kao patent izum (patent pod brojem P970582) kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske. Tu također treba napomenuti da je taj uređaj bitno različit od konvencionalnih kotlova osobito u pogledu dobivanja rakije vrhunske kvalitete jednostrukim pečenjem uz posebnu napomenu da je konstruiran (i može se nabaviti uz povoljnu cijenu) za manje količine pečenja (do 40 1), a praktički daje odlične rezultate u pečenju vrhunskih rakija.
145
Opis uređaja Rakijski rektifikator sastoji se samo od četiri osnovna dijela (vidi sliku): a. donji dio ili kotao
,
b. srednji dio c. naprava za pojačavanje d. gornji dio ili hladilo.
Kotao Kotao ili donji dio izrađen je od nehrđajućeg čelika (rostfraj ili inox), s dvostrukim dnom, koji sprečava zagorijevanje komina, a kod gušćih komina može se upotrebljavati posebna mrežica koja se stavlja na dno kotla u svrhu sprečavanja zagorijevanja. Ona djelomično ima i funkciju miješalice komine. Kod pečenja »mekih« rakija tj. ponovljene destilacije nije potrebno koristiti mrežicu. Kotao se smije puniti do najviše 80 % nazivnog volumena. Poklopac kotla izrađen je također u potpunosti od nehrđajućeg čelika (rostfraj ili inox) u čijem je rubu smještena brtva. Na poklopcu kotla je mjesto u koje se stavlja termometar, tako da je omogućeno pratiti temperaturu tijekom cijelog postupka pečenja. Brtvljenje kotla osigurano je na vrlo jednostavan način, i to pomoću mase gornjeg i srednjeg dijela, koja pritišće na poklopac kotla (za uređaj od 14 litara), a kod većih uređaja (22 i 40 litara) pomoću brtve posebne obujmice. Kotao se puni i prazni vrlo jednostavno i to tako da se gornji dio zajedno sa srednjim dijelom jednostavno s poklopcem kotla podigne.
Srednji dio Srednji dio služi ustvari kao »premošćenje« do hladila (gornjeg dijela), a sastoji se od nožica, izrađenih od nehrđajućeg čelika, smještenih na poklopac kotla (donjeg dijela), odjeljivačke ploče, koja ima ujedno i funkciju stalka za prihvat destilata. Na odjeljivačkoj ploči smješten je i kapilarni termometar za pokazivanje temperature para u kotlu, tako da je moguće pouzdano pratiti temperaturu tijekom cijelog postupka pečenja, tj. u svakom trenutku procijeniti koja je frakcija u toku destilacije za odvajanje, a koja za uklanjanje iz željenog destilata (III. tok). Kroz srednji dio prolazi posebna cijev koja spaja kotao s hladilom.
Uređaj za pojačavanje Uređaj za pojačavanje koncentracije alkohola je posebne konstrukcije a služi za pojačavanje koncentracije alkohola na željenu jačinu. Smješten je ispod poklopca kotla, a na poklopac je pričvršćen vijcima.
Hladilo (gornji dio) Gornji dio uređaja je ustvari spiralno hladilo, čiji je vanjski dio (posuda) nazivnog obujma od 10 ili više litara (izrađena od nehrđajućeg čelika), a unutarnji dio je spirala od bakrene cijevi. Hladilo je termodinamički tako proračunato da omogućava hlađenje i znatno većih količina para, te je na taj način potpuno pouzdano. Hlađenje je omogućeno na dva načina: - stacionarno hlađenje: Ulije se hladna voda u hladilo (8 litara vode) i po potrebi ručno dolijeva hladna voda da se nadomjesti količinu vode koja je isparila.
146
— protočno hlađenje: Na ulazu i izlazu vode iz hladila smješteni su kuglasti ventili, tako da se pomoću cijevi i priključka može hladilo spojiti na vodu iz vodovodne mreže i time omogućiti stalan protok hladne vode kroz hladilo. Posuda hladila opremljena je također poklopcem od nehrđajućeg čelika.
Rad s uređajem (kratak opis) Kotao se napuni prevrelom kominom ili »mekom rakijom«, ako se radi o drugoj destilaciji do maksimalno 80% volumena. Provjeri se da li brtva ispravno sjedi u utoru poklopca kotla, namjesti se poklopac na kotao i zatim poklopac pritegne pomoću obujmice (za rektifikatore većeg nazivnog volumena od 14 litara). Pri radu s prevrelom kominom potrebno je na dno kotla staviti »rešetku« (ploča od inoxa s rupama) da se spriječi mjestimično zagorijevanje komine. Na kotao se zatim stavi gornji dio. Nakon toga se u hladilo ulije hladna voda (ako se radi o stacionarnom hlađenju) ili se spoji hladilo na ventil za protočnu vodovodnu vodu. Zagrijavanje kotla provodi se polako do 60°C (uz kontrolu temperature), a zatim se polako počinje s dizanjem temperature pri čemu kod odgovarajuće temperature dolazi do izdvajanja prvog toka. Prvi tok ima oštar i neugodan miris. Odvajanje prvog toka provodi se pri temperaturama od 68°C do 85°C (ovisno o vrsti komine odnosno »meke rakije«) Na početku zagrijavanja i za sve vrijeme odvajanja prvog toka potrebno je da ventil na izlaznoj cijevi (kroz koju izlazi destilat) bude zatvoren. Završetak odvajanja prvog toka ustanovi se kušanjem uzoraka. Tek kada je postignuta temperatura 85°C, (a i kada smo organoleptički (kušanjem) provjerili kvalitetu te frakcije možemo biti sigurni da je počela kvalitetna frakcija u destilacijskom procesu, tj. drugi tok (»srce rakije«). Tako počinje s izdvajanjem drugog toka, odnosno srednjeg toka destilata koji predstavlja ustvari našu željenu rakiju. Pri izdvajanju drugog toka temperatura polako raste kako koncentracija alkohola u destilatu pada i to sve do temperature od približno 95°C do 98°C. Regulacijom količine povrata destilata pomoću ventila na izlaznoj cijevi hladila vraća se dio izlaznog destilata prolazeći kroz uređaj za pojačavanje natrag u kotao. Na taj način može se po želji regulirati koncentracija alkohola u izlaznom destilatu (preporučujemo da se jačina izlaznog destilata podesi na približno 50-55% alkohola kako bi se u izlaznom destilatu sačuvale sve poželjne arome. Tijekom izdvajanja drugog toka potrebno je uzimati uzorke i mjeriti jačinu destilata pomoću alkoholometra. Kad se završi izdvajanje drugog toka dolazi do naglog pada jačine destilata što se ustanovljava mjerenjem pomoću alkoholometra i kušanjem (potrebno je osjetiti javlja li se u destilatu okus patoke). Prema tome, osim porasta temperature s početnih 85°C (od kada sakupljamo drugi tok) dolazi do povišenja temperature do 95°C a, što također ukazuje na malu koncentraciju alkohola u komini (odnosno parama). Tako imamo tri pokazatelja koji nas upozoravaju da destilaciju treba prekinuti (1. temperatura, 2. koncentracija alkohola u destilatu, 3. okus destilata). Kada se počinje s izdvajanjem trećeg toka (odvajamo ga u posebnu posudu) dolazi do sve većeg pada koncentracije alkohola. Destilacija je završena kada koncentracija alkohola u destilatu trećeg toka padne na oko 2-5% vol. alkohola. Treći tok (»plaviš«) možemo eventualno koristiti u idućem turnusu destilacije, a što se ne preporuča ukoliko želimo dobiti vrhunski destilat. Tako dobiveni destilat drugog toka razrjeđuje se destiliranom vodom na željenoj jačini za pojedinu vrstu rakije (uobičajeno od 40-45% vol. alkohola, ovisno o vrsti rakije). Destilat mora neophodno »odležati« da bi se stabilizirao i dobio dobar okus.
147
Održavanje uređaja Uređaj je jednostavan za rukovanje, lako se čisti i održava. Po obavljenoj destilaciji pusti se da se preostali sadržaj u kotlu ohladi. Odvoji se gornji dio od kotla. Iz hladila se izlije voda. Kotao se opere i očisti vodom, a po potrebi četkom i 5%-tnom otopinom sode ili razblaženog deterdženta. Hladilo se čisti tako da se bakrenu spiralu ispere vodom. Još je bolje čišćenje na taj način da se kotao napuni vodom, zagrije i tako kotao i hladilo očisti parom. Samo redovito čišćenje nakon svake obavljene destilacije osigurava dobivanje kvalitetnih rakija čistih i kvalitetnih aroma.
OPIS DESTILACIONOG UREĐAJA »RDU-100« DESTILACIONI UREĐAJ »RDU-100« Ovaj uređaj omogućuje destilaciju fermentiranih komina na bazi voća i raznih škrobnih sirovina (kukuruz, krumpir, itd.). Destilacioni uređaj omogućuje maksimalno izdvajanje alkohola (do 95%) uz bogatstvo arome, a bez sastojaka opasnih po zdravlje. Osim proizvodnje rakije uređaj također omogućuje i proizvodnju vinjaka, votke i whiskeya (uz dopunsku odgovarajuću tehnologiju). Uređaj se sastoji od isparnog osnovnog dvostrukog dna za indirektno zagrijavanje koje onemogućuje zagorijevanje komine. Svaki kotao ima ulazni otvor (DN 200/300), zatim otvor za ispust komine, priključak za kontrolu procesa, kontrolni termometar i po potrebi električnu motornu miješalicu za miješanje komine s regulacijom brzine miješanja. Posebna kolona aromatora osigurava izdvajanje alkohola i aromatskih tvari uz istovremenu katalizaciju i odvajanje etil-karbamata i ostalih štetnih kiselina. Na vrhu kolone nalazi se poseban uređaj za predhlađenje za kondenzaciju teže hlapivih kemijskih spojeva (frakcija) i njihovo vraćanje u kotao. Destilacioni uređaj je izrađen od nehrđajućeg čelika i bakra a kao ogrjevni medij koristi: —plin —lož ulje - kruta goriva Kondenzacija para u procesu destilacije obavlja se u posebnoj koloni s protočnom vodom, a gotovi proizvod (destilat) prihvaća se u posebnu posudu uz kontinuiranu kontrolu koncentracije alkohola.
OPIS FUNKCIONIRANJA UREĐAJA ZA DESTILACIJU, »RDU-100« Uređaj za destilaciju fermentiranih voćnih sokova ili kaša komine (masulja) izrađen je kao specijalno konstruirani uređaj za postizanje visokih iskorištenja alkohola, te visokog kvaliteta gotovog proizvoda (destilata). Uređaj se sastoji od osnovnog kotla s dvostrukim dnom u kojem se kao medij za prijenos topline nalazi termalno ulje. Oko kotla se nalaze još dva izolaciona sloja od kojih onaj uz kotao osigurava prolaz za dimne plinove, dok se s vanjske strane kotla nalazi sloj termičke izolacije kako bi se maksimalno smanjili gubici topline. Na taj način dobiva se povećana površina grijanja, jednoličan i brz prijelaz topline po cijeloj površini zagrijavanja, te s obzirom da nema mjestimičnog pregrijavanja kontaktne površine između kotla i komine, osiguran je rad bez zagorijevanja komine i to posebno ako je fermentirana komina dobivena od soka. Ako se radi s mljevenom kašom, za rad se koristi ugrađena elektromotorna miješalica čiji se broj okretaja može podešavati.
148
Opis sastavnih dijelova destilacionog uređaja RDU-100 1. Kotao za zagrijavanje komine s dvostrukim stijenkama i toplinskom izolacijom, 2. Ispust za pražnjenje kotla, 3. Otvor za punjenje pumpom, 4. Motor miješalice i miješalica, 5. Kolona (sa specijalnim dodacima), 5a. Termometar kolone, 6. Deflegmator, 7. Spremnik tople vode, 8. Hladilo destilata, 9. Spojna cijev kolone i deflegmatora, 10 Posuda za destilat
149
Grijanje koda vrši se izgaranjem plina (propanbutan) u specijalnom ložištu koje osigurava kvalitetno izgaranje, a nastali dimni plinovi odvode se oko kotla a zatim cjevovodom u dimnjak. Punjenje kotla omogućava lako rastavljivi otvor, koji je prilikom rada uređaja čvrsto zabrtvljen, a ujedno služi i za čišćenje i pranje kotla nakon rada. U taj se kotao može ugraditi i specijalna kugla za raspršivanje vode pod pritiskom, kojom se vrši pranje i bez otvaranja kotla. Za punjenje kotla se pored toga može koristiti i kontrolno okno koje je u radu pokriveno staklom otpornim na visoke temperature. Kontrolno okno može se koristiti za punjenje kotla pumpom (nije standardni sastavni dio uređaja i posebno se naručuje) ili putem lijevka. Pražnjenje kotla se također može vršiti i pumpom preko donje slavine posebnog odvoda na dnu kotla ili direktnim ispuštanjem iskorištene komine (nakon destilacije) ukoliko postoje uvjeti za prihvat iskorištene komine. Iznad kotla montirana je dodatna posuda za vraćanje dijela lako hlapivih komponenti, s kontrolom temperature u toj posudi. Na postolju u sastavu destilacionog uređaja, spojena s cjevovodom je kolona aromatora za obogaćivanje, koja je visokog kapaciteta i ona osigurava kvalitetno izdvajanje alkohola iz para koje se dižu iz kotla. Natrag u kotao padaju teže hlapive komponente izdvojene u toj koloni. Te su komponente glavni nosioci neugodnih, prodornih i postojanih mirisa štetnih za ljudski organizam. U koloni se nalazi poseban katalizator koji služi za redukciju (uklanjanje) etil-karbamata, a isti katalizator služi za otklanjanje skupa raznih štetnih kiselina iz komine (voćne kiseline, octene kiseline, sumporaste, mliječne i druge) koje se nalaze u vrućoj mješavini para alkohola i vode, a koje stvaraju kompleksne spojeve s katalizatorom te se s ostalom »flegmom« (ostatak od destilacije) vraćaju u kotao gdje ostaju do kraja. Tim načinom, u takvom destilacijskom uređaju, osigurava se dobivanje blagih i kvalitetnih destilata s aromom voća od kojih su pripremljeni, čime se postiže i glavna svrha ovog načina destilacije. Iznad kolone (na vrhu) smješten je deflegmator za reguliranje izlazne temperature pare (kontrola ovog procesa osigurava se termometrom) koji služi za prethlađenje i čišćenje alkoholnih para tj. ukapljivanje, odnosno odstranjivanje teže hlapivih komponenti (štetnih za zdravlje) koje se posebnim cjevovodom vraćaju preko kolone u kotao. Za precizno reguliranje temperature u deflegmatoru dobavlja se topla voda iz posebnog spremnika s toplom vodom (bojlera), koji prisilnom cirkulacijom, dobavlja vodu cjevovodima deflegmatora, koji je također opskrbljen kontrolnim termometrom bojlera. Praktički preciznim »naštimavanjem« i održavanjem određene temperature u deflegmatoru podešavamo (ili »puštamo«) određene frakcije para u dio za kondenzaciju (odnosno u sastav gotovog destilata). Deflegmator je moguće čistiti izvan režima rada skidanjem gornjeg poklopca, a za redovno pranje deflegmatora i cijele kolone postoje odgovarajući priključci za vodu, koji se koriste pri završetku rada uređaja.
150
Pročišćene pare prelaze potom putem cjevovoda do hladnjaka hlađenog protokom hladne vode upravljanim preko regulacijskog ventila, gdje se pare ukapljuju (kondenziraju) i izlaze kao gotovi destilat. Za postizanje vrhunske kvalitete destilata preporuča se voće ukomljavati kao čisti sok ili fino mljevenu kašu bez koštica. Svi dijelovi destilacionog uređaja izrađeni su od nehrđajućeg čelika kvalitete W. Nr. 1. 4301. Spojni cjevovodi za alkoholne pare kao i povratni cjevovodi za kondenzate su od bakra, dok su priključci za cjevovode i armatura također od nehrđajućeg materijala.
Primjer oglednog poduzetničkog projekta proizvodnje voćnih rakija: šljivovice, jabukovače, kruškovače Na području hrvatske ravnice razvijeno je voćarstvo. Obiteljska gospodarstva rijetko mogu plasirati cjelokupnu proizvodnju ili imaju veće gubitke pri čuvanju. Dio proizvodnje može postići veću vrijednost preradom u kvalitetne voćne rakije. Posebno veliku ekonomsku vrijednost može imati rakija šljivovica. Osnovno obilježje domaće šljivovice je neujednačenost kakvoće i količine, te neprimjerenost tržišne ponude. Proizvedena na obiteljskim gospodarstvima, prodaje se posredništvom trgovačkih poduzeća ili izravno ugostiteljstvu i malim potrošačima. Procjenjuje se da manje od 20% proizvodnje dolazi u ponudu ugostiteljstvu, uglavnom u rinfuzi. Od 40 do 50% proizvedene šljivovice u RH ide u vlastitu potrošnju, što je rezultat tradicionalnoga pristupa šljivovici u našim krajevima. Preostalih 30 do 40% šljivovice se prodaje manjim potrošačima ili prekupcima. Sirovine za dobivanje voćnih rakija mogu biti sve voćne vrste koje sadrže šećer iz kojega alkoholnim vrenjem nastaje etilni alkohol. Najbolje je jezgričavo (jabuke i kruške) i koštičavo voće (šljive, marelice, breskve, trešnje, višnje), a bobičasto se koristi rjeđe. Od prevrelog masulja grožđa i komine od grožđa, ostale od pravljenja vina, dobiva se rakija komovica a posebno lozovača (lozovica) po propisanom postupku. Prema sadašnjoj i očekivanoj voćarskoj proizvodnji, te tržištu, predlažem proizvodnju rakije od šljiva (osobito bistrice), krušaka (viljamovka) i jabuka, kojih ima velikim količinama. Proizvodnja jabukovače obuhvaća ukratko sljedeće faze rada: pranje plodova nakon berbe, usit njavanje ili muljanje, alkoholno vrenje masulja, destilaciju (pečenje) prevrelog voćnog masulja, dozri jevanje jabukovače u drvenim bačvama i finalizaciju. Opći uvjeti kakvoće prirodnih rakija su: bistrina, bezbojnost ili boja svojstvena vrsti rakije, miris i okus svojstven vrsti voća, odsutnost neugodnog mirisa i okusa, najviše dopuštene koncentracije po litri proizvoda (po našem propisu) : Fe (Željezo) i Cu (bakar) 10 mg, Zn (cink) i Pb (olovo) 0,5 mg, K (kalij) 5 mg, cijanovodična kiselina 30 mg. Voćna rakija mora osim toga sadržavati: ekstrakt do 0,5 grama / l, ukupne kiseline 300 do 1500 mg /l ili najviše 6 grama / l »apsolutnoga alkohola« ( a.a. ), izraženi kao octena kiselina, estere 1200 do 7000 mg / l (a. a.) izraženi kao etil-ester octene kiseline, metilni alkohol 0,5 do 2 vol. % izraženi kao a.a., više alkohole 1000 do 6000 mg / l a.a., aldehide do 500 mg / l a.a., furfurol do 30 mg / l apsolutnoga alkohola. Od ulaganja u ovaj ogledni projekt predviđena je izgradnja destilerije sa skladištem sirovine, materijala i gotove robe (korisna površina 150 do 200 m2), te nabava opreme i posuda (uređaj za destilaciju diskontinuiranog tipa s ugrađenim kolonama za deflegmaciju i rektifikaciju zapremnine oko
151
1200 l ili još bolje dva kotla po 600 1). Komina se grije izravno vodenom parom (uljni plamenik). U prvoj fazi projekta je planirana nabava tankova za vrenje ukupne zapremine oko 30 000 1. Investitor će kasnije iz vlastite akumulacije osiguravati posude za povećanje prerade, jer je planirani kapacitet znatno ispod potencijalnog kapaciteta destilacijskog uređaja (usmjeravanjem investicije poglavito na preradu sirovina, planirano iskorištenje uređaja za destilaciju je samo 800 do 1000 sati a to je 2 do 3 mjeseca godišnje). Za njegu i čuvanje rakije treba nabaviti drvene bačve za dozrijevanje, ukupnog kapaciteta 8000 l, te inox tankove za čuvanje rakija kapaciteta oko 5000 l (vidi tablicu u dijelu »oprema«). U destileriji se bačve za vrenje postave tako da je traktorom lako dopremiti sirovine. Dio transporta se obavlja pužnim i trakastim transporterom. Vodu za dobivanje vodene pare i za hlađenje destilata treba osigurati iz vlastitoga bunara ili vodovoda. Za grijanje vode koristit će se ulje za loženje iz cisterne. Nakon destilacije se komina sustavom zatvorenih cijevi odvodi do poluotvorenoga betonskoga spremnika, a traktorom se otprema izvan gospodarskoga dvorišta. Proračun osnovnih prihoda i troškova pri preradi oko 53 000 kg sirovine godišnje (koja je sezonsko voće!) ukazuje na mogućnost dobiti. No, na temelju prerade samo šljive naglašavamo da se ne može ekonomski isplatiti poduzetničko ulaganje. Kapacitet uređaja za destilaciju je iskorišten samo stotinjak dana godišnje. Povoljnom nabavom sirovine (jabuka, kruška koje su također sezonsko voće i dr.) može se bez dodatnih ulaganja u strojeve i opremu udvostručiti prerada (ako imamo tu sirovinu) i gospodarski učinci. Razumljivo je da u ovaj projekt treba svakako uključiti i projekat za proizvodnju komovice i lozovače, koja se koristi kao baza za eliksire i travarice. Osnovna ograničenja za još bolju iskoristivost ovakvih prerađivačkih projekata u nas, u mjesecima krajem godine, su relativno visoka ulaganja i visoke obveze pri poslovanju. Mogućnosti domaće proizvodnje i potražnje domaćeg, te inozemnog tržišta (uz napomenu da proizvod treba zadovoljavati inozemne propise kvalitete) nisu zasada dovoljno iskorištene. Pozitivni pomaci u tipiziranju kvalitetne slavonske šljivovice (slično vinima) i stalnost kakvoće voćnih rakija očekuju se donošenjem propisa o tehnologiji uzgoja šljive, držanja i prerade koma, te finalne proizvodnje i plasmana. Ostvarenju projekta manjih i većih destilerija mogu pomoći krediti s povlaštenim uvjetima, koji sve više dolaze u obzir upravo za originalne hrvatske proizvode u koje spadaju i te vrste voćnih rakija. U plasmanu rakija kao i svakog drugog proizvoda treba stalno imati na umu da proizvod prodaju ime i ambalaža. Oni mogu djelomično eliminirati negativni utjecaj visokih prodajnih cijena.
Tabela 1. PREGLED ULAGANJA U DESTILERIJU
Iznos u kunama Gospodarski objekt
268 500
Građevinski radovi
164 800
Obrtnički radovi
66700
Instalaterski radovi
37000
Oprema
584 280
Uređaj za destilaciju s opremom
264 600
Tankovi za vrenje (30 000 litara)
208 800
Drvene bačve za dozrijevanje rakija (8000 litara)
57600
Tankovi za držanje rakija (5000 litara)
53280
SVEUKUPNO
152
852 780
Napomena uz tabelu 1. S obzirom da se radi o Troškovniku ulaganja u destileriju, a posebice za »uređaj za destilaciju s opremom« svota od 264.600 kn uzeta je za okvirnu (ne veću) , no, međutim, uvjeren sam da taj iznos može biti i 30% niži za takav uređaj povoljnijeg izrađivača destilerija, a što bitno utječe na isplativost projekta.
Napomena uz tabelu 2. Ovaj pojednostavljeni račun dobiti je izrađen samo na vrlo malom korištenju uređaja u toku godine (2-3 mjeseca), no, međutim, ukoliko se uvedu novi poslovi destilacije uvećani za 100-150% (znači 5-8 mjeseci), račun dobiti bi bio neusporedivo povoljniji za ulagača. Ta se opcija čini mogućom ukoliko se stvore uvjeti za više velikih proizvođača voća i vinogradara.
Tabela 2. Pojednostavljeni račun dobiti destilerije
Jed. mjere
Količina
Cijena kuna
I. Vrijednost proizvodnje Šljivovica Troškovi materijala Sirovina za destilaciju
Litra
6300
38,00
kg
52500 6300 6300 158
1,25 3,55 0,47 90
Boce 1 litra (ambalaža)
kom
Etikete, ljepilo i slično
kom
Ulje za loženje Troškovi rada ljudi uposlenih na izradi (1200 sati) Troškovi rada strojeva (prijevoz) Amortizacija opreme (vrijednosti ukupne opreme 584 280) II. Ukupni troškovi Bruto dobit (vrijednost proizvodnje ukupni troškovi) Neto dobit = Bruto dobit — 20% (poreza)
m3
Iznos kuna
239 400 239 400 105 113 65625 22365 2948 14 175 18 500
2500 58428
184541 54859
43888 10 971 kn
*neto dobit - prema propisima za djelatnost neto dobit dobiva se tako da se bruto dobit tvrtke umanjuje za 20% (porez na bruto dobit).
153
PREGLED ZAKONSKE REGULATIVE O RAKIJI PREMA PRAVILNIKU O KVALITETI ALKOHOLNIH PIĆA (NN 16/88)) Pravilnik o kvaliteti alkoholnih pića tehnički i kemijski regulira područje proizvodnje svih vrsta rakije. Pravilnik propisuje minimalne uvjete kojima u pogledu kvalitete moraju udovoljavati alkoholna pića (rakije) , te minimalne uvjete za osiguranje i očuvanje kvalitete proizvoda. Zatim propisuje osnovne sastojke proizvoda i količinu tih sastojaka, iskazane u mjernim jedinicama ili postocima u odnosu na neto količinu proizvoda. Prateći taj propis slijedi (citati članaka):
Članak 10. Radi poboljšanja kvalitete alkoholnim se pićima mogu dodavati biljni ekstrakti dobiveni na bazi prirodnih destilata za prirodne rakije. Biljni ekstrakti osim eteričnih ulja mogu sadržavati i druge njima svojstvene sastojke kao što su biljne tvari, mineralne tvari i organske kiseline. Ekstrakti u alkoholnim pićima jesu i tvari ekstrahirane iz drvenih posuda u kojima pića odležavaju. U proizvodnji specijalnih prirodnih rakija, osim biljnih ekstrakata, mogu se upotrebljavati i macerati dobiveni iz plodova voća i dijelova voća koji sadrže šećer, a i aromatske tvari iz tih plodova. Ukupna količina ekstrakata odnosno macerata ne smije premašiti granicu određenu za ekstrakt kod dotičnog alkoholnog pića. Pod pojmom prirodne rakije smatra se :
Članak 12. Prirodne rakije jesu proizvodi dobiveni destilacijom prevrelog soka ili masulja (kljuka), komine ili pikea od voća ili grožđa ili šumskih plodova. Prirodne rakije moraju imati organoleptička svojstva karakteristična za pojedinu vrstu rakije, koja potječu od upotrijebljenih sirovina. Prirodne rakije mogu biti:
Članak 15. Prema vrsti sirovina od kojih su proizvedene, prirodne rakije mogu biti: a) voćne rakije, b) miješane voćne rakije, c) rakije od grožđa i d) specijalne prirodne rakije.
Članak 16. Voćne rakije su proizvodi dobiveni destilacijom prevrelog masulja (kljuka) ili matičnog voćnog soka ili voćne komine (od šljiva, krušaka, bresaka, višanja, trešanja, duda, smokava i drugoga voća ili šumskih plodova, koje sadrže od 25 do 55 vol.% alkohola, ako za pojedinu vrstu voćne rakije ovim pravilnikom nije drugačije određeno.
Članak 17. Vrlo je važan jer precizno opisuje sljedeće parametre kvalitete i to (komentar autora): Etanol, vol. % Ukupni ekstrakt, g /1 Metanol, vol. %
Viši alkoholi, mg /1 a. a.
154
Ukupne kiseline, mg /1 kao octena
Esteri, mg / l a. a.
kao etilni acetat Ukupni aldehidi kao acetaldehid, mg /1 a. a. Furfural, mg / l a.a. Acetaldehid, mg/l a.a.. HCN, mg/1 a.a. Najčešće upotrebljavane su rakije kako slijedi:
Rakije od grožđa i ostali proizvodi destilacije prevrelih proizvoda od grožđa.
Članak 21. Vinski destilat je proizvod dobiven destilacijom vina. Vinski alkohol je proizvod dobiven destilacijom vina ili drugih alkoholno prevrelih proizvoda od grožđa. Ne može se upotrebljavati za proizvodnju rakije od grožđa.
Članak 22. Pod nazivom vinjak može se stavljati u promet proizvod dobiven od vinskog destilata, koji je odležao uz djelovanje hrastova drveta kao elementa kvalitete.
Članak 25. Pod imenom vinovica je destilat vina ili destilat vina i vinskog taloga koji sadrži od 30 do 55 vol.% alkohola.
Članak 26. Pod imenom lozovača (loza) smatra se destilat fermentiranoga grožđanog masulja (kljuka) plemenite vinove loze, koji sadrži od 40 do 55 vol.% alkohola. Lozovača mora sadržati i: — ukupni ekstrakt do 5 g / l - ukupne kiseline 100 do 1000 mg / l računate kao octena kiselina - estere 500 do 4000 mg / l a.a. - metilni alkohol 0,15 do 0,50 vol.% a.a. - više alkohole 1500 do 6000 mg / l a.a. - ukupne aldehide 50 do 500 mg / l a.a.
- furfurol do 35 mg /1 a.a. - ukupni sumporni dioksid do 45 mg /. Praktički ovo bi bila idealna osnovica ( »temelj - baza«) za maceraciju ljekovitog bilja.
155
Članak 27. Pod imenom komovica smatra se destilat prevrele grožđane komine plemenite vinove loze ili destilat pikea slatke i fermentirane komine. .
Članak 29. Specijalne prirodne rakije su proizvodi dobiveni od prirodnih rakija odnosno od prirodnih destilata voća, grožđa, vinskog destilata i šumskih plodova, koji su aromatizirani i oplemenjeni dodacima biljnog porijekla, kao što su razni plodovi i njihovi dijelovi, aromatično i ljekovito bilje i njihova eterična ulja, macerati i ekstrakti. U deklaraciji specijalne rakije, mora se navesti koja je prirodna rakija uzeta za osnovu. Udio alkohola u specijalnoj prirodnoj rakiji ne smije biti manji od 40 ni veći od 52 vol.%. Količina ukupnog ekstrakta ne smije biti veća od 50 g / 1. Ostali sastojci u specijalnoj rakiji moraju biti u istim granicama koje su određene za rakiju koja je uzeta za osnovu. Za proizvodnju specijalnih prirodnih rakija proizvođač je dužan donijeti proizvođačku specifikaciju a što u našem slučaju se smatra popisom vrste i količine ljekovitog bilja, koja razumljivo daje (macerira) određenu koncentraciju »ekstrakta« (koja je ograničena na 50 g / 1). Ista količina (koncentracija) ekstrakta ustanovljava se kvantitativnom kemijskom analizom nakon maceracije (kao ukupnog ekstrakta svih korištenih biljaka).
Članak 30. Specijalne prirodne rakije su: klekovača (rakija od borovica), travarica, brinjevec, anisonka, mastika, orahovača i druge specijalne prirodne rakije.
Članak 31. Pod imenom klekovača (rakija od borovice) je proizvod dobiven destilacijom fermentiranog masulja (kljuka) šljive ili meke rakije šljivovice, kojima je prethodno dodana odgovarajuća količina klekovih plodova (borovica).
Članak 32. Pod imenom travarica može se stavljati u promet proizvod dobiven od prirodnih voćnih rakija i grožđanih ili od miješanih rakija te od voćnog i grožđanog destilata uz dodavanje sastojaka aromatičnoga i gorkog bilja (ljekovitog), uglavnom u obliku macerata, aromatskih destilata ili odgovarajućih eteričnih ulja. Rakija iz stava 1. ovog člana može sadržati do dvije grančice, korijen, plod ili plodove i slično, što je ne smije mnogo zamutiti ni stvarati talog. Istim su Pravilnikom dati parametri i pojmovi za: 1. brinjevec (klekovača)
2. anisonka 3. mastika i ostali.
156
Članak 59. Pod imenom kordijalni liker može se smatrati liker od vina, vinskog destilata, alkohola, šećera i vode, uz dodavanje macerata biljnih plodova. Najmanje 30% alkohola u kordijalnom likeru mora potjecati iz vina ili vinskog destilata.
Članak 66. Pod ostalim alkoholnim pićima razumijevaju se i desertna likerska pića, voćna vina i dr.
Članak 68. Pod nazivom desertna likerska pića su pića dobivena od prevrelih ili alkoholiziranih matičnih sokova voća, grožđa ili povrća, uz dodatak biljnih macerata ili njihovih destilata, alkohola. Proizvodi iz stava 1. ovog članka moraju sadržati sok voća, grožđa ili povrća najmanje 40%, alkohola najmanje 15 vol.%, a najviše 30 vol.%, i ukupnog ekstrakta najviše 250 g / 1.
Članak 69. Pod nazivom voćno vino može se smatrati proizvod dobiven voćnom fermentacijom masulja (kljuka) ili voćnog soka, dobiven po postupku koji se primjenjuje u proizvodnji vina. Voćno vino može se proizvoditi od ovih vrsta voća: jabučastoga, koštičavoga, jagodastoga i sitnobobičastog ( ribiz, ogrozd, borovnica i dr.). Na voćnom vinu mora se naznačiti vrsta voća od koje je proizvedeno.
Članak 72. U proizvodnji voćnih vina može se upotrebljavati šećer, uz uvjet da udio ekstrakta bez šećera u voćnom vinu ne bude manji od 15 g / 1.
Članak 73. U proizvodnji voćnih vina i miješanih voćnih vina mogu se upotrebljavati ovi aditivi iz skupine konzervansa i sredstava za bistrenje: 1. sumporni dioksid; 2. sumporasta kiselina (H2SO3); 3. kalijev metabisulfit (K2S2O5); 4. želatina; 5. tanin; 6. bentonit; 7. kalijev ferocijanid; 8. infuzorijska zemlja; 9. celuloza; 10. azbestnocelulozna ploča; 11. pektolitički enzimi.
157
Članak 74. Voćna vina i miješana voćna vina moraju imati organoleptička svojstva koja potječu od osnovne sirovine i alkoholne fermentacije. Voćna vina i miješana voćna vina moraju biti bistra i čista bez stranog mirisa i okusa. Ako se u voćnih vina i miješanih voćnih vina pojavi blaga mutnoća ili mali talog, a vino se nije pokvarilo, ono se može povući na doradu. Voćna vina i miješana voćna vina moraju sadržati: - etilnog alkohola 2 do 15 vol.% —ukupnih kiselina, najmanje 3,5 g / l, računato kao jabučna kiselina —ekstrakta bez šećera, najmanje 15 g / l - ukupnoga sumpornog dioksida, najviše 200 mg / l — slobodnoga sumpornog dioksida, najviše 30 mg / l - pepela, najmanje l g / l — šećera, najviše l O % mase gotovog proizvoda
Napomena Posebno spominjemo i voćna vina (vino od grožđa je posebno poglavlje!) jer i ona ne samo što su kao što je već ranije rečeno ljekovita, nego mogu također biti dobre baze za maceraciju pojedinog bilja. Voćna vina od različitih bobica mogu se dobiti fermentacijom voćnih sokova, no većinom se proizvode dugotrajnom fermentacijom usitnjenih ili razmrvljenih bobica, uz dosta složene postupke (višekratno cijeđenje i filtriranje uz upotrebu i dodatak vode, šećera, vinske kiseline i odgovarajućeg kvasca). Voćna se vina mogu pripremiti iz drenjina, trnjina, borovnica, gloginja, mukinja, brekinja, šipaka, crnih ribizla, malina, kupina, iz bobica crne i crvene bazge, jarebike, maginje, žutike i dr. Bobice namijenjene fermentaciji trebaju biti potpuno zrele (neke čak i prezrele). Sasvim drugi tip voćnih vina (u kojima se maceriraju spomenute bobice) dobiva se dugotrajnom maceracijom spomenutih bobica u bijelom ili crvenom vinu. Ipak ovdje smatram da je najčešće korišteno vino od kupina opravdano opisano u posebnom poglavlju ove knjige.
Recept za pripremu domaćeg kupinovog vina U emajlirani (ili inox) lonac, odgovarajuće veličine, ulije se 7 litara svježe vode, doda se 2 kg šećera i kratko prokuha, nakon toga se hladi dok ne bude mlačno. U tu se šećernu otopinu zatim ulije 3 litre zrelih plodova kupina (bolje divlje kupine) i sve se ponovo zagrije još jednom dok gotovo ne zavrije. Masa se ne smije kuhati! Nakon što se dobivena masa pokrivena ohladila, doda se 2 dag vinskog kvasca, dobro promiješa i sve nalije u jednu ili dvije velike staklene posude (stakleni demižon). Nakon toga se začepi i kroz izvrtani čep provede cijev za vrenje. Cijev za vrenje omogućuje odvođenje stvorenog ugljičnog dioksida, a sprečava prodiranje štetnih octenih bakterija. Čep i uvedena cijev za vrenje moraju staklenu posudu dobro zatvarati. Da bi se spriječilo ulaženje insektima za vrijeme vrenja odozgo u cijev za vrenje, treba je povezati komadićem tanke tkanine (gaze). U tzv. koljenu cijevi za vrenje mora uvijek biti vode da bi se spriječilo prodiranje octenih bakterija. Ako bi snažno izbijanje ugljičnog dioksida dovelo do istjecanja vode iz cijevi, treba je uvijek ponovo nadoliti. Vrenje, koje je u početku burno a kasnije sve slabije, može se dobro promatrati po dizanju i grgotanju mjehura ugljičnog dioksida u cijevi za vrenje. Sto se proces vrenja brže odvija, to je sigurnije da će bazgovo vino dobro uspjeti. Vrenje se najbolje vrši u prostoriji s temperaturom oko 20°C. U hladnom podrumu, tj. na nižoj temperaturi, vrenje teče prepolagano, a može i posve prestati. Rezultat - umjesto vina - ocat! I previsoke temperature nisu prikladne za ispravno vrenje, jer postoji opasnost da također nastane ocat umjesto vina. U prvih 8 do 10 dana teče vrenje prilično burno, nakon daljnjih 8 do 10 tjedana, a to je glavno vrenje, sadržaj staklene posude postaje bistar. Sad je vrijeme da se
158
vino oslobodi od taloga koji je nastao vrenjem pa ga treba vrlo pažljivo pretočiti u čiste boce. Boce treba spremiti u hladnu prostoriju, najbolje u podrum, dobro začepljene i položene.
PREGLED ZAKONSKE REGULATIVE O VINU PREMA VAŽEĆEM ZAKONU O VINU Članak 3. (1) Vino, u smislu ovog Zakona, je proizvod dobiven potpunim ili djelomičnim alkoholnim vre njem masulja ili mošta od grožđa.
(2) Prema kakvoći razlikuju se: 1. stolna vina, 2. stolna vina s oznakom kontroliranog podrijetla, 3. kvalitetna vina s oznakom kontroliranog podrijetla, 4. vrhunska vina s oznakom kontroliranog podrijetla, 5. predikatna vina, 6. arhivska vina, 7. specijalna vina, 8. pjenušava vina, (3) Vina iz stavka 2. ovoga članka prema sadržaju šećera dijele se na suha, polusuha, poluslatka i slatka vina, a prema boji na bijela, ružičasta i crna.
Članak 4. (1) Stolno vino je vino proizvedeno od jedne ili više sorti grožđa vinove loze. Stolno vino ne može nositi oznaku sorte. (2) Stolno vino s oznakom kontroliranog podrijetla je vino proizvedeno od jedne ili više sorti grožđa koje potječu iz jedne vinogradarske regije. (3) Kvalitetno vino s oznakom kontroliranog podrijetla je vino proizvedeno od jedne ili više sorti grožđa koje potječu iz jedne vinogradarske podregije s izraženim kvalitetnim organoleptičkim svojstvi ma značajnim za ekološke uvjete i sorte određene vinogradarske podregije, vinogorja ili položaja čiju oznaku nosi, koje je odnjegovano u toj podregiji.
Članak 7. (1) Specijalna vina su vina dobivena posebnim načinom prerade grožđa, mošta ili vina bez dodata ka ili s dodatkom određene količine vinskog alkohola, vinskog destilata, šećera, koncentriranog mošta i mirisavih ili drugih dopuštenih tvari biljnog podrijetla (ljekovito bilje). (2) Specijalna vina su: 1. desertno vino, 2. likersko vino, 3. aromatizirano vino.
159
Članak 8. (1) Pjenušava vina su vina koja uz ostale određene sastojke sadrže i povećanu količinu ugljičnog dioksida, zbog kojeg se pri otvaranju boce razvija obilna pjena. (2) U pjenušava vina ubrajaju se prirodna pjenušava i gazirana pjenušava vina.
Članak 9. (1) Drugi proizvodi od grožđa i vina, (stavka 1.) 5. vina za destilaciju, (točka 5.) 6. proizvodi destilacije alkoholno provrelih proizvoda od grožđa: rakija (komovica, lozovača, vinovica, droždenka), vinski destilat, vinski alkohol (rafinirani i nerafinirani) i vinjak.
160
Literatura 1. Ašić, p. S. »Pomoć iz domaće ljekarne«
izdanje: CIP Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1991. 2. Ašić, p. S. »Priručnik za skupljanje ljekovitog bilja« izdanje: CIP Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1991. 3. Gelenčir, Josip i Jasenka »Atlas ljekovitog bilja« izdanje: Prosvjeta, Zagreb, 1991. 4. Gelenčir, Nikola »Prirodno liječenje biljem«
izdanje: Nakladni zavod Znanje, Zagreb, 1990. 5. Grlić, Ljubiša »99 jestivih i otrovnih boba« izdanje: Prosvjeta, Zagreb, 1984.
6. Gursky, Zlatko »Zlatna knjiga ljekovitog bilja« izdanje: Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1989. 7. Treben, Maria »Zdravlje iz Božje ljekarne« izdanje: Mavrica, Celje, 1995. 8. Tucakov, prof. dr. Jovan »Liječenje čajevima ljekovitog bilja«
izdanje: August Cesarec, Zagreb, 1978. 9. Vogel, dr. A. »Narodni liječnik« izdanje: Mladinska knjiga, Zagreb, 1990. 10. Willfort, Richard »Ljekovito bilje i njegova upotreba« izdanje: Mladost, Zagreb, 1989.
161
Dosad u biblioteci »Stručno-popularna« objavljeno: • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •
Colleen Craig: PILATES NA LOPTI Martin R. F. Middeke: SNIZITE VISOKI KRVNI TLAK BEZ LIJEKOVA Jean Carper: ČUDESNA IZLJEČANJA Jean Carper: KAKO SAČUVATI SVOJE ČUDESNO SRCE Jean Carper: LJEKARNA U HRANI Jean Carper: PRESTANITE STARJETI - ODMAH SADA Boris Vene: UŽIVAJ ŽIVOT I POSTAT ĆEŠ BOGAT H. E. Murkoff, A. Eisenberg, S. E. Hathaway: ŠTO OČEKIVATI U TRUDNOĆI H. E. Murkoff, A. Eisenberg, S. E. Hathaway: ŠTO OČEKIVATI PRVE GODINE Florence Littauer: SREBRNE KUTIJICE Gary Chapman: PET JEZIKA LJUBAVI John C. Maxwell: POBJEDNIČKI STAV John C. Maxwell: RAZVIJTE VOĐU U SEBI Dr. Joseph Murphy: TAJNE JI DINGA Dr. Joseph Murphy: VAŠA BESKONAČNA MOĆ DA BUDETE BOGATI Dr. Joseph Murphy: MOĆ VAŠE PODSVIJESTI Dr. Joseph Murphy: KAKO ISKORISTITI ZAKONITOSTI UMA Dr. Joseph Murphy: VELIKE BIBLIJSKE ISTINE ZA LJUDSKE PROBLEME Dr. Joseph Murphy: KAKO DOBITI ONO ŠTO ŽELITE John Kalench: NAJVEĆA PRILIKA U POVIJESTI SVIJETA Maria Treben: ZDRAVLJE IZ BOŽJE LJEKARNE Maria Treben: ALERGIJE Florenece i Fred Littauer: NAKON SVAKOG VJENČANJA SLIJEDI BRAK D. Žohar, I. Marshall: SQ - DUHOVNA INTELIGENCIJA H. Norman Wright: KAKO OHRABRITI SVOGA MUŠKARCA Louise L. Hay: PISMA LOUISI Donna Eden: ENERGETSKA MEDICINA Dr. Mikao Usui: IZVORNI REIKI PRIRUČNIK Dr. Robert V Gerard: PROMIJENITE SVOJU DNK, PROMIJENITE SVOJ ŽIVOT Žig Ziglar: POGLED S VRHA Dr. Robert C. Atkins: VITA - HRANJIVA dr. ATKINSA R.H.Schuller: TEŠKA VREMENA NE TRAJU ZAUVJEK Diane Stein: OSNOVNI I NAPREDNI REIKI Jim Rohn: 7 STRATEGIJA ZA BOGATSTVO I SREĆU J. Canfield, M.V Hansen: TRAŽITE I DAT ĆE VAM SE J. Canfield, M.V Hansen: USUDITE SE POBIJEDITI Marija Treben: USPJESI MARIJE TREBEN U LIJEČENJU Louis Proto: SAMOIZLIJEČENJE Dr. Deepak Chopra: NEUVJETOVANI ŽIVOT Dr. Deepak Chopra: KVANTNO LIJEČENJE Dr. Deppak Chopra: STVARANJE ZDRAVLJA David Deida: MUŠKA POSLA G. Smalley: KLJUČ SRCA VAŠEG DJETETA J. Angelo: I VI MOŽETE ISCJELJIVATI Marija Ilc: KUHARICA SESTRE VENDELINE Marija Ilc: KOLAČI SESTRE VENDELINE Lam Kam Chuen: FENG SHUI Ute Erhardt: DOBRE CURE IDU U RAJ R. BreufJ: TOTALNA TERAPIJA RAKA I LEUKEMIJE Vernon Templemore: OSLOBODIMO SE STRAHA OD RAKA • Dr. Lee Salk: ŠTO DIJETE ŽELI DA RODITELJI ZNAJU • Walter Pedrotti: SOJA U KUHANJU
Renzo Zanoni: NOVE SKULPTURE OD KRUHA Ivica Matijević: PRIMJENJENA ASTROLOGIJA Celebrini: TORTE - mini kuharica Vili Kos: ATLAS ISTOČNE JADRANSKE OBALE, OTOKA I ZALEĐA ISTRA, turističko - nautička karta 1:100. 000 KVARNER, turističko - nautička karta 1:100.000 DALMACIJA l, turističko - nautička karta 1:100.000 DALMACIJA 2, turističko - nautička karta 1:100.000 DALMACIJA 3, turističko - nautička karta 1:100.000 DALMACIJA 4, turističko - nautička karta 1:100.000 PLAN GRADA ZAGREBA 1: 20.000 VODIČ PO MEDVEDGRADU
Knjige je moguće kupiti u V.B.Z.-ovim knjižarama: ZAGREB
Tomićeva 2, Branimirova 29; KARLOVAC
Radićeva 3; RIJEKA
Dolac 7, Korzo 32; OSIJEK
»Knjižara Truhelka« Trg slobode 2,
Zadar Ulica knezova Šubića Bribirskih 10, SPLIT
Ilićev prolaz l ČAKOVEC
Ulica kralja Tomislava 3 te na internet stranici www.vbz.hr
