Agenti njegovi uvjeravahu bosanske Turke, da će Franceska diplomatskim putem zaštiti Turke u takovom poduzeću. I Turci zbilja provale u Liku. Najprvo su palili i robili okolicu sela: Vagan, Kupirovo, Srb, Dobroselo i Lapac, jer su ta sela mirom u Svištovu pripala Lici. Kad bijahu već u prah pretvorili bujnu kotlinu lapačku i dalje čitav kraj do Srba, spremahu se Turci, da prijeđu preko gora Kuk i Lombardenik. Pođe li im to za rukom, stajat će zulumu njihovom otvorena čitava Krbava i sredina Like. U tome času, kad je nevolja bijednih i ostavljenih stanovnika Like doprla do vrhunca, spasi Liku od Turaka grčko-istočni svećenik Teofil Ajduković. Ovaj čovjek dođe u Liku istom godine 1788., kad je car Josip II. vodio velik rat s Turskom. Među ostalim kaluđerima samostana u Rmanju, koji onda potražiše zaklonište u Hrvatskoj, nalazio se također đakon Teofil Ajduković. Premda bijaše on godine 1809. Već sijedi starac, ipak se odvažio, da stupi na če čelo lo bije bijedn dnih ih Liča Ličana na,, koji kojima ma je tada tada zapr zaprij ijet etil ila a prop propas astt od Tura Turaka ka.. Uzev Uzevši ši u jedn jednu u ruku ruku križ križ,, a u drug drugu u mač, mač, stad stade e Ajdu Ajduko kovi vićć verb verbov ovat atii preostale muškarce u okolici Tiškovca. Pošto je general Stojčević odveo u Dalm Dalmac acij iju u najb najbol olju ju vojs vojsku ku (3 bata batalj ljun una) a) ličk ličku, u, mora morade de se Ajdu Ajduko kovi vičč zadovoljiti starcima i dječacima. Tko se upisao u četu njegovu, morade proći ispod mača Ajdukovićeva. Neki Ličani oklijevahu, bi li s ovim starcem poš ošli li u goto gotovu vu pogi pogib belj. elj. Ovak Ovako ove bi Ajdu jdukov kovič odmah dmah pro proglas glasio io kukavicama, pa bi im oteo oružje i dao ga kojoj srčanoj ženi, koja se po nagovoru starčevu ponudila, da će stupiti u četu. Po gudurama i klancima Kuka i Lombardenika nalazilo se mnogo bjegunca iz spaljenih sela ličkih. Od ovih sastavi Ajdukovič prilično veliku četu. Starac je organizirao i žene u nekoliko odjela, koji sum mu služili za glasnike te za dobavu hrane, municije i lijekova. Čovjeka upravo zadivljuje ovo oduševljenje, kojim je sijedi starac radio za spasenje Like. A rad njegov ne ostade bez uspjeha. Pošto je ljude svoje post postav avio io na nepr nepred edob obit itna na mjes mjesta ta po Kuku Kuku i Lo Lomb mbar arde deni niku ku,, ne bijaš bijaše e Tur Turci cima ma mogu moguće će,, da — uspr usprko koss pono ponovn vnih ih poku pokuša šaja ja — prov proval ale e prek preko o spomenutih gora u Krbavu i Liku. Tako pođe Ajdukoviću za rukom, da je Liku poštedio od daljnjih muka. Kad se pak polovicom svibnja hrvatska vojska vratila iz Dalmacije u Liku, prestade svaka pogibelj od Turaka. No već poslije bitke kod Bilaja nastupiše teži dani. Pukovnik Rebrović napusti Liku i ode prema Otočcu. Na prvu vijest o tomu provališe Turci iz Bosne opet u Liku. O tomu su glasi doprli do Rebrovića, pa je to djelovalo štetno i na vojničku disciplinu. disciplinu. Veći dio naime vojnika vojnika ličkih ostavi noću od 25. na 26. svibnja zastavu pukovnika Rebrovića, te pobjegne u Liku, da kuću, imetak, oca, majku, ženu i djecu svoju brani od zuluma turskog. To je sklonulo pukovnika Rebrovića, te se i on vratio iz Gacke u Liku. Odmah se oko njega sabraše junački vojnici njegovi, kojima sada pođe za rukom, te su brzo otjerali Turke iz Like, a privremenu vladu francesku iz Gospića. Kraj općega dijela
57
