Lektire

Marcel Proust: Combray

Mjesto radnje: Combray, Pariz

Combray  ime pod kojim Proust opisuje Illiers, gradić u kojem je provodio praznike  roman Combray je prvi dio Puta k Swannu  podjeljen na 2 djela  roman o zaboravu i ponovno pronađenom sjećanju (Bergsonova filozofijapodsvijest)  odlučuje napisati roman o svom uzaludno potrošenom životu i tako mu dati smisaovrijeme u romanu je različito od vanjskog i mjerljivog vremena  težište pripovijedanja je prebačeno na produbljenoj psihičkoj karakterizaciji lika  povezivanje suprotnosti: materije i duha, prirode i kulture, čežnje i smisla, osobnog i univerzalnog

Vrijeme radnje: kraj 19. stoljeća, početak 20.

Radnja je podijeljena u 2 djela - u dvije razine sjećanja  Prva razina proizlazi iz njegovog buđenja u kojemu razmišlja o sjećanjima iz Combraya unazad trideset godina. Ponajviše ga u dublja propitkivanja svojih sjećanja tjera miris i okus kolačića Madelaine, umočen u lipov čaj.  Druga razina odnosi se na miris i scene oko njihove kuće u Combrayu, tetine sobe, puteva oko kuće, parkova, itd. Ove razine sjećanja snažno utječu na Prousta, što i dokazuje dok naširoko opisuje arhitektonske oblike, građevinu, formu crkve u Combrayu, prirodu i njene biljke. Iz svih tih sjećanja koji su snažno ekspresionistički i impresionistički opisani, možemo zaključiti da je Proust bio načitan i snažnog intelekta. Još od djetinjstva bio je nespretan u dječjoj igri; više je volio promatrati, šetati, razgovarati i čitati, pa tako i glavnog lika (ujedno i pripovjedača i autora) odlikuju te karakteristike. Vrsta djela: monološko-asocijativni roman Tema djela: preobrazba bolesnog i razmaženog dječaka u umjetnika, sjećanja i memoari koji su ga nagnali da se osjeća i odnosi prema svijetu kao što upravo to sada radi; potraga za svojom esencijom i egzistencijalnim odgovorom

Likovi  Centralni lik – Junak (tako ga zovu kritičari) – pripovjedač Mi ne znamo kako on izgleda, nigdje se ne daje njegov fizički izgled. Rola junaka je senzibilnija, emotivnija. On je bolestan, bogat dječak koji voli književnost. Tek na kraju, ostario, daje smisao svom životu pišući povijest izgubljenog vremena. Postavlja se pitanje tko je ja i pronalaze mnogi odgovori. On – junak – nikada ne govori. Pripovjedač je objektivniji, kroničar. Junak je uvijek svjedok, ali ne razumije potpuno događaje. Pripovjedač kruži oko njih i obrazlaţe ih. Pred kraj ciklusa junak se poistovjećuje s pripovjedačem. Nova tehnika – tehnika dvostrukog pripovijedanja tj. sjećanje junaka i pripovjedačevo objašnjavanje događaja. Svi ostali likovi određeni su udaljenošću i ulogom prema Junaku.  Mati i baka One su Junakova jedina uzvraćena ljubav, jedina sigurnost. Nakon bakine smrti majka u sebi nosi i svoj i njen lik.  Swann Podrijetlom židov, pripada visokom građanskom društvu.  Swannova žena Odetta – bivša kurtizana.  Francoise  Vojvoda de Guermant  Gilberte – Swannova kći – markiza di Saint Lou  Glazbenik Vantea, njegova kći i njena prijateljica  Albertina se spominje tek kasnije i postaje Junakova žena; sumnjivog morala

Kratki sadržaj Buđenje nepoznatog lika u tamnoj sobi je prvi događaj kojim roman započinje. Nakon nekoliko trenutaka dolazi svijesti. Ne uspijeva se prisjetiti tko je on zapravo, a dok se budi, prisjeća se raznih soba u kojima se ranije budio. Prisjetio se sobe iz kada se budio kod bake i djeda u Combrayu. On se potsjeća kako je znao čekati svoju majku koja bi mu poljupcem poželjela laku noć. Ipak, često to nije učinila jer je bila previše zauzeta susjedom Swannom. On je bio glavni negativac za dječaka. Inače, on je potomak jedne ugledne obitelji, tačnije, on je član pariškog društva. Swann je oženjen Odettom koja ima jako sumnjivu prošlost. Njih dvoje imaju kćer Gilbertu. One noći kada majka prvi put ne poljubi dječaka za pred spavanje zbog prisustva Swanna, dječak će prvi puta spoznati što zapravo znači samoća i bol izlaskom iz djetinjstva, ali i doživjeti susret s umjetnosti i literaturom. To će mu biti utjeha u samoći. Dječak se prisjeća kolačića i čaja kojima ga je ponudila majka toga hladnog zimskog dana, a to je ujedno i kraj prvog dijela. Bio je jako sretan zbog toga. Ipak, veliko ushićenje se pretvara u sjećanje. Njegove uspomene obilježile su njegov život u Combrayu. Drugi dio romana započinje pogledom dječaka na Combray, prisjećajući se dolaska za uskrsne dane. Radnja se odvija kronološki. Ipak, dijelom je isprekidana slikama iz dječakove podsvijesti. Prisjeća se crkve, gradića i okolice, obiteljske kuće i vrta. Prisjeća se i tete Leonie koja je nemoćno ležala u krevetu. Kompletna obitelj je brinula o njoj. Teta Leonie je kontradiktorna, pomalo je gruba. ali i osjećajna. Ipak, jako voli svoje unuke. U priči se spominje i opis Combraya i njegove okolice. Dječak je uživao u šetnjama, a prilikom jedne šetnje upoznali su i Swannovu kćer Gilbertu u koju se zaljubio po prvi puta. Prisjećao se i gospođice Vinteuil. Ona je bila kćerka glazbenika Vinteuila. On ga je upoznao s glazbom. Iako glazbenik ima jake osjećaje prema svojoj kćeri, nastojao je sakriti grubost i njezine lezbijske sklonosti. Prisjećao se i Guermantes i kako su šetali tokom sunčanih dana. Razmišljao je puno na tom putu, a često su ga obuzimale misli da neće postati književnik. Vojvotkinja Guermantes njemu je veliki uzor otkada ju je vidio prvi puta u crkvi. Dječak je tokom povratka iz šetnje ugledao zvonike Martinvillea. Oni su mu postali njegovo nadahnuće što mu je od velike pomoći da ispiše prvu stranicu kao pisac. Djelo svršava ponovno na početku radnje. Dječak je pokušavao odgonetnuti gdje se nalazi dok se budio…

U traganju za izgubljenim vremenom 

  

ciklus od 7 romana u 13 knjiga (1913.-1927.) 1. Put k Swanu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena – ime) 2. U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospođe Swann, Zavičajna imena – zavičaj) 3. Vojvotkinja de Guermantes (1. i 2. svezak) 4. Sodoma i Gomora (1. i 2. svezak) 5. Zatočenica (1. i 2. svezak) 6. Njegunica 7. Pronađeno vrijeme ciklus ima oblik memara (izmišljenih) – pričanje prošlih događaja u 1. licu prožimanje dviju vremenskih perspektiva: Proživljenog vremena i pripovjedačeve sadanjosti osnovna tema ciklusa: sjećanje ciklus romana o vremenu koje je prošlo – Lik/Pripovjedač, preoblikujući ga u umjetničko djelo, naknadno daje smisao Prustova teza: život je sam po sebi pun besmislenih konvencija, a mi mu sami naknadno možemo dati smisao Proust smatra da je naša prošlost “sačuvana“ u nama samima, ali ju mi ne možemo svjesnim naporom vratiti, tj. ne možemo se razumom prisjetiti davnih događaja kada to poželimo prošlo vrijeme s emože vratiti osjetilnom impresijom – prva takva impresija u ciklusu je okus kolačića mala madeleine natopljena u lipov čaj roman ima asocijativnu kompoziciju Lik/Pripovjedač želi postat književnikom Proust svoje knjiž. djelo poistovjetio sa svojim životom



svjetska književnost 20. stoljeća - avangarda (1910.-1930.) – proza

     



Franz Kafka: Preobrazba Književna vrsta: pripovijetka - pripada modernoj prozi njemačke književnosti  koji je ujedno i preteča egzistencijalnog romana  avangarda – eksperimenti u umjetnosti, odbacivanje estetike ljepote, želja za novim i orginalnim, prikazivanje istine čovijeka i svijeta Tema: otuđenost glavnog lika Gregora Samse uz fiktivnu pretvorbu u kukca u siromašnoj obitelji (koja egzistira od njega) te koja želi razriješiti svaku emocionalnu vezu s njim nakon preobražaja  sukob pojedinca i obitelji  djelo je komponirano u tri čina: Preobrazba, Ranjavanje i Smrt  Pripovijetka započinje samim centralnim motivom koji pokreće radnju, a to je preobražaj glavnog lika Gregora Samse koju je nemoguće objasniti te zbunjuje ukućane, ali ne izaziva zapanjenost Stilska obilježja djela: realistična tehnika pripovijedanja i paradoksalni motiv (motiv preobražaja čovjeka u kukca) Likovi: Gregor Samsa, otac (gospodin Samsa), majka (gospođa Samsa), Greta (sestra), služavke i prokurist.  Gregor Samsa je centralni lik djela Gregor je bio trgovački putnik koji je revno obavljao svoju dužnost te na taj način otplaćivao obiteljske dugove i prehranjivao svoju obitelj u kojoj su otac, majka i 17- godišnja sestra Greta egzistirali uz njegov rad. Cijeloga života ga smatraju kukcem sve dok jednog dana to i ne postane. Nakon metamorfoze suočava se s piščevim eponimom, kafkijanskim osjećajem, osjećajem bezizlaznosti, očaja i tjeskobe jer ga svi prije smrti odbace uključujući i sestru koja se nakon metamorfoze brine za njega.  Otac (gospodin Samsa) Izuzetno strog i autoritativan otac pored kojega se Gregor osjećao neznatnim poput kukca. Nezaposlen je pet godina te zadovoljan životari i u potpunosti ovisi o

Gregoru. Kada Gregor doživi metamorfozu spreman ga je ubiti jer prestaje biti izvor zarade, a postaje smutnja.  Majka (gospođa Samsa) Predstavlja pasivnog lika ovoga djela, bolesna (boluje od astme) i nezaposlena majka ovisna o Gregoru. Unatoč težnjama da vidi Gregora, otac joj to brani. Prilikom prvog susreta s njim nakon metamorfoze njezini osjećaji prelaze u krajnost te joj je sin nalik na neman.  Greta ( sestra) je najsloženiji lik. Ona se jedina brine za Gregora i nakon metamorfoze. Ona je jedina osjećajna osoba što se očituje sprječavanjem oca da ubije Gregora u trenutku bijesa. Na kraju Greta ipak izjavljuje rečenicu protiv brata:„ Moramo ga se riješiti, jer on nije više moj brat.“ Tematika Kafka u ovom djelu prikazuje otuđenost Gregora. On je čovjek, ali sasvim je drukčiji, različit i stoga ga nitko ne voli, cijela obitelj ga mrzi i hoće ga se riješiti tako da bi ih što manje osramotio. Jedino se sestra brine za njega. Unatoč svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga, cijeli njegov svijet mala je soba iz koje ne smije izaći. Jako se bojao oca koji ga je mrzio i htio je učiniti bilo što da bi ga se riješio. To se i dogodilo, on je bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u leđa. Mama ga je također voljela, ali upravo zbog toga ga nije željela vidjeti jer nije mogla podnijeti sve to. Simbolika Simbol jabuke ima različita značenja, a jedno od tih značenja može se izreći kao 'jabuka razdora'. Motiv je poznat još i iz antičke književnosti kada je Paris trebao dati zlatnu jabuku najljepšoj između Here, Atene i Afrodite. Afrodita mu je obećala za ženu prelijepu Helenu te se Paris odlučuje njoj dati jabuku. Tim je činom uvrijedio Heru i Atenu koje su potom, za osvetu, učinile Parisa i Helenu neposrednim uzročnicima Trojanskog rata. Od tog je časa jabuka postala simbolom zavade, često korišten u književnosti.

Albert Camus: Stranac Mjesto radnje: Alžir Likovi: Mersault (glavni lik) – ubio Arapina, Raymond Sintes, Salaman, Marija Cardona, Thomas Perez, Celeste, Emanuel (upravitelj doma), vratar doma, Masson i njegova žena Tema: besmislenost i apsurdnost života čovjekova otuđenost – stranac u svijetu Kompozicija: dva dijela: 1.dio – Mersaultov život (slobodni čovjek) 2.dio – život u zatvoru i suđenje glavnog lika Lik: predstavnik otuđenog čovjeka – otuđen od društva, ravnodušan prema njegovim institucijama, doživljavanje života kao besmismislenost Karakterozacija (tehnika redukcije): izostaje psihološka karakterizacija: tehnika redukcije – psihički život glavnog lika (osjetilni dojmovi) lik se kreće u jednoj dimenziji – sadašnjost Vrsta: roman lika 

ciklus apsurda

Pitanje na koje Camus traži odgovor jest kako opravdati postojanje u svijetu bez smisla, tj. kako prihvatiti vlastitu bespomoćnost u životu koji je ništa drugo nego niz apsurda (filozofija apsurda). 

Roman se sastoji od dva dijela romana: a) prvi dio koji se odnosi na Mersaultov život slobodnog čovjeka i neposredan doživljaj b) drugi dio Mersaultov život u zatvoru gdje se očekuje komentar i objašnjenje

 

U romanu je pripovjedač ujedno lik Mersault Roman je pisan u prvom licu, no događaji se iznose iznimno objektivno i precizno (a lik govori o sebi kao da govori o nekome drugom i ne trudi se osmisliti svoj život u okviru nekog zadanog sustava vrijednosti jer njegov je život posve iskren, stoga mu ne traži opravdanje) Ne postoji duboka psihologizacija jer je jako plošan lik (sve mu je svejedno), nema unutarnjeg monologa i struje svijesti



Analiza likova Mersault – glavni junak romana koji je ujedno i pripovjedač djela. Neobičan mladi čovjek, sitni činovnik koji živi ispraznim i jednostavnim životom. Živi mirnim, izoliranim i otuđenim životom. Nije emotivan i smatra da se nikako ne može oduprijeti sudbini pa joj se samo prepušta, bez imalo brige oko nastalih događaja. Ništa ne može probuditi njegovu emotivnost, ni bol, ni ljubav, a ni prijateljstvo, kao ni zločin i osuda na smrt. Živi ustaljenim životom i ne želi primijeniti nikakve promjene. Tako vidimo da ne želi napredovati u poslu, ne želi promijeniti svoj samački život, a ljubav prema Marie primjećuje tak iz fizičke bliskosti. Iako obavlja se forme koje su društveno nametnute, njemu se predbacuje da ih ne obavlja s dovoljnom dozom emocija. Iz tog razloga, zbog takve neemotivnosti, on je i osuđen zbog ubojstva koje je učinio u samoobrani. Njegov lik je upravo osuda čovjeka koji živi u suvremenom životu i kojem je najveća bol ta da on ne osjeća ni bol ni ljepotu života i da je ravnodušan. Marie Cardona – Mersaultova je bliska prijateljica koja je nekada radila s njim. Bila je daktilografkinja. Nakon mnogo vremena, ponovno su se sreli i uskoro postali vrlo bliski: “U vodi sam našao Mariju Cardonu, daktilografkinju koja je nekad radila u našem uredu i koju sam tada želio. A i ona mene, čini mi se. Ali je uskoro otišla od nas pa nismo stigli ništa učiniti.” Salamano – bio je Mersaultov najbolji prijatelj. Imao je psa s kojim je provodio sve svoje vrijeme već osam godina. Uvijek ga je naziva pogrdnim riječima i govorio kako ga mrzi, ali su ipak bili nerazdvojni: “Bio je sa psom. Već su osam godina zajedno. Prepeličar ima nekakvu kožnu bolest, crljenicu, mislim, pa mu je poispadala gotovo sva dlaka i tijelo mu se osulo pjegama. I smeđim krastama. Živeći tako s njim (njih dvojica sami u jednoj sobici), stari Salamano postao mu je napokon sličan. I on ima crvenkaste kraste na licu i žute rijetke dlake. Pas je pak poprimio od svoga gospodara nekakvo pognuto držanje, njuška mu je isturena a vrat istegnut. Baš kao da su od iste pasmine, a ipak se mrze“. Raymond Sintes – bio je Mersaultov susjed i prijatelj. Tukao je djevojku, pa ga je ona nazvala svodnikom. Bio je ljubomoran, nagle naravi i svadljiv: “O njemu govore da živi od žena. Međutim, kad ga tko upita što je po zanimanju, odgovara da je “skladištar”. Općenito, nije baš omiljen. Ali sa mnom često počavrlja i gdjekad provede pokoji trenutak kod mene jer ga ja slušam. Mislim da je

zanimljivo ono što govori. Uostalom, nemam nikakva razloga da ne razgovaram s njim. Zove se Raymond Sintes. Onizak je, plećat i ima boksački nos. Uvijek je besprijekorno obučen.” Masson i njegova žena – bili su Raymondovi prijatelji koji su imali vikendicu. Mersault, Raymond i Marie su kod njih proveli nedjelju na moru kada se dogodilo ubojstvo: “Prijatelj mu se zvao Masson. Bio je to visok čovjek, krupan i plećat. Žena mu je bila niska, punašna i prijazna, a govorila je kao Parižanka. On nam odmah reče da se raskomotimo i da već ima pržene ribe koje je jutros ulovio. Rekoh mu da mu je kućica vrlo lijepa.”