TRAGEDIJE tekst NINA OŽEGQVIĆ foto KNJIGA 'LEA DEUTSCH -ZAGREBAĆKAANNE'F~ANK' j~t
PAVLA CINDRI
alaŽidovka Lea Deutsch bila je velika glumačka i plesna zvijezda međuratnog Zagreba, a njena popularnost je bila toliko velika da je njena slava prešla granice tadašnje Jugoslavije. Zvali su je "hrvatska Shirley Ternple", no njena karijera je naprasno prekinuta rasnim zakonima NDH i zadesila ju je sudbina Anne Frank. O Lei Deutsch godinama se šutjelo, a onda je Pavao Cindrić objavio o njoj biografiju, a Branko Ivanda snimio dokumentarac i igrani film "Lea i Darija" te ona sve više postaje simbol stravične tragedije židovskog naroda u Hrvatskoj. Uskoro iz tiska izlazi i knjiga Snježane Banović "Država i njezino kazalište", zapravo, njen doktorat, u kojoj autorica, između ostaloga, opisuje kako je ustaška vlast NDH progonila Židove, Srbe i masone u Hrvatskom narodnom kazalištu što će zasigurno razriješiti brojne nedoumice o kazališnoj upravi u tom sramotnom razdo- . bIju hrvatske povijesti. LEA (DRAGICA) DEUTSCH rođena je 1927.godine u dobrostojećoj građanskoj obitelji Stjepana Deutscha, uglednog zagrebačkog odvjetnika, kojije kupio katnicu u Gundulićevoj 29 i zajedno s obitelji uselio se u četverosobni stan na prvom katu. Kakoje zapisao Pavao Cindrić, kojije godinama bio zaposlen kao lektor te kasnije u arhivu HNK-a,u biografskoj knjizi "Lea Deutsch zagrebačka Anne Frank" (objavljenoj nakon duge potrage za izdavačima u izdanju Profila), stan je bio podijeljen na odvjetnički ured i stambeni prostor, a prizeIIilje je iznajmljeno raznim obrtnicima. Cindrić je najviše podataka dobio od Leine sestrične Vande Ausch, kojaje pohranila važne materijale u Židovskoj općini u Zagrebu. Ti podaci pomogli su mu da rekonstruira njenu sudbinu gotovo do kraja. No knjigu nije uspio objaviti za vrijeme životajer po tvrdnjama njegova sina nije bilo zanimanja za tu temu. PO Cindrićevim navodima, Deutsch je bio društven čovjek i zanimljiv sugovornik, Stjepan koji se zanimao za kazalište i fotografiju. Majka Ivka rođena Singer aktivno se bavila šahorn, a kako je bila pasionirana ljubiteljica kazališta, njihov dom redovno su posjećivali najpoznatiji kazališni umjetnici tog vremena, od Nine Vavre i Vike Podgorske do Božene Kraljeve, Marije Ružičke-Strozzi, Josipa Bacha i Tita Strozzija. Lea Deutsch je bila vrlo posebno i napredno dijete. Njenu je nadarenost prva primijetila njena teta Vera Singer, nastavnica klavira, koja je savjetovala svojoj sestri Ivki da kćeri pruži odgoj koji će omogućiti razvoj njenog talenta. S četiri i pol godine naučila je čitati, a s pet i pisati, a okolinu je fasciniralo što je, iako malo dijete, imala oštro zapažanje, te je po Cindrićevim navodima, kritički' popratila sve što je pročitala. Od malih nogu pohađala je satove glume, plesa i klavira. Zato je čuveni redatelj, dramski pisac i glumac Tito Strozzi predložio Leinim roditeljima da ju upišu u tada vrlo popularno kazalište Dječje carstvo, u kojem su između dva rata glumi\i mnogi kasnije poznati glumci i plesači. Kazalište je vodio veliki entuzijast Miroslav Širola, brat poznatog skladatelja Božidara Širole, Strozzije bio glavni reda-
M
LEA DEUTSCH s dramskim tekstom koji je lako učila; istodobno naslovnica knjige Pavla Cindrića 'Lea Deutsch - zagrebačka Anne Frank'
Lea Deutsch rođena je
1927.godine u dobrostojećoJ građanskoj obitelji. Njezin otac Stjepan bio je ugledan zagrebački odvjetnik, zanimalo ga je kazalište i fotografija, a majka Ivka, koja se aktivno bavila šahom, također je voljela kazalište, stoga su njihov dom često posjećivali najpoznatiji kazališni umjetnici toga doba
55
Feljton
SCENOGRAFIJA OPERETE 'ČUDO OD DJETETA', kojuz?!~B!i!~'" su specijalno za Leu Deutsch napisali Tito Strazzi iJosip Deči, a izvedena je 1935. kada je posti- . gJa veliki uspjeh
•
=_-:
~ telj, a učitelj stepa baletni majstor europske karijere Rod Riff1er,kojije imao svoju plesnu školu na mjestu današnje ljekarne na Trgu bana Jelačića. Riff1er,osječki Židov pravim imenom Rudolf Unger, kasnije je stradao u Jasenovcu. Balerina i baletna pedagoginja Sonja KastI sačuvala je tri stare i prilično oštećene role filma, koje je davnih godina snimao njezin otac. Na tom filmu zabilježeni su brojni nastupi članova Dječjeg carstva u tadašnjem Narodnom kazalištu. Toje jedini sačuvani filmski materijal na kojem se vidi Lea Deutsch. LEA DEUTSCH je u Dječjem 'carstvu upoznala Dariju Gasteiger, malu talentiranu glumicu i step plesačicu, koja je potjecala iz folksdojčerske obitelji. Obje su bile fenomenalne - sjajno su stepale, pjevale i glumile, te su privlačile brojnu publiku na svoje predstave. Između nje i Lee razvilo se veliko prijateljstvo, ali i zdrava konkurencija. To se posebno odrazilo na odnosu njihovih majki, kojije često zbog efemernih stvari bio na rubu ekscesa. Kada je glasovita pariška filmska kompanija Pathe, čuvši za "hrvatsku ShirIey Temple", došla ou Zagreb i snimila o njoj kratki dokumentarac s idejom da ju pokušaju plasirati na europsko tržište, odmah je reagirala majka Darije Gasteiger, te organizirala za svoju kćersnimanje za berlinski UFA.Kako se uoči rata s dolaskom ustaša na vlast sve više osjećao nadolazeći pogrom Židova, između dvije obitelji stvorilo se iskreno prijateljstvo. Kako piše Cindrić, ubrzo je iz Pariza stiglo pismo u kojem su Lei Deutsch ponudili godinu dana boravka u Parizu, dok ne nauči francuski jezik, iz čega se može zaključiti da su od nje odlučili napraviti francusku glumicu. No Lea je to odbila jer nije željela napustiti Zagreb i prijatelje, "pogotovo dok ne prođe premijera operete 'Čudo od djeteta'." Godine 1943. godine Leu odvode u Auschwitz, aDaria Gasteiger, zajedno s roditeljima, 1945. bježi pred partizanima u Austriju, i djevojčice se nikada više nisu vidjele. Prvu ulogu odigrala je s pet godina u tadašnjem Velikom kazalištu glumeći Prisku u Freudenreichovim "Graničarima", nakon čega je velika tragetkinja Mari56
Glasovita pariška filmska kompanija Pathesnimila je o Lei kratki dokumentarac s idejom da je pokuša plasirati na europsko tržište
LEA DEUTSCH KAO PRISKA u Freudenreichovim 'Graničarima' 1932., što je bila njena prva važnija uloga u kazalištu
LEA DEUTSCH KAO JULlŠKA u opereti Emmericha Kalmana 'Grofica Marica' 1932. godine
LEA DEUTSCH SA ZINKOM VILFANKUNC za vrijeme pripremanja opere 'Oganj' Blagoja Berse, koju je režirao Tito Strozzi, a dirigirao Lovro Matačić
LEA DEUTSCH I BRACO REISS, njen mali partner u predstavi 'Tonček i Točkica. s redateijem Alfonsom Varlijem, njenim duhovnim ocem
NACIONAL
ja Ružička Strozzi oduševljeno zapisala "da se rijetko. susreće tako malo stvorenje koje s tolikom uvjerenošću i neposrednošću glumi i govori svoje pozamašne tekstove". Ubrzo je nastupila kao juliška u opereti "Grofica Marica" kojom je dirigirao Jakov Gotovac, a zatim i kao Alette u drami "Sestra Beatrice" gdje je glurnila i tadašnja velika zvijezda Nina Vavra, supruga tadašnjeg intendanta Josipa Bacha. Zbog nevjerojatnog uspjeha svoje kćeri, njen se otac vratio svom hobiju - fotografiji, i počeo je dokumentirati sve njene predstave. Lea Deutsch je najviše voljela rolu Arganove mlađe kćeri Lujze iz Moliereove komedije "Urnišljeni bolesnik" jer je "to bila osjećajna uloga u kojoj se mogla s19bodno kretati". Glumeći tu efektnu ulogu, Lea Deutsch je upoznala redatelja Alfonsa Verlija, "kojije postao njen pokrovitelj i idućih sedam godina vodio ju je iz uspjeha u uspjeh". Kritika je tada zapisala da je Lea Deutsch "bila nenadmašna - novo otkriće-i za publiku i za kritiku", tako da je tom efektnom ulogom gotovo zasjenila sve svoje partnere, čak i Augusta Cilića i Belu Krležu. Od tada je igrala s najvećim zagrebačkim glumcima tog vremena, od Božene Kraljeve i Vjekoslava Afrića do Hinka Nučiča i Ervine Dragman. Najzapaženije uloge ostvarila je kao Točkica u "Tončeku i Točkici" 1933.i kao Gita u "Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića" 1934. u kojima joj je partner bio devetogodišnji Braco Reiss. U obje predstave je bila glavna atrakcija. _ akon praizvedbe "Šegrta Hlapića" Ivana Brlić Mažuranić je zapisala: 'Ja sam Hlapićeve doživljaje napisala, a Braco Reiss i Lea Deutsch udabnuli su im život". Iako je tada imala samo šest godina, kritika je hvalila "nj~n fenomenaIni talent" i prozralajuje Wunderkindom. Zatim je Tito Strozzi za nju napisao, a Josip Deči uglazbio operetu "Čudo od c:ljeIeta",koja je na praizvedbi doživjela nezapamćen ~. Strozzi je bio i redatelj, a scenograf umjetnik ~ Trepše. Svi su bili opčinjeni njenom izvedbom De, govorili su o njenoj genijalnosti, a kritičari su je nazivali "velikom umjetnicom", "malom Ljerkom Šram", tražili od nje intervjue, fotografirali je i uzdizali u zrijezde. Govorili su da "spašava kazališne blagajne" i "da mora u svijet jer u našoj maloj sitničavoj sredini nema dovoljno mogućnosti za napredak". Kako je u međuvremenu umro Josip Bach, ravnatelj Drame i kućni prijarelj obitelji Deutsch, a Lea • postala iznimno slavna, njen otac je s novom upravom kazališta - Brankom Gavellom kao ravnateljem Drame i Brankom Šenoom kao intendantom kazališta, uredio drukčije honorare. Takoje Lea od tada dobivala za male uloge 100 dinara, a za glavne koje donose veliki prihod čak 1000 dinara. Pred rat, kao gimnazijaIka Treće ženske realne gimnazije u Klaićevoj ulici, gIumila je u Shakespearovoj "Zimskoj priči", koju je režirao Gavella, dokazujući "da izrasta il ozbiljnu glumicu". Zatim je 1940. igrala u drami "Spis 516",svojoj zadnjoj pravoj predstavi, a posljednji put je nastupala u HNK-u u scenskoj igri "Živa šahovska igra" 15. ožujka 1941. godine gdje je ona kao Igra, odjevena poput paža, vodila i publici objašnjavala poteze, a njene prijateljice iz razreda glumile uloge šahovskih figura. Na kraju je izgovorila 250 stihova, završivši igru riječima, koje su se kasnije smatrale "zlogukim, oproštajnim rječi14/2/2012
S BRAtOM REISSOM U 'TONČEKU I TOČKICl', kojaje 1933. na premijeri u Narodnom kazalištu doživjela ovacije, a Leu Deutsch kritičari su proglasili Wunderkindom čudom od djeteta
i'
rna Lee Deutsch: "Evo vam vaših lovor vijenaca, i s time je naša igra svršena!" Nakon što je 1941. godine uspostavljena ustaška država NDH odmah su doneseni rasni zakoni, kojima se Židovima zabranjuje nastupanje u javnom životu, vođenje privatnih poslova, a ubrzo se krenulo s konfiskacijom imovine. Židovi su morali napustiti sjeverni dio Zagreba jer im je tamo bilo zabranjeno stanovati, a nisu smjeli posjećivati kavane, kazališta, kina, voziti se javnim prijevozom i odlaziti na kupalište. U nadi da će izbjeći progon obitelj Deutsch je prešla na katoličanstvo, međutim, Lea je izbačena iz kazališta, kao i ostali Židovi, a ubrzo i iz gimnazije. Naime, Zakonskom odredbom o zaštiti narodne i arijevske kulture hrvatskog naroda, koju je NDH donijela 4. lipnja 1941.godine, Židovima je bilo zabranjeno sudjelovanje u kreiranju kulturnog života zemlje. GLUMAC RELJA BAŠiĆ, kao 6-godišnji dječak zaljubljen u 9-godišnju Leu Deutsch, viđao ju je u to vrijeme "kako satima sjedi na klupi, odjevena u sivi kaputić sa žutom zvijezdom preko ruke i tužno gleda u kazališnu
~adaje
Zidovima bilo zabranjeno· sudjelovati u kreiranju kulturnog života, Lea je izbačena iz kazališta, i tada ju je 6-godišnji Relja Bašić znao vidati kako sjedi na klupi i satima tužno gleda u zgradu HNK
S IZVOĐAČiMA DRAME 'SPIS BROJ S16' . Dubravkom Dujšinom, Ninom Vavrom, Salkom Repakom, Matom Grkovićem idrugima
57
Feljton
1. Dr. Stjepan Deutsch, Lein otac, jedini koji je preživio holokaust 2. Glumica Nina Vavra, velika Leina obožavateljica i prijateljica obitelji Deutsch 3. Saša, Lein mladi brat 4. Josip Bach, ravnatelj Drame HNK 1933. godine l
Kako navodi Snježana Banović u svoioj knjizi, Zidovi su nazivani 'pogubnim nametnicima' koji su 'umjetnost yretvorili u obican razvrat'
58
~ zgradu u kojoj je nekada bila zvijezda, a sada nije smjereta 'Barun Trenk' židovskog skladatelja Srećka Albinila ni ući u zgradu". To svjedočanstvo toliko je potreslo ja. Konzulat je inzistirao da se navedeno djelo više ne Ivandu da je odlučio snimiti film o sudbini Lee Deutsizvodi na sceni, ali je ukazao i na hitnost 'udaljavanja' ch. Pripremajući se za snimanje, razgovarao je s desesvih umjetnika židovskog porijekla iz kazališta. Kako je cima ljudi, a zatim je na tavanu nekad lijepe katnice u toga dana na repertoaru bio Gotovčev 'Ero s onoga sviGundulićevoj 29 gdje je živjela Lea Deutsch pronašao jeta' u kojem je ulogu Sime pjevao Židov Leo Mirković, staru škrinju njene obitelji. U njoj je bilo puno prašnjauprava je uspjela za njega ishoditi dozvolu, ali samo za vih pravničkih knjiga njena oca odvjetnika, njene note i tu izvedbu", kaže Snježana Banović dodavši daje nepotpisani intendant na kraju rezignirano ustvrdio da će se stare klizaljke, te školski trokut na kojem je rukom napisala fonetski "Lea Dajč". To razotkriva enigmu kako se opereta, inače omiljeni žanr zagrebačke publike, moći vrlo malo izvoditi, jer su libretisti u većini bili Židovi. izgovaralo njezino prezime. IVANDA NAM JE ISPRiČAO da se u to vrijeme širio Svi članovi kazališta nehrvatskog porijekla, ali i oni u braku s osobama nehrvatskog porijekla, odmah su glas da je tadašnji intendant Hrvatskog državnog kazališta Dušan Žanko, pisac i diplomat, bio glavni krivac morali ispuniti tzv. Izjave o rasnoj pripadnosti. To je rezultiralo time da su svi umjetnici, zainteresirani za što Lea nije bila spašena. "Međutim, glumac Josip Bobi posao u kazalištu, morali upisati i podatke o vjeri i poriMarotti mi je rekao da to nije istina: upravo se Žanjeklu poput "rimokatoličke vjere kao što su i moji rodiko, koji je povremeno dolazio u ustaškoj uniformi na telji bili iste vjere", "ispravan Hrvat", "nacionalno svjeposao, borio rukama i nogama da joj spasi život", rekao stan Hrvat" ili "čistokrvni arijevac". Tako se dogodilo . je Ivanda. Međutim, Snježana Banović u svojoj knjizi da su već u prvim mjesecima NDH otpušteni iz kazali"Država i njezino kazalište" otkriva da je Žanko odmah šta mnogi umjetnici Židovi, primjerice, operetna subrena početku svog mandata, a u dogovoru s Milom Budata Margita Dubajić, iako su i ona i njezin suprug, dramkom, ministrom bogoštovlja i nastave, najavio čišćeski i operetni glumac pravoslavne vjere Dejan Duba} nje i repertoara i osoblja u Hrvatskom državnom kazaić, prešli na grkokatoličku vjeru. Otpuštene su i dramlištu. Objavio je tekst "Etička osnova ustaštva" u kojem ske glumice Paula Herzberger i Ivica Tanhofer, supruse oštro obrušio na "srbstvo, jugoslavenstvo, židovstvo, masoneriju, lenjinizam i stari bolesni liberalizam", , ga glumca i redatelja Tomislava Tanhofera. Najuren je zaključivši da-jedino ustaštvo može "razjuriti to leglo i Gjuro Deutsch, prva violina orkestra, bez obzira na to što je u Izjavi o rasnoj pripadnosti napisao da je "pokrtruleža i uspostaviti jedan autoritet u službi za opće dobro i moralnost", kojuje on poistovjetio s pojmom slošten" zajedno sa suprugom Marijom rođ. Unger. Operni solist Leo Mirkovićjoš je ostao u angažmanu, ali nije bode. Kako su vlasti NDH od osnutka države pokrenubio na sceni, no ubrzo je uhapšen i interniran u logor iz le bjesomučnu harangu protiv komunista, Srba, Židova kojeg je pobjegao u Italiju gdje se pridružio partizanii Roma, položaj Židova u kazalištu je postao vrlo težak. ma. Jedini Židov kojije uspio ostati cijelo vrijeme trajaPO navodima Snježane Banović, Židovi su nazivani nja NDH u kazalištu, napominje Snježana Banović, bio "pogubnim nametnicima" koji su "umjetnost pretvorili u-običan razvrat". I prije uvođenja rasnih zakona protiv .je Josip Thune, druga violina u orkestru, koji je prešao na katoličku vjeru, no vjerojatno mu je ostanak u kazaŽidova u travnju 1941.godine, u kazalištu se protestiralo lištu olakšala činjenica što mu je supruga bila katolkinja. protiv izvođenja djela židovskih autora, jer su se Židovi "Neki autori su tvrdili da je Žanko u duhu kršćansmatrali prijetnjom na gospodarskom i kulturnom plaske ljubavi štitio u kazalištu Židove, Srbe ikomuniste, a nu kao "najorganiziranija sila na svijetu" koja je "glazbu posebno se ističe slučaj dirigenta Milana Sachsa, koji je učinila divljaštvom, slikarstvo ruglom pravoj umjetnood njega nastavio redovito primati plaću i pomoći u hrasti, a kazalište izložbom gluposti i svinjarija". "Problem ni, lijekovima", nastavlja Snježana Banović. "No, istina sa Židovima u kazalištu iskrsnuo je jer je njemački konje da je Sachs pokršten zajedno sa suprugom u srpnju zulat upozorio kazališnu upravu i ministra Budaka da 1941.godine, te bio zaštićen od samog Eugena Dide Kvaje pred njemačkim časnicima i vojnicima izvedena opeNACIONAL
----------~--------~
------------------------------.---=------"--';-
ternika, koji je tražio da se protiv bračnog para Sachs ne primjenjuju nikakve prisilne mjere. Žanko je u tom slučaju, kao vjerni član 'pokreta' samo poslušao tu visoku instancu. Da intendant Dušan Žanko nije imao prema Židovima posebnog sentimenta pokazuje i činjenica da se ubrzo uselio u vilu židovskog industrijalca Dragana Klaića (Klajna) u Hercegovačkoj ulici 76, čija je sudbina do danas ostala nepoznata." KAO I ŽIDOVI, i masoni su udaljeni iz kazališta. Prvo su dirigent Krešimir Baranović i ravnatelj Drame Josip Badalić završili u zatvoru u Staroj Gradišci, a zatim su maknuti dramaturg Slavko Batušić, te operni solisti Josip Križaj i Drago Hržić. Zatim su na red došli Srbi. S repertoara je skinuta tragikomedija "Rastanak na mostu" srpskih dramatičara Raše Plaovića i Milana Đokovića, i to usprkos tome što je taj komad kod publike doživio velik uspjeh. Zatim je provedena racija i u kazalištu su uhapšeni brojni pravoslavci, a među njima su se našli, između ostalih, i glumica Bela Krleža, te redatelji Branko Gavella i Tito Strozzi, Hrvat, koji je zbog druge ženidbe s ruskom balerinom prešao na pravoslavnu vjeru. Naime, Katolička crkva mu ne bi dopustila drugi brak. U zatvoru u Petrinjskoj ostali su osam dana i zatim su otišli kućama. akon tog incidenta, svi Srbi koji su željeli ostati raditi u kazalištu, prešli su na katoličanstvo ili grkokatoličku veru, kao što su učinili Gavella i Strozzi. "Za Belu Krležu se pak ustanovilo da je bila krštena kao katoličko dijete, no to nije bila istina jer je na popisu stanovništva iz 1941.bila označena kao Srpkinja i Krležina žena", objasnila je Snježana Banović. U kazalištu je situacija postajala sve neizdržljivija. Kazalište je sve više igralo ulogu propagandnog stroja ustaškog režima izbog toga je jedna grupa umjetnika, okupljena oko velikog glumca Vjekoslava Afrića, komunista i antifašista, počela ozbiljno razmišljati o bijegu u partizane. Trebali su pobjeći iz kazališta već u jesen 1941. godine, međutim, njihov odlazak je mjesecima bio odgađan zbog "tehničkih razloga". Glumci su nevoljko pripremali novu' predstavu "Razbojnik i Faust", a nakon četvrte izvedbe, bijeg je konačno organiziran. Svi su bili pomno odjeveni, piše Snježana Banović, primjerice, Afrić u "svečanom tamnom odelu s krombi zimskim kaputom, borsalino šeširom na glavi i kožnim rukavicama te s kartom prvog razreda u džepu". Putovali su željeznicom, a u selu Donje Dubrave sišli su s vlaka i našli vezu te produžili do zaselka Mirići gdje su već istoga dana odigrali prvu partizansku predstavu. Njihov odlazak iz kazališta izazvao je ogroman odjek i "odjeknuo je kao bomba" u intelektualnim krugovima Zagreba. Tek poslije njih u partizane su krenuli Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovačić, te mlađi glumci Mladen Šerment i Josip Marotti. Nakon tog slavnog bijega, Žanko je zatražio od Ustaškog redarstva da mu dostavi popis političkih sumnjivaca u kazalištu, na kojem su se našli Branko Gavella, Dubravko Dujšin, Božena Kraljeva, Tito Strozzi i drugi umjetnici. Očekivalo se da ustaške vlati neće progoniti Leu Deutsch zbog njene velike popularnosti, no to se nije dogodilo. Čak je napisala pismo Ministarstvu unutrašnjih poslova i zamolila ih da joj priznaju primjenu paragrafa 6 Zakona o rasama po kojem poglavar države može zaslužnim osobama priznati sva prava kao ioso14/2/2012
Novi život
U
Innsbrucku
Kada je Branko Ivanda odLučio snimiti fiLm o Lei Deutsch, prvo dokumentarac, a zatim i igrani fiLm, uspio je uz . pomoć svojih bosanskih veza pronaći Dariju Gasteiger, Leinu koLegicu ali i konkurenticu iz kazališta Dječje carstvo. ŽivjeLa je u Innsbrucku s nekoliko pasa i na početku se ničega nije sjećaLa.BiLaje potresena, no kako su joj uspomene počeLe navirati, tako se počela prisjećati i hrvatskog jezika, koji je qotovo zaboravila, kao i nekih nemiLih događaja iz tog razdobLja. PrisjetiLa se i koLegica balerina, jedino se nije mogLa sjetiti Lee. Ivanda je tu amneziju protumačio time da su biLe toliko duboko povezane i da ju je njena smrt pogodila do te mjere da je sva sjećanja o Lei duboko potisnula: lako je Daria Gasteiger preživjela, a Lea Deutsch je posta La žrtvom holokausta, rat im je objema prekinuo karijere.
-- -. _'lO
PLAKAT ZA FILM O LEI DEUTSCH kojije snimio Branko Ivanda, a trenutačno se prikazuje u zagrebačkim kinima
GLUMICA KLARA NAKA kao Lea Deutsch u jilmu 'Lea iDarija: odabrana na audiciji među 200 djevojčica
bama arijevskog podrijetla. Svoje preporuke su dostavi, li i neki od velikih kazališnih umjetnika, kao što su bili Nina Vavra-Bach i Jakov Gotovca. Međutim, odgovor nije stizao, a obitelj Deutsch, koja je oduvijek bila prohrvatski orijentirana i nikad se nije, kako navodi Cindrić, bavila židovskom promidžbom, pomalo naivno ke čekala pozitivno rješenje. No sve je bilo uzaludno. Nacistička politika istrebljenja Židova išla je nezaustavljivim tokom. Nakon uhićenja i likvidacije Židova, koji se nisu pokrstili, na red su došli pokršteni Židovi i oni iz mješovitih brakova. U svibnju 1942. ustaške vlasti oduzimaju im stan i dodjeljuju ga 'mladom ustaškom dužnosniku, koji se divio Lei Deutsch od ranije. On ih ostavlja da žive u svom stanu, a sebi uzima samo manji dio tako da se obitelj Deutsch nije trebala seliti il predgrađe. Početkom 1943. Židovskoj općini i rabinu Miroslavu Šalomu Freibergeru polazi za rukom da 11židovske djece prebaci u Palestinu. Uskoro je organizirao novi transport s popisom od 28 djece među kojima je trebala biti i Lea Deutsch, zavedena s netočnim datumom rođenja, no taj transport je otkazan. Za obitelj Deutsch angažirali su se mnogi poznati i nepoznati Zagrepčani, glumci Tito Strozzi, te par Vika Podgorska i Hinko Nučić, ali nisu je uspjeli spasiti. Pokušao ju je spasiti fiktivnim brakom i mladi ustaša, koji se uselio u dio njihova stana, ali njena majka nije na to htjela pristati, jer je Lea još bila maloljetna. Obitelj Deutsch pokušali su spasiti i "obični" ljudi: organizirali su put do Karlovca gdje su se trebali spojiti s partizanima, ali na žalost morali su se vratiti u Zagreb jer se nisu uspjeli spojiti s "vezom". GESTAPO I USTAŠKA vlast uhapsili su u noći s 2. na 3. svibnja 1913. godine sve preostale Židove u Zagrebu - njih 1700, a među njima i Leu Deutsch, zajedno s majkom 1 mlađim bratom Sašom. Deportirali su ih u stočnom vagonu gdje je bilo 75 ljudi u Auschwitz. Imala je 16godina. Postoji dokumentacija o pogibiji majke i mlađeg brata, no mala Lea je imala slabo srce zbog preboljene difterije i umrla je još na putu. Kao i 25 drugih Židova. Svjedoci drže da je njeno srce prepuklo od tuge, jer nije mogla izdržati bol i gorčinu, koja ju je zgromiia. Njen se otac uspio spasiti jer se sakrio kao pacijent, obolio od zaraznog očnog trahoma u Bolnici Sestara milosrdnica na odjelu dr. Vilka Panca, oftalmologa. Tada se još naivno vjerovalo da žene i djecu ustaše neće dirati. Kad bi policija došla u bolnicu, on bi im rekao: "Možete ući, ali na svoju odgovornost." I policija nikad nije ulazila. Stjepan Deutsch umro je 1959. u Zagrebu i pokopan je na židovskom dijelu groblja na Mirogoju, a na grobu je i Leina slika. cl 59
