Kristoterapija_duhovne vježbe

S

D UHOVN E V JEŽ B E

a kraju smo duhovnih vježbi, izlazimo iz duhovnog vježbališta. No to nije kraj nego početak, ako je tijekom duhovnih vježbi rođen »začetak« slobode Duha, koji se očituje u malenima i poniznima. Uvjet je ona unutarnja sloboda, duhovno siromaštvo, a ne samo sloboda od svijeta. Da se ne bi osjetili tako sami, Duh Božji je onaj koji uspostavlja identitet poistovjećenja i svijest pripadnosti Kristu koji nas pozva. On nas jedini može osposobljavati u procesima ovog prolaznog života za vrednote, kako duhovne tako i naravne, u hodu služenja i ostvarenja sebe kao ljubavi. Da ne bismo završili kao izgubljen slučaj, treba nam voljnih čina i svijesti o pripadnosti drugima i za druge. To su danas vrlo prepoznatljivi identiteti, duhovni i sociološki. U tom sam ozračju i zamislio ove duhovne vježbe i nazvao ih kristoterapijom – u duhu Kristova služenja i posluživanja, ne samo onog koje se dogodilo njegovom smrću i uskrsnućem za spasenje i otkupljenje čovjeka, nego i u onome koje se svakodnevno događa njegovom prisutnošću u Crkvi i sakramentima.

FRA STANKO DUJE MIJIĆ


N

Fra Stanko Duje Mijić rođen je 1. siječnja 1940. godine u Karakašici. Za svećenika je zaređen 22. kolovoza 1965. godine. Kao svećenik i redovnik, franjevac konventualac, obavljao je različite službe: župnika, gvardijana, odgojitelja. Poznat je kao voditelj pučkih misija, propovjednik i voditelj duhovnih vježbi svećenicima i časnim sestrama. Dugogodišnji je suradnik Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga, a iz te suradnje nastala su i neka njegova djela koja su kasnije objavljena pod naslovima Istinom do čovjeka – Kristoterapija i Hrvatska do pakla i natrag. Njegova treća knjiga Exempla trahunt – Primjeri privlače plod je njegovih dugogodišnjih i brojnih duhovnih razgovora s osobama u potrebi, što ih je imao kao svećenik. Objavio je i zbirku pjesama Poezija koja se ne pjeva. U izdanju Glasa Koncila 2010. godine objavljena mu je knjiga Što primiste… dajte! koja sadrži propovijedi za čitanja svih triju liturgijskih godina (A, B, C) te propovijedi o slavljima blagdana posvećenih Gospodinu, Mariji te najpoznatijim svecima i blaženicima.

ISBN: 978-953-241-325-0

www.glas-koncila.hr

Cijena: 100 kn

DUHOVNE VJEŽBE Kristoterapija Glas Koncila

uvremeno, pomalo otupljeno vrijeme ostavlja duboke ožiljke na čovjeku – nevjerniku i vjerniku, laiku i posvećenoj osobi, jer su svi plodovi ove civilizacije. Potrebno je malo zastati i upitati se: Dokad možemo ovako? Ima li ovaj život uopće smisla? Gdje je Bog, ondje je i duhovni život u kojem nema straha i neizvjesnosti od onoga što dolazi sutra. Da bi se postigao takav životni stav, potrebno je rođenje novog života u Duhu, života istine i slobode, altruističnosti i ljubavi. To znači: učiniti otklon od sebe i obnoviti identitet; prihvatiti Boga u svoj duhovni identitet koji je čovjekova vertikala, ali i prihvatiti društveni identitet – pripadati obitelji ili zajednici – čovjekovu horizontalu. Ta dva identiteta stvaraju čovjekov treći identitet – egzistenciju, svakodnevni život. Ove su duhovne vježbe predviđene uglavnom za Bogu posvećene osobe, ali su prikladne i za vjernike laike, jer se u razmatranjima mogu prepoznati i pronaći vrijednosti i pristupi koji vrijede za sve vjernike. Vježbe su predviđene za šest dana, ali mogu trajati i dulje, jer su pojedina predavanja opširnija pa ih je moguće razdijeliti na više dana.


DUHOVNE VJEŽBE Kristoterapija

Fra Stanko Duje Mijić DUHOVNE VJEŽBE Kristoterapija Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874-300; faks: 4874-303 e-pošta: [email protected] www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić Biblioteka: Za duhovnost svakodnevice. Knjiga 4 Izvršna urednica: Vlatka Plazzeriano Ilustracije: Josip Botteri Dini Jezično uređivanje: Marijana Jakovljević Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić

Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u siječnju 2012. ISBN 978-953-241-325-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 793295


DUHOVNE VJEŽBE Kristoterapija

Zagreb, 2012.

PREDGOVOR

S

uvremeno, pomalo otupljeno vrijeme ostavlja duboke ožiljke na čovjeku – nevjerniku i vjerniku, laiku i posvećenoj osobi, jer su svi plodovi ove civilizacije. Potrebno je malo zastati i upitati se: Dokad možemo ovako? Ima li ovaj život uopće smisla? Ne samo da treba zastati i upitati se, već i iskreno odgovoriti, štoviše osposobiti se za poslušnost i prihvaćanje onoga što se do jučer odbijalo od srca i duše. Valja poslušati savjete i preporuke kako bi se svagdašnji život popravio i usmjerio, osmislio i osvijestio za budući život, za nepredvidljivu sutrašnjicu od koje mnogi strahuju. Gdje je Bog, ondje je i duhovni život u kojem nema straha i neizvjesnosti od onoga što dolazi sutra. Da bi se postigao takav životni stav, potrebno je rođenje novog života u Duhu, života istine i slobode, altruističnosti i ljubavi. To znači: učiniti otklon od sebe i obnoviti identitet; prihvatiti Boga u svoj duhovni identitet koji je čovjekova vertikala, ali i prihvatiti društveni identitet – pripadati obitelji ili zajednici – čovjekovu horizontalu. Ta dva identiteta stvaraju čovjekov treći identitet – egzistenciju, svakodnevni život. Čovjek mora biti povezan s Bogom kao Božje dijete i Božje stvorenje, te uključen u obitelj kao društveno biće. Jedino se ne može ostvariti u samoći – sâm sa sobom! Krist nam je, postavši čovjekom, tj. jednim od nas, pokazao te identitete. Ostvarivši ovozemaljski život, prošao je sve ljudske muke i boli, patnje i poniženja, ali ne za sebe nego za drugoga, za čo5

Kristoterapija vjeka. Sve što je činio imalo je smisla, jer je sve bilo učinjeno slobodnom voljom i s ljubavlju. Njegov život bio je služenje drugima kako bi nam ostavio primjer i znak smisla ljudskog života i njegova ostvarenja, što danas mnogima predstavlja velik izazov. Suvremeni čovjek više ne zna za što živi, jer je motiviran samo egoističnim ciljevima koji rađaju laži i dovode do katastrofalnoga razočarenja u sebe i druge, te na kraju i do samokažnjavanja. Čovječe, želiš li izbjeći katastrofu svojeg života, koja je zavladala i u kršćanstvu – kako u laičkim tako i u svećeničkim krugovima – prihvati Krista! On je postao »ti«, da bi ti postao »On«; paradoksalan Krist i paradoksalan čovjek. Sve je Očeva slava na putu zemaljskog života. Taj život nosi poraze iza kojih stoji Otac, naša slava. Otac vodi naša djela, kao što je vodio i Isusova, pa je tek nakon Isusova poraza, smrti na križu i pokopa, došla pobjeda u njegovom uskrsnuću. Kristov put i njegova žrtva – kristoterapija – i naš je put kroz padove i poniženja do pobjede i Očeve slave. Otac je onaj koji nas spašava i uvodi u svoje prostore. Naše je spašavati druge i živjeti za druge, da bi uistinu, i jedino tako, bili spašeni. Ne bojte se i ne budite zabrinuti što je bilo i što će biti. On nas vodi kroz naše pogreške i poraze, ako smo ih svjesni, jer nas čine malenima, poniznima, neznatnima i samozatajnima. Bogu ionako nemamo što dati, jer sve je njegovo, osim naših grijeha i slabosti. Bog je zato i Bog, i Ljubav, i Otac svojoj djeci. Iskusimo to u ovozemaljskom životu služeći se kristoterapijom, koju vam preporučam i za duhovne vježbe, ali i za život u svakodnevici. Ne zabo6

ravite Kristicin, Isusov antidepresiv! On nam ga je ostavio u sakramentima. Ove su duhovne vježbe predviđene uglavnom za Bogu posvećene osobe, ali su prikladne i za vjernike laike, jer se u razmatranjima mogu prepoznati i pronaći vrijednosti i pristupi koji vrijede za sve vjernike. Vježbe su predviđene za šest dana, ali mogu trajati i dulje, jer su pojedina predavanja opširnija pa ih je moguće razdijeliti na više dana. Autor

7

Kristoterapija

ZAZIV DUHA SVETOGA O, dođi, Stvorče, Duše Sveti, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.

Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.

Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga Svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.

Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas da svakog zla se klonimo.

Darova sedam razdaješ Ti, prste desne Očeve od vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom.

Daj Oca da upoznamo i Krista Sina njegova i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.

Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu s Tješiteljem Presvetim neka bude sad i u vijeke. Amen.

– POŠALJI DUHA SVOJEGA I POSTAT ĆE – I OBNOVIT ĆEŠ LICE ZEMLJE.

Pomolimo se Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjesi vazda radujemo. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

8

UVOD

P

ozdrav u Duhu, kojemu smo se pomolili, kojemu se prepuštamo ovih nekoliko dana, daleko od svoje svagdašnjice i obveza. Povučenima u samoću s Njime, nije nam lako. On nas trenira i vježba na neobičan način. On nas želi odcijepiti od nas samih, dovesti nas do slobode kako bismo stali pred Sina Božjega. Pročišćenje od sebe i svijeta naša je potreba i zahtjev Duha. Nema težega duhovnog zahvata od osobnog pročišćenja od lažne samodopadnosti, koju nam je ovaj svijet utiskuje kao vrlinu i životnu istinu. Živimo u svijetu sportomanije, stalnog natjecanja, u kojem se mediji okomljuju na čovjekovu osobnost, njegovu duhovnost i slobodu. Taj kabalistički i magijski pritisak na čovjeka umrtvljuje njegove duhovne i otajstvene sposobnosti pa čovjek malo-pomalo postaje tup, nesposoban zaviriti u nutrinu i sresti se s unutarnjim bićem u kojem stoluje Bog, u čije smo ime kršteni. Živimo, dakle, u svijetu natjecanja, savršenstava, jačega, pametnijega, moćnijega, sposobnijega i uspješnijega, a sve radi slave i novca. Sportomanija zahtijeva formu i kondiciju radi stalnog postizanja što boljeg uspjeha i rezultata. Kakvi su tu potrebni treninzi i drilovi, znoj i muke, prepuštanje u tuđe ruke, otvorenost za slušanje drugih i prepuštanje trenerima! Ali, čovjek uvijek prođe bolje u rukama drugih, negoli u svojim. Duhovne vježbe iziskuju sličan način rada, duhovnog rada, u pogledu otvorenosti i poslušnosti Duhu Svetom. To nije lako. Valja smoći snage i hrabrosti stati pred Isusa Krista i njegova 9

Kristoterapija Duha. Nije danas lako opustiti se i zaviriti u sebe, biti iskren sâm sa sobom. Treba zatajiti sve svoje uspjehe i sposobnosti pa ih predati Duhu Svetome da ih on korigira, da ih, ako je potrebno, preusmjeri drukčije. Nije lako osloboditi se straha za sebe i za ono što smo stekli, kao i za ono što je tek pred nama. Nije lako subjektivan dojam o životu i radu pretočiti i korigirati prema nečijem objektivnom dojmu. Duhovne vježbe svjesno su i slobodno odvraćanje od sebe i obraćanje Duhu Svetome, da me on pročisti i prosvijetli istinom o meni, mojem radu i služenju drugima. To u duhovnom životu zovemo metanoja. Susret s onim koji je iznad mene, koji me traži, ljubi i želi me obnoviti. Za to se traži posebno vrijeme i napor, volja i raspoloženje prema milosti koju daje Duh Sveti. Odstupanjem od sebe dolazi se Bogu… Život čine: ja, moj razum i sposobnosti, ali i milost. U kršćanstvu, pogotovo u redovništvu ili svećenstvu, nezaobilazan je učinak milosti. Mi redovnici/redovnice i svećenici gradimo na ničemu, jer smo se zavjetima odrekli svega – ne samo materijalnoga, nego i samih sebe, svoje volje. Milost sačinjava cjelovitost i identitet čovjeka u njegovome duhovnom i sociološkom pogledu. Ona stvara sklad, upravo onakav kakav ga je Bog predvidio stvarajući čovjeka i njegov svijet. Ali čovjek svojom samovoljom čini nesklad u sebi i okolo sebe. Istina o čovjeku nije u zaokupljenosti samim sobom, nego u identitetu koji nastaje samo u odnosu spram drugoga. Čovjekovu cjelovitost čini trostruki identitet, a trostrukost uključuje savršenost – putem duhovnog i sociološkog identiteta stvara se osobni, egzistencijalni identitet. 10

1. IDENTITET PREMA BOGU – DUHOVNI IDENTITET. Čini vertikalu spram Boga. Krist je središte, os, izvor, počelo, razlog, cilj i smisao čovjeka, njegovog života i djelovanja. Vjera, ljubav, duhovnost…

2. IDENTITET PREMA DRUGIMA – SOCIOLOŠKI IDENTITET. Čini horizontalu, tj. uključuje odnos prema obitelji, zajednici i društvu. Sociološka dimenzija ne temelji se samo na naravi. Prava i čista ljubav ne poznaje interes, zasluge, računice. Prava ljubav dolazi od Boga, radi Boga, po Bogu. Znači ljubiti kao što Bog ljubi, kao što nas je Krist ljubio. Krist je zapovjedio učenicima: »Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas!« (Iv 13,34). Krist je smisao, cilj i mjerilo naše ljubavi, osobito Bogu posvećenih osoba, a kršćanstvo je kultura i civilizacija ljubavi.

3. IDENTITET PREMA SEBI. Čini ga egzistencija, svakodnevni život. Istina o ljubavi prema sebi očituje se iz ljubavi prema Bogu i drugima. Bez tih odnosa ljubav prema sebi postaje egoizam i sebeljublje, a to je čista perverzija. To je bolest koju se danas jasno uočava. To je iskonski grijeh prepun zabluda i zastranjenosti. Danas vlada grčko i humanističko načelo: »Upoznaj samoga sebe!« To je protukršćanski. Kršćanin ne može upoznati sebe ako 11

Kristoterapija ne upozna Isusa Krista – Bogočovjeka. Zato kršćansko načelo glasi: »Upoznaj Krista kako bi mogao upoznati sebe!« Kako inače shvatiti Kristove riječi: odreci se samoga sebe; izgubi sebe; umri sebi; sluge smo beskorisne; sve je nezaslužen dar; tek kad sve izgubiš, sve možeš dobiti? Božji čovjek gradi ni na čemu, jer se je svega odrekao kao redovnici ili redovnice, kako bi se pokazala Božja milost. Iz trojstvenog odnosa: Bog – drugi (zajednica) – ja, treba izbistriti istinu o sebi, kako ju je Krist u ljudskom obličju postavio. To je otajstvo, zahvat milosti. Čovjek je otajstvo, sakrament, vidljivi znak nevidljive stvarnosti. To je čudesnost koja se događa u nespojivosti duha i tijela, koji se jedno drugom protive. Ta dvodimenzionalnost vertikale i horizontale je mučna, nalikuje križu nutarnje ukrštenosti. Ta ukrštenost se događa i potrebno je da se dogodi u susretu s Duhom Svetim, s drugima i sa samim sobom. Tu pomažu duhovne vježbe. Njima popravimo staru, već pomalo trošnu, zgradu. Ovdje smo na restauraciji. Potrebno je tu staru zgradu preurediti, jer su vrijeme i godine učinili svoje. Ovo je naš godišnji servis. Sve ima svoje servisere. Zar ga jedino čovjek nema? Ima, ali ga izbjegava. Što mogu učiniti sâm? Ništa! Zato su tu duhovne vježbe i Duh Sveti, kojeg smo zamolili da bude nazočan, da i on dadne svoj udio. Duh Sveti nije ovdje samo da nas brani od đavla i zla, od drugih i zajednice. On je prije svega tu da nas brani od nas samih. Mi smo izvor najvećih zabluda o sebi. Naša taština, oholost i egocentrizam. Ego je naše lažno 12

božanstvo! Prestanimo se mučiti i samokažnjavati! Mazohizam je danas prepoznatljiv. Ne smetnimo s uma Kristove riječi upućenu apostolima kada se pozdravljao s njima: Bez mene ne možete ništa, ama baš ništa, dobro učiniti! Krist je jedini serviser čovjeka. Svi ostali su opasni i sumnjivi. Ma tko oni bili! Često su uništavači čovjeka i trovači duše. Dakle, duhovne vježbe su servisiranje – popravljanje, podmazivanje i pranje u Duhu. Ponajprije je potrebno šutjeti da bi se moglo osluškivati poticaje Duha. Šuti i čut ćeš glas Duha! Rođeni smo za slobodu i ljubav služenja. Kako bismo to postigli, treba doživjeti iskustvo umiranja sebi, u smrti poraza i poniženja. To je poniznost, prepuštanje da nas Bog vodi i uzdiže u istinski život. Ne smijemo zaboraviti stvarnost Kristove istine o svakom čovjeku, koja se pokaže prije ili kasnije: Preda mnom će pasti i pokloniti se svako koljeno! Siđi s umišljenih veličina, siđi s vrha svoje ustajale osrednjosti, siđi radi divne preobrazbe u novost ispunjenu Bogom! Previše je ravnodušnosti. Nisi za sebe – tu si radi drugih. Krist je došao služiti nam. Krist terapeut za nas je znak i primjer. Kristoterapija: poslušnost, poniznost, siromaštvo! Ravnodušnost je zavladala. Zato ne boj se, ja sam s tobom u sve dane tvojega života, poručuje nam Isus Krist. 13

PRVI DAN VRIJEME U KOJEM ŽIVIMO ČOVJEKOVA PROMJENJIVOST: FAZE RAZVOJA POZIV – Odaziv

15

Prvo predavanje

UVODNA MISAO I MOLITVA Svi trče, jure, žure za vremenom da dostignu vrijeme, da postignu vrijeme. Doviđenja, Gospodine, oprosti, nemam vremena. Doći ću opet, ne mogu čekati, nemam vremena. Rado bih ti pomogao, ali nemam vremena. Ne mogu se toga prihvatiti, nemam vremena. Ne stignem misliti, meditirati, nemam vremena. Htio bih se sad pomoliti, ali nemam vremena. Želio sam obaviti duhovne vježbe, nisam odavno, što mogu kad nemam vremena… Pomolimo se Gospodine, Ti koji si iznad vremena. Smiješiš nam se kad gledaš kako se naokolo potucamo trateći vrijeme. Podari nas snagom svoje milosti da se zaustavimo, da se oslobodimo sebe i ispraznih briga, da zagospodarimo svojim vremenom za spasenje sebe i drugih. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen. 16

Ili: Htio bih se popeti, Gospodine, visoko iznad svojega grada, iznad svojeg obzora, iznad svijeta i izvan vremena. Želio bih shvatiti tijekove događaja i predviđanja u ovim vremenima od danas do sutra, o sebi i drugima, pa i ono iz prošlosti… Zašto? Htio bih razbistriti svoj pogled. Posudi mi svoje oči… Daruj mi svoje srce…! (prema Michelu Quoistu) Pomolimo se Ti, Gospodaru Neba i Zemlje, Ti nadvremenski u vremenu Tvorče. Podari nas milošću svojom da prozremo vrijeme u kojem živimo i kojem pripadamo, da nas ne satre i učini neosjetljivima na zbivanja, da mu ne robujemo, nego nas učini suradnicima, prorocima i obnoviteljima lica Zemlje u ovom našem vremenu. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen. 17

Kristoterapija

VRIJEME U KOJEM ŽIVIMO

N

išta nije tako presudno kao upoznati svoje vrijeme, štoviše, biti gospodar svojeg vremena, neovisan o vremenu, odgovoran u svojem vremenu. To znači biti slobodan. Što je vrijeme? Teško pitanje na koje kao da nema odgovora. Ono je materijalna, ali i duhovna dimenzija. Sve je vrijeme i sve ima svoje vrijeme, koje mu je dano i darovano. Propovjednik u 3. glavi lijepo piše: Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme: rađanja i umiranja, rušenja i građenja, plača i smijeha, tugovanja i plesanja, traženja i gubljenja, šutnje i govorenja, ljubljenja i mržnje, rata i mira. Mogao bih i nadodati: egoizma i altruizma, oholosti i poniženja, letenja i padanja, zanosa i bezvoljnosti… Postoji moje vrijeme, ali i Božje vrijeme u svakom ljudskom životu. Bog se utjelovio u vremenu. Krist se rodio u punini vremena. Bog je jedini iznad vremena. On je alfa i omega vremena. Krist jučer, danas i sutra. Presudno je biti poznavatelj, spoznavatelj i proziratelj vremena. To je Božji dar, milost koju dobiva Božji čovjek, prorok. Ne zato da bi mu Bog otkrivao budućnost u slici i viziji, nego putem Boga, kako iz prošlosti tako i iz sadašnjih događaja, prozire u budućnost događaja. Vrijeme ima svoju logiku i procese, evoluciju i zakonitosti. Svako vrijeme ima svoje uspone i padove. Iznimno bitno i presudno za čovjeka je vrijeme u kojem živi. Bitno je živjeti u svojem vremenu. Božji čovjek živi samo 18

u svojem vremenu. Povjesničari se bave prošlošću, futurolozi budućnošću, a sveci sadašnjošću. Vrijeme ustvari postoji samo SADA. Dok su mladi, ljudi stalno govore o sutrašnjici, a kad mladost prohuja bave se prošlošću. Živjeti u svojem vremenu – sada – znači biti otvoren Bogu i njegovoj providnosti. On je kormilar vremena. Krist uči apostole moliti: Kruh naš svagdašnji daj nam danas… Ne brinite se tjeskobno što će biti sutra, malovjerni! U tome je bît čovjekova poziva, pogotovo svećenika i redovnika/redovnice, ali i svakog čovjeka, bilo u zajednicama, obiteljima bilo pojedinačno. Treba se oteti dojmu prošlosti i strahu od budućnosti. Jedno i drugo zarobljava i opterećuje. Sadašnjost je bitna, sadašnjost vjere i ljubavi.

Kršćanski pojam vremena Postoji kršćanski i poganski pojam vremena. Današnja civilizacija doživljava pojam vremena čisto poganski ili istočnjački, onako kako je bilo prije Krista. Ciklično vrijeme. To je slavljenje mitova i idola, život straha i neizvjesnosti za sebe, svoj život i svoje spasenje. To je vrijeme prirode i magijskih proizvoda. To je Istok sa svojim religijama i tehnikama, zakonima prirodnih pojava i promjena, obnavljanje ciklusa. Godina ima ciklično vrijeme: godišnja doba… Kršćanski pojam vremena. To je linearno vrijeme – crta – put. Krist kaže: »Ja sam Put, Istina i Život!« To je vrijeme u kojem događaji idu samo prema naprijed. To je povijest koja započinje s Kristom. Ne okreći se unatrag, jer tada nisi sposoban za Božje nebo!

19

Kristoterapija Iz iskustva povijesti čovječanstva vidimo da vrijeme teče, neumoljivo juri, ostavlja ožiljke i rane. Ima svoj ritam. Shakespeare pjeva u sonetima: O, vrijeme, stani i ne teci više Mru stare pčele, mlade da požive… Da, to je samo pjesnikov zanos. Bog i njegova volja udaraju ritam. Nama ne preostaje drugo doli voljom i Božjom providnošću osluškivati vrijeme, putem dobra i zla učiti i moliti sa psalmistom u 90. psalmu: Gospode, nauči me moje dane (vrijeme) brojiti da steknem mudro srce… Gdje je danas mudrost? Mudrost ne dolazi iz razuma, jer je to racionalizam koji zatire. Mudrost dolazi iz srca, a to je Božja kvaliteta. I Krist nas upozorava na presudnost prepoznavanja vremena u plaču i tuzi nad Jeruzalemom. Dok se apostoli dive i ponose sjajem Jeruzalema i njegova hrama, Krist kaže: Ajme tebi, jer nisi upoznao vrijeme svoga pohoda… Crkveni oci govore o trećem Kristovom dolasku. To se događa svakom čovjeku u vrijeme njegova života. Možda je upravo prigoda za njegov dolazak tijekom ovih duhovnih vježbi? Duhovni su oci govorili: Timeo Jesum – bojim se da ne bi Isus prošao mimo mene, možda i u ovim duhovnim vježbama. Ponovno se naglašava važnost upoznavanja svojeg vremena u kojem je uprisutnjen i Bog. Veliki je dar i milost da se ne izjednačimo s vremenom i ne postanemo opčarani njegovim sjajem. Prije ili kasnije postali bismo njegovi robovi i bolesnici, ovisnici o vremenu u kojem ćemo završiti kao iznurene i pregažene lešine. Pavao piše Timoteju u drugom obraćanju u trećoj, a pogotovo u četvrtoj glavi: »Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će 20

sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!« (2 Tim 4,3-5) Kakvo je današnje vrijeme? Bacimo pogled na današnju civilizaciju bez srca i Boga, na kulturu i tehniku u kojoj nema vrednota ni ljepote, a izvikuju se pobjede i pjevaju epopeje. Počelo je s onom mišlju Maksima Gorkog: »Čovjek – kako to gordo zvuči!« Ja bih rekao: »Čovjek – kako to jadno izgleda!« Društvo i čovjek upečatljive tjeskobe i straha, poremećaja i frustracija. Vrijeme u kojem caruje i krstari laž. Vrijeme u kojem se slavi novac, golotinja i porok. Vrijeme u kojem se čini da čovjek trči za đavlom, a ne đavao za čovjekom. Rezultati su na strani đavla: svake dvadesete sekunde čovjek učini samoubojstvo, i to u našem zapadnom, civiliziranom i prosvijećenom društvu. Zatim, svaki četvrti čovjek Zapada je psihički bolesnik. Već su Amerikanci izračunali da će 2138. godine cijela populacija biti psihički bolesna, pa čak i psihijatri. Neprekidno se govori o pravima i demokraciji na koju čovjek ima pravo. Čini mi se kao da je sve ipak protiv čovjeka i njegovih, ne samo moralnih, već i prirodnih i ljudskih vrednota. Nije li to ustvari demono-kracija? Vladavina Zloga i zlih koji tako lijepo izgledaju privlačeći pozornost?

Besperspektivnost današnjeg vremena Vrijeme u koje je čovjek zakoračio možemo nazvati vremenom utopije, ali i vremenom besperspektivnosti, vremenom čovjekove tuposti i nesposobnosti da shvati ozbiljnost vremena i krizu u kojoj živi. Kriza nije samo konstatacija zla i kata21

Kristoterapija strofe, već i poticaj na obraćenje i spas, promjenu na bolje. Svojevrsna pljuska otrježnjenja. Oslobođenje. Obraćenje Bogu! Metanoja! Nisi sam – Bog je iznad tebe, iza tebe, u tebi, s tobom. Njegov si posinak! To je konstatacija i uočavanje užasnoga stanja čovjekova duha i društva. A što je s materijalnom i svemirskom katastrofom koju nam stalno najavljuju? Austrijski znanstvenik Konrad Lorenz piše o osam smrtnih grijeha civiliziranoga čovjeka. Rimski klub već od 1968. godine upozorava na opasnost opstanka života na Zemlji. Mnoštvo zelenih iz različitih ekoloških udruga upozorava moćnike da se okane đavoljeg napretka, jer bi Zemlja mogla biti opustošena i time opstanak čovječanstva doveden u pitanje. Nije samo čovjekova priroda ugrožena, već i njegov duh! Čuje se protest: izumiru biljke, ugibaju životinje, nema čiste vode, nestaje zdrava hrana, nema čistoga zraka... A nitko ne protestira protiv ubijanja nerođene djece, ni protiv eutanazije, ni nemoralnog, ni perverznog življenja. To nije njihov zadatak, jer oni izvikuju u ime ideologije kojoj je važniji pas ili travka, negoli čovjek. Strahote su pred nama, jer znanstvenici Božjeg čovjeka ugrožavaju klonovima, kiborzima i ostalim opasnim izumima. U našem vremenu postoji ozbiljna opasnost za svemir u cjelini. Ozonska rupa se širi, sunce ostaje sa silnom toplinom bez filtera, ali i dalje se povećava čovjekov luksuz, neumjerenost i oholost. Ozonsku rupu stvaraju freoni, koje umnožavaju proizvodi poput bijele tehnike, sprejevi i ostale pomade bez kojih današnji svijet ne može. Svijet 22

je u opasnosti zbog energije nuklearnih elektrana kojih ima oko petsto. Potom, svjetske sile posjeduju više od sedamdeset tisuća atomskih i nuklearnih bombi. A već samo pet tisuća tih bombi mogu pretvoriti cijeli svemir i život na njemu u prah i pepeo. Bolje i ne misliti na to. A što je tek s otrovnim plinovima? Sačuvaj nas Bože! Eto što je vrijeme namrlo čovječanstvu i životu na Zemlji! Ropstvo i tupost! Zato je vrijeme i dobilo novu definiciju: Vrijeme – četvrta dimenzija. Ono oblikuje čovjeka, jer čovjek više nema svoje slobode i slobodne volje. Bog više nije mjerilo za čovjeka ni njegovo društvo, nego su to postale pohlepne svjetske budale. Oprostite! Nema više moralnih ni duhovnih načela. Današnje vrijeme kroje i programiraju mediji, pogotovo elektronski. Oni najviše utječu na događaje, promjene društva i čovjeka. Zato se mediji smatraju trećom kulturom. To je kibernetika: uz materijalnu i duhovnu ostvaruje se kultura masovnih medija. A čime nam tek internet prijeti? Vlasnici računalnih programa vladaju svijetom. Oni stvaraju kiborge – ljude tehnike bez duše, srca i ljubavi. Živjeti u ovom i ovakvom vremenu s tolikim opasnostima, zamkama i zabludama, nije lako. I u Crkvi i njezinim zajednicama dogodile su se promjene u načinu života i mentalitetu. Zapažamo li to? Kako reagiramo? Kako se postavljamo? Javlja li se strah, tjeskoba, nesigurnost i neizvjesnost? Nismo li postali izgubljen slučaj i sudionik te igre vremena? Ili nas je možda jednostavno zahvatilo ravnodušje? Ima li izlaza i koja su to vrata koja vode ostvarenju poziva i služenja putem toga poziva? Je li nam mrak pao na oči pa naši dani prolaze u besciljnom i besmislenom ta23

Kristoterapija vorenju? Evo zgode iz Isusova života. Suočen sa svojim poslanjem i zadatkom kaže: Sad mi je duša duboko potresena. I što da kažem? Oče, spasi me iz ovog časa/vremena? Ali radi ovoga sam i došao u ovaj čas/vrijeme. Oče, proslavi ime svoje! (Usp. Iv 12,27-28) Time nam Isus daje primjer kako se treba uhvatiti u koštac sa svojim vremenom, jer je i Otac u tom vremenu. Živjeti u svojem vremenu nije vlastita, nego Očeva proslava. Na njega treba računati, on je tu da nam pomogne u samoostvarenju u našem vremenu. Mi smo samo poslužitelji i Božji znak u svakom vremenu i bez njega se ne možemo ostvariti.

Živjeti danas, a ne sutra Često osjećamo želju i potrebu da vrijeme stane. Najradije bismo ga zaustavili. Kaže se za onoga tko umre, da je za njega vrijeme stalo i nastaje Božje vrijeme, nemjerljivo. Da, umirati sebi i zaustaviti sebe da bi se Bog mogao događati. Zato postoje duhovne vježbe – da vrijeme stane, odnosno, da se nakratko zaustavimo. Kad god se događaju velike stvari, kaže se da vrijeme stane. Biblija govori da je Jošua zaustavio Sunce, što znači da je vrijeme stalo. On uvodi Izabrani narod u Obećanu zemlju. Događaj smrti. Vrijeme stoji. Ulazak u Novu Zemlju, Novo Nebo. Preneseni smisao o umiranju sebi! Moje je vrijeme stalo, a Bog i njegova milost ulaze u mene. Likovni kritičari kažu za sliku dominikanca fra Angelica, koji je u Firenci naslikao Marijino navještenje, da se uočava kao da je vrijeme stalo prije negoli je Marija izrekla svoj »fiat« (Neka mi bude po riječi tvojoj). Zemlja i nebo čekaju. Sve je stalo. Sve čeka taj spasonosni »fiat«. I kad je Marija izre24

kla: Evo službenice Gospodnje, Krist se utjelovio. Novo je vrijeme počelo teći – vrijeme spasenja i ljubavi. Kristovim rođenjem počela je nova povijest, čak se i novo vrijeme počelo od tada mjeriti. Bog je jedini Gospodar vremena, ali je i u vremenu: nadvremeniti u vremenu. Duhovne vježbe nisu samo propis ustanova poput zajednice ili Crkve. One su tu da iskoristimo vrijeme milosti i pohoda Duha Svetoga. Sad je vrijeme spasenja, sad je vrijeme milosti. Vrijeme ne možemo zaustaviti, nego sebe moramo zaustaviti. Stani, počuj! Jedini način kako kvalitetno proživjeti život koji nam je darovan i kojeg smo posvetili u karizmi Crkve, jest da sebe uklopimo u sadašnjost Božje providnosti. Život počinje sada, danas, a ne sutra. Sadašnjost je vrlo kratka, pa joj ne pridajemo nikakvu važnost. Čuvajmo se nemira. Da bismo ga izbjegli, ne vucimo za sobom svoju prošlost, ma kakva ona bila, ne trčimo za budućnošću. Stanimo! Živimo sadašnjost, jer Bog se događa sada u svakom životu. Bog je vječan SADA – danas. Život pojedinca uspijeva samo ako prošlost stavi u Božje ruke i prepusti mu budućnost, a on živi sada u punini do posljednjeg trenutka svojega života. Moje sutra počinje – danas. Nema bježanja od sadašnjeg trenutka, problema, križa, boli, poraza. Niti se smije živjeti od uspomena na svoj rad ili zasluge, niti se spominjati svojih grijeha. Bog stoji iza svega toga. Moramo vjerovati u takvu Božju ljubav kako bismo izbjegli sumnje i osjećaje krivnje. Okanimo se pretjeranog razmišljanja. Dajmo srcu da nas vodi! Dok je mladost bila u cvatu, možda nam je bijeg od sadašnjosti bilo krijumčarenje u budućnost, 25

Kristoterapija život fantazije, utopije i idealiziranja. To su šuplje nade koje rađaju očaj. Kada dođu godine, kada vrijeme učini svoje, u starosti nema povratka na staro. Đavao čovjeka uvijek vodi u prošlost kako se ne bi ostvario u sadašnjosti; te da bi nam pokvario radost sadašnjeg trenutka življenja milosnog dara. Neka Bog vodi! Za ostvarenje svojega života treba živjeti u svojem vremenu. Jasno, s Bogom i od Božje ljubavi. Život se ostvaruje samo u ljubavi i putem ljubavi. Gdje nema ljubavi, vlada pakao. Današnje vrijeme nalikuje paklu. Čovjek je ljubav, ako je dionik Božje ljubavi. Ako ne dođe vrijeme ljubavi, nestat će vremena! Okani se sebeljublja, budi ljubav za druge, i novo će vrijeme početi teći!

26

ZAHVALNICA: Tebe Boga hvalimo Tebe Boga hvalimo Vjerno ispovijedamo Vječnog Oca slavimo Složnim glasom pjevamo I: Na nebu te anđeli Štuju vijek s arkanđeli :I Kerubini složno svi Duboko se klanjaju Serafini smjerno ti Jednoglasno pjevaju I: Svet, svet, svet je Gospod Bog Kralj preslavni puka svog :I Blagoslivljajmo Oca i Sina sa Svetim Duhom! Hvalimo i uzvisujmo ga u vijeke! Blagoslovljen si Gospodine na svodu nebe skom I dostojan hvale i slavan i uzvisivan dovijeka. ospodine, usliši molitvu moju G I vapaj moj k tebi da dođe. Gospodin s vama I s duhom tvojim. 241

Kristoterapija

Pomolimo se Svemogući vječni Bože, koji si slugama svojim u ispovijedanju prave vjere dao da spoznaju slavu vječnoga Trojstva i u mogućnosti veličanstva da se klanjaju jedinstvu, molimo da se čvrstoćom iste vjere vazda od svih protivština obranimo. Bože, čijem milosrđu nema mjere i čije je dobrote beskrajno blago, premilostivom veličanstvu tvomu zahvaljujemo na udijeljenim darovima i molimo vazda tvoju blagost. Ne ostavi one kojima na njihove molbe daješ što prose, nego ih pripravi za buduću nagradu. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen!

242

sadržaj Predgovor...................................................................5 Zaziv Duha Svetoga.................................................8 Uvod............................................................................9

PRVI DAN....................................................... 15

Prvo predavanje..................................................... 16 VRIJEME U KOJEM ŽIVIMO........................... 18 Kršćanski pojam vremena................................ 19 Besperspektivnost današnjeg vremena.......... 21 Živjeti danas, a ne sutra.................................... 24 Drugo predavanje.................................................. 27 ČOVJEKOVA PROMJENJIVOST: FAZE RAZVOJA .................................................. 28 Važnost uočavanja faza razvoja...................... 29 Vrijeme utopije – 17. godina........................... 31 Procesi bistrenja: od 21. do 28. godine ......... 32 Vrijeme realizma – 33. godina........................ 33 Iskustvo duhovnoga – 45. godina................... 34 Upoznaj prvo Krista, da bi mogao upoznati sebe! . .................................................. 36 Treće predavanje................................................... 40 POZIV – ODAZIV............................................... 41 »Ja sam izabrao vas«.......................................... 42 Poziv u Bibliji i kod svetaca.............................. 44 Prevladati krizu poziva..................................... 47

DRUGI DAN................................................... 51 Prvo predavanje..................................................... 52 DUHOVNI PROCESI RAZVOJA: OD INDIVIDUE DO OSOBE............................ 53

243

Kristoterapija Čovjekova narav: čovjekov »ja« (ego)............ 55 Sociološka dimenzija: pojedinac (individua)........................................ 57 Duhovna dimenzija: osoba (persona)............ 59 Drugo predavanje.................................................. 64 ŽIVOT U ZAJEDNICI......................................... 65 Bitni razlozi pripadnosti zajednici................. 68 Profili/načela svake zajednice.......................... 69 Treće predavanje................................................... 73 SAKRAMENTI – VEZ ZAJEDNIŠTVA I TEMELJ POSVEĆENOG ŽIVOTA................ 74 Pomirenje (ispovijed)........................................ 76 Kako se pomiriti i ispovjediti? . ...................... 80 Euharistija............................................................ 81 Zapreke ostvarenju zajedništva....................... 84

TREĆI DAN.................................................... 87 Prvo predavanje..................................................... 88 KRISTOVO UČOVJEČENJE – NAŠE OČOVJEČENJE..................................................... 89 Zašto je Krist došao i postao čovjekom?....... 91 Kako je Krist otkupio čovjeka?........................ 92 Kršćanski realizam: ljudska slabost................ 94 Drugo predavanje.................................................. 97 KRISTOV NAUK I DJELOVANJE.................... 98 Put Kristova života i naš je put...................... 100 Paradoksalan Krist – paradoksalan čovjek.103 Treće predavanje................................................. 105 KRISTOVA MUDROST: MOLITVA I KRIŽ.... 106 Bît Kristove mudrosti izražena je:................ 106 Krist u Getsemaniju........................................ 107 Mudrost križa................................................... 112 Kršćanski humanizam je humanizam križa ............................................ 114 244

Kristova oporuka s križa: Kristova mudrost u sedam riječi .................................. 116

ČETVRTI DAN............................................ 121

Prvo predavanje................................................... 122 BÎT GRIJEHA – (SAMO)KAŽNJAVANJE.... 123 Grijeh anđela.................................................... 125 Grijeh prvih ljudi............................................. 125 Posljedice grijeha............................................. 126 Najveći grijesi današnjice............................... 128 Oslobođenje od grijeha................................... 129 Oprostiti i prestati mrziti............................... 130 Drugo predavanje................................................ 132 O đavlu – zlu i ropstvu........................ 133 Koja je razlika između Boga i đavla? . ......... 136 Tko je đavao?.................................................... 138 Etimološko značenje imena za zloga i đavolska antiteologija................................... 139 Današnji demonizam i okolo njega.............. 141 Treće predavanje................................................. 143 SLUŽENJE – LJUBAV........................................ 144 Ljubav obnavlja čovjeka.................................. 145 Vrste krivih ljubavi i kršćanska ljubav......... 147 Isusov navještaj o ljubavi ............................... 149 Ljubiti svoje bližnje.......................................... 151

PETI DAN..................................................... 155 Prvo predavanje................................................... 156 REDOVNIČKI ZAVJETI................................... 157 I Krist je bio iskušavan.................................... 158 Suvremene psihološke teorije: izvor čovjekova ropstva............................................ 160 Kristovi savjeti – Božja mudrost................... 163

245

Kristoterapija Drugo predavanje................................................ 166 SIROMAŠTVO – VJERA.................................. 167 Gdje ti je srce, ondje ti je i blago . ................ 169 Vanjsko i unutarnje siromaštvo.................... 172 Treće predavanje................................................. 174 ČISTOĆA – DJEVIČANSTVO....................... 175 Vanjski i unutarnji karakter zavjeta čistoće................................................................ 176 Doživljaj duhovnog iskustva.......................... 180 Posvećeni život uvijek je radi drugih........... 181 Četvrto predavanje............................................. 185 POSLUŠNOST – PONIZNOST...................... 186 Iz poslušnosti se rađa sloboda....................... 188 Terapija zemaljskog crva................................ 189 Vanjski i unutarnji karakter zavjeta poslušnosti........................................................ 191 Poslušnosti uvijek predstoji poniznost........ 193 Izreke o poslušnosti......................................... 195

ŠESTI DAN................................................... 197

Prvo predavanje................................................... 198 O DUHU SVETOM............................................ 199 Duh Sveti – počelo svega dobrog................. 201 Simboli Duha Svetoga..................................... 203 Darovi Duha Svetoga...................................... 205 Grijeh protiv Duha Svetoga........................... 206 Duh Sveti u Crkvi i zajednicama.................. 207 Drugo predavanje................................................ 210 MARIJA – ŽENA................................................ 211 Žena u Božjem poslanju................................. 212 Emancipacija žene – feminizam................... 215 »Žena kad šuti najpotresnije govori!«.......... 218 Žena u samostanu – redovnica..................... 222 Spasenje dolazi po Mariji............................... 222 246

Treće predavanje................................................. 224 VJERUJEM U USKRSNUĆE – ŽIVOT VJEČNI............................................... 225 Smrt – put u život............................................ 227 Uskrsnuće ili reinkarnacija?........................... 230 Ponovni susret kod Oca.................................. 232 ZAKLJUČNO RAZMIŠLJANJE...................... 235 Danas se traže svjedoci evanđelja................. 238 ZAHVALNICA .................................................. 241 Tebe Boga hvalimo.......................................... 241

247

S

D UHOVN E V JEŽ B E

a kraju smo duhovnih vježbi, izlazimo iz duhovnog vježbališta. No to nije kraj nego početak, ako je tijekom duhovnih vježbi rođen »začetak« slobode Duha, koji se očituje u malenima i poniznima. Uvjet je ona unutarnja sloboda, duhovno siromaštvo, a ne samo sloboda od svijeta. Da se ne bi osjetili tako sami, Duh Božji je onaj koji uspostavlja identitet poistovjećenja i svijest pripadnosti Kristu koji nas pozva. On nas jedini može osposobljavati u procesima ovog prolaznog života za vrednote, kako duhovne tako i naravne, u hodu služenja i ostvarenja sebe kao ljubavi. Da ne bismo završili kao izgubljen slučaj, treba nam voljnih čina i svijesti o pripadnosti drugima i za druge. To su danas vrlo prepoznatljivi identiteti, duhovni i sociološki. U tom sam ozračju i zamislio ove duhovne vježbe i nazvao ih kristoterapijom – u duhu Kristova služenja i posluživanja, ne samo onog koje se dogodilo njegovom smrću i uskrsnućem za spasenje i otkupljenje čovjeka, nego i u onome koje se svakodnevno događa njegovom prisutnošću u Crkvi i sakramentima.



N

Fra Stanko Duje Mijić rođen je 1. siječnja 1940. godine u Karakašici. Za svećenika je zaređen 22. kolovoza 1965. godine. Kao svećenik i redovnik, franjevac konventualac, obavljao je različite službe: župnika, gvardijana, odgojitelja. Poznat je kao voditelj pučkih misija, propovjednik i voditelj duhovnih vježbi svećenicima i časnim sestrama. Dugogodišnji je suradnik Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga, a iz te suradnje nastala su i neka njegova djela koja su kasnije objavljena pod naslovima Istinom do čovjeka – Kristoterapija i Hrvatska do pakla i natrag. Njegova treća knjiga Exempla trahunt – Primjeri privlače plod je njegovih dugogodišnjih i brojnih duhovnih razgovora s osobama u potrebi, što ih je imao kao svećenik. Objavio je i zbirku pjesama Poezija koja se ne pjeva. U izdanju Glasa Koncila 2010. godine objavljena mu je knjiga Što primiste… dajte! koja sadrži propovijedi za čitanja svih triju liturgijskih godina (A, B, C) te propovijedi o slavljima blagdana posvećenih Gospodinu, Mariji te najpoznatijim svecima i blaženicima.

ISBN: 978-953-241-325-0

www.glas-koncila.hr

Cijena: 100 kn

DUHOVNE VJEŽBE Kristoterapija Glas Koncila

uvremeno, pomalo otupljeno vrijeme ostavlja duboke ožiljke na čovjeku – nevjerniku i vjerniku, laiku i posvećenoj osobi, jer su svi plodovi ove civilizacije. Potrebno je malo zastati i upitati se: Dokad možemo ovako? Ima li ovaj život uopće smisla? Gdje je Bog, ondje je i duhovni život u kojem nema straha i neizvjesnosti od onoga što dolazi sutra. Da bi se postigao takav životni stav, potrebno je rođenje novog života u Duhu, života istine i slobode, altruističnosti i ljubavi. To znači: učiniti otklon od sebe i obnoviti identitet; prihvatiti Boga u svoj duhovni identitet koji je čovjekova vertikala, ali i prihvatiti društveni identitet – pripadati obitelji ili zajednici – čovjekovu horizontalu. Ta dva identiteta stvaraju čovjekov treći identitet – egzistenciju, svakodnevni život. Ove su duhovne vježbe predviđene uglavnom za Bogu posvećene osobe, ali su prikladne i za vjernike laike, jer se u razmatranjima mogu prepoznati i pronaći vrijednosti i pristupi koji vrijede za sve vjernike. Vježbe su predviđene za šest dana, ali mogu trajati i dulje, jer su pojedina predavanja opširnija pa ih je moguće razdijeliti na više dana.

Kristoterapija_duhovne vježbe

Recommend Documents