ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U ZAGREBU
Podnositelj kaznene prijave:
Ivica Todorić iz Zagreba, Himper 5, zastupan po punomoćnicima Čedi Prodanoviću i Jadranki Sloković, odvjetnicima iz Zagreba, Opatička 4
temeljem odredbe čl. 204. i 205. Zakona o kaznenom postupku podnosi
DOPUNU KAZNENE PRIJAVE - podnesene dana 31.10.2017. god. I osum. Martine Dalić i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2. i dr. KZ-a
protiv
protiv:
II osum. Ante Ramljaka, izvanrednog povjerenika Vlade RH u izvanrednoj Upravi koncerna Agrokor, Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3
zbog:
kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ-a i kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti čl. 291. st. 2. KZ-a
2x, punomoći u spisu I 1. Podnositelj kaznene prijave Ivica Todorić podnio je dana 31.10.2017. god. Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kaznenu prijavu protiv I osum. Martine Dalić, potpredsjednice Vlade RH, Zagreb, Trg. sv. Marka 2, II osum. Ante Ramljaka, izvanrednog povjerenika Vlade RH u izvanrednoj Upravi koncerna Agrokor, Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3, III osum. Thomasa Wagnera, suosnivača i supredsjedatelja Uprave Knighthead Capital Managementa, New York, SAD, 1140 Avenue of the Americas te IV osumnjičenog Knighthead Capital Menagment, New York, SAD, 1140 Avenue of the Americas, zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ-a, zlouporabe povlaštenih informacija iz čl. 259. st. 1., 2. i 4. KZ-a, zlouporabe povlaštenih informacije iz čl. 259. st. 1, 2, 3 i 4. KZ-a u vezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, počinjenih na način pobliže opisan u kaznenoj prijavi.
1
2. Podnositelj kaznene prijave Ivica Todorić dopunjuje kaznenu prijavu u odnosu na II osum. Antu Ramljaka i to kako na već prijavljeno kazneno djelo iz članka 291. st.1. i 2. KZ-a, tako i u odnosu na kazneno djelo iz članka 246. st. 1. i 2. KZ-a koje se prijavljuje ovom dopunom. Naime, II osum. Ante Ramljak je nakon imenovanja za izvanrednog povjerenika Vlade RH u izvanrednoj Upravi koncerna Agrokor, preuzeo upravljačke poslove (management) u navedenom koncernu. U skladu s tim položajem i ovlaštenjima koja iz njega proizlaze, bio je dužan voditi brigu o imovini koncerna koja mu je povjerena odredbama Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (NN 32/17, u daljnjem tekstu: ZOPIU i/ili Lex Agrokor). Međutim, njegovo postupanje kao izvanrednog povjerenika je upravo u suprotnosti s povjerenim mu dužnostima. II Počinjenje kaznenog djela iz članka 246. st. 1. i 2. KZ-a od strane II osum. Ante Ramljaka: Postoji osnovana sumnja da je: - II osum Ante Ramljak krajem travnja 2017. godine kao izvanredni povjerenik Vlade RH u izvanrednoj upravi koncerna Agrokor potpisao ugovor o savjetovanju za restrukturiranje koncerna sa tvrtkom AlixPartners, pri čemu je ishodio da ta tvrtka pristane da kao svoje podizvođače angažira tvrtku Texo Management d.o.o. u kojoj je II osum. radio sve do imenovanja za izvanrednog povjerenika, kao i tvrtku Altera Corporate Finance d.o.o. u vlasništvu svojeg dobrog poznanika Branimira Bricelja, koje tvrtke nemaju nikakve posebne reference za obavljanje takvih poslova niti su ih ikada obavljale ni u približnom obimu, pa je tako tvrtka AlixPartners pod njegovim utjecajem pristala honorirati Texo Management d.o.o. i Altera Corporate Finance d.o.o. višestruko preplaćenim i neopravdanim iznosima, cca 250.000,00 kuna tjedno, a svakako većim od 60.000,00 kuna, čime su u tom iznosu oštećeni koncern Agrokor i njegovi vjerovnici koji u konačnici plaćaju enormne iznose troškova restrukturiranja. -dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelje na zakonu i na taj način pribavio drugoj osobi protupravnu imovinsku korist i time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu, -pa bi time počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ-a, a kažnjivo po članku 246. st.2. KZ-a.
Jedan od prvih ''poslovnih poteza'' II osum. Ante Ramljaka nakon što je imenovan Izvanrednim povjerenikom Vlade RH u izvanrednoj upravi koncerna Agrokor bio je zbrinjavanje tvrtki svojih poslovnih partnera i prijatelja. Stoga je pri potpisivanju ugovora o savjetovanju za restrukturiranje koncerna Agrokor s tvrtkom AlixPartners ishodio da ta
2
tvrtka kao podizvođače angažira upravo tvrtke s kojima je usko interesno povezan, u jednoj od njih je i do imenovanja bio zaposlen, a čije se glavne poslovne reference u konkretnoj poslovnoj situaciji svode na činjenicu da su u uskim poslovnim i interesnim odnosima sa II osum. Antom Ramljakom. Naime, Texo Management d.o.o. je društvo Tomislava Matića, prijatelja i suradnika II osumnjičenog, u kojem je II osum. Ante Ramljak radio do imenovanja za izvanrednog povjerenika, koje je u 2016. godini prijavilo prihode od 1.314.800 kuna, imalo iskazanu dobit od 283.600 kn i 2 zaposlena. Na dan 31. 12. 2016. novčana sredstva na računu iznosila su samo 156.700 kn. Pored navedenog, kratkoročne obveze društva iznosile su čak 2.581.200 kuna. Navedeno društvo ima sjedište na adresi Ilica 1a, u zgradi gdje je smješteno i odvjetničko društvo Šavorić, koje je II osum. Anti Ramljaku također pružalo odvjetničke usluge u restruktiruranju. Financijska situacija društva nesuđenog izvanrednog povjerenika u koncernu Agrokor Branimira Bricelja, Altera savjetovanje d.o.o. još je slabija. U 2016. godini navedeno društvo prijavilo je prihode od samo 782.200 kuna, imalo iskazanu dobit od 249.900 kn i imalo 3 zaposlena. Na dan 31. 12. 2016. novčana sredstva na računu iznosila su samo 81.400 kn (navedeni podaci javno su dostupni temeljem objavljenih godišnjih financijskih izvješća tih društava). Navedene brojke zasigurno ne govore u prilog činjenici da se radi o respektabilnim društvima, druga savjetodavna društva ostvaruju prihode od nekoliko desetaka milijuna kuna i imaju redovito više desetaka zaposlenih. Nekom ''čudnom koincidencijom'', koja naravno nije slučajna, nakon otvaranja postupka izvanredne uprave navedenim Texu i Alteri naglo je krenulo. AlixPartnersi ih uzimaju za svoje savjetnike u restrukturiranju, i plaćaju mjesečno Texu iznos od 971.576 kuna, dok Altera savjetovanje d.o.o. naplaćuje iznos od 981.468 kn mjesečno. Dakle, sada Texo svoj cjelokupni raniji godišnji prihod ostvari u mjesec i tjedan dana, a Altera samo u tri tjedna. Što je nagnalo AlixPartnerse da angažiraju nerespektabilne domaće financijske savjetnike koji takav angažman očigledno nikada nisu imali, a očigledno su upitne i njihove reference? Za stručnjake pripisanih im navodnih kompetencija zarađivali su puno puno premalo. Zašto AlixPartnersi baš tim društvima plaćaju ovako basnoslovne iznose koje na kraju Agrokor plaća AlixPartnersima, pa se sve na kraju prevali na dobavljače? Odgovor se nameće sam po sebi. Uvjete diktira upravo II osum. Ante Ramljak. AlixPartners su se morali odužiti izvanrednom povjereniku II osum. Anti Ramljaku zato
3
što im je dao više nego unosan posao, a II osum. Ante Ramljak se pobrinuo za sebi bliske tvrtke, a pri tome se odužio i Branimiru Bricelju zato što je ovaj odustao od kandidature i upraznio mu mjesto izvanrednog povjerenika. Sada, 10 mjeseci nakon otvaranja postupka izvanredne uprave i Texo i Altera su naplatili po 10.000.000 kn (deset milijuna kuna!) na temelju navedenog deala. Sada je jasno zašto su troškovi savjetnika tako visoki i zašto ih Ramljak skriva. Pri tome se angažman tih tvrtki opravdava mistifikacijom samih poslova restrukturiranja, složenošću i obimom tog posla, davanjem komparativnih podataka koliko ti poslovi inače ''vrijede na svjetskom tržištu'', kao i navodnih kompetencija II osumnjičenika i njegove družine, odnosno navedenih tvrtki koje je ustvari on izabrao za podizvođače. Na koncu, ali ne manje važno, kada bi kojim slučajem i bile točne, floskule o navodnoj velikoj stručnosti i kompetencijama podizvođača, već sam način njihova angažmana i astronomski honorari koje su do danas u našim, dakle domaćim poslovnim okolnostima, mogli samo sanjati, ukazuju na kriminalno postupanje II osum. Ante Ramljaka.
III U odnosu na prethodno prijavljeno kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ-a dodatno navodimo da je dana 8. lipnja 2017. godine, kao što je navedeno u prethodnoj kaznenoj prijavi, zaključio je tzv. Agrokorov ugovor o «roll-up» kreditu do ukupnog iznosa od EUR 1.060.000.000 (u daljnjem tekstu: Ugovor o najstarijem kreditu i/ili roll-up Ugovor). Dodatno navodimo da je svrha tog ugovora bila, prije svega, nesmetani nastavak poslovanja koncerna, a navodima II osum. Ante Ramljaka - izvanrednog povjerenika, njime su osigurana novčana sredstva kojima se «spašava posrnuli koncern». Prema javno dostupnom tekstu samog roll-up Ugovora razvidno je da postoji više spornih odredbi kojima se zadire izvan uvjeta samog kreditiranja, odnosno, kojima se uređuju pitanja mogućnosti smjene izvanrednog povjerenika ili savjetnika restrukturiranja, imenovanja članova uprave i nadzornog odbora «budućeg društva», suglasnosti zajmodavaca na plan restrukturiranja i nagodbu vjerovnika i sl. Također, sporno je i pitanja prelaska tzv. «starog kredita» odnosno potraživanja nastalog prije dana pokretanja postupka izvanredne uprave u senioritet pri naplati, tj. da vjerovnici koji dadu novi kredit imaju mogućnost da za iznos danog novog zaduženja imaju pravo naplatiti isti iznos svojih potraživanja nastalih prije otvaranja postupka u cijelosti (za razliku od drugih vjerovnika koji će biti prisiljeni dio svojih potraživanja otpisati).
4
Sve te sporne odredbe ugrađene su u tekst roll-up Ugovora na inicijativu II osumnjičenika, a upravo u cilju pogodovanja određenih trgovačkih društava, odnosno fondova, a na štetu samog koncerna.
3. Zakonodavni okvir za tzv. «roll-up» kredit predstavlja jedino i isključivo odredba čl. 39. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (NN 32/17, u daljnjem tekstu: ZOPIU i/ili Lex Agrokor), a koja odredba, kako i kazuje njen naslov, uređuje pretpostavke i pravila za zaduženje s prednosti namirenja.
POGLAVLJE 3. ZADUŽENJE S PREDNOSTI NAMIRENJA Pretpostavke i pravila za zaduženje s prednosti namirenja Članak 39. (1) Izvanredni povjerenik može uz prethodnu suglasnost vjerovničkog vijeća preuzeti novo zaduženje u ime i za račun dužnika radi smanjenja sistemskog rizika, nastavka poslovanja, očuvanja imovine ili ako se radi o podmirenju tražbina iz operativnog poslovanja, a koje će imati prednost prilikom namirenja pred ostalim tražbinama vjerovnika, izuzev tražbina radnika i bivših radnika. (2) Tražbine radnika i bivših radnika imat će prednost prilikom namirenja pred novim zaduženjem iz stavka 1. ovoga članka. (3) Vjerovnici tražbina iz zaduženja iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se vjerovnicima s pravom prednosti uz odgovarajuću primjenu odredaba Stečajnog zakona vezano uz vjerovnike stečajne mase, s pravom prednosti prije svih drugih tražbina, osim ako nije drugačije predviđeno ovim Zakonom. Vjerovnici tražbina iz zaduženja iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se vjerovnicima stečajne mase u slučaju otvaranja stečajnog ili bilo kojeg drugog postupka nakon završetka postupka izvanredne uprave nad dužnikom ili njegovim povezanim i ovisnim društvima sukladno članku 13. stavku 4. ovoga Zakona, a nad kojim je bio otvoren postupak izvanredne uprave te će imati prednost namirenja. (4) Pravne radnje ishođenja zaduženja iz stavka 1. ovoga članka neće se smatrati pravnim radnjama poduzetim prije otvaranja stečajnog postupka kojim bi se remetilo pravo na ujednačeno namirenje vjerovnika, odnosno kojima bi se pojedini vjerovnici stavljali u povoljniji položaj te su stoga isključene od pobijanja u skladu s odredbama Stečajnog zakona u slučaju otvaranja stečajnog postupka dužnika ili bilo kojeg njegovog ovisnog ili povezanog društva u odnosu na koja se provodi jedan jedinstveni postupak izvanredne uprave.
5
Iz citiranog članka Lexa Agrokor razvidno je da zakon definira to tzv. «novo zaduženje» kao zaduženje koje će imati prednost prilikom namirenja pred ostalim tražbinama vjerovnika, izuzev tražbina radnika i bivših radnika (u daljnjem tekstu: Novo Zaduženje). Također, istim stavkom su propisani: (a) formalni uvjeti za preuzimanje Novog Zaduženja; (b) razlozi za takvo zaduživanje, te (c) pozicija vjerovnika tražbina Novog zaduženja.
4.
Razlozi za preuzimanje Novog Zaduženja
Lex Agrokor kao razloge radi kojih je dopušteno preuzeti Novo Zaduženje navodi: (i) smanjenje sistemskog rizika, (ii) nastavak poslovanja, (iii) očuvanje imovine ili (iv) podmirenje tražbina iz operativnog poslovanja. Dakle, iako je razlog tzv. «sistemskog rizika» u potpunosti nejasan, razvidno je iz ostalih razloga da je svrha takvog zaduživanja osiguravanje novčanih sredstava vezano za nastavak poslovanja sistemskog društva i podmirenje tražbina iz operativnog poslovanja. Pri navedenom je bitno naglasiti da cjelokupan iznos novčanih sredstava (ili barem njegova znatna većina) mora biti korištena upravo za Zakonom propisanu svrhu, u protivnom, propisivanje navedenih razloga ne bi imalo smisla. S druge strane, odredbama Ugovora predviđeno je, očigledno, da se dio novčanih sredstava dobivenih Novim Zaduženjem koristi za namirenje tražbina vjerovnika nastalih prije dana otvaranja postupka izvanredne uprave, i to na način da vjerovnici koji su dali novčana sredstva za Novo Zaduženje imaju pravo u istom iznosu namiriti svoja potraživanja nastala prije otvaranja postupka u punom iznosu, tj. bez ikakvog otpisivanja (na koja će morati pristati drugi vjerovnici). Na navedeni način, osim što se novac dobiven Novim Zaduženjem koristi za svrhu koja nije propisana Zakonom, također se i grubo krše sva načela insolvencijskog prava vezana uz razmjerno namirenje vjerovnika. Primarno, usmjeravanje novčanih sredstava dobivenih Novim Zaduženjem vjerovnicima koji su dali novčana sredstva za Novo Zaduženje, a kako bi se namirile njihove tražbine nastale prije otvaranja postupka, nikako ne može biti podvedeno pod razloge za preuzimanje Novog Zaduženja koje propisuje Zakon. Takvim korištenjem novčanih sredstava nipošto se ne umanjuje «sistemski rizik», tj. radi se o plaćanju vjerovnicima čije poslovanje nije ugroženo otvaranjem postupka izvanredne uprave, a što je razvidno iz činjenice da isti imaju dovoljno novčanih sredstva čak i za davanje novih kredita. Takvim zaduženjem se ne čuva niti imovina dužnika, a što je razvidno iz činjenice da se tim «novim kreditorima» kao kolaterali za Novo Zaduženje daje upravo preostala neopterećena imovina dužnika. Isto tako, plaćanje potraživanja nastalih prije otvaranja postupka zasigurno ne može biti podvedeno pod isti nazivnik niti sa nastavkom poslovanja i/ili podmirivanjem tražbina iz operativnog poslovanja. Samim time, razvidno je da je dio iznosa novčanih sredstava dobivenih s osnova Novog Zaduženja, a koji je usmjeren vjerovnicima koji su dali novčana sredstva za Novo
6
Zaduženje za namirenje njihovih tražbina nastalih prije otvaranja postupka izvanredne uprave korišten protivno odredbi čl. 39. st. 1. ZOPIU.
5.
Pravni položaj vjerovnika tražbina Novog Zaduženja
Nadalje, stavljanje vjerovnika koji su dali sredstva za Novo Zaduženje u povoljniji status u svezi mogućnosti naplate njihovih tražbina nastalih prije otvaranja postupka izvanredne uprave predstavlja grubo kršenje ne samo odredbe čl. 39. ZOPIU kojom se propisuju pretpostavke i pravila Novog Zaduženja, već i svih načela insolvencijskog prava kojima se osigurava pravo vjerovnicima na razmjerno namirenje njihovih tražbina. Naime, vjerovnici iste skupine moraju imati pravo jednakog namirenja svoje tražbine, a razvrstavanje u skupine mora biti u skladu s gospodarskim položajem tih vjerovnika u odnosu na dužnika. Omogućavanje određenoj skupini vjerovnika da dio svojih potraživanja nastalih prije otvaranja postupka naplati u cijelosti isključivo temeljem činjenice što su dali novčana sredstva za Novo Zaduženje (a koje Novo Zaduženje su osigurali novim kolateralima), stubokom remeti načelo razmjernog namirenja vjerovnika. Ukoliko nije moguće sve vjerovnike namiriti u cijelosti, tada je namirenje određenog dijela tražbina u cijelosti na izravnu štetu ostalih vjerovnika, a sve iz razloga što iznos za koji su «pogodovani vjerovnici» namireni iznad očekivanog, predstavlja izravno umanjenje imovine iz koje se namiruju ostali vjerovnici. Samim time, sklopljenim Ugovorom vjerovnici tražbina Novog Zaduženja stavljeni su u povoljniji položaj (a) kako u odnosu na namirenje tražbina s osnova povrata novčanih sredstava danih za Novo Zaduženje, što je dopušteno odredbom čl. 39. st. 1. ZOPIU, tako i (b) u odnosu na namirenje tražbina nastalih prije otvaranja postupka izvanredne uprave, a što ne samo da nije dopušteno odredbama ZOPIU, već je protivno odredbama Stečajnog zakona i svim načelima insolvencijskog prava. Iz gore navedenog nesporno je: da je dio iznosa novčanih sredstava dobivenih s osnova Novog Zaduženja, a koji je usmjeren vjerovnicima koji su dali novčana sredstva za Novo Zaduženje za namirenje njihovih tražbina nastalih prije otvaranja postupka izvanredne uprave korišten protivno odredbi čl. 39. st. 1. ZOPIU, odnosno, u tom dijelu nije udovoljeno razlozima za Novo Zaduženje; da su vjerovnici tražbina Novog Zaduženja stavljeni u povoljniji položaj u odnosu na namirenje tražbina nastalih prije otvaranja postupka izvanredne uprave naspram ostalih vjerovnika, a što ne samo da nije dopušteno odredbama ZOPIU, već je protivno odredbama Stečajnog zakona i svim načelima insolvencijskog prava; te da dio odredbi Ugovora protivno odredbama ZOPIU izravno zadire u prava i postupanje tijela postupka izvanredne uprave, a čime se nedopušteno utječe na tijek samog postupka.
7
S obzirom na sve gore navedeno razvidno je da su odredbe Ugovora o najstarijem kreditu protivne odredbama ZOPIU, tj. zaključak je da je Ugovor o najstarijem kreditu nezakonit. Nažalost, kako je temeljem odredbe čl. 41. st. 1. ZOPIU propisano da od dana otvaranja postupka izvanredne uprave do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih i postupaka osiguranja kao niti postupaka izvansudske naplate, protiv dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava, dok je odredbom čl. 39. st. 4. ZOPIU a kojim je propisano da se radnje ishođenja zaduženja neće se smatrati pravnim radnjama poduzetim prije otvaranja stečajnog postupka kojim bi se remetilo pravo na ujednačeno namirenje vjerovnika, odnosno kojima bi se pojedini vjerovnici stavljali u povoljniji položaj te su stoga isključene od pobijanja u skladu s odredbama Stečajnog zakona u slučaju otvaranja stečajnog postupka, unatoč ništetnosti Ugovora u cijelosti, ili njegovih pojedinih odredbi, za vrijeme trajanja postupka izvanredne uprave nije moguće pokretanje parničnih postupaka kojima bi se to utvrdilo, a u pobijanju navedenih radnji onemogućen je i stečajni upravitelj u slučaju otvaranja stečajnog postupka.
Na osnovu svega navedenog,
predlažemo
da se temeljem ove dopune kaznene prijave inicira kriminalistička obrada i kazneni progon zbog prijavljenih i eventualno nekih drugih kaznenih djela koja će proizaći iz kriminalističke obrade. Ivica Todorić po punomoćnicima
U Zagrebu, 04. 02. 2018. god.
8
