Inteligencija Pasa

Stanley Coren Inteligencija pasa Svijest i umne sposobnosti pasa COREN, Stanley

Inteligencija pasa : svijest i umne sposobnosti pasa / Stanlev Coren ; /prijevo i jezična obraa teksta Palmina ujmešid/ - Ičidi : Primula, 1996. - 255 str., /8/ str. s tablama : ilustr. ; 22 cm Prijevod djela: The intelligence of dogs. ISBN 953 -96603-1-9 Naslov izvornika: Stanlev Coren The Intelligence of Dogs

Copvright © 1994 by Stanley Coren Copyright © 1996 za hrvatsko izanje PRIMULA .o.o. Ičidi u suradnji s EWO Ljubljana Prijevod i lektura:

Palmina ujmešid, prof. Urednik:

amir ujmešid Tehnički urednik: Aam Čurinjakovid Prijelom:

Boris Cecid Karuzid Fotografija na naslovnici: Ferdo Buva Nakladnik:

PRIMULA .o.o. Ičidi Tisak:

IT-GRAF d.o.o. Zagreb, 1996.

Za fotografije na koricama knjige, strpljivo str pljivo su pozirali: graničarski škotski ovčar Germal Handy Lass i zlatni retriver Canina Romancing the Stone Predgovor

Knjige o psima, a najčešde su to priručnici o školovanju i uzgoju pasa, čitatelju ne nue poatke pomodu kojih bi i sam lako oblikovao točniju prestavu o inteligenciji pasa, stoga se naam a de ova knjiga popuniti prazninu u kinološkoj literaturi. Kao psiholog, trener i veliki ljubitelj pasa vjerujem a du uspjeti prikazati umne sposobnosti koje u sebi krije svaki pas, a pokušat du napraviti i korak alje razvrstavajudi različite pasmine po njihovoj sposobnosti i prilagoljivosti za školovanje. No, prije nego to učinim, čitatelje du posjetiti i upoznati s osnovnim znanjima o psima. Najprije du opisati povijesni razvoj pasa,  jedicama koje je za sobom  jer su umne sposobnosti životinja uvjetovane i omeđene biološkim biološkim posl jedicama ostavila evolucija. Potom du se kratko osvrnuti na ra znanstvenika koji su proučavali pasji um i pojasniti neke suprotnosti između priroe pasjeg uma i pasje svijesti. Na kraju du prestaviti različite tipove inteligencije pasa i opisati kako i sami možete provjeriti sposobnosti vašeg psa. Naam se kako du ovom knjigom uspjeti okazati aje svaki pas sposoban izvršavati oređene naloge, iako de se pokazati a sve pasmine nisu jednake po pitanju "bistrine" i mentalne spretnosti. Ova knjiga ne bi bila moguda bez pomodi mnogih ljui. Među najzaslužnijima svakako moram istaknuti

vjesto osam suaca koji ocjenjuju poslušnost pasa. To je više o polovice ukupnog broja takvih znalaca u cijeloj Sjevernoj Americi. Svaki od tih dvjesto osam stručnjaka poklonio mi je svoje ragocijeno vrijeme kako bi sudjelovao u

ispunjavanju vrlo složenih upitnika pomodu kojih sam sakupio mnoštvo korisnih poataka. Vedina suaca napisala je porobne ogovore pomodu kojih sam obio izuzetno širok pogle u način pasjeg razmišljanja. Približno sa vaeset i pet stručnjaka koji proučavaju ponašanje pasa, voio sam uge razgovore što su poneka trajali i po nekoliko sati. Sve to pomoglo mi je u stvaranju slike o ranoj inteligenciji pasa. Pri pisanju knjige nisam mogao zaobidi ni šezeset i tri veterinara koji su strpljivo odgovarali na moja pitanja o osobnosti i karakternim značajkama pojeinih pasmina. Naalje, četrnaest voiča službenih pasa pružilo mi je mnoštvo poataka i zapažanja o ranim pasminama. I konačno, bezbroj kinologa pa i običnih vlasnika pasa, u razgovorima ili pismima, podijelili su sa mnom svoja iskustva. Posebnu zahvalnost ugujem stručnjacima Centra za školovanje pasa u Vancouveru, pojenako njihovim instruktorima kao i članovima, koji su mi u vrijeme ugog perioa naše suranje, uz mnoštvo novih spoznaja, poklonili i iskreno prijateljstvo. Naravno, posebna zahvala ie i mojoj ženi Jo an koja je čitala i komentirala rukopis, a osobito stoga što je, uz samo povremene ispae histerije, izržala u kudi zajeno sa mnom i čoporom pasa. Njezina ljubav i potpora bili su stal ni poticaj mojem radu. Stanley Coren I. Da li psi misle?

Na tom planetu želja bili smo potpuno sami. I o svih živih bida, koja su živjela u našoj blizini, s nama se sprijateljio samo pas. Maurice Maeterlinck Nevjerojatno je kad pomislimo da su u kamenom d obu, prije nekih 14.000 goina, uz noge naših preaka

koji su se još tiskali oko pedinskog ognjišta, ležali upravo takvi psi kakve i anas možemo vijeti po graskim ulicama ili psi što upravo ovaj trenutak leže uz naše noge. Ljui i psi ugih su 140 stoljeda međusobno ijelili sve - hranu, buhe i život. Psi su pomagali u lovu i čuvanju staa. U ugoj zajeničkoj povijesti povremeno su imali ulogu voiča, čuvara staništa, sakupljača smeda, pomodnika u voj nim akcij ama, radne snage, a ponekad su koristili i kao hrana. Bili su požrtvovni prijatelji koji su nas znali zabaviti, ali i pomodi u teškim trenucima. Usprkos međusobnoj ugoj povezanosti sa psima, ljui su kroz povijest različito oživljavali ta sveprisutna bida. U nekim vremenima i na nekim mjestima ržalo se a su psi privržene, vjerne, elegantne, inteligentne, hrabre i ruštvene životinje. Istovremeno, u rugim vremenima i na rugim mjestima, mislilo su da su prljavi prenositelji bolesti, opasni i nepouzdani. U nekim kulturama i u vrijeme

oređenih povijesnih perioa vjerovalo se aje pas sveta životinja, prijatelj bogova, Inteligencija pasa

voitelj izgubljenih uša ili čak sam bog. ruge kulture k ulture vijele su ih kao emone, navjestitelje smrti i utjelovljenje vraga. Neki su vjerovali a je čovjek kojeg je kojeg  je polizao pas obilježen obilježen i nečist, ok je istovremeno negje rugje na zemaljskoj kugli to značilo izliv pasje naklonosti u kojoj se krije iscjeljiteljska iscjeljiteljska mod. Vjerovalo se a pas svoju naklonost iskazuje samo moralno čistom i poštenom čovjeku koji ima čistu savjest. Kao što viimo čovjekov i pasji povijesni razvoj tijesno su povezani, stoga bi se moglo pomisliti a znamo sve ogovore na važna pitanja o njihovoj priroi i ponašanju. No, u stvarnosti, naše preožbe o psima najčešde su složene i međusobno suprotstavljene. Možemo živjeti, raiti ili igrati se sa psima, ali još uvijek ostaje mnogo pitanja na koje prosječan vlasnik psa nede znati ogovoriti. Jeno o moža najvažnijih onosi se na način jelovanja pasjeg uma. Kao psiholog, trener pasa i ugogoišnji suionik natjecanja u poslušnosti, o saa sam čuo mnoga pitanja i mišljenja o osnovnim pojmovima poput ovih: Misle li psi ili su samo jenostavni biološki strojevi koji reagiraju na ogađaje u svojoj okolici? Ukoliko misle, imaju li svijest kao čov jek? Sjedaju li se prošlosti ili mogu zamisliti i previjeti ogađaje koji olaze? Razumiju li ljudski jezik?

Imaju li neki poseban način kojim komuniciraju s nama (ili sa svojim sronicima) ? Osjedaju li krivnju, privrženost, potrebu a čuvaju čovjeka i njegov imetak ili imaju tek jednostavne osjedaje kao što su veselje i žalost? Razlikuju li se psi različitih pasmina po svojoj inteligenciji? inteligenciji?

Često, kaa me pitaju o inteligenciji pasa, njihovoj svjesnosti svjesnosti ili sposobnosti rješavanja problema, nehotice se s jetim ogađaja iz aleke prošlosti. prošlosti. Bio je to jean o toplih ana kasnog proljeda u Philaelphiji. Vlaga i o pojna toplina jelovali su opuštajude. o posljenjih ispita na pensilvanijskom pensilvanijskom sveučilištu, ijelila su me tri ili četiri tjena. Stoga sam s najvedim veseljem uživao u svakoj minuti koja me razvajala o nannrnno tim itr\ tam \rpr Da li psi misle?

primljen na Stanfor Universitv U niversitv gje sam kasnije nastavio stuij psihologije. Bezbrižno ljenčarenje odjednom je prekinuo ljutit glas moje majke: "Penny, što si to učinila?" Penny je bila obiteljska mezimica iz perioa mojeg stuentskog života. B ila je njemački bokser preniskog rasta, s licem koje nije u potpunosti zaovoljavalo njezin pasminski stanar. U ranoj mlaosti oživjela  je prometnu nesredu u kojoj je skoro izgubila život i o taa je lagano šepala. Penny je bila šarmantna, iako je imala nekoliko loših navika. Jena o najgorih svakako je bila sklonost alkoholu. Proala bi se za gutljaj burbona ili scotcha. Na zabavama, koje su se povremeno od ržavale u našoj kudi, gosti su obvezno bivali upozoravani a ne olažu svoje čaše na po ili niski stol u nevnoj sobi, jer pogle na pijanog boksera nije baš najljepši. U kuhinju sam stupio u trenutku dok se tamo odvijala prava drama. Penny je stajala (moža bi bolje bilo

redi pokunjeno čučala) u kutu kuhinje, prestrašeno zuredi u majku koja je bjesnila u sreini sobe. Moja je majka jena o najprijaznijih uša na svijetu i to 99,9 posto svog života. U esetinki postotka koji neostaje može se pretvoriti u pravi vulkan. Rezultat njezinog bijesa ovisi o nekoliko čimbenika. Ukoliko  je okružje uglavnom prazno, prazno, vikat de glasno, ali de njena njena ljutnja uskoro prestati i ona de se vratiti poslu. No, ukoliko se ogoi a ima nešto u rukama (ili u blizini), bacit de t o prema onome tko je uzrokovao njenu ljutnju. Među njenim najomiljenijim "projektilima" znale su se nadi posue pune voe, lubenice, kutije sa slaoleom i još cijeli niz rugih premeta koji na sredu nisu bili smrtno opasni. Toga se ana u njenim rukama zatekao snop ključeva na kožnom privjesku koji je u trenutku ok sam ulazio u sobu, poput bljeska munje odletio prema Penny.

"Zločesti pas!" vikala je mama ok je s velikom spretnošdu, koju je istrenirala na ostalim članovima obitelji, zavitlala ključeve prema pasjoj grešnici. Kaa ju je letedi objekt pogoio u sapi, Penny je prestrašeno zaječala. Majka je izjurila iz kuhinje, najvjerojatnije pospremiti Pennyine grijehe, mrmljajudi usput nešto o njezinom porijetlu i o tome kako de kratka biti njena buudnost. Inteligencija pasa

I inače imam poteškoda u strogom pristupu prema psima pa, kako nisam znao što je Penny učinila, prišao sam nesretnici i potapšao je po glavi. Njuškom se očešala o moju nogu i pogleala me svojim ubokim smeđim očima. "Idemo u moju sobu a ne stojiš sto jiš tu na samoj liniji bojišnice," preložio sam joj tapšudi se po beru kako

bi me slijeila. ok smo prolazili kroz kuhinju, primijetio sam kako je u velikom luku zaobišla ključeve koji su samo pred nekoliko trenutaka letjeli zrakom. Na vratima je iznenada zastala i osvrnula se na snop

ključeva, činilo se kao a misli. Potom se vratila o ključeva, zgrabila ih u gubicu i istrčala iz prostorije. Začuđeno sam je slijeio u nevnu sobu gje se uputila prema kauču. Osvrnula se preko svojih ramena t e se šdudurila uz kauč. Svežanj ključeva, izvor njezinog straha i nesrede, ispustila je na po i gubicom ga potisnula po zanji io kauča. Potom se zaovoljno maknula i smireno krenula prema stepenicama koje su vodile u moju sobu.

ogađaj moža nije vrijean tolike pozornosti koju sam mu ja namijenio, no ipak iz njega možemo izvudi nekoliko važnih zaključaka. Kaa bi se ovako kako je to učinila Penny ponašalo ijete, rekli bismo aje ono shvatilo uzrok svoje boli. Išli bismo i alje tvredi aje ijete zaključilo kako se ovo "oružje" može opet upotrijebiti pa je njegovim skrivanjem spriječilo tu mogudnost. Mentalni proces koji bismo pripisali jetetu uključuje previđanje buudnosti, planiranje, zamišljanje te onošenje zaključka kak o bi se u sličnom položaju mogao nadi i netko rugi. Iako sam se taa smijao svojoj analizi ogađaja u kuhinji, spoznao sam a objašnjenje nije tako ječje, besmisleno ili jenostavno. To se pokazalo i kasnije kaa sam završavao stuij psihologije i uvjeravao svoje profesore a je Pennvno ponašanje okazalo pasji razum i inteligenciju. Osporavali su a psi nemaju takvu sposobnost uzročno -posljeičnog razmišljanja. Tvrili su a se u njezinom slučaju ne može raiti o razumnom r azumnom onosu prema stvarnosti, niti o posljeičnom previđanju previđanju buudnosti, što bismo svakako rekli a se railo o jetetu. okazivali su mi kako sam počovječio Penny, što rugim riječima znači a sam joj pripisao sposobnosti koje imaju ljui, ali ne i životinje. Po taa vlaajudem v laajudem znanstvenom mišljenju, životinje nisu bile ovoljno Da li psi misle?

inteligentne a bi mogle izvršiti sve naveene umne procese. Jesu li bili u pravu? U moernom ruštvu nema vojbe a psi zauzimaju značajno mjesto u životima mnogih ljui. Samo u Velikoj Britaniji postoji više o 9 milijuna m ilijuna pasa, a u Sjevernoj Americi više o 52 milijuna. Statistike pokazuju a u Velikoj Britaniji svaka ruga obitelj ima kudnog ljubimca, a polovica o tog broja su psi. U velikim graovima Sjeverne Amerike više o 20 posto ljui ijeli svoj život sa psima. Usprkos velikom zanimanju za te najstarije čovjekove pratioce, začuđujude je kako ljui često nemaju ni najobičnije znanje o njima.

Po mnogim školama svijeta anas se, uz čitanje, pisanje, matematiku, zemljopis te povijest, uče i premeti koji sarže upute o osnovnim životnim potrebama i navikama; na primjer, premeti o prehrani, osobnoj higijeni, socijalizaciji, socijalnoj i moralnoj odgovornosti. U prirodoslovnim predmetima djecu

više poučavaju o kitovima, sovama i žabama nego o psima, iako prosječno grasko ijete moža nikaa nede vijeti živog kita, a sovu i žabu vjerojatno de upoznati tek u zoološkom vrtu. U školama, akle,

prevlaava mišljenje a smo sve što treba znati o psima naučili u međusobnim svakonevnim susretima na ulici ili u parku.

Međutim, znanje o psima ko vedine ljui najčešde je vrlo površno. ok smo bili mala jeca roitelji su nas savjetovali a pse treba nježno milovati po glavi, a nikako ih uarati. Kasnije, kaa više nismo bili tako nesigurni i savladali smo svoje motoričko i umno jelovanje, ozvolili su nam a ih čak i hranimo. Još kasnije mogli smo čistiti za njima i voiti ih u šetnju. Taa smo orasli, oselili se i moža nabavili vlastitog psa. Po prvi puta pojavila se misao a bi psa trebalo školovati i naučiti ga kako de na zapovje sjesti, ledi i potom opet ustati. Njegovi treneri, koji su ga svemu tome naučili, nikaa nam nisu objasnili ništa o tome kako psi razmišljaju ili komuniciraju. Iz osobnog iskustva otkrili smo a njegovo mahanje repom znači pozitivne osjedaje, a rezanje negativne. Usprkos svemu, čini nam se a razumijemo pse i znamo što misle. O njihovom ponašanju čitamo u knjigama, a što sve mogu naučiti poneka viimo u školi za pse ili čak u cirkusu. O psima su pisali i Inteligencija pasa

mnogi veliki zabavljači, među njima James Thurber, Will Rogers i Ogen Nash. U tim jelima psi su uvijek imali ulogu heroja ili su ogađaji opisivani očima pasa. O njihovom životu pisao je i Mark Twain u romanu Aileen Mavoureen: "Moj otac je bio bernardinac, mama ovčarka, a ja sam prezbiterijanac. Tako mi je objasnila mama iako ni sam ne znam zašto je to tako." rugi, mnogo ozbiljniji pisci kao što su E. B.White, Louis Unter-meyer, Eugene O'Neill, John Galsworthy pa čak i lor Byron, također su pisali o psima. U jetinjstvu su nas ouševljavali ouševljavali psi za vuču Jacka Lonona i škotski ovčari u knjigama Alberta Pavsona Terhuna. U svim su nabrojenim jelima imali osjedaje, sposobnost mišljenja i inteligenciju. inteligenciju. Knjige su bile pune opisa poput ovog: "Shep je shvatio da se njegov gospodar nalazi u opasnosti. Kroz rastrgani rukav gospodara Dana, na

mjestu gje ga je ohvatila mevjeđa šapa, tekla je krv. Znao je a mora što prije ovesti pomod. Ali, koga i gje nadi? Taa se sjetio starog lovca iz kude u olini koji se jenom pokazao vrlo ljubazan. Moža de ga uspjeti nagovoriti da krene s njim. Zajedno bi mogli spasiti ranjenog gospodara.

Posljenji put obliznuo je anov blije obraz, kao a je htio redi a de se brzo vratiti. Kaa je slab osmijeh zatitrao na gospodarevom licu, Shep je zalajao onako kako je običavao anu pokazati a je spreman za akciju. Kuštravi smeđi pas osvrnuo se još jenom i ugim skokovima počeo se probijati kroz uboki snježni pokrivač." Pisci ovakvih jela ne pokušavaju sakriti a psi govore g ovore i time umanjiti istinitost svoje priče. Usprkos tome, nehotice opisuju pse koji znaju misliti i zaključivati, analizirati probleme, planirati i komunicirati. Čak i ako nismo reoviti čitatelji, o pasjoj inteligenciji možemo naučiti gleajudi filmove s pametnim psima u akciji. Sve je započelo s Rin R in Tin Tinom, izuzetno naočitim njemačkim ovčarom, oštenjenim 1916. u Njemačkoj. U vrijeme rata posvojio ga je kapetan Lee uncan, a po završetku rata, Rinty, kako su ga o

milja zvali, se s novim gospodarom preselio u L os Angeles. vaesetih goina ovog stoljeda postao je glavni Da li psi misle?

7

 junak mnogih poznatih nijemih nijemih filmova kao što su Pronađi svojeg svojeg gospoara, Napa vukova, Čelična Čelična čeljust i ok Lonon spava. Glumio je i u seriji Usamljeni zaštitnik, u ko joj njegovom filmskom gospodaru postavljaju zasjeu na putu iz skrivenog runika zlata te ga ubiju. U sljeedih vanaest nastavaka, Rinty se osveduje za smrt svojega gospoara, ok Cactus Ki i njegovi zli sljebenici, kao u pravom filmu, žele uništiti njega. Nekoliko goina Rin Tin Tin je bio jean o glavnih, a moža i jeini, izvor prihoa filmske tvrtke Warner Brothers. Sam Rinty primao je vrhunske honorare koji su bili vedi o honorara njegovih kolega glumaca. Scenarije, u kojima su se po običaju o bičaju ispreplitali elementi rame i komeije, a sve skupa bilo začinjeno s obrom mjerom akcije i pustolovine, pisali su najbolji scenaristi kao stoje npr. arrvl F. Zanuck. Čak i ona kaa je kino vorane preplavio zvučni film, što je pokopalo vedinu glumačkih zvijezda nijemog filma, Rin Tin Tinova zvijeza još je jače zasjala. Gleatelji su bili ouševljeni njegovim gromkim lavežom pa se njegova filmska karijera proužila sve o uginuda 1932. goine. Nekoliko rugih pasa nastavilo je njegovu tradiciju. Prvi je bio R in Tin Tin Jr., ali ni jean nije mogao osedi slavu koju je u izuzetno ugoj filmskoj karijeri ostvario Rinty, ujeno i prvi filmski pas čiji je životopis ovjekovječen filmom. Goine 1976. snimljen je film Won Ton Ton -pas koji je spasio Hollywood, kao prvi film u kojem je nastupio

njemački ovčar koji nije nosio Rintvjevo ime: glavnu ulogu igrao je pas zvučnog imena Augustus von Shumacher. Mnogobrojna filmska uprizorenja Rin Tin Tinovih pustolovina oblikovala su kod g ledatelja i ljubitelja pasa

mišljenje a su psi inteligentni gotovo kao i ljui. Rinty je samostalno rješavao probleme i izbjegavao opasnosti, a iz svih poteškoda muro se izvlačio. Pažljivo je mogao onijeti uže gospoaru koji se okliznuo na strmoj padini i pao u provaliju, a u nekom drugom nastavku onosio je pokrivače i hranu izglanjeloj djeci... Gotovo smo mogli vidjeti da misli, iako je istina bila sakrivena iza kamera, gdje su njegovi treneri

znakovima naređivali što treba učiniti. Snimatelji i reatelji s izuzetnom su strpljivošdu snimal i kadar za karom, a potom ih pažljivo pregleavali, provjeravajudi provjeravajudi je li 8

Inteligencija pasa

ponašanje psa ovoljno prirono i spontano. Imali smo ojam a je Rinty pametan, gotovo smo u nekim trenucima vjerovali da mu je bilo dovoljno pokazati sce narij pa je on svojom inteligencijom i savjesnošdu ved znao što očekuju o njega. Ili se to samo činilo. I tada je stigla Lassie.

Psa koji je kasnije pomogao u stvaranju sveopdeg mišljenja o visokom stupnju pasje inteligencije, 1938. godine, u kratkoj je priči prvi opisao Eric Knight. Knjiga je kasnije postala svjetski bestseler, a 1943. po njoj je snimljen srceparajudi film Lassie se vrada kudi. Lassie, najpoznatiji svjetski collie, u tom je filmu po razmišljanju, osjedajnosti i ustrajnosti u potpunosti poistovjeden s čovjekom.

U svakonevnom životu Lassie je bila sve rugo samo ne ljupka "glumica" s filmskog platna. Bila B ila je uspješna filmska prevara: tijekom snimanja pojeinog filma cijeli niz sličnih škotskih ovčara bili su njezini dvojnici, a filmom zanesen gleatelj najčešde nije ni opazio a skoro u svakom prizoru nastupa rugi pas. Seam generacija Lassie su zamjenjivali muški potomci prave Lassie - mužjaka s pravim imenom Pal. Muške prestavnike pasmine raije su koristili pri snimanju, jer su bili vedi i nisu bili tako plašljivi kao ženke. Očiglene tjelesne razlike, gleatelji nisu ni zapažali, jer je ved unaprije svaki škotski ovčar s bijelom lisom na glavi bila Lassie. Razlike u oznakama pojedinih pasa - glumaca uspješno su prikrivane, ne bi li i neki od preopreznih gledatelja otkrio da glavna glumica nije ona nego on.

Pal je skoro izgubio svoju veliku životnu priliku. Reatelj Fre M. Wilcox, koji je za ulogu u filmu Lassie se vrada kudi na auiciji pregleao preko 300 pasa, zaobišao je Pala zbog primjedbi o njegovom izgledu. Popustio je tek na nagovor voditelja Rudda Weatherwaxa koji ga je uvjerio da je pas izuzetno dobro

školovan te ga može koristiti i u onim scenama gje bi ga inače morao zamjenjivati pasji kaskaer. Kako Wilcox nije imao dovoljno vremena za organizaciju nove auicije, olučio je napraviti pokusne snimke sa psima koje je izabrao. U jenom taa snimljenom prizoru, Lassie se očajnički bori za život u nabujaloj rijeci. Pošto su svi mokri škotski ovčari međusobno slični, Wilcox je olučio a de u filmu sve teške scene snimiti s Palom. Na snimanju je Da li psi misle?

9

Pal pokazao upravo one osobine koje smo poslije gleanja filma pripisivali svim škotskim ovčarima. Prizor u kojem se bori s vodenom bujicom bio je posebno dojmljiv, premda je na Wilcoxovu odluku da za ulogu

izabere Pala, utjecao tek kraj prizora kaa se iscrpljeni Pal izvlači iz voe. Nije imao ni toliko snage a otrese svoje krzno. Napravio je nekoliko klecajudih koraka i srušio se pre kamerom. Palova gluma bila je tako uvjerljiva i patetična a je Pal obio ulogu i tako je započela inastija Lassie. Nakon što je film Lassie se vrada kudi ostvario izuzetan uspjeh, snimljena je još cijela serija sličnih filmova o bistrom škotskom ovčaru koji je u konačnici utjecao na naše vjerovanje o inteligenciji pasa. U početku  je snimljeno evet evet filmova, potom je započela započela raijska emisija koja je je trajala punih šest goina. (Zanimljivo je pripomenuti aje osim Palovog laveža sve ostalo bilo snimljeno s pravim g lumcima.) Taa  je ošla na re televizijska televizijska serija, koju su prikazivali punih punih osamnaest goina, i u tom periou periou čak su šest puta zamjenjivali glumce. Neke njezine ijelove mogude je vijeti i anas kao seriju crtanih filmova koji su se u Americi prikazivali subotom prije podne.

Kroz sve ovo vrijeme vr ijeme prava zvijeza bila je zamišljena Lassie koju je jean o filmskih kritičara u svojoj ocjeni prvog filma opisao kao "lakavog Greera Garsona". U ugoj glumačkoj karijeri zasjenila je i najpoznatija imena Hollywooa kao što su Roy Mc Dowell, Eliza-beth Tavlor, Nigel Bruce, Elsa Lanchester, James Stewart i Mickev Roonev. Gleatelje je uvijek više ouševljavala Lassie nego njeni ljudski filmski partneri. Cloris Leacheman, mama u jednoj od Lassienih filmskih obitelji, izjavila je da su scenaristi krivi što se inteligencija psa pokazuje ominatnom na uštrb ostalih glumaca: "O nas

neprestano rae buale kako bi pas izgleao što pametniji." Svi mi koji smo obožavali Lassie, nismo uvijeli ili nismo htjeli priznati a vedina opasnih prizora nije bila tako spektakularna kao što se činilo. ok se Lassie provlačila ispo rafala strojnice ili potrganih električnih

vodova, dok je skakala s visokih prozora na lopove i slično, zaboravljali smo aje sve to rezultat

promišljene uporabe, gleateljima gleateljima nepoznatih, filmskih trikova. ok je Lassie L assie u filmu pozorno promatrala okolinu, 10

Inteligencija pasa

Pal je u stvarnosti promatrao svog voditelja koji je iza kamera mahao njegovom omiljenom igračkom. Svi

ti čeznutljivi poglei i snažna koncentracija izazivani su također pomodu trenera, koji je u svom žepu uvijek imao ovoljno pasjih kolačida za koje bi Pal bio spreman proati svoju ušu. Usprkos svega, sa psihološkog gleišta, učinak Lassie bio je izuzetan. Vjerovali smo a o na (a s njom i ostali psi) može misliti, planirati, izražavati naklonost, osjedati bol, pokazivati osjedaje tuge i veselja, a se može sjetiti složenih ogađaja pa čak planirati i osv etu. Nismo li doista i vidjeli Lassie kako sve to radi? U nedostatku literture o inteligenciji pasa svo smo znanje sakupljali iz filmova, radio i televizijskih emisija

u kojima su nastupali nestvarni pasji junaci kao što su Lassie, Rin Tin Tin, Bullet Rova Rodgersa i drugi. Istovremeno, pisci su marljivo pisali o Bobu, Bucku, sto i jenom almatincu i tako su graili lažnu sliku o pravoj prirodi umnih procesa koji se odvijaju u glavi jednoga psa. U usporedbi s ovim briljantnim psima

bilo je očigleno a naš i vlastiti ljubimci ne pokazuju takve intelektualne sposobnosti. Ipak, bili smo zaovoljni ved i pri samoj pomisli a se inteligencija, koju su pokazali filmski psi, skriva i u našim miljenicima.

Mnogi o vas čitatelja vjerojatno su o saa pomislili a sam sve skupa previše pojenostavio i a de se moje pisanje pretvoriti, u stručnom smislu, u potpuno neuporabljivo štivo. Uistinu nismo sve što znamo o psima naučili samo iz filmova. Konačno, postoji na policama svake knjižare i nešto knjiga koje se bave inteligencijom pasa i njihovim mišljenjem. Ved i površnim pogleom uočit demo a njihove naslove možemo razvrstati u tri osnovne kategotije: veterinarski priručnici, knjige o ogoju i učenju poslušnosti te knjige o pasminama.

Najčešdi naslovi veterinarskih priručnika su Njega psa, Zrav pas, Kudni veterinarski voič i slično. U njima se autori bave prehranom, rastom i specifičnim problemima pasa. Poneka u takvim knjigama možemo pročitati kako kastracija utječe na ponašanje psa ili se opisuju psihološki problemi pasa (agresivnost, uništavanje pokudstva ili vršenje nuže u stanu). Pri tome se nitko ne upušta u porobniju analizu umnih sposobnosti pasa. To je potpuno razumljivo, jer su pisci tih knjiga Da li psi misle?

11

vedinom veterinari, upoznati naročito s fiziologijom pasa i nemaju potrebno znanje o složenim procesima pasjeg uma.

Sljeeda velika grupa knjiga onosi saržaje o školovanju i ogoju pasa. Najuobičajeniji su jenostavni naslovi: Školovanje pasa - korakpo korak, Trening kroz igru, Prirodna metoa školovanja pasa... Neke knjige su specijaliziranje: Školovanje Školovanje službenog psa, Psi tragači, Školovanje lovačkih lovačkih pasa. Mnoge o ovih knjiga izuzetno su korisne jer opisuju postupke u ogoju o goju i školovanju, a pomažu nam i kaa naiđemo na neki problem. Nažalost, i usprkos svojih zvučnih naslova, mnoge o njih ne onose savjete koji su primjenjivi. Svaki pisac na svoj način zagovara vlastitu metou školovanja, stoga nisu rijetke upute kao

što su: "Svakoga psa, bez obzira koje je pasmine, najlakše demo školovati prirodnom metodom," ili "Poslušnost psa ovisi prije svega o strpljivosti i osljenosti njegovog trenera, bez obzira na različitost pojeinih pasmina." Poneka naiđemo i na besmislenosti kakve ne bismo smjeli pročitati u takvim stručnim knjigama: "Svi su psi jenako spremni za učenje, te stoga svaki pas može ostidi najviši stupanj školovanja," ili "Pas poput kompjutora, samo čeka pametnog voitelja koji de ga programirati." Pretpostavljam a de ovakve izjave biti upravo ono što tražite, ukoliko ste neku od ovih knjiga kupili stoga što vaš Jack Russell terijer grize gr ize po kudi kakav antikni hrastov namještaj, ubija svaku mačku koju vii ili ne glea u vas čak i ona kaa ga pozivate pomodu megafona. Autori ovakvih neumjerenih izjava, nažalost, zaboravljaju prirone razlike među pasminama koje se očituju u njihovoj inteligenciji, temperamentu i želji za učenjem. Ovi čimbenici, tek svi zajeno, utječu na konačni rezultat školovanja. Razumljivo je što u knjigama koje govore o školovanju pasa nailazimo na ranije spomenuta s pomenuta stajališta, jer su njihovi autori najčešde treneri pasa i nisu posebno upoznati s procesima koji se ovijaju u psedem mozgu. Mnogi o njih, kao što su iane Bauman, Carol Lea L ea Benjamin, Patricia Gail Burnham, William Koehler, Michael Tucker ili Joachim Volhard, izuzetni su voditelji pasa i mogu se pohvaliti dugom listom

priznanja koja su stekli školujudi pse. Njihovi uspjesi, na kojima im pomalo zaviim, neosporno okazuju kako su to uistinu pravi stručnjaci na svom poručju. Iako u knjigama ne pišu o tome da se pasmine pasa 12

INTELIGENCIJA PASA

razlikuju po inteligenciji, takve je zaključke mogude izvesti iz njihovih komentara. Tako je na primjer,  jean o voitelja pasa, pasa, izao vieo kasetu sa snimljenim snimljenim tečajem školovanja, školovanja, pri čemu je sve vježbe izvoio s njemačkim i graničarskim škotskim ovčarima, a u zaključnoj izjavi je napomenuo: "Ukoliko ozbiljno razmišljate sujelovati na takmičenjima poslušnosti, nemojte ni pomišljati to učiniti s nekim terijerom."

Gotovo svaki učitelj poslušnosti ima svoju teoriju o pasjoj inteligenciji koja proizlazi iz metoa što ih koristi pri školovanju. Neki treneri polaze o toga a psi imaju ograničenu sposobnost mišljenja pa stoga  jenostavno uče po uzorcima uzorcima koje u oređenim oređenim okolnostima, na naše traženje, jeno jenostavno ponavljaju. rugi vjeruju kako su psi sposobni potpuno samostalno razmišljati i uz pomod logičnog mišljenja rješavati probleme, no ipak im ne pripisuju pravu svijest ili razum. Samo mala skupina voditelja pasa misli da su psi

razumna bida koja, po umnim sposobnostima, možemo uporeiti s jecom. Zastupaju mišljenje a se um čovjeka i psa razlikuju po učinkovitosti i "manevarskom prostoru". Nažalost, vedina njih ograničava svoje pisanje o ovoj tematici, tek na nekoliko kratkih odlomaka ili stranicu knjige, a potom se opet brzo vrati

glavnoj temi, objašnjavanju tehnika uz čiju pomod čitatelji mogu školovati svoje pse. Posljenju, tredu grupu knjiga, koju još nismo spomenuli, čine knjige o pasminama. One variraju o malih, neuglenih knjižica s crno bijelim slikama o ogromnih knjižurina s fotografijama u boji i porobnim opisima svih poznatih pasmina na svijetu. Prepoznajemo ih ved po naslovima Enciklopeija  jest, pasa, Knjiga opsima it. Najčešde su saržajno ograničene na opise pojeinih pasmina, njihovu povi jest, veličinu, temperament i ponašanje. Mnoge su oista korisno štivo, naročito za skupljanje povijesnih poataka o nastanku različitih vrsta i, naravno, ouševljavaju njihove velike fotografije na kojima se šepure najljepši prestavnici svih pasmina. Nažalost, autori tih knjiga najčešde su uzgajatelji koji posebno lijepo i precizno prestavljaju sve prenosti i olike "svoje" pasmine, ok manjkavosti prešuduju. U

takvim knjigama nikaa nedete pročitati a velika vedina buloga ima poteškoda s isanjem, a su almatinski psi često gluhi i a im je to nasljena Da li psi misle ?

13

pogreška, a jazavčari imaju velikih problema s kralješnicom i a male simpatične čiuaue trpe o bolesti zglobova. Nadalje, nedosljedni su i pri opisu temperamenta i mentalnih sposobnosti pojedinih pasmina.

Sve orea su "bistre i bez smetnji u ponašanju". Tako ni u jenoj o tih knjiga nedemo nadi poatak a psi pasmine basenči napaaju iznenaa i bez povoa, a mnogi akite mogu biti posebno opasni za jecu koja nisu odrasla s njima ili da mnogi engleski hrtovi, izuzetno ljubazni prema ljudima, mogu u trenu

postati pravi strojevi za ubijanje mačaka i rugih pasa. Najveda manjkavost oglea se u opisima mentalnih sposobnosti pojeinih pasmina. Vjerujem aje najmanje 90 posto pasa, opisanih u mnogim ovim knjigama, nazvano inteligentnim psima. Nekim

pasminama njihova je inteligencija upisana čak i u uzgojni stanar. Autori, nažalost, ne znaju koliku štetu izazivaju svojom neobjek-tivnošdu. Pogleajmo to na primjeru Dandie Dinmontovog terijera. Taj ljupki pas ubokih tužnih očiju osiže vedinom vaeset pet centimetara u ramenima i teži oko eset kilograma. Spaa u starije pasmine terijera i postoje nepobitni okazi a su u gorju Cheviot, na granici Engleske i Škotske, još 1700. goine korišteni u lovu na jazavce, lisice i vidre.

anašnjoj popularnosti ovih pasa oprinijela je izmišljena priča Sir Waltera Scotta, koji je najenom o svojih putovanja upoznao Jamesa avisona, vlasnika čitavog čopora prelijepih terijera. Čovjek i njegovi mali psi impresionirali su Scotta o te mjere a im je 1814. goine posvetio priču Guy Mannering (vii si. 1). Zamišljeni lik koji je nastao po uzoru na avisona nazvan je farmer anie inmont, a njega su posvua, gje go išao, pratila "šestorica besm rtnih": Stari Papar, Stari Senf, Mladi Papar, Mladi Senf, Mali Papar i Mali Senf (papar i senf označavaju boju pasa). Scott je kroz priču precizno opisao i narav malih terijera: "Nisu se bojali ničega što je bilo obučeno u krzno." Ovažni mali psi uskoro su nazvani po anie inmontu, a njihov šarm očarao je ljubitelje pasa i izvan njihove omovine. Problem s ovim terijerima mogli bismo raspraviti teoretski. Zamislite malog psa koji se neustrašivo baca u svaku jazbinu lisice ili vire. Lisica je? ouše, ouše, velika i teška kao terijer, ali ga vira, čak i tri puta, 14

Inteligencija pasa

namašuje. Nekoga bi uistinu mogla impresionirati pokazana hrabrost, ali moža bi se trebao upitati ne bi li oista inteligentan pas morao (figurativno) zaključiti: "Ovo je preopasno. Odustajem. Vidra mi ionako nije ništa nažao učinila". Pa ipak, američki Kennel Club opisuje an -die Dinmontove terijere kao "neovisne, olučne, neustrašive i inteligentne pse". I ok su prva tri prijeva neosporna, o posljenjem bi se moglo na dugo i široko raspravljati. Jean o učitelja poslušnosti ovako je opisao svoje iskustvo:

"Par peesetogoišnjaka oveo je na početni tečaj par terijera. Zarana je postalo jasno a bi vježbu pore lakše savlaala vreda krumpira nego ovi psi (na početnom stupnju uvježbavanja hoa uz nogu, o psa se očekuje samo to a na uzici, lijevom stranom, prati svojeg gospoara). Kaa je ženka bila obre volje poneka bi uz svoju gospoaricu napravila nekoliko koraka, ok je mužjak reovito sa sve četiri noge ostajao ukopan na jenom mjestu. Kaa bi ga gospoar pokušao lagano povudi, jenostavno bi se prevalio na bok i zanemario prijetnje ljutitog vlasnika. Oba psa nisu se obazirala na svoje voiče, čak ni ona kaa su glasnije izavali narebu. Jeina vježba koju su nakon sedam tjedana napornog rada savladali, bila je naredba sjedi.

Gospođa je stalno ponavljala kako su to inteligentni psi. Uvjeravala me kako ih je kupila stoga jer je u nekom članku pročitala a su ovi terijeri "lakrijaši pasjeg svijeta". Opisivala mi je čitav niz neobičnih i smiješnih stvari koje su učinili u kudi i vrtu. Sve te ogađaje prepričavala je s tolikim zanosom a nisam imao srca redi joj istinu. Glavni razlog njihovog nepreviljivog nepreviljivog i neobičnog ponašanja (koje je ona smatrala smiješnim i zabavnim), ležao je u činjenici a oni jenostavno nisu imali pojma što se o njih očekuje". Uvijek kaa čujem kakvu sličnu priču, upitam se leži li krivica u psu ili njegovom vlasniku? Kako i sam voim početne tečajeve uvježbavanja uvježbavanja poslušnosti, zapazio sam a ved ve d po ponašanju vlasnika mogu zaključiti kakve de rezultate postidi pas. Ne bih li o kraja provjerio svoje zaključke o anie inmontovim terijerima, proučio sam tri slučajno izabrana broja časopisa Gazette, službenog glasila američkog kinološkog saveza, u kojem se svake godine Da li psi misle ?

15

objavljuju rezultati takmičenja poslušnosti. Provjeravajudi tri goine unatrag, na poručju čitavih Sjeinjenih Američkih ržava ni jean anie inmontov terijer nije osvojio nikakvu titulu. Slab rezultat pasa iz naše priče, pr iče, stoga je najvjerojatnije posljeica smanjene inteligencije inteligencije čitave pasmine, a ne nesposobnost njegovih voditelja. 16

Inteligencija pasa

17 II. Povijesni razvoj pasa

Životinje nisu naša brada, one nisu niža vrsta; one su rugi naroi, uhvadeni zajeno s nama u mrežu života i vremena. Henry Beston

Napokon, svi smo zatočenici naše fiziologije. Upoređujudi građu mišida i kostiju pojeinih vrsta, lako demo uočiti aje pasjaci o miša, a slabiji o gorile. Zbog fiziologije oka, pas vii lošije nego ljui, ali zbog građe nosa bolje njuši. Slično tome, ponašanje i mentalne sposobnosti pasa oređene su fiziološkom

građom mozga. Njihov je mozak, kao i naš, rezultat posebnog procesa evolucije. Dakle, da bismo shvatili razum omadega psa, moramo najprije upoznati njegovo biološko porijetlo, evoluciju i povijesni razvoj. PRVI PSI

Postoje brojne narone priče o prvom psu. Prema legeni Kato Inijanaca iz Kalifornije, svijet je stvor io bog Nagaicho. Prvo je na krajeve neba postavio četiri stupa, a ga rže, kako bi se vijela v ijela zemlja. Zatim je prošetao tim novim svijetom i počeo ga popunjavati raznim stvorenjima. Legena opisuje kako su muškarac i žena stvoreni o IrnVr* Cll nr\ trarrr«7a NTa rr a i r»Vi/-rt 71'Vi ctnnala 11 r^Ii nactall nr\tf\P1 18

Inteligencija pasa

i rijeke, kako su stvorene životinje i svaka je postavljena na svoje mjesto u svijetu. Svaka životinja - osim psa. Nigje se u priči ne spominje kako je Nagaicho, S tvoritelj, stvarao psa. Jer kada je Nagaicho krenuo u šetnju tek stvorenim svijetom, uz njega je ved hoao pas. Čini se a je Kato Inijancima bili nezamislivo podi u šetnju bez psa. Kaa je svijet bio stvoren, pasje trčkarao oko Stvoritelja, njuškajudi, istražujudi i slušajudi Nagaichove komentare o stvorenome: "Pogleaj kako je voa u ovome potoku bistra. Hodeš li se, moj psu, napiti prije nego što naiđu ruge životinje?" Ljepota ovoga mita je u tome što u njemu, vjerojatno nehotice, ima istine. Čovjekovo ruženje sa psom starije je o same civilizacije. Koliko znamo, prve pripitomljene životinje bili su psi, tisude goina prije pojave rugih omadih životinje (govea i/ili sobova). Teško je udi u trag prvim psima. Najstariji fosil koji sigurno potječe o omadeg psa (zapravo samo onja čeljust s nekoliko zuba) star je oko četrnaest tisuda goina. Ovaj je pas živio s grupom ljui iz vremena paleolita (staro kameno oba), koji su živjeli u špiljama na poručju anašnjeg Iraka. Kost je iskopana oko 1950. godine, no njezina starost i važnost nisu bile omah pravilno procijenjene, jer je fosil bio toliko sličan kostima suvremenih pasa a su arheolozi mislili kako je neki suvremeni pas olutao o stare špilje i tamo uginuo. Učinilo im se a bi kost mogla biti stara, ali vjerojatno ne jako stara, buudi a je bila zakopana na dubini od samo pola metra.

Međutim, 1974. goine, istraživači lononskog British Museuma, olučili su pomnije proučiti fosil. Njihova znanstvena metoda temeljila se na mjerenju fluora u kosti. (Takve kosti tijekom vremena upijaju

previljive količine fluora iz pozemnih voa.) Starost fosila procijenjena je na četrnaest tisuda goina, a isto toliko vremena je, po procjeni arheologa, proteklo o kaa su u toj špilji živjeli i ljui. Na prvi pog le, četrnaest tisuda goina moža ne izglea tako mnogo - dinosauri su lutali zemljom prije

sto i peeset milijuna goina, a i naša vrsta, Homo sapiens, pojavila se prije tristo tisuda goina. o prije četreset tisuda goina, Europom su ominirali Neanertalci, a prvi ljudi koji se tjele sno nisu razlikovali od nas pojavili su se prije trideset Povijesni razvoj pasa

19

o trieset i pet tisuda t isuda goina. Stanovnici Azije po prvi su put prešli Beringov tjesnac i počeli naseljavati Ameriku prije dvadeset i pet tisuda goina. Zanimljivo je napomenuti a su prvi okazi organizirane poljoprivree stari samo eset tisuda goina, četiri tisude goina mlađi o prvog okaza o prijateljstvu između čovjeka i psa. Postoji još jean nalaz, otprilike iz istog perioa kao i fosil iz Iraka, pomodu kojega također možemo okazati a su psi služili kao čuvari i pratioci čovjeka. Iskopavanjima u južnoj Europi otkriven je kostur jevojke iz kamenog oba. Bila je pokopana s mnogo ljubavi, skvrčenih ruku i nogu, poput fetusa, u traicionalnom položaju kakav se obično nalazi u iskopinama nastambi Kromanjonaca (izumrlih preaka Homo sapiensa). Međutim, ovaj grob razlikovao se o rugih, jer su oko jevojke, okrenuta na četiri različite strane, bila i četiri psa. Teško je ne pomisliti a su psi tu postavljeni kako bi čuvali i pratili voljenu osobu na nesiguran, daleki put u drugi svijet.

okaze o avnom ruženju čovjeka i psa pronadi demo na svim krajevima svijeta. U Americi su, na mjestu zvanom Jaguarova špilja, pronađene kosti koje pokazuju a su psi živjeli u zajenici s ljuima prije  jeanaest tisuda goina. goina. U anskoj su, prije esetak tisuda tisuda goina, ved postojale postojale vije vrste pasa različite veličine. Iz istog razoblja potječu i okazi o prijateljstvu čovjeka i psa, pronađeni u Kini. Čini se a su se u to oba psi ved proširili po čitavom svijetu i posvua se sprijateljili s ljuima (vii si. 2). PODRIJETLO PASA

Postoje mnoge teorije o biološkom porijetlu anašnjih uomadenih pasa, ali okaza ima malo. Prvi dokazi o postojanju poroice pasa, Caniae, potječu iz perioa prije trieset i osam milijuna goina. U poroici kania, iz skupine Carnivora (mesožera), nalazimo mnoge životinje nalik psu. Najpoznatiji su vukovi, lisice, čagljevi, kojoti, ingo i ivlji psi. Nagađajudi o tome koji je od ovih kanida bio pripitomljen i postao omadi pas, znanstvenici najčešde spominju vuka i čaglja. Inteligencija pasa

Vjerojatno nika nedemo upoznati sve pretke psa, ali barem o nekima postoje okazi. Paleontolozi se opdenito slažu a je najstariji preak psa bio miacis, čuna životinjica koja je živjela na rvedu. Miacis je živio prije oko četreset tisuda goina, što znači a se pojavio neugo nakon prvih anašnjih sisavaca, ali mnogo prije prvih velikih majmuna. Bio je veličine kune, imao je kratke noge, ugi rep, ugačko tijelo, srenje ugi vrat i šiljaste uši (ilustracija 2.1). Osim pasa, potomci miacisa su svi mevjei i, čuom, sve mačke. Grana evolucije koja o miacisa voi o psa nastavlja se životinjom zvanom cynoicitis (ilustracija 2.2) . Ova vrsta pojavila se u oba pliocena, prije oko vanaest milijuna goina. jelomično je mogla uvudi kanže pa se pretpostavlja a je živjela na rvedu ili se na njega mogla popeti rai zaštite i lova. Cynoicitis je na zemlji provoio više vremena nego Ilustracija 2.1

Miacis, preak svih pasa i mačaka koji je živio na rvedu prije četreset milijuna

Povijesni razvoj pasa 21

miacis i bolje je trčao. O njega potječu vije različite evolucijske grane. Prva je cynoesmus, skupina velikih životinja sličnih hijeni s nekim karakteristikama mačaka. Iako je vedina tih životinja izumrla, čini se a ivlji afrički psi i lovački psi s Cape Horna potječu o njih, kao i anašnja afrička hijena. ruga grana je tomarctus, o koje potječu svi kanii. Na prvi pogle, tomarctus je sličan anašnjem psu (ilustracija 2.3). Međutim, postoje naznake aje tomarctus, osim što se malo m alo razlikovao u anatomiji, bio i manje inteligentan o anašnjeg psa. Važno je znati a je anašnji pas preko tomarctusa povezan sa svim rugim kaniima, uključujudi vukove, čagljeve, lisice i ivlje pse. anas postoji barem trieset i evet različitih r azličitih vrsta kania. Svi omadi psi pripadnici su vrste Canis familiaris, koja uključuje veliki broj različitih pasmina. Pri raznim kinološkim ruštvima registrirano je više Ilustracija 2.2

Cynoititis, prva životinja evolucijske grane koja se o mačaka ovojila prije 22

Inteligencija pasa

o četiri stotine vrsta omadih pasa, a procjenjuje se a ih širom svijeta ima više o osam stotina. Unatoč ovog velikog broja pasmina, sličnost s rugim kaniima je tolika, a se možemo zapitati, nije li omadi pas jednostavno pripitomljena verzij a jenog o ivljih kania? Ukoliko nije tako, a li se omadi pas razvio nekim biološkim procesom iz jene o mnogih povrsta k ania? Proučimo li karakteristike pojeinih ivljih kania, odi demo o zanimljivih spoznaja, prema moža ne i o konačnog ogovora. Vukovi

Prema mišljenju vedine stručnjaka za pse, psi su se razvili o vukova. Britanski kinolog i veterinar Bruce B ruce Fogle vrlo jasno kaže: "Psi su vukovi, Ilustracija 2.3

Tomarctus, zajenički preak svih kania - tjelesno jako sličan anašnjem Povijesni razvoj pasa

23

iako se poneka kriju u ovčjoj koži." Ukoliko je to istina, taa treba samo proučiti razum vukova a bismo otkrili prirou pasjeg razuma, ponašanja i inteligencije. inteligencije. Ovakav pristup zvuči vrlo prihvatljivo. Vukovi su oista slični psima, apače, sjeverni vukovi se na prvi pogle i ne razlikuju o njemačkog ovčara (vii si.3). rugi, vedi vukovi, sličniji su aljaškom malamutu ili haskiju, ok istovremeno ima pasa koji, svojom veličinom, oblikom i bojom, nalikuju lisicama. Ko toliko vari janti,  janti, poneka je teško teško oreiti a li su pojeine pojeine životinje pravi vukovi ili ili ne. Tako se kojot (vii si. si. 4), koji je očito pripanik obitelji Caniae, često naziva prerijskim vukom, iako g a neki smatraju potpuno ovojenom grupom, potpuno rugačijom o vukova. Još je teže klasificirati jenog o manjih vukova, čije

 je znanstveno ime prilično prilično ugačko - Canis niger seu rufus - koji je bolje poznat kao crveni teksaški vuk. U nekim katalozima, ovaj se kani klasificira kao lisica, rugje kao čagalj, a ponegje i kao kojot. Stručnjaci koji tvre a psi potječu o pripitomljenih vukova smatraju kako velike razlike u veličini i obliku pasa proizlaze iz činjenice što su u pojeinim razobljima bile pripitomljavane različite različite lokalne vrste vukova. Tako se misli da sj everni vukovi nisu samo preci njemačkog ovčara (kojima toliko sliče), nego i aljaškog malamuta, samojea, haskija, zatim čau-čaua, norveškog sivog goniča, škotskog ovčara, ali i nekih manjih vrsta kao što su pomeranski špic, belgijski špic i velški ovčar ( corgi). Karakteristike ove grupe su uska, ugačka glava, široke šiljate uši, i ugi kitnjasti rep (naravno, ako se rep ne krati). Planinski vukovi (npr. tibetski vuk) imaju malo kradu njušku i smatraju se precima snažnijih pasa, mastifa i buloga. Ovaj ogranak karakterizira krada, četvrtasta njuška i snažna čeljust. a pas i vuk nisu u najbližem srostvu, okazuju njihove oči. Vukovi imaju jeinstvene, prelijepe oči. Samo jean pogle u oči vuka posjetit de vas a omadi pas nije tek pripitomljeni vuk. Pas, Canis familiaris, ima okrugle zjenice. Mnoge vrste vukova, naprotiv, imaju ovalne, uguljaste zjenice, koje im aju uznemirujudi, nimalo psedi izraz lica.

Na stav znanstvenika, koji vjeruju a je upravo vuk preak omadega psa, očigleno su utjecala mnogobrojna narona vjerovanja o ponašanju 24

Inteligencija pasa

Povijesni razvoj pasa

25

i karakteru vuka. Zbog tih legeni, vedina ljui uživa u pomisli a je njihov kudni pas zapravo pripitomljeni vuk. I sam razvoj te preaje zanimljiva je priča. Mnogi oživljavaju vuka kao snažnu i plemenitu životinju. U našoj m ašti on je uporan lovac koji, vođen

velikim vučjim kraljem - vođom čopora, luta snježnim ravnicama. Vukovi love u grupi i pri tome znaju kako treba iz stada odvojiti starijeg soba kojeg mogu lakše savlaati. Izmučenu i progonjenu životinju, koja se ipak oupire i snažnim de rogovima vjerojatno raniti najbližeg vuka, svi okružuju, potaknuti i koorinirani vođom čopora. rže je opkoljenom ok jean o njih ne zaskoči na njezina leđa i ubije ju smrtonosnim ugrizom za vrat. Kaa se lovci obro najeu, čopor se polako vrada u svoje stanište, gje ih očekuju ženke i mlai. Zanimljivo je a se vukovi brinu i za ranjene pripanike čopora, ovlače ih sa sobom u brlog i ženke ih njeguju o ozravljenja. Ovakvo iealizirano i pozitivno gleanje na život vukova, z apravo je posve novo, jer su još oneavno

ljui imali potpuno rugačije mišljenje o vukovima; traicionalno ih se smatralo okrutnim i o pasnim lovcima. Svi smo se ved naslušali priča o velikom zločestom vuku i omah nam je jasno kaa netko kaže a mu je vuk ošao na vrata, kako time ne najavljuje obrog prijatelja. Tijekom cijele ljuske povijesti, vukovi su imali reputaciju ivljih i strašnih bida. Njih se optuživalo a krau jecu, ruše jahače s ko nja i spontano koriste lovnu formaciju čopora napaajudi ljue. Bili su poznati kao ubojice iz o bijesti, koji masovno kolju ovce i stoku. Siromašnom pastiru i farmeru uništavanje staa sigurno je značilo ekonomsku propast, vjerojatno i glad, stoga nas ne treba čuiti iracionalni strah i mržnja onih koji su vjerovali a su te zle životinje, vražji sluge.

Najbolju prestavu o strahu koji su vukovi ulijevli ljuima možemo obiti iz nekih legeni i priča o tim životinjama po kojima se krvoženi vampir, primjeri ce, mogao pretvoriti u vuka. U romanu Br ama Stokera racula (iz 1897.), grof rakula kaže aje vučje zavijanje "pjesma moje jece". U rugim pričama, pogotovo o vukolacima, vuk se povezuje s vragom, pa zli ljui poprimaju obličje vukova ok izvršavaju vražje naputke. - \L.

Slika vuka, kao opasne i zle životinje, zružena s potražnjom za njegovim krznom, ovela je o lokalnih, pa čak i nacionalnih, kampanja protiv vukova. U lovu su ljuima najčešde pomagali irski vučji hrtovi, ruski i škotski jelenski hrt ovi. U Sjeinjenim Američkim ržavama program kontrole ovih grabežljivaca započet je 1915. goine, a prva  je meta postao sivi šumski vuk. Program je bio stravično uspješan uspješan pa je vuk, ved o o 1930. goine, u mnogim poručjima potpuno istrijebljen. Sivi vuk, nekaašnji lutalica čitavog sjevernoameričkog kontinenta, anas se može nadi samo na Aljasci i, u malom broju, u ijelu Minnesote. Slična subina snašla je vukove iljem svijeta, posebno na Britanskom otočju, gje su neke pasmine, kao što je falklandski vuk, potpuno istrijebljene.

Zaslugom književnih jela raznih autora, pogrešno mišljenje o vukovima ipak se počelo mijenjati. Američki romanopisac Jack Lonon, u jenom je svojem romanu, prikazao vuka kao plemenitu životinju. Dakle, u novom, mnogo boljem svje tlu, sugerirajudi a su vuk i pas brada. Bio je obar poznavatelj ponašanja pasa te je uspješno i vjeroostojno napisao vije knjige. Prva je Zov ivljine (1902.) u kojoj se pas, primamljen ivljinom, priružuje vučjem čoporu, ok ruga, Bijeli očnjak (190 7.), opisuje vuka prilagođenog ljuskom ruštvu. Sudut prema vuku, koju anas mnogi osjedaju, vjerojatno potječe iz knjige Ne plači, vuče, kanaskog pisca Farleva Mowata, iz 1963. Knjiga je postigla nevjerojatan uspjeh te je kasnije snimljen i film istog naslova. Osebujan opis vuka, nazvanog George i njegove ružice Angeline, provlači se cijelim jelom.

Movvat opisuje Georgea kao vuka "kraljevskog ržanja, ostojanstvenog i uzvišenog". Vuk George bio je "savjestan, pažljiv prema rugima i nježan, ali u razumnim granicama,... prava slika oca, čija se iealizirana pojava opisuje u mnogim čeznutljivim knjigama o obiteljskim uspomenama, ali čiji je stvarni prototip rijetko koračao zemljom na vije noge." Movvat personificira i Angelinu, nazivajudi je Georgovom "suprugom" i opisujudi je kao "prekrasnu, žestoku, strastvenu i poneka vražje naravi". U zaključku je zapisao: "Jako sam zavolio Angeline i još uvijek živim u nai a du negje naidi na ženu koja ima sve njezine vrline." 26

Inteligencija pasa

Ovakvi opisi povedali su simpatiju prema vukovima. George i Angelina gotovo preko nodi preobratili su

čitatelje koji vukove više nisu oživljavali poput krvoloka, ved kao progonjene životinje koje su se nehotice zamjerile cijelom čovječansvu. Mowatova knjiga utjecala je na snažniju javnu kritiku programa za kontrolu broja vukova u Sjevernoj Americi i čak je potaknula pokušaj a se 1974. goine sivi vuk ponovno nastani u sjeverne ijelove ržave Michigan. Međutim, šumarska služba kanaske pokrajine

Britanske Kolumbije, pokušavajudi spasiti staa jelena i karibua, ipak je razvila program kontrole broja

vukova, kako se ljepše naziva nekontrolirano ubijanje vučjih čopora. Zbog moernog pozitivnog stava prema vukovima, gotovo svake godine ovaj program postaje meta protest a i demonstracija. Gledao sam

snimku televizijske reportaže o jenom takvom protestu i čuo kako reporter veliča vrline vuka, pripisujudi mu hrabrost, poštenje, sudut, ljubav, osjedajnost, poštenje, inteligenciju, opreznost, nesebičnost i smisao za humor. Zapanjen onim što sam čuo, morao sam premotati vrpcu i poslušati još jenom taj govor, kako bih se uvjerio a se oista railo o vuku, a ne o preizbornoj kampanji nekog političara. U svakom slučaju, zbog ovakvih stavova, ieja a su omadi psi potekli o v ukova iznimno je popularna i lako prihvatljiva. Ukoliko i nije tako, ovakva plemenita životinja zaslužuje našu ljubav i ruštvo. Čagalj Premda su neki vrlo ugledni znanstvenici, poput nobelovca, zoologa i etologa Konrada Lorenza, mislili da

psi potječu o čagljeva (vii si. 5), a ne o vukova, ova zamisao nika nije bila prihvadena među kinolozima. Čini mi se a obijanje ove teorije nije toliko utemeljeno na znanstvenim razlozima, ko liko na izmišljenim pričama i prerasuama. Nažalost, nije se kao ko vukova pojavio nikakav književni ra koji bi opovrgnuo te početne prerasue. U usporebi s literaturom posvedenom vukovima, raovi o ponašanju i mentalnim sposobnostima čagljeva mnogo su rjeđi. Uvriježeno je mišljenje a se cagljevi, koji pretežno žive u Sjevernoj — ,...t. Amprici i i A vr'ii Viran/=- ctnn'rama i ntnafima T inrli 1V1 7ami51iain Povijesni razvoj pasa

27

kako se šuljaju ulicama, prožirudi otpatke, smrljivo meso i svakojako smede. Smatra se a slijee prave grabežljivce, preuzimajudi o njih natrule ostatke lovine. Priča se a su v iđeni kako trčkaraju oko hrpa smeda ili po grobljima, te koriste svaku prigou ne bi li iskopali i pojeli tijela plitko ukopanih osoba. Pripisuju im mnoge niske i ružne karakterne osobine, o sobine, o toga a smre o toga a su lijeni i prevelike kukavice za samostalan lov.

Poznavajudi ovaj negativni onos prema čagljevima, nije čuno što je tek ma li broj ljudi ustao u obranu teorije kako je baš čagalj neposreni preak psa. Tko želi vjerovati aje njegov kudni ljubimac, njegov najbolji prijatelj, životinja koja s njim ijeli om, a moža mo ža čak i krevet, genetski zapravo smrljiva kukavica, koja jede smede i kopa po grobovima? Psihološki je mnogo prihvatljivije povezati našega psa s plemenitim vukom.

Međutim, prerasue su uvijek utemeljene na pogrešnim pretpostavkama. Cagljevi su nešto manji i lakši o prosječnog vuka i nemaju njegovu ivlju obrambenu mod (stoga su i sami često lovina velikih mačaka, posebno leopara). No, nema baš nikakvih anatomskih razlika koje bi ih razvajale o vukova ili omadih pasa pa bilo koji porobniji opis fiziologije i ponašanja čaglja možemo jenako obro primijeniti i n a bilo koju pasminu manjih vukova, kojota ili nekih omadih pasa.

Cagljevi imaju i jenu genetski zanimljivu sličnost sa psima. Mnogi tvre a svaki pas koji ima i najmanju bijelu točkicu na tijelu, ima i poneku bijelu laku na vrhu repa. Izglea aje vrh repa i ko čagljeva često bijel. Ova čuna činjenica često služi kao okaz teorije a porijetlo psa moža uključuje i gene čaglja. Isti takav karakteristični bijeli vršak repa mogude je nadi i ko lisice, ali nikaa ko vuka ili kojota. Premda cagljevi imaju reputaciju strvinara, njihov način hranjenja zapravo se gotovo i ne razlikuje o

vučjeg. Poput čagljeva i vukovi često jeu strvine, a na krajnjem sjeveru njihovi su pohoi na smetlišta uobičajen problem. Cagljevi, poput vukova, vedinu vremena provoe lovedi male životinje i gloavce. U mnogim poručjima žive u malim 28

Inteligencija pasa

čoporima, lovedi svoj plijen na isti način kao i čopori vukova. Poput vukova i lisica, i oni se kote u  jazbinama.

Međutim, ono što mene najviše zapanjuje je činjenica a oči čagljeva nimalo ne sliče očima vuka. Njihove oči imaju okrugle, a ne uguljaste zjenice, i upravo to im aje prijateljski izgle koji najčešde viimo ko omadeg psa... Lisice

Među svim kaniima, lisice se najrjeđe spominju kao mogudi preci pasa (vii si.6). Njihova su obilježja uguljasta glava, kratke noge, ugačko, gusto g usto krzno i rep koji može osizati polovinu, o vije tredine, užine tijela. Uglavnom su manje o pasa. Prosječna uljina tijela iznosi oko peeset osam centimetara, a vede vrste mogu u grebenu biti visoke o četreset centimetara. Sitne su građe, teške samo va o pet kilograma, s ponašanjem poosta rugačijim o pasa. •< Lisice jeu sve: kukce, gliste, manje sisavce, ptice, jaja, strvine, ali i biljke (čak vole neke vrste voda). Za razliku o vedine rugih članova poroice pasa, ne progone lovinu. One se tiho šuljaju, a ona zaskoče svoj plijen, kao mačke. Plašljive su i često ih love vukovi, risovi i rugi veliki mesožeri. Mlae lisice česta su lovina ptica grabljivica.

Za razliku o rugih kania, žive usamljeno tijekom vedeg ijela goine, a ruže se samo u oba parenja. Iako mlae ogajaju u jazbinama, ne žive u brlozima, nego spavaju sakrivene u travi ili guštari. g uštari. Taa o izražaja olazi njihov krasni kitnjasti rep kojim se, kao velikim krznenim šalom, omotaju ok spavaju. Lisice i psi imaju rugačiju tjelesnu građu. Lubanja vedine lisica toliko se r azlikuje o lubanje pasa (čak i onih sličnih lisicama) a je ved i na prvi pogle jasno kako između tih kania ne n e postoji neko bliže srostvo. Naalje, vedina lisica ima uske, poput proreza, uguljaste zjenice koje im aju m ačji izgle. Ništa slično ne možemo nadi ni ko jene pasmine omadih pasa. Još je važnija činjenica a obična crvena lisica, čije je stanište prošireno iljem Europe, Sjeverne Amerike i sjeverne Afrike, nema isti broj kromosoma kao pas. To bi trebalo značiti Povijesni razvoj pasa 29

pouzdanih podataka, saznajemo da su se psi povremeno parili s lisicama i dobili mlade sposobne za dalje

razmnožavanje. Ovakvi slučajevi mogu uzrokovati poteškode u klasifikaciji nekih vrsta lisica, koja je  jenako zamršena kao i klasifikacija klasifikacija vukova. Križanje je je moža mogude ko onih lisica lisica koje su genetskom strukturom sličnije čagljevima ili vukovima. Spomenimo i zanimljiv ruski eksperiment s lisicama, koji se izravno tiče omadih pasa. U jenom

sibirskom laboratoriju biolozi su pokušavali pripitomiti srebrne lisice, ne bi li ih lakše uzgajali zbog njihovog cijenjenog krzna. Buudi a ivlje lisice znaju biti prilič no nemirne i ponekad grizu, u uzgoju su izdvajali pitomije primjerke i samo su njima dozvoljavali parenje. Nakon dvadeset generacija uspjeli su

obiti pitome, omade lisice. Ovi eksperimenti izazvali su brojna br ojna iznenađenja. Uzgojene i uomadene pitome lisic e postale su ponašanjem vrlo slične psima: tražile su ljusko ruštvo, počele su mahati repovima u istim situacijama u kojima to čine i psi, pokazivale su sklonost a ljuima ližu lice, a cvile i laju. ošlo je i o značajnih tjelesnih promjena. Ženke su se počele tjerati vaput goišnje, poput ženki pasa. Uši nekih lisica savile su se kao ko nekih pasa. No, na veliku žalost uzgajatelja, krzno je vremenom postajalo raznobojno, sličnije krznu pasa, pa je izgubilo visoku tržišnu cijenu. Uzbuljiv i moža najhitniji rezultat ovog istraživanja pokazao je a su pripitomljene lisice, iako nisu bile križane sa psima, razvile ista psihička i tjelesna obilježja kao i psi. To bi moglo značiti a su geni koji u sebi nose blagost (po kojoj su lisice selekcionirane), na neki način povezani s nekim rugim gentskim preispozicijama. Takve genetske veze prilično prilično su česte. Na primjer, postoje okazi a su bijeli psi češde gluhi, što značiti a su geni koji oređuju boju krzna povezani s genima koji oređuju sustav osjetila. Ukoliko to vrijei za sve kanie, vjerojatno bi sam čin pripitomljavanja vukova, šakala ili ivljih pasa, uzgajanjem pitomijih primjeraka, trebao u njih proizvesti tjelesne i psihičke karakteristike slične onima kod pasa. 30

INTELIGENCIJA PASA

Dingo psi, divlji psi i parije

Posljenja grupa unutar koje možemo potražiti pretka omadeg psa je grupa takozvanih ivljih pasa. Njih karakterizira trokutasta glava, šiljaste uspravne uši, nisko postavljene obrve i naglašen stop. Ovi psi žive na poručjima Bliskog i Srenjeg Istoka, a velike populacije prisutne su u čitavoj Africi, Australiji i južnoj Aziji (uključujudi Maleziju i Iniju). Iniju). Nažalost, o građi njihovog mozga znamo još manje nego o mozgu vukova, čagljeva ili lisica. Pretpostavlja se da su vrstu zvanu ingo (vii si. 7), fizički vrlo sličnu azijskom vuku, u Australiju oveli

nomai koji su kasnije postali australski omoroci. Čini se a su na to poručje stigli pre kraj posljenjeg leenog oba ok je razina mora još bila niska. Postoji mogudnost a je dingo u to vrijeme bio polupripitomljen pa su ga ljudi namjerno poveli sa sobom, a tek kasnije j e on ponovno podivljao.

Prvi Europljani koji su stigli u Australiju, zapazili su a mnoge omoroačke obitelji imaju pse o kojima se posebno dobro brinu, iznimno ih cijene i koriste u lovu. Neki o prvih istraživača zapisali su kako ih je nemogude razlikovati o ivljeg inga. To nije neobično, jer i anas mnogi omoroci nabavljaju pse

kraudi štena ivljeg inga. Ukoliko ih ogajaju ljui, mlai postanu oani i vjerni kudni psi, jenako povjerljivi kao i ostale pitome pasmine pasa.

ingo je jeini veliki sisavac mesožer u Australiji koji poput vuka živi u čoporu. Iako su viđeni v iđeni vrlo veliki čopri o seameset i pet, pa i više primjeraka, obično se lovna grupa sastoji o pet o šest životinja. Kao i ostali kanidi, i dingo se koti u j azbinama, a često je njegovo leglo pronađeno i u šupljem rvetu. Uz ostalo, imaju snažan osjedaj o sjedaj teritorijalne pripanosti te ustrajno brane svoje poručje, poštujudi zemljište rugih čopora. ivlji psi u Africi i Aziji jako su slični ingu, jeino su malo krupniji i zepastiji. ok ingo, poput vuka, rži rep spušten preko stražnjice, vedina ivljih pasa svoje kratke, savijene repove rži poignuto i nagnuto prema leđima. O uomadenih pasmina pasa, najsličniji prvotnom ivljem psu je basenči, koji se tjel esno uopde ne razlikuje o ivljih Povijesni razvoj pasa

31

pasa Konga i Suana. Njegove ženke ne tjeraju t jeraju se vaput goišnje kao ko omadeg psa, ved samo  jednom.

Neki proučavatelji pasa, na primjer Michael Fox, vjeruju a su se omadi psi mogli razvil i iz pojedinih vrsta ivljih pasa. Takav stav potkrepljuju tezom a je ivlji pas sličan basenčiju služio kao spona između vuka i omadeg psa. Međutim, paleontolozi nisu pronašli nikakav fosilni okaz u prilog toj tvrnji. S ruge strane, postoje dokazi da se parenjem ivljih i omadih pasa mogu obiti priznate pasmine. Osim basenčija, i roezijski gonič je po velikim utjecajem gena ivljih pasa. To su krupni psi, visoki šezeset o seameset centimetara u grebenu, s težinom o oko trieset i pet kilograma. Uzgojeni su od divljeg psa kojega je pripitomilo pleme Hotentota, zvanog Khoikhoi. Ovo pleme u uskom je srostvu s afričkim Bušmanima i živjelo je u prejelu Rta obre nae u Južnoj Africi. Krajem evetnaestog stoljeda, o nekoliko primjeraka takvih pas a ošao je Južnoafrikanac Cornelius van Rooven, lovac na visoku ivljač. Križao ih je s nekim uvezenim europskim pasminama i obio "lavljeg psa", poznatog kao "Van Roovenov pas". Najizrazitije obilježje roezijskog goniča je griva na leđima koju stvara laka što raste u suprotnom smjeru o ostale lake. Ova griva počinje na ramenima i polako se sužava o točke izna kukova. Upravo ovo obilježje povezuje pasminu s ivljim psima, jer ingo i o stali ivlji psi imaju sličnu grivu. Ona nije tako naglašena, ali se ističe ko prestrašenog ili uzbuđenog psa. Ukoliko nisu po utjecajem čovjeka, ivlji se psi ponašaju kao tipični kanii. Organiziranim čoporima love male životinje i u kooriniranim akcijama hvataju antilope ili gazele, obično tako a izvoje mlau ili bolesnu životinju. Međutim, ivlji psi ved ugo žive u blizini čovjeka. Mnogi čopori oustali su o lova i u potpunosti su postali ovisni o smetlištima velikih graova. Takvi se psi obično zovu parije. To ime ne označava neku posebnu pasminu ili vrstu, nego psa koji se hrani otpacima i smedem urbanih ur banih sreina. Slični psi su, pogotovo u ranijim povijesnim perioima, perioima, bili obro poznati po čitavoj Iniji i Egiptu, kao i ostalim poručjima Srenjeg Istoka. U biblijsko oba nalaze se u P alestini, a spominje ih i Sveto Pismo. 32

Inteligencija pasa

ZAJENIČKA OBILJEŽJA PASA I NJIHOVIH

ROĐAKA Buudi aje krajnji cilj ove knjige unaprijeiti razumijevanje ponašanja i inteligencije omadih pasa, potrebno je nešto redi i o onim karakteristikama koje su zajeničke svim kaniima. Širok prsni koš i uski bokovi, što ih čini vrlo obrim trkačima, zajenička su tjelesna obilježja svih kania. Ujeno, svi imaju istančan njuh i sluh. Glee njihovih umnih sposobnosti, zoolog Frerick Zeuner zaključuje a je "inteligencija kania mnogo veda nego ko rugih mesožera, uključujudi i velike mačke". Sve psu srone vrste sporazumijevaju se na slične načine: koriste iste tjelesne i facijalne znakove za izražavanje ljutnje, straha, ugoe, namodi i pokornosti. Svi zavijaju i svi mogu lajati. Kaa se uzgajaju s omadim psima nauče lajati, iako to u ivljini obično ne čine. Napokon, svi zakopavaju kosti i višak hrane, koristedi te zalihe u vrijeme neimaštine. Svi kanii uživaju se povremeno uvaljati u smede i ruge smr ljive otpatke. Izglea a je ovo čunovato ponašanje povezano s njihovim estetskim oživljavanjem mirisa, kojega neki stručnjaci uspoređuju s našim oživljajem glazbe; u tome nema nekog stvarnog cilja, ali izglea a ih veseli. Mnogim vlasnicima pasa smeta takvo ponašanje pa ih kažnjavanjem pokušavaju oučiti o ove neobične navike, no o toga obično nema koristi. Poneka nekom upornom vlasniku pođe za rukom pronadi parfem ili miris kojega pas prihvada i taa je ovoljno nanijeti ga na obje strane vrata i iza ušiju. To bi psa moglo odvratiti od traženja svake prigoe a se uvalja u najbližu hrpu gnoja ili smeda, ali se može pokazati i kao vosjekli mač. Moja snaha Kari ima krasnu kr asnu mješanku Tessu, koju često voimo sa sobom na našu malu skrovitu farmu. Iza kude je široki ovoni kanal, koji ko ji u toplije oba goine poprima poprilično neugoan miris. Kaa kanal ostigne vrhunac smraa, Tessa ne propušta skočiti u njega i obro se provaljati u blatu. Svakako a nas ovaj njezin običaj nimalo ne uveseljava i taa je nekoliko sati, sve ok smra ne ispari, ne puštamo u kudu. Jenom sam, prije jutarnje šetnje, pokušao izbjedi neizbježno Povijesni razvoj pasa

33

kupanje u smrljivom kanalu, namirisavši Tessu losionom ugonog mirisa koji koristim poslije brijanja. Izgleala je poprilično zbunjena tim postupkom i čim sam o tvorio ulazna vrata, umjesto a se, kao obično, počne igrati onošenja štapa, ojurila je ravno u blatnjavi kanal. Vratila se malo kasnije, potpuno mokra i smrljiva, spremna započeti igru. Očigleno je osjedala potrebu a svoj novi čuni miris maskira nečim estetski prihvatljivijim njezinom psedem ukusu. Svi pripanici poroice pasa, osim lisice, vrlo su ruštveni. Zbog lova ili jenostavno zbog ruštva, vedina ih živi u čoporima i svi pokazuju obro razvijene ruštvene navike. Uspostavljaju i oržavaju hijerarhiju kojoj je na vrhu vođa čopora. Oani su čoporu i svim njegovim članovima. Svi se brinu za mlae pa često, ako nema majke, čuvaju i ogajaju štena u leglu. Tipično za sve kanie je i označavanje teritorija mokradom, pomiješanom sa sekretom iz prepucijske žlijeze. Ko mužjaka, ovo je označavanje obično povezano s izanjem noge pokraj velikih premeta (stabala, stijena, grmova), kako bi miris osegao visinu njuške rugih pasa i kako bi se mogao

rasprostrijeti na što vedem poručju. Neki afrički ivlji psi čak se stražnjim nogama penju po eblu, prije nego li štrcnu svoju poruku. Stručnjaci misle a pripanici obitelji kania mogu saznati mnogo poruka iz ovih mirisnih obilježavanja. Miris identificira psa koji ga je ostavio, otkriva njegov spol, ob i zravstveno stanje, pa čak i što je jeo. Pojeini hormoni otopljeni u mokradi pružaju psima obavijesti o psihološkom stanju onoga koji je ostavio oznaku - a li je bio ljut, prestrašen, zaovoljan ili se neavno pario. (Izgleda da grebanje po zemlji pokraj izmeta, što rai vedina pasa, služi istoj svrsi, iako se, iz znoju sličnog sekreta, koji se izlučuje iz šapa može sakupiti bitno manje obavijesti nego iz mokrade.) U priroi visoko rvo ili stijena, a u grau ulični hi drant ili stup, postaju psede novine i mjesto ogovaranja svih pasa iz susjestva. Nakon što su pronjuškali posljenje vijesti, vedina de pasa (pogotovo mužjaka), ostaviti svoj miris i prekriti prethonu poruku svojom vlastitom. 34

Inteligencija pasa

Moža je najvažnije zajeničko obilježje kania njihova sposobnost međusobnog križanja. Vuk, kojot,

čagalj, ingo, ivlji i omadi pas mogu se križati i onijeti na svijet žive mlae koji se mogu razmnožavati. Nije sasvim jasno mogu li se križati psi i lisice, jer vedina pasa nede se ni obazirati na lisicu koja se tjera, a među njima ima i genetskih nepouarnosti, barem ko obične crvene lisice i psa. Križanje različitih pasmina uglavnom provoi ili potiče čovjek. Kao što sam ved spomenuo, uobičajeno je križanje inga i ivljeg psa. Eskimi i rugi sjevernjački naroi reovito križaju svoje rane pse za vuču s vukovima, kako bi obili jače i vede primjerke. ovoljno je ženku koja se tjera ostaviti, vezanu za štap, na poručju u kojem ima vukova. Zainteresirani vuk rao de se zaustaviti i iskoristiti priliku, a čini se a i ženke prihvadaju vučje uvaranje. Naravno, u teškim vremenima nestašice hrane, vjerojatno de vukovi kuju radije pojesti, nego se pariti s njom.

,

U Njemačkoj i Nizozemskoj uspjeli su križati njemačkog ovčara i europskog sivog vuka. Mješanci su nazvani "vučjaci" i postali su popularni kudni ljubimci. Na prvi pogle ne možemo ih razlikovati o čistokrvnog njemačkog ovčara, a i ponašanjem su im vrlo slični. Poznati su i mnogi namjerni ili nenamjerni slučajevi križanja čagljeva i pasa. Stari Egipdani ostavili su etaljne opise takvih križanja. Imati mješanca psa i čaglja onosilo je taa izuzetnu sredu, jer se time častio bog mrtvih - Anubis. Sam bog imao je čagljevu glavu i obre je voio u vječnu sredu poslije smrti. Biolozi vjeruju a se ovim križanjem psa i čaglja razvila anašnja pasmina poznatija po imenom faraonski pas. Rezbarije, hijeroglifi i slike dokazuju njegovo posto janje čak 3000 goina prije Krista, (ilustracija 2.4)

Postoje zapisi o faraonskom psu faraona Tutankamona, v laara Gornjeg i onjeg Egipta, koji je živio oko 1350. prije Krista. Poznato je čak i ime psa - Abuwitiyuw. Tutankamon je uživao gleajudi svog ražesnog ljubimca kako skače o srede čim bi ugleao gazelu i rao ga je voio u lov. Kaa je pas uginuo, nareio je a ga pokopaju kao pripanika visokog plemstva. Abuwitiyuw je bio zamotan u fino platno i položen u lijes. Bio je namirisan i namazan pomasti ma koje čuvaju Povijesni razvoj pasa

35

tijelo o raspaanja kako bi mogao biti čašden ko boga Anubisa. Kip toga psa kasnije je postavljen pokraj ulaza u Tutankamonovu grobnicu, koju su, gotovo neirnutu, 1922. goine pronašli Howar Čarter i Lord Carnarvon u Dolini kraljeva kraj Luxora.

STVARNO PORIJETLO OMADEG PSA Uz tolike potencijalne pretke i praoce omadega psa i tolike fiziološko - psihološke sličnosti među raznim vrstama kania, možemo li uopde izvesti neke čvrste zaključke o stvarnom porijetlu psa? Neki biolozi sumnjaju u to, ali najvjerojatnije je a omadi pas ima, u različitim omjerima, gene svih ivljih kania. Ja mislim a pripitomljavanje pasa nije bio jeinstveni ogađaj. Najvjerojatnije su ljui pripitomljavali pse u raznim periodima i na raznim r aznim mjestima. Mogude je i a su pripitomljavali različite vrste kania. rugim riječima, bilo koji pripanik poroice pasa mogao je postati k aniat za pripitomljavanje. Lovci iz kamenog oba vjerojatno su pronašli mlae vučide i uomadili ih. Na nekom drugom mjestu, ruga grupa lovaca mogla je nadi i pripitomiti male čagljeve. rugje je opet, moža kojotu ko jotu ili ivljem psu, netko ukrao i zatim uz ognjište ogojio njihovu štena. Pokorniji i korisniji primjerci ostajali su uz čovjeka i kroz nekoliko generacija bila je stvorena oređena pasmina: ovje pitomi sjeverni vučjak, onje azijski vučjak, tu pitomi ingo, a tamo mješanac ivljeg i pitomog psa u Africi, ili mješanac psa i kojota na nekom drugom mjestu ili u nekom drugom vremenu. U v rijeme velikih seoba naroda svi su sa sobom sigurno vodili i svoje pse.

Susreti pripanika različitih naroa razvijali su njihove međusobne onose i ok su ljui razmjenjivali robu, priče, hranu ili neprijateljstva, psi su razmjenjivali r azmjenjivali gene. Trgovina i putovanja iljem svijeta stvorili su toliko pasmina omadeg psa a bismo za svaku sigurno mogli redi kako u sebi nosi "vuk - čagalj - kojot - dingo - lisica - pas" genetske komponente. Jedna pasmina može biti 30 posto vuk, 30 posto čagalj i 40 posto dingo, dok je druga 60 nnstn vuk 10 nnstn tnint 90 nnctn Hivlii nas i 1D nnctn rttazK Rnrhiri 36

Inteligencija pasa

a ne poznajemo genealogiju svakoga o njih, sve ih zovemo psima, oajudi razlikovne riječi, kao što su: "španijel", "lovački pas", "ovčar" i slično, pa tim nazivima pokušavamo oreiti viljive karakteristike rezultata raznih mješavina. Bogata mješavina raspoloživih gena iz cijele obitelji kania koja je ugrađena u omadeg psa, omogudila je čovjeku a kontroliranim križanjem stvori na stotine različitih r azličitih pasmina. Na različitim stupnjevima ovoga postupka, ljui su izolirali gene za onošenje lovine, markiranje lovine, lovine, sposobnost pradenja tragova, čuvanje staa, stražarenje i mnoge ruge tjelesne i psihičke značajke. Povijest pasa uči nas a, ako obro potražimo, obično možemo nadi neku specifičnu genetsku mješavinu koja točno ogovara našim potrebama, ma kakve one bile; sve što Ilustracija 2.4

Primjer psa kojeg su stari Egipdani obili križanjem psa i čaglja. Ovo je moža

Povijesni razvoj pasa

37

trebamo učiniti je nadi pse koji imaju željene karakteristike i zatim ih selektivno uzgajati kako bismo stvorili novu vrstu omadega psa. UTJECAJ PRIPITOMLJAVANJA NA PSA

Zaboravite sve što je o saa rečeno i zamislite a u obitelji kanida postoji samo jedan jedini predak omadega psa (nazovimo ga kani X). To bi nas moglo navesti na zaključak a de pripitomljeni pas imati istovjetna obilježja ili mentalne sposobnosti kao i kani X. Nažalost, ne bi to bilo tako jenostavno. Kaa bi domadi psi i imali gene samo jenog o ivljih kania, oni ne bi bili jenostavno pripitomljene verzije ivljeg varijeteta. Sam proces pripitomljavanja promijenio promijenio je pse pa se oni o svojih ivljih rođaka ne razlikuju samo tjelesno, nego i psihički. Glavne razlike potječu zbog činjenice što su ljui pri uzgoju pasa sustavno oabirali značajke štenai.

Takvom selekcijom orasli psi počeli su poprimati značajke neorasle mlaunčai. Ova pojava, koja se onosi na fiziološke i psihološke karakteristike, stručno se naziva neotenija. Tjelesne razlike pasa i ivljih kania uočljive su ved u izgleu njuške, koja je ko pasa krada, stoje tipično za štena. Nos je malo spljošten, a ko nekih pasmina zubi su jeva nagurani jeni o rugih. Krajnost o koje je doveo takav razvoj pojeinih pasmina anas nose bulozi, mopsi, pekinezeri, engleski španijeli, bokseri i rugi, kao takozvani psi "zgužvanih lica". Manje ekstremni primjeri su retriveri i španijeli, ok čak i "psi uge njuške" poput engleskog hrta, hrt a, obermana, afganistanskog hrta, ruskog hrta ili faraonskog psa, imaju kradu njušku o svojih ivljih preaka. ruga razlika je u veličini. U prosjeku su psi manji o vukova i čagljeva, iako postoje i iznimke. Velika doga, mastif, bernardinac, veliki pirinejski pas, njufaundlan, irski seter i škotski jelenski hrt takve su iznimke, no, kako du pokazati kasnije, ti su psi selektivno uzgajani upravo zbog svoje veličine i stoga odstupaju od prosjeka.

Mijenjale su se i boje. Vukovi, čagljevi i ivlji psi vedinom su jenobojni s pokojim svjetlijim čuperkom na glavi, trbuhu ili vrhovima nnmi 7a nr\ niih 38

Inteligencija pasa

pasa ima više nego što ih postoji u priroi. Neobični su i prekrasni crveni ir ski seteri, plavi irski terijeri s osebujnim krznom ljubičastog osjaja, pa raskošne točke almatinskih pasa i harlekinskih oga. Očarava i šarenilo škotskih i šetlanskih ovčara. Ljuski ro oista voli izuzetne i zanimljive uzorke, a čini se a se time povodio i u uzgoju pasa. Krzno pasa i njihovih predaka ne razlikuje se samo po boji. Krzno vukova, čagljeva i ivljih pasa rugačije

 je samo po uljini i gustodi, gustodi, što ovisi o hlanijoj ili toplijoj toplijoj klimi u kojoj žive. žive. Ko pasa demo pak nadi

mnogo, selekcijom uzgojenih, uzgojenih, vrsta krzna. Jazavčar može imati glatku, tvru, kratku laku, zatim ugačku i mekanu, ili pak gustu i kovrčavu. Veliki psi čuvari staa, puli i komonor, imaju čunovatu laku koja se mota u uge kovrče; njihovo krzno je toliko teško a bi orastao pas, kaa bismo ga potpuno ošišali, težio i o pet kilograma manje. Neki terijeri, kao kernski terijer i zapanoškotski bijeli terijer, imaju vostruko krzno koje se sastoji o vanjskog grubog, zaštitnog sloja i unutarnjeg mekanog, izolirajudeg krzna. Meksički goli pas uopde nema laku, ok pulama laka stalno raste i tako teoretski nema maksimalne duljine.

Neke o tih varijacija proizveene su iz umjetničkih pobua, ok su ruge funkcionalne priroe. Gruba laka, tvra poput žice, uspješno de zaštititi terijera o oštrog stijenja ili zuba njegovog mogudeg plijena. Gusto krzno aljaškog malamuta izuzetno de poslužiti kao zaštita o polarne hlanode. Istovremeno, laka pula koja stalno raste, jenostavno pruža nebrojene mogudnosti sisanja i mijenjanja "frizura" prema našim trenutnim monim prohtjevima. Razlike su uočljive i na primjeru ušiju. Uši ivljih kania u priroi, uspravne su i zašiljene. ouše, štena mnogih ivljih pasa često ima mlohavo obješene uši, ali se o ne uvijek usprave kaa psidi narastu. Naravno, mnogi omadi psi jetinjastog izglea, poput španijela i nekih lovačkih pasa, cijelog života zarže obješene uši. Naši omadi psi i ponašanjem su cijeloga života slični štencima. Ližudi lice svojega gospoara, oni zapravo imitiraju ponašanje štenai. Mlai ližu majčino lice ne bi li im o na povratila malo hrane. Ono što Povijesni razvoj pasa

39

mnogi vlasnici pasa vole nazvati poljupcem, ustvari je znak a vas pas smatra svojim roiteljem i traži o vas užinu. ruga psihološka karakteristika omadeg psa je njegova relativna poslušnost i poređenost čovjeku. Zbog neotenije naši se psi ponašaju poput štenai te stoga sto ga ne osjedaju potrebu izazivati orasle pripanike čopora kako bi preuzeli njihovo vostvo ili ominantni položaj. U priroi, m lai kanii najprije izazivaju najmanje i najslabije pripanike čopora, a zatim, kako rastu, prelaze na one s višim položajem. Buudi a su se ljui zarana suočili s ovim problemom, a želedi izbjedi opasnost a psi napaaju njihovu jecu (najmanje i najslabije članove ljuskog čopora), selektivnim je uzgojem ublažen taj snažni unutrašnji nagon ko pasa. Položnost, pokornost i ječja ovisnost nisu neobične i ko vedih pasmina. Psi kao što su oge, bernarinci ili njufaunlani često se nazivaju "psima s prostirača", jer de se, ako mogu, najraije sklupčati na prostirač ispre kamina i mirno ležati gotovo cijeli an. Naalje, pri uzgoju omadih pasa ljui su se susreli s neofobijom, strahom o novih, nepoznatih stvari i osoba. ivljim kaniima taj je strah urođen i nije ga lako ostraniti, ok se ko omadih pasa smatra nepoželjnom osobinom. Neofobične pse nazivamo strašljivima, bojažljivima ili zatvorenima. Oni izbjegavaju čovjekov oir, a kaa o njega i ođe, postaju posebno uznemireni. Iz genetskog nasljeđa omadih pasa namjerno su izvojene ove značajke pa smo uspjeli stvoriti životinje koje su prema strancima tolerantne i dobro se snalaze u novim situacijama.

Vjerojatno je jedna od posljedica selektivnog uzgoja i ljubav pasa prema igri. Koliko smo se puta nasmijali

lakrijama našeg psa! Iako to najčešde ne bismo nikome priznali, prilično mnogo vremena provoimo u besmislenoj igri s njim. Čak je i ozbiljni pastor Henry War Beecher, poznat po svojem zalaganju za za pomirenje Sjevera i Juga nakon američkog građanskog rata, uočio tu potrebu za igrom te je zapisao kako  je "pas stvoren posebno za jecu. On je bog šale." Književnik i književni kritičar Samuel Butler otišao je korak alje uz zaključak a psi postoje stoga kako bi se i orasli mogli igrati, rekavši: "Najvede zaovoljstvo koje nam pruža pas je što pre njim možemo o sebe 40

Inteligencija pasa

napraviti bualu, i ne samo a nas nede prekoriti, nego de i o sebe napraviti bualu." Pošto pse koristimo u razne svrhe, namjerno su razvijene neke pasmine s izrazitim sposobnostima za obavljanje pojeinih zaataka i karakterističnih poslova, ok su ruge uzgojene zbog njihovih karakternih osobina (na primjer, oštri i agrestivni agr estivni psi služe kao čuvari, a nježni i blagi psi prestavljaju ruštvo ili igračku). Nikaa nedemo saznati na koji su način primitivni ljui otkrili kako mogu manipulirati genima raznih vrsta pasa. Mnogo toga sigurno se ogoilo slučajno, metoom pokušaja i pogrešaka. Vjerojatno su prvi namjerni eksperimenti bila parenja potaknuta iskustvenom spoznajom da potomci dvaju pasa s

poželjnim karakteristikama često nasljeđuju obre kvalitete svojih roitelja. U uzgoju su zaržavani samo potomci koji su "ispali dobro" i tako su nastajale pasmine.

Selektivni uzgoj je inamičan proces. Mnoge pasmine koje opisuju stariji autori, anas su ved izumrle. U izmijenjenim uvjetima, njihove karakteristike moža više nisu bile poželjne ili su se neka njihova obilježja izroila. Iako možemo redi a geni u kromosomima našeg ljubimca mogu potjecati o jenog, više ili svih ivljih kania, živudi primjerci pasa zacrtani su i oabrani o  ljui kako bi zaovoljili njihove potrebe i želje. Nije čuno što psi tako savršeno ogovaraju ljuskim zahtjevima i što su tako obro prilagođeni našem načinu života, jer smo ih mi takvima stvorili. Međutim, kako de ova knjiga uskoro pokazati, naš utjecaj na uzgoj raznih vrsta pasa, stvorio je takve vrste koje se razlikuju po svojoj inteligenciji i mentalnim sposobnostima. 41 III.

Povijesni poglei na pasje mišljenje Psi nisu "skoro ljudi" - takva usporeba bila bi zasigurno najveda uvrea cjelokupnoj pasjoj obitelji. John Holmes Dok sam pripremao pisanje ove knjige, je dan od mojih prijatelja upozorio me da knjiga s n aslovom

Inteligencija pasa, može biti vrlo kratka. Svoje uvjerenje temeljio je na pretpostavci a du, kao psiholog,  jenostavno efinirati efinirati pojam inteligencije inteligencije ili u krajnjem slučaju slučaju mišljenja, kao osobinu osobinu ili sposobnost koja isključivo pripaa ljuima. Savjetovao me a bih tako mogao uštejeti svoje ragocijeno vrijeme za kakvo konkretnije i korisnije istraživanje. Mnogi psiholozi, biolozi i etolozi (naročito oni koji sebe vole nazivati

bihevioristima) čine upravo to. Na primjer, u neavno izašloj knjizi s naslovom Kognitivna psihologija i obrada informacija, trojica psihologa (R. Lachman, J. L. Lachman i E. R. Butterfield) su ustvrdili da se , po

pitanju viših mentalnih procesa, "nikako ne može redi a bi se ljui i životinje u sličnim situacijama ravnali po istim uzorcima ponašanja." Problem nije jenostavan, iako se mnogi eminentni znanstvenici ne bi složili s negativnim zaključkom spomenutih psihologa. Čak ie i Charles 42

Inteligencija pasa

arwin u svojoj stuiji Izvor čovjeka, zapisao kako jeina razlika u inteligenciji između čovjeka i vedine njegovih manje razvijenih sronika iz roa sisavaca, leži "u stupnju, a ne u vrsti". Svoju hipotezu temeljio  je na zaključku a se "osjetila "osjetila i intuicija, različiti različiti osjedaji i sposobnosti, sposobnosti, kao što su ljubav, pamdenje, pozornost, raoznalost, oponašanje, razboritost i slično, a ko ji su olika čovjeka, mogu pronadi, u početnom ili čak poneka u obro razvijenom obliku, i ko nižih životinja." Očito, ni anvin, niti ijena razumna osoba, nede pokušati okazivati a je inteligencija pasa u svim oblikima ista kao i čovjekova. Granice pasje inteligencije inteligencije potpuno su jasne. Nijean pas nikaa nije napisao operu ili roman, niti je ika projektirao mostove i istraživao teoriju kibernetike. Nijean pas nije nikada postao predsjenik ili premijer neke ržave (osim u kakvom nelaskavom, porebenom smislu neke opozicijske stranke).

No, moža bih morao biti muriji ok ovo pišem, ržedi se poalje o teme pasa i njihovih političkih položaja. Moram'priznati a ipak postoje priče o p sima - kraljevima, i vjerojatno je najpoznatija od njih,  jena islanska saga o psu, psu, poznatom po imenom Evstein Zločesti. Zločesti. Evstein je najprije najprije osvojio rontheim, a potom je svog sina Onuna proglasio kraljem. Mještani rontheima nisu time bili zadovoljni pa su iznenaa, prevratom, prekinuli Onunovu vlaavinu. Želedi pokazati svoje nezaovoljstvo obratom situacije, Evstein se vratio u rontheim, opustošio zemlju i potpuno porobio stanovništvo. Taa je, kao krunu svojoj osveti, preživjelima ponuio uistinu ponižavajudu mogudnost a sami izberu buudeg vlaara, birajudi između njegovog roba ili psa. Stanovnici rontheima očito su mislili a de lakše utjecati na psa pa su ga i izabrali. Sve u svemu, čini se a taj pas (čije je ime bilo Saur) nije bio loš vlaar. Saga opisuje a je "imao murost tri čovjeka" te a je "izgovarao po jenu riječ na svake vije koje bi olajao", što valja znači aje rezanjem r ezanjem i cviljenjem proizvoio oređene zvukove kojima su ljui tumačili njegova trenutna raspoloženja. Stanovnici su prihvatili svu uobičajenu pompu i ceremonijale koji se inače ukazuju nekom vlaaru. ali su mu prijestolje pa je "sjeio na uzvišenom i počašdenom kraljevskom mjestu". obio je i pripaajude obilježje - zlatnu ogrlicu. Povijesni poglei na pasje mišljenj e 43 Njegovi poanici i vorjani, koji su ga za ružnog vremena morali nositi na ramenima, imali su srebrne lance, znamen svoje službe. Nažalost, priča ne završava sretno. Kao u svakoj sličnoj legeni, i u rontheimu su se našli buntovnici nezadovoljni novim kraljem pa su smislili urotu. Saura nisu mogli ubiti, jer bi se sumnjičavi Evstein mogao  još opasnije osvetiti, osvetiti, pa su smislili način kako kako sve prikazati kao nesretan slučaj. Jenog su ana u

kraljevski obor provalili vukovi. Umjesto a u pomod pozovu n aoružane stražare, vorjani (izajice?) pozvali su psa - kralja da obrani svoju stoku. Uza svu hrabrost, koju sage pripisuju osobama kraljevskoga roda, kralj je

omah krenuo u napa, no, napaača je bilo previše i bio je ubijen. Tako je završila vlaavina Saura, psa - kralja.

Kao što viite, opširna se mogu napisati sjajna književna jela, ali ni jeno nije napisao pas. Gje, ona, na ljestvici inteligencije životinja, ili u usporebi s inteligencijom čovjeka, stoje psi? Isto kao bilo tko u ljudskoj zajednici, i mi znanstvenici, odrasli smo s nizom stavova oblikovanih kulturnim

nasljeđem iz kojeg potječemo. Prema se u svojem rau istinski truimo ualjiti o svih kulturnih, religijskih i filozofskih stavova koji nas okružuju, njihov je, poneka vrlo suptilan, utjecaj ipak prisutan. Ved je jean o prvih američkih psihologa, William James, upozoravao kako "velika vedina ljui vjeruje a misao nastaje tek prevlaavanjem vlastitih prerasua." Moramo imati na umu a su psi anas nazočni u svim porama ruštva, stoga je opdi stav javnosti prema njima i te kako oblikovan. Taj stav zasigurno utječe i na sve znanstvenike koji privino objektivno pristupaju pojmovima pasje inteligencije i ponašanja. Upravo zato, čini mi se potrebnim na trenutak zastati i pogleati kakav je bio čovjekov onos prema psima kroz povijest.

Kaa sam tek počinjao stuirati psihologiju, prilično se čvrsto vjerovalo a psi (a i sve ostale ost ale životinje) nemaju svijesti. Uvjeravali su nas, na primjer, a bigl nije svjesno bide koje misli i osjeda, ved samo "biglovski oblikovana" vreda refleksa, automatiziranog ponašanja i genetski programirana. Učili su nas a pse oživljavamo isključivo kao nekakve biološke naprave. Čak ni ogoj psa nije trebalo uzimati kao 44

Inteligencija pasa

učenje koje uključuje sve vrste kognitivnih moifikacija tipičnih za ljue, ved su nam objašnjavali a je to reprogramiranje refleksa, pri čemu svijest životinje nije prisutna ništa više no ko reprogramiranja nekog kompjutora.

Ovakav način razmišljanja o psima, u prvom je redu rezultat nekih analiza Renea Descartesa, francuskog filozofa seamnaestog stoljeda, poznatog po svojem oprinosu u razvoju matematike, fiziologije i psihologije. escartes je tvrio a životinje nemaju svijest, inteligenciju ili bilo kakav oblik razu ma koji bi se mogao poistovjetiti s razumom ljuskog bida. Zahvaljujudi takvoj teoriji, pas je samo oživljeni stroj. Njegovo mišljenje posvojili su mnogi psiholozi i fiziolozi, pa čak i anas, ono ominira brojnim znanstvenim tekstovima. Primitivni narodi, međutim, nikaa nisu imali takve prerasue. ozvolili su mogudnost a psi imaju

inteligenciju, a čak su ih poarili i govorom. Na primjer, kaa su Europljani počeli kolonizirati afrički Kongo, naišli su na niz omoroačkih priča u kojima j@ pas onositelj vatre, veliki lovac pa čak i učitelj. Po legendi plemena Nvanga, njihov je narodni heroj Nkhango, pregovarao o vatri sa psom Rukubom. Pas

 je u zamjenu za vječno vječno prijateljstvo s ljuima, ljuima, trebao velikom bogu Nvamurairiju Nvamurairiju ukrasti malo vatre. Kaa  je ispunio svoj io pogobe, priružio se Nkhangu u lovu. Zajenički Z ajenički lov bio je posebno učinkovit pa su,

po potrebi, mogli uloviti i opasnog ivljeg vepra. Murost psa postajala je sve očitijom i Nkhango je uviio a mu može povjeriti ogovornije zaatke. Konačno mu je namijenio ulogu glasnika. Rukuba, međutim, nije želio postati glasnik; želio je samo uobno ležati pore vatre, a buudi a ju je upravo on donio, vjerovao je da na to ima posebno pravo. Pametni pas odmah je shvatio kako bi ga, radi njegove mudrosti i povjerljivosti, ljui iskorištavali a po čitavom svijetu raznosi njihove poruke, pa je pas Rukuba,

koji je znao i govoriti, g ovoriti, zaključio: "a slučajno ne znam govoriti, ne bih m ogao postati glasnik. akle, više nikaa nedu progovoriti!" O tog ana, pas naroda Nvanga, prestao je govoriti; i dalje je imao svu potrebnu inteligenciju i sposobnost govora, no jenostavno je izabrao vječni muk. Povijesni poglei na pasje mišljenje 45 Na isti način kao najprimitivniji naroi, u visoku inteligenciju pasa, vjerovali su i prvi znanstvenici, proučavatelji ponašanja životinja. Prije escartesa, znanstvenici su slijeili zaključke koje je ponuio grčki filozof Aristotel. Premet njegovog zanimanja nije bila isključivo inteligencija, ved život sam po sebi. Aristotel je v jerovao kako na svijetu svijetu postoji nekoliko različitih različitih kvaliteta života i a različita bida bida vlaaju samo različitom količinom tih kvaliteta. Najjenostavniji Najjenostavniji oblici života osižu najosnovnije životne kvalitete - sposobni su uzimati hranu, proužavati vrstu i imaju mogudnost kretanja u svojoj okolini. Preostali se oblici života, naravno, onose na umne procese i sposobnosti koje jenostavnije nazivamo razum. Te sposobnosti uključuju mogudnost opažanja svijeta putem osjetila, mogudnost posjeovanja emocija, motivaciju i, konačno, intelektualna svojstva, kao što su sposobnost učenja, logičkog mišljenja i analiziranja. Kao preteča arwinovih zaključaka o pasjoj inteligenciji, čini se a Aristotel pronalazi razlike između ljui i pasa jeino u stupnju o kojeg sežu neke njihove mentalne sposobnosti. I ljudi i psi imaju osjedaje, no ljuski osjedaji su složeniji. I ljui i psi imaju sposobnost učenja, pamdenja, rješavanja problema i korištenja iskustva, no ljui svaku o nabrojenih stvari čine bolje. Aristotelovo mišljenje obilo je poršku mnogih mislilaca, između ostalih i Svetog Tome Akvinskog koji je

u trinaestom stoljedu, kao službenu crkvenu oktrinu, postavio teoriju a se ljui i životinje razlikuju samo kvantitativno (po stupnju izraženosti njihovih umnih sp osobnosti), a ne kvalitativno (po vrsti tih umnih procesa). Ova teorija prouzročila je svom autoru gomilu poteškoda, jer su filozofi toga vremena nastojali sagleati inteligenciju i svijest kao va aspekta uhovnog bitka kojeg nazivamo ušom. Stoga je nekim skolasticima, pogotovo unutar kršdanske crkve, prihvadanje ieje a psi (ili ruge životinje) posjeuju inteligenciju, inteligenciju, imalo jenaku vrijenost kao i priznanje a imaju ušu; prema takav zaključak ipak nije bio prihvatljiv mnogim taašnjim teolozima i i ntelektualcima. Uplitanje religije u objašnjavanje pojma životinjske inteligencije, nanijelo je nepopravljivu štetu kasnijim znanstvenim razmišljanjima o psihologiji i, pogotovo, inteligenciji pasa. 46

Inteligencija pasa

PSI I RELIGIJA

Mnoge religije sarže samo opdenitu ocjenu o psima. Poneka ih smatraju simbolom obra ili zla, ili im pripisuju ulogu pomagača, pratioca i čuvara. O inteligenciji i mentalnim sposobnostima pasa postoji tek mali broj komentara, maa se u mnogim pričama mogu pronadi neki stavovi na tu temu.

v

Žiovstvo i pas Hebrejci su sve pse smatrali krajnje nečistima. Razlog treba tr ažiti u činjenici što su mnogi psi koje su susretali u svakonevnom životu bili parija psi - lutalice i čistači. Živedi izvan graskih ziina, parije su preživljavali hranedi se otpacima, smedem pa čak i ljuskim leševima. Prezir i obojnost, koje je izazivao ved sam pogle na te smrljive životinje, opisan je u priči o Jezebel. Prema Bibliji, žena kralja Ahaba obnovila je štovanje iola boga Baala. Kraljica Jezabel, biblijsko utjelovljenje pokvarene žene, među svoje grijehe ubrojila je i ismijavanje velikih proroka Ilije i Elizeja te nepriznavanje božjih zapovijei. Uskoro je uslijeila teška kazna: bačena je sa graskih ziina i prepuštena psima da je rastrgaju. Iako nam se ovakav ogađaj anas čini bizarnim, u ono je vrijeme bilo uobičajeno bacati leševe psima lutalicama - pogotovo tijela kriminalaca, siromaha ili onih koje "ožalošdeni" prijatelji ili rođaci nisu marili pokopati. Izraelci su svaki oir s truplom oživljavali kao nešto ritualno r itualno nečisto, jelomično zbog religioznih

razloga, ali i stoga što je oir s tijelom t ijelom čiju je smrt uzrokovala bolest, mogao izazvati zarazu. Upravo t zato su Hebrejci zaključili a svaka životinja koja se hrani tako nečistom hranom i sama mora biti nečista. Mogude je a se jean oatni negativni bo za pse pronašao u činjenici što su ih egipcani posebno štovali i visoko cijenili, a bogovi vašeg neprijatelja lako postaju vragovi vlastite religije. Usprkos svemu, žiovstvo ipak ima i neka pozitivna mišljenja o psima. Talmu, priznati autoritet svih

ortooksnih Ziova širom svijeta, savietuie a nse. nnntnr. nečistodi nečistodi treba nnHnnsiti 11 nip.mii se: 117 nstaln ........

Povijesni poglei na pasje mišljenje

47

tvri, kako je pristup ritualno nečistoj hrani, psima bio božja nagraa za njihovu šutnju u nodi kaa su Izraelci započeli svoj egzous iz Egipta. No, moža najpozitivnija misao o psima, izrečena je u priči o Kainu i Abelu u kojoj je bog Kainu podario psa kao znak svoje zaštite. Jeruzalemski Talmud (komentar biblijskih zapisa, napisan oko 5. godine nove ere) jedno je od r ijetkih

mjesta gje se raspravlja o pasjoj inteligenciji. U njemu piše a se psi razlikuju o mačaka po tome što prepoznaju i priznaju svoje vlasnike, a mačke ne. Međutim, najvedi io rasprave o psima onosi se na njihovu vjernost i privrženost čovjeku. Jena o priča rabina Meira govori o pastirskom psu koji je primijetio zmiju kada je kriomice ubrizgla otrov u zdjelu usirena mlijeka. Kada su se pastiri pripremili za

 jelo, pasje počeo kružiti kružiti oko zjele i bjesomučno bjesomučno lajati na gospoara koji je je prvi posegnuo za otrovanom hranom. Pošto gospoar nije razumio upozorenje, pas je učinio očajnički korak i, u va velika zalogaja, progutao je sve. Uginuo je u agoniji, ali je spasio ljue. U znak zahvale i priznanja ovog hrabrog čina, vjernog su pomodnika pastiri sahranili sa svim užnim počastima i molitvama. Kršdanstvo i pas Kršdanstvo je, najvedim ijelom o juaizma, naslijeilo negativni onos pr ema psima. Takav stav, do neke je mjere, ublažen u mnogim crkvenim pričama i legenama. Ved i samo Kristovo rođenje povezano  je s pastirima, pa se na freskama, koje koje oslikavaju taj ogađaj, često često mogu vijeti i psi. Pri tome, naravno, naravno,

nikaa nisu obilježeni kao nečiste životinje. Iz okolice Granae potječe priča koja pripovijea o tri pastira i njihova tri psa na putu u Bethlehem. Sasvim slučajno na tom putu naišli su na rođenje ijeteta - Isusa i bili su prvi koji su ga ugleali. Mještani i an anas pamte imena tih pasa (Cubilon, Lubina i Melampo) te često, u znak srede, tako nazivaju svoje pse. Najčešde se kršdansko gleanje na pse svoi na oživljavanje psa kao vjernog pratioca. U Tobijinoj knjizi, iz Starog Zavjeta, nalazi se priča o Tobiji koji krede na put po svijetu ne bi li utjerao dug i tako pomogao svom slijepom ocu. Putem ga prate anđel Rafael R afael i jean mali ~rr 48

i

-n r

Inteligencija pasa

Tobije najavljuje njegov olazak. Preaja kaže a je taj pas pr etekao Tobiju i na putu u raj. Ova priča zasigurno puno objašnjava anašnju popularnost Tobijinog imena među mnogim četveronošcima. I u kršdanskim pričama o životima poznatih svetaca, spominju se psi, iako najčešde ne zauzimaju značajnije mjesto. Legena o svetoj Margareti iz Cort one pripovijeda o lijepoj seoskoj djevojci koja je živjela u sreišnjoj Italiji. Kaa joj je bilo seamnaest goina, zaveo ju je mlai plemid. Oana jevojka živjela je sa svojim ljubavnikom evet goina, tijekom kojih mu je poarila sina. Iila je naprasn o prekinuta kaa je jenoga ana plemid netragom nestao. Vjerojatno bi njegov nestanak zauvijek ostao tajnom a se u potragu nije uključio i mlaidev pas. Nakon upornog traženja pronašao je, nažalost ubijenog, gospoara kojemu više nije bilo pomodi. Ipak je otrčao k udi po Margaretu, ali joj nije mogao objasniti svoje otkride. Stoga je zagrizao rub njene haljine i vukao je o mjesta na kojem je ležao mrtav plemid. Očajna se Margareta vratila svom ronom omu, no svi su je prezreli zbog grešne i nemoralne veze s plemidem. Za pokoru se zareila i čitavog je života bila krajnje pobožna, što ju je na kraju i ovelo o posvedenja. Uz nju je ostao samo vjerni pas koji joj je, sve o svoje smrti, bio jeina utjeha i ruštvo. Traicionalne umjetničke umjetničke slike svete Margarete obično su upotpunjene i psom koji poteže njene skute ili  jednostavno sjedi na uzici pokraj nje (ilustracija 3.1).

Ima i priča u kojima je pas posebno privržen nekom svecu ili muracu. Pogleajmo samo Patricka MacAlperna, kasnije svetog Patrika, čiji je život čunovato isprepleten psima. Oko 400. goine nove ere, u obi kaa je imao šesnaest goina, Patrika su oteli irski pljačkaši. U zarobljeništvu je šest goina služio kao pastir, sa psom, kao jeinim ruštvom. Jene je nodi sanjao neobičan san o brou koji de ga vratiti u * zavičaj. Kako je san bio posebno uvjerljiv, olučio je pobjedi. Nakon ugog puta o obale, nekih tristotinjak kilometara aleko, oista je pronašao bro iz sna. Brod je bio galski i u irske je vode doplovio u potrazi za dragocjenim teretom lovačkih pasa koji su na

europskom tržištu ostizali basnoslovne cijene. Strogi kapetan nemilosrno je obio sa sobom povesti odbjeglog

Povijesni poglei na pasje mišljenje

49

roba koji, uostalom, u žepu nije imao ni prebita novčida. No, upr avo kada je Patrik odlazio, pozvali su ga natrag. Kapetan je iznenada sagledao svoj veliki problem - a bi ostvario što vedi profit, na brou se našlo previše pasa i čini se a nisu baš bili legalno kupljeni, ved ukraeni. Ilustracija 3.1 Margareta iz Cortone, jena o mnogih kršdanskih svetica čija je životna priča povezana s viernim nsom. 50

Inteligencija pasa

U broskim sklaištima i na palubi ojenom se nakupilo preko stotinu velikih irskih vučjih hrtova. Oteti od svojih gospodara i u nepoznatom ok ruženju, ti su gigantski psi bili oista razraženi, spremni raskomaati svakoga tko bi im se približio. Pošto su neki mornari, za vrijeme kratke Patrikove posjete brou, primijetili njegovo smirujude jelovanje na pse, preložili su mu a skrbi o njima. T ako je Patrik u zamjenu za svoje usluge - hranjenje, čišdenje i brigu o psima - osigurao toliko željeni prijevoz na kontinent (ilustracija 3.2).

Bro je bio toliko loše opskrbljen hranom a su putem bili prisiljeni pristati uz obalu kako bi upotpunili svoje zalihe. No, obreli su se u razorenom i napuštenom ijelu Galije, gje nisu uspjeli obiti potrebnu hranu. Buudi aje vrijean teret po svaku cijenu trebalo spasiti (psi su vrijeili više o broa), posaa  je napustila bro i s glanim glanim psima pješice se zaputila u unutrašnjost. Nažalost, nisu nisu pronašli ni hranu ni pomod, te su se ubrzo, i psi i ljui, našli u opasnosti a svi izginu o g lai. Kapetan, koji je tijekom plovibe saznao a je Patrik kršdanin, porugljivo mu se obratio: "Ako je taj tvoj bog uistinu tako velik, zamoli ga a nam pošalje hrane." Patrik ga je poslušao i, po preaji, ogoilo se čuo. Niotku se pojavilo čitavo kro ivljih svinja, koje nisu, kao što je uobičajeno, uplašeno pobjegle, pobjegle, ved su se u blizini zaržale taman toliko koliko j e glanim ljuima trebalo a ih, uz pomod pasa, pohvataju za hranu. Patrikov P atrikov ugle naglo je porastao i, nakon što su psi bili proani, posaa mu je poklonila nešto hrane i novca kao pomod na njegovom putu.

Patrikovo ruženje sa psima nije završilo u Galiji. Mnogo goina kasnije, nakon niza ogoovština, opet se vratio u Irsku. Ovoga puta svojevoljno, s ciljem propovijeanja kršdanstva. Kaa su irskom princu ichu ojavili aje na obale njegove ržave oplovio čuan bro, pun st ranaca obrijanih glava i obučenih u bijele oore, koji su govorili nepoznatim jezikom, olučio je sam pogleati priošlice. Pratio ga je njegov miljenik, veliki lovački pas. Primijetivši misionarsku grupu svetog Patrika, ichu se učinil o da bi te neobične svedenike bilo najbolje najbolje ubiti, stoga je mahom ruke i povikom nahuškao svog psa na svetog Patrika. Pas je bijesno jurnuo naprije, a svedenik je prekrižio ruke u kratkoj Povijesni poglei na pasje mišljenje 51 molitvi. Opet se zbilo n ešto neočekivano: pas se zaustavio, smirio, prišao Patriku te mu njuškom

pomilovao ruku. ichu je bio toliko irnut ovim prizorom a je oustao o svojeg nauma. Čak je kasnije i pomagao Patrikovu misiju u Irskoj.

Prema irskoj preaji, sveti se Patrik oužio psima za njihovu poslušnost tako što je legenarnom liku Oissainu, sinu junaka Finna MacCumhaila, dozvolio da sa sobom u raj povede i svoje pse, gdje ,

pretpostavljamo, prave ruštvo Tobijinom psidu. U rugim pričama psi nemaju tako veliku ulogu, ali ipak govore o životinjama vrijenim vr ijenim ivljenja. Na primjer, obro je poznat život svetog Roka. U vrijeme teške bolesti, ok je bolovao o kuge, o njemu se brinuo njegov vjerni pas. Nesebično mu je onosio kruh i t ime ga spasio. Ilustracija 3.2 52

Inteligencija pasa

Manje poznata, ali suvremenija, je priča o svetom Giovanniju Boscu, koji je živio "neavno", gotovo o vaesetog stoljeda, točnije o 1888. goine. Boscov život bio je posveden zaštiti, rehabilitaciji i školovanju mlaih beskudnika. a bi organizirao svoj rad, osnovao je salezijanski red. Pas koji je u svemu tome sujelovao, bio je ogroman, nespretni, sivi mješanac imenom Grigio. Grigiovo rooslovlje, srostvo i porijetlo bilo je nepoznato jenako kao i porijetlo one brojne napuštene jece kojoj je utočište i utjehu pružio čovjek, poznatiji po imenom on Giovanni. Grigio se pojavio bukvalno niotku i svojevoljno je preuzeo ulogu tjelesnog čuvara on Giovannija. Jenoga ana on Giovanni je šetao uskim ulicama Torina, na predjelu nazvanom Vadocco, blizu mjesta na kojem je otvorio svoje prvo konačište. Iznenaa je pre njega iskočio razbojnik, zgrabio ga i zatražio novac. on Giovanni oista nika nije imao vlastita novca, jer bi sve obiveno omah trošio t rošio na napuštenu jecu, i kaa je svojem napaaču obznanio tu činjenicu, lopov je postao opasan. Mašio se noža i zaprijetio svecu a de ga ubiti ne bue li mu ubrzo stvorio nekakav novac. Tada se iznenada pojavio Grigio - ivlja siva mrlja snažno se bacila na lopova, oborila ga i udaljila od Giovannija. Potom se režedi postavio između Giovannija i napaača, koji je, brzo shvativši svoj položaj, netragom nestao niz ulicu. Nakon tog prvog susreta Grigio je prigrlio on Giovannija. Uvijek je bio tu, čim bi se svetac našao u opasnosti; što je, izglea, bilo prilično često. Nekoliko je puta na isti način obranio on Giovannija o nasrtljivaca, uvijek se postavljajudi između sveca i opasnosti, a jenom gaje čak upozorio na postavljenu zasjedu. Grigio je imao nevjerojatnu sposobnost: uvijek se pojavljivao kada j e Giovanniju trebala pomod, ostajao bi taman toliko a se uvjeri kako je s njegovim štidenikom sve u reu, a ona bi opet nestao i ne bi ga bilo anima. Bio je čuvar i prijatelj on Giovannija upravo kaa mu je najviše trebao. Garibaldijeva vlada vremenom je ozvolila salezijancima salezijancima vođenje škola. škola. U obrazovne i ruge projekte projekte

on Giovannija nitko se nije uplitao, a javnost, vlaa, lokalno stanovništvo, beskudna jeca, pa čak i kriminalci, nisu ga više smatrali prijetnjom. Naprotiv, priznavali su njegovu požr tvovnost i štitili ga o zla. Grigiove usluge očito više nisu Povijesni poglei na pasje mišljenje

53

bile potrebne. Jene večeri, ok je svetac za vrijeme večere sjeio u blagovaonici, Grigio je opet ošao. Glavom je okrznuo Don Giovan-nijeve skute, m irno mu liznuo ruku, a potom poigao šapu i položio je svecu na koljeno. Iznenaa se, bez ijenog glasa, taj veliki sivi pas okrenuo i nestao u nodi. O taa ga više nitko nije viio.

Islam i pas

Islamska traicija također polazi o negativnog poimanja pas jeg svijeta, iako je, pod utjecajem mnogih pozitivnih elemenata, konačna slika ipak nešto složenija. Kao i u juaizmu i kršdanstvu, unaprije je oblikovan zaključak a je pas nečist, čemu su sigurno pripomogli parija psi. Za islamske funamentaliste tjelesni oir sa psom znak z nak je onečišdenja koje zahtijeva posebno čišdenje. čišdenje. Zjelu iz koje je jeo ili pio pas treba sedam puta oprati i istrljati zemljom prije nego je opet mogu uporabiti ljudi. Skupine parija bile su glavni urbani problem mnogih islamskih sredi šta, jer su psi lutalice prenosili

bjesnodu i mnoge opake bolesti. Pa ipak, poneka bi netko pokazao razumijevanje za njihovu važnu ulogu graskih čistača. Sreinom evetnaestog stoljeda Xavier Marmier je zapisao a "su te neugone životinje, na poručju Konstantinopola, nužno zlo. Naomještajudi neostatnu skrb graskog rearstva, psi s ulica čiste ogromne količine svakojakih otpaaka koji bi inače trulili i tako ispunjavali zrak zaraznim klicama."

S problemom lutajudih pasa u Meini se susreo i prorok Muhamed. Najprije je zauzeo neprijeporan stav a sve pse treba istrijebiti, ali je ipak, nakon kradeg razmišljanja, r azmišljanja, iz va razloga promijenio oluku. Prvi je bio religioznog karaktera: psi su Alahovi stvorovi, pa samo On, koji je tu rasu stvorio, može nareiti njeno uklanjanje s kugle zemaljske. rugi razlog, pragmatičnije priroe, temeljio se na zaključku a neke vrste pasa, osobito psi čuvari, lovački i pastirski psi, koriste čovjeku te time stječu pravo postojanja. (Neke legene kažu a je i sam prorok imao salukija s kojim je lovio.) Polazedi o ovih razmatranja, r azmatranja, Muhame je na kraju zaključio a treba istrijebiti samo parije crne boje, pogotovo 54

Inteligencija pasa

one sa svijetlijom lakom blizu obrva (što je po arapskom vjerovanju jasno obilježje vrag a). Najvedi islamski hvalospjev o psima pronalazimo u priči o semero uspavane brade; priča potječe iz Kurana (prema postoji i kršdanska inačica). ogađaj se zbio oko 250. goine nove ere, tijekom kratke vlaavine rimskog cara eciusa. Njegova ržava poržavala je posebnu religiju i u nastojanju a je puk prihvati, kršdani i ostali nevjernici sustavno su proganjani. Iz gr aa Efeza (u anašnjoj zapanoj Turskoj) pobjeglo je od progona sedam mladih vjernika. Sklonili su se u spilju na planini Coelius, a putem ih je

svojevoljno slijeio slijeio pas, ljubimac jenog o brade. br ade. Nekolicina njih, bojala se a bi pas - imenom Kitmir lajudi mogao otkriti njihovo skrovište, pa su ga nastojali otjerati. No, ojenom je bog psu poario govor i on je progovorio: "Volim one koj i slave boga. Mirno spavajte, a ja du vas čuvati." Nakon što su se ljui smjestili i legli na počinak uz stražnji zi pedine, pas se protegao už pijelog izlaza i počeo stražariti. Ubrzo se pročulo a se nevjernici kriju po mjesnim pedinama pa je ecius na redio zatrpavanje svih ulaza u tajna skrovišta. Kitmir je stražario čak i ona kaa su Rimljani zatrpavali pedinu i buno je pazio a nitko ne ometa spavače. Svi su zaboravili na zatrpane zat rpane mlaide i oni su ostali spavati punih 309 goina, sve ok ih napokon nisu probudili klesari kamenih blokova. Pas se tek tada pomakao i dozvolio svojim

gospoarima povratak u Efez, gra u kojem njihova vjera više nije bila ugrožena. Po muslimanskom vjerovanju, Kitmir je nakon uginuda otišao u raj. Narodna vjerovanja i pas

Neka uvriježena narona vjerovanja o psima toliko su se ukorijenila u ljuskoj svijesti a su prorla u

mnoge religije, žiovstvo, kršdanstvo, islam i hinuizam, pojenako nas uče a su psi sposobni osjetiti dolazak smrti. Vjerojatno stoga mnogi ljudi zavi janje  janje psa oživljavju oživljavju kao loš znak kojim se najavljifje najavljifje smrt. ok sam bio

na osluženju vojnog roka u Povijesni poglei na pasje mišljenje 5 5 ove "tajne": kaa pas zacvili vaput zareom, znači a se smrt približava muškarcu; ukoliko pak zacvili tri puta, umrijet de žena. "Psi gleaju u smjeru osobe koja de umrijeti", govorila je. "Moj je otac uvijek ponavljao a je obar znak kaa pas zavija leđima okrenut o tebe". Mnoge narone priče povezuju psa sa smrdu: o meksičkog vjerovanja a psi žalosno zavij aju zato jer vie borbu vraga i anđela čuvara oko uše netom preminulog, o vjerovanja raširenog u Walesu, a pas čuje olazak sablasnog jahača i njegovog čopora pasjih uhova kaa olaze po ušu umrlog nesretnika. Pošto ovakvih i sličnih priča ima mnogo, ne bih htio pretjerati, ali mi opustite a vam prepričam priču mojeg jea i bake iz Istočne Europe. U njoj se ispreplidu svi elemenati i shvadanja zajenička mnogim naronim vjerovanjima o psima, a ujeno je i tipičan primjer nastajanja prerasua. Mogao sam imati otprilike šest ili seam goina g oina kaa je jeno prevečerje moj pas Skipper (kojeg

pamtim kao bigla) iznenaa počeo tiho zavijati. Nemirno se ogleavao po sobi iako se činilo aje sve na svom mjestu. Uz mene su se u tom trenutku nalazili djed i baka, majčini roitelji. Baka Lena kratko je podigla pogled s pletiva i pozorno promotrila Skippera. Onda se okrenula prema meni i rekla: "On vidi

anđela smrti. Ime mu je Azrail i kaa olazi u svijet živih, vie ga samo psi. Govori se a jeino psi mogu vid jeti vragove, anđele i uhove. uhove. I ti možeš u tome poneka poneka uspjeti, samo ako pogleaš na isto isto mjesto na koje glea i pas. Moraš gleati jako precizno, psu ravno izna glave, kroz razmak između ušiju." je Jacob slušao nas je neko vrijeme, zapalio je jenu od svojih cigara koje su mu bile posebna strast i nastavio pričati bakinu priču. "Ukoliko je to hrabar pas koji oista voli svojega gospoara, zalajat de. Time on ustvari oziva proroka Iliju koji može obrog čovjeka spasiti o anđela smrti. Snažniji lavež poneka de probuiti i uhove umrlih članova obitelji koji de omah započeti boj s Azrailom, ne bi li tako zaštitili voljenog rođaka. Nekaa je vedi sama buka ovoljna a se crni anđeo povuče; on zna a slijei oštra borba pa jenostavno zaključi kako je m udrije vratiti se neki drugi put i o baviti posao bez problema. Upravo zato, nikada ne smiješ prekinuti psa ok laje, jer u tom trenutku 56

Inteligencija pasa

moža pokušava zaštititi život nekoga o tvojih najbližih - moža čak i tvoj. Čim čuješ svojeg psa kako laje, pripazi a su vrata ili prozor uvijek malo oškrinuti kako bi Ilija i obri uhovi mogli udi, a Azrail mogao brzo pobjedi prije nego li napravi nešto loše."

je se na trenutak zamislio, otpuhnuo ugi im svoje cigare i, promeškoljivši se malo, nastavio: "Kaže se a psi imaju kratak život zato što je Azrail poneka toliko olučan a svakako mora uzeti ušu. Kaa o toga ođe, pas ga pokušava zaustaviti i ne opušta mu približavanje voljenoj osobi. Nama se čini a pas reži i laje u prazno, ali se on zapravo postavlja između svog gospoara i anđela. Kaa se anđeo smrti uporno vrada, neki de psi pokušati skočiti na njega i ugristi ga, ok de mu rugi samo prepriječiti put. Nažalost, jean jeini Azrailov oir ih ubija. Znaš, uistinu je hrabro ono što psi rae, a još je zanimljivije, što to obično i uroi ploom. Anđeo smrti, naime, može sa sobom na rugi svijet ponijeti samo jean život pa kaa na njegovim rukama leži pasja uša, mora se s njom vratiti natrag. To, naravno, znači a se vrada bez svoje prave žrtve. Bilo kako bilo - a to je dobro -kaa Azrail uzme jean život (zapamti, to je njegov glavni posao), na svom popisu mora precrtati jedno ime. Ne znam a li taj anđeo voli počinjati sa psima ili ih moža samo cijeni jer su hrabri, no čini se a često precrta ime vlasnika psa. Znači, sve ok bog Azrailu ne napravi novi popis, on se još osta ugo nede vratiti po istog čovjeka. Iako pas poneka izvuče kradi kraj i izgubi život, ne umire uzalu, jer je spasio voljenog gospoara kojeg je pre Azrailom pokušao zaštititi." Sjedam se a me taa obuzela neopisiva panika, otrčao sam o svojeg psa, zagrlio ga i neprestano ponavljao: "Ne! Skippv, ne diraj ga! U redu je - pobjedi de!" je i baka samo su nas s nevjericom promatrali.

Prema religiozna gleišta o psima mogu biti i pozitivna i negativna, a često ih i sama religija miješa, očito je a su u početku svi vjerovali kako psi posjeuju inteligenciju, razum i svijest; u protivnom sve te priče o oanosti i hrabrosti pasa ne bi imale nikakva smisla. Također su svi bili suglasni a je kvaliteta životinjskog razuma vrlo slična razumu ljuskog bida, samo što on ko životinje nije tako izoštren i jak. Drugim Povijesni poglei na pasje mišljenje

57

riječima, govorenje o jelotvornosti razuma, porazumijevalo je kvantitativnu, a ne kvalitativnu razliku između ljui i zvijeri. Jeno novije zapažanje o psima i religiji olazi o veterinara Brucea Fogla, koji je opširno analizirao ponašanje pasa. Među britanskim veterinarima proveo je anketu o njihovim religioznim pogleima i vjerovanjima, pokušavajudi oreiti koliki upliv imaju na njihov onos prema psima. Najprije ih je pitao što misle o zagrobnom životu. Otkrio Otkr io je a su veterinari izuzetno skeptična grupa znanstvenika, jer su samo vojica, o svakih pet, vjerovala u čovjekovu besmrtnu ušu koja nastavlja zagrobni život. Polovici onih koji vjeruju u život poslije smrti, bliska je ieja a su i psi besmrtni pa im je i u zagrobnom životu opušteno postojanje. Goinu Goinu ana kasnije Fogle je, igrom slučaja, istu anketu proveo s grupom  japanskih veterinara. Japanska Japanska kultura razvijala se po snažnim snažnim utjecajem buizma buizma i šintoizma koji su, po svojem poimanju uše, mnogo liberalniji o zapanjačkih traicija (gotovo svakom živudem stvoru nastoje pripisati neku vrstu svjesnosti i svetosti). Japanska anketa pokazala je da veterinari, svi od reda,

priznaju postojanje uše i zagrobni život pasa! Pitanje a li pas ima ušu ili ne, ved ugo izaziva oprečna mišljenja među psiholozima, biolozima i svima onima koji proučavaju njihovo ponašanje, te ih, kaa treba o govoriti na naizgle objektivno naučno

pitanje o priroi i veličini pasje inteligencije, o njihovoj svijesti i sposobnosti rasuđivanja, ijeli u vije velike grupe. 58

Inteligencija pasa

59 IV.

Suvremeni poglei na pasje mišljenje Psi nisu ljui obučeni u krznene kapute i oričudi im njihovu prirou, činimo veliko zlo. Jeanne Schinto

ok je Rene escatres tek počeo razmišljati o pojmu životinjske inteligencije, inteligencije, najviši kršdanski velikoostojanstvenici velikoostojanstvenici ved su po rugi put preispitivali svoja gleišta po kojima se životinjama priznaje inteligencija i svijest. Iako je crkva prihvadala Aristotelove postavke i oržavala ih sve o vremena svetog Augustina, izglea a su se ojenom o jenom pojavila vojbena mišljenja mišljenja potaknuta nekim neugonim pitanjima. Činilo se a de saa, kaa je crkva životinjama priznala neku vrstu razuma, moža morati priznati da posjeduju i sve njegove oblike, uklju čujudi uhovni život i ušu. A ukoliko životinje ž ivotinje imaju ušu, taa su i one kaniati za nebo i zagrobni život. Upravo se po pitanju postojanja uše u životinja sve skupa zapetljalo. I ok nitko nije sporio mogudnost a uše naših omiljenih četvetonozaca (psa ili mačke) olaze na nebo, crkvenoj je oktrini bila neprihvatljiva ved i sama pomisao kako tamo treba nadi mjesta i za krave, svinje, muhe ili pauke. Ngbpbi stakvom količinorn.uša bilo pretrpano o 60

Inteligencija pasa

prelijevanja, a zagrobni bi život izgubio iiličnu sliku blaženstva kojom se vjernike u zemaljskom životu

usmjeravalo a ustraju na pravom i uskom putu vrline. Osim toga, priznati postojanje životinjske uše značilo bi pokrenuti niz etičkih pitanja vezanih uz našu prehrambenu naviku hranjenja mesom. To bi ujeno značilo a životinje ne bi smjele biti vezivane i zatvarane, a moralo bi im se ati pravo pristupa u crkvu, krštenja i tako alje. Nastao bi uistinu pravi filozofski i teološki kaos. Potrebno je naglasiti a je u Descartesovo vrijeme crkva upravljala vedim ijelom naobrazbe i znanstvenim istraživanjima. Uživala je ogromnu mod kojom je lako zatirala sve nepodune ieje i proganjala one koji se nisu slagali s njezinom doktrinom. Znanstvenici toga vremena posustajali su pod tim pr itiskom i bili su nemodni priznati mogudnost a životinje imaju ušu. Kako su se morali oredi svojih hipoteza a je životinjski mozak sposoban ovladati nekim umnim procesima, jednostavno su, dosljednosti radi, to pojednostavili i

životinjama zanijekali sve umne sposobnosti. rugim riječima, s namjerom a se spriječi kriza prenapučenosti na nebu i filozofski problemi na zemlji, morali su o baciti i mogudnost a životinje imaju inteligenciju, osjedaje, svijest i sve ostale oblike razuma. MEHANIČKI PAS

Descartes, uvijek osjetljiv prema crkvenom suu, opisao je svoje gleište u jelu nazvanom Rasprava o

metoi. Prihvativši osnovnu premisu o životinji bez uše, usmjerio je svoj modni um prema opravavanju te pozicije na znanstvenim, filozofskim pa čak i teološkim osnovama. Učinkovito je utišao i ponizio sve one koji su se rznuli osporiti njegovu "bezušnu" tezu primjebom a "nema vede zablue, koja bi povoljiv um mogla ovudi o pravog puta vrline, o pretpostavke kako su uše ivljih životinja iste prirode kao i naša vlastita". escartes je htio okazati hipotezu a su životinje samo strojevi bez svijesti i inteligencije. Bio je uvjeren u razumnost svojeg motrišta nakon što je pažljivo proučio automatizirane kipove prirone veličine 17 kralifivskih vrtnva n Slnint-frprrrmTn-pn-T Slnint-frprrrmTn-pn-T nvpn rnHnnm mipstii i Hnmii

Suvremeni poglei na pasje mišljenje 61 Luja XIV. Kipovi su bili izum talijanskog inženjera Tommasa Francinija i svaki je prestavljao vrstan stroj pokretan hidraulikom, tako dobro opremljen daje mogao izvoiti složeni niz ranji. U jenoj spilji nalazio se lik mitološkog grčkog svirača Orfeja koji je uspješno svirao na svojoj liri. ok bi on svirao, oko njega su plesale životinje i pjevale ptičice. Na rugom kraju vrta, hrabri se Perzej borio sa zmajem. Moža je najzanimljivije bilo to što su kretnje kipova izazivali sami posjetioci, a a toga nisu bili ni svjesni. Kaa bi hoajudi puteljkom, svojom težinom opteretili pločicu prikrivenu travom, pokretali bi se ventili i otvarali protok voe kroz mrežu cijevi u kipovima i počelo bi njihovo pomicanje. U Raspravi o čovjeku, tiskanoj 1664. goine, escartes povlači paralelu između ljuskog tijela i animiranih kipova - automata iz kraljevskog vrta. Mislio je a sustav živaca ljuskog tijela i pokretačka snaga ko ju oni osiguravaju ogovara ogovara sustavu hirauličnih hirauličnih cilinara pokretanih voom voom i sproveenih kroz kipove. Srce je usporeio s voenom crpkom, razne šupljine mozga sa spremnicima voe, a mišide s mehanizmima, oprugama i zupčanicima što pokredu pojeine ijelove kipova. escartes smatra a se, poput tih statua, i ljusko tijelo, t ijelo, vođeno zakonima mehanike, pokrede na previiv način. Međutim, Međutim, bez obzira na to koliko su pokreti nekog stroja složeni, i bez obzira na t o što su graitelji njihovo ponašanje učinili raznovrsnijim i zamršenijim, stroj de se uvijek razlikovati o ljuskog bida: ljuska bida nemaju samo tijelo (kojim upravljaju mehanizmi), ved imaju i ušu (kojom upravlja uh). Imati ušu ili razum znači imati sposobnost razmišljanja i posjeovanja svijesti. Dakle, prema escartesu, razlika između ljui i mehaničkih kipova je u tome što ljui razmišljaju, a strojevi ne. Tu je esacartes učinio i posljenji iskorak počevši okazivati a su životinje oista samo biološke naprave. On tvri a se ponašanje životinje može u cijelosti mehanički reproucirati. Također sugerira kako se sve aktivnosti životinje, bez obzira koliko bile složene, ovijaju bez prisutnosti svijesti ili mišljenja. Konačno, i nama samima ne treba nikakva svijest za pravilan ra našeg srca; to je jedan od prirodnih auto-matizama ugrađenih u čovjeka, isto kao ^probava, isanje ili čitav niz 62

Inteligencija pasa

rugih životno važnih tijelesnih funkcija. Čak i one aktivnosti, za koje nam se čini a su temeljene na razumu i inteligenciji, zapravo ne zahtijevaju ili ne koriste svijest, ved se zbivaju refleksno, bez naše volje

(ruku pomičemo s vrude površine bez namjerne ili svjesne narebe mišidima a tako urae; uistinu, osjedaj boli u pravilu se javlja nakon što je njegov uzrok ved nestao). Prema escartesu, to je nivo na kojem "jeluju" životinje. Njihove osnovne tjelesne funkcije i privino reagiranje na okolinu, nemaju nikakve veze sa sviješdu, inteligencijom, inteligencijom, samosviješdu ili ušom. escartes je u potvru svoje teze ponuio mnogo takozvanih okaza a su životinje samo strojevi bez uše. Neki o njih bili su čisto teološki argumenti. Na primjer, markiza o Newcastla potaknula je raspravu koju je anvin ponuio va stoljeda kasnije. Zamolila je escartesa neka preispita mogudnost a životinje, koje imaju organe tako slične našima, moža imaju i misli slične našima, "iako mnogo nesavršenije". Umjesto Umjesto a problemu pristupi na osnovu okaza, escartes je jenostavno pronašao rješenje kako na rugi način redi svoju osnovnu postavku. U pismu upudenom markizi 23. stuenoga 1646. goine, ogovorio je: " Nemam što redi osim ponoviti: kaa bi životinje razmišljale poput nas, imale bi besmrtnu ušu poput nas. To nije mogude, jer je vedina životinja, a navest du samo ostrige i spužve, na preniskom stupnju razvoja a bismo im olako pripisali nešto tako složeno kao što je uša." Čuan je to argument. Tvri se a ako ostriga ne može razmišljati, taa ne može ni pas, jer su o ba stvora životinje. Ne bi li razumnija opuna ovog polazišta bila: ako pas ne može razmišljati, ona ne može ni čovjek, jer i on je također životinja? Naalje, markizino pitanje onosilo se na životinje koje ima ju organe slične našima - kao što ih imaju psi, ali ih nemaju ostrige. Kaa se ved rai o sličnosti, zar escartes nije mogao preokrenuti svoj argument i redi ako ljusko bide razmišlja, ona mora razmišljati i pas, jer i jean i rugi su životinje sa sličnim organima? Stoga, ako je fiziološka sličnost okaz uhovne sličnosti, ona čovjekova sposobnost razmišljanja ne može imati nikakve veze s Suvremeni poglei na pasje mišljenje

63

ostrigom, jer su to tjelesno različiti organizmi. escartes je, međutim, olučio kako je bolje ne razmatrati slične alternativne teorije. rugi escartesovi okazi vezani su uz va testa kojima, po njegovom mišljenju, misaono bide uspješno možemo razlikovati o običnog stroja. Prvi se zasniva na tvrnji a samosvjesno racionalno bide kreativno komunicira govorom. escartes tvri kako nema te životinje koja može "slagati razne riječi i smisleno ih povezivati u rečenicu." Za razliku o životinja, ž ivotinja, čak i najgluplji ljui mogu govorom izraziti barem svoje misli. escartes zaključuje: "To pokazuje, ne samo a zvijeri imaju manje razuma o čovjeka, nego ga uopde nemaju". Šesto poglavlje ove knjige posvedeno je jeziku i komunikaciji pasa, i svojim bi saržajem, kaa bi to bilo mogude, vjerojatno zapanjilo escartesa. Drugi test vezan je uz kreativno jelovanje. escartes polazi o uvjerenja a životinje i strojevi mogu

raiti samo ono za što su stvoreni. Mehanički Orfej iz kraljevskog vrta nikaa se nede spontano okrenuti prema posjetitelju i mahnuti mu; on može slijeiti samo unaprije previđeni uzorak sviranja na liri. Razumska bida, međutim, svoje ponašanje mogu neprestano prilagođavati trenutnom procesu razmišljanja. escartes oaje: "Iako mnoge životinje pri obavljanju oređenih zaataka, pokazuju više vještine i spretnosti o nas samih, to još uvijek ne znači a de s jenakom spretnošdu izvršavati i ostale ranje." Sugerirajudi ovim zaključkom kako životinje nisu sposobne prilagoiti se novim nepoznatim situacijama, on nastavlja a "uopde nemaju inteligenciju, ved svakim njihovim djelovanjem upravlja

priroa u sklau s preispozicijama njihovih organa", na istovjetan način kao što zupčanici i mehanizmi usmjeravaju gibanje pokretnih kipova.

Očigleno je a escartes nije vršio sustavno promatranje ponašanja životinja, nužno potrebno za primjereno provjeravanje svoje hipoteze. Postoji, naime, mnoštvo primjera i situacija u kojima psi pokazuju svoju kreativnu reakciju. Jean o takvih živih okaza je foksterijer Charger, pas mojeg obrog prijatelja koji za oručak voli piti bijelu kavu. Jenog je jutra pogrijao previše miljeka pa je višak olučio ponuiti Chargeru (taa je bio tek štene). Psid je halapljivo gurnuo njuškicu u ponuđeni 64

Inteligencija pasa

tanjurid i obro se opekao. Moj je prijatelj nažalost zaboravio a je mlijeko prevrude, a pas je još bio premalen za neko "vrude" iskustvo. No, o tog ana naalje, ka go mu netko ponui posuu s mlijekom, Charger se najprije pažljivo približi i krajnje oprezno umoči šapu, vjerojatno provjeravajudi a li  je tekudina prevruda. Ovakvo Ovakvo ponašanje sasvim sigurno sigurno ne spaa u tipične uzorke ponašanja vedine pasa, pasa, ali okazuje njihovu sposobnost pamdenja, previđanja mogudih posljeica i prilagođavanja trenutnoj situaciji.

rugu priču, koja govori o njufaunlenki njufaunlenki Peggy i njenoj mlaoj vlasnici, čuo sam u školi za pse. Jenoga ana posjetila ih je neka prijeteljica i sa sobom je ovela svog psa, malenog bijelog maltezera (čije ime nikaa nisam saznao). Maltezer je bio izrazito živahan. Neumorno je i nestašno optrčavao Peggy, nuedi  joj igru. Nekoliko se puta zatrčao među njene šape i u jenom trenutku, kaa je njoj sve to očito osailo, Peggy ga je jenostavno poklopila svojom velikom šapom. ok je mali pas tako prikliješten ležao na tlu, u sobi je kratko zavlaao blaženi mir. No, mali je na pasnik ovo Peggvno upozorenje shvatio kao igru. Iskoprcao se nekako iz nezavinog položaja, a kaa je ponovno osjetio slobou, postao je još razigraniji. Za Peggy je sve to ipak bilo previše. Sačekala je a joj se nestaško ovoljno približi pa gaje spretno zgrabila za vrat (poput kuje koja prenosi svoje mlae) i ok su obje o bje žene zaprepašteno gleale, sa svojim je teretom u ustima izašla iz sobe. Uputila se u kupaonicu sa starinskom star inskom kaom visokih rubova i malenog je psa ispustila ravno u nju, promatrajudi nekoliko trenutaka kako janičak bezuspješno pokušava iskočiti van. Taa se okrenula i s vinim olakšanjem vratila na svoje mjesto u sreini nevnog boravka, uobno se smjestila i zaspala. Zanimljivo je stoje, o nebrojenih mogudih načina a pas riješi problem osanog gosta, ovo zasigurno bio najnenasilniji i najkreativniji izbor koji je mogao učiniti. ETIČKE POSLJEICE Nažalost, kaa je escartes životinjama zanijekao intelekt, razum i imaln ip tn eirp rmcliprUr-p r\r\ rictr\ vnanet^^T-iili i itntol«V+no1ni-Vi

Suvremeni poglei na pasje mišljenje 6 5 Negirajudi ove više mentalne sposobnosti životinja, escartes im je ujeno orekao o rekao osjedaje i uševna stanja. Po njemu, krik uarene životinje ne oražava njenu bol, ved je to svojevrsno suaranje opruga, zvuk sličan onom koji nastane kaa vam pane sat ili neka igračka na navijanje. Nicloas e Malebranche, Malebranche,

francuski filozof koji je nastavio escartesov ra, preuzeo je t u ieju i objasnio kako životinje "jeu bez zadovoljstva, zavijaju bez boli, rade bez svij esti; one ne žele ništa, ne boje se ničeg, ne znaju ništa". Nažalost, ovo escartesovo mišljenje kasnije se koristilo za opravavanje masovne okrutnosti prema životinjama. Bernar le Bovier e Fontenelle posjetio je jenom zgoom spomenutog Malebrancha u Oratoriju u ulici Saint- Honore. ok su razgovarali, Malebranche je nemarno šutnuo skotnu kuju koja mu se motala oko nogu. Kuja je bolno jauknula i Fontenelle je skočio u njenu obranu. omadin je prešao preko incienta rekavši: "Zar još nisi čuo a životinje ne osjedaju?" Svojevremeno je takav onos prema životinjama oveo o okrutnih eksperimenata u kojima su liječnici, na primjer, želedi "u živo" proučiti ra krvožilnog sustava, pribijali nesretne životinje na aske i na živo ih rezali. Svi oni koji su ih sažaljevali, ismijavani su kao glupe neznalice, jer životinje nije trebalo smatrati stvorenjima koja imaju osjete i osjedaje; one su bile samo biološki strojevi koje se moglo rastavljati i tako bolje proučavati. Prema tome, moralna zabrinutost bila je potpuno izlišna, jer životinje nisu osjedale i zato nisu ni trpjele. Moža de neki o čitatelja pomisliti kako sam ove neslavne olomke iz povijesti znanosti trebao ispustiti, međutim, i anas, gotovo tristo peeset goina nakon escartesovih teoretiziranja, još uvijek se pojavljuju jenako ekstremni stavovi. Na primjer, 1989. goine P. Carruthers je u prestižnom nevniku filozofije pisao o životinjama: "buudi a su njihova iskustva, uključujudi i bol, nesvjesna, bol životinja ne zaslužuje nikakvu neposrenu moralnu zabrinutost. Pošto su svi njihovi misleni procesi nesvjesni, o njihovim ozljeama ne bi trebalo govoriti čak ni u inirektnim moralnim raspravama." Zanimljivo je primijetiti kako znanstvenici i filozofi koji ijele takvo mišljenje, u privatnom životu često postupaju i misle rugačije. Tako je 66

Inteligencija pasa

isključivu ieju, po kojoj su samo ljui svjesna i inteligentna bida te je stoga važna samo njihova bol i patnja, mnogo teže zastupati u privatnom životu, pogotovo kaa i sami imamo kudnog ljubimca. Na primjer, povijest kaže aje i escartes imao psa imenom Gospoin Grat. Bio je to maženi kudni ljubimac s kojim je escartes razgovarao na isti način kako mi pričamo s našim psima. Brinuo je o njegovom zravlju, ugađao mu onim što je pas volio, a poneka je čak, privatno u uskom krugu prijatelja, potajno spekulirao što bi pas mogao misliti. Toliko mnogo brige oko stroja bez svijesti? Mislite li a netko govori sa svojom ručnom urom, brine za njeno zravlje i želje? Očito aje u svojim svakonevnim razmišljanjima i escartes neizbježno morao pretpostaviti mogudnost razvijene svijesti ko svojega psa, iako ju je u profesionalnoj karijeri uporno nijekao. STAV BIHEVIORISTA

Buudi a sam čitavog svog profesionalnog života bio eksperimentalni psiholog, surađivao sam s mnogim preanim istraživačima koji sebe nazivaju bihevioristima - nasljednicima Descartesove filozofske ostavštine. Njihovo je osnovno gleanje na ponašanje mehanicističko (prema se u moernoj znanosti zna da mehanizmom upravljaju neuroni, mišidi i hormoni). I sam izraz biheviorist (am. behavior ponašanje, op.prev.) upuduje na takav pristup životinjskim reakcijama koji je više usmjeren na viljivo,

vanjsko ponašanje nego na unutrašnja stanja. Iz njihovog profesionalnog rječnika isključene su riječi želja, namjera, razlog i ostale koje bi mogle ukazivati na bilo kakvu svjesnu misao.

Neki povjesničari znanosti upozoravaju a biheviorizam nije samo nastavak escartesove filozofske pozicije, ved je to i ogovor na naučnu pomutnju i poniženje koje su, na samom početku vaesetog stoljeda, pre rugim znanstvenicima oživjeli mnogi psiholozi. Naime, tih je goina cijeli svijet poput munje obišla senzacionalna vijest o konju koji zna misliti i računati. Konj je obio ime Pametni Hans, jer je svoju murost mogao pokazati i rugima. Njegov bi mu voič najprije preočio nnnKan vnrlntoV _ nKi?nn

Suvremeni poglei na pasje mišljenje

67

ouzimanje, množenje ili ijeljenje, ijeljenje, a nakon kradeg kr adeg računanja, konj bi traženi rezultat iskazao uarcima noge po tlu. Mnogi su onašnji poznati psiholozi bili uvjereni kako konj oista samostalno računa i prestavljali su Hansa kao živi okaz životinjskog razuma i inteligencije. Kao uvijek, i taa je bilo skeptika koji su primijetili kako Hansu za rješavanje laganih zadataka treba isto toliko vremena koliko mu treba i ko težih zaataka, a to t o se činilo čunim. Najprije je postao sumnjiv njegov vlasnik pa su ga optuživali za prijevaru. Međutim, kaa su pokušali s novim voičem, čak i bez Hansovog vlasnika u blizini, konj je s jenakom lakodom i točnošdu to čnošdu rješavao postavljene zaatke. Mnogim znanstvenicima bio je to dovoljan dokaz Hansove inteligencije, a nekoliko svjetski poznatih psihologa,

napisalo je i posebne raove kojima potvrđuju Hansove visoke mentalne sposobn osti. No, iluzije o konjskom matematičnom geniju razbio je 1911. goine, o taa gotovo nepoznati psiholog, Oskar Pfungst. Nizom pažljivo proveenih eksperimenata okazao je a Hans i ne glea napisane brojeve. Pa kako je onda uspijevao? Pozorno je promatrao ljude koji su mu zadavali zadatak i reagirao je na njihove

neprimjetne znakove koje su nesvjesno pokazivali iščekujudi iščekujudi pravi ogovor. Čak i kaa su okupljeni ljui namjerno pokušavali prikriti svoje reakcije (mirno su stajali i kontrolirali izraz svog lica), čini se aje Hans i alje mogao pronadi jeva primjetne znakove koji su ga upudivali na ispravan ogovor. Njegova konjska pamet otkazala bi samo ona kaa k aa nije mogao nikoga vijeti ili kaa njegov "ispitivač" i sam nije znao odgovor. Tada bi jednostavno nasumce tapkao nogom nekoliko puta.

Cijeli slučaj postao je sinonim za najvedu sramotu koja može zaesiti znanstvenike u njihovom rau, kaa, zasljepljeni rezultatima i bez znanstvene provjere, olako onose zaključke. ok sam stuirao i moji su profesori često pričali o Pametnom Hansu, navoedi ga kao upozoravajudi primjer kako svako proučavanje viših umnih sposobnosti ko životinja nužno voi samo o poniženja i sramote. Tek m nogo goina kasnije shvatio sam a smo svi mi znanstvenici pomalo paranoični i a je na račun naše bojazni za vlastitu karijeru ugo goina trpio sav životinjski svijet kojem smo uporno nijekali bilo kakve umne spo 68

Inteligencija pasa

sobnosti. Činjenica a konj ne može rješavati aritmetiku, "izrasla" je u zaključak kako životinje uopde ne mogu razmišljati ili zaključivati. Pamtim ispa u razreu r azreu kaa je jean o stuenata, nakon što je čuo

priču o Pametnom Hansu, upitao "Zar konj ipak ne bi mogao imati svijest? Znamo a ne može računati aritmetiku, ali ne znamo što je on u tom trenutku mislio. Moža je mislio a mora toptati nogom sve dok se čovjek pre njim ne nasmiješi? Ne bi li ovaj oblik svjesnog razmišljanja i alje bio suklaan rezultatima?" Profesor je obio pitanje uz obrazloženje: "Za to, ragi kolega, oista nije potrebna svijest; to je samo odgovor na po ražaj." Kaa bolje razmislim, čini mi se kako je nakon tog incienta jean o glavnih ciljeva biheviorista bilo proučavanje životinjskog ponašanja s naglaskom na izbjegavanju takvih okolnosti u kojima bi se mogao pojaviti neki novi Pametni Hans. Biheviori stički usmjerene psihologe nije omela ni mogudnost a su moža upali u suprotnu grešku i a obacujudi sve što ne valja, obacuju i ono što je obro. Nisu priznali svjesnu mentalnu aktivnost životinja, čak i ona kaa je u njihovim eksperimentima bila očiglena, ved su sve skupa raije pripisali pogreškama pri izvođenju pokusa. Izglea a se mišljenje znanstvenika biheviorista, kako su životinje obični strojevi, ograničava isključivo na laboratorij i analize naučnih stuija koje iz njih proizlaze. Slično poput Descartesa, i bihevioristi se izvan laboratorija oriču svoje teze a životinje nemaju svijest. Gotovo svi biolozi bihevioristi koji imaju psa, a poznajem ih mnogo, o svojim kudnim ljubimcima misle kao i svaki rugi vlasnik psa koji nije znanstvenik. Kaa se rai o njihovim vlastitim kudnim ljubimcima i svakonevnim situacijama, situacijama, tj. kaa se ne rai o laboratorijskim životinjama ili uvjetima u kojima se vrše eksperimenti, psiholozi bihevioristi nalaze sasvim razumljivim - a moža, zapravo, i sasvim potrebnim - a vlastitim psima pripišu svjesna mentalna stanja. Time nikako ne želim ismijati neosljenost nekih mojih kolega, ved bih posebno htio naglasiti a, psima i ostalim životinjama, u svakonevnom životu priznaju svijest i inteligenciju čak i oni koji im to u javnosti osporavaju.

Suvremeni poglei na pasje mišljenje 69 Činjenica je a puno bolje razumijemo svoje ljubimce ako prihvatimo pretpostavku kako i oni imaju  jenostavne osjedaje, osjedaje, strahove, želje i uvjerenja, uvjerenja, a planiraju, imaju ciljeve i slično. Tko Tko može, pri pogleu na psa koji stoji nad praznom posudicom za vodu, laje i onda je nosom gura prema vama, ne pomisliti da

 je pas koji se tako ponaša, vjerojatno vjerojatno žean? Zašto psi laju i šapama šapama grebu po ulaznim vratima, ako time ne žele pokazati svojem vlasniku želju za izlaskom? I koliko je još rugih reakcija po kojima lako možemo zaključiti a psa nešto boli, a voli jecu, a se želi igrati, a ne ponosi vlasnikovu punicu, a je sretan, a mu neostaje neki obiteljski član, a ne voli vo li oređenu hranu, a se mota oko nogu jer očekuje večeru? Popis bismo mogli nastaviti u neogle. Svi se spomenuti izrazi, poput voli, želi, neostaje mu, očekuje i tako alje, onose na unutarnji mentalni život i svijest. Ukoliko, akle, ovakvi mentalistički opisi, prema biheviorističkoj psihologiji, nisu znanstveno važedi, zašto ih ti isti briljantni znanstvenici rabe samo ona kaa ne pišu svoje znanstvene izvještaje, a svakonevno ih koriste u opisu vlastitih pasa, pa čak i laboratorijskih životinja? Ogovor je sljeedi: jer ti izrazi i mentalističke analize imaju previivu i objašnjavajudu snagu. ozvoljavaju nam a oaberemo ranje koje de na previiv način promijeniti ponašanje naših pasa. Pogleajmo što bi se ogoilo kaa bismo se strogo ržali biheviorističke oktrine. To znači a ne bismo mogli opustiti nikakva objašnjenja o svjesnom iskustvu ili mišljenju, ved bismo sve trebali smjestiti unutar jenostavnih reakcija na ulazne

poražaje, te unutar instinktivno i genetički programiranog koa. Sumnjam a bismo na taj način uopde mogli ponašanju pasa priati neki smisao. Neka nam kao primjer posluži springer španijel Rowy i jenostavan slije ranji u njegovom ponašanju kojima on svojoj gospoarici pokazuje a želi van. Sve počinje Rowyjevim olaskom u ormar na honiku. Ormar ima klizna vrata koja pas može otvoriti šapama. Unutra na jenoj kuki visi uzica, njegov cilj. Buudi aje io uzice - omča koju ržimo u ruci - prebačena preko kuke, pas mora skočiti i gurnuti je u stranu ne bi li je o slobodio. S uzicom u ustima odlazi u dnevnu sobu gdje sjedi njegova gospodaricaJECada ga ona ne primijeti odmah, Rowdy 70

Inteligencija pasa

ispusti uzicu i zalaje. Ukoliko gospoarica poigne pogle, pas uzima uzicu i baca joj je u krilo, poskoči nekoliko koraka prema vratima i ponovno zalaje. No, ako se žena još uvijek ne miče, pas ponovno ošede do nje, zubima ponovno uhvati jedan kraj uzice, jednom ili dvaput zamahne, ispusti je, opet zalaje i ponovi svoj mali ples prema ulaznim vratima. I najjednostavniji opis ovog pona šanja je očit: pas želi idi u

šetnju i zna kako de svoje želje priopditi gospoarici. Žalim janog bihevioristu koji mora opisati ovaj slije ranji. U čistom biheviorističkom opisu nije dozvoljeno upotrijebiti nikakav oblik namjere, a pas u svojoj svijesti ne smije imati cilj koji motivira

njegovo ponašanje. Biheviorist se, barem u naučnoj raspravi, ne može pozivati ni na kakvo razmišljanje o tome gje je uzica, na plan psa a je skine s kuke, ni na kakvu preožbu o tome gje se nalazi vlasnica, ni na kakvu uzročno - posljeičnu posljeičnu vezu koja bi mogla potaknuti slije hoa prema vratima i natrag kojim pas ohrabruje gospoaricu a ga izvee u šetnju. Umjesto toga morao bi koristiti poražaje koji izazivaju automatske i mehaničke reakcije, zajeno s jenostavnim, naučenim slijeom ranji bez ikakvog elementa svjesnosti. Samo, koji je to poticaj koji pokrede slije "iemo u šetnju"? Moža pun mjehur? Ako je tako, pas bi se jenostavno morao olakšati na tom istom mjestu, zar ne? "Ne", kaže biheviorist, "on je naučio a takvo ponašanje onosi kaznu". Zar pas ona ne bi trebao jenostavno šapama grepsti po vratima koja su jeina prepreka između njega i mjesta nekažnjavanja? Zašto bi pas provoio čitavo vrijeme raedi navratima ormara, ako nema sliku uzice u njemu? Psa nitko nikaa nije službeno učio otvarati vrata ormara. Ako je to naučio, zašto otvara samo ta oređena vrata, a ne otvara vrata svakog ormara kojeg vii? Još jena pojeinost: zašto u neko rugo oba ana obično prolazi pore tih vratiju bez otvaranja, ako ved i sam pogle na njih automatski pokrede reakciju otvaranja? A koje značenje ima uzica? Pas je očito ne treba t reba a bi vršio bilo koju o svojih aktivnosti. Uzica nema nikakvu ulogu u ovom slijeu ranji, osim ako nema neke svjesne povezanosti, moža čak i simbolične, u kojoj može posreovati i pomodi psu a se približi željenom cilju, šetnji. Ukoliko je uzica cilj - predmet sam po sebi, zašto bi je ona pas bacao gazarici u krilo, umjesto a s Suvremeni poglei na pasje mišljenje 71 njome učini nešto rugo? Čemu lavež, ako ne služi upozoravanju gazarice? Čemu skakutanje prema vratima i pogleavanje unaza kao provjera a li je postignut željeni cilj? Zašto ..?

Biheviorist mora analizirati svaku sastavnicu svake pojedine radnje bez da se pozove na preumišljaj,

inteligenciju, razmišljanje ili svijest. Oštrouman biheviorista biheviorista moža de biti u stanju napraviti takvu teoretsku analizu. Trebat de, naravno, izvojiti niz specifičnih poražaja i povezati ih s automatskim, mehaničkim reakcijama. Moralo bi postojati nebrojeno mnoštvo pojeinačno naučenih elemenata, o kojih je svaki tijekom vremena oblikovan pomodu specifičnih nagraa (pojačanja) koja bi također trebalo opisati. Zatim bi morao postojati neki postupak za povezivanje svih tih reakcija koje de na kraju rezultirati  jenim integriranim, automatskim, nemisledim nemisledim slijeom slijeom mišidnih pokreta. Svaka Svaka i najmanja promjena poražaja u okolini zahtijevala bi, naravno, oatno učenje i novi slije poražaj - reakcija. Biheviorist bi morao objasniti zašto se ponašanje prilagođava raznim okolnostima - recimo, kada je gospodarica u kuhinji, a ne u sobi? Zašto pas svoje ponašanje mijenja na značajan i prilagoljiv način - na primjer, dok gospoarica stoji, pas uzicu baca pre njene noge, a kaa sjei, polaže joj je u krilo? Zašto nastavlja otvarati vrata ormara i ona kaa ga obojimo rugačijom bojom pa izglea i miriše rukčije? Svaka, i najmanja promjena morala bi ovisiti o zasebnom nizu poražaja, reakcija, naučenih komponenti, i tako alje, na isti način kao što svaka pojedinost u nekom kompjutorskom programu zahtijeva dodatne linije programskih koova i specifičan način grananja iz prijašnjih linija programa. Realno govoredi, može li i najpreaniji biheviorista svako o spomenutih ponašanja razbiti na složene nizove poput ovih prethono opisanih, bez obzira na zahtjeve teoretske orijentacije? Sumnjam a de ijean bihevioristički psiholog koji je sjeedi ko kude primijetio moel ranji kakav je upravo analiziran, redi supruzi: "raga, pas je upravo izveo slije ponašanja koje je završilo stavljanjem uzice u moje ruke. Vjerujem a bi sljeedi niz poražaja kojem bi ga trebalo izložiti, morao olaziti izvan kude. Ukoliko to ne ozvolimo, pas de ostati bez nagrae za svoje ponašanje te de se taj slije reakcija uskoro ugasiti i pas ih, u ponovljenim 72

Inteligencija pasa

uvjetima, više nede biti u stanju ponoviti. Može se ogoiti a pun mjehur, koji je pretpostavljam inicirao ponašanja što su rezultirala saašnjim moelom ogovora i ko ji spaa u snažnije poražaje, uskoro potpuno najača naučeno suzržavanje o olakšavanja u kudi, pa demo morati za njim čistiti." Vjerojatno nede to redi. Naprotiv, klaio bih se a de jenostavno zaključiti: "raga, pas želi izadi u šetnju." Takva želja objašnjava sva ponašanja koja su se ogoila i previđa buuda, kao, na primjer, njegovo uzbuđenje i trčanje prema vratima kaa gospoar napokon ustane s uzicom u ruci', te veselo mahanje repom koje potom slijei (naravno, ako priznamo aje pas sposoban osjedati raost). PONOVNO VRADANJE UŠE U STROJ Izuzmemo li ove neslužbene argumente koji bihevioriste procjenjuju izvan njihove profesionalne okoline, i sama logika pobija osnovu njihovog uvjerenja a su životinje ništa rugo o biološki strojevi bez svijesti. Kada ih se u kakvom znanstveno m okruženju irektno izloži pritisku, najčešde de polemizirati: "Buudi a ne možemo irektno znati subjektivno iskustvo ili osjedaje nekog rugog živog bida, najjenostavnije najjenostavnije je pretpostaviti a ona nemaju svijest, osjedaje i tako alje". Bihevioristi su o abrali karakteristično gleište utemeljeno na takvoj metoi razmišljanja koje počinje sumnjom oslovce u sve, a potom se, kaa su objašnjeni svi poaci, proučava ono stoje ostalo. Tako je polazna točka njihovih rasprava zaključak a ko pasa ne postoji svijest i inteligentno planiranje, sve ok se ne okaže suprotno.

Zanimljivo je napomenuti a utemeljujudi svoju tezu ne zalaze u krajnost; isto što govore o psima i rugim životinjama primijenjuju i na ljuska bida. Prihvatim li ovu igru, ne mogu im prizna ti svijest i inteligenciju, sve ok mi to ne okažu! A kako bi to mogli okazati? Kako bih mogao znati a su oista svjesni i a se pri tom ne koriste nekim složenim mehaničkim načinom i nekakvim automatskim ili programiranim reakcijama? Naposljetku, neki kompjutorski programi,

Suvremeni poglei na pasje mišljenje

73

a s njima razgovarate. Mogu čak tvriti a je "razgovor" s takvim napravama poneka smisleniji o izvjesnih razgovora koje sam na nekim cocktail - primanjima voio s ljuskim bidima za koj e sam pretpostavljao a su svjesna. Bihevioristi, međutim, sa svojom sumnjom ne iu tako aleko. Umjesto toga, postavili su aksiom, kojega zbog njegove prirode nikada ne provjeravaju i ne suprotstavljaju svojim

nejasnim hipotezama: rže za sebe a su svjesna ljuska bida, pa je potpuno razumljivo što iste osobine pripisuju i rugim živim bidima koja se mogu smatrati ljuskima. Svijest i inteligenciju poriču samo ko "nečovjekolikih" "nečovjekolikih" životinja. Naravno, bihevioristi su, vođeni istom logikom, mogli krenuti i o ruge krajnosti: ako su ljuska bida svjesna, taa je logično pretpostaviti a i sva ostala bida koja žive i mogu razumjeti također imaju svijest, osim ako se ne može okazati suprotno. Ova je hipoteza jenako prihvatljiva kao i prethona, a obje bi suprotnosti na kraju morale otkriti istinu, u najmanju ruku na poručjima gje se mogu osigurati objektivni podaci.

Kaa kažem a bismo trebali početi s pretpostavkom o svjesnosti i inteligentnom preumišljaju, ne kažem a to možemo raiti nasumce. Potrebno je zaovoljiti nekoliko važnih preuvijeta. Najvažniji je zasigurno Morganov kanon, jedan od onih gotovo religioznih principa kojega upoznajemo na fakultetu,

na svim preavanjima psihologije ili biologije koja o etalja govore o ponašanju životinja. To je pravilo prvi preložio C. Lloy Morgan, britanski psiholog koji je, u periou o 1890. i sve o 1930. goine, napisao niz utjecajnih knjiga o psihologiji životinja. Prema Morganovim riječima, princip je sljeedi: " Nikada ne smijemo pojedinu reakciju objasniti kao rezultat vježbe viših psihičkih sposobnosti, ako je možemo interpretirati kao vježbu onoga uvrštenog na onjem ijelu psihološke ljestvice." Bihevioristi su uglavnom prihvatili ovo polazište kao vlastito, jelomično ga prilagoivši vlastitim potre bama. Po njima se pripisivanje svjesnosti životinjama ne može opravati, jer njihovo ponašanje možemo opisati na bilo koji rugi način, a svjesnost je sasvim sigurno "viša psihička sposobnost". Takva je interpretacija potpuno pogrešna, jer je ved i sam Morgan bio uvjeren u 74

Inteligencija pasa

postojanje svijesti ko životinja: čak nui primjere, uzete upravo iz ponašanja psa, k ojima okazuje svoje stajalište. Tako, u knjizi Granice životinjske inteligencije opisuje psa, koji se "umoran" i "glaan" vrad a iz šetnje i omah olazi u kuhinju "čeznutljivo" gleajudi kuhara. Morgan zaključuje: "Što se mene tiče, ne bih alje istraživao a li je pas imao na umu manje ili više efiniranu ieju kosti". Morganov kanon zapravo se onosi na sve one primjere kaa životinjama pripisujemo vedu razinu inteligencije o stvarno potrebne, takvu razinu koja je aleko o jenostavnog i razumnog objašnjenja.

Morgan upozorava, a izgubljenom psu, koji se nakon nekoliko ana vratio kudi, ne možemo i ne smijemo pripisati sposobnost "čitanja" zemljovia, kao što, za psa koji uvijek u šest sati poslije pone ulazi u kuhinju, jer ga oko šest i trieset reovito hrane, nedemo redi a zna gleati na sat. Takvim i sličnim laičkim zaključcima, životinjama se pogrešno pripisuju one razine inteligencije koje nisu jii potrebne u objašnjavanju njihovog ponašanja. Pravilna primjena Morganova kanona, moža je mogla spriječiti ebakl s Pametnim Hansom. No, zanemarili su ga ved na samom početku prihvativši mogudnost a Hans zna računati. To je v iša mentalna sposobnost, koju ne možemo pripisati vedini živih bida (uključujudi i mene, što neosporno okazuje žalosni neskla između mojih proračuna o stanju na čekovnoj knjižici i stvarnog sala mog bankovnog računa). Glee Hansa, psiholozi su trebali p ostaviti mnogo opreznije pitanje: "Mora li Hans doista računati kako bi pravilno ogovorio? a li bi isti zaatak izvršio jenako uspješno a se zatekao u nekim rugim životnim situacijama?" Ogovori na ova pitanja pokazali bi Hansovu nesposobnost matematičkog razmišljanja, no isto bi tako ozvolili postojanje svijesti u nekim rugim ponašanjima (npr. "iščitavanja" reakcija okupljenih ljudi na njegovo tapkanje kopitom).

Imajudi na umu sva ta ograničenja, želio bih ponuiti svoj skroman prijelog alternativnog razmišljanja o razumu pasa i ostalih životinja. Počnimo s tvrnjom a, zato jer svijest i inteligenciju pripisujemo ljuima, ljuima, nemamo pravo, u nedostatku drugih podataka, isto poricati životinjama, naravno, onima na višem stupnju razvoja, poput pasa.

Suvremeni poglei na pasje mišljenje

75

Njihov živčani sustav građen je jenako kao i naš pa jeluje na istim fiziološkim principima. Psiholozima su izuzetno značajne te sličnosti u strukturi živčanog sustava ko svih sisavaca, o građe mozga pa sve o kemijskih reakcija i mikroelektričnih impulsa koji prenose informacije prema mozgu i o njega. Stoga se, uostalom, životinje i koriste u bihe -viorističkim stuijama, kao što i psiholozi, opažajudi ponašanje običnog štakora, mogu previjeti ponašanje jece u razreu. Priznajem a nije uvijek lako oreiti imaju li svijest i inteligentno planiranje neku ulogu u oređenom ponašanju, pogotovo kaa jeinu informaciju obijamo samo promatrajudi to ponašanje. Također je vjerojatno istina a, analizirajudi neku reakciju, možemo pronadi okaze za i protiv svijesti bez a se objektivno zapažene činjenice činjenice oveu u izravnu suprotnost. I što to znači? Očigleno je a naučno promatranje i psihološki eksperimenti mogu razjasniti situaciju. Poaci, obiveni na taj način, koristan su izvor informacija i pomodi de nam a, uspoređujudi ponašanje ponašanje pasa i ostalih o stalih životinja sa ponašanjem čovjeka u objektivno sličnim situacijama, iz vlastitog iskus tva odgovorimo ima li u nekoj reakciji svjesnosti ili ne. Otkrijemo li u nekim našim ponašanjima svjesno razmišljanje i, primijetimo li i ko pasa sličnu reakciju (na koju utječu isti čimbenici kao i ko nas), prelažem a kao mogudu hipotezu prihvatimo svijest i inteligentno razmišljanje i ko psa. Krenimo korak alje i postavimo se (figurativno) u položaj psa, pa zamislimo kako bismo u situaciji, u koju demo kasnije ovesti psa, reagirali sami. Ukoliko, koristedi naš vlastiti razum i svijest, uspijemo pre cizno previjeti njegovo ponašanje, rekao bih a je to aljnji okaz u prilog mišljenja kako svijest i inteligentna analiza igraju važnu ulogu u ponašanju psa.

Na kraju, bojim se kako pravog ogovora, na pitanje a li životinje oista imaju svijest, sposobnost previđanja, razmišljanja, stvaranja preožbi i racionalnog planiranja, nema. Osim toga, sa ž ivotinjama ne možemo razgovarati pa je teško znati koji bi nam to argument bio ostatan pri okazivanju ili nijekanju životinjske svijesti svijesti i svih njenih oblika. Jasno, u situacijama kaa objektivan okaz ne može riješiti problem, zaključke treba zasnivati a nekom obliku logičkog i filozofskog vrenovanja situacije. situacije. Tako je sve prepušteno filozofskim prerasuama 76

Inteligencija pasa

pojedinog znanstvenika ili pojeinca, sve ok neka buuda pametnija generacija ne otkrije način kako

pogleati u životinjski mozak i time nevosmisleno nevosmisleno riješi zagonetku. Na ovom sam poglavlju raio jenog tmurnog i kišovitog proljeda i, onoga ana kaa sam ga završio, iza mene je ostao naporan tjean tjean bez i jenog sunčanog ana. ana. No, upravo tog jutra, oblaci su se napokon napokon razišli i kroz prozor je uarila sjajna zlatna zraka poponevnog sunca, oslikavajudi oslikavajudi na rvenom pou veliki zlatni krug. Završio sam pisanje i uputio se u kuhinju po šalicu kave, kaa sam ugleao Wiza, svog kavalirskog španijela kralja Charlesa, kako stoji usre osunčanog kruga. Pogleao je gore prema prozoru, ona u po, kao a nešto misli, a taa se okrenuo i istrčao iz sobe. Vratio se nekoliko trenutaka kasnije, vukudi za sobom veliki ručnik, ukraen iz kupaonice. ovukao ga je u sreište sunčanog kruga, provjerio pogleom, i potom, prenjim šapama, izravnao jean izgužvani kraj. Kaa je bio zaovoljan učinjenim, obišao je posljenji put svoj novonapravljeni krevet i konačno se uobno razvalio na toplom poponevnom suncu. a je to učinio moj mali sin, rekao bih a je osjetio toplinu sunca i pomislio kako bi tu bilo lijepo zarijemati. Ugoa ne bi bila potpuna bez mekanog ležaja pa je, sjetivši se ručnika u kupaonici, otišao po njega. Za sve to potrebna je svijest, razmišljanje, inteligencija i planiranje. a li sve to posjeuje i Wiz? Jenostavnije mi je priznati, kako bi se u sličnoj situaciji na sličan način ponašao i čovjek. Upravo stoga, u neostatku bilo kakvog suprotnog okaza, pretpostavit du a se i ko mojeg psa rai o svjesnom i inteligentnom ponašanju. 77 V. Priroda pasje inteligencije Moj pas zna lajati poput kakvog kongresmena, donositi stvari

kao najbolji pomodnik, prosjačiti poput novinarskog tajnika i praviti se mrtvim poput recepcionera kojemu zvoni telefon. KONGRESMEN GERALD SOLOMON

Ved uže vrijeme rabimo termin "inteligencija pasa" i bilo bi vrijeme, upitati se što on zapravo znači? Kao i ko mnogih pitanja, čini se a je ogovor očit sve ok ga ne moramo glasno izredi. Riječ inteligencija nije strana u svakonevnom jeziku i često je koristimo ko ristimo kao sinonim za oštrouman, pametan, briljantan, muar, koji opaža, razborit i tako alje. Također često, opisujudi ljue i njihove ranje, rabimo i antonime

poput glup, tup, ograničen, nerazuman, spor, imbecilan i ostale. Pa ipak, kaa o nekoga zatražimo oređeniji ogovor na pitanje što porazumijeva po inteligencijom, vedina ispitanika najčešde nema konkretniju preožbu o tom pojmu. Gje su granice inteligencije? Kako je građena i kako jeluje? Kako razlučiti ponašanje koje je posljeica razuma i inteligencije o refleksnog i nesvjesnog ponašanja? Ta složena pitanja traže svoje ogovore, o govore, iako ih vedina ljui jenostavno izbjegava pripremljenim frazama: "Teško je objasniti jelovanje uma, no omah dete ga prepoznati kaa se s njim sretnete u svakonevnom životu". 78

Inteligencija pasa

Ogovarajudi na ta pitanja ni psiholozi nisu pronašli puno bolje ogovore o laika. aleke 1929. goine, u stručnoj publikaciji nevnik eukacijskepshologije, eukacijskepshologije, objavljeni su rezultati ankete kojom je o voedih učenjaka i psihologa tog vremena zatraženo a efiniraju pojam inteligencije. inteligencije. Iako su psiholozi imali svaki svoju teoretsku efiniciju i neku logičnu zakonitost te e finicije, koja je imala smisao i mogla se koristiti, grupa kao cjelina nije ala usuglašeni ogovor. Peeset šest goina kasnije, akle 1983. goine, psiholozi Robert J. Sternberg s Univerziteta Yale i Douglas K. Detterman s Univerziteta Case Western Reserve,

pokušali su ponovno s istim pitanjem. Nagovorili su vaeset tri svjetski priznata stručnjaka, koji se bave proučavanjem inteligencije, inteligencije, a iznesu svoja saznanja, sve su ih sakupili i, uz svoja osobna, objavili u knjizi Što je inteligencija? Pokazalo se a, i pola stoljeda kasnije, znanstvenici još uvijek ne mogu s usuglašenim stavovima objasniti stoje to inteligencija i kako je organizirana. No, ipak je primjeden napreak u onosu na prvi pokušaj efiniranja inteligencije, inteligencije, jer je nekolicina istraživača pokazala isto mišljenje o njenom ustrojstvu, čime su znatno pripomogli unapređivanju otaašnjeg znanja i razumijevanja ovog problema. OPDA I SPECIFIČNA INTELIGENCIJA Kaa sakupimo i razmotrimo sve ono što se zna, ili čak nagađa, o priroi ljuske inteligencije, naidi demo na niz ieja koje nam mogu pomodi u lakšem razumijevanju prave priroe pasje inteligencije. Jena važna spoznaja uči nas a inteligencija ima različitu širinu i oseg. Mnogi misle kako inteligentni ljui pokazuju svoju inteligenciju u svemu što rae. U to sam se osobno uvjerio razgovarajudi s aviom Hubelom, jenim o obitnika Nobelove nagrae za psihologiju i meicinu. Usko poručje njegovog raa su neurološki čimbenici koji osiguravaju pretvaranje živčanih impulsa u vizualnu informacij u oka. On je briljantan istraživač, stručnjak za psihologiju mozga i živčanog sustava, a o visokog stupnja je kompetentan govoriti i o mikroelektričnim tokovima te kemijskim aktivnostima koje se zbivaju u živčanim stanicama. Nekoliko

ina nakon ŠtO \e. rinhin Nnhpinvn naarnHu r\nctpti in i/=. m™ Priroda pasje inteligencije

79

Zajeno smo večerali i čavrljali, kaa je počeo opisivati o koje je mjere ova prestižna nagraa promijenila njegov život. Mnogi ljui su (pravilno) uvjereni a Nobelovu nagrau dobivaju samo "neopozivo inteligentni" ljui ljui na svijetu, ali griješe kaa ih, oslovce u svemu, smatraju vrhunskim v rhunskim stručnjacima. "Postavljaju mi pitanja o književnosti i muzici, ogoju jece, ekologiji, o tome kako spriječiti

nestajanje riba u Atlantskom oceanu, o mene traže rješenje svjetske političke krize i vjerskih previranja.

Očekuju a du u trenutku imati osobno mišljenje o svemu što se u svijetu sv ijetu ogađa. Izglea kako vjeruju a su dobitnici Nobelove nagrade "stvarno pametni" pa moraju imati inteligen tna rješenja o svemu". Otpio  je gutljaj vina, urotnički se se osmjehnuo, a ona nastavio: nastavio: "Još je obro što o mene ne ne traže a znam pjevati ili plesati!"

Ovo uopdeno i uvriježeno mišljenje, po kojem je inteligencija sposobnost koju je mogude primijeniti na sve viove ponašanja, zapravo i među psiholozima ima popriličan broj pobornika. Najprepoznatljiviji o njih je Charles E. Spearman, britanski psiholog koji je 1904. objavio klasični ra po nazivom Objektivno oređena i izmjerena opda inteligencija. U tom je jelu ustvrio kako postoji neki opdi čimbenik inteligencije (nazvao gaje g) koji se može primijeniti na sve što pojeinac rai. Njegov je zaključak utemeljen na rezultatima brojnih istraživanja, koji su pokazali onos obivenih poataka postignutih na različitim testovima specifičnih mentalnih sposobnosti. Pretpostavimo a je ispitanik obio vanaest ili više testova. Ukoliko svaki o njih mjeri neku zasebnu i neovisnu mentalnu sposobnost, njihovi de konačni rezultati biti međusobno nepovezani. Tako se može ogoiti a netko pokaže obar rezultat iz aritmetike, ali loš iz jezika. To, također, može značiti a razni ijelovi inteligencije inteligencije nisu međusobno povezani. Možemo čak pretpostaviti, kako je io inteligencije univerzalan pa de nam pojenako koristiti u rješavanju svih testova. Taj opdi faktor inteligencije onosio onosio bi se na sve i značio bi a de ispitanik, koji  je uspješno riješio riješio jean test, s jenakim jenakim uspjehom riješiti i svakoga svakoga rugoga. Spearman je sakupio brdo podataka i usporedio je dobivene rezult ate. Pokazalo se a pri različitim

testovima postoji oređena povezanost^ 80

Inteligencija pasa

između uspješnosti proveenog testiranja i ispitanika. Rezultati testova, kojima su mjerene neke specifične intelektualne sposobnosti, pokazali su sljeede: ukoliko je ispitanik bio naprosječan u testovima aritmetike, postojala je velika vjerojatnost a de i u rugim testovima (čitanja, pamdenja, analitičkog razmišljanja) postidi iznaprosječne rezultate. Spearman je zaključio a rezultate testova povezuje opdi čimbenik inteligencije (g). Međutim, buudi aje onos između obivenih poataka bio srenje jačine, morao je malo prilagoiti svoju polaznu pretpostavku i priznati a se iza svega ne krije samo opdi čimbenik inteligencije. Činjenica, a rezultati testo va nisu bili potpuno predvidivi jedni na osnovu rugih (neke su osobe bolje u rješavanju r ješavanju tekstualnih tekstualnih zaataka, za razliku o onih koji uključuju geometrijske onose), upudivala je na zaključak kako u rezultatu svakog testa sujeluje i sklop specifičnih sposobnosti (koje je nazvao s).

Uz ovo Spearmanovo otkride, lakše demo objasniti zašto ko jenog čovjeka postoje tako velike razlike pri rješavanju različitih zaataka. Na primjer, Napoleon Bonaparte, briljantan vojni strateg, pokazivao je istovremeno i neke znakove opde inteligencije po tome što je svojim govornim i intelektualnim umijedem umijedem mogao utjecati na francusku javnost. Naalje, mnoge zakonske, školske i političke reforme, koje je taa uveo, oržale su se o anašnjeg ana. Pa ipak, u nekim je poručjima pokazao specifične neostatke. Na primjer, okazao je pravu glupost g lupost kaa je započeo neuspjelu invaziju na Rusiju, koja je na kraju ovela o paa njegova režima. Pogleajmo i obitnika Nobelove nagrae, Alberta Einsteina, među čijim su otkridima teorija relativiteta i fotoelektrični efekt. Njegovu opdu inteligenciju okazuju velika govornička

spretnost (brojni filozofski zapisi), ali i zamjetno izražen muzički talent (svirao je violončelo), ok mu je prava propast bila obična aritmetika. Toliko je loše zbrajao i ouzimao a nikaa nije pravilno izračunao koliko novaca još ima u banci. Ovakvi primjeri pokazuju nam kako čovjek može oređene intelektualne sposobnosti imati naprosječno razvijene, ok ruge istovremeno ne osižu ni prosjek. Puno je priča koje to potvrđuju. Svi smo ved čuli za slavnog šahovskog majstora koji se jeva provukao u Priroda pasje inteligencije

81

školi i u običnim je razgovorima r azgovorima najčešde bio potpuno izgubljen. Poznato je, također, a jean o anašnjih najuglenijih najuglenijih teoretičara fizike ne zna zamijeniti pregorjeli osigurač, a vrlo stručan istraživač kemičar ne može razumijeti ni najobičniji recept i uspješno ispedi kolač, a jean o najautoritativnijih generala anašnjice ne zna isciplinirati vlastitu jecu, a uspješni psiholog koji svakonevno spašava tuđe brakove zapale u krizu, istovremeno ne zna kako postupiti kada se raspada njegov vlastiti. Kod svih njih u istoj osobi, ali u različitim životnim situacijama, nalazimo tenenciju inteligentnog i glupog jelovanja, čime se samo može m ože potvriti postojanje specifičnih intelektualnih sposobnosti u svakom pojedincu.

Isto vrijei i za pse. ok se čini kako su neki psi izuzetno pametni i mogu naučiti oslovce sve što zamisli njihov vlasnik (imaju visoki g ili opdu inteligenciju), neki rugi pokazuju usko usmjerene sposobnosti, a samim time i "široke" neostatke. Engleskog setera i pointera ne treba posebno učiti a lovcu pokažu gje se krije ivljač, ali ih je nemogude naučiti a raštrkane ovce sakupe u stao. S ruge strane, čini se a je sposobnost čuvanja staa, ved samim rođenjem, "urođena" šetlanskim i škotskim ovčarima, koji pak ni nakon upornih pokušaja nede naučiti ukazivati na ivljač. Te prenosti i neostaci, onosno visoke i niske točke njihovih sposobnosti, okazuju a i psi posjeuju specifične specifične sposobnosti (s). VIŠESTRUKE INTELIGENCIJE INTELIGENCIJE Činjenica a se ljui međusobno toliko razlikuju po svojim sposobnostima, navela je neke istraživače na ideju da bi inteligenciju trebalo promatrati kao zbir primarnih mentalnih sposobnosti, od kojih se svaka

može smatrati zasebnom sposobnošdu ili zasebnom imenzijom inteligencije. Harvardski psiholog Howar Garner te sposobnosti naziva "višestrukim inteligencijama". Prema Garneru, jena inteligencija je jena sposobnost rješavanja problema i iznalaženja novih prilagođenih reakcija primjerenih okolini. Pod okolinom se, pored

i nr»t rni r\nrlra7limi1PVain 1 82

Inteligencija pasa

kulturne aktivnosti te ruštveni onosi. Za Garnera postoji seam važnih inteligencija: lingvistička, lingvistička, logičko - matematička, prostorna, glazbena, tjelesno - kinestetička, interpersonalna i intrapersonalna

inteligencija. Iako je Garner svojom teorijom raščlanjivao inteligenciju čovjeka, ona uključuje i neke specifične sposobnosti tipične tipične za pse, te neke ruge o kojima se može raspravljati. r aspravljati. Započnimo stoga s onim Garnerovim inteligencijama koje "može imati pas". Prva neka bue prostorna inteligencija. Ona prestavlja prestavlja sposobnost a se u glavi zarži moel organizacije vanjskog svijeta -pozicija premeta u prostoru, relativna ualjenost između njih, i t ako alje. Pas, koji pokazuje ovu vrstu inteligencije, pamti gje se u kudi nalazi omiljena igračka, gje ste pohranili njegovu uzicu ili gje je njegov krevet.

Jean o mojih prijašnjih pasa, kernski terijer Felspar, imao je obru prostornu inteligenciju i jasno je očitovao tu svoju sposobnost. Čim bih ga upitao gje se nalaze moja jeca, omah bi otrčao tamo gje ih  je zanji put viio i na tom bi mjestu počeo snažno lajati. lajati. ok su jeca još bila jako jako mala, običavali smo se igrati skrivača, a gotovo uvijek bi upravo mene zapala nezahvalna uloga tragača. Vremenom je igra postajala sve teža, jer kako su jeca rasla, s njima je "rasla" i sposobnost iznalaženja takvih skrovišta koja  je bilo sve teže otkriti. Nije Nije stoga čuo što sam pribjegao pribjegao lukavstvu. Kraomice bih bih Felsparu nareio a ostane s djetetom koje je tog ana bilo najteže pronadi. Na primjer, rekao bih: "Čuvaj Bena" i pas bi poslušno tumarao za mojim sinom. Kaa bi se Ben sakrio, pas bi se vratio k meni. Potrebno je bilo samo pitati: "Gje je Ben?" i omah bi me poveo u tajno skrovište, lajudi pri tom na sav glas. Slijeilo bi glasno jetetovo negoovanje: "Felspar, "Felspar, olazi!", a ona i zaključak: "Tata, varaš!" Pas se pri traženju oslanjao isključivo na pamdenje prostora (nije tražio ijete pratedi trag) - to je postalo jasno kada je moja kdi Rebecca naučila kako namuriti i oca i psa. Najprije bi se pritajila i čekala a Felspara pozovem k sebi, a taa bi krišom prešla na rugo mjesto. Felsparova reakcija bila je utemeljena na prostornom sjedanju pa bi se vratio pred ormar i glasno lajao, iako se Rebecca R ebecca ved neprimjetno preselila preselila u kupaonicu preko Priroda pasje inteligencije

83

puta. Sredom, i taa je nije bilo teško pronadi, jer se naaleko moglo čuti njeno hihotanje zbog uspjele prevare. Feldspara nikada nisam koristio zato da bih po svaku cijenu pobijeio, ved me zanimala ječja reakcija na mojeg pasjeg pomodnika. Iako nije bilo teško pronadi Rebeccu, svejeno bih se pravio aje ne vidim, jednostavno stoga daje nagradim za njenu mudrost.

ruga imenzija Garnerove višestruke intel igencije je tjelesno -kinestetička inteligencija. Ona psima omoguduje koorinaciju tjelesnih pokreta, jenakih onima koji su čovjeku neophoni za tipkanje, plesanje ili športske aktivnosti. I psi nauče preskakati prepreke, skakati u alj, balansirati na gr edi ili penjati se ljestvama, stoga im je ovaj vi inteligencije neophoan za takmičenja u poslušnosti i agilitiju. U Kanai čak postoji i plesno natjecanje u slobonom sastavu, stoje pseda inačica umjetničkog plesa, s tom razlikom da je ne izvode samo poj einci s jenim psom ved mogu nastupati i čitave ekipe o četiri o šest voitelja s ogovarajudim brojem pasa. Takmičari naučene vještine izvoe uz glazbenu pratnju, a suci ocjenjuju koliko su pri tom jeinstveni pas i njegov voič. Poneka pas treba skakutati između voiteljevih nogu, preskočiti preko ispružene ruke, praviti krugove i vratiti se svom partneru, a posebno  je važno a se širokim prostorom ringa ringa krede usklađeno s ostalim članovima članovima ekipe. U mnogim elementima to su iste tjelesno - kinsetetičke vještine koje koriste pravi plesači.

Izglea a pas posjeuje je intrapersonalnu inteligenciju. inteligenciju. To je svojevrsno samoznanje, nešto poput poznavanja vlastitih mogudnosti i granica. Pas koji se koleba ili obija skočiti preko prepreke, zna a je ona za njega previsoka ili preširoka te time okazuje ovu vrstu inteligencije. Intrapersonalna inteligencija inteligencija teoretski je jako važna, jer pas vjerojatno mora koristiti neku vrstu svjesne obrae poataka, ili čak prostornog rasporeda, kako bi pokazao tu inteligenciju. akle, pas razmišlja o visini skoka, ocjenjuje ga prema vlastitim mogudnostima, moža zamišlja koliko visoko može skočiti i tako alje. Naravno, postoje i ruga moguda objašnjenja onoga što psi rae u ovakvim situacijama i uskoro du se vratiti na tu temu. t emu. 84

Inteligencija pasa

Sljeeda vrsta pasje inteligencije oražava činjenicu a su psi ruštvena bida. To je interpersonalna inteligencija koja psima omogudava međusobnu komunikaciju, štovanje vođe čopora i prihvadanje pravila zajenice. Naravno, još izražajnije o omadih pasa, svojeg vođu poštuje grupa ivljih kania. U susretu s ljuima i rugim psima svi psi reagiraju r eagiraju na isti način, ogovarajudim ruštvenim signalima (mašu repom, a pri susretu s čovjekom tom mahanju prioaju još i molediv pogle koji m mogu isprositi kakav slatki komaid hrane). Interpersonalna inteligencija inteligencija se pokazuje i u trenucima zajeničke igre s rugim psima ili ona kaa pas vlasniku pokušava priopditi svoje potrebe. rugim r ugim riječima, interpersonalna inteligencija  je temelj komunikacije: ukoliko netko - čovjek ili pas - ne primjeduje postojanje rugih jeinki i ne priaje važnost njihovom ponašanju, ona nema ni potrebe za komunikacijom. Moža dete se pitati zašto sam ruštvenu ogovornost uvrstio među sposobnosti koje nazivamo inteligencijom'? Kako bih odgovorio na to pitanje, moram se opet vratiti na pitanje svijesti. Neki

psiholozi, kao i Nicholas Humphrev, tvrili su a životinje za spoznaju i uspostavu ruštvenih onosa moraju imati nešto više o same svijesti, moža čak i viš u inteligenciju. Humphrev misli, kako je vjerojatno najteža zaada s kojom se u životu srede životinjski um, prilagoba rugim pojeincima vlastite vrste, previđanje njihovog ponašanja, prepoznavanje njihovih motiva i ciljeva, traženje ogovarajudeg partnera te prilagoba vlastitog ponašanja trenutnoj hijerarhiji u čoporu. Stoga nas i ne čui mnoštvo mozgovnih mogudnosti koje omogudvaju savlaavanje tako zahtjevnih izazova. Zamislite bide koje ima sve potrebno za samostalni život. Ima noge za kretanje, sposobnost hvatanja i premještanja premeta, obar osjetilni sustav za primanje poražaja i informacija iz okoline, i mozak, neku vrstu centra za obrau poataka i onošenje oluka. Takvom bidu jeino još neostaje svojevrsno unutarnje oko svijesti. Usporedimo tjelesno ientične životinje, o kojih jena ima svijest, onosno to unutarnje oko kojim promatra različita stanja vlastitog uma. Na bihe-viorističkoj razini, rekli bismo a su ta dva stvorenja potpuno istovjetna, Priroda pasje inteligencije

85

 jer ih se u osnovi ne može razlikovati. Obje mogu pokazati veliku mjeru inteligencije inteligencije i osjedaja, uključujudi

i ono što nazivamo "željama", "raspoloženjima" "raspoloženjima" ili "strastima". Razlika bi bila jeino u tome što bismo za životinju bez svijesti rekli kako se ta ponašanja jenostavno ogađaju i kako njima rukovoi nekakav psihološki automatski pilot, ok bismo, ko životinje koja ima svijest, zaključili kako su njena inteligentna ponašanja popradena sviješdu o prisutnom procesu mišljenja. Uz to "svjesna" životinja svj esna je onoga što vii i osjeda. Unutarnje oko neprimjetno prati sve što se ogađa s tijelom, čita um. "Svjesna" životinja

svjesna je i svojeg postojanja te stoga lakše previđa i razumije ponašanje sronika, jer može bez teškoda zamisliti što u nekom trenutku misle rugi i kako de reagirati u oređenoj situaciji. Koristedi vlastiti obrazac ponašanja, svojevrsno "samopoznavanje", lakše de objasniti ponašanje rugih članova čopora. Životinja koja ima svijest može zamisliti što osjedaju o sjedaju ruge životinje i može predvidjeti njihove reakcije. Na temelju vlastitog "samopoznavanja", zamišljajudi kako bi i sama reagirala u sličnoj situaciji, onosi realne procjene o unutarnjem životu rugih životinja. Ustvari, svijest o vlastitim stanjima omogudava joj a "pročita" misli rugih, a to je ved sposobnost koja može pokazati vije strane mealje. Po jenoj, takva je životinja sposobna s rugima uspostaviti onos suosjedanja, suduti i povjerenja, a po rugoj, njena se sposobnost lako može izroiti u pomuklost, prijevaru i izaju. rugim riječima, otvoren je put bezbrojnim prijetvornim ponašanjima koja svakonevno svakonevno viimo ko ljui, pasa i rugih ruštvenih životinja. Prema ovoj teoriji, akle, biti jelotvorna ruštvena životinja porazumijeva imati i inteligenciju i svijest. Ukoliko je ova teorija točna, lako demo razbiti sve vojbe glee životinjske inteligencije, jer bi ved i samo postojanje složenih uzajamnih ruštvenih jelovanja, moralo biti okaz a neka životinja ima i svijest i inteligenciju. I dok su neke dimenzije pasje inteligencije sasvim očite, postoje i one čije je postojanje upitnije. Jena o

njih je glazbena inteligencija. Vjerojatno demo se lako složiti s pretpostavkom postojanja takve inteligencije, samo ako okažemo a pas može osjetiti neke elemente glazb e, kao na primjer harmoniju, ali je nedvojbeno jasno daje stvaranje 86

Inteligencija pasa

glazbe potpuno izvan svakog pitanja. Promatrajudi natjecanja u slobonom glazbenom sastavu, koja sam ranije opisao, gje se psi i njihovi voitelji kredu ili plešu u ritmu neke glazbe, nikada nisam primijetio da psi oista rže takt s glazbom. Oni se pokredu sa svojim voiteljima, slijee njihove njihove pokrete, ali sami ne razvijaju nikakav ritmički pokret. Privi plesa, akle, pruža čovjekova reakcija na glazbenu ionicu . Pa ipak, postoje priče o psima koji nisu ravnoušni prema glazbi. Cesto sam čuo vlasnike kaa kažu: "Moj pas stvarno voli Mozartovu komornu glazbu. Kaa K aa pustim neko slično klasično jelo, on ođe u sobu i legne pore zvučnika. Međutim, kaa stavim vrpcu s rock glazbom, nastoji napustiti sobu". Teško je redi a lije takvo ponašanje oraz činjenice a pas razlikuje glazbu ili ga samo smetaju neki pojačani elektronski zvukovi, neprijatni njegovu uhu.

Često se čuju i priče o psima koji pjevaju. I sam sam imao priliku slušati jenog baseta, koji bi uvijek počeo tuliti, čim bi se njegova "ljuska" poroica za Božid okupila oko glasovira. Pas je, navono, zavijao samo kaa su pjevali sklano, a prestajao bi ka je njihova pjesma postala višeglasje. Treba li ovo basetovo zavijanje interpretirati kao pasje glazbeno stvaralaštvo i time mu priznati a posjeuje glazbenu inteligenciju? Na žalost, nemam potrebne okaze a bih u tu mogudnost mogao povjerovati; međutim, kaa obro promislim, ipak mi se čini nemogudim. Cijeli čopori ivljih pasa i vukova zajeno zavijaju i tako se oazivaju zavijajudim pripanicima rugih čopora ili nekom vlastitom članu. Pretpostavlja se a je to neki oblik komunikacije kojom pas zapravo kaže: "Ovje sam," ili "Svi smo io istog čopora", a nikako njegov pokušaj muziciranja. Pa opet, kaa sam u anima svoje najranije mlaosti uz pratnju havajske gitare pokušavao pjevati, uvijek kaa bih svirao, moj bi pas Tippy, mješanac beagla i foksterijera, počinjao žalosno zavijati. Ne mogu, nažalost, tv rditi da je tako pokazivao svoju ljubav prema glazbi, ali moji su

ukudani bili sigurni kako je njegovo zavijanje najučinkovitije i najiskrenije izražavalo su o mojem pjevanju!

Sljeedi oblik inteligencije, o kojoj bismo mogli raspravljati, je logičko - matematička inteligencija. Ljui je koriste pri rješavanju matematičkih problema, pri traženju znanstvenih spoznaja i u svim onim situacijama Priroda pasje inteligencije

87

kaa moraju računati. Pošto znamo a psi ne računaju, potrebno je ovaj oblik inteligencije onekle onekle prilagoiti, razjasniti i na neki način ograničiti, prije nego li uopde krenemo razmatrati prisutnost ovakve inteligencije kod pasa. Psi se ne bave naukom, n e rješavaju zaatke iz algebre, ne istražuju jelovanje svijeta priroe. Stoga demo, govoredi o prisutnosti ove komponente u inteligenciji psa, imati na umu sva nabrojena ograničenja. No, ne treba ved unaprije zaključiti kako se o ovom sklopu sposobnosti ko pasa nema što redi. Sasvim  je sigurno a psi mogu rješavati rješavati probleme i u novim situacijama situacijama primjenjivati primjenjivati racionalne strategije, pa opet im se, pri razmatranju onosa između količine i veličine, a one čine io matematičkog carstva, osporava sposobnost t akvog razmišljanja. Na primjer, Samuel Johnson, engleski pisac i kritičar osamnaestog stoljeda, autor prvog rječnika engleskog jezika, jenom je obio priznati sposobnosti pasa u ovom poručju inteligencije, izjavivši: "Zar oista još niste zapazili a psi nemaju sposobnost uspoređivanja? Pas de jenako spremno uzeti mali koma mesa, kao i veliki, kaa se oba nađu pre njim."

aniel Greenberg, izavač lista Science an Government Report, preložio je lak i jenostavan pokus kojeg možete izvesti ko kude i pobiti Johnsonovu tvrnju, te okazati kako psi ipak vrše logičku usporebu količine. Napravite mekoliko manjih i vedih kuglica mljevenog mesa (za velike pse poput njemačkog ovčara ili rotvajlera, neka male kuglice buu veličine loptice za stolni tenis, a vede kao teniske lopte, ok malim psima, poput jorkširskog terijera ili patuljastog šnaucera, manje kuglice napravite velike kao špekule, a vede kao loptice za golf). ok pas glea, manju i vedu kuglicu položite na po. Opazit dete a uvijek prilazi bližoj i nju pojee, bez obzira a li je manja ili veda. onosedi ishitreni zaključak, mogli bismo redi kako pas ne zna usporeiti i procijeniti veličinu, no sljeedi test pokazat de aje to samo rezultat običnog oportunizma i oraz načela po kojem je bolje imati vrapca u ruci, nego goluba na grani; bližu je kuglicu jenostavno lakše ohvatiti. Povedate li ualjenost između psa i mamca, tako a obje kuglice buu jenako ualjene, pas de jgotovo uvijek najprije krenuti po 88

Inteligencija pasa

vedu. Ovime možemo okazati sposobnost pasa u uspoređivanju količine i oblikovanju plana akcije na osnovu matematičke (ouše primitivne) procjene. Postoje i rugi primjeri kaa pas vrši kvantitativnu procjenu. Čuo sam priču o va lovca, kojima je u lovu na patke pomagao zlatni retriver Buck. Nakon jenog zajeničkog lova, kaa su se ved vratili o automobila, jean se lovac osjetio zaboravljenih šešira koji su ostali pore zaklona. Buck je bio naučen onijeti svaki premet koji mu pokaže vlasnik, pa su, umjesto a se sami vrate po šešire, po njih poslali

Bucka. va šešira, kapa za bjezbol i kaubojski šešir, ležali su jean pore rugog. ok su ljui gleali, pas  je najprije uhvatio uhvatio kaubojski šešir i potom pokušavao pokušavao uzeti kapu. Kako nije imao imao uspjeha, bacio je vedi vedi šešir i poigao najprije kapu, no nikako nije mogao pronadi takav zahvat kojim bi ojenom uzeo oba šešira. Ispustio je kapu i na trenutak promatrao oba šešira. Na kraju je uzeo kapu, ubacio je u kaubojski šešir, a ona je, pomažudi se prenjom šapom, potisno kapu ublje kako bi ostala bolje pričvršdena. Na kraju je zgrabio vedi šešir, koji je saa služio kao neka vrsta košare za manjeg i, veselo mašudi repom, onio ih začuđenim lovcima. Rješavajudi ovaj problem, pas se očigleno poslužio logikom i riješio ga je zahvaljujudi svojoj sposobnosti prosube u pogleu količine i međusobnog onosa premeta. Treba naglasiti a je pas stavio manji šešir u vedi, a ne obrnuto, što gotovo okazuje postojanje preožbe o veličini. Psi mogu idi i alje o ovakvog procjenjivanja, sve o momenta kaa bi se površnom promatraču moglo učiniti a pas stvarno broji. Jenog proljetnog pr oljetnog poslijeponeva poslijeponeva suio sam na ispitima poslušnosti i, kako je grupa koju sam trebao ocijeniti bila manja o grupa ostalih suaca, završio sam nešto ranije o rugih. S  jenim natjecateljem natjecateljem i njegovom prekrasnom prekrasnom labraorkom nazvanom Poco, krenuo krenuo sam u šetnju na obližnje veliko polje. Čovjek je sa sobom nosio kutiju punu gumenih mamaca za pronalaženje i pomodu njih mi je htio okazati kako njegov pas može brojiti. Priroda pasje inteligencije

89

"Poco može sasvim pouzano brojiti o četiri, a pri brojenju o pet samo poneka pogriješi ", rekao mi  je. "Pokazat du vam kako to rai. Izaberite Izaberite neki broj o jean jean o pet." Odabrao sam broj tri. Dok je pas gledao, njegov je vlasnik bacio tri mamca u visoku travu na polju.

Mamce je bacio u različitim smjerovima i na različite ualjenosti. Nakon što sam se, puzedi na rukama i koljenima, uvjerio a pas sa svoje visine i s polazne točke nije mogao vijeti mamce, čovjek je  jenostavno rekao: "Poco, onesi", bez usmjeravanja rukom ili korištenja ikakvog znaka. Pasje krenuo prema posljednjem mamcu, podigao ga i donio natrag. Vlasnik je uzeo mamac i ponovio: "Poco, donesi",

i pasje krenuo tražiti. Nakon stoje onijela i rugi mamac, opet je slijedila ista naredba: "Poco, donesi" i kujica je otrčala po tredi, posljenji mamac. Kaa joj je iz usta uzeo i posljenji mamac, vlasnik je ponovio naredbu: "Poco, donesi". Kujica gaje samo pogledala, jednom je zalajala, primakla se njegovoj lijevoj nozi

u uobičajeni položaj pore i sjela. Ona se čovjek okrenuo prema meni i rekao: "Poco zna aje onijela sva tri mamca. Ona stalno računa. Kaa više nema mamaca koje treba onijeti, lajanjem mi kaže - svi su ovdje, glupane - i je dnostavno je spremna na novi zadatak".

Ponavljali smo vježbu više o pola sata, mijenjajudi broj mamaca o ukupno pet, a ja i još jean usputni prolaznik, koji je začuđeno zastao promatrajudi pokus, bacali smo mamce i slali psa po njih kako bismo provjerili nije li moža postojala neka tajna u načinu kako su premeti bacani ili kako su avane narebe na koje je kujica uspješno izvršavala zaatke. Na kraju smo pokušali i ono stoje "otkrilo prevaru" Pametnog Hansa. Bilo je bačeno nekoliko mamaca, ali tako a je pas viio k amo su popadali, no sam

bacač nije znao koliko je mamaca u igri pa nije psu mogao nehotice oavati nikakve tajne znakove. Nije bilo važno o kojoj se varijanti railo, čak i kaa je bilo pet mamaca, pas nika nije pogriješio u broju. Iako nikome ne pada na um tvriti a su psi matematičari ili logičari, svejeno je očito a ipak posjeuju

neke matematičke i logičke sposobnosti. Sposobnost kvantitativne procjenei brojanje osnova su 90

Inteligencija pasa

svake matematike, a sposobost rješavanja novih problema okazuje logiku i razmišljanje. Posljenja o Garnerovih inteligencija je lingvistička inteligencija, pri čijem se spomenu escartes vjerojatno opet okrede u grobu. I ovje je potpuno jasno a pas ne može govoriti i proizvoiti jezik pa tako ne može ni ostidi više jezične oblike. No, ako pas kao pjesnik - laureat mora ostati tlapnja, poricati sve njegove lingvističke sposobnosti moglo bi otidi prealeko. Postojanje lingvističke inteligencije ko pasa neobično nam je važno, jer očito želimo komunicirat i s našim životinjama. To je važno i psima, jer su po svojoj priroi ruštvene životinje, a ustrojstvo nekog ruštva i strukture ne može postojati bez oređenog oblika komunikacije. Stoje struktura ruštva i aktivnosti složenija, složeniji je i jezik ili k omunikacija. U divljini, psi i vukovi koordiniraju grupe koje vode lov, zaržavaju ruštveni položaj u čoporu i ijele užnosti, poput čuvanja mlaunaca koji više ne sišu, ali su premladi za lov. Sve to ukazuje da m oraju imati bogat sustav komunikacije. Filozofski gledano,

naravno, pojam životinjskog jezika bio je sreištem rasprava o tome a li životinje koje nisu ljui mogu misliti i imati svijest. Zbog svih ovih razloga, čini mi se priklanim pojmu lingvističke inteligencije inteligencije pasa posvetiti više vremena od onoga kojeg sam posvetio ostalim oblicima mentalnih sposobnosti pasa u ovom poglavlju. 91 VI.

Lingvistička inteligencija pasa

Nitko ne cijeni posebnost vašeg razgovora kao što to cijeni vaš pas. Christopher Morley Jezik je oduvijek bio povlastica koju smo smatrali isključivo ljuskim obilježjem. Selekcionirajudi Selekcionirajudi

prisutnost lingvističkih sposobnosti ko životinja (pokušajima a se i životinje nauče govoriti, koji akako nisu bili uspješni), escartes je postavio granicu između ljui i svih rugih životinja koje nisu ljudi, razrađujudi tu misao i alje tvrnjom kako nesposobnost govornog komuniciranja okazuje i nepostojanje životinjskog razuma i inteligencije. Međutim, tijekom seamesetih goina našeg stoljeda zadan je udarac Descartesovom vjerovanju. Psiholozi Beatrix i Allen Gardner probili su tu barijeru sa

svojim čimpanzama. Znali su za nekoliko ranijih pokušaja kojima su z nanstvenici, metoom ogoja jeteta svakonevno izloženog ljuskom govoru, pokušavali čimpanze učiti govoru. Nažalost, rezultat

najuspješnijeg o tih eksperimenata bio je tek primitivno izgovoren rječnik o samo četiri riječi.

Garnerovi su pošli o pretpostavke kako su prethoni neuspjesi rezultat neumjerenih očekivanja očekivanja a de životinje oslovno roaovoriti. Buudi a mnoei rimati (a svakako i psi) nemaju 92

Inteligencija pasa

mogudnost upravljanja jezikom, usnama, nepcem i glasnicama na način kako to rae ljui, shvatili su a primati ne mogu koristiti govor, čak i ako su njihove mentalne sposobnosti ostatno razvijene za učenje ostalih oblika govora. Pokušavajudi prevlaati vokalnu komponentu govora, Garnerovi su počeli jenu čimpanzu poučavati američkom jeziku znakova gluhih g luhih (ASL - American Sign Language), koji umjesto glasnica koristi znakove rukama. Ovakav je pristup posebno o govarao čimpanzama, poznatima po svojim vještim rukama i prstima. Njihova prva čimpanza, Washoe, naučila je opširan rječnik o preko sto peeset znakova. Mogla je slagati jenostavne rečenice, koristiti osnovna gramatička pravila i izražavati nove ideje. Ove i ruge sposobnosti pokazale su aje čimpanza razvila jezik o one razine koja je bila  jednaka djetetu u dobi od dvije i pol do tri godine.

Neki znanstvenici otišli su i ublje u istraživanje jezika životinja. Koristedi plastične simbole umjesto riječi , avi Premack je uspio svoju čimpanzu Saru naučiti čitati i pisati. Sue Savage-Rumbaugh i njeni suradnici u Yerkes laboratoriju izraili su za svoje čimpanze, Shermana i Austina, poseban pisadi stroj sa specijalnom tastaturom na kojoj je svaka tipka pre dstavljala neku riječ ili io sličan riječi. Čimpanze su uskoro razvile sposobnost komunikacije o te mjere a su jena rugoj mogle tipkati poruke, koristedi se pojmovima koji su im bili posebno jasni i jako važni. Jena o vjerojatno najsaržajnijih poruk a odnosila se na izbor pravog oruđa kojim je trebalo oprijeti o skrivene hrane. Tako je jena čimpanza rugoj "poručila" što treba izabrati kako bi lakše ohvatila hranu. Ogovarajude srestvo potom je trebalo oati bližoj životinji, a kasnije su obje ijelile plijen obiven tako uspješnom suranjom. Ne slažu se svi psiholozi sa tvrnjom a se znakovi i signali čimpanza, gorila i ostalih primata, mogu nazvati pravim jezikom, jer takvom jeziku nedostaje kompleksnost pravog jezika ljudi. Osobno mislim daje razlika više u razvojnom stupnju jezika, nego u njegovom saržaju. Na primjer, vedina antropologa polazi od pretpostavke kako je sposobnost primitivnih naroda da zbrajaju i oduzimaju dokaz osnovnog

znanja iz matematike, iako bismo stvarni okaz matematičkih sposobnosti trebali Lingvistička inteligencija pasa 93 temeljiti na višem kriteriju - recimo, poznavanju množenja, ijeljenja ili čak rješavanja algebre. Mnogi bihevioristi, koji žele zanijekati sposobnost čovjekolikih čovjekolikih majmuna a se služe jezikom, o njih izglea traže lingvistički ekvivalent računanja pa bi tek to prihvatili kao okaz a životinje govore. rugim riječima, toliko su netolerantni prema životinjama a o njih traže ono što im onemogudava njihova tjelesna građa. Čini mi se a je najbolji način procjenjivanja procjenjivanja jezika životinja, promatrati ga kao jez ik malog djeteta. Djeci reovito priznajemo lingvističke sposobnosti i ona kaa znaju samo nekoliko riječi i pokreta kojima mogu izraziti svoje želje i razmišljanja. Websterov rječnik Tenth New Collegiate ictionary, u kojem su zabilježene najučestalije najučestalije uporabe pojmova, ne efinira riječ jezik samo kao "čujni, artikulirani zvuk s

točno oređenim značenjem, proizveen raom glasnih organa", nego i kao "sustavno izražavanje misli ili osjedaja pomodu ustaljenih signala, zvukova, pokreta ili znakova, čije znač enje razumijemo", gdje uostalom i pripaaju svi opisani načini sporazumijevanja čimpanzi. Neavno sam prelistao MacArthurovu knjigu Inventar razvoja komunikacije, u kojoj se između ostalog nalazi test za provjeru jezičnih i izražajnih sposobnosti vogoišn jeg djeteta. Siguran sam da bi Washoe i Šarah na tom testu postigli izuzetno visok rezultat. Stoga mislim a bi bilo pošteno, pri mjerenju jezičnih sposobnosti ljui i životinja, polaziti o istih mjerila, a ne a ljuima, ved pri najmanjem uspjehu, priznamo oređenu sposobnost, ok je istovremeno životinjama, čak i za bolji rezultat, uporno oričemo. RECEPTIVNA SPOSOBNOST PASA

Sve je lijepo i obro ok govorimo o jeziku primata, no što je s jezikom pasa? Ovje moramo oatno razjasniti ono što je escartes izglea zaboravio: najranija faza razvoja r azvoja jezika uključuje više razumijevanje  jezika nego sam govor. Tek nakon razvoja sposobnosti da se proizvode proizvode zvukovi ili signali kako bi se komuniciralo s drugima, slijedi razvoj 94

Inteligencija pasa

sposobnosti razumijevanja (recepcije) (recepcije) jezika, a to prestavlja viši nivo lingvističkog osega.

Takozvana receptivna sposobnost (sposobnost razumijevanja razumijevanja jezika) ko pasa je prilično obra; psi nam  je svakonevno pokazuju pokazuju kaa primjereno reagiraju na na naše riječi. Pogledajmo, na primjer, navedeni mini-rječnik, sastavljen o riječi koje i sam koristim u "razgovoru" sa svojim psima. Svaka o njih pojašnjena je ranjom ili ponašanjem koje pokazuje aje pas razumio. Naravno, neke o tih riječi ili izraza, moje su kovanice. Osim toga, svi moji psi ne reagiraju na sve riječi; to ovisi o stupnju njihove uvježbanosti. Pore svega, treba još oati i to t o a postoje riječi koje pas moža razumije, ali formalo nije užan na njih ogovoriti te one nisu prestavljene u ovom pasjem fonu riječi. (Imepsa): Svaki o mojih pasa zna svoje ime i čim ga čuje okrede glavu prema meni čekajudi aljnja uputstva. Bliže: Približit de mi se pas koji u šetnji zaostaje.

^

Brisanje: Pas olazi na sreinu kuhinje i čeka sušenje. Brlog: Pas odlazi u moj kudni ure i čeka me.

Čekaj: Pas stoji na mjestu ok ga ne opozovem rugom narebom. aj glas: Pas se postavi između mene i neznanca te zastrašujudi laje. Daj pusu: Pas mi lizne obraz.

aj šapu: Pas poiže šapu koja je najbliža mojoj ruci. Dobar pas: To je izraz pohvale i pas obično počinje mahati repom (može se zamijeniti s obar ečko, bravo).

ođi: Pas ođe i sjene ispre mene. olje: Pas ie niz stepenice. onesi: Pas iz grupe premeta onosi stvar s mojim mirisom (io službene vježbe poslušnosti). Fuj to: Pas ispljune sve što rži u ustima. Gdje je Joannie?: Pas odlazi prema prostoriji u kojoj je moja supruga, a kada je na katu ili u podrumu ide prema stepenicama.

Gje je lopta?: Pas traži svoju loptu (umjesto gje je, češde demo čuti Lingvistička inteligencija pasa 95

Gje je štap?: Pas traži svoj štap. Gleaj: Pas stalno glea u mene. Gore: Pas se penje stepenicama. Hop: Pas preskoči preko premeta ili prepreke koju mu pokažem. Hop gore: Pas skače na pokazanu mu površinu. Iemo: Pas me slijei s moje lijeve strane, no ne nužno uz nogu. Iemo vježbati: Na tu narebu pas čeka pore poligona za vježbanje. Igra: Na to pas počne veselo kružiti, lajati i prigibati se. Ispre: Pas zauzima položaj ispre mene (io službene vježbe poslušnosti). Iza: Može se koristiti samo u automobilu kaa želimo a se pas premjesti s prenjeg na stražnje sjealo.

Lakše: Pas usporava ho ili zastaje kako bi popustio napetost uzice. Lezi: Pas legne. Makni se: Pas se omiče o svega što je istraživao ili čime se bavio. Mir: Ovo je varijanta narebe čekaj i koristim je pri češljanju pasa. Psi baš ne vole kaa ih se vuče v uče za laku pa ipak, zbog izane narebe, ostaju u mirnom položaju. Miran: Obično popraden pokretom ruke, ovaj izraz psu govori a mora tiho ostati na mjestu na kojem se zatekao (može se redi i ostani). Momci: Ovaj izraz rabim kaa se obradam svim mojim psima ojenom. Svaki o njih na tu riječ reagira kao a sam izgovorio njegovo ime. Na mjesto: Pas olazi u svoju kudicu. Nazad: Pas se u pokazanom smjeru udaljava od mene. Ne: Pas se ukipi, prekine svaku akciju.

O.K.: Ovaj izraz govori psu a je vježba gotova i iza nje nema novih narebi. Pas najčešde zalaje i prilazi po po hvalu ili nagradu. Očistimo oči: Ovo kažem samo svojem španijelu, koji mi ona položi glavu na moju lijevu ruku pa lakše mogu obaviti ritual čišdenja tragova suza oko njegovih očiju,........._ očiju,.. ......._

.......____................._ .......____.. ...............___ ... ___....................„ ___.............. ......„ .._......_^._.

96

Inteligencija pasa

Ogrlica: Pas spusti glavu i opušta skianje ili stavljanje ogrlice. Okolo: Pas obiđe oko mene i ie u položaj pore. Okreni se: Pas legne na leđa kako bih ga poglaio po trbuhu. Oprosti: Uvijek to kažem kaa mi pas prepriječi put ili legne preko praga; pas na to ustane i stane sa strane, propušta me a prođem. Otvori usta: Pas otvori usta tako a mu mogu očistiti zube. Popravi: Pas popravlja položaj pore (io vježbe poslušnosti). Pored: Pas seta uz moj lijevi bok ili se vrada sjesti uz moju lijevu nogu (položaj k nozi, uz).

Požuri: Tu riječ rabim ona kaa moram brzo izadi pa psa, prije olaska, još jenom pustim van. Jenom naučena, ova de ga riječ uvijek potaknuti a traži mjesto za vršenje nuže. Prosi: Pas sjene na stražnje noge, a prenje poigne kao a prosi.

Pusti: Na to pas popušta stisak premeta kojeg rži u ustima tako a ga mogu izvaiti. Sjedi: Pas sjedne.

Stani: Pas zastane u onome što je taj čas raio i glea me. Tiho: Pas prestaje lajati.

Tko želi jesti?: Pas otrči u kuhinju pre svoju zjelicu za hranu. Tko želi kolačid?: Pas potrči u kuhinju i čeka svoj pasji kolačid. Tko de se provozati?: Kaa smo vani, pas otrči o automobila i čeka ozvolu a uđe unutra (kaa je u kudi, olazi pre vrata i čeka). Tko ie u šetnju?: Pas prilazi ulaznim vratima i čeka. Traži: Pas slijei pokazani miris (io vježbe pradenja traga). Traži rukavicu: Pas onosi rukavicu koja je izvan njegovog vinog polja (io službene vježbe poslušnosti). Tu: Na to se pas koji se slobono krede prostorom vrada uz moj lijevi bok, blizu položaja k nozi, uz.

Unutra: Pas otrči kroz otvorena .vrata kude ili vrta, u smjeru koji mu pokažem pokretom ruke. Lingvistička inteligencija pasa 97 Uzica: Pas se umiri i poiže glavu a mu lakše prikopčam ili skinem uzicu. Uzmi: Pas uzima predmet sa tla ispred sebe.

Van: Pas izađe iz sobe ili iz svoje kudice. Zagrli me: Pas se ispre mene poiže na stražnje noge, a šapama me obgrli oko slabina kako bih ga bez saginjanja mogao milovati. Zločest pas: Ovo je izraz negoovanja na koji pas obično otpuze i potraži izlaz iz sobe.

Ovaj popis o šezesetak riječi nije cjelovit. Kao što sam rekao, naveo sam samo izraze koje najčešde rabim, a izostavio sam sve one koje psi također razumiju, ali ne u smislu narebe. Na riječ kupanje, na primjer, moj kernski terijer počinje tražiti mjesto gje de se sakriti, ok moj kavalirski k avalirski španijel kralja Charlesa jenostavno oe na vrata kupaonice i čeka neizbježnu subinu. Siguran sam a ogovaraju i na neke ruge riječi, kao na izraz sat vježbe, no ogovori su manje previivi. J.Paul Scott, psiholog koji se, u vrijeme dok je bio ravna telj laboratorija za ponašanje životinja na Hamiltonovom institutu u američkoj saveznoj ržavi Maine, intenzivno bavio proučavanjem pasa, siguran je a psi mo gu razlikovati preko sto izgovorenih riječi. Receptivna sposobnost pasa ne onosi se samo na riječi, ved uključuje i niz gesta ili pokreta (istovjetnih  jeziku znakova). U komunikaciji komunikaciji sa psom mnogi o tih znakova znakova mogu jenostavno zamijeniti zamijeniti obične riječi i narebe, ok se rugima oatno upotpunjuje i pojašnjava izgovorena nareba. Tako postoji poseban pokret sa značenjem ođi, va različita znaka rukom za olje i va za sjei (ovisno o tome a li je pas sa strane ili je nešto ualjeniji ispre mene), znak za pore, jean znak za stani te t e jean pokret rukom za nazad. Postoje dva zasebna znaka rukom kojima možemo psa poslati u položaj pore, ovisno o tome želimo li a pas napravi krug oko nas ili piruetu s lijeve strane. Postoje i va znaka za stani, jean kaa se pas krede i rugi ok sjei. Ja koristim i brojne znakove kojima pokazujem smjer: pokažem rukom lijevo ili esno; pokažem luk u kojem treba preskočiti prepreku; pokažem smjer iz kojeg treba nešto onijeti kaa  je izdana naredba^ 98

Inteligencija pasa

uzmi; uz naredbe unutra ili van uputim psa rukom prema vratima, ulazu ili otvoru; t apkam prstima po

površini na koju pas treba skočiti nakon narebe hop gore; poslije narebe vrati se, rukom pokažem psu smjer u kojem se treba vratiti. vr atiti. Koristim i poseban pokret kojim želim potaknuti psa na traganje nakon izrečene narebe traži. Pored naredbi i pokre ta koje sam opisao, psi prepoznaju i takozvani govor tijela. Način na koji se

kredemo, mjesto koje zauzimamo u prostoru ili izraz našeg lica, akle govor našeg tijela, govori mnogo o nama, jer se svi ti t i rječiti znakovi tijela mijenjaju po utjecajem različitih osjedaja ili u različitim ruštvenim situacijama. Psi su posebno spretni u iščitavanju različitih "govornih" nijansi našega tijela. Sigurno ste ved zamijetili kako se poneka, kaa se ljutite na svog psa, ali to zbog ogoja ne želite pokazati, pas sve jeno pokunjeno pokunjeno mota oko vas s repom savinutim između između nogu - on reagira na znakove koje mu nesvjesno ajete. U školi za pse često možete vijeti povezanost između raspoloženja vlasnika i uspješnosti školovanja. Uz napetog voitelja ili vlasnika ni pas se n ede baš najbolje iskazati - čini se kao a  je i sam napet pa se ne osjeda osjeda ugono. Izreka iskusnih iskusnih kinologa: "Napetost "Napetost se slijeva niz uzicu", moža moža najbolje upuduje na važnost nesvjesnog govora tijela svakog vlasnika psa. No, teško je o čekivati a svjesno možemo ukloniti sve te naoko neprimjetne znakove koje pas ipak uspjeva "pročitati". Ovu

njegovu sposobnost vjerojatno treba shvatiti kao oatni čimbenik kaa se govori o receptivnim sposobnostima pasa. GOVOR PASA

Svi prethono opisani znakovi i riječi namijenjeni su prenošenju informacija o čovjeka prema psu. Međutim, psi su sposobni komunicirati i u obrnutom pravcu. Pri tome, kao i mi, koriste glasove, govor tijela i geste. Neki znakovi zajenički su gotovo svim pasminama pa čak i ivljim kaniima, ok rugi imaju samo lokalno značenje u oređenim okolnostima (slično narječjima u našem govoru). Tim pasjim "narječjima" bavili su se mnogi, ali je moža najalje otišao ouglas Kirk koil ie istraživan 73 liHnimi 7iuntinip 7n iimietnirh-o nnvfjino On Lingvistička inteligencija pasa

99

smatra a bi svi ljui koji sujeluju sa životinjama u filmskim i vieo proukcijama, morali poznavati načine životinjske komunikacije. komunikacije. Ovim problemom bavili su se i psiholozi koji su otkrili a znakove i glasove pasa možemo poijeliti u tri osnovne skupine. Znakovi prve grupe govore o njihovim emocionalnim stanjima. ruga skupina vezana je uz ruštvene onose (položaj na hijerarhijskoj ljestvici, ominantnost na oređenim poručjem), ok se tredom izražavaju njihove potrebe i želje. Upravo u ovoj posljenjoj grupi pokazuju se najvede razlike među pojeinim pasminama, ali i pojeinim psima, jer im ti znakovi nisu biološki i genetski urođeni ved su iskustvom naučeni. Glasanje pasa

Ljue bismo mogli ukoriti zato što ne slušaju pažljivo svoje pse i stoga im vedina značenja, prisutnih u glasanju psa, ostaje nerazjašnjena. No, ljusko je uho nesposobno razlikovati nijanse pasjeg laveža. o koje je to mjere izraženo, najbolje de vam pokazati sljeedi niz izraza kojima iljem svijeta ljui oponašaju lajanje pasa. Englez ili Amerikanac redi de bow -wow, woof-woof ili arf-arf. Španjolac je uvjeren kako psi kažu jau-jau, Danac misli daje to waf-waf, Fr ancuz woa-woa, ok Rusu zvuči kao gav-gav, a Izraelcu havhav. Njemac de prisegnuti kako čuje wau -wau, Čeh ponavlja haff -haff, -haff, a Kinez, zamislite, wung-wung\ Naravno, nemojmo zaboraviti a psi moža govore lokalnim narječjima... S nešto vedom pozornošdu pasji su lavež slušali i znanstvenici, kojima je ipak uspjelo razaznati značenje pojeinih oblika glasanja pasa. Nabrojit du najznačajnije i pokušat du ih "prevesti" na ljuski jezik, opisujudi situacije u kojima ih psi koriste. Postoje neke važne orenice pasjeg lajanja. Najznačajnije Najznačajnije su visina i zvuk. Lavež i svi zvukovi niskih tonova obično prestavljaju prijetnju, ljutnju i najavljuju mogudnost napaa, ok viši tonovi mogu značiti strah, bol ili, kaa su manje proorni, zaovoljstvo i želju za igrom. Psiholozi su otkrili a se na isti način oglašavamo i mi ljui. Kaa smo ljuti, paa visina tona, a kaa smo uplašeni, glas postaje proorniji, ton visok, ok riječi zvuče izlomljeno. Kaa pokazujemo razigranost ili se o bradamo \i

r\i

i-\*i? /ri oo

n

100 Inteligencija pasa psihologinja, Janet Werker, uspjela je dokazati da se po tonu i visini ljuskog glasa, čak i kaa se rai o

istim riječima, može prepoznati obrada li se netko orasloj osobi ili malom jetetu. ruga orenica pasjeg glasanja je učestalost ili brzina ponavljanja nekog zvuka. Glasovi koji se vedom brzinom učestalo ponavljaju, označavaju stupanj uzbuđenja i žurbe. Što su oni rjeđi, sigurnije je a se rai o nižem stupanju uzbuđenja ili nekakvom prolaznom stanju. Važno je i trajanje zvuka. Visoki, kratko orezani i brzo ponavljajudi tonovi često znače strah il i bol, dok isti glasovi ponovljeni sporijim ritmom pokazuju želju za igrom ili zaovoljstvo. Opdenito govoredi, trajniji zvukovi znače namjeru, najavljuju ponašanje koje de se ogoiti, poput niskog rezanja koje prethoi napau. LAJANJE Neprekidno brzo lajanje, zvuk srenje visine: "Pozovi čopor! Nešto nije u reu! Netko olazi na naš teritorij!"

Neprekino lajanje, malo sporije i malo nižeg tona: "Uljez (ili opasnost) je vrlo blizu. Pripremite se za obranu!"

Brzi lavež, niz o tri o četiri glasa, s pauzama između, srenje visine: "Osjedam problem (ili uljeza) blizu našeg teritorija. Mislim a bi vođa čopora morao podi u izvinicu." Prouženo lajanje koje ne prestaje, s umjereno ugačkim stankama između pojeinog glasanja: "Ima li koga? Sam sam i treba mi društvo." To je najčešdi ogovor psa na zatočeništvo ili užu napuštenost. Jean ili va kratka zvuka, srenje visine: "Zravo!" To je najtipičnije glasanje za pozrav. Jean oštar zvuk, nižim glasom: "Nemoj!" Ovako kuja često umiruje mlae, no tako se glasa i pas kojega nešto ometa ok spava ili pas kojeg smo pri češljanju snažnije povukli za laku. Mijenjajudi visinu ili "naglasak" glasanja, psi mogu promijeniti i smisao svoje poruke. Možemo to usporeiti s rečeničnom intonacijom bilo kojeg jezika. Izjavna rečenica "Gotovo je." postat de pitanje ako Lingvistička inteligencija pasa 101 intonacija na kraju izjave raste umjesto a paa. Sličnu tehniku oglašavanja koriste i psi: Jean oštar zvuk, srenje visine: "Što je sa to?" ili "Što?" To je zvuk iznenađenja ili zaprepaštenja. Ukoliko se ponovi još va ili tri t ri puta, njegovo značenje se mijenja u "ođi, pogleaj ovo!" Ista vrsta laveža, no ne s tako kratkim i oštrim glasanjem, obično znači "ođi!" Mnogi psi rabe ovu vrstu glasanja pre vratima kaa žele izadi van. Spuštajudi visinu intonacije na opušteni ton, pas uzvikuje "Jeinstveno!" ili nešto kao "Super!" Moj kernski terijer, koji s posebnim užitkom voli preskakati prepreke, tako de se oglasiti u znak srede kaa ga pošaljem skočiti preko visoke prepreke. Neki psi tako zalaju pre punim tanjurom hrane. Pas jednom zacvili, jako kratko i visokim tonom: "Au!" To je r eakcija na

iznenanu, neočekivanu bol. Serija cviljenja: "Boli me!" ili "Jako sam uplašen!" Ovakvim glasanjem psi upozoravaju na jaki bol ili strah.

Zamukao lavež, srenje visine: Ako bismo lajanje opisali kao "ruff" ona bi za zamukao lavež rekli "ar-ruff". Ono znači "Igrajmo se!" i izražava spremnost psa na igru.

Lajanje s rastudom intonacijom: Nešto gaje teže opisati, no kaa ste ga samo jenom čuli, ne možete pogriješiti. To je obično serija lajanja, svaki put počinje sreinom tona koji naglo raste - sliči cviljenju, prema nije tako visoko. To je lavež koji pas koristi prilikom grube igre i prevrtanja kako bi pokazao uzbuđenje i mogli bismo ga prevesti sa "Baš je zabavno!" REZANJE

Rezanje se može rabiti kao samostalan jezikovni znak ili kao oatak lavežu, kojemu taa prioaje oređeni prijetedi izraz. Meko rezanje niskog tona: "Pazi!" ili "Ostupi!" Ima značenje prijetnje i obično potjera onoga kome je upudeno. 102 Inteligencija pasa

Tiho rezanje, koje povremeno prelazi u lavež niskog tona: "Zabrinut sam (ili preplašen), ali branit du se." Ovo je prijetnja životinje s manje samopouzanja koja de, međutim, najvjerojatnije ogovoriti na napa. Valovito rezanje (s promjenjivom visinom): Ovo je rezanje koje ide od niskog do visokog tona, s nekom

vrstom polulajanja kako ton raste. Poručuje nam: "Užasnut sam. Priđeš li bliže, vjerojatno du se boriti, ali moža i pobjegnem." Takvim prestrašeno -agresivnim rezanjem, oglasit de se vrlo nesiguran pas. Glasno rezanje, ne vie se zubi: "Olična igra!" ili "Zabavljam se!" Obično je io igre, može biti umetnuto u seriju zamuklog laveža. Kazuje nam koliko se pas uživio u igru i s kojim žarom očekuje pobjeu. RUGI NAČINI GLASOVNOG SPORAZUMIJEVANJA Tiho cviljenje: "Boli me!" ili "Bojim se!" Takve demo glasove najčešde čuti ko veterinara, kaa pas trpi, ili kaa se neki plašljiv pas nađe u nepoznatom okruženju. Taj je zvuk svojevrsni nastavak poznatog cviljenja štenaca koji njime poručuju a su glani, a im je hlano ili ih je strah. Glasniji, nešto uži zavijajudi zvuk: "Molim aj mi.. " ili: "Želim ... " Pas obično koristi ovaj zvuk ok čeka hranu, kaa očekuje prikopčavanje uzice ili kaa pokušava privudi gospoarevu pozornost. Uzisanje: Ovakvi zvukovi, nakon kojih pas uvijek legne i položi glavu na prenje šape, mogu imati va značenja, ovisno o kontekstu i obraznoj mimici. Kaa su psu napola zatvorene oči, to je znak zaovoljstva i znači: "Zaovoljan sam što du ovje ledi." Ako su mu oči poptuno otvorene, izražava svoje razočarenje jer se nije ostvarilo ono stoje zamislio, a najbolje bi se moglo prevesti kao: "Predajem se!"

Muklo lajanje: To je karakterističan zvuk lovačkog psa za vrijeme lova. Obično ga treba tumačiti kao: "Slijedi me!" ili: "Ulovi ga!"

Zavijajude lajanje: Čuje se približno kao: "jip -jip-jip-hov" pri čemu je završni zvuk je prilično proužen. Obično znači: "Usamljen sam", "Osjedam se napušteno!" ili: "Ima li koga?" Lingvistička inteligencija pasa 103 Zavijanje: "Ovje sam!", "Ovo je moj teritorij!" ili: "Čujem vas!" Samouvjerena životinja često de zavijati samo zato a ruge upozori na svoju nazočnost. Zavijanje se često javlja i kao ogovor na zavijajude lajanje nekog rugog psa. Ljuskom uhu zvučnije je o zavijajudeg lajanja, koje se obično opisuje kao tugaljivo.

Stenjanje: Čuje se nešto poput "ar -ovl-vovl-vovl...", ne traje ugo i ne znači ništa loše. Njime pas izražava spontano zaovoljstvo i uzbuđenje, kao a hode uskliknuti: "Uzbuđen sam!" ili "Iemo!" Pas obično stenje kaa de se ogoiti nešto što on jako voli. Kratko, orezano muklo lajanje: Znak je pasje uzbuđenosti ili nestrpljivosti, nešto poput: "Iemo ved  jednom!"

Psi mogu naučiti i neke posebne glasove. Na primjer, lajanje nakon narebe aj glas zvuči kvalitativno rugačije o spontanog lajanja. Isto se može redi i za glasanje policijskih pasa i pasa čuvara. Neke je pse mogude naučiti posebnim zvukovima koji nisu slični ni jenom o poznatih načina lajanja, ved su bliže nekakvom rezanju, za koje demo prije redi a posjeda na nekakvo jolanje ili pokušaj govora. Psihologinja Janet Werker ima na primjer pudlu koja tijekom dana ostaje sama u kudi. Svake večeri kaa se članovi poroice vradaju kudi, veselim i pjevušedim glasom kažu joj "Bok!" (eng. hello - op. prev.). Pas se ubrzo naviknuo na taj učestali ritual pa saa i on, ispuštajudi nekakav vosložni "arl-row", spontano pozravlja ukudane kaa se vradaju kudi. Ono što je još zanimljivije vezano je uz poatak a se ovaj pozrav govori samo članovima obitelji, a nikako strancima. Znakovi i geste u sporazumijevanju pasa

I psi pri sporazumijevanju koriste govor vlastitog tijela kako bi izrazili svoja ruštvena i emocionalna stanja. Pas govori s repom, očima, ušima i njuškom, ali i ržanjem tijela, s kojim može oatno upotpuniti saržaj i smisao svoje poruke. 104 Inteligencija pasa REP

Položaj repa rječit je pokazatelj pasjeg ruštvenog položaja i mentalnog stanja. Način komuniciranja repom, razlikuje se o pasmine o pasmine, što ovisi o prironom položaju samoga repa: zapanoškotski bijeli terijer nosit de svoj "mrkvasti" rep više o o  zlatnog retrivera s kitnjastim i obješenim repom, ok de rep bilo kojeg hrta visiti još opuštenije. Rep u gotovo vooravnom položaju, uperen unaza, no ne ukočen: Znak pozornosti. Grubo preveeno govori: "Ovje bi se moglo ogoiti nešto zanimljivo."

Vooravno izbačen rep, uperen unaza: Tako pas izaziva kaa naleti na nepoznatog psa ili uljeza, kao a hode redi: "Samo čekaj, ved deš ti vijeti tko je ovje gaza!" Rep poignut, između vooravnog i okomitog položaja: To je znak ominantnog psa, ili psa koji želi ostaviti takav dojam,,a prevodi se kao: "Ovdje ja vladam!"

Rep poignut, ležerno zabačen preko leđa: "Ja sam najbolji." To je izraz samouvjerenog, ominantnog psa, koji je svjestan svojeg utjecaja i modi. Rep spušten nešto ispo vooravne linije, ali još uvijek malo ualjen o nogu: "Opušten sam." ili: "Sve je u redu."

Rep spušten, blizu stražnjih nogu: Značenje ovog položaja repa o visi o cjelokupnom ržanju tijela. Ako su noge još uvijek uspravne i rep se lagano miče naprije - natrag, to znači: "Ne osjedam se obro" ili: "Malo sam potišten." Ako su noge nešto svinute prema unutra, zbog čega su leđa lagano spuštena, to znači: "Ne osjedam se sigurno." Ovakvo ržanje tipično je u nekom nepoznatom okruženju ili situaciji. Rep uvučen između nogu: "Prestrašen sam!" ili: "Nemoj me ozlijeiti!" Pas zauzima ovaj stav u nazočnosti ominantnog psa ili osobe, i želi poručiti: "Prihvadam svoj niži položaj u čoporu i ne mislim te izazvati." Poruke, koje pas oaje repom, mogu mijenjati značenje ovisno o nekoliko čimbenika: Nakostriješenost lake uzuž repa: Ko pasa je nakostriješena laka uvijek znak napaa i njome se može opunjavati značenje bilo kojeg Lingvistička inteligencija pasa 105 položaja repa. Tako, kaa je rep ravno izbačen, pasje spreman na napad; ukoliko je malo podignut ili lagano povijen izna leđa to znači: "Ne bojim te se i okazat du ti t i a sam ja glavni!" Visoko poignut i oštro zavinut rep: Ovo je ržanje karakteristično za pse slične vukovima, poput njemačkog ovčara, a znači isto što i nakostriješen rep. Preznak je mogudeg napaa. Mašudi repom psi mogu jenostavno pokazati svoje zaovoljstvo. Što brže i više mašu, to su veseliji i razigraniji. Pri procjenjivanju uzbuđenja ko psa treba prije svega pratiti brzinu mahanja, a ne otk lon repa o osnovne crte. Pas s velikim lakavim repom, mahat de raskošnije o kakvog terijera t erijera koji de, i ona kaa bue najuzbuđeniji, mahati tako kao a rhti. Pa ipak, u oba slučaja brzo mahanje repom znači: "Uzbuđen sam!" užina repa ne utječe na kvali tetu i smisao poruke koju pas pokazuje. Neznatno mahanje repom: Tako pas najčešde izražava obroošlicu, najbolje gaje prevesti kao: "Pozrav svima!" Na isti način maše repom kaa uglea svojega gospoara. Taa je to samo izraz ruštvene naklonosti i znači: "Viim a me gleaš. Voliš me, zar ne?" Široko mahanje repom: "Sviđaš mi se!" Pas ovako maše najčešde za vrijeme igre ili kaa se va psa, igrajudi se, zalijedu jean u rugoga, prijateljski se bore i bezopasno reže. Mašudi repom, međusobno si poručuju a se ne rai o pravom napau, ved je sve samo igra. Često ovakvo mahanje znači: "Zaovoljan sam."

Polagano mahanje repom, pri čemu je rep "na pola koplja" (srenje poignut): Za vrijeme školovanja možemo ovaj položaj razumijeti kao: "Pokušavam te razumijeti. Truim se otkriti što misliš i želiš o mene, ali jenostavno ne mogu shvatiti." Kaa pas konačno riješi problem, brzina mahanja i veličina pomaka obično zamjetno porastu. Mahanje repom tipična je ruštvena gesta, koju vrlo uspješno možemo usporeiti s ljudskim smijehom. Čini se a ljui vedinu svojih osmijeha čuvaju za posjetitelje ili kaa razmišljaju o nečem posebno ragom. Sličnu ulogu ima pasje mahanje repom, najčešde upudeno nekoj osobi ili rugom psu; pas može m ahati i mački, konju ili mišu, svemu 106 Inteligencija pasa

što oživljava kao živo bide. Ipak, kaa je sam, nede mahnuti repom prema neživoj stvari. Mašudi repom izrazit de vam svoju zahvalnost kaa mu onosite tanjur pun hrane. No, kaa uđe u sobu i tamo ved zatekne pun tanjur, pridi de i jenako zaovoljno pojesti hranu, ali nede mahati, osim moža, lagano rhtati uslije uzbuđenja. Upravo ovo ponašanje upuduje na zaključak kako mahanje repom znači komunikaciju, onosno govor. Kao što mi ne pričamo sa ziovima, tako ni psi ne mašu repom prema neživim stvarima koje se ne ponašaju ruštveno. Za vedinu pasa je karakteristično a se boja lake na repu mijenja prema njegovom vrhu. Gotovo uvijek ie o tamne boje u korijenu ko rijenu repa, pa o svjetlije ili potuno bijele na samom vr hu. Tako je i ko čagljcva, lisica, divljih pasa i dinga, stoga neki biolozi tvrde kako se priroda sama pobrinula da repni signali budu

što uočljiviji. Ko vukova je sve sasvim suprotno - vrh repa je crn i u kontrastu je s prevlaavajudom bojom ostalog krzna što, naravno, ima isti učinak: položaj i pomicanje repa postaju uočljiviji. Vjerojatno ne treba posebno opisivati kako je psima s kupiranim repovima nasilno ouzeta ovakva mogudnost komunikacije sa svojim srodnicima. S druge strane, postoje i mnogi dokazi koji govore da pas, vedinu poataka koje prenosi repom, može

naomjestiti načinom na koji glea, rži uši ili miče m iče ustima. UŠI Kao i ko repa, sve položaje ušiju treba gleati u onosu na to kako ih pas rži ok je opušten. jelotvornost prenošenja poataka ušima upravo je suprotna od "repnog" pravila - što su uši uže, pas de njima teže komunicirati. Uspravne uši ilimalo nagnute naprije: "Stoje to?" To je znak pozornosti kaa pas osluškuje novi zvuk ili položaj u kojem proučava novu situaciju. Ukoliko pas pri tome ima lagano nagnutu glavu, s opuštenim ili malo otvorenim ustima, poruka mijenja značenje u: "Ovo je oista zanimljivo." ili: "Ne razumijem to", a  javlja se u novoj, nepoznatoj situaciji.

Lingvistička inteligencija pasa 107 Pokazuje li pas zube i nabora kožu na njuški, taa je to, naravno, ozbiljna prijetnja samouvjerenog psa.

Naza, prema glavi spuštene uši: "Strah me je." ili: "Buem li napanut, branit du se." Ovako de najčešde reagirati pas kojega izaziva neka životinja ili čovjek. Uši potpuno priljubljene prema natrag: Ko pasa uspravnih ušiju, poput njemačkog ovčara, uši su položene malo ukoso i bočno se šire. Poruka je jasna: "Ovo mi se ne sviđa", "Spreman sam se boriti ili pobjedi." Zanimljivo je a psi koriste ovaj položaj u tr enucima kada su spremni napasti, ali i onda kada misle omah pobjedi. OČI Postoje vije osnovne poruke očima i obje se onose na ominaciju ili poređenost. Izravno buljenje u oči (fiksiranje): "Što misliš tko si?" ili: "Izazivam te na dvoboj za prevlast." Ovako se ponašaju ominantni psi ili njihovi

suparnici koji de se svaki trenutak sukobiti. Pogled skrenut u stranu, izbjegavanje neposrednog pogleda: "Istina je, ti

si gospoar." i "Ne želim neprilike." Ovako na izravan izazov ogovara poređeni pas. USTA

Psi ne mogu ustima izraziti toliko poruka kao ljui; međutim, nekoliko osnovnih položaja usana posebno su važni. Opuštena i malo otvorena usta, jezik se nazire ili malo visi preko onjih zubi: Ovaj "izraz" inačica je ljuskom osmjehu, pas njime poručuje: "Sretan sam i opušten."

Zijevanje: Ovo je moža jean o izraza koji se najčešde pogrešno tumači. ok je ljuima to znak zamora ili osae, ko pasa se rai o stresnoj situaciji: "Napet sam, zabrinut i neraspoložen." Malo podignute usne iza kojih se tek naz iru zubi, usta su još uvijek gotovo zatvorena: "osađuieš mi!" To

ie nrvi znak nriietnie. 108 Inteligencija pasa

.. ..„..,____-___

Iskrivljene usne iza kojih se obro vie zubi, koža izna njuške lagano je naborana, usta jelomično otvorena: "Učiniš li nešto što nalikuje prijetnji, mogao bih te ugristi." To je sljeeda faza prijetnje; poneka ovako reagiraju i prestrašeni psi. Nastavimo li vršiti prisilu na psa koji se tako ponaša, možemo izazvati agresivni napad. Usne podignute prema gore toliko da se vie prenji zubi i esni izna njih, viljivi nabori izna njuške:

"Povuci se ili učini nešto slično!" To je pravi izraz negoovanja koji znači a je pas spreman opasno napasti. Zateknete li se ika u takvoj situaciji, ne smijete se okrenuti i početi bježati: uzbuđenost psa osegla je onu kritičnu razinu kaa bi vaš pokret vjerojatno izazvao reakciju "slijei i napani". Umjesto bježanja, skrenite pogle (pokažite poređenost), malo otvorite ot vorite usta (naznaka uzvradanja prijetnje, pokazujete da ste spremni na obranu) i polagano uz-mičite. Ko svih izraza prijetnje, zakrivljenost usnica malo otvara usta pa se čini kao a su se kutevi k utevi usana pomakli prema naprije. Konačna poruka nije uvijek ista. Kaa je onji ugao usta malo gurnut prema olje, to upuduje na element straha u agresivnom nastupu psa. Pas još uvijek može napasti, ali može i pobjedi ako ga se snažno napane. Kutovi usana, povučeni prema natrag, pretvaraju ominantnu prijetnju u nešto poput: "Plašiš me, ali borit du se ako me prisiliš." TIJELO I ŠAPE Psi u mnogim situacijama koriste svoje tijelo i šape, no sigurno se najvedi broj onosi na poruke ruštvene priroe. Pas ispruži prenje noge, poigne stražnji io tijela, t ijela, a glava mu je gotovo na zemlji: To je klasični primjer "igrajudeg klanjanja" koji m pas poziva: "Igrajmo se!" Ravno tijelo, uspravan položaj i nekakvo usporeno "parano" kretanje prema naprije s ukočenim nogama: " Ovje sam ja glavni!" i "Izazivam te na voboj!" ominantan pas koristiti ovaj položaj kako bi pokazao svoj autoritet i vlast na oređenim poručjem te spremnost a se za njeg bori. Lingvistička inteligencija pasa 109 Tijelo malo nagnuto naprije, noge napete: "Prihvadam tvoj izazov i spreman sam za borbu!"

Pas se prevali na leđa i otkriva trbuh: "Ne prepirimo se." ili: "Potpuno priznajem tvoju namod i autoritet." Ovo je ponizan ogovor, pas poručuje a nije spreman boriti se i želi izbjedi sukob. Često u priroi kanii zauzimaju ovaj položaj prilično opušte no i zadovoljno dok su u blizini vođe čopora. Stoga, kaa se pas valja kako biste ga poglaili po trbuhu, on zapravo prihvada vašu ominantnost.

Pas položi glavu na rame rugom psu ili stavlja šapu na leđa rugog psa: "Želim a znaš tko je ovje glavni." Te kretnje obično koriste ominantni psi, vođe čopora i psi koji žele postati vođa čopora. Brz, površan ugriz: Pojavljuje se jeino u onosu čovjeka i psa; pas uzima u usta voiteljevu ruku ili, ok šede, nosi ustima uzicu. Takvo "grickanje" može biti ozbiljan znak kušnje ominacije i pokazuje a pas ne prihvada čovjeka kao vođu čopora. Pas stavlja šapu na gospoarevo koljeno: "Pogleaj, ovje sam." ili "Obrati malo pažnju na mene." Pas pokušava privudi pozornost. Može to činiti na razne načine: grebudi šapom po zraku ili kližudi glavom po gospodarevoj ruci.

Kostriješenje lake na leđima i ramenima: To je znak koji najavljuje agresivno ponašanje. Greben nakostriješene lake niz leđa poručuje: "Ne gnjavi me, ljut sam!" Kaa se nakostriješenost proširi i na ram ena, to znači: "osta sam te ponosio." i znak je neposrenog napaa. Neki vukovi imaju na leđima, a poneka i na ramenima, prugu tamne lake, koja oatno pojačava izražajnost poruke. Pas sjei ijenu šapu rži malo poignutu: Ovo je još jean znak stresa , ali upotpunjen osjedajem nesigurnosti. Pas poručuje: "Nesiguran sam, osjedam se nelagono i zabrinut sam." Pas je prevaljen na leđa i trlja se o tlo: Ovom ponašanju poneka prethoi trljanje nosom i prsima po tlu ili pas jenostavno položi glavu na tlo pa prenjom šapom trlja lice, o očiju prema nosu. Mislim a je sve to svojevrsni obre zaovoljstva, kojeg psi pokazuju u najrazličitijim 110 Inteligencija pasa

Uspravne uši (nisu usmjerene naprijed)

Podignuta glava Usta malo otvorena, jezik visi van

Rep spušten i opušten Opušteno ržanje, sva težina jenakomjerno je prebačena na stopala Ilustracija 6.1

Opušten, prilično zaovoljan pas, nije zabrinut ni preplašen aktivnostima koje se odvijaju u njegovoj neposrednoj okolini.

Uši usmjerene naprije Oči jako otvorene Usta zatvorena

Rep položen vooravno (nije ukočen ni nakostriješen) Noge malo nagnute naprijed, stoji visoko na vrhovima prstiju Ilustracija 6.2

Oprezan pas kojem nešto iz okoline privlači pozornost. Lingvistička inteligencija pasa 111 Uši usmjerene naprije Naborana njuška Iskrivljene usne, vide se zubi, kutovi usana pomaknuti naprijed

Ukočene noge, tijelo lagano nagnuto naprije Rep uspravan i nakostriješen Ilustracija 6.3

Izuzetno ominantna životinja koja pokazuje svoj autoritet i prijeti napaom ako bude izazvana.

laka nakostriješena Uši zabačene naza Naborana njuška

Malo iskrivljene usne, kutovi usana povučeni natrag Ilustracija 6.4

Preplašen pas koji bi mogao napasti. Rep povučen meu noge Tijelo spušteno 112 Inteligencija pasa Lizanje glase dominantnog psa

Kulovi usana povučeni natrag Rep spušten (može malo mahati) Ilustracija 6.5

Bojažljiv pas koji se poređuje kako bi izbjegao daljnje izazovj: i prijetnje. Uši polegnute unatrag I/micanje pogleda

Nos i čelo glalki.be/ bora Rep mučen meu nosie Kutovi usana povučeni natra Pas se izvali na lea, izlaže trbuh i m'lo Ilustracija 6.6 Pas koji pokazuje potpunu predaju, strab i poniznost.

Lingvistička inteligencija pasa 113 Uši uspravne Usta otvorena, vidi se jezik

Prenji io noge polegnut, šape svinute Rep podignut Ilustracija 6.7

Poziv na igru; može biti popraden uzbuđenim lajanjem ili zaigranim napaima

i povlačenjima. vlasnik tek počinje pripremati hranu. Također može prethoiti ili slijeiti nakon rugih ugonih aktivnosti.

Povlačenje po tlu i grebanje šapama po livai: Psi ovo o vo rae najčešde nakon vršenja nuže, no mogude ih  je vidjeti i u nekim drugim prilikama. Na donjem ijelu šapa nalaze se posebne žlijeze koje izlučuju njihove mirisne "potpise". Pas poručuje: "Neka svi znaju a sam bio ovje. Ostavljam svoju posjetnicu!" Mokrenje: Markiranje mirisom obično se vrši na okomitim premetima kako bi se miris širio zrakom, u visini nosa sljeedeg psa. Poruka je vrlo jasna: "Ovaj teritorij je moj", "Ovaj premet je moj." ili: "Saa sam u susjestvu." Pas uvijek želi pokriti ved obilježeno mjesto i miris rugog psa, no ako mokri na rugog psa ili čovjeka, poruka se mijenja u pretenziju dominacije i posjedovanja. Mnogi o ovih znakova toliko su očigleni a ih nije teško opaziti. No, nešto ih je teže zorno opisati riječima. Stoga pogleajte ilustracije 114 Inteligencija pasa

o 6.1 o 6.7, neku vrstu slikovnog pasjeg rječnika, na kojima se dobro vide znakovi o kojima sam pisao u prethodnom poglavlju, vam daju. JESU LI TI ZNAKOVI DOISTA GOVOR?

Onoga trenutka kaa se ijete prvi put oazove na vlastito ime, okredudi se prema osobi koja ga oziva, psiholog de mu priznati ruimentarnu lingvističku sposobnost. Kasnije, kaa se pokaže njegova receptivna sposobnost (sopsobnost razumijevanja govora i pokreta rugih osoba), zaključit de kako ijete posjeuje i govorne sposobnosti. Iako de malo ijete svoju prvu riječ izgovoriti najčešde o vanaestog mjeseca starosti, neki psiholozi tvre kako ved plač, gugutanje i brbljanje imaju lingvistički i kominukacijski saržaj, jer vrlo učinkovito govore o ugoi, neugoi i jetetovim potrebama. Uostalom, prve riječi ionako su samo naznaka stvarnog govora. Moja kderka je, na primjer, s "na na" ozivala baku, a sinje s "mik" upozoravao aje žean. jeca  jeca za sporazumijevanje rabe i ruge zvukove. Poneka je to cviljenje uslije iščekivanja ili ahtanje zbog uzbuđenja. Oba zvuka prenose informaciju o djetetovu stanju i iznenađujude su nalik zvukovima koje u sličnim situacijama proizvoi i pas. Pored govora, psiholozi i gestikuliranje priznaju kao sastavni dio komunikacije. Na primjer, MacArthmov

Inventar razvoja komunikacije (kako sam ved spomenuo, t o je ljestvica za ocjenjivanje govornih sposobnosti jece) čitav jean io posveduje komunikacijskim gestama. To su na primjer: upiranje prstom na zanimljive premete ili zbivanja, mahanje rukom kaa netko olazi, pružanje ruku prema gore kao znak djetetove želje a ga poignemo ili cmakanje usnicama kaa pokazuje aje nešto ukusno. Komunikacijske geste pasa, po svojoj su složenosti, naravno, jenake ovima. Ko štenai i male jece pojavljuje se ista stvar: njihov receptivni fon riječi mnogo je širi i pouz daniji od prouktivnog, tj. razumiju više riječi nego su ih sposobni izgovoriti. Njima razumljivi pojmovi, najčešde sarže informacije o vanjskom svijetu i stvarima koje želimo a učine.

n Hiipfp nrnvilnn al-itio

Lingvistička inteligencija pasa 115 lingvističku sposobnost; nije li ona i pravilna reakcija psa na izraz: "aj šapu", jenakovrijena

lingvistička sposobnost? Govor male jece i pasa najvedim je ijelom ruštvene priroe, jer njime pokušavaju na sebe svratiti pozornost rugih. Jezik pasa čak je složeniji o jetetovog, pošto su psi zarana sposobni iskazati namod i autoritet te mogu učinkovito razlikovati tuđe želje i raspoloženja. jeca de tek nekoliko goina kasnije početi pokazivati i provoiti svoju volju. x Usporeba između ječjeg govora i načina pasje komunikacije tu se i završava. Čim se počne postavljati pitanje gramatike ili sintakse više ih ne možemo promatrati zajeno. Jenostavno rečeno, ljui mogu na sintaktičkoj razini, mijenjajudi reoslje znakova ili riječi, mijenjati značenje poruke. Tako postoji jasna razlika između morskog psa koji  jee čovjeka ili čovjeka čovjeka koji jee morskog psa, iako iako su glasovni elementi "čovjek", "čovjek", "morski pas" i "jee" istovjetni. U obi između osamnaest i vaeset va mjeseca vedina de jece ved slagati reče nice od dvije riječi, a tijekom tog perioa počet de savlaavati i osnovna gramatička pravila. Čini se a psi nisu osjetljivi na gramatiku i sintaksu, jer zvuk svakog pojeinog glasa uzimaju kao zasebnu lingvističku jeinicu. jeinicu. Kako, dakle, definirati govor pasa u odnosu na govor ljudi? Pa, moji psi vladaju receptivnim jezikom od

otprilike šezeset pet riječi ili fraza i oko vaeset pet znakova ili gesta, što sačinjava receptivni fon o otprilike eveeset pojmova. Prouktivni jezik ipak je sužen i sveen na oko vaeset pet izričaja i oko trieset pet pokreta tijelom, onosno ukupni prouktivni vokabular o otprilike šezeset pojmova. o danas ni jedan pas nije pokazao nikakve naznake poznavanja sintakse ili gramatike. Da su o ni kojim

slučajem jeca, priznali bi im nivo jezičnog izražavanja jeteta o osamnaest o vaeset va mjeseca starosti. Čimpanze koje su naučile jezik znakova mogle bi postidi rezultat jenak rezultatu jeteta o oko trideset mjeseci starosti.

Nisam baš siguran a sam u ovom poglavlju doista obuhvatio sve oblike pasjeg sporazumijevanja. Također ne znam a li se, ovje analizirane govorne sposobnosti pasa, uopde približavaju krajnjoj granici onoga što su psi kari učiniti. Nije mi poznata nijena znanstvena stuija kojom bi se pokušalo odrediti sve receptivne i produktivne sposobnosti 116 Inteligencija pasa

psa. Naravno, kaa bismo promatrali, pratili i analizirali fon riječi, pokreta i gesta ko obermana, pule ili njemačkog ovčara, pasa s visokim sposobnostima učenja i pamdenja, pre tpostavljam da bi njihove prouktivne sposobnosti bile zamjetno više o onoga što sam postigao s mojim neslužbeno treniranim kudnim ljubimcima. Bilo bi uistinu zanimljivo jenoga ana provesti službena ispitivanja. Bilo kako bilo, čini se neopravanim negirati lingvističku inteligenciju pasa. Ukoliko jeci o osamnaest do dvadeset dva mjeseca starosti priznajemo govor, i ukoliko psi pokazuju iste takve sposobnosti, onda

bismo im, bez obzira na escartesa, trebali priznati oređenu lingvističku inteligenciju. inteligenciju. Moža psi oista nisu ozbiljni kaniati za Pulitzerovu nagrau, no svejeno se moramo složiti s tvrnjom kako je njihova

sposobnost komunikacije, s nama i drugim psima, otprilike na istoj razini kao i kod dje teta u dobi do dvije godine. 117 VII.

Različite vrste pasje inteligencije Psu možeš redi bilo kakvu glupost, a on de te pogleati kao a kaže: "O, Bože, TAKO JE! JA SE NIKA toga ne bih sjetio!" Dave Barry

Prijateljstvo čovjeka i psa izraslo je iz činjenice a su nam psi korisni. Svakako treba naglas iti da motiv korisnosti nije jeini razlog zbog kojeg imamo pse, jer postoje i razlozi osobnije i psihološke priroe. Korisne osobine pasa uključuju mnogobrojne sposobnosti: zaštitu vlasništva i osoba (npr. policijski i vojni psi), pomaganje u lovu (traženje, povlačenje, iskopavanje i onošenje lovine), obavljanje pastirskih poslova (čuvanje ovaca, stoke, sobova, pa čak i gusaka i pataka), teglenje (vuča kola ili sanjki, nošenje paketa), traženje i pronalaženje premeta, osoba ili tvari (psi tragači, psi za detekciju droge ili plinova, psi za traženje tartufa), spasilački poslovi (pomod utopljenicima ili iskopavanje iz snijega i ruševina) te pomaganje invaliima (psi za slijepe, gluhe ili henikepirane osobe). Među razlozima psihološke priroe, zasigurno je najbitnija sposobnost pasa a ljuima prave ruštvo. U posljenje vrijeme ova je uloga obila i svoj službeni io, jer se psi koriste kao io preventivne ili kolektivne terapije za.steriie, pomažu„ruštvejio jzolkafiim ili psihički 118 Inteligencija pasa

bolesnim osobama. Iako nepotpun, ved i ovaj popis pasjih vještina, pokazuje koliko se toga o njih traži. Neke o njih (kao što su vještina lova, traganja ili gonjenja) io su normalnog ponašanja svih ivljih pasa i njihovih rođaka te su one vjerojatno naslijeđene ili nagonske. S ruge strane, pas koji bi trebao tr ebao postati voič slijepoj osobi, mora prodi mnogo učenja i školovanja. Pri okazivanju pasje inteligencije moža je najbolje podi promatrajudi način na koji psi izvršavaju zaatke, svejeno a li to čine za vlastite potrebe ili potrebe čovjeka. Razlikujemo tri oblika mani festativne inteligencije: adaptivna, radna i instinktivna inteligencija. ADAPTIVNA INTELIGENCIJA

Kaa u svakonevnom razgovoru govorimo o inteligenciji, inteligenciji, obično, mislimo na sposobnost učenja i rješavanja problema. Ukoliko Paulette zna riješiti složene matematičke probleme, kažemo: "Kako je ona pametna!", a ako Paul, nakon samo jenog ili va čitanja, može napamet izrecitirati pjesmicu, zaključujemo: "Vii kako je on muar ečko!" Sposobnost učenja obično se efinira kao broj iskustava koja su pojeincu potrebna a nešto zarži u relativno stalnom pamdenju. Onima s obrom sposobnošdu učenja ovoljno je samo nekoliko puta ponoviti istu situaciju i iz toga de im ostati trajna korisna sjedanja i asocijacije. Sposobnost rješavanja problema efinira se kao sposobnost m isaonog savlaavanja prepreka,

sastavljanje i slaganje raznih poataka u točan ogovor ili traženje novih načina kojima se prethono naučena znanja primjenjuju u novim situacijama. Bolji rješavači problema brže olaze o rješenja i rjeđe krenu krivim putem. U svjeožbama naše jece, upravo su učenje i rješavanje problema, one imenzije inteligencije koje se obično ocjenjuju. o cjenjuju. Ko ljui i životinja ove vije sposobnosti čine aaptivnu inteligenciju. Uz njezinu pomod lakše se prilagođavamo okolini ili razvijamo oređene vještine koje nam u tome pomažu. Pr imjera svakonevne uporabe adaptivne inteligencije ima mnogo. Ko čovjeka, to je potraga za naiboliim načinom kalcn nrnHnti ncW nrm'™nrl ;i; l-c^n ?<-,-. hnVo c-v,,!-.««-; Različite vrste pasje inteligencije 119 ručak, a ko ivlje životinje, kako uloviti večeru ili ogojiti mlae. Rješenje problema koji se češde pojavljuju, pohranjuje se u memoriji (nauči se) i u svakoj se sličnoj situaciji opet koristi. akle, učenje i rješavanje problema se naopunjuju pa ponašanje postaje učinkovitije. Robert Sternberg, psiholog sa sveučilišta Yale, koji je mnogo pridonio razumijevanju ljudske inteligencije, u teorijskom ijelu svojih istraživanja, analizirajudi aaptivnu inteligenciju ko ljui, poijelio ju je na nekoliko sastavnica. Stoga je izraz adaptivna inteligencija, koji mi koristimo, zamijenio izrazom komponentna inteligencija. Prema njegovim analizama, važne sastavnice aaptivne inteligencije su metakomponente (meta - grč. na višem stupnju, naređen). One su zaslužne z aslužne za upravljanje ili

organiziranje vedeg broja naših posebnih načina ponašanja. Metakomponente su mehanizmi koje koristimo za planiranje i izvršavanje zaataka, rješavanje problemskih situacija ili pri oređivanju plana ponašanja. Ljui s obro razvijenom aaptivnom inteligencijom, obično brzo razvijaju korisne planove akcije i olučni su glee svojeg buudeg ponašanja. Aaptivna inteligencija sarži i izvebene komponente, u koje treba ubrojiti sposobnost biranja oređenih ranji i metoa potrebnih z a ispunjavanje pojeinih zaataka. Tako, izvebene komponente uključuju sposobnost izvršenja pla nova ili ostvarenja oluka onesenih pomodu metakomponenti. Zatim su tu stjecajne komponente, procesi potrebni za stjecanje novih informacija. One uključuju procese koji pojeincu omoguduju stjecanje novog znanja i izvajanje važnih o nevažnih poataka. P ojednostavljeno: pojedinci s dobrim stjecajnim komponentama brzo uče. Postoje i komponente pamdenja koje omoguduju brzo pribavljanje informacija sačuvanih u memoriji. Napokon, Sternberg kaže a aaptivna inteligencija sarži i prijelazne komponente pomodu kojih se informacije naučene u jenoj, prenose i primjenjuju u novim situacijama. Prenost ovakvog poimanja aaptivne inteligencije je u tome što  jasnije pokazuje stvarne stvarne mentalne sposobnosti sposobnosti koje su uključene uključene u rješavanje problema: planiranje ponašanja, b iranje pojedinih radnji, učenje ili pribavljanje informacija iz sjedanja i primjena tih informacija  jia konkretnu situaciju. Kod pasa., adaptivna intaligencija predstavljala  _j

120 Inteligencija pasa

bi ono što pas može učiniti za sebe i očitovala bi se u uspješnosti učenja i rješavanja problema. Sve de vjerojatno biti jasnije poslije ovog jednostavnog primjera.

Neki moj gost jenom je zgoom ostao zapanjen vijevši kako moj kernski terijer Flint preko kuhinjskog poda gura do mene praznu zdjelicu za vodu. Flint ju je malo gurnuo i pogleao me, očekujudi ogovor. Kaa nisam reagirao, gurnuo ju je još malo i opet me pogleao. Sve je ponovio nekoliko puta, ok nisam upitao: "Hodeš li voe?" Zalajao je i, gleajudi kako punim zjelu, mahanjem repa pokazivao št o misli. Čim sam je stavio na mjesto, obro se napio i sretno olepršao iz sobe. Iako se mojem gostu učinilo a ovakvo ponašanje o psa zahtijeva mnogo razmišljanja, planiranja i razumijevanja, to je ustvari prilično jenostavan primjer aaptivne inteligencije. Proces učenja bio je gotovo slučajan, temeljen na neplaniranim ogađajima iz Flintove okoline. Taj prilagobeni rezultat Flintovog ponašanja vjerojatno je započeo kaa je njegova zjelica za vou jenom ostala gotovo prazna. Pokušavajudi polizati zanje kapi, malo je gurnuo zjelu, a buudi a je metalna, zvuk njenog guranja sigurno me potakao a je napunim. Flint je obio ono što je htio. Nakon ovog ogađaja, stjecajne komponente njegove inteligencije inteligencije pomogle su mu stvoriti veze između struganja prazne zdjele po podu i mogudnosti a utoli žeđ. Komponente pamdenja omogudile su a ova uzročno - posljeična veza ostane zapamdena, pa čak i upotpunjena spoznajom a de glasnija buka, obično brže uroiti ploom. Saa, kaa god zdjela ostane prazna, izvedbene komponente ga potiču a izvee ranju koja de proizvesti buku, tj. guranje zjele po pou. Kaa bi Flint isto to pokušao izvesti s rugom osobom ili kaa bi na taj način htio dobiti dodatni obrok hrane, pokazao bi i prijelazne komponente svoje adaptivne inteligencije.

Različite vrste pasje inteligencije 121 RANA INTELIGENCIJA ILI INTELIGENCIJA INTELIGENCIJA POSLUŠNOSTI Kaa govorimo o pojmu inteligencije ko pasa, mnogi najprije pomisle na pse koji izvoe složene vježbe na stazi ili pozornici. Ponekad pomisle i na do bro uvježbane policijske pse, pse voiče, pastirske pse ili pse tragače koji savršenom točnošdu ispunjavaju složene zaatke svojeg specifičnog zanimanja. Više puta čuo sam i mišljenje potpunih laika a je pas koji pokorno čeka narebu i znak svojega gospoara, te brzo i sigurno ispunjava zadatke, dostigao vrhunac pasje inteligencije. Pas koji pokazuje razumijevanje

oređenih narebi tako što na njih ispravno reagira, ipak pokazuje tek jean o važnih viova svoje vidljive ili mjerljive inteligencije - važan stoga, jer nam psi koji ne bi odgovarali na naredbe i upute, ne bi bili ni o kakve koristi u prošlosti i ne bi mogli ispunjavati korisne zaatke zbog kojih ih anas cijenimo. Buudi a su ove kvalitete inteligencije sastavni io takmičenja poslušnosti na kojima psi moraju, prema našim uputama, izvoiti naučene vježbe, mogli bismo ovu imenziju inteligencije nazvati inteligencijom inteligencijom poslušnosti. Međutim, mogli bismo je isto tako nazvati i ranom inteligencijom, jer je psi koriste u izvršavanju narebi za koje su školovani po našim nazorom. Čini se logičnim pretpostaviti a de psi s visokim stupnjem sposobnosti učenja i rješavanja problema imati i najvedu ranu inteligenciju ili inteligenciju poslušnosti, ali nije tako. Mnogi psi koji pokazuju visoku razinu aaptivne inteligencije inteligencije često se opiru našim pokušajima a ih naučimo nekoj vježbi; i

najjednostavnije naredbe ponekad ih potpuno zbune. S druge strane, neki psi s umjerenim stupnjem

aaptivne inteligencije, naravno uz pravilan način školovanja, mogu obro naučiti i izvoiti očigleno vrlo složene trikove i vježbe. Za uspješno izvršavanje čovjekovih narebi, psu je potrebno tek onoliko aaptivne inteligencije koliko mu treba a bi shvatio kakvo ponašanje se o njega očekuje. S pasjeg gleišta je smisao goto vo svake riječi ili znaka koji mu kažemo ili pokažemo, tek jean o problema koji treba riješiti. Iskusni treneri često kažu aje najteži io školovanja pasaža natjecanja u višim.x^gima poslušnosti, objasniti im što se o 122 Inteligencija pasa

njih očekuje. Na primjer, jena o vježbi koju mora izvršiti pas a bi obio titulu "Utilitv og" (rani ili koristan pas - op. prev.), što ju ojeljuje američki kinološki klub (AKC), je traženje točno oređenog premeta. Pas mora po narebi, koristedi se samo njuhom, u hrpi različitih stvari razbacanih po zemlji, pronadi posljenji premet koji je njegov gospoar imao u r uci, uzeti ga i onijeti voiču. Sam po sebi ovaj zaatak nije težak kaa pas shvati što se o njega traži. Nažalost, u neostatku razvijenih jezičnih sposobnosti, koje bi treneru omogudile izavanje izravnih uputa psu, čovjek mu može samo naznačiti što se o njega traži, puštajudi ga a sam shvati što bi mogla značiti nareba "nai". Cesto je taj komunikacijski proces nalik igri zagonetki, s trenerom koji aje različite upute i psom koji iskušava više mogudih rješenja tražedi pravo. Iskusan trener aje bolje upute, no pas ih mora shvatiti i sam prepoznati ispravno rješenje. Potom postupak mora obro izvježbati, izvježbati, kako bi ga se i u rugim prigoama opet sjetio. Visoki stupanj aaptivne inteligencije sam po sebi ipak nije ovoljno jamstvo a de pas pouzano reagirati na narebe poslušnosti, jer on mora mor a imati i želju i volju izvršavati naučene ranje. Mora pokazati spremnost poslušati svog ljuskog gospoara kako bi mu time ugoio. To je ved pitanje karaktera, a ne inteligencije (važnost karaktera u oređivanju ponašanja pasa porobnije du objasniti u 11. poglavlju). Osim toga, a to je opet jean o čimbenika inteligencije, inteligencije, pas mora imati sposobnost koncentracije - na uže vrijeme mora usmjeriti svoju pozornost prema nekom problemu. Ko školovanja je to posebno važno, jer poneka pas ne može mo že omah shvatiti značenje nove narebe; treba više puta pokušati, a zatim nekoliko puta ponoviti vježbu, kako bi je pas obro zapamtio. Nije ovoljno a se pas samo usreotoči na problem, ved treba biti i ustrajan. Pri učenju se ne smije osađivati, ali ga ni pogreške ne smiju lako obeshrabriti. Pas mora imati i umnu prilagoljivost. Ukoliko njegova reakcija ne postiže željeni učinak, mora biti spreman pokušavati iznova u traženju rugog ogovora, a ne stalno ponavljati onaj prvi, pogrešni. Posebno je važno, a također je povezano s koncentracijom, a pas može kontrolirati svoje reakcije na privlačne prizore, zvukove ili m irise. Rastresenost mu za vrijeme treninga ili rada Različite vrste pasje inteligencije 123 može samo omodi. Usput, psiholozi ovu sposobnost koncentracije pripisuju samo vrlo inteligentnim ljuima. Naalje, svaki ra čovjeka i psa uključuje i njihovu međusobnu socijalnu povezanost; akle, pas mora imati i komunikacijske sposobnosti. Mora shvatiti a njegov trener pokušava komunicirati s njim, mora ogovoriti na znakove i zvukove koji trebaju oreiti njegovo ponašanje i mora znati a li je ono što trenutačno rai pravilno.

ok aaptivna inteligencija pokazuje ono što pas zna napraviti za sebe, rana inteligencija ili inteligencija poslušnosti je mjerilo onoga što pas može raiti za čovjeka. To ne znači a je rana inteligencija važna samo za omade pse. Ona je važna i ko ivljih kania, jer u sebi sarži ruštvenu komponentu. S našeg gleišta, pas izvršava narebe ljuskog gospoara, ali s gleišta psa, on se poređuje vođi čopora. U priroi, vedina kania lovi u grupi, a njihovim akcijama upravlja vođa čopora, dominantna ili "alfa"  jeinka. Svaka životinja životinja u čoporu zna slušati narebe vođe i nauči svoju ulogu u lovu. lovu. To su one iste komponente učenja i socijalizacije koje pas koristi u sklopu rane inteligencije. inteligencije. INSTINKTIVNA INTELIGENCIJA Postoji i oblik inteligencije o kojoj rijetko razmišljamo, a uključuje sve vještine i načine ponašanja koji su

io našeg genetskog naslijeđa. Ko pasa ona upravlja velikim brojem njihovih sposobnosti. Mi ljui smo poznate ljenčine. No, istovremeno smo ovoljno pametni i snalažljivi u pronalaženju načina kako smanjiti ili olakšati svoje poslove. Ved sam ranije spomenuo a su selektivnim uzgojem ljui stvorili brojne pasmine, posebno prilagođene različitim potrebama. Još u najranijoj povijesti razvoja omadeg psa, shvatili s u a križajudi pse poželjnih karakteristika, poneka mogu obiti niz životinja koje de ta obilježja nositi u svojim genima. Selektivnim uzgojem namjerno su oređene veličina, oblik, boja i temperament pasa, a oblikovane su i neke karakterne značajke. Uzmimo za primjer američke retrivere iz rnlif  } r\an \ra

r>rxrf±r\ i 124 Inteligencija pasa

mužjak i crna ženka, koji su 1807. spašeni iz olupine engleskog broa negje pre obalom Marvlana. Oboje su postali dobri retriveri pa su ih sparili, a potom su parili najbolje retrivere iz njihovih legala,

povremeno ih križajudi s izrazito obrim retriverima iz okolice. Nakon nekoliko generacija oblikovana je posebna i prepoznatljiva pasmina poznata kao Chesapeake Bay retriver ili američki retriver (to retrieve engl. nadi i onijeti ubijenu ivljač, op.prev.). Što je još važnije, pasmina je "uhvatila" t akve karakterne osobine koje lovci najviše cijene. Ovi psi oslovno automatski onose lovinu pa su na cijeni kao jeni o najboljih retrivera, a posebno u situacijama kaa po plijen treba idi u hlanu vou. U mnogim rugim slučajevima genetski oabir nije se provodio samo zbog jedne izdvojene osobine, kao što je onošenje lovine, ved zbog čitave skupine sposobnosti ojenom. obar primjer za to je povijest španijela. Riječ spanyell potječe iz kasnog vanaestog stoljeda i taa se koristila za pse koji su iz Španjolske bili uvezeni u Englesku (oatak "špan" navono označava zemlju porijetla). Ovi psi su ved taa bili popularni u Irskoj, jer su lovci otkrili njihovu spretnost u onošenju ustrijeljenih ptica iz voe. Zapisi iz sreine XIV. stoljeda govore o sustavnom selektivnom uzgoju španijela. Jena uzgojna linija selektirana je za ra u voi, ok je ruga uzgajana za ra na ko pnu. anašnji američki i irski voni španijeli potječu iz "voene linije", ok su najpoznatiji "kopneni" španijeli koker španijel (nazvan po šljuki - engl. woocock, koju je najčešde lovio) i springer španijel, koji natjera ptice a uzlete i tako "uskoče" (to

spring - engl. skočiti, op. prev.) u mreže. rugi, jenako spretni stručnjaci za ra na kopnu su: manje poznati -poljski (field - engl. polje, op. prev.) španijel, sasekski (Sussex) i klamberski španijel. Činjenica a

možemo vršiti njihov selektivni uzgoj po principu "obro rai u voi" ili "bolje rai na kopnu" očito znači z nači a njihovi geni sarže veliku grupu prepoznatljivih karakte ristika za rad u vodi i rad na ko pnu, a mi nismo izabrali samo jednu sposobnost.

Čini se a su mnoge sposobnosti pasa genetski preoređene pa se selektivnim uzgojem mogu kontrolirati. Primjer za to je lajanje. a li pas laje ili ne, koliko često i po koj im okolnostima, ovisi velikim dijelom

Različite vrste pasje inteligencije 12 5 o genetskim preispozicijama. Genetičar L. F. Whitney uočio je a vedina pasa sv. Huberta laje ok slijei trag, a tek rijetki r ijetki izuzeci ne. Selektivnim uzgojem pasa koji nisu lajali obio je vrstu "šutljivih" goniča. Moža je najznačajniji primjer genetski kontroliranog ponašanja pasa ispitivanje vršeno triesetih goina ovoga stoljeda, kojeg su znanstveno popratila vojica istraživača s Harvara. Proučavali su almatinske pse. Neka su ih nazivali i "kočijaškim psima" zbog njihove posebne sklonosti konjima i trčanju ispo kočija koje vuku konji (u 19. stoljedu sto ljedu selektivnim selektivnim uzgojem izoštren im je osjedaj privrženosti gospoaru, postali su popularni psi za pratnju i od tada slijede gospoara bez obzira a li hoa, jaše ili se vozi kočijom). Prema taašnjoj engleskoj moi, kočije su pratili psi. No, nije bilo ovoljno a trče uz kočiju, ved su morali trčati ispo prenje osovine kola, tako t ako a pas bue što bliže kopitima stražnjeg kon ja. Naravno, psi koji su trčali ispo sreine kočije ili ispo stražnje osovine nisu zaovoljavali, a najgore je bilo kaa su trčali iza kočije. Istraživači su iskoristili svoje poznanstvo s uzgajateljem koji je vaeset i pet goina uzgajao almatinske pse koji trče ispo kočija. Opazili su a neki psi nemaju osjedaj za pratnju kola na pravom mjestu. Pregleavajudi poatke o parenju pasa, koje je uzgajatelj osljeno voio, utvrili su a potomci pasa koji zauzimaju obru poziciju i sami češde trče na pravom mjestu, nego mlai čiji je jean roitelj zauzimao obar, a rugi loš položaj pri trčanju. Najgori rezultati postizali su se parenjem vaju "loših" pasa. Posljenja grupa bila je, kao što se i očekivalo, najmanja, jer uzgajatelji nisu imali nikakve kori sti od takvih pasa.

Sposobnosti koje pas nasljeđuje, bilo namjernim utjecajem čovjeka na njihov genetski potencijal ili prironim oabirom, postaju karakteristike koje oređuju razlike između pojeinih pasmina. Ove genetski oređene sposobnosti i karakterne predispozicije pasa ubrajamo u instinktivnu inteligenciju one elemente njegovog mentalnog sklopa koji se mogu prenositi iz generacije u generacijvi biološkim mehanizmima nasljeđivanja. O instinktivnoj inteligenciji ovise neki specifični oblici ponašanj a kao npr. to a li de pas lajati ili ne? te a li de onositi lovinu 126 Inteligencija pasa

ili ne. Neke sposobnosti su opdenite, ali toliko značajne a m ogu utjecati na način rješavanja problema, poslušnost i ruge oblike ponašanja.

PREPLITANJE INTELIGENCIJA

Ukoliko psi ved pokazuju tri različita oblika inteligencije inteligencije (aaptivnu, ranu i instinktivnu), koja je o njih najvažnija ili ominantna u ponašanju psa? a li se na neki način te tri vrste inteligencije međusobno ispreplidu ili utječu jena na rugu? Ved sam ranije spomenuo a pas mora imati bar minimalni stupanj aaptivne inteligencije kako bismo mogli uočiti i mjeriti njegovu ranu inteligenciju, ali to ne znači a pas sa slabije razvijenom radnom inteligencijom ima i slabu adaptivnu inteligenciju. Uzorak po kojem se

instinktivna inteligencija ispreplide s rugim imenzijama inteligencije ipak je malo složeniji. Sigurno je a vedina pasmina ima neke osebujne oblike instinktivne inteligencije koji ih čine posebnima, što se očituje u oređenim vještinama, sposobnostima, karakternim predispozicijama itd. No, izgleda daje kod nekih pasa instinktivna inteligencija dominantnija nego kod drugih, dok istovremeno kod nekih pasmina ne

olazi o izražaja baš nikakva naročita instinktivna vještina. Na primjer, doberman i pudl ne pokazuju posebne instinktivne sposobnosti koje bi ih razlikovale od

rugih pasmina. Oba imaju vrlo visoku aaptivnu i ranu inteligenciju, ali unatoč tomu, profesionalni treneri koji su obermane učili čuvati ovce, a pule loviti štakore i ostale štetočine, izjavili su a obje pasmine nisu bile u stanju na zaovoljavajudi način izvršiti te zaatke. Štoviše, čak i kaa je takvo školovanje bilo priveeno kraju, psi nisu bili naročito spretni. Izane narebe mogli su izvršiti, moža čak i dobro, ali nikaa u tom t om poslu nisu postigli savršenstvo, kao oni psi kojima su te sposobnosti prirođene. Za razliku o njih, škotski graničarski ovčar i mančesterski terijer nemaju samo poznate i o reive granice instinktivne inteligencije, nego takvi, genetski oređeni načini ponašanja, ominiraju njihovim karakterom. Škotskog graničarskog ovčara ne treba ni poučavati kako Se ČUVahi OVCe: Štoviše — nn tn ¦želi «vim srrpm r>Q taVn vna' nn Izliti Različite vrste pasje inteligencije 127 članove obitelji i ržati ih u grupi kao a su stao ovaca, i to baš u trenutku kaa im se posebno žuri. Mančesterskog terijera, opet, ne treba učiti loviti miševe, štakore i ruge štetočine. On de instinktivno loviti i pokušati napasti sve što je maleno, trči ili se miče amo - tamo. Njegov instinkt je toliko jak, a de ostaviti i svoj obrok ukoliko mu netko zakotrlja krpenog miša po sobi. Uz minimalnu vježbu, obje de pasmine savršeno izvršavati zaade zbog kojih su i stvorene. Isto tako, nemogude je mančesterskog terijera naučiti čuvati ovce ili škotskog graničarskog gr aničarskog ovčara loviti štakore. Mančesterski terijer bi prije rastjerao stao, juredi za ovcama ili njihovim sjenama, nego ih okupio trčedi oko njih. Istovremeno, škotski graničarski ovčar vjerojatno bi trčkarao sa štakorima pokušavajudi ih sakupiti u stao. Čini se a postoji neki uzorak po kojem su aaptivna i instinktivna inteligencija raspoređene raspoređene među različitim pasminama. Pasmine koje imaju slabije razvijenu r azvijenu instinktivnu inteligenciju, inteligenciju, gotovo uvijek je nadopunjuju višim stupnjem st upnjem aaptivne inteligencije. Obrnuto, psi sjako izraženom instinktivnom inteligencijom (s mnogo prirođenih osobina), pokazat de slabiju prilagoljvost u nepoznatim životnim situacijama, što je tipično za životinje s nižom aaptivnom inteligencijom. inteligencijom. To smo o neke mjere, čini se, "skrivili" mi sami stvarajudi razne pasmine. Ko nekih pasmina, na račun rane sposobnosti, žrtvovana je aaptivna inteligencija, kako bismo obili pse koji, uz minimalno učenje, mogu obro obavljati oređene

poslove. Svjesno smo pristali na to a se pasmina koja olično ispunjava neke naše zahtjeve, ne može

obro prilagoiti rugim uvjetima u kojima takvo ponašanje nije potrebno ili se ne cijeni. S ruge strane, pas koji nema izražene instinktivne vještine, imat de bolju aaptivnu inteligenciju, pa de, ovisno o svom karakteru i nekim rugim čimbenicima, biti bolji izbor za složene i raznovrsne situacije. 128 Inteligencija pasa 129 VIII. Instinktivna inteligencija

Svako ijete mora svemir učiti ispočetka. Svako štene nosi svemir u sebi. Ljusko znanje je izvan čovjeka pohranjeno u muzejima, knjižnicama i spisima učenih. Murost psa nalazi se u njegovoj krvi i kostima. Donald McCaig

Vjerojatno nedemo nikaa sa sigurnošdu znati kako su prvi ljui započeli svoj prijateljski i radni odnos sa psima. No, postoji mogudnost a nisu ljui bili ti t i koji su izabrali pse za svoje pratioce, nego su psi izabrali ljue. Kako sam ved ranije zapisao, prijateljstvo ljui i pasa počelo je još prije razvoja proljoprivree. Uzmemo li u obzir loše sanitarne navike ljui iz tog oba, možemo pretpostaviti a je oko ljuskih nastambi uvijek bilo razbacanih kostiju, komaa kože i ostalih o stalih otpaaka o žrtava posljenjeg lova. Preci anašnjih pasa (vrlo savjesni kaa je hrana u pitanju), sigurno su brzo shvatili kako se uz ljue može ležernije živjeti, bez potrebe a sami olaze u lov. I primitivnim ljuima, iako se nisu baš jako brinuli za čistodu, zravlje i sanitarne navike, sigurno su osađivale muhe koje je privlačio miris natrulih ostataka hrane, pa je vrlo vjerojatno taašnji čovjek pristao ponositi pse u blizini naselja kako bi mu oni čistili smede. Ova čistačka uloga pasa nastavila se još stoljedima, a i anas je obavljaju parije u mnogim nerazvijenim poruč130 Inteligencija pasa

Ljui i psi imali su još jenu oirnu točku: susretali su se s istim problemom - kako napuniti želuac. Naši ljuski preci vjerojatno su shvatili a psi koji se vrzmaju oko njihovih naselja mogu poslužiti i za nešto rugo, a ne samo za čišdenje i onošenje smeda. Napokon, psi su živa bida građena vedinom o proteina i prilično jestiva, pa su naši lovački preci ubrzo shvatili a de, u teškim vremenima nestašice, lako ubiti i pojesti pse koji su sami ošli u njihovu blizinu. Kosti pasa pronađene u iskopinama nastambi iz kamenog oba pokazuju tragove kakve za sobom ostavljaju ljuski zubi. Pas koji je ošao rfa večeru, poneka je i sam postao večera. Koliko go se anašnjem čovjeku, ogojenom u zapanom ruštvu, ovo može činiti ovratnim, ljui su i u kasnijim razobljima jeli pse, a ponegje se to i anas običava. Mnogi starogrčki i rimski slaokusci posebno su cijenili pasje meso i puno su pisali o najboljim načinima njegove pripreme. U Meksiku su mali psi, kao čiuaua i meksički goli pas, bili popularna hrana te su uzgajani upravo zbog mesa. Sjevernoamerički Sjevernoamerički Inijanci često su jeli pse, poneka kao poslasticu, a poneka iz potrebe. Naro

Samoje (čije ime anas nose poznati bijeli psi), koristio je svoje pse ne samo za vuču sanjki u ruskim polarnim krajevima, ved i za jelo. Kroz povijest ljui su često bili prisiljeni iz potrebe jesti pse. Za vrijeme opsae Pariza u francusko pruskom ratu 1870. godine, stanovnici su u nedostatku hrane, uz ostalo, j eli i pse. Engleski radikalni

novinar i političar Henry u Pre Labouchere posjetio je Pariz u tim teškim t eškim trenucima, osjevši ko bogataša koji su si još mogli priuštiti kupovinu mesa, prema samo pasjeg. Zapisao je k ako meso psa ima obar okus, pa je čak i poreao razne okuse: "Španijel je kao janjetina, pul je aleko najbolji, a buldog tvrd i neukusan."

Na Havajima i uzuž čitave Polinezije i Mikronezije nije se cijenilo samo psede meso, ved su na cijeni bili i zubi, laka i koža koji su se koristili kao ojeda i ukrasi. Psi uzgajani za jelo hranjeni su povrdem pa s u ih često zvali "poi psi" (poi je mljeveni korijen biljke taro). Najvišu cijenu ostizalo je meso mlaih pasa, a pripremalo se slično kao i svinjetina - u očišdenu trbušnu šupljinu stavilo bi se vrelo kamenje i sve Instinktivna inteligencija 131 skupa zamotalo u lišde ili bi ih se peklo na ražnju. Na Havajima je 1880. goine, u Lahainiji osnovano je

uruženje pasojeaca. Članovi uruge prvo bi u okolici pohvatali sve pse bez ogrlice, potom bi ih okupali i hranili, dok se malo ne udebljaju. Napokon, 11. l ipnja, na havajski nacionalni praznik, oržavali su banket. Jean o organizatora u novinama je objavio reklamu: "Toga ana posluživat demo samo pasje meso i slatki krumpir."

Kinezi još uvijek meso čau -čau pasa smatraju elikatesom. Prema naronom vjerovan ju, crni psi su hranjiviji, kao stoje za prženje najbolja njihova mast. U Kini i susjenim zemljama nije teško nadi farme koje uzgajaju pse, mesare koji ih prodaju i posebne restorane u kojima se pripremaju specijaliteti od

pasjeg mesa. Za vrijeme oržavanja ljetnih olimpijskih igara 1988. goine u Seulu, u Južnoj Koreji, vlaa  je, zbog straha a bi to moglo uvrijeiti uvrijeiti goste sa Zapaa, privremeno zabranila posluživanje posluživanje takvih specijaliteta. Međutim, omah po završetku igara, po pritiskom javnosti ponovno j e razvrgnuta ova odluka te se opet moglo vidjeti pse kako vise u lokalnim mesnicama. No, ukoliko vas psi zanimaju samo kao izvor hrane, tada je pitanje njihove inteligencije potpuno sporno.

Sto de vam pametna hrana? U tom slučaju, ono što vam treba je pas koji se polagano krede (kako ne bi trošio mnogo kalorija i kako mu meso, o previše trčanja i tjelesne aktivnosti, ne bi postalo žilavo). Takav pas ne mora biti ni previše pametan kako ne bi bježao kaa ga želite uhvatiti. Stoga i nije čuno što su psi, korišteni za jelo, bili mentalno retarirani članovi pasjeg svijeta, koji baš i nisu na čast svojoj vrsti. Izglea aje baš svatko tko je posjetio Polineziju i Mikroneziju, te usput zabilježio postojanje lokalnih "poi pasa", uočio i njihov neostatak inteligencije. U knjizi Put oko svijet a iz 1777. godine, Johann Georg Adam Forster, jean o prirooslovaca koji su pratili kapetana k apetana Cooka, opisao je pse iz Polinezije i otoka Južnog mora kao "lijene i neinteligentne". Između ostalog zapisao je: "Toga smo dana pr vi puta jeli njegovu pečenu nogu, čiji je okus bio toliko sličan ovčetini a se uopde nije

osjedala razlika... Na Novom Zelanu i tropskim otocima Južnoga mora, psi su najgluplje i najtuplje životinje koje

132 Inteligencija pasa se mogu zamisliti i, po pitanju razuma, nemaju nikakve prednosti pred

našim ovcama." Ravnatelj zoološkog vrta u Honoluluu, Jack L. Throp, pokušao je 1967. goine ponovo uzgojiti polinezijskog psa, koji je zbog kulinarskih običaja i križanja sa psima koje su oveli Europljani, bio ved gotovo nestao. Projekt je imao čisto povijesnu važnost i upravo njemu možemo zahvaliti što i anas ima nekoliko prestavnika te pasmine. No, ako znamo kako su rani istraživači, poput Fofstera, opisali te pse, nije ni čuno što ponovo stvorena pasmina nije postala popularna. Tromi, glupi, tupi pas nije se baš sviio ljuima, iako je moža još uvijek bio vrlo vr lo ukusan. PSI ČUVARI ISTRAZARI Osnovna zaada psa čuvara je ati uzbunu. Stoga je njihov lavež, koji se obro i aleko čuje, savršeni znak upozorenja svakom nasilniku. Prvotna svrha laveža bila je upozoriti čopor na mogudeg uljeza i on je mnogim psima, bez obzira na njihovu veličinu, urođen - pa ako želite psa čuvara, treba vam bilo kakav buni pas koji laje, a ne troma i mirna krepalina. Škotski književnik i pjesnik, sir Walter Scott, jednom je zgoom, iz vrlo pouzanog izvora, obio savjet o psima čuvarima. Svoju ovjetničku karijeru započeo je u očevom ureu, a njegov prvi nastup u sunici bila je uspješna obrana jenog provalnika. Provalnik, koji je ustvari bio kriv za krađu zbog koje je bio optužen, kao i za nekoliko rugih, naučio je Scotta ovoj murosti: "Uvijek uzmi maloga psa koji laje, a ne velikog koji ti se moža čini boljim čuvarom, ali stalno spava. Nije važna veličina, nego zvuk." Scott je poslušao ovaj savjet i uvijek je ržao male, ali bune i glasne terijere, koji su uvijek bili spremni zalajati na svaki zvuk ili nečiji olazak. Vjerojatno je prvi, o čovjeka svjesno oabran pas, bio upravo pas čuvar. Prethistorijski čovjek oista je živio u neprijateljskom okružju. Lovile su ga svakojake životinje, a i njegova obitavališta bila su laki ciljevi. Potajni grabežliivac. oosebno onai koii nanarin nnr.n Hnk - svi Instinktivna inteligencija 133 spavaju, mogao je biti vrlo opasan. Gotovo jednako opasni bili su i napai rugih plemena, vođeni, bilo

zbog međuplemenskih ratova, bilo zbog krađe hrane, obara, žena ili jece. Ugroženim ljuima sigurno  je mnogo značilo kaa bi psi, psi, koji su oko naselja tražili ostatke hrane, hrane, poigli buku čim bi se pojav pojavila grabežljiva zvijer ili neki nepoznati ljui. Poneka, nisu samo na vrijeme upozorili stanovnike naselja, ved su grabežljivce nagnali u bijeg. Kaa je postalo jasno a naselju pružaju sigurnost, psi su počeli služiti ne samo kao čistači, nego i kao čuvari. Vjerojatno je sklonost lajanju bila prva karakteristična osobina pasa koju su ljui pokušali selektivno uzgojiti. O prvih usvojenih kania, najčešde štenai vukova ili čagljeva, zaržavani su oni primjerci koji su se, lajudi na svaki šum, okazali kao obri čuvari. Takvi psi alje su se uzgajali, ok su ostali mogli poslužiti i kao ručak.

Postoji bezbroj slučajeva u kojima su psi čuvari spasili ljue. Na primjer, 1572. goine, kaa su se Nizozemci borili za oslobođenje o španjolskog jarma, španjolska vojska krenula je u iznenani nodni napa namjeravajudi zarobiti nizozemskog vođu, princa Williama Oranskoga. Napa je bio pomno planiran: izabrano je šest stotina najboljih vojnika po vostvom iskusnog Juliena Romera. Iznenađenje je bilo potpuno. Španjolci su nizozemske stražare i vojnike na spavanju, ubili bez vedih poteškoda. Jena mala grupa, koju je voio sam Julien, krenula je ravno u prinčev šator. Princ i njegovi stražari su spavali, ali je mali pas koji je uvijek boravio na prinčevom krevetu, bio ovoljna straža. Kao pravi pas čuvar, počeo  je bijesno lajati kaa je je začuo korake koji su se približavali. približavali. William se se probuio i u posljenji posljenji tren skočio na konja, koji je za njega, iz sigurnosnih razloga, uvijek bio spreman, i pobjegao. Njegovi stražari, sluge, konjušar i va tajnika (koji su uspjeli stidi o svojih konja tek nekoliko trenutaka nakon princa) bili su ubijeni. John Lathrop Motlev zabilježio je ovaj slučaj u knjizi Uspon Nizozemske Republike, gje je zapisao: "Da nije bilo budnosti maloga ps a, William Oranski, o kojemu je ovisila subina čitave zemlje, u roku o tjean ana umro bi sramotnom smrdu. Sve o svoje smrti, princ je u spavadoj sobi uvijek imao psa iste rase. Na prinčevim skulpturama, često se kraj njegovih nogu pojavljuje i sklupčani psid." 134 Inteligencija pasa

ogađaja, u kojima su psi svoje gospoare upozorili na nazočnost ivljih životinja, kraljivaca i provalnika, ima toliko a više nisu ni zanimljivi. Ima i mnogo priča o ljuima koje su buni psi čuvari spasili od vatre, p lina, poplave ili rugih katastrofa. Evo jene takve priče: Stephen Marks pokušavao je u maloj, rvenoj jerilici preplovili Tihi ocean. Jeino ruštvo bio mu je patuljasti šnaucer Major. ani su prolazili, a vrijeme vr ijeme im baš nije bilo naklonjeno. Ved su bili preživjeli vije velike oluje, pa je Stephen satima morao ežurati kraj kormila. Čim bi se vrijeme malo smirilo, iscrpljeni mornar padao je u dubok san. Iznenada ga j e probudilo Majorovo bijesno lajanje. Potpuno dezorijentiran, Stephen nije odmah shvatio što se ogađa, ali je primijetio a Major laje u potpalublje.

Sišao je i zapanjeno otkrio aje, kao posljeica nevremena, u trupu broa nastala velika pukotina pa je voa ulazila unutra. Stephen je omah, improvizirajudi, začepio rupu i ispumpavši vou pr ivremeno je riješio problem. Vratio se na palubu i krenuo prema trenutno najbližem kopnu, Filipinima. Međutim, uzbuđenje zbog pukotine i teški ra na popravku broa još su ga više iscrpili i ubrzo je ponovno zaspao. Ne zna se koliko je spavao, ali gaje Majorovo uporno lajanje opet probuilo. Po rugi put je sišao u potpalublje i viio a voa ponovo proire. Ovoga puta napravio je čvršdu zakrpu i sljeedeg jutra sigurno se omogao kopna. "Siguran sam a mi je Major spasio život", rekao je. "a me nije probudio prvi puta, kada je barka propustila vodu i drugi puta, kada j e voda probila zakrpu, ja bih spavao dok cijela paluba ne bi bila pod vodom."

Iako vedina pasa laje kaa se ogoi nešto neobično, neke pasmine su bunije o rugih. Pokušao sam podatke o tome obiti ko četrnaest poznavatelja pasa, o kojih ko jih su jeanaestorica bili stručnjaci u resuri pasa za osobnu obranu i obranu vlasništva, a trojica treneri i vlasnici policijskih pasa. Svi zajeno imenovali su petnaest najboljih pasmina pasa čuvara koji su grubo rangirani u ovoj listi: 1. rotvajler 2.

Najbolji psi čuvari 3. škotski terijer x^_.* -._-.__4.zaanoškotski .__4.zaanoškotski biieli teriier Instinktivna inteligencija 135 5.

patuljasti šnaucer

11.

6.

 jorkširski terijer 12.

ši-cu

7.

kernski terijer

13.

 jazavčar

8.

čiuaua 14.

svilenasti terijer

9.

erdelski terijer 15.

bostonski terijer

foksterijer

10. pudl (srednji ili patuljasti) Sve nabrojene pasmine lako se uzbude i glasno laju na strance, kao i u svim situacijama koje smatraju nenormalnima. Iak o je vedina pasmina prilično buna i najčešde de lajati kaa treba, moji su se suranici

složili a ima i onih pasa koji to moža i ne bi učinili. Nisu se baš mogli usklaiti po pitanju rangiranja tih pasmina, ali ih je barem pola spomenulo sljeedih vanaest vrsta kao pse koji vjerojatno v jerojatno ne bi zalajali. Imenovali su ih lošim čuvarima. Psi su poreani o najljenijih o najbunijih. Psi koji nisu priklani čuvari 1.

pas sv. Huberta 7.

klamberski španijel

2.

njufaundland

8.

irski vučji hrt

3.

bernardinac

9.

škotski jelenski hrt

4.

engleski baset 10.

mops

5.

engleski buldog 11.

sibirski haški

6.

stari engleski ovčar

12.

aljaški malamut

Na ovaj popis treba gleati i s pozitivne strane. Ukoliko tražite psa koji de biti miran i nede vas ometati bez obzira na to što se ogađa u blizini, trebali biste izabrati nekog o ovih pasa - mogao bi to biti dobar izbor.

Ved smo utvrili koliko je lajanje pasa korisno ljuima. No, važan je i sljeedi, viši, stupanj čuvanja uočljiv ko pasa stražara. Pas stražar treba fizički intervenirati ako neki uljez ugrožava vlasništvo, bez ozvole ulazi na posje ili napane čovjeka. obar pas stražar je prirono agresivan prema neznancima koji ulaze na njegov teritorij, iako je sumnjičav i prema svim ostalim strancima. Osjeti li se ugrožen može snažnp napa§tii taa je posebno opasan, Neki o njihnaučeni su stjerati

136 Inteligencija pasa

uljeza u kut i sa sigurne ualjenosti, zauzimajudi agresivni položaj, lajanjem i rezanjem ozvati gospoara. Agresivno ponašanje pasa stražara potaknuto je istim pojavama koje potič agresiju ko vukova i rugih ivljih kania. Najčešdi je teritorijalni motiv. Vedina pasa stražara fizički de zaprijetiti svakome tko, po njihovom mišljenju, ugrožava nazirano poručje. Ljui koji koriste pse stražare u trgovi nama, tvornicama ili sklaištima, obično se oslanjaju upravo na ovaj teritorijalni instinkt. Nakon r anog vremena jenostavno puste pse a slobono lutaju objektima'koje treba čuvati. Psi takve prostore oživljavaju kao svoje poručje i čuvaju ih instinktivno, sustavno patrolirajudi tijekom čitave nodi. Njihovu pozornost privlači svaki šum. U čitavoj povijesti psi su se koristili ko ristili kao stražari. Stari Rimljani često su pore ulaznih vrata, vezane lancem, ržali vri agresivne pse. (ržanje psa na lancu ili psa ograđenog u malom prostoru, znatno povedava njegov agresivnost.) Nije čuno što su rimske kude čestp imale oznake "čuvaj se psa" u obliku mozaika koji je prikazivao režedeg psa na lancu, uz upozoravajudi natpis Cave Canem (lat. Pazi pas!) (vii si. 8). Pore osjedaja za obranu teritorija, vukovi i ostali ivlji kanii imaju i istančan osjedaj za obranu čopora,

no, ipak de uljeza napasti tek kaa ga vođa čopora procijeni kao prijetnju. Ovi se instinkti cijene ko pasa stražara uvježbanih za napa. Oni moraju spontano ili na zapovijed goniti i napasti bilo koga tko ulazi na njihov teritorij ili moraju napasti osobu koju im pokaže trener. Policijski se psi, na primjer, uvježbavaju za napa u va slučaja: kaa osjete a je gospoar u opasnosti ili napaaju na naučeni znak. Treneri pasa za zaštitu tvre aje prirono naarenim psima stražarima potrebno tek malo uvježbavanja kako bi se potaknula njihov agresivna reakcija; njih, naprotiv, treba učiti a, na zapovije, pouzano puste žrtvu. Pore toga treba ih naučiti da svoj agresivnost usmjeravaju na prave ciljeve. D akle, dok su sposobnosti povezane sa čuvanjem io instinktivne inteligencije psa, upravljanje tim sposobnostima zahtijeva ranu inteligenciju i inteligenciju poslušnosti. Učinkovitost pasa stražara ne može se poredi. Postoji oslovno na tisude priča o tome kako je pas spasio život ili posje svojega gospoara. Navest du vam samo jean upečatljivi primjer iz 79. goine prije Krista, Instinktivna inteligencija 137

kojega su otkrili arheolozi, kopajudi po vulkanskom pepelu u ruševinama Pompeja. Tijekom iskopavanja znanstvenici su pronašli tijelo psa koje je ležalo preko tijela jeteta. Glavni io priče ispričala je ogrlica toga psa. Pas, koji se zvao elta, tri puta je spasio život svoga gospoara, ječaka Severinusa. Najprije ga je kao utopljenika izvukao iz mora, ona je rugom zgoom potjerao četvoricu nasrtljivaca koji su Severinusa pokušali opljačkati i konačno, tredi put, spasio je Severinusa kaa gaje napao vuk za vrijeme posjete svetom grobu božice Dijane u Herku-lanumu. Delta se i u tre nutku katastrofe u Pompejima očito ponio kao zaštitnik. Herojski je još jenom pokušao zaštititi mlaoga gospoara, zaklanjajudi ga vlastitim tijelom o vrelog vulkanskog pepela kaa ih je oboje ugušio otrovni plin što se širio graom. Prije gotovo vije tisude goina, elta je žrtvovao sve u očajničkom pokušaju a  još jenom ispuni užnost užnost psa zaštitnika.

Psi čuvari, nažalost, nisu nepogrešivi i najvedi je problem naučiti ih a razlikuju bezopasne strance o neprijateljski raspoloženih uljeza. Previše je priča, gotovo svakonevnih, o jeci koju su ugrizli takvi psi jer su pogrešno, kao prijetnju, protumačili ječju potrebu a ih samo malo pomiluju. Postoji i zanimljiva priča iz koje bismo mogli zaključiti a je osnivanje anglikanske crkve bilo ubrzano stoga što je jean pas krivo procijenio situaciju i agresivno reagirao prema pogrešnoj osobi. ogoilo se to oko 1530. goine, kaa je grof o Wiltshirea bio poslan u Vatikan s molbom a papa poništi brak Henrika VIII. i K atarine Aragonske, kako bi se kralj kr alj mogao vjenčati s Anne Bolevn. U auijenciju ko pape grof je poveo i svoga psa, koji je o ugog puta sigurno još bio u šoku, pa je pogrešno protumačio papin pokret kojim je on pre grofovo lice ispružio nogu kako bi ga ovaj mogao poljubiti u prste. Pasje trenutno reagirao instinktom čuvara i napao je svete nožne prste. Jean povjesničar iz toga vremena opisao je rezultat ovog sastanka riječju "buntovnički", a papino nezaovoljstvo bilo je mnogo snažnije o jaa ili ljutn je graničilo je s bijesom. Naravno, ne možemo sa sigurnošdu redi koliko je ovaj susret utjecao na konačnu oluku, buudi a su i politički uvjeti bili važni, ali znamo a se grof Wiltshire vratio kudi bez 138 Inteligencija pasa

željenog poništenja. Također znamo aje Henrikov ogovor uključivao kraj njegovog članstva u katoličkoj crkvi i stvaranje anglikanske crkve, kojoj je na čelu kralj, što jamči ispunjavanje svih njegovih želja. Tko zna bi li o svega toga ošlo a pas nije, u nesretnom pokušaju obr ane gospodara, zario zube u palac Njegove Svetosti? Ratni psi

Pasju prirođenu agresivnost ljui su koristili u mnoge svrhe, a vrhunac je sigurno osegnut ko ratnih pasa. Stari Egipdani, Rimljani, Gali i Kelti za rat su najraije rabili mastifa koji svojim modnim izgleom i anas izaziva strahopoštovanje. Znam jenog koji je težak oko sto eset kilograma i igra se s vanaest kilograma teškim kamenjem, gotovo jenako kao što se rugi psi igraju loptom. Preci anašnjeg mastifa, mološki psi, bili su još snažniji. Težili su oko sto četreset kilograma i bili poznati po sv oji agresivnim sklonostima. Korištene u ratu, ove ogromne zvijeri opremali su šiljatim oklopima, kojima su mogli učinkovito napaati neprijateljske konje ili pješake kaa bi se previše Ilustracija 8.1

va oklopljena ratna psa s različitim r azličitim oružjem: prvi s kopljem i zjelom gorude smole, korišten u borbi protiv konjice, a rugi s oštrim boljama na ogrlici, za borbu nroriv nie.šnštvn____._____ nie.šnštvn____._____ Instinktivna inteligencija 139

približili. Neki su, naoružani kopljima, bili uježbavani za napae na vojnike ili konje, dok su drugi na leđima nosili posue s gorudom smolom kojom bi popalili sve što im se našlo na putu. rugim riječima, mogli bismo mirne uše redi a su bili ravnopravni naomjestak anašnjim raketama zemlja - zemlja (ilustracija 8.1).

Prije otkrida vatrenog oružja, psi su bili jeno o glavnih oružja u ratu. Terorizirali su pješaštvo, a često su bili i vrlo uspješni u borbi protiv konjice. Kelti su ih uvježbali a grizu gr izu konje za njušku. Zbog snažnog bola

konji bi taa zbacili svoje jahače. Ova taktika pokazala se učinkovitom u onesposobljavanju rimske konjice u vrijeme njihovog osvajanja Britanije. I germanska plemena su vrlo spretno koristila pse. Hunski

vojskovođa Atila, u svojim je pohoima upotrebljavao ivovske molose i talbote (pretke anašnjeg bloodhounda - psa sv. Huberta). I u kasnijim perioima, ratni psi oigrali su važnu ulogu u ratovima Španjolaca i Inijanaca Južne i Srenje Amerike. Zastrašujuda snaga ratnih pasa moža je najbolje ošla o izražaja u borbama Cimbra i Rimljana. Cimbri su bili germansko pleme koje se uružilo s rugim plemenima, između ostalih i s Teutoncima, te je vršilo upae u rimski teritorij. Pomodu svojih velikih ratnih pasa Cimbri su, u nekoliko poznatih napaa 113., 109., 107. i 105. godine prije Krista, porazili Rimljane. To je potaklo Rimljane da organiziraju dvojicu svojih najboljih zapovjednika, Gaja Marija i Kvinta Lutacija Katula, koji su se 101. godine prije Krista kod

graa Vercelli u sjeverozapanoj Italiji, suprotstavili snažnoj vojsci Cimbra. Cimbri su oživjeli težak poraz, no usprkos pobjei Rimljana, konačno zauzimanje bojnog polja bilo je ogođeno gotovo pola ana. Ratni psi Cimbra i alje su se uspješno borili, iako su njihovi ljuski gospoari ved bili poraženi. Psi su se opet vratili na bojišta tijekom prvoga svjetskog rata. Nijemci su ih uspješno rabili kao čuvare i stražare, a o kraja rata na obje strane bilo je unovačeno više o seameset i pet tisuda pasa. Francuzi su se posebno oslanjali na njihov obar sluh. Običavali su postaviti pse stražare uzuž linije bojišnice, obično po va psa međusobno ualjena triesetak metara. Kaa bi psi zalajali na uzbunu ili rezanjem najavili neku ljusku aktivnost izvan rovova, vojnici bi na karti označili pravac 140 Inteligencija pasa gledanja dva susjedna psa. Koristedi se tim smjerovima, trigonometrijski su izračunavali položaj

neprijatelja, koji bi zatim postao cilj francuskog artiljerijskog napaa. Na taj način otkriveno je i uništeno mnogo njemačkih položaja, bunkera i mitraljeza.

Procjenjuje se daje u drugom svjetskom ratu korišteno više o vjesto tisuda pasa. Taa ih nisu

upotrebljavali samo kao stražare i čuvare, ved i kao kurire, tragače i spasitelje. Na broovima su, prije izuma raara, upozoravali na naolazede avione. Rabili su ih i kao paobrance, zajeno sa zračnim zr ačnim trupama, kako bi na zemlji čuVali logore esantnih jeinica (no, iz aviona su ih morali izbacivati, jer sami nisu htjeli skakati). Pse -kamikaze ili slične samoubilačke trupe imale su obje strane. Rusi su pse hranili u tenkovima ili oklo pnim vozilima. Prije akcije nisu im avali jelo, opremali bi ih pričvršdenim elektromagnetskim minama i tako izglanjele slali ih na neprijateljske tenkove. Slično su postupali i Japanci, njihovi su psi u savezničke logore ovlačili kqla s bombama teškim i do dvadeset pet kilograma. U novije oba, Sjeinjene Američke ržave upotrebljavale su pse u korejskom, vijetnamskom, pa i u kratkom zaljevskom ratu protiv Iraka. U Vijetnamu su uz njihovu pomod spriječavali sabotaže i krađe američke opreme. Šest mjeseci nakon uvođenja pasa, broj šteta i kr ađa smanjio se za polovicu. a bi pas bio obar stražar, mora imati nešto više o teritorijalnog instinkta i želje za fizičkim napaom. Čiuaua glasno laje i uspješan je branitelj, no, ma koliko velika bila njegova hrabro st i odanost, kilogram i pol teški pas jenostavno ne može zaustaviti uljeza. Mali šnauceri, foksterijeri, škotski t erijeri,

zapanoškotski bijeli terijeri i kernski terijeri osjedaju potrebu obraniti svoj teritorij ili čopor i svi su ovoljno hrabri fizički napasti uljeza. Ipak, ni oni ne mogu biti obri stražarski psi, jer samo jean snažniji uarac nogom može onesposobiti njihov napa. Psi za obranu, akle, pore snažnog temperamenta moraju imati potrebnu veličinu i tjelesnu snagu. Isti stručnjaci koji su ocijenili pse prema sposobnosti čuvanja, prosuili su i sposobnost nekih pasmina ogovarajudih za zaštitu ljui i objekata. Svoje ocjene temeljili su na njihovoj agresivnosti, tjelesnoj Instinktivna inteligencija 141 snazi, hrabrosti i sposobnosti da i zrže protunapa. Barem polovica stručnjaka navela je ovih trinaest pasmina:

Najbolji psi stražari i branitelji bulmastif  doberman rotvajler komondor puli

veliki šnaucer njemački ovčar roezijski gonič kuvasz staforski terijer čau-čau mastif  belgijski ovčari (Malinois, Tervuren)* *Stručnjaci među njima nisu pravili razlike. r azlike. Zanimljiva mi se učinila napomena trojice stručnjaka koji su, neovisno jean o rugome, iznijeli zanimljivo zapažanje. Svi su rekli a običan pul može biti izuzetno uspješan pas zaštitnik; po njihovom je mišljenju  jeino što mu neostaje - veličina. Najvedi problem je uvriježeno mišljenje aje pul "moni pas" koji ne izaziva strahopoštovanje. Jean o njih je napisao: Glavna uloga pasa stražara je zastrašivanje. Takav pas treba mogudi napa ovratiti ved samo svojim zastrašujudim izgleom. Puli mogu biti prilično žilavi agresivni čuvari, ali jenostavno tako ne izgleaju i to im smanjuje učinkovitost. Tromi njemački ovčar bolje de ispuniti ulogu zastrašivanja, jer ljui ved unaprije imaju preožbu a su to uvježbani policijski psi i psi čuvari pa ih nitko i ne pokušava izazvati. LOVAČKI PSI

ruženje čovjeka i psa započelo je još u vrijeme ok je prvi čovjek živio pretežito o lova. Psi su ved taa počeli pokazivati neke svoje jeinstvene olike pa je prvi selektivni uzgoj pasa započeo upravo zbog lova. L jui su oabirali pojeine pojeine pasmine zbog njihovih njihovih korisnih lovačkih lovačkih ili A

iiVti

itliilf) XT\C\7.&

142 Inteligencija pasa

sustavno prilagođavati. Psi su sujelovali u svakoj fazi lova. Tražili su ivljač, tjerali je iz skrovišta, hvatali i donosili gospodaru.

Nevjerojatna je sličnost uzorka po kojem su svoj lov organizirali vukovi i primitivni ljui. Jeni i rugi lovili su na isti način: potražili bi plijen, pokazali njegovo sklonište rugim članovima grupe, opkolili ga i istjerali prema onima koji su čekali u zasjei. U ivljini, cijelom ovom operacijom rukovoi vođa čopora. U procesu pripitomljavanja pasa, mjesto vođe čopora preuzeo je čovjek pa je on počeo upravljati lovom. Psi su se toliko naučili na novi način lova, 'a gotovo više i ne love sami, nego surađuju s ljuima. Poznato  je a su još paleolitski lovci lovci rabili pse za tjeranje lovine lovine u zamke. Natjeravali Natjeravali su ivljač u unaprije unaprije pripremljene uboke jame ili je ovoili u zasjee gje su, naoružani strijelama ili kopljima, č ekali ljudi. Psi su naučili potjerati ptice iz gnijeza upravo u trenutku kaa su lovci s napetim lukovima bili spremni oapeti strijele. Na sličan način lovili su ptice i u unaprije postavljene mreže. Ovu taktiku i anas koriste neka primitivna plemena u Africi. U zajeničkom lovu progone ivlje životinje (najčešde ivlje svinje) o mreža ili zaslona, gje ih očekuju kopljima. Ptičari anas su najpoznatiji lovački psi - ptičari. Toj grupi pripaaju pointeri, spanijeli, seteri i retriveri. Svaki o njih stvorenje pažljivim selektivnim uzgojem za oređene lovačke zaatke. Engleski naziv ovih pasa je gun dogs (gun - engl. vatreno oružje, op. prev.) i posebno je priklaan, jer se takvi psi koriste ko riste pri lovu u kojem se lovina ustrijeli vatrenim oružjem. Pointere su, na primjer, počeli uzgajati tek nakon izuma posebne ptičarske puške koja se punila sprijea. a bi se takvo oružje moglo jelotvorno koristiti, lovcu je trebao pas koji ga može tiho ovesti o mjesta gje se skriva skr iva lovina. Pointeri imaju obro razvijen sluh i njuh. Mogu se kretati polako, pažljivo i tiho. Bešumno puze kroz guštaru s visoko poignutom glavom pa hvataju mirise koje im donosi vjetar. Kada pointer otkrije lovinu, ukipi se s uzdignutom jednom nogom i

nepomično stoji pokazujudi glavom, a če sto i cijelim tijelom, ravno u (Vidi si. 9V PnnelcaH Invri Vnristp ncp n nam <\i7nVi nrt niih tir»b-a-7iii» Instinktivna inteligencija 143

smjer u kojem se nalazi plijen, ali ne i ualjenost. Uz pomod vaju pasa, ualjenost se oređuje jenako kao što su je oređivali francuski artiljerci. Točan položaj cilja bit de u sjecištu vinih pravaca oba psa. okazano je a obri pointeri mogu u istom stavu ostati čitav sat, pa i više, ako treba. Upravo je ova sposobnost bila presuna u oba tih prvih pušaka. Lovac je tako imao ovoljno vremena prišuljati se i istjerati pticu kako bije mogao bez greške pogoiti tim jenim jeinim pucnjem. Nije smio promašiti, jer bi mu trebala čitava minuta, pa i više, a ponovno napuni pušku.

Znanstvenici misle da se pointeri "okamene" stoga što ih uzbuđenje pri otkridu plijena, ovee o neke

vrste živčanog kratkog spoja ili prenapregnutosti, koja psa ukoči trenutak prije nego što bi, u normalnim uvjetima, skočio na plijen. Slično ponašanje primjedeno primjedeno je i ko vukova; vođa može zastati i zaržati stav, označavajudi time položaj lovine. Zaržat de taj stav sve ok se ostatak čopora ne sakupi i otkrije željenu lokaciju. Međutim, vuk može tako ostati samo nekoliko sekuni, a najuže minutu. Prema se vježbom postiže veda preciznost i bolja kontrola poin- terove reakcije, ona je zapravo urođena. Tko ne vjeruje a su im te sposobnosti prirođene, neka uzme ptičje krilo i zaljulja ga pre štenetom pointera. Viio sam tromjesečnog psida koji je, unatoč neiskusnosti, ko ovakvog pokusa zauzeo klasičan poenterski stav.

Usavršavanje lovačkog oružja potaklo je i promjene ko pasa. Puške ostraguše (koje se pune straga) ubrzale su pucanje, a razvoj tehnologije omogudio je preciznije gađanje i na vedim ualjenostima. Javila se potreba za bržim i inteligentnijim psima pa su uzgajatelji razvili setera. Naziv seter dolazi od engleske riječi "sitter" (engl. onaj koji sjei, op. prev.) kojom je opisan položaj što ga pas zauzima kaa pronađe lovinu. Kada mu lovac dozvoli da ustane, krivudavim se pokreti ma približava plijenu, istovremeno sve brže i brže mašudi repom. Ovo mahanje repom pomaže iskusnom lovcu jer može točno oreiti tr enutak u kojem de ptica izletjeti iz skrovišta. Lov sa španijelima nije toliko iscipliniran, ali je uzbuljiviji. Spanijeli su posebno pogoni za lov u guštari ili močvari. Neposreno ispre 144 Inteligencija pasa

lovca pretražuju zemljište i kaa nađu plijen, ne aju nikakav znak. Suvremeno lovačko oružje omogudava ovakav brži, ali manje previiv način lova; stoga, kaa se kudi želi onijeti mnogo plijena, ptice se obično tjeraju u mreže, a ne pre lovce. Španijeli se mogu rabiti i kao goniči; u prošlosti su tjerali ptice pre pripitomljene sokole ili su istjeravali zečeve i kunide, koje bi potom lovili brzi hrtovi (vii si. 10). Krajem osamnaestog stoljeda, načini lova postepeno su se počeli mijenjati. Naseljenih mjesta i ljui bilo  je sve više, a pristupačnih pristupačnih lovišta (uglavnom krčevina), krčevina), sve manje. Lovci su razvili razvili nov način lova u kojem kojem re lovaca seta poljima, gađajudi preplašene jarebice i fazane koje izlijedu pre njima. Opet se javlja potreba za takvim psima koji de na narebu pronadi ustrijeljene ptice i neoštedene ih onijeti lovcu. Iako  je onošenju mogude mogude naučiti pointere, setere setere i španijele, uzgojen je novi pasji stručnjak - retriver (engl. to retrieve - donijeti natrag, op. prev.).

Za lov u močvarnim ili jezerskim prejelima posebno su korisni labraori, koji obožavaju vou. Koriste ih u lovu na čeki* gje de satima tiho i strpljivo čekati. Kaa lovac ustrijeli pticu, sami oree smjer i kredu po plijen, ako treba i u vou. Sposobnost retrivera a precizno oree putanju pogođene ptice i otkriju točno mjesto gje de ona pasti, oista je zapanjujuda. Buete li imali prigou u graskom parku gleati labradore ili zlatne retrivere u igri s frizbijem ili lopticom, vijet dete kako nepogrešivo oređuju njihovu putanju i hvataju ih još u zraku. oima se a u svojim genima imaju neku vrstu urođenog raara. Kaa pas otrči po plijen i neoštedenog ga onese gospoaru, on ustvari pokazuje jean oblik ponašanja ivljih preaka. Viđeni su vukovi kako svoj plijen ovlače u brlog g je ga ijele ženkama koje oje,

mlaima koji su netom obijeni o sise, pa čak i članovima čopora koji su ostali čuvati i osiguravati brlog dok su drugi bili u lovu.

Goniči Lov s goničima poosta se razlikuje o o  lova s ptičarima. Za početak, goniči se obično koriste u čoporu, tako a jean pas nikaa ne obiva onu pozornost i uvježbanost koju imaju ptičari. Stoga gotovo a i nema koii bi nekll nasminil nasminil armira u mrtvni qp7nni uif»r!nn rlr7an hn Instinktivna inteligencija 145

kudnog psa. Pointeri, seteri, španijeli i retriveri oatak su lovačkom oružju, ok goničima lovac ni ne treba: oni love i ubijaju sami.

Postoje, ustvari, vije prilično različite vrste goniča, iako se poneka koriste zajeno. Prvi su goniči visoke ivljači koji "love očima". Tipični prestavnici te skupine su hrtovi (engleski hrt, mali engleski hrt - whippet, afganistanski hrt, borzoi - ruski vučji hrt). Kao što im i ime kaže (engl. sight hound - psi koji love pogleom, op. prev.) ovi psi love očima. Čim ugleaju plijen, nevjerojatnom brzinom ga sustižu i omah ubiju. Perzijski hrt (saluki) i afganistanski hrt ko riste se u lovu ili ,bolje redi, "gonjenju" antilopa i gazela, kao i lisica i zečeva. Među visoke goniče ubrajamo neke o najviših i najhrabrijih pasa. ivovski irski vučji hrt i škotski jelenski hrt koristili su se u lovu na jelene, karibue pa čak i lavove. Prvi zapisi o irskim vučjim hrtovima pronađeni su još u starorimskim staro rimskim spisima iz četvrtog stoljeda. Cijenili su ih zbog njihove krvoločnosti i hrabrosti te su ih često rabili u borbama s glaijatorima. Najvažniji zaatak visokih goniča bio je progon vukova. U Rusiji je, na primjer, svaki lovac uz konja imao i po tri, bojom, veličinom i stasom savršeno usklađena ruska hrta, koje je ržao na uzici. Kaa je vuk osjetio približavanje lovaca, obično bi izašao iz zaklona, a lovci bi omah osloboili pse i gonjenje je moglo početi. Lov se smatrao savršenim ukoliko su psi ržali vuka za vrat sve ok ne bi stigao vođa lova koji bi nožem prekinuo agoniju uhvadene životinje. Međutim, često su vuka u ivljoj hajci ubili i sami psi. Psi nisu bili tako savršeno usklađeni veličinom i bojom samo zbog estetskih razloga ili hirova bogatog ruskog plemstva. Imalo je to i svoje praktične razloge. Ka bi jean pas bio brži o rugih, vuk bi ga prisilio na otpor, a u takvoj borbi i sam bi mogao stradati. No, ako tri psa stignu istovremeno, to postaje njihova velika prednost.

Ovi su goniči tako jelotvorno raili svoj posao a je u pojeinim poručjima visoka ivljač, zbog koje su i bili uzgojeni, potpuno uništena. U Engleskoj su tako potpuno istrijebljeni srnadi, jeleni, vukovi i velike mačke, a njihov se broj rastično smanjio i u preostalom ijelu Europe. Kaa više nisu imali što loviti i sami su počeli nestajati. Na primjer, ogromni irski vučji hrt, osim vukova, lovio je i ivovske irske jele ne. 146 Inteligencija pasa

Njihova impozantna visina o 1,80 m u hrptu nije hrtove nimalo plašila, buudi a su i sami bili visoki oko 1,20 m. No, nestankom visoke ivljači, pasmina je gotovo izumrla. Zahvaljujudi samo velikim naporima

kapetana Georgea A. Grahama, Skota koji je služio u britanskoj vojsci, 1862. goine s velikim

poteškodama prikupljeno je nekoliko uzgojnih parova. Pasmina je ponovno uzgojena, iako promijenjene veličine, sa "samo" 90 cm u grebenu, što je još uvijek čini najvišom o svih pasmina. U 19. stoljedu na sličan je način lor Colonsav o izumiranja spasio škotskog jelenskog hrta, ugo nakon nestanka velikog škotskog jelena (vii si. 11). rugu grupu goniča čine psi koji "love nosom", tj. psi tragači niske ivljači (engl. scent houn - pas koji njuši, op. prev.). Tipični prestavnici su lisičari, engleski kunidari, baseti, engleski zečari, goniči rakuna i psi sv. Huberta. Uglavnom se koriste za lov na štetočine koje smetaju ratarima, jer im uništavaju usjeve i male omade životinje. U Europi su to lisica, jazavac, kunid i zec, a u Sjevernoj Americi još i rakun, ivlja mačka, puma i oposum. U Engleskoj, kao i rugje, traicionalno se organiziraju svečanosti i povorke u čast lova s ovakvim psima. Psi tragači uzgajaju se najviše zbog izoštrenog njuha, želje za traganjem i glasnog laveža. Njihove široke nosnice pomiču se gore -olje, omogudavajudi im hvatanje mirisa iz zračnih struja koje se poižu sa tla. Te "rječite" mirise za sobom ostavljaju njihove buude žrtve, bilo a se rai o mjestu gje su šapama otaknule tlo, očešale se o stijenu ili grm, ili su ostavile trag sitnih ljuskica kože ili lake koja im otpaa. Njuh ovih pasa oista je zapanjujudi: prosječni pas ima oko vjesto vaeset milijuna njušnih stanica, za razliku o čovjeka, koji ih ima samo pet milijuna. Kaa bismo mogli skinuti i raširiti osjetilne membrane koje se nalaze u njuški psa, njihova površina bila bi veda o površine cijelog tijela. Međutim, olfaktorna aaptacija jako otežava njuh goničima -tragačima. Uđemo li u sobu, obično osjetimo neki blagi miris (miris nečijeg parfema, buketa cvijeda, pržene kave i slično). Nakon nekoliko minuta, zbog olfaktorne aaptacije, više ne osjedamo ništa, jer je ošlo o zamora naših nosnih osjetila. Upravo to se ogađa i Lsima. Kaa Instinktivna inteligencija 147

pas otkrije neki miris, obično počne lajati ili štektati. Međutim, ko intenzivnih mirisa olfaktorna aaptacija javlja se ved nakon vije minute pa pas više ne može pratiti trag. On se taa stiša, poigne glavu i udahne svje ži zrak bez mirisnih tragova, kako bi omogudio svojim osjetilima a opet prorae. Stoga se goniči koriste u čoporima pa tako u svakom trenutku jeni psi mogu njušiti i štektati, ok rugi tiho trče za čoporom. Psi se u pradenju traga stalno izmjenjuju i nikada se ne odmaraju svi u isto vrijeme. Glasanje pasa za vrijeme traganja i gonjenja plijena ima posebnu ulogu, jer lovcima u svakom trenutku

otkriva točan položaj čopora. Broj pasa koji u nekom trenutku šute te intenzitet laveža, pružaju korisne podatke o jačini i svježini mirisa, a samim time i o blizini plijena. plijena. Kretanje čopora, ali i lovaca lovaca koji se najčešde zagube po šumi, može se kontrolirati pomodu lovačkog roga. Lavež cijelog čopora poneka zna biti prilično meloičan, stoga lovci namjerno biraju pse koji de proizvesti najharmonicnije kombinacije tonova. Na primjer, 1615. godine je Gervase Markham, u svojoj

knjizi Seoska zaovoljstva, opisao kako treba sastaviti čopor pasa a bi ga bio užitak slušati. Želite li obiti nježnu meloiju, on preporučuje a se za početak u čopor uključi "nekoliko velikih pasa s ubokim, svečanim glasom...koji bi u grupi trebali voiti bas - ionicu, zatim vostruko toliko bučnih i zvonkih

glasova, koji de biti kontra - tenori, pa nekoliko običnih, blagih glasova, koji de imati srednju dionicu". Napokon, prelaže: "među ove ubacite još jean ili va para meloičnih kunidara (bigla), koji de visokim glasom pjevati među njima" a bi se obila uravnotežena simfonija. Psi tragači međusobno se ipak razlikuju jer su stvarani i mijenjani a bi ogovarali oređenim zahtjevima. Na primjer, lisičari i kunidari moraju trčati uz lovce s konjima, prvi za lisicama, a rugi za zečevima ili kunidima (vii si. 12). Njihova brzina zna ovesti o živahnih, a poneka i opasnih emonstracija jahač kog umijeda, pa se lov pretvara u ivlju trku preko polja i livaa. Lisičari su stvoreni a gone samo lisice i slijeedi njihov najsvježiji najsvježiji trag, nede se ni obazirati na ruge mirise. Nevjerojatno su snažni i izržljivi. Skaču preko živica, ziova i 146 Inteligencija pasa

Njihova impozantna visina o 1,80 m u hrptu nije hrtove nimalo plašila, buudi a su i sami bili visoki oko 1,20 m. No, nestankom visoke ivljači, pasmina je gotovo izumrla. Zahvaljujudi samo velikim naporima kapetana Georgea A. Grahama, Škota koji je služio u britanskoj vojsci, 1862. 1862 . goine s velikim poteškodama prikupljeno je nekoliko uzgojnih parova. Pasmina je ponovno uzgojena, iako promijenjene veličine, sa "samo" 90 cm u grebenu, što je još uvijek čini najvišom o svih pasmina. U 19. stoljedu na sličan je način lor Colonsav o izumiranja spasio škotskog jelenskog hrta, ugo nakon nestanka velikog škotskog jelena (vii si. 11). rugu grupu goniča čine psi koji "love nosom", tj. psi tragači niske ivljači (engl. scent houn - pas koji njuši, op. prev.). Tipični prestavnici su lisičari, engleski kunidari, baseti, engleski zečari, goniči rakuna i psi sv. Huberta. Uglavnom se koriste za lov na štetočine koje smetaju ratarima, jer im uništavaju usjeve i male omade životinje. U Europi su to lisica, jazavac, kunid i zec, a u Sjevernoj Americi jos i rakun, ivlja mačka, puma i oposum. U Engleskoj, kao i rugje, traicionalno se organiziraju svečanosti i povorke u čast lova s ovakvim psima. Psi tragači uzgajaju se najviše zbog izoštrenog njuha, želje za traganjem i glasnog laveža. Njihove široke nosnice pomiču se gore -olje, omogudavajudi im hvatanje mirisa iz zračnih struja koje se poižu sa tla. Te "rječite" mirise za sobom ostavljaju njihove buude žrtve, bilo a se rai o mjestu gje su šapama otaknule tlo, očešale se o stijenu ili grm, ili su ostavile trag sitnih ljuskica kože ili lake koja im otpaa. Njuh ovih pasa oista je zapanjujudi: prosječni pas ima oko vjesto vaeset milijuna njušnih stanica, za razliku o čovjeka, koji ih ima samo pet milijuna. Kaa bismo mogli skinuti i raširiti osjetilne membrane koje se nalaze u njuški psa, njihova površina bila bi veda o površine cijelog tijela. Međutim, olfaktorna aaptacija jako otežava njuh goničima -tragačima. Uđemo li u sobu, obično osjetimo neki blagi miris (miris nečijeg parfema, buketa cvijeda, pržene kave i slično). Nakon nekoliko minuta, zbog olfaktorne aaptacije, više ne osjedamo ništa, jer je ošlo o zamora naših nosnih osjetila. Upravo to se ogađa i psima. Kaa Instinktivna inteligencija 147

pas otkrije neki miris, obično počne lajati ili štektati. Međutim, ko intenzivnih mirisa olfaktorna aaptacija javlja se ved nakon vije minute pa pas više ne može pratiti trag. On se taa stiša, poigne

glavu i uahne svježi zrak bez mirisnih tragova, kako bi omogudio svojim osjetilima a opet prorae. Stoga se goniči koriste u čoporima pa tako u svakom trenutku jeni psi mogu njušiti i štektati, ok rugi tiho trče za čoporom. Psi se u pradenju traga stalno izmjenjuju i nikaa se ne odmaraju svi u isto vrijeme. Glasanje pasa za vrijeme traganja i gonjenja plijena ima posebnu ulogu, jer lovcima u svakom trenutku

otkriva točan položaj čopora. Broj pasa koji u nekom trenutku šute te intenzitet laveža, pružaju korisne poatke o jačini i svježini mirisa, a samim time i o blizini plijena. Kretanje čopora, ali i lovaca koji se najčešde zagube po šumi, može se kontrolirati pomodu lovačkog roga. Lavež cijelog čopora poneka zna biti prilično meloičan, stoga lovci namjerno biraju pse koji de proizvesti najharmoničnije kombinacije kombinacije tonova. Na primjer, 1615. goine je Gervase Markham, u svojoj knjizi Seoska zaovoljstva, opisao kako treba sastaviti čopor pasa a bi ga bio užitak slušati. Želite li obiti nježnu meloiju, on preporučuje a se za početak u čopor uključi "nekoliko velikih pasa s ubokim, svečanim glasom...koji bi u grupi trebali voiti bas - ionicu, zatim vostruko toliko bučnih i zvonkih glasova, koji de biti kontra - tenori, pa nekoliko običnih, blagih glasova, koji de imati srenju dionicu". Napokon, prelaže: "među ove ubacite još jean ili va para meloičnih kunidara (bigla), koji de visokim glasom pjevati među njima" a bi se obila uravnotežena simfonija. Psi tragači međusobno se ipak razlikuju jer su stvarani i mijenjani a bi ogovarali oređenim zahtjevima. Na primjer, lisičari i kunidari moraju trčati uz lovce s konjima, prvi za lisicama, a rugi za zečevima ili kunidima (vii si. 12). Njihova brzina zna ovesti o živahnih, a poneka i opasnih emonstracija jahačkog umijeda, pa se lov pretvara u ivlju trku preko polja i livaa. Lisičari su stvoreni a gone samo lisice i slijeedi njihov najsvježiji najsvježiji trag, nede se ni obazirati na ruge mirise. Nevjerojatno su snažni i izržljivi. Skaču preko živica, ziova i 148 Inteligencija pasa ograda, guraju se kroz gusto g rmlje i idu naprijed sve dok postoji i najslabiji miris kojega mogu slijediti. U

sezoni lova u Engleskoj (koja traje o rujna o travnja), aktivni čopor može pretrčati o šezeset o sto kilometara po lovu, a obično se organiziraju dva lova tjedno. Za razliku o njih, rugi tragači kao npr. baseti, namjerno su uzgojeni niski i teški, tako a lovedi kunide i  jazavce ne bi mogli pobjedi pobjedi lovcima koji ih slijee pješice. pješice. Lov s njima je mirniji, mirniji, s manje raskoši i ivlje akcije, ali i manje opasan.

Oko 1960. goine, bio sam na vojnoj vježbi američke vojske u Fort Knoxu, u ržavi Kentuckv, i uglavnom zbog moje ljubavi prema psima, upoznao sam neke ljue koji su živjeli u selima nealeko utvre. Jenom zgodom pozvali su me u lov na lisice koji se trebao t rebao oržati kasnog zimskog poslijeponeva. Očekivao sam lovce obučene u crvene lovačke jakne i visoke sjajne čizme kako jašu obro njegovane konje i jure za čoporom uzbuđenih pasa, a sve po vostvom tugaljivog t ugaljivog zvuka roga. Stvarnost je bila potpuno rugačija. Organizator lova bio je stariji gospoin, g ospoin, kojega su svi zvali ujak Tyler. Više ljui ovelo je pse (vedinom u parovima), kako bi se sakupio čopor. Četvorica su očito o čito bila lisičari, bio je tu i par plavih goniča rakuna, par kunidara, jean pas sv. Huberta, nešto što je nalikovalo crno - žutom goniču rakuna, zatim pas kakvog nika prije nisam viio, a rekli su mi a se zove rever (šveski niskonogi gonič, op. prev.) i još nekoliko

najobičnijih mješanaca. Vođa grupe bio je crveni gonič rakuna imenom Hamilton, poznat u cijelom okrugu po svojoj sposobnosti a pronađe ivlje mačke i potjera ih na rvo. Sve u svemu, bilo je više o dvanaeset pasa.

Lov je počeo pješke. Ljui su oveli pse u bro, na poručje gje su lisice napravile štetu . Psi su ubrzo osjetili svježi trag, počeli su štektati i zatezati uzice. ok se mračilo, pustili smo ih s uzica i čopor je pojurio uz glasan lavež. vaesetak minuta kasnije, sjeio sam s lovcima visoko u brima, oko vatre koja  je plamsala na mjestu očišdenom očišdenom o snijega. Psi su nastavili lov i bez našeg našeg vostva, a mi smo poželjno gleali kako ujak Tyler toči burbon u metalne lončide. Polako smo srkali viski, pušili i slušali lavež koji se razlijegao kroz nod. Tu i tamo, netko bi ispričao Instinktivna inteligencija 149

kratku priču koja je počinjala sa: "Sjedam se ka je...". No, vedi io večeri slušali smo meloičan lavež, popraden pucketanjem vatre. Terijeri

Posljenja među specijaliziranim specijaliziranim lovačkim pasminama su terijeri. Riječ terijer ima korijen u riječi tena, čije je značenje u romanskim jezicima "zemlja" ili "tlo". U imenu ove skupine našla se stoga što terijeri svoju lovinu slijede u rov ili brlog, odakle  je istjeraju ili ubiju ubiju (vii si. 13). Škotski uzgajatelji uzgajatelji terijera kažu a terijeri moraju imati "krzno i hrabrost". Teška, gruba, kovrčava laka štiti ih o ozljea ok skaču po kršu ili ulaze u jazbine lisice i jazavca. Također ih štiti o snažnih ugriza progonjenih životinja, koje svoj brlog ne napuštaju bez borbe. Posebno im je potrebna hrabrost, jer moraju raiti potpuno sami, često u mraku po zemljom, u situacijama gje je povlačenje teško, poneka i nemogude, i gje im život ovisi o njihovoj borbenosti. Mnogi su terijeri poginuli, živi zakopani, u pokušaju a prošire pozemne honike rova ili u završnoj borbi sa svojim plijenom. Škotski uzgajatelji nisu spomenuli još jenu, životno važnu, karakteristiku terijera: lajanje. obar terijer mora lajati kaa je i najmanje uzbuđen ili uzrujan. Upravo takvo bijesno lajanje upozorava lovce na mjesto gje je brlog. Lavež koji olazi ispo zemlje pokazuje mu gje treba kopati a bi otkrio lovinu. Prvi terijeri nisu oduvijek lajali pa su im na ogr lice stavljali posebne zvončide, koji su zvonjenjem

označavali u kojem je rovu pas. Nažalost, mnogim su psima onijeli i smrt kaa bi po zemljom zapeli za korijenje pa se psi nisu mogli pomaknuti ni naprijed ni nazad.

Terijeri se ističu i posebnom spretnošdu u lovu na štakore i ruge štetočine. Uvriježeno je mišljenje a su mačke jeino oružje protiv gloavaca. No, iako im je urođena posebna strpljivost nužno potrebna za uspješan lov, štakori su za njih često preveliki i previše opasni. Stoga je u prošlosti posebno uzgojeno nekoliko pasmina terijera isključivo za lov na štakore. Terijeri obično usmrte gloavce tako što ih uhvate za vrat i s jenim ili va snažna zamaha prelome im kičmu. Za takav zahvat on im on

i ob"ir 150 Inteligencija pasa

zubima. Još i anas mnogi ratari, pogotovo u žitoronim poručjima, koriste terijere u borbi protiv štakora. Najprije njihove jazbine ispune imom i tako ih istjeraju na otvoreno, gje ih terijeri bez vedih poteškoda mogu uloviti. Mančesterski terijer, škotski terijer, kernski terijer, zapanoškotski bijeli terijer, foksterijer i bulterijer prvoklasni su štakoraši. Čak je i sitni jorkširski terijer prilično obar u toj ulozi. U viktorijansko oba, posebno među nižim klasama, ali i među mlaima iz viših slojeva, popularan sport prestavljale su borbe sa štakorima. Terijeri i štakori št akori stavljali su se u posebna borilišta gje su se borili o smrti. Paale su i oklae, na preživljavanje psa ili štakora, a ko boljih pasa na vrijeme koje de psu biti potrebno a okrajči oređeni broj gloavaca. Rekorni rezultati zaslužili su biti zabilježeni pa tako anas znamo a je prvak među štakorašima bio Tiny, bulterijer koji je težio nešto manje o tri kilograma. Jene večeri Tiny je, za vaeset osam minuta i pet sekuni, ubio peeset štakora ( od kojih su neki bili veliki skoro kao i on). Njegov vlasnik procijenio je a je Tiny u životu ubio više o pet tisuda štakora, što bi ukupno težilo oko tonu i pol! Sklonost lovu na štetočine i način napaa io je instinktivne inteligencije terijera. terijera. Vedin a vlasnika terijera zna a običnom upaljenom baterijskom svjetiljkom mogu izluiti svoga psa ako je brzo pomiču tako a svjetlo titra po pou. Mali pokretni cilj momentalno ih potiče pot iče na lov. I njihov način napaa također je urođen. Moj kernski terijer Flint bio je star evet goina kaa je počeo živjeti na selu. Kupili smo zapuštenu farmu, a prostor ispo male, stare kude bio je sklonište najrazličitijih životinja iz okolice. Jednog popodneva zapanjeno sam gledao kako je Flint gonio oposuma, uhvatio ga za vrat i žestoko zatresao, usmrtivši ga na mjestu. Flint je bio stari pas koji je cijeli svoj život proveo u grau i nikaa se prije nije zatekao u sličnoj situaciji za kakve su terijeri i uzgojeni. Međutim, čim se pojavio pravi poticaj, Flintove genetske predispozicije su se probudile i on je demonstrirao ovaj vid svoje instinktivne inteligencije. Instinktivna inteligencija 151 PASTIRSKI PSI

Jean o moža najčešdih zaataka ranih pasa bio je vezan uz pastirske poslove i ra sa stokom. Čak i u zemljama gdje su pse iz religioznih razloga prezirali ili smatrali prljavim životinjama, priznavali su im važnu ulogu pastirskih pomagača. Pastirski psi vedim ijelom služe kao čuvari koji na okupu rže stao (ovce, guske, stoku, koze, svinje, sobove, čak i patke) i po potrebi ga sele s pašnjaka na pašnjak (vii si. 14). Neke pasmine pastirskih pasa, npr. puli i komondor, imaju sasvim drugu ulogu - štite stao o grabežljivaca. Svoju pastirsku sposobnost psi su naslijedili od vukova i drugih divljih kanida koji i danas love u čoporu.

Njihova usklađena akcija lova uključuje opkoljavanje opkoljavanje staa i ržanje lovine na okupu toliko ugo ok se ne izvoji mlaa ili ostarjela životinja koja de postati plijen. Ovakav način lova temelji se na pet genetski g enetski naslijeđenih uputa. Prve vije onose se na opkoljavanje žrtve: svaki vuk treba se ivljači približiti na približno jenakoj ualjenosti i mora biti međusobno jenako ualjen o svoga lijevog i esnog susjea.

Priržavanje ovih uputa osigurava elegantan i složen način opkoljavanja, pri kojemu čopor stvara gotovo savršen krug koji se tijekom lova stalno st alno zatvara. Kako može samo jean ovčarski pas naomjestiti cijeli čoporvukova? čoporvukova? Ved o malena, svaki ovčarski pas pokušat de zaokružiti i čuvati sve što se miče. Nije teško naidi na priče o takvim psima koji su u stado spontano natjeravali ne samo janja, nego i kokoši, pa čak i jecu. No, jenom mi je vlasnica nekog graničarskog škotskog ovčara pripovijeala kako je njezin pas pokušao u stao sakupiti kukce na stazi pre kudom, a čuo sam i za šetlanskog ovčara koji je pokušao sakupiti kišne kapi u lokvi voe. Oba primjera prestavljaju pokušaj ispunjavanja prvih viju genetskih uputa koje se onose na opkoljavanje plijena u lovu. Jedini problem na kojega nailazi pas je pomanjkanje drugih članova čopora koji bi mu trebali pomodi, stoga pokušavajudi naomjestiti tucet vukova, obavlja cijeli postupak kao a je on sam čitav čopor. Najprije oluči na kojoj de se ualjenosti o staa nalaziti "čopor". Zatim trči uokolo zauzimajudi mjesta koja bi trebali zauzeti ostali članovi čopora. Trčedi  ___j 152 Inteligencija pasa

o mjesta o mjesta, igrajudi ulogu svakog člana čopora po reu, u ivljem trku zaokružava stao. Ova kružna trka, s kratkim pauzama na svakom stražarskom mjestu (gje bi inače trebao biti drugi vuk), potjera ovce prema sreini staa i tako ih rži na okupu. Treda genetski programirana lovna uputa onosi se na zasjeu. Kaa lovi čopor vukova, jean se ovaja o ostalih i čučedi na tlu čeka ok mu rugi ne otjeraju stao. Slično se ponaša i ovčarski pas koji najprije trči, a ona se baci na zemlju i glea u ovce. Taa ustvari igra ulogu vuka koji čeka u zasjei. Pas pozorno promatra svaku ovcu koja se pokuša maknuti o staa. No, čim se stao zajeno pokrene, on opet postaje čopor v ukova koji opkoljava krdo. Četvrta uputa vezana je uz vođenje staa. Poznato Po znato je a vukovi opkoljeno kro bivola, antilopa ili jelena, ovoe u poručja gje je njihovo kretanje ograničeno, na primjer u blizinu voe ili ponora. Kaa su mogudnosti bijega smanjene, lakše se izvaja žrtva. Vukovi ovo izvoe tako što se zalijedu u životinje i time ih prisiljavaju na promjenu smjera. Poneka ih pri tome grizu za noge ili bokove. Na isti način ovčari usmjeravaju svoje stado.

U tome je posebno učinkovit flanrijski govear, veliki belgijski pas uzgojen isključivo za tjeranje govea. Jenog takvog psa, neugo nakon što je postao presjenik Sjeinjenih Američkih Američkih ržava, obio je na poklon i Ronal Reagan. Ženka, imenom Lucky, neprestano je pokušavala presjenika stjerati u stado, i pri tome se nije ustezala gricnuti ga za pete, a jenom ga je čak ugrizla o krvi. Skakala je i na g ospo"đu Reagan, gurajudi je u stranu kao a tjera svoju stoku u oređenom smjeru. Jenom zgoom u novinama su objavljene neugodne fotografi je  je koje pokazuju kako uporan uporan pas tjera presjenika presjenika i njegovu ženu u stao, pa je Lucky, iako su je svi voljeli, protjerana na Presjenikov P resjenikov kalifornijski ranč u Santa Barbari, gje je umjesto političara, bez štetnih posljeica, mogla tjerati govea.

Posljenja genetska uputa koju je naslijeio pastirski pas povezana je s ruštvenom organizacijom vučjeg

čopora. Svaki čopor ima vođu, kojega znanstvenici obično zovu "alfa" vukom. Vođa započinje lov i upravlja kretanjem čopora, ok ga rugi pažljivo promatraju i slijede Instinktivna inteligencija 153

njegovo vostvo. Time se oržava usklađenost čopora i on postaje učinkovita lovna organizacija. Pastirskom psu, alfa vuka prestavlja njegov pastir koji se oslanja na poslušnost i ranu inteligenciju psa. Ona mu omogudava upravljanje instinktivnim karakteristikama karakteristikama psa pa je ovoljno a pastir nauči psa samo esetak narebi kako bi potpuno mogao upravljati njime: ođi: Pas olazi o pastira. Stani: Pas staje.

Kreni lijevo ili Kreni esno: Pas skrede po potrebi, ovisno o položaju staa. Opkoli lijevo ili Opkoli esno: Pas okružuje stao u naznačenom smjeru. Lezi: Pas "postavlja zasjeu", leži i nepomično zuri u stao. Bliže: Pas trči ili kruži bliže stau. alje: Pas se ualjava o staa. Sporije ili Brže: Ovim narebama pastir utječe na brzinu ili žestinu ranje koju pas u tom t om trenutku obavlja. Dosta: Pas prekida s radom i prilazi pastiru.

Ove narebe mogu se izavati riječima, znakovima ruke, zvižucima ili nekom kombinacijom ovih načina. Začuo, ovaj kratki popis narebi (upotpunjen s pet genetskih uputa) ovoljan je za upravljanje složenim procesima koji jenom jeinom čovjeku i psu omogudavaju upravljanje velikim staima. Nije teško zaključiti a bi se, bez pomodi pasa, aleko sporije ovijao i razvoj ljuske civilizacije. Stočarstvo bez pastirskih pasa, bilo bi nemogude pa bi ukupni razvoj poljoprivree, na kojemu se velikim ijelom temelji ekonomija ljuskog ruštva, bio ogođen ili čak zaustavljen. Neke pasmine uzgojem su prilagođene posebnim načinima stočarenja ili posebnim vrstama stoke. Škotski ovčar - collie (ime im potječe o planinskih ovaca crnih nogu i glave, zvanih "collev"), graničarski škotski ovčar i šetlanski ovčar izuzetno su bistri i obri ovčari. Kao pastirski psi posebno se ističu: belgijski ovčari, njemački ovčari, braati škotski ovčari i brijarski ovčari. Njihova je veličina ovoljna a stoku mogu 154 Inteligencija pasa

zaštititi o vukova, kojota i rugih grabežljivaca. Velški ovčari (Cari-gan i Pembroke) namjerno su uzgojeni niski, kako ih stoka, ok je ugrizima usmjeravaju u oređenom pravcu, ne bi ozlijeila kopitima. PSI ZA VUČU Pri samom spomenu pasa za vuču, vedina ljui omah pomisli na polarne pse haskije. Riječ haški zapravo potječe o žargonizma esky, što zanači Eskim. Vjeruje se a su upravo Eskimi uzgojili pse za vuču sanjki. Vedinu takvih pasa mogude je prepoznati ved na prvi pogle. Potječu o špiceva, imaju šiljaste uši, gusto

ugo krzno koje ne priliježe tijelu i, naravno, karakteristični kitnjasti rep ražesno savijen preko leđa. Psi za vuču su: aljaški malamut, samoje, sibirski haški, nizozemski vučji špic (kees-hon) i norveški sivi gonič (elkhound).

Pseda zaprega organizirana je slično kao i vučji čopor. Zapregom upravlja jean vođa (poneka g a zovu "kralj") i njegovi pokreti usklađuju aktivnosti rugih pasa upregnutih u sanjke. Zanimljivo je a psi u zaprezi isključivo slušaju samo svojeg vođu i uopde ne obradaju pozornost na vozača sanjki. To okazuju brojne priče o zapregama koje su ojurile i bez vozača koji su pali ili se nisu ovoljno brzo popeli u sanjke. Pasje zaprege oigrale su značajnu ulogu u naseljavanju arktičkih prejela. Među prvima, pomagali su Inuitima, američkim Inijancima iz polarnih poručja, a kasnije i ljuima iz suvremen ih naselja krajnjeg sjevera. Stoga i ne čui a je njihova uloga zabilježena u folkloru tih naroa (vii si. 15). anas mnogi ne znaju a su se i u rugim ijelovima svijeta, nekod reovito, psi koristili za vuču kolica ili paketa. Njufaundland, pirinejski planinski pas, bernardinac i bernski planinski pas, bili su zbog svoje snage

i izržljivosti posebno cijenjeni među mesarima, proavačima povrda, mljekarima, tkalcima, kotlokrpama i pekarima. U osamnaestom i ranom evetnaestom stoljedu, u Engleskoj, takvim je kolima prevožena riba (koja zahtijeva prilično brzi transport) o Southamptona o Lonona. Obično su u zaprezi bila četiri njufaundlanda koji su vukli Instinktivna inteligencija 15 5

težinu o sto peeset o vjesto kilograma ribe. U Bernu, jean je dini bernski planinski pas lako je vukao tkalačka kola sa više o peeset kilograma tkanina. Čak su i mali, zajeno upregnuti, psi prilično obro vukli kola. Zaprega koja se sastojala o o  četiti lisičara mogla je čovjeka prosječne težine voziti na lakim kolima brzinom od dvadeset kilometara na sat.

Psi su, posebno sirotinji, prestavljali najbolje prijevozno srestvo. Bilo ih je lako nabaviti, mogli su živjeti i u stanovima, a u teškim trenucima prehranjivali su ih ostacima svakojake hrane. Osim što su vukli kola, psi su čuvali robu na kolicima kaa bi se vlasnik ualjio, a pojenako obro štitili su i njegovu kudu (vii si. 16).

U mnogim ijelovima svijeta još i anas se psi koriste kao životinje za vuču. No, u Engleskoj je to zabranjeno zakonom. Od 1824. goine, kaa je osnovano ruštvo za zaštitu životinja (SPCA - Societv for the Prevention of Crueltv to Animals), A nimals), njegovi se članovi bore protiv okrutnosti prema psima. U okrutne postupke ubrajano je i korištenje pasa za vuču, iako su ih njihovi vlasnici često uvjeravali kako je vedina tih pasa obro zbrinuta. Međutim, uruženje SPCA je lako okazalo neke konkretne primjere okrutnosti pri uporabi pasa za vuču, koje su kasnije uporno koristili u novinskoj kampanji i lobiranju ko parlamentaraca. Sredinom devetnaestog stoljeda, nakon njihovih ugogoišnjih prosvjea, usvojen je zakon kojim se zabranjuje uporaba pasa za vuču. Istovremeno je uveen i zakon o porezu na pse, što je uroilo katastrofalnim posljeicama za čitavu populaciju pasa. Pošto se psi više nisu mogli rabiti za vuču, a još je za njih trebalo pladati i porez, širom Engleske uslijeio je val strašnih masakara. Samo u Birminghamu poklano je više o tisudu pasa, a slično se ogoilo i u Liverpoolu. L iverpoolu. Ubijene pse ostavljali su po ulicama pa se Cambridgem širio strašan zaah. Strvine su postale prijetnja po zravlje te je graonačelnik Cambrigea organizirao masovni pokop za četiri stotine pasa.

15 6 Inteligencija pasa PSI S POSEBNIM ZADACIMA

Mnogi anašnji psi upotrebljavaju se za najrazličitije poslove koje, zahvaljujudi svojoj instinktivnoj inteligenciji, mogu savladati. Evo kratkog popisa nekih suvremenih zadataka pasa: psi za slijepe, vode

slijepe gospoare, pomažu im zaobidi prepreke, upozoravaju ih na olazeda vozila i omogudavaju im samostalno kretanje, čak i u graskoj gužvi; psi za gluhe, upozoravaju svoje gluhe gospoare na zvukove, npr. zvono na vratima, telefon ili zvižuk čajnika; psi tragači i spasilački psi, koriste se za traženje izgubljenih osoba te traženje t raženje i spašavanje zakopanih po ruševinama, u potresima ili osoba zatrpanih u lavinama; psi za spašavanje iz voe, iz voe izvlače osobe i stvari, plivaju o nasukanih čamaca, po potrebi vuku male čamce; psi za pronalaženje roge i eksploziva, koriste njuh za pronalaženje krijumčarene robe. Podvrsta ovih paša su psi tartufari, koje su počeli rabiti umjesto svinja i to iz va razloga: imaju bolji njuh i ne vole tartufe pa im ni ne pada na pamet probati tu dragocjenu poslasticu;

psi za zabavu, uključuju pse trkače, ronioce, plesače i glumce. Kaa viimo kako psi obavljaju neke o ovih složenih zaada, teško je zamisliti a se njihovo ponašanje zapravo sastoji o istih instinktivnih komponenti koje služe za čuvanje, stražarenje, čuvanje staa i lov. Na primjer, kada pas pratilac gluhih upozorava gluhu osobu a netko zvoni, njegova urođena sposobnost zaštite i upozoravanja rugih članova čopora samo je školovanjem prilagođena novom zaatku. S ruge strane, traženje i spašavanje ovise o istim vještinama koje su potrebne u lovu i onošenju plijena, itd. Za obavljanje složenijih zaada, urođene sposobnosti moraju se prilagoiti i poreiti izravnom ljuskom upravljanju. To se postiže školovanjem, a uspjeh učenja ovisi o aaptivnoj i ranoj inteligenciji psa. Slika 1 Dandie Dinmont i njegovi terijeri, portretirani za roman Maniri mlaida Sir Waltera Scotta, iz 1815.

goine. Ova je pasmina hrabra i srčana, ali joj očito neostaje viša inteligencija. Slika 2 Slika 3

Mnogi vjeruju kako su omadi psi zapravo pripitomljeni vukovi i a se međusobno tako obr o razumiju stoga što na isti način rže čopor na okupu, kao uhoanu socijalnu jeinicu. Slika 4

Kojot je ved neko vrijeme jabuka razora među biolozima. Poneka se klasificira kao vuk, poneka kao posebna vrsta kanida - no, ugledate li trn n:i.iilif.i simirnn ro.te. Slika 5

Iako postoje znanstveni razlozi prema kojima se čagalj može smatrati pretkom psa, isto kao i vuk, ova ieja opdenito nije prihvadena zbog njegove nezaslužene reputacije kukavice i strvinara. Slika 6 Od svih divljih kanida, lisice se najrje

spominju kao mogudi preci omadih pa No, psi i lisice imaju neke zajednk

tjelesne i psihičke karakteristike pa post mogudnost a su poneka križane psima. Slika 7 Vjeruje se kako je dingo stigao u Austral u ledeno doba s nomadima koji su kasu postali australski domoroci. Neki smatr;

a je bio omadi pas koji je kasn podivljao. f hA Slika 8

Jena o najstarijih uloga pasa bila je čuvanje vlasništva i osoba. Slika prikazuje rimski mozaik iz Pompeja, s upozorenjem Cave Canem (lat. Pazi pas!). Slika 9

Psi često sujeluju u lovu. Pointer instinktivno reagira na nazočnost lovine tako što se ukipi, glavom ili tijelom pokazujudi ravno na plijen. Slika 10

Lov sa španijelima (ispo) je manje iscipliniran, ali često uzbuljiviji o lova s p ointerima ili seterima. Oni tiho pretražuju tlo ispre lovca, ne laju, ved samo istjeraju ptice. Slika 11

Mnogi o velikih goniča visoke ivljači, poput škotskog jelenskog hrta prikazanog na ovoj slici, tako su uspješno lovili visoku ivljač a su u nekim poručjima vukovi, jeleni i njima srone vrste istrijebljene. Zbog pomanjkanja plijena i ovi su psi bili ugroženi te su gotovo izumrli. Slika 13

Svi terijeri uzgojeni su s instinktivnom sposobnošdu za lov na štetočine i spremnošdu a ulaze u jazbine malih životinja, kao što su lisice i jazavci. Kaa lovci po lavežu pronađu pse, širokim vilama i lopatama iskopaju zarobljenu lovinu. *: Slika 14 Mnoge vrste pastirskih pasa uzgojene su zbog posebnih osjpbina. Jena o najčunijih bila je osutnost repa kod staro-engleskog ovčara (bobtaila) - osobina poželjna zbog poreznog zakona, prema kojem se na

sve životinje s repom, pladao porez. Slika 15 Timovi haskija još se koriste za vuču sanjki po snijegu. Organizirani su poput vučjeg čopora, s vođom čiji

pokreti upravljaju aktivnostima rugih pasa. Vedina pripanika tima sluša samo vou i ne obazire se previše na vozača sanjki. Slika 16

Psi su često korišteni za vuču kolica, pogotovo sirotinjskih. Ilustracija prikazuje New York 1867. goine. Grupa skupljača starih krpa prevozi otpa koji se još mogao proati. ,u* SlikaU

Mnogi psi nikaa nisu imali nikakvu rugu namjenu, osim što su trebali biti kudni ljubimci. Mops, za kojega se vjeruje a potječe iz Kine, na Zapau je stekao posebnu popularnost; primjer je psa koji je uzgojen kao pas za pratnju. Slika 18

Neke pasmine stvorene su a bi se istaknule pojeine povoljne psihološke psihološke karakteristike. Kavalirski španijel kralja Charlesa uzgojen je rai izrazite nježnost i blagosti svojeg temperamenta. Slika 19

Ližudi i njuškajudi svoju štena, majka grai Instinktivna inteligencija 15 7 PSI ZA PRATNJU

Psi ispunjavaju još jenu važnu ulogu u našem životu: prave nam ruštvo. Za to im ne treba posebna instinktivna inteligencija, ved sve ovisi o karakteru psa. Postoje okazi a su ved u starom Egiptu ljui pokazivali zanimanje za male pse, nekakve žive igračke, čija je jeina zaada bila praviti ljuima ruštvo. Crteži, slike i razni kipovi takvih pasa svjeoče a su prvi psi za pratnju bili maltezeri ili pomeranski špicevi. I kasnije su iljem svijeta nastale mnoge ruge pasmine s istom ulogom psa kao kudnog ljubimca: u Engleskoj - kavalirski španijel kralja Charlesa i engleski patuljasti španijel, a u Kini - pekinezer. Povremeno su psi za pratnju, zbog prerasua, bivali osuđivani a ne rae ništa korisno. Mops se (vii si. 17), na primjer, spominje ved 400. goine prije Krista, kaa je uzgojen kao ljubimac buističkih svedenika na Tibetu. U viktorijanskoj Engleskoj ova je pasmina jednom u novinama grubo napadnuta. Pisac je tvrdio

a su takvi psi potpuno "beskorisni" i žalio se kako ni najbolji učitelji "mopsa nisu mogli naučiti a nešto ulovi". Ovom pragmatičaru, čini se, m opsova sposobnost da svojem vlasniku donosi veselje i zadovoljstvo, nije predstavljala koristan rad.

anas su se stavovi promijenili. Priznaje se a psi kroz igru mogu poslužiti u ogoju jece. Još je značajnije što osobama svih uzrasta pružaju potrebnu ljubav i ruštvenost, stoga ih često koriste za razne psihološke terapije: pomažu jeci s poteškodama u komuniciranju, epresivnim osobama i starijim ljudima koje pate od izolacije i osamlje- nosti. Štoviše, postoje okazi a tjelesni kontakt sa psima učinkovito umanjuje stres i razne napetosti. Psihijatri James Lynch i Aaron Katcher, sa Sveučilišta u Pennsvlvaniji, okazali su a se osobama koje miluju psa usporava ra srca, smiruje isanje, popušta napetost mišida: rugim riječima, nestaju tjelesni simptomi stresa. Mnoge druge studije pokazuju da stariji ljui koji žive sa psima imaju im aju manje zravstvenih problema i rjeđe olaze liječniku nego ljui istih goina bez psa. Psihologinja Erica Frieman neavno je proučavala koliko ugo nakon hospitalizacije mogu preživjeti ljui sa ozbiljnim srčanim problemima. Otkrila je 158 Inteligencija pasa

zanimljiv poatak: među živim pacijentima, broj vlasnika pasa bio je čak četiri puta vedi nego ko onih koji nisu imali nikakve ljubimce. Čini se a vam kudni pas stvarno može proužiti život! 159 IX. Adaptivna inteligencija

Znam za pse, pogotovo mlade, koji su po pitanju pameti skoro jednako nepametni kao i ljudi. ROBERT BeNCHLEY

ok pasja instinktivna inteligencija otkriva koje su karakteristike i vještine zapisane u njego vom genetskom kou, aaptivna inteligencija uključuje sve znanje, vještine i opde sposobnosti koje on tijekom života može naučiti. Aaptivna inteligencija pasa sastoji se o viju osnovnih komponenti. Prva je sposobnost učenja i njome se označava brzina kojom pas uči. Postoji mnogo oblika učenja stoga du ih malo pojasniti. Učenje promatranjem je slučajno, prirono učenje temeljeno na uzročno -posljeičnoj vezi, ali ono ne zahtijeva izravno uključenje promatrača. promatrača. Tako de pas, promatrajudi gospoara, naučiti da se iz hlanjaka vai hrana pa de uvijek zajeno s vlasnikom olaziti u kuhinju s naom a de se i za njega štogo nadi. Učenje prepoznavanjem okoline je takvo pamdenje koje psu pomaže u izrai svojevrsnog mislenog zemljovida ili prikaza neposredne okoline u kojoj se krede. Ono uključuje i posebne premete, osobe ili mjesta uz koje se nešto reovito ogađa. Socijalno ili ruštveno učenje je posebno važno u onosu čovjeka i psa. Pomaže psu ogonetnuti čovjekove (ili pasje) emocionalne i ruštvene znakove. Razumijevanje jezika omogudava psu učenje ljuskih usmenih znakova. 160 Inteligencija pasa

Napokon, ko učenja i savlaavanja narebi pas se aktivno uključuje. Iako se ono često temelji na metoi pokušaja i pogrešaka, učenje završava pravilnom reakcijom na oređene poticaje i obivanjem nagrae. Čim pas čuje zapovije sjeni, najčešde je omah posluša, jer zna a demo ga poglaiti ili nagraiti hranom.

Ruku po ruku s različitim vrstama učenja ie i sposobnost pamdenja. Kao što se pojeinci razlikuju u brzini učenja i učinkovitosti, razlikuju se i po svojim sposobnostima kratkoročnog i ugoročnog pamdenja. Kratkoročno pamdenje je prvi korak bilo koje obrae informacija. Siguran sam a ste poneka, prijatelja ili službenika sa 988, zamolili telefonski broj koji ko ji ste omah potom i birali. Taj broj bio je pohranjen u vašem kratkoročnom pamdenju. Ukoliko je veza bila zauzeta i morali ste ponovno nazvati, niste ga se više mogli sjetiti. Triesetak sekuni, koje su prošle o kaa st e obili broj i prvi puta ga birali o trenutka kaa ste opet htjeli nazvati, bilo je ovoljno a broj izblijei u,pamdenju. ugoročno pamdenje je relativno neograničena sposobnost pohranjivanja informacija koja proizvoi trajna sjedanja. Psiholozi su okazali a se informacija, koja je bila zaržana u memoriji oko pet minuta, u više o 50 posto slučajeva može ozvati iz sjedanja nakon mjesec ana, a u više o 40 posto slučajeva i nakon godinu dana.

rugi važan element aaptivne inteligencije je sposobnost rješavanja problema - sposobnost savlaavanja fizičkih ili pojmovnih prepreka koje psa sprečavaju u ostizanju cilja (npr. na grade). Postoje va oblika rješavanja problema. Prvi je sposobnost planiranja i izbor ponašanja koji psa voi o rješenja, a rugi je sposobnost pohranjivanja naučenih strategija i poataka koji m u omogudavaju prisjedanje na prijašnje problematične situacije situacije u kojima je ved stekao potrebna iskustva pa ih može primjeniti na trenutačne prilike.

Dok instinktivna inteligencija gotovo u cijelosti ovisi o pojedinoj pasmini, adaptivna inteligencija ovisi o

pojeincu. Mnogo je teže uzgojiti pse s visokom aaptivnom inteligencijom nego uzgojem razviti jednu ili vije grupe posebnih sposobnosti. Stoga de nam u mjerenju aaptivne inteligencije nekog psa najviše pomodi testiranje baš te životinje. Ono Adaptivna inteligencija 161 se ne mora izvoditi u laboratoriju i ne treba ga voiti stručnjak, no želimo li pouzane rezultate, moramo

ga brižljivo pripremiti i provesti. Za sve one koji bi željeli ispitati aaptivnu inteligenciju vlastitog psa sastavio sam niz od dvanaest testova inteligencije (CIQ - Canine IQ Test) koji pokrivaju veliko poručje aaptivne inteligencije pasa. Pet testova ispituje sposobnost rješavanja problema, ok ostali mjere brzinu i kvalitetu učenja i pamdenja. Neki o njih, npr. prvi test, bit de psima prelagani (iako, vjerujte mi na riječ, ima onih kojima su prilično teški), ok de ruge mnogi rješavati s oređenim poteškodama. Svaki test utemeljenje na službenim laboratorijskim i praktičnim ispitivanjima, koje sam o neke mjere (smanjivši potrebnu opremu) prilagoio kudnim uvjetima kako bi ih svaki zaineteresirani vlasnik psa lakše mogao organizirati i provesti. TEST INTELIGENCIJE ZA PSE (CIQ)

Svih vanaest testova uključenih u CIQ prilično su jenostavni, a vedinom i zabavni. I psi ih najčešde vole,  jer nisu svjesni da ih se ispituje. Njima je sve to tek nova igra. Testovi su neovisni jedan o drugome pa se

mogu provoiti ovojeno i bilo kojim reom. Izuzetak su semi i osmi test (kratkorčno i ugoročno pamdenje) koji moraju slijeiti jean za rugim. Nije nužno sve testove provesti isti an, jer pril ikom testiranja pse često treba motivirati hranom pa je primjerenije ispitivanja organizirati u va ili tri navrata. Tako se pas nede zasititi ni umoriti, što bi moglo utjecati na isho testa. Cijeli CIQ traje o trieset o šezest minuta, ovisno o ispitivaču i psu. U nekim testovima moramo pričekati na pravilnu reakciju psa stoga de oni jenostavno uže trajati. Ispitivač koji se obro pripremio, može ubrzati testiranje. O pomagala najčešde nije potrebno ništa rugo osim ogrlice i uzice. Povremeno de vam trebati štoperica, ali de poslužiti i sat sa sekunarom. Za rugi test potrebna je prazna limenka, za četvrti veliki ručnik, a za šesti mali ručnik. U evetom testu trebat de vam velika hrpa teških knjiga ili aska s nekoliko opeka, a za vanaesti test veliki komad kar162 Inteligencija pasa

tona. Skoro u svim testovima t estovima nužno je pripremiti nekoliko komaida hrane. Neka to buu poslastice koje vaš pas posebno voli kako bi mu prestavljale pravu motivaciju za rješavanje problema. Ukoliko vaš pas ne zna sjesti ili ustati na zapovije, neke testove (na primjer 2, 7, 8, 9 i vjerojatno 12) lakše dete provesti uz pomodnika, koji de vam pomodi zaržati psa na mjestu ok vi provoite test. Kako bi CIQ pokazao što objektivnije rezultate treba zaovoljiti neke uvjete. Pas mora biti star barem goinu ana, iako neke pasmine koje brže sazrijevaju (vedinom su to veliki psi) možemo testirati i ranije, tj. kaa psi navrše evet ili eset mjeseci. Ipak, preporučujem vam a ne žurite. Bila bi prava šteta loše ocijeniti psa samo zato što je bio premla a u potpunosti pokaže svoje umne sposobnosti. Naalje, pas mora najmanje tri mjeseca živjeti s osobom koja de provoiti testiranje, inače prvi, peti i eseti test nede

biti mjeroavni. Također je važno a pas živi ž ivi na istom mjestu barem eset tjeana, jer inače, nedemo modi uzeti u obzir isho tredeg testa. Napokon, treba imati na umu a su rezultati prvog testiranja najobjektivniji. Stoga, ukoliko želimo obiti mjeroavne vrijenosti, ne bismo smjeli testove ponavljati više o va puta. Poneka vlasnici pasa vole promatrati promjene njihovih reakcija pri izvođenju pojeinih testova pa ih učestalo ponavljaju, ali obivene Test Vrijeme Bodovi

1

Učenje promatranjem (prilaženje vratima)

2

Rješavanje problema (hrana ispod limenke)

3

Pozornost i prepoznavanje okoline (premještanje premeta u sobi)

4

Rješavanje problema (pas po ručnikom)

5

Učenje ruštvenih onosa (osmijeh)

6

Rješavanje problema (hrana po ručnikom)

7

Kratkoročno pamdenje (traženje hrane nakon kratkog vremena)

8

ugoročno pamdenje (traženje hrane nakon uljeg vremena)

9

Rješavanje problema (izvlačenje stvari ispo prepreke)

10

Razumijevanje jezika (pravilno/pogrešno (pravilno/pogrešno ime)

11

Proces učenja (učenje zapovijei sprijea)

12

Rješavanje problema (zaobilaženje prepreka) Ukupnu broj boova

Tablica 9.1 Adaptivna inteligencija 163

vrijenosti taa su samo informativne. Mnogi su priznali a sa psima češde izvoe neke testove samo rai zabave u kojoj posebno uživaju psi. Prilikom testiranja, bez obzira na to hode li se vaš pas pokazati boljim ili lošijim o očekivanog, morate ostati mirni. Nemojte ga zbunjivati vikom, zgražanjem ili omalovažavanjem. Svaki test uzmite kao igru i pokušajte a ga tako oživi i pas. U nekim testovima bit de potrebno psa boriti i poticati, u rugima se mora šutjeti, a poneka dete psa "nagovarati" komaidima mesa. Izvođenje CIQ testa

Koristedi se tablicom za zbrajanje boova prikazanoj na tablici 9.1, upišite boove vašeg psa na točno previđene crte. Moel tablice možete preslikati ili prepisati. TEST1

Prvi test ispituje sposobnost učenja promatranjem koje pas svakonevno primjenjuje u različitim situacijama i trebao ga je ved stedi u svom saašnjem omu. Ovim testom demo na jenostavni način započeti testiranje aaptivne inteligencije vašeg psa. Izaberite io ana u kojem psa obično ne voite u šetnju. Buite s njim u istoj prostoriji. Pas mora biti buan, a kaa vas poglea tiho uzmite svoj kaput, ključeve i uzicu (ako je rabite) te ostanite n a mjestu ne prilazedi vratima. Ako pas ojuri o vrata ili vam priđe s očiglenim uzbuđenjem i zanimanjem, ajte mu 5 boova. Ne učini li tako, krenite ravno prema vratima pa zastanite. Ukoliko vam taa priđe, previđajudi olazak u šetnju, upišite 4 boa. Ako ne, snažnije pritisnite kvaku tako a se zvuk obro čuje. Približi li se saa, upišite 3 boa. Pokaže li zanimanje za ono što raite, ali ne olazi o vas, ajte mu 2 boa. Ako se uopde ne obazire na vas, upišite 1. 164 Inteligencija pasa TEST 2 Ova j test ispituje sposobnost sposobnost rješavanja problema. problema. Potrebna vam je prazna limenka, limenka, komaid mesa i

štoperica (ili sat sa sekunarom). Prvo pokažite psu komaid mesa i ozvolite a ga ponjuši. Potom ga naglašenim pokretima spustite na po i pokrijte limenkom. Počnite mjeriti vrijeme i potaknite psa a uzme meso. Ukoliko vaš pas prevrne limenku i uzme meso za manje o pet sekuni, ajte mu ocjenu 5; učini li to za pet o petnaest sekuni, upišite 4, za vrijeme o petnaest o trieset sekuni ajte mu 3 boda, a za trieset o šezeset sekuni 2 boa. Pokuša li pas njuškajudi oko limenke jenom ili vaput odi o mesa, ali ne uspije u tome niti nakon jene minute, upišite mu 1 bo. Ako se uopde ne potrui odi o hrane, upišite 0. TEST 3 Ovo je test pozornosti i prepoznavanja životne okoline. ok je pas izvan kude, vi ili vaš pomodnik

premjestite namještaj u sobi koju obro poznaje. Možete onijeti još nekoliko stolica, premjestiti veliki koma namještaja u sreinu sobe, staviti stolid u rugi kut ili stol iz kuta premjestiti u sredinu sobe. Bilo kako bilo to moraju biti uočljive promjene. Pokušajte premjestiti barem pet stvari. Taa uveite psa u sobu i počnite mjeriti vrijeme, ali nastojte biti tihi i nemojte se micati. Uoči li pas u roku o petnaest sekundi da se u sobi nešto izmijenilo te počne istraživati ili njuškati po premještenim stvarima, ajte mu 5 boova. Ako razlike primijeti u roku o petnaest o trieset sekuni, upišite 4 boa. Treba li mu za to trieset o šezeset sekuni, upišite 3. Glea li po sobi oprezno, kao aje uočio promjenu, ali ništa ne istražuje, ajte mu ocjenu 2. Ukoliko prođe cijela minuta, a pas još uvijek ništa ne primjeduje, upišite 1. TEST 4

Ovim testom opet demo provjeriti sposobnost rješavanja problema. Trebat de vam veliki ručnik, manji pokrivač ili neki vedi koma teže tkanine. Kaa ie oas buan i aktivan, aite mu a nonniši ručnik. Rr/im Adaptivna inteligencija 165

i spretnim pokretom koji ste ranije uvježbali, prebacite mu tkaninu preko glave i ramena. Počnite mjeriti vrijeme i promatrajte u tišini. Uspije li se pas osloboiti u roku o petnaest sekuni, obit de 5 boova; za petnaest o trieset sekuni zaslužuje 4 boa, za trieset o šezeset sekuni ajte mu 3 boa, za minutu ili dvije samo 2 boda. Ukoliko ni nakon dvije mi nute ne uspije zbaciti pokrivač, upišite mu 1 bo. TEST 5

Ovim testom otkrivamo pasju sposobnost socijalnog učenja, tj. koliko brzo može shvatiti ruštvene onose. Izaberite trenutak kaa pas sjei ualjen o vas oko va metra, ali mu nije izričito naređeno da ostane na mjestu. Zagleajte se u njega. Kaa vas poglea, nabrojite u sebi o tri, a potom mu se široko nasmiješite. Približi li vam se mašudi repom, ajte mu ocjenu 5. Ako ođe, ali to učini polako ili pak samo krene, ali ne maše repom, upišite 4. Ustane li, ali ne prilazi, obit de 3 boa. Ako se pas ualjava, upišite 2 boa. U slučaju a se uopde ne obazire na vas, ajte mu 1 bo. TEST 6

Ovaj test rješavanja problema sličan je rugom testu, ali je malo teži. Glavna razlika je u tome što zahtijeva nešto više spretnosti. Treba vam mali ručnik ili kuhinjska krpa (nemojte uzeti veliki ručnik koji ste koristili u četvrtom testu). Pokažite psu koma hrane - olično de poslužiti keks za pse. Neka ga ponjuši i glea oko pet sekuni. Zatim ga, vrlo naglašenim pokretima, stavite na pod i, dok pas gleda, pokrijte ga ručnikom. Počnite mjeriti vrijeme i potaknite psa a uzme keks. Ukoliko ga pronađe u roku o petnaest sekuni, ajte mu 5 boova; uspije li to učiniti za petnaest o trieset tr ieset sekuni, upišite 4; vri jeme  jeme o trieset o šezeset šezeset sekuni ocijenite ocijenite s 3 boa, a za minutu ili vije ajte ajte mu 2 boa. Ako pas pokuša odi o zalogaja, ali oustane, upišite 1, a ukoliko ga ne pokuša tražiti čak ni u roku o vije minute, upišite 0. 166 Inteligencija pasa TEST 7

Ovo je test kojim mjerimo kratkoročno pamdenje. Nakon njega omah proveite osmi test. Izaberite prosječno veliku sobu koja nije pretrpana namještajem ili rugim stvarima. Potreban vam je komaid hrane slabog mirisa, jer bi u suprotnom njuh vašeg psa pokvario rezultat. Ukoliko pas ne zna na zapovjed ostati na mjestu, neka ga prirži vaš pomodnik. Pas, vezan uzicom, mora sjeiti u sreini sobe. Pokažite mu zalogaj; može ga čak i ponjušiti. Potom ga vrlo naglašenim pokretima, bez riječi, stavite u kut. Buite sigurni a vas je pas pratio pogleom. Izveite psa, prošetajte u krug, a ona ga opet uveite i oveite do sredine sobe. Izlazak iz sobe ne bi trebao trajati dulje od petnaest sekundi. Pustite psa s uzice i

počnite mjeriti vrijeme. Krene li pas ravno o hrane, obiva 5 boova. Ako pas sustavno njuši po sobi i nađe zalogaj, upišite 4. Traži li okolo bez nekog rea, ali pronađe zalogaj u roku o četreeset i pet

sekuni, ajte mu 3 boa. Traži, ali ne uspjeva nadiii vremenu o četreset i pet sekuni,  obij a 2 boda. Ukoliko i ne pokušava tražiti, upišite 1. TEST 8

Ovo je test ugoročnog pamdenja. Povezan je sa semim testom i treba ga provesti neposreno nakon njega. Okružje treba biti ientično. No, ovoga puta zalogaj hrane ostavite u nekom rugom kutu. Zatim psa izveite van i nakon pet minuta vratite se u sobu, stanite u sreinu, pustite psa s uzice i počnite mjeriti vrijeme. Krene li pas ravno o zalogaja, upišite mu 5 boova. Ako najprije pođe tamo gje se zalogaj nalazio u prethodnom testu, a onda brzo pronađe pravo mjesto, ajte mu 4 boa. Njuši li sustavno po sobi i nađe zalogaj, treba obiti 3 boa. Ako ga traži bez nekog rea, ali ipak uspije pronadi u roku o četreset pet sekuni, obit de ocjenu 2, a ukoliko ga traži i ne uspijeva otkriti u vremenu od četreset pet sekuni, upišite mu 1 bo. U slučaju a pas ni ne pokuša tražiti, upišite 0. A daptivna inteligencija 167 TEST 9

Ovo je test sposobnosti rješavanja problema i manipulativnih vještina. Potrebna vam je konstrukcija slična niskom stolu, koju možete napraviti o rvene ploče i nekoliko opeka ili o nekoliko velikih knjiga. Dva Ilustracija 9.2

Postava za eveti test. Umjesto knjiga možete rabiti cigle ili blokete koji su ovoljno teški a ih pas ne može pomaknuti. 168 Inteligencija pasa

 jenako visoka kupa knjiga knjiga položite na po, međusobno međusobno malo razmaknuta, a preko njih položite tredu a izglea kao stol. Vrh oatno opteretite o pteretite s težim knjigama, kako ih pas ne bi mogao pomaknuti (najbolje de poslužiti teški svesci enciklopeije). enciklopeije). Trebali biste obiti konstrukciju sličnu stolu, koja de biti ovoljno niska a pas ne može ispo nje provudi glavu, ali ovoljno visoka a može pometnuti šape (ilustracija 9.2). Za pse male i srenje veličine poželjna je visina o seam o osam centimetara. Moža dete otkriti a ved imate kakav niski stolac ili kauč koji de poslužiti umjes'to mojeg prijeloga. Postavite psa blizu sebe tako a vas obro vii. Pokažite psu komaid mesa, ozvolite mu a ga ponjuši, a potom ga, naglašenim pokretima, stavite po vaš "stol". Počnite mjeriti vrijeme i potaknite ga a uzme meso. Uspije li ga izvudi šapama za manje o šezeset sekuni, ocijenite ocijenite ga s 5. Ako ga se omogne za manje o tri minute, upišite 4. Koristi li se samo njuškom i ne uspijeva ohvatiti zalogaj, ili ga ni šapama ne može izvudi za tri minute, upišite mu 3 boa. Ukoliko pas uopde ne koristi šape, nego samo njuši meso, ili ga pak pokušava njuškom izvaiti, pa oustane, ajte mu 2 boa. U slučaju a niti nakon jene minute uopde ne pokuša odi o zalogaja, upišite mu m u 1 bo. TEST 10

Ovaj test mjeri sposobnost razumijevanja jezika. Neka pas udobno sjedi ili stoji udaljen od vas barem dva

metra. Glasom kojim ga inače zovete, kažite "hlanjak". Ukoliko krene prema vama, ajte mu 3 boa. Ostane li na mjestu, istim tonom recite "kino". ođe li, upišite 2. Ako ni taa ne ogovara, zovite ga imenom koristedi pri tom oatak "ođi". ođe li ili krene prema vama, ocijenite ga s 5. U suprotnom,  još jenom ga pozovite imenom. imenom. ođe li taa, ajte mu 4 boa. Ako ne, upišite 1 bo. TESTU

Ovim testom ispitujemo brzinu procesa učenja ko psa. Naravno, ovu demo sposobnost najbolje izmjeriti pozorno pratedi koliko je vremena potrebno psu u savlaavanju nove narebe. Stoga sam izmislio naredbu Adaptivna inteligencija 169 koju psi ne poznaju - zovimo je nareba "sprijea". Ona potiče reakciju koja de vjerojatno biti isto toliko

nepoznata vašem psu kao i sama nareba: pas se treba ustati iz položaja "pore", napraviti korak naprijed, okrenuti se prema vama i s jesti tako a glea u vaša koljena. koljena. (Poneka se ova vježba vježba pokaže korisnom pa dete je moža htjeti zaržati z aržati u komunikacijskom repertoaru sporazumijevanja s vašim psom i nakon testiranja.) a biste postigli valjane rezultate, m orate test provesti u ujenačenim i dosljednim uvjetima. Posebno je važno ržati se uputa o broju ponavljanja i načinu kretanja za vrijeme treninga. Za ovaj test potrebno je više vremena, no usprkos svemu, ne bi trebao trajati uže o eset minuta. Trebat de vam pun žep "nagranih" komaida hrane, a ok traje učenje ne smijete škrtariti s pohvalama. Počnite tako a pas sjei uz vašu lijevu nogu u položaju "pore". (Pretpostavljam a ste psa ved naučili ovoj narebi. No ukoliko niste, to je prvo što treba naučiti. Svaki program školovanja počinje ovom naredbom, jer je ona osnovni civilizacijski minimum svakog psa.) Pas treba imati ogrlicu i uzicu.

Piva tri pokušaja: Jasnim glasom izgovorite zapovije sprijea, pljesnuvši se lagano lanovima izna koljena (ako ved rabite tu zapovije za nešto rugo, možete izabrati i rugu narebu, recimo gleaj me.) Naravno, pas nede omah znati o čemu govorite. Stoga ga morate postaviti u položaj sprijea. To dete učiniti tako a esnom nogom koraknete naprije i istovremeno psa povučete za sobom. Povucite ga taman toliko da ustane i krene korak - dva naprijed. Potom desnom nogom koraknite natrag i potegnite

uzicu kako biste prisilili psa a se okrene prema vama u smjeru kretanja kazaljke na satu. Imate li vedeg psa, moža dete morati napraviti još jean korak natrag. Nakon toga potisnite psa u položaj sjei. Omah ga pohvalite ili nagraite komaidem mesa. Vratite ga u stav pore i sve ponovite još va puta. Četvrti i peti pokušaj: Postupak je isti kao i u prva tri pokušaja, samo što nakon izavanja zapovijedi jedan trenutak treba pričekati pa tek ona pomaknuti psa u stav sprijea. Pritom nastojte što manje pomicati esnu nogu. Vježbu ponovite va puta. 170 Inteligencija pasa

Šesti pokušaj: Ovo je test. Zapovijeite sprijea, ali nemojte micati psa. Zauzme li sam traženi položaj, pa makar i nespretno, ajte mu 6 boova i smatrajte test završenim. Ako se pas nakon pet sekuni ne pomakne, postupite kao aje ovo još jena vježba: oveite ga u pravilan položaj i nagraite ga.

oatni pokušaji i testovi: Učinite oatnih eset vježbi kao u četvrtom i petom pokušaju, pa ona ponovite test iz šestog pokušaja. Ukoliko pas obro izvrši zapovije, ocijenite ga s 5 boova, a ako ne uspije, napravite još eset vježbi. Po zanji puta ponovite test. Izvee li pas vježbu bez vaše pomodi (nije važno koliko loše, polako ili nespretno), ajte mu 3 boa. Ako ođe naprije, ali ne sjene, upišite 2. Ustane li, ali se ne okrene, upišite 1. Ostane li pas sjeiti, upišite 0. TEST 12

Ovaj test je prilično težak problemski zaatak, jer se pas^na neki način treba ualjavati o premeta koji želi obiti. Potrebno je malo pripreme. Trebat de vam veliki koma kartona, kojega vaš pas ne može preskočiti ako je okomito postavljen. U kartonu izrežite okomiti otvor, širok oko osam centimetara, koji de početi i završiti nekoliko centimetara o ruba r uba kartona. Postavite karton okomito, zalijepite ga ili zavežite na va bočna nosača (to mogu m ogu biti ruga va komaa kartona, vije kutije ili vije polegnute stolice) tako da dobijete zaslon kakav je prikazan na ilustraciji 9.3. Postavite psa pred zaslon (ako treba,

može ga netko ržati,) i kroz okomiti otvor privucite njegovu pozornost. Kroz prorez mu pokažite hranu i položite je na po, ali ne preblizu kako je pas ne bi ohvatio šapom. Pomodnik neka pusti psa, a vi ga potičite a uzme meso, istovremeno počnite mjeriti vrijeme. Ukoliko pas u roku o petnaest sekuni zaobiđe zaslon i uzme zalogaj, ocijenite ga s 5. Bue li mu trebalo o petnaest o trieset sekuni, upišite 4 boa, a za trieset o šezeset sekuni, 3. Ne uspije li ni nakon šezeset sekuni, prestanite ga poticati i stanite mirno sa strane, ali i alje mjerite vrijeme. ođe li o zalogaja za jenu o vije minute, upišite 2. Pokuša li šapama osegnuti zalogaj, pa oustane, upišite mu 1 bod, no ako nakon dvije minute, ne okaže nikakavu inicijativu, uoišite 0. ......... .................... .................. ....... ----Adaptivna inteligencija 171

Objašnjenje rezultata CIQ testa Zbrojite boove i objašnjenje potražite u narenom tekstu. 54 ili više boova: Vaš pasje pravi pasji genije. Rijetki su psi s takvim stupnjem inteligencije. U našoj kontrolnoj grupi ovu razinu dostiglo je manje od pet posto pasa (prosjek svih testiranih pasmina). Ilustracija 9.3 Postava za dvanaesti test. 172 INTELIGENC1JA PASA 48 do 53 boa: Vlasnik ste natprosječno inteligentnog psa.

42 o 47 boova: Vaš pas ima visoku inteligenciju i vjerojatno može bez poteškoda izvršiti sve zaatke koji se obično postavljaju pre pse. 30 o 41 bo: Ovakav rezultat prestavlja prosječno inteligentnog psa koji povremeno može pokazivati genijalne reakcije, ali de u rugim situacijama biti lošiji.

24 o 29 boova: Vaš pas pripaa u onju polovicu prosječno inteligentnog pasjeg svijeta. Iako poneka može izgleati prilično pametan, u vedini slučajeva treba uložiti mnogo trua ok ne shvati što se o njega traži. 18 do 23 boda: Inteligenciju ovoga psa nazvao bih graničnom. Pas s ovim stupnjem inteligencije inteligencije teško se

prilagođava zahtjevima svakonevnog života i ne osiže očekivanja svojeg vlasnika. Ipak, u staloženom okruženju bez stresnih poražaja, to bi mogao postati obar pas. Ispod 18 bodova: Psi s ovakvim rezultatom pokazuju sve znakove pomanjkanja adaptivne inteligencije. S

njima je oista teško živjeti. RAZLIKOVANJE POJEDINIH PASMINA PO S TUPNJU ADAPTIVNE INTELIGENCIJE

Unutar svake pasmine postoje velike razlike u aaptivnoj inteligenciji. Nažalost , CIQ test provodio se na premalom uzorku a bismo na temelju obivenih rezultata mogli stvarati zaključke o svim pasminama. Moje iskustvo u radu s ovim testom, govori da su neke popularnije pasmine pokazale izuzetno dobre

rezultate. Najviše rezultate postigli su (abecenim (abecenim reom): obermani, norveški jelenski goniči, njemački ovčari, puli (stanarni, mali i patuljasti), puliji (mađarski ovčari) i šetlanski ovčari. Nabrojene pasmine ostupaju o ostalih na svim razinama aaptivne inteligencije: u učenju, pamdenju i rješavanju problema.

Iznenađuje činjenica a uspoređivanje rezultata postignutih u testovima učenja i pamdenja (pogotovo u testovima 1, 3, 7 i 8 ) s rezultatima problemskih testova (testovi 2, 4, 6, 9 i 12), pokazuje kako Adaptivna inteligencija 173

su neke pasmine u jenom poručju iznimno obre, a u rugom loše. Psi koji izuzetno obro uče i pamte, ali ne pokazuju veliku v eliku inteligenciju u rješavanju problema su (abecenim reom): belgijski ovčari (Mali nois i Tervuren), bernski planinski psi, b igli (engleski kunidari), flanrijski govearski psi, graničarski škotski ovčari, labraori, velški kratkonogi ovčari (Carigan i Pembroke) i zlatni retriveri. Terijeri i rani psi osobito obro rješavaju probleme, ali lošije uče i pamte. Među njima su: au stralski terijer, foksterijer (kratkolaki i oštrolaki), kernski terijer, plavi irski terijer i zapanoškotski bijeli terijer. Rani psi koji obro rješavaju probleme su aljaški malamut, samoje i sibirski haški. rugi obri rješavači problema su i basenči, belgijski špic, čiuaua i svi šnauceri. Ova analiza zorno pokazuje a je aaptivna inteligencija inteligencija zapravo spoj vaju vrlo različitih oblika intelilgencije. Sposobnost Sposobnost učenja i pamdenja ne porazumijeva ujeno i sposobnost rješavanja r ješavanja problema. Dok su kod nekih pasmina obje visoko razvijene, kod drugih dominira samo je dna sposobnost, dok druga

može biti tek prosječna. Osim toga, u svakoj pasmini ima i pametnijih i glupljih jeinki. 174 Inteligencija pasa 175 X.

Rana inteligencija ili inteligencija poslušn osti Školovan ili ne, on de o neke mjere uvijek biti samouvjereni pas. Carol Lea Benjamin

Svatko tko se bavi psima može vam redi kako se pojeine pasmine jako razlikuju po svojoj inteligenciji, i gotovo uvijek omah de vam nabrojiti prenosti ili neostatke svake o njih. Takvi ljui najčešde pojam inteligencija koriste kaa žele redi a je pas sposoban za školovanje, a njihova zapažanja onose se na ranu inteligenciju ili inteligenciju poslušnosti. poslušnosti. U raznim tekstovima mogu se pročitati mnogi komentari o inteligenciji pasa. Izvojit du neke. iljem svijeta poznati televizijski voitelj Peter Jennings o aljaškom malamutu kaže: "Njihov je mozak tvr poput riječnog kamena", veterinar Michael Fox govori o irskim seterima: "Tako su glupi da se izgube na kraju v lastite uzice", pisac onal McCaig: "Graničarski škotski ovčari su vrlo bistri, brzi i prilično čuni." Neki i pretjeruju u svojim pohvalama oređenih pasmina. Evo što je profesionalni reser pasa Morton Wilson rekao o obermanu: "Svi obermani bi se trebali zvati Einstein. ouše, moža je to ipak previše velikoušna pohvala. Malo su slabiji u matematici, ali bi iz bilo koiee rueoe premeta sieurno moeli ostidi oktorat znanosti." rugi 176 Inteligencija pasa

iznose poražavajude primjebe; uzmite, na primjer, E. B. Whiteov komentar o jazavčaru: "Jenog ana, ako ikako uspijem, napisat du knjigu upozorenja o karakteru i temperamentu jazavčara i o tome zašto ga se ne može i ne treba školovati. Prije bih naučio zebru ržati štap na nosu nego naveo jazavčara da me u bilo čemu posluša." Iza takvih ili sličnih komentara, bili oni objektivni ili ne, krije se spoznaja kako je neke pasmine lakše školovati o rugih. Vedina stručnjaka ipak priznaje a svaki pas mora imati oređeni stupanj instinktivne ineteligencije koja ga čini korisnim čovjeku. S ruge strane, polaze o pretpostavke kako su neke pasmine prespore ili tvroglave te stoga i ne mogu naučiti ništa više o onoga što im je urođeno. Je li to točno? Razlikuju li se pojedine pasmine doista po radnoj intel igenciji ili inteligenciji poslušnosti? MOGU LI SE OKAZATI RAZLIKE ^VIEĐU PASMINAMA? Po struci sam psiholog istraživač, stoga nije ni čuno što sam se počeo baviti pitanjem inteligencije raznih pasmina. No, ipak moram priznati, naivno sam pretpostavio da o toj tematici sigurno postoje brojne

sustavne laboratorijske stuije pa du samo morati proučiti znanstvenu literaturu kako bih oreio relativnu inteligenciju pojeinih pasmina. Nažalost, pokazalo se a nije tako. Trebao sam omah na početku shvatiti a je takav istraživački ra jenostavno prevelik zalogaj za svaki anašnji laboratorij. Zamislite ovo: za oređivanje relativne rane inteligencije neke pasmine potrebno je imati eset primjeraka pojeine pasmine (zbog mogudnosti varijacija u sposobnostima po jedinih jedinki). No kako nas mnogi učitelji i voiči pasa uvjeravaju a postoje očiglene razlike između mužjaka i ženki, morali bismo, zbog točnosti istraživanja, taj broj povedati na vaeset -eset mužjaka i eset ženki. To znači a bi se za obrau svih stotinu trieset četiri pasmine registrirane pri američkom Kennel Clubu (AKC), u vrijeme pisanja ove knjige trebalo testirati 2680 pasa. Kaa bi istraživač

Rana inteligencija inteligencija ili inteligencija poslušnosti 177 psu, račun bi iznosio 938.000 olara, s napomenom a tom iznosu nisu pribrojeni troškovi veterinara, lijekova, hrane, osoblja itd.

U slučaju a nabavi pse, istraživač bi ih morao sustavno školovati, jer jeino tako može krenuti u ispitivanje njihove rane inteligencije i inteligencije poslušnosti. Pri tome ne bi svakog psa trebalo tre balo dovesti o njegovih krajnjih granica, jer bi za to bile potrebne stotine pa i tisude sati vježbe, no, svaki bi pas morao završiti najosnovniji program školovanja kojim bi ostigao onaj stupanj na kojem razlike mađu pasminama postaju viljive. Za ostignude tog stupnja školovanosti svaki bi pas trebao savlaati tečaj naprenih početnika. Jean takav tečaj (za početnike ili naprene početnike) obično traje eset tjeana, s jenim satom treninga tjeno, što iznosi eset sati teorijske nastave. Naučeno treba vježbati i utvrđivati cijeli tjean barem oko eset minuta nevno (bez nejelje) što onosi još jean sat praktične nastave tjeno, a to ukupno iznosi vaeset sati treninga. Psi moraju završiti va tečaja (početni i napreni) kako bi stekli minimum znanja potreban za pravovaljano testiranje. Svaki bi, akle, morao imati oko četreset sati školovanja - jean  jean cijeli cijeli rani tjean po psu. Kako goina goina ima peeset ranih tjeana, tjeana, istraživaču koji bi školovao 2680 pasa, za taj bi posao trebale skoro peeset četiri goine. Buimo realniji, buudi a bi psi i ugibali, bio bi to Sizifov posao! U ovaj proračun nismo uopde pribrojili vrijeme potrebno za hranjenje, vježbu, njegu i čišdenje. Ipak, po mojim procjenama ovakav projekt mogao b i ostvariti tim od dvadeset i pet ljudi, s ukupnim

goišnjim ohotkom o 3,5 milijuna olara. Nije teško izračunati ukupne t roškove o 14 milijuna olara. Ukoliko ovo čita neki član izvršnog obora američkog, kanaskog, britanskog, australskog ili bilo kojeg rugog kinološkog ruštva, i slučajno ima ovaj iznos na računu previđenom za financiranje istraživanja, neka zna da bih s veseljem prihvatio rad na takvom projektu!

Kaa sam shvatio a poaci ne postoje i a bi mi m i za njihovo nabavljanje trebao proračun koji prelazi goišnji iznos što ga neke ržave mogu izvojiti za zravstvena istraživanja bolesti raka, srca ili AIS-a, shvatio sam a du morati koristiti neke ruge načine ako želim sakupiti potrebne poatke. Sjetio sam se a bijean o mogudih izvora p odataka 178 Inteligencija pasa

o ranoj inteligenciji mogli biti zapisnici s ispita poslušnosti (engl. obe -dience trial - ispit poslušnosti; takvi ispiti popularni su u Americi, a ko nas se ne oržavaju, op.prev.). STO S REZULTATIMA ISPITA POSLUŠNOSTI? Američki i kanaski Kennel Club istim riječima opisuju smisao ovih ispita: "Svrha ispita poslušnosti je pokazati korist čistokrvnog psa kao čovjekovog pratioca.... Osnovni cilj ocjenjivanja je školovati i naučiti pse a se pojenako civilizirano ponašaju ko kude, na javnim mjestima i u nazočnosti rugih pasa i to na način koji de biti na čast sportu poslušnosti." Školovanjem pas ne uči samo izvoiti vježbe; naprotiv, posebne vježbe koje se ispituju u ringu trebaju pokazati mogudnost takvog školovanja kojim ga je mogude potaknuti na spremnost za ra po ljuskim nazorom. Ispiti poslušnosti testiraju upravo one njihove reakcije koje oređuju ranu inteligenciju i inteligenciju poslušnosti.

Na prvoj razini takmičenjau poslušnosti, zahtjevi su vrlo jenostavni. a bi pas bio proglašen psom za pratnju, treba samo znati hoati uz nogu, sjesti, ledi i ustati na zapovije te odi na poziv i ostati na mjestu nekoliko minuta kada mu se to zapovijedi. Pas koji je dobio tu kategoriju pokazao je minimum znanja potrebnog obrom pratiocu po nazorom gospoara. Na višim stupnjevima takmičenja, zahtjevi

su složeniji. U takmičenju na otvorenom psi moraju na zapovije onositi premete, skakati u vis i u alj. Ko natjecanja korisnosti, trebaju nadi i onijeti premete koristedi se njuhom, onijeti oređeni bačeni premet, ogovarati i na znakove, a ne samo na usmene zapovijei it. Čak i na ovoj razini ispita, svaka je pasmina tjelesno sposobna izvesti sve vježbe. Prema neki psi imaju bolji njuh, a rugi urođene sposobnosti onošenja, svi ipak imaju ovoljno obar njuh i ovoljno su obri retriveri a bi ispunili zaatke koji se o njih traže. To znači a de uspjeh svakog pojeinog psa ovisiti o tome koliko je obro treniran i s kolikim veseljem radi za ljude. Radna inteligencija ili inteligencija poslušnosti 179

Na sljeedoj razini ispita poslušnosti postavlja se još jean zahtjev, koji nam omogudava korištenje rezultata s natjecanja za oređivanje relativne rane inteligencije. Pravila oređuju a "svi takmičari u nekoj klasi trebaju istu vježbu izvesti na isti način, kako bi se mogla usporeiti i ocijeniti razmjerna kvaliteta različitih izvebi." To znači a de, bez obzira na pasminu, svi psi istu vježbu v ježbu izvesti jenako, osim što se visina skoka u vis i užina skoka u alj prilagođava visini psa. Stoga bi, iako je stupanj provjere manji nego u laboratorijskim uvjetima, testovi trebali biti ovoljno ujenačeni za valjano uspoređivanje pasmina.

Američki Kennel Club reovito tiska brošure s rezultatima svojih takmičenja pa sam sakupio  jenogoišnje poatke poatke koji pokrivaju skoro vije vije tisude takvih ispita u Sjeinjenim Sjeinjenim ržavama, ržavama, uključujudi oko 125.000 kaniata, i ojelu više o jeanest tisuda iploma iz poslušnosti. Mislio sam a du s ovom ogromnom bazom podataka, lako odrediti "najbolje" i "najgore" pasmine pomodu njihovih rezultata u natjecanju. Jasno je a pasmina koja cijele goine nije zaslužila niti jenu iplomu ima poteškoda s poslušnošdu i ranom inteligencijom. Na temelju ove pretpostavke, obio sam sljeedi popis p asmina neprimjerenih za školovanje: ani inmontov terijer, američki i engleski lisičar, jezerski terijer, australski čuvar staa (kelpie) i engleski zečar (harrier). Pasmine sa samo jenom iplomom iz poslušnosti u cijeloj goini bile su: engleski patuljasti španijel, minijaturni bulterijer, tibetski španijel, sasekski španijel (Sussex), tibetski terijer, gonič viraš, ven -ejski oštrolaki gonič, izraelski pas i komonor. eset pasmina s najvedim brojem iploma su: zlatni retriver, šetlanski ovčar, njemački ovčar, labraor, rotvajler, pul, oberman, graničarski gr aničarski škotski ovčar, koker španijel i škotski ovčar. Pregleavajudi ovaj popis, shvatio sam a je moja analiza previše pojenostavljena. Na primjer, viraši u toj godini nisu dobili nijednu diplomu, za razliku od zlatnih retrivera koji su zaradili 1284 diplome -razlika

 je velika i očevina. očevina. Te je goine u Sjeinjenim Sjeinjenim ržavama živjelo živjelo i bilo registrirano 670.000 zlatnih retrivera, ali samo oko 300 viraša. Iz toga proizlazi zaključak a su viraši najpametniji od svih pasa, jer i da je svaki tejjodine dobio diplomu, mogli su ih zaraditi samo 300. S druge 180 Inteligencija pasa

strane, 1284 iplome zlatnih retrivera znače a su iplomu obila samo va psa o tisudu. Relativno rijetki psi, dakle, ne mogu sakupiti toliko iploma iz poslušnosti kao popularne pasmine. Ipak, ovi podaci nisu pravi pokazatelji popularnosti neke pasmine. Na primjer, istovremeno je u Americi bilo oko 570.000 registriranih bigla, za razliku od oko 200.000 dobermana, pa ipak su u toj godini 446

obermana obila iplomu, a samo 34 bigla. rugim riječima, iako je bigla bilo skoro tri puta više, kao pasmina su zaraili eset puta manje iploma. Ovakav poatak zasigurno označava stvarnu razliku ovih pasmina.

Vrlo pomno iskušao sam nekoliko drugih metoda i analiza kako bih dobio mjerodavnu rang - listu pasmina. Nažalost, svaka metoa imala je i svoje neostatke. Na primjer, vlasnici popularnih pasmina svoje pse često rže samo kao kudne ljubimce i rjeđe ih voe na ocjenjivanja poslušnosti ili izgleda. Upravo suprotno rae vlasnici rijetkih pasmina koji često posjeduju izložbe pasa, moža u nai a de povedati popularnost pasmine. To znači a nam jenostavna obraa statističkih poataka, kao što je postotak registriranih pasa koji dobivaju diplome iz poslušnosti, nede pomodi naoknaiti popularnost pojeinih pasmina kako bismo ih uspješno rangirali. ŠTO KAŽU STRUČNJACI? ok sam bez uspjeha sate i sate pregleavao obrađene statističke poatke i međusobno ih uspoređivao, shvatio sam da su rezultati dobiveni dugim analizama, potpuno bezvrijedni. Bio sam uistinu frustriran.

Morao je postojati način a iskoristim poatake iz svih tih ispita poslušnosti, kao stoje morao mor ao postojati način a se usporebe ograniče samo na pse koji su se takmičili, kako bih otkrio koje su pasmine najbolje. Pitao sam se ne bih li trebao pitati za savjet nekog kinološkog suca. Ona sam se osjetio: trebam razgovarati sa svakim kinološkim sucem o kojega mogu odi. Ti ljui školovani su za promatranje i ocjenjivanje ocjenjivanje ponašanj a pasa u kontroliranim uvjetima. Suci nerijetko vikendom nrnveHll nc\ Hvanapct r\n rlvnHpcpt cati rtrncii^iiin^i' rtr ncii^iiin^i' .' ^>^;a«>'.,;,,/:; n„n -„„„.'U I

Rana inteligencija inteligencija ili inteligencija poslušnosti 181 rasa. Osim toga, mnogi su i treneri pa je ukupno vri jeme  jeme koje posveduju posveduju psima oista veliko. veliko. Stoga, ako

itko nešto zna o rau pojeinih pasmina, to su kinološki suci. Uz pomod američkog i kanaskog Kennel Cluba obio sam popis svih suaca, a ona sam svakom registriranom sucu u Sjevernoj Americi poslao pril ično ug i složen upitnik. Morali su razvrstati razvr stati seameset i četiri najpopularnije pasmine prema njihovim sposobnostima i inteligenciji. Nakon toga slijeila je završna grupa pitanja kroz koja su trebali iznijeti svoje mišljenje o tome koje bi pasmine svrstali u listu od deset najinteligentnijih i deset najmanje inteligentnih.

Na moje veliko čuđenje, ogovorilo mi je 208 suaca - gotovo polovica svih kinioloških k inioloških suaca Sjeverne Amerike. O njih, 199 je u svim ijelovima upitnika pružilo iscrpne ogovore, a čak četvrtina suaca oala je svoja posebna razmišljanja i zabiješke, o kojih su se mnoge bavile načinom razmišljanja pasa.

Neki su priložili i korisne statističke poatke s kojima sam preciznije mogao rangirati pojeine pasmine. Napokon sam, nakon početne analize, dvadeset pet sudaca zamolio za dodatni razgovor kako bih bolje pojasnio neke njihove izjave i primjedbe.

Razvrstavanje pasmina po ranoj inteligenciji i poslušnosti Prije nego počnem pisati o tome što sam otkrio u razgovorima sa sucima, redi du vam na što su me mnogi upozorili. Svi su se složili a među m eđu pasminama sigurno postoje vede ili manje razlike u inteligenciji i spremnosti za školovanje; međutim, upozorili su me i na velike razlike koje se pojavljuju ko nekih pasa iste pasmine. Kao što se ko "najtežih" pasmina poneka pojavljuju psi s izvrsnim rezultatima, i pojeini prestavnici najbistrijih pasmina ne moraju pokazati nikakvu sposobnost učenja ili raa. Jean o suaca mi je rekao: "Puno toga ovisi o osobi koja školuje psa. S obrim trenerom, o nerazumnog psa možete stvoriti pametnog." Moj je sugovornik nehotice govorio o manifestativnoj (vidljivoj) inteligenciji -zbroju

svih oblika pasje inteligencije. Slično kao i ko ljui, tek mali br oj pasa uspije ostidi svoj puni psihološki 182 Inteligencija pasa

potencijal. Razlika među pasminama, akle, oglea se u tome s kolikom lakodom svaka o njih može postidi oređenu razinu školovanja i koliko uopde o pojeinih pasmina možemo očekivati. Vješti treneri mogu od bilo koje pasmine dobiti on o najbolje; samo što im je posao puno lakši kaa školuju pse visoke poslušnosti i rane r ane inteligencije. Posebno me iznenailo što su ogovori suaca pokazali visoki stupanj međusobne pouarnosti, iz čega se može zaključiti kako su razlike među pasminama očigledne i tako jasne, a samim time i primjenljive na cijelu pasminu. Na primjer, 190 o 199 suaca postavilo je graničarskog škotskog ovčara među prvih eset pasmina! Slično tome, 171 suac uvrstio je šetlanskog ovčara u najbolju grupu, 169 je uključilo pula, 167 njemačkog ovčara, a isto toliko suaca svrstalo je zlatnog retrivera r etrivera među eset najboljih. Nešto su manje bili ujenačeni u ogovoru na pitanje koje pasmine pokazuju najmanju ranu inteligenciju. O 199 suaca, 121 je među eset pasmina najneprjmjerenijih najneprjmjerenijih za školovanje ubrojio afganistanskog hrta, 99 je uvrstilo basenčija, a 81 je izvojio čau-čaua. Tablica 10.1 pokazuje kako su 133 pasmine, za koje sam dobio potrebne podatke, razvrstane po radnoj

inteligenciji i poslušnosti o 1. o 79. mjesta. P si s istim ocjenama dijele mjesto. Kako se moglo i očekivati, najviše je takvih slučajeva oko sreine popisa (prosječni stupanj rane inteligencije). Sigurno dete zamijetiti a pastirski psi obično imaju najviše ocjene, a hrtovi najniže; ipak, u svakoj gru pi ima velikih razlika među pripanicima iste pasmine. Stoje s mješancima? Suci koji ocjenjuju ponašanje čistokrvnih pasa, na ovo pitanje nisu mogli precizno ogovoriti. No, ipak sam u razgovoru s nekima o njih oznao kako je i mješance mogude rangirati, ouše, uz nešto grublju procjenu ponašanja. Pas mješanac najvjerojatnije de se ponašati kao pripanik pasmine kojoj najviše sliči. Na primjer, ako mješanac bigla i pula više nalikuje biglu, vjerojatno de se tako i ponašati. Ukoliko izglea poput pula, i njegovo de ponašanje to pokazivati. Ovo mogu potvriti i vlastitim iskustvom. Moja snaha Kari ima mješanku Tessu koja sliči svojoj majci, njemačkom ovčaru. Po svojim osezima u školovanju Tessa pokazuje istu visoku ranu inteligenciju koju

Radna inteligencija ili inteligencija poslušnosti 183

očekujemo o "pravog" njemačkog ovčara. S ruge strane, vedina mješanaca ima neke preispozicije i reakcije karakteristične za obje pasmine iz kojih su nastali. Stoga, mješanci kojima je u izgleu teško okučiti prave roitelje (jer su njihove karakteristike više izmiješane) imaju osobine koje nalikuju mješavini karaktera obaju roitelja. Objašnjenje rang - liste Sama tablica, čak i ako se na njoj nalaze isključivo čistokrvni psi, nije ovoljan izvor poataka pomodu kojih bismo mogli previjeti potencijal pojeinih pasmina. Kolika je stvarna različitost pasmina smještenih između 30. i 35. mjesta? Naam se a de vam sljeedi opis i pojašnjavanje značenja pojeinih pojeinih mjesta pomodi u pravilnijem tumačenju rang - liste. Mjesta o 1 o 10 1 0 zauzimaju pasmine s najizraženijom poslušnošdu i ranom inteligencijom. Vedina pasa razvrstanih u toj kategoriji razumjet de jenostavniju novu zapovijed nakon manje od pet ponavljanja i upamtit de je bez viljive potrebe za vježbom. U najmanje 95 posto slučajeva ovi psi o prve pr ve poslušaju zapovijed. Osim toga, reagiraju na naredbu u roku od nek oliko sekundi pa i onda kada je gospodar udal jen.  jen. Ovo su očito najbolje najbolje pasmine koje, čak i uz neiskusne neiskusne ili relativno loše loše trenere, postižu zavine rezultate.

Mjesta o 11 o 26 pripaaju oličnim ranim psima, koji uvježbavanje jenostavnih zapovijei savladavaju u pet do petnaest ponavljanja. Dobro pamte narebu, iako moraju vježbati a bi napreovali. U barem 85 posto slučajeva ogovorit de na prvu zapovije. Ko složenijih narebi, ogoi im se a prije reakcije r eakcije kratko, ali poneka primjetno, zastanu. Ovakve stanke mogude je vježbom ukloniti. Poneka mogu malo kasniti u ogovoru ili ka su ualjeni o gospoara. Unatoč tome, svaki trener može ih naučiti na obar ra. U tome de uspjeti i sam vlasnik ukoliko ima malo iskustva i minimum strpljenja. Mjesta o 27 o 39 zauzimaju natprosječno obri rani psi. Iako de poneka pokazati a nove  jenostavne zaatke razumiju razumiju ved nakon petnaestog petnaestog ponavljanja, najčešde najčešde im za uspješno izvršavanje izvršavanje zaatka treba petnaest o vaeset i pet pokušaja. Osobito na početku učenja, 184 Inteligencija pasa Tablica 10.1 Rang

- lista pasa prema poslušnosti

Mjesto Pasmina

i radnoj inteligenciji

Mjesto Pasmina

1

graničarski škotski ovčar

2

pudl

3

njemački ovčar

4

zlatni retriver

28

 jorkširski terijer

veliki šnaucer portugalski vodni pas 29

erdelski terijer

5

dobcrman

flandrijski govedar

6

šetlanski ovčar 30

¦ graničarski terijer

7

labrador

briard

8

kontinent, patuljasti španijel

31

velški špringer španijel

(papillon)

32

mančesterski terijer

9

rotvajler rotvajle r

33

samojed

10

australski govedarski pas

34

11

velški korgi (Pembroke)

njufaundlend

12

patuljasti šnaucer

australski terijer

13

engleski špringer španijel

14

belgijski ovčar (Tervuren)

15

belgijski špic

braati škotski ovčar

belgijski ovčar 35

kernski terijer

škotski ovčar

irski modri terijer

vučji špic

irski seter

16

poljski (fiel) špani jel  jel

američki staforski terijer -

gordon seter

17

njemački kratkolaki ptičar

36

18

ravnodlaki retriver

majmunski pinč

37

norveški sivi gonič

engleski koker španijel

australski svilenasti terijer

stanarni šnaucer

patuljasti pinč

19

bretonski ptičar

engleski seter

20

koker španijel

faraonski pas

21

vajmarski ptičar

klamberski španijel

22

belgijski ovčar (Malinois)

38

bernski planinski pas

39

dalmatinski pas

23

njemački mali špic

40

mekolaki pšeničnobojni

24

irski voni španijel

terijer

norvički terijer

25

vižla

26

velški korgi (Carigan)

kratkodlaki foksterijer

27

retriver zaljeva Chesapeake

41

puli

bedlingtonski terijer

retriver kovrčave lake

irski vučji hrt

Radna inteligencija ili inteligencija poslušnosti 185

Mjesto Pasmina

Mjesto Pasmina

42

akita

43

kuvasz

australski ovčar 55

Sky terijer

perzijski hrt (saluki)

56

finski špic

silihemski terijer

pointer 57 44

mops

kavalirski španijel kralja 58 Charlesa

norfolški terijer

59

francuski buldog

briselski grifon

njemački oštrolaki ptičar gonič rakuna

60

mali talijanski hrt

američki voni španijel 61 45

sibirski haški

62

kovrčavi bišon

maltezer

kineski kukmasti goli pas

Dandi Dinmontov terijer

oštrolaki venenski baset

engleski patuljasti španijel 46

tibetski terijer

tibetski španijel

 japanski čin

engleski lisičar

jezerski terijer

viraš 63

stari engleski ovčar - bobtail

američki lisičar 64

pirinejski ovčar

engleski hrt

škotski terijer

65

oštrolaki grifon

bernardinac

47

48

49

zapanoškotski bijeli terijer

66

škotski jelenski hrt

čiuaua

bokser 68

67

lhasa apso

njemačka oga 69

bulmastif 

 jazavčar

ši-cu

70

stafordski bulterijer

71

50

aljaški malamut 72

mastif 

51

mali engleski hrt (vipet)

šar-pej 73

bulterijer

američki baset

bigl

pekinezer

oštrolaki foksterijer

74

52

roezijski gonič 75

ruski hrt - borzoj

53

ibički hrt

76

čau-čau

velški terijer

77

buldog

irski terijer

78

basenči

ZA

pas sv. Huberta

ofrrrit-itotnncVi Hrt

.........

_.

186 Inteligencija pasa

Obično reagiraju na prvu zapovije, barem u 70 posto slučajeva, a njihova sigurnost ovisi o stupnju uvježbanosti. Sve u svemu, ponašaju se slično kao olični psi iz gornje grupe, samo što nisu toliko pouzani, a često se javlja i osjetni zastoj između zapovijei i ogovora. Ualjenog gospoara nede uvijek poslušati, a što je ualjenost veda, i mogudnost a se nede oazvati je veda. Nereovito ili loše vježbanje s neiskusnim trenerima ili grubo i nestrpljivo ponašanje polučit de ko ovih pasmina loše rezultate. Mjesta o 40 o 54 pripaaju psima s prosječnom ranom inteligencijom i inteligencijom poslušnosti. Psi ove grupe, shvatit de novu narebu nakon petnaest o vaeset ponavljanja: međutim, za zaovoljavajude izvršenje zaataka bit de potrebno vježbu ponoviti još vaeset i pet o četreset puta. Ukoliko ovoljno vježbaju obro pamte, a oatno uvježbavanje posebno im koristi na početnom stupnju. Bez povremenog ponavljanja izgubit de i ved stečenu naviku., Reagiraju na prvu zapovije u više o 50 posto slučajeva, ali de način izvršavanja zaatka i pouzanost reakcije ovisiti o količini vježbanja i ponavljanja tijekom školovanja. I u oazivu su primjetno sporiji nego pasmine višeg ranga. Naročito su osjetljivi na udaljenost od gospodara. Kada je vlasnik blizu i reakcija psa je sigurnija, no s rastom

ualjenosti između psa i vlasnika, izvršavanje zapovijei postaje lošije. Nakon oređene ualjenosti (koja i nije posebno velika), zapovijed se mora izdati nekoliko puta ili je treba ponoviti snažnijim glasom. Ovim

 je psima obar trening najvažniji najvažniji uvjet kvalitetne kvalitetne izvebe. Bolji treneri mogu ih učiniti učiniti jenako obrima obrima kao što je bilo koja o najboljih pasmina, ali ih loši i nestrpljivi učitelji mogu uništiti. Mjesta od 55 do 69 pripadaju psima čija se poslušnost i rana sposobnost mogu nazvati ovoljnom.

Poneka de nakon vaeset pet ponavljanja pokazati samo iskru razumijevanja nove zapovijei, a tek nakon četreset o osameset ponavljanja modi de je obro izvršiti. No i taa, njihova steče na reakcija bit de slaba. Za korektno i pouzano izvršavanje zapovijei potrebno im je mnogo vježbe i ponavljanja. Bez oatnih sati vježbe psi ovih pasmina često se ponašaju kao a su zaboravili što se o njih očekuje. Povremeno je korisno ponoviti neke Rana inteligencija inteligencija ili inteligencija poslušnosti 187

satove treninga a bi osvježili znanje i oržali ga na prihvatljivom stupnju. Uz prosječno školovanje samo de u 30 posto slučajeva reagirati na prvu zapovije. Čak i taa najbolje rae tek ka su im učitelji vrlo blizu. Vedinom izgleaju rastreseno i obro se ponašaju samo k aa to oni žele. Njihovi vlasnici uglavnom viču, a psi im se ni ne oazivaju. Stoga ne čui kaa, poput vlasnika mačaka, neprestano pokušavaju opravati njihov neposluh objašnjavajudi a su to "neovisne", "neopreijeljene" "neopreijeljene" životinje kojima je "osano slušati zapovijei". To nisu pasmine za nevjeste ljue. Iskusni ih trener može, uz puno vremena i čvrste, ali nježne pažnje, naučiti obrom oazivu. No, i on de ih teško natjerati na pouzdanu reakciju. Mjesta o 70 o 79 zauzimaju pasmine koje su ocijenjene kao najteže, s najnižim stupnjem poslušnosti i rane inteligencije. Tijekom početnog početnog školovanja treba im trieset o četreset ponavljanja kako bi uopde nagovijestili a su počeli shvadati što se o njih očekuje. Osnovne vježbe često treba izvesti i više o stotinu puta ok postignu ikakvu pouzanost. Čak i kaa prođu nekoliko tečajeva uvježbavanja, njihove su reakcije spore i nesigurne. Nakon savlaane teorije, potrebno im je još mnogo praktičnih tečajeva, inače sve što znaju ishlapi i ponašaju se kao a nikaa nisu ništa naučili. Neki su ih suci proglasili nesposobnima za školovanje, ok rugi objašnjavaju kako poteškode vjerojatno proistječu iz činjenice a, uz prosječne gospoare, početni tečajevi i vježbe nisu trajali ovoljno ugo pa njihove reakcije nisu prerasle u trajne navike. I ona kaa k aa steknu naviku, još uvijek prave nepreviljive pogreške. Obično reagiraju na prvu zapovije u manje o 25 posto slučajeva. Poneka vlasniku okrenu leđa, kao a namjerno ignoriraju zapovije ili kao a se bore protiv njegovog autoriteta. Kaa i poslušaju, često to čine sporo, nesigurno ili nevoljko. Neki o njih obro se ponašaju samo na uzici i ne može im se vjerovati dok su slobodni. Od svih os talih pamina, upravo njima su najpotrebniji stručni i iskusni vlasnici. Prosječni treneri mogu biti frustrirani njihovim naizgle nepravilnim i neprilagoljivim načinom raa, jer školovanje ovih pasa prestavlja iskušenje i onima s više iskustva. 188 Inteligencija pasa

Posebno je važno napomenuti a je za konačni rezultat školovanja pasa naročito zaslužan trener, što se najbolje primjeduje ko "težih" pasmina. Barbara Baker, učiteljica pasa u Centru za uvježbavanje poslušnosti iz Vancouvera, posjeuje ženku staforskog bulterijera imenom Meg. Ova pasmina zauzima tek 49. mjesto na popisu, skoro pri nu prosječne grupe. Unatoč tome, Barbara je uspjela Meg uvježbati o najvišeg stupnja poslušnosti, obivši i američku i kanasku titulu Koristan pas i Šampion poslušnosti.

Jene goine postigla je trede mjesto na takmičenju u Kanai, s aleko boljim rezultatima o mnogih genijalnih graničarskih škotskih ovčara, pula, njemačkih ovčara i zlatnih retrivera. Mogli bismo se zapitati nije li Meg iznimka? Moža je Barbara jenostavno naletjela na Einsteina među staforskim bulterijerima? To sigurno nije točno: nekoliko goina prije, Barbara je školovala rugog stafora, imenom Mori, koji je na takmičenju u Kanai osvojio osmo mjesto. Ni jean o ovih pasa nije bio posebno izabran, a nije niti bio povrgnut prethonom testiranju. Bili su samo kudni k udni ljubimci izvrsne i strpljive učiteljice koja je željela okazati a, uz pravilno školovanje i vježbanje, čak i navono teška pasmina može pokazati izvrsne rezultate u rau i poslušnosti. U trenutku ok pišem ovu knjigu imam va psa: kernskog terijera (35. mjesto na rang - listi) i kavalirskog španijela kralja Charlesa (44. mjesto). Oba na takmičenjima postižu zapažene rezultate (stoje velikim ijelom zasluga iskusnih učitelja kao što su Barbara Bar bara Baker, Barbara Merklev i Emma Jilg). Ipak, buudi a i sam treniram pse, lako sam i sam viio kako se nizak položaj mojih pasa oražava na njihovo ponašanje. Jenom je naš početnički tečaj polazila neka žena s labraorom (7. mjest o). Propustila je nekoliko prvih vježbi i zamolila me a "nešto napravim s njime". Nakon tečaja ostao sam sa psom na vježbalištu još  jean sat i u to kratko vrijeme naučio naučio je osnove svih seam seam početničkih zapovijei, zapovijei, što je mojemu mojemu kernskom terijeru uspjelo tek nakon eset tjeana intenzivnog uvježbavanja. Usprkos tog saznanja, i alje namjeravam zaržati i trenirati svoje pse zbog toga što volim njihov temperament, izgle, veličinu i način Rana inteligencija inteligencija ili inteligencija poslušnosti 189 ponašanja. Samo ponekad, kada sa svojim kavalirskim spanijelom kralja Charlesa po dvadeset peti put ponavljam neku vježbu, sjetim se brzih reakcija onoga labraora. Moji su psi okazali a ih, uz ovoljno vremena i vježbe, mogu uspješno školovati i prema me ljui ponekad upitno, veselo ili samilosno gleaju ok s njima ulazim u ring, oni sve vježbe izvršavaju obro i pouzano. Taa sam posebno sretan i uživam u natjecanju. ..j 190 Inteligencija pasa 191 XI. Utjecaj osobnosti

Ono što može uzrujati jenog terijera, njemačka oga nede ni primijetiti. Smiley Blanton

Treneri pasa, slično kao i osnovnoškolski učitelji, stalno slušaju pohvale vlasnika na r ačun svojih ljubimaca: "Moj je pas toliko pametan a može naučiti sve što go hodete. U vašoj grupi trenutno je najgori zato što...." Na kraju najčešde slijei jena ili više narenih isprika: 1.

ne zanimaju ga takve stvari,

2.

počne se osađivati,

3.

previše je neovisan,

4.

misli o važnijim stvarima,

5.

smetaju mu rugi rugi psi (ili ljui, buka, sunčano svjetlo, ziovi ili bilo što),

6.

lako gubi koncentraciju,

7.

uzgoj en j e a bue bue lovac (pastir, čuvar, čuvar, pratnj a), a ne poslušan poslušan pas, pas,

8.

previše je stiljiv stiljiv (ili (ili previše previše ominantan, ominantan, hirovit, hirovit, povučen, povučen, lakomislen, lakomislen, epresivan, epresivan, manijakalan,

lijen, orijentiran na pse, orijentiran na ljude..),

9.

vođa je, a ne sljebenik.

192 Inteligencija pasa

Isprikama nema kraja, a sve polaze o toga a pas nije glup nego ima tipične karakterne osobine koje ga ometaju u učenju. Iako mnogi izgovori često izrastaju iz vlasnikovog straha da je njegov ljubimac zapravo mentalno zaostao, ima istine u tvrnji a je za sposobnost oaziva na čovjekovu zapovije i ra jenog psa, uz inteligenciju  jenako važan i njegov karakter. Upravo Upravo stoga razvojio sam aaptivnu inteligenciju, inteligenciju, koja oražava sposobnosti učenja i rješavanja problema, o rane inteligencije (inteligencije (inteligencije poslušnosti). Uostalom i mnogi kinološki suci naglasili su važnost osobnosti, ovoedi je često u vezu s razlikom spolova. Kaa anas netko razlike među spolovima ovoi u vezu s ponašanjem, osobnošdu ili inteligencijom, trenutno ga proglašavamo nepristojnim, punim prerasua, politički nekorektnim i muškim šovinistom. Ipak, ko pasa postoje viljive razlike mužjaka i ženki (barem ko pojeinih pasmina), naročito pri rješavarjju problema i poslušnosti. Mužjaci su često tjelesno krupniji, jači i življi o ženki. Ko nekih pasmina, pogotovo obermana i labraora, postižu bolje rezultate u testovima rješavanja problema, poput onih opisanih u devetom poglavlju. Za razliku o njih, ženke tih pasmina obično se ističu u rau i poslušnosti. Jean o kinoloških suaca je, rangirajudi pse po poslušnosti, pribilježio uz obermana: "samo ženke, mužjaci su previše tvroglavi i njima se teže upravlja." Ovo ne vrijedi za sve pasmine. Ko terijera nema razlika ni u aaptivnoj inteligenciji, inteligenciji, ni u poslušnosti.

Njihove karakterne različitosti također nisu toliko izražene kao ko nekih ranih ili lovačkih pasmina. Hrtovi pokazuju velik utjecaj osobnosti (ženke su ruštvenije), ali u mjerljivoj inteligenciji ili testovima poslušnosti nema bitnijih razlika.

VAŽNOST OSOBNOSTI Neki kinološki suci poslušnosti (obeiance juges) izvajaju osobnost psa kao jean o najvažnijih elemenata uspješnosti u rau. Jean o njih je napisao: "Za isho školovanja najhitnija je spremnost psa da Utjecaj osobnosti 193

poslušnosti ne postižu zapažene rezultate, jer ih u tome sprečavaju njihova neovisnost i samotnjaštvo. Iako su to vrlo vr lo pametni psi, ne brine ih naš oživljaj njihovog ponašanja pa u ringu ne mogu postidi obre rezultate. Pastirski psi, kao šetlanski ovčari ili graničarski škotski ovčari obri su u ispitima poslušnosti,  jer žele raiti za ljue i nesretni nesretni su kaa ih ostavljamo bez bez posla." rugi suac je zapisao: "Najbolji pas za natjecanja poslušnosti je glupi zlatni retriver. Čak i ka je takav, ovoljno je pametan a shvati što se o njega traži. Osim toga, toliko vas želi usrediti a de omah napraviti sve što možete zamisliti. Moža je najvažnije a se nika ne osađuje i uvijek je koncentriran. On ne pokušava razumjeti što se ogađa pa i ne razmišlja o postavljenom zaatku, ved učini točno ono čemu ste ga naučili." Uzgajatelji i treneri pojam osobnost rije tko povezuju sa psima, jer ga smatraju razumskom oznakom koja

uključuje previše svijesti i čovjeku svojstvenih obilježja. Umjesto toga, rabe pojam temperament, koji se smatra objektivnijim i neutralnijim. Isti pojam rabio je i Clarence Pfaffenberger, koji je među prvima ukazao na važnost pasje osobnosti pri stjecanju st jecanju nekih ranih olika i poslušnosti. Clarence Pfaffenberger sigurno je bio jena o najznačajnijih osoba u razvoju programa odabira i školovanja pasa voiča slijepih. Kaa je sreinom četresetih goina ovoga stoljeda započeo taj projekt, o ukupnog broja oabranih pasa, tek je 9 posto uspješno završilo školovanje. Zabrinut lošim uspjehom Pfaffenberger je razvio seriju novih te stova, uglavnom testova adaptivne inteligencije, kojima je

provjeravao sposobnosti pasa pri učenju i rješavanju problema. Mislio je a de tako izvojiti pse s najboljim preispozicijama preispozicijama za vođenje slijepih osoba. Međutim, uskoro je otkrio a inteligencija nije ovoljna: psi s obrim ili čak izuzetno obrim sposobnostima učenja i rješavanja problema ipak nisu uspijevali postati voiči slijepih. Pfaffenberger Pfaffenberger je ubrzo shvatio važnost karakternih osobina psa. obar pas voič slijepih, mora zaovoljavati svojom inteligencijom, ali i osobnošdu. Čini se a neke osobine omoguduju psima potpuno iskorištavanje njihove aaptivne inteligencije inteligencije i taa postaju izvrsni rani i službeni psij_ok ih ruge osobine zauvijek i 194 Inteligencija pasa

priječe u osizanju visokih ometa. Pazedi na ove pojave, počeo je oabirati i uzgajati pse po osobnosti i inteligenciji te je o kraja peesetih goina povedao postotak pasa koji su uspješno završavali program s 9 na 90 posto. GENETIKA I OSOBNOST

Mnogi elementi osobnosti genetski su oređeni, što znači a ih selektivnim uzgojem možemo mijenjati i

izvajati isto onako kao što to t o raimo s rugim urođenim obilježjima. Karakteristična Karakteristična osobina pasa za pratnju sigurno je njihova nježnost. anašnji španijeli, ili njima sroni psi , odabirani su po temperamentu - naglašenoj nježnosti - i veličini, a krajnost takvog oabira o abira je kavalirski španijel kralja Charlesa. Kao što sam ved spomenuo, jean o mojih pasa je kavalirski španijel kralja Charlesa, imenom Wiz. Patuljasti španijeli, poput kavalira, poznati su u Europi i Velikoj Britaniji o šesnaestog stoljeda. Omiljeni zbog svoje ruštvenosti i neostatka agresivnosti, postali su najraži kudni psi. Ovjekovječili su ih veliki majstori slikarstva kao Tizian, Van Dyck, Velazquez, Vermeer i Hogarth, prikazujudi ih najčešde kao kudne ljubimce ili samo kao lijepi ukras (vii si. 18). Ved je iz njihovog imena očigleno tko je najvedim ijelom ogovoran za popularnost ovih pasa. Britanski kralj Charles II. naprosto ih je obožavao pa su kroz nekoliko generacija uzgojeni kao nježni kudni ljubimci koji su tijekom cijele njegove vlaavine (o 1660. o 1685.) smjeli slobono trčkarati vorcem. Putujudi jenom zgoom kroz Englesku, čuo sam priču o kavalirskom španijelu kralja Charlesa koja pokazuje koliko je neizmjerno Charles volio svoje pse. Priča govori o gospoinu koji je neavno u Lononu bio pozvan na su. Na zakazano ročište poveo je sa sobom svog kavalirskog španijela. Kaa je to viio suac, prekinuo je proces i povišenim glasom nareio a se pas smjesta udalji iz sudnice. Vlasnik se usprotivio: "Oprostite, časni suce, ali znam a svi kavalirski španijeli kralja Charlesa imaju pristup u Tajno vijede. Također, kavaliru koji zagrebe po ulaznim vratima Buckinghamske palače otvaraju se -----1----TT

!,„:„ „^rr.

Utjecaj osobnosti 19 5

nije poništena, kavalirski španijeli imaju kraljevsku titulu, stoga im je ozvoljeno ulaziti u sunicu i ne smiju biti istjerani ni iz jene kraljevske palače, vlaine ustanove ili ustanove koja rai po zašti tom i za račun Krune." Zapanjeni suac nije mogao rugo nego opustiti psu alji boravak u sunici. Iako mnogi zapisi pokazuju a su neki plemidi čopore ovih malih španijela rabili u lovu, teško m i je to povjerovati. Moja snaha Kari najbolje ih je opisala kaa je Wiza nazvala "spužvom za ljubav". Kavalirima treba mnogo ljubavi, imaju malo takmičarskog uha i nikakvih agresivnih nagona. Osim toga, ove se osobine nasljeđuju i karakteriziraju svakog psa ove pasmine kojeg sam ikaa sreo. Primjer kavalirskog španijela kralja Charlesa nije usamljen. Pfaffenberger je , tijekom svog sustavnog programa uzgoja pasa voiča, revno voio zabilješke o testovima osobnosti i inteligencije svakog psa. Njegovi zapisi postali su koristan izvor podataka, a ujedno i dokaz, da se mnoge karakterne osobine,

uključujudi i spremnost psa za ra s ljuima, nasljeđuju. nasljeđuju. I osobnost štenai može se previjeti prema karakternim osobinama mužjaka i ženke. U svojim istraživanjima Pfaffenberger je spremnost pasa za ra ocjenjivao brojevima od 0 do 5. Primjerice, jednom je pario psa Odina, ocijenjenog s 5, i kujicu Gretchen,

ocijenjenu sa 4. Ukoliko se temperamenti nasljeđuju, sva štena trebala bi imati ocjene između 4 i 5.1 oista, pri testiranju šest štenaca iz toga legla, četvoro je obilo oc jenu 5, a drugo dvoje 4. Nasljeđivanjem Nasljeđivanjem nekih obilježja osobnosti možemo mo žemo objasniti i oređene razlike među prestavnicima istih pasminama koje se pojavljuju na različitim krajevima svijeta. Na primjer, oberman i rotvajler u Sjevernoj

Americi nešto su mirniji i rjeđe napaaju nego iste pasmine uzgojene u Europi. Posljeica je to nakane sjevernoame-ričkih uzgajatelja a malo smire te pasmine, ok europski uzgajatelji više cijene "vatreni temperament", koji je zapravo težnja za agre-sivnošdu. Nakon Pfaffenber gerovih otkrida i rugi stručnjaci počeli su se zanimati za temperament pasa. Neki su

htjeli ispitati posebne karakterne osobine koje čine obre policijskejpse, pse za gluhe i slično. Razvili su 196 Inteligencija pasa brojne testove za ispitivanje osobnosti pasa, a jedan od naj boljih izradili su Jack i Wendy Volhard. Njihov

test posebno je koristan buudim vlasnicima jer im može pomodi pri oabiru psa koji uovoljava njihovim potrebama i načinu života. U testu, koji sam sastavio za ovu knjigu, nalaze su pitanja iz brojnih postojedih testova, kao što su

Pfaffenbergerov, Volharov i test Uruženja za pse voiče gluhih osoba. onekle sam prilagoio način ocjenjivanja nekih karakternih osobina koje utječu na ranu inteligenciju ili inteligenciju poslušnosti. S ovim testom možete provjeriti koliko je vaš pas spreman raiti po nalogu i s kolikim užitkom de to činiti. TEST OSOBNOSTI I POSLUŠNOSTI (OPT) Test inteligencije za pse (CIQ test), opisan u evetom poglavlju, ispitivao je sposobnost rješavanja problema i učenja, a za nj-egovo pravilno vrednovanje pas je morao biti star godinu dana i zajedno s ispitivačem trebao je živjeti barem tri mjeseca. Test osobnosti i poslušnosti (OPT -Obedience Personality Test) pretpostavlja druge zahtjeve. Najbolje gaje provesti dok su psi mladi. U dobi od oko sedam tjedana,

upravo u trenutku kaa napuštaju leglo i olaze novim vlasnicima, osobnost štenaca najčešde je ved razvijena. Reakcije starijeg psa nede biti oraz njegovih urođenih osobina, ved rezultat onoga što je o tada naučio, stoga nakon osam mjeseci starosti, neke vrijenosti više nisu tako pouzane. Testirajudi oraslog psa još uvijek možete obiti korisne informacije, samo morate znati a de se ko nekih pitanja pokazati naučeni ogovori. Ukoliko imate krupnijeg psa teže dete provesti one testove koji provjeravaju dominantnost.

Između CIQ i OPT testa postoji još jena važna razlika. Kaa se provoi test aaptivne ineteligencije pas mora dobro poznavati osobu koja ga ispituje i uvijek je najbolje da to bude njegov gospodar, a

povremeno je potrebno ispitivanje provoiti u poznatom okružju. Ko testova osobnosti upravo je suprotno. I ispitivač i prostor moraju biti psu nepoznati te treba izbjedi sve što ga g a može ometati. Ne morate otidi Utjecaj osobnosti 197 Posljednja razlika između ovih testova onosi se na reoslje izvođenja pojeinih potestova. potestova. Test

osobnosti i poslušnosti mora se provesti točnim reom kao u knjizi i to o početka o kraja, a za to de vam biti potrebno dvadesetak minuta. Stoga morate sva potrebna pomagala unaprijed pripremiti. Trebat

de vam štoperica ili sat sa sekunarom; loptica izgužvanog papira, nešto manja o teniske loptice; prazna limenka soka ili pive, u koju dete staviti nekoliko novčida i začepiti je; ručnik ili kuhinjska krpa na koju dete pričvrstiti oko va i pol metra vrpce slične uzici za pse; kišobran, po mogudnosti s automatskim

otvaranjem; komaid hrane jakog mirisa (sir, salama, feferon) i va komaida hrane neutralnog mirisa (keks za pse, kora kruha); olovka i ocjenjivački listid prikazan na tablici 11.1. Trebat de vam i pomodnik. Zapamtite, važno je a ispitivač bue nepoznata osoba. Testiranje se provoi u oba ana kaa je štene obično aktivno. Trebalo bi ga izvesti prije obroka, jer su psidi nakon jela pospani, a vjerojatno se ne bi oazivali na poražaje u testu s hranom. Toga ana ne bi se trebalo ogađati ništa neobično (cijepljenje, čišdenje o glista) ili nešto rugo što bi moglo izazvati veliko uzbuđenje. Sve ove uvjete treba skrbno pripremiti želimo li a reakcija šteneta bue što prironija. Izvođenje OPT testa Upamtite da testove morate provoditi jedan za drugim, bez stanki. Ocjene upisujte na kopiju

ocjenjivačkog lista (tablica 11.1). TEST1

Prva va testa ispituju ruštvenost i pomodi de nam provjeriti koliko pažnje štene priaje ljuima i koliko ga oni privlače. Pas kojega ljui ne privlače, nede pokazati obre rezultate u školovanju i nede pouzano ogovarati na zapovijei, jer je za izvođenje svake vježbe nužno a pas pozorno prati ono što trener rai. Prvim tesom provjerit demo spremnost psa a se približi nepoznatom čovjeku. Ispitivač (kojeg štene ne poznaje) kleči na pou, a sjeedi na petama oima se nižim i time manje m anje opasnim. Pomodnik neka donese 198 Inteligencija pasa

psa u sobu (molim, buite pri tome nježni i nemojte ga uhvatiti za vrat kako se ne bi prestrašio) i postavi ga oko jean metar alje o ispitivača, tako a pas glea u njega. Čim je pas na pou, ispitivač ga počinje ozivati, ali je posebno važno a pri tome ne upotrebljava njegovo ime ili riječ ođi. Umjesto to ga, može pjevušti ili veselo zvati "psidu, psidu, psidu" uz lagano pljeskanje rukama. Ko st arijih pasa posebno je važno pripaziti na riječi ozivanja koje moraju biti potpuno neutralne, kao što je npr. riječ r iječ psid, a svakako treba izbjegavati ime, zapovije ili riječ koju je pas ved čuo i naučio. Priđe li štene bez razmišljanja, ajte mu ocjenu 3; čini li to oklijevajudi, upišite 2; u slučaju a spremno ođe, ali skoči na ispitivača i počne mu gristi ruke, ili ako uopde ne ođe, upišite 1. Skakanje ili ujeanje su znakovi agresivnosti i upuduju na mogudnost a pas kasnije obije poslušati zapovijedi. Nedolazak psa pokazuje njegov strah ili vrlo nisku ruštvenost, što de otežati školovanje. Kako.biste pravilno ocijenili ponašanje psa, za vrijeme testa gleajte mu rep. Ako ga rži visoko, upišite oznaku u stupac A; ako je spušten, označite stupac P. Ukoliko se pas u prvom testu pokaže stiljiv, ispitivač bi mu trebao polako pružiti ruku a je ponjuši. Može ga malo poglaiti i redi mu m u koju lijepu riječ prije sljeedeg testa. Test i 2

3 4 5 6 7 S 9 10 II 12 Bodovi

ruštvenost (prilaženje) ruštvenost (pradenje) ruštvena ominantnost (zabrana) ruštvena ominantnost (sposobnost opraštanja) ruštvena ominantnost (gubitak kontrole) Spremnost za ra (onošenje, 1. pokušaj) Spremnost za ra (onošenje, 2. pokušaj) Osjetljivost na dodir Reagiranje na zvuk

Reagiranje na nove poražaje Odgovor na poticaj hranom

Uravnoteženost (reakcija na zastrašujude poražaje) Ukupno Tablica 11.1 Utjecaj osobnosti 199 TEST 2

rugi test ruštvenosti ispituje pozornost psa i njegovu želju a ostane s čovjekom, što znači prihvadanje čovjekovog vostva u bezopasnoj situaciji. Ispitivač treba polako stati kraj šteneta. ozivljudi ga riječima

"psidu, psidu" (nikako imenom) uz ohrabrujude pljeskanje po nozi, ispitivač se pomiče malo alje. I ko ovog testa, posebno ako ispitujete starijeg psa, treba paziti a se koriste samo nepoznate riječi. Prati li vas pas spremno, ocijenite ga s 3; oklijeva li, upišite 2; ako vas uopde ne prati ili pak omah krene za vama, ali vam se zaplide po noge i žvače ili gricka gr icka stopala, ajte mu ocjenu 1. Kao i u prethodnom testu, uzignut rep bilježi se u stupac A, a spušten u stupac P. TEST 3

Testovi 3, 4 i 5 ispituju ruštvenu namod - ominantnost. Tredi test izravni je pokazatelj ominantnosti ili pokornosti psa, a o tome ovisi a li de se poreiti čovjeku i u situaciji kaa mu se to ne sviđa. Ovim testom provjerit demo njegovu reakciju u trenutku kaa ga ruštveno ili tjelesno prisilimo na pokornost i poslušnost. Slična tjelesna prisila često prati rani stupanj školovanja kaa psa učimo sjeedem ili ležedem položaju. Za početak, ispitivač treba kleknuti na po i nježno prevrnuti štene na leđa. (Važno je a mu leđa buu na pou, noge u zraku, a ne sa strane.) U ovom trenutku pomodnik počinje mjeriti vrijeme. Ispitivač nježno spusti ruku psu na prsa i rži ga tako prevrnutog, gleajudi mu ravno u oči. Ukoliko štene skrene pogle, ne treba ga prisiljavati a glea ispitivača. Izraz ispitivačevog lica treba biti blag, nikako strog ili prijetedi, a o kraja testa ne smije ništa govoriti. Kaa pomodnik označi a je prošlo trieset sekuni, test  je gotov i psida treba omah pustiti. pustiti. Ocjena se temelji na njegovom ponašanju za vrijeme tih trieset sekuni prisile. Ukoliko se najprije koprca, a potom smiri i popusti, dajte mu 3 boda. Ako se ne opire, ali vas neko vrijeme glea u oči, upišite 2. U slučaju a se pas i ne pokušava osloboiti, ali izbjegava vaš pogle ili se moža cijelo vrijeme snažno opire, pokušava vas ugristi ili 200 Inteligencija pasa

reži u bilo kojem trenutku, upišite mu 1 bo. Stalni otpor zabilježite u stupac A, a potpunu mirnodu u stupac P. TEST 4

Ovaj io testa ominantnosti ustvari je ispit opraštanja, o praštanja, još jene važne osobine potrebne u školovanju. Teško je uvježbavati psa koji se uvrijei ili ražalosti uvijek k aa ga ispravljamo ili prisiljavamo a nešto učini. Četvrti test počinje tako što ispitivač, klečedi na pou, posjene psida ispre sebe. Pas treba biti okrenut prema ispitivaču po kutom o oko 45 stupnjeva. Kaa namjesti psa, ispitivač ga počinje polako i nježno milovati jenom rukom. Krede o vrha glave i nastavlja o repa. U isto vrijeme, blago mu govori, nagnuvši se licem naprije a ga pas, ako želi, može i polizati. Ukoliko se pas stisne uz ispitivača i pokuša ga polizati po licu ili ruci, upišite mu 3 boa. Ako se prevrne na leđa, a zatim poliže ispitivaču ruku ili ako skoči i šapama uara ("miluje") ispitivača, upišite 2. Stenetu koje reži, g rize ili gricka ruku, oe ili pokuša otidi, ajte 1 bo. Skakanje, uaranje šapama, grickanje gr ickanje ili rezanje treba zabilježiti u stupac A, a prevrtanje na leđa ili olazak, u stupac P. TEST 5

Ovaj test ominantnosti ispituje reakciju psa na gubitak kontrole. Tijekom školovanja i svakonevnih aktivnosti, pas de se često zatedi u položaju kaa nede modi nazirati situaciju. To de, primjerice , biti preglei ko veterinara ili ispiti na izložbama pasa. U ovom testu ovoi ga se u sličan položaj. O ispitivača se očekuje a poigne psa (to je još jean razlog zbog kojeg je lakše testirati štena). Štenetu prilazi s leđa, sagne se i rukama ga poigne, tako da su mu noge samo malo iznad tla (ruke trebaju oblikovati neku vrstu kolijevke, s lanovima okrenutim gore i prepletenim prstima). Pomodnik počne mjeriti vrijeme i nakon trieset sekuni, ispitivač vrada psa na po. Ako je pas bio smiren i nije pružao otpor ili se kratko borio, a potom smirio, upišite 3. Ukoliko se ne

koprca, ali cvili, reži ili pobjegne kaa Utjecaj osobnosti 201

ga vratimo na po, obija 2 boa. U slučaju a je cvilio i snažno se opirao, a osobito ako je režao ili grizao, upišite 1. Žestoko opiranje upisuje se u stupac st upac A, a cviljenje ili bijeg nakon testa u stupac P. Prije prelaska na sljeedi test, ispitivač mora blagim riječima i nježnim milovanjem umiriti psa. Pri testiranju starijeg psa, morate test t est prilagoditi njegovoj veličini. Jena je mogudnost a mu po trbuh tr buh

stavite ručnik, a potom ga uz nečiju pomod poignete. No, ako je pas prevelik, preskočite ovaj test i upišite 2 boa. TESTOVI 6 I 7

Test 6 je ispit onošenja (aportiranja) i pokazuje spremnost psa za ra s ljuima. Neki treneri tvrde daje apotrtiranje najbolji test za pse voiče, službene pse, pastirske pse i ostale rane pse. Test 7 samo je ponavljanje testa 6.

Ispitivač kleči i postavlja štene, okrenuto leđima, točno ispre koljena. Na tlu ispre psida kotrlja l opticu izgužvanog papira (nešto manju o teniske loptice) i igra se s njom, ohrabrujudi ga veselim riječima: "Hodeš li lopticu? Uhvati je!" Pas treba pokazati zanimanje za premet. Čim štene pokaže raoznalost, ispitivač baci papirnatu lopticu metar ispre njega. ok psid olazi prema loptici, neka se ispitivač povuče oko pola metra unaza. Kaa štene pokupi lopticu, ispitivač ga poziva a je onese natrag. Vrati li se psid s lopticom, treba ga izašno pohvaliti. U suprotnom slučaju, ispitivač mu treba nečim odvratiti pozornost i brzo ouzeti lopticu. Psa koji je pobjegao s lopticom morat de mirno uhvatiti. Kakva go bila reakcija šteneta, ispitivač treba smjesta i točno na isti način ponoviti cijeli postupak (to de biti test 7). Ocjenjivanje je za oba testa jenako. Ako pas potrči za lopticom lopticom i vrati se s njom ili bez bez nje, obit de 3

boa. Potrči li za lopticom, ali stoji na njom i ne vrada je ili ako krene, a ona izgubi interes, ajte mu 2 boa. Potrči li za lopticom pa je uhvati i pobjegne, upišite 1 bo i stavite znak u stupac A. Moža uopde ne krene za lopticom, taa upišite 1 bo i označite stupac P. 202 Inteligencija pasa TEST 8

Ovaj test je ispit osjetljivosti na oir. Tijekom školovanja često treba ispravljati tjelesni položaj psa (npr. zatezanjem uzice izazivamo trenutnu nelagou na koju pas reagira ispravljanjem položaja). Pas koji je relativno neosjetljiv na tjelesnu nelagodu, nede prihvatiti ovakav način ispravljanja, stoga demo njime teže vlaati. Previše osjetljiv pas, može se prepasti ili smesti zbog takvog blagog ispravljanja, što de također izazvati poteškode prilikom uvježbavanja: Test se izvoi postupnim povedavanjem stiska prstiju, kojega bi ispitivač ranije trebao uvježbati. Može npr. kažiprstom i palcem jene ruke stiskati kažiprst ruge ruke. Brojedi o vanaest, stisak treba postupno pojačavati, sve ok ne postane bolan, ali treba paziti a se pri tome ne koriste nokti. Kada ispitivač nauči jenoliko povedavati pritisak, spreman je za test. Taa de, kao što je uvježbao, uhvatiti štene za vrh uha'i postepeno ga sve jače stiskati palcem i kažiprstom brojedi o vanaest. Čim psid pokaže znakove boli (počne se okretati, pokušava pobjedi ili ugristi), treba ga pustiti, pohvaliti i veselo pomilovati. Ukoliko je ispitivač o trenutka reakcije nabrojio o pet o osam, pas obiva 3 boa. Ako je nabrojio o tri ili četiri, upišite 2 boa i označite stupac P, a ako je uspio nabrojiti o evet ili eset, upišite 2 boa, ali obilježite stupac A. Nabroji li ispitivač samo o jean ili dva, pas dobiva ocjenu 1 i oznaku u stupac P, a stigne li do jedanaest ili dvanaest, ocje nu 1 i znak u stupac A. TEST 9 Ovaj test ispituje reakciju na zvuk. Pas kojega previše uzbuđuju razni zvukovi, lako postaje rastresen i

gubi koncentraciju za vrijeme vježbanja. Bojažljiva reakcija na zvukove, gotovo je siguran znak plahosti, ok izostanak reakcije može biti znak nepažnje, rastresenosti, ali isto tako i gluhode. Gluhih pasa ima više nego što njihovi vlasnici misle. Ko nekih pasmina, kao što su bulterijeri, silihemski terijeri i almatinski psi, kao i ko onih pasa koji imaju mnogo bijele lake, gluhoda može biti urođena ili kasnije stečena. Nasljedna gluhoda pojavljuje se, bez Utjecaj osobnosti 203

obzira na boju lake, i ko nekih rugih pasa, npr. foksterijera, lisičara i škotskih terijera. Gluhoda može prodi nezamijedeno, pogotovo ako imate relativno pametnog psa, koji se ravna prema viljivim i drugim znakovima. Ukoliko u ovom testu pas ne pokaže nikakvu reakciju, bilo bi obro a mu m u provjerite sluh. Pri izvođenju ovog testa, ispitivač namješta psa a glea u suprotnom pravcu o izvora zvuka, a potom ga o kraja testa ne smije irati. Pomodnik stoji izvan viokruga psa i rži praznu limenku pive ili soka u kojoj ima nekoliko novčida. Kaa se pas smjestio, pomodnik mora izazvati veliku buku tako a tri puta brzo i snažno protrese limenku. Nakon toga se ukoči, ne gleajudi u psa. Ukoliko štene pokaže zanimanje i okrene se prema zvuku ili očito sluša i raoznalo okrede glavu, pa čak ako se u početku i prestraši, ajte mu 3 boa. Psu koji locira zvuk, ali ostane na mjestu i laje, upišite ocjenu 2 i znak u stupac A, no ukoliko i ne obrada pozornost na zvuk, upišite 1. Krene li ravno prema izvoru zvuka i laje, ajte mu 1 bo i stavite znak u stupac A. Počne li puzati, povlačiti se ili sakrivati, upišite 1 bo i označite stupac P. TEST 10

esetim testom mjerit demo reakcijupsa na nepoznate poražaje, u ovom slučaju reakciju na bezopasan, ali nepoznat premet. Svakonevno u različitim situacijama pas mora raiti i ogovarati na naše zapovijei, a pri tome mu se mogu ogoiti, barem iz njegovog kuta gleanja, čuni i nepoznati ogađaji. Vjerojatnije je a de povjerljivo i raoznalo štene postati bolji rani i službeni pas nego ono koje ko je pokaže strah ili agresivnost.

Pomodnik stoji postrance ržedi u ruci uzicu na čijem je kraju pričvršdena krpa. Iznenaa povuče krpu prema sebi, ali mora paziti da krpa ne ide ravno prema psidu, nego bočno ispre njega. Trebao bi je povudi pet - šest puta, pa stati. Poneka ovaj test ko pasa izazove sasvim različite reakcije, o pokušaja ubijanja krpe o paničnog bježanja o nje, a jenom sam čuo i za pokušaj parenja s krpom. Štenetu koje glea u krpu, raoznalo joj prilazi i proučava je, upišite 3 boa. Ignorira li ie nnišitp. 3 i stavite, nznakn u stnnar. P Kada laie. daite mu 2 boda, a 204 Inteligencija pasa

poigne li pritom rep, stavite oznaku u stupac A; ko spuštenog ili povijenog repa označite stupac P. Napane li pas krpu i pritom reži, grize ili je pokušava zastrašiti, upišite 1 bo i oznaku u stupac A. Ukoliko se prestraši krpe ili sakrije o nje, ajte mu ocjenu 1 i označite o značite stupac P. TESTU Ovaj test pokazuje reakciju na poticaj hranom. Iako je psa mogude školovati koristedi samo pohvale,

veliki broj znanstvenih raova pokazuje a brže uče, zaovoljniji su i pouzaniji u rau kaa ih, pogotovo u početku učenja, nagrađujemo hranom. U kasnijim fazama školovanja, kaa poželjne reakcije ved buu postignute, ovakve se nagrae postupno ukiaju. Čak i učitelji koji ne vo le koristiti hranu za vrijeme školovanja, često pri uvježbavanju zahtjevnijih vježbi, pribjegavaju takvom načinu poticanja. Psa kojeg ne zanima dobar zaloga j teže demo školovati. ržedi u zatvorenoj ruci komaid kakve mirisne hrane (paprike, kobasice ili aromatičnog sira), ispitivač opušta psu a je ponjuši, ali tako a je ne može uzeti. Nakon nekoliko trenutaka, otvorit de ruku i dopustiti psu da pojede hranu. Potom, ok pas promatra, uzima u poluzatvorenu ruku rugi komaid manje mirisne hrane i nui ga psu. Ukoliko pas njuškom gura ruku r uku pokušavajudi uzeti zalogaj, treba mu ga ati. I konačno, ispitivač de mu pokazati još jean komaid hrane. ržedi ga prstima, kako bi pas mogao obro vijeti, polako spušta ruku okredudi okr edudi šaku u krug, mamedi psa pokretima, ali ne i riječima. Psa koji je prije njuškom ili šapama pokušao odi o hrane, a saa se približi ispitivaču i slijei zalogaj, ocijenite s 3 boda. Zanima li ga hrana, ali je u prethonoj vježbi nije pokušao izvaiti iz ruke ili ne slijei vaše pokrete u ovom ijelu testa, ajte mu 2 boa. Kaa ne pokazuje nikakvo zanimanje za hranu, obiva 1 bo. Ukoliko tijekom testa psid zalaje ili reži, označite stupac A . TEST 12

Zanji test je ispit uravnoteženosti. Slično kao u esetom testu, mjerit Utjecaj osobnosti 205

pojavljuje naglo, velik je i pas ga može protumačiti kao opasnost. Ovim testom ispitat demo koliko je štene samouvjereno i način njegovog reagiranja. ok je štene zaposleno jeanaestim testom, neka pomodnik stane oko va metra ualjen o ispitivača i psa. Treba biti nepomičan, tih i nenametljiv, ržedi u ruci zatvoreni kišobran (po mogudnosti s automatskim otvaranjem). Nakon završenog testa, ispitivač blagim riječima smiruje psa i potom ga okrene prema pomodniku, tako a pas ostane o stane između. Pomodnik neka pažljivo promatra i u trenutku t renutku kaa pas poglea u njega, a ne više u ispitivača iščekujudi još hrane, mora brzo otvoriti kišobran i položiti ga na tlo. Nakon toga se treba primiriti i ne smije gleati u psa. Ukoliko se štene uzbui, ali se omah i smiri te počne proučavati kišobran, upišite 3 boa. Stoji li i laje, ali se ne približava kišobranu, ajte mu 2 i označite stupac A. U slučaju a pokuša pobjedi ili se želi sakriti, ali ga riječima uspijete ohrabriti a priđe kišobranu, obit de ocjenu 2 i oznaku u stupac P U neostatku reakcije, ajte mu 1 bo. Ponaša li se agresivno, laje, reži i/ili napaa kišobran, upišite 1 i označite stupac A. Ukoliko pokušava pobjedi ili se sakriti i ne možete ga nagovoriti a se približi kišobranu, at dete mu 1 bo i znak u stupac P. Objašnjenje rezultata OPTtesta Pravilno tumačenje rezultata OPT testa (testa osobnosti i poslušnosti) ovisit de i o broju boova i o broju oznaka u stupcima A i P.

O 34 o 36 boova: Ovo su najbolji rani i službeni psi. Ukoliko vaš pas ima toliko boova i više oznaka u stupcu A (agresivan) nego u stupcu P (poređen), imate živahnog i aktivnog psida koji ko ji de obro prihvatiti ljudsko vodstvo i obro de se prilagođavati novim situacijama. Uravnotežen je i vedini situacija pristupit de s povjerenjem i pametno. Posebno je priklaan za ra ili vježbe poslušnosti. Štene koje je sakupilo osam ili više oznaka u stupcu A, moglo bi postati pretjerano nemirno. Takvom psu obro de odi vježbe poslušnosti kako bi se njegova velika energija pravilno usmjerila, a on postao sretan i obro prilagođen. 206 Inteligencija pasa

Više oznaka u stupcu P znači a imate psa iz snova, kao stvorenog za ra i vježbe poslušnosti. To je pas koji de razumjeti svaku vašu riječ i at de sve o sebe kako bi vas usredio. Bit de ouše, nešto tiši i manje samouvjeren o psa s više znakova u stupcu A, ali on ima sve osobine koje de ga učiniti izvrsnim ranim psom, obrim kudnim lju bimcem ili psom za pratnju. O 29 o 33 boa: Ovi psi također imaju sve preuvjete a postanu izuzetni rani i službeni psi. Koliko de u tome biti uspješni, ovisi o osobi koja se njima bavi. Pas ove skupine, s više oznaka u stupcu A, vrlo je samouvjeren i teži ominantnosti. Trebat de mu čvrsta ruka kako nika ne bi pomislio aje on vođa čopora, jer de inače preuzeti vlast i ignorirati gospoara. Moža de biti previše tvroglav za osobu koja tek nabavlja psa, ali ako se školuje uz osljean nazor, na izložbama pasa privudi de svačiji pogle. Pas iz ove boovne grupe, koji ima više oznaka u stupcu P, nede baš biti siguran u sebe. Trebat de mu više nježnosti, puno pohvala i nagraa. Ukoliko ga na početku školovanja ne buete opteredivali preteškim zadacima i ako ga ne buete stalno ispravljali, modi dete ogojiti obrog i poslušnog ranog psa. Iako de u početku biti spokojan samo u mirnoj i poznatoj okolini, upornošdu i blagim pristupom u školovanju postupno de stedi povjerenje prema novim uvjetima i vjerojatno de postati iealan obiteljski pas.

O 19 o 28 boova: Psima iz ove skupine potrebni su iskusni gospoari, jer jeino uz pravilan način školovanja mogu biti obri rani ili službeni psi. Nikakvim ili nepravilnim školovanjem takvi štenci postat de "teški" i nepouzani orasli psi. Ukoliko je vaš ljubimac, uz ove boove, sakupio i više oznaka u stupcu A, imate ominantnog psa koji de napasti ili zaprijetiti napaom kaa ga izazovete. Međutim, strogim i osljenim ogojem, koji mu može pružiti samo ovoljno orasla osoba, postat de to obar rani pas i oani ljubimac koji poštuje svoje ljuske voe. Ovi živahni i otvoreni psi pokazuju naglašenu težnju prema vostvu i ominaciji, stoga su, za starije osobe, previše aktivni, a za obitelji s malom jecom, previše ominantni. Njihov najvedi neostatak je osjedaj neovisnosti i snažan napaački poriv. Stoga, naizgle neosjetljivi na primjebe i ispravke, ne poštuju vlasnikov autoritet i Utjecaj osobnosti 207

često čine što go hode. U bučnoj ili promjenjivoj okolini lako postaju rastreseni, a kaa se osjete ugroženima ili frustriranima, mogu i ugristi. Štene iz ove skupine, s ominantnim P stupcem, st upcem, bit de prilagoljivije. Ono je izuzetno pokorno i trebat de poseban pristup kako bi razvilo r azvilo potrebno samopouzanje i sigurnost obrog ponašanja izvan oma. Prema de naučiti izvršavati vedinu gospoarevih zapovijei, najbolje de rezultate postidi u poznatoj okolini. Pošto se teško prilagođava promjenama i strci, u nepoznatim uvjetima, jakoj buci ili pometnji, mogao bi biti nepouzan. Lako se prestraši i trebati mu osta vremena ok se navikne na novu okolinu ili nove ljue. Nije opasan za jecu, ugrist de samo ako je jako uzbuđen ili tjelesno izazvan. Ovakav pas je primjereniji obiteljima s mirnim, staloženim načinom života, nego strci i uzbuđenju koje sobom onose izložbe, stalne promjene ili putovanja. O 12 o 18 boova: U ovoj grupi nalaze se problematični psi s kojima de i iskusni trener imati osta posla. Pas s više oznaka u stupcu A, izuzetno je ominantan i agresivan pa nede spremno prihvatiti ljuskog vođu. Neprestano de se boriti za prevlast, a na izazov de ogovoriti napaom. Nikako nije priklaan za obitelj s jecom, ali može postati uspješan čuvar ili stražar, buudi a de izazvati i napasti svakoga tko nije okazao a je jači o njega. U rugim okolnostima može se pokazati a je previše agresivan za školovanje i nazor na njim. Nešto je teže opisati pse ove skupine s vedinom oznaka u stupcu P, jer mogu imati dvije vrste karaktera. Neki o njih bit de izuzetno neovisni, uopde ih nede zanimati ljui i nede se ati čak ni maziti. S ovakvim psima teško je uspostaviti onu razinu onosa koja je neophona za školovanje ili ržanje u kudi. Ovakav karakter obro de odi nekim ranim psima (npr. psima za vuču), jer u svojem rau trebaju biti potpuno neovisni o čovjeku. Bilo bi strašno kaa bi se, onako zajeno upregnuti u sanjke, stalno osvrtali tražedi gospoara. Međutim, ovi psi najčešde ljuima ne posveduju ovoljn o pozornosti da bi ih se moglo uspješno školovati. rugi tip ove grupe pasa su strašljivi, stiljivi psi. Oni se lako prestraše i treba im nekoliko sati pa i ana, a se smire. Kaa takavog psa prestraši neka osoba ili kakav ogađaj, sjedat de ga se čitavog života 208 Inteligencija pasa

i u sličnim okolnostima uvijek de pokazivati iste znakove straha i nelagoe. Ukoliko ste u stupac P upisali osam ili više oznaka, upozoravam vas a se raio psu koji može panično reagirati. Ove pse teško je uspješno školovati, jer ih preplavi vlastiti strah i nesigurnost. U v rlo mirnom domu, gdje se od njih puno ne očekuje, mogu postati priklani kudni psi iako de kroz čitav život prodi puni straha i nesigurnosti. obar rani pas i pas za natjecanja u poslušnosti, kombinaci ja  ja je temperamenta i inteligencije. Pas koji u oba testa postigne visok rezultat, ulaskom u prvu ili drugu grupu, ima dobre preduvjete da postane

oličan rani pas koji de obro raiti r aiti po ljuskim nazorom. Ne očajavajte ako otkrijete a pasmina vašega psa nije među najboljima po pitanju rane inteligencije i inteligencije poslušnosti, jer ako pokaže obar rezultat testa osobnosti i ima prosječnu aaptivnu inteligenciju, vjerojatno vjerojatno imate jenog o rijetkih r ijetkih članova pasmine koji de obro raiti i izvršavati zaade. Pa čak i ka nema najbolji karakter ili inteligenciju, 209 XII.

Kako povedati inteligenciju psa? Samo je rijetkim psima uspjelo uzidi čovjeka o svog stupnja murosti, ali zato mnogim ljuima prečesto uspijeva spustiti psa na svoje nizine. James Thurber

Poput ljuske, ni pasja inteligencija nije nepromjenjiva, nepromjenjiva, jer na nju možemo utjecati ogojem i načinom života. Poboljšati se može svaki o četiri sastavna ijela manifestativne inteligencije - instinktivna inteligencija, adaptivna inteligencija, radna i inteligencija poslušnosti te osobnost (temperament). Vedina tehnika koje du opisati u ovom poglavlju najbolje de jelovati na štena (iako se mnoge mogu primijeniti i na aolescente i mlae orasle pse) pa ih treba započeti čim pas useli u svoj novi  om. POBOLJŠAVANJE OSOBNOSTI vije karakterne osobine posebno su važne za razvoj r azvoj rane inteligencije i inteligencije poslušnosti. Prva  je obradanje pozornosti na ono što ljui 210 Inteligencija pasa psa da prihvati ljudsko vodstvo, umjesto da se bori za dominaciju i nadzor.

Želite li sami utjecati na osobnost vašeg psa, najbolje je početi sa štenetom. Ukoliko ga u točno oređenom životnom trenutku izložite priklanim iskustvima, modi dete oblikovati njegov karakter tako da postane pogodna podloga za kasnij i razvoj ranih sposobnosti i poslušnosti. Za prosječnog vlasnika, to kritično razoblje je između semog i vanaestog tjena starosti psa. Svako štene trebalo bi o semog tjena t jena ostati u leglu. U tom periou ono razvija svoj pasji ientitet, uči prepoznavati pse kao ruštvene objekte i savlaava osnovna pravila ponašanja potrebna u suživotu s

rugim psima. ruštveni oir u ovom je periou o posebnog značaja, stoga ga g a u malom leglu (jean ili va psida) moramo umjetno povedati. Mlaima treba ovesti ruge (ne agresivne) pse koji de naoknaiti relativnu ruštvenu izoliranost malog legla, a kaa nismo u mogudnosti nabaviti takve pse, i oir s ljuima bit de bolje nego ništa. Jeno ili va esetminutna perioa igre nevno, oirivanje, pričanje i češkanje, pružit de štenetu, barem u nekoj mjeri, potrebne ruštvene oire. Najprimjereniji trenutak za ovajanje šteneta iz legla je u obi o  seam tjeana. U narenih pet tjeana moramo mu osigurati čest oir s ljuima kako bi ih prihvatio kao članove svojeg čopora. Ta prva iskustva bit de osnova buude uspješne suranje s ljuima. Štenci koji u ovom periou ne ostvare ovoljno oira s ljuima postanu "teški" psi - ne slušaju zapovijei, neuspješni su rani psi i psi za pratnju.

Najbolje i najjače ruštvene veze razvijaju se kaa ovo posebno oba pas proživi s ljuima s kojima de kasnije živjeti. Ukoliko to nije mogude i svakonevna igra s nekim rugim osobama pomodi de psu a u svojoj svijesti pohrani pozitivne osjedaje prema ljuima koji se potom mogu uspješn o prenijeti na novog gospodara.

Oređene značajke pasje osobnosti mogu se mijenjati i kasnije, kaa pas preraste perio "jetinjstva". Čak i prirono ominantne pse (one s puno oznaka u stupcu A) možemo naučiti a rao i trajno prihvate vodstvo i nadzor lj ui. Međutim, starosna ob ipak je najvažniji čimbenik pa potrebne korake t reba pouzeti ok je pas još mla. Štoviše, naučene Kako povedati inteligenciju psa ? 211 vježbe moraju se, barem povremeno, ponavljati tijekom cijelog života. One čine temelj pril agodbenog programa koji de razviti najpoželjnije osobine ko vašeg psa. oirivanje: Ne mislim na jenostavno glađenje ili maženje koje psu ili nama pruža zaovoljstvo, nego na sustavno oirivanje cijelog tijela psa. Time oponašamo majku koja, ližudi i oirujudi štena, stvara osjedajnu vezu s njima, ali i izražava svoju premod i nazor na leglom (vii si. 19). Važnost oirivanja proteže se i na orasle pse: među ivljim psima i vukovima, ominantnom članu čopora - vođi, u svakom trenutku dozvoljeno je bilo kojeg poređenog člana čopora gurnuti njuškom, ponjušiti ili oirnuti. opuštajudi takvo ponašanje, ostali članovi čopora pokazuju svoje prihvadanje vostva ominantnog psa. Uostalom oirivanje čovjeka i psa, kao i oir majke i štenai, uspostavlja pozitivnu čuvstvenu vezu između onoga koji oiruje i onoga koji je oirivan. Poželjno je a, gotovo svakonevno, sustavno oirujete svojeg psa, a i ostali članovi obitelji trebaju naučiti taj ritual, osobito jeca. Postupak je vrlo jenostavan. Uz umirujude riječi, često ponavljajudi njegovo ime, postavite psa pre sebe, u stojedi ili sjeedi stav. Uzmite mu glavu među ruke. Poglaite m u uši, vrat i njušku objema rukama, gleajudi ga u oči. Zatim rukama klizite niz vrat, leđa i bokove. Lagano ga pogladite po prsima, a potom niz prednje noge. Ukoliko pas sjedi, blago ga podignite na noge,

polagano mu češkajte trbuh i leđa, a ona prijeđite rukama niz stražnje noge, sve o vrhova šapa. Napokon, brzo i lagano prijeđite prstima po repu (ili mjestu repa ako mu je rep podrezan). Na kraju

uzmite opet glavu psa među ruke i veselo izgovorite njegovo ime. Sve ovo potrajat de samo oko trieset sekuni o jene minute, a vašem de se psu neobično svijeti takva pažnja. Postoji još jena obra strana ovakvog oirivanja. oirujudi oirujudi ga reovito i temeljito, naučit dete osjetiti njegovo tijelo pa dete omah primijetiti bilo kakve neobične kvržice ili mekana mjesta. Moj vlastiti kernski terijer uguje svoj život činjenici a sam pri jenom takvom maženju, na vrijeme otkrio kvržicu i oveo ga veterinaru, koji ju je ostranio prije nego što se proširila i izazvala vedu bolest. 212 Inteligencija pasa

Alternativa oirivanju je četkanje, koje je zapravo isto tako sustavno oirivanje. Četkanje je jači oblik oirivanja u kojem se čovjekov naređeni položaj još jasnije očituje. obrim četkanjem uljepšat dete psa i oržati kudu čistom ako imate psa koji se linja. Tijekom četkanja govorite psu, često spominjudi njegovo ime.

Vlaanje psom i poređivanje: Kako biste učvrstili vašu naređenost i vostvo, potrebno je psu učestalo i namjerno pokazivati prevlast na njim. Ukrotiti psa znači postaviti ga u položaj koji divljim kanidima označava poređenost autoritetu ominantnoga člana čopora. Počnete li taj položaj uvježbavati sa štenetom, nede vam pružati otpor i rao de prihvatiti to okazivanje vašeg namodnog položaja. No, ako  je vaš pas ved orastao, trebat trebat de vam čvrsta ruka. Sve što trebate učiniti je povremeno na minutu - vije obuzati psa. Pričajudi blagim glasom, nekoliko mu sekuni zatvorite njušku. Zatim ga prevrnite na stranu i ržite ga tako skoro cijelu minutu. U slučaju a pritom sam ne digne noge, poignite mu ih vi, kako bi ospio u još poređeniji položaj. Možete ga i potpuno prevrnuti na leđa. ok to činite, gleajte mu ravno u oči. Kaa okrene glavu, prekinite vježbu i poigrajte se s njim ok ne počne mahati repom. (ominantni psi gleaju svoje poređene sronike ravno u oči, a oni o ni izmicanjem poglea pokazuju prihvadanje njihove premodi.) premodi.) Povremeno, uhvatite psa za kožu na vratu i privucite ga k sebi. Malenog psa možete samo ignuti i ržati tako petnaest o vaeset sekuni. Na ovaj način oponašate njegovu majku koja tako postupa sa svojim mladima i nadzire ih.

Učvršdivanje hijerarhije čopora: Postoje oređeni načini ponašanja koji su ozvoljeni samo vođi čopora. On obiva najbolji koma mesa, spava gje želi, prvi prolazi kroz neki prolaz ili ulazi u novo poručje i može tražiti pozornost ostalih članova kaa go hode. Kaa vas (i cijelu obitelj) pas prihvati kao vođu čopora, postat de poređeni, ali sretan član čopora, koji rao prihvada sve zapovijei i vašu vlast. Položaj koji ste stekli, morat dete učvrstiti zahtijevajudi povlastice vođe copra. Kao vođa, nikaa ne smijete ozvoliti psu a kroz kudna ili vrtna vrata istrči prije vas. Poneka, ka se odmara na svom omiljenom mjestu,

Kako povedati povedati inteligenciju psa ? 213 trebate ga pomaknuti. (Ja jenostavno kažem: "Oprosti" i gurnem ga nogom malo alje. Nakon nekog

vremena, pas "Oprosti" protumači kao "Makni se".) Čim vas je poslušao, pohvalite ga i pustite a se vrati

na svoje mjesto ako želi. Poneka mu trebate ouzeti neki premet ili hranu. (S ovim je vježbama najbolje započeti još ok je pas malen, jer taa nije agresivan i lakše ga je obuzati). Čim to učinite, pohvalite ga zato što nije bio agresivan i vratite mu njegovu stvar ili mu ajte još koji komaid mesa. Napokon, ne smijete mu do zvoliti a hirovito traži vašu pozornost pozor nost gurkajudi vas šapom, lajudi ili stavljajudi prenje šape na vas. Kaa to učini, šutke ga prevrnite na leđa ili na bok i zagleajte mu se u oči. Vježbe pozornosti i prilagobe: Prethonim vježbama preoblikovali smo i prilagođavali ominantno ponašanje psa. Sljeeda grupa vježbi nastoji usmjeriti njegovu pozornost na ljue i razviti njegovo prihvadanje ljuske vlasti. Prvo što treba učiniti kaa želimo stedi nazor na psom je naučiti ga njegovom imenu. Stoga, dok izvoite prije opisane vježbe, morate stalno ponavljati njegovo ime. Štoviše, kaa go ga glaite, hranite, pozravljate ili činite bilo što rugo, počnite s njegovim imenom. Činite li to reovito, pas de uz svoje ime povezati misao "ogoit de se nešto što se onosi na mene". Tako de vas, svaki puta kad izgovorite njegovo ime, odmah pogledati.

Moža je najvažnija pojeinačna zapovije koju treba znati svaki pas, nareba sjei. Ona m u govori a treba prestati raiti ono što rai i mora zauzeti priklaan položaj za početak nekih novih aktivnosti. Posebno je lako ovoj zapovijei naučiti štene, jer se uči gotovo automatski. ovoljno mu je samo zaljuljati komaid mesa pre psom, a potom izgovoriti njegovo ime i riječ sjei. ržite li meso izna ili iza glave šteneta vedina de pasa, pokušavajudi vijeti ruku s hranom, sama o sebe sjesti. Psu koji ne sjene sam, pomognite nježnim savijanjem stražnjih nogu. U oba slučaja, čim sjene, slijei pohvala i nagraa komaidem mesa. Potom opet izgovorite ime psa i riječ sjei. No, ovaj puta iznad ili iza njegove glave postavite praznu ruku, a kada sjedne, opet ga nagradite mesom i pohvalite. Nakon desetak ponavljanja, kada 214 Inteligencija pasa

pas pouzano sjea na usmenu zapovije popradenu pokretom ruke, pokret možete izostaviti, a pas bi trebao sjesti samo na usmenu zapovijed.

Kaa je savlaao narebu sjei, možete se njome koristiti pri stvaranju navike za izvršavanje rugih zapovijei. a biste to postigli, nemojte mu nika ništa ati besplatno. Nareite mu a sjene pr ije hranjenja, prije igranja, prije nego što ga g a pustite van it. Kasnije, kaa nauči i ruge zapovijei, možete izmjenjivati narebe koje treba izvršti a bi nešto obio. U ovakvim situacijama naučit de a najprije mora izvršiti vašu želju, jer ste vi njegov vođa, a tek potom može obiti ono što želi. Pas mora osjedati a vi uvijek imate nazor na njim. To znači a mu nika ne smijete izati zapovije za koju niste sigurni a de je i izvršiti. Naravno, školovani pas de najčešde sve učiniti, ali ok ne ost ignete taj stupanj morat dete biti sigurni a ga, u slučaju kaa obija izvršenje, možete na to prisiliti. Na primjer, ne smijete psu redi Jezi ako niste ovoljno blizu a ga vi polegnete. Isto tako, sve ok pouzano ne ogovara na vaš poziv, nemojte ga zvati, osim ako je na uzici. U tom slučaju, modi dete ga povudi kaa omah ne posluša. Važno je a pas shvati kako vaše zapovijei nisu samo zahtjevi, molbe ili početak pregovora, nego narebe koje mora izvršiti ili de na to biti prisiljen. Istovremeno, ka go vas posluša (čak i ako je bio prisiljen), treba ga pohvaliti ili nagraiti, jer de taa ra za vas povezati s ugonim oživljajima.

Zapamtite, nikaa ga nemojte ovesti u situaciju u kojoj de se morati loše ponijeti ili vas nede modi poslušati. Kada je pas jenom naučio osnovne narebe ili neke igre, treba ih reovito, ali nepreviljivo

uvježbavati. ok šetate psa, pozovite ga a ođe i sjene. Ka gleate televiziju, zapovijeite mu a sjene ili legne. Povremeno ponavljanje nije važno samo zbog uvježbavanja, ved i zbog učvršdivanja njegovog osjedaja a mora paziti na vaše v aše želje i zapovijei koje treba izvršavati bez pogovora. Spomenuo sam ved a je ovlaavanje ominantnim osobinama psa najlakše provesti ok je on još mla. Međutim, iste vježbe mogu pokazati obre rezultate čak i ko starijih pasa. Uzet du za primjer Braleva, žutog labraora koji se jenog ana, vukudi za sobom svoju gospoaricu, Kako povedati inteligenciju psa ? 215 pojavio najenom o mojih tečajeva poslušnosti. Bralev je bio krasan pas, ali uopde nije obradao pozornost na svoju vlasnicu ni na njezinoga muža. Čitav sat proveo je otimajudi se sa uzice, zalijedudi se u ruge, lajudi i prijetedi svakome tko bi mu m u se približio. Nakon vježbe, povukao sam se s njegovim vlasnicima u stranu . oznao sam a su ga izbavili iz prihvatilišta za životinje u obi o oko četiri goine, bez a su išta znali 0 njegovom prethonom ogoju. Živio je s njima ved gotovo tri mjeseca 1 stalno se ponašao ominantno, obijajudi obijajudi izvršiti čak i najjenostavnije naredbe. Siguran sam da bi u testu osobnosti stupac A bio popunjen oznakama njegove agresivnosti i dominantnosti.

Objasnio sam tom bračnom paru a de morati promijeniti Braleveve osobne karakteristike ukoliko žele a ih počne uvažavati. Bez prihvadanja i poštovanja njihovog vostva, školovanje Braleva bilo bi gubitak vremena i novca. Prvo sam ih naučio kako de ga poledi. ok je pas stajao, trebalo je kleknuti kraj njega, prebaciti mu ruku preko leđa, povudi je po trbuh, uhvatiti ga za prenje i stražnje noge te ih povudi prema van (od sebe); ovako bi se prevrnuo na bok, nogama o krenutim od gospodara. Rekao sam im da

Braleva postave u ovaj položaj i spriječe ga a ustane (čak i ako buu morali sjeiti na njemu), vaput nevno, barem po pet minuta. Također su ga vaput nevno trebali oirivati, kao što sam prije opisao. Naalje, prije jela morao je poslušati zapovije sjei, čak i ako bi se pri tom morali hrvati s njim. Takav režim vlaao je "ko Bralevevih" približno va tjena i za to vrijeme je Braiey naučio i uobičajenu narebu poslušnosti lezi. No, čak i kaa se ko kude nije više opirao ovoj narebi, bilo je posve rukčije nagovoriti ga a legne pre rugim psima i ljuima. U početku su oboje, gospođa i gospodin, morali stajati na njegovoj uzici da bi ga oržali u Ježedem položaju. Opiranje toj narebi nije neobično ko ominantnih pasa - sjetite se, lijeganje je znak poređenosti - i baš je stoga važno a takvi psi nauče slušati ovu zapovije. Kaa pas shvati što znači lezi, uvježbavanje te narebe postaje znak prihvadanja ominacije čovjeka, čovjeka, kao i pogoan način prekia rugih aktivnosti. Zbog toga je bilo nužno a Bralev povremeno legne za vrijeme šetnje ili igre oko kude. Obično bi u tom položaju provoio kratko vrijeme^ ali je ponekad tako morao 216 Inteligencija pasa

ostati i cijelu minutu. Kaa ne bi poslušao, prevrnuli bi ga na stranu i gospoar bi ga gleao u oči petnaestak sekuni. Čim bi se zaletio u neku osobu, rugog psa ili bi zalajao na njih, smjesta je morao ledi. Krajem četvrtoga tjena, promjene u Bralevevom ponašanju postale su viljive. Pratio je pozorno sve što bi njegovi vlasnici rekli i bio je zamjetno mirniji na satovima poslušnosti. Po završetku tečaja, u trajanju o eset tjeana, njegovi gospoari bili su ouševljeni novim psom. Važno je primijetiti kako ne bi svi, posebno orasli psi, reagirali ovako brzo kao Bralev. On je ipak bio labraor, pas bistre pasmine koja lako uči. Bilo bi puno teže uspostaviti namod na oraslim terijerom i razviti njegovu pozornost i poslušnost, a napreak bi se vjerojatno mogao očekivati tek nakon tri tr i mjeseca ili više, za razliku o četiri tjena tijekom kojih je Bralev promijenio svoj karakter. No, tru se uvijek isplati, jer za bilo koju vrstu nadzora nad psom morate osigurati njegovu pozornost i spremnost da

izvršava zapovijei.

r

Ko psa koji je sam po sebi pokoran, s mnogo oznaka u stupcu P, nedete morati neprestano okazivati svoju namod. Takvom de psu ved samo svakonevno oirivanje i četkanje biti ostatno u uspostavljanju poređene veze s gospoarom. Međutim, i pokornijem psu potrebno je mnogo vježbi pozornosti i poslušnosti, kako bi se koncentrirao na ispunjavanje gospoarevih narebi i istovremeno zaboravio svoja (poneka strašljiva) čuvstvena stanja. Uz osljeno i ustrajno uvježbavanje pozornosti i poslušnosti, ovi de psi obiti potrebnu samouvjerenost. Sustavno školovanje pomaže nam akle i u smirivanju plašljivih pasa, jer nauče kako reagirati i koga slušati. Ono što je previljivo, to je i bezopasno, a ovim psim a treba pružiti sigurnost. POBOLJŠAVANJE INSTINKTIVNE INTELIGENCIJE Pošto je instinktivna inteligencija genetski oređena, nju je najteže mijenjati i prilagođavati. Naravno, uzgajatelji selektivnim uzgojem (birajudi sposobnosti i temperament roitelja) usp jevaju utjecati na Kako povedati inteligenciju psa ? 217 instinktivnu inteligenciju buudih buudih generacija, ali običan vlasnik koji jenostavno kupi psa, s njim mora živjeti u saašnjosti. Takvi vlasnici ne mogu mijenjati instinktivnu inteligenciju svojeg psa, ali mogu biti svjesni njezinih posljeica. ostignuda psa koji je potomak nagrađivanih roitelja, mogu nam nagovijestiti kakve de biti urođene sposobnosti njegove štenai po pitanju rane inteligencije i inteligencije poslušnosti. Uzgajatelji, akle, ne paze samo na izgle svojih pasa, ved i na njihov temperame nt, osobnost i ra. Govorimo li o ranim i sportskim pasminama pasa, vjerojatnije je a de štena onih roitelja koji su položili službeni ispit, imati urođene lovačke i retriverske sposobnosti. Bez obzira na to kakav je obrazac ponašanja naslijeio vaš pas, uvijek postoji način a ga se o neke mjere prilagoi. Oređene promjene provest dete lakše, a ruge teže. Stupanj uspješnosti ovisi o pasmini i vrsti promjene koju želite ostvariti. Na primjer, lakše je aktivnu pasminu učiniti još aktivnijom nego to isto postidi s prirono mirnim psima. Obrnuto, smiriti ved mirnu pasminu lakše je nego obuzati izrazito aktivnog psa. Poznate ruštvenjake kao što su bigli, koker španijeli ili zlatni retriveri, nede biti teško naučiti na mnoštvo ljui i lako de postati još ruštveniji. Pokušamo li to postidi ko genetski usamljenijih

pasmina, kao što su afganistanski hrt, čiuaua, čau-čau ili belgijski špic, naidi demo na pravi problem. Mnogi o njih postaju nervozniji, plašljiviji ili agresivniji kaa su okruženi mnoštvom i li kada im stranci posvete vedu pozornost. Pojenostavljeno, nije potreban skoro nikakav napor pri povedavanju urođenih obilježja pasmine, ok istovremeno treba uložiti mnogo trua a se promijene neke prirone osobine pasa. Problemi se pojavljuju onda kada ljudi zaborave na instinktivnu inteligenciju svojih pasa. Dok rastu, svi se

psi razvijaju prema genetskoj uputi njihove pasmine, osim ako ih u tome ne ometu neki izuzetni oživljaji ili vrlo zahtjevno školovanje. Kaa poznajete urođene osobine pasmine kojoj pripaa vaš pas i znate što ga potiče na pojeine genetski uvjetovane reakcije, možete olučiti kakvo de mu školovanje biti najkorisnije. U svakom slučaju, potrebno je izabrati ogovarajudu okolinu koja nede izazivati poražaje što potiču ponašanje koje želite mijenjati. 218 Inteligencija pasa

Hrtovi de, na primjer, loviti sve što se miče. Stoga de, pokušate li vašeg engleskog hrta, vipeta, perzijskog ili afganistanskog hrta vježbati na prometnom mjestu, recimo u parku kojim trče jeca ili rugi psi, to biti izuzetno teško. Kaa s njima morate mor ate raiti vani, pronađite pustu livau ili prazno vorište. No, najbolje de poslužiti mirna soba u kojoj pas nede neprestano pregleavati viokrug u potrazi za plijenom. Ukoliko uspijete izbjedi vizualne poražaje, pas de se potpuno posvetiti vama i onome čemu ga učite. Štoviše, njihovu sposobnost vizualnog opažanja možete i iskoristiti. Za vrijeme školovanja, uz usmene zapovijei, koristite i velike izražajne pokrete rukom pa de pas kasnije obro reagirati ved i samo na vaše znakove rukama.

Goniče, poput bigla, psa sv. Huberta ili baseta, ne ometaju vizualni poražaji, ali de se zato raspametiti po utjecajem snažnih mirisa, posebno mirisa stoke, ivljih životinja ili rugih pasa. Stoga ih je lakše uvježbavati u zatvorenom prostoru ili na popločanim površinama koje se povremeno metu i čiste. Ukoliko psa školujete u seoskom vorištu, na farmi ili igralištu kojim često prolaze rugi psi, na polju gje pasu konji i stoka, kojim ko jim luta ivljač ili na kojemu se gnijeze ptice, on de učestalo gubiti koncentraciju i konačni uspjeh školovanja nede biti obar. Samo jean zanimljivi trag ovoljan je a propane ono što ste taj an uvježbavali, jer je sva njegova pozornost posvedena nosu (neki učitelji tvre a se ovo može izbjedi mazanjem psede njuške šamponom za kosu, gelom za kupanje ili mirisnom kremom, jer ti snažni mirisi oređeno vrijeme mogu neutralizirati njušne stanice.) Goniči teško uče zapovijei izane pokretima. ržedi njušku na tlu, poneka i ne pogleaju gospoare, stoga je kod ovih pasmina bolje rabiti usmene naredbe.

Terijeri se lako "izgube" u blizini malih životinja, a njihov lovački nagon može probuiti čak i bezazlena igra svjetla i sjene. Stoga za njihovo školovanje ne smijemo izabrati svijetla poručja prošara na sjenama (kakve bacaju grane rveta u sunčan i vjetrovit an). Najbolje ih je uvježbavati nakon zalaska sunca ili u zatvorenom prostoru. Muhe, pčele i rugi kukci također ih mogu potaknuti na lov, a taa je uspjeh učenja omah oveen u pitanje. Terijerima ne ogovara ni takvo školovanje Kako povedati inteligenciju psa ? 219

koje, kao nagrau za obro obavljenu vježbu, previđa igru. Uzbuđenje izazvano igrom toliko ih ponese a se više ne mogu usreotočiti na aljnje vježbanje. Najbolje rezultate pokazuju smirene i tihe vježbe, uz nagrađivanje blagim milovanjem ili hranom, a ne brzom igrom. Na samom početku moje voiteljske karijere instruktorica mi je bila Emma Jilg, s prekrasnom patuljastom pulom imenom April. Jene večeri, netko o polaznika tečaja, upitao ju je kako bi mogao poboljšati koncentraciju svoga psa za vrijeme treninga. Emma je objasnila nekoliko načina, a potom je na April pokazala što je to usmjerena pozornost. Psu je nareila: "Gleaj me", a ona je pozvala učenike a pokušaju ozvati April. Bilo nas je ukupno vanaest i pokušavali smo sve, o zavoničkog ozivanja o mahanja rukama i komaidima hrane. Naše ponašanje oista je bilo bualasto i šaljivo, ali elegantna mala pudla ostala je mirna, s pozornim pogledom usmjerenim prema Emmi. Kad a smo shvatili a naše lakrije nikua ne voe, Emma je objasnila: "Ova vježba usmjerene pozornosti trebala bi uspjeti ko bilo kojeg psa." Zatim se približila meni i mojem m ojem kernskom terijeru Flintu, zagrlila me i rekla: r ekla: "Naravno, bit de malo teže ako imate terijera. Oni su jenostavno previše znatiželjni a bi mogli ostati mirni i usreotočiti se na samo jenu osobu." Oboje smo pogleali Flinta, kojemu je bilo naređeno a sjei pore mene, a on  je ved bio zaposlen prijateljski prijateljski pozivajudi pozivajudi April na igru i živo lajudi. Lovačke pse, osobito ptičare, najbolje je školovati u poručjima gje obično nema jata ptica. Na nekom takmičenju iz poslušnosti ojenom se u velikoj vorani pojavio zalutali fazan. Kao i sve ptice, fazan je pokušao izbjedi bliski oir s ljuima i psima pa je mirno koračao po izbočenim greama izna ringa. Usre svoje vježbe, jean je njemački kratkolaki ptičar, koji je prethonih ana pokazao zavinu poslušnost, ugleao ili nanjušio pticu. Trenutno je ovratio svoju pozornost s gospoara, ukipio se u stavu pointera i zaboravio na vježbu "pore". Ko ovih pasmina sličnu reakciju može izazvati perje, paperje pa čak i komaidi novina nošeni vjetrom. Upravo zato treba ih uvježbavati na prostranoj čistini ili u zatvorenoj prostoriji, a poželjno je izbjegavati i zbjegavati lepršavu ojedu, poput ugih suknji, šalova, kravata ili 220 Inteligencija pasa

resa: tijekom jene izložbe pasa viio sam mlaog irskog setera kako se ukipio u klasičnom lovačkom stavu kaa je na glavi jenog gleatelja ugleao šešir s perjem . Pastirske pse često ometaju skupine ljui koje se kredu, a najgore je kaa ugleaju stao. Najnepovoljnija su mjesta na kojima se igra mnoštvo jece, jer svaka skupina u njima potiče pastirski instinkt. Najbolje ih  je uvježbavati tamo gje gje nema mnogo ljudi, ali ukoliko nemate izbora i morate raditi u nastanjenom poručju, izaberite takvo mjesto gje se hoa polako i ljui se ne skupljaju u grupe. Pozitivna osobina o sobina pastirskih pasa je brzo privikavanje na razne zvukove, stoga mogu raiti na bučnim mjestima, koja bi mnogim drugim pasminama bila nepovoljna.

Psi čuvari i stražari suprotnost su pastirskim psima, jer u okružju kojim ominiraju razni zvukovi ne mogu pozorno pratiti svojeg voiča te je taa nemogud bilo kakav pokušaj školovanja. Posebno je poželjno izbjegavati poručja u kojima orasli ili jeca trče, jer bi osoba koja "bježi" ko njih mogla izazvati reakciju gonjenja i napada.

Tekuda i kristalizirana inteligencija

Ime Alberta Einsteina zasigurno je mnogim ljudima sinonim za genija i gotovo redovito ga koristimo kada

želimo redi a je netko pametan. Lik velikog nobelovca otisnut je na majicama, a u crtanim filmovima njegova karakteristična bujna čupava kosa sama po sebi simbolizira znanstvenika. No, a se igrom slučaja Albert Einstein nije školovao te a nikaa nije naučio čitati, pisati i računati, ne bi mogao ni otkriti sve ono po čemu je poznat. Bez osnovnog znanja koje je stekao obrazovanjem, vjerojatno bi se "utopio" u prosječnosti i nikaa ne bi mogao iskoristiti svoje velike umne sposobnosti. Kako objasniti činjenicu a po utjecajem oređenih okolnosti čovjek može postati slavan genij ili pak

ostati nepoznata neznalica? Ogovor je u priroi inteligencije. inteligencije. Svaki o oblika inteligencije obrađenih u ovoj knjizi, može se poijeliti na va sastavna ijela. Psiholozi prvi io zovu tekudom inteligencijom. Ona se odnosi na

Kako povedati inteligenciju psa ? 221 sposobnosti pamdenja i učinkovitosti rješavanja specifičnih problema. Tekuda inteligencija uvjetovana je genetskim i neurološkim osobinama poje inca - tjelesnim čimbenicima, čimbenicima, kao što su veličina mozga, kemijske reakcije vi mozgu, broj živčanih stanica u kori velikoga mozga, broj izanaka živčanih stanica it. Tekuda inteligencija oređuje granice umnih sposobnosti pojeinca, stvarajudi strop preko kojega inteligencija ne može rasti. Einsteinova sposobnost učenja i rješavanja problema bila je njegova tekuda inteligencija. Drugi dio svake vrste inteligencije je kristalizirana inteligencija. Ona se odnosi na mislene procese za koje  je potrebno imati određeno znanje. Kristalizirana inteligencija uključuje sposobnost korištenja jezika,

matematičke sposobnosti, sposobnost planiranja pri rješavanju problema it. Pojenostavljeno, Pojenostavljeno, ona je zbroj svega stoje pojeinac naučio u školi ili na temelju vlastitog životnog iskustva. Manifestativna inteligencija inteligencija je mjerljiva m jerljiva inteligencija pojeinca, akle zbroj tekude i kristalizirane inteligencije. Rai lakšeg razumijevanja usporeit du je s trkadim automobilom. Njegova prosječna brzina na stazi neka predstavlja manifestativnu inteligenciju. Postignuta brzina automobila u nekoj trci

jelomično ovisi o njegovim mehaničkim mogudnostima - tekudoj inteligenciji, ali i naučenim vještinama vozača i tehničkog osoblja - kristaliziranoj inteligenciji. No, bez obzira na sposobnost posade, automobil ne može prijedi mehaničku granicu svoje brzine. I suprotno, kaa naučene vještine vještine vozača i mehaničara nisu primjerene, automobil se nede ni približiti svojim mehaničkim mogudnostima. Pokažimo to na još jenom primjeru. Umno zaostali pojedinac, ovisno o stupnju mentalne zaostalosti, moža nika nede modi u potpunosti savlaati uporabu jezika bez obzira koliko se ugo i intenzivno školovao. Ko njega je granica uvjetovana niskim kapacitetom tekude inteligencije. Međutim, i čovjek s kvocijentom inteligencije 200, nede naučiti jezik ukoliko nije izložen sustavnoj ljuskoj jezičnoj komunikaciji. U ovom slučaju granica je uvjetovana neostatkom iskustava koja povedavaju kristaliziranu inteligenciju. 222 Inteligencija pasa

Zaključimo: kristalizirana inteligencija oražava umna ostignuda, a tekuda inteligencija umne mogudnosti.

Neki mentalni procesi više ovise o tekudoj inteligenciji, ok je za ruge važnija kr istalizirana inteligencija. Matematičari i teoretičari fizike u pravilu su pojeinci s v isokom tekudom inteligencijom, inteligencijom, pomodu koje stvaralački lakše pristupaju rješavanju problema. Stoga mnogi o njih još u mlaosti ostignu svoj znanstveni maksimum. Povjesničari, ekonomisti i psiholozi kasnije ostižu vrhunac svojeg jelovanja, jer  je njihovo potpuno ovlaavanje ovim znanostima povezano sa skupljanjem znanja i učenjem posebnih znanstvenih tehnika, za stoje pak neophodna kristalizirana inteligencija.

Tekudu inteligenciju psa oražava njegova sposobnost učenja i rješavanja problema (mogli sm o je izmjeriti u evetom poglavlju). Kristalizirana inteligencija inteligencija pokazuje njegovo stvarno stvar no znanje, uključujudi i razumijevanje ljuskog jezika (te sve reakcije na zapovijei). Mnogi kinološki suci s kojima sam surađivao, misle a je ko pasa važnija kristalizirana inteligencija, jer su psi koji ostignu sve mogudnosti svoje tekude inteligencije uistinu rijetki. Povedavanje tekude inteligencije psa Laicima je moža teško povjerovati, ali oista je mogude promijeniti neurološku i fizičku građu pasjeg mozga te tako izravno utjecati na njegovu tekudu inteligenciju. Utjecaji okoline na strukturu pasjeg mozga najjači su u ranoj mlaosti. Najvažniju ulogu ima prehrana, posebno u prvoj goini života psa. U osutnosti pravilne prehrane, živčane stanice pasjeg mozga ne razvijaju se pravilno pa mozak ostaje manji m anji i lakši, s oslabljenom sposobnošdu jelovanja. Neuhranjeno štene cijeli život ostat de manje inteli gentan pas. Činjenica je a niste mogli utjecati na kvalitetu mlijeka i hrane one ženke koja je okotila vašeg ljubimca, ali upravo stoga morate, posebno u prvoj goini života, paziti na njegovu ishranu i zravlje. Nažalost, mnogi psi odrastaju na ostacima hrane. Takva hrana moža je oraslom Kako povedati povedati inteligenciju psa ? 223 oržati u obrom zravlju, ali svakako nije priklana za orastanje šteneta kojemu je neophona uravnotežena ijeta. Postoji više vrsta gotove pasje hrane, jeftinije ili skuplje, koja de obro poslužiti svakom vlasniku psa, jer se u njoj, u pravilnom omjeru, nalaze oni vitamini, minerali i drugi sastojci

životno važni za pravilan razvoj šteneta. Također vam mogu poslužiti korisne upute saržane u mnogim m nogim knjigama o tome kako i sami možete pravilno pripremiti hranu svojem psu. I ok vedina ljui lako prihvada činjenicu a prehrana može utjecati na ra mozga, mnogo je manji broj onih koji prihvadaju mišljenje po kojem na rast i razvoj mozga životinja utječe i životno iskustvo. Eksperimentalni psiholozi uočili su a životinje ogojene u obitelji (bili to psi, m ačke ili štakori) brže uče i bolje rješavaju probleme nego životinje orasle u laboratorijima. U laboratorijskim uvjetima življenja prehrana je znanstveno uravnotežena, stoga razlike između "omadih" i "laboratorijskih" životinja ne proizlaze iz hrane. Jeina opreka je u tome što su kudne životinje u svojem životnom okruženju izložene različitijim iskustvima. Vedina laboratorijskih životinja život provoi u kavezu ili štenari, uz ruštvo jenog ili va ruga psa. Za razliku o njih, prosječni kudni ljubimac izložen je nebrojenim životnim iskustvima. Neprestano mu mijenjamo okolinu - ved i taa ka po stanu obilazi različite sobe, a naročito ona ok s nama putuje. Kudni pas češde uspostavlja ruštvene oire (naši gosti ujeno su i njegovi gosti).

Svakonevno se zatiče pre mnoštvom novih situacija prema kojima se mora oreiti. Prisiljen je naučiti znakove svoga gospoara kako bi lakše shvatio što se o njega očekuje. o čekuje. rugim riječima, razum kudnoga psa aktivniji je u prerai informacija, učenju i rješavanju problema o r azuma laboratorijske životinje. O utjecaju iskustava na građu i ra mozga objavljeno je mnogo opsežnih stuija, koje su pokazale a iskustvo, pogotovo rano, može fiziološki oblikovati mozak. Ved više o trieset goina ovaj problem istražuju na kalifornijskom sveučilištu u Berkelevu, u laboratorijima trojice psihologa: Marka Rosenzweiga, avia Krecha i Ewara Bennetta. o saa su okazali a životinje koje žive u siromašnom okružju, u ruštvenoj osamljenosti,Lri slaboj svjetlosti ili tišini, a samim 224 Inteligencija pasa

Kako povedati inteligenciju psa ? 225 tim s ograničenom mogudnošdu istraživanja okoline i u neostatku raznih poražaja, pokazuju loše rezultate u ispitima učenja i rješavanja problema. Njihovi sronici, sro nici, orasli u okolini obogadenoj mnoštvom igračaka, sa složenom arhitekturom, u ruštvu rugih životinja, uz mnogo različitih poražaja i problemskih situacija, istovremeno postižu mnogo bolje r ezultate. Naknanim proučavanjima okazano  je a su mozgovi ovih životinja životinja iz "bogatije" sreine bili bili vedi i teži o mozgova laboratorijskih laboratorijskih pasa koji su živjeli u običnim uvjetima. Kora njihovog mozga bila je eblja, a koncentracija nekih važnih možanih encima koji služe za prijenos informacija u mozak i iz mozga, bila je veda. Psiholog William Greenough sa sveučilišta vi Illinoisu otišao je u svojim istraživanjima nešto alje. okazao je a u kori mozga sloj sivih možanih delija postaje vijugaviji ko onih životinja koje žive u takvoj okolini gje su prisiljeni češde onositi mnoge oluke i gje mogu otkrivati nove stvari. Informacije se u mozak ovoe i ovoe pomodu izanaka živčanih stanica koji se šire iz tijela stanica. Izanci koji primaju podatke iz dugih neurona zovu se enriti, a oni o ni koji ih oašilju aksoni. Što je vedi ukupni broj izanaka koji izlaze iz stanica i olaze u njih, to je veda količina informacija koje stanice mogu primiti, preraiti i oaslati. Čini se a povedana stimulacija i različitija iskustva koje pruža život u složenoj okolini, izazivaju rast novih izanaka živčanih stanica i stvaranje novih veza, sinapsi, s rugim živčanim stanicama. Životinje s više sinapsi bolje rješavaju različite psihološke zaatke - dakle, pametnije su. U Greenoughovom istraživanju posebno je zanimljiva činjenica činjenica a se i ko starijih životinja, koje su iz okoline s ograničenim poražajima naknano prenesene u bogatiju okolinu, povedava broj takvih sinapsi. To znači a tijekom čitavoga života psa možemo mijenjati građu njegovog mozga. Postoje mnogi načini povedavanja tekude inteligencije psa. Najjenostavnija metoa je izložiti psa novom životnom okružju i novim poražajima, ali po sigurnim i kontoliranim uvjetima. Najvede promjene u veličini mozga i broju vijuga nastat de ako takva iskustva upriličimo u prvoj goini života mlaog psa, iako se ova tehnika može provoiti tijekom cijeloga života. Oblikovanje stimulativnog okružja za štene vrlo je jenostavno. Čim ga oveete u novi om (obično u dobi od sedam tjedana), nataknite mu plosnatu ogrlicu s kopčom. (Ogrlica ne smije žuljati i stezati, ali treba biti zategnuta taman toliko to liko a pas ne može izvudi glavu kaa jače povuče.) Potom pustite priošlicu a, uz vaš nazor, seta po kudi. Jenostavno i gotovo automatski upoznat dete ga s novim situacijama

ako na njegovu ogrlicu prikopčate laganu uzicu ugu oko va metra, a rugi kraj vežite za vaš pojas. Ka go se želite pomaknuti, najavite to štenetu izgovarajudi njegovo ime, a ona ustanite i učinite što ste zamislili. U početku dete mu, potežudi uzicu, moža morati "pomagati" a vas slijei, ali nakon nekoliko ana pratit de vas i sam. Često ga pri tome pohvalite i poglaite, kako se ne bi bojalo. Nakon nekog vremena, štene bi vas trebalo slijeiti samo na zvuk svoga imena i bez uzice. Ovakav način ogoja osigurava psidu raznolikija iskustva nego aje zatvoren u štenaru, kuhinju ili vorište. Neprestano de se susretati s novim izazovima, kao što su penjanje uz stepenice i izbjegavanje namještaja. oživljavat de različite osjetilne poražaje - izgled prostora, zvukove i mirise koji se mijenjaju o sobe o sobe. To de posebno odi o izražaja kaa ga izveete izvan kude na mnoga nova mjesta. Kako biste mu osigurali obogadena iskustva nemojte ga ugo ostavljati samog, osobito dok je mlad. Poveite ga u šetnju, pješice ili autom i ka go možete, upoznajte ga s novom okolinom - odvedite ga u parkove, udane, školska vorišta, ruge kude i slično. Međutim, nikaa ga za vrijeme ovih izleta nemojte puštati s uzice, osim ako nije na sigurnom, recimo u zatvorenom automobilu. "Prestavite" ga što vedem broju ljui i pasa. Pri takvim susretima lako de se sprijateljiti s oraslima, o raslima, jer vedina voli štena ili mlae pse. No, posebno budite oprezni kada ga pokazujete djeci koja bi nenamjerno mogla biti pregruba. Kada

ga upoznajete s rugim psima, vaš je nazor neophoan. Tijekom prvih nekoliko mjeseci štene ima poseban miris - feromon, kojim starije srodnike upozorava na svoju mladost. Zbog njega se prema

štencima i agresivniji psi najčešde zaštitnički onose, ali nemojte biti presigurni u "pasju kemiju" ukoliko rugog psa ne poznajete baš najbolje.  j 226 Inteligencija pasa

Ovakvi ruštveni oiri i učestale promjene okoline osiguravaju psu potrebnu oatnu stimulaciju. ruštveni kontakti, igračke i premeti koje može istraživati, te novi okoliš, jenostavni su problemi koje treba riješiti. Suedi po laboratorijskim istraživanjima, svi ovi poražaji nastali iz obogadenih iskustava, na kraju bi trebali pokazati svoje prenosti. Veličina i težina mozga vašeg psa, kao i broj živčanih veza, trebali bi se povedati. U svakonevnom životu orazilo bi se to na povedanu učinkovitost mozga i vedu tekudu inteligenciju. inteligenciju. Povedavanje kristalizirane inteligencije Ukoliko kristalizirana inteligencija pre stavlja sve što je pas ikaa naučio, jasno je a de ona više rasti ako

pas više uči. Učenje U čenje se ne mora uvijek poistovjedivati sa službenim školovanjem; stjecanje brojnih iskustava koja osiguravate svome psu kako biste potaknuli njegovu tekudu inteligenciju, ujeno de poboljšati i njegovii kristaliziranu inteligenciju. Uostalom, neke sustavne aktivnosti pokazale su se izuzetno korisnima u proširenju ove omene razumskih sposobnosti pasa. Ove vježbe nisu posebno zahtjevne pa ih bez poteškoda možete uključiti u svoj svakonevni život sa psom. Najprije morate naučiti razgovarati sa svojim psom. Po razgovarati ne mislim na razgovor u igri ili izraze ljubavi koje koristite u usputnim kontaktima sa psom. Razgovarati, R azgovarati, znači pričati s njim uvijek kaa počinjete raiti nešto što ga se tiče. Ponavljajte jenostavne fraze poput poziva "Hajemo u šetnju" ili

pitanja "Hodemo li u šetnju?" koje de uslijeiti prije uobičajene svakonevne šetnje. Prije nego prikopčate uzicu, recite "Stavimo uzicu", prije nego stoje skinete, kažite "Skinimo uzicu". Pri polasku uz ili niz stepenice, pozovite ga riječima "Gore" ili "olje". Želite li a v as slijei u kuhinju, recite mu "Hajemo u kuhinju". Popis izraza doista je beskrajan.

Smisao svega ovoga je proširiti receptivni rječnik psa, povedavajudi broj riječi i znakova koje zna. Stoga biste uvijek morali rabiti iste riječi i fraze. Kaa ga hranite, svejeno je hodete li redi Večera, Ručak, Tko je glaan?, Hajemo jesti ili Užina de biti poslužena na verani; važno je pHn HnciipHnn mn7Ptp

Kako povedati povedati inteligenciju psa ? 227 i sinonime, iako oni poneka zbunjuju.) Također je bitno a svaka riječ (fraza) označava samo jenu ranju. Kaa koristite riječ van kao najavu vašeg izlaska ili njome jenostavno psa šaljete van, nedete je upotrijebiti i ona kaa mu nešto želite izvaiti iz gubice. Cilj je a on shvati kako oređeni ljuski zvukovi najavljuju oređene ogađaje. Ubrzo dete primijetiti reakciju psa na učestalo ponavljane riječi. Izraz Hajemo u šetnju navest ga de a ode do vrata, na stavimo uzicu poignut de glavu, na iemo pozorno de vas pogleati i pripremiti se a vas slijei. Svaka naučena fraza potaknut de ga na posebnu ranju, što de vama omoguditi oatni nazor na njegovim ponašanjem. Ima i rugih jenostavnih načina poboljšavanja receptivne komunikacije komunikacije psa. Uvijek kaa govorite s njim, najprije izrecite njegovo ime. Postepeno de mu to biti znak a se nareni zvuk nekako onosi na njega. Kaa imate više pasa, korisno je izabrati posebnu riječ koja imenuje sve njih i služi kao grupno ime. I sam rabim posebnu riječ momci kaa se obradam svim svojim psima. Bilo koja riječ obro de poslužiti; čuo sam ljue kako viču ečki, cure, vojsko, pašča, prljavci pr ljavci i kanii (ovako je jean biolog zvao svoje vije doge). Samo budite dosljedni pri uporabi takvih imena.

U ranoj obi psa možete početi s vježbom koju zovem autotrening. Ovo je zapravo početak školovanja poslušnosti, pri čemu još ne koristimo službene narebe. Pretpostavimo a se vaš pas zove Rover. Uvijek ka ste s njim morate pozorno pratiti sve što rai. Kaa krene prema vama, r ecite mu "Rover, ođi", a kaa želi sjesti, kažite "Rover, sjei". Na kraju svake ranje, pohvalite ga kao aje ustvari izvršio vašu narebu. Ovim načinom svaku ranju psa nekako imenujete pa, uz nekoliko ponavljanja, u njegovim mislima iste riječi počnu označavati istu ranju. (Psiholozi to zovu kontiguitetnim učenjem.) Kaa ostignete ovaj stupanj, naučenu riječ lako dete pretvoriti u zapovije. z apovije. Poneka čak nede biti potrebno ni oatno uvježbavanje, ok dete u rugom slučaju moža morati jenom ili vaput izredi narebu (na primjer ođi) i istovremeno pokazati što želite (povudi psa prema sebi).

Ova metoa posebno je jelotvorna u onim situacijama kaa se oređeno ponašanje psa, teško ili nikako, ne može uvježbati uobičajenim 228 Inteligencija pasa

načinom. Na primjer, u vrijeme ok sam jenog o mojih novih pasa učio kudnom ogoju, uvijek sam u šetnju išao poznatim putom. Čim bi se pas postavio u položaj za vršenje nuže, rekao bih požuri i ponovio to još jenom ili vaput ok to rai. Po završetku, naravno, slijeila je pohvala. Nakon nekoliko tjeana, ved i sam spomen riječi požuri, bio je psu ovoljan poticaj a omah, njuškajudi okolo, potraži pogono mjesto. Slično se mogu nazirati i neke ruge fizološke potrebe. Moji psi razumiju značenje riječi mirno i znaju a taa, u oređenom ijelu sobe ili kude, trebaju biti tihi t ihi i

mirni. Za razliku o narebi sjei ili lezi, ova zapovije ne oređuje stav, pa me ne zanima hode li oni o ni tiho hoati po sobi ili mirno ostati u oređenom ijelu sobe. I ovu narebu naučio sam ih autotreningom. Kaa su mirni, kažem im štenci, mirno i svakoga tiho pomilujem i ponovim riječ mirno. Nakon nekoliko ponavljanja, čim čuju zapovije mimo, potraže uobno mjesto gje mogu sjesti ili ledi i mirno promatrati što se oko njih zbiva. , Autotrening može olakšati svako učenje. Rabite li pri uvježbavanju istovremen istovremeno o usmenu zpovije i kretnju rukom, pas de ih, pomodu kon-tiguitetnog učenja, obje povezati sa željenom reakcijom. Ubrzo dete otkriti a se oaziva i na jean i na rugi način izavanja zapovijei. Jeno o najvažnijih znanja koje pas usvoji tijekom ovih ranih vježbi je spoznaja a glasovi koje proizvoi njegov ljuski gospoar imaju značenje. Neki glasovi poneka mu govore što de se ogoiti; rugi ope t, pred njega postavljaju problemske situacije koje mogu uroditi nagradom u obliku pohvale ili hrane. Pravi

smisao čovjekovog jezika vedina pasa shvati tek kaa počne ozbiljno školovanje. ok učite psa narebama sjei, pore, ođi, lezi i tako alje, istovremeno mu pokazujete a su vaši zvukovi i znakovi zapravo problemi na koje on može pronadi pravi ogovor. Što prije pas shvati smisao govora, lakše de savlaati cjelokupno školovanje. Psiholozi ovaj proces zovu "učenje rai učenja". Laboratorijska životinj a pred koju je postavljen problem, u početku de vjerojatno pokazati više neuspjelih pokušaja pri traženju pravilnog rješenja. Međutim, nakon više uspješnih ogovora, rait de učinkovitije, brže i lakše. Isto vrijei i za ljue. Prilično je teško učiti jean strani jezik, s Kako povedati inteligenciju psa ? 229 rugim je ved lakše, ok se tredi savlaava još brže i uspješnije. Učenici u višim razreima srenje škole uvjeravaju nas kako su im nastavni premeti nekako lakši. Zapravo nisu, ali je svaki učenik v ed naučio kako treba učiti i to mu olakšava stjecanje oatnog znanja. I psima de biti potrebno uže vrijeme ok shvate jenostavne narebe sjei, lezi i ostani, ali de zato , isti ti psi, kasnije brže naučiti složenije zapovijei poput onošenja i preskakanja. Pri tome nije važno čemu učite psa; njegova sposobnost učenja pojenako de se obro razvijati bez obzira a li ga učite igrama, npr. prevrtanja ili prošnje, ili službenim vježbama.

Jean o najboljih načina povedavanja iskustvenog praga vašega psa - i usputno poboljšanje vašeg vlastitog pogleda na svijet - je igra. Posebno su korisne i poticajne poticajne igre onošenja. Pazite samo a uvijek koristite riječi kao uhvati ili uzmi kaa bacate premet, a aj ili van kaa ga psu vaite iz usta. Igra lovice (pustite psa a poneka pobijei), također je zabavna i ujeno povedava pozornost psa. Mogu biti o koristi i takve igre koje potiču lajanje (riječima aj glas ili čuvaj možete autotrenirati lajanje) ili snažno uzbuđenje (hrvanje i valjanje), jer vam omogudavaju a ga naučite novoj riječi osta, prestani ili ne. Izgovorite riječ zabrane, prisilite štene a se spusti u stav lezi, a potom ga za nagrau pohvalite. Igrajudi se sa psom, nikaa mu ne smijete opustiti a vas napaa ili grize zubima. Nemojte ga izazivati mašudi mu prstima ispre nosa i poticati a lovi vašu ruku. Nemojte se igrati igrat i zasjee. Te i slične igre potiču ko pasa ominantno ponašanje i nepovoljno utječu na njegovu osobnost. Staro obro pravilo glasi: "Izbjegavaj igre u kojima de pas pokazati takvo ponašanje koji bi te moglo razočarati, povrijeiti, uplašiti ili zabrinuti ko oraslog psa, a posebno ako ga pokaže prema jeci." Konra Lorenz, obitnik Nobelove nagrae za istraživanje psihologije životinja, kaže a životinje kroz igru nauče rukovati i premetima i ljuima. On rži a igra razvija pasji razum, jer ga ovoi u nepoznate situacije u kojima je prisiljen razvijati nove reakcije, čime se ubrzava njegov iskustveni i mentalni r ast. Izaberete li prave igre koje dete igrati s vašim psom, zasigurno dete stvoriti pametnijega psa. 230 Inteligencija pasa 231 XIII. Razuman pas - sretan vlasnik

Kaa bi psi govorili, moža bismo i s njima živjeli tako teško kao što živimo s nekim ljuima. Karel Čapek Želite li oista imati inteligentnog psa? "Naravno", redi dete. "Mislite li a volim kaa mojom kudom trči t rči glupi pas?" Pravi ogovor na ovo jenostavno pitanje zahtijeva ipak nešto više razmišljanja. Neki ljui žele inteligentnoga psa gotovo iz istog razloga zbog kojeg žele najvede i najjače računalo u ure du ili najbrži i najsjajniji sportski automobil, stereo, vieo rekorer ili kameru s najvedim brojem raznih komani. Žele najbolje pa misle kako je premet koji omogudava najvedu mogudu fleksibilnost i maksimalni domet aktivnosti najbolji. No, ne samo da j e ra na složenom kompjutoru zahtjevan (moža de tražiti i oatno učenje), nego de korisnik na kraju ipak otkriti o tkriti a mogudnosti stroja aleko premašuju njegove potrebe. Isto tako, ok naučimo koristiti fotografski aparat opremljen suvremenom tehnologijom izoštravanja slike, trebat de nam mnogo vremena, vr emena, pa ukoliko učenju ne posvetimo ovoljno energije, rezultat de biti lošije fotografije o onih koje bismo snimili s jenostavnijim jenostavnijim i jeftinijim fotoaparatom čije su mogudnosti zamjetno manje, ali ko kojega je i vjerojatnost pogreške manja. 232 Inteligencija pasa

Krajem peesetih i početkom šezesetih goina psiholozi su ošli o zapanjujudeg otkrida a je visoka inteligencija za mnoga zanimanja zapravo neostatak. Posebno je to izraženo ko  onih poslova u ko jima se nekoliko puta dnevno ponavljaju iste radnje ili donose iste odluke, gdje se rad prekida dugim

razobljima relativnog neraa ili kaa se rai sporijim ritmom. U takvim uvjetima, pojeinac s višom inteligencijom lošije de raiti o onog s nižim stupnjem inteligencije. Ne samo a de pametniji pojeinac biti lošiji ranik, ved de biti i nezaovoljniji svojim raom i poslom u cjelini. Mnogi su razlozi koji objašnjavaju ovu pojavu. Osobama s višim kvocijentom inteligencije inteligencije neophono je potrebno više poražaja, mnogo izazova i raznolikije aktivnosti. Bez takvih inamičnih promjena, osađuju se, postaju nepažljivi pa poneka čak izmišljaju igrice kako bi se zabavili ok rae. Kaa primijete koliko su pogrešaka napravili zato jer nisu mislili na posao ili ka a shvate da ne rade j ednako obro kao ostali, postanu frustrirani i nesretni (što samo povedava neučinkovitost). S ruge strane, osobe koje nisu tako bistre nede se osađivati pri ponavljajudem ponavljajudem rau. One de pomno pratiti tijek informacija i zadataka koje trebaju učiniti te de nepogrešivo primijetiti svako, pa i najmanje, ostupanje o uobičajenog ranog postupka. Čak i mali izazovi njima su ovoljan poticaj za pozorno obavljanje posla s kojim su u pravilu zaovoljni. Štoviše, buudi a nemaju unutarnjih pro blema koji su posljedica dosade kod pametnijih osoba, njihov je rad precizniji, a oni sami produktivniji.

Poput ljui ponašaju se i psi pa de oni pametniji loše raiti u istim uvjetima u kojima "netalentirane" životinje napreuju. Najvažnije je karakterist ike psa prilagoditi zahtjevima vlasnika. Temperament psa, stupanj njegove aktivnosti i kvocijent inteligencije trebaju biti suklani s načinom života obitelji. Stoga, ako je vaš cilj ostizanje najviših rezultata na izložbama i natjecanjima pasa, izaberite psa s najboljom ranom inteligencijom. Želite li a on obavlja posebne poslove, kao što su lov, pradenje traga, čuvanje stoke, ubijanje štakora, čuvanje imovine ili bilo što rugo, olučite se za psa čija de instinktivna Razuman pas - sretan vlasnik 233

inteligencija osigurati ponašanje kakvo želite. No, gotovo je najteže izabrati kudnoga psa. RAZLOZI ZA I PROTIV INTELIGENTNOG PSA

Pas s velikom sposobnošdu učenja lakše de upoznati svoju okolinu i spremno de neke poražaje povezati s ishodom pojedinih radn ji. Takvi psi brzo upiju svakonevne ogađaje u kudi. kudi. Svi smo robovi svojih svojih navika pa de ih pametan pas ubrzo, sve orea, shvatiti i naučiti. Štoviše, modi de ih i previjeti. Na primjer, inteligentnom psu nede trebati puno a sliku u kojoj njegov gospoar oblači kaput i uzima uzicu poveže s riječima hodemo li u šetnju?, a što de opet biti povezano s ugoom izlaska u šetnju. Manje inteligentan pas nede reagirati tako brzo. On se moža nede ni pomaknuti sa svojeg uobnog mjesta m jesta u sreini sobe ili de samo neoređeno ignuti pogle, kao a želi redi: "Jesam li štogo propustio?" Prema de pametniji pas bolje reagirati i tako t ako svojem vlasniku postati zanimljivije ruštvo, može se ogoiti a nauči i znakove koji su samo poneka povezani s oređenim ogađajima. Tako bi, buudi a vlasnik obično najprije obuče kaput, a potom uzme uzicu kaa polazi u šetnju, pas mogao reagirati ved na sam čin oblačenja kaputa kojega gospoar može obudi i iz niz rugih razloga, npr. olaska u kupovinu ili kino. Uzbuđeni pas koji skače i laje pre vratima može samo otežati takav t akav izlazak. Neki pametni psi tako

obro previđaju oređene ranje pa oista postanu užasni. Kaa samo kr enete prema vratima, oni ved uzbuđeno žele u šetnju. Jenom mi je vlasnica nekog pula ispričala kako ne smije u razgovoru ni spomenuti riječ šetnja, a a pas ne ojuri o vrata i počne lajati. a bi oskočila pametnome psu počela  je sricati "zabranjenu" riječ, riječ, ali je pas nakon samo nekoliko nekoliko tjeana naučio a zvukovni zvukovni niz š-e-t-nj-a znači isto što i šetnja pa je opet počeo jenako reagirati. oista inteligentan pas brzo de naučiti, željeli mi to ili ne, samostalno povezivati i ruge ogađaje s posljedicama. Ako je nakon zvuka 234 Inteligencija pasa

otvaranja hlanjaka nekoliko puta uslijeio obrok, uskoro dete si pre nogama nadi psa svaki puta kaa otvorite hlanjak, ili čak svaki puta kaa tek krenete u kuhinju. Kaa pametni pas opazi a pripremate pribor za četkanje ili kupanje, ojenom de nestati, a vi dete se u čuu pitati kako to a vaš poslušni pas odjednom ne odgovara na pozive.

Čuo sam brojne anegote o pametnim psima, kao što su obermani, labraori, pule i njemački ovčari, koji su znali izlujeti svoje gospoare jer su prebrzo učili i preobro rješavali probleme. Takvi su psi u stanju njuškom otvoriti vrata ostave i pojesti kekse ili ruge slastice te gotovo svakonevno izvoe raznorazne lakrije kako bi na sebe privukli pozornost. Buudi a su tako inteligentni, osjete se i onoga što smo mislili a im nikaa nede pasti na pamet. Jean o životinjskih psihologa, koji rai s problematičnim psima, pričao mije a su psi s poremedajima u ponašanju najčešde vrlo pametni. Bistri psi brzo shvate kakvo im ponašanje onosi najvede nagrae, iako  je za vedinu pasa, a posebno ruštvene pasmine, svaki oblik naše pažnje ovoljna nagraa. Problem je u tome što psima češde poklanjamo svoju pozornost kaa rae nešto "loše", nego kaa rae nešto "obro". Na primjer, neki vlasnici pokušavaju oučiti svoje pse o lajanja ajudi im keks, misle valja a de im tako ovratiti pozornost o premeta lajanja, i ne shvadaju a ih time zapravo nagrađuju. Ukoliko se ovo češde ponavlja, pametan pas brzo de povezati: kaa lajem - obijem keks, pa de početi lajati još češde i jače. Poneka vlasnici nehotice nauče svoje pse na loše ponašanje. Čujte priču o Arnolu, minijaturnom pulu. ok je Arnolova gospoarica živjela sama, posvedivala mu je svo svoje vr ijeme. Međutim, kao i vedina nas, više je reagirala na njegovo loše ponašanje. Jena o naročito nepoželjnih navika, koja je Arnolu osiguravala toliko traženu pozornost omiljene vlasnice, bio je njegov običaj mokrenja na krevet. Nakon proveenih vježbi koje su joj preporučili stručnjaci, mislila je a se zauvijek osloboil a ovog problema. Međutim, problem se opet pojavio ona kaa ju je češde počeo posjedivati njezin mlaid. Arnol je ojenom izgubio vedi io gospoaričine pažnje. osjetio se kakvu je strku izazivao mokrenjem nakrevet, a bio je dovoljno pametan da shvati. Razuman pas - sretan vlasnik 235

kako de takvo ponašanje ovesti o sličnog rezultata i u ovim okolnostima, pa je svaki puta, kaa bi Arnolova gospoarica imala gosta, ojurio u spavadu sobu sa zlobnim primislima. Uvijek je uspio pokvariti zabavu.

Posljeice nepoželjnog ponašanja koje je pas nenamjerno naučio, nisu uvijek tako bezopasne. Jean je

vlasnik njemačkog ovčara primijetio kako pas u igri uzima u gubicu ruku njegovoga jeteta. U strahu a bi to moglo završiti ugrizom ili ominantnim ponašanjem, rekao je jetetu neka ga poglai, vjerujudi a de pas prestati s takvim ponašanjem. Umjesto toga, pasje naučio kako je jean o pouzanih načina izazivanja nečije nježnosti - uzeti u usta njegovu ruku. Tragični isho ove priče ogoio se kaa je pas  jednom uhvatio za ruku nepoznato ijete, koje se uspaničilo i prepalo. Nepripremljen na takvu reakciju, pasje u strahu snažnije stisnuo svoje zube... Raznolikost i broj nenamjernih asocijacija ko pasa povedava se suklano vedoj aktivnosti i vedem broju ljudi u jenom omadinstvu. U takvom okružju inteligentni pas ima više mogudnosti naučiti i stedi razna iskustva korisna u svakonevnom životu, ali su ujeno vedi i izglei a de usvojiti i neke čune ili štetne načine ponašanja. Takav inteligentan pas bio je i Prince, graničarski škotski ovčar kojemu je najvede veselje prestavljalo trčanje oko kude. Uz svakoga tko je izlazio kroz vrata, pokušavao se provudi i Prince. Jenom se toliko žustro zaletio za nekim posjetiteljem a ga nisu mogla zaržati ni, ved zatvorena, zaštitna mrezasta vrata pa je kroz njih izletio van. Buudi aje slučajno uspio u svojoj zamisli, omah je naučio kako se lako može napraviti vlastiti prolaz - ovoljno je punom se brzinom zaletjeti u mrežu. Nakon što su nekoliko puta popravljali vrata, njegovi su vlasnici oali još jean zaštitni sloj ebele žice koju pas nije mogao rastrgati. Frustriran ovakvim razvojem ogađaja, Prince je počeo grozničavo tražiti "slabu" točku pa je zapazio a se na mnogim otvorenim prozorima nalazi ista mreža koja ja prije pokrivala ulazna vrata. Ovaj inteligentni pas lako je shvatio a mu i prozori mogu poslužiti, te je uskoro svaki otvoreni prozor u prizemlju, postao ciljem bijesnog naleta psa koji je želio izadi van. Na vejiko  jiezad.QyoljstvQ njegovih vlasnika,._, vlasnika,._, _.

_._......_.,.. _._......_.,.. ....._

236 Inteligencija pasa

Slično kao Prince i neki rugi pametni psi, poput njemačkih ovčara i rotvajlera, koriste svoje velike sposobnosti rješavanja problema u pronalaženju raznih načina izlaska iz kude. Bistri psi ovoljno su pametni a neke svoje neuspjele pokušaje protumače kao jelomične uspjehe (ne priznaju poraz), pa nastavljaju s neoličnim ponašanjem. Tako de, pametni pas koji zagrebe zi kraj ulaznih vrata i primijeti kako se otkiaju komai žbuke, pomisliti a bi se na taj način moža mogla napraviti ovoljno velika rupa kroz koju se može prodi. Rezultat su razbijeni ziovi i poovi ili izgrebani prozori i vrata, a veliki troškovi neprestanih popravaka, izazivaju i veliko ne zadovoljstvo vlasnika. Manje inteligentni psi obično nede stvarati takve asocijacije. Osim toga, oni de rjeđe generalizirati svoje

znanje i stečene vještine nede primijenjivati u rješavanju novih izazova. I oni de pokušavati nešto učiniti na svoju ruku, ali kaa naiđu na neuspjeh ili zanemariv napreak, oustat de. Buudi a manje inteligentni pas ne vii rješenje problemske situacije, mirnije de prihvatiti status quo. Iz istih razloga iz kojih de rjeđe stvarati loše navike utemeljene na slučajnim asocijacijama, manje inteligentni psi brže de se naviknuti na samodu. Jenostavno, nede im tako brzo postati osano. Pas koji se osađuje, traži zabavu i zaovoljit de se "čak" i trganjem materijala kojim je ispunjen kauč. Inteligentni psi brzo nauče a se neke stvari, koje se inače kažnjavaju ili sprečavaju, mogu slobono r aiti kaa u kudi nema nikoga. Njihovi vlasnici često govore a se te lakave pošasti u njihovoj nazočnosti uvijek normalno ponašaju, ali zato sve smatraju opuštenim kaa su sami.

Neiskusan vlasnik može svojim nepravilnim postupko m potpuno izluditi pametnoga psa. U velikim omadinstvima o psu brinu svi članovi obitelji, ljui različite obi i različitog stupnja opreznosti. U tim okolnostima pas je često izložen mnogim zbunjujudim i neosljenim situacijama i zahtjevima. jeca, mladi i neoprezni orasli ljui često ni ne znaju koliko loše se obradaju psima. Inteligentan pas, koji shvada što se oko njega ogađa, može ospjeti u vrlo stresnu situaciju kaa je suočen s nemogudim ljudskim zahtjevima. Razuman pas - sretan vlasnik 237 Jednom sam čuo zanimljivu priču o zlatnom retriveru Shaowu. Polazio je početnički tečaj školovanja, na

koji ga je obično ovoila vlasnica, majka brojne obitelji u kojoj je živio. Kao što se moglo i očekivati o psa visoke radne inteligencije, Shadovv je pod ženinim, ovoljno čvrstim i osljenim vostvom, obro napreovao. Vrlo je brzo naučio sve temeljne zapovijei, bio je brz i poslušan. Međutim, žena je bila spriječena ovesti psa na prezanji sat pa ju je zamijenio seamnaestogoišnji seamnaestogoišnji sin. Kako je pas z a vrijeme sata pokazao oređene poteškode, prišla im je instruktorica pokušavajudi provjeriti u čemu je nevolja. "a viimo kako Shaovv napreuje", rekla je. Zamolila je mlaida neka ostavi psa u stojedem položaju i nekoliko se koraka omakne o njega. "Sada mu reci da sjedne", rekla je. "ođi, Shaovv, sjei olje!", nareio je mlaid. Pas se nesigurno pomaknuo, a njegov voitelj se požalio: "Viite, uopde ne zna što treba t reba učiniti." Taa je pas učinio čunu stvar: sjeo je, ali se prsima spustio skoro do zemlje i cviledi pokušao opuzati o mlaida. Momak je s negoovanjem krenuo prema psu, a instruktorici je isti tren bilo jasno što se ogoilo: nareba ovog mlaida bila je toliko neprecizna a je u sebi saržavala tri proturječne zapovijei kojima je psu naređeno a ođe, sjene i legne. Poslušna i vrlo inteligentna životinja očajnički je pokušavala ojenom ojenom izvršiti sve tri zapovijei. Iz želje a uovolji zaanoj narebi roilo se čuno ponašanje popradeno cviljenjem, koje je ukazivalo na stres i nesigur nost. Nevolja je nastala stoga što je pas bio previše inteligentan za ovakvo loše i neosljeno neosljeno zapovijeanje. Kaa bismo takvog psa svakonevno izlagali sličnim situacijama, situacijama, pogoršali bismo njegovo ponašanje, spremnost za rad i osobnost.

Ova priča čini mi se posebno zanimljivom, jer sam nedavno vidio da manje inteligentan pas, u istim uvjetima, ne oživljava takav stres. Na mojem početničkom tečaju školovanja, majka i sin zajeno su trenirali par buldoga. Majka je bila dosljedna u zapovijedanju, ali je sin, tinejžer, pokazivao malo zanimanja i preciznosti pri uvježbavanju nekih vježbi. Uvijek je koristio narebe koje su se sastojale o više riječi, poput one ođi, sjei olje, na koju je Shaovv tako kreativno reagirao. Međutim, ._bu]p^.se_.uopde_.nisii ._bu]p^.se_.uopde_.nisii_uzbiiđivali... _uzbiiđivali...Bez Bez pbzim n& broj riječi ujiarebi^_ 238 Inteligencija pasa

oni bi uvijek poslušali zanju izgovorenu riječ. Na riječi ođi, sjei olje, jenostavno bi legli u položaj olje. Niže intelektualne sposobnosti pasa ove pasmine nisu im opustile pamdenje cijeloga niza riječi pa nisu ni pokušavali spojiti proturječne zapovijei. Jenostavno su primijenili ono što psiholozi zovu "princip recentnosti", po kojem se lakše pamte i bolje prerađuju upravo posljenje informacije. informacije. Na primjer, umorni ljudi koji slušaju razgovr, često de primijetiti kako su ved zaboravili ili ne mogu shvatiti prijašnje ijelove rasprave, iako zanju rečenicu mogu precizno ponoviti i razumjeti. oima se kao a

prijašnje informacije nisu ni postojale. Mnogi manje inteligentni psi na isti se način oazivaju narebama svojih vlasnika i sigurno je a ovoe o luila sve one koji ih pokušavaju naučiti zahtjevnijim narebama. Istovremeno, u užurbanoj, glasnoj i zaposlenoj okolini, ra s njima može biti pravi Božji blagoslov. Slabije inteligentan pas opaža buku i strku oko sebe, ali ignorira sve osim posljenjeg poražaja. Takvo pojeinačno obrađivanje svake informacije informacije ne može ga zbuniti, jer on nikaa ne olazi u situaciju a mora istovremeno ogovoriti na va proturječna zahtjeva. Ovakav pas bolje se uklapa u okolinu i sretniji je od svojeg pametnijeg srodnika.

KAKO ŽIVJETI S "NE TAKO PAMETNIM" PSOM? Neki manje inteligentni psi stvaraju svojim vlasnicima oređene probleme, ali mnoge poteškode najčešde proizlaze iz činjenice a psi najčešde nemaju pojma što se o njih očekuje. Sporijim pasminama poneka  je ovoljan tek početnički početnički tečaj školovanja školovanja kako bi shvatili a oni čuni čuni zvukovi koje proizvoi gospoar gospoar imaju neko značenje. Vježbajudi, vremenom nauče a se pravilna reakcija i ogovor na izrečenu narebu nagrađuju. Vlasnik jenog buloga priznao mi je koliko je školovanje poboljšalo poboljšalo njegov život sa psom. "Prije tečaja, ponašao se kao a i ne postojimo. Uopde nas nije slušao, sve je raio svojevoljno, kao a smo nevidljivi. Sada me pozorno sluša ok mu govorim. ođe čim ga pozovem i sjene ili legne, ako mu to naredim. Razuman pas - sretan vlasnik 239

Živjeti i raiti s ne baš pametnim psom, bit de lakše ukoliko imamo na umu nekoliko važnih pravila. (Kaa govorim o ovim psima, mislim na one koji su na tablici radne inteligencije u desetom poglavlju zauzeli 45.

ili niže mjesto. Međutim, mnoge preporuke koje ajem za njih, vrijee i za svakog rugog psa koji pokazuje teškode pri razumijevanju ogađaja ili onoga što se o njega očekuje). Skolujte mlaoga psa! S učenjem osnovnih narebi (ođi, sjei, lezi, pore, mjesto i stani) morate započeti što ranije - to jest, čim štene oveete kudi, a u svakom slučaju prije šestog mjeseca starosti. Psi nekih pasmina, stariji o goinu ana, nisu više prilagoljivi, jer u toj obi ved imaju čvrsto uhoane načine ponašanja. No, i oni psi koje u orasloj obi karakterizira izrazita tvroglavost (npr. bigli ili bokseri), mogu se civilizirati ako ih školujemo ok su mlai. ruga prenost ranijeg školovanja, čak kaa se rai i o pametnijim pasminama, je u tome što demo, bez uporabe sile, štene lakše postaviti u pravi položaj. Spuštajudi mu noge ili tijelo, lako ga je natjerati a sjene ili legne, ok bi isti postupak s oraslim akitom ili bulmastifom, teškim više o četreset pet kilograma, oista zahtijevao priličnu snagu. Osim toga, m nogi psi oživljavaju prisilu kao agresivnost, stoga bi naša nasilnost mogla potaknuti njihovu. Rano školovanje, čvrsto, ali ne grubo, može spriječiti taj problem. Upamtite ovo nepisano pravilo: što de pas biti vedi ka oraste, to ga ranije treba naučiti izvršavati najosnovnije narebe. Buite osljeni! Uvijek morate biti osljeni i za jenu te istu narebu rabite iste riječi i znakove, a poželjan je čak i isti način govora. ok sve vježbe nisu obro i pouzano naučene, trebalo bi psa trenirati svakoga dana na istom mjestu i u isto vrijeme.

Psi vole previljivost. Ukoliko se u vašem kudanstvu sve ogađa reovito i u isto vrijeme, imate okolinu u kojoj bi vedina pasa napreo vala. Redovitost i dosljednost posebno koriste manje pametnim psima, ali povoljno utječu i na one poređenije i strašljivije. Buite jasni! Uvijek kaa prilazite psu, prije nego li mu bilo što zapo -vijeite, počnite s njegovim imenom. Na taj način naučit de pozorno pratiti vaše riječi i shvatit de a se sljeede riječi onose na njega. 240 Inteligencija pasa Posebno je dobro is tovremeno s usmenom narebom ati i znak rukom, jer mu tako pružamo vije

mogudnosti a shvati narebu i reagira. Počnite u tišini! Svako uvježbavanje počnite u mirnom okružju, gje psu usputni poražaji nede ovradati pozornost. Tako de se modi usreotočiti na vas. v as. Kasnije, kaa nauči najosnovnije, možete se premjestiti na bučnija i prometnija mjesta. Buite blizu! Uvijek buite blizu psa, tako a ga omah možete ispraviti. Čak i kaa savlaa početne zapovijei, ržite ga na uzici tijekom uvježbavanja, tako a zaržite tjelesni oir s njime. Kasnije de se ualjenost između vas i psa povedavati, a na kraju dete ga modi pustiti s uzice. Vježbe neka buu kratke! Zbog vas, a i zbog psa, najbolje de biti ako vježbe buu kratke. Pas de se mnogo bolje koncentrirati na nekoliko kradih treninga, ovojenih omorima, nego na jeno uže uvježbavanje. Aktivnijim pasminama, npr. hrtovima, obro de odi uža trka ili neka ruga vježba kojom de, prije pravog treninga, istrošiti višak svoje energije. Budite strpljivi! Strpl jenje  jenje je naročito važno važno pri školovanju sporijeg psa. Uistinu Uistinu de vam trebati puno

strpljenja a nastavite ra sa svojim psom kaa na tečaju pore sebe buete imali amu koja se lagano osađuje, jer njen pul ved pouzano ogovara na zapovijei, a vi o svojeg ljubimca još uvijek čekate tek prve znakove shvadanja. Upamtite a se ponavljanje, vježba i strpljenje isplate pa dete na kraju, i vi imati pouzanog i sigurnog psa, sličnog onome kojeg je po priroi lakše školovati. Nemojte biti previše razočarani ako pas ne reagira omah. obri treneri imaju uzrečicu koja kaže: "Najlakše dete uzrujati psa ako uzrujate njegovoga gospoara." Nervozan voič "po uzici" prenosi svoju nervozu na psa i on se ne može smireno usreotočiti na učenje. Ponavljajte vježbe! Psu koji nije pretjerano pametan, čitavog de života biti potrebno povremeno ponavljanje vježbi kako bi osvježio ved stečeno znanje. To ne moraju biti službeni tečajevi, kao ni ponavljanje svih vježbi, ved nekakvi posjetnici koje demo provoiti uvijek kaa se pas ne odazove pravilno na zapovije. Prikopčajte mu uzicu, ponovite vježbu jenom JU vaput, jako g a pohvalite ako je obro izvrši, a ispravite Razuman pas - sretan vlasnik 241

kaa griješi. Potom skinite uzicu i krenite za z a svojim poslom. Osnovne narebe tako de postati ijelom pasjeg života i on de, bez obzira na svoje prirođene intelektualne manjkavosti, reagirati na previljiv i

pouzan način. Vježbe osvježenja, popradene obilnim nagrađivanjem, učvrstit de u njegovom mozgu uvjerenje a se isplati slušati gospodarove naredbe. Buite razumni! Uzmite u obzir stas vašega psa. Baset nikaa nede tako brzo i precizno reagirati kao graničarski škotski ovčar, ali ne stoga jer ne zna što treba učiniti ili se opire vašem autoritetu, ved samo zato jer mu to ne opušta njegov stas. Buite postojani! Jean o najvedih problema mnogih vlasnika je njihova popustljivost. S ljupkim psima teško je biti strog, na primjer, s tako ragim i bespomodnim mopsom ili pekinezerom. Ipak, svaka zapovije mora biti izvršena, posebno u početku školovanja. Kaa pas ne reagira na narebu koju je ved naučio, a vi znate aje razumije, morate ga na to prisiliti. Ispravci moraju biti čvrsti i strogi pa, ako ne može rugačije, potrebno ga je i fizički prisiliti a vas posluša. Nemojte biti grubi ili nasilni; ali natjerajte ga a uvijek učini ono što ste mu rekli. Tvroglavije pasmine treba naučiti a je nareba izvršena tek kaa  je tražena ranja izveena izveena o kraja. Nagrađujte poslušnost! Bez obzira kako je zapovije izvršena -samostalno ili uz vašu pomod - istog trenutka kaa je pas napravio ono što ste tražili, pohvalite ga. Napokon, on je narebu izvršio. Čak i kaa ved zna sve narebe, ne zaboravite ga povremeno nagraiti. Tako dete biti sigurniji a de se tražene reakcije učvrstiti u njegovom mozgu. Kaa hvalite psa, buite velikoušni i sračni. Moža dete sami sebi zvučati neiskreno i glupo ako, ok češkate psa po glavi ili pr prsima, sima, izjavite: "Kako si ti pametan pas!" ili "obra curica!", no vaš de pas zasigurno misliti a je to božanstveno. Pse koje je teže školovati, bolje je nagraiti hranom, stoga de vam nekoliko keksa u žepu osigurati stalni izvor nagraa ok trenirate s njim ili potičete pravilne reakcije tijekom normalnih aktivnosti. i 242 Inteligencija pasa

KAKO ŽIVJETI S PAMETNIM PSO M? Iznenađuje činjenica aje inteligentnijim psima (o 30. mjesta na listi rane inteligencije) inteligencije) osnovno školovanje potrebnije nego manje bistrim pasminama. Bez školovanja ove je pse gotovo nemogude obuzati. Vedina preporuka za pse s nižom inteligencijom, vrijei i za pametnije pse; međutim, ko ovih bistrijih pasa postoje i neki dodatni zahtjevi.

Školujte psa rano i reovito! Kao i ko manje pametnih pasa, školovanje i učenje osnovnih narebi, poželjno je započeti još u najranijoj mlaosti. Međutim, što je pasmina pametnija, to je uže možemo školovati. ok de biti teško naoknaiti propušteno ko jenogoišnjeg boksera, njemački ovčar ili pul cijeloga de života lako učiti nove zapovijei. Stoga de navike sporijeg psa, ko je je naučio vi ranoj mlaosti, ostati nepromijenjene cijeloga života, a bistriji de neprestano stvarati nove i povezivati ih sa starima. Ukoliko, akle, počnete nemarno postupati sa svojim psom i prestanete tražiti osljenu poslušnost, pametni de pas zaključiti a su se promijenili uvjeti, a s njima i naučena pravila. Svaku narebu koju ajete takvom psu, shvatite kao io školskog sata. Čim ne ogovori kako treba, ispravite ga i potom

pohvalite. Jednom zauvijek upamtite slijed naredba - ispravak - pohvala. Pas može pravilnom reakcijom r eakcijom  jednostavno izbjedi ispravljanje, ali na kraju uvijek slijei pohvala.

Iako sam naglasio a školovanje treba započeti što ranije, nemojte brzati. Ponavljajudi prethone vježbe, uvijek provjeravajte a li pas sve razumije. Kaa savlaa sve osnovne narebe, naučio je učiti i taa iskoristite priliku. Počnite s učenjem novih stvari. To mogu biti i zabavne igre, poput prošenja, kotrljanja, glumljenja mrtvaca, moljenja, lajanja na zapovije ili bilo što rugo. Pametni pas ubrzo de shvatiti a uvijek kaa nauči nešto novo i napravi sve obro, slijei nagraa. Uovoljavajudi vašim željama, on de ujeno oržavati bunim i aktivnim svoj razum. Inteligentni psi nikaa ne smiju ništa obiti baava. Čak i kaa ga želite poglaiti ili se poigrati s njim, nareite mu a ođe i sjene prije nego to učinite. Tako dete ga stalno posjedati aje reagiranje na ljudske Razuman pas - sretan vlasnik 243 asocijacija koje on stvara tijekom svakodnevnih aktivnosti u svojoj okolini.

Tijekom školovanja buite osljeni u svojim narebama i zahtjevima. Pametniji pas oživljava razne zapovijei kao probleme ili zagonetke koje treba razriješiti i zabavlja ga traženje pravog ogovora koji mu onosi pohvalu i vašu pozornost. Stoga nemojte mijenjati pravila i kvariti mu zabavu. Vladajte svojim os jedajima! Pametniji Pametniji psi svjesniji su emotivnog stanja svoga gospoara, gospoara, zato morate

paziti a svoje osjedaje ržite po nazorom uvijek kaa raite s takvim psom. Nika na njemu nemojte prazniti svoj bijes. Prepoznat de taj osjedaj pa bi se moglo ogoiti a vas u samoobrani čak i napane. Ukoliko i ne učini tako, zapamtit de vaš izraz ljutnje, a takvo sjedanje umanjuje njegovu privrženost. Naročito je važno a nikaa tjelesno ne kažnjavate psa ok ispravljate njegov položaj. Pomislite kako biste mu pritom m ogli nanjeti bol i pazite a to nehotice ne učinite. Na primjer, trenirajudi psa ugih obješenih ušiju, morate paziti a se one ne zapletu u uzicu ili ogrlicu ok ispravljate njegov stav. Nikaa pre ovim psima nemojte pokazati strah. oberman, njemački ovčar, rotvajler, pul ili neki rugi pametan pas, lako de prepoznati strah, kao i ljutnju, a ovoljno je pametan i ovoljno velik a to iskoristi. Postat de tvroglav, vjerojatno nepopustljiv, a mogao bi čak pokušati preuzeti ominantni položaj. Imate li velikog psa, s kojim vas je strah raiti, morate biti još osljeniji i uporniji. Prisilite ga a izvrši svaku narebu i pritom buite čvrsti, ali ne grubi. obar način izbjegavanja sličnih problematičnih situacija je naučiti psa narebama lezi i ostani ok je još štene. Stav lezi u njegovoj glavi označava poređenost; kaa legne, znači a vas je prihvatio kao vođu čopora. Jean o rijetkih osjedaja koje nikaa ne morate obuzavati o buzavati pre psom je veselje. Buite sračni i širokogruni kaa ga hvalite - to je sigurno najbolji način upravljanja psima. Pomno pratite ponašanje psa! Inteligentan pas brzo de reagirati na sve zapovijei. Naravno, njufaunlan de se kretati sporije o minijaturnog m inijaturnog pula, ali kaa jenom nauči zaatak, mora reagirati 244 Inteligencija pasa

omah, onoliko brzo koliko mu to opuštaju njegova veličina i stas. Usporenija reakcija često je pokušaj pametnog psa a vii što de se ogoiti. Sigurno ste ved upamtili: poslije svakog ispravljanja slijei pohvala.

Često ljui griješe kaa o pametnog psa previše očekuju. Stoga, prije ispravljanja, moramo biti sigurni a je pas obro shvatio vježbu. Pametan pas o kojeg tražimo previše ili ga neprestano požurujemo, nadi de se po velikim stresom pa može izgubiti motivaciju za učenje. Ne pretjerujte u vježbanju! Pas može steci mnoga znanja, a i potrebno je neprestano ga učiti novim stvarima, no, ipak izbjegavajte pretjerano uvježbavanje jene narebe. Ono isto ponavljanje, koje je manje inteligentnim pasminama potrebno a ih orži aktivnima i bunima, pametnom de psu brzo osaiti. Njegovoj osai možete oskočiti pauzama ugim nekoliko ana, pa i tjeana, t ijekom kojih nedete ponavljati nijenu ved naučenu zapovije. zapovije. Kroz to vrijeme možete ga učiti novim stvarima, ali nemojte ponavljati "staro gradivo".

Osigurajte psu priklane poticaje! Užitak je živjeti s pametnim psom, ali mu neprestano treba pružati nove mentalne poražaje. Samo školovanje takvom psu nije ostatna stimulacija, ved ga moramo dopuniti drugim vrstama zabave. Vježbe, šetnja nepoznatim prejelima, susreti s rugim ljuima i psima te pradenje gospoara ok obavlja svakonevne poslove ili olazi u udan, zabavit de psa i oržati njegovu mentalnu oštrinu. Pas pametne pasmine, koji pokazuje poremedaje u ponašanju, moža se osađuje. Psi pokušavaju kopati, gristi, skakati ili bježati o kude, jer im je to zanimljivije o cijelonevnog izležavanja i čekanja zaposlenog z aposlenog gospoara. Svaka medalja ima dvije strane, pa t ako neki aktivni inteligentni psi, poput belgijskih ovčara, mogu biti i

prestimulirani te ih njihovo uzbuđenje može ometati u treniranju. Stoga ih treba školovati u mirnom i poznatom okružju. Međutim, nakon treninga, potrebni su im novi i uzbuljiviji poražaji kako bi zaovoljili svoju znatiželju i postali potpuno sretni. Razuman pas - sretan vlasnik 245

MIJENJANJE INTELIGENCIJE INTELIGENCIJE PSA TIJEKOM NJEGOVOG ŽIVOTA EEG mozga ko šteneta starog o pet tjeana pokazuje a je njegov mozak još uvijek nezreo. Međutim, ved nakon semog tjena gotovo a nema razlike u mikroelektričnim aktivnostima mozga mlaog i oraslog psa. Netko bi mogao pomisliti a mozak šteneta, ved u obi o seam tjeana, pokazuje krajnji omet njegove tekude inteligencije te a je potpuno razvijena i njegova sposobnost učenja novih znanja. Međutim, nije baš tako. Razvoj pasje inteligencije tijekom života, sličan je razvoju čovjekove inteligencije. Ko ljui, manifestativna intaligencija intaligencija ubrzano se povedava u periou o jetinjstva o mlaenaštva, ostižudi svoj vrhunac oko osamnaeste godine. Znanstvena mjerenja pokazala su tek zanemarivo mijenjanje ovih

sposobnosti u periou o petnaeste o vaeset pete goine čovjekovog života. Međutim, kristalizirana inteligencija, temeljena na onome što je pojeinac naučio, ostiže svoj vrhunac tek oko četr esete goine i ko nekih ljui raste cijeloga života. Isto vrijei i za pse, samo s kradim vremenskim perioima,

suklano njihovom kradem životnom vijeku. Manifestativna inteligencija inteligencija pasa raste o trede ili četvrte goine, a ona im počinje opaati tekuda inteligencija. Ko starijega psa pojavljuju se fiziološke promjene. Nakon četvrte ili pete goine mozak počinje gubiti težinu i volumen brzinom o 2 o 5 posto goišnje. Mozak vanaestogoišnjeg labraora teži čak 25 posto manje nego kaa je imao četiri goine. Smanjenje možane mase vedim je ijelom uvjetovano gubitkom veza među stanicama mozga, ok je tek malim ijelom oraz umiranja i stiskanja možanih stanica. Nestajanje neuronskih veza umanjuje brzinu prijenosa informacija kroz živčani sustav. Tijelo četverogoišnjeg labraora šalje informacije iz očiju i ušiju o mozga brzinom o 360 kilometara na sat, ok se ko "vanaestogoišnjaka" ta brzina smanjuje na oko 80 kilometara na sat. Proces starenja umanjuje prokrvljenost mozga (u idealnim uvjetima kod mlaog psa srce šalje u mozak oko 20 posto krvi), a time se zamjetno 246 Inteligencija pasa

smanjuje i metabolizam kisika, nepohono potreban za ra možanih stanica; više troše samo mišidi pri vedim naporima. S godinama otupe i osjetila. Slabi sluh, posebno pri visokim frekvencijama. Psi pojedinih pasmina,

retriveri i neki ovčari, mogu potpuno pot puno oglušiti. Trošenjem receptivnih stanica oka i vi postaje zamjetno lošiji; zamagljuju se leda i rožnica. Starijem psu, oslabljenog sluha i via, treba prilaziti s oprezom tako da na vrijeme uoči osobu koja olazi. Iznenani oir može ga prestrašiti i time potaknuti njegovu nervoznu reakciju. Iščezava i osjet okusa, posebno sposobnost osjedanja slanog i slatkog. Čini se a je na starenje najotporniji njuh, no, na kraju i on oslabi.

Starosna granica pri kojoj se ove promjene počnu zapažati, ijelom ovisi o genetskom nasljeđu psa. Uopdeno, mali psi žive uže i kasnije počnu pokazivati znakove starenja. Ko malih pasa teških o eset kilograma, ti se znaci javljaju tek oko jeanaest i pol goina starosti, ok se ko pasa srenje veličine, teških o eset o vaeset pet kilograma mogu uočiti ved s eset goina. Veliki psi, teški vaeset pet o četreset kilograma, pokazuju znakove starenja oko evete goine, a ko ivovskih pasmina s težinom o preko četreset kilograma, starenje se zamjeduje s oko seam i pol goina. Psi prosječno žive  još oko vije goine nakon nakon pojave prvih starosnih promjena. promjena. Mogudnost pogreške pogreške pri takvoj procjeni može biti oko vije goine u oba o ba smjera, ali i genetska osnova pojeine pasmine može povedati ostupanja. Na primjer, psi iste veličine i težine nede svi oživjeti istu starost. Kernski terijer oživi trinaest ili četrnaest goina, minijaturni pul može lako očekati i petnaest ili šesnaest godina, dok kavalirski španijel kralja Charlesa živi samo jeanaest o vanest goina. Zbog svih opisanih promjena, počinje slabiti i manifestativna inteligencija starijega psa. Pas "u goinama" ne oaziva se više tako pouzano na naše narebe. Njegove reakcije postaju usporenije, a ponekad se oima kao a je sve zaboravio. Vjerojatno ved i sami možete zaključiti a ga je taa teže nečemu naučiti. Neumitnim posljeicama starenja, o neke mjere, možemo mo žemo oskočiti. Prvi i najjenostavniji način je a psu prilikom učenja

^snovnih naredbi zapovijed izdajemo glasom i pokretom ruke. Ukoliko Razuman pas - sretan vlasnik 247

kasnije ogluši ili oslijepi, uvijek de modi koristiti onaj rugi znak, a to de mu uvelike olakšati tegobe starije dobi. Barbara Merklev, jedna o voiteljica u našem kinološkom klubu, imala je prekrasnu ž enku šetlanskog ovčara imenom Noel. U obi o trinaest t rinaest goina, Noel se iskazala na izložbi veterana i činilo se a je jako zaovoljna što se opet natječe. Nitko o gleatelja nije ni primijetio a je ved više o goinu dana potpuno gluha. Barbara je jednostavno uz usmene zapovijedi koristila i znakove rukom koje je Noel

svojevremeno naučila. Zahvaljujudi Zahvaljujudi Barbarinoj "alekovinosti", Noel je s izložbe veselo oskakutala, ponosno nosedi u zubima veliku ružičastu rozetu pobjenika, s goinama koje bi ogovarale eveesetgoišnjaku. rugi način kojim možemo oskočiti starenju povezan je s ranim školovanjem i ponavljanjem. Psi stare isto kao i ljudi - najbolje se sjedaju ogađaja iz mlaosti i počnu se jetinjasto ponašati. Stariji pas, koji je rano naučio osnovne narebe, reagirat de nešto sporije, ali sigurno. Prema ima i rugačijih primjera. Čuo sam neavno za staru ženku zlatnog retrivera koja je sa svojim gospoarom uvijek pouzano šetala bez uzice. Međutim, u zanjoj goini života, činilo se a je sigurnija i opuštenija o puštenija na uzici, u položaju pore, kao ona ok je tek učila hoati uz nogu. Povremeno ponavljanje također je o koristi starijim psima. Kaa je pas jenom uspostavio reovni raspored dnevnih aktivnosti, ržat de ga se i u starosti. Izvršavanje poznatih narebi omogudit de mu a se i alje rutinski uklapa u uobičajeni život svoje obitelji i at de mu osjedaj sigurnosti i opuštenosti. Psi mogu učiti i kaa su stari; treba im samo nešto više vremena i još više strpljivosti. Ukoliko ste sa svojim psom uspostavili obar onos, možete ga školovati u bilo kojoj životnoj obi, koristedi tehnike koje sam izvojio za sporije pse. Neavno sam viio kernskog terijera Whistlera, spašenog iz prihvatilišta za pse, koji je u obi o vanaest goina položio svoj prvi ispit iz poslušnosti, a gospoar ga je počeo uvježbavati samo goinu ana ranije. Whistler je ponosno izašao iz r inga mašudi repom brzo poput bilo kojeg šteneta. a je imao rep, siguran sam a bi i njegov gospodar isto tako sretno mahao. 248 Inteligencija pasa Shotgun

Stari pas je još uvijek ono isto štene koje ste ogojili. On se još uvijek brine za vas, samo nema toliko snage i pokazuje znakove istrošenosti. Kao objašnjenje ove tvrnje ozvolite mi a ispričam priču o Shotgunu.

Shotgun je bio veliki labraor boje čokolae. Sa svojim gospoarom Freom, koji je uživao loviti močvarice, živio je na istočnoj američkoj obali. Ubrzo su se preselili u prekrasni preio Britanske Kolumbije, u zapadnoj Kanai i Fre je poskakivao o srdde što de u slobono vrijeme, zajeno sa svojim ptičarom, modi loviti ivlje patke. Plan je izgleao iealno, ali se nikaa nije ostvario. Kaa je Shotgun imao samo seam mjeseci, Frea su službene obveze ovele natrag u gra. Ubrzo potom, oženio se, a kada je Shotgun bio star dvije go dine, Fred i njegova supruga Clara dobili su prvo dijete , Melissu. Zbog

nepreviljivog spleta okolnosti, Fre nikaa nije uspio školovati psa za lov i Shotgun je postao obiteljski pas. Naučio se na graski život i u sljeedih je šest goina gleao kako, olaskom vaju ječaka, Stevena i aniela, raste njegova obitelj. Iako nikaa nije bio školovan za lov, ipak je završio početnički tečaj koji se oržavao u njihovoj župi i znao je sve osnovne naredbe. Njegov posao bio je igrati se s djecom, praviti uštvo Freu i Clari te paziti na kudu. Vrijeme je prolazilo i Shotgun je navršio jeanaest goina, štovanja vr ijenu starost jenog labraora. Kretao se polaganije i odustao je od zahtjevnog skoka na privlačni ležaj u nevnom boravku. Volio je spavati uže nego ranije, iako se još uvijek rao igrao s jecom, na koju je posebno pazio. No, nije više tako brzo trčao i tako visoko skakao za frizbijem kao neka, a i brže se umarao. Slabije je čuo pa je polakše i nesigurnije ogovarao na narebe koje je naučio prije toliko goina. Ipak, još mnogo toga ostalo je isto. Znao je pravo vrijeme šetnje pa bi svako poslijepone u tri sata s iščekivanjem prilazio vratima, očekujudi povratak jece iz škole. Kao čitavog života, i alje je nodu spavao usre nevne sobe, uz staru navau a svakoga sata prošeta kudom, provjeri ječje sobe i znatiželjno gurne njušku u Freovu i Clarinu spavaonicu prije nego se opet vrati na isto mjesto u dnevnoj sobi. Razuman pas - sretan vlasnik 249

Jene ljetne nodi Shotguna je probuio osjedaj a nešto nije kako treba. Kudom se valjao zagušljiv im i a slučajno prozori i unutarnja vrata nisu bili otvoreni, sve bi bilo puno otrovnih plinova. Počeo je glasno lajati ne bi li probuio obitelj, ali ništa se nije ogađalo. Koliko go mu je to ozvoljavao njegov artritis, brzo je otrčao u Freovu i Clarinu sobu. Nije ih uspijevao probuiti lajanjem pa je teškom mukom skočio na krevet i prenjim šapama otakao Freove grui, glasno lajudi. Fre se prestrašen probuio i u trenu shvatio što se ogađa. Probuio je Claru pa su oboje ojurili u sobe vaju ječaka, pograbili ih i ojurili van kroz plamen koji se širio kudom. ozivali su i Melissu, najstariju evetogoišnju jevojč icu, pretpostavljajudi kako de je buka i strka probuiti te de i sama pobjedi iz svoje sobe u stražnjem ijelu kude. Kaa su stigli na travnjak pre kudom i okrenuli se, kuda je ved bila u velikom plamenu. Stigli su i vatrogasci, ali Melisse nije bilo. Fre  se pokušao vratiti, no nije mogao bos kroz vatru i morao je oustati. Shotgun je još uvijek bio unutra. Moža je negje u svojoj velikoj staroj glavi ipak znao brojiti i znao je a netko neostaje. Polako se ogegao o Melissine sobe i našao je kako, u p anici i suzama, stoji usred ima. Zalajao je i krenuo prema vratima, ali ga Melissa nije razumjela ili je bila previše zbunjena a bi ga slijeila. Taa ju je nježno uhvatio za rukav spavadice i počeo je vudi prema vratima. Prenji izlaz bio je ved sav u plamenu pa se stari pas uputio na stražnja vrata, vukudi i voedi za sobom preplašenu jevojčicu. ok je okolo ved posvua bjesnila vatra, pre njima su se ispriječila stražnja zaštitna vrata, zatvorena kukicom. aje bio mlađi i spretniji, Shotgun bi moža probio mrežu i izašao van, ali u tom je trenutku žičana mreža prestavljala nepremostivu prepreku. Melissa je bila previše preplašena a mu pomogne i samo je stajala u šoku. Shotgun je na trenutak pustio njezin rukav, ustao na stražnje noge i otkvačio kukicu na vratima, potezom za koji je pre nekoliko goina bio strogo kažnjen. Taa je, kao mlai pas, otvorio stražnja vrata ne bi li sa svojeg teritorija potjerao susjeovog foksterijera, napasnika koji je običavao ulaziti u stražnje vorište i kopati po malom povrtnjaku. 250 Inteligencija pasa

Shotgunovi pokreti nisu bili spretni kao neka pa je kukicom porezao njušku. Ustrajao je unatoč velike boli i konačno je uspio otvoriti vrata. Ponovo je prihvatio Melissu za rukav i ovukao je u sigurno sreište dvorišta. Tek taa ju je pustio i počeo si lizati opečene šape. Kaa su ih nekoliko trenutaka kasnije pronašli vatrogasci, Melissa je plačudi grlila Shotguna, milujudi mu krvavu njušku. Shotgun je bio star, spor i manje m anje pouzdan nego prije, ali mu je ipak uspjelo uspješno oigrati ulogu

kudnog čuvara koju si je sam namijenio, potpuno posvetivši svoju sposobnost rješavanja rješavanja problema i svoju inteligenciju sigurnosti i blagostanju svojih gospoara. Biti star ne znači biti glup, nepotreban ili istrošen. Shotgun je te nodi pokazao visoki stupanj inteligencije. Shvatio je a nešto nije u reu i, buedi uspavane gospoare a ih upozori, riješio r iješio je problem. Zapazio je a jeno ijete neostaje i pronašao je ogovor na pitanje kako bi ga mogao izvesti iz kude. Suočen s vatrom koja je blokirala prenja vrata, našao je alternativno rješenje, a kaa je napokon stigao o zaključanih stražnjih vrata, riješio je i taj posljenji problem na putu o spasa. Petoro ljui koji su bili njegov čopor, njegova obitelj, njegovi gospoari, dugovalo je svoje živote sposobnosti prerae informacija i rješavanja problema tog starog mozga. 251 Kazalo pojmova adaptivna inteligencija 118, 119, 127, 159, 228 afganistanski hrt 166, 185, 237 agresivnost 10, 102, 108, 109, 135-138, 140, 194, 212-215, 220-228, 232, 234, 242, 250 akita 185 alfa vuk 123, 152, 153

aljaški malamut 135, 154, 173, 185 američki Kennel Club 14, 92, 179 američki lisičar 185 američki staforski terijer 184 američki voni španijel španijel 185 šar-pej 185 australski govedar 184, 185 australski svilenasti terijer 184 australski terijer 173, 184

azijski vuk 35 B

basenči 13, 30, 31, 173, 182, 185 baset 86, 105, 152, 165, 168, 185, 236, 250 belgijski ovčar Malinois 141, 172, 184

Tervuren 141, 172, 184 belgijski špic 184 bernarinac 6, 37, 135, 154, 185 bernski planinski pas 154, 155, 184 bigl 43, 55, 147, 172, 180, 182,

185, 217, 218, 239 biheviorističko gleište gleište 66 bišon 185 bobtail 185 bokser 3, 37, 185, 239, 242 borzoj 145, 185 bostonski terijer 135, 185 braati škotski ovčar 153, 184 bretonski ptičar 184 briar 184 briselski grifon 185 bulmastif 141, 239 CIQ test, Vidi test inteligencije

Č čagalj 23, 26^ 27? 34, 35 252 Inteligencija pasa cau-cau

23, 131, 141, 182, 185, 217 čiuaua 130, 135, 140, 173, 185, 217 D dalmatinski pas 38, 125, 184 Dandi Dinmontov terijer 179, 185 Descartes 44, 45, 60-68, 90, 91, 93, 116 Dingo 30 dingo 19, 30, 31, 34, 35 doberman 37, 116, 126, 141, 172, 175, 179, 180, 184, 192, 195, 234, 243 E

engleski bulog 135 engleski engleski hrt 13, 145, 185 engleski koker španijel 184 engleski lisičar 185 engleski engleski špringer španijel 184 engleski seter 184 erel terijer 151, 184

faraonski pas 34, 184

finski špic 185 flandrijski govedar 152, 173, 184 francuski buldog 185

glazbena inteligencija inteligencija 85 gonič rakuna 146, 148, 185 goniči 144, 145, 146, 147, 218 goron seter 184 graničarski škotski ovčar 153, 173, 175, 179, 184, 193, 235, 241

graničarski terijer terijer 184 grifon 185 H hinduizam 54 I

ibičkihrt 185 interpersonalna inteligencija 84 intrapersonalna inteligencija 82, 83 irski modri terijer 184 irski seter 37, 38, 184 irski terijer 38, 135, 150, 173, 185

irski voni španijel 124, 184 irski vučji hrt 25, 135, 145, 146, 184 islam 53, 54

 japanski čin 185 jazavčar 13, 38, 135, 176, 185 jezerski terijer 179, 185 jorkširski terijer 135, 150, 184 K

kavalirski španijel kralja Charlesa 97, 157, 185, 194, 246 kernski terijer

38, 82, 97, 101, 120, 135, 141, 150, 173, 184, 212, 246 kineski kukmasti goli pas 185 kinestetička

inteligencija 83 klamberski španijel 124, 135, 184 kojot 19, 23, 27, 34, 35, 154 -ioa

tih

253

komonor 38, 141, 151, 179 kršdanstvo 47, 54 kratkolaki foksterijer 184 kristalizirana inteligencija inteligencija 220, 221, 222, 226, 245 kuvasz 141, 185 labrador 88, 144, 173, 179, 184, 188, 189, 192, 214, 216, 234, 245, 248 lajanje 100, 132, 149 lhasa apso 185

lingvistička inteligencija 90, 91 lisice 13, 19, 21, 27-29, 33, 34, 148, 149

lovački psi 21, 141, 142 M

majmunski pinč 184 maltezer 64, 157, 185 mančesterski terijer 126, 127, 150, 184 mastif 23, 37, 138, 141, 239 matematička inteligencija 87 mekolaki pšeničnobojni pšeničnobojni 184 mops 37, 135, 157, 185, 241 N

norfolški terijer 185 norveški sivi sivi gonič 154, 184 norvički terijer 184 NJ

njemačka oga 185 njemački kratkolaki ptičar ptičar 184 njemački mali špic 184 njemački ovčar 7, 134, 141, 153, 172, 179, 184, 234, 242, 243 njufaunlen 64, 184 o olfaktorna adaptacija 146, 147

opda inteligencija 79

OPT test, Vidi test osobnosti i

poslušnosti oštrolaki foksterijer foksterijer 185 oštrolaki venenski baset 185 parija psi 46, 53 pas sv. Huberta 125, 135, 139, 146, 148, 185, 218 pastirski psi 53, 151, 153, 182, 193

patuljasti šnaucer 134, 135, 184 patuljasti španijel 157, 179, 184, 185, 194 patuljasti pinč 184 pekinezer 37, 157, 185, 241 perzijski hrt 145, 185

pirinejski ovčar 185 podrijetlo pasa 19 pointer 81, 142, 143-145, 185, 219

poljski (fiel) španijel 184 portugalski vodni pas 184 prostorna inteligencija 82 prvi psi 17, 157

psi čuvari i stražari 220 psi za pratnju 125, 157, 210

psi za vuču 6, 154 ptičari 142, 144, 145 pudl 38, 103, 116, 126, 130, 135, 141, 172, 179, 182, 184, 188, 219, 233, 234, 240-243, 246 puli 38,40, 116, 141, 151, 172, 184 254 Inteligencija pasa

R radna inteligencija 121, 123, 175 ratni psi 138, 139 ravnodlaki retriver 184 rezanje 101

retriver zaljeva Chesapeake Chesapeake 184 roezijski gonič 31, 141, 185 rotvajler 87, 134, 141, 179, 184, 195, 236, 243

samoje 23, 130, 154, 173, 184 sibirski haški 23, 135, 154, 173, 185 silihemski terijer 185, 202 Sky terijer 185 specifična inteligencija inteligencija 78 staforski

bulterijer 185 staforski terijer 141 stanarni šnaucer 184 tibetski terijer 179, 185 U utjecaj osobnosti 191, 192 V

vajmarski ptičar 184 veliki šnaucer 141, 184 velškikorgi 184 velški špringer španijel 184 velški terijer 185 viraš 185 višestruke inteligencije 83 vižla 184 vučji špic 184 zapanoškotski bijeli terijer 38, 104, 134, 140, 150, 173, 185 zlatni retriver 88, 173, 179, 184, 193, 217

šetlanski ovčar 153, 172, 179, 184, 193 ši-cu 135, 185 škotski jelenski hrt 185 škotski ovčar

6, 8, 153, 173, 175, 179, 184, 193 škotski terijer terijer 134, 140, 150, 185 žiovstvo 46, 54 tekuda inteligencija inteligencija 221, 222, 245 test inteligencije inteligencije 161, 162, 163, 170, 172, 196 test osobnosti i poslušnosti

196, 197, 198, 205 tibetski šnaniiel šnaniiel 185 .........,..._. .........,..._. ... 255

Saržaj I.

Da li psi misle?.................. misle?............................ ...................... ....................... ...............1 ....1

II.

Povijesni razvoj pasa................. pasa............................. ...................... ................17 ......17

III.

Povijesni poglei na pasje mišljenje............ mišljenje.....................41 .........41

IV . Suvremeni poglei poglei na pasje mišljenje....... mišljenje................ ...........59 ..59 V

Priroda pasje inteligencije................... inteligencije............................... ................77 ....77

VI.

Lingvistička inteligencija pasa............... pasa............... ..............91

VII.

Različite vrste pasje inteligencije.......... inteligencije..................... ...........117 117

VIII.

Instinktivna inteligencija................. inteligencija............................ ..................129 .......129

IX.

Adaptivna inteligencija................. inteligencija............................. ....................159 ........159

X.

Radna inteligencija ili

inteligencija poslušnosti............ poslušnosti........................ ...................... ............175 ..175 XI.

Utjecaj osobnosti................ osobnosti............................ ....................... ...................191 ........191

XII.

Kako povedati inteligenciju inteligenciju psa?................. psa?.....................209 ....209

XIII.

Razuman pas - sretan vlasnik..............,.. vlasnik..............,............231 ..........231

Kazalo pojmova................. pojmova........................... ...................... ...................... ..........251 251