ŽIGOLO

Sanda Zorge ŽIGOLO

Aleksandra, uspješna poslovna žena, zaljubljuje se u žigola. Bojeći se okoline, najprije sve to skriva, ali ljubav nadjača sram...

Ljubavni roman Gloria broj 1082

Ljubavnik

O

tkako su ušli u hotelsku sobu, Aleksandra Artner je drhtala u zagrljaju muškarca s kojim je provela večer. Njegove ruke bile su snažne, ali držao ju je nježno kao pahulju snijega na dlanu. Nisu palili svjetlo u sobi. Aleksandra je kroz polumrak vidjela samo veliki bijeli krevet i sve je vodilo k njemu. Muškarac ju je poljubio strastveno i zavukao ruku pod njezinu haljinu. Bila je silno uzbuđena. Taj Silvano Tasoti, prekrasan muškarac plave kratko ošišane kose i prodornih plavih očiju, opčinio ju je. Imao je savršeno tijelo i odijelo mu je stajalo kao saliveno. Sad je imala priliku skinuti to odijelo i uživati u njegovoj golotinji. Ubrzo su se našli na krevetu. On joj je polako skidao haljinu. Ljubio je dio po dio njezina tijela. Njegove usne su stvarale čuda. Upijala ga je. Kad je legao na nju, već je bila gotovo na vrhuncu strasti. Onda ga je ona počela skidati, a on joj je u tome pomagao. Ništa nisu govorili. Bila je željna njegova tijela i dodira. Poljubio bi joj vrat, grudi, trbuh. Haljina joj je već bila spala i bila je skoro gola. Uzdisala je pod njegovim nježnim pokretima. Ponašao se prema njoj kao prema porculanskoj figuri. Svaki dio nje je dotakao. Minute su prolazile, a za nju je postojao samo Silvano. Vodili su ljubav nekoliko puta te noći. Ona je bila nezasitna, a on podatan. Uzimala je od njegovog tijela svu strast i nježnost. Primala ga je u sebe s najvećim oduševljenjem. Kako dugo to nije radila, pomislila je u sebi. A sad vodi ljubav s najpoželjnijim muškarcem na svijetu. Uranjala je prste u njegovu kosu, ljubila mu vrat, milovala ga i grlila. Predavala se tom muškarcu bez rezerve. Ovo je bila njezina božanstvena noć. Osjećala je da i on uživa u tome, unatoč svemu. Da sve to nije samo njegova gluma. Pokušala mu je nešto reći, ali on joj je stavljao prst na usta i nije joj dopuštao da išta kaže. Nikada još to nije bila iskusila takav sklad tijela, tako moćnu snagu vođenja ljubavi. On je bio savršen ljubavnik. Ali, nije željela misliti o tome tko je on zapravo. Ove noći on je bio ljubavnik njezina života. Sloboda koja ju je usrećivala bez ikakvih obveza. Noć je dugo trajala, a njihova tijela su igrala svoju ljubavnu igru.

2


Kad se probudila, prvo je izustila njegovo ime - Silvano. Potražila ga je rukom kraj sebe, ali postelja je bila prazna. Otvorila je oči. Pogledala je na ručni sat. Bilo je prošlo devet. Valjda je otišao još rano dok je duboko spavala, zaključila je. Nije mogla sakriti razočaranje. Ali, ipak, ostavio joj je divnu noć. Okrenula se prema ormariću pokraj kreveta i onda se zaprepastila. Tamo je stajalo tisuću eura. Novac koji je jučer Silvanu dala da s njom glumi pratitelja na gala večeri i potom vodi s njom ljubav. Iznenadila se što joj je vratio novac. To je već nešto značilo. Ali, on je samo žigolo, nasmijala se naglas. Ljubavnik za novac. Pitala se što to ima značiti. Istuširala se još razmišljajući o protekloj noći. Tako divan muškarac, stvoren za ljubav, našao se u njezinom krevetu. On je zaslužio taj novac. On je od toga živio. No, njoj se predao besplatno. Je li i on uživao koliko i ona? Možda ga je usrećila ova noć pa joj nije želio naplatiti. Imala je tisuću pitanja, no onda je odmahnula glavom. Bilo pa prošlo. Morala je zahvaliti Alisi što joj je dala vizitku tog žigola. Učinila joj je uslugu. Jučer se na gala večeri, na kojoj su bili prisutni svi važniji gospodarstvenici u regiji, šepurila s njim. Svi su mislili da je i on jedan od njih. Tako siguran u sebe i zgodan, privlačan i karizmatičan mogao je biti predsjednik neke tvrtke. A, zapravo je ona bila direktorica najjače tekstilne kompanije u zemlji. On je bio tek žigolo. Silvano Tasoti. Ako mu je to uopće bilo pravo ime. Odjenula se i pošla u svoj svijet biznisa. Pokupila je sa stolića tisuću eura i nasmiješila se. Zaslužio je za užitak koji joj je pružio. Tko zna, možda će ga još trebati.

Aleksandra Artner napustila je hotel i odvezla se taksijem do svog stana. Kasnije se namjeravala navratiti u tvrtku. Direktorica si je mogla priuštiti i slobodne dane. Zaslužila ih je. Činilo joj se da osjeća Silvanov miris na svom vratu. Gdje li je samo zbrisao? Počastila bi ga i doručkom. Ili je on

3


bio samo noćna ptica. Zabavljala se nagađanjima o njemu.

Tko je ona

A

leksandra Artner bila je snažna i odlučna žena. Bilo joj je četrdeset i pet godina i još je izgledala privlačno. Čeličnu volju naslijedila je od oca, a ljepotu od majke. Iako je oduvijek živjela u bogatstvu, nije bila razmažena nasljednica očevog tekstilnog carstva, već se uspješno školovala i uvodila u očev posao. Kad je završila studij, brzo je i doktorirala na ekonomiji i stala na čelo velike tekstilne industrije. Iako je bila ekonomska kriza, uspjela je zadržati kormilo svoje tvrtke i uz minimalne gubitke nastaviti s poslovanjem. Njezina tvrtka bila je okrenuta izvozu i imala je nekoliko velikih, značajnih ugovora sa stranim ulagačima. Majka i otac još su joj bili živi, ali su se povukli u udobnu kuću na selu i ondje provodili svoje dane u mirovini. Aleksandra je imala raskošan stan u Zagrebu. Jednom je bila udana, ali kad je shvatila da je njezin suprug, zapravo, običan gramzljivac, razvela se, a kasnije je doznala da je imao i nekoliko ljubavnih afera sa službenicama tvrtke i to ju je toliko razbjesnjelo da ga je nakon rastave ostavila bez prebijenog novčića. Potisnula je svoju potrebu za ljubavlju i još više se bacila na posao. Zbog prezauzetosti poslom nije imala prisne prijateljice. Imala je tek nekoliko dobrih znanica s kojima bi tu i tamo otišla na kavu i vodila obične ženske razgovore. Radije bi raspravljala u muškim klubovima o stanju u gospodarstvu. Njoj je bilo žao svakog otpuštenog radnika i pronalazila je sve načine da ih zadrži što više na poslu jer je znala da o njihovom poslu ovisi život cijele obitelji. Osnovala je za tu priliku i Fond za stipendiranje djece svojih radnika. A kako je upoznala Silvana Tasotija s kojim je provela jednu božanstvenu noć? Taj mladi, neobuzdani ljubavnik, koji je od nje bio mlađi deset godina, bio je običan žigolo. Dobila je njegovu diskretnu vizitku od znanice. Te se večeri održavao dobrotvorni bal u jednom zagrebačkom hotelu i njoj je bio potreban pratilac. Kako ga nije mogla pronaći preko noći, požalila se Alisi 4


koja joj je tutnula u ruke Silvanovu posjetnicu. Aleksandra je prvo zazirala od toga, ali kako nije imala bolje rješenje, odlučila ga je nazvati. - Upravo se spremam u Rim - rekao je kratko telefonom. - Ali, radi vas ću sve odgoditi. I doista došao je na ugovoreno mjesto. Kad ga je Aleksandra ugledala dotjeranog u smokingu, bila bi se odmah zaljubila u njega da nije znala da je on tek žigolo. Znanica joj je napomenula da se on kreće samo u visokim krugovima, da je šarmantan i da govori nekoliko svjetskih jezika, čak i japanski. Kad ga je te večeri primila pod ruku i ušla u dvoranu hotela, zadrhtala je od njegove privlačnosti. Bio je najljepši muškarac na balu. Svi su mislili da joj je to novi dečko. Otplesali su nekoliko puta i zapravo uopće nisu razgovarali. Na kraju su završili u hotelskoj sobi goli jer je to bilo uračunano u uslugu žigola. Hoće li ikada više vidjeti gospodina Tasotija? Kakvo glupo pitanje, pomislila je dok se vozila u svoju tvrtku. Treba se baciti na posao i zaboraviti na užitak protekle noći. Njezin ljubavnik već sigurno u Rimu zabavlja neku drugu ženu.

Aleksandra je taj dan na poslu bila sva smušena. Ništa joj nije išlo od ruke pa je odgodila sve sastanke. Neprestano joj je u mislima bila protekla noć. Još je po vratu osjećala njegove poljupce i vrući dah. Što se to sa mnom događa, pitala se. Gorim. Opipala si je čelo, ali nije imala temperaturu. Gorjela je iznutra, u dojkama, između nogu na najosjetljivijem mjestu. Žudjela je za Silvanom, a tek je prošlo pola dana otkako je izašla iz njegovog zagrljaja. Taj čovjek je razbudio sva njezina čula koja je dugo vremena zatomljavala u sebi. I onda je nazvala Alis. - Dobar dan, gospodo Artner - rekla je grleno. - Dobar dan - odgovorila je automatski Aleksandra. - I kako je bilo sinoć? Je li vizitka Silvana Tasotija urodila plodom? Jesi

5


li zadovoljna uslugom? Aleksandra nije bila zadovoljna riječju usluga. Silvano je za nju značio mnogo više, ali je nehajno odgovorila. - Pun pogodak! Mali je odradio svoju ulogu kako treba. Doista lijep mladić za pratnju. - I! Ništa više? - uporna je bila Alisa. - Što više? Nakon bala vozač me odvezao kući, a žigolo je krenuo na svoju stranu. Navodno je morao otputovati u Rim. - Zar ga nisi iskoristila poslije bala? - gotovo je povikala Alisa. - Ne znam o čemu govoriš. - Morala si ga odvesti na privatni party. Doživjela bi još mnogo toga lijepoga. Ali ti si tako službena. Jesi li mu barem dovoljno platila za to što je trčkarao s tobom na balu? - Dobro sam mu platila, ne brini. - E, pa sada imaš njegovu vizitku i kad ti bude zatrebao pratilac, možeš ga angažirati. - Pa, da... - Onda, pozdravljani te. Samo me zanimalo kako si provela noć zahihotala se. - U svom krevetu - slagala je Aleksandra. - Mogla si od Silvana dobiti mnogo više... - Zar si ga i ti bila angažirala? Kako znaš za njegove, ovaj, kvalitete... - Što ti je? Pokraj mog ljubomornog muža da srljam u takve avanture? Nego priča se u ženskim krugovima da je taj Silvano prava bomba. Kad ga jednom probaš, ne možeš ga zaboraviti. - Ja sam ga već zaboravila. Bio je izvrstan pratilac i to je sve. - Ne znaš što si propustila. - Pa, ne znaš ni ti, Alisa. - On je za mene zabranjeno voće, ali ti si slobodna žena. No, dobro, pozdravljam te i kažem ti da drugi put budi pametnija... mislim... kreativnija. Malo s tim muškarcem... Uzmi sve što ti život pruža. - Neće više biti drugi put - ozbiljno je odgovorila Aleksandra i poklopila slušalicu. Zar doista neće, postavila je to pitanje svom uspaljenom tijelu.

6


Nije ni čula kucanje na vratima. Denis, njezin najbliži suradnik i član upravnog odbora, zastao je na vratima njezina ureda. - Hej! - doviknuo joj je. Odmah se ispetljala iz svojih misli. - A, to si ti... - Zar si očekivala nekog drugog? - Ma, daj! Nitko skoro i ne ulazi u moj ured osim tebe - nasmijala se i ponudila mu da sjedne. - Kako to izgledaš? - upitao ju je. - Kako? - Iscrpljeno... razbarušeno - nasmijao se. - Tako se i osjećam. - Čujem da si jučer bila glavna faca na balu. Aleksandra nije mogla podnijeti njegov pogled. Kao da je znao sve o njoj i prošloj noći. Denis je zapravo bio zaljubljen u nju, ali je bio i oženjen. Njemu to nije smetalo da joj iskazuje svoju ljubav. Ona nije željela pristati i na takvu vezu premda joj je bio jako drag. Pristali su na čvrsto i odano prijateljstvo. - I da si imala izvanrednog pratioca - nastavio je Denis. - Vijesti se brzo šire - nacerila se. - Baš me zanima tko je on. Neki biznismen? - Moglo bi se reći - odgovorila je. Nije željela priznati da je taj pratilac bio žigolo. - Gdje si ga samo ulovila? Je li to nova ljubav? - Ljubav? - zbunjeno ga je pogledala. - Mogu li ga upoznati? - Denis je bio uporan. - Otputovao je. Ne živi u Hrvatskoj. - Kako to da ja ne znam za njega? - Zar moraš sve znati o meni? - gotovo ljutito je upitala. - Moram. Kako bih te inače štitio - rekao je blago. - Oprosti... - Idemo li zajedno na ručak? - Nisam gladna. Danas ću prije otići kući. - Kako to? Da nisi bolesna? - zabrinuto je upitao Denis. - Imam nekakvu vrućinu...- promrmljala je. - Jesi li pila sinoć?

7


- Jedan viski. - Što bi ti onda bilo? - Ne znam. Ne osjećam se dobro. Bacit ću se u kadu, a onda otići spavati. - Umaraju te već takvi balovi. - Mora da je tako. A ona je znala da ju je iscrpio njezin noćašnji ljubavnik. - Trebao si me nešto u vezi posla? - upitala je ozbiljno. - Prvo, želio sam vidjeti te tvoje lijepe oči, a drugo, želio sam te podsjetiti da moramo potpisati onaj ugovor s Bečom. I to prije ljeta. Vrijeme leti, a mi se još nismo sastali s predstavnicima te tvrtke. Jest, da sam razgovarao s njima telefonom i da su nam poslali meilom sve uvijete za sklapanje ugovora, ali trebalo bi otići u Beč, ili oni k nama... - Znači šivat ćemo frakove. Dobro da si me podsjetio na to. - Zato sam tu. Ne možeš sve sama držati u svojoj lijepoj glavici. - Denis, što bih ja bez tebe? Nježno joj je dotaknuo obraz. - Pođi sa mnom na večeru... - Što bi tvoja Adela rekla na to? – nasmijala se. - Ona ne mora znati. Osim toga, ponekad je tako glupa... - Zašto si se onda oženio njome? - Nisam je mogao ostaviti trudnu. Dobila me na trik. Pritisnuli su me njezini roditelji, ili bih pobjegao... - Žalim te. Nisi sretan. - Kad bi mi barem ti uzvratila ljubav... - Razgovarali smo o tome već tisuću puta. Ne želim vezu s oženjenim muškarcem. Iza mene je propali brak. - Ti si neosvojiva tvrđava, Aleksandra. Nisam, pomislila je u sebi, i ja sam samo žena željna ljubavi. Ali svoju samoću vješto skrivam. Nikome se ne žalim. Trpim svoje godine bez ljubavi. A sad se pojavio taj Silvano u njezinu životu i bacio je iz kolotečine. Sad kad je spoznala pravo vođenje ljubavi, izvanredan seks, sad bih željela još i još...

8


Aleksandra te noći nikako nije mogla usnu-ti. A razlog tome je bio Silvano Tasoti. Prevrtala se u krevetu, a onda je upalila noćnu lampu i iz ormarića uzela njegovu vizitku. Nazvat će ga, luđački je pomislila. Mora čuti bar njegov glas, da se bar malo smiri. Pozvat će ga u svoj stan i platit će mu ako treba dvostruko samo da bude s njom. Dugo je tako vrtjela vizitku među prstima i sam pogled na nju ju je silno uzbuđivao. Onda je utipkala njegov broj u mobitel drhtavim rukama. Zvonilo je dugo, a onda se javio snimljeni glas sekretarice da je pretplatnik nedostupan. Osjećala se kao da je potonula u vodu. Na samo dno. Neka druga žena je ubirala svu njegovu ljepotu. Došlo joj je da psuje na sav glas. Natočila si je viski, iskapila i onda se bacila u prazan krevet. Luda sam, pomisli, život joj je preokrenuo naopačke jedan žigolo.

Bečki ugovor

Z

a tjedan dana Aleksandra se vratila u normalu. Zabranila si je da misli na onog prokletog žigola i odmah joj je bilo lakše. Mogla je smireno obavljati svoj posao, a to je primijetio i Denis. - Znaš, bila si mi jako čudna onaj dan kad si otišla ranije s posla rekao joj je udobno zavaljen u fotelju pokraj njezinog radnog stola, gledajući je svojim prodornim crnim očima. - Jednostavno mi nije bilo dobro - odgovorila je kratko. - A zbog čega? Nešto se očito dogodilo na onom balu. Jesam li u pravu? Nešto te potreslo, uzbudilo... Aleksandra se zagledala u Denisa. - Trebao si biti privatni detektiv s tim glupim pitanjima - odvratila mu je. 9


- Previše pitam? -Da. - Oprosti. - Bolje mi podnesi izvještaj o Bečanima. Kako se razvija taj ugovor? - Eh, to je prava tema. Mogu ti reći da smo pri kraju s tim. I uskoro ćemo otputovati u Beč i tamo potpisati ugovor s tom tvrtkom. Mi ćemo za njih po dobroj cijeni šivati frakove i druge obleke... - Odlično! Zaposlit ćemo ljude da nam ne sjede bez veze za strojevima. - I iz Njemačke je stigla odlična ponuda. Javio nam se tvoj prijatelj Helmut... - Ah, Helmut! - nasmijala se Aleksandra. - Sreli smo se prošlo ljeto u Dubrovniku i odmah mi je dao ponudu za posao. - Oborila si ga s nogu - nasmijao se Denis. - Ne znam, ali pao je na moj šarm - nasmijala se i Aleksandra. - Mnoge si ljude osvojila svojom ljepotom i inteligencijom. Sretni smo što imamo tebe, a ne nekog mrguda. Ti si sposobna i snažna žena, Aleksandra. - Znači, Helmut ti se javio? - Tražio je tebe, ali sam ga ja zadržavao. Nisam te htio gnjaviti ako je to neki neozbiljan čovjek. Neprestano se smijuljio. - Dragi Helumut! Ma, on ti je velika faca u Njemačkoj u tekstilnoj i modnoj industriji. Neka te ne zavara njegova prividna naivnost. Iza toga se krije britak um. On se samo ponekad voli dobro zabavljati. A mi smo se tada u Dubrovniku dobro zabavljali. Plovili smo njegovom jahtom. - Zašto mene nije bilo tamo? - tobože se ljutio Denis. - Zato jer si ti sa svojom Adelom zapeo negdje na Rabu. - Ah, da. Sjećam se. Nasmrt sam se dosađivao. - Žalim te, prijatelju. Nego vratimo se mi Bečkom ugovoru. Znaš li ti njemački? -Ni riječi! - Ne mogu se ni ja baš pohvaliti da znam. Možda svaku petu riječ. Bit će nam potreban prevoditelj kad odemo tamo ti ili ja. - Imaš pravo. Pa, ići ćemo, valjda, zajedno... Dat ću se u potragu za prevoditeljem. Sigurno se skriva u nekom kutku naše tvrtke i čeka svoj trenutak. Znam da smo lani zaposlili dva prevoditelja... . Aleksandri iznenada u glavi zabljesne luda pomisao. Znala je nekog tko govori čak i japanski. A u Beč bi mogli otputovati baš ona i taj prevoditelj. 10


- Ne moraš se truditi - rekla je strogo Denisu. - Znam pravu osobu za to. Ja ću potpisati ugovor u Beču. Ti ćeš dotle ovdje vladati carstvom. - Misliš otputovati bez mene? - začudio se Denis. - Nema potrebe da idemo oboje. Ostavit ću ti ured. Netko me mora mijenjati. - A taj, prevoditelj... Tko je on ili ona? - Dovoljno je da ti kažem da je izvrstan u svom poslu.

Aleksandra je imala točno tjedan dana vremena da pronađe prevoditelja. A to je morao biti nitko drugi negoli Silvano Tasoti. Povodila se Alisinim informacijama da govori nekoliko stranih jezika, i u njoj je gorjela nada da će se ponovno sresti. Slijedila je svoju intuiciju da je Silvano prava osoba za to. Ionako izgleda poput kakvog biznismena. To se dokazao na balu kad je razgovarao s ostalim poslovnim ljudima. Nije krila da ga želi i u krevetu i da je prevoditeljstvo tek povod da ga zavede i s njim provede noći u Beču. Mislila je, dogodit će se što se ima dogoditi. Odmah je u ponedjeljak uzela njegovu vizitku i nazvala ga. No, ni ovaj put nije imala sreće. Mobitel mu je bio isključen. Uzrujala se. Kako doći do njega? Zašto se ne javlja na telefon? Je li doista tako zauzet? Konačno u srijedu je nazvala njegov broj i on se javio: - Halo! Aleksandri je srce ludo zalupalo. - Jesam li dobila gospodina Tasotija? - službeno je upitala. - Taj sam. Tko me treba? - glas mu je bio ugodan. - Pa, mi smo se već upoznali. Ja sam Aleksandra Artner. Bili ste moj pratilac na balu nedavno... - Sjećam vas se, svakako - prekinuo je njezino predstavljanje. - Onda dobro. Znate, ja bih, ovaj... trebala vaše usluge... - Recite dan i sat - rekao je odsječno. - Ali, ne radi se o onim uslugama... koje inače ... radite... - Što vas muči, gospođo? Što želite od mene? - Govorite li njemački? - onda je direktno upitala. - Njemački? Pa, to barem znam. Majka mi je Njemica i govorim, čitam i

11


pišem njemački bez problema. Zašto vas to zanima - Odlično! - osjetila je divljenje. - Zanima vas moj njemački? Želite tečaj? -zbunjeno je upitao. - Trebam prevoditelja. Za svoju tvrtku. Vidite moram potpisati jedan ugovor u Beču, ja sam vlasnica... - Znam ja tko ste vi - nasmijao se. - Poznati ste u svijetu biznisa i koliko znam, veoma uspješni. - Oh! - uzviknula je Aleksandra. Znao je on puno toga o njoj. - Trebate, dakle, prevoditelja. Pa, da znate, već sam radio taj posao. Mogao bih vam pomoći. Ali, zar u tvrtki nemate nijednog poštenog prevoditelja? - Jako su zauzeti - brzo je odgovorila. - Vi ste najbolji izbor. - Onda dogovoreno. - Dobro ću vam platiti - rekla je ozbiljno. - O tome ćemo poslije. I kad putujemo u Beč? - upitao je. - Drugi tjedan. - Samo nas dvoje? Koliko dana? - Nas dvoje na tri dana. - Prekrasno! - Javit ću vam još detalje. Molim vas da budete dostupni. - Dat ću vam jedan drugi broj na koji me uvijek možete dobiti. I on joj je izdiktirao taj broj. - Hvala vam, gospodine Tasoti. Uvjerena sam da ćemo lijepo surađivati. - Meni je čast raditi s vama, Aleksandra. A meni strast, pomislila je u sebi.

- Silvano Tasoti? Nikad čuo za njega - burno je reagirao Denis kad je čuo ime prevoditelja koje mu je saopćila Aleksandra. - Pa, gdje si toga pronašla? - Preko interneta. Govori se da je vrhunski prevoditelj - nije se dala smesti ona. - Svašta govore na internetu. Mogla si uzeti nekog iz tvrtke... - Stvar je gotova. Već sam se čula s gospodinom Tasotijem i on je pristao da sa mnom ode u Beč.

12


- Brzo si ti to dogovorila... - U škripcu smo s vremenom. Putujemo početkom idućeg tjedna. Tako si barem dogovorio s Bečanima. - Sigurna si da ja ne trebam ići s tobom? -razočarano je upitao Denis. - Nema potrebe. Ja ću potpisati. - Može li taj Tasoti svratiti prije ovamo u tvrtku da ga ja vidim? - Ne može. Zauzet je. - Znači vas dvoje putujete u Beč na tri dana...- mrmljao je Denis. - Je li to neki stariji čovjek? - Po glasu bih rekla da nije. - Možda je neiskusan. Možda si pogriješila. - Nisam. Ima dobre preporuke. - I sve si to saznala preko interneta? - Čula sam se s nekim njegovim klijentima. Svi ga hvale. Vrhunski je prevoditelj, kažem ti, izvrsno govori njemački. - Dobro - konačno je rekao Denis. - Drago mi je da se slažeš. No, imat ćeš dovoljno posla ovdje u mom uredu. Ali obavi samo ono najhitnije - rekla je Aleksandra. - Dočekat će te čist stol kad se vratiš. - Što bih ja bez tebe? - Snašla bi se preko interneta - rekao je gotovo prezirno Denis. Digao se iz fotelje i izašao van. Aleksandra je znala da ga je povrijedilo to što on neće putovati s njom. Njegova ljubav je bila velika i želio joj je stalno biti za petama. No, to si nije mogla dopustiti. Ponekad se bojala da će zbog te njegove ljubavi izgubiti prijateljstvo. Ali, znao se kontrolirati. Glavno da je sve dobro prošlo što se tiče Silvana. Da je Denis kojim slučajem saznao da će joj prevoditelj biti običan žigolo, tko zna što bi učinio. Jedva je čekala da potpiše taj ugovor s Bečom. Ne samo radi frakova, već i zato jer će tako provesti vrijeme s ljubavnikom koji ju je obarao s nogu. Kakve li će biti njihove večeri? Rekla je Silvanu da mu ne trebaju njegove uobičajene usluge, već samo prevoditeljske. Hoće li on to prihvatiti? Hoće li ona izdržati da ga uvečer ne pozove u svoj krevet, to je bilo glavno pitanje.

13


Aleksandra se cijeli tjedan spremala na put u Beč. Bilo je to tako uzbudljivo jer je znala da će tamo biti sa Silvanom. S njim se čula još dva puta. On je govorio službenim tonom, baš kao pravi prevoditelj. I Aleksandra je vidjela i tu njegovu stranu. Pitala se kako to da je postao žigolo. Imao je mnoge vrline i sigurno bi opstao u poslovnom svijetu, a ne da samo bude pratilac osamljenim ženama. Nadala se da će ga u Beču bolje upoznati. Ljeto je bilo na početku i ona je za sebe odabrala najljepše haljine jer je željela biti lijepa za Silvana. Konačno, bilo joj je stalo i da potpiše taj ugovor za dobrobit tvrtke. Denis je postao nervozan jer je trebala putovati s nepoznatim muškarcem. - Mogla si ga barem pozvati u tvrtku - predbacivao je Aleksandri. - Nema potrebe. U Beču ću mu pokazati ugovor i uputiti ga u posao. - Pokupila si ga tako reći s ulice - viknuo je Denis. - Kako to razgovaraš sa mnom? - povikala je i ona. - Oprosti. Ali ne mogu te poslati na put sa strancem, bio on i vrhunski prevoditelj. - On nije stranac. Dobro sam ga upoznala u ovih tjedan dana. Čovjek je ozbiljan i obavlja svoj posao kako treba. Samo se ne želi previše eksponirati. - Dobro. Kako ti kažeš. Ali, poslije Beča hoću da ga vidim ovdje. - Čemu? - Želim znati kao izgleda, želim ga malo preispitati. Ta, mi povjeravamo tako značajan posao potpunom strancu. Što ako dođe do greške prilikom prevođenja? - Neće, sigurno - odlučno je rekla Aleksandra. Denis je napustio njezin ured nekako uvrijeđeno. Znala je da je ljubomoran i ljut. Mislio je da će on putovati s njom i ugrabiti priliku da joj se udvara. No, u njezinim mislima bio je samo Silvano. Čuli su se dan prije puta. Dogovorili su se da se nađu zagrebačkoj zračnoj luci otkuda će avionom otići za Beč. Jedva je čekala da ga vidi. Što očekujem od njega, pitala se.

14


Kad ga je ugledala u zračnoj luci, silno se uzbudila. Imao je ozbiljan izgled lica. Samo joj se malo nasmiješio kad ju je spazio. Oh, kako je lijep, kliktala je u sebi. Predivno je izgledao u tamnoplavom odijelu i bijeloj košulji. Za sobom je vukao moderni veliki kovčeg. - Došli ste - kratko je rekao Silvano. - Hvala i vama što ste od riječi – odgovorila je. - Još nisam pogazio svoju riječ. Njegove plave oči su je mjerkale od glave do pete. Imala je na sebi ružičasti komplet s hlačama, a crvenu kosu je savila u modernu punđu. - Lijepo izgledate - rekao je kao usput. Aleksandra je osjećala da crveni. Njegov ju je pogled razoružavao. - Jeste li uzeli svu dokumentaciju? - upitao ju je ozbiljno. - Jesam, bez brige. U Beču ćemo u hotelu još jednom proučiti ugovor. Vi ćete mi za vrijeme potpisivanja prevoditi sve što govori bečka strana. Želim znati jesu li doista pouzdani kako se pokazuju. Želim znati svaki njihov mig. - Tu nema problema. Bit ću stalno uz vas. - To i očekujem. Mislila je ona štošta pod tim, ali on je bio tako ozbiljan i strog da se nije previše nadala da će se domoći njegovog poljupca. Uskoro su bili u avionu. Sjedili su jedno, pokraj drugoga, ali uopće nisu razgovarali. Kao da to nije bio čovjek s kojim je vodila ljubav. Kao da on uopće nije bio žigolo već naočit poslovni čovjek, a ona njegova poslušna tajnica. Nikad još nije osjećala da neki muškarac ima takvu moć nad njom. Toga se i bojala. Zajedno u poslu i u ... Stajali su pred vratima svojih soba, lijepog, ali ne skupog bečkog hotela, koje su bile jedna do druge i dugo se gledali. - Stigli smo, eto - rekla je Aleksandra tek da prekine tišinu. - Da vam pomognem oko prtljage? - upitao ju je Silvano gledajući njezin veliki kovčeg. - Odgurat ću ga unutra - nasmijala se. - Vi žene svašta nosite sa sobom. - To nije važno. Bitno je s kim smo i za koga ćemo sve to upotrijebiti. - Još bih pomislio da ćete se uređivati za mene... kad sam vam ja

15


jedina pratnja. - Zaboravili ste, Silvano, na bečke kavalire. - Ah, to! - namrštio se. - Kakogod, očekujem vas za dva sata u svojoj sobi da prelistamo ugovor. Imam bečki primjerak na njemačkom i naš. - Odlično! Primit ćemo se odmah posla. A vi se odmorite. Možete biti i u kućnom ogrtaču i bez šminke, neću vam zamjeriti. - Vi mislite na svaki detalj, na svaku situaciju unaprijed - rekla je. - Zato što mi je takav život, poput filma. - A vi ste redatelj? - nasmiješila se. - Tako nešto... - Onda smo doista slični. Mislim da ćemo se dobro slagati. - I ja tako mislim, gospođo. - Zovite me Aleksandra. - Lijepo ime. Veličanstveno. - Hvala. Onda su ušli svatko u svoju sobu i krenuli se odmoriti. Aleksandra ga je zamišljala kako se svlači. I doista je čula zvuk tuša. Učinila je isto. Istuširala se, a nakon toga namazala se mirisnom kremom za lice i tijelo. Odjenula je kratki bijeli ogrtač od frotira i legla na krevet. U mislima joj je bilo samo golo Silvanovo tijelo. Žudjela je za njim. Nikad je nijedan muškarac nije toliko uzbuđivao. I, konačno, došao je jedan.

Probudilo ju je kucanje na vratima iz laganog drijemeža. Bio je to zasigurno Silvano. - Uđi! - viknula je blago. Doista, bio je to on. U trapericama i plavoj majici kratkih rukava. Njegova jednostavna figura ju je oduševila. Izgledao je opušteno i odlučno kao i uvijek. - Spavali ste? - upitao je. - Ma, malo sam usnula, valjda od umora. Ne volim letjeti avionom. - Pa, hoćemo li se prihvatiti posla? Gledao ju je od glave do pete, a ona je na sebi imala sam taj ogrtač od bijelog frotira, ispod nije imala ništa. Kosa joj je bila raspuštena i nije imala ni trunak šminke na licu.

16


- Lijepi ste i bez šminke - rekao je sjedajući pokraj nje na krevet. - Hvala. Ali, ne mogu tako hodati svijetom - nasmijala se. - Ovo je samo za vaše oči. - Počašćen sam. - Izgledam mlađe? - Žene vole da im se kaže da izgledaju mlađe. Ali vi biste izgledali lijepo i u šezdesetima. - Dobro poznajete žene... mislim... s obzirom na vaš posao. - Upoznao sam mnogo žena, istina. Ali vi ste posebni... - Po čemu? - Ne prenemažete se. Jednostavni ste, premda tako moćni. Gledali su se tako i nešto je među njima strujalo. Kako ću mu se oduprijeti, mislila je Aleksandra. Te njegove plave oči bile su tako prodorne kao da joj je čitao misli. Stavila je pred njega ugovor na njemačkom. - Prevodite mi, a ja ću čitati hrvatsku verziju. - Niste li već to obavili u tvrtki? – začudio se. - Želim biti sigurna, sto posto, da je sve u redu. Onda su počeli s radom. On je savršeno govorio njemački. Divila mu se. Kad su došli do kraja ugovora, zaključili su da je sve na mjestu. Nije bilo nikakvih smicalica, ni pogrešaka u ugovoru. - Sada mi je lakše. Hvala vam, Silvano. Vaše znanje stranih jezika je neprocjenjivo. Jeste li već dosad prevodili? - Jesam. Pjesme s talijanskog. - Poeziju? - začudila se. - Obožavam poeziju - rekao je. - I ja. Mogli biste raditi kao prevoditelj. - Mogao bih... ali ja imam druge poslove -zagonetno je rekao. - Ah, to sa ženama. Zar vas nijedna nije osvojila i zadržala samo za sebe? Zašto se uopće bavite time? Zašto ne nađete neki normalan posao? - Zar nije divno biti pratnja lijepim ženama? Mnogo sam naučio na taj način. - Sigurno ste jako traženi na tržištu - nasmijala se. - Šećem cijelom Europom - nasmijao se. - Nije li to malo naporno? - Što?

17


- Pratiti sve te žene i ... spavati s njima ...-bilo joj je malo neugodno što je to rekla. - Zar mislite da ja sa svima njima spavam? - nasmijao se. - Pa, što onda radite? - Dovoljno je da se pojavim s njima u društvu. S malo njih sam spavao. Samo s najljepšima. Kao na primjer s vama - rekao je direktno gledajući joj u oči. Osjećala je uzbuđenje. Onda joj je on pomilovao obraz. - Vi me želite - rekao je jednostavno. Stvarno želite. - Istina - rekla je promuklo. Dohvatio je pojas njezinog ogrtača i rastvorio ga. Ispod je bila gola. Raširila je oči. Što on to radi, panično je pomislila. Skinuo ju je, a zatim položio na krevet. - Ispunit ću vam tu želju - rekao je. U čas se skinuo, a onda je legao pokraj nje. - Prepuštam vam se, Aleksandra - tiho je rekao. Nije znala gdje bi ga pomilovala. Onda je spustila svoje usne na njegove. Bio je to strastven poljubac. Ljubila mu je cijelo lice, kosu, vrat. Rukama je prelazila preko njegovog mišićavog tijela. Ovo je prekrasno, mislila je u sebi. Tu mi je na pladnju. Neće to propustiti. Onda se i on prihvatio igre. Ruke su dirale sve njezine dijelove. Uzdisali su. Neprestano s usnama na usnama. Vodili su ljubav tako prisno, tako zavodljivo. Aleksandra još nije iskusila tako nešto. - Voli me, voli me...- šaptala mu je na uho. Postojao je samo on na svijetu. Njezin savršeni ljubavnik. Hoće li joj to biti dovoljno, pitala se u nekom dijelu mozga.

Zajedno u poslu, zajedno i u krevetu, vragolasto se nasmijala u sebi Aleksandra kad se pred ogledalom dotjerivala za sastanak s Bečanima. Silvano je nakon strastvene noći, rano ujutro otišao u svoju sobu da se bar malo odmori. Aleksandra je, pak, blistala od sreće. Nije osjećala nikakav umor, već nekakvo božanstveno oslobađanje. Tako dugo nije vodila ljubav, a sad u krevetu ima savršenog ljubavnika. Pružao joj je sve o čemu je maštala.

18


Uživala je u njegovoj ljepoti, a on joj je tepao najljepše riječi. Bila je neopisivo sretna. Gledala se tako pred ogledalom, a oči su joj imale blistavi sjaj. Pomno se našminkala i počešljala raspuštenu kosu. Odjenula je bijeli kostim sa suknjom do koljena otkrivajući svoje lijepe noge. Stavila je nešto nakita. Znala je da se sve to uređuje za Silvana. Premda je morala ostaviti dojam i na bečke partnere. Nije mogla zanemariti činjenicu da je ona Aleksandra Artner, prva dama hrvatske tekstilne industrije, i da će joj taj ugovor donijeti korist za vlastitu tvrtku i osigurati unosan posao za zaposlenike. Nadala se da će i Silvano biti na visini zadatka i da nije pogriješila što ga je angažirala kao prevoditelja. Sastanak s Bečanima je trebao biti održan u deset sati ujutro u njihovoj tvrtki. Po njih će doći njihovo službeno vozilo. Pogledala je na sat. Bilo je devet sati. Odlučila je pokucati na Silvanova vrata da ne bi slučajno zaspao. No, čim je stala pred vrata njegove hotelske sobe, vrata su se otvorila i pred njom je stajao Silvano, najljepši muškarac na svijetu. - Baš sam krenuo k vama, Aleksandra - rekao je ozbiljno. - Ja sam spremna. Samo da uzmem torbu s dokumentima. I možemo sići. U predvorju ćemo pričekati vozača. - Izgledate fantastično - nehajno je rekao. -Već sam se naviknuo na vašu eleganciju. - I ja na vašu, Silvano - uzvratila je. Otišla je do svoje sobe, uzela aktovku, te su sigurnim korakom krenuli do dizala. Aleksandra je jedva čekala da stignu u prizemlje jer se suzdržavala da ga ne poljubi. Imamo još dva dana, tješila se. Imat će vremena biti s njim i po danu i po noći. Nije znala je li to dobro. No, više nije bilo uzmicanja. Dala mu je do znanja da ga želi i on joj je ispunjavao želju. Usluge. Nisu bili nikakav zaljubljeni par, bijesno je mislila. I to ju je smetalo. Spetljala se sa žigolom. Još malo i poklonit će mu srce. Samo da se ne zaljubi u njega, molila je Boga. Jer to bi bila katastrofa.

19


Sjedili su za velikim ovalnim stolom u uredu glavnog direktora bečke tvrtke. Silvano ju je predstavljao, Frau Aleksandra, i vodio razgovor te joj ga prevodio. Guten Morgen odvraćali su joj svi po redu i stiskali joj ruku. Nisu mogli sakriti divljenje kad su je gledali. Nisu dugo pregovarali te su ubrzo potpisali ugovor o poslovanju i partnerstvu. Nakon toga direktor, gospodin Britig, pozvao ih je sve na ručak. Ručali su u jednom otmjenom restoranu. Silvano je imao pune ruke posla jer je svatko želio razgovarati s Aleksandrom. Ali on je tako spretno prevodio i najmanje detalje da Aleksandra nije požalila što ga je angažirala. Ponosila se njime. I u njemu vidjela sasvim drugu osobu od običnog žigola. - Svi vam se dive - došapnuo joj je Silvano. - Sklopili ste značajan ugovor. Možete biti zadovoljni. - I jesam - odgovorila je ona. - A sad me izbavite odavde, Silvano. Već mi je dosta tog blebetanja. Silvano se digao i rekao nešto na njemačkom. Svi su zašutjeli. - Možemo ići - rekao joj je Silvano. Rukovali su se s njom. Direktor Britig joj je malo podulje zadržao ruku, ali ona se spretno izvukla. Ispratili su je žalosnim pogledom. Uskoro se sa Silvanom našla na ulici. - Što ste im rekli? - upitala je. - Rekao sam im da se pod hitno morate vratiti u Zagreb... na pogreb... - Kakav pogreb, pobogu? - Neke stare, drage tete...- nasmijao se. - Oni su vam izrazili sućut. Onda se i ona nasmijala. - I što ćemo sad? - upitao je Silvano. - Vraćamo se u hotel. U moju sobu - naglasila je značajno Aleksandra. - To će vas skupo stajati - rekao je zagonetno. - To me najmanje brine. Imam nešto ušteđevine - nasmijala se.

20


Ta dva dana u Beču sa Silvanom za Aleksandru su bili nezaboravni. Osjećala se ponovno mladom i bezbrižnom u naručju svog mladog ljubavnika. Iako je bio deset godina mlađi od nje, to se uopće nije primjećivalo u njihovim odnosima. On je razbudio, rascvjetao njezino tijelo. Ali morala je priznati uvukao joj se i u dušu. Osjećala je da i on sam ima divnu dušu, ne samo tijelo koje prodaje. Bio je inteligentan, obrazovan, kulturan, osjećajan, pažljiv. Nije on bio samo lijepo lice. U njegovim očima je primjećivala nekakav sanjarski izraz. - Jesi li ikada bio zaljubljen? - upitala ga je iznenada te noći. - U mom poslu nema mjesta za ljubav -ozbiljno je rekao. - Ali upoznao si toliko lijepih žena... - Ja sam za njih bio samo lijep trofej s kojim su se šminkale okolo. - Ali ti si pristao na to! - Sve radi novca. Ali ponekad sam se osjećao poniženo. Koliko puta sam samo želio prekinuti s tim poslom. Ali uvijek bi me nazvala neka osamljena dama kojoj je trebala pratnja i ja sam se smilovao - nasmijao se. - Dugo se baviš ti poslom? - Od svoje dvadesete... Isprva me to zabavljalo, a onda je to preraslo u ozbiljan posao. - Rano si počeo. - Aleksandra, ja ne znam što je ljubav - rekao je. - Ali u tvom zagrljaju osjećam se nekako posebno. - Zato što mi se jako sviđaš. Od prvog trena kad sam te ugledala priznala je. - I ponudila si mi taj posao prevoditelja. Ne vjerujem da nisi mogla pronaći profesionalca. - Željela sam se s tobom lijepo provesti ovdje u Beču. Nisam mogla propustiti tu priliku. Ja te toliko želim da me to izluđuje. Ne znam kako da si to objasnim. Ja sam ipak zrela žena, a ti si mlado drvo koje još cvate. Poželjela sam biti cvijet na tvojim granama. A tvoji poljupci su božanstveni. Kako bih to mogla propustiti - nasmijala se. - I ja sam se lijepo proveo s tobom. Sutra se vraćamo u Zagreb, i čarolija će nestati. - Ne znam što će biti. Ali ja moram biti realna. Vodim veliku tvrtku.

21


Ovaj izlet u Beč mogla sam si dopustiti. Ali ja imam tako mnogo obveza. - Zasitila si me se? Šutjeli su ležeći u krevetu jedno pokraj drugog. Ona mu je stisnula ruku. - Nešto ću već smisliti. Želim te viđati povremeno. Ako pristaješ na to... - Znaš, ne moraš mi plaćati za naše susrete. Niti Beč ti neću naplatiti. Uživao sam s tobom. Ti si predivna osoba. Bilo joj je drago to čuti. Neka toplina se razlila njezinim bićem. - Ne mogu te se nauživati - rekla je i prepustila se njegovim usnama.

- Znaš moj broj - rekao joj je Silvano kad su se rastajali pred zagrebačkim aerodromom. Nije bilo ni poljubaca, ni zagrljaja. Aleksandra je ugledala svog vozača i službeno vozilo kako je već čeka. - Hoćeš da te povezem? - upitala je. - Hvala. Ići ću taksijem. I onda joj je okrenuo leđa i jedna avantura je bila završena. Aleksandra se nekako čudno osjećala. Izgubljeno, ali svakako tužno. Tko zna kad će ponovno vidjeti Silvana. Premda joj je dao do znanja da ga uvijek može nazvati. Ali kamo to vodi? Imati vezu s jednim žigolom. Premda se njezino mišljenje o njemu u mnogo čemu promijenilo. Bio je on savršen muškarac. - Kakav je bio let, gospođo Artner? - upitao ju je vozač otvarajući joj stražnja vrata. - Podnošljiv, hvala na pitanju, Josipe. - Doma? - Ravno kući - odgovorila je sjetno. Tek tada je primijetila da na mjestu suvozača sjedi još neki čovjek. Kad se okrenuo prema njoj, prepoznala je Denisa. - Otkud ti ovdje? - iznenađeno je upitala. - Želio sam te osobno dočekati - rekao je.

22


- Lijepo od tebe. Ali preumorna sam za ozbiljne razgovore. - Vidio sam te s njim - rekao je Denis. –S kim? - S onim prevoditeljem. Moram priznati da imaš dobar ukus. Mali je pravi frajer. Sigurno ti je bilo zanimljivo s njim u Beču. A koliko sam čuo, bio je izuzetno dobar prevoditelj. Dakle, ugovor je potpisan. Čestitam! - I ja tebi. I ti si se mnogo trudio oko toga. - Samo što ja nisam išao s tobom u Beč. Već taj - Što te spopalo? Napad ljubomore? - upitala je nervozno Aleksandra. - Moraš ga pozvati u tvrtku da ga upoznam. Želim znati s kim poslujemo. Možda i meni zatreba - nacerio se Denis. - Sumnjam - oštro je odgovorila Aleksandra. Razotkrivena Kako su prolazili dani, tako je Aleksandra sve više smirivala svoje uzbuđeno tijelo i uzburkanu dušu. Sa sjetom se prisjećala romantičnih dana sa Silvanom u Beču, ali se s druge strane jako kontrolirala da ti osjećaji ne utječu na njezin posao. Ona je ipak bila ozbiljna žena i nije se mogla prepustiti maštanju o jednom žigolu. To je bila samo avantura, govorila je sama sebi. I neće si to više dopustiti. I Denis je zaboravio na tobožnjeg prevoditelja i oboje su uhvatili ritam u vođenju tvrtke. - Sviđa mi se kad si tako posvećena poslu - rekao joj je Denis nakon jednog sastanka Upravnog odbora. - Ti si čelična lady. - I ja tako mislim - nacerila se ona. - Još ne želiš sa mnom izaći na večeru? - Ne želim kršiti tvoje bračne zavjete - nasmijala se. - Ja se uopće ne osjećam oženjenim. - Ali zato se tvoja žena jako dobro osjeća. - Ma, ona je tako dosadna osoba. Nije ti ni do koljena - rekao je Denis. - Žao mi je što si razočaran brakom. I ja sam tako bila. Odahnula sam nakon razvoda. - Ja se ne mogu ni razvesti. Ona moja mi prijeti samoubojstvom. A koliko je šašava, to bi mogla i učiniti. Što bih dao da sam slobodan čovjek uzdahnuo je Denis. - Ja ti tu ne mogu pomoći. - Mogu te gledati samo izdaleka, ali i to je nešto. Barem smo najbolji prijatelji. - To mnogo znači - rekla je Aleksandra.

23


Ljeto je obasjalo Zagreb i počeli su godišnji odmori. Ali Aleksandra nije ni pomišljala na to. Njezina tvrtka je radila punom parom za bečke partnere i radnici su bili sretni što imaju posla i primaju redovito plaću. Aleksandra se jedino opuštala navečer kod kuće sama i sama sebi dovoljna. Prisjetila bi se katkada Silvana. No, od toga nije bilo nikakve koristi. Nije si mogla dopustiti da ima vezu s jednim žigolom. Kad bi mediji to saznali, razapeli bi je i ismijali. Pokušala je biti razborita, no, svejedno negdje u dubini svoga srca ona je čeznula za Silvanom. Nije ga mogla zaboraviti. Nedostajao bi joj u takvim osamljenim trenucima. On je sigurno očekivao od nje da će ga nazvati. Ali ona se borila protiv toga. Zašto započinjati vezu koja je već na samom početku osuđena na propast. I onda je jednog dana Denis upao u njezin ured. Izgledao je veoma bijesno. - Što je? - upitala je uplašeno Aleksandra. - Znam sve! - povikao je. - O čemu se radi? - staloženo je upitala ona. - Silvano Tasoti, tvoj tobožnji prevoditelj, jest jedan obični žigolo! Razotkrio sam ga. Zar si mislila da ću samo tako prijeći preko toga? Ti nisi normalna! Taj čovjek je vodio naš Bečki ugovor. Kako si se samo spustila tako nisko!? - vikao je Denis. - Da si iz ovih stopa izašao van iz mog ureda - najledenijim glasom mu je rekla Aleksandra. Prostrijelio ju je svojim crnim očima, okrenuo na peti i zalupio vrata za sobom.

Denis i Aleksandra nisu razgovarali danima. Denis se durio i šutio, a Aleksandra je bila ljuta na njega jer je kopao po njezinu životu i razotkrio Silvana. S druge strane bilo ju je sram pred Denisom što ju je uhvatio sa žigolom. Ona, koja je odbijala svaki njegov poziv, glumeći moralnost, spetljala se s nekim još gorim. Bila je posramljena. No, svejedno, nije dopustila da se o Silvanu kaže niti jedna loša riječ jer on to nije zaslužio, premda je bio i žigolo. On joj je podario toliko zadovoljstva i sreće da mu je samo mogla biti zahvalna.

24


Jedno jutro Denis je došao u njezin ured. Imao je ozbiljan izraz lica. - Viđaš li se s njim? - odmah ju je upitao. - S kim? - S tim žigolom. - Ne. Nisam ga vidjela ni čula od Beča. - Dobro. Shvatit ću tvoju vezu s njim kao privremenu slabost. - Shvati to kako hoćeš - povikala je Aleksandra. - Ugrožavaš svoj ugled s njim! - povikao je i Denis. - A da odem u krevet s tobom? To bi bilo jako ugledno... - odbrusila mu je. - Samo ne želim da se petljaš s bilo kakvim klaunovima. - Hoćeš reći žigolima... - Ma, da, sve ti je to isto. Dobro te opelješio za malo milovanja nacerio se on. - Silvano me nije opelješio. Nije tražio od mene niti kune. Čak mi nije naplatio ni posao za Bečki ugovor. - Ne bih ti ni ja naplatio. Iskoristio te za osobno zadovoljstvo. Onako, za svoju dušu. - Nije on mene ništa iskoristio. On je pošten čovjek baš kao ja i ti. Nemaš pojma za stoje on sve sposoban. On govori čak i japanski. - Mogu si misliti. To je pokupio, valjda, od neke Japanke - prezrivo je rekao Denis. - E, pa da znaš, kulturniji je mnogo više od tebe. On je pravi džentlmen. - I ti si se zaljubila u njega? - direktno je upitao on. - Što ti je? Zar misliš da sam pala s Marsa? Kakve to gluposti melješ, kakvo zaljubljivanje? Što te spopalo? - Onda dobro. Zaboravimo te događaje. Zaboravimo Silvana Tasotija. Može? Aleksandra je gledala njegovo bijesno lice. - Ja sam ga zaboravila - slagala mu je u oči. Denisovim licem je preletio pobjednički osmijeh. - Onda se bacimo na posao. Zatvorimo tu temu. - Tako je najbolje - rekla je mirno Aleksandra. Nije znala zašto je cijelo vrijeme imala osjećaj da je velika lažljivica. Zaboraviti Silvana Tasotija jednostavno je bilo nemoguće. No, radi mira u tvrtki, a Denis joj je bio najbliži i najvredniji suradnik, morala je lagati. 25


Morala je umiriti Denisa. Inače, bojala se, mogla bi ga izgubiti, a takvog stručnjaka bi bilo teško ponovno naći. Odlučila je da će Silvano Tasoti biti njezina najveća tajna.

A najveće tajne otvaraju se noću. Prošlo je bilo više od mjesec dana otkako je vidjela i čula Silvana. Sada je bio kraj srpnja i sve je mamilo na avanturu. Sjedila je sama na svom balkonu i ispijala viski. Kako sam samo osamljena, mislila je Aleksandra. Nigdje u cijelom Zagrebu nema nikog tko bi sada bio uz nju. Vrijeme je bilo predivno, noć stvorena za dvoje, a ona je sama čamila na balkonu i maštala. Onda se digla i uzela svoj mobitel. Znala je Silvanov broj napamet. Urezala ga je u memoriju kao zlatnik koji će joj danas-sutra trebati. Neka ide k vragu Denis i njegove prijetnje. Učinit će po svome. Nazvala je Silvanov broj. Željela ga je odmah, sada. Za nekoliko sekundi se javio njegov ugodan glas. - Halo. - Halo, Silvano. Ovdje Aleksandra. Kako si? - Oh, vi ste gospođo... Nije joj se sviđalo daje oslovljava s vi i još k tome gospođo. Mislila je da su preskočili tu fazu. - Jesi li u Zagrebu? - nastavila je ona pokušavajući kontrolirati svoj glas da joj ne podrhtava od uzbuđenja što ga čuje. - Nisam, gospođo Artner. - Šteta. Baš sam mislila da bi mogao skoknuti do mene... - U Dubrovniku sam. Nažalost, ne mogu vam biti na usluzi - glas mu je bio ozbiljan. - Na moru si? Odmaraš se ili... - Poslom. - Ah, tako...- razočarana je bila Aleksandra. Mogla gaje zamisliti u društvu nekakve zgodne dame. Možda je sad s njom u hotelskoj sobi. - U hotelu si? - direktno je upitala. -Da. - Onda je tebi lijepo tamo. Imaš društvo, more, mjesečinu... - skoro je ljutito počela nabrajati. - Što ste me trebali?

26


- Ma, ništa. Onako, htjela sam ti čuti glas. - Samo to, gospođo? - Htjela sam da dođeš k meni i da vodimo ljubav, eto, to sam htjela povikala je u mobitel. - A ti imaš posla u Dubrovniku i... i... neka sve ide kvragu! Prekinula je vezu, a suze su joj počele teći licem. Što je očekivala? Da će on samo čekati na njezin poziv, da se zaljubio u nju i da će prestati izlaziti s drugim ženama... da će misliti na nju, a on je zvučao tako prokleto službeno kao telefonska sekretarica. Večer joj je bila grozna. Osjećala se odbačenom i ostavljenom. Možda se naljutio što ga prije nije nazvala. Ipak ga je mogla...ali željela ga je zaboraviti. Nije željela imati vezu sa žigolom. A sad je svejedno posustala. Ona je bila zaljubljena u Silvana Tasotija.

Ponovni susret

P

rošla je godina dana od te osamljene noći kad je nazvala Silvana. Više nije to činila. Odlučila ga je zaboraviti jer je bila povrijeđena. Konačno, nimalo joj se nije sviđalo to što je on bio žigolo. Denis je bio u pravu. Nije se mogla spustiti tako nisko. Tako je ugušila svoju zaljubljenost i posve se posvetila poslu. Posao s bečkim partnerom je dobro išao i u godinu dana njezina je tvrtka znatno napredovala unatoč krizi. To je bilo zato jer su imali strane partnere koji su ulagali u njezinu tvornicu tekstila. Aleksandra je sklopila mnoge ugovore i svojim je šarmom i poslovnim umijećem pridobila i najsumnjičavije poslovne ljude. - Bez tebe bi ova tvrtka propala - govorio joj je Denis. - I bez tebe. Ti si moja desna ruka. Zajedno smo pobjednički tim rekla je Aleksandra. - Čudo da smo se održali u ovo krizno doba. Da nisi privukla sve te strance, otišli bismo u stečaj. - Očito nam nije suđeno da propadnemo - rekla je. - Kako tvoj ljubavni život? - iznenada ju je upitao Denis. - Nula. 27


- Ja sam tu za tebe, to znaš. - Ali si oženjen. Još dan danas mi se udvaraš, a ja ti ne popuštam. Kako tvoj ljubavni život? - odvratila je. - Patim. A ova moja želi imati još djece. Kao da mi nije dovoljan ovaj mali klipan. On je moje jedino veselje u tom braku. I ti si trebala imati djecu. Život bi ti dobio drugačiji smisao. - Prekasno je o tome misliti - tužno je uzdahnula Aleksandra. - Moj prvi muž je mislio samo na novac i ljubavnice... - Dobro da si ga se riješila. - Ja odmah prekidam sa svime s čime nisam zadovoljna. Nema kompromisa... - Ti si odlučna i hrabra žena. - Život me tome naučio. - Ah, nećemo sad udariti žalopojke. Zaboravio sam ti reći! Sljedeći tjedan smo pozvani na jednu humanitarnu večer. - Je li? - Možemo ići zajedno - rekao je obzirno. - Pa, baš bismo i mogli... - Prihvaćaš me za pratnju? - Denis je uzviknuo oduševljeno. - Kad nemam s kim ići, bit ćeš mi i ti dobar - nasmijala se. - Ne brini, neću te zamarati svojim osjećajima. Valjda smo najbolji prijatelji. A prijatelji i izlaze zajedno i druže se. - Dobro kažeš. Nemam nikog osim tebe - tužno je rekla Aleksandra. - Ja ću ti biti dovoljan, obećavam - sretno je rekao Denis. Svejedno je u Aleksandrinu srcu postojala neka praznina. Nedostajao joj je žigolo.

Humanitarna večer se trebala održati u jednom otmjenom zagrebačkom restoranu. Denis je došao po Aleksandru točno u osam sati navečer. - Jesi li spremna, ljepotice? - upitao ju je s vratiju. - A jesi li ti dobio dozvolu za izlazak? - nasmijala se ona. - Došao bih ja i bez dozvole. - Ali bi poslije dobio batina.

28


- Kad si ti u pitanju, moja žena mi da je punu slobodu. Cijeni te. A ja si mislim da se boji da ne ostanem bez posla ako ne budem s tobom u dobrim odnosima. A ona svakako ne želi nezaposlenog muža. - Znači, moraš mi se ulizivati da ne ostaneš bez posla - nasmijala se Aleksandra. - To ona misli. Ali ti izgledaš predivno! Bijelo ti baš odlično pristaje. - I ti se elegantan. Nije li ti to odijelo s vjenčanja? - zadirkivala ga je. - Imaš smisla za crni humor - napravio se uvrijeđen. - Kupit ću ti ja jedno izrađeno u našoj tvornici. - Ta sam već sva isprobao. - Zašto onda nisi u fraku? - Zar ti ličim na pingvina? Smijali su se i zadirkivali pa im je pola sata vožnje do restorana brzo proteklo. Konačno jedna opuštena noć, zadovoljno je mislila u sebi Aleksandra. U restoranu su dobili stol na dobrom mjestu sa kojega su mogli vidjeti cijelu salu. Promatrali su ljude oko sebe. Bili su to bogati biznismeni, političari, sportaši i uspješni umjetnici. - Sama krema - šapnuo je Denis. - I mi smo u to umiješani - odvratila je Aleksandra podrugljivo. Mnogi su dolazili do njihovog stola i pozdravljali Aleksandru. Ipak je i ona bila velika faca. Denisa nisu svi poznavali pa su mislili daje on njezin muž stoje ovome silno godilo. A onda se dogodilo nešto neočekivano. Aleksandra se trgnula. Na vratima sale je zastao Silvano Tasoti, besprijekorna izgleda, sa smiješkom na usnama. Pod rukuje držao jednu stariju ženu, veoma elegantno odjevenu i finu. Stalno se naginjao k njoj i govorio joj na uho. Aleksandra je bila šokirana. Tako znači to izgleda, takav je posao žigola, da zabavlja starije dame. Ali, ova je bila posebna. Nije koketirala s njim već je imala ozbiljan izraz lica. Hvala Bogu da su oni otišli na drugi kraj sale tako da je Silvano nije primijetio. - U koga si se tako zagledala? - radoznalo ju je upitao Denis. - Ni u koga, baš ni u koga - gotovo ljutito je rekla dok ju je iznutra izjedala silna ljubomora. - Zar ste ostavili damu samu? – podrugljivo je Aleksandra upitala Silvana kad su se sreli pred toaletom restorana. On se iznenada okrenuo prema njoj. - Otkud vi, Aleksandra? - iznenađeno je upitao. 29


- Niste me zaboravili, svaka čast - rekla je ona. - Doista, dugo se nismo vidjeli. Ali, kako bih vas mogao zaboraviti? - Tješite se sa starom gospođom, ili ste joj samo na usluzi? Silvano ju je netremice gledao. - U krivu ste - rekao je. - Vidjela sam vas svojim očima kad ste s damom ušli u salu. - Što vi to meni spočitavate? Niste, valjda, ljubomorni? - Ljubomorna? Ta, ja sam već zaboravila da vi postojite. Ali, eto, putovi su nam se opet sreli. - Ona dama koja je sa mnom doista je moja rođena teta iz Švicarske. Mogu vas upoznati s njom. - Teta? Baš! Aleksandra se osjetila posramljeno. - Lijepi ste večeras... kao i uvijek - on je prekinuo neugodnu situaciju. Zašto me niste nazvali? Prošla je cijela godina, a vi mi se ne javljate. - Kažem vam da sam vas zaboravila - slagala je i nasmijala se. - Zar se može zaboraviti nešto tako divno što je bilo među nama? Stajali su jedno pokraj drugog i sve je izgledalo da će se zagrliti. Ali, Aleksandra se povukla. - Čeka vas dama - hladno je rekla.- A i moj pratilac je sam. Zbogom! Nije stigao ništa više reći već mu je ona pobjegla iz vidokruga. Aleksandra je cijelu večer promatrala njegov stol. - Ti si potpuno odsutna večeras - potužio se Denis. - A ja sam mislio da ćemo se lijepo zabaviti. - Oprosti - kratko je rekla. Silvano ju je promatrao iz daljine i ona njega. Ponovno je sve počelo, mislila je uznemireno. Ponovno će se zaljubiti u njega. Zadrhtala je od te pomisli.

- Nisam ti bio baš nekakvo društvo - žalosno je rekao Denis kad je ostavio Aleksandru pred njezinom zgradom. - Glavno da smo obavili svoju dužnost - rekla je ona. - Hajde, laku noć! Na brzinu se oprostila Aleksandra i pojurila u svoj stan. Bila je prepuna dojmova, naravno o Silvanu. Jadni Denis, nije se baš najljepše pro-

30


veo jer je ona gotovo cijelu večer zurila u Silvana. I sad joj je srce još brzo kucalo od uzbuđenja što ga je vidjela. Bio je tako lijep, neodoljiv. Taj žigolo potpuno je poremetio njezin duševni mir koji je imala proteklu godinu dana. A sada se vratila na početak. Žudnja za njim samo je rasla. Kako li će se osloboditi te patnje, pitala se nemoćno. Da li da ga uvede u svoj život ili da se bori protiv osjećaja koje je u njoj budio? S takvim mislima je legla u krevet, ali nije mogla zaspati. Cijelu noć se prevrtala po krevetu i jutro je dočekala neispavana i umorna. Mislila je da neće to jutro otići niti na posao. - Malo ću kasniti - javila je svojoj tajnici. A nikad do sada nije kasnila u tvrtku, štoviše, dolazila je prije drugih. - Zar ste bolesni? - upitala ju je zabrinuto tajnica. - Kako to misliš? Nisam bolesna - gotovo je povikala Aleksandra. - Pa, još nikada niste kasnili... - Za sve postoji prvi put! - zlovoljno je rekla tajnici i poklopila joj slušalicu. Skuhala si je kavu i smjestila se za kuhinjski stol. Morat ću te iskoristiti, Silvano Tasoti, zaključila je odlučno, da istjeram te nemire u sebi koje mi stvaraš.

Poziv

O

dluka je pala. A to je značilo da će pokušati zavesti Silvana Tasotija i tako se osigurati za posljednje godine svoje mladosti. Aleksandra je bila svjesna da ulazi u peto desetljeće života i da se više nikada neće udavati. Ali u njezinom tijelu još je gorjela vatra. Bila je željna poljubaca i milovanja. A sve to bi joj mogao pružiti Silvano. Bilo je samo pitanje kako da ga zadrži samo za sebe. Dosad od nje nije prihvatio ni kunu. Što bi moglo značiti da je i on uživao u njihovim zajedničkim ljubavnim trenucima. Znači da mu se sviđala i da bi mogao postati njezin osobni ljubavnik. No, koliko je žudila za njim, bila bi spremna platiti za svaki susret s njim. Aleksandra je bila svjesna da se zaljubila u žigola i da će sve poduzeti 31


da bude njezin. Ali, to je morala biti njezina najveća tajna. Kad bi Denis saznao za to napravio bi pravi skandal. Danima je prevrtala mobitel u ruci ne bi li nazvala Silvanov privatni broj. Nije imala hrabrosti da ga nazove. Ali, morala je to učiniti. Čekala je povoljan trenutak, možda nakon čaše crnog vina u dubokoj noći. Slijedili su mnoge osamljene noći i njezina želja za njim sve je više rasla. Pomisao da je on sada negdje drugdje s nekom ženom, izluđivala ju je. Morala ga je što prije nazvati da ga se ne dočepa neka druga dama. Jer žene su se, naprosto, lijepile za njega. I onda je jedne noći odlučila. Skupila je hrabrosti i utipkala njegov broj. Srce joj je ludo tuklo u iščekivanju njegova glasa. - Halo! - javio se. - Dobra noć! - rekla je ljubazno pokušavajući smiriti svoj drhtavi glas. -Tko je to? - Aleksandra Artner na telefonu, gospodine Tasoti. - A, vi ste! Ne možete spavati kad zovete tako kasno? - Jesam li vas probudila? - Zaspao sam uz televizor - Silvano je zijevnuo. - Što ste me trebali? - Pa, znate, vaše usluge... Bilo bi mi drago da mi budete pratnja noćas u mom stanu - teško je izgovorila od srama. - Trebate moje usluge? Nazovite radnim danom u moju agenciju rekao je Silvano. Aleksandra je bila zbunjena. - Ja vas želim sada - gotovo je povikala. - O kakvoj agenciji vi pričate? - Očito se nismo razumjeli, gospođo Artner. Govorim o svojoj privatnoj turističkoj agenciji. - Što to znači? - Već godinu dana bavim se turizmom. Nisam više žigolo, ako ste na to ciljali - rekao je ozbiljno. - Niste više žigolo?! - Zar vam je krivo? Pa, ionako ste me kritizirali zbog toga. - Da, ali... znači da vas više ne mogu angažirati? - Ne - rekao je jasno i glasno - Ja sam sada direktor turističke agencije Atlas. Niste znali? - Nisam. Iznenadili ste me. - Pa, navratite do moje agencije ako želite nekamo otputovati. Sredit ćemo vam super aranžman. 32


- Ne, ne... ja ne mislim putovati - pobunila se. Ja želim tebe, vikala je u sebi. - Onda ništa, gospođo Artner. -Ništa... Nije mu mogla priznati svoje osjećaje. Opet je bila posramljena. - Pozdravljam vas, laku noć - polako je rekla. - Mogu vam preporučiti nekog drugog žigola. Prekinula je vezu na te riječi. Osjećala se užasno. Umjesto da ona iskoristi žigola, on je iskoristio nju.

I što sad, Aleksandra je razmišljala danima. Kako doprijeti do Silvana? On više nije bio na prodaju, gorko se osmjehnula. Postao je normalan muškarac. Mogao bi se i oženiti, užasnuto je pomislila. No, s druge strane bilo joj je drago što više nije bio žigolo, što je imao ozbiljan posao. Sad ga je još više voljela. Mogla ga je nazvati u tu njegovu agenciju i pozvati ga na kavu. Morala mu se nekako približiti. Ali sad joj se razlika od deset godina među njima činila velikom. Osjećala se staro i neprivlačnom. Kako je mogla zadobiti njegovu ljubav? Silvano joj se činio miljama daleko. On je sad bio neki drugi čovjek, mladi biznismen pred kojim je karijera i svijetla budućnost. Ona mu uopće više nije bila potrebna. Ali neki bunt u njoj joj je govorio da se bori za njega, da sve ne prepusti prošlosti. Da je još dovoljno lijepa da zadobije njegovu pažnju.

- Viđaš li se s kime? - upitao ju je tih dana Denis kad su pili jutarnju kavu u njezinu uredu. - Viđam se s mnogim ljudima - diplomatski je odgovorila. - Nisam mislio tako. Imaš li koga? Izlaziš li s kim? Kakav je tvoj ljubavni život? - Zašto te to zanima? - upitala je Aleksandra. - Zanima me sve u vezi s tobom. - Misliš da imaš pravo na to?

33


- Ja sam ti najbolji prijatelj. Želim te zaštititi samo. Da ne padneš u ruke nekom strvinaru... - Sumnjaš u moj ukus? - nasmijala se. - Ne. Ali ne mogu zaboraviti onu tvoju avanturu sa žigolom. - Ne viđam se ni s kim - na to je rekla. - Žene u tvojim godinama još imaju buran ljubavni život - odvratio je Denis. - Žene u mojim godinama već su u menopauzi i imaju svoje tegobe. - Zar je to tvoj problem? –Nije još. Ali, bit će... - Ti ćeš zauvijek biti mlada. Ne mogu te zamisliti kao staricu. Htjela mu je nešto odgovoriti, ali u taj čas ju je nazvala tajnica. - Gospođo Artner, na telefonskoj liniji je neki Silvano Tasoti. Želi razgovarati s vama. Da ga spojim k vama? Hoćete li primiti poziv? Aleksandra je uplašeno pogledala u Denisa. - Recite da sam zauzeta, da me nema ili bilo što...- odgovorila je Aleksandra ubrzano dišući. - U redu - rekla je tajnica. Aleksandra je brzo ispila kavu. - Tko te to tražio da si ga otpilila? - znatiželjno je upitao Denis. - Ah, jedna znanica koja mi dosađuje danima. Želi zaposliti svog sina...slagala je brzo ona. - Možda mogu pomoći? - Znaš da ne primamo nove radnike. Možemo nekako ugurati momka - nastavio je Denis. - Nije mi uopće prijateljica. Znamo se samo s kave s jednim društvom tračerica. Nije mi niti simpatična da joj činim uslugu. - Onda u redu...- Denis ju je pozorno gledao. - Izgledaš mi nekako uzbuđeno, uznemireno. - Čini ti se. No, dosta priče! Ako si popio kavu, krenimo svaki na svoj posao. - Izbacuješ me? - nasmijao se Denis dižući se s fotelje. - Shvati to kako hoćeš... Denis je otišao, a ona je zurila u telefon. Dobro da Denis nije ništa shvatio tko je zove, mislila je. Imala bi problema s njim. Ali, bilo joj je silno žao što nije mogla razgovarati sa Silvanom. Pitala se što li ju je trebao.

34


Čim je Denis napustio ured, Aleksandra je još malo pričekala, a onda uzela mobitel i utipkala Silvanov privatni broj. Odmah se javio. - Zvao sam vas - rekao je. - Imala sam kratak sastanak - slagala je. - Vaša tajnica mi je rekla da ste izašli. - Ona ponekad laže za mene - nasmijala se. - Baš kao i moja - nasmijao se i on. - Ali glavno da ste me odmah nazvali. Mogao bih pomisliti da ne želite razgovarati sa mnom. - To nikako! Drago mi je da ste me se sjetili. Ali ne znam što je razlog tome... - Htio sam vas pozvati na kavu kod mene u agenciju. Da vidite gdje radim. - Baš me zanima, doista. Prihvaćam. Kada? - Odmah sada. - Jako ste nestrpljivi - nasmijala se. - Gdje ste bili proteklih godinu dana? - Radio sam. I stvorio ovo što sad imam. - O čemu ste željeli razgovarati sa mnom? - Prvo bih želio vidjeti vaše lijepo lice, a onda popiti kavu, a zatim vam nešto predložiti. Hoćete li doći? - Moram otkazati neke sastanke. - Otkažite! - Gdje se nalazi ta vaša turistička agencija? Rekao joj je adresu u Ilici. - Nagovorili ste me - konačno je rekla. - Čekam vas! Kad su prekinuli vezu, Aleksandra se smijala od uha do uha od radosti. Bila je presretna što će vidjeti Silvana i što je on učinio presudan korak. No, bila je i silno znatiželjna o čemu želi razgovarati s njom. Kakogod, pogledala se u zrcalo i u njemu vidjela sretnu ženu.

35


Aleksandra je otprve našla u Ilici turističku agenciju Atlas. Sjajna ploča najavljivala je luksuzni prostor. Kad je ušla unutra, kroz staklena vrata osvrnula se oko sebe. Doista je sve bilo lijepo i moderno uređeno. Prišla je pultu iza kojeg je stajala zgodna crnka. - Oprostite, trebala bih direktora, gospodina Tasotija - rekla je oprezno Aleksandra. Još nije mogla vjerovati da je jedan žigolo pokrenuo takav posao. - Možete li se predstaviti? - upitala ju je djevojka. - Aleksandra Artner. - Ah, on vas očekuje. Pođite ovim hodnikom lijevo i prva vrata su njegova. Tako je i učinila. Malo je zastala pred vratima na kojima je pisalo: Direktor Silvano Tasoti njegovo. Pokucala je na vrata. - Slobodno! - čula je glas. Otvorila je vrata i vidjela Silvana kako stoji nasred sobe. - Brzi ste. To mi se sviđa - rekao joj je i pružio ruku na pozdrav. - Činilo mi se da je stvar hitne naravi. - Dakako. Sjednite. Što ćete popiti osim kave? Silvano je naprosto izgledao prekrasno. Imao je traperice i bijelu košulju te je odisao nekakvom svježinom. - Dovoljna mi je kava - rekla je prikrivajući uzbuđenje što ga vidi. On se smjestio za svoj radni stol, a njoj je ponudio modernu fotelju pokraj stola. Kava je uskoro stigla. Bila je to neka druga djevojka. - Imate mnogo djelatnika? - upitala je. - Desetak - rekao je. - Onda imate pune ruke posla. - Posla ima sve više i više. Uspjeli smo na tržištu usluga i ne moramo se brinuti da će netko ostati bez posla. Ljudi mnogo putuju, znate, i u ovo krizno doba. - Uvijek će biti bogatih ljudi koji si to mogu priuštiti. - I vi ste jedna od njih - malo se nasmijao.

36


- Ja ne volim putovati. - Zašto? - začuđeno ju je pogledao Silvano. - Zato jer nemam s kim. A sama ne volim odlaziti u strane zemlje. - U pravu ste. No, ja sam mnoge zemlje proputovao sam. - I uvijek vas je čekala neka žena - nasmijala se Aleksandra. - Možda ste i u pravu, ali neću vam priznati - nasmijao se i on. - Zašto ste me zvali? - A da prijeđemo na ti, kao nekad? - obzirno je upitao. - Ipak nas vežu lijepe uspomene od prošle godine. - Može. Ipak sam ja starija od tebe i mogu ti govoriti ti. - Ja se neću koristiti tim pravilom i govoriti ti vi - odvratio je. - Dobro. Slažem se da ćemo biti na ti. - Pozvao sam te jer sam ti želio nešto predložiti, zapravo, vratiti, uslugu. - Čime sam te zadužila? - iznenađeno je rekla ona. - Beč! - Što s tim? - Pozivam te da mi se pridružiš sljedeći tjedan na putovanje na dva dana u Beč. Imam tamo nekakvog posla pa sam pomislio da bi bilo lijepo da zajedno odemo. Možemo odsjesti u istom hotelu i lijepo se provesti. Imam samo jedan poslovni sastanak, a ostalo vrijeme možemo iskoristiti za sebe govorio je Silvano. - Ti mene zoveš u Beč? - uznemireno je upitala. - Da. Zar me možeš odbiti? - nasmijao se. I ona se nasmijala. - Prihvaćam. Baš bi mi godilo jedno putovanje i to s... tobom. Ionako sam te se poželjela. - Baš sam sretnik! Putujemo u četvrtak, a vraćamo se u subotu. Možeš li srediti slobodne dane? - Zaboravljaš da sam ja direktorica. Mogu što hoću. A Beč ne bih nikako željela propustiti. Početak ljeta je sigurno divan tamo. Mada uvijek Beč zamišljam kao zimsku idilu. Silvano ju je gledao. - Lijepa si i prelijepa, moja damo. Primio ju je za ruku i poljubio prste. - Mislim da će nam biti izvanredno. Već dugo čekam ovaj trenutak. - Što si radio proteklih godinu dana? - Nisam bio ni s jednom ženom otkako smo se rastali na aerodromu rekao je ozbiljno. Žigola više nema. Nadam se da si sretna zbog toga. 37


- Presretna sam s tobom na sve moguće načine - priznala je Aleksandra. - Baš smo savršen par - rekao je. - Stvarno to misliš? - Osjećam to. U svom srcu. Bila je to objava ljubavi. Aleksandra je ostala bez riječi. O tome je sanjala. I sad to živi. Ponovno u Beču. Bilo je to sasvim drugačije ozračje pri ovom putovanju u Beč. Među Aleksandrom i Silvanom je vladala opuštena atmosfera, smijali su se jedno drugom i lijepo, zaljubljeno se gledali. U avionu Aleksandra je naslonila glavu na Silvanovo rame i nakratko zaspala. Izgledali su kao zaljubljeni par. Oboje su se oslobodili okova i disali su punim plućima uživajući jedno u drugom. Kad su stigli u Beč, taksijem su se odvezli do jednog luksuznog, otmjenog, starog hotela. - Ovo je najljepši hotel u Beču, bar za mene - rekao je Silvano. Rezervirao je za njih veliki apartman. Aleksandra je uživala u svakoj sekundi uz Silvana. Prepustila se njemu u ruke. - Divno si ti to organizirao - samo mu je rekla. Kad su se našli sami u apartmanu s divnim pogledom na Beč, bacili su se jedno dragome u zagrljaj. - Kako si mi nedostajala - prošaptao je on. -I ti meni. Nisu marili za vrijeme, ni za ručak, ni za prtljagu. Našli su se u velikom, bijelom krevetu i vodili ljubav kao da je to pitanje života. Uskoro se spustila i noć. - Ako želiš, naručit ću večera u sobu - rekao je Silvano. - Može. Uopće mi se ne izlazi van. Ovo mi je poput medenog mjeseca. - A što će biti tek kad se vjenčamo!? - veselo je rekao Silvano. Aleksandra se zabezeknula u sebi. O kakvom on to vjenčanju govori, mislila je. To joj je bilo na kraj pameti. Ipak nije bila spremna učiniti tako ozbiljan korak. Ona je jedino željela da vodi s njim ljubav, da joj bude ljubavnik, ali da nitko za njega ne zna. Nije se mogla udati za žigola, dobro, sad već bivšeg žigola, ali... - Što želiš za večeru, ljubavi? - upitao ju je nježno Silvano. Obraćao joj se s toliko pažnje. - Bilo što. - Sendvič s parizerom? - nasmijao se. 38


- Budi malo romantičniji. Osim toga nismo u Parizu - nasmijala se ona. - Bečki odrezak! - To bi već moglo proći. Oboje su se istuširali i preodjenuli, a uskoro im je stigla i večera u sobu. Posluga je bila vrhunska, a konobar je donio i šampanjac. - Kuća časti - rekao je na njemačkom. Silvano je komunicirao s njim i otpratio ga. - Rekao sam im da smo novopečeni mladenci pa nas hotel časti šampanjac Aleksandra je šutjela. - Nešto nije u redu? - upitao ju je sumnjičavo Silvano. - Ma, sve je super - rekla je, osim insinuacija na vjenčanje pomislila je mrzovoljno.

Sljedeće jutro rano su ustali i otišli na doručak u hotelski restoran. - Žurim - rekao je Silvano između zalogaja. - Sto ćeš raditi dok sam ja na sastanku s bečkom turističkom agencijom? - Budući da vani pljušti kiša, ostat ću u apartmanu i čekati tebe. - Pokušat ću što prije obaviti posao da ti se pridružim. - Ne moraš žuriti - upozorila ga je Aleksandra. - Ozbiljan sam što se tiče posla. - Znam. Onda su se rastali i Aleksandra je otišla u njihov apartman. Uzela je neke modne časopise i prelistavala ih. Naišla je na modne kreacije vjenčanica. Odmah se uznemirila. Kako je samo Silvano olako shvaćao njihovu ljubavnu vezu, mislila je. Ne bi se čudila kad bije uskoro i zaprosio. Osjećala je da se zaljubio u nju. To je bilo divno. Ali ona nije trebala muža. Kako će mu to objasniti ako između njih iskrsne takvo pitanje. Kakogod, dobila je od Silvana više nego li što je htjela.

39


Silvano se vratio za tri sata. Bučno je upao u apartman sa zadovoljnim izrazom lica. Aleksandra se izležavala na krevetu i jedva je dočekala da ga vidi. - Gotovo? - upitala je. - Odlično! Napravio sam savršen posao i uspostavio čvrste kontakte s Bečom za svoju agenciju. - Nisam ni sumnjala. - Vjeruješ u moj poslovni duh? - upitao je i počeo skidati odijelo. - Ali, bilo je naporno. Srećom dobro razumijem njemački. - Nadaren si za jezike. Jesi li mnogo putovao Europom? - Proputovao sam je gotovo svu. - Kao žigolo? - upitala je. - Kakvo je to pitanje? - pomalo ljutito je odvratio Silvano. - Oprosti... Nisam te to trebala pitati. - Kao žigolo sam posjetio najraskošnije europske metropole i mjesta, ako te to zanima - ipak joj je odgovorio. Onda su ušutjeli gledajući jedno drugom u oči. - Prestao sam s tim, znaš. Zar ti to ništa ne govori? Nisam više žigolo, već odavno, ako te to muči... - Nećemo o tome. Ne želim razgovarati o tome. - To je moja prošlost, Aleksandra. Ali, zar nemam pravo na budućnost, na svoj novi život? - Imaš. - Nisam svetac, ali imam i ja osjećaje. Volim tebe. Aleksandri su potekle suze. Silvano joj se približio i legao kraj nje na krevet. - Ljubavi, volim tebe - ponovio je. - Znači li ti to što? Nije ništa rekla. Privinula se uz njegovo tijelo i počela ga ljubiti. Uzvratio joj je. Opet su se izgubili u svom svijetu strasti i ljubavne igre. Kad su se umorili, već je bilo poslijepodne. Onda su utonuli u san. Beč je za njih bila samo jedna svjetiljka u noći. Sve ostalo je bila ljubav u hotelskoj sobi otmjenog, starog hotela.

40


Bili su ponovno u Zagrebu. Stajali su pred zgradom zračne luke i opraštali se. - Hoćemo li zajedno taksijem do kuće? - dosjetio se Silvano. Ona je jedva dočekala takav prijedlog. Željela je što dulje ostati s njim. Ni Beč joj nije bio dovoljan. - Može - tiho je rekla ne želeći otkrivati svoje emocije. - Odbacit ćemo prvo tebe - rekao je on. Bio je lijep, sunčan dan, bila je subota, i moglo se još mnogo toga doživjeti. - Bilo mi je lijepo u Beču premda je padala kiša - rekao je. - Imali smo lijep apartman - nasmijala se. Ubrzo su zaustavili taksi. Ukrcali su se i ona je rekla svoju adresu. - Oh, pa to je divan kvart - rekao je. - A gdje ti stanuješ? - upitala je. - U Ilici. Jedva sam pronašao taj stan blizu moje agencije. - Mene vozač vozi službenim automobilom svaki dan na posao - Ti si velika šefica. Nasmijala se. -I stroga - dometnula je. - Baš bih volio vidjeti gdje radiš. Hoćeš li me jednom pozvati na kavu? - upitao je bezbrižno. Aleksandra se odmah lecnula i sjetila se Denisa. On bi poludio kad bi saznao da je Silvana Tasotija, bivšeg žigola, pozvala u tvrtku. Nije znala što bi odgovorila Silvanu, a da ga ne povrijedi. - Pozvat ću te jednom - slagala je brzo. Nije željela da se sad posvađaju. - Jedva čekam da vidim tvoju tvornicu. - Ništa posebno - rekla je nehajno. - Ne bih rekao. Vi vladate na tržištu tekstilne industrije. Zasigurno imate vrhunske menadžere i radnike. -Toje istina... - Ti si veoma sposobna žena, Aleksandra Artner - rekao je i šapnuo da taksist ne čuje - i prekrasna ljubavnica. Primio ju je za ruku. - Teško mi se rastati od tebe - rekao je tiho. - Što ćeš raditi ovaj vikend? - upitala ga je iznenada.

41


- Ništa. Nemam nikakav plan. Inače igram tenis s trendovima. Aleksandra je na brzinu donijela odluku. - Dođi k meni. Odmah sad. Imam divan balkon i možemo uživati na suncu cijeli vikend - rekla je veselo. - Ja ću ti kuhati. Jest ćemo sladoled... Pogledao ju je duboko u oči. - Prihvaćam poziv - konačno je rekao i stisnuo joj ruku.

Otkrivanje - Nestaneš na nekoliko dana i onda očekuješ da se ne brinem - vikao je Denis. Aleksandra je bila u njegovu uredu i mirno sjedila. - Nisam se osjećala dobro... Bila sam nekako boležljiva - slagala je. Osim toga javila sam tajnici da me u četvrtak i petak neće biti na poslu. - Ne izgledaš mi uopće boležljivo. Dapače, ti sva sjajiš i izgledaš bolje nego ikada - spočitnuo joj je Denis. - Sve je to šminka - pokušala se izvući. - Nemoj mi to raditi! - ponovno je povikao Denis. - A što ja to tebi radim? Zar moraš znati za svaki moj pokret? Nisi mi muž. Ja sam slobodna žena i mogla sam odletjeti na Havaje, bez da ti se opravdavam. - Osjećam se odgovornim za tebe. - Zašto? - ljutito je upitala Aleksandra. - Jer sam jedini muškarac u tvom životu. Jer sam ti najbolji prijatelj. Moram znati što se s tobom događa. - Mislim da si uzimaš previše prava na moj život. Aleksandra se digla s fotelje. - Ako imaš nešto službeno za rješavati, očekujem te u svom uredu rekla je strogo. Denis ju je samo gledao. I kad je zalupila vratima njegova ureda, on je znao da se s njom nešto događa. Aleksandra je došla u svoj ured. Sjela je za radni stol i pogledala na sat. Bilo je prošlo devet ujutro. Utipkala je Silvanov broj u mobitel. Odmah se javio. - Halo! 42


- Dobro jutro, ljubavi - rekla mu je nježno. -I tebi, draga. Mislio sam te baš nazvati. - Hoćemo li zajedno na ručak za vrijeme stanke? - upitala je. - U gužvi sam, ali neću te odbiti - rekao je. - Zar bi me mogao odbiti? - zadirkivala ga je. - Neodoljiva si. - Onda dolazim u tvoju agenciju po tebe oko jedanaest sati. Odgovara li ti to? - Veselim se tome. Znam jedan fini restoran. - Nadam se da nije prebučan. - Pruža intimnost. - Odlično! Šaljem ti poljubac. Vidimo se! -zadovoljno je rekla Aleksandra. Sve se odvijalo kao je ona htjela. Željela je svoj privatni život držati u tajnosti. I zadržati Silvana samo za sebe. Odsad će se viđati svakog dana i mnoge strasne noći provoditi u njezinom stanu. Dobila je savršenog ljubavnika. Samo neka sve ostane u tajnosti.

- Hoćemo li se uvijek ovako skrivati? - upitao ju je iznenada Silvano. Sjedili su u intimnom separeu luksuznog restorana i jeli. - Kako to misliš? - brzo je odvratila Aleksandra. - Zaključio sam to na temelju tvog ponašanja. Sastajemo se samo u tvom stanu, a za izlaske biraš samo određena mjesta gdje, pretpostavljam, ne zalaze tvoji prijatelji i poznanici. Dosad me još nikome nisi predstavila. A nisi me pozvala niti u svoju tvrtku da barem popijemo kavu. Aleksandra se osjećala posramljeno. Silvano ju je prozreo, a ona nije znala što bi mu odgovorila. Svakako istinu ne. - Krivo misliš, ljubavi. Želim uživati sama u tvom društvu, zato ti se tako čini da se skrivamo. - Onda, oprosti. I menije lijepo nasamo s tobom. Ali želio bih povikati cijelom svijetu da te volim, da si moja... - Vikat ćeš noćas u mom krevetu - nasmijala mu se ona. - Dopuštaš? - nasmijao se i on. Voljeli su zadirkivati jedno drugo. - Ja sam samo tvoja, za to se ne moraš brinuti. Vjerna sam ti kao pas.

43


- I ja tebi. Što misliš kako će završiti naša veza? - Zašto bi moralo nekako završiti? Lijepo nam je dok traje. Uživajmo u sadašnjosti. - Znaš da bih ja volio nešto više - rekao je ozbiljno Silvano. - Što više želiš od moje ljubavi? Aleksandra je slutila kamo vodi ovaj razgovor. - A da pođemo? Imam mnogo posla u tvrtki - slagala je. - Izbjegla si pitanje, moje veliko pitanje -rekao joj je ozbiljno. Hajdemo onda požuriti. Posao nas čeka. - Očekujem te večeras kod mene - rekla mu je i na brzinu poljubila u obraz. - To ni za što ne bih propustio. Odvezla ga je službenim vozilom do agencije. Na brzinu su se pozdravili, a onda je ona nastavila put svoje tvrtke. Razmišljala je o Silvanovim osjećajima. Voli li je doista. Baš kao i ona njega. Ali, udati se za bivšeg žigola, nije nikako mogla prihvatiti. Bojala se okoline, svojih roditelja, Denisa. Kad-tad bi se saznalo što je radio u svojoj prošlosti. Ona je prešla preko toga, ali okolina će je osuđivati i ismijavati. Silvano je bio divan čovjek, skoro bez mana. Ali kako to objasniti drugima? S tim je mislima ušla u svoj ured gdje ju je već čekao Denis poput stražara. I to je u njoj izazvalo nelagodu. Denis je odmah počeo s pitanjem: - U posljednje vrijeme često ručaš vani? Ne vjerujem da sama sjediš za stolom u nekom otmjenom restoranu. - To je moja stvar, Denis - odgovorila je ozbiljno. Već joj je išlo na živce da mu se stalno opravdava. - Ispitao sam tvog službenog vozača. Često te vozi u Ilicu, u turističku agenciju Atlas. Namjeravaš li na put oko svijeta? Aleksandra ga je razrogačeno pogledala. - Zar me uhodiš? - upitala je sa srdžbom. - Stvari se nameću same po sebi. Ja sam stalno u uredu, ali govorka se da imaš nekog zgodnog tipa - nastavio je Denis zlovoljno. - Ti svašta čuješ! - Promijenila si se.. Nema više onih naših dugih razgovora, ni ručkova u tvorničkoj menzi. Rastužuješ me, Aleksandra. - Promijenila sam navike. - Kako samo dobro lažeš! - Ne vrijeđaj me! - povikala je ona. 44


- Istina boli - nacerio se Denis. - A u tvom slučaju to je doslovce tako. Okrenuo se i otišao iz njezina ureda. Aleksandra se usplahirila. Zar Denis zna za Silvana i njezino kolebanje u toj vezi, pitala se.

Aleksandra je pratila Silvanov poslovni uspjeh. U godinu dana njegova turistička agencija Atlas prerasla je u najuspješniju takvu agenciju u Zagrebu. Silvano je preko noći stvorio čvrste kontakte diljem Europe i svijeta kako bi klijentima ponudio fantastične turističke aranžmane. Posao mu je jednostavno cvao, unatoč gospodarskoj krizi. Ljudi su još željeli putovati i Silvano im je davao mnoge pogodnosti i popuste na cijenu. Aleksandra mu se divila i bila je sve ponosnija na njega. Željela je cijelom svijetu reći da je to njezin čovjek, čovjek kojeg je voljela svim srcem. Njegova prošlost kao žigola topila se kao snijeg na suncu. On je odrastao u uspješnog, mladog čovjeka kojem su bila otvorena sva vrata, osim vrata njezina ureda, žalosno je mislila. Prihvatio je tajnost njihove veze, ali svakim danom joj je dokazivao da je dostojan njezine ljubavi. Možda je bio i uvrijeđen, ali nije to ni s čim pokazivao. Jednostavno ju je volio, a ona je bila luda za njim. Njezin stan je postao njihovo ljubavno gnijezdo i često bi prespavao kod nje. Voljela je buditi se uz njega. Milovati ga po snenom licu i maziti ga. Voljela mu je spremati doručak i odijevati ga. Naprosto, uživala je u njemu. On joj više nije spominjao vjenčanje. Kao daju je posve prokužio, ali joj to nije prigovarao. A ona je sve više željela da uđe u njezin život, i da tamo ostane zauvijek. Na kraju će ga ona sama zaprositi, smijala se sama sebi. Za rođendan joj je kupio prekrasan prsten i rekao: - Volio bih da ovaj prsten ima neku simboliku, da nas veže, ali ja te ni na što neću nagovarati, ni uvjeravati. Možda ćeš jednog dana shvatiti koliko te, zapravo, volim. Aleksandra se rasplakala. - Ti si moj život - rekla mu je kroz suze. - Ti si mi sve. - Ti si ljubav mog života - rekao joj je on. - Nemoj me nikada napustiti - uputila mu je molećive riječi. - Bio bih lud kad bih to učinio. Ti si žena mojih snova. Zbog tebe sam

45


postao snažniji, odlučniji. Zbog tebe se borim da te budem dostojan, da zaboraviš moju prošlost. - Koga briga! Ti si najdivniji muškarac na svijetu. Pružio si mi tako mnogo ljubavi. Bezuvjetno te volim. Gledala gaje u oči i rekla: - Dođi sutra u moju tvrtku kod mene na kavu.

Aleksandra je sjedila u svom uredu i pogledavala na sat. Silvano je trebao stići u devet sati ujutro i ona je već obavijestila sekretaricu da pripremi svježu kavu. Bila je uzbuđena i nemirna jer se bojala kako će proteći susret sa svojim ljubavnikom u tvrtki. Denis je već rano ujutro bio kod nje i otišao je van po nekom zadatku, tako da se nadala da se njih dvojica neće sresti i da neće doći do skandala. Zazvonio je telefon. To je bila tajnica. - Gospođe Artner, stigao je gospodin Tasoti. Da ga uvedem? - Svakako. I Silvano je osvano na vratima njezina ureda krijući se iza velikog buketa crvenih ruža. Ugledala je njegov osmjeh. Najslađi osmijeh na svijetu. - Došao si... - Pozvala si me. - Sjedni. Javit ću tajnici da nam donese kavu – petljala je ne usuđujući ga se pogledati u oči. Sva je bila smetena. - Impresioniran sam tvornicom izvana – rekao je Silvano. – Kako li je tek unutra! - Pokazat ću ti sve. Provest ću te kroz pogone. - Baš me zanima gdje se šivaju oni frakovi za Beč. Silvano se udobno smjestio u fotelju pokraj njezina stola i zaljubljeno je gledao. Pili su kavu, a tajnica nije mogla sakriti divljenje u očima kad je ugledala Silbana. Bila je očarana njime. Uskoro će cijela tvornica znati da je kod nje u uredu najzgodniji frajer na svijetu. - Imaš lijep ured - rekao je on.

46


- Udoban je. - Znači tu provodiš dane i noći kad nisi sa mnom? - Tu sam ostavila svoj život. Svoju mladost i kako se čini i starost... - Ne pričaj mi o tome! Ti si bezvremena. - Laskaš mi. - Nimalo. - Hoćemo li poći u obilazak tvornice? - upitala ga je. - Može. Silvano se digao iz fotelje. Imao je na sebi lijepo tamnoplavo odijelo i sivu košulju. Izgledao je elegantno i ležerno. Aleksandra je bila u kostimu sive boje koji joj je savršeno pristajao. Još je imala dobru liniju i Silvano ju je s divljenjem gledao. Uhvatio ju je za ruku i poljubio joj prste. Uto su se otvorila vrata ureda. Tamo je stajao nitko drugi nego Denis. Aleksandra se ukopala na mjestu. - Oh, oprosti, imaš sastanak - rekao je Denis i odmjerio Silvana. - Mogu li ti kako pomoći? Prišao je Silvanu i pružio mu ruku. - Da se predstavim., Denis, član Upravnog odbora i njezina desna ruka. Silvano mu je pružio ruku. - Ja sam Silvano Tasoti, Aleksandrin prijatelj. Denis ga je u čudu pogledao. A onda je pocrvenio od srdžbe. Aleksandra je željela propasti u zemlju. - Znači, dovodiš svog ljubavnika u tvrtku!? Da ga ne misliš zaposliti? Ali što bi jedan žigolo mogao ovdje raditi? Prevoditi? - Denis je sasuo na nju bujicu pitanja i ubojitim pogledom odmjeravao Silvana. - Oprostite...- želio je nešto reći Silvano. - Ti šuti! - dobacio mu je Denis. - Ne budi bezobrazan! - konačno je rekla Aleksandra povišenim tonom. - Ti si bezobrazna i nemoralna! Dovodiš mi žigola u kuću. Šta on uopće radi ovdje!? Silvano je pogledao njih dvoje neodređenim pogledom, a zatim laganim korakom izašao iz ureda, bez riječi, bez opravdanja, ponosno uzdignute glave.

47


Aleksandra je željela povikati za njim, ali glas joj se zaledio. Samo je gledala u njegova leđa u odlasku. Ništa joj nije rekao. Samo je otišao. Okrenula se prema Denisu. On je buljio u nju i imala je osjećaj da bije mogao ubiti. Sručila se u fotelju i rasplakala se.

- Da te moje oči više ne vide! - povikala je bijesno Aleksandra na Denisa. - Ti hodaš s ovim žigolom? Ne mogu vjerovati! - i on je bio bijesan. - To je moja stvar! - Baš me zanima koliko mu plaćaš po satu... - Drzniče! Bezobraznik jedan! Kako se usuđuješ... - Kako se ti usuđuješ tog tipa dovesti meni pred oči? - Silvano je najpošteniji čovjek kojeg znam. - O, pa, da! - Možeš misliti što god hoćeš o njegovoj prošlosti, ali on je sad jedan od najuspješnijih menadžera u Zagrebu. - Otvorio je javnu kuću? - posprdno je rekao Denis. - Možda bi ti trebao potražiti javnu kuću, kad si u vlastitoj nezadovoljan - odbrusila mu je. - Još nisam pao tako nisko. Ali ti, bogme, jesi. Da me nisi uspoređivala s tim tipom! Vikali su jedno na drugo u velikoj svađi, ali ni jednome nije bilo lakše. Denis je bio izrazito bezobrazan, a ona mu je uzvraćala udarac i branila Silvana poput lavice. - Otići ću na godišnji, a ti se sredi. Prekini s tim žigolom, inače ću izazvati pravi skandal u tvrtki i Zagrebu. A ti ćeš biti glavna žrtva. Nije me briga za posljedice. Ali ako se središ i izbaciš tog tipa iz svog života, neću zucnuti o tvojoj vezi. - Zar misliš da će Silvano nakon tvog ispada željeti još biti u mom životu? On je ponosan čovjek. Mogao te je odalamiti, ali se ipak suzdržao i otišao bez riječi - rekla je Aleksandra.

48


- Tim bolje. Zataškat ćemo tvoju vezu s njim. - Izlazi iz mog ureda. Vrati se u svoj brlog i ne prilazi mi neko vrijeme. - Pa, nisi se, valjda, zaljubila u žigola? - s podsmijehom je upitao. - Još si tu?! - odvratila je ljutito Aleksandra. - Ti si luda! - dobacio joj je Denis i izašao van iz ureda. Sve je propalo, pomislila je očajno Aleksandra. Silvano će je napustiti nakon ove scene. Sigurno se jako uvrijedio. I sigurno mu je srce slomljeno baš kao i njoj. Ali do toga bi kad-tad moralo doći. Ne možeš pobjeći od svoje prošlosti. Nadala se da će Silvano taj udarac dočekati na nogama. Bio je on snažan muškarac. Ali, hoće li poslije svega htjeti nastaviti vezu s njom? Predosjećala je da neće. I to joj je slamalo srce. Pokupila se iz svog ureda i otišla kući. Zavukla se u krevet i dugo plakala ne znajući što joj je činiti.

Ponovno u Beču

A

leksandra je očekivala da će je Silvano nazvati, ali s obzirom da je znala koliko je ponosan, sve manje se tome nadala, A ona nije imala hrabrosti da ga nazove. Tako su prolazili tjedni, a njih dvoje nikako nisu bili zajedno. Bila je ljuta na Denisa i najradije bi mu dala otkaz, ali bio je neophodan za njezinu tvrtku. U posluje bila izvanredan. Žalila je tako Aleksandra i bilo joj je teško bez svog ljubavnika. Čekala je da se dogodi čudo da se njih dvoje ponovno sastanu i razjasne neke stvari. Konačno, ona je bila ta koja ga je skrivala, ne baš zbog srama zbog njegove prošlosti, nego ju je nešto kočilo da se sa Silvanom nalazi u javnosti i da objavi svoju vezu. Vjerojatno bi on više patio od nje kad bi mediji saznali za njegovu prošlost kao žigola.

49


Patila je za Silvanom i noći su joj bile prepune suza. Nije bilo njegovog savršenog tijela, njegovih strastvenih poljubaca i riječi. Izgubila je najljepše što je imala u životu. Ali, neće samo tako odustati od njega, hrabro je mislila. Borit će se za njega. Tako je odlučila. Smislit će neki plan da se Silvano ponovno vrati u njezin život.

To jutro Aleksandra je znala da mora nešto poduzeti. Nije više mogla čekati na Silvanov poziv, morala je sama učiniti prvi korak. Brzo se spremila, ali i dotjerala, popila kavu i službenim vozilom odjurila u tvrtku. Sredila je sve poslove koji su je dočekali na stolu. Denis je već sve pripremio za potpis. Proučila je svu dokumentaciju i morala je priznati da je Denis vrhunski stručnjak. Otkako su se posvađali, komunicirali su samo službeno. Prijateljstvo je bilo raskinuto među njima. Žalila je zbog toga, ali nije mu mogla oprostiti što je izvrijeđao Silvana. A Denis je, pak, bio strašno uvredljiv. Tako da su ostali nepomireni. Nazvala je tajnicu. - Neće me biti neko vrijeme u tvrtki. Možda se i ne vratim do kraja radnog vremena. - Razumijem. - Sve posjetioce usmjerite Denisu. - Razumijem - rekla je poslušno tajnica. Tada se Aleksandra dignula od stola i duboko udahnula. A sad pravac u turističku agenciju Atlas. Srce joj je ludo tuklo što se više približavala agenciji. Nije vidjela Silvana više od mjesec dana i to ju je izluđivalo. No, danas će to popraviti, mislila je s nadom. Konačno, automobil se zaustavio ispred Atlasa. - Ne morate me čekati. Zadržat ću se - rekla je vozaču. Skupila je svu snagu i kročila u agenciju. Prišla je prijamnom pultu i najavila se. - Trebam gospodina Tasotija. Ja sam mu prijateljica, Aleksandra Artner. Tajnica ju je odmjerila. Premda ju je vidjela i prije kad je dolazila, ovaj put izraz njezinog lica je bio strog.

50


- Gospodina Tasotija nema u uredu - rekla je glasno. - Nema ga? Onda ću ga pričekati u holu -rekla je Aleksandra. - Nema potrebe da ga čekate. On je na službenom putu. - Na putu? Kad se vraća? - gotovo se uzrujala Aleksandra. - Već je dugo na putu, a vratit će se za dva tjedna. - Pa kakvo je to službeno putovanje tako dugo? - On je na putu po cijeloj Europi - odgovorila je tajnica. Aleksandra je bila silno razočarana. - Kažete neće ga biti još dva tjedna? - upitala je. - Možda i više... Aleksandri kao da je pozlilo. - Nije vam dobro? - uzbunila se tajnica. - Ne. Ne, sve je u redu - protisnula je Aleksandra i izjurila van iz ureda. Preostalo joj je samo da pozove taksi i vrati se kući. U tvrtku nije mogla. Nije mogla bez Silvana. Sve ju je gušilo. A njega ovog trena nema tu. Ovog trena kad joj je najpotrebniji. On je pobjegao, zaključila je. Organizirao je taj put po Europi samo da je ne vidi. Nije mogla razumno razmišljati. Kako će izdržati bez njega još tako dugo? Što ako se uopće ne vrati? Tisuću pitanja joj se motalo glavom. On je lako mogao živjeti bilo gdje u Europi. Svugdje bi se prilagodio. Je li mislio na nju kad je odlazio? Na njezino slomljeno srce. Kakvo je, možda, bilo i njegovo...

Razočarano je sjedila za kuhinjskim stolom i jecala. Silvano je pobjegao od nje. A ona ga je tako silno trebala. Onda joj je sinula jedna Nazvala je Silvanovu agenciju Atlas. Tajnica se odmah javila. - Ja sam prije koji sat bila kod vas. Tražila sam gospodina Tasotija govorila je Aleksandra na mobitel. - Rekli ste mi da je na putu po Europi. Eh, vidite, a ja ga hitno trebam... - Da... - Možete li mi reći gdje se on točno sada nalazi? - konačno je upitala Aleksandra. - Vi ste gospođa Artner, zar ne? Znam da ste prijateljica gospodina Tasotija pa ću vam reći ono što vas zanima.

51


- Molim vas! - Baš se jutros javio u agenciju. Bit će u Beču sljedeća tri dana. - Odlično! Možete li mi reći u kojem hotelu je odsjeo? - U hotelu Astoria - ljubazno je odgovorila tajnica. To je bio hotel u kojem su njih dvoje odsjeli zadnji puta kad su bili u Beču. - Puno vam hvala na ovoj informaciji. Jako ste dobri - veselo je rekla Aleksandra. - Stojim vam na usluzi. - Nemam drugih pitanja. Dovoljno ste mi pomogli. Hvala vam. Doviđenja! - Lijep pozdrav - rekla je tajnica. Aleksandra je uzbuđeno razmišljala. Znala je što joj je činiti. Otputovat će još danas u Beč i iznenaditi Silvana. Možda će to biti prilika da se pomire. I dođe do još jednog romantičnog putovanja. Bila je spremna sve mu dati, sve mu obećati. Nije se dugo spremala. Trebala je požuriti na avion za Beč. Jedva je čekala da vidi Silvana. I da se pomire. A u Beču je bilo sve moguće. Tamo su proveli najromantičnije dane svoje ljubavi. Ništa je nije moglo spriječiti da izgladi stvar s njim. Bila je spremna otpustiti i Denisa ako se bude protivio njezinoj vezi sa Silvanom. Bila je spremna vjenčati se s njim. Tako ju je preplavila nada da će ljubav ponovno ući u njezin život. Jer nije više mogla živjeti bez Silvana. Njezina duša bila je posvećena njemu i zamišljala je da do kraja života bude s njim. On je postajao sve uspješniji i znala je da će postići vrhunac svoje karijere. Ali, ni to joj nije bilo bitno. Voljela je njega samoga, njegovu osobnost, ljepota, fizički ju je privlačio, a duhovno opuštao. Bio je sve što je mogla poželjeti od muškarca. Kako je onda mogla propustiti takvu priliku u životu? Polagala je sve nade u ovaj put u Beč i suočavanje s njim. Nadala se da će sreća biti na njezinoj strani.

52


Aleksandra je veselo sišla s aviona u Beču. Uhvatila je prvi taksi za hotel Astoria. Sve je u njoj uzavrelo od pomisli da će vidjeti Silvana i da će po mogućnosti baciti mu se u zagrljaj. Toliko je čeznula za tim osjećajem. Ubrzo su stigli pred hotel. Aleksandra je još prije rezervirala sobu u hotelu. Sve joj je tamo bilo poznato, navirala su sjećanja od posljednjeg boravka u Astoriji sa Silvanom. Odmah se prijavila na recepciji, a zatim upitala: - Možete li mi reći u kojoj sobi je odsjeo gospodin Silvano Tasoti? Recepcionar je prošvrljao kompjutorom i na engleskom, kojim su komunicirali, rekao: - Apartman broj 110. Gospodin Tasoti je sinoć stigao. Želite da ga nazovem i najavim - Oh, ne, nije potrebno. Želim ga iznenaditi - nasmijala se. - Bit će to lijepo iznenađenje - nasmijao se on.- Gospodin Tasoti je naš stalni gost, pa su i njegovi prijatelji dobrodošli u naš hotel. Aleksandra je dobila sobu 212, a pošto nije imala mnogo prtljage, sama se dizalom odvezla na drugi kat i pronašla sobu. Na licu joj je neprestano titrao osmijeh. Sad si moj, Silvano, kliktala je u sebi. Namjeravala ga je posjetiti i iznenaditi u apartmanu prije večere. Tada će zasigurno biti u apartmanu. Dotle se istuširala, pa legla na veliki bijeli krevet dok joj je u mislima prolazilo Silvanovo lice. Silvano je bio duša od čovjeka i njegovo srce je zasigurno bilo slomljeno. Koliko puta joj je samo dao naslutiti da bi je mogao zaprositi, a ona je to odbijala. Ako se to dogodi ovaj put, pristat će odmah na brak. Unatoč svemu. Makar se dogodi i skandal neviđenih razmjera. Bila je spremna staviti svoju karijeru na kocku i svoj ugled samo da živi sa Silvanom. No, znala je da treba prvo ponovno osvojiti Silvana. To je bio najteži dio plana. Ali, ona je osjećala da je on još voli i da neće biti nikakvih problema. On je bio njezin muškarac i morala se za njega boriti.

53


Aleksandra je odjenula lijepu dekoltiranu crnu haljinu, našminkala se i počešljala, a onda duboko uzdahnula. Vrijeme je da se krene, do apartmana 110. Bilo je sedam sati navečer i željela ga je uhvatiti prije nego li siđe na večeru, osim ako nije odlučio večerati u apartmanu. Spustila se dizalom na prvi kat. Bila je silno uzbuđena. Osjećala je na tren kao da će se srušiti, ali je smogla snage i pokucala. Vrata su se odmah otvorila. Na njima je stajala lijepa, plavokosa žena, ne starija od trideset godina. - Izvolite - rekla je dubokim glasom. - Oh, oprostite, mora da sam pogriješila -zbunjeno je rekla Aleksandra. - Možda i niste - žena se nasmijala. - Koga ste tražili? - Gospodina Tasotija. Navodno je ovo njegov apartman. - I jest. Baš se tušira. Silazimo na večeru - rekla je nepoznata ljepotica. Aleksandra je zurila u nju. Nije znala što bi rekla. Nije uopće računala na to da bi Silvano imao pratnju na putu. Nije bila pripremljena na to. - A tko ste vi? - čula je kroz trans pitanje: Velika budala, viknula je u sebi. - Nije bitno. Dobar provod - uspjela je reći plavuši. - To sigurno! - uzviknula je grleno ona. Zalupila je vratima Aleksandri pred nosom. Ona je nekoliko minuta stajala pred vratima u šoku, a zatim se trgnula i obuzeo ju je bijes. Odmarširala je u svoju sobu s golemim razočaranjem. Bila je u zabludi. Silvano uopće nije patio za njom. Imao je žensko društvo i sigurno se divno provodio. Njezini snovi su se raspršili u tisuću komadića. Došla mu je čista srca, a pronašla ga je s ljubavnicom. Bila je ljuta na samu sebe. A pogotovo na tog žigola. Da, sad ga je i ona mogla tako zvati. On se tamo ljubakao u svom apartmanu, a ona je kao budala čekala susret s njim. Među njima nema više ničeg. Iako ga je voljela, morala je priznati da je to uzalud. Bacala je na njega sve drvlje i kamenje u silnoj ljutnji što je u njegovoj sobi zatekla drugu ženu. Izjedala ju je silna ljubomora.

54


Na brzinu se spakirala. Nije htjela više ni minutu ostati u tom hotelu. Mora se što prije vratiti u Zagreb i zaboraviti Silvana. Taje priča bila gotova. Ostao joj je gorak okus svega toga. U avionu za Zagreb točila je suze.

Godišnji odmor

B

io je početak kolovoza. Denis je preplanuo i vidno raspoložen sjedio u Aleksandrinom uredu. Njihovo prijateljstvo se malo po malo vraćalo. - I tako, ti odlaziš... - Govoriš to kao da se nikada više neću vratiti - rekla je Aleksandra. - Čudno mi je to. Godinama nisi bila na godišnjem odmoru. - Pa, sad je kucnuo čas - nasmijala se ona. - Promijenila si se u posljednje vrijeme. Više se ne smiješ kao prije. - Možda su tvoje šale loše. - Bojim se da ne postoji šala kojom bi te mogao nasmijati do suza. - Zahrđao si. Nego, kako je tebi bilo u Dubrovniku? - Jet-set! Možeš si misliti. Moja žena je uživala kao Barbika. A ja sam to jedva podnosio. - Glavno da je njoj bilo dobro. Ali nisi ni ti daleko od snoba - rekla mu je. - Ja, snob? - Upravo tako. Ne znam većeg snoba od tebe. Uvijek si iznad svih. Ponosan i nedohvatljiv. - Tebi sam na raspolaganju. Mogao bih s tobom skočiti do Opatije. Tamo ideš? - Nisi mi baš poželjno društvo. Oženjen muškarac i stara cura. Strašna kombinacija! Smijali su se. - Izgledaš kao da su ti trideset, a ne četrdeset i pet... - Pssst... ne izgovaraj to tako glasno. Ni moja tajnica ne zna sigurno koliko sam stara. - Ima uvid u tvoj personalni dosje. Ta je sve pronjuškala.

55


- Ne budi bezobrazan. - Samo znam kao stvari stoje. Nego, jesi li već bila u Opatiji - U svom dugom životu već-sam lame-uspjela biti nekoliko puta. Oduševljena sam njome. Mogla bih tamo živjeti. - Gdje ćeš odsjesti? - U Ambasadoru. Tamo sam stalan gost. Imam svoj apartman. Barem sam imala u mladosti. Možda su me već zaboravili kad godinama nisam bila tamo. - Sjetit će se oni tebe. Ti si nezaboravna žena. U koju sam smrtno zaljubljen - nasmijao se Denis. - A doživotno si osuđen na brak sa svojom ženicom - podrugljivo je rekla. - Tako ti je to u životu. Svi smo na nešto osuđeni. Ti si možda osuđena na samoću. - Možda. - Zašto si ne nađeš nekog pravog frajera. Jest da sam ljubomoran, ali ne mogu te vidjeti kako patiš sama već godinama. Izuzev onog žigola... Na te riječi se Aleksandra trgnula. Zaboljelo ju je u dnu duše. To joj je bila najbolnija tema za razgovor. Nešto što je pokušala zaboraviti. - Promijeni temu inače bih te mogla nečime klepnuti po glavi - uspjela se našaliti. - Znači, ništa od žigola. Vidiš, a ja sam mislio da ćeš ti nastaviti s njim. Drago mi je da sam se prevario. Gadno bi se nasanjkala da si ostala s njim. Taj bi te samo iskoristio. - Možda si i ti malo u toj priči kriv - ozbiljno je rekla. - Gadno si ga izvrijeđao. - Morao sam te obraniti od tog tipa. - Hvala lijepa. A sad diži sidro. Odlazim. Sve sam ti ostavila kod tajnice. Nadam se da ćeš uspješno voditi tvrtku dok mene neće biti. - Koliko te zapravo neće biti? - Mjesec dana... možda... - Dugo. Kako ću ja bez tebe... - Radno! Izašli su zajedno iz prostorije. Aleksandra je dala još neke upute tajnici, a ova je joj je poželjela ugodan odmor. Kad se našla vani, okrenula se prema Denisu.

56


- Nije mi potrebna pratnja do automobila - rekla mu je. - Sama ćeš voziti? - Zar da vučem vozača sa sobom? - Bilo bi sigurnije. Nisi baš vješta vozačica. - Prevario bi se. Jest da sam malo zahrđala, ali oprezna sam. - Onda, sretan put!- rekao je Denis i poljubio je u obraz. - Hvala! Kad je upalila motor, sve je ostalo iza nje. Čitav teret kao daje spao s njezinih leđa. Osjećala je da će joj biti lijepo u Opatiji. Zaslužila je svoj godišnji odmor.

Aleksandra se lijeno opuštala na ležaljci blizu mora uz novu Pavličićevu knjigu. Knjiga je bila zanimljiva, vrijeme prekrasno, more je mamilo pogled i ona je bila zadovoljna svojim godišnjim odmorom. No, primijetila je da jedan muškarac svakoga dana sjedi na ležaljci blizu nje i čita novine. Taj se načitao i načitao. Kad god bi ona bila na plaži, i on bi bio tamo. Bio je zgodan čovjek četrdesetih godina, dobro održavanog tijela i zanimljiva lica. Ali, on uopće nije obraćao pažnju na nju, već je duboko bio usredotočen na čitanje novina. To joj je odgovaralo, da nitko ne zuri u nju. Odlučila je ostati cijeli kolovoz u Opatiji i zaboraviti na sve obaveze, a naročito Silvana. Iako joj se činilo da ga je potisnula duboko u sebi, s vremena na vrijeme bi iskočio njegov lik u njezinim mislima. No, ovdje u Opatiji daleko od njega imala je šansu da ga preboli. Glasno je uzdahnula, a nepoznati čovjek na ležaljci okrenuo se prema njoj. Pogledao ju je, ali mu zbog naočala nije vidjela oči. - Zar je tako teško? - iznenadio ju je pitanjem. Ovaj čovjek kao da joj je čitao misli. - Ponekad jest - odgovorila je strancu. On se digao s ležaljke i došao do nje. - Viđam vas ovdje svaki dan. Možda bismo se mogli i upoznati - rekao je zgodni neznanac. Iako Aleksandri nije bilo do upoznavanja, nastojala je biti ljubazna.

57


- Ja sam Aleksandra. - Drago mi je, ja sam Vedran. Već ste dobili lijepu boju. Sunce vam očito prija. - I more - rekla je. - Tako i meni. - Ali vi stalno čitate novine. Otvorili ste ovdje kiosk - nasmijala se. - Ah, što mogu? Ja sam novinar po profesiji i radim čak i na godišnjem odmoru. Odakle ste vi? - Iz Zagreba. - Ja također. - Nisam čuo vaše prezime... - Nisam vam ga ni rekla. - Oprostite, nisam želio biti nametljiv... - Aleksandra Artner - nasmijala se. - Oh, da niste vi ona kraljica tekstila? - Upravo ta. Ali nemojte odmah to objaviti. - Čuvat ću vašu privatnost. Tako su malo po malo upustili se u razgovor i Aleksandri uopće nije bilo neugodno. Vedran je bio vrlo pristojan i doista nenametljiv. Razgovarali su o običnim stvarima. - Hoćete li sa mnom danas na večeru? - iznenada ju je upitao. Naravno, ako niste zauzeti... - Vrlo rado - Aleksandra je nesvjesno prihvatila poziv. Čovjek joj se jednostavno sviđao. - Onda, dogovoreno. Rezervirat ću nam stol u vili Angelina.

Aleksandra se radovala večeri s Vedranom. Na prvi dojam činio joj se veoma ugodnim i kulturnim gospodinom. To je svakako bila promjena za nju. Da se viđa s nekim muškarcem. Pomno se dotjerala, odjenula je lijepu bijelu haljinicu koja je odgovarala njezinom preplanulom tenu i zadovoljno je išetala iz hotela. Trebala se naći s Vedranom ispred vile Angeline točno u sedam sati. I doista on ju je već čekao tamo.

58


- Točni ste - rekao je sa širokim osmijehom na licu. - I vi također. - To je dobro. Barem se u nečemu slažemo. - Ovo je tek početak upoznavanja - odgovorila je dajući mu do znanja da bi se voljela dulje družiti s njim. - Pa, pođimo, stol nas čeka - rekao je primivši je pod ruku. Vila Angelina je bila otmjeno mjesto i kad su naručili sva silna jela, Aleksandra je bila oduševljena jer joj se otvorio apetit. Već odavno nije jela s takvim užitkom. - Gdje ste vi odsjeli, Vedrane? - upitala ga je kod deserta. - U vili Maria. Kod svoga prijatelja. On ju je unajmio za cijelo ljeto, a mislim da je ima namjera i kupiti. Toto je nezamjenjiv. - Toto? - Da, tako ga zovemo. On je divan prijatelj i pravi čovjek. Uvijek voli pomoći kad treba. Prilično je velikodušan, zapravo, fascinantan je. Volio bih vas upoznati s njim. Mislim da bi vam se svidio na prvi pogled. - Da? - Ali, onda bih ja pao u drugi plan. Toto je taj koji osvaja žene na prvi pogled. Ne biste odoljeli njegovu šarmu. Zato je bolje da vas što dulje držim podalje od njega. - nasmijao je Vedran. - Pa, nije moguće daje ugodniji od vas. Vi ste baš zanimljiv čovjek. Novinari su uvijek zanimljivi. - Drago mije da tako mislite. Ubrzo su završili s večerom pa su popili kasnu kavu. - Hoćemo li se malo prošetati nakon kave? - upitao ju je Vedran. - Godilo bi mi. Tako nisam jela sto godina. - Pa, što ste onda radili? - Imala sam neke probleme- priznala je. - Ljubavne jade? - Pogodili ste. - Tako lijepa i pametna žena ne bi smjela patiti u ljubavi - rekao je Vedran. - Događa se. Nisam više u formi – nasmijala se. - Ja vas neću razočarati. Obećajem. Ako se zaljubite u mene kojim slučajem.

59


- Vi ste divan čovjek, Vedrane. Ali, ja se ne mislim više zaljubljivati. Gotovo je s tim. Ljubav donosi samo bol. U mojim godinama to je pogubno. Ja imam toliko obveza u svojoj tvrtki da ne smijem gubiti glavu za nekim muškarcem. - Govorite kao muškarac. - To se traži od mene. Čvrsta ruka. Tako vam je to u biznisu. - Ja sam mekana srca, iako ponekad moram pisati o pravim skandalima. -I ljudima remetiti san. - Ima previše kriminala i lopovluka na ovom svijetu. Čuvajte se zlih ljudi. - Pokušavam ih izbjegavati. - Je li ovaj vaš u kojeg ste bili zaljubljeni bio žao? - Ne! Ali je bio veliki prevarant. No, ne želim razgovarati o njemu. Hajdemo u šetnju. Razgovor su nastavili šetajući uz obalu. Ali više nisu govorili o problemima i ljubavnim jadima. Vedran joj je pričao o svojim inozemnim reportažama i putovanjima i to joj je bilo veoma zanimljivo. Nakon pola noći doveo ju je do njezina hotela. - Brzo mi je prošlo vrijeme - rekao je. -I meni. - Hoćemo li ponoviti to još koju večer? - upitao je oprezno. - Mogli bismo. Svakako ćemo se sutra sresti na plaži. - Nažalost, sutra me neće biti uz more. - Zašto? - razočarano je upitala Aleksandra. - Toto ima neki poslić za mene. Rezervirao me za cijeli dan. - Onda se vidimo prekosutra. Bez obveza. Bit ću na plaži. - Može. Uostalom mogu vas nazvati u hotel - rekao je Vedran i poljubio je u obraz. - Hvala na divnoj večeri. - Drago mi je da sam vas nahranio - nasmijao se on. - Laku noć - rekla je i mahnula na odlasku. Nekako je uz Vedrana bila sretna, mislila je u dizalu.

60


Taj dan je bila sama bez Vedrana na plaži. Vrijeme joj je proteklo uz kupanje i sunčanje, a prije ručka se vratila u hotel. I zaspala. Spavala je tako mirno i spokojno da se čudila sama sebi. I da je nije mobitel prenuo iz sna, još bi spavala. Bio je to Denis. - Ništa mi se ne javljaš - odmah ju je prekorio. - Pa, tek sam stigla... - Bojao sam se kako si vozila. - Dobro. Bez problema. - Kako se zabavljaš tamo sama, Aleksandra? - Baš uživam. - Jesi li upoznala kakvog komada? Aleksandra se nasmijala. - Da znaš, da jesam. Komada i pol! - Nemoj mi reći! Nisi gubila vrijeme. A ja ovdje crkavam od posla. Kako se zove taj komad? - Neću ti otkriti tajnu svoje nove simpatije - rekla je ona. - Je li barem zgodniji od mene? - nasmijao se Denis. - On je faca! - Nekako si previše oduševljena njime. Pazi se da ne naletiš na kakvog mangupa! - Ne vjeruješ u moj ukus. Ovaj je pravi muškarac. Veoma kulturan. - Onda ti se posrećilo - zajauknuo je Denis. - Brzo ćeš ti zaboraviti na mene. - Sljedećih mjesec dana zaboravit ću apsolutno na sve - rekla je i pomislila je i na Silvana. - Možda je dobro da se malo središ. Čeka te ovdje puno posla. Tvoja tajnica ludi sa mnom. - Ne znaš ti s njom. - Kao da ja ništa ne znam, tako se ponaša prema meni. Ti si za nju svetica. - Ona je moja pouzdana osoba. Znaš da pomno biram svoje kadrove. A sad ću prekinuti i nemoj me zvati sljedećih dva tjedna osim ako je nešto hitno...

61


- Hej... Aleksandra je sklopila mobitel i počela se spremati za večeru u hotelu. Jedva je čekala da se sutra na plaži sretne s Vedranom. On je unio novi duh u njezin život. Ponovno se osjećala ženstveno i vrijedna pažnje. To joj je samo Silvano znao pružiti. Taj osjećaj da si jedinstvena. Poslije večere je otišla u sobu i gledala televiziju. Iz hladnjaka je izvukla bočicu viskija i tako joj je prošla noć. Gledala je u zvijezde kroz otvoreni balkon i mislila, malo polupijana, pod kojom se zvijezdom sada krije Silvano. Ne! Ne smije o njemu misliti! Prekorila je samu sebe. I tada je imala osjećaj da se nebo zatamnilo. Bacila se na krevet i zaspala. Odnekud je čula misao sutra je novi dan. Dan s Vedranom. Sve nade je polagala na njega. On će je spasiti.

Aleksandra je to prijepodne uranila na plažu. Očekivala je Vedrana. Nešto joj nije dalo mira u vezi s tim čovjekom. Kao da je među njima od prvog susreta postojala nekakva povezanost. Nije da se u njega zaljubila, nego joj je bio drag na neki poseban, nerazjašnjeni način. Izležavala se pod suncem, a onda se nad nju nadvila sjena. - Dobar dan - čula je poznati glas. Bio je to Vedran. - Oh, vi ste! - radosno je kliknula. - Znao sam da ću vas tu naći. - Čekala sam vas. - Nažalost, danas se neću zadržavati na plaži. Toto mi je natrpao hrpu poslova. Čak sam mu morao spremati doručak. - Eh, taj Toto... - Došao sam da vas pozovem na malu zabavicu u vili Maria. Toto mi je dopustio da dovedem koga hoću. A ja sam izabrao vas. Hoćete li biti moja pratilja? - upitao oprezno Vedran. - Zabava je u Totinoj vili? - Da. Uskoro će je kupiti i bit će posve njegova. Zato i slavi. Bit će to zabava samo za najbolje prijatelje. Neće biti gužva. - To volim. - Znači pristajete, Aleksandra? - Hoćete li doći po mene?

62


- U osam sati sam pred vašim hotelom. Nemojte večerati. U vili će biti poslužena večera. - Baš se radujem - rekla je iskreno.- Već dugo nisam bila na nekoj zabavi. Bit će i dobre glazbe? - To svakako! Moći ćete i plesati. - Što da odjenem? - Nešto sportski, ležerno. Nećemo biti uštogljeni. - Taj Toto, kakav je to tip? Je li dobar kao i vi? - Najbolji - široko se nasmijao Vedran. - Je li oženjen? Jeste li vi kojim slučajem oženjeni? - iznenada se obratila Aleksandra. - Niti jedan od nas dvojice nije u braku. Mi smo vam stari dečki. Slobodni smo kao ptice - nasmijao se on. - I ja sam slobodna. - Znam. O vama se piše u medijima. Vi ste poznata osoba. - Voljela bih da nisam. Moja popularnost mi samo stvara probleme. Ne mogu imati svoj privatni život - tužno je rekla. - Zato se niste udavali? - Jesam, jednom davno. Ali onda još nisam bila tako poznata pa me mediji nisu pratili. - Preuzeli ste očev biznis i preko noći postala kraljica tekstila. - Tako me zovu, da - nasmijala se. - Ali u ova krizna vremena bojim se da nema mjesta za kraljice. Svi mučimo istu brigu. Kako zadržati radna mjesta. - Da, teško je - uzdahnuo je Vedran. - A taj vaš Toto, kao se on snalazi? Čini se jako dobro kad kupuje vilu u Opatiji... - Toto je strahovito sposoban mladi čovjek. Sve što takne, pretvori se u eure. - Mlađi je od vas? Zasigurno ima djevojku... - Blizu je četrdesete. Ali nema djevojku. Barem ne sada. No, imao je neku vezu nedavno i bio je jako sretan. Onda je odjednom postao nesretan. Mislim da je ta veza pukla. Nešto ga je strahovito povrijedilo. Otada se posvetio samo poslu. Radi kao manijak. Misli ljubav nadoknaditi novcem. - Kao da se to može...

63


- Naravno da ne. - U protivnom ja bih bila najsretnija žena na svijetu kad imam dosta novca. A vidite i ja sam sama i meni je netko slomio srce - izjadala se Aleksandra. - Bojim se da ćete vi slomiti moje srce, Aleksandra - nasmijao se Vedran. - Vidimo se u osam!

Vedran je došao automobilom po Aleksandru. - Imamo petnaestak minuta vožnje do vile Maria - objasnio joj je. - Pustite neku dobru glazbu. Baš sam raspoložena večeras. - Lijepo ste se odjenuli. Bijelo vam fantastično stoji. Aleksandra je na sebi imala sportsku bijelu majicu i uske hlače, te bijele sandale. Izgledala je i sportski i elegantno. Dok su se vozili u automobilu, Vedran je potiho pjevušio, a ona je tapkala nogama u ritmu glazbe. - Baš mi je drago što sam vas upoznao, Aleksandra - odjednom je rekao. - I meni. Činite me veselom. - Toto će biti oduševljen kad vas vidi. On inače voli lijepe žene nasmijao se Vedran. - Imam malu tremu zbog tog Tota - priznala je Aleksandra. - Ma, on je maksimalno opušten. Nemate se čega bojati. Osvojit će vas na prvi pogled - namignuo joj je Vedran u dobrom raspoloženju. Konačno, zaustavili su se pred jednom bijelom, lijepo uređenom dvokatnicom koja je imala veliku okućnicu i dvije garaže, a okolo je sva bila u oleandrima. Svjetla su gorjela po cijelom prvom katu, a prozori su bili širom otvoreni. Iz kuće je dopirala glazba i žamor ljudi. - Izgleda da smo došli posljednji - rekla je ona. - A i ne čini mi se da je to skromna zabavica. Pokraj kuće su bili parkirani luksuzni automobili. Ušli su na verandu vile i uvukli se kroz široka vrata unutra. A unutrašnjost je bila prekrasna. Pomalo starinska, ali s ponekim dobro

64


odabranim modernim detaljem. - Idemo gore - rekao je Vedran. Popeli su se na prvi kat i našli se u hodniku gdje su jedna velika vrata bila otvorena. Tamo se širila svjetlost s ogromnog staklenog lustera. Tu je već bilo dosta ljudi koji su s čašama u ruci milili oko švedskog stola. Aleksandra nikog nije poznavala. - Dođite da vas upoznam s Totom - rekao je Vedran. Našli su se iza leđa jednog muškarca u bijeloj košulji. Vedran ga je potapšao po ramenu i ovaj se odmah okrenuo. - Ovo je Toto, draga Aleksandra! Ona se skoro srušila na pod. I muškarac je problijedio. Toto je, zapravo, bio Silvano Tasoti. Iako su oboje bili iznenađeni, gotovo šokirani, susretom, Silvano se prvi pribrao i pružio joj ruku. - Dobro došla, Aleksandra - rekao je promuklim glasom. - Vedran mi je puno pričao o vama. Aleksandra je shvatila da neće Vedranu otkriti da se poznaju. Tako je i ona postupila. - Vi ste, dakle, taj legendarni Toto - uspjela se nasmijati. - I što kažeš, Toto? Imam dobar ukus za žene - upitao je Vedran. Silvano je kratko gledao u Aleksandru. Njihovi pogledi su se borili s osjećajima. - Savršen - rekao je Silvano i jednostavno otišao od njih pridruživši se drugoj grupici ljudi. - Hoćete li nešto popiti? Viski, možda? -upitao je Vedran Aleksandru. - Može, dupli! Gledala je u Silvanova leđa i nije mogla vjerovati da je on taj toliko hvaljeni Toto.

Aleksandra je izašla van na balkon vile da zapali cigareta. Ona i Silvano vješto su se izbjegavali cijelu večer. No, dok je tako stajala na balkonu i udisala morski zrak, osjetila je da je netko iza nje. Okrenula se. Bio je to Stlvano.

65


- Nisam znao da pušiš - rekao je. - Ponekad. - Kad si nervozna? - Misliš da sam sad nervozna? - prkosno je upitala. - Znam da jesi. Naš susret te pogodio koliko i mene. Mislio sam da te više nikada neću vidjeti. - Pobjegao si. Gledali su se u oči i više nije bilo uzmaka. Aleksandra se jedino bojala da se ne posvađaju. - Kamo sam pobjegao? - Na putovanje po Europi. - Kako znaš? - upitao je Silvano. - Raspitivala sam se za tebe. Htjela sam se da se pomirimo nakon onog incidenta u mojoj tvrtki koji je izazvao Denis. - Stalo ti je do mene? - Stalo? Možda nekad. Ali ti si se brzo snašao za žensko društvo. - Nisam bio ni s kim otkako sam izletio iz tvoga ureda. I ja sam mislio na tebe. Ali bojao sam se da ću ti donijeti samo nevolje. - Znaš, bila sam u Beču... - Kad? - Kad si bio i ti. U hotelu Astoria. Pošla sam za tobom. Ali sam se neugodno iznenadila kad mi je vrata tvog apartmana otvorila zanosna plavuša. - Ne znam ništa o tome - Silvano ju je gledao zbunjeno. - Zar ti nije rekla da sam te tražila? Ti si se baštuširao kad sam razgovarala s njom. Rekla je da se divno provodite... - Ali to nije istina! To mora da je bila Brigita. Imali smo sastanak u mom apartmanu. Ona vodi jednu turističku agenciju u Beču. Nisam imao ništa s njom, kunem ti se - vatreno je govorio Silvano. - Da ti vjerujem? - Aleksandra ga je strogo pogledala. - Moraš mi vjerovati. Toliko sam patio za tobom. Onaj Denis je zbilja bio bezobrazan... - Znam. Onda joj je prišao i zagrlio oko ramena. - Što smo sve propustili? Ja sam bio preponosan da bih ti se javio, a ti si također bila takva.

66


- Mene je bilo sram. Ali sam ipak otputovala u Beč da izgladimo stvar. Ta Brigita mi je pokvarila plan. Mislila sam da je tvoja ljubavnica i odmah sam se vratila u Zagreb. - Sada je sve drugačije. Ima još nade za nas. Naravno, ako ti to hoćeš... Sagnuo se nad njezino lice i poljubio je u obraz. Iz očiju joj je potekla suza. - Nemoj plakati, ljubavi. Tu sam pokraj tebe. I ništa me više neće razdvojiti od tebe. Samo... - Što? - Ne znam u kakvoj si vezi s Vedranom... - Prijateljskoj. On me doveo do tebe. Od početka sam osjećala neku povezanost s njim. A to si bio ti. - Hvala Bogu što te Vedran pronašao. - Ne bih te više tražila. Bila sam odlučila da te zaboravim. Zato sam i doputovala u Opatiju. Da te izbrišem iz glave. U Zagrebu me sve podsjećalo na tebe. - A ja sam bježao... Onda su se počeli ljubiti. Prvo polako, nježno, a zatim se sve razbuktalo u strast. Sve je ponovo bilo kao prije. Žudjeli su jedno za drugim. - Netko će nas vidjeti - uspjela je prozboriti ona. - Neka! Ti si moja djevojka - nasmijao se i opet joj lice obasuo poljupcima – Neću te tako lako pustiti od sebe. Ovaj put ne! - Ne ostavljaj me nikad više - prošaptala je.

Zabava u vili je potrajala do tri sata ujutro. Kad su već svi postali umorni, veselo društvo se razišlo. Aleksandra i Silvano se nisu odvajali jedno od drugog. To je prvi, dakako, primijetio Vedran. - Što je s vama dvoma? - upitao ih je cerekajući se. - Zar je pala ljubav na prvi pogled? Opet sam ja izgubio djevojku zbog tebe, Toto.

67


- Prijatelju, nisam ti objasnio situaciju. Aleksandra je, zapravo, žena u koju sam zaljubljen još otprije. Ma, pričao sam ti o njoj. Znaš koliko sam patio i bio nesretan - rekao je Silvano. - Svijet je doista malen! I ja sam zaslužan što sam ti doveo mladu u kuću - nasmijao se Vedran. - Ma, baš mi je drago. Nekako mi se činilo da ste vas dvoje savršen par. - Ne ljutiš se? - upitao je Toto, - Nikako! - Hvala ti, Vedrane - rekla je i Aleksandra. Tako su na kraju u vili ostali samo njih troje. Vedran se pokupio na spavanje. Imao je sobu u prizemlju, a dvoje zaljubljenih su ispili još jednu čašu šampanjca. - Hoćeš li noćas prespavati kod mene? - Mogla bih. I meni se malo vrti u glavi. Ali, od ljubavi više negoli od pića. - Imam sobu na drugom katu. Nadam se da će ti se sviđati. Ne mogu se odvojiti od tebe. Hajdemo, ljubavi! Silvano ju je primio za ruku i poveo gore. - Ovo je moja soba. Nikad niti jedna žena nije kročila ovamo - rekao je. - Volim te. Silvano ju je digao u naručje i unio u sobu te je spustio na krevet. Koliko je mogla vidjeti, namještaj je sav bio u bijelom, a vjetar se lagano poigravao sa zavjesama poput paučine. - Hoćemo li voditi ljubav? - promuklo ju je upitao. - Želim te. - Kao da smo išta drugo radili nas dvoje u životu - nasmijala se Aleksandra. - To nam najbolje ide. - Zato što se volimo, valjda... Razodjenuli su se i goli legli u krevet. Bio je to početak nečeg prelijepog. Ona je bila silno uzbuđena. Njegova milovanja su bila božanstvena. Dovodio ju se do vrhunca, a neprestano joj je govorio koliko je voli. I ona mu je uzvraćala. Osjećala se kao u nekom fantastičnom snu. Bila je luda za njim. Nezasitna njegova tijela i riječi koje kao da je skladao za nju. To je prava ljubav, mislila je. Potpuno mu se prepustila. - Jesi li umorna, draga? - upitao ju je između poljubaca.

68


- Mogla bih ovako nastaviti cijeli dan. - Na raspolaganju sam ti. Iskoristi me -nasmijao se. - Ljubit ću te do kraja života. - Nisam ni mislio drugačije - rekao je i pritisnuo svoje usne na njezine grud.

Gotov čin

A

leksandra i Silvano vjenčali su se u tajnosti kod matičara u Opatiji. Kumovi su im bili Vedran ijedna njegova prijateljica novinarka Ana. - Tako je najbolje - rekao je Silvano nakon vjenčanja kad su se njih četvero našli u vili Marija na ručku. - Mediji nas neće gnjaviti - rekla je Aleksandra. - Premda su nam novinari kumovi. Svi su se nasmijali. - Radujem se zbog vas dvoje. Kamo ćete na medeni mjesec? - upitao je Vedran. - Početkom rujna ćemo obići cijeli Jadran -odgovorio je Silvano. Dosta nam je Beča. Aleksandra se nasmijala jer je samo ona znala o čemu se radi. - A gdje ćete živjeti? - nastavio je Vedran. - U vili Maria, u Opatiji. Naslijedio sam od bogate tete iz Švicarske odgovorio je Silvano. - Ani žena ti nije baš sirota. Kraljica tekstila! - Ne zanima me njezina imovina. - Ja ću napustiti posao u tvrtki i preseliti na more - rekla je Aleksandra. - Tu ćemo saviti svoje gnijezdo - radosno je rekao Silvano. - Živjet ćete kao u bajci - uzdahnula je Ana. - Nikako drugačije - ozbiljno je rekao Silvano. Zatim su nazdravljali i tako do ponoći. Vedran i Ana su odlučili prespavati u vili, a potom ujutro nastaviti za Zagreb. Silvano i Aleksandra su odlučili ostati u vili do medenog mjeseca.

69


Aleksandra je javila tajnici da je neće biti još tjedan dana, a zatim neka sazove Upravni odbor gdje će se razdužiti sa svojom funkcijom. - Jesi li sretna, ljubavi? - upitao ju je Silvano kod doručka sljedeće jutro. - Neopisivo! - I ja također. Zaljubljen sam u tebe preko ušiju. Kad moraš za Zagreb? Hoćeš li da ja idem s tobom? Ili ne, da se uopće ne pojavljujem u tvojoj tvrtki da ne sretnem onog Denisa. No, on će kad-tad čuti da si se udala. - Neću to nikome tajiti. Ponosim se tobom. Poljubili su se. - Neka tako bude svako jutro. - A što ćeš ti se agencijom? - upitala ga je. - Postavit ću tamo voditelja, a ja ću u Opatiji otvoriti podružnicu. Tek toliko da nešto radim. Od tete sam naslijedio toliko bogatstva da uopće ne moramo brinuti o novcu. - Ne brinem se ja za to. Ja sama sam bogatašica i uzela bih te i da si bez prebijene pare. Jednostavno si neodoljiv. Tako su posljednje dane kolovoza uživali na moru. Šetali su večerima uz more, odlazili na jutarnje kave i potiho su uživali u svojoj sreći. Nitko im nije bio potreban. - Smeta li ti što sam starija od tebe? - jednom ga je upitala. - Ma, ti se šališ! Izgledaš mlađe od mene ili barem kao ja - odgovorio je. - Bojim se da ću ti dosaditi. - To je nemoguće. Ti si tako zanimljiva osoba. - I nećeš gledati druge žene? - Obećajem! - Sad smo ionako muž i žena, zavjetovali smo se. - Ja ću se pridržavati toga što sam potpisao - rekao je ozbiljno on. - Vjerujem ti. Volim te. - Iskoristimo ovo vrijeme na plaži do tvog odlaska u Zagreb. Ja moram sve pripremiti za naš medeni mjesec pa ću i ja skoknuti do Zagreba u svoju agenciju. - Veselim se svemu što radimo zajedno - rekla je ona. - Nema potrebe da se razdvajamo u bilo čemu. Zajedničko nam je sve. A zajedno smo jači - nasmijao se on.

70


Vratili su se u Zagreb Silvanovim automobilom. Pošli su u njezin stan. - Znaš, nedostaje mi pomalo moje skrovište - rekla je Aleksandra. - Pa, često ćemo navraćati u Zagreb... - Neću prodavati taj stan. To će biti naša postaja dok smo u Zagrebu. - Slažem se. Ubrzo su stigli pred njezinu zgradu. Ponijeli su nešto prtljage. Nisu se mislili dugo zadržavati u Zagrebu jer su hrlili na medeni mjesec. - Ovdje je sve isto. Samo je sve puno prašine - zajaukala je Aleksandra. - Unajmi neku ženu da ti to počisti - predložio je Silvano. - I hoću. Odmah sutra kad nas ne bude kod kuće. - Da. Sutra idem u agenciju srediti poslove i raspisati natječaj za novog voditelja agencije. - A ja ću sazvati sastanak Upravnog odbora tvrtke. Tako je i bilo. Nakon što su se dobro naspavali i izljubili digli su se iz kreveta. - Spremit ću nam doručak. - A imaš li uopće što u hladnjaku? - upitao je Silvano. - Jučer kad si ti gledao televiziju, ja sam skoknula u trgovinu i nabavila namirnice -nasmijala se ona. - Prava si domaćica. - Ne smijem zapustiti svog muža već prvih dana - našalila se Aleksandra. Doručkovali su u miru. Nisu mnogo pričali. Pogledi su govorili sve. Bili su tako zaljubljeni da nisu primjećivali nikoga oko sebe. Mislili su samo na svoju ljubav. - U koliko sati imaš sastanak Upravnog odbora? - upitao ju je konačno Silvano. - U jedanaest. - Onda stignemo još... -Što? - Posjetiti spavaću sobu - nacerio se. - Zar ti se tako sviđa moj namještaj - zafrkavala ga je. - Sviđa mi se jedna sirena koje se ne mogu nauživati... - A meni jedan kapetan bez premca... Vodili su ljubav sve dok ona nije

71


jauknula. - Sastanak! Moram te ostaviti. Jurim! - Odvest ću te do tvrtke. - Može. Stigli su do njezine tvrtke točno u jedanaest sati. - Ja sad idem do agencije, a ti sredi svoje poslove. Nazovi kad da dođem po tebe. - Ne moraš. Vratit ću se taksijem tako da imaš vremena na raspolaganju. Nije te dugo bilo u agenciji. A i ja ne znam kako ću se dugo zadržati u tvrtki. - U redu. Poljubili su se i pozdravili, a onda je pojurila stubama do svog ureda. Tamo ju je čekala tajnica. - Već sam mislila da nećete doći - rekla je. - Svi su već ondje. - Denis je stigao? - upitala je Aleksandra. - On je stigao prvi kad je čuo da ste se vratili. - Neću dugo biti ovdje - nasmijala se Aleksandra. - Samo na sastanku. Ušla je u salu za sastanke. Tamo su se svi zagledali u nju. Znala je da dobro izgleda, preplanula tena i zdrava. Denis je zurio u nju zbunjeno. Sjedio je odmah do nje. - Gospodo, moram vas obavijestiti da odstupam s mjesta predsjednice Upravnog odbora - počela je govoriti Aleksandra. -1 zbog toga predlažem... Svi su je slušali bez riječi i u čudu. Naročito Denis. A kad ga je predložila za novog predsjednika Upravnog odbora, on nije mogao potisnuti svoje iznenađenje. - Aleksandra, što to izvodiš? - skoro je povikao. - Rekla sam vam sve. Na vama je da se složite sa mnom - odvratila je Aleksandra i izašla iz sobe za sastanke. Otišla je u svoj ured. Počela je pakirati svoje osobne stvari koje će ponijeti sa sobom. U to je u njezin ured banuo Denis. - Oh, novi predsjedniče. Čistim vam ured - rekla je gromoglasno. - Pa, što je s tobom? - Selim se. Neću više raditi. Onda je Denis ugledao vjenčani prsten na njezinoj ruci. - Da se nisi možda udala? - povikao je.

72


- Upravo tako! Udala sam se i odlazim iz Zagreba. - Pa kako se zove taj sretnik? - Toto! Bilo je to sve što je rekla. Denis više ništa nije pitao. Po njezinom ponašanju je shvatio da je konačno sretna…

Kraj By Glorij@

73

ŽIGOLO

Recommend Documents