Theodore, Justin, Hivert, teta Rollet PRVI DIO: I. Novi učenik je stigao u razred, razborita i zbunjena pogleda, viši od svih. Pozorno je pratio i trudio se, drugi su ga malo zafrkavali. Zvao se Charles Bovary, učitelj mu je bio Roger. Njegov otac je bio Charles-Denis-Bartholome Bovary, bivši ranarnik, oženio se kćeri klobučara, dobio miraz lagodno živio a onda izgubio novce na proizvodnju tkanina i u poljoprivredi. Zatvorio se u 45.godini u neku nastambu koju je unajmio 200 franaka na godinu između pokrajina Picardie i Caux jer je želio živjeti u miru. Žena je isprva bila luda za njim ali se kasnije smirila. Kasnije je rodila dijete. Mama je bila nježna i učila ga svemu dok ga je otac odgajao spartanski. Gospodin Bovary je govorio kako će uspjeti uz malo drskosti u životu. Dječak je rastao, s 12 godina su ga poslali da ga školuje župnik. Imao je dobro pamćenje iako nisu bogzna kako bili vrijedni on i župnik. Poslali su ga nakon prve pričesti u Rouen u gimnaziju. Vodio ga otac na Dan blagdanskog sajma svetog Romaina. Bio je dobrog ponašanja i trudio se u školi. Privremenu brigu o njemu je vodio veletrgovac željeznom robom iz Ulice Ganterie. Izvodio bi ga nekad u grad. Svaki tjedan bi slao majci pismo a onda bi čitao povijest ili primjerak djela Anacharsisa. Iz trećeg razreda su ga ispisali i dali da uči medicinu. Imao je sobu na 4.katu s pogledom na l'Eau-de-Robec u kući pitura. Kupila mu je neki namještaj i ostavila ga tamo. Trudio se ali nikako nije mogao shvaćati pojmove iz medicine. U ljetne večeri bi se naslonio na prozor i gledao u obzor i zamišljao kako je tamo. Malo pomalo se zalijenio u školi. Ne bi dolazio na predavanja. Išao bi u kavanu. Naučio je pjevati veselice i upoznao svoju ljubav. Zato i nije uspio na ispitu za liječničko zvanje. Vrati se a majka mu oprosti, okrivi ispitivače za svoj neuspjeh. Gospodin Bovary je za neuspjeh doznao tek 5 godina poslije i pomirio se s time. Opet je polagao ispit i prošao. U Tostes ga majka smjesti da se zaposli jer je tamo bio stari liječnik koji će skoro umrijeti. Za ženu mu nađe udovicu nekog sudskog ovrhovitelja iz Dieppea. Ružna je bila, gospođa Dubuc se zvala. Ona je bila gospodar u njegovoj kući, on je mislio da će mu biti lakše u braku ali ne. II. Imali su sluškinju Nastasie. Jednom čuju topot konja i primi Charles pismo u kojemu piše da ide namjestiti slomljenu nogu u gospodarstvo Bertaux. To je udaljeno 6 milja. Ujutro oko 4 sata on pođe konjem. Na putu kroz Vassonvilee ugleda dječaka koji je sjedio u travi. Gospodin koji je slomio nogu bio je imućni gospodin Rouault, poljodjelac. Vraćao se s proslave Sveta tri kralja i tad ju je slomio, žena mu je umrla prije 2 godine. U kućanstvu mu gospođica pomaže. Uđe u Bertaux i tamo ga jedna mlada žena uvede u kuću gdje je bolesnik, bio je to neki debeli čovječuljak. Previo mu je nogu, svide joj se oči mlade žene. Zvala se Emma Rouault. Često je dolazio kod gazde Rouaulta vidjeti kako mu je noga. Više je dolazio zbog Emme nego zbog gazde. To je bila kćer gazde. Mlađa gospođa Bovary je uvidjela da on odlazi kod gazde Rouaulta zbog nje. Žena njegova Heloise mu reče da se zakuni da više neće odlaziti u Bertaux. Cijelo vrijeme bi bacala primjedbe na njega a onda također i njegova majka kad bi došla u posjete. Heloise je lagala koliko je imala imetka i zato se posvađala s Charlesovim roditeljima. Nedugo zatim je umrla, u dvorištu joj je udrila krv na usta a sutradan se onesvijestila i preminula. Ipak ga je voljela bilo kako bilo III. Gazda Rouault ode platiti naknadu za pomoć nozi Charlesu i usput mu izjavi sućut. Govorio je kako je bilo njemu kad je njegova žena umrla, bol je jenjavala s vremenom, pozove ga u Bertaux i on dođe. Osjećao se slobodnije kad mu je umrla žena, a i povećao mu se broj
pacijenata jer se pročulo za njega. Jednom je došao kod Emme, ona je šivala, pričali su i popili zajedno liker. Mislio ju je jednog dana zaprositi. Gazda Rouault je mislio da je on mekušan ali ju je svejedno mislio dati njemu. Jedan dio miraza su naručili iz Rouena a drugi dio (robu) je ona sama sašila. Svadbu su imali nekoliko dana. IV. Pozvali su na svadbu svu rodbinu i prijatelje. Pratnja bi se odužila kolonom kako bi išli pa bi zastajkivali nekad. Bilo je i isti i piti. Nakon 2 dana otputuju a svi se vrate svojim kućama. V. Imali su ordinaciju u svojoj kući gdje je Charles radio, te konjušnicu s ostatkom kuće sa ostalim sobama. Imali su i vrt koji je bio duži nego širi a u sredini je imao sunčani sat. Emma je napravila nekoliko preinaka oko kuće, obojili su stubište, stavili klupe kod sunčanog sata, skinuli staklena zvona sa svijećnjaka. Charlesove oči su tamnoplave a crne u sjeni. Kad bi išao na put ona bi ga ispratila s prozora. Prije Charlesu je bilo teško u životu. U gimnaziji su mu se ostali đaci rugali jer su bili bolji i nadmoćniji od njega, rugali mu se u znanju i naglasku i odjeći, kasnije kad je studirao medicinu nije imao novca da odvede van neku žensku a poslije je imao udovicu za ženu koja mu je naređivala sve i još je bila ružna. Sad mu je život bio baš dobar. Prije nego što se udala mislila je Emma da zna što je ljubav, ali kad se udala sreća iz te ljubavi nije dolazila i mislila je da se prevarila. VI. Pročitala je roman Paul i Virginie. Kao malu ju je tata dao u samostan da se zavjetuje jednog dana. Čitalo bi se u samostanu djela kao Propovijedi opata Frayssinousa, ili ulomak Duha kršćanstva. Nekad je dolazila u samostan jedna stara cura koja bi joj posudila romane i tamo su čitali o svemu i svačemu. Počela je čitati Waltera Scotta, obožavala je Mariju Stuart, divila se Ivani Orleanskoj, Heloisi, Agnes Sorel... Kad joj je majka umrla, prvo je jako plakala, dala je zatim načiniti posmrtni spomenak, uokvireni pramen njene kose. Kazala je da kad umre da je s njom pokopaju u isti grob. Napokon ju je otac odveo iz samostana jer se nije zalagala oko samostanske zajednice i težila je više strasti i osjećajima nego vjeri. Nitko se nije žalio kad je odlazila. Zatim joj je dosadio seoski život. Uda se za Charlesa ali nije mogla ni zamisliti da će mir u kojem je živjela biti njena sreća. VII. Što su se više Emma i Charles zbližavali, to je udaljenost u mislima među njima bila sve veća. On nije bio za ništa drugo nego za svoju struku, bio je običan ništa nije znao i bio je trom, nije znao plivati pucati iz pištolja, protumačiti izraze u knjizi, probuditi strast u Emmi itd. Emma je znala dobro svirati klavir i cijelo selo bi je čulo kad bi prozor bio otvoren. Dobro bi kuhala za goste a sve je to doprinijelo Bovaryjevu ugledu. Uvijek je bila vrijedna ali starija gospođa Bovary je nije cijenila i uvijek bi joj ukazivala na njene sitne pogreške, nisu bili u dobrim odnosima. Charles je svima govorio da je njegova žena odlična. Ipak, njegovi izrazi da je voli poprimili su uobičajen ritam, uvijek u isto vrijeme bi joj govorio da je voli i da je mazi a nitko ne bi probudio strast ni u kome. Od čuvara lovišta kojeg je Charles izliječio od upale pluća dobili su talijansku hrticu kojeg je Emma izvodila u šetnju. Zvala se Djali. Prisjećala bi se lijepih trenutaka prije udaje kad joj je bilo bolje. Jednom bude pozvana u Vaubyessard k markizu d'Andervillieru. I Charles je bio pozvan, da donese nekoliko sadnica trešanja iz svog vrta jer su kod markiza trešnje bile kržljave, on je bio državni tajnik i spazio je Emmu i vidio kako je lijepa.
VIII. Došli su u dvorac kod markiza s bocom (boc – bok – kočija). Upoznali su se i sa ženom markiza. Neki su ljudi igrali biljar, na zidu su bila ispisana neka imena, vjerojatno preci d'Andervilliera. Poslužili su večeru, bilo je mnogo ljudi za stolom, za jelo je bio jastog, voće, pečene prepelice. Markizov tast je također tu bio, stari vojvoda de Laverdiere, ljubimac grofa d'Artoisa i moguće da je bio ljubavnik Marije Antoanete. Živio je raskalašeno, rasipno, otimao novce itd. Zatim se pripreme za ples. Nije hjela plesati s Charlesom jer je mislila da će mu se svi smijati, plesala je s plesačem. Dok je tako plesala, nije uopće razmišljala o svojoj prošlosti na selu, nije ju to zanimalo već sadašnji trenutak. Markiza ima kćer gospođicu d'Andervilliers. Plesala je i valcer premda ga nije znala, neki ju je vikont učio tome ali bi se brzo umorila. Ujutro su doručkovali te se oprostili od markiza i obitelji te krenuli u Tostes. Kod Thibourvillea je mislila da je vidjela vikonta ali nije dobro ga spazila s leđa. Otpustila je Nastasie sluškinju kad se vratila s plesa jer večera nije bila gotova i zbog toga što je bila drska. Uvijek je žalila za plesom kad bi se ujutro probudila. Charles je nekad pušio cigare u kući. IX. Žalila je što nema vikonta pokraj sebe. On je bio u Parizu. Počela se uključiti u modni život i pratila događaje. Čitala je Balzaca i druge pisce. Voljela je plesove u dvorcima i moderne stvari i žudila za njima. Za sluškinju je zaposlila neko14-godišnje siroče. Zvala se Felicite a Emma joj je rekla kako da se ponaša i što da radi kao slukinja. Za Charlesa se još više pročulo, pretplatio se na Liječnički vjesnik a Emma na Kotaricu i Duh salona. Sve joj je išlo na živce, odrekla se klavira, čekala je da se nešto lijepo dogodi, da je markiz opet pozove na ples ali ništa. Nije htjela više pospremati po kući, radila je kako joj padne što na pamet. Gospođa Bovary majka se začudila zbog njena ponašanja. Bilo joj je sve lošije te se odluče premjestiti u Yonville-l'Abbaye, 8 milja od Rouena, tu je jedan liječnik poljski izbjeglica otišao iz njega pa je bilo povoljno za useliti se. U ožujku kad su krenuli, Emma je zatrudnjela. DRUGI DIO: I. To mjesto je na razmeđi Normandije, Pikardije i Ile-de-Francea. Nije bilo ceste do 1835.za Yonville. Nije toliko razvijen prostor. Iako su se razvile prometnice stanovništvo je tvrdoglavo te prolazi još uvijek pašnjacima. U jednoj gostionici su pričali gospođa Lefrancois i Artemise sluškinja te Homais. Homais je bio ljekarnik i čekao je nekoga. Uđe u to i Binet, šutljiv čovjek. Zatim uđe župnik koji je došao po kišobran što ga je zaboravio. Bio je atletske građe. Homais mu se nešto zamjerio jer je odbio piće a gospođa Lefrancois ga je branila i govorila kako je dobar i snažan. Zatim je Homais rekao da je on vjernik ali da Boga ne doživljava kao starca te zagovara Vjeroispovijed savojskog vikara (te besmrtna načela iz 1789 godine). Na trgu su se okupili ljudi da čuju novosti. Hivert je donosio novosti. Sreo je gospođu Bovary kojoj je odlutala hrtica i bila je uplakana dok su je on i Lheureux trgovac tkaninom pokušali utješiti. Gospođa je okrivila muža za nestanak njenog psa. II. Upoznaju se Homais sa gđicom Boyary, Charlesom, Felicite, Lheureuxom i jednom dojiljom. Bili su u gostionici. Emmu je promatrao odvjetnički pripravnik u bilježnika Guillaumina, gospodin Leon Dupuis. Gostionica se zvala Zlatni lav. Zatim su svi večerali u gostionici. U Yonville l'Abbaye je dobra klima. Homais uvijek nešto pametuje. U Yonvilleu su sad sagrađeni putovi za kola, toga nema tamo gdje je Charles prije liječio. Leon stoji kod Homaisa. Emma govori Leonu kako pjesnici s vremenom dodijaju (leon voli pjesnike, ona
voli pripovijesti koje se čitaju u jednom dahu od kojih je hvata strast). Mrzi običnost. Leon govori da u Yonvilleu nema puno toga zanimljivoga, kao i Tostes. Svaki put kad bi Emma spavala u nekom drugom mjestu počinjalo bi novo razdoblje njenog života, prvi put u samostanu, pa Tostes, onda u Vaubyessardu i sad ovdje. III. Homais nije smio biti ljekarnik jer nije imao diplome pa je na crno davao savjete. Htio je biti prijatelj s Charlesom da ga ne druka. Charlesu još nisu pacijenti dolazili a puno je potrošio i na put do Yonvillea. Charles i Emma su s počeli zbližavati jer se bližio dan poroda. Željela je dječaka Georgesa da on ispuni strasti po svijetu koje ona nije mogla jer je žena. I rodi djevojčicu te se onesvijesti. Nisu znali kako će djevojčici dati ime. Homaisova djeca su se zvala Napoelon, Franklin, Irma, Athalie, sve po nekakvom značenju. Na kraju joj dadu ime Berthe. Baba i dida bovary su ostali još 1 mjesec pa su otišli. Bebu je dojila stolarova žena. Zvala se teta Rollet, jednom su je išli Emma i Leon posjetiti jer nije smjela Emma još izlaziti jer nije prošlo 6 tjedana, došlo joj je skoro zlo. Otišli su od nje, i Emma je zapazila nekog lijepog čovjeka s velikim noktima. Leon i Emma su se gledali sa nečim posebnim u očima ali nebi ništa pričali dok bi šetali. IV. Često bi ta družina iz Yonvillea objedovala zajedno. Yonville je kao Šibenik, svatko zna sve o svakome. Homais koliko je i pametovao, bio se zanimao za svašta, znao bi novosti, pravio svakakve recepte i ostalo. Ljudi su sada mislili da su Leon i Emma sada jako prisni prijatelji. Leon nije znao kako da Emmi izjavi ljubav, dok je ona to željela iznenada da se dogodi. V. Jednog dana su par Bovary, Homais i Leon otišli razgledati predionicu lana u dolini nedaleko od Yonvillea. Emma je slutila da je Leon voli. Gospodin Lheureux je bio gaskonjac po rođenju a normandijac po izboru. Bilo je puno isprekidanih razgovora s njom i Leonom. Svi su je hvalili a ona je u sebi osjećala žudnju bijes i mržnju. Samo je željela biti s Leonom ali osjećala je strah. Htjela je skriti to što ima s Leonom da nitko ne spazi. Psihički je bila izmorena cijelo vrijeme a to je prikrivala lijepo se oblačeći i svi su mislili da je super. VI. Jednom Emma ode u crkvu. Na trgu sretne crkvenjaka Lestiboudoisa. Svećenik se zvao Bournisien. Na kraju nije otišla u crkvu jer joj je došlo zlo. Otišla je kući, Berthe se htjela igrati s mamom ali ju je ona odgurnula te je posjekla obraz i zaplakala. Emma je mislila da joj je kćer ružna. Leon je slutio da Charles zna za ljubav Emme i njega ali nije. Želio se preseliti u Pariz, dodijao mu je Yonville, trebao je studirati. Na kraju ode. VII. Emma je upala u razdoblje kad joj je nedostajao Leon, cijelo vrijeme ga je žalila, želeći da bude uz nju. No polako to postane navika, stiša se ona malo. Živjela je u tami, nikako da se izbavi od svoje «nevolje». Osjećala se jadno kao u Tostesu. Počela je trošiti, kupovala skupe stvari, najskuplji šal od Lheureuxa, učila talijanski… Malo je problijedila, dobila 2-3 sijede dlake, često ju je hvatala vrtoglavica. Nije htjela se liječiti, počela je nekad pljuvati krv iz usta. Pokušali su je Charles i njegova majka urazumiti je, otkazali su joj pretplatu u knjižnici da ne čita više romane nego da radi više fizičkih poslova tako da nema glupih problema. Zatim je jedan put s prozora spazila Rodolphea Boulanger de la Huchettea. On je išao Homaisu. On je kupio jedan dvorac s 2 komada zemlje nedaleko od Yonvillea. Rodolphe je bio s još nekim kojem je Charles morao pustiti krv jer ima mravce po cijelom tijelu. Na kraju
se i taj čovjek i Justin koji je pomagao od krvi onesvijeste. Rodolphe je također primijetio Emmu, to je bio čovjek od 34 godine, naprasite ćudi pronicava uma. Prije je Rodolphe imao ljubavnicu glumicu Virginie ali je ne želi jer je voljela jesti, Emma je ljepša od nje. Počeo je smišljati kako će je pridobiti. VIII. Na trgu je bila svečanost, pjevao je poljoprivredni zbor, nagrađivali su se poljoprivrednici, vatrogasnom brigadom je zapovijedao Binet, a pridružila im se narodna garda, te je među pukovnikom i poreznikom vladalo suparništvo. Gospođi Lefrancois se to nije sviđalo, cijela svečanost. Homais joj nešto pametuje da se on razumije u poljoprivredu jer je ljekarnik a to ima veze s kemijom. Gospođa ga nije slušala. Rodolphe je šetao s gđom Bovary a pratio ih je Lheureux kojeg nisu slušali. Zatim su izgubili Lheureuxa što su i htjeli, počeli su nešto pričati, Rodolphe joj nije ništa govorio o ljubavi ali skoro. Zatim su pričali Rodolphe i predsjednik ocjenjivačkog odbora grla Derozerays de la Panville. Zatim su ponovo gđa Bovary i Rodolphe pričali o svačemu. Na kraju čovjek koji je trebao doći na svečanost, glavni čovjek, prefekt, nije došao pa je došao njegov zamjenik. Gradonačelnik Yonvillea se zove Tuvache. Ime savjetnika zamjenika prefekta je Lieuvain. On je držao govor, dao priznanja napretku o gospodarstvu. Rodolphe i gđa Bovary su u međuvremenu govorili o snovima, privlačnosti te ljubavi. Zatim je i gospodin Derozerays održao govor. Na kraju Rodolphe joj izjavi da je voli a ona ga ne odbije. Zatim su se vidjeli na vatrometu ali je bila s mužem pa ništa. IX. Nije ju posjećivao 6 tjedana da ne budu sumnjivi. A i mislio je da će ga voljeti više od nestrpljenja. Nešto su pričali kako su se jedva dočekali pa uđe Charles pa prestanu. Za izgovor je Rodolphe rekao da je išao vidjeti gospođi zdravlje. Na kraju odluče da bi joj bilo dobro za zdravlje da počne jahati. Na kraju su jahali ona i Rodolphe. Na kraju su stali kod jednog palog stabla i sjeli tu te pričali o ljubavi. Prvo je oklijevala ali se na kraju prepustila, na kraju su se vratili. Emma je shvatila da ima ljubavnika. Na kraju je počela dolaziti kod njega u dvorac i tamo bi si izjavljivali ljubav. X. Emma je počela strepiti da ne bi netko saznao za nju i Rodolpha. Počeli su se sastajati u nekoj skrovitoj kučici kad bi zaspao Charles, a za kišnih dana u ordinaciji. No njena ljubav prema Rodolphu kao da bi jenjavala. Gospodin Rouault nije još vidio svoju unuku i kad je poslao pismo Emmi ona se zapita zašto ne voli Charlesa, ali nije našla nikakvog razloga koji joj je on davao da ga voli. XI. Homais nagovori Charlesa da počne raditi operacije iskrivljenih nogu. Hippolyte je imao taj problem. Svi su ga nagovarali da napravi tu operaciju. On je bio strefopod, čovjek iskrivljena stopala. Porastao je Charlesu ugled tako a i žena ga je počela malo više voljeti za promjenu. Hyppolyte je radio kao konjušar u Zlatnog lava. Mislili su da je operacija uspjela no njemu je nakon toga otekla noga. Nije ni župnik s vjerom pomogao, gangrena mu se širila. Na kraju je došao doktor Canivet iz Neufchatela. Rekao je da mu nogu treba amputirati. Charlesa sad nije voljela Emma, mrzila ga je. Na kraju se navečer našla s Rodolphom i zagrlila ga. XII. Mislila je s Rodolphom pobjeći nekamo ali je on mislio da je to suludo. Charles je platio 300 franaka za Hyppolytovu drvenu nogu. Zadužila se ali je od Charlesove plaće uzela novac koji mu nije rekla da je uzela da podmiri neke troškove. Rodolphu je cijelo vrijeme govorila da ga
voli a on je uvijek čuo iste stvari kao i s bivšim ljubavnicama. Promijenila je ponašanje, svađala se sa starom gđom Bovary. Željela je pobjeći s Rodolphom i kćerkom. Na kraju je opet promijenila ponašanje i činila se da je poslušna. Charles je mislio da je to zbog njega ali ona se lijepo ponašala zbog lijepih događaja s Rodolphom. Charles je imao planove za budućnost kad njegova kćer naraste dok je Emma mislila o bijegu. Zatim počne s Rodolphom planirati o bijegu. Nisu spominjali kćer. Mislila ga je sljedeći dan čekati u hotelu Provence. On joj nije rekao kako neće ispuniti dogovor o bijegu. Nije ju on uopće volio. XIII. Rodolphe dođe u svoju kuću i napiše oproštajno pismo Emmi koju ionako nije volio, bila mu je jedna u nizu ljubavnica kojoj bi prodao istu foru kad bi neka pomislila na bijeg ili nešto ozbiljno što mu nije bilo u planu. Na kraju ujutro naredi poljskom radniku Girardu da odnese pismo. Bila je užasnuta kad je to pročitala. Nije mogla jesti. Na kraju padne u nesvijest kad je vidjela da je Rodolphova kočija u Yonvilleu jer se na njegovu putu trebalo poći kroz Yonville. Mislili su da je to zbog marelica koje je pojela. Bila je iznemogla dok se oporavljala. Charles je čak mislio da ima rak. XIV. Od gospodina Homaisa je posuđivao lijekove. Malo su se zadužili od svih nedaća, posuđivali novac. Emma je još bila bolesna. Gospodin Bournisien je bio župnik koji joj je govorio o vjeri. Od gospodina Lheureuxa je Charles pozajmio 1000 franaka. Primila je u kući Svetu Pričest. Kao da je u mislima vidjela anđele, i poslije bi razmišljala o tome. Postala je vjernica, kupila krunice, amulete, željela je postati svetica. Čitala je vjerska djela iako joj nisu bila pretjerano zanimljiva kao svjetovna. Ljubav prema Rodolphu je zakopala duboko u srce. Praštala je svima, jela sa skitnicama juhu kad bi ih pustila u kuću. Svekrva joj nije našla mane. Zatim kad je gđa Bovary ojačala nešto, župnik joj savjetuje muža da ode u kazalište. Na kraju ona i pristane da odu gledati tenora Edgarda Lagardyja u Rouenu. XV. Došli su u kazalište i gledali operu. Emma se tada prisjetila knjiga Waltera Scotta i svoje mladosti. Emmi je predstava vratila onu strast i zanos, patnju od koje je zamalo umrla. Neki od likova u operi su Lucia, Ashton, Gilbert, Arthur… Željela je pobjeći s nekim od glumaca i da bude s njim. Zatim kaže Charles Emmi da je sreo Leona dok je izašao iz lože te u tom trenutku uđe Leon. Nije se Emmi htjelo više slušati operu te svi troje izađu u kavanu. Leon je došao 2 godine u Rouen da bude u odvjetničkom uredu nekom. Pričali su o Emminoj bolesti, obitelji, ostalim poznanicima, glazbi. Odlučili su se još jednom svi troje sastati. TREĆI DIO I. Leon je bio dobar učenik dok je studirao pravo. Išao bi u kabare La Chaumiere. Malo pomalo uspomena na Emmu mu je blijedljela ali je ostala živa još. Razbudila se sad strast u njemu kad ju je vidio. Nije više bio sramežljiv. Kad su se rastali oni, Leon je slijedio bračni par te idioda su se zaustavili «K crvenom križu» svratištu. Na kraju sutra kad nije bilo Charlesa dođe on kod Emme u njenu sobu. Govorio joj je da mu je na studiju bilo dosadno. Leon joj nije rekao da ju je zaboravio a ona njemu nije rekla da se viđala s Rodolphom. Rekao joj je da je u dućanu slika vidio muzu koja joj je sličila. Tu gdje su bili je bila četvrt Beauvoisine. On je želio ljubav s njom jer ju je volio a ona mu je govorila da je prestara za njega. Nije tada bila svjesna svojih riječi, kao da se bojala njegova milovanja. No nikad joj se nijedan muškarac nije učinio toliko lijepim. Malo su se mazili pa su se rastali. Odlučili su se
sutra u 11 naći kod katedrale. Ona pokuša otkazati sastanak te mu uruči pismo ujutro u katedrali u kojem mu je tad otkazala sastanak. Opirala se njegovim riječima, kao da ne bi smjela to raditi. Zatim se ukrcaju u kočiju. Nisu stajali vozeći se oko Rouena (vjerojatno su vodili ljubav kad su uvijek vozaču govorili da vozi dalje). II. Na kraju se gđa Bovary vrati u svratište, Hivert koji ju je čekao je bio već otišao. Lastavica se zvala kočija. Ona je svejedno pozvala dvokolicu da se vrati kući jer je osjećala pokornost prema Charlesu. Kad je došla u Yonville pozvali su je da dođe Homaisu. Homais je vikao na Justina dok su kuhali pekmez ali je Justin donio posudu iz jednog sobička (kafarnauma) gdje je bilo zabranjeno i zato se on ljutio na Justina. Jer mogao ih je sve otrovati jer je do nje bila bočica s otrovnim arsenom, a ionako ih država progoni, kao Damoklov mač (opasnost koja cijelo vrijeme prijeti). Justin je čuvao inače stoku Homaisu, a on mu je rekao da ne zna ništa raditi. Zatim Justinu ispadne neka knjižica u koju je pisao i crtao. Na kraju je rekao Homais Emmi da joj je tast umro od moždane kapi, stariji Charles Bovary, dok je ustajao od stola. Na kraju Emma ode iz ljekarne je cijelo vrijeme je Homais korio Justina. Sjetila se Leona kad je došla kući i kad ju je Charles poljubio. Charles je saznao od majke u pismu da mu je otac umro u Doudevilleu na ulici na kavanskom pragu poslije večere s časnicima. Umro je u pedeset i osmoj godini. Pitali su se što će biti s majkom nakon toga. Emma kad ga je promatrala osjećala je da je jadan bijedan nemoćan ali ga nije žalila. Zatim su se počeli pripremati za pokop. Charles ga nije osobito volio no jako mu je bilo žao jer mu je bio otac. Na kraju kad je to sve prošlo, odlučili su se posavjetovati s Leonom oko punomoći, uzimanja zajmova, preuzimanje mjenica. Na kraju ona ode u Rouen. III. Tri dana je bila u Rouenu. Tu su večerali, ležali u travi, vozili se brodom, jeli, gledali nebo i stabla, vraćali bi se noću. Vozili su se s nekim društvom u kojem je bio neki tip Adolphe, Dodolphe. Na kraju se rastanu, on će joj slati pisma na adresu dojilje tete Rollet. Nije razumio zašto je njoj toliko stalo do te punomoći. IV. Leon ju je toliko želio vidjeti, pa je jednu subotu ujutro pobjegao iz ureda. Na kraju se sretne s njom navečer na mjestu gdje se ona inače sastajala s Rodolphom, u uličici iza vrta. Sad ga je i ona željela i voljela. Na kraju odluče da se više puta viđaju, bar jednom na tjedan. Od gospodina Lheureuxa je nabavljala zavjese i sagove dok je ovaj to nabavljao. Ispala je malo iz forme u sviranju klavira. Na kraju joj nađu učitelja kod kojeg bi dolazila 1 put na tjedan, tako bi i kod Leona dolazila jednom tjedno. V. Zatim je jednog četvrtka ujutro otišla Lastavicom. Otišla bi kod Leona u hotel gdje je on bio. Leonu se sviđala njena profinjenost, otmjenost, dražest u govoru, suzdržanost u odijevanju, držanje i položaji. Zatim bi se rastali. U ulici de la Comedie je bio frizer gdje bi sređivala kosu. Kad bi se vratila kući nije se srdila na sluškinju Felicite ako večera ne bi bila gotova. Jedva je čekala da se vidi s Leonom svakog sedmog dana. Rekla mu je da je ljubovala s nekim tipom prije njega koji je bio pomorski kapetan, ali ga nije voljela kao njega(Leona). Charles ju je upitao kod koga ide na satove klavira, kod gospođice Lempereur, ali ta gđica je rekla da je ne poznaje. Charles je nju upoznao kod gđe Liegeard. Nekako ga je uvjerila da ona stvarno ide na te poduke, možda je i lažirala račune za sate klavira. Upala je u val laži. Jednom je Charles dao šal župniku Bournisienu da joj da to u svratištu K crvenom križu. Nje tu nije bilo, onda kad se vidjela sa župnikom primila je šal i
odlučila da bi trebala ići u svratište da nitko ništa ne posumnja. Zatim ju je gospodin Lheureux vidio s Leonom kad je išla s njime pod ruku, došao je kod nje i rekao da mu treba novaca i da ima puno neplaćenih stvari koje je uzela u njega i mjenice koje mu nije isplatila. Spomene da bi mu dobro došla njena kućica u Barnevilleu blizu Aumalea. Zatim je dobila 2000 franaka s kojim je mogla platiti stvari koje je kupila i još štošta toga. Opet je bila nešto dužna, Charles joj je uništio punomoć na nagovor majke pa joj je to obnovio ponovo kod gospodina Guillaumina bilježnika. S Leonom je uživala, čak se i pribojala da ne sretne Rodolphea jer se još nije oslobodila ovisnosti o njemu. Jedne se večeri nije vratila u Yonville. Muž i kćer su se uplašili te je Charles ošao po nju u 11 sati s bokom(boc). Nije bila K crvenom križu. Na kraju je mislio doći kod gđice Lempereur a onda ju je vidio dok je išao prema tamo. Rekla je da joj je pozlilo i da se on ubuduće ne brine. Tako je mogla više vremena biti s Leonom. VI. Kad bi Leon dolazio kod nje, večerao bi kod ljekarnika. Homais odluči poći u Rouen te na mjesta gdje je proveo svoju mladost. Išao je tamo s Leonom, bili su u kavani Normandie. Homais je znao da se Leon udvara Emmi. Leon je bio u hotelu Boulogne. Emmi je rekao da Homais zna da se ona njemu sviđa no on ne zna za njene i njegove ljubavne sastanke. Odu Leon i Homais poslije k Bridouxu gdje su nešto popili. Kad se Leon vratio u hotel Emme nije bilo, otišla je i naljutila se na njega no onda su se pomirili. Nije više osjećala onu strast i nisu joj više bili nešto osobito sastanci. I on se pomalo plašio nje. Htio ju je ne voljeti no onda kad bi došla osjetio bi slabost. Ona je željela da se samo s njom nalazi i ni s kim drugim prijateljima. Željela ga je cijelo vrijeme uza se. Jednom je na klupi ugledala nekog čovjeka kojega je poslao Vincart iz Rouena. Pružio joj je mjenicu na 700 franaka koju je Lheureux prenio na Vincarta. Rekla je da će dati novac sljedeći tjedan. Dobila je poziv na sud od sudskog ovrhovitelja Harenga iz Buchyja. Pokuša se nekako s Lheureuxom dogovoriti da riješi taj problem. Prodavala je neke stvari i zaduživala se ponovo. Čak je i mala Berthe nosila poderane čarape. Nikome nije dala da joj prilazi, svi bi je uznemiravali. Samo je mislila na Leona kojeg je majka otkrila da se viđa s nekom udanom ženom te je poslala pismo njegovom gazdi sucu Dobocageu da mu objasni neke stvari. Zakleo se gazdi da se neće više viđati s njom i to je naravno prekršio. No njih dvoje su se počeli zasititi jedno drugoga. Dok mu je pisala pisma u glavi je imala nekog izmišljenog savršenog lika pred kojim bi drhtala od divljenja. Jednom se nije vratila u Yonville nego je otišla na ples. Na kraju se sjeti Berthe te se ražalosti i vrati kući odjednom jer je shvatila da je sve to krivo. Kad je došla kući dobila je upozorenje od države da mora sutra platiti 8000 franaka. Inače će joj zaplijeniti pokućstvo. Na kraju ode Lheureuxu koji joj reče da to nije šala i da ju je tužio Vincart. Molila je Lheureuxa da to nekako otkaže no on nije popuštao i rekao je da će pokazati Charlesu jednu mjenicu koju mu je ona prešutila. Ni suze joj nisu pomogle. VII. Došao je ovrhovitelj za pljenidbu (Hareng). Zatim je otišla k Leonu da pozajmi od njega 8000 franaka. Charles još ništa ne zna o pljenidbi iako su joj popisane stvari koje trebaju biti odnesene. Leon je razgovarao s nekim osobama da mu pozajme ali uzalud. Na kraju se sjeti nekog sina bogata trgovca, prijatelja mu Morela koji bi mu mogao donijeti novac. Na kraju se rastanu, ona ode K crvenom križu. Sretne Homaisa. Vrati se u Yonville, vidi da joj je na prodaju stavljena pokretna imovina. Ode kod Guillaumina za pomoć. Na kraju je on mislio malo se maziti s njom ali joj nije dao ništa novaca pa je ona otišla. Vratila se kući, još malo pa će Charles doći i za sve saznati. Počela se gušiti no onda se sjetila Leona i mislila je da će on izvršiti svoje obećanje. No Leon se nije pojavio do 3 sata kako je najavio. Onda se sjeti
Rodolphea i ode u La Huchette namjeravajući učiniti sve što je potrebno, čak i prodati se za novac. VIII. Ode u njegov dvorac. On joj se počne ispričavati jer ju je onako napustio. Počela je govoriti da ga voli i na kraju da joj treba 3000 franaka a on shvati zašto je došla i kaže da nema toliko kao što stvarno nije imao. Počela mu je govoriti da je sebičan. Na kraju odjuri od njega. Vrati se u Yonville. Ona s Justinom pođe u kafarnum te ispije bočicu arsena. Justin ju je pokušao spriječiti ali uzalud. Charles kad je došao kući nije mogao vjerovati za pljenidbu, a Emme nije nigdje bilo. Sve mu je propalo, imetak, ugled, Berthina budućnost. Na kraju u kući vidi Emmu, još joj ništa nije bilo od otrova. Počne na kraju povraćati i gušiti se. Bolio ju je želudac, stenjala je. Bila je blijeda. Na kraju padne na krevet nakon što je htjela ustati. Pokaže Charlesu što je popila. Napiše Charles pismo doktoru Canivetu i Larivieru, bio je užasnut. Zatim dovede Berthu koja se uplaši majke od njenog izgleda. Zatim uđe Canivet, propiše joj sredstvo za povraćanje. Počne povraćati krv. Zatim uđe i doktor Lariviere. Doktori shvatu da se tu ništa više ne može učiniti, nisu znali kako se ona uspjela otrovati s tom tekućinom i tko joj je to dao. Lariviere otiđe a Canivet i Homais odu do Charlesa. Zatim dođe i Bournisien koji počne čitati molitvu. Dade joj posljednju pomast po nogama rukama očima i ustima. Na kraju vrisne «Slijepac» koji je pjevao po ulici, kojeg je čula u Rouenu te je prosjačio, i umre. IX. Charles se baci na nju i vikne: Zbogom!. Homais i Canivet su ga izvlačili iz sobe. Homais je trebao sad napisati neki članak da prikrije trovanje, pisao je za novine Fanal, ili časopis. Na kraju su ljudi iz Yonvillea mislili da je zamiješala šećer u kremu od vanilije. Na kraju se počne pripremati za sprovod. Želio je da je pokopaju u vjenčanoj haljini, bijelom cipelama, vjenčićem na glavi. Želio je da budu hrastov, mahagonijev i olovni lijes. Homais i župnik su raspravljali nešto o vjeri. Emma je još ležala mrtva u sobi. Charles bi je dosta puta išao vidjeti. Došla mu je i majka, oblile su ga suze. Dolazili su mu ljudi na žalovanje. Nakon toga su je odijenuli, Emmu. Izašla joj je crna tekućina na usta kad su joj digli glavu. Charles se prisjećao svih lijepih događaja s Emmom. Zatim je polože u lijes pred vrata. Stigne i gazda Rouault koji se onesvijesti. X. Gazda Rouault je mislio još kako je doktori mogu izliječiti dok je nije vidio mrtvu. Ljekarnik mu je poslao pismo o njenoj smrti 3 dana poslije smrti. Na kraju otpočne sprovod. Rouaultu je umrla žena, sin, pa sad i kćer. Majka ponudi Charlesu da dođe ona u Yonville da mu pomaže u kućanstvu. XI. Berthi su rekli da je mama otputovala i da će donijeti igračaka. Na kraju prestane misliti na nju. Charles na kraju bude primoran platiti sve njene troškove malo po malo. Nije pristao na uzimanje ijedne njezine stvari. Majka mu se vrati svojoj kući. Na kraju proda neko pokućstvo. Pročitao je pismo Rodolpha Emmi ono prošlo no nije posumnjao na ništa. Justin je otišao u Rouen, dobio je novi posao kao pomoćik u trgovini. Djeca Homaisa su se rjeđe družila s Berthom jer su bila drukčijeg društvenog položaja pa Homais nije mislio da se to prijateljstvo održa. Slijepac koji se nadao da će ga Homais izliječiti melemom nije progledao. Mrzio je ljekarnika. Pokrenio je kampanju protiv njega, no Homais je na kraju pobijedio pa su slijepca zatvorili na doživotan zatvor u prihvatilištu za bolesne. Homais počne sastavljati Opću statistiku yonvilleskog okruga, s osvrtom na klimatske uvjete. Homais se složi s Charlesom da kupe mauzolej s anđelom s ugašenom bakljom. Na kraju pljenidba je bila neizbježna, pokušao
se dogovoriti s majkom ali se posvadio, pomirio pa posvadio. Majka je htjela Berthu da joj bude pomoć u kući ali se nije htio od nje rastati. Imao je probleme kad bi bila bolesna. S druge strane, Homaisu i njegovoj djeci je sve išlo od ruke. No on nije imao odličje časti. Na kraju Charles sazna za Leonova pisma i sada više nije bilo dvojbe da ga je varala, postao je malodušan, zatvarao se u sebe. Lheureux je utemeljio poštansku trgovačku vezu. Hivert je tražio povišicu plaće kao trgovački nabavljač. Charles jednom sretne Rodolphea, ode s njim u gostionicu i reče mu da se ne ljuti na njega nego da je kriva sudbina. Na kraju umre u vrtu. Berthu pošalju majci Bovary no ona umre iste godine. Pošto je gazda Rouault bio oduzet, dadu je nekoj teti da se pobrine za nju. Zarađuje Bertha za život u predionici pamuka. 3 liječnika su se već izmijenila u Yonvilleu od Bovaryjeve smrti. Homais je dobio odličje časti. Binet – poreznik Justin – sluga Homaisa Abbe Bournisien – župnik Rodoplhe Boulanger de la Huchette – ljubavnik, upoznao se s njima kad je doveo nekog svog tipa kojem je trebalo pustiti krv, prošla ljubavnica mu je bila Virginie ali ju nije volio jer je puno jela Leon Dupuis – odvjetnički pripravnik Guillaumin – bilježnik Djeca Homaisa – Napoleon(pomagao u laboratoriju), Irma(izrezivala papirnate poklopce za lončiće s marmeladom), Athalie(vezla mu grčku kapu), Franklin(znao napamet pit.poučak) Teta Rollet – stolarova žena, dojilja Berthe Emma Bovary - žena Charles Bovary - liječnik Charles-Denis-Bartholome Bovary – otac liječnika, bivši ranarnik, i žena mu, kći klobučara, majka Bovary Heloise Dubuc – ex wife mlađeg Bovaryja, udovica sudskog ovrhovitelja iz Dieppea, lagala da je bogata, na kraju umrla iznenada, onesvijestila se i krv joj jednom počela iz usta izlaziti Berthe – kćer Gospođa Lefrancois – gostioničarka u Zlatnog lava g. Homais – ljekarnik i žena gospođa Homais Justin – sluga Hyppolyte – bogalj i sluga koji se brinuo za životinje, strefopod, čovjek iskrivljene noge Hivert – trgovački nabavljač, vozač Lastavice, kočijaš Lastavica – kočija Lestiboudois – crkvenjak, crkveni službenik, uzgaja krumpire na groblju Derozerays de la Panville – predsjednik ocjenjivačkog odbora na poljoprivrednom skupu Lheureux – trgovac tkaninom, gaskonjac po rođenju, normandijac po izboru Lieuvain – zamjenik prefekta koji nije došao na skup Tuvache, i gđa Tuvache – gradonačelnik Yonvillea i njegova žena Gazda Rouault – otac Emme, živi u Bertauxu, sin i žena mu umrli, kasnije i Emma Edgar Lagardy – tenor Arthur, Gilbert, Lucia, Ashton – likovi u operi Girard – poljski radnik kome je Rodolphe dao pismo oproštajno da pošalje Emmi Canivet – liječnik iz Neufchatela Lariviere – liječnik iz Rouena Adolphe, Dodolphe – tako nekako se zvao tip koji je bio u društvu s Leonom i Emmom jednom Gđica Lempereur – predaje satove klavira Emmi iako nije bila na nijednom satu Gđa Liegeard – žena kod koje se Charles upoznao s gđicom Lempereur
K crvenom križu – svratište u kojem je odsjela Emma Beauvoisine – četvrt u Rouenu u kojem je Emma odsjela u prenoćištu Hotel Bulougne – hotel u kojem je Leon živio u Rouenu Bridoux – čovjek kojeg su posjetili Leon i Homais kad se Homais prisjećao svojih mladih dana Hareng iz Buchyja – ovrhovitelj Vincart iz Rouena – čovjek koji je tužio Emmu jer nije platila svoj novac Dobocage – sudac koji je bio šef Leonu Morel – prijatelj Leona kojeg je Leon mislio pitati za novac da mu pozajmi da može otplatiti dugove Roger – Charlesov učitelj u gimnaziji Tostes – mjesto gdje je Charles dobio prvi posao jer je jedan starac doktor ima umrijeti pa da ga on zamijeni, tu je prvo živio s Emmom Nastasie – prva sluškinja Bovaryjevih, otjerana jer nije bila večera spremna Čuvar lovišta – čovjek koji je dao Emmi hrticu Djali jer ga je Charles spasio od upale pluća Vaubyessard – dvorac gdje je živio markiz d'Andervilliers, državni tajnik, sa ženom i kćerkom Vojvoda de Laverdiere – markizov tast, mogući ljubavnik Marije Antoanete, ljubimac grofa d'Artoisa Vikont – čovjek koji je na balu naučio Emmu valcer iako nije znala, a nije ni naučila Felicite – nova sluškinja Yonville l'Abbaye – mjesto gdje su se preselili Artemise – sluškinja u Zlatnog lava Georges – tako bi Emma nazvala sina da ga je dobila Zlatni lav – gostionica u Yonvilleu Hotel Provence – mjesto gdje su se trebali naći Emma i Rodolphe prije bijega La Chaumiere – kabare u koji bi išao Leon dok je studirao pravo Doudeville – tamo je umro stariji Charles Ulica de la Comedie – tu je bio frizer gdje je Emma sređivala kosu Barneville blizu Aumalea – jedan Emmin posjed kojeg je prodala da podmiri dugove Kavana Normandie – tu su otišli Leon i Homais onaj put Fanal de Rouen– časopis za kojeg je Homais pisao Slijepac – tip koji je nešto pjevao, ne voli Homaisa jer ga nije izliječio