GLASOVNE PROMJENE •
•
Fonolo!ki uvjetovane alternacije alternacije (zamjene). Do njih dolazi zbog prirode samoga fonema, odnosno druga!ije raspodjele fonema fonema unutar morfema. Ovoj skupini pripadaju jedna pripadaju jedna"enja suglasnika (po zvu"nosti i po mjestu tvorbe) te udvajanje te udvajanje i ispadanje suglasnika. suglasnika. Morfolo!ki uvjetovane alternacije (zamjene) nisu uvjetovane prirodom samog fonema, nego nekom gramati "kom kategorijom (pade", lice) ili tvorbenom kategorijom (umanjenica, uve#anica, zbirna imenica i sl.). Morfolo$ki je uvjetovano nepostojano a a (krata (kratak – kratki), nepostojano e (%akove akovec – %akovca), prijeglas (poljo (poljom > polje poljem), navezak navezak (tad – tada tada), zamjena l sa o (!itao itao – !ital itala), palatalizacija (prah (prah – pra!ina), sibilarizacija (oblak (oblak – oblac oblaci), jotacija (cvijet (cvijet – cvije#e) te alternacije ije, je, e i i (zvije (zvijerr – zv jerad). jerad).
NEPOSTOJANO A se gubi i ponovno javlja u razli"itim oblicima iste rije"i: u N jd. i G mn. nekih imenica: imenica : vraba vrabac, vrapca, vrapci, vraba vrabaca, naran!a, naran!e, naran!e, narana narana!a, izlo"ba, izlo"be, izlo"be, izlo"aba … u N jd. pridjeva (neodre&eni oblik): umora umoran, umorna; moda modar, modra; bista bistar, bistra; duga!ak (neodre&eni vid), duga!ki (odre&eni vid); vje!an, vje!ni, sigura siguran, sigurni … u N jd. nekih zamjenica: kak av, kakva; sa sav, svega; nekak av, nekakva … NEPOSTOJANO E E je onaj e koji se u kajkavskim imenima mjesta i prezimenima javlja samo u nekim oblicima. oblicima. Kada se mjesna imena (toponimi) prenose iz mjesnih govora u knji"evni jezik, zadr"avaju neka svoja izvorna obilje" ja. Javlja se u N i A kajkavskih imena mjesta: Bele Bel ec – Belca; %akove akovec – %akovca; Ivane Ivanec – Ivanca; Klanje Klanjec – Klanjca, Vrbove Vrbovec – Vrbovca … u N nekih kajkavskih prezimena: Gube Gubec – Gupca, Sreme Sremec – Sremca, Tkale Tkalec – Tkalca U nekim je kajkavskim prezimenima samoglasnik e postojan postojan i javlja se u svim pade"ima: Ma!ek – Ma!eka – Ma!eku …, 'ode odec – 'ode odeca – 'ode odecu … PRIJEGLAS je je zamjenjivanje samoglasnika o samoglasnikom e iza palatalnih suglasnika, suglasnika c i suglasni"kih skupova !t, $d. Prijeglas se provodi u I jd. imenica srednjega roda: poljo polj om>polje m>poljem, sunce suncem, igrali$tem, godi$tem … u I jd. i u svim pade "ima mno"ine imenica mu$koga roda kojima osnova zavr $ava na palatale: ra"nje njem, kralje kraljem, mu"em, pri$tem, du"dem.., ra"nje njevi, ra"nje njeva, ra"nje njevima …; kralje kraljevi, mu"evi, pri$tevi, du"devi … Prijeglas se ne provodi u provodi u jednoslo jednoslo"nih i dvoslo"nih imenica mu$koga roda koje u slogu ispred nastavka imaju samoglasnik e: Be! – Be!om, je" – je"om, pade" – pade"om. NAVEZAK ili POKRETNI SAMOGLASNIK jest samoglasnik na kraju pojedinih rije"i bez kojih doti"na rije" mo$e biti, a da se njezino zna "enje nimalo ne mijenja. Navezak imaju: 1. zavisni pade"i pridjeva: dobrog – dobroga dobroga; dobrom dobromu dobromu – dobrome dobrome; dobrim – dobrima dobrima 2. zavisni pade"i zamjenica: mog – moga moga; mom – momu momu – mome mome; mojim – mojima mojima; njim – njime njime 3. prilozi: tad – tada tada, sad – sada sada, kad – kada kada, nikad – nikada nikada •
•
•
•
• •
• •
4. prijedlozi: s – sa sa, k – k a, nad – nada nada, pod – poda poda, pred – preda preda, uz – uza uza, iz – iza iza Uz prijedloge kroz, nad, pod, pred i uz akuzativ jednine zamjenice on mo"e glasiti i nj, nj, ali tada prijedlog dobiva navezak -a: kroza nj, nada nj, poda nj, preda nj, uza nj. Prijedlog k mo mo "e glasiti ka ka ako iza njega slijedi rije! koja po!inje suglasnikom k ili g, odnosno suglasni!kim skupom u kojem je drugi suglasnik k ili g: ka gradu, ka knjizi, ka $koli, ka zgradi. •
•
Prijedlog s mo"e glasiti sa ako iza njega slijede suglasnici s, z, $ ili " ili suglasni!ki skupovi gdje je drugi suglasnik s, $, z, " : sa sobom, sa strahom, sa $kolom, sa psom, sa Ksenijom, sa p$enicom, sa rzanjem, sa Brˇezine (B"ezine). Prijedlog s naveskom dolazi i ako iza njega slijedi samo jedan glas: To se pi$e sa ", a ne sa #. Navezak mo"e do#i i onda ako iza prijedloga slijedi nepromjenljiva rije !, odnosno rije! koja se u re!enici upotrebljava kao da je nepromjenljiva: Sebi!njaci svaku re!enicu po!inju sa ja. S takvim a ponekad se upotrebljavaju i prijedlozi iz, niz, uz : iza sna, niza stranu, uza zid. Prijedlozi nad, pod, pred imaju takvo a pred nekim zamjenicama: preda se, nada mnom, poda mnom, preda mnom, nada nj … ZAMJENA L SA O (VOKALIZACIJA) jest zamjenjivanje suglasnika l samoglasnikom o na kraju nekih rije"i ili na kraju sloga. Alternacija l/o provodi se: u mu$kome rodu glag. prid. r.: hodala, hodao, htjela, htio, !itao, pisao, radio, bio; u N jd. nekih imenica mu$koga roda: !avao, posao, dio, kotao; u N jd. pridjeva mu$koga roda: cio, mio; ispred sufiksa -ba: dijeliti – dioba, seliti – selidba i seoba … u zavisnim pade"ima imenica na -lac: gledalac, prevodilac, tu"ilac, "etelac … Alternacija imenica na -lac ne provodi se samo u N jd. i G mn.: N jd. prevodilac, N mn. prevodioci; G jd. prevodioca, G mn. prevodilaca; Alternacija l/o ne provodi se: u imenica i pridjeva u kojima je suglasnik l na kraju dugoga sloga: bolnica, jelka, znalac, "alac; bijel, stalan; u umanjenica sa sufiksom na -ce: odijelce, ogledalce; u nekih imenica sa suglasnikom l na kraju kratkoga sloga: molba, "alba … Neke imenice i pridjevi imaju dvostruke likove: an&eo i an&el, predio i predjel, seoce i selce, an&eoski i an&elski, cio i cijel, odio i odjel, seoski i selski… •
•
•
• • • • •
•
• •
PALATALIZACIJA je glasovna promjena u kojoj: velari (mekonep!ani suglasnici) k, g, h ispred samogl. e i katkada ispred i prelaze u palatale (nep!anike) " , $ , !: vuk – vu"e, velik – veli"ina, rak – ra"i#, rek oh re"e; plug – plu$e; mnogo – mno$ina; draga – dra$ica; duh – du!e, prah – pra!ina; dental (zubnik) c ispred samoglasnika e i katkada ispred i prelazi u palatal ": mjesec – mjese"e, mjese"ina; ptica – pti"ica; zec – ze"e; dental z ispred samoglasnika e prelazi u palatal $: vitez - vite$e. K, G, H (ispred e, i ) => % , & , '; C (ispred e, i ) => % , Z (ispred e ) => &. Izmijenjena osnova koja je nastala palatalizacijom naziva se palatalizirana osnova. Palatalizacija se provodi: u V jd. imenica m. r. koje zavr$avaju na k, g, h: (vojnik) vojni"e, (drug) dru$e, (Bog) Bo$e, (puh) pu!e, (stric) stri"e, (mjesec) mjese"e, (knez) kne$e u prezentu glagola s osnovom na k, g, h: pe"em (pe#i – osnova je pek +ti – peku), sije"em (sje#i – sjek+ti, sijeku) u 2. i 3. licu aorista istih glagola: (sjekoh) sije"e, (ispe#i = ispek+ti, ispekoh) ispe"e, (di#i = dig+ti, digoh) di$e u tvorbi imenica ispred nekih sufiksa: uve#anice – (junak) juna"ina, (mu$karac) mu$kar"ina, umanjenice – (ruka) ru"ica, (knjiga) knji$ica, (krug) kru$i#, (noga) no$ica, (muha) mu$ica, (prah) pra!ak te (srce) sr"an … u tvorbi glagola ispred nekih sufiksa: (buka) bu"iti, (drug) dru$iti se, (prah) pra!iti u tvorbi pridjeva ispred nekih sufiksa: (vuk) vu " ji, (Bog) Bo$ ji, (trbuh) trbu!ast, (stric) stri"ev, (knez) kne$ev. Palatalizacija se ne provodi uvijek, npr. baka – bak in, pjega – pjegica, buha – buhica, Luca – Lucin, Jozo – Jozin … •
•
•
•
•
•
•
• •
SIBILARIZACIJA je glasovna promjena u kojoj velari (mekonep!ani, jedrenici) k, g, h ispred samoglasnika i prelaze u sibilante (piskavce) c, z, s. Izmijenjena osnova koja je nastala sibilarizacijom naziva se sibilarizirana osnova. K, G, H (ispred i ) => C, Z, S. Sibilarizacija se provodi: u D i L jednine imenica ". r.: slik a – slici, majk a – majci, knjiga – knjizi, svrha – svrsi; u N, D, V, L i I mno"ine imenica mu$koga roda: pjesnik – pjesnici, pjesnicima, pedagog – pedagozi, pedagozima, propuh – propusi, propusima; u N i V kratke mno"ine imenica mu$koga roda: &ak – &aci, vrag – vrazi, duh – dusi; u imperativu nekih glagola kojima osnova zavr$ava na k, g, h: re#i (prema rek+ti, rekao) – reci, recimo, recite…, pe#i (pek+ti, pekao) – peci …, te#i (tek+ti, tekao) – teci..., le#i (leg+ti, legao) lezi... Sibilarizacija se ne provodi: u mnogim op#im imenicama: liga – ligi, kolega – kolegi, psiha – psihi, papiga – papigi, juha – juhi, baka – bak i; u imenicama odmila (hipokoristici): seka – sek i, zeko – zek i.. u nekim imenima i prezimenima: (uka – (uk i, Luka – Luk i, Anka – Ank i, Dubravka – Dubravk i, Grga – Grgi, Olga – Olgi, Ladika – Ladik i, Gliha – Glihi … u etnicima ". r.: Be!anka – Be!ank i, Vukovarka – Vukovark i, Bra!anka – Bra!ank i … u nekim zemljopisnim imenima: Krka – Krk i, Kartaga – Kartagi, Volga – Volgi … u ve#ini tvorenica $enskoga roda na -ka: bolni"arka – bolni"ark i, frizerka – frizerk i, novinarka – novinark i, srednjo!kolka – srednjo!kolk i, intelektualka intelektualk i u imenica na -cka, -"ka, -#ka, -tka, -zga: kocka – kock i, ma!ka – ma!k i, vo#ka – vo#k i, patka – patk i, mazga – mazgi … u nekih posu&enica: Bask – Bask i, bronh – bronhi … Dvostruke likove imaju: neke tu&ice: flamingo – flaminzi i flamingi; neka zemljopisna imena: Lika – Lici i Lik i, Po"ega – Po"ezi i Po"egi, Gradi$ka – Gradi$ci i Gradi$k i, Aljaska – Aljasci i Aljask i; neke op#e imenice na -ska, -tka, -vka: guska – gusci i gusk i, humoreska – humoresci i humoresk i, pripovijetka – pripovije(t)ci i pripovijetk i, travka – travci i travk i. • •
• •
•
•
• • •
•
•
• •
•
JOTACIJA (jota - gr!ki naziv slova j) jest stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom j u nov palatalni suglasnik. Jotacija se provodi: u komparaciji pridjeva (nastavak -ji): sla(i, bla$i, ti!i u prezentu i imperfektu glagola (nastavak -jem, -jah): mi"em, vo(ah u glagolskom pridjevu trpnom (nastavak -jen): izra(en, zapam#en u instrumentalu jednine imenica "enskog roda (nastavak -ju): rado$#u, pame#u u zbirnim imenicama (nastavak -je): cvije#e, granje nepalatal + j > palatal c+j>" klicati > kli"em (klic + -jem); zec > ze" ji (zec + -ji) d+j>( mlad > mla(i (mlad + -ji); roditi > ro(en (rod + -jen) g+j>$ blag > bla$i (blag + -ji); brz > br $i (brz + -ji) h+j>! mahati > ma!em (mah+-jem); puhati>pu!em (puh+-jem); suh(+-ji) > su!i k+j>" jak > ja"i (jak + -ji); skakati > ska "em (skak + -jem) l + j > lj sol > solju (sol + -ju); zagrliti > zagrljaj (zagrl + -jaj) n + j > nj tanak > tanji (tan + -ji); gran(a) + -je > granje; jesen + -ji > jesenji s+j>! pisati > pi!em (pis + -jem), pi!u (pis + -ju); visok > vi!i (vis + -ji) t+j># smrt > smr#u (smrt + -ju) z+j>$ brz > br$i (brz + -ji); lagati > la $em (lag + -jem > laz + -jem) • • • • •
Kako #emo znati je li u prezentu do $lo do palatalizacije ili jotacije? Stavimo glagol u 3. lice mno"ine prezenta i vidimo je li do$lo do promjene. Ako promjene nema (npr. od pe#i – pek +ti – pek u – pe"em), onda je to palatalizacija. Ako promjena postoji (npr. pisati – pis + ju – pi!u – pi!em), onda je to jotacija. • • •
EPENTEZA ili epentetsko (umetnuto) L jest vrsta jotacije. To su glasovne promjene koje nastaju kad se izme(u usnenih suglasnika b, p, m, v, f ume#e suglasnik l (epentetsko l ) koji s glasom j "ini novi suglasnik lj : b + l + j > blj grobl je (grob + l + je); grubl ji (grub + l + ji) p + l + j > plj glupl ji (glup + l + ji); snopl je (snop + l + je) m + l + j > mlj grml je (grm + l + je) "ivl ji ("iv + l + ji); mravl ji (mrav + l + ji); zdravl je (zdrav + v + l + j > vlj l + je) f + l + j > flj Vakuf > Vakuf ljanin (Vakuf + l + janin)
JEDNA%ENJE SUGLASNIKA (ASIMILACIJA) (po zvu "nosti i po mjestu tvorbe) 1. JEDNA%ENJE SUGLASNIKA PO ZVU %NOSTI Zvu"ni suglasnici Bezvu"ni suglasnici
b p
d t
g k
z s
d$ ( $ " # !
f
c
h
Do jedna!enja dolazi kada se dva suglasnika razli !ita po zvu!nosti na&u jedan pokraj drugoga. Uvijek se prvi suglasnik ravna prema drugomu (mijenja se prvi suglasnik)! Op#enito pravilo: kad se bezvu "ni suglasnici na(u ispred zvu"nih, prije#i #e u svoje zvu"ne parnjake i obrnuto. (Sz = suglasnik zvu!ni; Sb = suglasnik bezvu!ni) Sz+Sz > Sz Sz => zvu "ni suglasnik mo$e stajati samo ispred zvu "noga suglasnika: iz+graditi > izgraditi Sb+Sb> SbSb =>bezvu"ni suglasnik mo$e stajati samo ispred bezvu "noga: s+topiti > stopiti •
•
1. Sz + Sb > SbSb => zvu"ni ispred bezvu"noga prelazi u svoj bezvu "ni par: b /p: rob+stvo > ropstvo; vrab+ca > vrapca; gib+k a > gipk a; d /t: slad+k a > slatk a; g /k : bog+ca > bokci; z /s: odlaz+k a > odlask a; iz+k opati > isk opati; uz+put > usput Odstupanja u pisanju zvu!noga suglasnika d (ne prelazi u t ili ne ispada) u trima slu !ajevima: 1. d u predmecima ispred bezvu!nih c, " , # , s, ! : nadcestar, odcijepiti, podcijeniti, podcrtati; nad"ovje!an, od"epiti, pod"initi; od#u$nuti, od#utjeti; nadsvoditi, odseliti, ods jek, preds jednik, odsutan, predstava, podstavljen; nad!umar, od!uljati se, od!etati se, pod!iti... 2. d u slo"enicama s predmecima ispod- i iznad-: ispodprosje!an, iznadprosje!an … 3. d u drugim slo"enicama zbog jasno#e: naddr"avni, naddru$tveni, poddijalekt, podtajnik, podtip, predturski. Kad osnova rije!i zavr$ava na bezvu!ne skupove st i $d, u tvorbi ispred zvu!noga suglasnika najprije ispada t, a onda se provodi jedna!enje: gost+-ba>gosba=>gozba; vje!t + -ba > vje!ba => vje$ba. 2. Sb+Sz > SzSz =>bezvu"ni suglasnik ispred zvu "noga prelazi u svoj zvu"ni par: p /b: top+d$ija > tobd$ija; t /d: svat+ba > svadba, kosit+ba > kosidba; katk ad k /g: burek +d$ija>buregd$ija; s /z: glas+ba>glazba; s+biti>zbiti; " /d$: naru"+ba> narud$+ba, narud$benica Odstupanja od drugoga pravila, pisanje u nekim oblicima:
•
•
u slo"enicama u kojima su prvi dio brojevi, npr. petgodi$nji, dvadesetgodi$nji, tisu#godi$nji … u predmecima stranoga podrijetla, u imenima i u nekim slo "enicama: adhezija, Habsburgovci, jurisdikcija, postgalenski, postdiplomski, podtekst
2. JEDNA%ENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE (po tvorbenom mjestu) Do glasovne promjene dolazi kada se jedan do drugoga na &u dva suglasnika razli!ita po mjestu tvorbe. I ovdje se prvi glas uvijek ravna prema drugome. •
Jedna"enje po mjestu tvorbe provodi se kod samo "etiri suglasnika: s, z, h, n.
1. s + " , # , lj, nj, ! > ! (Prednjojezi"ni) !umnik s ispred (srednjojezi "nih) nep"anika " , # , lj, nj prelazi u svoj (srednjojezi"ni) parnjak, nep"anik: misao – (mislju) > mi!lju; s + "epati > !"epati; (iz +$arati) >is!arati > i!($)arati, nositi – (nosnja) > no!nja; bijesan – (bjesnji) > bje!nji To se jedna!enje katkad provodi poslije neke druge promjene, npr. jedna!enja po zvu!nosti: iz"upati – (is"upati) > i!"upati; jotacije: list + je > (listje – lis#e) > li!#e. • •
2. z + ( , d$ , lj, nj, $ > $ 'umnik z zamjenjuje se ispred ( , d $ , lj, nj nep "anikom $: kazniti – (kaznjiv) > ka$njiv; paziti – (pazljiv) > pa$ljiv; voziti – (voznja)>vo$nja; miraz+d$ijka>mira$d$ijka; raz$ariti > ra$$ariti > ra$ariti, kukuruz-njak > kukuru $njak, mlaz-njak > mla$njak. Zamjena suglasnika z nep!anikom " doga&a se i poslije neke druge promjene, npr. jotacije: grozd – (grozdje – groz(e) > gro$(e. Odstupanja od pravila: s i z ispred lj i nj ne prelaze u ! i $, ne jedna!e se: ako njima zavr$ava predmetak (prefiks), a lj i nj su na po!etku korijena: sljubiti, izljubiti, razljutiti, iznju$iti, raznjihati; ako su l i j rezultat jotacije (l + j, n + j), nastali stapanjem s glasom j nakon kra#enja korijenskoga sloga, npr. sljepo#a (prema slijep), snje"iti (prema snijeg), ozljeda (prema ozlijediti), bjesnjeti (prema bijesan). • • •
3. h + " , # > ! Suglasnik h zamjenjuje se nep "anikom ! ispred nep"anika " i #: orah – (orah"i#)> ora!"i#; trbuh – (trbuh"i#)>trbu!"i#; drhtati i dahtati – drh#em, dah#emi dr!#em, da!#em (vrijede oba lika) 4. n + b, p > mb/nb, mp/np Kad je zvona"nik n na kraju korijenskoga morfema, a sufiks zapo"inje usnikom b, zamjenjuje se nosnikom m (n /m): stan + beni > stambeni; obran + beni > obrambeni; hiniti – (hinba) – himba, zelemba#, prehrambeni, crmpurast ... Jedna!enje se ne provodi u pisanju slo"enica kad je n na kraju prvoga dijela slo"enice (u pismu n, u izgovoru uvijek m): jedanput, izvanbrodski, vodenbuba, izvanbra!ni … ISPADANJE (GUBLJENJE) SUGLASNIKA STAPANJE SUGLASNIKA Kada se jedan uz drugoga na(u dva ista suglasnika, oni se stapaju u jedan suglasnik. Pridjev bezvu!an slo"enica je nastala od predmetka bez- i pridjeva zvu!an: pojavila su se dva jednaka suglasnika (-zz-), tzv. udvajanje (geminiranje), od kojih jedan ispada: bez + zvu!an > bezzvu!an > bezvu!an. Sli!no i preddvorje > predvorje; Rus + ski > russki > ruski; bezakonje, obeznaniti, odahnuti, odijeliti. •
JEDNA%ENJE I STAPANJE / ISPADANJE SUGLASNIKA U nekim se rije !ima najprije provodi jedna!enje suglasnika po zvu!nosti, a onda dolazi do stapanja/ispadanja: pet + deset > peddeset > pedeset; iz + sipati > issipati > isipati; iz + shod > isshod > ishod; Englez + ski > englesski > engleski; od + tud > ottud >otud; iseljenje, iscrpiti … U nekim se rije!ima najprije provodi jedna !enje po mjestu tvorbe, a onda ispadanje: bez + $i!ni > be$$i!ni > be$i!ni; raz + $ariti > ra$$ariti > ra$ariti. U nekim rije!ima provedena su oba jedna!enja suglasnika, a zatim stapanje/ispadanje: iz + !arati > (zvu!no jedn.) is!arati > (mjesno jedn.) i!!arati > (stapanje) i!arati; raz + !iriti > ras + !iriti > ra!!iriti > ra!iriti; $est + deset > $esddeset > $ezddeset > $ezdeset. Odstupanje od ispadanja. U nekim se oblicima ispadanje ne provodi u pisanju: u superlativu pridjeva koji po!inju zvona!nikom j: na jjednostavniji, na jjasniji, na jjeftiniji, na jja!i, na jju"niji … u nekim slo"enicama (radi jasno#e) !iji korijen po!inje istim suglasnikom kojim zavr$ava predmetak: naddr"avni, jedna dvadesettre#ina (1/23), izvannastavni, kreppapir, hiperromanti!an, superrevizija, kilogrammetar, nuzzarada. Dvojako pisanje Dopu$teno je dvojako pisanje nekih rije!i, $to ne zna!i da se ti oblici razli !ito i izgovaraju, npr. zadaci i zadatci, pogoci i pogodci. U nekim oblicima mo"e se i ne mora provesti ispadanje suglasnika d i t. Dopu$teno je dvojako pisanje troslo"nih i vi$eslo"nih imenica na –dac, -dak, -tac, -tak, tj. s !uvanjem ili bez !uvanja polazne osnove u pisanju: mladac – mladci /mlaci; pogodak – pogodci/ pogoci; mlatac – mlatci /mlaci; svetak (blagdan) – svetci/sveci. Izuzete su tri rije"i: oci, suci, sveci (od svetac). •
•
•
•
•
•
•
ISPADANJE (GUBLJENJE) SUGLASNIKA D, T, S U nekim oblicima mo"e do#i do ispadanja suglasnika d i t:: 1. d i t ispred c i " sudac – (sudca) > suca, suci; otac – (otca) > oca, oci; svetac – (svetca) > sveca, sveci; svet!ev > sve!ev 2. d i t ispred sufiksa –!tina (u izvedenicama): Hrvat + $tina – (hrvat$tina) > hrva$tina; Buzet – ( Buzet$tina) > Buze$tina 3. d i t u suglasni"kim skupovima st, !t, zd, $d ispred nekog drugog suglasnika (osim r, v ): bolestan – (bolestna) > bolesna, bolesno; godi!te – (godi$tnji) >godi$nji, godi$nje; nu$dan – (nu"dna) > nu"na, nu"no 4. s u sufiksu -ski kada se ovaj sufiks na(e iza suglasnika " i # (suglasnik s ispada u pridjeva koji su izvedeni sufiksom –ski, a korijen im zavr$ava na -! ili #): pjeva! + -ski – pjeva"ski => pjeva"ki; ribi! + -ski – ribi"ski – ribi"ki; igra!ki, osniva!ki plemi# + -ski – plemi#ski => plemi#ki; Gospi# + -ski > gospi#ki; zapre$i#ki Odstupanje od ispadanja: u pridjeva stranoga podrijetla izvedenih sufiksom -ni ne ispada t, ve # ostaje suglasni!ki skup st na kraju korijena, tj u pismu se suglasnik t ne gubi u nekim rije!ima stranoga podrijetla: aorist + ni > aoristni; azbestni, protestni t i s ne ispadaju u rije!ima koje zavr$avaju sufiksima -ski, -stvo: grad + -ski > gradski; brodski, ljudski, sudski, bratski, hrvatski,brat + -stvo> bratstvo; hrvatstvo, sredstvo, sudstvo d ne ispada u slo"enica na -!to: bud$to, kad$to, pokad$to •
•
•
ALTERNACIJE ije / je / e / i
•
•
Na mjestu staroslavenskog odnosno starohrvatskog samoglasnika jata ( ), tzv. rogatog e) danas se nalazi ije (svijet), je (sv jetlost), e (vredniji) ili i (vidio). U hrvatskom standardnom jeziku postoji dvoglasnik ie koji se bilje"i troslovom ije. Ima razlikovnu ulogu: U prvom dijelu knjige govori se o umjetni !kom djelu. Nekad se pisao ie, a posljednjih stotinu godina pi$e se ije. Gdje se (uvijek dugi) dvoglasnik izgovara, tu se pi$e ije.
KRA*ENJE I DULJENJE KORIJENSKOGA SLOGA (alternacije ije /je / e/ i) Do razli!itih realizacija (odraza ili refleksa) jata naj!e$#e dolazi jer se dugi slog krati (ije u je, e ili i, npr. bijel – bjelji) ili se kratki slog dulji (je prelazi u ije: razumjeti – razumijevati). DULJENJE SLOGA S KRATKIM je (je < ije) Duljenjem postaje dvoglasnik ie (pi!e se ije) u sljede#im tipovima i rije "ima: 1. Duljenje kratkoga je daje dvoglasnik ie (ije) u nesvr!enim glagolima i glagolskim imenicama (ako u svr$enom obliku nije u osnovi rije ! mjera, mjesto i sjesti): dospjeti: dospijevati, dospijevanje; odoljeti: odolijevati, odolijevanje; razumjeti: razumijevati, razumijevanje; zapovjediti: zapovijedati, zapovijedanje; (Iznimke: mjera – zamjeriti: zamjerati, zamjeranje; mjesto – namjestiti: namje$tati, namje$tanje; sjesti – zasjesti: zasjedati, zasjedanje…). 2. Na mjestu osnovnoga e, i u rije"ima letjeti, le#i, liti, njihovih slo"enica i slo$enica sa zreti u polo"ajima u kojima se taj slog dulji, dolazi dvoglasnik ie (ije): letjeti: lijetati, lijetanje, le#i: lijegati, lijeganje, dozreti: dozrijevati, dozrijevanje, liti: lijevati, lijevanje… 3. U tvorbi imenica od glagola s predmetkom pre-: u jednih se imenica to pre- dulji pa u prije- imamo dvoglasnik ie (ije) – prijekor prema prekoriti, prijelaz prema prelaziti, prijedlog (predlo"iti), prijelom (prelomiti), prijenos (prenositi), prijepis (prepisati), prijevod (prevoditi), prijevoz (prevoziti); u drugih ostaje -pre : pregib, pregled, prekid, prelet, premaz, prepad, prepjev, preplet, prerez, presjek, preskok… To je zato $to se neke takve imenice govore i s kratkim naglascima na -pre, npr. prevrat, prebjeg, pretek…, pa se taj -pre samo produljio, a nije se zamijenio dvoglasnikom. U kolebanju izme&u likova sa -pre i prije- bolje je upotrijebiti likove sa prije-. 4. Dvoglasnik ie (ije) imaju glagolske imenice umije#e, dospije#e i prispije#e. 5. U pojedina"nim rije"ima: htijenje (uz htjenje) prema htjeti; mnijenje (mniti, mnim); pijevac, pijetao (pjevati); odijelo (odjeti), opijelo (opjevati), sijelo (sjesti). U ostalim rije"ima, koje su u prete $noj ve#ini, duljenjem ne postaje dvoglasnik, nego samo dugo je: u genitivu mno"ine: mjesto – mjesta, djelo – djela, vjera – vjera, medvjed – medvjeda … ispred dva suglasnika od kojih je prvi l, lj, n, r, v : djelo – djelce, vjera – vjerna, vjernik … u slo"enicama tipa kutomjer, polumjer, toplomjer … u imenicama od milja i izvedenicama od njih: djevojka: djeva, djevin, djevac; djed: djedo u nesvr$enih glagola i izvedenica od njih ako su im u osnovi rije!i mjera, mjesto i sjesti : zamjerati, namje$tati, zasjedati … (V. gore to !ku 1.) u imenica izvedenih sa -je: bezvjerac – bezvjerje, krivovjerac – krivovjerje, licemjer – licemjerje, proturje!iti – proturje! je. Tako&er i u troslo"nih izvedenica s dvoglasnikom u osnovi: izvijestiti – izvje $#e, obrje" je / obre" je, uz kolebanje jer je: naslijediti – naslije&e i naslje&e, ali samo korijenje, porije! je … i u rije!ima: mjerov (mjera), vje$tac, vje$tica, pjev (pjevati), bdjenje (bdjeti), htjenje/ htijenje Glagol sje#i i njegove slo"enice imaju u jednim oblicima je, a u drugima dvoglasnik ie (ije): sje#i, sije!em, sije!e$…, sijeci, sijeku#i, sijecijah, sjekao, sjekla, sje!en ; • • • • •
•
•
•
odsje#i, odsije!em, odsije!e$…, odsijeci, odsjekoh, odsije!e, odsjekosmo, odsjekav$i, odsjekao… Tako je i u glagola isje#i, nasje#i, podsje#i, posje#i, presje#i, rasje#i, sasje#i, usje#i, zasje#i… Premda se troglas ije jasno razlikuje od dvoglasnika ie (koji se pi$e troslovom ije), dakle, rije" nema u korijenu odraz jata, dobro je spomenuti da se javlja u sljede#im kategorijama i rije!ima: u prez. glag. biti, liti, piti, !iti, umjeti (i slo"enica), slo$enica sa -htjeti, -spjeti i smjeti, brijati i sl.: liti – lijem, piti - pijem, $iti – $ijem, umjeti – umijem, razumjeti – razumijem, sporazumjeti – sporazumijem, smjeti – smijem, prohtjeti – prohtijem, dospjeti – dospijem, prispjeti – prispijem, uspjeti – uspijem …, brijati – brijem … glagoli bdjeti, vreti i njihove slo"enice, u prezentu (uz bdim, bdi$…, probdim, probdi$…, vrim, vri$, provrim, provri$…), imaju i troglasovni slijed ije: bdijem, probdijem, vrijem, provrijem… Glagol zreti u zna!enju gledati u slo"enici nazreti, obazreti, prozreti ima prezent nazrem, obazrem, prozrem… U zna!enju sazrijevati (uz zrem i zrim, sazrem, sazrim) ima i likove s troglasovnim slijedom: zrijem, sazrijem … pridjevi s mofemnom granicom u pade "ima: ni"ijega, novijega G jd. imenica na -ija kao kutije, rakije… prilog prije "enski lik broja dva – dvije (izgovara se i s dvoglasnikom: dvie) zastarjeli zamjeni!ki i pridjevni likovi na -ijeh, -ijem(a), npr. tijeh, dragijeh, tijem, dragijem(a)… u vi $e posu (enica: dijeta, garsonijera, garderobijer, higijena, hijena, orijent, orijentacija… •
•
•
• • • • •
•
KRA*ENJE KORIJENSKOGA SLOGA S DVOGLASNIKOM ije (ije < je/ e/ i) Imenice i imenske rije "i •
• •
•
•
•
•
•
• •
U mno$inskih oblika jednoslo$nih imenica mu!kog roda: svijet – sv jetovi, bijes – bjesovi.. Iznimka! Ako je naglasak u jednini nepostojan, u dugoj mno"ini neke imenice ne krate korijenski slog, dvoglasnik ostaje: lijek – lijeka – lijekovi; dio – dijela – dijelovi; tijek – tijeka – tijekovi; brijeg – brijega – bregovi / brjegovi; smijeh – smijeha – smijehovi. Kratka mno$ina svih imenica ima dvoglasnik: bijesi, brijezi, korijeni... U imenica s nejednakim brojem slogova (u obliku koji se za jedan slog produ "uje, krati se korijenski slog): dijete – djeteta; tijelo – tjelesa; vrijeme – vremena/vrjemena… U oblika s tri uzastopna duga sloga: slijede#i (glag. pril. sad.) – sljede#i (pridjev), npr. Slijede#i u !itelja, u$ao je sljede#i u !enik.; svijetle#i – svjetle#i (npr. svjetle#i objekt); kolijevka – koljevaka; pripovijetka – pripovjedaka; popijevka – popjevaka… U komparativa i superlativa pridjeva i priloga: bijel – bjelji, najbjelji; vrijedan – vrjedniji – najvrjedniji; bijedan – (naj)bjedniji; trijezan (trezven, srb.!)– (naj)trjezniji; lijepo – (naj)ljep$e… Nijedan pridjev u hrv. standardnom jeziku nema u komparativu i superlativu ije. U prednaglasnome polo$aju: primijeniti – primjenjivati; procijeniti – procjenjivati; sprije!iti – spr(j)e!avati; zaprije!iti – zapr(j)e!ivati; rije$iti – rje$avati; razrije$iti – razrje $avati; lijep – ljepota; slijep – sljepo #a; bijel – bjelina; cijel – cjelovit; grijeh – gr(j)ehota; brijeg – br(j)egovit; bijel – bjeloput; lijev – ljevoruk… U imenica i pridjeva izvedenih iz glagola: promijeniti – promjena; odijeliti –odjel; lijepiti – ljepilo U zbirnih imenica na -ad: "drijebe – "dr(j)ebad; zvijer – zvjerad; U izvedenica na -ar i -ak : cvije#e – cvje#ar; lijek – ljekar; lijev – ljevak (ljevoruk !ovjek)
•
•
•
•
U deminutiva (umanjenica) na -i# , -"i# , -ica, -"ica: mijeh – mje$i#; korijen – korjen!i#; grijeh – gr(j)e$i#; trijeska – tr(j)e $!ica … U augmentativa (uve#anica): svijet – svjetina; mijeh – mje$ina; brijeg – br(j)e"ina … U pridjeva na -ast, -cat , -it: bijel – bjelkast; cijel – cjelcat; vijek – vje!it; rje!it, korjenit U slo$enih pridjeva tipa gologlav: dugovjek, skupocjen, bjelokos, sjedokos, ljevoruk...
Izvo(enje iz ve# izvedenih rije "i ne zahtijeva promjenu korijenskoga sloga: cjelovit – cjelovitost; rje!it – rje!itost; prijelaz – prijelazni. Glagoli •
•
•
•
•
•
Ije prelazi u je kada od svr$enoga glagola koji u osnovi ima ije tvorimo nesvr $eni glagol sufiksima -iva(ti), -ava(ti). Krati se jer je jat tada u prednaglasnom polo "aju: dodijeliti – dodjeljivati, ocijeniti – ocjenjivati, razmijeniti – razmjenjivati, rije$iti – rje$avati, primijeniti – primjenjivati. Je prelazi u ije pri promjeni glagolskoga vida, obi !no kada od svr$enoga glagola koji u osnovi ima je tvorimo nesvr $eni glagol sufiksima -iva(ti), -ava(ti): dospjeti – dospijevati, podsje#i – podsijecati, sagorjeti – sagorijevati, razumjeti – razumijevati. Iznimka! Ako je u osnovi svr$enoga glagola mjera , mjesto ili sjesti, ostaje oblik - je: zamjeriti se – zamjerati, premjestiti – premje $tati, nasjesti – nasjedati. E ili i prelazi u ije. Prema osnovnom e i i – letjeti: lijetati, lijetanje; le#i: lijegati, lijeganje; liti: lijevati, lijevanje; zreti: sazrijevati. Iznimka! U prezentu imaju ije glagoli – umjeti: umijem, razumjeti: razumijem; -htjeti: prohtjeti, prohtijem; -spjeti: dospjeti, dospijem; smjeti: smijem. Ije ili je prelazi u i. Kad se je i ije na(u ispred o, prelaze u i . Glagolski pridjevi radni od glagola voljeti: volio, voljela, voljelo; "ivjeti: $ivio, "ivjela, "ivjelo; vidjeti: vidio, vidjela, vidjelo; "eljeti: $elio, "eljela, "eljelo; crvenjeti se: crvenio se, crvenjela se, crvenjelo se; stidjeti se: stidio se, stidjela se, stidjelo se; htjeti: htio, htjela, htjelo. Iznimke: sjeo, odsjeo, zapodjeo i vreo, zreo (uz glagole vrio, zrio. Pridjevi su samo vreo i zreo.) Pravilo ne vrijedi samo za glagole. Isto se doga &a u rije!ima: cijeo >od cijel > cio – cijela; dio – dijela.)
Glagoli koji u infinitivu imaju -ije zadr$at #e ga i u ostalim oblicima: grije$iti, grije$im, grije$ili. Isto se pona !aju glagoli koji imaju skup -je (tjerati, tjeram…, tjerali…). Iznimke: sje#i, drijeti i mrijeti i njihove slo "enice (posje#i, prodrijeti, umrijeti...): sje#i – sije!em, drijeti – drem (zast.; derati), mrijeti – mrem; posje#i – posije!em, prodrijeti – prodrem, umrijeti – umrem … •
NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA NAGLA'ENE I NENAGLA'ENE RIJE%I SLOG je najmanja izgovorna jedinica, dio rije!i koji se izgovara kao cjelina. U rije"i je onoliko slogova koliko rije " ima samoglasnika. Uz samoglasnike u HSJ nosilac sloga mo"e biti i r (br – do). Slogotvorni mogu biti i l, lj, n, obi!no kao zavr$ni suglasnici iza dugoga sloga, i to u posu&enicama iz stranih jezika: bi-cik-l, Krem-lj, njut-n, kned-l, monok-l, d"en-tl-men. • • • •
Fonem koji mo$e biti nosilac sloga naziva se slogotvornim ili silabi"kim fonemom. To su samoglasnici i neki sonanti (r, l, lj, n). NAGLASAK (AKCENT) jest isticanje sloga visinom i ja "inom glasa. Nagla!eni slog isti!e se ja!inom, trajanjem i intonacijom, npr. kazali$te. Ja"ina (intenzitet) – nagla$eni dio rije!i izgovaramo ja!e. Trajanje (kvantiteta) – nagla$eni slog mo"e biti dug ili kratak. Intonacija (kretanje tona) mo"e biti silazna (ton se spu$ta) ili uzlazna (ton se podi"e). PROZODIJA je znanstvena disciplina (gr!. prosodia = naglasak + trajanje/kvantiteta) koja prou!ava prozodijske jedinice ili prozodeme: naglaske, ja "inu, trajanje i intonaciju. Ona je dio fonologije. Naglasni sustav (akcentuacija) hrvatskoga standardnoga jezika sastoji se od PROZODEMA: "etiri naglaska (dva duga i dva kratka, dva uzlazna i dva silazna) nenagla!ene kra"ine i (zanaglasne) du$ine. Naglasni sustav hrvatskog standardnog jezika zasniva se na novo!tokavskom "etveroakcenatskom sustavu (staro$tokavski ima tri akcenta). Ve#ina hrvatskih narodnih govora ima tri naglaska: obi!no dva duga, ali samo jedan kratak. Razdioba (distribucija) naglasaka U na!elu jedna rije" ima samo jedan naglasak . Odstupaju od toga dulje rije!i, i to: slo"enice, npr. svijetlozelen, pedesetogodi$njak, elektrotehnika; poluslo"enice: spomenplo!a superlativi, npr. najplemenitiji, najpoznatiji. Jedan je naglasak primaran, glavni, npr. u superlativu je na osnovi. Nenagla!ene rije"i nemaju svoj naglasak, nego se izgovaraju zajedno s rije! ju ispred sebe (do#i #u, ako vam se, danas je) ili s rije! ju iza sebe (u ku#i, na Hvaru). Naglasnu (izgovornu) cjelinu !ini nagla$ena rije! i nenagla$ena rije! ispred ili iza nje koja se uz nju ve "e u izgovoru. Dobro mi je. (1 cjelina) )uri ti se? (1 cjelina) Ne "elim vam/ smetati/ u radu. (3 cjeline) •
• • • •
• • •
•
•
• • •
• •
VRSTE NAGLASAKA Hrvatski standardni jezik ima 4 naglaska: kratkosilazni
+
lav, san, riba, jagoda, puniti, o$tar, sir
dugosilazni
^
kratkouzlazni
`
sèlo, zàdati, odvòditi, zapùstiti, izmàknuti, planìna
dugouzlazni
,
tórba, pú$tati, naslágati, mekú$ac, razjápiti, prepisívanje
mâjka, plâv, dân, pîtam, lêt, brôd
MJESTO NAGLASKA U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU Ne mo"e svaki naglasak stajati na svakom mjestu u rije!i. Tri (odnosno !etiri) su osnovna pravila: 1. Jednoslo$ne rije"i imaju samo silazne naglaske: grâd , grad , lûk , luk , pâs , pas, t g , c n , nov , nô"... 2. Dvoslo$ne rije"i imaju sva "etiri naglaska na prvome slogu: mâjka, rúka, riba, nòga, "èna, sèlo, rú"an, para, pàra, bômba, dobar, táma itd. 3. Troslo$ne i vi!eslo$ne rije"i imaju na prvome slogu sva "etiri naglaska, a na sljede#ima samo uzlazne: Kârlovac, sjenica, sjènica, godina, prílika, slobòda, po !étak, visìna, mâjstorica, $ètali$te, pòsljedica, pòstojanost, hladòvina, poduzé#e, organizírati, nakupòvati itd.
4. Na posljednjem slogu u hrvatskim standardnim rije "ima ne stoji naglasak. NENAGLA'ENA (ZANAGLASNA) DU &INA U rije!ima pam#enje, hrvatsk o, kazali$te, cijeli, pozornicu ozna!eni samoglasnici nisu nagla$eni, a izgovaraju se dulje – to su samoglasnici s nenagla$enim du"inama: pâm#*nje, hrv+tsk ,. Nenagla!ena du$ina nalazi se iza nagla!enoga sloga (ve$e se uz naglasak ispred sebe). Mo"e se nalaziti u osnovnom obliku neke rije!i (kàzal --$te), na tvorbenom sufiksu (!ùd+k) ili na nastavku (dòbr - h). Ozna!uje se crtom iznad samoglasnika na kojem se nalazi. Naj"e!#i nastavci na kojima se nalazi nenagla!ena du$ina: pade"i imenica: G jd. ". r.: tám*, vod*; I jd. s.r.: tám,m, vòd,m; G mn. svih r.: pôlj+; odre&eni oblik pridjeva: bijêl - , bijêl,ga, bijêl,me itd.; nastavci za prezent.: gled+m, gled+$, gled+ itd.; glag. prilog sada$nji: !ìtaj.#i, pí $.#i; glag. prilog pro$li: pro!ìt+v$i, napís+v$i. •
•
• • • • •
NENAGLA'ENE RIJE%I Naglasnu (izgovornu) cjelinu !ini jedna nagla!ena i jedna ili vi!e nenagla!enih rije"i koje se izgovaraju zajedno s nagla$enim rije!ima ispred ili iza sebe. U naglasnoj (izgovornoj) cjelini uvijek je samo jedan nagla $eni slog uz jedan ili vi$e nenagla$enih. slogova (i brat #e). S obzirom na naglasak, rije "i mogu biti: nagla!ene rije"i ili naglasnice (toni!ke rije!i) ili klitike (rije!i s vlastitim naglaskom) nenagla!ene rije"i ili nenaglasnice (atoni!ke rije!i) – enklitike i proklitike (rije!i bez svog vlastitog naglaska koje se s rije ! ju ispred ili iza sebe spajaju u jednu naglasnu cjelinu) •
•
• •
PROKLITIKE (PRISLONJENICE, PREDNAGLASNICE) (prepozitivne atoni ! ke) jesu nenagla!ene rije"i ispred nagla!enih (toni!kih). Nemaju vlastitoga naglaska, pa se s rije ! ju (nagla$enom) ispred sebe spajaju u jednu naglasnu cjelinu (gr!. proklino, stavim naprijed). Dvoslo"ni veznici (ili, niti) i neki prijedlozi (iznad) imaju svoj naglasak. Proklitike su: prijedlozi – svi jednoslo"ni prijedlozi: od, do, u, za, s(a)… Tko je uz tebe bio na izlo"bi? dvoslo"ni prijedlozi: me(u, mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko : Po"urimo prema $koli! Oko $kole ska!u djeca.; svi dvo/troslo"ni s prefiksom iz-:ispod, iznad, izme(u veznici: a, i, ni, da, *(kad) (*kad mo"e biti i nagla$en) Nema ni nje ni njega. negacija: ne Ne o!ekuj previ$e Prelazak naglaska na proklitiku Prednaglasnice su nenagla$ene kad se na&u ispred rije!i s uzlaznim naglaskom. Kada se proklitika na(e ispred rije"i sa silaznim naglaskom, naglasak mo$e prije#i na proklitiku: )urim u grad. Naglasak koji prelazi na proklitiku mo "e biti: kratkouzlazni (Ni$ta nè zn+m.) i kratkosilazni ()urim u gr+d.) Naglasak obvezatno prelazi: a. nije!nica ne i glagol: nè !uj*m; b. prijedlog i mnom: pred+ mn,m. c. ENKLITIKE (NASLONJENICE, ZANAGLASNICE) (postpozitivne atoni!ke) jesu nenagla!ene rije"i koje se nalaze iza nagla!enih. S rije! ju (nagla$enom) iza sebe spajaju se u jednu naglasnu cjelinu (gr!. enklino, naslanjam). Enklitike su: •
•
•
• •
• •
•
•
• • •
• • • •
glagolske – nenagl. oblici prezenta pom. glag. biti: sam, si, je, smo, ste, su. Tu mi je. nenagl. oblici aorista pom. gl. biti: bih, bi, bi, bismo, biste, bi. Zar bi i oni do$li? nenagl. oblici prezenta pom. gl. htjeti: #u, #e! , #e, #emo, #ete, #e. Danas #e do#i. zamjeni"ke – nenagl. oblici osobnih zamj. u gen.: me, te, ga, je, nas, vas, ih. Vidim ga. u dativu: mi, ti, mu, joj, nam, vam, im. %ini mi se da je tako. u akuzativu: me, te, ga (nj), ju (je), nas, vas, ih. )elim te ne$to pitati. nenagla$eni oblici povratne zamjenice: se, si. Ona se veseli. !estica (rije!ca) li : )eli$ li to uistinu?
Enklitiku !esto stavljamo na mjesto gdje ne mo$e stajati! U re !enici Pro!le subote sam bila u kinu. enklitika sam nalazi se iza stanke (pauze) – pro$le subote izgovaramo zajedno, iza naglasne cjeline dolazi stanka pa se enklitika nema na $to nasloniti. Dakle, iza nagla$ene cjeline i stanke ne mo"e stajati enklitika nego samo nagla$ena rije!! Pravilno je: Pro!le subote bila sam u kinu. ili Pro!le sam subote bila u kinu. Ne valja: Ivan Vidovi # je bio… Treba: Ivan Vidovi# bio je… ili Ivan je Vidovi# bio… Pogre$no: U novoj godini me mnogo toga veseli. Pravilno: U novoj godini mnogo me toga veseli. Redoslijed enklitika Pravila: Prvo dolazi glagolska pa zamjeni!ka: Molio bih te. (Iznimka! Glagolska enklitika je – 3. lice jedn. prez. pom. gl. biti – uvijek dolazi na zadnje mjesto, pa tako i iza zamjeni !ke: Po"elio mu je sre#u.); Od dvije zamjeni!ke enklitike, najprije ona u dativu: Ako mu je pokloni$, bit #e sretan. Ako se na &u zajedno sljede#e enklitike, poredak je ovakav: rije!ca li, *glagolska enklitika (osim je – na zadnje mjesto), zamjeni!ka enklitika u dativu pa zamjeni !ka enklitika u genitivu i akuzativu: Smatra$ li da #e mu ih pokazati? Kako li #e mu se obradovati! )eli$ li re#i da joj ih je dao? •
• •
