Definicija Predstavlja bolest sa karakterističnim taloženjem kristala mononatrijum – ureata i mokraćne kiseline u tkivima. Karakteriše se akutnim epizodama artritisa uz pojavu hiperurikemije.
Etiopatogeneza Mokraćna kiselina je poslijednji stadijum u metabolizmu purina. Izvori stvaranja mokraćnih kristala kod čovijeka: hrana bogata purinima i endogena sinteza purina. Ne zna se zašto zašto postoji hiperurikemija, hiperurikemija, niti zašto urati imaju afinitet prema zglobovima. zglobovima. Istaloženi kristali u zglobu zglobu izazivaju zapaljenjsku reakciju koja brzo prolazi prolazi (tipa kristalnog artritisa). Kristali su obloženi IgG; fagocituju fagocituju ih fagociti, tako fagocitovani dolaze u dodir sa lizozomima, lizozomima, zatim prskanje lizozoma i oslobađanje proteolitičkih enzima , što dovodi do upale. Kristali razaraju leukocite; putem kristala aktivira se komplement. Upala ”samu sebe hrani” , jer aktivni granulociti (fagociti) luče laktate, koji snižavaju PH, a to dovodi do nove precipitacije kristala.
1.PRIMARNI GIHT: 6 puta je češći kod muškaraca poslije 4.decenije i nastaje zbog urođene greške u metabolizmu purina. Kod žena se javlja u svega 5%, jer su one zaštićene dejstvom estrogena, koji povećava bubrežni klirens mokraćne kiseline.
2.SEKUNDARNI GIHT: Nastaje kod mijeloproliferativnih bolesti, u hroničnoj bubrežnoj insuficijenciji, pri uzimanju nekih lijekova (salicilati, (salicilati, tiazidi…) U svim nabrojanim slučajevima povećana je količina mokraćne kiseline (ili zbog povećanog stvaranja, ili zbog njenog povećanog eliminisanja)
Klinička slika Prvi napad počinje iznenada, naglo, obično noću, sa jakim bolovima. Artritis je u početku monoartrikularan i prvo je zahvaćen palac na stopalu. Zglob je otečen, zategnute, sjajne kože, crvene boje. Mogu ga pratiti povećana temperatura, jeza i groznica. Ovo zapaljenje traje 2 nedelje, a onda se na oboljelom zglobu vidi deskvamacija kože. Ovo je znak povlačenja upale, koje se dešava, jer u zapaljenju postoji povećana cirkulacija, koja pojačano odstranjuje kristale iz inflamovanih zglobova. Ovo je početak perioda remisije koji je asimptomatski, ali postoji hiperurikemija. Slijedeći napad gihta obično je provociran alkoholom, gurmanskom gurmanskom hranom (posebno iznutrice iznutrice i riba, koji su bogati purinima), poslije hiruške intervencije, naglog mršavljenja. Samo mali broj bolesnika nema recidive. Vremenski razmaci između recidiva vremenom postaju sve kraći, a poslije više napada javljaju se TOFUSI (tofi) ognjišta istaloženih urata u hrskavici, sinoviji, burzama, tetivama, na dorzumu i prstima šaka, ušnoj školjci (tofusi mogu egzulcerisati, tada se iz njih cijedi beličasta masa urata). Pojava tofusa, obično znači da je j e giht prešao u hronični oblik, kada se vremenom povećava broj zahvaćenih zglobova, a trajanje napada se produžava. Dakle, hronični oblik podrazumjeva tešku gihtnu artropatiju (češće donji ekstremiteti), ekstremiteti), urolitijaza, uratna nefropatija, bubrežna insuficijencija koja vodi do smrti.
Komplikacije
Nefrolitijaza (bubrežni znaci su poslijedica taloženja urata u meduli bubrega) Bubrežna insuficijencija Piogeni artritis Dijagnoza • • •
nalaz kristala mono-natrijum-urata u sinovijskoj tečnosti ili tofusima klinička slika laboratorija (urati u krvi i urinu) Diferencijalna dijagnoza • • •
•
artritisi razne druge etiologije 1
Laboratorijski nalazi
hiperurikemija Sedimentacija leukocitoza moguć je porast urata u urinu Udružene bolesti • • • •
gojaznost arterijska hipertenzija hiperlipidemija dijabetes melitus ateroskleroza Prognoza • • • • •
Progoza je loša ako se bolest javi kod mlađih osoba
Terapija Terapija podrazumijeva odvojeno liječenje gihta i terapija hiperurikemije.
Terapija gihta: mora se započeti što ranije.
maksimalne doze NSAIL (indometacin, fenilbutazon); pošto one dovode do smirenja znakova za nekoliko sati, doze kasnije treba smanjiti specifičan lijek je Kolhicin ako je zahvaćen veći zglob: punkcija zgloba, aspiracija sinovijske tečnosti, lokalno dati glikokortikoide upaljeni zglob treba da miruje Terapija hiperurikemije: koriste se 2 grupe lijekova: uroglikozilci i urikosupresori •
• •
•
•
•
Uroglikozilici (Probenecid) su lijekovi koji povećavaju izlučivanje mokraćne kiseline preko bubrega; zato se ne smiju davati bolesnicima koji imaju bubrežnu simptomatologiju. Urikosupresori (Alopurinol) su lijekovi koji smanjuju stvaranje mokraćne kiseline (blokirajući enzima ksantin-oxidazu)
Lijekovi i iz 1. i iz 2.grupe daju se isključivo kada je bolest u remisiji, uz male doze NSAIL, jer se mogu javiti novi napadi artritisa.
Higijensko-dijetetski režim: važi za sve bolesnike
dijeta bez purina smanjiti unos proteina, masti, alkohola smanjenje tijelesne težine povećati unos tečnosti zabrana malih doza salicilata (uspore eliminaciju mokraćne kiseline) TERAPIJA GIHTA JE DOŽIVOTNA !!! • • • • •
Mlijeko Svakodnevna konzumacija obogaćenog obranog mlijeka smanjuje rizik od na stanka gihta. Novo istraživanje pokazuje da ljudi, koji su svakodnevno pili obogaćeno mlijeko, imaju manji rizik od nastanka gihta. Također, oni koji već pate od gihta, bolove mogu smanjiti redovitom konzumacijom mlijeka. Prethodna istraživanja su pokazala da ljudi, čijoj prehrani nedostaje mliječnih proizvoda, imaju veću vjerojatnost za razvoj gihta. Znanstvenici vjeruju da je ovo prvo istraživanje koje pokazuje da mliječni proizvodi smanjuju rizik od nastanka gihta, kao i bolove i tegobe kod osoba koje već pate od gihta. 2
Giht je oblik artritisa koji uzrokuje nagle napade boli, ukočenost, oticanje zglobova i prstiju. To se događa kada je prevelika razina mokraćne kiseline u tijelu. Bubrezi ne mogu normalno funkcionirati kada je u tijelu visoka koncentracija mokraćne kiseline, što dolazi do stvaranja tvrdih kristala u zglobovima. U ovom istraživanju, znanstvenici sa Sveušilišta na Novom Zelandu su proučavali učinke konzumiranja obogaćenog obranog mlijeka koji, između ostalog, sadrži dvije mliječne komponente – glikomakropeptid i ekstrakt mliječnih masti. Učinak mlijeka su testirali na osobama koje pate od gihta. Oni koji su svakodnenvo pili obogaćeno obrano mlijeko, već nakon 3 mjeseca su imali znatno manje tegoba s bolovima uzrokovanim gihtom, za razliku od osoba koje nisu pile obogaćeno obrano mlijeka. Mlijeko je smanjilo bolove, oticanje zglobova i razinu mokraćne kiseline u tijelu. Istraživači tvrde da ovo istraživanje pokazuje potrebu za više pokusa koji bi potkrijepili tvrdnju da mlijeko i mliječni proizvodi uistinu imaju veliki značaj na cjelokupno zdravlje pa tako i na sprječavanje gihta. Izvor: CentarZdravlja.net
Višnje ublažavaju simptome gihta Višnje mogu pomoći u ublažavaju simptoma kod osoba koje imaju giht, pokazala su nedavna istraživanja. Studija sprovedena na Univerzitetu u Bostonu objavljena u žurnalu “Artritis i reumatizam” pokazala je da višnje poslije samo dva dana konzumacije smanjuju opasnost od napada gihta za čak 35 procenata. Efekat je čak i bolji kada se višnje uzimaju u kombinaciji sa lijekom alopurinolom – smanjuje šansu za pojavu simptoma za čak 75 odsto. U studiji koja je obuhvatila 633 ispitanika sa gihtom, prosječne starosti 54 godine praćeni su njihovi simptomi i bilježeni faktori rizika. Takođe, bilježeni su svi proizvodi od višanja koji su pojedeni dva dana prije napada gihta. Do kraja studije ispitanici su ukupno doživeli 1.247 napada. Istraživači su utvrdili da se najmanje napada događalo kod osoba koje su jele više višanja. Potrebna količina je tri porcije (svaka se sastoji od 12 višanja) na svaka dva dana. Veće porcije, međutim, nisu efikasnije od toga.
Giht je oblik artritisa koji se javlja kada se ureična kiselina taloži oko hrskavice i tečnosti u zglobovima. Najčešće se bolovi osjećaju u palčevima na stopalima, iako se mogu javiti i u rukama i drugim zglobovima nogu. Napad gihta manifestuje se intenzivnim bolom i otokom zgloba, a koža na njemu postaje crvenkasta ili ružičasta. Ranije studije pokazale su da kofein može povećati rizik od napada gihta.
Liječenje akutnog napada Terapija za akutne napade gihta: •
Nesteroidni antireumatici ili COX-2 inhibitori. Primjeri NSAR-a: Naproksen 500 mg dva puta dnevno,
indometacin 25 mg tri puta dnevno. Primjer COX-2 inhibitora: celekoksib 200 mg dva puta dnevno. Moguće nuspojave: Povišenje krvnog tlaka, oticanje zglobova, muč nine, ulceri (dugotrajno uporaba može uzrokovati povećanje rizika srč anih udara, no liječ enje gihta traje obič no krać e). Upotrebljavati s oprezom pri bubrežnim i jetrenim problemima.
3
•
Kortikosteroidi. Primjeri: prednizolon 40 mg prvi dan, 30 mg drugi dan, 20 mg treć i dan, 10 mg č etvrti
dan. Moguće nuspojave: Povišenje krvnog tlaka, povišenje krvnog šeć era, promjene raspoloženja. Kratkotrajna uporaba, poput ove pri gihtu, opć enito se mnogo bolje tolerira. Kontraindikacije: dijabetič ari. •
Kolhicin. Primjer: 0.6 mg kolhicina oralno jednom po satu do poboljšanja ili pojave proljeva. Ne preć i 4-
5 doza. Moguće nuspojave: Drugi izbori se č ešć e upotrebljavaju zbog č estih problema s proljevom (niže doze se često bolje toleriraju za prevenciju). Upotrebljavati s oprezom pri bubrežnim i jetrenim problemima. •
Injekcije lokalnih steroida. Primjer: Različite doze upotrebljavaju se u ovisnosti o velič ini zahvać enog
zgloba, a dostupni su mnogi preparati. Moguć e nuspojave: u 1-2 % sluč ajeva, mogu se pojaviti lokalne reakcije na injekcije, i stanje zgloba se može privremeno pogoršati slijedeć i dan. U dijabetič ara, jedna lokalna injekcija može privremeno podić i razinu šeć era u krvi. Giht je kronična bolest. Stoga je ključ an dio terapije zapravo prevencija napadaja bolesti. Tu je terapija kauzalna i njome se pokušava postić i ili smanjenje produkcije mokrać ne kiseline (smanjenje unosa mesa) ili povećati njeno izlučivanje mokrać om (lijekovima i apstinencijom od alkohola i nekih lijekova). Drugi aspekt je akutni napadaj bolesti, tj. razvijanje onesposobljujuć e upalne reakcije. Ovdje je okosnica terapije antiupalne prirode i njome se pokušava suzbiti upala. No, bez uklanjanja urata iz organizma, upala se ne može prekinuti u potpunosti. U terapiji gihta važno je pridržavati se dijetetskih mjera - smanjiti unošenje hrane bogate purinima (meso, iznutrice), apstinirati od alkoholnih pić a te unositi velike količ ine tekuć ine tako da dnevni volumen mokrać e bude veći od 2 litre, kako bi se mokrać na kiselina što temeljitije izluč ivala iz organizma. U medikamentoznom liječenju gihta razlikujemo lijekove koji se koriste za prevenciju gihta i lijekove za olakšanje boli kod akutnog napada gihta kada do njega već dođ e. Za prevenciju se koriste: •
urikozurici koji potiču izlučivanje mokrać ne kiseline (probenecid, sulfinpirazon i benzbromaron)
•
urikostatici koji blokiraju produkciju mokrać ne kiseline iz urata (alopurinol)
Za liječenje akutnog napada gihta mogu se koristiti: •
nesteroidni antireumatici (NSAR)
•
kolhicin
Zbrinjavanje akutnog napada gihta jako se razlikuje od prevencije buduć ih napada. Lijekovi koji se upotrebljavaju za prevenciju, kao što je alopurinol, zapravo mogu pogoršati akutni napad, tako da se na njihovu primjenu treba čekati dok se napad ne riješi, ponekad i nekoliko tjedana. Postoje brojne mjere koje mogu pomoći u rješavanju akutnog napada gihta. Jedan je princip da se liječ enje akutnog napada treba započ eti odmah po početku napada, jer brzo liječ enje se č esto nagrađ uje brzim poboljšanjem. Ako se dopusti da akutni napad traje duže od jednog dana prije nego liječ enje započ ne, odgovor na liječ enje može biti mnogo sporiji. Fizičke mjere ponekad mogu pomoć i pri akutnom napadu. Važno je ne optereć ivati stopalo ako je napad gihta lociran u donjim ekstremitetima. Ignoriranje akutnog napada može dovesti do produženog trajanja napada. Primjena leda lokalno se pokazala korisnom (ne duže od 10 minuta u navratima, kako se ne bi oštetila koža). Nesteroidni antireumatici i COX-2 inhibitori su glavna terapija u akutnim napadima gihta u pacijenata kod kojih naravno nisu kontraindicirani. Ovi lijekovi uključ uju agente kao naproksen, ibuprofen, celekoksib, indometacin i mnoge druge. Oni pouzdano smanjuju upalu i bol kod gihta. Ipak, pacijenti s ulcerima, hipertenzijom, koronarnom bolesti i retencijom tekuć ine moraju biti oprezni, č ak i pri kratkotrajnoj primjeni lijekova (3-7 dana) koja je potrebna da bi se riješio akutni napad. Doze NSAR-a potrebnih za rješavanje akutnih napada gihta su malo više, pošto je potreban potpuni protuupalni uč inak (neki primjeri navedeni su sa strane teksta). Over-thecounter doze, primjerice, ibuprofen od 200 mg, dvije tablete tri puta dnevno, č esto nisu dovoljne. Kortikosteroidi, poput prednizona i metilprednizolona, su protuupalni agenti poprilič no uč inkoviti protiv napada 4
gihta. Protuupalni steroidi razlikuju se u djelovanju i nuspojavama od muških spolnih hormona steroida. Protuupalni steroidi imaju dugoroč ne rizike, kao što je gubitak koštane mase i infekcije, ali rizik za kratkotrajno korištenje (3-7 dana) je relativno nizak. Ovi agenti mogu uzrokovati porast krvnog tlaka i šeć era u krvi, pa mogu biti problem pacijentima s nekontroliranom hipertenzijom ili nekontroliranim diabetesom mellitusom. Kolhicin ima veću ulogu u prevenciji napada gihta nego u liječ enju akutnih napada. Ipak, ovaj se lijek još koristi za napada i prilično je koristan za neke ljude. Vrlo važna karakteristika kolhicina je njegova specifič nost. Primjerice, može pomoći u rješavanju akutnog napada, ali ne pomaže u rekurentnom reumatoidnom artritisu. Nažalost, uporaba kolhicina za akutni napad zahtjeva već u dozu, č est 0.6 mg svaki sat, i ponekad je potrebno 6 doza. Nakon primitka 3 ili više doza, vjerojatan je proljev, i on je univerzalan u višim dozama. Proljev č ini oralni kolhicin manje učinkovitom alternativom za akutne napade kod već ine pacijenata. Takođ er, ako pacijent ima abnormalnu funkciju bubrega ili jetre, kolhicin se može nakupljati u tijelu i djelovati toksič no, kao što je supresija produkcije krvnih stanica. U prošlosti, kolhicin je takođ er bio upotrebljavan intravenski, uz oralnu primjenu. Intravenska uporaba može biti vrlo uč inkovita, i ovim putem ne uzrokuje proljev, ali se mora primjenjivati ekstremno oprezno, s obzirom na to da pogreška u doziranju može uzrokovati prekid proizvodnje krvnih stanica u koštanoj srži, pa je tako lijek potencijalno fatalan. Zbog toga se kolhicin intravenskim putem tako rijetko koristi danas. •
Lokalne injekcije kortikosteroida mogu biti odlič na opcija ako pacijent ima napad na samo jednom
zglobu. Preparacije uključuju metilprednizolon acetat, tramkinolin i betametazon. Od ovih lijekova, betametazon ima najkrać e djelovanje u zglobu, ali giht ima tendenciju sam se ogranič iti kroz nekoliko tjedana, tako da ova kratkotrajna opcija može biti relativno uspješna. Prednost betametazona je smanjena vjerojatnost privremenog razbuktavanja bolesti dan nakon injekcije, što je č esta nuspojava na lokalne injekcije steroida. Lokalne injekcije takođ er donose mali rizik unošenja infekcije u zglob, iako donosi prednost ako bolest nije još definitivno dijagnosticirana, jer se sinovijalna tekuć ina može istom iglom aspirirati za analizu.
Sažetak Giht je česta bolest i čini se da postaje sve č ešć a. Za uč inkovitost liječ enja, bitno je postaviti ispravnu dijagnozu što ranije, te započeti s terapijom brzo kada je to moguć e. Druga stanja (primjerice, pseudogiht), koja mogu oponašati giht, trebala bi se definitivno isključ iti kroz identifikaciju kristala iz zglobne tekuć ine kada god je to moguće. Liječenje gihta bez farmakoterapije je jako bitno, poput izbjegavanja stajanja na stopalu kada je upaljeno, te pridržavanje dijete i kako bi se smanjio unos purina i kako bi se izgubila tjelesna težina, ako je potrebno. Za akutne napade gihta, ključ je u što bržoj terapiji i odabiru lijekova koji ć e najmanje vjerojatno uzrokovati nuspojave. Za kronič nu prevenciju gihta, esencijalna poruka jest da trenutni tretmani djeluju u velike većine pacijenata, i opć enito se dobro toleriraju. Bitno je da pacijenti razumiju č etiri stupnja gihta, jer je liječ enje za svaki stupanj različito. Bitno je da pacijenti budu kvalitetno konzultirani i dojavljuju bilo koje promjene u učestalosti napada gihta. Liječ nik opć e prakse č esto može djelovati bez potrebe za konzultacijom reumatologa, no konzultaciju treba uzeti u obzir ako dijagnoza nije jasna, ili postoje dvojbe oko odabira terapije, ili se napadi nastave, te u svezi nuspojava.
Giht (ulozi): kraljevski artritis Napadaji gihta događaju se kad su razine mokraćne kiseline u krvi veće od normalnih vrijednosti, pa se počnu stvarati igličasti kristali koji se obično talože u jednom od zglobova - najčešće u zglobu nožnog palca, no katkad i u koljenu ili zglobovima prstiju. Jednom kada se smjeste u zglob, te oštre i grube čestice mogu uzrokovati izrazito mučne bolove i upalu. Ta je bolest oduvijek bila česta među članovima plemstva i u imućnijem sloju društva. Ipak, ona nikako nije rijetka: napada 16 muškaraca na svakih 1000, a samo tri žene na svakih 1000, pri čemu žene rijetko obolijevaju prije menopauze. 5
Uzroci i simptomi Nije sigurno što potiče napad gihta, premda vas neki čimbenici mogu svrstati u skupinu povećanog rizika. Kod četvrtine osoba koje pate od gihta postoje podaci o pojavi te bolesti u obitelji, a tri četvrtine njih imaju povišene razine triglicerida Muškarci koji se znatno udebljaju između dvadesete i četrdesete godine života osobito su podložni obolijevanju. Prevelik unos alkohola, visok krvni tlak, bolest bubrega, izloženost olovu, agresivne dijete i određeni lijekovi (uključujući antibiotike, diuretike i kemoterapijska sredstva protiv raka) mogu također igrati ulogu. Kod nekih osoba napad može uzrokovati hrana koja je bogata kemijskim spojevima koji se nazivaju purini (kao što su jetra ili inćuni). Giht se dijagnosticira određivanjem prisutnosti kristala mokraćne kiseline u sinovijalnoj tekućini, obično nakon uzimanja tekućine iz zgloba s pomoću igle. Rendgen može pomoći upućivanjem na naslage mokraćne kiseline i oštećenja kostiju, u sslučaju da ste patili od ponavljajućih upala.
Što se može poduzeti Izbjegavanje u prehrani namirnica koje su bogate purinima (jetra i inćuni, plodovi mora, suhi grah i grašak) može pomoći kod sprečavanja napadaja gihta. Zadržavanje normalne tjelesne mase također može pomoći, te izbjegavanje namirnica koje su bogate mastima i rafiniranim ugljikohidratima. Istraživanja su pokazala da omega-3 masne kiseline mogu smanjiti tjelesnu proizvodnju upalnih tvari. Osobama koje pate od gihta možda će dodaci prehrani na bazi ribljeg ulja, koje sadržava omega-3 masne kiseline, pružiti nešto olakšanja u smislu smanjenja bolnih oticanja zglobova. Najveći napredak u liječenju gihta su lijekovi kao alopurinol, probenecid (lijek koji se daje samo po posebnom rasporedu) i sulfinpirazon, kaji sprečavaju napadaje gihta držeći pod kontrolom razine mokraćne kiseline u krvi. Lijek kolhicin, dobiven iz biljke mrazovca, jedan je od najstarijih poznatih medikamenata koji pomaže kod gihta. Izgleda da novi oblik toga lijeka, koji sse daje s pomoću injekcije, djeluje brzo i bez nuspojava. Unos velikih količina vode, više od jedne litre na dan, pomaže pojačavanju izlučivanja mokraćne kiseline. Izvor: izvadak iz knjige "Živjeti s artritisom"
Giht Giht je nasljedna metabolička bolest karakterizirana poremeć ajem metabolizma mokraćne kiseline, čije se soli (urati) talože unutar zglobnih prostora, te u tkivima oko zgloba i na zglobnu hrskavicu. Postoje faze bolnih napada (ataka), koje su povezane s povišenim vrijednostina mokrać ne kiseline u serumu, a izmeđ u kojih se javljaju faze mirovanja.
Simptomi
Postoje faze bolnih napada (ataka), koje su povezane s povišenim vrijednostina mokraćne kiseline u serumu, a između kojih se javljaju faze mirovanja. Karakteristična mjesta odlaganja kristala soli mokraćne kiseline su: zglob nožnog palca, gležanj, koljeno i prsti na šakama. Bolest se najč ešć e javlja u muškaraca između 20. i 40. godine. Karakteristična mjesta odlaganja kristala soli mokrać ne kiseline su: zglob nožnog palca, gležanj, koljeno i prsti na šakama.
Hiperuricemija (povećana vrijednost mokrać ne kiseline) može postojati godinama bez ikakvih simptoma da bi se iznenada pojavila (često noć u) u obliku napada s jakim bolovima, oteklinom i crvenilom zahvać enog dijela tijela te povišenom temperaturom. U zglobu se javlja izljev, osobito ako je zahvać en koljenski zglob.
Ataka može trajati nekoliko dana do nekoliko tjedana, nakon čega dolazi do smirenja i potpune uspostave funkcije. Mirna faza može trajati i nekoliko godina, dok se postepeno smanjuje razmak izmeđ u ataka bolesti. U nekih se bolesnika vide potkožni čvorići (nakupine uričnih kristala - tophi urici), osobito na uškama, s oštećenjima
kože, iz kojih izlaze bjelkasti uratni kristali. U težim slučajevima zglobne površine mogu biti potpuno uništene nakon čega
uslijede degenerativne promjene zgloba.
Najozbiljnija komplikacija je stvaranje depozita uratnih soli u bubrezima, što dovodi do stvaranja bubrežnih kamenca.
6
Liječenje U akutnoj fazi bolesti, odnosno kad se pojave bolne atake, zglob treba imobilizirati, odnosno potpuno rasteretiti i umiriti. Koriste se hladni oblozi i postavljanje ekstremiteta u povišen položaj. Od lijekova se primjenjuju kolhicin i nesteroidni
antireumatici, najčešće indometacin. Također se daju i salicilati te kortikosteroidi. Potrebna je dijeta bez purina (izbjegavati hranu poput npr. iznutrica) uz lijekove koji ometaju sintezu mokrać ne kiseline (alopurinol), koje treba uzimati stalno. U težim sluč ajevima treba pristupiti operaciji u smislu odstranjenja urič nih č vorić a iz mekih tkiva, te č išć enju zgloba.
Ulozi Srijeda, 28 Siječanj 2009 21:25
ULOZI ( latinski - Arthritis urica, njemački Gicht, engleski Gout) je reumatska bolest zglobova, rjeđe zglobnih ovojnica i okozglobnog tkiva kod koje zbog promjenjenog metabolizma purina i stvaranja viška mokračne kiseline (hipeuricemija HU ) dolazi do ulaganja kristala natrijevog urata u leukocite al i zglobne hrskavice, ovojnice. Češća je u muškaraca, izraženija u trećoj životnoj dobi .U izrazitom povećanju mokračne kiseilne u krvi - tzv. hipeuricemija viša od 403 umol/L ili 6,8mg/dL) koja može biti posljedica nasljeđene greške u metabolizmu, al i i povećene produkcije mokraćne kiseilne ( primarna HU), ili pak smanjenog izlučivanje mokraćne kiseline u bubrezima zbog bolesti (sekundarna HU - utjecaj nekih ljekova! ) može doći do uloganja kristala natrijevog urata i okozglobne stukture ( zato s kod na bolest prikladno i naziva ulozi) pojave tzv, tofusa na laktovima, vrškovima uški ali i hvatišima tetiva (tendinitis) pa i tetivnim ovojnicama (tenosinovitis). Dodatna komplikacija hipeuricemije je i stvaranja uratnih bubrežnih kamenaca, al i defromiteta zglobova. Rizik komplikacija raste većom koncentracijom mokraćne kiseline u krvi. Slabija topivost mokraćne kiseline pri temperaturama nižim od 37 C pospješuje taloženje u zglobove pa je i pothlađenje jedan od faktora rizika za nastanak akutnog uričnog artrtitisa U prvoj fazi bolesti kada je izražena samo hiperuricemija (HU) ne javlja se a bol. U akutnoj fazi bolest je najčešća na korijenskom zglobu palca stopla - grčki se zato i naziva podagra. Uz jaku bol izraženo je crvenilo, otok, toplina zgloba i znatno otežana funkcija ( slika 1) slika 1 slika 2 Rjeđe artritis (upala zgloba) prvo zahvaća male zglobove šaka ( češće u žena – slika 2.) možda i kao posljedica “ dodatnih “ kućanskih aktivnosti. Potom može doći do recidiva samo na jednom zglobu, koljena, ramena i laktvi su znatno rjeđe mjesto prvog napada uloga ( slika 3) Drugi i treći napad uloga su češći u starijih osoba na zglobovima koji su već prije oštečeni bilo osteartritisom ili traumomPonekad su u njih masovno odlaži kristali natrijevog urata, tzv tofi šaka (slka 4) ili pak uočeni na RTG slikama što je dodatni dijanostičk kriterij kroničnih uloga. slika 3 slika 4 DIJAGNOST IKAUz jaku akutnu bol (stopalo bolno kao da ste stali na kaktus - slika 5), otok i crvenilo u nalazima krvi uz povišeni brzinu sedimentacije eritriocita (SE) mogu biti povišene vrijednosti i leukocita, ali snižene funkcije bubrega ( keratinin klirens manj od 80 umol /L, povišene konteracije mokračne kiseline u krvi i u RTG tzv. koštani tofi ( slika 6) koji se karakretiziraju erozijama zglobne površine, ali za razliku od osteoartritisa i/ili reumatoidnog artitisa suženje zglobnog prostra je minimalno! Potpuna dijagnostika uloga verificira se tek punkcijom oboljelog zgloba i mikroskopskom analizom dobivenog sadržaja. U ulozima se pod tzv. polarizacijski mikroskopom vide kristalčići natrijevog urata , koji mogu biti uklopljeni u leukocyte. 7
slika 5 slika 6 LIJEČENJE ULOGA Kako se najčešće radi o nagloj i jakoj upalnoj reakciji na jednom zglobu, potrebno je djelovati odmah s jakim protuupalnim lijekovima.To su u Europi nesteroidni antireumatici (NSAR) - (indometacin najčešće lijek izbora u akutnim ulozima), diklofenak natrij, ketoprofen, naproxen, pirkoksikam ili novi COX 2 inhibitori (od 50 mg do 3x dnevno). Večernja se doza može zamijeniti čepićima, jer je i bol izrazita noću. U Americi se koristi i kolhicin, ali se zbog mogućeg predoziranja i štetnih učinaka kod nas još uvijek izbjegava. Naravno, neophodno je oboljeli zglob poštediti opterećenja, a korisno je i lokalno hlađenje oblozima. U izrazito jakim bolima lokalno se daje injekcija glukokortikoida.U akutnom napadu uloga lijekovi koji snižavaju nivo mokraćne kiseline u krvi bilo smanjenjem produkcije (urikostatici - kod nas Alopurinol 100 do 400 mg) ili pak dodatnim pospješenjem izlučivanja urikozuricima (Benzbromaron 40 do 80 mg ) nemaju smisla, mogu čak i pospješiti boli. Daju se tek nakon smirenja akutnog napada, a osobito su korisini u prevenciji stvaranja uratnih kamenaca i kroničnom uričnom artritisu uz izražene tofuse. U slučaju nepodošljivosti ova dva vrlo učinkovita lijeka (bilo u obliku kožne ili želučano-crijevne reakcije) najnoviji lijekovi – febuxostat U do 120 mg (ili Uloric do 80 mg) snižavaju hiperuricemiju. Naglašavam da ovi lijekovi nemaju protuupalno djelovanje, pa je uz njih potrebno uzimati i neki od nesteroidnih antireumatika, a iznimno sintetske glukokorikoide ili adrenokortilotrpin (ACTH). Prije toga važno je imati podatke o funkciji bubrega (tzv. određivanje kreatinina i klirensa kreatinina koji ne bi smio biti manji od 60 umol/L). Poželjno je uz lijekove piti i više od 2 litre tekućine dnevno da bi se i na taj način “isplavio” višak mokraćne kiseline u krvi, ali i spriječilo stvaranje bubrežnih uratnih kamenaca. Nastojimo da te tekućine ne budu kisele (time utječu na smanjeno izlučivanje mokraćne kiseline kroz bubrege), da ne sadrže alkohol, kofein ili tein. Uzimanjem natrijevog bikarbonata (sode bikarbone) možemo zaluženjem tjelesnih tekućina također pospješiti izlučivanje viška mokraćne kiseline iz krvi. Vašem obiteljskom liječniku, ali i reumatologu u liječenju uloga bit će korisni podaci o mogućim drugim bolestima (tzv. komorbiditet), a osobito o lijekovima koje uzimate zbog drugih bolesti. U slučaju uzimanja antikoagulansa i/ili malih doza salicilata (prevencija tromboza) ili pak ciklosporina u transplantacijama zajedno s urokostaticima može doći do nepoželjnog burnog djelovanja urikostatika i /ili urikozurika. Ako bolest prijeđe u kroničnu fazu bit će neophodna češća kontrola nivoa mokraćne kiseline u krvi (najmanje 2 puta godišnje, kao i kontrola funkcije bubrega i jetre) i primjena lijekova koji pospješuju izlučivanje mokraćne kiseline. Dijetalne mjere kojima se sprečava dodatno unošenje purina u visoku koncentarciju mokraćne kiseline u krvi nisu samo preduvjet u prevenciji novih tegoba zglobova (iz podagre - monaartritisa stopala bolest prelazi u poiliartritis), već i potpora u liječenju uloga. Dijeta je važna u prevenciji mogućih komplikacija hiperuricemije (najčešće oštećenja bubrega, krvnih žila - pospješenje ateroskleroze, oštećenja srčanog mišića). Preporuča se promjena životnih navika ne samo glede dijetalnih mjera i postupnog smanjenja tjelesne težine, već i načina života. Stresne situacije, radikalne dijete mršavljenja, alkoholizam (osobito pivopije!), neadekvatna obuća, pothlađenja, neprimjerena fizička aktivnost u rekreaciji mogu biti dodatni čimbenici nastanka i/ili pogoršanja uričkog artritisa. FIZIKALNA TERAPIJA TIJEKOM AKUTNE FAZE ULOGA NIJE UČINKOVITA 8
POTREBNO JE MIROVANJE. U KRONIČNOJ FAZI PROVODIMO ELEKTOANALGEZIJU, MAGNETOTERAPIJU, VJEŽBE PREVENCIJE DEFORMITERA I/ILI KONTRAKTURA. BALNEOTERAPIJA NEMA SVRHE U LIJEČENJU ULOGA DIJETALNE MJERE Svakodnevno se u našem organizmu razgrađuje više od 600 mg purina (jedan od produkata je i mokraćna kiselina), hranom se dodatno organizam opterećuje s 50-100 mg. Ipak, i ta manja količina može biti čimbenik koji će “preliti čašu opterećenja“ pa će doći do odlaganja uratnih kristalića u zglobove, bubrege, krvne žile. Zato dijetalne mjere nisu usmjerene samo na smanjenje tjelesne težine - prekomjerna težina iskazana kao indeks tjelesne mase veći od 30 (BMI>30) jest faktor rizika za napad uloga i zbog biomehaničkog faktora preopterećenja - najčešće stopala, gležnjeva i koljena. Naglo mršavljenje nije poželjno u bolesnika s ulozima, jer dovodi do tzv. “ketoze“ koja pogoršava hiperuricemiju. POŽELJNO JE PO NAJNOVIJIM PREPORUKAMA DRŽATI NIVO MOKRAĆNE KISELINE U SERUMU ISPOD 6 mg/L ili 360umol/L. Ako se to ne uspijeva dijetalnim mjerama potrebno je intevenirati lijekovima - prvenstveno urikostaticima, a ovisno u funkciji bubrega i urikozuricima. Jednom započetu terapiju treba provoditi dugotrajno TREBA IZBJEGAVATI Plavu ribu (srdele, skuše, tunu, haringu, sušeni losos) Alkohol: osobito crno pivo Divljač i iznutrice ( JETRA, MOZAK, BUBREZI), suhomesnati proizvodi Veće količine mesa (ne više od 100 g dnevno) Povrće koje je bogato purinima (mahunarke - leća, grah, grašak), šparoge, špinat, kikiriki HRANA KOJA IMA “ZAŠTITNI MEHANIZAM“ OD ULOGA Ugljikohidrati (kruh, riža...) hrana bogata kalijem (rajčica, banane) krumpir, zeleno lisnato povrće, mrkva, peršin, celer višnje, jagode, ananas LIJEKOVI KOJI DOPRINOSE PORASTU URICEMIJE Salicilati u dozama manjim od 3 g Diuretici Citostatici Nikotinska kiselina L-dopa Etambutol Ciklosporini Fenilbutason (u malim dozama) Probenecid • • • • •
• • • •
• • • • • • • • •
Suradljivost (engl. compliance) i ustrajnost (eng. persistence) ne samo u medikamentnoj terapiji već i u dijetalnim mjerama, ali i promjeni navika (neadekvatna obuća, fizička aktivnost, nikotinizam, alkohol.....) bitni su čimbenici uspješne terapije, ali i ostvarenja povjerenja između pacijenta i liječnika.Ako ovaj tekst doprinese boljem povjerenju, suradljivosti, ali i razumijevanju mehanizma nastanka bolesti, liječenja, rehabilitacije i prevencije uloga, te pomalo “zaboravljene“ reumatske bolesti, i čitači ovog teksta budu više subjekti, a manje objekti aktivne zdravstvene zaštite, djelatnicima naše Poliklinike bit će osobito zadovoljstvo surađivati. 9
Nesteroidni antiupalni lijekovi
Alminoprofen · Benoksaprofen · Karprofen · Deksibuprofen · Deksketoprofen · Fenbufen · Fenoprofen · Profeni:
Flunoksaprofen ·Flurbiprofen · Ibuprofen · Ibuproksam · Indoprofen · Ketoprofen · Ketorolak · Loksoprofen · Miroprofen · Naproksen ·Oksaprozin · Pirprofen · Suprofen · Tarenflurbil · Tiaprofenska kiselina
Salicilati:
Arilalkanoidne kiseline:
N -arilantraninske
kiseline:
Derivati pirazolidina:
Oksikami:
Ostali:
Aspirin · Aloksiprin · Benorilat · Diflunisal · Etenzamid · Magnezijum salicilat · Metil salicilat · Salsalat · Salicin · Salicilamid ·Natrijum salicilat
Diklofenak · Aceklofenak · Acemetacin · Alklofenak · Bromfenak · Etodolak · Indometacin · Nabumeton · Oksametacin ·Proglumetacin · Sulindak · Tolmetin
Mefenaminska kiselina · Flufenaminska kiselina · Meklofenaminska kiselina · Tolfenaminska kiselina
Fenilbutazon · Ampiron · Azapropazon · Klofezon · Kebuzon · Metamizol · Mofebutazon · Oksifenbutazon · Fenazon ·Fenilbutazon · Sulfinpirazon
Piroksikam · Droksikam · Lornoksikam · Meloksikam · Tenoksikam
Celekoksib · Etorikoksib · Lumirakoksib · Parekoksib · Rofekoksib · Valdekoksib · Nimesulid · Likofelon
Ishrana obolelih od gihta Ishrana Giht je metabolička hronična reumatska bolest u čijem lečenju je veoma važna ishrana. Pojedine namirnice mogu provocirati napad neizdrživog bola, dok druge mogu ublažiti zapaljenje. Ova teška hronična bolest nastaje zbog povećanog stvaranja mokraćne kiseline, koja se taloži u zglobovima, izazivajući zapaljenje, jak bol i otok. Mokraćna kiselina nastaje razgradnom purina, pa je dijeta usmerena u prvom redu na izbegavanje namirnica koje ih sadrže u većoj količini. Purina ima najviše u mesu, koje se ograničava u ishrani obolelih od gihra. To se odnosi na živinsko meso, sva crvena mesa i iznutrice. Iznutrice su osim purinima, bogate holesterolom, koji takođe treba da se izbegava. Potrbe organizma u belančevinama su 1g na kilogram telesne težine i toliko se i preporučuje obolelima od gihta. U toku akutnoh gihtičnog napada meso se uopšte ne konzumira. Umesto mesa mogu da se jedu jaja. Jedno jaje sadrži belančevina kao 5 0g mesa. Dok belanca mogu da se jedu slobodno, sa žumancima ne treba preterivati. To se posebno odnosi na obolele koji imaju povišen holesterol i trigliceride, što nije retko kod osoba sa gihtom. Pri koričćenju mesa prednost dajte morskim ribama, jer sadtže omega-3 masne kiseline koje smanjuju zapaljenjski proces u zglobovima. Od crvenih mesa koriste se posna, kao što su teleće, juneće i govedje. Svinjsko se izbegava jer sadrži dosta skrivenih masnoća koje ne mogu da se uklone. Treba izbegavati tovljenu živinu, a jesti domaću ako nije tovljena i divlju.
U mesu ih ima najviše, ali se izvesne količine purina nalaze u mahunarkama, kao što su pasulj, sočivo i grašak, zatim u pečurkama i spanaću. Ima ih i u kvascu, pa treba unositi umerene količine hleba i testenina.
Alkohol upadljivo povećava produkciju mokraćne kiseline. Ako se konzumira sa mesom koje sadrži građu za nju višestruko se povećava rizik. Ne retko obilan obrok, bogat mesom, zaliven alkohlom provocira gihtičan napad.
10
Udruženost gihta sa gojaznošću je poznata. Polovina obolelih ima telesnu težinu 15% veću od normalne. Smanjenjem telesne težine znatno se smanjuje nivo mokraćne kiseline, time i njeno taloženje u zglobovima u vidu kristala.
Veći unos tečnosti smanjuje nivo opasne mokraćne kiseline, jer dovodi do njenog pojačanog izlučivanja putem bubrega. Zatim smanjuje taloženje kristala u bubrezima, koje oštećuje ove važne organe i dovodi do još slabije eliminacije mokraćne kiseline. Unos tečnosti posebno mora biti povećan pri korišćenju urikozurika (probenecid, sulfinpirazon, estrogeni). Oni povećavaju izbacivanje mokraćne kiseline preko bubrega. Ako se ne unosi veća količina tečnosti, ona se taloži u bubrezima stvarajući kamence.
Unos masti se ograničava, jer one mogu pokrenuti zapaljenjski proces u zglobovima. Nisu sve masnoće podjednako štetne. Najveći krivci su zasićene masnoće mesa, iznutrica, masne kiseline omega – 6, kojih ima u kukuruznom i suncokretovom ulju i margarinima. One utiču na biohemijske reakcije u ćelijama podstičući stvaranje supstanci (prostaglandini, leukotrijeni i dr.), koje pokreću zapaljenje. Treba izbegavati stare zrele sireve, pavlaku i maslac. Mesne prerađevine, kao slanina, šunka i viršle, sadrže konzervanse i druge hemijske supstance, koje kod nekih osoba pokreću artritične reakcije. Osim toga masnoće favorizuju pojavu gojaznosti. Na smanjenje zapaljenjskog procesa u zglobovima povoljno utiču riblje i maslinovo ulje. Zapaljenjski proces u zglobovima može umanjiti đumbir, beli luk i morske ribe.
Oboleli od gihta mogu da jedu sve vrste voca, većinu povrća, mlečne proizvode i da piju sokove. Od mlečnih proizvoda treba dati prednost mladom siru i obranom mleku i jogurtu.
Giht - Arthritis urica bolesti Giht je hronična reumatska bolest kod koje postoji taloženje kristala mokraćne kiseline u tkivima.
Giht je teška, metabolička reumatska bolest kod koje se ponavljaju ozbiljna zapaljenja zglobova i tkiva oko njih, sa nakupljanjem kristala mokraćne kiseline - tofi urici, oštećenjem bubrega i stvaranjem bubrežnih kamenaca. Samo uvećanje mokraćne kiseline u krvi nije bolesno stanje i ne predstavlja giht. Giht nastaje zbog povećanog stvaranja mokraćne kiseline (mononatrijum urat), njenog smanjenog izlučivanja ili kombinacije ova dva uzroka. Poremećaj metabolizma mokraćne kiseline (urata) je najčešće nasledan, naziva se primarni giht i daje najveće tegobe. Giht može biti posledica drugih bolesti, kao što su psorijaza, hemolitična anemija, mijeloproliferativne i limfoproliferativne bolesti – sekundarni giht. Mokraćna kiselina nastaje kao krajnji produkt razgradnje purina sastojka belančevina ljudskih i životinjskih ćelija. Jednim delom nastaje razgranjom belančevina unetih hranom, drugim delom razgradnjom sopstvenih ćelija. Na stvaranje mokraćne kiseline utiče način ishrane, telesna težina, način života i nivo hemoglobina.
Većina osoba sa povišenom mokraćnom kiselinom ne dobija giht, jer se ona pojačano izlučuje putem bubrega i stolicom. Tek svaka peta osoba sa povi[enim uratima dobija giht. Taj period bez tegoba (asimptomatska hiperurikemija) može trajati godinama i decenijama. Obično se povišeni urati (mokraćna kiselina) kod muškaraca javljaju u pubertetu, kod žena u menopauzi, a kod urođenog enzimskog defekta mokraćna kiselina može biti uvećana od rođenja. Ako uz povišenu mokraćnu kiselinu postoji i njeno smanjeno izlučivanje putem bubrega, ona će se vremenom taložiti u različitim tkivima. Taloženjem u bubrezima dolazi do njihovog oštećenja što umanjuje dalje izlučivanje.
Posle višegodišnjeg perioda bez tegoba bolest počinje iznenada i naglo, obično noću, sa jakim bolom u jednom zglobu. Zapaljeni zglob je jako bolan, otečen i crven. U prvom napadu, koji se uglavnom javlja posle četrdesete godine, zahvaćen je jedan zglob, najčešće koren palca. Može biti zahvaćen i neki drugi zglob stopala ili koleno. Kasnije mogu biti zahvaćeni i drugi zglobovi i više zglobova istovremeno. Zapaljenje zgloba (artritis) se smiruje i bez lečenja za tri do deset dana. Bol popušta, otok se smanjuje i na kraju dolazi do ljuštenja kože. 11
. Nakon prvog napada sledi period bez ikakvih tegoba, koji može potrajati mesecima ili godinama. Sledeći napadi su sve češći, teži, dugotrajniji, praćeni povišenom temperaturom. Istovremeno može biti zapaljeno više zglobova. Prosečno posle deset godina kod loše lečenih bolesnika javljaju se vidljivi potkožni čvorovi-tofi. Još pre prvog napada mokraćna kiselina se taloži u mnogim tkivima., a najčešće u zglobovima i kostima pored njih (u sinovijama i subhondralnoj kosti), tetivama (najčešće Ahilovoj) i ušnim školjkama. U znapredovalom hroničnom stadijumu, kada su tegobe prisutne gotovo neprekidno, tofi su jasno vidljivi. Površni tofi mogu da ulcerišu tj. probuše se i stalno luče beličastu masu mokraćne kiseline. Oštećenje zglobne hrskavice i kosti dovodi do deformacije zglobova. Kod svih osoba sa gihtom postoji neka bolest bubrega. Belančevine u mokraći i blaga hipertenzija se sreću kod 20 do 40 % obolelih. U bubrezima su prisutni tofi, kamenci, a česta je i nefroskleroza. Što je viši nivo mokraćne kiseline u krvi i što je mokraća kiselija to se češće javljaju bubrežni kamenci. Oboleli od gihta češće boluju od arterijske hipertenzije, dijabetesa, koronarne bolesti, cerebralne arteroskleroze i češće imaju povišene trigliceride. Nije tačno objašnjena ova pojava. Verovatno ima veze sa tim što su ove osobe često gojazne i unose dosta mesa i alkohola. Za postavljanje dijagnoze gihta neophodno je dokazati prisustvo kristala mononatrijum urata (MNU) u zglobovima. Potebna je samo jedna kap sinovijalne tecnosti u kojoj se pod mikroskopom vide kristali mokraćne kiseline (MNU), bez obzira da li se pregled vrši u periodu kada bolesnik ima ili nema tegobe. U toku napada gihta (akutnog artritisa) u sinovijalnoj tečnosti ima dosta leukocita (2.000 do 100.000/mm). Sam nalaz povišene vrednosti mokraćne kiseline u krvi (krvnom serumu) ne mora da znači da je čovek oboleo ili da će oboleti od gihta. Normalna mokraćna kiselina u serumu ne isključuje dijagnozu bolesti. Ako u 24 satnom urinu ima više od 750mg mokraćne kiseline to znači da je njena produkcija prevelika i da može dovesti do pojave bubrežnih kamenaca. Rendgenski snimak zahvaćenog zgloba nije neophodan za postavljanje dijagnoze. Kolhicin veoma brzo dovodi do smirivanja zapaljenja zgloba. U akutnom napadu gihta efikasni su i nesteroidni antireumatici, posebno indometacin. Koriste se dok ne dodje do smirivanja bola i otoka. Kortikosteroidi se koriste veoma retko. Urikozurici su lekovi koji smanjuju nivo mokraćne kiseline i rastvaraju tofe. Koriste se doživotno. U prvim mesecima korišćenja mogu da dovedu do češćih napada pa je uz njih (6 do 12 meseci) koristi Kolhicin. Neophodan je unos veće količine tečnosti da bi se smanjio rizik formiranja kamenaca u bubrezima. U urikozurike spadaju probemecid, sulfinpirazon, salicilatri u velikim dozama i estrogeni. Probenecid slabo delije kod bubrežne insuficijencije i korišćenja salicilata. Urikostatici, kao alopurinol, smanjuju stvaranje mokraćne kiseline. Istovremeno mogu da razlože već postojeće kamence u bubrezima i da spreče stvaranje novih. Napad se moze sprečiti niskim dozama Kolhicina (0,5mg na 24 ili 48 časa), dijetalnom ishranom sa smanjenim unosom masti i mesa, izbegavanjem alkohola i smanjenjem nivoa mokraćne kiseline. Ne moraju sve osobe sa povišenom mokraćnom kiselinom da koriste urikozurike i urikostatike. Moraju oni koji imaju ponavljane napade zapaljenja zgloba, vidljive tofe, napade i pored preventivnog korišćenja Kolhicina i imaju kamence u bibrezima.
Giht je upala zgloba (artritis) uzrokovana stvaranjem kristala mokraćne kiseline u zglobovima.
Giht je rezultat odlaganja kristala mokraćne kiseline u vezivnom tkivu zgloba, zglobnim prostorima, hrskavici, tetivama ili na svim navedenim mjestima. Giht je jedan od nekoliko tipova artritisa kojem je poznat uzrok. Mokraćna kiselina je nusprodukt razgradnje purina ili otpadnih produkata tijela. Normalno, mokraćna kiselina se razgrađuje u krvi i eliminira se urinom. Kada tijelo povećava proizvodnju mokraćne kiseline ili ako bubrezi ne eliminiraju dovoljno mokraćne kiseline iz tijela, njena koncentracija u krvi se povećava. To stanje se zove hiperuricemija. Hiperuricemija nije bolest, i može postojati bez simptoma. Ipak, ako se stvore kristali mokraćne kiseline kao rezultat hiperuricemije, može se razviti giht.
Giht je 20 puta češći kod muškaraca, a prvi napad često pogađa muškarce između četrdesete i pedesete 12
godine života. Bolni napadi se mogu pojaviti u bilo kojoj dobi, ali prvi napad često pogađa muškarce između četrdesete i pedesete godine života. Giht je 20 puta češći kod muškaraca nego kod žena; ipak, broj žena koje obolijevaju od gihta se povećava u menopauzi. Napadi gihta su prije bili povezivani sa pijenjem alkohola i visokim životnim standardom; to je bila svojevrsna "kazna" za lagodni stil života. Većina ljudi koji pate od gihta u današnje vrijeme su umjereni ljudi i imaju genetičku sklonost gihtu ili preduvjete zbog mnoštva drugih razloga. Ne moraju biti ludi za zabavom, proždrljivi ili alkoholičari da bi patili od gihta, iako preveliko uživanje u "blagodatima" života definitivno povećava rizik od bolesti.
Uobičajeni simptomi gihta su nagli napadi jake boli, osjetljivost, crvenilo, toplina i oticanje zglobova. Obično je pogođen samo jedan zglob po napadu, posebno zglob palca na nozi. Uobičajeni simptomi gihta su nagli napadi jake boli, osjetljivost, crvenilo, toplina i oticanje nekih zglobova. Obično je pogođen samo jedan zglob po napadu, posebno zglob palca na nozi, ali također može biti pogođen zglob koljena, članka na nozi, noga, ruka, zglob ruke, te lakat. Naslage mokraćne kiseline, nazvane tofi, mogu se pojaviti kao kvrge pod kožom oko zglobova i na rubovima ušiju. Kristali mokraćne kiseline također se mogu skupljati u bubrezima i uzrokovati bubrežne kamence.
Za definitivnu dijagnozu gihta potreban je uzorak zglobne (sinovijalne) tekućine iz pogođenog zgloba. Standardni dijagnostički postupak za giht može uključivati anamnezu i fizikalni pregled, test krvi za hiperuricemiju i uzorak urina. Za definitivnu dijagnozu gihta potreban je uzorak zglobne (sinovijalne) tekućine iz pogođenog zgloba. Rendgenske snimke u nekim slučajevima daju dodatne informacije.
Nesteroidni antiinflamatorni (protuupalni) lijekovi (NSAIL) sprječavaju stvaranje prostaglandina, tvari koje uzrokuju upalu i bol. Mogući izbor lijekova uključuje tenoksikam, diklofenak ili indometacin. Iako nema lijeka, većina ljudi sa gihtom može ga držati pod kontrolom i voditi normalne živote. Liječenje se može sastojati iz jednog ili kombinacije postupaka. Nesteroidni antiinflamatorni (protuupalni) lijekovi (NSAIL) sprječavaju stvaranje prostaglandina, tvari koje uzrokuju upalu i bol. Uzimaju se oralno uz visoki oprez pri doziranju sve dok postoje simptomi, te tri ili četiri dana poslije toga. Postoji mnogo NSAIL. Mogući izbor lijekova uključuje tenoksikam, diklofenak ili indometacin. Kolhicin, derivat jesenskog šafrana, koristi se za liječenje gihta tisućama godina. Ovaj lijek olakšava bol i oticanje, te može pomoći u sprečavanju budućih napada. Iako je visoko efektivan, više nije prvi izbor liječnika zbog njegovih potencijalnih neugodnih nuspojava. Ukoliko zakaže učinak NSAIL ili kolhicina, u uznapredovalom stupnju bolesti mogu se koristiti kortikosteroidi. Alopurinol zaustavlja proizvodnju mokraćne kiseline i to je lijek koji se najčešće koristi u dugoročnom liječenju starijih pacijenata i onih sa visokim stupnjem izlučene mokraćne kiseline. Promjene u prehraniNeki ljudi mogu imati koristi ako reduciraju hranu bogatu purinom. To uključuje pivo i druge alkoholne napitke, inćune, sardine (u ulju), riblju ikru, haringe, kvasac, iznutrice (jetra, bubrezi), grahorice (na primjer, sušeni grah, grašak i sojina zrna), mesne prerađevine, bistre juhe, umake, gljive, špinat, šparoge, cvjetaču i perad. Gubitak težine može pomoći smanjenju stupnja mokraćne kiseline kod ljudi prekomjerne težine.
Liječenje akutnih napada omogućuje ljudima da žive normalan život. Akutni oblik bolesti može se razviti u kroničnu bolest. Simptomi su općenito gori kod ljudi koji dobiju bolest prije tridesete. Također, budući da se mokraćna kiselina normalno eliminira putem bubrega, kronični giht može voditi formiranju bubrežnih kamenaca Upalna oteklina zglobova ima nekoliko smijeŠnih naziva. Nazivaju je meÄ‘u ostalim sluŽavkina koljena i pekareva cista... 10 naČina otklanjanja bolova Upalna oteklina zglobova ima nekoliko smijeŠnih naziva. Nazivaju je meÄ‘u ostalim sluŽavkina koljena i pekareva cista. Onaj tko je osjetio bolove ove upale zna da tu nema niŠta smijeŠno. Otekline zglobova su vreĆice napunjene tekuĆinom, koje Štite miŠiĆe, ligamente, tetive i koŽu, na mjestima gdje navedeni dijelovi trljaju o kosti. Otekline zglobova se nalaze po cijelom tijelu,a najČeŠĆe se pojavljuju po ramenima, laktovima, koljenima i petama koji su se upalili. 13
Bolna upala otekline zglobova se zove naravno upalna oteklina zglobova. Uzrokuju je udarci, izlijevi krvi, stalni pritisak ili prevelika aktivnost. MoŽe nastati kada sudjelujete u nekoj neobiČnoj aktivnosti ili ako poveĆate uobiČajenu aktivnost. Ako joŠ niste bili u vrtu, a poČnete odjednom sjeĆi nekoliko redova, ovaj nagli poČetak moŽe izazvati akutnu upalnu oteklinu zglobova. Sa druge strane, plivaČi koji dnevno pre plivaju 5000 m, nemaju nikakvih problema kada poveĆaju svoj trening na 7500m dnevno. Ponekad upalna oteklina zgloba moŽe nastati, a da ne osjetimo uzrok. Samo znamo da boli. MoŽe nastati bez pravog jasnog razloga, spontano, ili je moŽe izazvati neka druga aktivnost koju ste veĆ izvrŠavali tisuĆu puta. SreĆa je da Će bolovi prestati Čim smanjite aktivnosti. Na slijedeĆi naČin moŽete ubrzati opravak. Ne dirajte zglobove Bol koja je nastala zbog upalne otekline zgloba Će nestati potpuno nakon Što zglob odmorite nekoliko dana. To ne znaČi da trebate izbjegavati sve pokrete. Posebno kod ramena, mirovanje moŽe dovesti do ukoČenosti. Jednostavno, Štedite se i izbjegavajte onu aktivnost koja je izazvala bol. Ne shvaĆate neozbiljno bolove u ramenima Nemojte odmah bolove u ramenimca smatrati upalnom oteklinom zgloba, posebno ako se vaŠe stanje nakon nekoliko dana mirovanja ne poboljŠa. Bolovi u leÄ‘ima su simptom mnogih bolesti, ali ipak i otekline i bolove moramo uzeti u obzir. Ortopedi koji su se specijalizirani za probleme ramena tvrde da se bolesnici ne smiju sami lijeČiti, veĆ da to treba raditi struČni lijeČnik. Pregled koji obavlja struČni lijeČnik kao i rendgenski snimak, su prvi korak ka pravom lijeČenju bolesti. Vjerujem da se u sluČaju jaČih bolva u ramenima koji izazivaju nesanicu ili koji sprjeČavaju normlano obavljanje posla, treba odmah iĆi na lijeČniČki pergled. Kupite nove cipele Ako patite od upalne otekline skoČnih zglobova, vjerovatno ste je dobili noseĆi neodgovarajuĆe cipele. Bacite stare cipele i obujte druge koje Vam viŠe odgovaraju. Napravite promjenu Ako patite od upalne otekline lakta ili koljena, promijenite djelatnost koja je to izazvala ili nosite Štitnike. Obujte druge cipele, nosite Štitnike, ne oslanjajte se na laktove i puŽite na koljenima. UblaŽite upalu Uzmite dva Aspirina od tristo mg. ÄŒetiri puta dnevno kako bi smanjili oteklinu. Dodatna je moguĆnost ibuprofen. MeÄ‘utim izbjegavajte ova sredstva ako uzimate lijekove za sniŽenje krvnog tlaka ili ako imate problema s bubrezima. Zaboravite Paracetamol Za razliku od Aspirina i Ibuprofena ovo sredstvo za ublaŽavanje bolova koje se moŽe dobiti bez recepta ne spreČava upalu, dakle ne pomaŽu kod upalnog oticanja zglobova. Mnogi ljudi mijeŠaju aspirin i tylenol. Kako bi se sprijeČila zabuna savjetujem im da uzmu obiČan aspirin. ObloŽite bolno mjesto ledom Led smanjuje otekline tako Što spreČava dotok krvi u oteklinu. Umotajte vreĆicu s ledom u tanki ruČnik i drŽite to na zglobu otpriike 20 min. A ako je upaljeno mjesto u ramenu tada oko 40 min. Utoplite oteklo mjesto Nakon Što je prvotna oteklina smanjena upala se moŽe ublaŽiti grijaĆim jastukom ili termofomom koji osim toga odstranjuju i suviŠnu tekuĆinu jaČanjem cirkulacije krvi. VruĆina pogoduje dotoku krvi koja uzima suviŠnu tekuĆinu i odstranjuje ju. 14
Ostanite u pokretu VaŽno je da odrŽite pokretljivost zgloba. OdreÄ‘ene vje Žbe su dakle neizostavni dio terapije. One odrŽavaju pokretljivost uz najmanji napor. Iako veĆinu tih vjeŽbi treba propisati lijeČnik postoje neke vjeŽbe koje moŽete sami izvesti. Djelotvorna terapija protiv upale ramena je vjeŽb a njihala. Za izvoÄ‘enje te vjeŽbe savijte se u struku prema naprijed i poduprite se zdravom rukom o stol ili naslon stolice. Bolesnu ruku njiŠite naprijed i nazad i okreĆite ju u smjeru kazaljke na satu, a zatim i u suprotnom smjeru. Rukom oponaŠajte paukov hod Dodatna kretnja koju moŽete izvesti da Vam rame opet bude pokertljivo, sastoji se u tom da se rukom puŽete po zidu poput pauka. Svakako izvedite to polako. Svaki pokr et koji nije polagan i postepen mogao bi donijeti viŠe Štete nego koristi. Koristite ljestve Ako ruku podiŽete u visini ili iznad ramena mogli bi se pojaČati bolovi. Savjet: koristite ljestve ili Što je jeŠ bolje, zamolite nekoga da dohvati predmet s visoke police. je jedno od najbolnijih reumatoidnih oboljenja, a često počinje naglom epizodom bola, oticanja i ukočenosti u zglobu, koji može biti topao na dodir i crven. Giht se javlja kada organizam ne može da eliminiše mokraćnu kiselinu. Pre napada, formiraju se kristali mokraćne kiseline u vezivnom tkivu zglobova. Vremenom dolazi do upale na mestima gde se stvaraju kristali mokraćne kiseline. Giht je često izazvan stresnim događajima, alkoholom, lekovima, pojavom drugih oboljenja i često zahvata zglobove u donjem delu tela: zglobove pete, članke nogu i zglobove nožnih prstiju.
15
