UVOD Fiziokratizam je ekonomski pravac nastao u Francuskoj u 18. stoljeću. Nastao je kao kritika feudalizma i zapostavljanja poljoprivrede. Ime je dobio od grčkih riječi “fysis” (priroda) i “kratein” (vladati) jer je zastupao tezu o organizaciji d ruštva na temelju prirodnog poretka. Elementi prirodnog poretka su privatno vlasništ vo, sloboda poduzetništva, slobodna konkurencija i privatni interes. Osnovna nakan a fiziokrata je očuvanje društva zemljovlasnika, njihovih prednosti ali i povlastica pomocu reformi, odnosno zaštititi taj sloj od trgovačkog kapitalizma i općenito indus trijskih sila koje se sve više pocinju javljati. Temeljno načelo je bilo načelo “laissez faire, laissez passer”. Glavne ideje, koncepcije, teorije i politike fiziokratske škole su bile: kritika merkantilizma, monopola i laissez-faire doktrina; doktrina; učenje o ekvivalentnoj razmjeni; koncepcije o primatu poljoprivrede i čistom proizvodu; kon cepcija o prirodnom pravu i institucionalnom pravu; doktrina o prirodnom poretku i vladavini prirodnih zakona u društvu; teorija socijalne strukture i ekonomske r eprodukcije društva; Quesnayove Ekonomske tablice i kružni tok privrede; koncepcija slobodne trgovine; fiziokratska ekonomska politika i njene posljedice u Francusk oj. Najznačajniji predstavnici ove misli su Kenej(F.Quesnay), osnivač škole, i Tirgo (A.R. J. Turgot), najzreliji i politički najvažniji fiziokrat. Od ostalih fiziokrata ističu se svojim djelom Mersije de la Rivijer(Mercier de la Riviere), Dipon de Nemur(Du pont de Nemours) i Mirabo(V.R.Mirabou). Ovi teoretičari su zaslužni za odbacivanje m erkantilističkog shvatanja da je trgovina jedini izvor bogatstva. Oni su tvrdili d a se bogatstvo stvara u proizvodnji.
1. POJAM, TEORIJE I
POLITIKE FIZIOKRATSKE ŠKOLE
Fiziokratska teorija je nastala u 18. stoljeću kao reakcija ili odgovor na učenje me rkanitilista. Kako su merkantilisti tvrdili da se vrijednost stvara jedino u trg ovini to je zanemarilo razvoj poljoprivrede i uništilo Francuski agrar. Fiziokratizam je veoma zaslužan što je odbačeno merkantilističko shvatanje da je promet izvor bogatstva. Po njemu je izvor vrijednosti i bogatstva u proizvodnji. ˝Fiziok
ratski sistem prvo je sistematsko shvatanje kapitalističke proizvodnje.˝(Marks). Obilježja fiziokratske škole: • zastupaju tezu organizacije društva na temelju prirodnog poretka – život društva tre se odvijati prema zakonitostima prirode • državnu regulativu u gospodarstvu smatraju štetnom i nepotrebnom osim kada se javlja ju poremećaji u gospodarstvu • zbog promicanja liberalnih načela možemo ih smatrati pretečom liberalne škole • temeljna pogreška njihove teorije je proglašavanje poljoprivrede jedinom produktivno m aktivnošću ljudi • fiziokrati su smatrali da se nova vrijednost stvara jedino u poljoprivredi dok o stale grane samo prerañuju rezultate poljoprivrede, a preradom se ne stvara nova v rijednost već se samo mijenja oblik. Dva su polazišta dominirala fiziokratskim shvaćanjima: 1. priroda tj. Zemlja, kao jedini izvor bogatstva, 2. rad dijeli se na proizvodni i neproizvodni. Fiziokrati su naglasili važnost proizvodnje u stvaranju nove vrijednosti, a ne sam o trgovine kao kod merkantilista. Za njih je tržišna vrijednost bila u drugom planu, a potpuno su se usredotočili na upo rabnu vrijednost proizvoda. Fiziokrati su vjerovali da sve bogatstvo izvire iz poljoprivrede. Samo u poljopr ivredi, i to zahvaljujući darežljivosti prirode, proizvodni napor (tj. rad) stvara v išak proizvoda, ono što premašuje troškove proizvodnje. (Trgovina i manufaktura ne stvar aju višak; one su doduše nužne, ali su sterilne). Višak stvara poljoprivreda i izdržava sv e druge proizvodače. Za razliku od merkantilista, koji su smatrali da je izvor svih bogatstava u novc u i plemenitim metalima i stoga su izučavali većinom oblast prometa, fiziokrati se b ave proizvodnjom i to poljoprivrednom proizvodnjom jer „zemlja je izvor svih bogat stava“. Industrija samo preobražava već postojeće vrijednosti. Zbog toga ona ne utiče na promjen u materijalnog bogatstva zajednice i nju treba osloboditi svakog miješanja države je r bi se ono negativno odrazilo na poslovnost industrije. Država treba da interven iše samo u oblasti oporezivanja zemlje. Dakle, fiziokrati su merkantilističkom načelu sveobuhvatne državne intervencije suprot stavili načelo „laissez faire - laissez-passer˝.
Najznačajniji fiziokratski doprinosi usredsreñeni su oko ideje prirodnog poretka: 1. Ideja o poljoprivredoj proizvodnji kao izvoru bogatstva 2. ideja o neto produktu 3. Ideja o ekvivalentnosti razmjene 4. Podjela društva na klase 5. Neophodnost uspostavljanja i održavanja ravnoteže 6. Zakon o opadajućim prinosima 2. PREDSTAVNICI FIZIOKRATIZMA Francois Quesney (Fransoá Kené) (1694 - 1774) Vodeći predstavnik fiziokratske škole . Po zanimanju je bio liječnik (kirurg),dvorski liječnik kralja Luja XV. Pod starost se počeo baviti ekonomskim problemima. Naglašavao je važnost prirode i zemljišta, jer fiziokratima je uporište u prirodnom pore tku koji je savršen jer je nastao Božjom voljom. Njegovo najpoznatije djelo je Ekonomska tablica, u kojoj je pokazao kružni tijek d ohotka i pojedinih izdataka meñu različitim sektorima narodnog bogatstva. „Ako se iz poljoprivrednog sektora izdvoje neki troškovi koji odlaze na uzdržavanje po ljoprivrednika, obrtnika i vlasnika, tada će se plaćanja za prerañena dobra, rente i p oreze vratiti u taj sektor kao potrošnja na hranu iz ostala dva sektora.“
Fiziokrati su zanemarili važnost obrta, manufakture, a poslije i industrijske pro izvodnje koja bi trebala biti „sterilna“ jer po njihovu mišljenju jedino poljoprivreda može stvoriti višak vrijednosti. Viktor Riketi Mirabo Francuski ekonomista, bio je oštar kritičar kraljeve ekonomske politike kao i ostali fiziokrati. Mjesto poljoprivrede u Azijskom načinu proizvodnje , u Kini, smatrao je ovaploćenjem ideala fiziokratskog prirodnog poretka. Keneovu Ekonomsku Tablicu ubrajao je za najznačajnije pronalaske čovečanstva, jednake otkriću novca i pisma. U svom prvom radu Teorija poreza Mirabo je istupio protiv zemljoposjednika feuda laca. On se zalagao za nemješanje države u privredni život, kritikovao je poreski sist em, zalagao se za uvoñenje samo jednog poreza na čist proizvod zemljoradnika. Pierre le Pesant de Boisguilbert U svojim je djelima kritizirao merkantilistička shvaćanja da je novac glavni izvor n arodnog bogatstva. Po njegovom su mišljenju porezni sistemi doveli do pada narodno g dohotka u Francuskoj za pedeset posto, tijekom tridesetogodišnjeg razdoblja na k raju sedamnaestog stoljeća. Naglašavao je da se njegovi zagovornici zauzimaju za dom inaciju luksuznih proizvoda iz uvoza, dok je prava vrijednost narodnog bogatstva u poljoprivredi. Mersije de la Rivijer Bio je savjetnik u pariškom parlemantu, a od 1759 do 1764 guverner ostrva Martinik . Napisao je knjigu Prirodni i bitni poredak političkih društava, u kojoj kritikuje merkantilističku dotrinu o izvoru bogatstva u prometu, i kao zastupnik interesa na stupajuće buržoazije zalagao se za slobodnu konkurenciju i ukidanje svih ograničenja u trgovini. Njemu se pripisuje ideja o prirodnom poretku koji počiva na privatnoj s vojini i državi. 3. KENEOV MODEL REPRODUKCIJE Ova ideja je objavljena 1758 godine u Keneovom djelu Tableau economique avec son explicitation (Ekonomska tablica), i sadrži pregled svih tokova proizvoda i novca preko kojih se vrši promet godnjišnjeg nacionalnog bruto proizvoda i ostvaruju uslo vi za njegovu ponovnu proizvodnju. Kene je kritikovao merkantilistička shvatanja o potrebi postizanja aktivnog trgovi nskog bilansa. On je smatrao da je davanje robe za novac davanje korisnijih stva ri za manje korisne. Novac nije bogatstvo već služi samo kao prometno sredstvo. Kene se zalaže za potpuno slobodnu trgovinu i konkurenciju. Tu onda nema mjesta za int ervenciju države onako kako su to definisali merkantilisti. Uloga države je svedena na najmanju moguću mjeru. Kenej je društvo podijelio na 3 klase: 1. proizvodna klasa koju čine zakupci zemlje i radnici gdje prvi žive od prodat ih poljo proizvoda, a drugi od najamnina, 2. zemljoposjednici – do prihoda dolaze davanjem zemlje u zakup, 3. sterilna klasa u kojoj su svi ostali koji nisu zemljoposjednici, zakupci zemlje ili radnici na zemlji. Kritički osvrt na ovu teoriju bio bi što on odnose u prirodi preslikava na odnose u društvu tvrdeći da ništa ne treba mijenjati, da je privatna svojina neupitna, da je pr iroda izvršila najbolju podjelu i da jednostvano ne treba mijenjati ništa, da zakup nini sistem ostaje, da se cijene ne mijenjaju jer se remeti privredni poredak iz meñu klasa.
4. PRIRODNI POREDAK I LAISSE-FAIRE Osnovna koncepcija ovog shvatanja bila je da sistem treba da bude u vidu prirodn og poretka, i to shvaćen kao prirodno stanje koje ne treba mijenjati i prilagoñavati civilizaciji, jer su smatrali da je ono vještačko. Fiziokrati su tvrdili da ljudima vladaju prirodni zakoni koji se ne mogu izmjeniti nikakvim državnim zakonima. Pri rodni zakoni su vječni i nepromjenjivi. Prirodni poredak je isti za sve ljude i sv a vremena . On je jedinstveno, vječno, nepromjenljivo i univerzalno zakonodavstvo, ono je očevidno božansko savršenstvo. Prava ljudi prema Tirgou nisu zasnovana na njih ovoj historiji, već na njihovoj prirodi. Suština prirodnog poretka ogleda se u tome što se interes pojedinca podudara za zajedničkim interesom svih. Pojedinac će sam, na prirodan način, da nañe najkorisniji put, a želja za uživanjem pokreće društvo ka najboljem mogućem stanju. Ekonomski život treba da se zasniva na principu laisser-faire koje zahtjeva ukidanje svih oblika državne intervencije. To je bio izraz shvatanja i t ežnji već ojačane trgovačke i industrijske buržoazije. U tom smislu E. Rol (Eric Roll) zap aža da „upravo zato, što se zemlja smatrala kao jedini izvor bogatstva, praktični zaklj učak bio je protiv posjedničkih interesa - jedinstven porez. Taj je zaključak, zajedno s neintervencionističkom politikom, postao snažna pomoć razvitku industrije, premda u shvatanjima fiziokrata nije nikad imao tu namjenu“. 5. ČISTI PRINOS - PRODUIT NET Centralnu tačku njihove analize predstavljalo je traganje za čistim prinosom u poljo privredi. Fiziokrati su smatrali da čist prinos postoji samo u poljoprivredi, jer samo u njoj proizvedeno bogatsvo premašuje utrošeno bogatstvo. Ni u jednoj drugoj pr ivrednoj djelatnosti ljudski rad ne stvara ništa novo. U manufakturnoj industriji radom se mijenja samo oblik ili dodaje nešto prvobitnoj materiji. Zato fiziokrati dijele rad na dvije vrste: proizvodni i sterilni. Prvi predstavlja rad koji može p roizvesti višak, odnosno nešto iznad bogatstva koje se troši da bi se proizvodilo. Ste rilan rad je svaki drugi rad, tj.sve nepoljoprivredne djelatnosti, jer one ne st varaju novo bogatstvo. Pošto su poljoprivredni višak izražavali u naturalnim pokazatel jima, fiziokratima nije bila potrebna teorija vrijednosti, posebno teorija radne vrijednosti.
EKONOMSKA TABLICA Analizu prometa Kene započinje godišnjim društvenim proizvodom ostavrenim u poljoprivr edi u iznosu od 5 milijardi franaka. Ona se sastoji od 3 milijarde namirnica i 2 milijarde sirovina. Realizacija se ostvaruje na sljedeći način: 1. vlasnici kupuju od proizvodne klase 1 milijardu namirnica 2. vlasnici kupuju od sterilne klase 1 milijardu manufakturnih prerañevina 3. sterilna klasa kupuje od proizvodne 1 milijardu namirnica 4. proizvodna klasa kupuje od sterilne 1 milijardu namirnica 5. sterilna kupuje od proizvodne 1 milijardu namirnica. Poljoprivrednici od 5 milijardi društvenog proizvoda zadržavaju za sebe 2 milijarde, a ostatak od 3 milijarde razmjenjuju za dohodak ostale dvije klase. Zemljoposjednici za svoj raspoloživi dohodak od 2 milijarde franaka kupuju namirni ce od 1 milijardu i manufakturne prerañevine. Sterilna klasa za 2 milijarde franaka kupuje sirovine i namirnice. Pošto su ovakvo m razmjenom proizvodnoj klasi vraćene 3 milijarde u novcu koliko je iznosio njezin čist proizvod na početku godine, to se cijeli promet društvenog proizvoda ovim i završa va. Na taj način proizvodna klasa proda za 1 milijardu sopstvenicima prihoda i za 1 mi lijardu neproizvodnoj klasi koja od nje kupuje sirovine za svoje radove što iznosi ... 2 milijarde. Onu milijardu koju su sopstvenici prihoda potrošili na kupovinu od neproizvodne kl ase, ta klasa upotrebljava za izdržavanje ljudi koji čini putem kupovine proizvoda o d proizvoñačke klase, što iznosi 1 milijadru. Ukupan iznos koje sopstvenici prihoda i neproizvodna klasa ostvaruju od proizvod ne klase je 3 milijarde franaka. Od te 3 milijarde koje je proizvodna klasa prim ila za 3 milijarde vrijednosti proizvodnje koje je prodala, ona duguje 2 milijar de prihoda sopstvenicima za tekuću godinu i troši 1 milijardu franaka za kupovinu ra dova preuzetih od neproizvodne klase. Ova posljednja tu sumu zadržava u zamjenu za svoje avanse. Na taj način njeni avansi ništa ne porizvode, ona ih troši, oni joj se vraćaju i uvjek iz godine u godinu ostaju u rezervi. Ekonomske tablice su bile genijalna konstrukcija, koja je trebala pokazati tijek proizvoda od poljoprivrednika do trgovaca, prerañivača i drugih, te kako se novac v raća poljoprivredniku. Godine 1930. američki ekonomist ruskog podrijetla Wassily Leo ntief izradio je nešto slično „input-output tablice“ (meñusektorska analiza) za što mu je do dijeljena Nobelova nagrada za ekonomiju. Fiziokratizam u prioritete razvoja ubraja predujmove ili investicije da bi se po većao prinos. Predujmovi u poljoprivredi mogu se povećati povećanjem cijena poljoprivr ednih proizvoda, smanjivanjem poreza, smanjivanjem kupovina sterilne klase itd. U strukturi potrošnje fiziokrati su preferirali proizvodnu potrošnju smatrajući da veća proizvodna potrošnja znači veće bogatsvo. Seljaci treba da su slobodni, da imaju sigur nu imovinu i sigurnu zaradu. Ekonomija obima kod fiziokrata podrazumijeva ukrupn javanje posjeda, bolju mehanizaciju, motivaciju itd. Oni nisu bili za značajniji r azvoj vanjske trgovine i osvajanja kolonija jer bi uvozom jeftinijih poljoprivre dnih proizvoda sami sebi stvarali konkurenciju.
STICANJE BOGATSTVA I PRIVREDNI RAZVOJ Društvo se razvija u skladu sa zakonima prirode. Prirodni poredak uključuje pravo na privatnu svojinu, njenu sigurnost, slobodu proizvodnje, trgovine, konkurencije i sl. Greška ovog shvatanja je što tvrdi da što jedno konkretno stanje vrijedi za sva društva. Po njima bogatstvo je zbir vrijednosti svih roba koje imaju upotrebnu i p rometnu vrijednost a ne samo zlato i srebro. Izvor bogatstva je poljoprivreda je r je zemlja majka svih bogatstava i jedino u poljoprivredi se stvara višak vrijedn osti. Prioritet u razvoju države je bio agrar odnosno obilni predujam iliinvestici je. Izvor povećanja predujmova potiče od povećanja cijene hrane, smanjivanja poreza i smanjivanja kupovina od sterilne klase. Zasluge ove teorije su u činjenici da je z astupala teza o ekonomiji obima što niže troškove po jedinici proizvoda koji treba da nastanu iz većeg obima proizvodnje. Iz ovoga slijedi zaključak da su isplativije ukr upljene površine nego usitnjene. Fiziokrati nisu pridavali veliki značaj vanjskoj tr govini ni kolonijalnim osvajanjima i uglavnom su se koncentrisali na poljoprivre dne proizvode u Francuskoj.
ZAKLJUČAK Fiziokratizam je bio kratkog daha i imao mali broj sljedbenika van Francuske. Al i nezavisno od toga, on je od posebne važnosti za razvoj ekonomske misli: jedan je od najranijih primjera stroge primjene naučnog metoda na ekonomske pojave, prebac uje predmet istraživanja ekonomske nauke iz oblasti prometa u oblast proizvodnje, daje prvo sistematsko shvatanje kapitalističke proizvodnje i ukazuje da je dobijan
je viška vrijednosti pobuda koja pokreće pojedinca. Fiziokratizmu odgovara nerazvije no stanje kapitalističke proizvodnje iako njegovi pripadnici mnoge kapitalističke od nose prekrivaju feudalnom formom. Svojim učenjem on doprinosi razvoju kapitalističke industrije i priprema put francuskoj revoluciji. Njihova jedina greška je bila u tome što materijalni zakon odreñenog stepena u historiji društva shvataju kao apstrakt ni zakon, koji podjednako vlada u svim oblicima društva i u tvrdnji o nepromjenjiv osti prirodnih zakona u proizvodnji.
LITERATURA Prof.dr.Miomir Jaksić, ˝Razvoj ekonomske misli Beograd˝, 1997.god. Džemal Hatibović, ''Ekonomski razvoj'',Ekonomski fakultet Univerziteta u Bihaću, Biha 2003.god. Ekonomska enciklopedija, Beograd, 2003.god Eric Roll, Povijest ekonomske misli, „Kultura“, Zagreb, 1956.god. Bilješke sa predavanja prof.dr Husein Muratović
IZVORI:
htm
http://ns.ekof.bg.ac.yu/predmeti/rem/knjige/mjak/citanka/CITANKA.PDF http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_ekonomske_misli http://www.knowledgebank1.org/trzisna_ekonomija_fpsvs_1_svi_05/lekcije/lekcija3.
