Nikola Tesla - eter postoji...
Prijatelj mi je posalo posa lo tekst, kojeg sam preveo i evo sad sa d ga postam, takoer sam tekst poslao jednom fiziaru na provjeru pro vjeru autentinosti, postam ga ovdje da ga prokomentiramo.... 1. dio. U krivu si g. Einstein, eter postoji!
Sada mnogo govore o Einsteinovoj teoriji. Prema tvrdnjama Einsteina eter ne postoji i mnogi ljudi se slau s njim. Ali po mom miljenju to je pogreka. Protivnici etera ukazuju na eksperimente Maykelson-Morli-a koji je pokuao detektirati kretanje Zemlje u odnosu na fiksnu postelju etera. Eksperimenti nisu uspjeli, meutim to neznai da eter ne postoji. p ostoji. Uvjek sam svoje radove temeljio na injenici in jenici da postoji mehaniki eter, stoga sam postigao pozitivan rezultat. to je eter i zasto ga je tako teko detektirat? Razmiljao sam o ovome mnogo vremena i doao sam do ovih ishoda: Mislim da su sve kontradikcije, da li eter postoji ili ne, rezultat krivog tumaenja svojstava etera. Eter je uvjek bio b io predstavljan kao vrsta zrane okoline. To je bila bitna pogreka. Eter ima jako veliku gustou. Poznato je da ako je tvar to guca, vea je brzina irenja valova u njoj. n joj. Usporeivajuci brzinu zvuka i brzinu svjetlosti doao sam d o zakljuka da je gustoa etera nekoliko tisuca puta veca od gustoe vazduha. Nije eter koji je u vazdunom obliku nego je materijalni svijet u vazdunom obliku za eter. Ali poto je eter elektriki neutralan jako slabo utie sa materijalni svijet. Unatoc slabom medudjelovanju osjeamo postojanje etera. Dobar primjer za takvo meudjelovanje postaje oito u gravitaciji, koja bi trebala bit nazvana univerzalna kompresija. Mislim da materijalna tjela ne gravitiraju meusobno nego je eter taj koji ini da jedno materijalno tjelo tei ka drugom. Krivo nazivamo ovu pojavu gravitacija. Isto moemo osjetiti reakciju etera kod nagle akceleracije i deakceleracije. Zvijezde, planeti i cijeli svemir nastao je iz etera, kad je dio njega, zbog nekog razloga, postao manje gust. Moe se usporedit sa formiranjem mjehuria u kipuoj vodi, iako je takva usporedba gruba. Eter se pokuava vratiti u svoje prvobitno p rvobitno stanje tako da kompresira nas svijet, ali unu tarnji elektrini naboj u tvarima materijalnog svijeta sprijeava ovo. Slicno tome je kad voda kompresira mjehurie pune vrue vodene pare. Dok se para ne ohladi voda nemoe kompresirati mjehuri. Sa vremenom, kad izgubi unutarnji elektricni naboj, nas svijet ce se kompresirat sa eterom i postat ce eter. Posto je izaao iz etera, u eter e se i vratit. Gustoa tvari materijalnog svijeta jako se razlikuje od gustoe i fizickih svojstava etera. Stoga, eter ne moe ostati u fiksnoj postelji oko materijalnih tijela i pod odredenim okolnostima nastat ce vrtlog etera oko materijalnih tijela. Time moemo objasniti razlog za neuspjeh MaykelsonMorli eksperimenta. Da bi ga shvatili hajdemo prenest eksperiment na vodenu okolinu. Zamislite da je nas brod uhvacen u ogromni vir. Pokuat emo detektirati kretanje vode u odnosu na brod. Neemo nai nikakvo kretanje jer je brzina broda jednaka brzini vode. U mati pokuajmo zamjeniti brod sa Zemljom, a vir sa eterom, koji se okree oko Sunca. Primjer jasno pokazuje da dok smo na
Zemlji nikako ne moemo detektirati kretanje Zemlje u odnosu na eter jer je brzina kretanja Zemlje jednaka brzini kretanja etera. U svojim istraivanjima uvjek prihvacam princip da se svi prirodni fenomeni prikazuju jednako u kojemgod fizikom okruenju se nali. Valovi postoje u vodi, zraku a radio valovi i svijetlo su valovi u eteru. Einsteinova tvrdnja da eter ne postoji je pogrena. Teko je zamislit odailjanje radio valova i svjetlosti bez etera. Einstein kae da nema etera, a u isto vrijeme praktiki dokaze da postoji. Naprimjer, uzmimo u obzir brzinu svjetlosti. Einstein kaze da brzina svjetlosti ne ovisi o brzini kretanja izvora svjetlosti. To je tocno. Ali ovaj princip moze postojati samo kad je izvor svjetlosti u odredenom fizikom okruzenju (eter), koji smanji brzinu svjetlosti zbog svojih svojstava. Tvari etera smanjuju brzinu svjetlosti na isti nain kao sto tvari zraka smanjuju b rzinu zvuka. Kad eter nebi postojao brzina svjetlosti bi jako ovisila o brzini izvora svjetlosti. Poto sam pojasnio to je eter poinjem usporeivat pojave koje se deavaju u vodi, zraku i eteru. I ovdje se prikazala prilika koja ce mi pomo u istraivanju. Jednom kad sam vidio mornara kako pui lulu. Puhao je dim u obliku malih prstenova. Ti prstenovi su prilino daleko odletjeli prije nego su se rasprsili. Onda sam istraio ovu pojavu u vodi. Uzeo sam metalnu teglu i izrezao mali otvor na jednoj strani i navukao tanku kozu na drugu stranu. Nasuo sam malo tinte u teglu i stavio u vodu. Kada se jako udari koza prsteni tinte izlete iz tegle, prolazeci kroz bazen i rasprse se nakon sto udare u zid, stvarajui znatno kretanje vode kod zida. U isto vrijeme voda u bazenu je mirna.Ova metoda se moze koristit za prijenost energije. Shvaam sto je kuglasta munja i kako prenosit energiju na velike udaljenosti bez ica. Einstein pokuava objasniti kretanje svjetlosti bez etera pomou Plankove kvantne hipoteze. Hoce li Einstein moi objasniti pojavu kuglaste munje bez postojanja etera? Nemogue je objasniti pojavu kuglaste munje bez etera! Osnovano na ovim istrazivanjima konstruirao sam generator, koji moze generirati vrtlozne etericne prstenove, koje sam nazvao vrtlozni etericni objekti. Bilo je to moje postignuce. Bio sam euforican. inilo mi se da mogu napraviti bilo to. Obeao sam svijetu bez da sam potpuno prouio ovu pojavu i dobio sam veliku kaznu za to. Vie me nisu financirali ali najneugodnija stvar je sto mi vie nisu vjerovali. Euforija je presla u duboku depresiju. I onda sam se opet usudio zapoceti moj ludi eksperiment. ...nastavak teksta gornjeg posta, tu Tesla govori o e ksploziji u Tunguski... 2.
dio. Zadrzat cu tajne svog izuma dok neumrem
Nakon mojih neuspjeha vise sam se suszdrzavao u obecanjima. Tijekom mog rada sa vrtloznim etericnim objektima shvatio sam da se ne ponasaju onako kako sam prije mislio. Ispostavilo se da kad vrtlozni objekti produ blizu metalnih objekata izgube svoju energiju i uruse se, ponekad eksplodiraju. Duboki slojevi Zemlje su apsorbirali njihovu energiju jednako jako kao i metal. Dakle, trebao bi slati energiju samo na male udaljenosti. Tada sam obratio paznju na Mjesec. Ako posaljemo vrtlozne objekte na Mjesec, one ce se vratiti na Zemlju jako daleko od odasiljaca,
posto su reflektirane od elektrostatickog polja. Dok je upad jednak kutu refleksije, energija se moze poslat na jako velike udaljenosti, cak i na druge dijelove Zemlje. Napravio sam nekoliko eksperimenata odasiljanja energ ije prema Mjesecu. Kroz ove eksperimente otkrio sam da je Zemlja okruzena elektricnim poljem. Ovo polje je unistavalo slabe vrtlozne etericne objekte. Objekti sa velikom energijom probiju elektricno polje Zemlje i produze u meduplanetarni svemir. I ovdje mi je dosla ideja, da ako mogu kreirati rezonantni sistem izmedu Zemlje i Mjeseca snaga odasiljaca moze biti jako mala dok energija koja se odasilje ovim sistemom moze biti znatno velika. U tajnosti, poeo sam pripreme za moj ludi projekt. Kao prvo, trebao sam odabrati mjesto za moj eksperiment. Arktik je bila najbolja zona za to. Nije bilo ljudi u blizini koje sam mogao ozlijediti.No kalkulacije je pokazivala da s Mjesecom u sadanjoj poziciji, vrtloni objek moze pogoditi Sibir, gdje zive ljudi. Otisao sam u knjiznicu da prouavam informacije o Sibiru. Informacija je bilo jako malo, no shvatio sam da skoro pa niko ne ivi u Sibiru. Trebao sam odrzati svoj eksperiment u potpunoj tajnosti, jer ako izae u javnosti posljedice bi mogle biti vrlo neugodne kako za mene, tako za cijelo ovjeanstvo. Uvijek se brinem o jednom pitanju: Da l e moja otkrica biti dobra za ljude? Jer odavno je znano da ljudi iskoriste sve inovacije da naprave sline.injenica da je moj laboratorij bio rastavljen do tog trenutka, donijela je veliku pomoc mojoj tajni. Meutim , uspio sam spasiti opremu koja mi je trebala za moj eksperiment. Sam sam sastavio novi transmiter iz ove opreme i spojiti ga sa odailjaem. Eksperiment sa tako velikom koliinom energije je mogao biti vrlo opasan.Ako mi se potkrala greka u kalkulaciji energije bilo kojeg vrtlonog objekta bi udarila straga.Upravo zbog toga sam boravio 2 milje udaljen od laboratorija.Rad mojih instalacija je radio poput sata. Princip experimenta je bio vrlo jednostavan.Da biste bolje razumjeli princip rada, potrebno je shvatiti sto cu eterini vrtlozi i svjetlee kugle. U osnovi to je ista stvar. Jedina razlika je sto su svjetlee kugle vidljivi eterini objekti. Vidljivost svjetleih kugli se postize flouroscentnom svjetlosti dijelova nab ijenog zraka. Mozemo to usporediti sa nacinom kako tinta boji vodu u vrtlozima. Da biste kreirali odjekujui Zemlja - Mjesec syistem potrebno je kreirati koncentraciju nabijen ih dijelova izmeu Zemlje i Mjeseca. Zbog toga sam uzeo osobine eterinog vrtlonog objekta da bi sakupio i prenio nabijene dijelove. Generator je reflektira eterine objekte prema Mjesecu. Dok prolaze kroz elektrino polje Zemlje, eterini objekti zarobe nabijene dijelove unutar sebe. Kako elektrostatiko polje Mjeseca ima isti polaritet kao i elektrino polje Zemlje, eterini vrtlozi reflektiraju od njega I vraaju Zemlji pod drugim kutem. Nakon sto se vrate na Zemlju eterini vrtlozni objekti se opet reflektiraju nazad prema Mjesecu. To je nain na koji je rezonantni sistem Zemlja- Mjesec bio okupiran nabjenim dijelovima.Kada je postignuta potrebna koncentracija u rezonantnom sistemu Zemlja - Mjesec ono se samostalno energizira na svojoj frekvenciji.Energija potpomognuta milionima dijelova rezoznatng sistema je p romjenjena u eterini vrtloni objek kao ogrmona moc u elektrinom polju Zemlje.Medjutim to su bile samo moje hipoteze, i doista nisam znao kako ce se ponaati u realnosti. Dobro se sjecam dana experimenta. Oekivano vrijeme se bliilo.Minute su se sporo vukle, i
inile su se kao da godine teku. Pomislio sam da cu poludjeti od ekanja. Na kraju, oekivano vrijeme je doslo i nista se nije dogodilo .Prolo je jos 5 minuta ali nista neuobiajeno se nije dogodilo. Na um su mi padale razlicite teorije: mozda sat ne radi dobro, ili sistem nije proradio ili da se jednostavno nista ne mora desiti. Bio sam na rubu ludila odjednom. Ucinilo mi se da se za trenutak zamrailo i osjetio sam udnu senzaciju u svom tijelu kao da tisue igala bode moje tijelo. Uskoro je sve zavrilo no ostao je neugodan metalni okus u mojim ustima. Svi moji miii su bili oputeni i udno zujanje u mojoj glavi. Osjetio sam se uasno iscrpljenim. Kad sam se vratio u svoj laboratorij otkrio sam da je netaknut, samo jako miris paljevine u zraku, i onda opet.... ogromna neizvjesnost me obuzela,.. nisam znao rezultate svog experimenta. Tek poslije, itajuci u novinama o neobinom fenomenu , shvatio sam kakvo strasno oruje sam stvorio. Naravno, oekivao sam jako veliku eksploziju. Ali to ak nije bila ni explozija, bila je katastrofa! Nakon eksperimenta sam odluio da u uvati tajnu svog otkria do svoje smrti. Naravno, znao sam da netko drugi vrlo lako moze ponoviti moj ludi eksperiment. No to ce zahtjevati priznanje da eter postoji a nas znanstveni svijet se sve vise i vise udaljava od istine. ak sam zahvalan Einsteinu i drugima zbog njihovih netonih teorija jer one vode ovjeantsvo daleko od opasnog puta kojim sam ja kroio. No mozda, je to njihovo postignue. Moda e jednom, za 100 godina, kada razum nadvlada brutalnost, moj eksperiment sluiti za dobrobit ovjeanstva. Nikola Tesla i eter ± nova nauka i tehnologija
Nikola Tesla je otkrio i koristio fundamentalni zakon koji pobudjuje potencijalne delove etra, i.e. zakon koji struktuira originalno beskonaan i kompaktan (apsolutno homogen) etar. Radi se o principu osamostaljivanja delova u beskonanoj celini jedinstevenog fizikog continuum-a (u dananjoj naunoj upotrebi je vie pojmova koji svi znae istu fiziku pojavu: nula, kontinum, kontinuitet, etar, beskonanost, celina, Elejsko Bie, Euklidova taka, vakum, itd.). Delovi kontinum-a nastaju po posebnom algoritmu koji ih izdvaja tako da ne naputaju celinu, tj. beskraj, i oni su to to nazivamo elektromagnetnim entitetima ili klasino - svetlost.
Iz pretpostavke kontinualnosti etera, osnovnog kosmikog medijuma, sledi ne samo da je centar kosmosa svuda, tj. neodredjen ve sledi i to da zakon njegovog struktuiranja mora biti podudaran sa zakonom koji definie relacije taaka na homocentrinim sferama. (Ovde nije mogue ulaziti u dublju analizu tog zakona ija sutina zahteva upotrebu jezika filozofske ontologije i matematike. Nije poznato da je Tesla svoju teoriju dovrio i iskazao u ovom obliku, ali je ostavio nekoliko aparata koji rade na savremenoj fizici potpuno nedokuivim principima. Re je o etarskom generatoru, tj. elektromagnetskoj kugli na uvek istom elektro-potencijalu bez obzira na izvod, tj. odliv energije, zatim o asinhronom motoru koji radi na gravitacione talase planeta sunevog sistema (motor sam poinje sa radom u izvesno doba godine, reagujui na odredjenu konstelaciju planeta i isto tako staje kada mu istekne rezonantni interval vremena). Osim ovoga, Tesla je ostavio i ³lebdilicu´, metalni disk sa antigravitacionim svojstvima, koji levitira na visini koja zavisi od jaine gravitacije na datom terenu.) Etarski medijum beskonaan je u svim pravcima, ima jednu jedinu karakteristiku - r (radius) koji (po sfernom zakonu) useca sferne delove u kontinuum, delove ije su povrine diskontinualne, odnosno punktualne. Delovi struktuiranog etera mogu biti sinhroni, odnosno rezonantni, i asinhroni. U p rvom sluaju dolazi do kondenzovanja subatomskih estica kao to su elektroni, protoni i neutroni. Ove estice nastaju rezonantnom sintezom fotona po istim princip ima po kojima se i sami fotoni osamostaljuju kao posebni entiteti u eteru. Asinhroni delovi etera, dakle, nerezonantni, jesu prostor u kome rezonantni fotoni grade materiju. Teslin Toranj Varadenklif bio je pitagorejski oscilator. Matematika njegovog emitovanja kompleksa elektromagnetskih talasa specijalnih karakteristika bila je identina sa tajnom stvaralakom matematikom Pitagorejaca. Simboli koje je Tesla pisao u svojim jednainama imali su jednoznanu fiziku interpretaciju. Principi Tesline etarske tehnologije pripadaju nivou kosmike egzistencije sa koga se vlada prostorom i vremenom. Ne sama Kula, nego princip rezonantnog i harmonijskog oscilovanja etera je tako moan da se njegovim shvatanjem i primenom bez sumnje reavaju svi kljuni problemi savremene fizike i posebno konverzije energije. Pomou svoje takozvane otvorene vakumske cevi Tesla je proizvodio protone, elektrone i neutrone direktno iz fizikog kcontinum-a, stvarajui ih na bilo kojoj udaljenostei. Umesto da pusti da protonski snop putuje prostorom do odredjenog mesta, on je obrazovao uslove za trenutno nastajanje proizvoljnog broja estica na bilo kojoj zadatoj distanci. Veliina elektrona, protona i neutrona takodje niim nije bila ograniena. Upravo razlika u njihovoj veliini, s obzirom da su one gradivne jedinice svakog sveta u Kosmosu, jeste razlog vremenskog pomeranja medju paralelnim svetovima, koji inae svi pripadaju istom osnovnom continuum-u. Oslanjajui se na pretpostavku o Teslinom zapanjujuem i u nauci jo nedostignutom poznavanju zakona prirode, moramo se zamisliti nad tim kakve je tehnike zadatke i sa kakvim moguim posledicama Teslina Kula Vordenklif trebalo da izvri?
1) Da osciluje jonosferu; kako naponska razlika izmedju zemljine povrine i jonosfere iznosi oko dve milijarde volti, to bi Kula neprekidno oscilujui viim i niim harmonicima frekvencije jonosfere, najzad ula s njom u fazu (rezonanciju) i ispraznila je slino kao to se prazne obini elektrini kondenzatori. S obzirom da bi se takvo pranjenje izvrilo trenutno, postojala je realna opasnost unitavanja Njujorka. Jer pranjenje bi izgledalo ovako: iz jonosfere odjednom bi se sruio visokoenergetski stub plazme velikog prenika, moda i nekoliko stotina kilometara, i sve na tom prostoru bilo bi dezintegrisano, spaljeno na nain kako se u Biblijskim legendama opisuje propast Sodome i Gomore. Naravno, Tesla nije hteo da uniti Njujork, ve kratkim intervalima oscilovanja samo da crpi energiju iz jonosfere za pogon svog velikog oscilataora koji je zahtevao minimalni napon od sto miliona volti. Kao aparat za vrlo kratko oscilovanje Tesla je koristio veliki broj ultravioletnih lampi rasporedjenih na vrhu kupole. 2) Da uzima energiju iz etera; oscilovanjem nerezonantnih elektromagnetnih polja mogue je pomeriti vremensku koordinatu i reciklirati energiju iz prolosti i budunosti, a da se ne naruava elektromagnetna stabilnost okoline. Svakako, to se mora raditi po strogo kauzalnom matematikom zakonu koji odnose frekvencija odredjuje sasvim precizno, inae efekti izlaze izvan kontrole i deava se neprevidjeno dekomponovanje materijalnih objekata ili njhovo trenutno izbacivanje iz segmenta nae realnosti, kao u Filadelfija Eksperimentu. 3) Da otvara vremenske prozore u paralelnim svetovima; kako paralelni svetovi imaju elektromagnentu strukturu talasnih duina i frekvencija ra zliitih od naeg sveta, mogue je kompleksno-harmoninim elektromagnetskim oscilovanjem uspostaviti parcijalnu vezu izmedju frekvencije naeg sveta i frekvencija tih drugih svetova, tako da pojedini prizori iz njih postanu vidljivi u naim uslovima na Zemlji, i obrnuto. 4) Da ubrzava mentalnu evoluciju oveanstva; uspostavljanjem konstantnog polja vie frekvencije, harmoninog kolektivnom elektromagnetnom polju ljudi, vri se postepeno poveavanje moi percepcije i proirivanje mentalne sposobnosti prijema ideja. Zraenje ovih frekvencija moe biti i tetno, ako je neprecizno. Svaka disharmoninost polja (nerezonantnost) izaziva u oveku delimino razdvajanje mentalnog i fizikog plana to se u blaem vidu manifestuje kao rak, psihoza i druga oboljenja.Potpuno razdvajanje je, naravno, smrt jedinke. (Na istom principu funkcioniu i virusi, bakterije, kao i promena u Kosmosu uopte.) Vano je napomenuti da su ovi procesi uglavnom tempirani, tj. s odloenim efektima. Usled nedostatka pravog znanja, ljudi svoju elektromagnetsku okolinu sve vie zagadjuju radiotalasima, radarskim mikrotalasnim zraenjem (radari uzrokuju rak i to je eksperimentalno dokazano) i drugim negativno interferirajuim elektromagnetnim zraenjima koja su u disharmoniji sa frekvencijama ivih bia i informatikim poljem naeg Sunevog sistema. 5) Da po volji transponuje planetu Zemlju u paralelne realnosti; da je dovrio svoj sitem od pet emitera i pustio ih u rad, Tesla bi bio u mogunosti da itavu Zemlju, kao jedinstven rezonantni sistem, dovede u stanje oscilovanja specifino za neki drugi segment realnosti i tako nas fiziki premesti u paralelni svet. Ovim aktom on je verovatno eleo da izvri mutaciju ljudske vrste, ubrza putovanje civlizacije kroz vreme i na taj nain naglo je unapredi tehnikim putem. Ai s
obzirom na univerzalnu uskladjenost frekvencija u ko smosu ovo bi bilo veoma opasno. Ulaenje Zemlje u fazu rezonantnog oscilovanja sa paralelnim svetom trajalo bi suvie dugo i deavale bi se katastrofe poput one iz predanja o Atlantidi. Napustivi fiziki plan Tesla nam je ostavio svoj dragoceni nauni putokaz. Njegov rad ja sno pokazuje da se iz raznih aspekata, uglova i interpretacija istina nikada ne moe potpuno sagledati, kao to se ni continuum ne moe sagraditi iz diskretnih delova. Priroda istine takva je da se ona mora spoznati odmah, do kraja, u celini ili nikako. Podsetimo se samo Dekartovog otkria da beskonano prethodi konanom i Spinozine beskrajne supstancije, koja je ono to prirodu ujedinjuje sa Bogom. Savremeni eksperimentatori treba da imaju na umu da se tajna objanjenja fizikog krije u metafizikom. I dokle god naa nauka bude zaslepljena istraivanjem iskljuivo materije, dotle emo biti u ovom nepodnoljivom stanju iluzorne, podeljene i nesavrene svesti. Kljuni prodor sadanjeg ljudskog saznanja mora se uiniti, i uinie se, u fizici. Jer gradju materije, zakone njene kreacije i njenu ulogu u prirodi treba prethodno definitivno razjasniti, da bi se ljudski um oslobodio i osposobio za prava duboka kosmoloka istraivanja. Rukvodioci Filadelfija eksperimenta, ma ko da su bili, otkrili su nam egzistenciju do tada nepoznatih naunih problema. U smislu fizikih zakonitosti, za eksperimentatore prirodom, znanje, mo i pravo da u pogon stavljaju njene principe - izjednaeni su. Ali ta biva onda kada usvojimo visoko verovatnu pretpostavku da isti kosmiki principi vladaju i naunicima, kao delovima Kosmosa? ta ako se sva materija, organska i neorganska, u elementarnom obliku moe razviti u takozvane elektromagnetske spektre i iz njih povratno sintetisati po egzaktnim matematikim zakonima? Zar onda etika pravila ne g ube svoj iskljuivo ljudski karakter i ne zadobijaju univerzalnu matematiku podlogu? Nije li etika onda samo kosmiki princip distribucije energije? U tom smislu ona zadobija snagu prirodnog zakona. Teko emo objasniti eventualnim stanovnicima u vremenu po merenih svetova zato naim reaktorima i akceleratorima izazivamo katastrofe njihovih galaksija i zvezda i zato uopte eksperimentiemo na nain koji i nas same nepredvidljivo menja i razara. Ako je etika u sutini harmonija, a dobrota energetski ekvilibrijum, onda u svetu nuno deluje matematika kosmika etika. A nad matematikim principima nasilje se ne moe vriti. ("Nema kraljevskog puta u geometriji!" - rekao je Euklid kralju Egipta, dok se muio da rei jedan geometrijski problem.) Kosmos je zavreni eksperiment na koji razum postavlja pitanja, pametna, ali i glupa, i zato je primenjena nauka, rodjena iz defektne, a nesavitljive teorije, ono ega se pravi filosof i naunik prvo mora odrei da bi shvatio neto od rada kosmikog mehanizma.
Evolucija Teslinih filosofskih stavova od vizionarskih do isto inenjerskih i od inenjerskih do metafizikih, kao i Teslin lini ivot, paradigme su pravog osnivaa nauno-tehnoloke civilizacije. Njegov odnos prema ljudima kao i prema samom sebi posledica su dejstva impersonalnog apsoluta u njemu kao oveku; ni prema sebi, ni prema drugima nije imao lini odnos i zato je tako malo greio u ivotu. U savremenoj nauci Tesla se sve vie citira. Poeli su da ga prouavaju i naunici koji do sada nisu poimali tekoe elektromagnetske teorije zasnovane iskljuivo na Maksvelu, posebno oni koji se mue ujedinjenjem elektromagnetizma, gravitacije i jake i slabe nuklearne sile. Da li je materija beskonano deljiva ili nije? Je li prostor beskonano deljiv? Najzad, ta je sa ulogom vremena u fizikim procesima, njegovom jednoznanom i ontoloki zasnovanom definicijom kao i njegovim dejstvom? Naravno, bez definicije vremena ne moe se dati nikakva hipoteza o njemu kao aktivnom faktoru fizike realnosti. Ili je vre me samo mera, neka vrsta ljudske fikcije, obina kordinata, kako se danas preutno uzima u fizikim teorijama, postavljenim na relativizmu i kvantnoj mehanici... Ljudsko neznanje je neizmerno i odbacivanje Tesliniih ideja o etru kao osnovnom medijumu koji strukturno ujedinjuje prostor i materiju dovelo je do zaustavljanja miljenja u fizici, do kruenja u koncepcijama, do neprestanog vraanja na stare, ve ispitane i prevazidjene ideje. Re je, pre svega, o Ajntajnovoj neadekvatnoj matematici (mnoenje nega tivnom duinom u specijalnoj teoriji relativnosti, iz ega proistiu vremenska nesagla snost opaaja u translatornim sistemima i skraivanje duine tela u pravcu rasprostiranja, zatim, mnoenje nulom u optoj teoriji relataivnosti, iz ije korekcije je proizila najvea besmislica moderne kosmologije: big-bang teorija, tj. naizmenino eksplodiranje i saimanje kosmosa). U pravim naunim krugovima, koji svesno preuzimaju na sebe rizik obrazovanja ³nove f izike´, Tesline koncepcije sve vie se prouavaju i uvaavaju. U ovom trenutku su u toku eksperimenti sa ekstra niskim i ekstra visokim frekvencijama specifiniih modulacija, (HARP projekt), kojim se zrai jonosfera. Sve posledice tih dejstava se jo ne znaju. Medju njima su i upravljanje metereolokim pojavama, naroito uraganima i atmosferskim pritiskom, kao i utiskivanje misli i emocija subjektima spolja, elektromagnetskim putem, tj. rezonancijom sa elektromagnetskim emiterima. Pokazalo se da je tehnoloki sasvim mogue imitirati elektromagnetsku osnovu ljudskih misaonih radnji, tako da subjekat ima utisak da je to njegova originalna misao ili odluka njegove slobodne volje. Upravo to je i glavni stav Tesline kibernetike: "ovek je automat kosmikih sila" istie on u vie lanaka i predavanja. Jo lake je, kau eksperimentatori, izazvati masovne emocije ili imputirati nameru velikom broju ljudi adekvatnim osciliranjem jonosfere, koja je samo kompleksna mrea niih harmonika kolektivno nesvesnog itavog oveanstva. Jonosfera je klju za upravljanje masovnim oseanjima i mislima. A svega ovoga Tesla je bio svestan jo daleke 1899. Godine, u Koloradu. Univerzitetska nauka, posebno srpska nauna zajednica, je protiv Tesle i njegovih ideja pre svega zato to ih ne razume. Drugi jak razlog je u Teslinom suprotstavljanju nuklearnoj fizici i njegovoj proceni da e njena primena u tehnologiji trajati kratko i da kvantna mehanika nema
ozbiljnu naunu budunost. Zar akceleratori nisu ve prevazidjene stare maine, dobre jo samo za Muzej nauke i tehnike? Tesla - kosmolog imao je svoju filosofsku i religijsku poziciju: "Aristotel je uio da u vasioni postoji nepokretna entelehija koja sve pokree i misao je njen glavni atribut. Isto tako ja sam uveren da je ceo kosmos objedinjen kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Postoji u vasioni neko jezgro otkuda mi dobijamo svu snagu, sva nadahnua, ono nas veno privlai, ja oseam njegovu mo i vrednosti koje ono emituje celoj vasioni i time je odrava u skladu. Ja nisam prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kada hou da mu pridam kakav materijalni atribut, onda mislim da je to SVETLOST, a kada pokuavam da ga shvatim duhovno onda je to LEPOTA i SAMILOST. Onaj koji nosi u sebi tu veru osea se snaan, rad mu ini radost jer se i sam osea jednim tonom u sveoptoj harmoniji". Zakljuak studije ili o perspektivi nauke Nikole Tesle Ne samo ljubitelji i fiziari - amateri, koji nastavljaju Teslin rad, ve i svi ljudi koji duboko misle o nauci, slau se u jednom: uenje savremene fizike u osnovi je skup neloginih stavova, jedan kontradiktoran sistem. S jedne strane gledano, vreme je relativno i zavisi od posmatraa, a s druge strane tvrdi se da vreme kvantnog skoka nije merljivo. Na katedrama na kojima se prouava nuklearna fizika, odnosno raspad atomskog jezgra, vai pretvaranje materije u energiju bez ostatka i u fisionim raunima sve se slae. Na katedrama za astrofiziku, medjutim, pretvaranje materije u energiju ne uzima se ozbiljno, ve se masa rauna preko jaine gravitacije, koja se opet izraunava preko Doplerovog pomaka, tako da na papirima nedostaje preko devedeset posto materije u Kosmosu. Umesto da se menja teorija, ovo se u kolama naziva "defekt mase". To jest, kriva je masa to nedostaje, jer ef katedre i profesori "misle dobro i predaju istinu". Oni su "drava za katedrom". Naalost, stvari se od Galileja i ordana Bruna nisu mnogo izmenile. Tesla je radio i na specijalnoj "vakuumskoj cevi sa otvorenim krajem" koja slui kao projektor estice na neograniene daljine. Ciljanje se vri elektrostatiki, du elektrostatikih slojeva atmosfere, koji se mogu videti i golim okom: to su upravo oni slojevi po kojima klize oblaci. Pokazuje se da su polifazni sistem, indukcioni motor i generatori naizmenine struje - manje znaajna Teslina otkria. Najvanije je svakako ono to se iz njegovih eksperimenata sa etro m i vremenom moe izvui kao potpuno nova, kosmoloka fizika, utemeljena na energetskoj rezonanciji etra i rezonantnim efektima vremena, i postaviti umesto fizike zasnovane na plitkom i nejasnom konceptu "sveopteg i venog kretanja izazvanog silom". Teslina glavna otkria su: prenos energije na proizvoljnu distanciju (zapravo, superprovodljivost prirodnih medijuma), njegove vatrene lopte (fuzija strukturnih elemenata etra u materiju), Teslin visokofrekventni rezonantni oscilator za njegove talase ne hercijanskog tipa sa takozvanom bonom modulacijom (to jest svojevrsne majnd-maine, koje p roizvode polja takvih
karakteristika da neposredno interferiraju sa elektromagnetskim poljima ljudskog mozga, priguujui modane oscilacije ili menjajui samu prirodu oscilovanja, to u emocionalnom segmentu indukuje razna oseanja i raspoloenja, kao i izmenjena stanja svesti, kao to su kreativnost, hiperpercepcija, hipermnezija, sve do hiperkognicije u kojoj se pojavljuju ³relativistike´ anomalije u vremenskom domenu), dinamika teorija gra vitacije (diferencijalna teorija po kojoj svaki element Mendeljejevog sistema ima svoje G, svoju gravitacionu konstantu; Tesla je ovde nastavio Etveove radove i izveo niz potvrdnih merenja), i napokon, to je Teslina elektromagnetska teorija, nikada objavljen ai javno formulisana koja ne koristi uobiajene pojmove kao to su "energija", "talasna duina", "frekvencija" i druge, ve umesto njih vae pojmovi: "kriva rasporeda", "vibracija sistema zavojnica", "elektrini pritisak", "proporcija prenosa", "etar", "dinamika elektrinog fluida", "geometrijske mogunosti cevi" itd. Od moderne matematike Tesla je koristio samo Furijeove nizove da bi razvijao elektromagnetske entitete u vie i nie harmonike, jer se to slagalo sa njegovom osnovnom pretpostavkom o istovremenosti svih delova beskonanog fizikog kontinuuma. Jasno je da se beskonanost ne moe sastojati od neistovremenih delova. Teslina kosmologija je najoptijeg tipa, vai za izotropni i beskrajni, jednom reju, celokupni Kosmos, dok je Maksvelova elektromagnetika vaea za mala rastojanja; u sutini Maksvel je izvrio matematizaciju Faradejevih depnih i sobnih eksperimenata, ne konceptualizujui problem do kraja. Nedostatnosti Maksvelove teorije proizvele su kao posledicu velike tekoe u Specijalnoj teoriji relativnosti (odnos energije kvanta i brzine svetlosti u drugom postulatu; sam Ajntajn zanemario je u foto-efektu relativistike promene prostora i vremena u kretanju, jer ako se energija menja sa brzinom, nikakvog efekta ne moe ni biti, ukoliko nema energetske ekvivalencije putanje izbijenog elektrona i upadnog fotona. U optoj teoriji relativnosti, nedo staci Maksvelove teorije doveli su do ideje svetske linije (zapravo do pankosmike ekstrapolacije Faradejevih magnetskih linija sila, koje opisuju gvozdeni opiljci na laboratorijskom stolu), najzad do predstave o konanom svemiru, koji se povremeno sabija u bezdimenzionalnu taku (problem singulariteta) i eksplodira. Na sve ovo ne bi se smejao samo Tesla, nego sa njim i mnogi antiki filosofi i naunici jasnog uma: Euklid, Platon, Pitagora i drugi. Nikola Tesla sa svojom naukom isto je toliko znaajan i neprocenjivo veliki za savremeni svet planetarnog telekomunikacionog sistema i razreenje dubo ke krize vrednosti nauno-tehnoloke civilizacije, koja trai svoju filosofsku ontologiju, kao to je za Hriansku civilizaciju bio znaajan mit Isusa Hrista. Interesantno je da smo tokom stotina i hiljada godina imali toliko mnogo velikih naunika, ali ni jedan od njih nije dobio svoju crkvu kao to je ima Tesla u Kaliforniji, u San Dijegu, upravo u centru svetske nauno-tehnoloke moi. Ni Plank, ni Ajntajn, ni Bor, ni Pauli, ni NJutn, ni Torieli, i pored bavljenja alhemijom i teologijom (Njutn), ili astrologijom (Kepler), ili mistikom (Laplas), nisu ubedili kolektivno nesvesno o veanstvo u transcendentalnu dimenziju svojih naunih pogleda. Hrianska civilizacija je metafora oslonjena na patnju, rtvu i iskupljenje, na tajnu krtenja, uskrsnua i zagrobnog ivota, ona je trajno obojena ovekom i njegovom oseajnou. S druge strane, scijentistiko doba ima Teslu kao humani simbol jedinstva duha i materije, a umesto mitologije i religijske metafore uspostavlja veru u naune principe i jasno vidjenje najdubljih
kosmolokih zakona. U istorijskom smislu, Tesla fundamentalno menja oblik religioznosti na planetarnom nivou. Dakle, on nije obian naunik, pa ni samo genijalan ovek, ve svetskoistorijska pojava najvieg ranga, koja duhovnost teologije zamenjuje duhovnou nauke. Uostalom, savremena fizika ve je postala filosofija novog doba jer se otvoreno bavi strukturom materije, genezom kosmosa, a od skora i etikom. Kvantna mehanika kopenhagenkog kruga oko Bora, Hajzenberga i Paulija, nije reila pitanje osnovne strukturne jedinice materije i principa fuzije (napokon i samu fisiju matematiki opisuje jednaina koja se naknadno i nasilno izvodi iz Lorencovih transformacija (E=mc2), relativistika teorija nije reila problem naune, tj. substancijalne definicije vremena (vreme je..., pa ta je), a takodje nije objasnila ni sadrinu koncepta sile (u optoj teoriji relativiteta Fundamentalni tenzor sa malim korekcijama ima istu vrednost kao Njutnova sila (F) i ne daje nikakvo drugo objanjenje za putanje planeta oko Sunca, sem to se neobrazloeno tvrdi da planete moraju imati putanje kakve imaju zbog oblika prostora, ija se zakrivljenost, opet, ne moe drugaije ustanoviti nego po obliku tih istih putanja; radi se o krunom dokazu, koji ne dokazuje nita i ne prua pravo objanjenje gravitacije i pravu operacionalnu teoriju iz koje bi proisticala mogunost konverzije gravitacione sile u lokalnu rotaciju i njeno korienje). Teslina fizika realnog fizikog kontinuuma ili etra i njegova nauna misao naslonjena na predsokratovsku antiku kosmologiju i pitagorejsku generiku matematiku, (a ne na elektromagnetiku devetnaestog veka), nije odmah mogla da bude nastavljena, pre nego to su se pokazala sva ogranienja drugih nastojanja da se jedinstvenom fizikom teorijom obuvhate zbivanja u fizikoj realnosti. Posle ernobila svakom je jasno da bez prave koncepcije vremena i bez dubljeg poznavanja strukture materije, razbijanje atomskog jezgra nije nita drugo do neodgovorno zlo eksperimentisanje na nivou empirijskih metoda. ernobil je poetak sloma infantilnih vizija kvantnih mehaniara po kojima su i rotilj, mlin za kafu i maina za pranje vea trebalo da rade na atomski pogon. A tragedija space-shutle elendera podsetila je ljudski rod na injenicu da nije ovladao pravim principima putovanja kroz beskrajni kosmiki prostor i da se reaktivnim motorima dua putovanja ne mogu preduzimati. O medicinskim problemima medjuzvezdanih putovanja i da ne govorimo. Teslina fizika prua odgovore i ukazuje na intelektualni instrumentarijum kojim se ovi problemi mogu reavati. Ona se najkrae moe opisati kao interdimenzionalna stacionarna kosmologija i jedina je aktuelna teorija ije mogunosti nisu ispitane. Deava se da izraz koji mi danas upotrebljavamo za neki fiziki pojam nije ni postojao u Teslino vreme. Isto je tako i sa nainom pisanja matematikih iskaza i znakova raunskih radnji. (Od velike je koristi za mladog elektroinenjera, koji je, na primer, mnogo puta ve uo da je Julius Robert Majer otkrio zakon o ³odranju energije´, da se iznenadi kada, itajui original, otkrije da Majer nigde i ni u kom smislu ne upotrebljava re energija; ili kada kod Arhimeda i Galileja, koji su sve izvodili matemataikim putem, ne nadje ni jedan znak raunskih radnji; ili kada vidi da ak i Njutn, koji je ve bio pronaao infinitezimalni raun, jo uvek sve dokazuje geometrijski, isto kao Euklid i svi drugi naunici u vremenskom razmaku izmedju njih dvojice.)
Za razumevanje Tesle je apsolutno neophodno ne samo itanje njegovih originalnih tekstova, ve i razjanjavanje sadraja termina njegovog naunog jezika, da i ne spominjem ifrovani deo zaostavtine gde je jedan te isti pojam korien u razliitim kontekstima, tako da ima n-faktorijal kombinacija semantikih izvoda. Bez jasne hipoteze Tesline teorije i podudarnog obrasca miljenja, ovo je praktino nemogue razumeti. Avangardna svetska nauka polako se okree Tesli. Nisu u pitanju ni komercijalni, ni univerzitetski segmenti naunog miljenja, ve javnosti nepoznati pikovi svetske moi, vorovi difuzne mree svetskih upravljaa globalnog informatikog i scijentistikog oveanstva, u kome su svi pojedinci povezani sa svim drugim pojedincima kanalima svetskih telekomunikacija i to na samo dva opta principa: srodnosti ideja i nivoa inteligencije.Medjutim, ono to ih sve spaja fundamentalno jeste subjektivna relacija prema vremenu kao sutini nove civilizacije. Sve dosadanje civilizacije zasnovane na ontosu prostora (tj. na prostoru kao njihovoj sutini) samo su istorijske injenice. U Teslinom planetarnom drutvu sva e energija biti crpljena iz nepotroivih i besplatnih prirodnih izvora. On je ukazao na to da je Zemlja jezgro ogromnog generatora i da rotacijom elektrie sporiju jonosferu milijardama volti i ampera, da zapravo, oveanstvo ivi u sfernom kondenzatoru neizmerne snage, koji se sam od sebe neprestano puni i po elji se moe prazniti. Postoji jonosfera (faza), dielektrik (atmosfera) i Zemlja (nula). Imamo, dakle strujno kolo koje daje prirodni elektricitet neograniene snage, to jest istu energiju, koja ne trpi nikakvu konverziju: izvri rad i u istom obliku vrati se u prirodnu sredinu, u sistem planete Zemlje. Postoje i Teslini linearni akceleratori u obliku otvorenih vakuumskih cevi, to je st cevi koje rade na sobnoj temperaturi i iji se energetski snop ne rasipa, jer ne putuje kroz prostor ve je navodjen elektrostatikim karakteristikama cilja, tako da na bilo koju d istanciju moe da se prenese bilo koja koliina energije indukcijom. To su Teslini uveni "zraci smrti" napravljeni p rema modelu funkcionisanja Sunca. Kenet Korum, koji je ponovio Teslin eksperiment u Americi i dobio efekte ipak nije shvatio poentu: Tesline estice ne putuju kroz prostor kao loptice ili Hertzovi talasi, ve nastaju iz indukcionih polja, ba kao i njegove ve spomenute "vatrene lopte". Radi se o Teslinoj originalnoj teoriji kosmikog zraenja, koju je i eksperimentalno dokazao. Teslino obrtno magnetsko polje ima univerzalno vaenje. Naprosto, to je jedna istina dublja od ljudske gnoseologije i ljudske oseajnosti, istina matematikog tipa, ija ideja se neposredno ostvaruje u svakoj instanciji kosmikog Bia. Usudjujem se da zakljuim da ni Teslin indukcioni motor, takozvani asinhroni, nije konceptualno dovoljno prouen. U njemu se nalazi jo neotkrivena tajna rotacije nebeskih tela i rotacije uopte. Ubrzano kretanje Teslinog jajeta proistie iz promene geometrije polja, a ne iz dodavanja kvantuma magnetske sile. Rad ovog motora izgleda jasan, ba kao to je nekada, pre Galileja i Njutna, svakome izgledalo jasno da je teina tela uzrok njegovog slobodnog pada. Od drugih Tesliniih enigmi, neprouene su: radio-tehnika (vie neometanih emisija na istoj frekvenciji) sa dvanaest u sutini neprimenjenih patenata); struktura materije ("Obiavao sam da
razbijam atom ne oslobadjajui nikakvu energiju" - izjava N. Tesle iz 1923. g.); gravitacija (model gravitacionog motora sa olovnim rotorom i statorom od stakla, koji radi jednom godinje, reagujui na konstelaciju planeta); teorija etra (materija se struktuira iz etra i opnovo rastvara u etar, po jednostavnim matematikim zakonima, ali neto vie materije nastaje, nego to nestaje odatle povremene kosmike katastrofe); Teslini medicinski aparti i d ejstvo Teslnihi niskofrekventnih talasa na rad mozga (izazivaju kontrakciju i dilataciju subjektivne vremenske baze, tj. promenu psiholoke sekunde). Tesla je smatrao istinitom Budinu ideju o ³ja´ kao o iluziji. ³Zaista,´ govorio je, ³mi nismo nita drugo do talasi u subjektivnom prostoru i vremenu i kada ti talasi ieznu, iza nas ne ostaje nita... Nema individualiteta. Ne moe se rei da talas u okeanu ima individualnost. Postoji samo iluzorno sledovanje talasa jednog za drugim. Vi niste ista osoba koja ste bili jue; i ja sam samo niz priblinih egzistencija, ne potpuno istih. Ovaj lanac je ono to proizvodi dejstvo trajnosti, slino pokretljivosti slike, a ne moja subjektivna i pogrena predstava o mom realnom ivotu´. Kada zamiljam Teslu, ne vidim ga nasmejanog, nego alosnog zbog onoga to ljudi sami sebi ine, u svojoj neizmernoj podredjenosti nepoznatim prirodnim silama. Nije kraj. Novi je poetak.
Preneseno sa: http://www.bastabalkana.com/