eneolitik

Eneolitik 2014./2015

Sadržaj skripte: 1. Skriptirana Praistorija jugoslavenskih zemalja III – grupa autora 2. Skriptiran Eneolitik i eneolitičke kulture u BiH – Brunislav Marijanović 3. Skriptirana Gudnja – višeslojno prapovijesno nalazište – Brunislav Marijanović 4. Skriptirana Ravlića pećina – prapovijesno naselje – Brunislav Marijanović 5. Skriptirani Prilozi za prapovijest u zaleđu jadranske obale – Brunislav Marijanović 6. Skriptirana Prapovijest – Eneolitik – Tihomila Težak Gregl 7. Skriptiran Vučedol – treće tisućljeće pr.n.e. – grupa autora 8. Skriptiran Jos ipovac Puni tovačk i – Veliko polj e I – Zaštitna arheološka istraživanja na trasi autoceste A5 – dva – Retz – Gajary i badenska kultura – Lea Čataj 9. Skriptirani Indoeuropljani – zagonetka njihova podrijetla – James Mallory 10. Skriptirani znanstveni članci(50-ak) raznih autora 11. Bilješke sa seminara 12. Bilješke sa predavanja

1. Praistorija jugoslavenskih zemalja III – Eneolit – grupa autora 1.1 Uvod – Nikola Tasić, Stojan Dimitrijević - prva istraživanja eneolitika : – Karl Deschman (Dežman) – Ljubljansko Barje ( lokalitet Brundorf – Ig) – 1875./1876. - za razvoj eneolitskih istraživanja važni: - Franjo Fiala – Debelo Brdo - Josip Brunšmid – Sarvaš - Mato Vohalski – Gomolava - eneolitik – kontinuirani razvoj na relaciji neolitik – eneolitik - bakreno doba – bakreni nalazi i bakrena metalurgija - period prijelaza iz neolitika u brončano doba – vremenski kratkotrajan - bitna eneolitska bibliografija - Nikola Vulić, Miodrag Grbić – 1937. – Corpus vasorum antiquorum - Robert Rudolf Schmidt – 1945. – Die Burg Vučedol - Vladimir Milojčić – 1949. – Chronologie der jungeren Steinzeit Mittel und Sudosteuropas - tada slabo istražen Jadran, Makedonija tada neistražena - reprezentativna nalazišta: - Srbija: Bubanj, Hum, Gradac (Zlokućane – M. Vasić), Pločnik, Kovilovo, Veljkovo, Zlotska pećina, Krivelj, Klokočevac (N. Tasić), Manastir, Padine (nekropola – B. Jovanović), Donje Butorke (D. Srejović), Jelenac, Đurđevačka glavica, Jasik, Korićane, Višesava - Vojvodina: Gomolava, Perlez, Rimski šančevi, Čoka, Srpski krstur, Crna Bara, Bogojevo, Brza Vrba, Dobanovci, Belegiš, nekropola kod Nose, Batke kod Sente, Vajska, Kolovici - Kosovo: Hisar, Lipljani, Gračanice - Makedonija: Skopsko kole, Crnobuki, Bakarno gumno, Karamanska tumba - Slavonija: Vučedol, Sarvaš, Vinkovci, Vindija, Cerje Novo, Cerje Tužno, Velika špilja na Ravnoj Gori, Beketinac, Mitrovac, Cerić

- Bosna: Debelo brdo, Hrustovača, Zecovi, Pivnica, Donji Klakar, Modran, nekropola kod Bijeljine - Slovenija: Ljubljansko Barje ( Studenac pri Igru, Resnikov Prokop, Partski kanal), Vinomer, Ptujski grad, Drulovka, Žreče, Kevderc, Ajdovska jama - Jadran: Grapčeva špilja, Vela Luka (Korčula), Gudnja, Tumul kod izvora Cetine, Rubež, Male Grude

1.2. Zaključna razmatranja – Nikola Tasić, Stojan Dimitrijević, Borislav Jovanović -uvod: - kasni neolitik – usavršena litička proizvodnja - početna etapa eneolitika – nema velike razlike u usporedbi s kasnim neolitikom - prerada predmeta – temelji produkcije se mijenjaju - najstariji metalni objekti na Balkanu: Fafos, Vinča (bakrena perlica), Grivac, Gornja Tuzla, Divostin, Velika Gradina kod T. Užica, Pločnik - lokalne je produkcije zbog: tipološke jednostavnosti alatki, bogatih ležišta ruda - rade se samo najefikasniji alati – nema kalupastih ili jezičastih sjekira - ostava iz Pločnika – kalupaste od krečnjaka te čekić sjekire od bakra, posuda za lijevanje - ekonomičnost trošenja bakra zbog slabe prisutnosti - Sarvaš – bakreni bodeži – pronađeni kalupi za njihovo lijevanje - Split – Gripe – pored ostave sjekira – pronađeno i zlato - Rudna glava – pronađeno 20 okana – masivni čekići batovi za vađenje ruda + jelenji rogovi za skupljanje prethodno izlomljene rude – jedinstvena rudarska tehnologija - počeci: - samorodni bakar – obrađen u početku tehnikom hladnog kovanja – zapravo smatran kao pogodna stijena na kojoj su primjenjene poznate tehnike okresivanja - kalupi stvaraju mogućnost serijske proizvodnje - primjer kulture koja uvozi sirovinu – Cucuteni – Tripolje – analize pokazale da bakar iz ostave u Karbunu pripada podunavsko-karpatskoj regiji - tehnike: izvlačenje, istanjivanje, savijanje i rezanje metala, probijanje otvora za držač, hladno i toplo kovanje, struganje i glačanje

1.3. Tiszapolgar kultura – Nikola Tasić - uvod: - nekropole kod Subotice (Nosa), Sente; Crna Bara kod Mokrina, Šančine u Belegišu, Srpski Krstur, Jaša Tomić, Riđica, Rospi – Ćuprija, Progar - Potisje (sjeverni Banat, sjeveroistočna Bačka); uz Dunav od ušća Save pa prema istoku ( južni Banat, sjeverni dijelovi Srbije), istočni dio Srijema - mlađi dio kulture – Bodrogkereszturska kultura - nekropole : Srpski Krstur, Čoka, Kamaraš kod Horgoša - mlađi dio kulture – Senta, Subotica ( Nosa) – grobovi ukopani u tiszapolgarske jame - Gospođinci – tip naselja - sadržava neolitske tradicije u gradnji - keramika Tiszapolgar kulture: - nedostatak ukrašavanja, česte rožaste drške - čest pehar na nozi, amfora i zdjela

- keramika Bodrogkeresztur kulture: - crvenopečene posude, nema rožastih drški - plitke i kalotaste posude, duboki lonci s bradavičastim nalijepcima, posude za mlijeko – Milchtopf

- dugački kremeni noževi u nekropolama – povezuju se s dolaskom Indoeuropljana - zemljoradnička kultura - Tiszapolgar nastala od Herpaly – Csoszhalom

1.4. Bubanj – Salcuta – Krivodol kompleks – Nikola Tasić - uvod: - jedinstven stil – a više naziva - Rumnjska – Salcuta kultura prema nalazištu Piscul Cornisorolui kod Salcutae - SZ Bugarska, Sofijsko polje – grupa nalazišta – Okol – Glava, Pekljuka, Devetaška pećina – Krivodol kultura - EX YU – Bubanjsko – humska grupa- Milutin Garašanin – istraživanja u Bubnju i na Humskoj čuki - mnogo naziva zbog ogromnog kulturnog prostora - područje rasprostiranja u EXYU – istočna Srbija, južna Srbija, Kosovo, Skopska kotlina, Pelagonija, južni Banat - Dumitru Berciu – Salcuta – I, IIa, IIb, IIc, III, IV - Milutin Garašanin – Bubanj – Hum – Ia, Ib, II, III - naselja: - pećine – Zlotska pećina, Bogovinska - uzdignute – Kovilovo, Krivelj, Bubanj, Humska čuka, Gradac - keramika: – utjecaj vinčanske – crnoglačana keramika – pehari s dvije drške - terakota – Kovilovo, Krivelj, Zlot, Bubanj – steatopigija - metal: - Homoljski masiv – bogat bakrom – Zlotska pećina – metalurški i rudarski centar ranog eneolitika – 50 predmeta - plosnata sjekira – Flach Beile - žrvnjevi korišteni i za bakrenu rudu

1.5. Cotofeni (kocofeni) kultura – Nikola Tasić - uvod: - utjecaj Cernavoda III kulture - javlja se krajem ranog eneolita i traje sve do kraja eneolitskog doba

1.6. Vajska – Hunyadihalom grupa – Nikola Tasić - uvod: - Hunyadihalom – naselje u srednjem Potisju - ime dala Ida Bognar Kutzian - prvo nalazište u bivšoj državi – JZ Bačka – Baba Sivačka kod Vajske - tada je to bilo najjužnije nalazište ove grupe - opća manifestacija – drške sa pločastim završetkom i oblici lončića - nekropola kod Vajske – Bogdan Brukner, Medović – 1966. – 1967. - 6 grobova – zgrčeni položaj ruke u predjelu brade, desni odnosno lijevi bok - 4 slučaja – orijentacija ISTOK – ZAPAD - grob 5 – dva zlatna privjeska - tradicija sahranjivanja od ranog neolitika - indoeuropske zajednice unose „nemir“ – sahranjivanje pod tumulima, grobovi sa okerom i spaljivanje pokojnika - u stilu keramike prisutna dva utjecaja – bodrogkereszturska i kasna Salcuta kultura - zlatni privjesci – Bogdan Brukner misli da su se aplicirali na traku oko glave – oblik dijademe

1.7. Lasinjska kultura – Stojan Dimitrijević - uvod: - prve lasinjske manifestacije uočene tek 1954. godine - obuhvaća EX yu, Mađarsku i Austriju - povijest istraživanja: - Richard Pittioni – 1954. – za područje Austrije, determinirao ju kao tip Pölshals – Strappelkogel kasne badenske kulture - Josip Korošec – 1958. – nalazi iz Slovenije i sz Hrvatske, determinirao ju kao alpski facies lengyelske kulture te smjestio ju u kraj neolita i prijelazno razdoblje - 1951. – 1965. – pisao o lokalitetima lasinjske kulture – Ptuj, Ajdovska jama, Drulovka, Ljubljansko barje, Beketinec, Pavlovac - alpski facies lengyelske kulture prihvatili slovenski prapovijesničari – Paola Korošec, Tatjana Bregant - istraživanja u RH vezana uz učitelja Vjekoslava Dukića koji je iskopavao Lasinju i Beketinac te rekogniscirao područje Kupe i Križevaca - Stjepan Vuković – Cerje Tužno, Cerje Novo - Stojan Dimitrijević – dao naziv lasinjska kultura prema lokalitetu Lasinja kod Kupe (Talijanovo brdo) – prihvatilia ga Nikola Tasić, Zorko Marković, France Leben, Branko Belić - Stane Pahič – Kanzianberg – Drulovka – Lasinja grupa - našičko područje i sjeverna Bosna zacrtali granice rasprostiranja - Nandor Kalicz – zp Mađarska – dao naziv Balaton grupa – tri faze - prva je čista lasinjska, druga je mix lasinjske i Retz – Gajary - Slovenija – J. Korošec, France Leben, Srečko Brodar, Stane Pahič - Ptujski Grad, Drulovka, Resnikov Prokop, Brezje, Zreče, Ajdovska jama, Kevderc, Lubniška jama - Hrvatska, Bosna – Vjekoslav Dukić – Lasinja, Beketinac - Stjepan Vuković – Cerje Novo, Cerje Tužno (Željko Tomičić) - Ružica Drechsler Bižić – Hrsina - Zorko Marković – Koška - Borivoj Čović – Gornja Tuzla

- Đuro Basler – Ljupljanica - Branko Belić – Vis (lokalitet Modran) kod Dervent – višeslojno otvoreno naselje - jedino - rasprostiranje: - mađarska Transdanubija, austrijska Koruška - Vinkovci – Tržnica – ostaci lasinjske kulture iako nema građevinske djelatnosti - Hrvatska – 29 lokaliteta, Slovenija – 16 lokaliteta, Sjeverna Bosna – 5 lokaliteta - periodizacija: - prema Stojanu Dimitrijeviću - Lasinja A – Drulovka, Ajdovska jama, Velika Mlinska - Lasinja B – Požeška kotlina – Gradac, Novoselci, Jakšić - ova je bila prva periodizacija i kriva je - I stupanj – rana /pretklasična faza – Vis Modran, Gornja Tuzla, Letičane, Hrsina, Ajdovska jama, Kevderc - IIA stupanj – ranoklasični stupanj – Vis Modran, Gornja Tuzla, Ajdovska jama, Velika Mlinska, Ždralovo, Drulovka, Resnikov Prokop, Ptuj - IIB stupanj – puni klasični stupanj – Ajdovska jama, Ljupljanica, Beketinec, Pavlovac - III stupanj – kasnoklasična ili baroknoklasična faza – Lasinja, Drljanovac, Požeška kotlina, Kiringrad - nastala na kasnovinčanskom, kasnosopotskom i kasnolengyelskom supstratu - rani i srednji eneolitik - naseobinski elementi: - naselja na 120 – 200 metara nadmorske visine - lako brežuljkasti krajolik – prirodno uzvišeni platoi - špiljski objekti – pastirske stanice – Kevderc – 810 metara - preferira se zemunično jamski oblik naseobina - Ždralovi – zemunično selo – tridesetak zemunica raspoređenih u 3 pravilna reda - Cerje Novo – Stjepan Vuković – Langhaus – 30 – 40 metara dužine – kolci bez zidne konstrukcije – lengyelske tradicije

- lasinjska kultura – rodonačelnica sojeničarskog naselja u istočnoalpskom prostoru - naselja su u pravilu otvorenog tipa i jednoslojna ( uništena dubokim oranjem) - u trenutku pisanja knjige nije bio poznat niti jedan grob lasinjske kulture (?) - keramografija: - trokutasti/pravokutni žig – tipična manifestacija lasinjskog karaktera - vodeći keramografski oblik od početka do kraja – bikonične zdjele s konveksno profiliranim vratom - zdjele na šupljoj nozi, zapretači za žar - tanki stratumi – smrzavanje, pucanje i uništavanje prevlake na keramici - jezičaste aplikacije – urezivanje i ubadanje determinanta - žlice, flašice, idoloplastika - prema keramografiji je predstavnik nečega starog, a ne novog - polustočarski karakter - porijeklo: - Korošec – rezultat lengyelske, butmirske i danilske kulture - S. Dimitrijević – sopotsko – lengyelski supstrat + susjedstvo badenske te dodaje udio hvarske, vučedolske i bodrogkereszturske - Nandor Kalicz – prvi uočio vinčanski utjecaj, trpa ju u Balaton kompleks - Šime Batović – izbacio sopotski i lengyelski utjecaj te uzeo danilsku, hvarsku i cetinsku kulturu kao utjecajne - zaključno – tvorba sopotske, vinčanske i zengovarkonysko – lengyelske - kiringradska varijanta lasinjske kulture

1.8. Badenska kultura – Stojan Dimitrijević - uvod: - ime prema lokalitetu Baden Königshole, Niederösterreich – Donja Austrija - 1945. pojam uveo Robert Rudolf Schmidt - rasprostiranje: - skoro cijela Mađarska(osim istočne), sjeverna i istočna Austrija, Moravska, Češka, južna Slovačka - sjeverna Jugoslavija – od srednje Slavonije prema istoku, sjeverno od Save - Banat, sjeverna uža Srbija, južna Bačka, sjeverno Pomoravlje, Srijem, Baranja, Slavonija - povijest istraživanja: - čehoslovačka literatura – kanelirana keramika - mađarska literatura – pecelska kultura - Stojan Dimitrijević kaže da je istovremena tiszapolgarsko-bodrogkereszturskoj kulturi, ostali da je mlađa - periodizacija: - Evžen Neustupny: - A – Boleraz - B – Fonyod - C – Uny - D – Ossarn - E – Bošaca - Stojan Dimitrijević: - A stupanj – rana ili pretklasična badenska kultura s 2 stupnja - A1 – Boleraz – Deronje, Mostonga I - A2 – Fonyod – Vučedol – Gradac, Zemun, Bapska, Vinča - B stupanj – rana klasična faza badenske kulture s 2 stupnja - B1 – Vučedol – Gradac, Vinkovci – Feldban

- B2 – Vučedol – Gradac, Gomolava, Odžaci III - C stupanj – kasna klasična faza badenske kulture s 3 osnovna tipa - tip Budakalasz – Beli Manastir - tip Uny - tip Viss - tip Hodmezövasarhely – Bodzasaport – Srpski Krstur ( Hodmezevašarhelj – Bodzašapart) - tip Ossarn - naseobinski i pogrebni elementi: - koncentracija uz Dunav, Tisu te jezera ( Balaton, Niuzalj) - apsidalne kuće – korijeni leže u južnobalkanskim arealima (nisu li ovo zapravo kostolačke kuće?!) – zapravo su u principu jamski objekti posvjedočeni - paljevinski grobovi – možda utjecaj Larissa kulture - nekropola u Bogojevu – zgrčenci - 1899. – grob, glava u smjeru sjever – jug - iza leđa nalazio se skelet goveda - podnica jame puna ulomaka posude - skeleti prekriveni fragmentima posuda - pored keramike kremeni artefakti, perle, od probušenih zuba, kosti pernatih živina, koštana dlijeta, utezi za mreže - prvi pokop u ovom kulturnom arealu koji ima oznake sociološke diferencijacije - najveća nekropola – Budakalacz – 221 grob, od čega samo 1 paljevinski - Arađanska humka – Mokrin – najznačajniji na tlu Ex-Yu, pronađen vrč s trakastom drškom - keramografija: - u ukrašavanju keramike dominira kaneliranje - Rillenverzierung – žlijebljenje - pseudopunciranje – kaneliranje izvedeno imitacijom punciranja - vretenasta amfora iz Bapske – „puncirana“ površina – lončari htjeli oponašati iskucavanu obradu metala

- perforirani četvrtasti postamenti - Radošine – Slovačka - pravokutna kutija s provjeslima i životinjskim protomama - grob br. 177 – Budakalasz – prvi dokaz o prisustvu kola u Panonskoj nizini – ali ne i konja kao tegleće životinje - Vučedol – model naslonjača ili fotelje - viseća posuda ukrašena kaneliranjem – Viktor Hoffiler ju definira kao „posudu u obliku kolibe“, ali je zapravo riječ o modelu kupolaste peći – analogija sa vinčanskom kulturom – zapravo pripada vučedolskoj kulturi - plastika je dosta rijetka - metal: - bakar – inače siromašna kultura po tom pitanju - lepezasta plosnata sjekira iz groba u Dobanovcima – prva pojava jednog metalnog oruđa u slavonsko – srijemskom prostoru - Bogojevo – bakreno dlijeto - bakreni dijadem – grob 2. u Vörsu (Verš), Balaton, zap. Mađarska - bakrene traka, 67 centimetara dugačka i sužena na krajevima, rub je iskucan bubuljičastim izbočenjiam, pronađen na lubanji pokojnika - pri iskopavanju Vučedola pronađen i kožni opanak - geneza: - hipoteza o sjevernom porijeklu/nordijska hipoteza - Oswald Menghin – 1926. – daljnji nastavka Nosswitz kulture u Moravskoj - R. Pittioni, Nikola Tasić, Evžen Neustupny - hipoteza o autohtonom porijeklu - Josef Schranil 1928., A. Stocky 1929., vide osnove u jordansmihlskoj kulturi - J. Böhm – područje nastanka – češko moravski prostor - R.R. Schmidt – protobadensku kulturu vidi u gornjim stratumima Bapske i stratumu II Sarvaša – zapravo tako interpretira kasnovinčansku i kasnolengyelsku kulturu) – takvu tezu je prihvatio i Vladimir Milojčić - lasinjska osnova – Milutin Garašanin + jugoistočni utjecaj stepsko – pontske komponente

- hipoteza o jugoistočnom porijeklu/balkansko – anatolska hipoteza - zbog kaneliranja koje u alpskom i srednjeuropskom prostoru nije bilo poznato - Gordon Childe, Vladimir Milojčić (1959.), Nandor Kalicz (dao puno argumenata i objasnio), Stojan Dimitrijević, Colin Renfrew - Evžen Neustupny – revidirao svoju pretpostavku u „poligenetsko porijeklo“ - ideja o nasilnoj i rušilačkoj „badenskoj“ kulturi – Vinča, Jakovo – Kormadin, Bapska, Otok, Sopot, Osijek – Hermanov Vinograd – nastradali u požaru - Čehoslovačka – kanelirana keramika – nešto novo – dakle nije autohtono - lasinjska osnova u Mađarskoj – kaneliranje se ne može izvesti iz lasinjske kulture - kaneliranje je domaće u Podunavlju – treba uzeti u obzir niz analognih elemenata iz kasnovinčanskoj i kasnosopotskoj kulturi - treba u obzir uzeti i Salcuta – Bubanj – Krivodol komponentu - Boleraz – Fonyod etape- nastala u centralnobalkanskom prostoru – kasnovinčanski elementi najvidljiviji

1.9. Kostolačka kultura – Nikola Tasić - uvod: - poznata po tehnici brazdastog urezivanja – Furchenstich - Vladimir Milojčić ju izdvojio, ukazao na to prilikom obrade materijala iz Šuplje Stene kod Beograda - prethodno je bila smatrana kao dio vučedolske( Hrvatska), badenske (Mađarska) i cotofeni (Rumunjska) kulture - Miloje Vasić 1908. publicira prve nalaze, ali ju smješta u brončano doba - zvana i badensko – kostolačka kultura - rasprostiranje: - istočna Srbija sa srpskim Podunavljem - Homoljske planine i uz Dunav - Zlotska pećina, Bogovinska pećina, Kulma Škjopului (kod Klokočevca), Pjatru Kosta ( kod Crnajke), Manastir kod Gospođinog Vira, nekropola Padina, Kostolac, Korbovo, Kostol - Klokočevac, Crnajka – miješanje cotofeni i kostolačke - centralna Srbija sa Pomoravljem - Jelenac kod Aleksinca, Koričane i Čot (okolina Kragujevca) - sjeverna Bosna sa Posavinom - Alihodže i Obre II – centralna Bosna - Pivnica ( javlja se samostalno kostolačka kultura – potvrđeno izdvajanje Vladimira Milojčića) - Vis kod Dervente – naselje - Dvorovi kod Bijeljine – nekropola - slavonsko – sremska regija - Gardoš, Goveđi brod, Pravoslavno groblje, Dobanovac, Banovac, Belegiš, Stari Slankamen, Vučedol - Gomolava – ostava kostolačkih šalica - Mađarski breg u Rumi, obronci Fruške GorE, Cerić, Lovas, Vučedol, Sarvaš

- Banat i Bačka - nalazi iz okoline Odžaka – Most III, Odžaci III, Bogojevo - naseobinski elementi: - badenska naselja – zemuničnog i jamskog tipa - kostolačka naselja – nadzemne građevine - puno lokaliteta sa miješanom badenskom i kostolačkom keramikom - Gomolava III – badenska jama - Gomolava IIIb – kostolačka kultura – 2 horizonta s prostranim kućama - Gomolava IIIc – vučedolska kultura - Homolj – strme padine – kuće postavljane na terasu, jedna iznad druge - zajedničko svim naseljima jest želja za utvrđivanjem - naselja na lesnim gredama – Vučedol, Gomolava, Sarvaš, Cerić (elipsoidni šamac 300x600m) - naselja u planinskim oblastima Bosne i Srbije – zabačena i van prirodnih komunikacija - pećine kod Vrdnika, Pivnica kod Odžaka, Korićane kod Kragujevca, Čot kod Rčače Kragujevačke, Šuplja Stena - sahranjivanje: - poznato – inhumacija i incineracija - zdjele s pepelom/nagorjelim kostima - materijalna kultura – šalice s trakastom drškom - porijeklo kulture – rubna kultura badenskog kulturnog kompleksa

- grob – Gomolava

1.10. Vučedolska kultura i vučedolski kulturni kompleks – Stojan Dimitrijević - povijest istraživanja: - prvi veliki lokalitet – Ljubljansko Barje – Karl Dežman - prvi službeni naziv – Gordon Childe – slavonska kultura 1929. - 1933. – Viktor Hoffiller publicirao prve nalaze s Vučedola - 1897. – Josip Brunšmid izveo prvo pokusno iskopavanje Vučedola - Zok – mađarska Baranja – Dušan Karapandžić - iskopavanje izvedeno u vrijeme jugoslavenske intervencije (1919./1920.) protiv vlade Bele Kuna – okupacija južnomađarskih teritorija - Ferenc von Tompa pisao o tome - Sarvaš – Viktor Hoffiller - 1942./1943. – Robert Rudolf Schmidtt - Ferenc von Tompa – „grupa Sarvaš – Vučedol – Zok“ - slavonski nalazi identificirani kao „Sarvaš – Vučedol kultura“ - mađarska arheologija – Zok kultura - tri naziva – vučedolska kultura, slavonska kultura (G. Childe), Zok kultura - istraživači vučedolske kulture: - Mađarska – Ferenc von Tompa - Austrija – Richard Pittioni - Slovačka – Bohuslav Novotny, Viera Nemejcova Pavukova, J. Vladar - Bosna – Alojz Benac – 1962. – 1964. - Srbija – Milutin Garašanin – 1959., 1973. - Vojvodina – Borislav Jovanović – 1974. - Sjeverozapadna Hrvatska – Stojan Dimitrijević - Mako i Nyirseg – Nandor Kalicz -1968. - Robert Rudolf Schmidt – Die Burg Vučedol – 1945. - 1938. – Robert Rudolf Schmidt – Vučedol – Gradac – 600 metara kvadratnih

- 1942./1943. –Robert Rudolf Schmidt – Vlastelinski Brijeg – Sarvaš – 700m2 – dubina i do 6 metara – najveće iskopavanje prapovijesnog tella na tlu Hrvatske - 1939. – Mihovil Mandić – pećina Hrustovača u zapadnoj Bosni – završio 1947./1948. Alojz Benac - postvučedolske manifestacije: alpski tip – u kontinentalnoj Sloveniji i djelomično Austriji - Vinomer – Rajko Ložar – 1940. jadranski tip – zapadna obala Jadrana, od Tršćanskog primorja do Crne Gore - Grapčeva špilja – Grga Novak - tumul – Tivatsko polje (Bokokotorski zaljev) – Maja Parović Pešikan – nedvojbeni klasični primjer kneževskog groba - periodizacija: - pretklasična i klasična vučedolska kultura - Vučedol, Sarvaš, Gomolava, Perkovci - periodizacija – Stojan Dimitrijević (1956./1966.), Paola Korošec (1959.), Nikola Tasić (1967.) - Paola Korošec – termin slavonska kultura. širenje od zapada prema istoku – istočnoalpsko porijeklo - dvije faze – Ig I i Ig III - Nikola Tasić – 3 etape - I – formiranje primarnih centara vučedolske kulture ( Ljubljansko Barje, Vučedol I, Sarvaš I) - II – stabilizacija vučedolske kulture u slavonsko – srijemskom prostoru i početak širenja prema Mađarskoj, Srbiji, Bosni, Čehoslovačkoj - III – raspad na regionalne varijante koje se udaljuju od primarnog stila, prisutni i brončanodobni elementi - Borislav Jovanović – malo izmijenio Tasića - I – formiranje na supstratu Drulovka – Kanzianberg (Lasinja III) - II – utjecaj kostolačkog stila - III – isto kao i Nikola Tasić

- kostolacoidno obilježje za rane manifestacije - Stojan Dimitrijević - rana ili pretklasična faza – Stupanj A - nalazi iz Mitrovca, Lovasa, Belegiša - jak kostolački utjecaj - od istočne periferije požeške kotline (Mitrovac) do Zemuna (Belegiš) u međuriječju, Dunava – Drave – Save - ranoklasična ili zrela faza – stupanj B1 - Gomolava, Borinci, Sarvaš, Vučedol - isto područje rasprostiranja - kulminacija vučedolskog stila i megaronskih kuća - kasnoklasična faza – stupanj B2 - počinje širenje vučedolske kulture – Sarvaš, Vinkovci – Tržnica, Zok, rumunjski Banat (Moldova Veche) - kraj B2 – širenje prema zapadu, jugu i jugoistoku - kasna faza ili faza regionalnih podvojenosti vučedolske kulture – stupanj C u slavonsko - srijemskom području - raspad jedinstvene kulturne fizionomije na niz regionalnih tipova - slavonsko – srijemski tip – Opatovac, Sotin - zapadnobosanski/hrustovački – Hrustovača/Zecovi - slovenski – vučedolski horizont Ljubljanskog Barja - južnobosanski – tip Debelo Brdo - šumadijski – Đurđevačka glavica - Mako tip – Mađarska, ali i dio sjeverne Vojvodine – Čoka - Nyirseg tip – sjeverna regija karpatske kotline - naseobinski elementi: - dva tipa naselja – na lesnim terasama i gradinskog tipa - rado iskorištavaju prethodna naselja

- Robert Rudolf Schmidt – Megaron ljevača bakra - pet peći – dvije pred kućom, tri u kući - Vinkovci – Tržnica – rogoliko ognjište – 2 m dužine, 0.75 visine - pokapanje: - nekropole nisu identificirane - Grobnica bračnog para – nazvana tako prema Robertu Rudolfu Schmidtu - pisali o njoj Milutin i Draga Garašanin - dvojni pokop u L podrumu ispod pročelja Megarona II - oba pokojnika – zgrčeni položaj, muškarac na desno, žena na lijevo - 21 čitava i 30 razbijenih posuda – preko 800 ulomaka - Stojan Dimitrijević – „protokneževski grob“ - kasnije – tijelo mladića – naknadni pokop - Milutin i Draga Garašanin – manifestacija stepskog utjecaja zbog oblika grobne komore – D. Garašanin vidi tu i žrtvovanje žene - ipak L podrumi su izum badenske populacije stoga nema govora o stepskom utjecaju - dva paljevinska groba pod tumulima - Velika humka u Batajnici – velik tumul, promjera 30 metara, visine 2.5 metara - prvi poznati kneževski grob ranijeg tipa - Humka u Vojki - pokop jelena u Vučedolu – Gradac - keramografija: - rana ili pretklasična faza – stupanj A - 4 lokalitet – Belegiš – Šančine, Neštin – Kuluštra, Lovas – Gradac, Mitrovac – Gradac - poznati sedlasti/kretsko – mikenski žrtvenici( poznati i iz ranije kostolačke faze) - glavne tehnike – rovašenje, urezivanje te brazdasto urezivanje - razlika – u ranovučedolskom inventaru nema klasičnih žigosanih uzoraka kostolačke kulture, dok u kostolačkoj nije bilo minirozeta i rovašenja

- ranoklasična ili zrela faza – stupanj B1 - brazdasto urezivanje je posve potisnuto - duborez i rovašenje - bijela, rijeđe crvena inkrustacija - kasna klasična faza – stupanj B2 - grubo posuđe – urezivanje, žigosani ubodi - fino posuđe – radikalizirano rovašenje i bijela inkrustacija - brazdasto urezivanje – brazde su uske i lijepo izvedene - križ Sv. Andrije - jače isticanje bijelih inkrustiranih površina - oživljavanje Furchenstich stila

- Robert Rudolf Schmidt – motiv klepsidre/labrisa povezao sa kretsko – mikenskim utjecajima - temelj umjetnosti je prenesen s tekstila – kasnije faze oponašaju teška tkanja vunenih tepiha i teških prostirki - arhitektonski stil – ploha s vertikalnim i horizontalnim diobama dobiva izgled jedne nosive arhitektonske konstrukcije - inkrustirani „crno – bijeli pristup“ keramičkoj dekoraciji – rodonačelnik takvog stila jest retz-gajarska kultura - porijeklo: - teza o nordijskom porijeklu – Carl Schuchardt - razradio Robert Rudolf Shmidt - pristalice Fritz Wilke, Paul Reinecke, Richard Pittioni - teza o istočnoalpskom porijeklu - Pal Patay, Ferenc von Tompa, Alojz Benac, Amalia Mozsolics, Kurt Willvonseder - teza o južnom porijeklu - Gordon Childe, Moritz Hoernes - teza o autohtonom porijeklu

- lansirao Korošec - Werner Buttler, Bohuslav Novotny, Gordon Childe, Alojz Benac, Stojan Dimitrijević, Nikola Tasić, Borislav Jovanović - teza o djelomičnom stepskom porijeklu - Milutin Garašanin, Nandor Kalicz - „Ašikovci“ – Pivnica- kostolačka kultura sa protovučedolskim karakterom - utjecaj/sličnost – bikonične i trbušaste zdjele, niske terine, piriformne vaze, sedlasti/kretsko – mikenski žrtvenici - Furchenstich, šahovski motivi, negativno izvedeni uzorci, motiv klepsidre, kalsične rozete, Rahmen stil ( u trake i zone organizirani ukrasi) - vučedolska kultura aplicira duborez i rovašenje što je nepoznato u kostolačkoj kulturi - kostolačka kultura aplicira žigosanje što je nepoznato u vučedolskom stilu ( ima u minirozetama, ali toga nema pak u kostolačkoj kulturi) - Vučedolska kultura – tipovi: - slavonsko – srijemski tip – stupanj C - Orolik, Opatovac, Sotin, Viškovci, Samatovci, Ciglenik – Draganlug, Zok, Kiskoszeg, Velika Barna kod Grubišnog polj, Veliko Trojstvo i Martinec kod Bjelovara - Sotin – kupa na nozi – u zatvorenoj nozi se nalazi kamenčić i služi kao zvečka - slovenski tip - Ig I, Ptuj, Apatovac kod Križevaca, Deutschkreuz, Wien XXII- Aspern - zapadnosbosanski ili hrustovački tip - Hrustovača, Dabar – pećina, Zecovi, Topića glavica, Pejića gradina - južnobosanski tip ili Debelo brdo - Sarajevo i okolica - Debelo Brdo, Fortica na Bakijama kod Sarajeva, Gradac kod Homolja (SRB), Gradac u Lepenici (Fojnica), Alihodže u dolini Bile, Gradac kod Toplice (Kreševo), Gradac u Kotorcu – svi gradinskog tipa - šumadijski ili đurđevački tip - Đurđevačka glavica, Jasik iz Šumadije, Velika Gradina kod Titovog Užica - Mako tip – Čoka

- Nyirseg tip – Slovačka

- Ljubljanska kultura - mlađi horizon Barja – Ig II – prema Paoli Korošec - Oswald Menghin, Rajko Ložar – predložili naziv Ljubljansko Barje - Alpski tip ljubljanske kulture - Vinomer - kotačić za žigosanje – Rollstempel, Radchen - kopija izvedbe kulture zvonastih pehara - žigosanje, urezivanje - brazdasto urezivanje – rijetko - zonalna i arhitektonska kompozicija – vučedolsko nasljeđe - redni uzorci (Reihenmuster) – kultura zvonastih pehara - kotačić ostavlja nazubljenu brazdu (bazu) pa je inkrustacija bolje vezana uz podlogu - Jadranski tip ljubljanske kulture - Caverna del Petirosso (Pejca v Lašci), Grotto dei ciclami (Orhovo pejca) - Istra – Dančeva pećina - Tradanj, Gudnja, Grapčeva - Mala Gruda – Tivatsko polje – Maja Perović Pešikan - gentilni principat implicira ne samo vertikalnu organizaciju vlasti već i horizontalnu koheziju plemenskih zajednica

1.11. Retz Gajary kultura – Stojan Dimitrijević - povijest istraživanja i podjela: - Mondsee – 1872. - Matthäus Much - Herman Schroller – prvi koristi naziv Furchenstich Keramik - Retz – Austrija, Gajary – Slovačka - Retz tip – Retz i Pfaffstetten - donja Austrija - simbioza badenske i kulture ljevkastih pehara (Trichterbechkultur) - Waltrahohle – Jevišovice C1 Tip - istočna Štajerska u Austriji do Moravske - Waltrahohle, Jevišovice – Stary Zamek, Brno Lišen - Gajary – Bajč tip – jugozapadna Slovačka - Mondsee tip – gornja Austrija - See ( Mondsee) – sojeničarsko naselje - mix klasične retz – gajarske, kasnovučedolske i kasnolasinjske kulture - Erdeljski ili transilvanijski tip - Višnjica tip – Velika pećina kod Višnjice, Vindija kod Donje Voće, Predjama kod Postojne (Slovenija) - Kevderc – Hrnjevac / hrnjevački tip - do okoline Kutjeva i Đakova idući prema istoku, sjeverna regija Slovenije, Transdanubija u Mađarskoj - Hrnjevac kod Kutjeva - špilja Kevderc kod Škofje Loke Višnjica tip – brazdasto urezivanje, duborez, rovašenje i ubodi Hrnjevački tip – rovašenje i duborez – ovdje prvi put zabilježeno korištenje kotačića za žigosanje u eneolitiku sjeverne Jugoslavije - zvijezda je važan dekorativni element, kultura rodonačelnica Furchensticha

1.12. Problem eneolita na istočnoj obali Jadrana (tada) – Stojan Dimitrijević - povijest istraživanja: - Šime Batović – cetinska kultura – I stupanj jadranskog eneolita - Ivan Marović – cetinska kultura – rano i srednje brončano doba - Šime Batović – jadranski tip ljubljanske kulture - I stupanj jadranskog eneolita - Stojan Dimitrijević – jadranski tip ljubljanske kulture – I stupanj jadranskog eneolita - lokalitet Gudnja kod Stona, Odmut u SZ Crne Gore, Jamina Sredi - Gudnja kod Stona – Spomenka Petrak, Vladimir Mirosavljević - stratum V – kanelirana keramika – Nikša Petrić ju doveo u vezu sa eneolitskim stratumom Spile u Nakovani – „pelješka kultura ranog eneolitika“ - Odmut špilja u porječju rijeke Pive – Dragan Srejović, Čedomir Marković - Stojan Dimitrijević – stratum III – vinčanoidna pojava - Jamina Sredi na Cresu - Stojan Dimitrijević – protonakovanski horizont – lokalni derivat kasne vinčanske kulture (Vinča D1) - nakovanski horizont – badenoidni elementi - Nikša Petrić u genezi vidi hvarski supstrat

1.13. Stepska kultura u eneolitskom periodu Jugoslavije – Borislav Jovanović - srednji i južni Banat – Vojlovica kod Pančeva, Uljma kod Vršca, Batka kod Zrenjanina – tumuli - Krstru, Negotin, južna Makedonija ( Šuplevec, Crnobuki kod Bitolja) - najstariji objekti – ostava iz Kladova – dugi kremeni noževi - dugi kremeni nož iz Borande kod Pančeva - Mihajlovka na donjem toku Dnjepra – utvrđeno naselje koje je poslužilo za periodizaciju - spiralna naušnica od zlatne žice - dugi kremeni noževi – Vojvodina i istočna Srbija - vrpčasta keramika – istočna Srbija i južna Makedonija (tada) - kameni skiptri(žezla) – od Kaspijskog jezera do južne Makedonije - 2 tipa – sa zoomorfnom glavom - sa ovalnim završetkom (konj?!) ukrašen kanelurama - skiptar iz Šuplevca – crvena boja, izrađen od porfirita - plastične trake – moguće uzde - vrsta konja – tarpan - skiptar iz Kasimca u Dobrudži - grob u humci kod Vojlovice – navojnice od masivne srebrne žice - Kurgan kultura - Rusi – Jamnaja kultura - Engleska – Pit – grave kultura - Njemačka – Grubengrave kultura - Marija Gimbutas – Kurgan kultura – tumul ili humka nasuta nad grobom - dvije grupe jezika - CENTUM – zapadna grupa, paleoeuropsk jezici - SATEM – istočna grupa – iranski jezici - Milutin Garašanin se u EX-yu prvi bavio time

1.14. Zaključna razmatranja – Nikola Tasić, Stojan Dimitrijević, Borislav Jovanović - geneza kultura – migracijska + autohtona komponenta - nalazišta u okolini Vršca – pojava Cernavoda kulture - autohtoni razvoj – lasinjska, Tiszapolgar, Bodrogkeresztur - posude koje nemaju dodirnih točaka s neolitikom – šalice sa trakastom drškom, pehar sa dvije drške, krčag, Fischbutte, sosiera posude - bezornamentalni stil - tiszapolgarska, bodrogkereszturska, Hunyadi – Vajska, grupa Bubanj – Salcuta – Krivodol kompleksa - ukrašavanje kanelurama - došla sa Boleraz – Cernavoda (Odžaci, Brza Vrba)? - Salcuta II i III - badenska kultura - urezivanje – SVE KULTURE - Furchenstich – brazdasto urezivanje - tehnička potreba kod inkrustacije zato što boja u ogrubljenim površinama bolje prianja - Retz – Gajary, kostolačka, VUČEDOLSKA - duborez – vučedolska - periodizacija – Borislav Jovanović 1. istraživačko – klasifikatorski stupanj najstarije industrije bakra 2. stupanj mehaničke obrade i početne industrije bakra 3. stupanj serijske proizvodnje primarne industrije bakra - R.R. Schmidt – vučedolska golubica – utjecaje egejske duhovne sfere (golub je ujedno simbol Afrodite)

2. Eneolitik i eneolitičke kulture u BiH – Brunislav Marijanović - uvod: - prva istraživanja – Debelo Brdo – 1893. - najveći broj nalazišta u BiH pripada kulturama ili kulturnim skupinama kojima je to rubno područje rasprostranjenosti – analiza im je unaprijed bila određena u pravcu uspoređivanja s istovrsnim kulturno-etničkim pojavama na širem teritoriju rasprostranjenosti - ovakav pristup vodi uklapanju u šire prostorne kontekste i probleme - zanemaruje se ispitivanje cjelovitosti zbivanja na ovom području - 4 geografske cjeline – sjeverna Bosna, srednja Bosna, dinarsko-krško područje, Hercegovina - 2 cjeline u eneolitiku - dinarsko/krška odnosno Hercegovine – slijedi razvojne procese istočne jadranske obale - Bosna – slijedi procese u središnjem Balkanu i panonskom prostoru - povijest istraživanja: - I faza: - Franjo Fiala – 1893. – Debelo Brdo kod Sarajeva - Vejsil Čurčić – 1899. – 1912. – Velika Gradina u Varvari - 1906. – Donja Mahala – determinirana kao neolitičko nalazište - ostave/pojedinačni nalazišta – 1901. – 1914. – Griča, Kozarac, Karavida, Lohinja, Tešanj, Tiškovac, Orašje, Travnik - II faza: - Mihovil Mandić - 1926. – Gradina u Alihodžama ( determinira ju kao neolitik) - 1939. – Hrustovača - Josip Korošec - 1942. – Crkvina kod Turbeta – značajan lokalitet koji nije imao s čime usporediti

- III faza: - Alojz Benac glavni - 1947./1948. – Hrustovača - 1948. – Gradina u Alihodžama - 1954. i 1956. – Gradina Zecovi kod Prijedora - 1955. – Zelena pećina - 1958. – Vis kod Dervente - 1959. – Brda u Dvorovima kod Bijeljine - 1959./1960. – Alojz Benac – Pivnica – kostolačka kultura - 1961. – Alojz Benac – Vinogradine kod Ševrlija – badenska kultura - 1964. – Zdravko Marić, Borivoj Čović – Zemunica u Radosavskoj - 1962./1964. – Branko Belić – Vis - Ljupljanica kod Dervente - Gornja Tuzla - 1968. – Obre II - Kastel u Banja Luci - tadašnji zaključak – badenska, lasinjska, kostolačka, vučedolska kultura - 1978. – Borivoj Čović – Velika Gradina u Varvari - 1978. – Brunislav Marijanović – Ravlića pećina - Hateljska pećina kod Stoca, Guvnine u Gagricama kod Čapljine, Pećina Lazaruša u Dabrici kod Stoca - Boris Graljuk – Klašnici kod Banja Luke - Zdenko Žeravica, Brunislav Marijanović – Biograd kod Donjeg Vakufa - Badanj kod Stoca - Džakulina Glavica kod Stoca

- metodološki pristup: - nedovoljna terminološka ujednačenost nije samo formalna nego odražava različita shvaćanja i značenja razdoblja odnosno sadržaja te polazi od različitih kriterija - u BiH nije utvrđen neposredan slijed autohtonih i potpuno novih eneolitičkih kultura - Hercegovina: - neolitički supstrat: - zapadna Hercegovina – Ravlića pećina – prevaga crveno slikanih ukrasa u crusted tehnici – potpuni nedostatak slikanih ukrasa izvedenih prije pečenja - istočna Hercegovina –Lisičići, Hateljska pećina, Zelena pećina, - prevlada urezivanje, crusted slikanje reducirano - hvarsko – lisičićka kultura – važna i za jugoistočnu i središnju Bosnu - razgrađena hvarsko lisičićka kultura – dokaz ornamentika - Gradac – Donje selo kod Konjica - Popov Dol kod Goražda - komparativna stratigrafija: - Hercegovina – 14 nalazišta eneolitika - Ravlića pećina, Velika Gradina, Zelena pećina, Guvnine, Badanj, Leskova glavica, Manastirska pećina, Džakulina glavica, Lazaruša, Gornje Banje, Jejinovača, Hateljska pećina, Orah, Pećina Greben - Ravlića pećina: - 4 glavne razvojne faze - I – stariji neolitik - II – tri podfaze - III – dvije podfaze - IV – rano brončano doba - IIA – rana faza hvarsko – lisičićke kulture - IIB – klasična faza hvarsko – lisičićke kulture – prevladava crusted tehnika u crvenoj boji - IIC – neki badenoidni tipovi, uvođenje dotad nepoznate tehnike kaneliranja - nema spiralnih motiva, prevladavaju vodoravni

- slikani ukrasi kombinirani s kanelurama - predstavnik ranog eneolitka - kasni stupanj hvarsko – lisičićke kulture - IIIA – iščezavaju svojstva hvarsko – lisičićke kulture - prevladavaju posude s cilindričnim vratom i zaobljenim trbuhom te zadebljanim obodom - razvijeni eneolitik - IIIB, IV – cetinska kultura – starija faza ranog brončanog doba - posuška kultura – mlađa faza ranog brončanog doba

- Hateljska pećina: - 25 kilometara od Stoca - hijatus između mladog neolitika i razvijenog eneolitika - od razvijenog eneolitika do srednjeg brončanog doba – nema hijatusa - stratigrafija: - faza I – stariji neolitik - sterilni sloj - faza II – mlađi neolitik - sterilni sloj - faza III – razvijeni eneolitik - faza IVa – rano brončano doba - faza IVb – srednje brončano doba - faza V – srednji vijek

- faza III – deblji sloj – duže obitavanje - značajka ukrasnog sustava rane faze cetinske i ljubljanske kulture jadranskog tipa

Guvnine: - kod Čapljine - gradinsko naselje, 330 metara kvadratnih istraženo - faza I – razvijeni eneolitik - faza II – srednje brončano doba - faza I – tipološki unificirani oblici posuda - urezivanje, utiskivanje, žlijebljenje - žlijebljenje najizrazitije

Lazaruša: - u klisuri Radimlja – selo Dabrica kod Stoca - faza I, IIA, IIB - steliran sloj – prekid trajanja kultura, ali ne i mijenjanja - neolitička tehnologija u keramici - mlađa faza – dominira žlijebljenje - način ukrašavanja – stil jadranskog tipa ljubljanske kulture - ukrasi svojstveni cetinskoj kulturi - Schnur keramika – najviše nalaza na sjevero – zapadnom Balkanu

Velika Gradina u Varvari: - Borivoj Čović istaknuo od A do C faze - Varvara A – B. Čović – završna faza kasnog eneolitika - važan barbotino ukras Ljeskova glavica – tumul broj 11: - Ljubomirsko polje kod Trebinja - više ukpanja tokom povijesti - grobovi 19. i 24. važni za eneolitik - ostaci crvenog materijala, vjerojatno oker - Schnur keramika

Orah – tumul br. I - kod Bileće - tumul složene konstrukcije - nema priloga - kostur u zgrčenom položaju Zelena pećina - 1955. – Alojz Benac

- faza IV – stariji neolitik - faza III – mlađi neoliti - faza II – eneolitik - faza I – rano brončano doba - ulomak Schnur keramike

Badanj - kanelirana keramika – faza I - ukrasi jadranskog tipa ljubljanske kulture – faza II Jejinovača - kod Stoca – pećinsko nalazište - ne postoji pravi kulturni sloj – kratkotrajno zadržavanje Manastirska pećina - Popovo polje, isključivo eneolitički materijal

Pećina Greben - nema kulturnog sloja

Džakulina glavica - kod Stoca, gradinsko nalazište - ljubljanski ukrasni stil Gornje Banje – tumul 1. - devastiran tumul - definira se u eneolitik - kulturna stratigrafija: - stariji stupanj – Ravlića pećina IIC, Badanj (pretpostavljena eneolitička faza), Lazaruša I - mlađi stupanj – Ravlića pećina IIIA, Hateljska pećina III, Guvnine, Velika Gradina u Varvari A1, Zelena pećina II, Badanj II, Lazaruša IIA- B, Jejinovača, Manastirska pećina, Pećina Greben, Džakulina glavica - prije – hvarsko – lisičićka kultura klasičnog tipa - poslije – cetinska i posuška kultura ranog brončanog doba - stariji stupanj: - kanelirana keramika se javlja iznad hvarsko – lisičičke kulture - Ravlića pećina IIC – kaneliranje + slikanje sa crvenom bojom u crusted tehnici - Stojan Dimitrijević - rani eneolitik istočnojadranske obale obilježen pojavom kanelirane keramike

- protonakovanska i nakovanska faza - izvorište vinčanske kultura D1 faza - zona preuzimanja – pećina Odmut - Nikša Petrić -za slojeve Spile u Gornjoj Nakovani - dvije faze - kulturu nazvao – Pelješka kultura ranog eneolitika Dalmacije - izvorište – vinčanska kultura, ali i Bubanj – Hum kulture - Borivoj Čović – suzdržan - razvijenu eneolitičku pojavu povezuje s utjecajem badenske kulture - Alojz Benac – protiv izdvajanja novih kulturnih skupina ili pokazatelja eneolitika na temelju kanelirane keramike - zapravo autohtona pojava iz Lisičića gdje je proširena pod utjecajem butmirske kulture – daljnje postojanje je nastavak razvoja hvarsko – lisičićke kulture tijekom ranog eneolitika - Brunislav Marijanović - kanelirana keramika je izrazita manifestacija ranog eneolitika - završna faza hvarsko – lisičićke kulture potpada u rani eneolitik - podrijetlo kanelirane keramike – Bubanj – Hum/ badenska kultura - kanelirana keramika nije autohtona pojava - mlađi stupanj: - Paola Korošec – jadranska skupina – naziv za cijeli eneolitik u Dalmaciji i Hercegovini - Alojz Benac – prvo – raširena vučedolska, Schnur keramika i lasinjska kultura - Šime Batović - dvije eneolitičke faze – cetinska kultura i ljubljanska kultura - Stojan Dimitrijević – poslije nakovanske kulture prodori kontinentalnog eneolitika u obliku lasinjske kulture - Borivoj Čović – prodori povezani s procesom širenja Indoeuropljana - temelj – ostava dugih kremenih noževa kod Trebinja

- srednji Jadran – puno prstenastih zadebljanja na obodu – autohtona pojava - povezanost s bugarskim nalazištem Ezero - Schnur keramika – Alojz Benac, Marija Gimbutas, Stojan Dimitrijević, Borivoj Čović, Čedomir Marković - svi se slažu da je keramika povezana s nositeljima - no riječ je o UTJECAJIMA, a NE o NOVIM NOSITELJIMA - žlijebljenja keramika – Guvnine, Lazaruša – faza II, Ravlića pećina IIIB, Odmut VI, Gudnja VI, Gajtan I kod Skadra – nema žlijebljene keramike na ranobrončanodobnim lokalitetima - posude s prstenasto zadebljanim obodom – primarna značajka razvijenog eneolitika - trakasti ukrasi na keramici cetinske kulture – dio jadranske eneolitske baštine – Hateljska pećina je dokaz tomu - jadranska grupa – izdvojila P. Korošec, no Stojan Dimitrijević definira kao ljubljansku kulturu te pritom izdvaja njezin alpski i jadranski tip - Brunislav Marijanović – ovdje nema razvoja ljubljanske kulture kao samostalne manifestacije, već su njezini elementi inkorporirani u drugi i bitno drugačiji kulturno – etnički prostor - taj stil pripada nosiocima lokalnog razvoja koji su ga uklopili u svoj ornamentalni sustav - nema nove populacije - asimilirane pojave od strane autohtonog stanovništva - barbotino keramika – vezana za vučedolsku kulturu - vučedolska kultura - nema je na istočnoj jadranskoj obali i zaleđu - ne može se pripisati niti jedan lokalitet niti jedan izdvojen sloj - prateća, a ne konzistentna pojava - Velika gradina u Varvari A1 – autentična vučedolska populacija - simbioza autohtonih i novih elemenata - periodizacija eneolitika u Hercegovini: - Paola Korošec – cijeli eneolitik promatra kao jadransku grupu - nedovoljno materijala za odnos s neolitikom

- Šime Batović - dvije eneolitske faze - I – cetinska kultura – + utjecaj alpskog područja i lasinjske kulture - II – ljubljanska kultura – posljedica migracije s Ljubljansko barja - I – ne, ali uočio je eneolitičku fazu cetinske kulture ranog brončanog doba - II – točno koliko toliko - Stojan Dimitrijević – 3 faze - I – protonakovanska kultura - II – nakovanska kultura - IIIA – prodor kontinentalnog eneolitika – lasinjska kultura i šnurkeramički stepski elementi - IIIB – prodor kontinentalnog eneolitika – spuštanje vučedolske kulture iz zapadne i srednje Bosne te rasprostiranje jadranskog tipa ljubljanske kulture duž Jadrana - zdjele s apliciranim rebrima – protonakovanska kultura - kanelirana keramika – nakovanska kultura - Brunislav Marijanović - dvije eneolitičke faze - I – starija s hvarsko – lisičićkim elementima i kaneliranom keramikom - II- mlađe – posude s prstenasto zadebljanim obodom, posude s prošinem kosim obodom, žlijebljena keramika, Schnur keramika, keramika s ornamentikom u stilu ljubljanske kulture - primjer simbioze – Varvara A1 – koegzistencija hvarsko – lisičićke kulture i vučedolske komponente - sudjelovanje raznih komponenti od kojih niti jedna nema dominaciju! - Bosna: - kraj butmirske kulture – ornamentalna degeneracija - južni dio butmirske kulture – Obre II, Butmir – primjerci hvarsko – lisičićke keramike - sopotska – nebitna - vinčanska – „osiromašena istočnobosanska varijanta“ - Gornja Tuzla, Varoš, Grbača - raspoznaje se kranja materijalna degeneracija stilova kultura

- komparativna stratigrafija 30-ak lokaliteta Biograd - kod Donjeg Vakufa - Zdenko Žeravica, Marijanović - 5 faza – I i II eneolitik I faza - gruba keramika slična butmirskoj gruboj keramici - neolitička tehnologija – butmirska keramografija - srodnost s badenskom keramikom - lokalne interpretacije lasinjskih elemenata - staije naselje u cjelini pripada nosiocima butmirske kulture II faza - ukrasni sustav upućuje da se radi o vučedolskoj keramici južnobosanskog tipa

Gradine u Alihodžama - Alojz Benac navodi 6 kućišta - starija faza - Alihodže A – dominantni elementi badenske kulture i malobrojni elementi karakteristični za mlađi neolitik - mlađa faza – Alihodže B – koegzistiranje badenskih i vučedolskih elemenata - kućišta – unutar njih – butmirski i badenski nalazi – BEZ VUČEDOLSKIH - sloj iznad – badenski i vučedolski – BEZ BUTMIRSKE

Crkvine u Turbetu - Josip Korošec – vinčanska, butmirska, lengyelska kultura i elementi badenske - Alojz Benac – naselje naziva „depandansa Neba“ – nije točno - B. Marijanović – komponente badenske, butmirske i tiszapolgarske

- pripada tiszapolgarskoj kulturi Vinogradine - zemunica koju je otkrio Alojz Benac - 1 ulomak badenskog lonca

Vis Modran - najstarije naselje – lasinjska kultura – 2 horizonta Zemunica u Radosavskoj - Borivoj Čović, Zdravko Marić - od eneolitika do srednjeg vijeka - najstariji sloj – lasinjska kultura Visoko Brdo u Ljupljanici - Đuro Basler, Alojz Benac - lasinjska keramika Dvorovi kod Bijeljine - malo kratkotrajno badensko naselje Kastel u Banja Luci - badenska kultura, Zdenko Žeravica

- ostali nalazi – Gornja Tuzla, Obre II, Gosinja planina, Rudina u Rusanovićima - kulturna stratigrafija: - stariji stupanj: - Alojz Benac smatra da ne postoji neposredni kulturni kontinuitet između neolitičkih kultura i kultura koje su se tu pojavile u poslijeneolitičkom vremenu - malobrojno eneolitičko stanovništvo nije moglo preslojiti lokalni supstrat - sjeverna Bosna – zapadni dio – lasinjska kultura, istočni dio – badenska kultura -mlađi stupanj: - Pivnica – prvi put kostolačka kultura je otkrivena u svom čistom obliku - u Bosni uglavnom čista nalazišta – argument Nikoli Tasiću za pretpostavku o primarnim središtima nastajanja kulture - ali – javlja se u definiranom obliku te ne ostavlja mogućnost postupnog razvoja - Alojz Benac – pronađena slobodna područja i infiltrirali se - vučedolska kultura

- južnobosanska varijanta – Hrustovača, Zecovi, Pejića Gradina, Topića Glavica, Debelo Brdo, Fortica - zapadnobosanska varijanta – Alihodže, Biograd, Crkvine kod Turbeta - predvučedolski period karakterizira usporedno postojanje eneolitizirane butmirske i novih eneolitičkih kultura – lasinjske i vučedolske - periodizacija eneolitika Bosne: - rani i razvijeni - 4 kulture – lasinjska, badenska, kostolačka i vučedolska - kostolačka i vučedolska – paralelne kulture, ali obje mlađe od lasinjske - badenska i butmirska – djelomično usporedne, starije od vučedolske - hercegovački eneolitik – transformacija autohtone komponente zahvaljujući djelovanju vanjskih čimbenika - bosanski eneolitik – manje određen autohtonom komponentom, više određen kulturno etničkim komponentama vanjskih kultura - donja granica početka eneolitika – faza III u Obrama II - Gosinja planina – Borivoj Čović – tiszapolgar – bodrogkeresztur – najraniji eneolitički elementi u Bosni - ZAKLJUČAK – kulturni utjecaji, ali ne i kulturno preslojavanje

3. Gudnja – višeslojno prapovijesno nalazište – Brunislav Marijanović - Gudnja I – rani neolitik - Gudnja II – srednji neolitik - Gudnja III – kasni neolitik - Gudnja IV – rani eneolitik - Gudnja V – razvijeni eneolitik - Gudnja VIA-B – rano/srednje brončano doba Gudnja IV - prema Stojanu Dimitrijeviću: - kanelirana keramika – protonakovanska kultura – rani eneolitik - keramika s rebrastim aplikacijama i urezanim linearnim aplikacijama – nakovanska kultura – srednji eneolitik - podrijetlo kanelirane keramike – preko albanskog i crnogorsko prostora , ali i preko Kosova i istočne Hercegovine - povezano s kompleksom Salcuta – Krivodol – Bubanj Hum - hvarska kultura

Gudnja V – razvijeni eneolitik - dvije bitne komponente keramike – žlijebljena keramika i keramika ljubljanskog tipa - keramika ljubljanskog tipa – oslanjanje na 2 tehničke mogućnosti u izvedbi – na kotačić ljubljanskog tipa, samo nešto uži te na kombinaciju urezivanja, trokutastog žigosanja i žigosanja instrumentom poput odvrtka (Schraubenzieher), dok je u stilskom pogledu uočljivo oslanjanje na vučedolsku arhitektonsku zonalnu i krstastu organizaciju površine - primjerak visokog cilindričnog vrata na kojemu su grafitom oslikani viseći trokuti, primjer Schnur keramike

4. Ravlića pećina – prapovijesno naselje – Brunislav Marijanović - 1979./1980. – pri istraživanju došlo do urušavanja dijela istočnog profila - u tom dijelu pećine tada postala vidljiva galerija s intaktnim depozitom – pretpostavka da je to njezin najranije korišteni stambeni dio - od ranog neolitika do ranog brončanog doba - faza I – rani neolitik - faza II – kasni neolitik i rani eneolitik - faza III – razvijeni eneolitik i rano brončano doba - faza IV – rano brončano doba - temeljni kriteriji – prikladna zaštićenost, prirodna osvjetljenost, minimalna vlažnost, povoljno zračno strujanje - neprekidno izlaganje kamena vatri čini da se akumulira toplinska energija i prenosi se na okolni prostor te smanjuje vlažnost - stupanj IIC- kasna hvarska kultura – 3980 BC - pojavljuju se prstenasta zadebljanja oboda - izvođenje kaneliranja - potpuno smanjenje slikanih ukrasa - kanelirana keramika je još mogla doći i pute badenske kulture – posredno preko boasnskog područja - stupanj III – razvijeni eneolitik i rano brončano doba (stariji stupanj) - primjerak brassarda - IIIA – razvijeni eneolitik - žigosanje, urezivanje, izrezivanje, utiskivanje, žlijebljenje, inkrustiranje, barbonitiranje, - mogu se prepoznati pojave za početni stupanj cetinske kulture -važne – posude sa zaobljenim jajastim ili loptastim recipijentom, visokim cilindričnim vratom i prstenasto zadebljanim obodom – eneolitik istočnog Jadrana - autohtoni karakter – posude sa zaobljenim recipijentom, visokim vratom i prstenasto zadebljanim obodom

- neautohtoni karakter – posude s proširenim i ukoso odrezanim obodom, keramika s ukrasima ljubljanskog tipa, žlijebljena keramika

5. Prilozi za prapovijest u zaleđu jadranske obale – Brunislav Marijanović Guvnine - Gagrice - gradinsko naselje (a – Guvnine, b – Šatorova gomila) - faza I – razvijeni eneolitik - faza II – srednje brončano doba - slabi nalazi – eneolitičko naselje – samo središnji plato - mala zajednica – male nastambe – ne zahtijeva komunalno uređenje i organizaicju - pronađeno vatrište - središnji plato prazana – kasnije služi cijeloj zajednici - starija faza – stočarstvo – pretpostavka - mlađa faza – zemljoradnja – dokaz žrvnjevi - starija faza - prstenasto zadebljanje – jedan primjerak - urezivanje utiskivanje i žljiebljenje - žlijebljenje najizrazitije - žlijebljena keramika po Stojanu D. znači lasinjski prodor - razvijeni eneolitik

Hateljska pećina - razvijeni eneolitik jadranskog tipa - faza I – stariji neolitik - sterilni sloj - faza II – mlađi neolitik - sterilni sloj - faza III – razvijeni eneolitik - faza IVA – rano brončano doba - faza IVB – srednje brončano doba - sterilni sloj - faza V – srednji vijek - udubine na zdravici – za „vrata“ pećine - prokapavanje vode – problem i rješenje – vlaga i izvor vode - gospodarstvo – ovce/koze - život usmjeren na prostor iznad pećine

- zemljoradnja – krajnje zanemarljiva

faza III – sa ovom fazom počinje kontinuitet života - ukrasni sustav - rana faza cetinske, jadranski tip ljubljanske kulture - Borivoj Čović - posude s prstenasto zadebljanim obodom – rezultat autohtonog razvoja - posude s koso odrezanim obodom – utjecaj drugih kultura - cetinska kultura – nositelji su nomadi stočari – objašnjava zašto su toliko rašireni elementi te kulture - jadranski tip ljubljanske kulture – sekundarna komponenta – isključivo određena keramička vrsta koja asocira na autentičnu ljubljansku kulturu - nigdje dominantna - samo elementi inkorporirani u drugi i bitno drugačiji kulturno – etnički prostor - nije nametanje kulturnog izraza već USVAJANJE - veći broj komponenata – posude s proširenim i koso odrezanim obodom, keramika ljubljanskog i cetinskog tipa, žlijebljena i barbotino keramika – dokaz složenih odnosa na širem prostornom planu

Lazaruša - kod Stoca - dokaz diskontinuiteta – proslojci – životinjska jazbina - nema mogućnosti obrade zemljišta - stoka sitnog zuba i lov - faza I - faza II A i B – ornamentirana i neornamentirana - žlijebljenje – mlađa faza - lokalitet s NAJVIŠE SCHNUR KERAMIKE NA ČITAVOM SJEVEROZAPADNOM BALKANU - žlijebljena keramik – dominanta pojava - Schnur keramika – komplicirani kulturni utjecaji i mehanizmi - tumuli u Ljeskovoj Glavici i Bordhocu – možda novopridošle zajednice koje obitavaju pored starih – nema preslojavanja - zaključak - eneolitizacija autohtonog supstrata – - nositelj degenerirana hvarsko – lisičićka kultura - rani eneolitik – Lazaruša faza I - razvijeni eneolitik – Hateljska pećina III, Guvnine I, Lazaruša IIa – b

6. Prapovijest – Eneolitik – Tihomila Težak Gregl - stočarstvo – akumulativnija grana privrede – stvara brže viškove – trgovina – znatnije materijalno bogatstvo - eneolitik - aeneus – mjeden, bakren - lithos – kora - kuprolitik/halkolitik - i dalje prepoznatljiva tradicija mlađeg kamenog doba - srednji i kasni eneolitik – udaljavanje od neolitičkih tradicija i naglasak na metalurgiji i raslojavanju - novo ishodište migracija – područje Ponta, Zakavkazja, južnoruskih stepa – preko Karpat i donjeg toka Dunava - tehnika duboreza i rovašenja – kopirane s drvenog posuđa, košara i mješina novopridošlih populacija

- lasinjska kultura: - od Našica i ušća Orljave u Savu do Veleba na jugozapadu - najjužniji lokalitet – Čakovac kod Josipdola - posavski dio sjeverne Bosne, cijela kontinentalna Slovenija, austrijska Koruška, dio Štajerske, zapadna Mađarska – oko Blatnog jezera - izdanak nositelja vinčanske, sopotske i lengyelske kulture - prevaga stočarstva – znak eneolitizacije - prva sojenička naselja u istočnoalpskom području – Ljubljansko Barje (Resnikov Prekop) i Keutschachersee nedaleko od Klagenfurta - figurice: Ašikovci (2x), Novoselac ( 4x), Zarilac (4)

- prostor supstratnih kultura koje su njegovale takvu plastiku – vinčanska – oblik s ptičjim licem

- Retz – Gajary kultura: - pojavljuje se u vrijeme kasne lasinjske kulture - hrvatsko zagorje – nositelji Višnjica tipa – Vindija kod Donje Voće, Velika pećina kod Višnjice na Ravnoj gori - zapad – istok Slavonija – nositelji Kevderc – Hrnjevac tipa – Brdo, Pepelana, Popovčica Katinska kod Satnice, Drljanovac - zemunični tip nastambi - brazdasto urezivanje – Furchenstich - poznata i pod nazivom Furchenstichkeramik - podrijetlo brazdastog urezivanja - Milutin Garašanin – poniklo kod lako pokretljivih stočarskih naroda kao imitacija drvorezbarskih tehnika – preneseno iz domene obrade drveta - Stojan Dimitrijević – formiralo se u istočnoalpskim krajevima postupnom evolucijom takozvanog ubodnovrpčastog načina ukrašavanja (Stichband) u okviru postlenđelskih kulturnih pojava - idol iz špilje Vindije kod Donje Voće

- badenska kultura: - došla iz maloazijskog ili pontsko – stepskog područja - uveli ritus spaljivanja pokojnika - Evžen Neustupny – poligenetsko podrijetlo - kasna klasična faza zastupljena samo u Baranji - figurica iz Vučedola

- kostolačka kultura - kao samostalna kultura ušla 1943. zahvaljujući Vladimiru Milojčiću na temelju nalaza iz Šuplje Stene na Avali, Kostolca, Vinče, Vučedola i Sarvaša - matično područje – Šumadija, sjeverna Bosna, Slavonija, Srijem – proširila se u istočnu Srbiju, rumunjsku Olteniju i Eredlje u Mađarskoj pa do slovačkih planina - samostalna pojavljivanja - Pivnica u sjevernoj Bosni - Ašikovci kod Pleternice - Cerić – Plandište kod Vinkovaca - čvrsti nadzemni objekti na Vučedolu i Sarvašu pripadaju kostolačkoj kulturi zato što je badenska usmjerena na jamske ob

jekte

Vučedolska kultura: - kad govorimo o njoj u velikim relacijama ona ne postoji kao jedinstvena vučedolska kultura već niz regionalnih varijanti sa specifičnim obilježjima - Gordon Childe 1929. predložio naziv slavonska kultura - stasala u vrijem druge seobe stepski naroda - Gradac – vrsta akropole – kultno i upravno središte – postojao MEGARON - žrtvenici sedlastog ili rogolikog tipa - vučedolska golubica – otvor na glavi - glava patke – Vinkovci – barske ptice se u brončanom dobu pojavljuju kao element solarnog kulta - ženske statuete - simboli križa – možda motiv tetoviranja

v

7. Vučedol – treće tisućljeće p.n.e. – grupa autora - vučedolska kultura – 3000 – 2200. pr. n.e.

- Mala Gruda – Tivatsko polje – grob vladara – priloz zlatni bodež, srebrna bojna sjekira, zlatne karičice - značajna nalazišta – Prag, Beč, Jevišovice, Nitriansky Hradok, Nyíregyháza, Mako, Zok, Ljubljansko Barje, Sarvaš, Vinkovci, Vučedol, Molodova Veche, Hrustovača, Debelo brdo, Đurđevačka glavica, Mala Gruda - Karl Dežman – 1875. – Ljubljansko Barje – iskopavao sojeničarski lokalitet - pripada istom vremenu kada i ranodinastički period Sumera, staro egipatsko carstvo u Egiptu, akadski dinasti - ponikla na području istočne Slavonije i Srijema - naselje „Ciganica“ – neka vrsta zbjega skrivenog u šumi

- pletenjem šiblja – mogućnost konstrukcije namještaja - vinograd Streim – pokopani pas i svinja, a u kostolačkom sloju tele - Gradac – 1938. pronađen ukop jelena - Vinkovci – klasična i kasna faza kulture – dominacija divljači – humus + šuma - lov divljači - Vučedol – rana i klasična faza kulture – dominacija goveda – lesno tlo + propuštanje vlage – stepa za stoku - Osječenica – Dvor na Uni – gradina kasnovučedolske kulture - stočarski višak je omogućio razmjenu - dvodijelni glineni kalup – serijska proizvodnja - proizvodili samo oružje i oruđe – nema primjera bakrenog nakita - keramika: - motivi – sunce, križ, klepsidra - prah – dobiven mljevenjem puževih kućica + smolasta tvar = nanošenje u rovašenjem izveden ukras - tri osnovne boje – crna osnova, bijeli i crveni ukras - u principu pokop se svodi na inhumaciju - Velika humka kraj Batajnice - Humka kraj Velikog Begeja u Vojki - višestruki grob – Vučedol – muškarac, 5 žena i dijete - svi položeni na leđa – muškarac ispružen, svima ostalima koljena uz prsa - svih 7 u isto vrijemo sahranjeni - 4670 komada (154 kg) keramike, 2591 životinjskih kostiju - Gradac – 1938. –grobnica bračnog para - oba pokojnika u zgrčenom položaju - 21 čitava, 30 razbijenih + 800 keramičkih fragmenata - vučedolsku kulturu je zamijenila kultura Vinkovci – Somogyvar

7.1 Vučedolski kulturni kompleks – geneza i podrijetlo – Stojan Dimitrijević - nastala na klasičnom badenskom i sopotskom supstratu - rani stupanj – A – Mitrovac, Lovas, Belegiš, - jak kostolački utjecaj - srednji/zreli stupanj – stariji horizont – B1 – Vučedol, Sarvaš, Borinci, Hrtkovci – Gomolava - srednji/zreli stupanj – mlađi horizont – B2 – Sarvaš, Vinkovci – Tržnica, Zok - početak vučedolske ekspanzije (Baranja) - kasni stupanj - C – pun opseg vučedolske ekspanzije - A – horizont - Pivnica – Cerić – Ašikovci – protovučedolski karakter - kostolačka kultura je pod utjecajem Retz – Gajary kulture zapravo furhenštizirana badenska kultura u perifernoj zoni rasprostiranja - zapravo stvarni nosioci vučedolske kulture su prežici kasnoneolitskih populacija – naime, kasnovinčansku i kasnosopotsku kulturu badenjani su okupirali i asimilirali, ali zato su zadržali niz kulturnih osobina - badenska slabi, transformira se u kostolačku te dolazi do mogućnosti oživljavanja kasnoneolitskih populacijskih rezervi - B – horizont – Vučedol, Sarvaš - B1 – bogatstvo ukrasa popunjeno bijelom inkrustacijom na prevlaci crne ili tamnosive boje - B2 – početak vučedolske ekspanzije, svetoandrejski krst - C – horizont – priustna od južnih Karpata do Dinare i Bjelašnice i od istočnih Alpi i praškog regiona do Tise i Morave - slavonsko srijemski tip – od Zemuna do Bjelovara - Ruma, Opatovac, Sotin, Orolik, Samatovci, Viškovci, Veliko Trojstvo, Martinec, Bosanska kostajnica - slovenski tip - horizont Ig – Ljubljansko Barje I - Ptujski Grad, Apatovac, lokaliteti u Austriji - slavonsko – srijemski prostor – vinkovačka kultura - zapadna Mađaraska – Somogyvar kultura - istočnoalpski prostor – alpski tip ljubljanske kulture - od tršćanskog primorja do Albanije – jadranski tip ljubljanske kulture

7.2 Prehrana u vučedolskoj kulturi – Mario Jurišić - početak krupne stoke – u eneolitiku - lov – važna komponenta – 35 – 45 % - bos taurus – govedo – najčešće klanje odrasle životinje - sus domestica – svinja – u dobi od 6 do 10 mjeseci, brzo se razmnožava - ovis/capra – malo - jelen – jako značajan

7.3. Rekonstrukcija ženske odjeće u vučedolskoj kulturi – Marina Miličević - na temelju idola iz Sarvaša, Vučedola, Vinkovaca, Ljubljanskog Barja - postojali su šavovi, ali su isto tako mogli biti vezani pomoću frkanog crijeva 7.4 Religija vučedolske kulture – Marina Miličević - vučedolska golubica – pratioc Velike Majke - dvostruka sjekira i klepsidra – atributi ženskog božanstva - konsekrativni rogovi – Vinkovci Hotel – dugi metar i pol, tu se nalazi i ukop teleta - ženski idoli s „kultnom“ odjećom – tatauiranje i skarificiranje - križ – medaljon iz Vučedola (Vinograd Streim) – sunčani simbol - analogije s Kretom - zajedničko porijeklo - neindoeuropski pogled na svijet pripada starosjediocima i njihovom obožavanju plodnosti i zemlje utjelovljene u likuVelike Majke - u tehnologiji metala prihvatili novo, ali u kultu su zadržali svoje odlike

7.5. Metal u vučedolskom kulturnom kompleksu – Aleksandar Durman - dvodijelni kalupi – jednokratna upotreba zbog nefunkcionalnosti – bakar se steže i čupa stijenke kalupa – Vinkovci Hotel – pronađena 4 dvojna kalupa - manji kalupi s razvitkom kulture – brže se suše - peći na Gradcu - gradina Zecovi – otvorena ognjišta za obradu - keramički dodatak na puhaljku za raspirivanje vatre – SOPALJ – Zecovi(2), Debelo Brdo (2) Velika Gradina u Varvari(1), Ljubljansko Barje ( 2) - ostave u vučedolskoj kulturi – Brekinjska (45 – 50), Griča (35), Kozarac (9), Lohinja (2), Vranovići (16), Topolje (4), Leget (3), Borinci (40) - sjekire s cilindričnim produžetkom za nasad drške – 7 ostava - plosnate lepezaste sjekire – 5 ostava – nije pronađen niti jedan kalup za njih, pa se misli da su možda prvo služile kao oruđe, a zatim kao protoingoti - dvojni kalupi i potreba za rudom inicirali potragu za sulfidnim rudama - oksidna rudača -zahtijeva zatvorenu kupolnu peć, zaobljeno dno + drveni ugalj – kisik se odvaja, bakar se sliježe na dno, topi i izlijeva u kalupe - sulfidna rudača – peć za taljenje ne smije biti zatvorena – puhaljkom se dovodi dodatni kisik, pri 700 stupnjeva sumpor se veže sa kisikom te nastaje sumporov dioksid – ostaje bakrenac te zatim čisti bakar -Vučedol – 2 peći – za topljenje rudače i za taljenje bakra - manji postotak nekih metala u leguri nije nakana majstora da poboljša kvalitetu već nemoć da ju istisne - samo se elektrolizom može potpuno odvojiti - s vremenom i iskustvom su uvidjeli da nečisti bakar ima bolja svojstva – dovijali se raznim postupcima da zadrže neke usporedne metale (arsen, antimon)

- prerada oksidne bakrene rude

- prerada sulfidne bakrene rude

7.6 Povijest istraživanja vučedolske kulture na Ljubljanskom Barju – Nera Trampuž Orel - 1875. – provedena prva planska istraživanja – Karl Dežman - 1877. – radnici u jarcima kraj Iga pronašli drvene grede i glinene posude - 9400 metara kvadratnih istraženo – 2 kompletne sojenice, 5 evidentiranih - skromna dokumentacija - kasnije istraživali – Rajko Ložar, Josip Korošec, A. Milik, S. Jesse - sojeništa na: Kepjama, kraj Partovskog kanala u Partama, na Velikom Metlištu

- žrtvenik, klasična vučedolska kultura – Vinograd Streim – kultni predmet u obliku konsekrativnih rogova, sedlasti žrtvenik

- Vinkovci – Hotel – dvodijelni glineni kalup za izradu bakrenih sjekira s jednom oštricom i cilindričnim produžetkom za nasad drške

- Brekinjska ostava – otkrivena ostava 1872. na oranici Grahovište

- Trodijelna posuda – Vlastelinski brijeg – Sarvaš

- amfora s recipijentima – Vučedol – Vinograd Streim

- pitos – ukrašen barbotinom - Vučedol – Vinograd Streim

- sjekira usko fasetiranog sječiva s cilindričnim tuljcem za nasad drške (visoki postotak srebra) i bodež – Mala Gruda – Tivatsko polje

- privjesci za kosu – Mala Gruda – Tivatsko polje

- koštane izrađevine – drške za šilo? – Vučedol

8. Josipovac Punitovački – Veliko Polje I – zaštitna arheološka istraživanja - istraženo 40 000 metara kvadratnih, pronađeno 500 injak objekata - najranije naseljavanje u doba eneolitika – Retz Gajary i badenska kultura – najraniji datum u četvrto tisućljeće pr. Kr. - srednjem eneolitiku s Retz – Gajary kulturom pripada 14.84% dok kasnom eneolitiku odnosno badenskoj kulturi pripada 3.86% nalaza 8.1 Retz Gajary kultura – Lea Čataj - Pfahlbaukeramik – sojeničarska keramika - Retz – Austrija, Gajary – Slovačka - termin „kultura keramike s brazdastim urezivanjem“ se koristi u slovačkoj i mađarskoj literaturi - rasprostiranje – Austrija, kontinentalna Slovenija, sjeverna Hrvatska, Moravska, Mađarska, jugozapadna Slovačka, istočni dio srednje Češke, gornja Šleska, rumunjski Erdelj - regionalni tipovi: - Austrija – Retz, Pfaffstetten - Waltrahöhle – Krepice tip – od istočne Štajerske do Moravske – Krepice – Hradisko, Jevišovice – Stary Zamek, Brno – Lišen – Stare Zamky III - Mondsee tip – gornja Austrija – Mondsee - Gajary tip – jugozapadna Slovačka, južna Donja Austrija, sjeverna Transdanubija Gajary, Zahorska Ves, Šarovce, Nitriansky Hradok - Bajč tip – isti prethodno navedeni prostor – Bajč, Ondrochov - Transilvanijski tip – Geogaiu du Sus - Višnjica tip – sjeverozapadna Hrvatska, jugozapadna Mađarska i kontinentalna Slovenija – Vindija, Višnjica – Velika Pećina, Predjama, Pecs - Kevderc – Hrnjevac tip – međuriječje Save i Drave, od srednje Slavonije do slovenskih Alpa te u Transdanubiji i najjužnijem dijelu jugozapadne Slovačke – Satnica Đakovačka, Kevderc, Hrnjevac, Lubniška jama, Letkes, Keszthely – Fenekpuszta I i IV, Mözs, Pecsbagota – Cseralja, Patince, Josipovac Punitovački – Veliko Polje I - potpuno odbačena teza o istovremenosti kostolačke i vučedolske s Retz – Gajary kulturom - Slavonija – Retz – Gajary - 3800 – 3500 g. pr. Kr. - Lasinjska – 4300 – 3800. g. pr. Kr.

- na prostoru sjeverozapadne Hrvatske postoji hijatus koji se objašnjava dugim trajanjem Retz – Gajary kulture i dolaskom vučedolske poslije nje – Zorko Marković - davan joj često nomadski – stočarski karakter bez stalnih naselja, ali nova istraživanja su promijenila to viđenje - naseobinski pokazatelji: radni prostor za obradu ratarski i mesnih proizvoda, dva bunara ( s unutrašnjim plaštom od drveta kako bi se spriječilo zamućivanje vode i urušavanje), tragovi vertikalnog tkalačkog stana, obor za stoku s kanalom, otpadne jame, nadzemni objekt (kolci)

- pretpostavka da su se pintadere koristile za otiskivanje ornamenata na tkaninu - keramika – lonci, vrčevi, zdjele, pladnjevi, šalice, žlice - posude ukrašene plastičnim aplikacijama, urezivanjem, ubadanjem, duborezom, rovašenjem, no najveći dio ulomaka neukrašen

- bikonična zdjela izvijenog vrata

-

- pečati ili pintadere dobili su naziv prema španjolskoj riječi pintar(slikati) jer su taj termin prvotno koristili putnici kako bi opisali pečate koje je koristilo autohtono stanovništvo Kanarskih otoka i južnoamerički Indijanci za oslikavanje tijela - utiskivanje motiva u tijesto nema smisla – prilikom pečenja dolazi do dizanja tijesta i stvaraju se mjehuri te bi otisak bio uništen

- pronađene 2 lamele zuba mamuta – ne vide se tragovi korištenja – svojevrsni amulet

- posuda s tragovima bakra – korištena za taljenje – inače nije pronađen niti jedan komad metala - osnova prehrane – govedo - komad lasinjske keramike – istovremenost dvije populacije – analogija s Drljanovcem i Pepelanama

8.2. Badenska kultura – Lea Čataj - rana faza ove kulture – Boleraz je prisutna na ovom lokalitetu - u poljskoj, slovačkoj i češkoj literaturi koristi se naziv kultura kanelirane keramike, mađarska literatura – pecelska kultura - geneza – nordijska hipoteza - Oswald Menghin(razvila se iz nordijske Nosswitz kulture), Albin Stocky, R. Schmidt (dio nordizirane trakaste keramike), Robert Pittioni - autohtona hipoteza – J. Banner – razvitak u Podunavlju, N. Tasić – primarni centar badenske kulture nalazio se u sjevernom Podunavlju - kultura ljevkastih pehara - Evžen Neustupný – razvila se na prostoru Moravske iz kulture ljevkastih pehara – poligenetska kultura nastala iz različith eneolitičkih grupa - utjecaj kulture ljevkastih pehara i kasnolenđelskih grupa, pobornik teze o autohtonom razvoju – J. Pavelčik - razvitak na kasnolenđelskoj osnovi – Ludanice grupa – Viera Nemejcova – Pavukova - anatolsko podrijetlo – Vladimir Milojčić - povezanost Egeje i badenske kulture – C. Renfrew, S. Hood - dva vala seobe – S. Dimitrijević – nastala u centralnobalkanskom prostoru na periferiji kasnovinčanske kulture te da je krenula prema sjeveru - PRVI VAL - vidljivi elementi kasnovinčanske, sopotske kulture te bubanjskog kompleksa - DRUGI VAL – iz zapadnoanatolskog prostora južnom Trakijom i dolinom Vardara i Morave – argument kaneliranje - Stojan Dimitrijević tvrdi da je nemoguće nastajanje ove kulture na prostoru Mađarske, Češke ili Slovačke zato što se tamo kanelirana keramika tek s badenskom kulturom pojavljuje, dok je u srbijanskom, hrvatskom i rumunjskom Podunavlju te na prostoru južno od Dunava takva keramika već prije postojala - stepski elementi – Milutin Garašanin - autohtoni supstrat uz utjecaje iz egejskoanatolskog prostora i pontskih stepa - rasprostiranje: cijela Mađarska, sjeverna i istočna Austrija, Moravska, Češka, južna Slovačka, dio južne Poljske, sjeverna Hrvatska i sjeverna Srbija - rana faza kulture – jamski objekti, kasnije nadzemna; uglavnom jednoslojna naselja - lokalitet Tomašanci – Palača – 3km udaljeno od Josipovca - naseobinski pokazatelji – bunar

- jama u obliku slova L – spremišni prostor, radni objekti i objekti namijenjeni stanovanju

- keramika: zdjele, vrčevi i lonci

- ulomak posude ukrašen cik cak motivom izvedenim žlijebljenjem

- ulomak idola

- badenski idoli su inače plosnati, a tijela su im sačinjena od dva trokuta, sa ili bez glave – najčešće su ukrašeni nizovima urezanih crta ili vrpcama ispunjenim točkama - lokalitet koji isto pripada Boleraz fazi jest – Štrosmajerovac – Pustara - zbog upotrebe kola i konja – izuzetno mobilna i sposobna zauzeti ovako velika područja - zbog naseljavanja uz riječne tokove S.D. ju definira kao zemljoradničku populaciju

9. Indoeuropljani – zagonetka njihova podrijetla – James P. Mallory - novija izdanja o ovoj tematici: - Vjačeslav Vs. Ivanov – Indoeuropski jezik i Indoeuropljani - Colin Renfrew – Arheologija i jezik: zagonetka indoeuropskog podrijetla 9.1 Otkriće Indoeuropljana: - Joseph Justus Scaliger – 1540. – 1609. – 4 glavne skupine, svaka dobila ime prema riječi za Boga - romanska – deus (lat. deus, tal. dio, španj. dio, franc. dieu) - germanska – gott (eng. god, nizoz. god, šved. gut) - grčka – theos - slavenski – bog (rus. bog, češki buh, polj. bog) - porekao svu povezanost između tih skupina - jezici Europe – znani i kao jafetski jezici (sin Noin Jafet postao otac većine preostalog ljudskog roda te se stoga europski jezici trpali pod jafetsku skupinu) - James Parsons – 1767. – Ostatci Jafeta, to jest povijesna istraživanja o srodnosti i podrijetlu europskih jezika - uspoređivao brojeve i sličnosti među jezicima - sve to miješao sa biblijskim citatima, uključivao mađarski, sjevernoameričke Indijance, etc. - William Jones – sudac vrhovnog suda u Bengalu, osnivač Royal Asiatic Society - 1786. – rasprava o indijskom jeziku - „Sanskrtski jezik, kakva god bila njegova drevnost, ima čudensu strukturu, savršeniju od grčkoga, obuhvatniju od latinskoga i na uzbudljiviji način rafiniranu od oba ta jezika; pa ipak, sanskrt je s oba ta jezika povezan i u glagolskim korijenima i u gramatičkim oblicima više nego što bi moglo nastati slučajnošću. Ta je povezanost tako jaka da nijedan filolog ne bi mogao ispitati sve te jezike, a da ne povjeruje da su potekli iz nekog zajedničkog izvora koji možda više ne postoji. Iz sličnoga razloga, premda ne s toliko vjerojatnosti, može se pretpostaviti da su i gotski i keltsk, premda pomiješani s drukčijim idiomom, istoga podrijetla kao i sanskrt, a istoj bi se porodici mogao pridodati i perzijski“ - ali opet se vratio Bibliji poput Parsonsa - Rasmus Kristian Rask – 1787. – 1832. – nije dovoljna intuitivna jezična sličnost već treba usustaviti to – sličnosti među glasovima i strukturama samih jezika, gramatičke usporedbe

- Franz Bopp – jezik predak nazvao neodređenim nazivom – Stammpsprache (izvorni ili korijenski jezik), utemeljitelj poredbene lingvistike? - August Schleicher - pokušavao rekonstruirati prajezik, čak i napisao basnu na rekonstruiranome indoeuropskom jeziku – Avis akvasas ka (Ovca i konji) ( revidirana priča 1939. – Herman Hirt, zatim 1979. – Winfred Lehmann i Ladislav Zgusta) - koristio model porodičnog stabla kako bi prikazao razdvajanje praindoeuropskih jezika - model je preuzeo i premisu da pri razdvajanju jezika oni ostaju izolirani od drugih

- Johannes Schmidt – 1843. – 1901. - model krugova koji jedni druge obuhvaćaju, a izražavaju specifične sličnosti između pojedinih jezik - nema povijesne perspektive

- kasniji lingvisti služe se istim metodama te ih ne mogu izbjeći

9.2 Indoeuropljani u Aziji Anatolijci: - posvjedočen hetitski jezik, luvijski, palajski jezik - vrlo rana grana koja se odvojila od zajedničkog indoeuropskog jezika - ne pokazuju kulturna obilježja koja bi ih odvojila kao Indoeuropljane - najšire prihvaćena teza – doseljenje u kraju rbd II - 2700 – 2600 g.pr. Kr. sa sjeverozapada - nova teza – sa sjeveroistoka Frigijci: - frigijski se pojavio u središnjoj Anatoliji i ne može se izvesti iz niti jednog drugog – oko 1200.g.pr. Kr. - dokazi se pojavljuju tek oko 800.g.pr. Kr. - Herodot priča kako je egipatsk kralj Psametih (7.st.pr. Kr.) pokušao otkriti najstariji jezik na svijetu tako da je osigurao da dvoje djece ne čuje ljudski govor sve dok ne progovore prve riječi, pretpostavivši da će riječi biti iz iskonskog jezika – prva riječ je bila bekos, što je riječ za kruh te je tako frigijski stekao status najstarijeg jezika na svijetu - stigli iz jugoistočne Europe Armenci: - najraniji tekstovi iz 5.st. pos. Kr. - spomenuti kao „frigijski kolonisti“ u vojsci perzijskog kralja Kserksa Indoarijci: - sličnosti između indijskog i iranskog jezika – pretpostavka postojanja prajezika - najstariji predstavnik staroindijskog jezika –Veda –religijska književnost – između 15. i 10. st.pr.Kr. - dravidski jezici nekada zauzimali cijeli potkontinent, te ih je potisnula provala Indoarijaca u sjevernu Indiju, gdje su preostali tek u nekoliko izoliranih enklava – dravidske posuđenice se pojavljuju u sanskrtskoj književnosti od samih početaka – dravidski je možda jezik indske dolinske civilizacije - Indoarijci – nepismeni, neurbani, nezainteresirani za razmjenu - nedostaje im politička kompleksnost - Vede pišu neprijateljima imena dasa što je zapravo isticanje dravidskih tjelesnih obilježja

Iranci: - perzijski, kurdski, paštu - avestički – prvi posvjedočeni iranski jezik – naziv dobio prema velikom korpusu stare iranske vjerske književnosti imena Aveste Toharci: - pogrešno ime, ali se koristi - rukopis iz kineskog Turkestana - pronađen europeidni tip koji se datira u 1800.g.pr. Kr. Zaključak: - Indoeuropljani su bili došljaci u zapadnoj Aziji – isključena kao indoeuropska pradomovina - Colin Renfrew nedavno pretpostavio da se indoeuropski pojavio u Anatoliji

9.3. Indoeuropljani u Europi Grci - mikenski – 13.st.pr.Kr. - uvođenje alfabeta – 825. – 750. pr.Kr. - Grci posudili mnogo elemenata iz nekog negrčkog jezika Tračani: - nemaju svojeg nasljednika, najveći narod poslije Indijaca (po Herodotu) - umješni u liječenju ljekovitim biljem (prema Grcima) Iliri: - albanski jezik – potomak ilirskih jezika - ilirsko podrijetlo – došljačka indoeuropska komponenta koja se pomiješala s lokalnim stanovništvom, što je na kraju tijekom željeznog doba, dovelo do nastanka jezično srodnih plemena – Ilira Slaveni: - najstariji tekstovi – Ćiril i Metod – oko 9.st. - provale Slavena u bizantski svijet – 6.st. - Veneti poznati čak od 1. i 2. st. - iz jezika Skita/Sarmata izvode se praslavenske riječi bog, svet i raj - Zarubinec kultura (2.st.pr. Kr. – 2. st. pos. Kr.) smatra se neupitnim prethodnikom poslije posvjedočenih slavenskih kultura - Skiti možda željeznodobni Slaveni - kompleks Komarov – oko 1500. g.pr. Kr. – najdalje pretpostavke što se tiče praslavenskoga - iranske posuđenice u praslavenskom – pretpostavka o istočnijoj pradomovini Slavena Balti: - pisani izvori se pojavljuju tek oko 16.st. – luteranski katekizmi - Ptolomej i Tacit – nazivaju ih Aistima, slavni skupljači jantara - Herodot – spominje ih kao Neure koje je iz domovine otjerala velika zmijska pošast te da se u jedan ili dva dana u godini pretvaraju u vukodlake – u litavskom poganskom vjerovanju

veliku ulogu ima litavska zelena zmija – svako kućanstvo je imalo vlastitu zmiju, ali u nasilnom pokrštavanju Nijemci uz protivljenje stanovništva su pohvatali sve zmije i spalili ih - smješta ih sjeverno od Skita Ratara, što se vjerojatno odnosi na Slavene Germani - zapadnogermanska skupina – engleski, njemačk, nizozemski - manja skupina: švedski, norveški, danski i islandski - Goti – izumrli jezik – gotski alfabet – biskup Wulfila – izveden iz grčkog, jezik preživio na Krimu sve do 16. st. - kultura Jastorf – njezino područje na sjeveru Njemačke je pradomovina Italija - etruščanski – nije bio indoeuropski - mnoštvo zajednica, ne zna se kada je indoeuropeizirana (između 3000. i 800.g.pr.Kr.) Kelti - dvije skupine jezika – kontinentalni i otočni - kontinentalni – galski, lepontski, hispanokeltski(keltiberski) - otočni keltski – poznati tek od Ptolomejeva zemljopisa (2.st.po.Kr.) - povezuje se s latenskim nalazima - jedini preživjeli neindoeuropski jezik Europe – baskijski - piktski – Velika Britanija – možda zadržao neindoeuropske elemente - prethodnice Kelta – latenska, halštatska kultura pa čak i kultura polja sa žarama Zaključak - horizont vrpčaste keramike i kompleks Balkan – Dunav važni za objašnjenje Indoeuropljana u Europi

-

9.4 Praindoeuropska kultura - prije je postojala pretpostavka ratničkih bratstava – na temelju motiva iz književnosti i povijesti iz Indije do Irske koji su slični – da su ratnička društva sastavni dio praindoeuropskog društva - niz podudardnosti za riječ ovca u različitim indoeuropskim jezicima – čvrst dokaz da su praindoeuropljani poznavali ovcu - na temelju takvih usporedbi Adalbert Kuhn napravio 1845. sažeti opis praindoeuropskog društva – sjedilačka (riječi za selo, utvrda, dom), poljodjelstvo(žito), stočarstvo (govedo, ovca, koza, svinja, konj, pas), država (kralj) - kriteriji za praindoerupsku riječi – primjerice podudarnost između bilo koja tri jezika, samo ako najmanje jedan od njih nije u neposrednom susjedstvu s drugim Okoliš: - moguća rekonstrukcija riječi za ljeto, zimu i proljeće - rekonstrukcija između 3 i 18 vrsta drveća - breza – zadržana u 6 skupina - vrba – proizvodnja košara, brijest – krmljenje stoke, jasen – motka za koplje, hrast – religija, gradnja, hrana, tisa – streličarstvo - bukva – bhehgos - problematika okoline pradomovine – pošumljena, ne pošumljena? - životinje – medvjed, srndać, dabar, vidar, jež, zec, miš, jelen, vuk – upućuje na to da pradomovina nije bila ograničena na otvorenu stepu i pustinju - sigurnost u umjerenu klimu s godišnjim dobom kada su temperature niske, pošumljenost, rijeke, divlji sisavci Gospodarstvo: - uzgoj goveda – srodnost tri temeljna termina – krava, vol i bik - ovce – desetak različitih jezičnih skupina - riječi za vunu, pletenje, maslac, kozu - svinja – važna zato što upućuje na stabilnost i na sjedilačko ratarsko stanovništvo - konj – ekwos

Naselja: - pretpostavka utvrđenih naseobina i utočišta - nazivi za ograđeno područje i kuću Tehnologija: - srodne riječi za kovine, za bakar - nema riječi za kositar – pretpostavka da su „uvozili“ broncu - riječ za jaram, čamac, osovinu, bodež Društveno ustrojstvo: - lingvistička svjedočanstva – patrijarhalno društvo - rekonstrukcija riječi za udovicu - za ženidbu – riječ koja znači „voditi“ što označava ženin odlazak u mužev dom/dom njegove obitelji - bitan sustav Omaha - ujak izvan nasljedne linije – uloga osjećajnog i prijateljskog savjetnika - institucija klana, i vođe - srodnosti među hetistkim, mikenskim, grčkim i frigijskim za vojne institucije Zaključak: - najranije vrijeme rekonstrukcije na temelju rječnika indoeuropskih jezika – 4500.pr.Kr.

9.5 Indoeuropska mitologija - podudarnosti kod riječi nebo i otac, sunce, mjesec, kiša – obogotvorenje glavnih prirodnih elemenata Dumezil i „trodioba“ - mitovi izražavaju određenu društvenu i kulturnu stvarnost - tri elementa prema Georgesu Dumezilu: 1. prva funkcija podrazumijeva vlast – sloj svećenstva koji u društvu održava magijsko – religijsko i pravni poredak – bogovi se prikazuju u paru – Thor 2. druga funkcija podrazumijeva vlast – pripisana ratničkom sloju – napadačke i obrambene sile – Mars 3. treća funkcija podrazumijeva plodnost, uzdržavanje – obuhvaća stočare i ratare – oblik božanskih blizanaca vezanih s konjima koje prati ženski lik-Kastor i Poluks koje prati Helena - pojmovni okvir društva u drevnim indoeuropskim narodima

-

Konjska žrtva: - trebaš pročitati da bi shvatio Ciklus stoke - ratnici otimaju stoku, svećenici žrtvuju (za još više stoke)

Ljudsko žrtvovanje i kažnjavanje - trofunkcionalno žrtvovanje – vješanje, spaljivanje, utapanje Dualizam i indoeuropska ideologija - desno – ujedno znači povoljno, jako spretno, desna strana i desna ruka redovito se povezuju s mužjacima, povoljni jug leži desno - lijevo – ujedno znači nepovoljno, slabo, nezdravo ili mračno, lijeva ruka se povezuje sa ženama, lijevo leži zloćudni sjever - na temelju ovoga – Indoeuropljani su se orijentirali krećući se prema istoku - dualizam – pretpostavka dvojnog kraljevanja među Indoeuropljanima Mitologija i stvarnost - teze na temelju poredbene mitologije teško je potvrditi

9.6 Problem indoeuropske pradomovine Definiranje pradomovine: - indoeuropska pradomovina je zapravo prostorni izraz mutno određena vremenskog odjeljka tog jezičnog kontinuuma - svjedočanstva indoeuropskog rječnika smještaju ih između 2500. – 4500. pr. Kr. Susjedi Praindoeuropljana - kako neki jezik povećava svoje područje, svim govornicima toga jezika postaje sve teže međusobno komunicirati i mijenjati svoj jezik na isti način - Ugrofinci – 2000.g.pr. Kr. – žive otprilike između srednje Volge i Oba - Praoindoeuropljani dijelili granicu s Ugrofincima negdje u blizini šumsko – stepske zone u južnoj Rusiji

-

Unutrašnje jezično svjedočanstvo: - prvi ozbiljniji zagovaratelj europske pradomovine: Robert Gordon Latham – jezična porodica je morala dulje vrijeme postojati na onim područjima gdje je raznolikost jezika veća - anatolijski jezici sačuvali neka arhaična obilježja – pretpostavka ranog odvajanja - širenje indoeuropskih jezika je bilo centrifugalno, i ishodištem u središnje položenoj domovini - rubni jezici se čuvaju, dok središnji jezici inoviraju – postojalo je središnje područje, sastavljeno od predaka grčko – armensko – indoiranske skupine, i rubno područje s indoeuropskim dijalektima koji su očuvali neka arhaična obilježja i izbjegli kasnije inovacije središnje skupine – u zemljopisnom smislu to je područje između središnje i istočne Europe te istočnih obala Kaspijskog jezera Intreferencija i supstrati: - utjecaj supstratnog jezika na novoprihvaćeni naziva se interferencija - litavski jezik pokazuje mnoge sličnosti s praindoeuropski – pretpostavka pradomovine Lingvistička paleontologija: - Adolph Pictet – 1859. prvi upotrijebio termin - metoda koju kada rabimo po pitanju problema indoeuropske pradomovine, zapravo uspoređujemo rekonstruirani indoeuropski rječnik s arheološkim i okolišnim nalazima - bukva – precizna geografska rasprostranjenost, ali riječ ima mnogo značenja pa se ne može koristiti - losos – mišljenje o sjevernoj Europi kao pradomovini, no novija istraživanja zaključila kako se radi o anadromnoj pastrvi koje ima posvuda - svjedočanstvo o konjima – bolje podupire stepu i šumsku stepu kao rješenje problema pradomovine - područje kulture ljevkastih pehara u sjevernoj Europi, potomci linearno trakaste keramike u porječju Dunava, eneolitičke kulture crnomorsko – kaspijskog područja i možda južni Sibir – okvir Arheologija: - Colin Renfrew povezuje neolitičku kolonizaciju sa širenjem Indoeuropljana – KRIVO - Igor D'jakonov predložio pradomovinu na Balkanu (lingvist)

- stela iz Kernosovke, otkrivena 1973., jedan od najljepših primjera eneolitičke umjetnosti u crnomorskom području, prikatzuje brkati lik s toljagom, bodežom i trima sjekirama iznad pojasa; ispod pojasa su prikazani veliki pravokutnik, dvije životinje – vjerojatno konji

- glineni model kola s četiri kotača nađen na groblju badenske kulture u Budakalaszuž

- Marija Gimbutas – tvrdila da se Indoeuropljani trebaju poistovjetiti s kurganskom tradicijom- termin koji obuhvaća niz kultura koje su zauzimale stepsku i šumsko-stepsku regiju južne Ukrajine i južne Rusije - posvjedočeni svi atributi zamišljenog indoeuropskog društva koje se rekonstruira na temelju lingvističkog svjedočanstva – najizražajniji – pripitomljeni konj i kola - pokapanje: - pokapanje u zemljanoj ili kamenoj prostoriji, česta prisutnost okera, podizanje niskog humka( (ruski kurgan) - grobni prilozi – oružje, životinjski ostatci (koza/ovca, govedo, konj) - društvo: - vrlo pokretljivo – odatle oskudnost svjedočanstava o naselja - jahanje konja - kola koja vuku volovi - potekli u istočnoj stepi između Volge i Urala te se proširili na zapad, jug istok - širenje u Europu: - 3 valova kretanja naroda koja su se zbivala od 4000 do otprilike 2500 g.p.Kr.

- pogrebni običaji – morfološki istovjetni onima iz stepe - ograničeni na muškarce i popraćeni oružjem – strelicama, kopljima i noževima te simbolima moći – skeptri s konjskim glavama - žrtveno pogubljenje žene nakon muževe smrti nagoviješteno u nekim grobovima (obred sati) - nedostatak dobre zemlje za ispašu vjerojatno uzrokom kurganske migracije prema jugoistočnoj Europi - širenje pripitomljenog konja iz stepe u Podunavlje - brzo propadanje fine keramike i gotovo potpun nestanak obojene lončarije pripisuje se narodu kurgana koji su bili posve zadovoljni s oblikovanjem poprilično grubih, školjkastih posuda za kuhanje - arsenska bronca – oblik i podrijetlo se pripisuju kavkaskim metalurškim središtima - pristigla kola s kotačima - religioznost više usmjerena na ratoborna ženska božanstva i obožavanje Sunca - kamene stele u Alpama – konji, kola, sunčane szra, oružje - novi fizički tip u Podunavlju – praeuropoidnom tipu C koji je istovjetan kosturima pronađenima u području stepe – (nalazi se zajedno s autohtonim mediteranskim tipovima) - slična svjedočanstva i na južnome Kavkazu, Anatoliji i južnome Sibiru

9.7. Praindoerupska arheologija Iskon Praindoeuropljana: - mezolitik - crnomorsko – kaspijska regija – zaključak da su naseljene samo riječne doline i obale kasnije isušenih jezere - donji Dnjepar – devedeset mezolitičkih grobova u Vasilevki i Vološskoji – pokopani u skvrčeno bočnom položaju, a oker se pri pokopu povremeno upotrebljavao - nasilna smrt – strijelama – žrtve sukoba oko prava ribarenja na najpovoljnijim lokacijama - prethodi tipu kulture koji rekonstruiramo na temelju indoeuropskih jezika Pojavljivanje praindoeuropskog društva: - crnomorsko kaspijska regija – šesto tisućljeće pr. Kr. neolitik - kultura Dnjepar Donec – 200 nalazišta, 800 grobova - pokojnici poprskani okerom - kultura Seroglazovo – uz Kaspijsko jezero Eneolitičko razdoblje na zapadnim obalama Crnoga mora: - Gumelnita – ima kontinuitet s neolitikom te je njezin teritorij isključen iz indoeuropske pradomovine - Cucuteni – Tripolje – balkansko podrijetlo te kulture – usporednice s kulturom Boian u Rumunjskoj – iz toga područja – na istok, sjeveroistok i na jug – ratarska kultura – isključena iz popisa kandidata za indoeuropsku kulturu - kultura ljevkastih pehara te lengyel kultura Rani eneolitik u crnomorskoj stepi i šumsko-stepskom području - pojavljuju se oko 4500. i traju do 2500. – potom postaju ranobrončanodobne - datumi se podudaraju s vjerojatnim procvatom Indoeuropljana - točno podrijetlo je još uvijek predmet rasprava, ali misli se kako potječu od neolitičkih prethodnika - kulture: Srednji Stog, Novodanilovksa, Donja Mihajlovka – Kemi Oba, Samara, Hvalinsk - Dnjepar Donec – neolitička kultura apsorbirana od strane eneolitičkih kultura

- kraj eneolitika – 3500. – 2500. – većinu crnomorsko-kaspijskog područja zauzima Jamnaja kultura (kultura grobnih jama) - Srednji Stog - rani eneolitik – srednji Dnjepar, područje Doneca i donjeg Dona - 4500 – 3500.g.pr.Kr. - razne vrste nastambi, stočarstvo, ratarstvo, lov, ribolov - obražnjaci – neki tvrde da su služe za učvršćivanje žvala u konjskim ustima – izrađeni od roga – nađeni u Dereivki – potkerplju tezu o jahanju konja - mala veličina konja i nepostojanje jarma – sumnja se na mogućnost vuče - prisutnost svinja upućuje na sjedilački način života - faza – Dereivka – pojavljuje se vrpčasti ukras - iskopavao Dimitrij Telegin - pronađeni maljevi – misli se da su služili za borbu izbliza - dokazan bakar koji je dolazio s područja Balkana i Podunavlja - ukopi – male skupine od dva do pet – takvi grobovi odijeljeni od drugih grobova na istom groblju (obitelj/srodnici) – očuvanje identiteta čak i na grobljima - protoeuropoidan narod - prilično robustan u usporedi sa stanovništvom kulture Tripolje - muškarci – prosjek 36 godina

-

- Novodanilovka - sličnost u grobovima sa kulturom Srednji Stog – malokad više od šest grobova na grobljima (Čapli, Jama, Vorošilovgrad, Petro Svistunovo) - pokojnik položen nauznak, svijenih nogu, orijentiran prema istoku ili sjeveroistoku i posut okerom – isto tako i Srednjem Stogu - grobne jame popločene kamenim pločama – od priloga se ističu kremeni noževi te vršci kopalja i strijela - kuglaste posude s blago ušiljenim dnom se pojavljju u grobovma - nisu pronađena naselja, samo ostave – primjer Gončarovka – 150 nožolikih oštrica - ukrajinski arheolozi smatraju kako je riječ o neovisnoj skupini koja se specijalizirala za obradu i razmjenu kremena

- Donja Mihajlovka – Kemi Oba - Donja Mihajlovka – Dnjepar – istoobna s kasnijim fazama kulture Srednji Stog - Kemi Oba – Krim – proteže se i u kasni eneolitik - Donja Mihajlovka - lokalitet Mihajlovka – ispod kasnijeg naselja i utvrde kulture Jamnaja - kadilo – obredni predmet - keramika – ravno dno i povišeno grlo

- grobovi smješteni u niske humke kurgane – ognjišta na vrhu, okolo ili unutar - prisutni kameni prstenovi – kromleh - Kalančak – pod kurganom pronađena kružna površina – slomljeni ostaci antropomorfna kamene stele s tragovima okera, posuda i životnjske kosti – oltar ili mjesto žrtvovanja - Kemi Oba - predstavljena malenim grobljima - kurgani, kromlehi, orijentacija prema istoku – slično i Donjoj Mihajlovki - ciste od kamena koje imaju oslikane ukrase na zidovima

- kamene stele na kojima su oslikane ruke i glave likova, pokrivene geometrijskim i nešto realističnijim ukrasima – nađeno 70-ak takvih stela

- stela iz Kernosovke – visoka 1.2 m, glava s brkatim licem, bradom i falus, urezbarene slike – motika, sjekire, 2 konja - u Jamnaja kulturi služile za pokrivanje pokojnika

- Srednji Stog, Novodanilovka, Donja Mihajlovka-Kemi Oba – temeljne eneolitičke kulture donjega i srednjeg Dnjepra i donjega Dona u razdoblju 4500. – 3500.pr.Kr.

- dotiču tripoljsku kulturu, ali i eneolitičke kulture na sjevernom Kavkazu

- Kavkaz – groblje u Nal'čiku - 147 grobova položenih ispod vrlo niskih humaka, koji svi zajedno oblikuju široki niski kurgan - 300 m2 - 12 grobova - pokojnik položen na leđa sa svijenim nogama - ostatak – položeni na bok, muškarci na desni, žene na lijevi – prati ih oker, životinjski zubi, kremeno oruđe, mramorne narukvice - poveznica svjetova stepe i Kavkaza - poslije kulture Nal'čik dolazi kultura Majkop – rasprave o dataciji, podrijetlu i tumačenju - grobovi – možda izvor za one u Donjoj Mihajlovki i Kemi Oba - Majkop – okomite crte, Kuro-Araks – vodoravne crte

Rani eneolitik na istoku - kultura Samara u šumsko stepskom području na srednjoj Volgi - pretkaspijska kultura južno od Volge - kultura Samara - otkrivena tek 1973. - groblje Sezžee – usporednice s kulturom Dnjepar – Donec - ravni grobovi, pokojnici ispruženi na leđa, često posuti okerom - kamene sjekire, ogrlice od školjki, privjesci od životinjskih zubi - male ploče oblikovane od veprovih kljova ili od školjki – ušivane u odjeću – isto zabilježeno i u kulturi Dnjepar Donec u Mariupolu - likovi izrezbareni od kljova i kostiju - upotreba konja u obredima - samarska keramika ukrašena školjkama - pretkaspijska kultura – 20-ak nalazišta - uz obale suhih jezera - posude s ravnim dnom - pretkaspijska kultura i kultura Samara istodobne s kulturom Dnjepar-Donec - Hvalinsk kultura - nasljednica Samara kulture i pretkaspijske kulture - groblje Hvalinsk na desno obali Volge - 1100 m2, 159 grobova - sličnosti s grobljima kultura Dnjepar-Donec i Srednji Stog - 45 grobova pojedinačnih, ostali grobovi od 2 do 7 kostura - položeni na leđa, savijene noge – od sjevera ka istoku orijentacija - jednostavne grobne jame, neke posute kamenjeme - grobni prilozi: pedeset lonaca, ogrlice od školjaka unio, dentalium, vršci strjelica i sjekira, harpuni, udice, noževi - figurice izrezbarene od kljova divlje svinje i školjki

- 40 bakrenih predmeta – bakar s podunavskog i balkansko područja – spiralne narukvice, prstenje - crnomorsko – kaspijsko područje – Drang nach Westen kasnije - metalurgija – dolazi iz suprotnog smjera (??!!)

Kulturnopovijesno područje Jamnaja - završna eneolitička kultura crnomorsko-kaspijskog područja - znana i kao kultura grobnih jama – 3600. – 2200.g.pr.Kr. - teritorij – crnomorsko kaspijsko područje od Buga i Dnjestra na zapadu do rijeka Urala i Embe na istoku – područje od više 3000 kilometara - zbog golema područja Nikolaj Merpert uveo termin „kulturno povijesno područje Jamnaja“, umjesto jedne arheološke kulture - kulture Srednji Stog i Hvalinsk - supstrat Jamnaje - Merpert razlikuje 9 regionalnih varijanti ove kulture - kultura posvjedočena ostacima pokopa uglavnom, a ne naseljima - postoje mala logorišta – upućuju na pokretljiv oblik gospodarstva - Mihajlovka – ostaci kulture Jamnaja - I faza – 1500 m2, poluukopane i površinske strukture, s kamenim temeljima, puno keramike, oruđa i životinjskih kostiju - II faza - 1.5 hektra, utvrde od jarka i kamenih zidova visokih dva i pol metra - čvrsto sagrađene kuće, čak i velike kuće s jednom do tri sobe – kameni temelji do 1 metra, zatim drvo i žbuka - 50 000 identificiranih kostiju domaćih i divljih životinja – goveda, ovce, koze, konji, svinje/onageri, jeleni, divlji bikovi i svinje, stepske antilope (sajge), vidre, lisice, - postojanje i žrvnjeva, ali orijentirani na uzgoj stoke - Valentin Šilov – otvorena stepa – slano tlo i pijesak sprječavaju ozbiljniji razvoj ratarstva, ali izvanredno za stočarsko gospodarstvo - Mihajlovka možda je služila kao središte od kojih su zavisila logorišta polunomadskih stočara - prvi puta posvjedočena kola u kulturi Jamnaja na crnomorsko-kaspijskom području – kola s dva i četiri kotača – čvrsti drveni kotači preteška za konjsku vuču - otkriveni i obražnjaci – jahanje konja - bakar nabavljan iz područja Kavkaza, a ne Balkana i Podunavlja - grobovi – obla ili četverokutna jama, na leđa polaganje i savijene noge, glava orijentirana prema istoku ili sjeveroistoku, česti tragovi drvenih dasaka ili trske koja je služila kao pod

- upotreba okera česta – u njemačkoj literaturi kultura znana i kao Ockergrabkultur – kultura grobova s okerom - podizanje kurgana iznad groba – najznamenitije obilježje – održalo se i u kasnijim razdobljima - u grobovima lubanja i prednja glava ovce – upućuju na kult „glave i kopita“ - česti nalazi koljenične kosti ili astragalusa – kocka za igru – pronalažene često kod djece - podrijetlo - Marija Gimbutas, Igor Vasiljev – područje Volge – neprijeporan kontinuitet između neolitika i eneolitika - Dmitirj Telegin – jamnajski pokopi slični kulturi Srednji Stog - Nikolaj Merpert – trenutno širenje keramičkih i pogrebnih običaja objašnjava na postojanje plemenskih saveza s intenzivnim međusobnim dodirima

Praindoeuropska kultura - riječi za unutrašnje more, slano jezero ili močvaru – podudaraju se s crnomorsko-kaspijskim područjem - Tamaz Gamqrelidze i Vjačeslav Vs. Ivanov – pradomovina u Armeniji zbog praindoeuropskih riječi za planine i mjesta na uzvišicama – ne mora se živjeti u planini da bi se imalo riječ za nju - tijekom eneolitika crnomorsko-kaspijsko područje je imalo suhu i hladniju klimu nego danas - šumska stepa i riječne doline – moglo je biti stabala, ali otvorena stpea i polupustinjsko kaspijsko područje ne – problematika oko bukve - divlje životinje imaju potvrdu u oba svjedočanstva, ali i općenito su raširene - gospodarsto odraženo u praindoeuropskom rječniku dobro se odražava u arheološkim svjedočanstvima - konj posvjedočen, kako u jahanju tako i u ritualima – druga područja nemaju tu praksu, iako možda imaju konja – kultura ljevkastih pehara i kultura Altheim - srebro – nema ga u većem dijelu Europe tada, a ovdje je posvjedočeno i lingvistički i arheološki - tehnologija proizvoda sekundarne revolucije – plug, mužnja i mliječni proizvodi, vuna i kola s kotačima – arheološki nalazi malobrojni, ali ipak imamo povećanje broja ovaca ( za koje smatra da su nove vrste s većim rastom i više vune uvezene iz Azije – Sandor Bokonyi), pribor za mužnju te primitivni plug u Mihajlovki - obilje vozila s kotačima, ali nije jedina korelacija – poznate u badenskoj kulturi (Mađarska, model kola), ali i u kulturi ljevkastih pehara – kola s četiri kotača oslikan na vrču u Poljskoj - kurgani uglavnom za djecu i muškarce – žene pokapane u neotkrivenim ravnim grobovima (Marijana Hlobistina) – upućuje na patrijarhalnost društva - nakon kulture Dnjepar – Donec i zajedničkih pokopa u velikim jamama dolaze promjene u obliku manjih skupnih jama ili individualne pokope poredane u malim skupinama na većem groblju – to upućuje na nastanak obiteljskih ili klanovskih područja pokopa - žrtvovanje ovce – ekonomičnije za zajednice nego žrtvovanje goveda koje služi za vuču ili konja koji se jaše - božanski blizanci – nalazimo primjere dvoglavih konja iz Sezže i sličnog

9.8. Indoeuropsko širenje Širenje u Aziju - kultura Afanasjevo – kola, oker, poriječje i duboka stepa, povremena logorišta stočara, četverokutne jame prekrivene kurganima, leđa sa svijenim nogama, posude sa zašiljenim dnom, kadila ukrašena okerom, predmeti od bakra, zlata i srebra, ostaci ovce – pogrebna gozba, najraniji grobovi orijentirani na muškarce i djecu, europoidi - početak u sredini četvrtog tisućljeća pr. Kr. - poveznica s crno kaspijskim područjem po kulturnom smislu – ali postoji i udaljenost od 2000 kilometara – polako se nalaze posrednički lokaliteti

- širenje i prema jugu – nalazišta oko Aralskog jezera - zapadnosibirska stepa – kultura Andronovo - navodi se i nasljednica kulture Jamnaja – brončanodobna kultura Srubnaja (kultura drvenih grobnica) Širenje na Kavkaz - seobu s crnomorske stepe zastupala Marija Gimbutas - pojavu kavkaskih tipova obrade kovina u crnomorsko-kaspijskom području objašnjava prodorom kurganskih naroda na Kavkaz te prenošenjem tih tehnika svojim srodnicima u stepi Jugozapadna Europa i zapadna Anatolija - dodire u jugoistočnoj Europi s narodima indoeuropskog podrijetla pomno istražuju – Milutin Garašanin, Fran Prendi, Henrietta Todorova, Vladimir Dumitrescu - svjedočanstva u jugoistočnoj Europi povezana sa kameni žezlima oblikovanim poput konjskih glava, dugački kremeni noževi, oker, ogrlice od školjki, polaganje pokojnika na leđa sa svijenim nogama - Cucuteni C – 4000. g.pr. Kr. – tripoljski lokaliteti – keramika ima smrvljene školjke u smjesi i vrpčaste ukrase

- točkice označavaju nalazišta sa žezlima s konjskim glavama i grobove sa stepskim obilježjima, glavna naselja obilježena trokutićima - Istvan Ecsedy – ograničeni crnomorski elementi u jugoistočnoj Europi - kultura Usatovo – hibridna kultura koja nastaje poslije kulture Tripolje - Ezero istraživali Nikolaj Merpert i Georgij Georgijev - analize u Rumunjskoj dokazale da su robusniji kurganski muškarci bili prosječno 10 centimetara višlji od domaćih ljudi

- distribucija otkopanih kurgana na donjem Dunav - Istvan Ecsedy navodi 3000 kurgana u Mađarskoj – otkopano samo 45 - Marija Gimbutas pretpostavila 3 vala - povećavanje suhoće vremenskih uvjeta što je moglo potaknuti veće zanimanje za stočarstvo - uloga muškarca u plužnom ratarstvu i povećanom uzgoju stoku mogla su muškarca učiniti u proizvodnom gospodarstvu važnijim – Andrew Sherratt - to je potaklo patrilinearnost, udruživanje klanova, ratove i umanjivanje statusa žena u društvu - malobrojnijje došljačke populacije s pokretljivijom ekonomijom postale su društveno kompetentije u održavanju svojih jezika i postupnoj jezičnoj asimilaciji domaćeg stanovništva

Središnja i sjeverna Europa - kultura kuglastih amfora, a zatim kultura vrpčaste keramike - kultura vrpčaste keramike - ravni grobovi i pod humcima - pojedinačno, ili rjeđe u parovima ili većim skupinama, savijeni položaj na boku ili leđima - muškarci – na desnoj strani s glavom prema zapadu i licem okrenutim prema jugu - žene – na lijevoj strani s glavom prema istoku i licem okrenutim prema jugu - spolni dimorfizam odražava indoeuropsku ideologiju - jug – strana svijeta koja je smatrana povoljnom, k tomu riječi desni-vješt-jug su srodne - česta prisutnost izbušenih bojnih sjekira – varijante kulture dobile naziv kultura bojnih sjekira ili Streitaxtkultur - široko područje objašnjeno stočarima, a ne sjedilačkim ratarima - svjedočanstva o pripitomljenom konju i kolima s kotačima - prevlast indoeuropskih obilježja pomogla da se kultura identificira kao indoeuropska pradomovina – popularno kod njemačkih arheologa - ali eneolitičke kulture u crnomorskokaspijskom području ne mogu se izravno izvesti iz kulture vrpčaste keramike, a i sama vrpčasta keramika je proizvod trećeg tisućljeća, dakle mlađa je od crnomorsko – kaspijskih kultura - ali postoji problem podrijetla kulture – Lothar Kilian izdvojio niz obilježja koja se ne susreću u crnomorsko-kaspijskom području – amfore, vrpcama ukrašeni vrčevi, bojne sjekire – nasuprot tomu stepska kultura je upotrebljavala jajaste keramičke posude, igle s glavom poput malja, oker i niz pogrebnih položaja koji su ovdje nepoznati - Alexander Hausler – spolna dihotomija u polaganju pokojnika odsutna je u kulturama stepskog područja, ali ju je moguće izvesti iz lokalnih srednjoeuropskih i sjevernoeuropskih kultura - Evzen Neustupny – odbacuje stočarski aspekt ove kulture zbog nespojivosti s okolišem sjeverne Europe - lokalna evolucija horizonta kulture vrpčaste keramike - Ivan Artemenko zastupa tezu da je srednjednjeparska kultura korijen nekih lokalnih varijanti horizonta vrpčaste kulture, ali ne i kompletne kulture i širenje na zapad

- kultura vrpčaste keramike zauzima isto područje kao i ranija kultura ljevkastih pehara - na lokalno podrijetlo upućuje skupina Baalberge (TRB) – pokapanje u kamenim cistama preko kojih se podizao zemljani humak i sadrži prototipove vrčeva i amfora – nema poveznica sa stepskim narodima zato što je najbliži kurganski grob udaljen 500 kilometara, a prostor između je istražen

- kultura kuglastih amfora – nastala iz TRB – Gimbutasova tvrdi da je ona jedna od sastavnica Kulture vrpčaste keramike - podudara se sa crnomorsko – kaspijskom regijom zbog kamenih cisti, kromlehi, steli, obrednog pokapanja životinja ( i konja), obred sati, pogubljenje supruge, ali i nekih drugih članova obitelji prigodom muževe smrti, oker i kurgani - mješovito ratarstvo - problem stepskog podrijetla kulture kuglastih amfora – udaljenost oko 500 kilometara između te dvije kulture - Tadeusz Wislanski – podrijetlo je stavio u područje srednje Odre i Warte

- podrijetlo TRB-a u Ukrajini - Jan Lichardus - Dimitrij Telegin odbacuje tezu o podrijetlu kulture ljevskastih pehara iz kulture Srednji Stog - jednostavno dokaza za seobu na područje sjeverne i središnje Europe iz stepskih područja – NEMA – NIZ SLIJEPIH ULICA - ako se crnomorsko – kaspijske kulture ne mogu izvesti iz onih u srednji i sjevernoj Europi, a ni obratno – tada sve moraju biti obuhvaćene u indoeuropsku pradomovinu – mnogi arheolozi smatraju da su se baltički i slavenski razvili iz kultura sjeverozapadno od Crnog mora - no problem ostaje ogromna udaljenost – lingvistički nemoguće Proces širenja - granice jezika širile se migracijama i infiltracijama - širenje – bilingvizam – Indoeuropljani imali sposobnosti pružiti prednosti populacijama s kojima su dolazili u dodir - imali konje – ovladavanje većim poličkim teritorijima - rast stanovništva dovodio do maksimalne ratarske proizvodnje i potrebom za promjenom na stočarski način života Rekapitulacija - Igor D'jakonov – predložio pradomovinu u jugoistočnoj Europi - pomisao da će se utvrditi povijesna veza između kulture vrpčaste keramike i crnomorskokaspijskog područja

9.10. Epilog Mit o Arijcima - čak i V. Gordon Childe – „nadareni izvanrednim mentalnim sposobnostima“ i „promicatelji istinskog napretka“ - svijetla koža, plava kosa, plave oči, dolihokefalni - pradomovinu smještali u sjevernu Europu, Aziju, Kavkaz, Sjeverni pol etc... Naslijeđe - poredbena lingvistika pomogla usustavljanju i drugih neindoeuropskih jezika - jezici

9.10. Kamo ih danas smještaju? – Autorski dodatak 2005. - teorija o zapadnoj Anatoliji i egejskom području – zastupaju Tamaz Gamqrelidze i Vjačeslav Vs. Ivanov – Indoeuropski jezik i Indoeuropljani - povezano sa širenjem zemljoradnje - Johanna Nichols – smješta u središnju Aziju

Popis skriptiranih članaka: 1. First eneolithic finds in Dalmatia – Brunislav Marijanović 2. Topografija nalazišta kostolačke kulture u sjevernoj Hrvatskoj – Jacqueline Balen 3. Prilog poznavanju metalne produkcije badenske kulture –Tihomila Težak Gregl 4. Vučedolska terina i orion – Aleksandar Durman 5. Vučedolska “ golubica“ kao posuda - Marina Milićević Bradač 6. Vučedol – Streimov Vinograd: Magijski ritual i dvojni grob vučedolske kulture – Marina Hoti 7. Kostolački horizont na Vučedolu – Jacqueline Balen 8. Nalazište lasinjske kulture u Dubrancu – Jacqueline Balen 9. Eneolithic ceramic tablets(altars) from Bulgaria – Dimitar Chernakov 10. Malachite finds in Vinča culture: evidence of early copper metallurgy in Serbia – Dragana Antonović 11. Copper Processing in Vinča - new contributions to the thesis about metallurgical charachter of Vinča culture – Dragana Antonović 12. Praistorijski rudnik na lokalitetu Prljuša, Mali Šturac; istraživanje 2012. godine – Dragana Antonović, Momir Vukadinović, Ana Cicović 13. Problem ranog eneolita u sjeverozapadnoj Hrvatskoj – Zorko Marković 14. Prilog stratificiranju Kevderc – Hrnjevac tipa Retz-Gajarske kulture – Aleksandar Durman 15. Prehistoric copper tools from the territory of Serbia – Dragana Antonović 16. Anthropomorphic stattuetes from Cucuteni – Tripolye: some signs and symbols 17. Neka pitanja eneolitika istočnog Jadrana – Brunislav Marijanović 18. Lasinjski naseobinski elementi i novi nalazi iz Beketinca – Zoran Homen 19. Uz problem istraživanja neolita i eneolita u Hrvatskoj – Zorko Marković 20. Novi nalazi konsekrativnih rogova na Vučedolu – Marina Hoti 21.Tipološka obrada odabranih ulomaka prapovijesne keramike iz pećine ispod sela Srbani – Maja Čuka 22. Novi nalazi na Kalniku – Zoran Homen 23. Novo nalazište lasinjske kulture u Bukovju kraj Križevaca– Zoran Homen

24. Prilog proučavanju lasinjskih keramičkih bočica – Zoran Homen 25. Zaštitno iskapanje u Beketincu – Zoran Homen 26. Pećina u Pazjanicama — Paklenica- Prilog pretpovijesti Hrvatskog primorja - Stašo Forenbaher, Pavle Vranjican 27. Dva nova groba badenske kulture sa Vučedola – Tihomila Težak Gregl 28. Ukopi životinja na Vučedolu – Mario Jurišić 29. Organizacija proizvodnje, standardizacija keramičkih proizvoda i specijalizacije zanata unutar vučedolskog društva – Ina Miloglav 30. Prapovijesno nalazište Slavča – Goran Skelac 31. Ponovo o lasinjskoj bočici iz Vrlovke –Tihomila Težak Gregl 32. Korištenje vrtača u prapovijesti srednje Dalmacije – Ivan Šuta 33. Cetinska kultura – rana faza, samostalna kultura ili integralni dio eneolitika – Brunislav Marijanović 34. Novija razmatranja o nekim aspektima sopotske kulture u sjevernoj Hrvatskoj – Zorko Marković 35. Ishodište Pitagorinog poučka u vučedolskoj kulturi na prostoru Hrvatske – Ivan Jurić, Marija Đikić, Jacqueline Balen, Pavao Petričević

36. Vučedolska šahovnica – Ivan Jurić, Marija Đikić, Pavao Petričević 37. Ervenica – dio naselja vučedolske kulture – Ina Miloglav 38. Industrija cinabarita u Vinči – Aleksandar Durman 39. Arheološko nalazište na Krču – Marina Šimek 40. Late eneolithic mortuary practices and their social significance – Jan Turek 41. Probno iskopavanje lasinjskog naselja na lokalitetu „Dolina“ kod Ždralova– Božidar Gerić 42. Metalurgija vučedolskog kulturnog kompleksa – Opuscula Archaeologica – Alexandar Durman 43. Rekonstrukcija ženske odjeće u eneolitiku međuriječja Dunava, Drave i Save – Milićević Marina 44. Proučavanje neolitika i eneolitika u zrcalu članaka objavljivanih tijekom 50 godina časopisa Opuscula archaeologica Težak – Gregl Tihomila 45. O problemu idoloplastike u badenskoj kulturi –Težak – Gregl Tihomila

46. Jedna posuda vučedolske kulture s posebnim obzirom na cjevaste vaze –Hoti Marina 47. Eneolitsko doba u Bosni i Hercegovini – Alojz Benac 48. Topografija nalazišta vučedolske kulture na vinkovačkom području - Ina Miloglav

10.1. First eneolithic finds in Dalmatia – Brunislav Marijanović - pronađena dva akefalna (bezglava) idola na lokalitetu Buković Lastvine kod Benkovca - horizont koji pripada ranom eneolitiku istočnog Jadrana - plošno modelirani izrađeni u obliku dva povezana trokuta - jako oštećene figurine – ipak radi se o „ekstremno stiliziranim ženskim figurama“ - glava se naknadno dodaje na tijelo figurine – na drugoj figurini dubina od 4 cm ukazuje na dodavanje - na drugoj figurini hipertrofirana dojka odaje spol, dok na prvoj urezane linije u pubičnoj zoni

- aproksimativna visina 15 do 16 centimetara prve figurine, dok druga ima 18 – 19 centimetara

- moguća usporedba s badenskom kulturom – problem badenske južne granice – ipak, postoja nje tipološki slične keramike u Ravlića pećini IIC daje temelje ovakvim tvrdnjama - kanelirana keramika

10.2. Topografija nalazišta kostolačke kulture u sjevernoj Hrvatskoj – Jacqueline Balen - prikazana topografija 34 nalazišta koja su uglavnom smještena uz vodotoke - kao samostalna kultura poznata od 1953. zahvaljujući Vladimiru Milojčiću – prije toga povezivana s vučedolskom i badenskom kulturom - karakterizira ju brazdasto urezivanje i ubadanje - bitniji lokaliteti : Aljmaš, Ašikovci kod Požege, Cerić kod Vinkovaca, Donja Bebrina kod Sl. Broda, Slavča kod Nove Gradiške, Dalj (Lisova Skela) – veće kostolačko naselje, Orolik, Vinkovci Ervenica, Sarvaš (dokumentacija izgorila prilikom bombardiranja u WW2), Vukovar - Lijeva bara, Vučedol (R.R. Schmidt kostolački materijal je povezivao s badenskom kulturom) - apsidalni objekti – 2 na Vučedolu, jedan na Gomolavi – oba kostolački horizont s kostolačkom keramikom - prvi stupanj kulture istovremen s badenskom, treći pak sa vučedolskom

10.3. Prilog poznavanju metalne produkcije badenske kulture –Tihomila Težak Gregl - pronađen triangularni bakreni bodež u Vinogradu Streim - neobično zato što unatoč velikom broju istraženih lokaliteta malo je onih s bakrenim nalazima, a ako ih i ima to su nakitni oblici i jednostavne alatke - izuzetan nalaz je primjerice bakrena dijadema iz Vorsa – grob 2 (mađ. Transdanubija) - otvorio analogije s halkolitičkim nalazima iz Anatolije, Troje, Biblosa – služio kao teza za anatolsko podrijetlo badenske kulture – Nandor Kalicz - kalupi za lijevanje listolikih bodeža u Sarvašu više se ne pripisuju badenskoj kulturi kako je to rekao S. Dimitrijević - bodež možda import?

10.4 Vučedolska terina i orion – Aleksandar Durman - prikazano sunce i zviježđe Orion na terinama- simbolički prikazuju smjenu zime u proljeće - velike terine – jedna ručica besmislena – ni prazna se ne može podignuti - inkrustacija bijelim prahom - živokotni ogrc – Viviparus viviparus - četiri sunca možda prikazuju 4 godišnja doba - romb – zviježđe Oriona plus 4 zvijezde - nestanak Oriona s neba označava kraj zime i početak proljeća

- horizontalna crta zacrtava obzor, kontur u vis prikazuju visine/planine

- dvije verzije Oriona – standardni s pet zvijezda u rombu te onaj realističniji – poput klepsidre

- jedini prikaz ljudskog lika u vučedolskoj kulturi – možda adorant ili pak utjelovljen ljudski prikaz Oriona – lijevo vidimo sunce

- prije 5000 godina od 1. studenog do proljetne ravnodnevnice Orion se pojavljuje u večernjim satima kao nadomjestak za oslabjelo zimsko sunce - prikaz kao svjetiljka

10. 5. Vučedolska “ golubica“ kao posuda - Marina Milićević Bradač - vučedolska golubica pripada istom horizontu u kojem su pronađeni grob jelena te grob bračnog para – sve povezano s megaronom ljevača bakra - ptica, jelen i metalurgija se povezuju sa šamanskim tehnikama - halucinogena sredstva kao dio šamanske tehnike posluživana u posebnim posudama – vučedolska golubica je upravo to - pronađena 1938. – zapremnina 480 ml - teza da je jarebica – (pogledati epizodu Treće povijesti s Aleksandrom Durmanom) – u grčkoj mitologiji dva hroma boga povezana s metalom i metalurgijom povezuju se s jarebicom – Hefest – bog Kovač te Talos – mjedeni div koji je čuvao Kretu - Talosa je Dedal bacio s visine te ga je Atena ili Afrodita pretvorila u jarebicu prije nego je udario u tlo – izbjegavanje smrti - jarebica u opasnosti pretvara se da je hroma i oštećena krila da bi u ključnom trenutku izbjegla - pticolike posude dolaze od stepskih kultura grobnih jama preko kompleksa Baden – Kostolac – Cotofeni - jelen simbol ratnika i šamana od crnomorskih stepa do središnje Azije - šaman služi dobrobiti zajednici i stvaranju reda ondje gdje prijeti kaos - u prapovijesnim društvima ne postoji čvrsta granica između svjetovne i sakralne moći - ptica i jelen medijatori između neba i zemlje - rudari možda koriste opijumski mak u terapeutske svrhe - zbog lesnog tla nisu sačuvani uzorci polena

- slično oblikovana ptica u rudarskom središtu koje se bazira na arsenskoj bronci -

-

- alkohol koji su ispijali sam po sebi je morao biti blag – možda pivo, medovina, alkohol od jabuke ili brezova soka – ono što ga je činilo jakim bili su dodaci – opijumski mak, konoplja, mandragora, bunika, kukurijek, beladona, bršljan, mrazovac, datura, mahura, kukolj, ljulj

10.6. Vučedol – Streimov Vinograd: Magijski ritual i dvojni grob vučedolske kulture – Marina Hoti - pronađeni dvojni grob bio je pokriven s naopako okrenutom golemom posudom – zaštita od zlih duhova?! - ranoklasična vučedolska kultura – faza B1 - nalaz 23 karatnog zlata – komad lima u obliku malog okova – lagano zakrivljen - pitos pokriva sredinu tijela – analogija s grobom iz kostolačkog sloja Gomolave – posuda isto okrenuta na zgrčenom pokojniku

- kroz posude teče komunikacija između svijeta mrtvih i svijeta živih – analogija – Antesterije u antičkoj Grčkoj – svetkovina duhova mrtvih koji izlaze na površinu – pitosi, vrčevi i lonci – kad su posude otvorene izlaze duše mrtvih - Pandora je pustila sve nevolje iz posude - kad je posude okrenuta naopako namjera joj je da spriječi zlo koje izlazi, da spriječi duše mrtvih da izlaze na svijet živih - Gomolava, Vinica (Bug), Vučedol – Vinograd Streim – prekriveno središte tijela - Gradac- Grob bračnog para – ženi prekrivena glava

10.7. Kostolački horizont na Vučedolu – Jacqueline Balen - objekti sagrađeni iznad badenskih jama stoga se urušavaju, a ispod vučedolskih objekata pa se zbog toga uništavaju - litička građa - konična šalica – prvi primjerak na tlu RH, inače poznato u Srijemu i Bosni

- 3100 – 2880. g.pr.Kr. - pronađen depo litičkih jezgri

- evidentirana 34 kostolačka nalazišta na tlu RH

10.8. Nalazište lasinjske kulture u Dubrancu – Jacqueline Balen - IIb stupanj na temelju ornamentike - posuda trokutasta oblika jedino se ističe - sjeverno podnožje Vukomeričkih gorica - jednoslojna naselja s tankim kulturnim slojem – rezultat stočarske komponente u gospodarstvu - glinene žlice s tuljcem za nasad ručke – specifična pojava – izrađivane od početka do kraja kulture u neizmjenjenoj formi i prisutne na svim lokalitetima - posuda trokutasta oblika s dvije ušice za provlačenje uzice na gornjem dijelu – dublji ubodi ponegdje ispunjeni inkrustacijom – fali još jedna ušica na odlomljenom dijelu – možda da visi slobodno u prostoru - stilizirana glava u obliku bovida – možda kultna namjena

- S. Dimitrijević kulturu stavlja tokom cijelog eneolitika - N. Kalicz – srednji eneolitik s jednom međufazom u ranom eneolitiku, najviše vidi ulogu vinčanske kulture u utjecaju na keramografiju - sopotska, lengyelska i vinčanska - utjecaj Bodrogkerestzur i Salcuta

10. 9. Eneolithic ceramic tablets(altars) from Bulgaria – Dimitar Chernakov - pronađeno 40 oltara u Bugarskoj – načinjeni od komada gline i ornamentirani - objekt iz Telisha – 1.28 m u širinu, 0.6m u visinu, 0.12m debljine

- ornamentalne kompozicije vezane za fertilitet - najveća koncentracija na sjeveru Bugarske

10.10. Malachite finds in Vinča culture: evidence of early copper metallurgy in Serbia – Dragana Antonović - malahit lociran čak i u Lepenskom Viru te starčevačkoj kulturi – korišten kao dekorativno sredstvo – ne treba zamijeniti s metalurgijom - Belovode – 0.4 kg malahita koji je termalno obrađivan pronađeno u jednom rovu - malahit identificirao Miloje Vasić već 1912. godine - Divostin, Fafos, Selevac, Pločnik

- malahit je imao ornamentalnu značajku u početku ili pak sitnu utilitarnu

10.11. Copper Processing in Vinča - new contributions to the thesis about metallurgical charachter of Vinča culture – Dragana Antonović - tezu o metalurškom karakteru Vinče prvi je postavio Miloje Vasić, ali on je samu vinčansku kulturu stavljao u minojsko, odnosno metalno doba stoga mu teza o metalnom karakteru vinčanske kulture nije bila čudna – ali donje horizonte je stavio u neolitik - malahit pronađen u svim horizontima Vinče

- Divostin – vrijeme starčevačke kulture – konično oblikovan azurit – jedini primjerak u st. kulturi, u Zmajevcu pak malahit – ne smijemo ih zamijeniti s metalurgijom zato što su bili korišteni kao dekorativni elementi - Belovode – 0.4 kg malahita u jednom rovu – Gradac faza - Vasić detektirao „peći“ za obradu malahita na Vinči

10.12. Praistorijski rudnik na lokalitetu Prljuša, Mali Šturac; istraživanje 2012. godine – Dragana Antonović, Momir Vukadinović, Ana Cicović - najveći poznati prapovijesni rudnik na tlu jugoistočne Europe - istraživan 80-ih te 2012. godine - eksploatacija rude na strmim rudištima je započinjala na nižim kotama, a otvaranjem novih okana na višim kotama, zatrpavana su već iscrpljena niža okna – tako se stvaraju debele naslage iznad najstarijih rudarskih okana - do 2000 batova - pretpostavka

10.13. Problem ranog eneolita u sjeverozapadnoj Hrvatskoj – Zorko Marković - u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na temelju lokaliteta Slanak u ranom eneolitiku ne egzistira lasinjska kultura, nego njoj prethodeća Seče, srodna istovremenom stupnju Sopot IV u Slavoniji i Lengyel III u Transdanubiji - kultura Seče je izrasla iz sopotske kulture, ali u materijalnoj kulturi ima dosta specifičnosti koje su rezultat utjecaja karpatske doline - analogije Seča i Letičana s materijalom raznih kultura – Bubanj Salcuta, lasinjska, Zengovarkony – Lengyel i Lengyel III faza, kulture Ludanice i Jordanow, Tiszapolgar i Prototiszapolgar fazom, Brodzany – Nitra kultura, kasna Stichband keramika, moravskolenđelskom kulturom, kasnom vinčanskom kulturom i sopotskom - analogije s materijalom kasnog neolitika, ranog eneolita i srendjeg eneolita - lasinjska kultura prema Markoviću zaprema prostor sjeverne Hrvatske te je dio srednjeg eneolitika i starija od badenske kulture - lasinjska starija i od Retz – Gajary – 8 lokaliteta R-G- kulture : Đakovo – Grabrovac, Bakovačka Satnica – Katinska, Paljevine – Na bukvi, Hrnjevac – Brdo, Stare Plavnice – Starenice, Drljanovac, Vindija, Vrsnjica – Mačkova špilja – od okolice Dj do Ivanca u Hrvatskom zagorju - klasičnu sopotsku kultur u sjeverozapadnoj Htvatskoj nasljeđuje Seče kultura, novootkrivena kulturna pojava ranog eneolita, nastala kao rezultat miješanja utjecaja sopotske supstratne baze i različitih lengyelskih utjecaja, uz izravni ili posredni utjecaj Salcutza kulture - neposredni prethodnik lasinjske kulture i spona između klasične sopotske kulture kasnog neolita i lasinjske kulture srednjeg eneolita - samo dva lokaliteta: Koprivnički Bregi – Seče i Letičani – Bukvik - kultura Seče ispunjava hijatus u sz Hrvatskoj, a u Slavoniji Sopot IV

10.14. Prilog stratificiranju Kevderc – Hrnjevac tipa Retz-Gajarske kulture – Aleksandar Durman - zemunica Kevderc – Hrnjevac tipa r-g kulture kod sela Drljanovac – pogodan plato za naseljavanje omeđen sa dva potoka - prostor preklapanja Višnjica i Kevderc tipa

- pintadera - dvije kulture egzistiraju na toj ravnici istovremeno – lasinjsko naselje i r-g objekt – prvi pretpostavio S. Dimitrijević

- šalica ukrašena duborezom i rovašenjem

10.15. Prehistoric copper tools from the territory of Serbia – Dragana Antonović - registrirano preko četiri stotine bakrenih predmeta na teritoriju Srbije - analize metalnog sastava izvedene na preko 50 posto predmeta - 3 vrste ruda: - sulfidne rude – - halkopirit - CuFeS2 - sulfid bakra i željeza, zlatno, mjedenožute boje sa zelenkastocrnim tragom

- halkocit –

- kovelit - indigo plave boje

- oksidno – karbonatne rude – nalaze se blizu površine ili na njoj - malahit - često dolazi zajedno s azuritom, zelene je boje - Cu2CO3(OH)2

- azurit – tamno plave boje - Cu3(OH)2(CO3)2

- kuprit - Dark red to conchineal red, sometimes almost black

- prirodni bakar – iskorišten u prapovijesti i danas je izuzetno rijedak - karpatsko balkanska provincija – najbogatija u Srbiji, tu se nalazi i Rudna Glava - faze razvoja bakrene metalurgije u Srbiji 1. predmetalurška faza – 6300 – 5000 BC – od ranog neolitika, zajedno s vinčanskom kulturom pa do ranoeneolitskih perioda 2. faza produkcije masivnih bakrenih predmeta – 5000 – 4500 BC - Vinča – Tordoš II – Vinča – Pločnik I – 3. faza – degradacija metalurške proizvodnje u vinčanskoj kulturi – 4500 – 4200 – evidentna je u produkciji dekorativnih bakrenih predmeta, dok je produkcija masivnih bakrenih predmeta „izumrla“

4. faza – produkcija masivnih bakrenih predmeta od kraja ranog eneolitika – 4000 BC pa nadalje - uzor prvih bakrenih sjekira je u litičkim sjekirama – vidi se i po tome što su metalne sjekire bespotrebno debele, a debele su zato što je iskustvo u pravljenju kamenih sjekira nalagalo da ono što je deblje teže puca, no to nije slučaj i sa bakrenim sjekirama - reprezentant ranog bakrenog doba jesu sjekire tipa Pločnik – ovdje se pretpostavlja da su kamene sjekire zapravo imitirale metalne pošto ne postoje analogije u neolitiku, najraniji su primjer masivnih bakrenih sjekira u Europi - sjekire i oružja sa zakrivljenim rubovima i polukružnim oštricama pokazuju nam kako se napuštaju uzori u kamenim sjekirama te kako se pokušava zapravo povećati radna površina, a smanjiti ona od koje nema koristi - kroz vrijeme sjekire postaju tanje zato što se upoznaje kvalitet i priroda metala - 163 pronađene sjekire tipa Jászladány i 5 njezinih varijanti – samo jedna pronađena u sloju, sve ostalo slučajni nalazi ili pak ostave pa ih je moguće samo tipološki analizirati - tip Mezőkeresztes – težina im je uvijek 3 kilograma – dokaz da su statusni simbol, nemaju utilitarni karakter

- sjekire s jednom oštricom se pojavljuju u kasnom eneolitiku - analize su se bavile kemijskim sastavima i podrijetlom rudače, ali ne i tehnologijom dobivanja produkta

10. 16. Anthropomorphic stattuetes from Cucuteni – Tripolye: some signs and symbols – Cornelia Magda Lazarovici - poznati rituali vezani za Veliku Majku, zaštitu životinja i predaka - objekti namijenjeni religijskim ritualima - mnoge figure pronađene u fragmentarnom stanju – vjeruje se da su razbijene tokom religioznih činova

- Velika Majka je prikazana s motivima ribe, zmije kako bi naglasili plodnost

- zmija je povezana s ponovnim rođenjem i cikličkom regeneracijom prirode

10.17. Neka pitanja eneolitika istočnog Jadrana – Brunislav Marijanović - rani eneolitik: - karakteristična je kanelirana keramika - nalazi pronađeni iz tog razdoblja pridružuju se nalazima hvarsko – lisičićke kulture - razvijeni eneolitik: - primarne pojave: - posude sa zaobljenim recipijentom, visokim vratom i prstenasto zadebljanim obodom - posude s proširenim i koso zasječenim obodom - sekundarne pojave: -žlijebljena keramika, nalazi ljubljanskog tipa, „Schnur – keramika“, vučedolski nalazi, rani cetinski nalazi - teorije periodizacije: Paola Korošec: Jadranska kulturna grupa Šime Batović: rani eneolitik – cetinska kultura razvijeni eneolitik – ljubljanska kultura Stojan Dimitrijević: I. - protonakovanska kultura II. - nakovanska kultura III. – lasinjska kultura

10. 18. Lasinjski naseobinski elementi i novi nalazi iz Beketinca – Zoran Homen - odabirana nadmorska visina od 100 do 200 metara nadmorske visine uz manje ili veće tekućice - močvarni prostor – dokaz Ljubljansko barje - uzvišenja – dokaz Kiringrad - spiljski prostori – Ajdovska jama, Vrlovka, Kevderc – stanice stočara - najveći dio istraženih naselja – zemunično jamski tip – nasljeđe neolitika, ali različitih koncepata - Zvonko Lovrenčević u Ždralovima zabilježio zemunično selo s tridesetak zemunica u 3 reda - naselja otvorenoga tipa - Hrsina Gorica – predstavlja jedno utvrđeno naselje - Stjepan Vuković – Cerje Novo – naselje poluzemuničnog tipa velike konstrukcije - Beketinac – zemunica 15 x 5 metara – velike dimenzije - nalazi flašica – pojavljuju se od II-A stupnja, rebrasta izbočenja u funkciji drški (tada nije bilo analogija) - postavlja se pitanje kakav je bio krov zato što ne postoje rupe od kolaca

10.19. Uz problem istraživanja neolita i eneolita u Hrvatskoj – Zorko Marković - lasinjska, Retz - Gajary pa vučedolska kultura

10.20. Novi nalazi konsekrativnih rogova na Vučedolu – Marina Hoti - Vučedol – Vinograd Streim – dva sedlasta žrtvenika pronađena - prve analogije su išle prema Kreti, ali postoje još i na Sardiniji, Siciliji, Cipru etc. - bik je nosilac i simbol plodnosti i pratilac božanstva plodnosti (ženske osobe) - Sabatinovka – Moldavija – veliko svetište rane tripoljske kulture – 16 ženskih figurica oblikovanih u sjedećem položaju i svaka na malom prijestolju s naslonom poput konsekrativnih rogova - mnogi nalazi konsekrativnih rogova – Gradac, Sarvaš, Zok – prvi foto Vinkovci, drugi vinograd Streim

-

10.21. Tipološka obrada odabranih ulomaka prapovijesne keramike iz pećine ispod sela Srbani – Maja Čuka - sjeverozapadni dio Istre, pećina kod Sv. Jurja - Boris Baćić prvi istraživao 1974. - nalazi kanelirane keramike nisu sigurni - metličasta keramika koja se svrstava u kasni eneolitik ili rano brončano doba

10.22. Novi nalazi na Kalniku – Zoran Homen - nalazi vučedolske i lasinjske keramike

10.23. Novo nalazište lasinjske kulture u Bukovju kraj Križevaca– Zoran Homen - veća zemunica (dužina 10 m) - postavlja se pitanje krovne konstrukcije kao i u Beketincu

10.24. Prilog proučavanju lasinjskih keramičkih bočica – Zoran Homen - bočice izrazito bikoničnog oblika s dvije ušice na ramenima - posuda se izrađivala od dva dijela – spoj posude je bio na ramenu – ako bi stijenke pucale, lom bi se događao točno tu - analiza sadržaja jedne bočice – pretpostavka eteričnih ulja ili mirisa - prva cijela bočica potječe iz Bukovja, ostale iz Beketinca

10.25. Zaštitno iskapanje u Beketincu – Zoran Homen - tri zemuničke jame, lasinjska kultura

10.26. Pećina u Pazjanicama — Paklenica- Prilog pretpovijesti Hrvatskog primorja - Stašo Forenbaher, Pavle Vranjican - dokazi života tokom eneolitika i brončanog doba

10.27. Dva nova groba badenske kulture sa Vučedola – Tihomila Težak Gregl - prisutnost elemenata stepskih kultura u sklopu badenske kulture - iskopavanja Vinograda Streim – obuhvaćen rubni dio u potrazi za obrambenim objektima, ali pronađene jame za otpatke - grob 3 – bakreni bodež, kremeni nož

- grob 5 – dijete položeno na leđa - grob presječen naknadnom kostolačkom jamom

- skeletno pokapanje poznato u badenskoj kulturi - paljevinske nekropole – Fonyod i Pilismarot - grobovi odudaraju ovdje zbog položaja tijela, uobičajen je neolitički zgrčeni položaj - najveći broj grobova na tlu ExYu – Bogojevo – 4 pokojnika - grob 3 – pokojnik posipan drobljenim kućnim lijepom što asocira na posipanje okerom - položaj skeleta na leđima s podignutim zgrčenim nogama - poznato u stepskim kulturama – dodaju čak i različite drvene konstrukcije poput sanduka, kolibe i sličnog u grob - ali – pokop je u otpadnoj jami i nema konstruktivnih elemenata tumula - nisu u pitanju etnički pripadnici nekog drugog naroda već samo prenošenje običaja iz jedne u drugu kulturnu sredinu - sjekiru lepezastog tipa iz Dobanovaca povezuje s badenskom kulturom

10. 28. Ukopi životinja na Vučedolu – Mario Jurišić - istraživanja Vučedola – Josip Brunšmid 1897., Robert Rudolf Schmidt 1938., Stojan Dimitrijević 1966., Aleksandar Durman 1981. - između 5 (sigurno) i 12 (7 skeleta za koje nije sigurno) ukopa životinja - jama 42 – kostur teleta in situ – zatiljni i čeoni dio lubanje propali – nema zaključaka o načinu smrti (pretpostavka o žrtvenom, ali i pri klanju ovdje udaramo životinju poradi omamljivanja)

- Robert Rudolf Schmidt – 1938. – ukop jelena (kalota lubanje uništena), dokaz da je žrtveni ukop – glineni model jelena s posudom na glavi te ostatci keramike

- u badenskoj nekropoli Bogojevo kod ljudskog skeleta pronađeno i govedo ukopano te pernata živina

- nekropola Hodmezovasarhely – Bodzaspart (kasna klasična badenska kultura ) – 5 ukopa goveda - nekropola Alsonemedi – 2 dvojna ukopa goveda – zaprege?! - glineni model kolica – lokalitet Budakalasz - pokapanje u svrhu animalističkog kulta – ritualno pokapanje, pokapanje kao grobni prilog – dokaz statusa nekog pojedinca – dokaz društvene diferencijacije - položaj nogu „hocker“ – smatra se namjerno izazvanim pa tako se pokopi 1 teleta i 4 pasa na Vučedolu smatraju žrtvenim

10.29. Organizacija proizvodnje, standardizacija keramičkih proizvoda i specijalizacije zanata unutar vučedolskog društva – Ina Miloglav - Damića gradina u Starim Mikanovcima, Ervenica u Vinkovcima - kasnoklasični B2 stupanj vučedolske kulture - jama ljevača bakra – Vinkovci - standardizacija kod zdjela – najmasovnija keramička kategorija

10. 30. Prapovijesno nalazište Slavča – Goran Skelac - u blizini Nove Gradiške - prisutnost sopotske, kostolačke i vučedolske keramike - najzapadniji kostolački lokalitet u Hrvatskoj – samostalni horizont - 1907. otkrio Đuro Szabo

- neatribuirana ženska figurica

10.31. Ponovo o lasinjskoj bočici iz Vrlovke –Tihomila Težak Gregl - nađene između ostaloga u Cerju Tužnom, Brezju kod Zreča i Drulovke, Bukovju, Beketincu, Ždralovima

10.32. Korištenje vrtača u prapovijesti srednje Dalmacije – Ivan Šuta - pogodne za korištenje kao sezonska naselja - intenziviranje korištenja istih dolazi u razdoblju eneolitika i ranoga brončanog doba - manje udubine u kršu, znane kao i ponikve - duboke vrtače koje imaju strme rubovečesto nose naziv samograd, koji očito upućuje na minimalnu potrebu ograđivanja - na krškom terenu često su dna vrtača jedina plodna tla koja sadržavaju i dovoljnu količinu vlage za uzgoj ratarskih kultura - vrtače na Kovačini kod lokve Popirače – zdjele s koso zasječenim i prstenasto proširenim obodom – kasni eneolitik

10.33. Cetinska kultura – rana faza, samostalna kultura ili integralni dio eneolitika – Brunislav Marijanović - zaključuje da je rana faza integralni dio eneolitika, a tek klasična faza definira se kao samostalna kulturna manifestacija brončanog doba - u ranoj fazi dominiraju tipološke i ornamentalne karakteristike eneolitika - posude s cilindričnim ili Ijevkastim vratom i prstenastim zadebljanjem oboda pripadaju lokalnoj keramičkoj produkciji i imaju nedvojben autohtoni karakter - to dokazuje njegova koncentracija upravo na ovom prostoru, kao i činjenica da se, premda u malom broju, pojavljuje već na kraju ranog eneolitika, odnosno stupnja obilježena kaneliranom keramikom - konične i poluloptaste posude s proširenim kosim obodom, također, pripadaju lokalnoj keramičkoj produkciji, ali su izvorno vezane za kulturne grupe donjeg Podunavlja i istočnog Balkana, a u keramografiji jadranskog eneolitika ulaze najvjerojatnije kao posljedica kulturnih utjecaja s područja za koje su izvorno vezane - žlijebljena izvorno je, također, vezana za kulturne grupe s istog područja kao i posude s proširenim kosim obodima, a na jadranskom prostoru ograničena je na njegov južni dio. U nastanku ove keramičke vrste treba odbaciti sve kombinacije u smislu njezina izjednačavanja s lasinjskom kulturom ili njezinim utjecajem.Ova keramička vrsta i na svom matičnom prostoru redovito je asocirana sa Schnur-keramikom, a i na nekim jadranskim nalazištima se isto tako nalazi u zajednici s tom keramičkom vrstom. U najvećem broju slučajeva ovu keramičku vrstu nije moguće dovesti u vezu s prisutnošću i njezinim autentičnim nositeljima, ali pojedina nalazišta, kao što je npr. gradina Guvnine, ne dopuštaju ni potpuno isključivanje manjih populacijskih infiltriranja na širi jadranski prostor. Na isti način treba promatrati i prisutnost Schnur-keramike

- barbotino keramika najvjerojatnije pripada vučedolskom kulturnom krugu, ali, unatoč njezinoj relativnoj brojnoj zastupljenosti, značajniju prisutnost vučedolske populacije na jadranskom prostoru, također, nije moguće dokazati - keramika s ukrasima u stilu "ljubljanske kulture", ne predstavlja odraz prisutnosti samostalne kulturne manifestacije jer ju niti na jednom nalazištu nije moguće dokazati u posebno izdiferenciranim slojevima ili zatvorenim nalazima. Njezina prisutnost je, također, najvećim dijelom posljedica kulturnih utjecaja, premda se ne može do kraja isključiti ni mogućnost manjih populacijskih penetracija - na prijelazu u rano brončano doba ova kultura se formira

10.34. Novija razmatranja o nekim aspektima sopotske kulture u sjevernoj Hrvatskoj – Zorko Marković - ranoenelitička faza sopotske kulture – Seče tip ili Seče kultura (Seče kod Koprivničkih Brega u Podravini) - lokaliteti - Grabrovec – Zvonarica, Seče, Letičan – Bukvik, Karane

10.35. Ishodište Pitagorinog poučka u vučedolskoj kulturi na prostoru Hrvatske – Ivan Jurić, Marija Đikić, Jacqueline Balen, Pavao Petričević - Bartel Leendert van der Waerden (matematičar) stavlja početke matematičke znanosti u središnju Europu između 3000. – 2500. g.pr.Kr. - Vučedol se nalazi na prometnom Dunavu - počeci matematičke misli u starčevačkoj kulturi i mjerenja ograda - drvena kuća sopotske kulture u Otoku isto tako zahtijevala znanje matematike - astronomija i matematika se pojavljuju zajedno (Durman dokazao astronomiju – terina sa 7 sunčanih mjeseci, 5 zvijezda i zviježđem Orion) - pokopi žrtvenog jelena, kostura važne osobe i golubice čini trokut - potrebno je poznavati i koliko bakra treba izliti u šipke, a kasnije još i odnos bakra i kositra za dobivanje bronce - spoznaje vučedolske kulture šire se dalje prema jugoistoku u Grčku i dalje na istok (Sitagroi) - Glockenbeckerkulture – kultura zvonolikih pehara - spoznaje Pitagorina poučka nastala u vučedolskoj kulturi na tlu Hrvatske , spoznaja brojeva 3,4 5 i njihove povezanosti – spoznavanje duljina stranica pravokutnog trokuta

10.36. Vučedolska šahovnica – Ivan Jurić, Marija Đikić, Pavao Petričević - vučedolska šahovnica je mogla biti kalendar (koji je potreban zbog logistike metalurške proizvodnje, ali i poljoprivredne i stočarske) – šahovnica sa 72 polja na terini – 360 dana + 5 dana za solsticij

10.37. Ervenica – dio naselja vučedolske kulture – Ina Miloglav - kasnoklasični B2 stupanj

10.38. Industrija cinabarita u Vinči – Aleksandar Durman - Miloje Vasić prvi govorio o tome - ležište cinabarit na obroncima Avale u Šupljoj Steni - peći u kojima se mogao topiti cinabarit u živu koja je služila za proizvodnju aluvijalnog zlata

- Vasić misli da se cinabarit koristio kao boja - koso dno služi za odvođenje žive

- peći su zapravo služile za ekstrakciju žive, zato što ima koso dno i kupolu na kojoj se prvo kondenzira, a zatim kapljice iste odlaze kosim dno, a ne cinabarita – on je nusproizvod - po Durmanu Šuplja Stena najstariji rudnik metala u Europi

10.39. Arheološko nalazište na Krču – Marina Šimek - brežuljak Krč – lasinjska kultura

10. 40. Late eneolithic mortuary practices and their social significance – Jan Turek - Corded Ware – isto što i Schnurkeramik - pokopi su uglavnom sa jednom osobom – žene su na lijevoj strani, glavom prema istoku, a muškarci na desnoj strani, glavom prema zapadu - pokopi se nalaze na jugoistočnim stranama – povezano možda sa izlaskom sunca - djeca imaju kao priloge buzdovane ili sjekire što može upućivati na njihovu ulogu u društvu koju bi dobili u budućnosti

10.41. Probno iskopavanje lasinjskog naselja na lokalitetu „Dolina“ kod Ždralova– Božidar Gerić - zemunica koja je imala krov na dvije vode - naselje otvorenog tipa

10. 42. Metalurgija vučedolskog kulturnog kompleksa – Opuscula Archaeologica – Alexandar Durman - kultura počela sa sljedećeg teritorija : istočno od Požeškog gorja do spoja Save i Dunava, na sjeveru omeđenog Dravom pa do Posavine (obje obale) na jugu - završila na sljedećem teritoriju: praški region u Češkoj, južni obronci Karpata u Slovačkoj, do Šumadije i južne Bosne, od Praga, Beča i Ljubljane do rumunjskog Banata te uključujući veliku mađarsku ravnicu zvanu „Alfold“ - nastaje razne varijante na kraju zato što su udaljeni od klasičnog centra – na području Slovenije uz migracijski val zvonastopeharske kulture oformljena je ljubljanska kultura koja se kasnije dijeli na alpski i jadranski tip

- S. Dimitrijević – periodizacija:

- rana ili pretklasična faza – stupanj A - ranoklasična ili zrela faza – stupanj B1 - kasnoklasična faza – stupanj B2 - kasna faza ili faza regionalnih podvojenosti vučedolske kulture – stupanj C u slavonsko srijemskom području - pojava arsena u bakrenim izrađevinama vučedolske kulture iznosi do 2%, shodno tomu nema govora o brončanim vučedolcima pošto ta kultura arsen nije dodavala svjesno u bakar već je on tu kao primjesa - nedostatak kalupa za lijevanje sjekira – čekića neki objašnjavaju tehnikom izgubljenog voska - Borivoj Čović objavio rad o svim poznatim kalupima s područja Bosne – našao primjerak sopalja za kojeg nije bio siguran te je iznjeo mogućnost da je sopalj ili lijevak za ulijevanje rastaljenog metala u kalup – IPAK stijenke nisu dovoljno debele da zadrže rastaljeni bakar, gornji je otvor posude preuzak i nema nikakvu sigurnosnu dršku, jedan dio bakra bi se neminovno stegao pri dnu

Minerali i rudna ležišta u našoj zemlji - kuprit – bakreni oksid, malahit – bakreni karbonat - oksidna ležišta nazivaju se i željezni šeširi - najveće koncentracije bakra su vezane za najviše nivoe rudnih ležišta – kako se ide u dubinu sadržaj bakra opada. - pored bakra – javljaju se u primjesama arsen, antimon, nikal, bizmut, cink, kobalt, željezo te vrlo često zlato i srebro - naši prostori i nalazišta količinski neisplativi za eksploataciju te zbog toga ne postoje ni u geološkim kartama – ipak u eneolitu bili bi dobar plijen - nalazišta bakra u RH – Rude kod Samobora, Mikulići na Zagrebačkoj gori, selo Rude kod Gornjeg Jelenja u Gorskom kotaru, Velika Plana kod Pazarišta, Petrovac na Petrovoj gori te Trgovi na Zrinskoj gori - „gnijezda bakra na Psunju i Krndiji“

- zemljoradničke populacije su niskoakumulativne te nemaju viškova pa ne mogu razmjenom doći do bakrenih predmeta - problematika oko bakrenih sjekira čekića – nastale kovanjem ili lijevanjem ? - ako kovanjem onda se morala izbušiti rupa za nasad drške - lijevanje – tehnika izgubljenog voska – ipak nedostatak nalaza kalupa – razlog – kalup se mora razbiti da bi se došlo do gotova proizvoda Metalni nalazi u vučedolskom kompleksu - Vinkovci – Tržnica- vučedolski sloj – jama - prvotno ostava u kojoj su se nalazili glineni kalupi za lijevanje bakra dok je u kasnijem razdoblju zaboravljeno iz nekog razloga te se pretvorila u otpadnu jamu - četiri dvojna kalupa za lijevanje bakrenih sjekira s cilindričnim produžetkom za nasad drške - glineni kalup obogaćen zrncima kvarcita omogućavao je da kalup bude izložen većoj temperaturi - Rudna Glava – vađen malahit - badenska i lasinjska kultura su u principu zemljoradničke kulture što znači i niskoakumulativne te se nalaze van ležišta bakra – razlozi nedostatka bakrenih nalaza - dvodijelni ljevački kalup se dijeli na sljedeće dijelove: 1. JEZGRENIK – predstavlja sve ono što čini jednu polovinu dvodijelnog kalupa 2. SLJUBNICA – ili diobena površina je dodirna površina dvaju jezgrenika 3. KALUPNA – ili uljevna šupljina oblikuje vanjski volumen predmeta, u konkretnom slučaju vanjske dimenzije sjekire 4. JEZGRA – oblikuje unutarnju šupljinu predmeta, u našem slučaju šupljinu otvora cilindričnog produžetka za nasad drške 5. JEZGRENI OSLONAC – ili jezgrena marka je utor koji drži jezgru vezanu uz jezgrenik. 6. ULJEVNI SISTEM – uljevni kanal kojim se litina ulijeva u kalupnu ili uljevnu šupljinu ljevačkog kalupa

- jezgra za cilindrični produžetak – jedan dio je proširen, odnosno sužen kako bi se lakše izbio poslije lijevanja, ali također kako nasađena sjekira ne bi skliznula prilikom zamaha - način nasađivanja pokazuje da su drške bile promjera od 20ak milimetara što bi ih prije svrstalo u oružja nego oruđa

- dio jezgrenika za lijevanje žice ili šila

- jednodijelni kalup za lijevanje dlijeta s trnom za nasad drške

- pravilno sušenje ovakvih masivnih kalupa moglo je trajati i do 20-ak dana, ako se ne suši pravilno javljaju se jedva vidljive napukline - bakar kada se lijeva ima temperaturu preko 1000 stupnjeva te se steže i smanjuje svoj volumen za 1.5% pa tako čupa i odvaja dijelove stijenki kalupa - dokaz da je dvodijelni glineni kalup jednokratne upotrebe – svi opisani kalupi pripadaju kasnoklasičnom B2 stupnju - kalup dvojne namijene – za bakrenu sjekiru, ali i za dlijeto – primjer dovitljivosti i racionalnosti – ranoklasični B1 stupanj

- metalurška aktivnost C stupnja poznata sa bosansko-hercegovačkih gradina ( Zecovi, Debelo brdo, Alihodže, Velika gradina u Varvari) i Ljubljanskog barja

- u kasno fazi vučedolske kulture kalupi postaju manji i znatno su tanjih stijenki, a vanjski oblik slijedi oblik predmeta koji se lijeva – brže se suše i ne dolazi tako lako do ispucavanja površine kao kod masivnih - Megaron ljevača bakra – 5 peći – 2 uz vanjski zid, a tri unutar - peć br.1 – van megarona – ima dno s 3 urezana žlijeba, kljunasti dodatak se spušta prema nivou dna pećine – za taljenje rudače

- peć br. 2 – unutar kuće – ima ravno dno, kljunasti dodatak je potpuno ispod dna peći – za topljenje bakra

- sopalji s gradine Zecovi

- sopalji iz Debelog Brda

- sopalj služe za puhanje, a ne za mijeh – mijeh je posvjedočen tek kasnije ( 15.st.pr. Kr. – Egipat) - posuda za lijevanje bakra sa kljunastim izlijevom – Ljubljansko barje

- za različite vrste peći Durman kaže kako su služile za taljenje rude i za lijevanje bakra odnosno dobivanje proizvoda – dakle cijeli proces - sjekire sa cilindričnim produžetkom za nasad drške i jednom oštricom pronađene su u ostavama u Brekinjskoj, Griči, Kozarcu, Lohinji, Vranovićima, Topolju te Legetu – ima i ostava u Borincima, ali ona nema ovakav tip sjekira

- Brekinjska ostava - pronađena 1872. – 45 – 50 sjekira, spašeno samo 29

- šuma Griča kod Mrkonjić grada – pronađeno 1905. – 35 sjekira – 11 s cilindričnim produžetkom za nasad drške, 24 plosnate lepezaste sjekire

- Kozarac – put što vodi prema planini Kozari - 9 sjekira s cilindričnim produžetkom za nasad drške

- ušće potoka Lohinje u Spreču (Gračanica) – 2 sjekire s cilindričnim produžetkom za nasad drške i plosnata lepezasta sjekira

- selo Vranovići – nedaleko od Gračanice – 12 plosnatih lepezastih sjekira i 4 s cilindričnim produžetkom za nasad drške

- Leget – Srijemska Mitrovica

- Topolje kod Knina

- ostava iz Borinaca – 1933. – 40 lepezastih sjekira – lijevane u dvojnim kalupima

- peć za taljenje oksidne rudače morala je biti zatvorena da bi se kisik iz rudače u takvom zatvorenom prostoru lakše izdvojio te vezao s ugljikom u ugljični dioksid - peć za taljenje sulfidne rudače morala je biti otvorena, pošto je bilo više primjesa poput sumpora, antimona, olova – morao se dovoditi kisik kako bi se izdvojili ovi elementi – tada bi nastao bakrenac te naposlijetku čisti bakar - problem sjekira s cilindričnim produžetkom za nasad drške – podrijetlo u Mezopotamiji, Kavkazu – Armeniji? - serijska proizvodnja nastaje tako da se metalni prototip otiskuje u glinene dvojne kalupe – tako se mogla dobiti serija kalupa - sulfidna rudača ima mnogo otpada i teže ju je transportirati te se zato metalurške radionice kasne vučedolske kulture prebacuju na izvorišta rude – Ljubljansko barje, Zecovi, Alihodže, Debelo brdo, Varvara, Velika gradina, Đurđevo, Jasik - lepezaste sjekire su autohtoni doseg metalurške proizvodnje vučedolske kulture

10.43. Rekonstrukcija ženske odjeće u eneolitiku međuriječja Dunava, Drave i Save – Milićević Marina - badenski idol i ostatak predstavljaju vučedolski idoli na temelju kojih je moguće rekonstruirati odjeću - mogućnosti tatauiranja(tetovaže) ili skarificiranja (pravljenje ožiljaka po tijelu) - vučedolski idoli s lokaliteta Ljubljansko Barje, Tržnica-Hotel - S. Dimitrijević pretpostavlja kako su uzorci tekstila izvršili veliki utjecaj na ukrašavanje keramike - svastika – od sanskrtskog su – dobro i est- je

10.44. Proučavanje neolitika i eneolitika u zrcalu članaka objavljivanih tijekom 50 godina časopisa Opuscula archaeologica Težak – Gregl Tihomila - Zorko Marković odbija stupanj C vučedolske kulture smatrajući kako su ti nalazi zapravo import u lokalitetima vinkovačke kulture - u članku Stojana Dimitrijević - Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji lasinjska kultura je prvi puta imenovana - lokaliteti vučedolske kulture kod Bjelovara – Sveto Trojstvo i Martinac - Stašo Forenbaher pretpostavlja 285 domaćinstava i 1100 do 1500 stanovnika na Vučedolu - kostolačka kultura na Vučedolu obitavala između 3100. i 2880.pr. Kr.

10.45. O problemu idoloplastike u badenskoj kulturi –Težak – Gregl Tihomila

- dva akefalna badenska idola s rupom na vratu – Vinograd Streim - pronađena i dva dijela keramičkog modela kola na četiri kotača - glave nikada pronađene niti uz jedan badenski idol – pravljene od propadajućeg materijala? - motiv urezanog trokuta kao simbol ženskog spola

10.46. Jedna posuda vučedolske kulture s posebnim obzirom na cjevaste vaze –Hoti Marina - cilindrična posuda za libacije – analogije sa sredozemnim kulturama

-

10. 47. Eneolitsko doba u Bosni i Hercegovini – Alojz Benac - navodi lokalitete svih kultura, ali danas je upitna opravdanost atribuiranja tih lokaliteta pojedinim kulturama

10. 48. Topografija nalazišta vučedolske kulture na vinkovačkom području - Ina Miloglav - lokaliteti – Borinci – Crkvište, Damića gradina – Stari Mikanovci, Nuštar – Breg, Nijemci, Orolik, Otok – Mandekov vinograd, Prisonjača – Ciganica, Vinkovci – sva pripadaju klasičnoj fazi - biraju prirodno povišene položaje – praporne grede povoljne za pašnjake

Halkolitik Anatolije - halkos + lithos –bakreni kamen – James Mellaart - nalazišta: Catal Huyuk, Can Hasan, Hacilar, Beycesultan, Mersin, Ilipinar - periodizacija po Mellaartu: - rani – 5400 – 4700 - kasni – 4700 – 4000

- Hacilar – jugozapadna Anatolija - 1 – 7 predkeramički neolitik - hijatus - IX – VI kasni neolitik - V – I rani halkolitik ( 5400 – 4700) - Hacilar II - naselje pravokutnog karaktera, utvrđeno zidom sa 2 metra debljine i 3 ulaza - kuće građene od ćerpiča, kamenih temelja, glineni sanduci, ognjište, predvorje, glavna prostorija - središnji dio – keramičarska radionica - sjeverozapadni dio – silos – prostorije za sušenje žita

- sjeveroistočni dio – kultna gađevina – dva dijela, ispred nje se nalazio bunar, bolje građena, unutrašnjost podijeljena na istočni i zapadni dio - istočni dio – veće, 16 stupova , možda krov sklizni, ognjište - zapadni dio – 3 dvojna ukopa – majka i dijete - Hacilar 2 uništen u požaru

- Hacilar V – crvenoslikana, površina svijetla, geometrijski likovi - tamno na svijetlom - otisak ruke na posudi

- Hacilar I – rani halkolitik - grad kružnog oblika, kružni bedem, kuće uz bedem, promjer 150 m, središnji dio prazan, kuće kao u Hacilaru II, bolji razvoj keramike

- keramika se povezuje s istočnom kulturom Halaf – (Halaf utjecao na HC I) - Hacilar ručke – na ručki izveden životinjske glave kojima oči su od opsidijana - figuralna plastika je rijetka i jednostavna

- Beycesultan – kasni halkolitik, otkrio Mellaart – jugozapadna Anatolija - V – IV – rano brončano doba - XII – VI - XVI – XIII

prijelazni slojevi

- XIX – XVIII - XL – XX - kasni halkolitik - keramika ukrašena geometrijskim urezivanjem i bijelom inkrustacijom, - bikonične posude, vrčevi s drškom - dosta crnoglačane keramike – sjeverozapad – kontakt sa vinčanskom kulturom - 34. sloj – mala ostava bakrenih predmeta - tek par pokopa pronađeno – možda nekropola van naselja?

- Catal Huyuk – središnji plato – ravnica Konya - CH – WEST – rani halkolitik – 5400 – 4700 - CH – EAST - I – O – kasni neolitik - XIV – II – rani neolitik - Catala Huyuk West - četvrtaste prostorije - jednostavna keramika - 1. faza – monokromna, s cik cak linijama - 2. faza – poveznica s Can Hasanom (import posuđa), kraj halkolitika - svijetla pozadina, crvenkasti motiv, - gruba keramika - urezivanje i bijela inkrustacija

- Can Hasan – ravnica Konya - 2A – 1 - kasni halkolitik – 5000 – 4200 - 3 – 2B - rani halkolitik – 5400 - 5000 - 7 – 4 – kasni neolitik - rani halkolitik - naselje zbijenog tipa, komunikacija preko krovova - pronađene noseće grede koje pojačavaju gornji kat - kuće – prototipi megarona - keramika – fina keramika – frizovi, gruba keramika – urezivanje - antropomorfna figurica – dugi vrat

- kasni halkolitik – Can Hasan - nije zbijeni tip, već razmaknute, keramika gubi na kvaliteti

- Mersin – Cilicia - XXXII – XXVIII – rani neolitik (6500. – 5700.) - XXXVII – XXV – kasni neolitik (5700. – 5400.) - XXIV – XXV – rani halkolitik (5400. – 4800.) - XIX – XVI – kasni halkolitik (4800. – 4000.) - tell naselje, kuće četvrtastog tipa, 200 metara promjer - keramika – posude tipa košarice, karakteristične - ostalo – urezivanje + bijela inkrustacija

- Mersin – kasni halkolitik – slično Hacilaru I - kružnog oblika, kuće uz bedem - 2 pravokutne kule (vodena vrata) + 1 velika prostorija za smještaj branitelja sa izravnim pristupom (Hacilar nema takvo što, ali podsjeća na njegovu kružnu utvrdu) - stambeni karakter – jednodijelan s otvorenim dvorištem - utjecaj Halafa kulture na keramiku - sloj 21 – ostava bakrenih sjekira - naselje se nalazi uz rijeku koja pridonosi obrambenom karakteru

- Ilipinar – sjeverozapadna Turska - V - kasni halkolitik - VI – prijelaz na kasni halkolitik - IX – VII – rani halkolitik - rijeka u blizini - različito građene kuće, slobodno u prostoru, 2 kata - podnice od drvenih greda koje čuvaju od vlage - zid (komunikacija) – za držanje stoke, nije obrambeni, kuće se nalaze s obje strane - keramika – četvtaste posude - rani halkolitik – jako pečena i glačana - crnoglačana keramika – poveznica s Vinčom - sloj VI – prijelazni – nekropola s 40-ak grobova u zgrčenom položaju s keramikom - rijetke antropomofrne figure

- Alacanhoyuk – središnja Turska – veliko naselje istraživano u novije vrijem - nađeni pokopi u cistama - Alipar – najveće naselje u Anatoliji, promjera 500 metara, ženske figurine s raširenim rukama, postoje i zoomorfne, mnoštvo pečata (uloga u trgovini i razmjeni)

Cucuteni – Tripolie - moldavsko ukrajinski kompleks slikane keramike - Cucuteni – Hubert Schmidt – Rumunjska 1885. - Tripolje – Ukrajina – kod Kijeva - sjevroistočna Moldavija, sjeverna Muntenija, Ukrajina do Dnjepra

Precucuteni I (kasni neolitik) 5050 - 4900 Precucuteni II Tripolie A1 4900 - 4750 Precucuteni III Tripolie A2 4750 - 4600 Cucuteni A (1 – 4) Tripolie B1 4600 - 3900 Cucuteni AB Tripolie B2 3900 - 3700 Cucuteni B (1 – 2) Tripolie C (1 – 2) 3700 - 3500 Cucuteni C * * u ranijoj periodizaciji je bila izdvojena C1 faza Cucuteni kulture zbog stepskih elemenata (nekropole tipa Gordosk – Usatovo – pokapanje u kovčezima), no to se danas izdvaja kao Horodistea – Foltesti kultura koje je lokalna varijanta Gordosk Usatovo kulture i uzrokuje propast ove kulture - Precucuteni - Moldavija, Ukrajina do Buga - Traian, Tarpesti, Sabatinovka, Karbuna - utjecaj linearno trakaste keramike i Hamangia

- crnoglačana keramika, zemljoradnja i stočarstvo, rovovi, kuće četvrtastog tlocrta- Madona iz Bodestia – urezivanje

- Karbuna – Precucuteni III – ostava – velika jama – 444 bakrena predmeta, narukvice, perlice, kamena i bakrena sjekira (identične – analogije, uzori etc)

- Thinker/Mislioc – Precucuteni – iz Tripestia (ruke na glavi) - atipična statuica za C-T kulturu (slično u Hamangii u neolitiku)

Cucuteni – Tripolie - Moldavija, sjeveroistočna Muntenija, Ukrajina do Dnjepra - Cucuteni, Ariusd, Trusesti, Habasesti, Izvoare, Vladimirovka, Majdanec, Vesely Kut, Talianky - 3000 naselja, 2000 na području Cucuteni, a 40 % posto u Cucuteni A - ovalnog tlocrta + opkop i palisade

- naselja su bila velika i dobro organizirana - zbijene kuće ali sa komunikacijom između njih - većina četvrtastog ili ovalnog oblika, kuće poslagane u koncentrične krugove, središnji prostor često slobodan (ili je manje kuća ili čak samo jedna kuća – hram u središtu) - četvrtastog oblika, preplet od pruća i greda, kućni lijep, dvoslivni krov, najčešće 2 kata - podnice – ploščatke – grede se oblijepe glinom i zapale se – debela i čvrsta podnica, štiti od vlage - zapanjuje veličina kuća –preko 1000 kuća, 10 000 stanovnika – protogradovi

- Majdanec - 200 hektara, - kuće zbijene u 6 koncentričnih krugova, središnji dio prazan - sve iste kuće, bez obnova, gornji dio spavanje, donji dio radionica - imaju svetište - kuće na neolitičkoj tradiciji, ali imaju PLOŠČATKE – drveni balvani sa glinom koji su zapaljeni te tako dobivaju zaštitu od vlage

- Talianky - naselje 3.5 x 1.5 km – 2700 kuća, ovalni raspored, središnji dio prazan – 15 000 stanovnika procjena - velike kuće, ploščatke

- za prethodna dva 2 naselja – potreban ogromna logistika ( Majdanec – 50 – 100 tona soli) – naselja zapravo za opsadne uvjete – dolaze INDOEUROPLJANI

- rekonstrukcija svetišta u Trusesti

- model kuće – Tripolie

- Vinnitza – Cucuteni A

- Keramografija: - Ariusd – Cucuteni A – fina, glazirana keramika – možda proizvodni centri - Cucuteni A – tamnocrvena – „gliste“ - smeđkastat podloga sa bijelim motivima - obrubljeno crnom bojom

- Cucuteni AB – četverolisne, dvolisne posude, više recipijenata, javlja se crvena boja, osnova tamnija, bikolorno i trikolorno slikanje

- Cucuteni B – crvenkasto smećkasta boja, bijela pozadina, crni motivi – gliste, zmije, stonoge, mačke (antropomorfni i zoomorfni motivi) te motiv klepsidre

- Horodnica – Precucuteni II - 9 sjekira s križno postavljenim oštricama - 1 plosnata sjekira, 1 bakreni bodež, dijadema i ogrlica - Izvoare – bakrena šila, narukvice, Cucuteni A - ostava iz Brada – Transilvanija - zlato, keramika, spondylus - figurina iz Dragušenija – ptičje lice - rupice – za vješanje

- bikova glava iz Tripolie C - simbol snage i jakosti, pronađeno u Tripoliu

- antropomorfni zlatni privjesci - prikaz ženskog tijela - Trusesti – Habasesti – primjerci u zlatu i glini

- Vidra – privjesak apliciran na antropomorfnu vazu - slabo poznati pokopi – javljaju se pred kraj kulture nekropole - postoje lokalitetu u kojima su u kućama pronađeni skeletni ostaci (kosturnice) - keramika - Tripole - drugačiji oblici keramike – loptaste posude

- ukras je isti – motivi meandra i spirala - posude s dvostrukim recipijentom na 2 postolja

Kodzadermen – Gumelnita – Karanovo VI - Gumelnita, Vidra, Cascioarele, Harsova Dragonesti, Malu Rosu, Sultana, Vitanesti, Ruse, Karanovo VI, Kodzadermen, Poljanica - regionalne kulture - Gumelnita – Vlaška, Mala Vlaška, Dobruđa, Oltenija – Rumunjska - Kodzadrmen - Karanovo VI - istočna Bugarska Vladimiri Dumitrescu Gumelnita A1 – 4600 Gumelnita A2 Gumelnita B1 Gumelnita B2 – 3900

Henrietta Todorova Kodzadermen Karanovo I a –b Kodzadermen Karanovo II Kodzadermen Karanovo III a-c

- istraživači - Vladimir Dumitrescu (Gumelnita), Hortenzija Dumitrescu, Silvia Marinescu, Ersila Tudor, Ion Nestor (otkrio kulturu 1926.), Dumitru Berciu, Rafail Popov (Kodžadermen) - razvija se na drugim kulturama – Boian kultura je osnova (Oltenija), Marica kultura u Trakiji, Hamangia u Dobruđi, Cucuteni – Tripolie na sjeveru prema Moldaviji - srodna je i usporedna sa Salcuta kulturom, većim dijelom i mlađom Vinčom - naselje – primjer tell Sultana - uz rijeke

- Bugarska – kvadratna naselja, Rumunjska - kružna naselja - obrambene strukture - Poljanica – 2 glavne komunikacije, 4 stambena bloka, kvadratno utvrđeno

- kuće - neolitička tradicija – kvadratni tlocrt, 6x12 metara, od kolja i pletera, debele glinene podnice - modeli kuća – Gumelnica – dvoslivni krovovi , debeli pod

- prikaz ritualnih građevina – mali objekti – ukrašeni s rupama – Gumelnita, Ruse, Ovčarevo

- Gumelnita - 4 sloja eneolitika - istraživao Vladimiru Dimitrescu - prethodno Boian kultura - podnice – nabijena zemlja - Cascioarele - istraživao Vladimiru Dimitrescu - objekt 16 x 10 m, 2 prostorije - 1 prostorija, 2 stupa, oko stupova – rupe – manji stupići sa zavjesama koji bi zakrivali veliki stup - pronađen 1 ukop između

- Harsova - 12 x 5 m prostorija – kultni karakter

- sjedilačka naselja, bavili se zemljoradnjom, stočarstvo – krupna stoka, lov i sakupljanje

- Ai Bunar – rudnik, izvađeno 3000 tona rude, a dobiveno 500 tona bakra - u blizini Gumelnite

- koriste sei izvori Rudne Glave

- sjekire tipa Vidra – A i B stupanj Gumelnite

- Hotnitsa – antropomorfni primjerci zlatnog lima, nakiti, idoli

- dugački kremeni noževi – utjecaj Indoeuropljana, fino rađene sjekire - pokopi u naseljima (neolitik), ali nekropole (eneolitik) – uvije k zapadno od naselja (rijetke nekropole) - grobovi u redovima, posipanjem okerom (indoeruopski utjecaj), inhumacija, zgrčenac na lijevoj strani - postoji mogućnost žrtvovanja djece - diferencijacija u društvu na osnovu ukopa

- keramografija: - kvalitetna, ali dekorativno siromašna - bikonične zdjele s visokim naglašenim vratom, naglašen trbuh u širinu (za razliku od Salcute, oni imaju ručkice) - javljaju se u početku kanelure, ali kasnije nestaju - zastupljeno grafitno slikanje - utjecaj neolitika – tehnika crnih mrlja – blacktopped tehnika – - stralucido tehnika – jako uglačana posuda - rijetko slikanje - vrčevi – slična Salcuti – visoki vrat, 2 trakaste drške, zadebljane stijenke - askosi – poluležeće posude - „Ljubavnici iz Sultane“ – par koji sjedi na klupi, crveni i bijeli rombovi - dvojne posude

- plastika - od mramora, gline, metala i kosti - na temelju plastike povezuju s Vinčom ( batman – Hyde vaze) - malo muških – većinom ženske figure, prikaz shematiziranih figura - smiju se, ruke raširene / ozbiljan, otvorena usta, zamišljen - posude u obliku glave, dvojne figurine - rupice za vješanje - zoomorfni prikazi - scena iz Ovčarova - 3 oltara, 3 adorantice, 8 stolica, 3 bubnja - dekor – crvena boja - jedan oltar predstavlja možda kalendar - scena je prikaz nekog stvarnog kulta

- 4300. / 4000 – vidi se da stanovnici odlaze iz matičnih naselja – nasilni prekid života - Hotnica – kosturni ostatci ukazuju na nasilnu smrt - javljaju se jednoslojna manja naselja – neka opet nasilno uništena - objašnjenje – Indoeuropljani prekinuli život ili oko 4200. došlo mini ledeno doba te pod utjecajem istoga došlo do konflikta u samim naseljima - oko 4000 Gumelnita nestaje

Salcuta – Krivodol – Bubanj – Hum - utjecaj kasnoneolitičkih kultura –Boian i Hamangia - Oltenija, zapadna Vlaška, jugoistočni Banat, zapadna Bugarska, dolina Strume, istočna Srbija, Kosovo, Pelagonija - Salcuta, Krivodol, Okol Glava, Bubanj, Hum, Zlotska pećina, Kovilovo, Hisar, Gadimlje, Šuplevec, Crnobuki, Draganesti Olt - Salcuta i Gumelnita su dugo na temelju keramike bili jedna te ista kultura Salcuta

Krivodol

Bubanj – Hum

Oltenija, zapadna Vlaška, jugoistočni Banat Faza I

Zapadna Bugarska i dolina Strume

Istočna Srbija i Kosovo – Milutin Garašanin Faza Ia

Faza I

Šuplevec Crnobuki Pelagonija, Karamenska tumba, Bakarno gumno Faza I – crno glačanje crvena boja Faza II

Tren – Maliq (Malič) Albanija

Faza II a –c – Faza II Faza Ib pomicanje Cernavoda I – djeluju i nastaju kulturne varijante Faza III Faza III Faza II Faza IV ( sada izdvojena)* – Petya Georgieva – na temelju Telish Lige i Galatina izdvaja kult * Petya Georgieva – na temelju Telish Lige i Galatina izdvaja kulturu te Cernavoda III i Salcuta IV + Bodrogkeresztur = Hunyadihalom Vajska - karakteristika Salcuta IV – utisnuti prst kod proširene ručke - naselja - sjeverni dio kulturnog kompleksa – pećinska naselja - Romanesti i Zlotska pećina – smatraju se povezanim za centre metalurgije - Srbija – Kosovo - naselja gradinskog tipa - Bubanj – Hum, Humska čuka, Krivelj - Albanija, Makedonija – sojenička naselja – Maliq - Pelagonija – naselja tipa tell

- tip naselja ovisi o okolišu - Telish Liga - istraživanja od 2000. pa nadalje - 4 faze -

Salcuta IV Sloj nekropola Salcuta II Salcuta I - dogodio se požar (I. i II. sloj) pa je sve „konzervirano“ - tanjuri visjeli sa zidova - sjeverni dio kuće – peći i uz njih pitosi - jug – sjever – orijentacija naselja - pronađena građevina za kultne namjene

- ukrasne igle, sjekire dlijeta, sa križno postavljenim oštricama - Jaszladany tip - sjekire za križno postavljenim oštricama – tipičan proizvod Salcute III

- Draganesti – pokopi rijetki, nema priloga, u zgrčencu, pronađena jedino keramika

- keramografija: - bikonične zdjele bez ručkica s dubokim recipijentom

- vrčevi s dvije trakaste drške – od oboda do trbuha, a kasnije se gubi 1 ručka i postaju vrčevi

- tanjuri s plitkim kanelurama i grafitnim oslikavanjem, ima i crusted slikanja

- kanelure su dominantne - grafitno slikanje ju povezuje u kompleks grafitno slikane keramike - askosi

- zoomorfni rjeđi primjerci

- plastika – najviše na području Krivodola - Bubanj – Hum pokazuje utjecaje vinčanske kulture u plastici - najčešće ženske osobe - lateralno ispružene ruke - nema lica, naglašena steatopigija - Pelagonija – posebno modelirani tijelo i glava – sličnost s Rachmani kulturom u Tesaliji - figura iz Krivelja – ukrašena spiralama

- kod nas nalazi BHSK kompleksa u Vinkovcima – lokalitet Hotel - obilježje Indoeuropljana – ubodnovrpčasta keramika i skiptri u obliku konjske glave

Varna kultura - izdvojila ju je Henrietta Todorova - primorski dio Bugarske - Varna, Devnja, Ropotamo, Durankulak, Goljamo Delčevo - 4500. – 4000. – nastala na Hamangia kulturi, pripada ranom eneolitiku - 13 naselja sojeničkog i tell tipa – nijedno utvrđeno osim Goljamo Delčevo - pravokutna ognjišta

- Durankulak - istraživala Henrietta Todorova - naselje iz neolitika korišteno i u ranom eneolitiku - na poluotoku jezera Durankulak - neolitik - jamski objekti - eneolitik – veći nadzemni objekti od kamena - javljaju se kuće većih dimenzija u kultne svrhe

- keramografija: - grobovi imaju keramičke posude koje su neukrašene – keramika ponekad modelirana i sušena na suncu – keramika „samo za grobove“ - oslikane četvrtaste posude – kultni karakter

- urezivanje i inkrustacija - 2 posude ukrašene zlatom

- plastika: - kamen, bakar, glina, kost, terakota - Varna – koštani idoli - zaleđe – antropomorfni prikazi od gline i kosti - božica iz Durankulaka – narukvica na ruci od bakra, urezi možda predstavljaju kultni zapis

- mislilac – povezuje ga se sa Hamangia kulturom

- u unutrašnjosti - zastupljene koštane alatke - primorski dio - zastupljene bakrene alatke

- Nekropola u Varni - 1972. i 1990. istraživanja - istraživao Mihael Lazarov i Ivan Ivanov - 300 grobova, nekropola korištena 150 godina - uz nekropolu nije otkriveno naselje - 3 faze ukapanja - 70% obični pokopi - grobni prilozi, muškarci ispruženi, žene zgrčene na lijevom boku - 25% - kenotafi – grob bez tijela - grob 4 – 240 zlatnih zrna,zlatni petktoral, 50 aplika, 20 zlatnih spirala - 1.5 kilograma zlata - grob 36 – 850 zlatnih predmeta

- 5% - simbolični ukopi - reljefno modelirane glave 3 groba – nepečena glina - odraz visoke religijske svijesti - rodonačelnici ili svećenici

- grob broj 43 - najbogatiji - muškarac – 45 godina starosti – ispružen na leđa - preko 1000 zlatnih predmeta – statusni simbol žezlo - dugački kremeni nož

- grob „neki „ - mramorni rog – unutrašnjost ispunjena crvenom bojom i ubačene zlatne stvari

- nekropola Durankulak - preko 1200 grobova, neki i Hamangia kulturi pripadaju - manje zlata, prevladava spondylus - sirovina – bogatstvo – trgovački prekomorski putevi - grob iz Devnje - početak srednjeg eneolitika - ukopi s oružjem i oruđem od bakra, kremen - vrijeme prve indoeuropske migracije

Tiszapolgar kultura - rani eneolitik - nastala je evolucijom: Potiska - Herpaly – Czoshalom - Tiszapolgàr

- područje sliva rijeke Tise (matično područje) i Bodroga, od južne Slovačke do Vojvodine - Tibava, Lučky Viničky, Velke Raškovce, Deszk, Kenderes – Kulis, Kenderes – Telekhalom, Tiszapolgàr, Basatanya (Bašatanja), Kisvàrda, Csongràd – Kettöshàlom, Crna Bara kod Mokrina, Nosa, Šančine kod Belegiša, Progar, Riđica, Rospi – Ćuprija, Sirig, Gospođinci, Gomolava, Čoka - Ida Bognar Kutzian – A i B faza po keramici - A faza nazvana prototiszapolgar horizont - kasni neolitik – slikani ornamenti, tell naselja - rani eneolitik – slikani ornamenti se gube, javljaju se rožnate aplikacije koje su tipičan predstavnik tiszapolgar kulture - regionalne podjele na 4 grupe – Lučky, Basatanya, Tisza, Deszk - S Šiška u Slovačkoj dijeli Polgar kulturni kompleks na 4 faze - B faza – Deszk- jedino tu opstaju tell naselja (Crna Bara) - naselja mala i raširena, povezana sa stočarstom, 10 -15 kuća – tanak kulturni sloj - nasljea uz riječne tokove, nema fortifikacija

- naselja: - trapezoidne i duguljaste kuće - neolitička tradicija - izvan kuća nalaze se peći - naselja Gospođinci tipa – izrazito dugačke kuće, pregradni zidovi - Sirig, Gospođinci - nekropole – pripadaju eneolitiku, dok je u neolitiku pokop unutar naselja - poprilično velike nekropole - Polgar Basatanya – 166 groboava – pola Tiszapolgar, pola Bodrogkeresztur - Velke Raškovce, Tibava, Deszk - Lučky, Tibava – javlja se incineracija – nalaze se na sjeveru – tamo su i češći bakreni predmeti – diferencijacija u društvu na osnovu ukopa – u središtu nekropole – bogatiji ukopi - inhumacija se odvija južnije - individualni grobovi, ali postoje i ukopi majke s djecom i životinjama - muški grobovi su bogati keramikom, ženski nakitom - keramografija: - fina keramika tankih stijenki – nije ukrašena, ali ima rožnate aplikacije - posude na visokoj cilindričnoj nozi – ponekad šuplja noga – analogije sa potiskom kulturom

- poklopac iz Crne Bare - I – potiska kultura - II – Tiszapolgar kultura - III – Bodrogkeresztur kultura - jedini na našem području, rijedak u Mađarskoj i Slovačkoj - konični poklopac sa 2 rožasta dodatka na vrhu i 4 bradavičasta, horizontalno probušena naljepka

- sjekire čekići tipa Vidra i Pločnik (Lučky grupa je izrađivala u najvećoj mjeri bakrena oružja)

Bodrogkeresztur kultura - lokalitet Bodrogkeresztur istraživao Lajos Bella – 1920. - 4000. – 3600./3500. pr. Kr.

- proširenje prema istoku, nastaje na Tiszapolgar kulturi - Senta, Basatanya, Tiszaug, Subotica - nekropole, naselja slabo istražena - prekid s neolitičkom tradicijom, primjeri socijalne diferencijacije se naglašavaju - kratkotrajna naselja – vrlo pokretno stanovništvo - jamski i nadzemni objekti - 800 grobova - sjeverni dio prakticira incineraciju, južni dio inhumaciju - žene na lijevom boku, muškarci na desnom - žene imaju perlice oko kukova i zlatne aplike oko glave, a muškarci su pokopani s oruđem i oružje, uz glavu - karakteristične posude za mlijeko – Milktop Gefasse - karakteristične ručke

- javljaju se meandri, šahovska polja – keramika gubi na ljepoti i kvaliteti

- u grobovima se pojavljuju dugi kremeni noževi - Decia Muresului – nekropola Indoeuropljana – nekropole mariupuljskog tipa odnosno kultura Srednji Stog

- zašiljene sjekire – nemaju funkciju – simbolično ili statusno stavljene - Progar kod Zemuna i Subotica – zlatne aplikacije

Hunyadihalom -Vajska /Lažnjani – Hunyadihalom - Cernavoda III (Dobruđa) – pomaknuli Salcutu IV koji su došli na prostor Bodrogkeresztura i tako je nastala Vajska Hunyadihalom - gornje i srednje Potisje do juga Bačke - Zorko Marković – Velika Skela kod Vukovara – povezuje ju s Vajska Hunyadihalom zbog grobnog nalaza (kosturni ukop sa sedam bakrenih priloga: dijadema, četiri spiralne savijene ploče, 2 duguljasta navoja, pet zrna od spondylusa i kamen) - Tiszalik – okruženo palisadom, kuće obnavljane, dugačke višedijelne kuće - ihumacija – jug – Tiszaluk, Vajska - incineracija – sjever – Barca, Šebastovce – Slovačka - biritualne nekropole – sjever - Velikje Lazy (Ukrajina), Male Žaluzice – Lažnany (Slovačka) - muškarci desni bok, žene lijevi bok - drške s utiskom prsta- Scheibenhenckel – utjecaj Salcuta IV

- Vajska – u grobu pronađene zlatne aplike

Lasinjska kultura - osnova lenđelska i sopotska kultura - Koruška, Transdanubija, Slovenija, međuriječje Save i Drave, sjeverna Bosna - Kanzianberg, Ptuj, Ajdovska jama, Beteš kod Beketinca, Cerje, Lasinja, Ašikovci, Vis I – Modran kod Dervente, Drulovka, Ljubljansko Barje, Čakovec kod Josipdola

- nazivi: - Polshals – Strappelkogel tip badenske kulture – Richard Pittioni - alpski facies lengyelske kulture – Josip Korošec - Balaton grupa – Nandor Kalicz - Kanzianberg – Drulovka – Lasinja grupa – Stane Pahič - lasinjska kultura – Stojan Dimitrijević

- periodizacija: Stojan Dimitrijević – Balaton kompleks – Nandor Zorko Marković lasinjska Kalicz Stupanj I – rana ili Balaton I – klasična lasinjska A – utjecaj sopotske – zdjele, pretklasična (II) urezivanje riblje kosti Stupanj IIA-B – srednja ili Balaton II – mix kasne (III) I B – pod utjecajem R-G i klasična Retz – Gajary kulture bodrogkeresztura Stupanj III – kasna ili Balaton III – Retz - Gajary barokno klasična - tipovi: Koška, Beketinac, Čakovec/Josipdol, Šafarsko, Resnikov prekop, Nagykanisza, Oberpullendorf - naselja: - Hrsina Gorica – lokalitet s ogradom – utjecaj sopotske kulture - prirodna uzvisina – 100 do 200 metara – ali obrana od poplave - poluzemunice i zemunice, ali i nadzemne pravokutne građevine - Bentež kod Beketinca - kod Križevaca – objekti radnog karaktera - 90 jama za vađenje gline, 2 peći i 2 bunara

- nadzemni, ali i zemunični objekti - Ždralovi - zemunično naselje 30 zemunica u 3 pravilna reda - pokopi: - nema nekropola - pokojnici ispruženi na leđa - bakreni predmeti – malo, ali ih ima na području Mađarske - pokopi sa životinjama – utjecaj badenske kulture na kraju lasinjske

- keramografija: - tamne kvalitetne stijenke prevladavaju - bikonični vrčevi sa trakastom drškom malo iznad oboda, ovalnog presjeka

- male posude za držanje ulja ili mirisa – primjer iz Špilje Vrlovke kod Ozlja, Beketinci i Bukovje

- žigosanje i urezivanje - karakteristične duboke žlice od keramike - plastika: - ovca ili pas – Veliki Cimer kod Virovitice - figurina iz Ašikovaca

- ostava Vinkovci – Hotel - lasinjski vrč i 10 kremenih predmeta (nožići, strugala, vrh trokutaste strelice)

Retz – Gajary kultura - Austrija, Moravska, jugozapadna Slovačka, zapadna Mađarska(Transdanubija), Erdelj, kontinentalna Slovenija, sjeverna i istočna Hrvatska - Retz, Gajary, Mondsee, Jevišovice, Stare Zamky, Edek, Edek, Komitat, Hajdu-Bihar, Geoagiu-Vládháza, Lubniška jama, Kevderc, Višnjica, Vindija, Josipovac Punitovački - Richard Pittioni – nordijsko podrijetlo - Nandor Kalicz – lokalna transdanubijska tradicija + alpski utjecaj

- regionalni tipovi - Retz tip – donja Austrija -Waltrahohle – Jevišovice tip – od I Štajerske do Moravske - Gajary – Bajč tip – JZ Slovačka

- Mondsee tip – gornja Austrija – Moritz Heutz

- ovdje prvi put izdvojena, povezivana s Vučedolom - znana i kao sojenička/istočna keramika

- Erdeljski/Transilvanijski tip – srednji Erdelj (Transilvanija), znana i kao Sedmogradski tip - Višnjica tip – sjeverozapadna Hrvatska i kontinentalna Slovenija - Predjama kod Postojne, Hočevarnica, Velika pećina kod Višnjice, Vindija, Drljanovac Kevderc – Hrnjevac – sjeverna Hrvatska, sjeverna regija kontinentalne Slovenije i Transdanubija - Kevderc, Hrnjevac, Lubniška jama, Pepelana, Popovčica – Katinska, okolica Kutjeva i Đakova (Veliko Polje I – kod Josipovca Punitovačkog) - kronologija: - Retz – Gajary – 3800 – 3500 BC - lasinjska – 4300 – 3800 BC - sopotska - 4340 – 3940 - 4790 – 4340 - 5500 - 4550 - smatra se kako se kultura pojavljuje na području Moravske, Austrije i sjeverozapadne Slovačke - lasinjska i recgajarska su u jednom periodu bile istovremene

- poslije njih idu Cotofeni i badenska kultura - Josipovac Punitovački – Veliko Polje I – 2007/2008 istraživanja 1. Retz Gajary 2. badenska 3. vučedolska 4. Belegiš grupa 5. vinkovačka - pronađeni bunari za vađenje vode - radna zemunica – mnoštvo kostiju, 100injak ognjišta, obrada žitarica - pronađene i pintadere - kanal kružnog oblika – obor za stoku - pretpostavka o stočarsko nomadskoj kulturi, ali nisu bili nomadskog karaktera kako se do tada pretpostavljalo - tell Pepelane- Zorko Marković, Kornelija Minichreiter - Retz Gajary – nova istraživanja – obnova kuća – 3 stambena horizonta ukazuju na duže zadržavanje - naselja – jamski objekti, nadzemni objekti, život u špiljama - sojenička naselja – Mondsee i Ljubljansko Barje - skeletni ukop – Bajč u Slovačkoj, u Hrvatskoj nema ukopa - incineracija – Gajary, Nadap

- keramika - brazdasto urezivanje – Furchenstich – trzanje zašiljenog predmeta - u istočnoalpskom području prisutan Rahmen stil, ili uokvireni stil - Višnjica tip – Velika Pećina, Vindija – brazdasto urezivanje

Višnjica - Kevderc – Hrnjevac tip – rovašenje, nema furchensticha

Hrnjevac

- kostolačka i cotofeni i vučedolska preuzele brazdasto urezivanje - plastika – malo primjeraka - Hrnjevac – primjerak koji podsjeća na idol lasinjske grupe

Badenska kultura - Moravska, Češka, južna Slovačka, istočna i sjeverna Austrija, Mađarska, Srijem, južna Bačka, Banat, Baranja i istočna Slavonija, sjeverni dio Srbije, sjeverna Bosna - Vučedol (Kukuruzište Streim, Vinograd Streim, Gradac), Sarvaš, Vinkovci-Tržnica, Beli Manastir, Bapska, Gomolava, Belegiš-Šančine, Rospi-Ćuprija, Dvorovi, Nevidzane, Nitriansky Hrádok, Červeny Hrádok, Baden-Königshöhle, Kiskörös, Úny, Budakalácz, Pilismárot-Basaharc, Center, Fonyod, Üllö, Vörs, Boleráz, Hódmezövásárhely-Bodzáspart -

- nazivi i teorije o porijeklu: - badenska kultura – aktualni naziv – Robert Rudolf Schmidt - kanelirana keramika – Albin Stocky – Slovačka i Češka - Peceler kultura – Janoš Banner – Mađarska - teorije o porijeklu: - nordijska teorija – Oswald Menghin – zato što je sjeverni dio badenske kulture bio najbolje istražen

- autohtona teorija – R. R. Schmidt – razvija se na panonskom prostoru - balkansko – anatolska teorija – Albin Stocky, Gordon Childe, Josef Schranil - anatolska – Vladimir Milojčić – badenska nastaje na području vinčanske kulture pod utjecajem Anatolije - istočnostepska teorija – Milutin Garašanin – pod utjecajem Indoeuropljana Stephen Foltiny i Alois Josef Ohrenberger starija faza (Fonyod)

Richard Pittioni

Evžen Neustupny

Stojan Dimitrijević

I – Fonyod

A - Boleraz

mlađa faza (Uny)

II – Uny

B – Fonyod

III - Ossarn (tu uključuje i lasinjsku kulturu)

C – UNY

A – pretklasična faza A1 – Boleraz A2 – Fonyod B – rana klasična faza B1 – prijelazna faza B2 C – kasna klasična tip Budakalasz – Beli Manastir (Transdanubija i Baranja) tip Uny (Ist. Transadubija) tip Viss (Sj. Potisje) tipHodmezovasarhely – Bodzaspart (sr. I J Potisje) tip Ossarn (Donja Austrija)

D – Ossarn E – Bošaca

D – postklasična – faza raspada

- kronologija – 3600. – 2800. - Boleraz faza traje prvih 200injak godina- Neustupny - klasični i kasni baden paralelan s horizontom Cotofeni II - kraj badenske kulture na hrvatskom dijelu slavonsko srijemskog prostora podudara se s početkom kostolačke kulture

- lokaliteti: - Sarvaš – pronađeni kalupi za listolike bodeže, Dimitrijević povezao s Poliohnijem na otoku Lemnosu – ispostavilo se da pripadaju vučedolskoj kulturi

- Center – sjeverna Mađarska - nekropola s urnama - Nandor Kalicz našao analogiju u Troji II, ali ima ih i u Slovačkoj – stoga teorija odbijena - incineracija povezuje badensku kulturu s Larissa kulturom – ali ipak je riječ o lokalnoj tranziciji - Vučedol - kuće s apsidalnim završetkom na Vučedolu vezane s lokalitetom Sitagroi u Grčkoj – ipak ispostavljeno da kuće pripadaju kostolačkoj kulturi

- L podrumi iz Vučedola povezani s Jamnaja kulturom – istočnostepska populacija(Milutin Garašanin), ali ispostavilo se da su sekundarno upotrebljavane

- Budakalacz - glinena kola povezana s indoeuropskim populacijama (Jamnaja kultura)

- Josipovac Punitovački - Veliko Polje I – Boleraz faza – 3640 – 3340 BC - razvijeno stočarstvo, kratkotrajno naselje - prevladavaju jamski objekti, nadzemni se javljaju tek u klasičnom periodu - Gyor – Salaš kod Donje Vrbe – ukopani jamski objekti - Balatonszod – faza Fonyod - sačuvana 4 nadzemna objekta, prekriveni prućem i nađen kućni lijepi - zidovi obojani bojom, pronađeni fragmenti glinenih stvari u kućama

- pokapanje Stupanj A - incineracija Fonyod – urne prekrivene kamenom, prilozi relativni Pilismarot-Basaharc – 110 ukopa, pokriveni sa urnama i zatrpani kamenjem

Stupanj B – inhumacija Bogojevo – pokojnik ukopan s govedom i pernatom životinjom Borinci i Gomolava

Stupanj C – biritualizam Center, Budakalacz, Hodmezovasarhely, Szakaly, Nitriansky Hradok, Arađanska humka Budakalacz – 221 ukop – 1 incineracija, ostalo inhumacija

- Center – urne (poveznica s Grčkom)

- vrč iz Arađanske humke kod Mokrina, u njemu je bio pepeo pokojnik - poklopac ima analogije s onim iz Lazaruše

- ženski ukop iz Vorsa - dijadema - keramografija: - vrčevi s istaknutim recipijentom i visokim vratom - motiv riblje kosti, motivi izvedeni žigosanjem, kaneliranje - Fischbutte – karakteristični široki trbušasti recipijent

Boleraz tip

Boleraz tip

Sarvaš

Vučedol

- regionalni tipovi – izdvojeni na temelju keramografije - tip Budakalasz – Beli Manastir - velik broj kupa na nozi

- tip Hodmezovasarhely Bodzaspart - utjecaj Tiszapolgar – Bodrokeresztur kultura

- tip Viss – drške s nazubljenim vrhom

- tip Uny – posude s pregradom

- tip Ossarn – velike posude, dominira urezivanje

- plastika - dosta rijetka, figurine violinskog tipa - naznake spola – vrlo rijetke - u Hrvatskoj – lokalite Buković Lastvine kod Benkovca – Jadran Balatonszod - glinene maske za ritualne ceremonije - prisutne i antropomorfne urne

- Vučedol

- metal - bakar nije jako prisutan, pronađene šila, bakrene cjevčice i privjesci u obliku zuba - Vors – pronađena bakrena dijadema na glavi ženskog skeleta - Ušće kod Vinče – sjekira od bakra u paljevinskom grobu - Vučedol – Vinograd Streim – bakreni bodež tipa lamele - Salaš kod Donje Vrbe – 7 jama sa pećima za taljenje rude, tragovi bakra, pronađene posude - Okukalj u Gornjoj Bebrini – mali radni kompleks

Cotofeni kultura - 3400. – 3100. BC - Oltenija, Muntenija, istočna i središnja Srbija - Rumunjska – Cotofeni din Dos, Pestera Hotilor (kod Herculane), Ripa Rosie, Ostruvul Corbului, Locusteni - Srbija – Donje Butorke, Grabar – Svračar, Krivelj, Klokočevac, Crnajka, Zlotska pećina - klasičan i kasni baden paralelan s Cotofeni II Petar Roman Nikola Tasić I –faza formiranja I – urezivanje II – faza kristalizacije II – brazdasto urezivanje* III – klasična faza * Retz Gajary donijela, Cotofeni i kostolačke kulture preuzele, a u kasnom enenolitiku vučedolska preuzima od kostolačke - naselja: - uz riječne tokove – nizinska naselja - pećinska naselja -naselja gradinskog tipa - Cotofeni din Dos - nastambe uglavnom nadzemne, stočarstvo i ribolov primarni, poljoprivreda sekundarna - nalazi bakrenih artefakata nisu jako rašireni

- keramografija: - brazdasto urezivanje - loptasti donji dio, kraći vrat - karakteristični vrčevi sa izduženom trakastom vrpcom - prisutna slikana keramika pod utjecajem Gumelnite - motiv riblje kosti – Indoeuropljani – Cernavoda III

- pokopi - inhumacija i incineracija – u pećinama i pod tumulima - najviše ih ima na prostoru Rumunjske

Kostolačka kultura - Južna Slovačka, istočna Mađarska, Transilvanija, Oltenija, istočna Slavonija, Vojvodina, Srbija, sjeverna Bosna - Trenčina, Iž, Hódmezövásárhely, Deszk, Sentandre-Dera-Potak, Zentes, Ripa-Rosie, La Pietri, Piatra Poenii, Cerić, Lovas, Vučedol, Sarvaš, Pivnica, Dvorovi, Obre II, Vis-Modran, Gomolava, Šuplja Stena, Padina, Zlotska pećina, Kostolac, Korbovo - prvi nalazi izdvojeni 1857., ali razmatrani u okviru badenske i vučedolske kulture - Miloje Vasić 1906. – izdvojio na temelju Kostolca kostolačku kulturu, ali ju smjestio u brončano doba - Vladimir Milojčić 1946. – Šuplja Stena – glavna karakteristika niske zdjele i brazdasto urezivanje - Milutin Garašanin – mislio da kostolačka kao takva ne postoji već je varijanta badenske kulture - Pivnica kod Odžaka – Alojz Benac dokazan kostolački izdvojeni sloj – dokaz zasebnosti - jednoslojni lokaliteti – Pivnica, Cerić, Ašikovci Stojan Dimitrijević Starija – faza Pivnica – Cerić – egzistira u Slavoniji – istovremena s Baden B2, Vučedol A2 i B1 Mlađa faza –egzistira van Slavonije

Borislav Jovanović I faza – badenski elementi II faza – klasična kostolačka kultura III faza – migracijska faza

- Đakovo – Franjevac -3300 – 2700 BC – lokalitet kostolačke kulture - tipovi naselja – tell, gradac, gradinskog tipa, špiljska naselja, naselja utvrđena opkopima - u pravilu utvrđena naselja – nadzemni objekti - Pivnica kod Odžaka – gradina, nivelirana - aspidalne kuće – Gomolava, Hrtkovci kod Rume – južni Srijem, Vučedol - jamski objekti – Slavča kod Nove Gradiške, Vučedol - Vinograd Streim - bakar - Gomolava – posuda debljih stijenki za lijevanje bakra

- pokopi: - biritualizam

- inhumacija – zgrčenac, malo priloga, najčešće keramika - incineracija – pokojnikovi ostaci u posudi ili na tlo i prekriveni poklopcem – Padina kod Gospođinog Vira - Potočani kod Đakova- jama s 50 ukopa – masovna grobnica iz bakrenog doba, bačeni vjerojatno unutra

Gomolava

- keramografija: - niske kalotaste zdjel – udubljeno dno - dobre kvalitete i tamnijih boja - karakteristične šalice s dugačkim vrpčastim ručkama - iz Retz Gajary poprimila brazdasto urezivanje i plansko složene motive - Fischbutte

Vučedolska kultura

- Južna Slovačka-donja Austrija-istočna Slovenija-Velika mađarska ravnica (Alföld)Vojvodina-Šumadija, sjeverna Bosna i južna Bosna - Mondsee, Atterseee, Zók, Kosihy-Čaka, Nyirség-Zatin, Ljubljansko barje, Vučedol (Gradac, Vinograd Streim, Kukuruzište Streim), Sarvaš, Gornja Bebrina, Samatovci, Vinkovci, Otok, Sotin, Lovas, Bapska, Vojka, Batajnica, Gomolava, Zecovi, Hrustovača, Debelo Brdo, Gradina Alihodže - nazivi: - sojenička keramika – Moritz Hoernes – Ljubljansko Barje - slavonska kultura – Gordon Childe, Josip i Paola Korošec, Alojz Benac - ljubljanska kultura – Oswald Menghin i Rajko Ložar - Sarvaš Vučedol Zok – Friedrich von Tompa - vučedolska kultura – Oswald Menghin - teze o podrijetlu: - nordijska teza – Carl Scuchardt,

Paul Reinecke, Richard Pittioni, R. R. Schmidt

- istočnoalpska teza – Alojz Benac, Friedrich von Tompa - južna teza – Moritz Hoernes, Gordon Childe - stepska teza – Milutin Garašanin, Nandor Kalicz

- autohtona teza –Werner Buttler, Gordon Childe, Alojz Benac, Nikola Tasić, Borislav Jovanović – na temelju kostolačke kulture

- periodizacija: stupanj C - kasna ili stupanj regionalnog podvajanja stupanj B-II –kasnoklasična – Sarvaš, Vinkovci, Zok - šiernje stupanj B-I – ranoklasična – Borinci, Vučedol, Sarvaš, Gomolava stupanj A - rana ili pretklasična –Belegiš, Lovas, Mitrova – povezano s kostolačkom kulturom – Furchenstich, šahovsko polje

- regionalni tipovi: - slavonsko – srijemski tip – brazdasto urezivanje - slovenski/Ljubljansko Barje tip - zapadnobosanski/hrustovački tip - južnobosanski/Debelo Brdo tip - šumadijski/đurđevački tip - Mako - Nyirseg (Nirseđ) - naselja: - naselja na lesnim terasama rijeka - naselja gradinskog tipa - sojenička naselja - špilje

- Staro Gmajne – Ljubljansko Barje – kola – 3360 – 3080 BC

- Gomolava - III a – horizont badenski jama - IIIb – horizont kostolačke kulture – 2 stambena horizonta - IIIc – horizont vučedolske kulture - Vučedol - I – badenska - II – mix badenske i kostolačke - III – mix badenske i kostolačke - IV – mix stare vučedolske i kostolačke - V – mix srednje vučedolske i kostolačke - VI – mix mlađe vučedolske i kostolačke

- Vučedol – 4 dijela – Gradac, kukuruzište Streim, vinograd Streim, Karasovićev vinograd - Robert Rudolf Schmidt – Die Burg Vučedol - Gradac – megaron ljevača bakra – 3 peći u obliku rimske svjetiljke unutar i 2 kružne peći uz vanjski zid - potkovičasta peć i četvrtasta peć za keramiku – mlađi dio Megarona ljevača bakra - Gradac i poslije zadržao funkciju svjetovne i kultne vlasti

- Streim – objekti – pod od nabijene gline - rubovi objekata zaobljeni - ulazi su na široj strani objekta - 3 sobe, na pravcu ulaza nalazi se ognjište

- Vinkovci – lokaliteti – Zvijezda, Nama, Hotel/Tržnica, Ervenica, Krnjaš

- metal: - vučedolske ostave – Brekinja (Pakrac 1872. nađene – foto), Grič, Lohinja, Vranovići, Leget, Borinci

- razvoj serijske produkcije – 1 prototip kalupa – više identičnih kalupa - sve češća arsenska bronca - brekinjska ostava – sjekire Baniabic tipa - Borinci – badensko i vučedolsko naselje – unutar pravokutne vučedolske kuće zidovi od pravokutnih greda - Zecovi kod Prijedora – hrustovački tip – ognjište konkavno udubljeno u pod - Alojz Benac istraživao, govori o slavonskoj kulturi - sopalji – Debelo Brdo, Zecovi kod Prijedora, Varvara, Ljubljansko Barje - zdjelice za prijenos otaljenog bakra – Ljubljansko Barje, Zecovi - kalupi – Vučedol, Sarvaš, Vinkovci – jama ljevača bakra – Hotel Tržnica, Zecovi, Debelo Brdo, Alihodže, Varvara - Durman – pretpostavka o širenju serijske produkcije sa Ljubljanskog barja zbog mnoštva kalupa i metalurških elemenata - keramografija: - grube – ukrašene barbotinom - fina – A – 1 niz na vratu ili ramenu posude, B – arhitektonski elementi

- vučedolske terine – trakasta drška, duboka zdjela, istaknuti vrat i široki recipijent - model krušne peći – ušice – visjele na zidu - sedlasti žrtvenik – povezuju se s Anatolijom i područjem Krete - golubica – između ostalog lokaliteti kod Vinkovaca, Zvijezda (rozeta) i Zok - grob bračnog para – terina - jelen – simbol ratnika, vladara i šamana - Vinograd Streim – pokriveni okrenutim pitosom – žena i muškarac - još jedan grob- muškarac ispružen i 6 žena – sloj gara na njima, ali na glavama imaju rupice od rastopljenog bakra – ritual vezan uz preradu bakra - udubljenje od bakra – dobivaju je kao mladi – dokaz je to što ostali pokojnici koji su imali više godina, vidimo zarastanje toga udubljenja – dakle dobili su u mladosti, a i mlada djevojka koja ima udubljenje koje je nastalo neposredno prije smrti -3 tumula u Maloj Grudi – Tivatsko polje - protokneževski grob – muškarac zgrčen, kameni sanduk – ukosnice od elektrona, zlatni bodež, sjekira s tuljcem – keramika – ljubljanski tip vučedolske kulture - ostali tumuli Vojka i Batajnica - plastika – jednostavne plosnate, bogato ukrašena figurina, sjedeće figurine - vučedolski kalendar – 4 vodoravna reda – 4 godišnja doba, 12 kvadrata svaki – svaki drugi je prazan – proljeće, ljeto, jesen i zima – prikazi zviježđa

Terminologija i periodizacije i tehnike ukrašavanja keramike Što čini sadržaj eneolitika – problematika – uzrok je više naziva - temeljni kriterij nekada je bila uporaba bakra, ali sada ju imamo i u neolitiku, ponegdje čak i u ranom, odnosno predkeramičkom, a uglavnom u kasnom - također postavlja se i pitanje što s kulturama gdje bakar nije bitan poput lasinjske kulture ili pak Jadran - jedna pojava sama za sebe ne znači ništa

- kraj neolitika – Lengyel, Tisa, Petresti, Pre-Cucuteni, Gumelnita, Vinča, Butmir, LisičićiHvar, Karanovo V, Sitagroi III, Maliq II, Larissa, Dhimini - početak eneolitika – lasinjska, badenska, Bodrogkeresztur, Cucuteni, Tripolie, Cernavoda I, Karanovo VI, Kostolac, Krivodol, Sitagroi IV

- keramika – tehnike, motivi, kompozicija - puno veća prisutnost kameni neolitičkih masivnih oruđa – prototipi za bakrena oruđa

- eneolitik – Stojan Dimtirijević, Nikola Tasić, Borislav Jovanović, Alojz Benac, Milutin Garašanin, Henrietta Todorova, Eugen Neustupny, Eugen Comsa - inzistiraju na transformaciji zajednica i naglašavaju kontinuitet neolitik – eneolitik - bakreno doba – Ida Bognar Kutzian, Alojz Benac, Pall Pattay, Nandor Kalicz - bakar je jedina odrednica - halkolitik – James Mellaart, R. K. Evans - paralelna upotreba kamenih i bakrenih predmeta - period prijelaza iz neolitika u brončano doba – Milutin Garašanin, Jan Machnik - beznačajan vremenski raspon

Jeno Hillebrand I - eneolitik II – rano bakreno doba III – puno bakreno doba Borislav Jovanović I – rani eneolitik II – kasni eneolitik Pod utjecajem Jamesa Mellaarta

Milutin Garašanin Jedinstveni period (par stoljeća)

James Mellaart I – rani halkolitik

Henrietta Todorova

Eugen Comsa (Komša Evžen) I –rani eneolitik II – srednji eneolitik

I – rani eneolitik II – kasni eneolitik III – finalni eneolitik (prijelazni stupanj jednak IV E.C. (Eugen Comsa)

II – kasni halkolitik

III – kasni eneolitik IV – finalni eneolitik

- apsolutna kronologija - niska kronologija – utemeljena na pojavi importa sa područja sa razvijenom kronologijom (Mala Azija, Grčka Egipat) -Vladimir Milojčić, Milutin Garašanin, Alojz Benac, Stojan Dimitrijević, Sinclair Hood, Nandor Kalicz, Nicolae Vlassa - visoka kronologija – utemeljena na datumima dobivenim metodom radioaktivnog ugljika (c 14) -Hans Quitta, Borislav Jovanović Eugen Neustupny, James Mellaart, Dragoslav Srejović, Ida Bognar Kutzian - niska kronologija 2200 – 1850/1800 V.M., M.G, A.B, N.K, N.V.

1800/1700 - 1500 Sinclair Hood

2450 – 1700 Stojan Dimitrijević

- visoka kronologija Eugen Neustupny

Ida Bognar Kutzian

3800 – 3300 – rani eneolitik 3300 – 2900 – srednji eneolitik 2900 – 2000 – kasni eneolitik

3300 – 2800 – rani eneolitik 2800 – 2300 – srednji eneolitik 2300 – 2000 – kasni

- Jadran – 3500 – 2100/2000 - obilježja eneolitika - paralelna uporaba kamenih i bakrenih artefakata

- razvoj rudarstva i metalurgije bakra - razvoj novih keramičkih tipova i stilova ukrašavanja - nestajanje ili transformiranje neolitičkih kultura - formiranje novih kultura - nastajanje novih tipova naselja i početak njihova utvrđivanja - intenziviranje stočarstva - promjene u duhovnoj kulturi - postupno nestajanje antropomofrne plastike - promjene u načinu pokapanja - promjene u društvenoj organizaciji - početak indoeuropeizacije i promjene u demografskoj strukturi - pojava nekropola - paralelna uporaba bakrenih i kamenih predmeta negdje traje i do kasnog brončanog doba - drugačiji oblici posuda, nestajanje i napuštanje ukrasnih sustava, ali populacije ostaju i dalje te se utapaju u neki novi pravac ili razvijaju novi tip kulture - sraz oko ekonomskih dobara – želja za kontrolom i eksploatacijom dobara – utvrđivanje viših pozicija - stočarstvo – dolazak nomada – koriste stoku kada nemaju drugih resursa - redukcija antropomorfne plastike – nema spolne određenosti - redukcija realističnog i naturalističnog – svođenje ljudskog lika na geometrijski oblik – „akefalne figurice violinskog tipa“ – nemaju volumena - naselja gradinskog tipa – nisu utvrđena, ali su na visini - pokapanje u tumulima, stele, pokapanje životinja - upoznavanje kotača i kola za prijevoz

- tehnike ukrašavanje keramike: Neolitičke tehnike urezivanje slikanje kaneliranje inkrustiranje žigosanje barbotiniranje

Eneolitičke tehnike žlijebljenje rovašenje duborez brazdasto urezivanje – Furchenstich utiskivanje vrpce – Schnur

- slikanje zlatom – Varna – zlatni prah – tehnološka inovacija - prirodno, ali ga dobivaju sekundarno (iz bakrenih ruda) - kako ga skupiti? – analgamiranje = skupljanje sa živom, stavi se u posudu i živa ispari, a zlato ostane i nema popravljanja

- kaneliranje – širi se na područje gdje ga prije nije bilo, pogotov u ranom eneolitiku - u neolitiku je vezano za bikonične posude - u eneolitiku - sve vrste posuda, široke oštre brazde, kanelirani prepleti – proširivanje mogućnosti kaneliranja

- inkrustacija - osnovno izražajno sredstvo - u neolitiku je pomoćno sredstvo, ovdje ne

- duborez - drvorezbarska tehnika, gruba tehnika - vanjski rub stijenke je bolje izrovan kako bi se bolje prihvatila inkrustacija

- žlijebljenje - vrši se robusnijim alatima - šire i dublje za razliku od urezivanja

- podloga za inkrustaciju ili samostalno - vezana je za indoeuropske zajednice

- brazdasto urezivanje - nije izvedeno u jednom potezu - plitki ubodi u stijenku - ubod – linija – ubod – linija – ubod - Retz – Gajary kultura pokrenula

- žigosanje - Vučedolska kultura, važna u kombinaciji s inkrustacijom

- rovašenje - izrovana površina u odnosu na ostatak posude – za inkrustaciju

- tehnika uporabe nazubljenog kotačića – radl - vezana za kraj eneolitika – karakteristično za alpske prostore

- utiskivanje vrpce –Schnur - vrpčasta keramika - upredena nit koja se utiskuje – Cernavoda – Ezero - nema u sjevernoj Hrvatskoj, ali ima od Splita do Albanije - pokazatelj je demografskih promjena, karakteristična je za Indoeuropljane

- barbotino - nanošenje gline na površinu - karakteristična za rani neolitik, a pojavljuje se opet u kasnom eneolitiku i ranom brončanom dobu

pseudobarbotin - punciranje

Povijest proces metalizacije - napredak u proizvodnji novih dobara - 2000 godina je trebalo kako bi eneolitik dospio do jugoistočne Europe - početak u Europi je autonoman – nema tipoloških poveznaica između jugoistočne Europe i Anatolije – različite vrste sjekira - mnoštvo nalazišta- Cernica, Vinča, Belovode, Ruse, Zengovarkony, Dobrovode, Gornja Tuzla, Rudna – bakar se počeo koristiti u kasnom neolitiku odnosno ranom eneolitiku, ali to nisu bili utilitarni predmeti odmah - Karbuna – 444 metalna predmeta pronađenih u ostavi - masivna sjekira čekić od bakra i od kamena – identične – važne zbog interpretacije prelaska na novi medij - Male Levare – Slovačka - sjekra s dvije križno postavljene oštrice – izgleda kao kramp - Vladimirovka – Ukrajina - sjekire od tesanog kamena, karakteristične za Indoeuropljane - i eneolitičke sjekire - Pločnik - 4 ostave – masivne bakrene sjekire i kamene sjekire - Basatanya – Tiszapolgar kultura - muški grobovi – bakrene sjekire, ženski – bakreni nakit - crnoglačan keramika – pokazatelj novog medija zbog metalizirajućeg šoka, također niz bradavica i udubljenja imitira bakrene posude odnosno spojeve (utjecaj metala na keramografiju) - bakar – početak korištenja je posljedica povijesnih okolnosti i prirodnih mogućnosti - kasni neolitik – ograničenja u produkciji dobara – kvaliteta života je bolja, imamo demografski porast koji zahtijeva veću logistiku, ali ostaju i dalje tradicionalna oruđa – stoga kamen ne dopušta novu i bolju obradu – dakle imamo ista sredstva, a potrebu za većom produkcijom – u tom periodu dolazi do savršenstva obrade litičke industrije - pokušaji proširenja litičke proizvodnje – bakar se nudi kao izbor za litičku osnovu

- samorodni bakar – za njega misle da je do sada neupotrijebljeni kamen – sve je u okvirima dotadašnjih empirijskih znanja - samorodni bakar je prirodna legura koja je mnogo čišća - oksidne rude – kuprit, malahit, azurit – razlike su u vrstama primjese - u spojevima, nalaze se kao oblutci u vododerinama i kao prirodne naslage na tlu - sulfidne rude - nastaju pod povoljnim hidrotermalnim uvjetima - halkopirit, halkozin - nalazišta vezana uz lanac planina – Karpati, Stara planina - početak metalurgije je vezan s bogatim nalazištima bakra - rude bakre na središnjem Balkanu raspoređene u 3 metalurgijske zone: - karpatsko – balkanska zona istočne Srbije – Rudna Glava - srpsko – makedonsko područje - dinarsko područje - najraširenije sulfidne rude- halkopirit, halkolit, kovelit - karbonatne rude – kuprit, malahit, azurit – pojavljuju se u zonama oksidacije sulfidne rude i blizu površine - samorodni bakar – rijedak – iscrpljen u prapovijesti

- rudnici: - Rudna glava - sjeveroistočna Srbija – kod Majdanpeka – Borislav Jovanović - 17 okana – 10 – 15 metara duboki - korišten i kasnije, sačuvan u izvornom obliku - Belovode - sjeverna Srbija, granica Srbije i Vojvodine - 10 km od naselja, bogat bakrom rudnik - Ai Bunar - Bugarska, rekonstrukcija vađenja ruda

- ostali rudnici – Crnajka, Ždrijelo, Medni Rid, Zidarovo - Great Orme – rudnik pretvoren u muzej - Timna – Sinaj – važan zbog usporedbe i procesa dobivanja sirova bakra - Rudna Glava - pripadala vinčanskoj kulturi – nalazi amfore vinčanskog tipa - batovi za vađenje rude - žrtvenici – za uspješan rad i povratak natrag - vatra za oslabljivanje stijene - mlad – udaranje rude klatnom i uzicom – analogije u Timni

- primarna faza – tehnika hladnog kovanja - ne može se okresivati i glačati, ali se može modelirati - najveći dio – šila, igle, perlice – od malahita - prvo – malahit – namijenjen ukrasima zbog zelenkaste boje – hladnim kovanjem – empirijska spoznaja - kovanjem hladnim dobiva se toplina i lakše se može kovati – tako dolaze do ideje da ga zagriju i oblikuju - svi rani predmeti dobiveni hladnim ili toplim kovanjem

- Balomir – prizmatično šilo – dokaz da hladno kovanje ne može postići ono što se treba - ukrasni predmeti od malahita – Lepenski Vir, Divostin I, Zmajevac kod Smederevske Palanke – to upućuje da je starčevačka kultura bila upoznata s rudama i njihovim ležištima - na temelju analize 89 eneolitičkih i ranobrončanodobnih bakrenih artefakata iz sjeverne i istočne Srbije ne može se reći da sirovina potječe isključivo sa Rudne Glave - u nalazima nema postotka primjesa kao u Rudnoj Glavi što upućuje na postojanje nepoznatih rudnika i razmjenu dobara - Zlotska pećina – Bubanj Hum I – Bodrogkeresztur – bakar iz rudnika u Majdanpeku

- Miloje Vasić je prvi postavio tezu o metalurškom karakteru vinčanske kulture 30ih godina – malahit je pronađen u svim slojevima Vinče - od 6.2 do 7 metara – malahit u grudama s garom – upućuje da je zelenkasta šljaka dobivena pri obradi vatre – vinčanska kultura u kasnom neolitiku - Fafos i Pločnik imaju slične situacije - Vinča – dno grube posude koja je dopola napunjena prahom malahita

- Gornja Tuzla - nalazi produkcije bakra – važnije od samih nalaza bakra - Salta Leone – tanke trake lima spiralno uvijene – tip ukrasa - Borivoj Čović – boja depozita je zelena što upućuje na donošenje bakra koji uz to i oksidira - ležište kamene soli – poznaju mogućnosti - posude – kolanje i razmjena soli za bakar - indirektni dokazi – posude i kalupi za lijevanje metala - čep za formiranje otvora na sjekirama - kalupi isto u Grivcu i Pločniku - Belovode - Petrovac na Mlavi – sjeverna Srbija - peći za obrađivanje rude - deltoidni privjesak - termički tretirano grumenje malahita - posude za lijevanje bakra – dokaz produkcije u Belovodama - Pločnik - 4 bakrene ostave – slučajni nalazi - četvrtaste peći koje nisu ukopane - grivna (masivna narukvica), prsten, sjekira koja se uklapa u depozit – znači i ostave se mogu istom horizontu pripisati - bakreni predmeti prate tipološke obrasce iz eneolitika

- posuda za lijevanje bakra - Gumelnita –Rumunjska - primjerak masivnog šila napravljenog toplim kovanjem

- ekonomizacija rada - inventivnost, intuitivnost - reciklaža – razlog zašto nema mnogo bakrenih predmeta – bakar se mogao reciklirati, kremen donekle - ostave metalurškog otpada – za preradu - Tiszapolgar – Basatany – primjerci sjekira koje su razvile funkcionalnu kvalitetu – takve nastaju krajem ranog eneolitika - Tibava tip, Pločnik tip, Gumelnita tip – iznalaženje novih mogućnosti i kvaliteta

- razvoj tehnika jednodijelnih kalupa od gline – srednji eneolitik - Csakanyok – Mađarska – stvaranje nove vrste sjekira – preoblikovanje sjekira čekić iu sjekire s križno postavljenim oštricama – tip Gimbocata, Jaszladany, Handlova - zahtijevaju tehniku umjetničko lijevanja – tehnika izgubljenog voska – voštani model + sloj gline + 2 otvora - 1. sušenje - 2. pečenje – tu istječe vosak i ostaje prazna šupljina koja treba dati bakreni model - spora, neproduktivna tehnika koja zahtijeva puno vrmenea i stalno novi postupak - ostava u Tešnju - sjekire Baniabic tipa – 1 oštrica sa usadnikom – kasni eneolitik - tehnika lijevanja u dvodijelnim kalupima + serijska proizvodnja

Tehnološki razvoj prerade bakra - arheometalurzi: I – predstupanj u kojemu se određuje samorodni bakar, tehnike obrade su udaranje, kovanje i poliranje II – inicijalna faza – upoznaju se nove sirovine, a samorodni bakar se zagrijava i prerađuje taljenjem i hladnim i toplim kovanjem III – eksperimentalna faza u kojoj se razvija rana metalurgija oksidnih bakrenih rudača IV – razvijena metalurgija koja uključuje preradu sulfidnih rudača V – industrijska faza u kojoj se razvija intenzivna metalurgija – proizvodi se arsenska bronca - arheolozi: I – otkriće samorodnog bakra i njegova obrada kovanjem II – taljenje bakra i lijevanje u jednodijelnim kalupima III – taljenje bakrene rudače i početak lijevanja u dvodijelnim kalupima IV – uporaba slitine bakra i kositra (bronca) koja je povećala proizvodnju metalnih predmeta lijevanjem u svim vrstama kalupa - mogućnost iskorištavanja bakra I – kvalitativno i kvantitativno proširivanje sirovinske osnove litičke industrije kasnog neolitika II – savladavanje osnovnih tehnoloških znanja sa uporabom oksidnih ruda, taljenje oksidnih ruda i lijevanje predmeta u jednodijelnim kalupima III – savladavanje složenih metalurških operacija - arheološke potvrde tehnološkog razvoja I – rani eneolitik – sitni ukrasni i utilitarni predmeti: sjekire dlijeta, sjekire čekići – Gornja Tuzla, Pločnik, Belovode, Tibava, Vidra II – srednji eneolitik – peći za topljenje oksidne rude, posude za taljenje sirovog bakra ( bakrenca), posude za lijevanje i jednodijelni kalupi III – kasni eneolitik – peći za taljenje sulfidne rude (Zecovi), sopalj (Alihodže, Varvara, Debelo brdo), posude za taljenje sirovog bakra, za izlijevanje bakra, dvodijelni kalupi, sjekire s jednom oštricom odnosno lepezaste sjekire – Vučedol primjer svega

- kalup u početku je masivan i svaki proizvod je zahtjevao poseban kalup – kasnijim napretkom javljaju se kalupi manjih dimenzija koji praktički odgovaraju dimenzijama samog proizvoda i samim time se skraćivala proizvodnja - u dno ravnih peći usađuju se ulomci keramike kako bi se povećala temperatura - kalupi se ljuskaju zbog temperaturnog šoka i stezanja bakra - sopalj služi za upuhivanje zraka i da ne izgori puhalo koje je bilo od trske - oznake na dvodijelnim kalupima za centriranje kalupa i dobivanje simetričnog odljeva - listoliki bodeži – kalup – Sarvaš – analogije s Poliohniem na otoku Lemnosu - sušenje kalupa vrši se u hladu, a ne na suncu – inače ispuca

Tipološki razvoj sjekira - rani eneolitik - sjekire/bradve/dlijeta – tip Pločnik, tip s lepezasto proširenim oštricama, tip Veliki Gaj, tip Ponikve, tip Altheim - tesle sa suženim tijelom, lepezaste tesle (varijanta Leget i Dobanovci) i tesle s konveksnim zaobljenim plohama - sjekire čekići – tip Pločnik, tip Vidra, tip Golubinje, tip Čoka, tip Deč, tip Mezokeresztes (3kilograma) - raznolikost je posljedica mnoštva centara i različitih proizvođača - srednji eneolitik - sjekire s dvije oštrice - tip Jaszladany (Ruma, Barice, Donji Milanovac, Šabac), tip Tirgu Ocna, tip Ariusd, tip - kasni eneolitik - tip Baniabic, Lozane, Izvoarele, Jasika, Baranda, Borač, crnogorskoalbanski tip, dvojne sjekire - lepezaste sjekire – poluproizvodi odnosno ingoti?

Primarne i sekundarne posljedice uporabe bakra - primarne – posljedice ekonomske naravi - razvoj rudarstva Rudna glava, Ai Bunar, Belovode - razvoj metalurških procesa i pribora Gornja Tuzla, Stapori, Fafos, Belovode, Vučedol, Vinkovci - razvoj tehnika lijevanja i pribora za lijevanje – Belovode, Alihodže, Vučedol, Vinkovci, Zecovi, Ljubljansko barje, Varvara, Debelo brdo - razvoj metalurških središta – Gornja Tuzla, Stapori, Fafos, Belovode, Alihidže, Vučedol, Vinkovci, Zecovi, Ljubljansko barje - specijalizacija proizvodnje - podjela rada - intenziviranje trgovine - rudarenje i prerada bakra zahtjeva užu specijalizaciju – cilj je učiniti znanje ne masovno dostupnim, na taj način se formira elita - rudari i metalurzi su u isto vrijeme i trgovci - Split – Gripe - matrica služi kao uzorak, radi se puno kalupa te niz istovremenih odljeva – intenziviranje trgovine i razmjena - ostava iz Griča – sjekire tipa Baniabic i lepezaste sjekire - ostava iz Pakraca – Brekinja - ostava iz Borinaca - ostava iz Kozarca - jadranski prostor – Split, Solin, Klis, Sinj, Muč, Grapčeva i Vela špilja

Sekundarne (sociološke) posljedice uporabe bakra - prvi među jednakima - sjekira iz Osijeka – cijela bakrena i lijevana u jednom komadu, složen proces - bogat geometrijski ukras je poveznica sa badenskom kulturom, ima križno postavljene oštrice

- Gradac – grob bračnog para, izdvojen, enormna količina keramike - Bogojevo – podloga od keramike, razbijena + pokriven slojem keramike a pokraj ukop goveda - Mala Gruda u Tivatskom polju – kneževski grob, sjekira od elektrona, zlatni triangularni bodež koji ima naglašeno rebro po sredini za veću smrtnost - Gruda Boljevića – zlatni čep i dijadema - Mala i Velika Gruda i gruda Boljevića – pronađene dijademe „Bog sa srpom“ – Szegvar – Tuszkoves „Bog sa sjekirom“ – Szentesz

Indoeuropljani – jezični aspekti - konj, brojevi, brod, rodbinski nazivi, voda, polje, srebro, metalurgija, nekropole, glaglog BITI, vatra - 450 jezika i dijalekata – 4 milijarde ljudi - mlađi nazivi – indogeramnski – njemački, arijski – engleski 1. gdje je nastala indoeuropska jezična zajednica 2. vremenski okvir procesa formiranja 3. mehanizmi širenja osnove - sličnosti među jezicima – uočene već u antici i srednjem vijeku - Josef Justus Scalinger – podijelio europske jezike na 4 glavne skupine, a svaka od njih je dobila ime prema riječi za boga - Filip Vezdin – pripadnik reda bosonogih karmelićana – 1746. – 1806. - pionir europske indologije - 1790. – prvi gramatički sanskrt - 1798. – prva studija o srodnosti Jonesovih jezika (dodao avetistički, germanski i primjere paradigmi, leksika - gradišćanski Hrvat – poštanska marka, memorijalne ploče u Indiji i Italiji - Sir William Jones – Royal Asiatic Societies - 1786. – sličnost sanskrta s grčkim, latinskim, gotskim, keltskim te staroperzijskim – pretpostavlja zajednički izvor koji možda više ne postoji - sličnosti koje nisu mogle nastati slučajno - sanskrt – sam – zajedno, krta - napravljeno - sastavljeni jezik, tako pisane Vede - danas izumrlo – piše se jedino devanagari pismom - nastali mnogi jezici - primjeri riječi – arijci, čakra, guru, džungla, mošus, narandža, svastika, tantra, joga - Franz Bopp – O konjugacijskom sustavu sanskrta u usporedbi s istim u grčkom, latinskom, perzijskom i germanskom – 1816.

- utemeljitelj poredbene lingvistike, pretpostavio zajedničk prajezik – sanskrt je najbliži tomu -August Schleicher – rekonstruirao indoeuropski prajezik – 1861. - teorija rodoslovnog sustava prema kojem se svi jezici granaju iz jednog izvora – uključio u teoriju i divergencije i darvinistički pristuo - Johannes Schmidt i Hugo Schuchardt –Schleiechrovu teoriju upotpunjuju sa povijesnom prostornom dimenzijom - Karl Brugmann – 5 svezaka koji govore o fonologiji, morfologiji i sintaksi praindoeuropskog te indogermanskih jezika - satemski jezici – satem – za broj sto – avetistički - baltoslavenski – istočni, zapadni, južni i baltički – javljaju se u 9.st. A.D. - indoiranski - romski, hindsk, avetistički, skitski i drugi - armenski – zabilježen u 5. stoljeću - albanski – - centumski jezici – centum/kentum – za broj sto - keltska – 6.st.B.C. - italska – romanski – istrorumunjski, istroromansk, dalmatinski – posljedni govornik dalmatinskog umro 1898. i zvao se Tome Udaina Burbur - germanska – posvjedočeni u 2. st. - anatolski – 18.st. B.C. – hetitska nalazišta - grčki – starogrčki, novogrčki, dijalekti (sjeverni – eolski, sjevernozapadnigrčki, dorski i južni – jonsko-atički, arkadijsko ciparski i mikenski)

- teorije: - stadijalne –postupno formiranje bez dubljih veza i kontakata sa drugim zajednicama - o paleolitičkom kontinuitetu – indoeuropski jezici nastali u Europi - teorija kontinuiteta – došli prije 10. tisučljeća – kraj ledeng doba - srednjobalkanska teorija – 5000.BC - kaspijsko – pontska teorija – 4000. BC

- baltičko - pontska/nordijska – 7000.BC - anatolska teorija – 6000.BC

SUVREMENI PRISTUP - proces povezivanja i integriranja raznih prvotno razdvojenih grupa - Inodeuropljani postoje, ali nikad nisu govorili jedinstvenim jezikom nego su se na nekom području zbog bliske komunikacije bili razvijeni u srodne grupe - uspostavili niz zajedničkih elemenata, zbog kojeg su nakon širenja nastali novi jezici TEORIJA - Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov, Tamaz (Thomas) Valeryanovich Gamkrelidze – hipoteza o armenskoj pradomovini - utemeljeno na glotičkoj teoriji - uljučen samo Indo-Hetititski bez drugih anatolijskih - protoindoeuropski – grčko, armenski i arijski -datirano poslije 3. tisućljeća pr.Kr. - šire se prema kineskom Turkestanu i Indiji, ali i kroz Anatoliju da bi došli do Balkana, Grčke i Trakije - Igor Mikhailovich Diakonoff – Indoeuropljane stavlja na Balkan - šire se prema Anatoliji, prema kineskom Turkestanu, prema srednjoj i jugoistočnoj Europi, prema sjeveru, ali i prema Grčkoj - Colin Renfrew – anatolsko podrijetlo – jugoistočmna Anatolija - izjednačava s neolitičkm ratarima - povezuje se sa širenjem neolitičkog paketa - 6500 BC – jedni ostaju u Anatoliji, a kreću se arhajski protoIndoeuropljani - Starčevačka, Koros, Kris, Kultura linearno trakaste keramike – Balkan i Podunavlje; istočni kompleks linearno trakaste keramike – Bug Dnjepar - „Archaeology and language“

- Marija Gimbutas – teorija o stepskom podrijetlu

- etnicitet – prostor okocrnomorskih stepa i jugoistočne Europe od V – III. ts. pr. Kr. - Kurgan, Pit Grave, Jamna, Yamnaja - nositelj kulture – Srednji Stog - disperzija grobova i humki i s njime povezanih kulturoloških pojava - 3 vala - James Mallory – stavlja ih malo južnije od Gimbutas – između Crnog mora i Kaspijskog jezera, - šire se na istok, pa u Anatoliju, te ima više pravaca kretanja u Europu - R.R. Schmidt – sjeverna Europa GDJE: - Balkan – teško kretanje i komunikacija – mal prostor - Sjeverna Europa – močvare i rijeke - Anatolija – teškoće kretanja, komunikacije - uvjeti za velika kretanja i šire kontake brojnih manjih zajednica – nepregledne ravnice bez oštrih reljefa i ograničenja u kretanju - kreću se zbog stočarske komponente - jednostavnost stambenih rješenja – jurte - kotač – Budakalač, Kaposvar, Borzoncerol, Šumaevo - crteži kola – Kamenaja Mogila, Valcamonica, Bytyen - Stare Gmajne – Slovenija, Ljubljansko Barje - grijanje – životinjska balega - Liskova pećina - kobilje mlijeko, čispis - noževi od tesanog kamena – ostava – Kladovo, Decea Muresului (nekropola Bodrogkeresztur kulture), Lastva – Trebinje, te slučajni nalazi s otoka Badija kod Korčule - oker – crvena boja na grobovima – zbog mrtvačkog žutila, ali isto tako simbol života i energije - maskiranje činjenice mrtvačkog izgleda - kamena konjska glava

- keramika – posude vrećastog tipa (šiljasto dno) - posude na čepastim/križnim nogama - posude za sos – sosiera posude - tehnika žlijebljenje - Schnur keramike – ukraas izveden upredenom niti - nadgrobni spomenici – stele na kojima postoje plitki reljefi - pokapanje u tumulima – individualne i rodovske nekropole - arheološka građa – od sliva Dnjepra do Zakavkazja i Kaspijsko jezera – domovina Indoeuropljana VRIJEME - korijen u nazivima kralja, svećenika, bakar i metalurgija – proces nastajanja u eneolitiku MEHANIZMI - širenje postupnim migracijama - 1. val – polovica 4. tisućljeća – dugotrajne suše na indoeuropskim prostorima - 3. val – prijelaz kasni eneolitik – rano brončano doba – najveće