Ivo Vojnović: Ekvinocijo
Ekvinocijo je drama u četiri čina koja pripada Vojnovićevom dubrovačkom ciklusu u kojoj dolazi do prožimanja elemenata verizma i simbolizma. Prikazana je prvi put u Kraljevskom Hrvatskom kazalištu u Zagrebu, 30. listopada 1895. godine. Brodograditelj Ive Ledinić, naizgled je glavni lik drame, no prava junakinja je njegova majka – „Sveta“ – „Sveta“ Jele. Sin Ive joj je sve na svijetu, a svojim pobožnim životom zaslužila je
poštovanje svojih sugrađana koji ju uspoređuju sa sveticom. Sin ju jednako toliko voli i poštuje pa i na uštrb vlastitog probitka jer odbija ponudu za odlazak u inozemstvo. Ive je zaljubljen u Anicu, kći bogatoga kapetana Frane Dražića, koju otac želi udati za starog
bogataša „Amerikana“ Nika Marinovića. On se obogatio na eksploataciji dubrovačkih mladića koji su do smrti radili na njegovim brodovima i rudnicima. Sada se vratio u rodni kraj kako bi još malo „trgovao“ lakovjernim mladićima, ali ponajprije kako bi uzeo mladu Anicu za svoju ženu. Niko je Jelina bivša lju lj ubav i pravi otac njezina sina, a kad od Vlahe Slijepoga otkrije da se on sjeća tko je Niko zapravo, odluči se sama suočiti s njime i otkriti sve sinu prije nego ne go što sazna od o d drugih.. d rugih.. Niko je u prvi mah ne n e prepoznaje, a onda je ponizi poni zi i kaže da da ne priznaje sina i da mu nikad neće dati svoje prezime. Ive je ljut jer Anica mora poći za
staroga Niku te mu se odluči osvetiti tijekom ekvinocijalne oluje kad Niko traži njegovu pomoć na brodu. brodu . Kad je vidjela da joj jo j je sin posegnuo za sjekirom, Jele J ele odluči reći r eći istinu sinu nakon čeka ju on u nevjerici ostavlja i odlazi na brod. Jele se moli za sve mornare u oluji i za svojega sina, a Ive joj u konačnici sve oprašta. Na prijevaru uz pomoć Mare od poste i Jele, Anica i Ive odlaze Nikinim brodoma simboličnog naziva „Sloboda“ u novi život. Niko prijeti da će joj sina vratiti u lancima, na što Jele uzima motiku i ubija Niku. Taj dan je ujedno bio i dan Bož jeg suda te se Jele ispovijeda okupljenom narodu. Razjareni Frano koji je ostao bez bogatstva predlaže kamenovanje, no „Sud dobrijeh ljudi“, proglašava je Juditom. Ipak, krvavih ruku nije više smjela zagrliti sina i tužno se pred svima zaklinje da ga neće više vidjeti. Od tuge, ali sasvim spokojna jer je njezin sin sada siguran, Jele pade na mjestu mrtva. Sva pozornost u drami dana je „običnim ljudima“, u ovom slučaju ribarskom puku i njihovim
nesretnim sudbinama. Vojnović je likove potražio među svojim suvremenicima jer se pouzdano zna da je na premijernoj izvedbi predstave Vlaho Slijepi glumio samoga sebe, a Mare od poste je to odbila jer je mislila da će joj gluma biti na sramotu. To su ljudi koji su
preboljeli, gotovo zaboravili viziju slavnog Dubrovnika zbog problema u sadašnjosti. Od nekadašnjega Grada nije ostalo ništa, svuda siromaštvo i bijeda, a zbog mukotrpnog posla na škveru im ni ne preostaje ništa drugo nego otići u „obećanu zemlju“ Ameriku trbuhom za kruhom. Motiv propadajućeg plemstva zamijenjen je emigracijom i njezinim zamkama, posljedicama: brutalnom eksploatacijom i smrću, tek rijetko velikim bogatstvom. Drama doseže svoj vrhunac simbolično za vrijeme ekvinocijalne oluje, a motiv oluje preuzet će i Krleža u svojoj drami Gospoda Glembajevi. Oluju ništa ne može spriječiti, s njom dolaze i duhovi prošlosti koji unose nemir među likove. Ekvinocijalna oluja paralelna je s olujom u ljudima pa Jele u posljednji čas razotkriva istinu i tako odgovara sina od ubojstva vlastitoga oca. Jele je predstavnica starog režima i tradicije, a Niko materijalist vođen lažnim vrijednostima pod izlikom slobode, za razliku od Ive i Anice koji vođeni pravom slobodom doslovno i preneseno odlaze u Novi svijet.
