Šećer-na-kraju-NSK.pdf

Treći dio serijala Last Call Šećer na kraju

Prevod i obrada NaŠ svet kNjiga 2

Prvo poglavlje Gavin “I kao što možete vidjeti ovdje, sve staklene ploče se pomjeraju pa možete otvoriti cijeli zid prema plaži.” “To i nije zgodna karakteristika u zimskim mjesecima,” gunđam ispod glasa kao kakva žena... moj agent... iznosi karakteristike od ove 2.7 miliona dolara kuće na plaži koju sam upravo kupio - na neviđeno u Duck, North Carolina. Glupo jebeno ime za grad, ali živim s tim od kako je kuća prošla sve moje zahtjeve. A nije ih bilo mnogo. Morala je biti okrenuta prema oceanu, ni s jednom kućom u blizini, najmanje 200 jardi udaljeno. Volim privatnost i da bi je dobio morao sam iz keširati gomilu novca za to. “Izvinite?” Čuo sam iza sebe. Okrenuo sam se i vidio ženu kako me gleda sa podignutim plavim obrvama. Koje je ono njeno ime? Casey Markham, mislim. “Izvinite što?” pitam pokušavajući zadržati svoju pažnju na nju. Inače nisam pasivno agresivan u stvari, većina bi me nazvala samo agresivnim. Ali ja sam mamuran kao sam vrag i nisam ratoboran kao inače. “Upravo si nešto promrmljao. Nisam čula što si rekao,” izaziva me. Znam vrlo dobro da me je čula, ali neće dozvoliti da njen pametni komentar prođe neopaženo. “Rekao sam,” ispalio sam visokim glasom probodenim sa mojim 3

specijalnim šupačkim stilom. “Nisu karakteristike za zimsko vrijeme. Izvinjavam se ako me nisi čula, ali što sam mislio s tim jest da je prilično glupo imati ovakvu kuću u zimskim mjesecima. Mislim... da je ova kuća u toplijim krajevima, sigurno… bih je uzeo. Ali ko bi znao da će bit korištena samo možda pola godine?” Pogodio sam, znam to i ova žena Casey to zna također. Nosio sam se s njom iz stana u Londonu prethodnih sedmica, dok je marljivo pokušavala naći imanje koje će zadovoljiti moje potrebe. Jebe mi se ako sam povrijedio njene osjećaje, ne brinem se o tome ko što misli o meni i u ostalom, ona je zaradila tešku proviziju od ove prodaje, pa nema razloga da se buni. Umjesto da napući usne u ljutnji, ona radi suprotno. Zabacuje glavom i smije se iz dubine duše i iznenada postaje mi zanimljiva. Ona je prelijepa, sigurno. Duga plava kosa, izblijedjela na nekim mjestima od Carolinskog sunaca. Prelijepa potamnjela koža, sa osobinama modela. Njen osmjeh odiše srećom i zadovoljstvom sa životom, sjajeći kao brilijant. Očito... Ona očito ima okosnicu, koja je intrigantna, jer to znači da je ona lomljiva, ne samo savitljiva i ponekad pronalazim zadovoljstvo u lomljenju stvari. Još se smijući, Casey mi namigne, prolazeći pored mene. “I ja sam pomislila isto kada sam je vidjela. Naša ljeta ovdje su veoma lijepa, ali možemo dobiti brzu zimu, bez sumnje. Sada idemo gore da ti pokažem gornji kat.” Tresući glavom, pratim je gore, gledajući kako njena guza ljulja ispod tanke suknje krem boje, koju je nosila. To me tjera da pomislim da je prebacim preko i jebem sa podignutom suknjom oko njenog struka. Možda. Da mi u glavi nije lupalo i da mi u stomaku nije prijetilo da ce izbaciti 4

pola boce skoča koju sam popio prošlu noć. Pratio sam je okolo, puštajući je da pokaže karakteristike kuće... drveni pod, pet spavaćih soba, svaka sa kupatilom i treći kat kancelarija sa posebnim privatnim balkonom sa pogledom na Atlantik. Bilo je kompletno namješteno, čak opskrbljeno sa loncima i tavama, pa ne moram uraditi ništa do raspakovati moje kofere. Kuća posjeduje na donjem katu privatno kino, sobu sa bilijarom i pun funkcionalan bar. Bar je moja omiljena karakteristika kuće. Dok smo se vratili dole u kuhinju, prilično sam udesio svog agenta i njen živahni, slatki raspored i počeo smišljati kako da je se što brže riješim. Imam još pola boce skoča koja me doziva i proklet bio, tek je jedan poslije podne. “Ovdje su ti ključevi i čestitam na novom domu, Gosp. Cooke.” Pogledao sam u Gospođicu Casey Markham koja stoji tu, pružajući mi ključeve, sva vesela i svjetla, shvatio da se ne vrijedi uvući u njene gaćice. Moj tip za jebanje su mračne i grube, nešto što slaka djevojka poput nje ne može shvatiti. Nikada ne bi tolerirala. “Hvala,” kažem dok uzimam ključeve i stavljam ih u džep. Ispratio sam je do vrata. Kada je izašla na trijem, okreće se prema meni sa velikim, bliještećim osmjehom i kaže: “Da li ima još nešto što mogu učiniti za vas Gosp. Cooke?”

Što misliš o pušenju, sunce? Njena personalnost je u stvari razlog zašto mi ona ne odgovara. Ne volim da se moja žena smije, bude sretna ili brižna. Volim ih tihe i pasivne, koje uzimaju što im dajem i da me jebeno ostavljaju na miru. 5

“Ne, dobro sam.” Kažem joj i počinjem da se okrećem da zatvorim vrata. Moj posljednji pogled na nju pokazuje njen osmjeh koji je i dalje tu, ali tu je i nagovještaj zlobnog smješka koji mi govori da zna da sam vrhovni šupak, ali je nije briga. Upravo je zaradila hiljade dolara provizije na meni i to ce je zadržati u duginim visinama još par mjeseci. Kada su se vrata zatvorila, naslonio sam se na njih i istraživao svoje novo kraljevstvo. Veliko je... četiri kata, ako računate podrum i mnogo više soba nego i jedan čovjek se može nadati da ima ili živjeti u njemu čak. Biti će teško održavati ga čistim i to je posljednja stvar kojoj se radujem, jer sva moja pažnja mora biti fokusirana da ostanem daleko od boce i da radim na mom rukopisu, koji mora biti kod mog editora za dvije sedmice. Odgurujući se od vrata u djeliću momenta borbe sam sa sobom, povukao sam ih i pozvao Casey, koja je stigla u dno stepenica na trijemu. “Sačekaj minutu.” Okrene se okolo i zalijepi ugodan osmjeh na lice. “Da, Gosp. Cooke?” “Gavin,” kažem, umoran od formalnosti, jer Gosp. Cooke je moj otac i osjećam se kao pedesetogodišnjak, a ne kao dvadeset sedmogodišnjak. Casey naćuli glavu na stranu s radoznalošću. “Da li znaš servis za čišćenje koji mi možeš preporučiti da dolazi par puta sedmično?” Ugrizla je svoju usnu u razmišljanju i napravila korak nazad na stepenicama. Gledajući gore u mene, rekla je. “Postoji par njih ovdje u Quter Banksu, ali ja u stvari imam prijateljicu... moju cimerku u stvari... koja bi mogla biti zainteresirana.” Tresući glavom, rekao sam, “Ne hvala. Radije bi želio profesionalca.” Caseyine obrve se podignu i ona napravi korak na dno stepenica, 6

stavljajući jednu ruku na ogradu, a drugu gurajući u džep od jakne. “Ona je zaista fantastična. Ona čisti još par kuća na ostrvu. Ona je veoma nenametljiva i učiniti će bolji posao za bolju cijenu, nego što to rade profesionalci.” “Da li je pričljiva kao ti?” pitam skeptično, ali što stvarno mislim je ushićena, živahna i društvena. “Zato, jer ne volim da mi se dosađuje.” “Upravo suprotno. Ona je stidljiva mala povučena. Vjerojatno nećeš ni znati da ti je u kući.” Bubnjajući prstima po butini, razmislio sam o njenoj ponudi. Moja srž mi je govorila da odbijem i da inzistiram na profesionalnoj kompaniji, jer ako ne bude išlo, nema povrijeđenih osjećaja ako ih budem morao otpustiti. Ali onda razmislim... što mene boli briga ako bude povrijeđenih osjećaja? Ako mi se ne svidi, neću imati nimalo sumnje kada budem izbacio njeno dupe vani. “Ok,” popuštam. “Daj joj moje kontakt informacije i neka me pozove. O detaljima ću sa njom.” Casey me bocne sa velikim osmjehom i kaže, “Uraditi ću to. Njeno ime je Savannah Shepherd. Pozvati ću je večeras.” Kimnuo sam na Casey i okrenuo se od nje, vraćajući se u moju kuću i idući pravo u zabavni dio, gdje sam izvadio bocu skoča i nasuo sebi “dobro došao kući” piće. Samo nešto manje od pola sata kasnije, ja sam potpuno raspakovan u svojoj novoj kuci. Sve što imam su dva kofera odjeće i kutiju uredskih potrepština što sam donio iz mog starog stana u Londonu. Nasuo sam još dva prsta skoča u prazan čašu, koja je u stvari plastična sa velikim, pink flamingo na njoj, a našao sam ju u kredencu, te sam popio gutljaj dok sam 7

sjedio za stolom. Stolica škripi i jauče, te sam napravio mentalnu bilješku da kupim novu. Ova će me izludjeti ako nastavi proizvoditi ovoliko buke. Posežući u gotovo praznu kutiju sa uredskim potrepštinama, izvadio sam posljednji predmet iz nje. Jedini dekorativni predmet koji imam je isporučen. Mali ram je lagan u mojim rukama. Dok sam ga okretao da vidim sliku, bio sam totalno ne pripremljen na bol koji se pojavio u centru mojih prsa. Nisam pogledao ovu sliku preko dvije sedmice i pokrenula je svježe valove čežnje i gorkih osjećaja. Uzeo sam još jedan gutljaj skoča, koji je omamljujuće djelovao na moje misli i srce, dok se spuštao niz moje grlo. Nježno sam spustio sliku na stol ispred mene. Posežući van, protrljao sam kažiprst preko čaše i progutao snažno da bi spriječio početak suza koje mi se pojavljuju kada buljim u Charlijevu sliku. Ova mi je njegova omiljena… slikana samo nekoliko sedmica prije nego je napunio dvije godine. On sjedi na prednjem trijemu naše kuće u Turnbridge Wells, srednje veličine oko šezdeset kilometara udaljenom od Londona. Charlie je naslonio laktove na koljena, njegove ruke su na dvije njegove omiljene životinje… na svijetloplavim oktopodima, koji su smiješno izgledali. Njegov osmjeh je velik, njegovi bebi zubi namigivali su na mene, dok su mu plave oči sjajile na jutarnjem suncu. Sjećam se da se smiješio velikim osmjehom, zato što sam ja plesao okolo i pravio budalu od sebe, dok je Amanda slikala. Nije bilo naporno navesti Charlija da se smije i kikoće, ali sam uvijek kružio oko njega. To je bila moja stvar kao tate. Gotovo mogu osjetiti njegovu mekanu, smeđu kosu na mojim prstima ako mislim dovoljno jako. Moji omiljeni trenutci bili su kada bi on legao preko mog krila da bi gledao TV, a ja bih gladio njegovu glavu. Nikada nije 8

izdržao dugo, obično bi zaspao u par minuta, a onda bi bio slobodan da samo gledam njegova mala prsa kako se dižu i spuštaju sa svakim njegovim uzdahom. Nedostaje mi tako jako da osjetim u kostima i to je glavni razlog zbog kojeg sam se okrenuo svom dobrom prijatelju, Macallanu, da mi pomogne zatomiti bol. Govoreći o tome, podignuo sam plastičnu čašu do usta i progutao ostatak tekućine u velikom gutljaju. Moje oči gore u eksploziji, ali onda mi postaje veličanstveno toplo. Posežući za bocom, sipam još dva prsta i spuštam čašu, posežući za lap topom. Moram provjeriti meil prije nego se napijem. Moj agent, Lindie Booth, će željeti da se javim da bi bila sigurna da sam otišao bez trzanja. Bojala se da ću se predomisliti i vratiti u London životu pijanca, koji živim posljednjih par mjeseci. U stvari njena ideja je bila da se doselim ovdje. Rekla je da moje pisanje neće preživjeti moj životni stil i da moram otići raditi u miru. Predložila je Quater Banks, jer je često odmarala ovdje. Možda je u pravu. Možda je puna sranja. Ko zna, ali ja sam ovdje. Lindie je moćna u svijetu tradicionalno izdavaštva i jako brzo me izdigla u visine, kada je moja posljednja knjiga Killing the Tides, postala broj jedan na New York najprodavanijoj listi. Izdavao sam je sam, potrošio sam četiri godine bivajući odbijen od strane svake agencije i izdavača u Velikoj Britaniji i Americi. Moj mračni stil, paranormalnih trilera sa dozom erotike, nije bilo nešto što bi svako uzeo. Ali očito, čitatelji su znali nešto što veliki izdavači nisu i moja knjiga je ostala na vrhu liste najprodavanijih sedmicama. Samo četiri mjeseca nakon izlaska, zastupala me Lindie. Tri mjeseca 9

nakon toga i dobio sam jednu od najvećih ponuda, osmo cifranu ponuda da još dvije knjige. Iako sam bio pijan i napušen kao sam đavo kada mi je Lindie iznijela ponudu, prepoznao sam je kao novčani voz koji sam čekao kao potvrdu za moj rad kao pisca. Prilično sam siguran da sam bio van misli kada sam potpisao ugovor. U stvari, bio sam prilično napunjen kada je Lindie doletjela u London da mi se suprotstavi, govoreći mi da se moram sabrati svoja sranja i pobjeći od svog prljavog života koji sam živio, i da se maknem iz UK da bi se koncentrirao na svoju žutokljunu karijeru. Složio sam se sa svim promjenama. I evo me sada ovdje u novoj zemlji, novom domu, sa rukopisom koji ima oko četiristo riječi i samo dvije sedmice da ga završim. Gledajući u bocu skoča, znao sam da je moram ostaviti po strani počevši od sutra. Nadam se da ću je moći staviti na stranu. Ne želim, ali moram.

NaŠ svet kNjiga 10

Drugo poglavlje Savannah “Bilo je vrijeme da dođeš doma,” reče Casey nakon što sam zakoračila kroz vrata kuće na plaži koju smo dijelile. Skoro je devet sati navečer i ja sam umorna... ne, više nego umorna. Ja sam potpuno iscrpljena, s obzirom da sam radila od sedam sati ujutro. “Znam,” kažem joj, umornim glasom. “Fotografiranje je potrajao mnogo duže nego što sam pretpostavljala.” “I koliko točno vremena si potrošila pokušavajući da izbjegneš nabacivanje i glupe bezobrazne insinuacije onog kretena?” “Makar dobrih trideset minuta,” rekoh joj sa kiselim osmjehom, ali malo i zadrhtah. Imam ugovor o radu sa lokalnim fotografom portreta, a on je apsolutni sluzavi kreten, koji mi se konstantno nabacuje na najneprikladnije načine. Nažalost, potreban mi je posao, pošto sam upravo otpuštena iz novina u kojima sam bila dio fotograf osoblja. Novine nisu mogle da priušte angažman puno vrijeme, pa samim tim je sledilo otpuštanje. Makar su obećali da će ugovoriti određene projekte za mene, ali to je mikroskopski kikiriki u odnosu na redovne kada su me plaćali. Odlazeći u kuhinju, spuštam svoju torbu na kuhinjski stol sa tupim udarcem. Otvaram frižider, pregledam sadržaj, ali toliko sam umorna da bih pravila nešto za jelo. Pa jednostavno izvadim kesu sa mrkvama i sa

11

jabukom. Kada sam se okrenula, vidim Casey uz šank sa prekrštenim rukama na grudima. Ona je tako prelijepa da se osjećam aljkavo pored nje, ali Casey nije od onih što paradiraju… bar ne oko drugih žena. Sigurno, ona je najveći flert tip kada su u pitanju momci i njen moto je oduvijek bio “voli ih i ostavi ih,” ali ona je jedna od najboljih, skroz dole na zemlji žena koju poznajem. Tako mi je drago što smo postale cimerice, najprije zbog dodatne pomoći oko kirije, inače ne bih mogla da priuštim da ostanem ovdje. “Što je učinio ovog puta?” upita Casey, očiju suženih i uperenih u mene. “Isto… uobičajeno obrušavanje sa prljavim komentarima,” rekoh joj umorno. “Pomislila bi da će doći sa nečim originalnim, zar ne?” “Paa, tvoja sreća je na putu da se promjeni, djevojčice,” reče mi sa osmjehom, spuštajući ruke na kukove. “Pronašla sam još jednu kuću za tebe za čišćenje... velika je i čovjek koji je posjeduje je super bogat. Sa tim, možeš da ostaviš tog kretena zauvijek.” Uzevši griz mrkve, sa punim ustima, zahtijevala sam. “Reci mi više.” “Njegovo ime je Gavim Cooke i on je nekako čudan… pa, on je tip kretena. On je neka vrsta Britanskog autora koji se preselio ovamo da završi pisanje knjige. Potreban mu je neko da čisti njegovu kuću nekoliko puta nedjeljno i rekao mi je da ga pozoveš.” Žvačući i gutajući mrkvu, porazmislila sam o ovome. Između ugovora sa novinama, povremenog posla sa kretenom fotografom i još dvije kuće koje čistim, to bi značilo više radnih sati za mene. Ja jedva funkcioniram ovako, a to bi značilo manje sna i ukočene mišiće.

12

Nažalost, ja zaista nemam izbora. Između mojih studentskih kredita, troškova života, kao i novoj hipoteci koju sam morala da stavim na auto prošlog mjeseca, ja jedva imam dovoljno novca da prehranim sebe mrkvama i jabukama. Na vrhuncu svega, čišćenje kuća i nošenje kamera i opreme, daju mi previše treninga za veoma malo kalorija koje sam u mogućnosti da konzumiram svakog dana i izgubila sam na težini, a to nisam smela. Ipak, ni alternativa nije privlačna. Ako ne uspijem da se snađem sama ovdje, moj jedini drugi izbor je da se vratim natrag u Clearview, Indiana, i postanem ta čudna dvadeset petogodišnja žena koja i dalje živi sa svojim roditeljima. I dok su moji roditelji najbolji, najslađi Midwest par koji možeš da pronađeš, moj život bi zasigurno stagnirao kući. Naporno sam radila da odem iz malog grada tako da mogu da proputujem svetom i fotografiram sva čuda na koja naiđem. Priznajem, nisam otišla mnogo dalje od Outer Banks of North Carolina, ali to je praktično svijet daleko od mog skromnog vaspitanja. Da, ja nemam izbora. Mora ću da pridodam još jedan posao. Kada dobijem kredit, za koji na sreću, Smitty iz lokalne garaže dopušta uplate, mogu da šutnem kretena i imam odgovarajući život. “Nazva ću ga nakon što večeram. Misliš li da je previše kasno za poziv?” “Ne. Moja pretpostavka je ta da kao pisac, on ostaje da radi do kasno. Makar je to moja impresija kada sam išla da ga pokupim u njegovoj hotelskoj sobi da bi potpisao završne dokumenta i nakon toga da mu pokažem kuću. Bilo je oko podne i prilično sam sigurna da je tek ustao iz kreveta.” 13

Pomjeram mrkvu u stranu i uzimam jabuku i zagrizem je. Ima ukus kao kreda dok je gutam, moje interesiranje za hranu opada u zadnjih nekoliko nedjelja. Bila sam toliko zauzeta napornim radom, zajedno sa rastućim osjećajem panike da neću uspeti da preživim sama, tako da sam bila bez apetita. “Imam neke ostatke paste u frižideru koju sam pravila sinoć,” reče Casey gledajući me kako jedem jabuku. Ne znam kakav je moj izraz lica, ali pretpostavljam da se vidi da mi jabuka ne odgovara. “Ne, hvala,” rekoh joj sa malim osmjehom. Previše sam ponosna da prihvatim pomoć od nje, a čak i ostaci paste predstavljaju milostinju za mene. “Gubiš se, Savanah,” ona mi daje primjedbu. “Nećeš moći tako još dugo.” “U redu sam,” recitiram sa lažnim samopouzdanjem u svom glasu. “Kao što si rekla... ovaj posao čišćenja kuće biće dovoljan da se snađem sa troškovima.” “Ti nisi dobro,” ona praktično laje na mene sa suženim očima. “Ti mnogo naporno radiš. Što si sada naumila... otprilike tri posla, plus volontiraš svake nedjelje u The Havenu sa Alyssom i Brodijem. Jedva jedeš. Ozbiljno, ugrožavaš svoje zdravlje.” Sada... normalno sam učtiva, slatka Midwestern djevojka. Potrebno je mnogo da se iznerviram, ali imajući ove podsjetnike mojih neuspjeha bačene u facu, dovodi me do iritantnog raspoloženja. “Odbij, Casey. Dok cijenim tvoju zabrinutost, imam ovo u rukama.” Ona trepnu u iznenađenju, jer mislim da nam je ovo prva svađa koju smo imale kao cimerice. Iz naše grupe djevojaka, Casey, Alyssa i Gabby, ja 14

sam posljednja koja je razdražljiva prema nekome. Neki će me nazvati čak i naivnom. “Dobro,” gunđa ona. “Ali u pitanju je samo mala činija tjestenina koju ti nudim.” Uzdahnula sam duboko, ispustila uzdah polako. Došavši do svog glasa, rekoh, “Izvini. Cijenim tvoju ponudu... zaista cijenim. Ali ja sam jedna od onih ljudi koji moraju da rade po svom. Trebalo bi da znaš to o meni do sada.” Casey nevoljno klimnu glavom, zato što zna to. Tokom četiri mjeseca otkako smo postale cimerice, upoznala me dovoljno dobro da zna da imam tvrdoglav ponos dug jednu milju a isto toliko i širok. To je razlog zbog kog nisam rekla onom kretenu od fotografa da odjebe, jer... iako trebam novac, važnije je da zna da ne može sa mnom kako hoće. Moji dani kada sam bila ljuta su prošli. Telefon vibrira u mojoj torbi i spuštam jabuku na stol, brišući prste na hlačama. Izvlačim ga napolje i vidim da je poruka od Brodija. Moje srce odmah zatreperi. Brody i njegova vjerenica Alyssa, vode The Haven, neprofitnu, nema ubijanja životinja sklonište gdje volontiram. Volim životinje, pse najviše, toliko mnogo tako da provodim cijelo svoje slobodno vrijeme tamo pomažući. Sa tri posla uz to, to vrijeme je bilo kraće i kraće, i osjećam da moja duša počinje da gladuje. Moja ljubav prema psima ima dug rok trajanja, potiče iz jednog, samo jednog događaja koji mi se desio kada sam imala šest godina. Bila sam napolju igrajući se u šumi koja je okruživala našu kuću u Clearviewu. Živjeli smo van zemlje, tako da me mama često tjerala napolje 15

ujutro dok sam bila na ljetnjem raspustu i govorila mi da ne ulazim u kuću do navečer. Bila sam sa porodičnim psom, Petey, u pitanju je bio labrador. Izgubila sam se i nisam mogla da nađem put za povratak kući i Petey je bio sa mnom, vodeći računa o meni i grijući me tokom noći. Ne znam da li je u pitanju dječja mašta, ali dok sam sjedila skupljena ispod drveta, mislim da sam čula kojote, medvede i lavove koji su dolazili iz svih pravaca. Petey bi režao periodično, njegove oči su pretraživale tamu oko nas. Često bi me liznuo, uvjeravajući me da će sve biti u redu. Utonula bih u njegovo krzno, grleći ga čvrsto i znala sam da sam sigurna. Ljudi koji su me tražili su me našli u zoru sljedećeg jutra, Petey je pozdravljen kao lokalni heroj u gradu. Dobio je čak i medalju. Od tada, primijetila sam da sam sretnija kada sam okružena psima. Iako ne mogu da priuštim jednog svog, ukoliko nekada izađem iz ovih dugova, planiram da ih imam makar pet. Vratimo se Brodijevoj poruci.

Imaš li malo vremena sutra da pomogneš? Alyssa mora da ode do Raleigha da pokupi konja. Odgovorila sam ubrzo.

Nisam sigurna. Možda ću započeti novi posao. Pisaću ti kasnije. Gledam u svoj telefon, pomalo depresivna, jer ne mogu da mu odgovorim sa jednostavnim “da.” Radije bih bila sa laktovima u psećim govnima nego čisteći kuću nekog bogataša, ali to nije moj prioritet trenutno.

Ti jednostavno možeš da prihvatiš posao koji ti mi nudimo, odgovorio je Brody. Da, to bi bilo jednostavno rešenje, al ja to ne mogu. Nema šanse da ću da dozvolim Brodiju i Alisi da me stave na platni spisak u The Haveny. 16

Potpuno je dozvoljeno za neprofitnu organizaciju da plaća radnike, ali također znam da plaćajući mene će prouzrokovati čak i teži rad za Alisu i Brodija da prikupe novac za podršku.

Volim vas dvoje, ali moj odgovor je i dalje ne, napisah mu. Njegov odgovor je stigao odmah. Tvrdoglava. Nasmijah se, jer Brody nema razloga da mi drži predavanje o tvrdoglavosti. Nakon što je proveo pet godina u zatvoru za zločin koji nije počinio, vratio se u Outer Banks kao ljuska od čovjeka, i ta tvrdoglavost je odbijala da pusti ljude u njegov život i odbijao je da povaruje da je vrijedan ičega. Ali uz pomoć i ljubav dobre djevojke, to bi bila Alyssa, Brody je ostao daleko od mračne strane. Postala sam posebno bliska sa Brodijem i Alisom zadnjih nekoliko mjeseci, sa Brodijem posebno. Od kada je u ljubavi sa Alisom i rekavši svojoj porodici i najbližim prijateljima svoju tajnu u vezi vremena provedenog u zatvoru zbog tuđe krivice, postao je potpuno drugačija osoba. On je topao, humorističan i vatreni zaštitnik za one koje voli. Ja sam jednostavno sretna, jer se nalazim u tom krugu, i dugi sati koje provedemo zajedno vodeći računa o životinjama stvorili su blisko prijateljstvo između nas. Jednom mi je rekao da prepoznaje unutar mene isti ponos koji je on imao prije nego što je otišao u zatvor i to je otišlo iz njega. To me učinilo tužnom i sretnom istovremeno. Tužnom, jer je Brody patio, ali sretnom, jer me usporedio sa sobom, jer kao što svako iz njegove porodice i prijatelja može da potvrdi, ne postoji osoba koja je više poštovana nego Brody Markham.

17

Gledajući Casey, kažem, “Kako bi bilo da mi daš broj telefona tog tipa da mogu da ga pozovem?” Mogla bih utvrditi ovaj posao i dobiti trenutak mira, da ću imati dodatni prihod. “Naravno,” ona reče, izvlačeći svoj telefon iz džepa i tražeći kontakt. Kada je pronašla to što je tražila, pruža mi telefon da vidim. Okrenem broj nakon što sam ga prikucala iz njenog telefona. On odgovara na četvrto zvono, baš kad sam očekivala glasovnu poštu da čujem. “Što?” je sve što on govori, ali engleski akcent je čist u samo jednoj riječi. “Hm... Gospon Cooke?” “Gavin,” on mrmlja u telefon i ukoliko ne griješim, njegov glas je pomalo nejasan. “Uh... da, ovdje Savanah Shepher. Moja cimerka Casey Markham, rekla je da ste mi javili da vas pozovem.” Sledi tišina sa druge strane linije na moment i nakon toga, on iritantno kaže, “Ko vam je rekao da me pozovete?” “Casey Markham… vaš trgovac nekretninama? Rekla je da možda želite da čistim vašu kuću?” Čujem da zviždi kroz zube i zvuči još više iritantno. “Prokletstvo...da, zaboravio sam u vezi toga. Pazite, ja sam u toku nečega i ne mogu da razgovaram. Samo budite ovdje ujutro u deset, i možemo da pričamo o detaljima.” “Deset ujutro?” pitala sam, jer imam drugu kuću koju čistim od osam, i ne znam da li ću biti gotova na vrijeme.

18

“Naravno, deset ujutro,” reče, jasno ogorčen na moje pitanje. “Da li čistite kuće u deset sati navečer?” “Ponekad,” odgovorila sam automatski, i mogu da pretpostavim da neće odgovoriti. “Pogledajte, gospodine Cooke…” “Gavin,” on upada. “Gavin,” pamtim. “Imam drugi posao ujutro u osam i nisam sigurna da mogu da budem tu u deset. Možemo li...?” On me presječe. “Ako želite posao, budite ovdje u deset. Ako ne želite, nemojte biti ovdje u deset. Izbor je vaš.” Spušta mi slušalicu, a ja slušam samo tišinu. Spuštam svoj telefon i pogledam u Casey koja me promatra. “On je zaista kreten.” “Rekoh ti,” reče ona, dok klima glavom gore dole. “Što ti je rekao?” “Rekao mi je da budem tamo u deset ako želim posao i prekinuo vezu,” rekoh dok sam vrtjela svoj kontakte. Okrenula sam broj Grace Banner, žene čiju kuću čistim svakog utorka u osam. “Pretpostavljam da ću vidjeti da budem u njenoj kući malo ranije sutra.” “Sjajno,” Casey promrmlja dok me gledala kako okrećem Gracein broj. “Mijenjaš jednog kretena za drugog.” Dok je telefon zvonio, podigla sam obrvu na nju. “Ne mijenjam još. Izgleda da imam dva kretena za koja ću raditi, dok ne budem mogla jednog da odsiječem.” Casey klimnu glavom u suosjećanju.

NaŠ svet kNjiga 19

Treće poglavlje Gavin Bum, bum, bum. Lupanje u glavi me izaziva da polako otvorim oči, jer znam da će sunčeva svjetlost koja filtrira kroz rolete boljeti kao vrag. Bum, bum, bum. Kriste, čini se da je lupanje sve glasnije, a ja sam zažalio zbog ispijanja posljednje pola boce Macallana sinoć. Trljam oči, koje su zatvorene od sna, i okrenem glavu da pogledam u budilicu. Jebi ga... pa samo je deset ujutro, a ja sam se nadao da ću prespavati većinu svog mamurluka. Lijek protiv bolova... to je ono što mi treba u ovom trenutku. Oprezno sjedam i prebacim noge iz kreveta, neodlučno stavljam prste na glavu i pokušavam masažom utišati lupanje. Bum, bum, bum. Jebeni pakao. To lupanje na vratima, uzrokuje da se lupanje u mojoj glavi da pojača još više. Ustajem iz kreveta, teturajući izađem iz moje spavaće sobe, niz stubište, uđem u kuhinju sa poluotvorenim očima, jer sunčeva svjetlost ne pomaže bolu u mojoj glavi. Uspijevam udariti kukom u pult, ispustivši niz psovki dok sam hodao ka ulaznim vratima. Bum, bum… Silno otvorim vrata i pogledam osobu koja stoji tamo. “Bolje je da imate dobar izgovor za bombardiranje na mojim jebenom vratima tako rano.” Ja zarežim. 20

“Gospodin Cooke? Rekli ste mi da budem ovdje u deset,” kaže osoba... žena, sada mogu i da virim pomalo, iako još uvijek ne mogu u potpunosti otvoriti oči. Škiljim, pred očima mi je još uvijek mutno, ali mogu razabrati mladu ženu s tamno smeđom kosom i neprepoznatljivim crtama lica, kao što sam siguran da sam još uvijek pijan. “Jesam li?” “Hm... da, da bi govorili o čišćenju vaše kuće,” kaže ona tiho. Čak i ja u svome mamurluku, mogu da vidim da je napravila jedan mali korak unatrag. Um mi je prazan za trenutak, jer ja nemam jebanog pojma o čemu ona govori. Čista kuća? Deset sati? Zatim se u trenutku sjetim... ovo je žena koju je moj agent preporučeno. Nejasno mi se vraća da me je sinoć nazvala i da smo dogovorili vrijeme za susret za jutros. Češajući stomak,otvorim lijevo oko da bih je bolje pogledao i ona počinje da mi dolazi u bolji fokus. Lijepa djevojka... prelijepa zapravo. Ne na onakav način kao Casey Markham, i ne na onaj način kao djevojke sa duplerica kao moja bivša, Amanda. Lijepa je na svježi i zdrav način. Duga, smeđa kosa s nekim crvenim bljeskom u njemu, meke smeđe oči, lagano preplanula koža i pune usne. Kao pisac, ja bih je stavio u stereotip kao djevojku iz susjedstva. Ona bi bila onaj klasični lik koji bi odmah bio ubijen od jednog od čudovišta u mojim knjigama. Pravim jedan korak nazad i već sam uspio otvoriti oba oka i pročistiti grlo. “Žao mi je, zaboravio sam, ali uđite.” Gleda me na trenutak, grize donju usnicu i jasno je da je neodlučna o tome da li treba da prihvatiti moj poziv. Ne čekam na njenu odluku, već joj 21

okrećem leđa i ulazim u kuhinji. Čujem njezine korake dok ulazi i tiho zatvori vrata. Pošao sam u kuhinju i odmah počeo da pravim kavu, perifernim vidom je gledam kako sa oklijevanjem ulazi u kuhinju i zastaje nepomično poput kipa. I ne okrenem se da bih je pogledao, ali pitam je: “Kako si ono rekla da se zoveš?” “Savannah,” tiho kaže ona. “Savannah Shepherd.” Nakon što sam stavio filter u aparat za kavu, stavljam kavu, stavljanjem u ekstra da bude dovoljno jaka da pomogne otjerati taj mamurluk. Stavljam lonac pod slavinu da bih ga napunio vodom, dajući joj brz pogled. “Pa, Savannah Shepherd, Casey mi je rekla da radiš čišćenje kuće na otocima. Mislio sam da bi mogla biti zainteresirana da čistiš i moju kuću.” Ona mi ipak ne odgovori, tako da dignem pogled do nje nakon isključivanja vode i izvlačenjem lonca ispod slavine. Njezine velike oči bulje u mene neodlučno, a ja sam se odjednom zapitam je li ona gluha ili tako nešto. “Maca ti je pojela jezik?” Pitam. Odmahujući glavom, ona pogleda prema dolje. “Ne... to je samo. Možda bi se trebao obuči prije nego razgovaramo.” Trepnem nekoliko puta, pokušavajući da registriram što govori, a zatim spustim svoj pogled dolje ležerno se studirajući. Pa, što znam? Ja sam samo nosio par bokserica sa široko razjapljenim otvorom, iz kojeg je virio moj napola erektiran penis. Uuups. Kladim se da je imala što vidjeti kad sam otvorio vrata.

22

Slegnem ramena i namjestim se… pa dobro ne baš diskretno. I okrenem joj leđa kako bih napunio mašinu za kavu s vodom. Postavljam lonac na plamenik i okrenem prekidač. Vratim pogled prema njoj, i naslonim se na pult i prekrižim ruke na grudima. Ona si jednostavno ne može pomoći... oči su joj se nesvjesno pomicale prema dolje prema mojim preponama, ali sam ja siguran da sam potpuno prekriven, i da bih joj naglasio da znam da me gleda, ja sam se samo lagano pogladio preko svoga donjeg rublja. Lice joj je u trenu postalo ružičasto, a oči su joj se brzo vratiti do mojih. Dajući joj jedan maleni smiješak, kažem: “Pa... Trebate dolaziti vjerojatno dva puta tjedno zbog čišćenja... i vjerojatno zbog rublja, jer sam ja veoma loš u tim stvarima.” “Nećeš se odjenuti?” Ona jedva progovori. Pogledam je izravnim pogledom, i iskrivim svoje usne u namješteni smiješak i kažem joj: “Ne, Savannah, neću. Imaš problema s tim?” “Malo je nezgodno što vi stojite ovdje ispred mene polugoli dok imamo intervju za posao,” kaže ona, a ja ću joj dati poene za to koliko je stisnula usta. Oh, ima stvari koje bih volio raditi s djevojkom koja misli da može da mi soli pamet. “Imaš sreće što sam imao bokserice kada si me probudila. Pola vremena hodam okolo gol,” kažem joj s ozbiljnim pogledom. Ne znam što je, ali volim to rumenilo koje joj prekriva lice. “Razmislite o tome na ovaj način, što ja manje odjeće nosim, manje ćete morati prati.”

23

Gledam kako Savannah steže rukama torbicu čvršće uz tijelo, a neodlučnost joj se vidi u pogledu. Čekam i čekam da mi odgovori, sigurno je da se prepala do srži. “Ja stvarno trebam ovaj posao,” priznaje, a onda joj se pogled zapinje na pod. “Ali samo bi uzaludno trošila vaše vrijeme, ako ostanem razgovarati o detaljima. Ja jednostavno ne mogu raditi ovdje, ako vi hodate okolo goli po cijeli dan. Hvala vam, gospodine Cooke, na vašem vremenu i stvarno mi je žao što sam vas probudila.” Ona me i ne gleda, već se okrene na peti i polazi prema ulaznim vratima. Gledam ju samo milisekundu, a onda se odgurnem od pulta i pođem za njom. “Čekaj malo,” zovem je. Ona se zaustavlja i okreće se da me pogleda preko ramena, sa podignutim obrvama. “Ja se stvarno ne šepurim okolo gol po cijeli dan.” Priznajem nevoljko. “Probudila si me iz dubokog sna jutros, a nisam ni shvatio da sam imao samo donje rublje na sebi kad sam otvorio vrata.” Savannah ne govori ništa, samo me gleda tim svojim smeđim očima... i čini mi se da što ih više gledam sve više shvaćam koliko su zapravo lijepe. “Osim toga... Bit ću u svom uredu većinu vremena, a vi me vjerojatno nikada nećete vidjeti,” dodam na to u nadi da će razmotriti moju ponudu. Ja stvarno nemam vremena za razgovor sa drugima, a ja bih da ovo završim sada, tako da mogu početi raditi na svom rukopisu. “Što bi točno bila moja dužnost? I plaća?” Pita dok se u potpunosti okreće prema meni. “Kao što sam rekao... čistiti kuću, prati rublje. Ništa preteško... dva puta tjedno. Ja ću vam za to platiti pet stotina dolara.” 24

Ona zatrepće prema meni iznenađeno i shvaćam da joj je novac koji joj ponudio smiješno velikodušan. Nisam znao da je, sve dok nije trepnula, ali na temelju pogleda na njezinu licu, jasno je da nemam pojma kolika je vrijednost usluga čišćenja. No, dobro... prekasno je da se povučem sada. Ja ću se samo morati osigurati da se ona potrudi da ih zaradi... kao možda ribati pod četkicom za zube ili tako nešto. “To je previše,” ona mi kaže, a sada je na meni bio red da je pogledam iznenađeno. “Ispričajte me?” “Vi bi ste mi plaćali previše. Ovdje bi čišćenje vjerojatno trajalo ne više od tri sata dnevno kad bih dolazila dva puta tjedno. To mora biti negdje blizu, pa okolo... osamdeset dolara na sat ili tako nešto. Ovo je previše.” Ozbiljno... ta djevojka... žena, imala je veliku priliku uzeti mi neki ozbiljan novac, ali evo je ovdje kako mi govori da je preplaćujem? Kako je moguće da još uvijek ima iskrenosti u ljudima? “Reći ću ti što... što misliš o tome da mi skuhaš večeru u onim danima kada dolaziš da čistiš?” Ja ponudim. “To je još uvijek previše,” kaže ona, a u očima joj se vidi da ne želi da izvuče korist od mene. Ovo je jebeno čudno? U stvari, ona bi bila fantastično čudan lik u jednoj od mojih knjiga... lik koji bi bio iskren do bola, što znači da vjerojatno nema puno mozga. Ona bi bila pojedena od nekog mog čudovišta u nano sekundi. Ali, ja sam i službeno sve više zadivljen njenom naivnošću i kažem joj: “Uzmi ili ostavi. Nemam vremena da bih se više zamarao s tim dalje, zato što već užasno zaostajem sa radom.”

25

Opet je zastala... bulji u mene u neizvjesnosti, a vidim da zapravo razmišlja da prihvati posao za koji će dobiti više novca nego ikada prije. Pomalo počinje da me nervira ovo i taman kad sam počeo otvarati usta da joj kažem da odjebe van, kaže: “Prihvaćam posao. Kada želite da počnem?” “Kako bi bilo sljedećeg utorka? Kuća je gotovo besprijekorna sada... želim sebi dati priliku da je zaprljam malo,” kažem joj s neobaveznim osmijehom na licu. “Također vas uvjeravam da ću nositi odjeću svaki dan, tako da napravim nešto prljavog rublja da biste mogli zaraditi ti svoju plaću.” Ona mi nesigurno uzvraća osmijeh. “Odgovara mi. Kako bi onda bilo da ja dolazim utorkom i petkom?” “Meni odgovara.” “Želite da dolazim u neko određeno vrijeme?” pita ona. Slegnem ramenima i počnem da hodam natrag u kuhinju i izvlačim šalicu za kavu iz ormarića iznad štednjaka. Tekuće zlato još uvijek je piva, ali je meni sada potreban kofein. Hvatam lonac za kavu iz aparata i stavljam svoju šalicu, vidim da mi kava kaplje svugdje, vruća voda iz aparata pravi nered okolo. “Nije mi bitno. Dati ću vam ključ.” Punim svoju čašu vrućom tekućinom, pa stavljam lonac natrag na mjesto. Brzo pijem vrelu tečnost što dovodi do toga da malo spržim jezik i okrećem se prema njoj. Oči su joj opet poletjele prema mojim boksericama i preletjele brzo preko njih, ali ne dovoljno brzo da bih propustio njezin pogled.

Uhvaćena si sa rukama u tegli sa keksima, mala djevojčice, mislim u sebi i podrugljivo šmrknem sebi kad mi penis skoči na tu njenu pozornost. Iznenađen sam zbog smjelosti njenog pogleda, jer se čini da je veoma 26

sramežljivi tip djevojke. Ali kada vidim zabrinutost u njezinim očima, zbog toga što je upravo bila uhvaćena na djelu, shvaćam da je njezin izgled nije uopće bio hrabar. Bila je to više prisilna reakcija kada sam se okrenuo prema njoj, a sada se stidi što je bila uhvaćena kako gleda u mene. Da, ona je kao janje ostavljeno da bi je negativni lik ubio još na početku jedne od mojih knjiga. Ona je suprotno od svega što smatram privlačnim kod žena,jer dok ja volim da moje izabranice drže jezik za zubima,većinu vremena, jer je konverzacija većinom na meni, ne volim ni žene koje izgledaju toliko nesigurne u sebe. Volim žene koje znaju što žele i jasno mi daju do znanja da su slobodne za uzimanje. Tako je mnogo lakše. Što čini vrlo čudnom ovo reakciju koju moje tijelo ima na nju. Obično mi treba puno više vremena da se moj kurac trzne na nešto, jer je moj ukus u seksu prilično jedinstven, ali evo me ovdje sa polu erekcijom, mali je sportski raspoložen cijelo vrijeme moga razgovora sa Savannhom. No, dobro... nema mi smisla ova moja reakcija. Ona tako nije moj tip, pa ću ovo mome penisu prepisati samo kao opću zainteresiranost. Ostavljajući usput svoju šalicu, hodam do seta ključeva koje mi je Casey ostavila jučer, a koje sam ja bacio na kuhinjski stol. Vidim postoje tri kompleta ključeva i da svi izgledaju isto, pa vadim jedan komplet i predajem joj ih. Savannah koraknu naprijed i brzo uzima ključ, hvatajući ih samo vrhovima prstiju tako da se čak nismo niti dodirnuli. To me veoma zabavlja, a ja se počnem smijati u sebi. Da, ona bi bila prekrasan lik u jednoj od mojih knjiga... nekakav vid anti-junakinje sa kojom će se čitatelj osjećati blizak, ali će biti zadovoljan kad je na kraju ubijem, jer ona vjerojatno to zaslužuje, jer joj manjka samopouzdanja i odaje potpunu

27

nevinost. Možda ću je koristiti kao muzu u mom trenutnom projektu. Jer nikada ne mogu imati dovoljno krvavih i izmučenih tijela u svom radu. Uzimajući ponovo svoju šalicu, okrenem se prema stubištu koje vodi preko dva kata prema mome uredu. Ne osvrnuvši se na nju opet, kažem, “Ja vas vjerojatno neću vidjeti u utorak, jer ću raditi, ali vjerujem da može ući i zaključati kada odlazite. Platiti ću vas u gotovini u petak.” Ona na to ne odgovori niti jedne riječi, ali to je u redu. Ona je već zaboravljena, a ja sam u svojoj glavi već duboko u svome rukopisu kome sam konačno spreman da se posvetim.

NaŠ svet kNjiga 28

Četvrto poglavlje Savannah Deset je sati petak navečer, obučena sam droljasto koliko sam mogla da se ne crvenim i ulazim u Last Call... prijateljev bar na plaži, koji drži Hunter Marham i koji je postao popularan za izlaske ovdje na otoku. Iako je ljetna sezona davno prošla, ovdje je i dalje znatna gomila za kasni Siječanj. Iskoristiti ću to večeras. Susrećem se sa svojim prijateljicama, Casey, Alyssa i Gabby večeras. Večeras je red da Gabby vozi i namjeravam se napiti. Pa baš i ne podnosim dobro alkohol, ali se namjeravam napiti dovoljno da zaboravim polovinu današnjeg dana. Imala sam još jednu groznu sesiju portreta asistirajući Ericu, fotografu s kojim radim pola vremena. Slikali smo lokalni par za njihove zaručničke fotografije i moj posao je bio dosta jednostavan. Držati rasvjetu, namjestiti kosu koja bi pala na ženino rame ili ugladiti na pozadini obojenoj u užasnu boju lavande, koju su odabrali. Bilo je neuvjerljivo u stvari, posebno kada sam morala raditi svoj posao na puno više interesantnijim subjektima nego na parovima koji će se vjerojatno razvesti kroz par godina. Kada je Eric opalio posljednju fotografiju i poslao duo njihovim putem, rekao je da želi da počnem uređivati fotografije večeras. Trepnula sam na njega u iznenađenju, jer nikada nije obrađivao fotografije tako brzo, i znam bez sumnje da me želio zadržati tamo da bi mogao baciti neke svoje siraste i blage gadosti još na mene. Brzo sam pristala, jer me Eric plaća po satu i trebao mi je novac. 29

U prvom satu rada, prilično me je ostavljao samu i čula sam ga povremeno da pomjera opremu okolo ili da priča na telefon u uredu. Ali onda me je tražio kao što obično radi. Nisam imala ured radije malu ostavu u predvorju, koja ima mali, tanak, drveni stol ušuškan uza zid. Eric je došao iza mene i nagnuo se da pogleda moj napredak. Spuštajući bradu samo par inča od mog ramena, mogla sam namirisati miris hot doga sa lukom u njegovom dahu, koji je pojeo za večeru i čvrsto se potrudila ne naježiti od gađenja. Gledao me kako radim par momenata i onda rekao tihim glasom, “Tvoj rad je veoma dobar, Savannah. Ima seksi kvalitete.” Ozbiljno? Brisala sam fleke od akni s muškarčevog lica i on je to nazivao seksi? Rekavši za sebe, ali sam zadržala visinu glasa i rekla, “Popusti me Eric. Nema ništa seksi u ovome što radim sada.” Zakikotao se na mene i ispravio. Dignuo je prste i stavio na moja ramena, kopajući polako u pokušaju prenošenja nespretne poruke. “Izgleda veoma seksi gledajući sa mog mjesta stajanja.” Nisam si mogla pomoći, pa sam slegnula ramenima unazad i oslobodila se njegovih ruku.” Ustajući sa stolice, gurnula sam je unazad i udarila je Erica u koljena. Pljujući na njega, zarežala sam, “Dosta. Dosta mi je tvoji prilaženja, otrcanih fraza i dodirivanja.” Eric je zatreptao od iznenađenja, glumeći da nema pojma o čemu govorim, ali sam znala da nije iskren. Tužno, ali u stvari je bio dobro građen momak, ali nije imao takta, bez manira, i apsolutno bez mozga kada je u pitanju što žena želi. “izvini ako sam napravio nešto nedolično,” rekao je sa osmjehom isprike. 30

“Pa jesi.” obuvala sam ga. “I puno to puta radiš. Želim da prestaneš ili ne mogu više raditi ovdje.” Zadržala sam dah u strahu da će me otpustiti, jer sam stvarno, stvarno trebala posao sada. Srećom, sve što je uradio je dao ispriku, i zatim se njegovo ponašanje smirilo blizu hladnoće. Rekao mi je da mogu ići i da će on završiti uređivanje. Također mi je rekao da će me pozvati kada me opet bude trebao. S toga, iako tehnički nisam bila otpuštena, nisam sigurna da će me zvati ponovo i uspaničila sam se. Uzdišući, ušla sam u prepun bar, sve do kraja bara, dok su Eaglesi pjevali neku smirujuću, laganu pjesmu, koja je izlazila iz džuboksa i prelivala se kroz mene. Kako sam stigla u zadnji dio bara gdje su svi stolovi za bilijar i pikado ploče bili postavljeni, iznenadila sam se vidjevši Brodyja iza bara. Ceri se na mene dok stajem u prazan prostor, oslanjajući podlaktice na drveni šank. “Jesi li zamjena večeras?” “Da,” on kaže dok sipa pivo. “Jedan od Hunterovih konobara ima osip toliko jak da se ne može prestati češati po preponama.” Trepnem na njega glupavo, nesigurna što je rekao. Samo da bi razjasnila upitam, “Jesi li ozbiljan?” “Ne, totalno se šalim. Mislim da ima alergiju ili nešto, ali vrijedilo je vidjeti tvoj pogled,” kaže smijući se. Ko bi pomislio? Brody Markham, koji je van zatvora tek devet mjeseci, koji je bio totalno slomljen i povučen, sada sjedi ovdje i pravi šale sa mnom. Sviđa mi se ovo. Uvijek mi izvuče osmjeh na lice kada vidim kako se lako reintegrirao u život ponovo. Tome je mnogo doprinijelo to što se zaljubio u Alyssu, ali i 31

velikom podrškom koju mu je pružilo društvo. Njegov identični blizanac, Hunter i njegova zaručnica Gabby, naravno, njegova sestra i moja cimerka, Casey, te njegovi roditelji i ja također. Ima uzak krug ljudi oko sebe koji čuvaju njegovu tajnu... da je preuzeo krivicu za pijanu nesreću gdje je njegova bivša djevojka, Stacy, u stvari vozila. Tragično, čovjek je ubijen i Brody je postao zločinac, zauvijek gubeći svoj šarmerski život u jednom treptaju oka. Ali sada se vratio i kako mi je rekao prošli tjedan dok smo kupali pse u Havenu, nikad nije bio sretniji u svom životu. Naravno, rekao je dok je pogledom prelazio preko Alisse, dok je sjekla nokte jednom od pasa. Što je učinilo da moje srce poskoči od radosti zbog ljubavi koju su dijelili. Nisam sigurna da ću doživjeti takvu sudbinu, ali u meni postoji dovoljno romantike da vjerujem da će mi se dogoditi jednog dana. “Djevojke su vani na terasi,” Brody kaže dok glavom pokazuje prema vratima. “Ti si posljednja koja stiže.” “Dužnost i posao prvo,” odgovorim. “Mogu li dobiti Screwdriver dok si na tome?” “Naravno,” govori mi dok prenosi točeno pivo do momka koji je sjedio meni s desna. Kada je naplatio i vratio kusur, počeo je praviti moje piće. “Večeras si radila sa fotografom?” “Da, ali možda sam izgubila posao,” kažem tužno. “Zašto?” pita dok stavlja led u čašu i okreće se da dograbi Ketel One sa crne police. “Izgovorila sam par psovki Ericu nakon što je stavio svoje ruke na mene. Izvinuo se, ali mogla sam vidjeti kako se povukao nakon sto sam ga prozvala za to.” 32

“Bilo je krajnje vrijeme,” Brody zareži. “Dovoljno sranja si istrpila zbog njega.” “Da, pa... trebao mi je taj prokleti posao pa sam bila spremna trpiti gomilu sranja od njega da bi zadržala glupi posao.” Brodyjeva ruka se zamrzne upravo prije nego je nasuo votku u čašu. Oči suzi na mene, a glas mu je opasan. “Što je točno uradio da te natjera da konačno progovoriš?” Nasmijala sam se umirujućim osmjehom. “Ništa loše, pa mi nemoj s tim Rambo fazonima počinjati. Samo je stavio svoje ruke na moja ramena nakon što je dao neke bez veze komentare o meni kao seksi. Poludjela sam i nisam si mogla pomoći kada sam mu rekla da odbije.” Brody je završio moje piće. “Ti si totalno seksi Savannah, i jednog dana ćeš naći muškarca koji zaslužuje taj seksipil.” Frknula sam glasno na njega, a Brody nije imao problem da to čuje čak i preko glasne muzike. “Što? Ozbiljan sam... ti si totalno seksi. Vrela,” on kaže sa pokušajem razvratnosti, ali to je propao pokušaj, jer pod jedan, ja nisam seksi, a pod dva, Brody je jedan od onih finih muškaraca koji voli da se svi osjećaju i misle dobro o sebi. Noseći piće preko bara, Brody kaže, “Kuća časti. Sada se idi družiti sa svojim prijateljicama, ti seksi.” “Nema šanse,” protestiram dok moja ruka poseže za novcem, ali on se već okrenuo od mene drugoj mušteriji. Trzaj. Simpatičan trzaj.

33

Uzevši svoje piće, uzmem brz gutljaj, koji me udari u oči. Jebe mu, Brody je napravio jak miks i znam da je to učinio, jer mi je dao dupli za džabe, znajući da je moj budžet ograničen. Želi biti siguran da će moja noć sa prijateljicama biti zabavna. Sladak muškarac. Izašla sam na terasu pozadi, koju je Hunter zatvorio za zimu sa pokretnim zidovima i prenosivim grijačima. Odmah ugledam Gabby, Casey i Alyssu za stolom sa Hunterom. Identičan je sa Brodyjem u gotovo svakom segmentu, posebno sada kada je Brody skratio svoju dugu kosu i obrijao bradu koju je puštao u zatvoru. On sjedi do Gabby, njegova ruka je oko njenih ramena i njegovi prsti se igraju sa njenom dugom kosom. Oni su prelijep par sa njegovim osunčanim, surferskim dobrim izgledom i njenom egzotičnom ljepotom koju je naslijedila od loze Cherokee Indijanaca. Njene nakrivljene oči boje lješnjaka u suprotnosti su sa njenom tamnom kosom, i njene visoko podignute jagodice čine da izgleda kraljevski. Dok im prilazim, svi se okreću prema meni sa sretnim, brujećim osmjesima. Počeli su piti oko sat vremena prije mene. Kada stignem do stola, zajedljivo pogledam u Huntera. “Sjediš na mom mjestu,” kažem mu strogo. “Dovuci si novu stolicu,” kaže on kezeći se. “Ne,” kažem mu. “U slučaju da nisi primijetio, ovdje je noć za djevojke, a ti Gosp. S jajima među nogama, nisi djevojka.” “Ja mogu potvrditi to,” kaže Gabby cerekajući se. “Bježi dušo.” Hunter to sve prihvata u dobrom raspoloženju, jer zna bez sumnje da mu nije dozvoljeno druženje sa nama ove noći. Naginjući se daje Gabby poljubac. Počinje kao sladak i lagan, ali prije nego shvatiš, on je zgrabi čvrsto iza glave i nastavlja prema nečemu što graniči sa pornografijom. 34

“Ejjjj,” Casey kaže, nabirući nos u visine. “To je odvratno.” “Mislim da je vrelo,” Alissa kaže dok gleda njihov poljubac. “Govoriš to, jer je tvoj muškarac identičan Hunteru i želiš da i ti uradiš njemu sve isto upravo u ovom momentu,” dometnem joj. Alyssa spušta laktove na stol, stavlja bradu na dlanove i mašta dok gleda Gabby i Huntera. “To je točno.” Uzimajući drugi gutljaj pića, smijući se Alyssi. Dok Casey ima zlatni izgled ljepotice sa plaže za zgodnim tijelom, Gabby izgleda kao egzotična princeza, Alyssa nosi smećkastu kosu, kratko ošišanu, par inča dužine. Lice joj je klasično lijepo, što znači da nema potrebe da se šminka i da nosi nakit da bi se uljepšala. Ona je jedna od onih žena koje se osjećaju opušteno u vlastitoj koži, da bi mogla nositi samo vreću preko sebe i dalje biti jedna od najljepših žena koju ste vidjeli. Da... okružena sam ljepoticama koje su mi najbolje prijateljice, i dok se osjećam daleko ispod njihove lige, one se nikada nisu ponašale prema meni kao da ne pripadam tu s njima. Ja sam očito ona koja odudara od grupe, ona koja je drugačija. Na primjer, moja ideja droljaste haljine i njihova, daleko se razlikuju. Moja je jednostavna, crna bez rukava koja ima pokupljen vrat i stidljivo pokriva moj dekolte i doseže do koljena. Kao kontrast, Alyssa ima kratku, crvenu mini suknju niskog struka, crni top koji otkriva većinu njenih leđa, Casey ima usku, bijelu haljinu bez bretela, pa su njene grudi kao na displeju. To je, kao god bilo, ono što Casey voli, i ja ne mogu zavidjeti što pokazuje što ima. I na kraju, Gabby nosi svileni, talasasti plavi top, s printom koji ima samo jedan rukav. Uparila je to sa tamnim farmerkama i smeđim čizmama. Na prvi pogled, ne izgleda kao nešto posebno seksi, ali kada pogledate pažljivo, vidjeti ćete rupu 35

veličine ključaonice u centru njenih prsa, koja daje skandalozan uvid u unutrašnjost njenih prsa. To je samo komadić zabranjene kože, ali je vjerojatno najseksipilniji izgled od svih nas večeras. Da, moj staložen izgled crne haljine, vjerojatno neće biti primijećen od strane muškarca... ne na način na koji će moje prijateljice biti primijećene, ali to je u redu za mene. I ovu haljinu koju sam obukla, obukla sam, jer su djevojke insistirale. Inače, vjerojatno bi bila u jednostavnim hlačama i majici, i u teniskima. Nisam na tržištu da pokazujem svoje kvalitete, niti hvatam muškarce koji će reći dobro. Hunter konačno odvaja usta od Gabby, ostavljajući je da izgleda ošamućeno i zbunjeno. Pitam se da li će mene iko ikada tako poljubiti... neko da me ostavi bez daha i moleći za još. Moje misli se vraćaju na Gavina Cooka, a u prsima mi grije čim pomislim na njega. Kada je otvorio vrata kuće jučer, stojeći polugol sa velikim prsima i mišićima svuda okolo, umalo sam doživjela infarkt. Vjerojatno bih nastavila glupavo buljiti u njega da nije zagalamio na mene, vraćajući me u stvarnost. Uhhh, on je takav šupak... sve oštre riječi, podrugljive primjedbe i usiljeni osmjesi. Još žalim što sam pristala čistiti njegovu kuću, jer on odiše opasnošću i stresom, upravo kao Eric. Ako sam te sreće... držati će se sebe i svoj ogromni penis na koji sam bacila brzi pogled u njegovom uredu. Ali čovječe, koji penis. Nikada nisam vidjela nešto takvo i bila bi potpuni lažljivac kada bih rekla da nisam pomislila na njega par puta od kada sam ga vidjela. Nemam mnogo iskustva sa muškarcima, ali nisam ni kompletna budala također. Nema sumnje, njegov paket je nešto posebno.

36

Kikoćući se samoj sebi, uzmem gutljaj pića dok Hunter stoji pored stola. “Ok, dame držite se dalje od nevolje večeras.” Naginje se i daje Gabby sladak poljubac u čelo i onda ode. Odmah sjedam na stolicu. Ne prije nego se odmakao par koraka od našeg stola, Gabby se naginje prema meni i kaže. “Pa reci nam o vrelom Britanskom autoru za kojeg ćeš raditi. Casey nam je rekla malo o njemu.” Uzimam još jedan gutljaj pića, osjećajući kako me votka grije iznutra. Kada završim, odlučim početi sa tračem sa djevojkama. “Pa otvorio je vrata jučer samo u boksericama, sa njegovim Gosp. Sretnim gotovo pola napolju.” “Nema šanse,” Alyssa viče, naginjući se da čuje još. “On je zgodan, zar ne?” Casey kaže. “Totalno i recimo da je i obdaren također,” kažem im, moja prsa gore od ovog priznanja, jer normalno ne govorim o seksu sa djevojkama. Gabby i Alyssa su u ozbiljnim vezama, obje zaručene za blizance Markham i Casey nema problema sa hvalisanjem o svojim osvajanjima, nikada nisam bila sklona dijeljenju tajni o seksu. Ali alkohol je već djelovao magično na mene, imala sam ekstremno stresnu noć sa Erocom i moj jezik je malo izgubljen. “Znala sam da će imati pakovanje,” Casey kaže autoritativno. “Možeš reći... on ima ono neko šepurenje u sebi.” “Mogu to potvrditi iskreno,” kažem smijući se, “ali je i kreten, također. Stvarno je gunđalo i ima ego veličine Texasa.” “Kladim se da je dobar i u vreći.” Casey kaže sanjivo dok kruži prstom po ivici čaše sa vinom. “Mislim napraviti igru za njega jedan dan, ali mi se čini da ima neku lošu vibru.” 37

“Totalno,” složim se i dodajem, “Za lošu vibru. Ne za pravljenje igre za njega.” Gabby se smije i poseže da me lupi po ruci lagano. “Trebaš mu se nabacivati, Savannah. Zaslužuješ seks koji topi kosti.” “Nema šanse,” kažem čvrsto. “Taj muškarac je daleko od moje lige, plus… plaši me.” “Mmmm,” Casey kaže. “Opasnost ga čini vrelim.” “Ne slažem se s vama djevojke,” Alyssa se konačno ubacuje. “Savannah zaslužuje nekog slatkog i ljubaznog, ko će je razmaziti. Ovaj muškarac mi ne zvuči tako.” Donoseći moj Screwdriver do usana, uzimam gutljaj, alkohol me pali kao što je u prvim gutljajima radio. “Ja sam sa Alyssom. Trebam nekog slatkog... kao Brody ili Hunter. Pa, hajdemo mi pokušati naći nekog večeras,” završavam sa velikom dozom hrabrosti da ću večeras možda tulumariti. Slabe šanse. To jednostavno nije u mojoj prirodi, da priđem muškarcu. Ja sam zatvorena i nažalost, ja sam jedna od onih žena koje će čekati da im princ šarmantni priđe.

NaŠ svet kNjiga 38

Peto poglavlje Gavin Ja naginjem čašu i gutam posljednje kapi Obana1. Izgubio sam pojam o tome koliko sam popio, ali kako sam bio jebeno pijan kao pakao mislim da je ipak bilo mnogo pića. Barmen, mislim da je rekao da se zove Brody... izgleda kao da me želi prekinuti. Ili možda taj njegov optužujući pogled kojim me je gledao ima veze sa svim njegovim pokušajima kojima sam ja uspeo da izbjegnem već sam mu samo uporno zahvaljivao na svaku čašu viskija koju je stavljao ispred mene. Jedini razlog zbog kojeg sam ovdje - u ovome lokalnom baru u ovome stranome gradu u petak navečer – je taj što sam konačno izronio iz moje špilje gdje sam bio u pisaćoj euforiji, gdje sam nakon dva teška dana rada shvatio da nisam imao nikakvoga alkohola u kući. Iz dubine sam duše osjetio da zaslužujem piće kada sam video da imam napisano pet tisuća riječi u svome rukopisu u posljednja dva dana. Nažalost, tih pet tisuća riječi, koje sam uspio otipkati nije me dovelo nimalo bliže završetku ovog projekta. Umjesto toga, uspio sam dodati novi lik u knjizi, koja upliće radnju knjige još više i znam da ću imati još više posla na kraju,… ali dovraga... ja sam jednostavno bio inspiriran mojom novim čistačicom.

1

Oban – marka škotskog viskija

39

Da, novi lik je tiha, samozatajna žena s tamno smeđom kosom i toplim, smeđim očima. Ona je sramežljiva, nevina i namjeravam je poslužiti na pladnju negativcu u priči, demonskom vojnom zapovjedniku koji puni drogom svoje žrtve i onda ih prodaje za seks prije nego ih pojede. “Želite li još?” pita Brody na nekoliko koraka ispred mene i izvlači me iz mojih razmišljanja. “Naravno.” Ja mu kažem i izvlačim dvadeseticu iz hrpe novčanica koje leže ispred mene, i gurnem je preko drvene površine šanka. “Daj mi dupli.” On mi kratko klimne glavom i povuče Oban s police iza njega i naspe u čaše ispred mene i više niti ne pokušava razgovarati sa mnom. “Dali ovo mjesto ima taksi servis?” Pitam dok on naginje bocu natrag i gura čašu viskija bliže meni. “Apsolutno. Dali želite da vam nazovem jedan?” Pita on sa smiješkom. Odmahujući glavom, ja mu kažem: “Ne još, ali uskoro. Obavijestit ću te.” On mi opet kimne glavom, da mi još jedan mali osmijeh, osjećam da bih ga obradovao ako bih pozvao taksi. Pretpostavljam da je zabrinut da ću piti i voziti, ali to je briga na koju može zaboraviti. Ne pravim glupe greške kao što je ta. Brody pokupi dvadeseticu koju sam gurnuo prema njemu i otkuca ih u registar kasu. Okreće se prema meni da bi mi vratio ostatak, ali ja pružam ruku da ga zaustavim. “Zadrži ostatak.” kažem mu. “Hvala,” rekao je on dok se okretao od mene i stavljao novac u kutiju za napojnice. Ženski smijeh postaje sve glasniji i ja bacam pogled iza sebe da vidim tko stvara tu buku. Vrata stražnje prostorije se otvora, i glas nekoliko žena ulazi kroz njih. Na moje iznenađenje, moja nova mala domaćica ulazi u bar, 40

sa glavom okrenutom prema ženama koje sjede za stolom koji je praznih čaša. “Vi ste djevojke pokvarene. Vidimo se poslije,” Savannah kaže ženama, onda se okreće s velikim osmijehom na licu i uz cerek koji prelazi preko njenih velikodušnim usnama prolazi kroz vrata, ostavljajući ih da se tiho zatvore iza nje. Ona me ne vidi, nego prelazi najkraći put ravno u toalet koji se nalazi s lijeve strane, baš ondje gdje sjedim. Zanimljivo... izgleda kao da je slatka Savannah izašla da se zabavi svojim s prijateljima. Nije izgledala kao neko tko zna kako da se zabavlja. Umjesto toga, ja sam je nekako zamišljalo kako sjedi kod kuće čitajući knjigu sa starom mačka na krilu ili nešto slično tome. U najmanju ruku, tako sam napisao njezin lik u mom romanu, a ja obično prilično dobro procjenjujem karakter. “Želite li mi kupiti još jedno piće?” Okrenuvši se nadesno, pogledam u ženu koja stoji tu do mene i ne mogu da se sjetim njenog imena ni ako mi život ovisi o tome, mada mi se predstavila malo prije, a i već sam joj kupio jedno piće. Ne znam da li to viski radi neku magiju, ali je prilično jebeno vruće. Duga, plava kosa, veličanstveni set sisa i prekrasna guza koja će izgledati fantastično, dok je budem jebao odostraga. “Naravno,” kažem joj s osmijehom, mašući ruku da bih privukao Brodyevu pozornost. Ukazujem na ženu i viknem: “Čašicu Patrón Silver2.” Ne mogu se sjetiti njezinog imena, ali sam siguran da se mogu sjetiti što je pila.

2

Patrón Silver – Marka teqile

41

Ona diže ruku i jednim je prstom polako prelazila preko moje podlaktice. “Dakle, odlaziš u skorije vrijeme?” “Vjerojatno nakon još jednog pića ili tako nešto,” kažem joj, dok mi oči lutaju do kremaste boje na njenim grudima, koje samo što nisu ispale iz crnog grudnjaka kojeg nosi. “Želiš li društvo?” Pita ona skromno, ali joj se u očima vidi da me gleda kao da je to već gotova stvar. Moj osmijeh postaje proračunat, jer mi je veoma jasno što ona traži. “Naravno da bih želio društvo. Želiš li me odvesti kući?” “U ovom momentu ne bih htjela ništa više,” kaže ona dok se naslanja prema meni, i nježno grizne moje uho svojim zubima. “Nađi me kada budeš spreman.” Jebote da, igra je počela. Brody gura času tekile s komadom limete prema ženi. Ona uzima čašu, namigne mi dok se okreće i odšeta natrag prema skupini prijatelja sa kojima je bila. Brody se nagne prema meni i uzme još jednu dvadeseticu za tekilu koju je ona upravo odnijela. “Zadrži ostatak,” kažem, onako kao usput. On kaže: “Hvala.” Nije neka velika stvar. Večeras se osjećam velikodušno, jer izgleda da ću po prvi put otkako sam postao privremeni američki stanovnik, ševiti. “Možeš li mi nazvati taksi, Brody?” Čujem sa moje lijeve strane, i ja se ne moram okrenuti u svojoj stolici, jer prepoznajem taj glas. Ali kad sam se okrenuo vidim da Savannah stoji na kraju šanka, ležerno naslonjena uz vrata.

42

“Naravno,” kaže joj on i gledam kako uzima telefon pored registar kase i bira broj. Kad se spusti slušalicu, kaže on, “Biće tu za desetak minuta. Želiš li nešto?” “Bocu vode,” odgovori ona. Zurim u nju, čekajući da me primijetiti. No, ona svoje oči drži koncentrirane na Brody koji se naginje dolje u hladnjak i vadi bocu vode, otvara je i stavlja bocu pred njom. Ona pokušava da mu preda novčanicu od pet dolara, ali on se odbija. “To ti je od mene.” “Prestani biti guzica, Brody i prestati mi kupovati stvari.” “Tako si slatka kad si ljuta,” je sve što joj on kaže dok se udaljava od nje. Savannah negoduje ispod glasa, ali gura novac u torbicu, držeći svoj pogled na Brodya s čeznutljivim pogledom u očima. Odjednom mi je sve jasno. Ona se pali na barmena. Sada mi više nije tako jebeno slatka kao što se prvo činila? A ovaj maloj razmjeni kojoj sam upravo svjedočio samo je potvrdio moje početni dojam o Savannah. Naravno, ona može izlaziti vani i biti u baru kasno u petak navečer da bi se malo zabavila s prijateljima, ali ona je još nesigurna, povučena i “previše sramežljiva da bi napravila prvi korak” žena kakvom sam je od početka i smatrao. Totalno je slaba po mom mišljenju. Možda je osjetila težinu mog pogleda ili je znala da sam ondje sjedio cijelo vrijeme, Savannah pogledom klizi prema meni. U trenutku kad smo napraviti kontakt očima, oči su joj se hitro vratile na šank, u želji da gleda bilo gdje, ali ne u mene. Vjerojatno ću kasnije okriviti piće koje kola u mojoj krvi, ali odjednom osjećam potrebu da vidim kako Savannah reagira na neljubaznost. Ona je, 43

na kraju krajeva, moja muza i smatram to istraživanjem. “Halo, Savannah,” kažem, dovoljno glasno i znam da me čuje. Vrati se prema meni, daje mi mali osmijeh i kaže: “Dobar dan.” Nakratko gleda preko šanka u Brodya, koji razgovora s kupcem na drugom kraju šanka, krpa mu je ležerno prebačena preko desnog ramena i ja kimnem glavom prema njemu i kažem joj: “Dečko?” “Ne,” brzo je rekla, odmahujući glavom sva rumena u licu. “Ljubavnik?” “Bože, ne,” ona jedva progovori. “Samo prijatelj.” Privučem svoj stolac bliže mjestu gdje je ona stajala, i ja se nagnem prema njoj i pitam: “Želiš li da on bude tvoj ljubavnik?” “Što?” “Ljubavnik,” potvrđujem joj tihim glasom. “Netko tko će te slatko jebati svake noći i šapati slatke stvari na uho dok te pumpa između nogu.” Savannah se naglo odmakne od mene, lica plameno crvenog, sa indignacijom u očima zbog ovih mojih grubih riječi. Ja si ne mogu pomoći i osmijeh trijumfa prelazi preko mojih usana, jer je ona reagirala točno onako kako sam i pretpostavljao da će reagirati. U stvari, moram zapamtiti izraz njenog lica, jer to je točno onakav izraz lica kakav će imati kada je opišem u knjizi. Sva je uvrijeđena i ogorčena, jer je to sve izvan opsega zidova unutar kojih živi. Uzimajući gutljaj Obana, gledam i čekam da vidim što će ona učiniti. Odlazak iz bara sva u suzama je moj prvi ulog, a ja sam vjerojatno izgubio kućnu pomoćnicu, ali ja jednostavno ne mogu jebeno pomoći sebi. Ono što ja ne očekujem je malen bljesak topline koja joj se pojavljuje u očima i ubrzo se pretvara u bijes. Prije nego što sam čak i postavio svoju 44

čašu natrag na bar, Savannah u dva koraka dolazi prema meni i nagne se veoma blizu meni. “Brody je drag prijatelj. On je vjeren i u sretnoj je ljubavi s mojom drugom dragom prijateljicom i ja sam sretna zbog njegove ljubavi sa Alyssom. Vi mislite da znate nešto o meni, ali ne znate vi ništa, gospodine Cooke. I uz rizik od gubitka posla kod vas, jebi se.” Sada sam ja onaj koji odskače unatrag od otrova u njenom glasu i apsolutno neočekivanog nasilja sa njene strane. Otvorim usta da kažem nešto... ono, ne znam, ali ih zatvorim bez glasa kad vidim da odlazi od mene i izlazi iz bara. “Koji kurac si joj rekao, šupčino?” Brody pita dok udara rukom dolje na šank, baš ispred mene. Okrenuvši glavu polako, gledam u njega... oči mu plamtjele od bijesa, njegovi mišići oko čeljusti otkucavaju, jer su mu zubi čvrsto stisnute. Opet uzimam svoju čašu Obana, uzimam ostatak pića u jednom gutljaju. Kad ga ostavim natrag dolje, ja stavljam ostatak novca na šank, ostavljajući zadnjih dvadeset dolara napojnice. “Prijateljica, pretpostavljam?” Ja klimnem prema vratima koje je Savannah jako udarila dok je izlazila. “Vrlo dobra prijateljica,” on zareži i čeka da ga prosvijetlim o našem razgovoru. I može čekati zauvijek što se mene tiče. “Pa, živjeli, kompa. Ja se isključujem,” Ja mu kažem podrugljivo, i on zna da nemam namjeru razjasniti njegovu zabrinutost. On zuri u mene dok uzima dvadeset dolara koje sam mu ostavio i stavlja ih u staklenku. Nakon što stavim svoj novac u novčanik, hodam prema plavuši, koja me gleda gladnim očima. Ona liže svoje usne, mogu da se kladim da će te usne biti omotane oko mojeg kurca prije kraja noći.

45

Zaboravio sam sve o Savannah Shephard i njezinog nježnog senzibiliteta.

*** Orgazam koji imam je veoma mlak dok gledam kako plavuša ide glavom gore i dolje po mom kurcu. Gotovo sam razočaran cijelom ovim događajem da sam spreman da joj svršim što prije u grlo, i od toga me napora bole jaja. Mislim je to možda zato što je ovo drugi orgazam koji sam imao sa ovim komadom u posljednjih sat vremena, a ja sam prilično jebeno pijan,... ali ako ćemo iskreno niti prvi orgazam nije bio baš nešto. Plavuša iz bara s prekrasnim grudima doista me je dovezla kući. Prvi sam je put jebao uz moja ulazna vrata, na trijemu, zahvaljujući dvije stotine metara privatnosti koji me odvajaju od susjeda s obje strane. Onda sam ju pozvao unutra i otvorio sam novu bocu viskija, zahvaljujući brzim zaustavljanju u dućanu alkoholnih pića koji radi cijelu noć. Nakon nekoliko pića i deset minuta slušanja njezinog naklapanja o tome kako je seksi moj britanski naglasak, shvatio sam da je najbolji način zašutjeti je ako joj gurnem lice u svoje krilo i dobiti jedno dobro pušenje. Da, s njenim ustima punim moga penisa, uživao sam u blaženoj tišini i u njezinom jeziku koji je išao gore dolje niz moj kurac, što je rezultiralo orgazmom koji bi mogao biti rangiran samo malo iznad uopće ne imati orgazam, a odmah ispod mojih mokrih snova kada sam imao trinaest godina. Još uvijek nemajući pojma kako se zove, ja je gurnem daleko od svog kurca i posegnem za bocom viskija i počnem da pijem ravno iz boce. Nudim joj bocu, ali ona odmahne glavom. 46

“Moram da idem, dušo. Rekla sam dadilji da ću biti kući do dva.” Kaže mi dok ustaje sa poda u mojoj dnevnoj sobi i briše prstima kutove usta. Gledam je sa nevjericom. “Imaš djecu?” “Dvoje,” kaže ona s grimasom. “Jebano su dosadni cijelo vrijeme. Pola vremena, želim ih spakirati i poslati ih da žive u Virginiji sa svojim tatom. Oni su tako iscrpljujući, crpe mi svu snagu koju imam.” Njezine riječi čine požar u mome želucu i osjećam kako mi bijes kulja kroz vene. Dok još držim bocu u jednoj ruci, ja dignem kažiprst druge ruke i pokažem na nju. Glas mi je nizak i prijeteći. “Ti bi trebala čuvati svoju djecu.” Ona je očito previše pijana da bi shvatila upozorenje u mom glasu, jer ona ironično šmrkne na ovaj moj komentar i saginje se da bi podigla svoju torbicu s poda. “Ta derišta nisu učinili baš ništa za mene, osim što sam dobila strije i konstantne glavobolje. Da sam onda znala ovo što sada znam, ja bih vjerojatno inzistirala da ih otac uzme.” Stavljajući bocu s pićem na stol desno od mene, ja ustajem s kauča. Ona me pogleda sa vatrom u očima, vjerojatno misleći da ću je strastveno poljubiti ili možda pasti na koljena i dati joj jedan oralni orgazam. Umjesto toga, sam je grubo zgrabio za ruku i počeo je gurnuti kroz moj dnevni boravak, pravo kroz kuhinju sve do ulaznih vrata, koje sam otvorio i izbacio je na trijem. “Vrijeme je da ideš,” kažem joj i počeo sam zatvarati vrata. “Čekaj,” ona uzvikuje iznenađeno i rukama je pokušala spriječiti me da zatvorim vrata. “Mislim... koji se kurac događa?” Moja se gornja usna sama od sebe iskrivi u prezriv osmijeh i dok sam ja prilično jebeno pijan, moje riječi izlaze jasnije nego ikad. “Ti ne zaslužuješ 47

biti majka. Nitko ne bi smeo usuditi trebao govoriti o svojoj djeci na taj način. Sada odjebi sa mog posjeda, ti jebena kujo.” Ruka joj padne sa vrata dok me gleda u čudu zbog ovih mojih riječi, a ja joj zalupim vrata u lice.

NaŠ svet kNjiga 48

Šesto poglavlje Savannah Hodala sam kroz Gavinovu kuću, promatrajući štetu koja je bila učinjena otkako sam bila ovdje prošlog četvrtka i shvaćam, bez sumnje, da je ovaj čovjek veoma aljkav. Kuhinja je katastrofa... sudopera puna prljavih sudova, smeće može da pluta i tegla majoneza koja je ostavljena na stolu Bog zna koliko dugo, jer sada ima zelen sloj na vrhu kada sam je otvorila da istražim. Njegova soba nije ništa bolja. Očigledno, on ne zna kako da stavi svoju prljavu odjeću u korpu za veš, jer su stvari razbacane svuda po podu. Plahte i lagan jorgan na njegovom krevetu su spetljani skroz jedno oko drugog i skoro na podu. Čovjek sigurno ne spava dobro. Njegovo kupatilo nije toliko loše, samo mu stoji otvorena tuba paste za zube i dezodorans koji leži na ormariću i otprilike pet ručnika se nalaze na podu. Ostatak kuće nije u neredu, samo je potrebno generalno brisanje prašine i usisavanje. On je izgleda ograničio vrijeme na neka područja... njegova kuhinja i soba, pretpostavljam njegova kancelarija na trećem katu, s obzirom da mi je rekao da će tu vjerojatno biti kada dođem. Nisam ga vidjela otkako sam došla ovdje, prije petnaest minuta upoznajući se sa kućom. Srećom, ponijela sam svoje zalihe za čišćenje, uključujući svoj usisivač i krpu, jer sam pretpostavila, sa pravom, da on neće razmišljati 49

unaprijed da osigura te stvari. Čak sam ponijela prašak za veš, jer sam sumnjala da on ima to također i odmah počela da skupljam njegovu odjeću nakon skidanja posteljine. Nakon što sam stavila svoje slušalice u uši i pustila neku pjesmu od Black Eyed Peas na mom Iphone-u, riješila sam da se prvo pozabavim kuhinjom, jer je najprljavija. Trebalo mi je dobrih dvadeset minuta da operem sve sudove, jer se Gavin nije potrudio ni da ih ispere kada ih je stavio u sudoperu. Čini se da čovjek živi od konzerviranih raviola i sendviča sa šunkom. Nakon ribanja prostora za spremanje hrane, krenula sam sa brisanjem prašine u cijeloj kući, od vrha do dna, a zatim obrisala kupatila. Kada sam to završila, prišunjala sam se trećem katu i vidim da su vrata njegove kancelarije zatvorena. Prislonila sam uho na vrata i mogu da čujem blagi klik njegovih prstiju na računaru. Nisam znala da li je bio ovdje do sada, ali sam odlučila da ga ne uznemiravam. Apsolutno sam sigurna da bih bila tretirana apsolutno loše ako to uradim, tako da sam se pažljivo sišla dole niz stepenice. Nakon promjene još jedne gomile veša, krenula sam sa usisavanjem kuće. Svi podovi su od tvrdog drveta i pločica, ali mi je lakše koristiti usisivač nego metlu na tvrdim podlogama. Nakon što sam završila prvi sprat, prelazim na sobe na drugom katu. Iako generalno nisam ljubitelj čišćenja kuće, iz nekog razloga uživala sam usisavajući. Mislim da je nježno guranje i povlačenje mašine ono koje je dozvolilo mom mozgu da se uspava i mom umu da luta, dozvoljavajući mi da pobjegnem u divne snove. Ponekad maštam o epskoj romansi, gdje ću se zaljubiti u zgodnog momka sa nevjerojatnim tijelom i on govori mi da će me obožavati za sva vremena. Ponekad, dozvolim da mi fantazije odlutaju i 50

u spavaću sobu, gdje mi spomenuti zgodni muškarac sa nevjerojatnim tijelom pruža zadovoljstvo izvan moje mašte. Kladim se da Gavim Cooke zna kako da to pruži ženi. Sigurno, on je drzak i arogantan i kreten, ali duboko u tim očima, može se reći da je dio njegovog ega ono što ga čini bez sumnje fantastičnim ljubavnikom. Kladim se da on ne zna kako da loše odradi bilo kakav posao. Protresem glavu sa mrštenjem i trudim se da te misli nestanu. Dok Gavin može biti dobro opremljen u spavaćoj sobi, to je otprilike toliko daleko koliko njegov talent može da dogura, kladim se. On apsolutno vrišti “usamljenik” i možete reći da vjerojatno nema pojma o ljubavnim vezama. Barem u mom ograničenom iskustvu. Da... potrebno je da sklonim njegovu divnu facu kompletno odvojenu u kategoriju “pornografskih fantazija” i čekam mog čovjeka iz snova koji će, nadamo se biti Hunterovog i Brodijevog kalibra. Odjednom, nešto me hvata za nadlakticu i ja vrištim iz sveg glasa, oslobađajući ručicu usisivača i zabadam lakat u samoobrani. Udara u nešto teško i ja skačem naprijed nekoliko koraka, okrećem se da se suočim sa svojim napadačem. Gavin stoji tamo, izgledajući ljuto i držeći svoju šaku na svom vilici, dok je pomjera naprijed i pozadi. On govori nešto što ne mogu da čujem, tako da na brzinu izvlačim slušalice iz ušiju i pomjeram se naprijed da isključim usisivač. “Isuse Hriste,” reče on i pritiska svoju vilicu. “Zašto si me udarila?” “Uplašio si me,” rekoh obrambeno, moje srce i dalje udara kao maljem. “Zvao sam te,” uzvraća mi, bijesnog glasa. “Pa očigledno te nisam čula inače bih odgovorila.” 51

“Očigledno,” reče podrugljivo. “Kako bi mogla da me čuješ pored te jebene buke koju praviš? Pokušavam da pišem pobogu, a ti rušiš kuću.” “Rušim?” pitala sam zbunjeno. “Rušač,” on reče i pokaza na usisivač. “To je Prljavi Đavo,” rekoh gledajući na crveni model sa đavoljim repom na njemu. “Što?” pita on, zbunjen i njegove obrve se podižu u čudu. “To je Prljavi Đavo,” potvrđujem mu. “Koji god kurac. Mi ih zovemo rušači u Velikoj Britaniji,” on zareža i morala sam da zaustavim poriv da se smijem. Ali, onda me on spušta na zemlju govoreći. “Ne možeš da praviš toliko buku dok pokušavam da radim.” “Ne mogu lijepo da očistim kuću bez usisavanja,” rekoh mu. “Rušenja, mislim.” “Što?” “Onda koristi jebenu metlu pa nećeš praviti toliku buku,” on zareža i okreće glavu od mene. “Ili ću pronaći nekoga ko će čistiti moju kuću i prilagoditi se mojim potrebama, a ne svojim.” “Žao mi je,” tiho rekoh dok se on penjao uz stepenice, zato što mi zaista jeste. On je moj poslodavac i ja treba da pronađem način da radim u njegovom okruženju i ispunim njegove potrebe. “Kako god,” on reče. “Gluhi Jenki.” Nisam sigurna zašto su njegove riječi bile okidač. Možda, jer je moj adrenalin strujao kroz tijelo, jer me preplašio na smrt ili možda, jer sam umorna da me određeni kreteni gaze, ali svakako sam ugrozila svoj posao kada sam rekla, “Zašto si uvijek takav kreten?” 52

Riječi su izletjele iz mojih usta tako iznenada tako da imam ludu potrebu da prekrijem usta rukom. Ali nisam. Ispravila sam kičmu, stala uspravno dok sam čekala da mi on uzvrati. Gavin se polako okreće na stepenicama dok nije direktno okrenut prema meni. Njegove oči su sužene, a zubi stisnuti. “Kako si me nazvala?” “Kreten,” potvrdih. “Ti si zao. Zaista zao.” On ne govori ništa samo zuri u mene na moment. Moje srce zaista počinje da lupa kada silazi niz stepenice i kreće se prema meni. Njegov hod je spor, dok me njegove oči drže na mjestu. On hoda pravo do mene i moram da izvijem svoj vrat da bih ga pogledala u oči. Konačno uzmičem za korak. To ga ne zaustavlja, jer on pravi još jedan korak u mom pravcu, iako ja odmičem. Nastavljamo svoj ples dok me ne prisloni uz ormarić u kuhinji. Zastoj u mom napretku ga ne zaustavlja i on zakorači naprijed dok ne postoji ništa više od nekoliko centimetara između naših tijela. On pogleda u mene... njegov pogled probija se kroz moje oči. Progutam teško, ne znajući da li ovaj čovjek može da me povredi, ali prilično sigurna da primjećuje činjenicu da sam preplašena. Iznenađuje me kada podiže ruku gore, a ja se trudim da ne trepnem, nesigurna da li namjerava da me zadavi ili ne. Umjesto toga, njegovi prsti su na mojoj vilici prije nego što me čvršće stisne da bi me držao u mjestu. “Pa, misliš da sam kreten?” Liznula sam svoje usne i progutala još jednom da navlažim jezik. “Da,” šapućem. Hladnoća u njegovom pogledu nestaje i on spušta palac niz moj obraz. Pokret je mekan, senzualan i njegovo dah mi prelazi preko lica i miriše na cimet. “Ti si interesantna žena.” razmišlja on naglas. 53

“Jesam?” pitam, moj glas i dalje prepun straha, ali nešto drugo se javlja u meni. Radoznalost? Uzbuđenje? “Zaista,” mrmlja on. “Mislio sam da ti je kičma napravljena od želea. Pretpostavljam da sam te podcijenio malo.” Ne znam kako da odgovorim i pomalo sam uvrijeđena što tako misli. Naravno, ja sam tiha i pomalo povučena i da… ja trpim razna sranja od Erica, ali nisam slaba. Kao dokaz je činjenica da sam ga upravo nazvala kretenom, što priznajem predstavlja iznenađenje, čak i za sebe. “Reci mi slatka Savana.” Njegov glas je poput istopljene čokolade. “Da li sam te iznervirao prije neko večer... u tom baru?” “Ne,” porekla sam momentalno. “Mala lažljivica,” on prišapta i prelazi palcem po mojoj bradi i ovog puta moje tijelo zadrhti. On to primjećuje i uzdahne duboko, očigledno oduševljen da ima tu moć nada mnom. “Ti nisi samo interesantna. Mislim da si fascinantna.” Gavin sklanja ruke sa mog lica i okreće se od mene, idući nazad do stepenica. “Koristi metlu,” naređuje. “I biću spreman da pojedem večeru oko sedam.” “Ali... ti nemaš ništa od namirnica u frižideru, osim raviola i istopljenog sira,” požalih se. “Onda ti predlažem da odeš u trgovinu, mesaru da kupiš nešto. Imam novac u novčaniku pored kreveta,” reče, preskačući dva stepenika u jednom koraku. U samo nekoliko sekundi, čula sam vrata njegove kancelarije kako se zatvaraju i ja sam ostavljena sa srcem koje jako lupa i rukama koje se tresu.

54

*** Okrećem škampe posljednji put, isključujem gas i stavljam poklopac na tiganj. Otvaram frižider, uzimam flašu vode izgledajući malo ponosno. Pored kupovine stvari za njegovu večeru, uzela sam slobodu da kupim namirnice za ručak zajedno sa nekim povrćem koje sam isjekla i stavila u kesice za njega da gricka. Također sam napravila tune kaserole za narednu večer. Makar se neće izgladnjivati do smrti prije nego što dođem natrag u petak i to čini da se osjećam bolje, jer me ionako plaća previše. Koraci na stepenicama me upozoravaju na predstojeće prisutnost i iznenada, ja sam nervozna. Ono što izgleda kao lijep gest da pripremim par obroka za njega sada izgleda kao prekoračenje linije koje bi trebalo da se klonim. Ali, sada je kasno da brinem o tome. Na brzinu se okrećem prema ormariću, izvlačim tanjur, a onda pretresam fijoku za nožem i vilicu. Uzimam papirni ubrus sa police i imam točno vremena da ga stavim ispod tanjura i pribora prije nego što on ulazi u kuhinju. “Nešto ukusno miriše,” reče i svaki dio besa i mržnje, također i opasnosti koju je pokazao ranije je nestala. Obučen je identično kao maloprije, u izblijedjele hlače i maslinasto zelenu majicu koja odgovara njegovom gornjem dijelu tijela. Njegova stopala su bosa, a tamna kosa mu je malo neuredna. Nisam sigurna da li je zbog senke u pet sati, njegovog atletskog izgleda, zamagljeno sivih očiju, ali on izgleda mračno, opasno i jebeno prelijepo. Na to dodaj glatki britanski akcent i on je ono što zovemo, klasični hodajući seks. To je, ako zadrži svoj snishodljiv i mrzovoljan jezik

55

za zubima, ali onda isključujemo seksi akcent. Bez obzira, njegov izgled uzrokuje da se žene u nervoze i ovlaže. Odlazim do torbe u kuhinji i uzimam je, tražeći unutra svoje ključeve. Držeći svoj pogled na dole, rekoh, “To su škampi u tiganju i ima neka riža u loncu pored. Ja… m… ostavila sam ti nekoliko drugih stvari u frižideru.” Odlazeći do ulaznih vrata, čujem ga kako otvara frižider. “Što je sve ovo?” Okrenuvši se, pogledam ga i on izgleda zbunjeno. Pa mu razjasnim. “Napravila sam ti nekoliko kaserola. Instrukcije su na papiru zalijepljenom na frižideru da bi znao kako da ih skuhaš. To će te držati do petka.” Posegnula sam za kvakom, ali me on zaustavlja. “Zašto ne ostaneš... pojedi večeru sa mnom?” Vilica mi se malo savija, uhvaćena sam nespremna. Ono je čovjek koji me psovao prije par sati i sada me poziva da jedem sa njim? “Hm... stvarno bi trebalo da krenem kući,” oklevam, jer se osjećam potpuno čudno da dijelim obrok sa ovim čovjekom. Gavim prilazi šporetu i podiže poklopac sa tiganja. Krivi usne naviše i okreće se prema meni, reče, “Ostani. Ovo je previše hrane samo za mene.” Moje oči se okreću po prostoriji, moj mozak panično pokušava da pronađe izgovor da odbije njegov poziv. Ne čekavši da smislim nešto, prilazi ormariću i vadi još jedan tanjur. “Hajde. Ne grizem,” smiješi se. “Ne, ti samo prijetiš i zastrašuješ,” tiho mrmljam. “Čuo sam to,” reče sa osmjehom. Ne mogu da zaustavim osmjeh koji mu uzvraćam i sa uzdahom, spuštam svoju torbu na pod pored ulaznih vrata. Vraćam se u kuhinju,

56

sedam za sto i gledam kako mi Gavin puni tanjur. Zgrabi vilicu i nož iz fijoke i daje mi ih. “Što je sa lijepim činom odjednom?” ne mogu da ne pitam. Mislim kada sam mogla da ga nazovem kretenom ranije i zadržim posao, neće biti previše uznemiren ovim pitanjem. Slegnuvši ramenima, Gavin puni svoj tanjur i sjeda pored mene. “Pretpostavljam da sam imao sjajan dan za pisanje, usprkos bučnim zvucima koje si pravila ranije.” Moji obrazi se zagrijaše, ali on je podstaknuo moju radoznalost. Malo sam ga istražila na internetu prije nekoliko dana i bila sam iznenađena, jer je on New York Times najprodavaniji autor. Njegova prva knjiga, Ubijajući

plimu i oseku predstavljala je ogroman, internacionalan uspeh i zvučala tako intrigantno, tako da sam kliknula tog lošeg dečka na Kindle. “Kupila sam Ubijajući plimu i oseku prije nekoliko dana i počela da čitam u slobodno vrijeme.” rekla sam prije nego što sam stavila škampa u usta. “Stvarno?” upita zabavljeno. “Pa što misliš o knjizi?” “Zaista je sjajna,” rekoh nakon što sam progutala hranu. Uzimam malo graška i stavljam ga u usta opet. “Ne, što zaista misliš o knjizi?” on upita sa istraživačkim pogledom, zanemarivši svoj obrok. Spuštam vilicu na dolje, okrećem se na stolici da se suočim sa njim. “Mislim da je sirova, uznemirujuća i sjajna. Podsjeća me na tebe.” Uzima svoju vilicu, ubode škampa, dajući mi taman osmjeh koji šalje trnce kroz moju kičmu. “Dobar odgovor.” NaŠ svet kNjiga 57

Sedmo poglavlje Gavin Savannah me ne zna uopće, ali shvaća da su Valovi smrti nastali od tame koja je u meni. Iako ona nikada neće znati za pakao u koji sam zaglibio u dok sam pisao taj rukopis, ona u potpunosti razumije da je svaka riječ u toj knjizi je potpisana krvlju iz mojih rana. Ali ja ne želim razgovarati o tome. “Pa reci mi, slatka Savannah.” Ja naglasim posljednje riječi. “Što misliš o erotskim komponentama?” Osjetim neizmjerno zadovoljstvo zbog crvenila koje se pojavljuje na njenim obrazima na ovo moje pitanje i znam bez sumnje da je ona već dosta pročitala od knjige i da je došla do prvih scena seksa. Iako je plot knjige jednostavan... heroj čudotvorne moći, pokušava spasiti suvremenu planetu Zemlju od uskrsnuća demona, utkao sam nešto tvrde erotike u koje se pomalo otkrivaju moje niske strasti i želje. U vrijeme kada sam pisao knjigu, eksperimentirao sam u seksu, posjećivao sam razne seks klubove diljem Londona i okolni. Ja sam tada pokušao sve, bio u BDSM, fetišu, svingerskim klubovima, voajerizmom, orgijama – na što god pomislite, probao sam to. Koristio sam ta iskustva da bi začinio ono, za što sam mislio, da bi bila veoma neoriginalna priča. U stvari, bez tih erotskih elemenata, Valovi smrti ne bi bila niti približno takva kakva je.

58

U toj prvoj sceni seksa, moj junak spasi ženu koja je bila na rubu da je proždere jedan od demona u kome je bio duh jednog Incubusa3 i tko je tu ženu doveo do takve požude da se je ona previjala od boli. Mislim... što bi bilo koji junak mogao učiniti u tom trenutku? Jebati ju, zar ne?I tako je i učinio... u mračnoj uličici u središtu New Yorka. Digao joj suknju gore, poderao gaćice, jer ga je ona molila sa suzama u očima i jebao je. Njezini krikovi zadovoljstva i olakšanja prolazili su ulicom, a nekoliko je nitkova zastalo gledati dok joj je moj heroj morao da je jebe ponovo i ponovo. Savannah ne odgovara na moje pitanje, grize svoju donju usnu sa očima prikovanim na tanjur. Zbog nekog razloga osjećam potrebu da joj bude neugodno, pa je guram još više. “Hajde, slatka djevojko,” promrmljam. “O čemu si mislila kada je Max jebao tu ženu uza zid?” Gledam kako je teško guta, njezina je ruka tako čvrsto uhvatila vilicu da su joj zglobovi pobijeljeli. Mislio sam da će me ignorirati ili možda čak i baciti svoj tanjur na mene, ali umjesto toga, ona podiže oči i glas joj je čvrst. “Mislim da tvoj junak pokušava odjebati svoju bol,” kaže ona. “Nakon što su mu roditelji ubijeni na početku priče, mislim da se je on prestao brinuti o ispravnosti. Da, bio je potaknut gotovo prevelikom potrebom da pomogne drugima, gotovo kao da je pokušavao nadoknaditi to što nije uspio spasiti svoje roditelje, ali imao neke glupe rizike, čime se može izgubiti kontrola.” Gledao sam u nju zapanjeno, jer to nije bio odgovor koji sam očekivao. Pomislio sam da ću trebati petljati po njezinim riječima, dok su joj obrazi plamteće crvene boje i pokušati pronaći način da osporim njeno mišljenje.

3

Demon za koga se vjeruje da ima odnose sa uspavanim ženama

59

Umjesto toga, ona je vidjela ravno do suptilne naznake istine u mojim riječima i izložila ih ravno pred mene. “Vidiš više nego što stvarno ima tamo,” kažem joj, okrećući se natrag svojoj hrani.“ To je također prokleto vruće,” kaže ona, kao usput, a ja mogu čuti osmijeh u njenom glasu, iako se ne osvrćem prema njoj. Jedemo u tišini neko vrijeme, a to mi i ne pada baš teško, jer jebiga... žena zna kuhati. Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put imao domaći obrok, inače mi je azijska kuhinja omiljena. “Na čemu radite sada?” Savannah pita i zato što to nije tajna, kažem joj. “New Yorku se toliko dopala knjiga da oni žele da napišem trilogiju.” “Dakle, ti ćeš me ostaviti da čekam na sljedeći dio Valova Smrti?” “Zapravo ne. Kada sam to napisao, ja sam ga napravio samostalnog. Nisam imao namjeru ikad pisati drugu knjigu nakon toga... nikad više.” “Zašto?” Ona uzvikuje. “Stvarno si nadaren... Ne mogu ni zamisliti da ne nastaviš pisati dalje.” Slegnem ramenima i prokletstvo... volio bih tvrditi da osjećam ravnodušnost na njene riječi hvale. Ja sam imao na stotine komplimenta od ljudi kojima je to posao, ali niti jedan od tih komplimenata nije napravio da osjetim ovaj topli osjećaj u grudima poput ovih jednostavnih riječi koje je ona upravo sada izgovorila. “Pa, pišem opet, zar ne? Osim toga, oni su mahali sa toliko novaca da ih jednostavno nisam mogao ignorirati,” kažem joj jednostavno. “Ma molim te nemoj govoriti gluposti. Mislim da bi ti napisao drugu knjigu iako ti oni ne bi ponudili ni novčića,” kaže ona prije nego što je uzme još jedan zalogaj.

60

“Možda.” Ja se ograđujem, jer nisam baš tako siguran. Bio sam toliko iscrpljen nakon završetka Valova Smrti, da nisam htio učiniti ništa, već samo bocama gledati dno i piti sve što se može ispiti. A to je bilo točno ono što sam učinio. “O čemu je sljedeća knjiga?” Pita ona. “Bez da mi pokvariš sve.” Smijem se i ustajem sa stola i iz frižidera grabim bocu vode koju Savannah kupovala za mene. “Prilično je isto... moj junak Max će imati novih problema na ulicama New Yorka. A on će jebati svoj put kroz jato od ljepotica dok radi na tome.” “Naravno da hoće,” kaže ona suho. “Neke druge naznake?” Zurim u nju trenutak i odjedanput me pogodi misao da je zapravo prilično prekrasna. Dok ona je malo previše sladunjava za moje sklonosti, ne mogu poreći da je ona zapravo prilično jebeno seksi. Ona je malo premršava i vjerojatno joj lako ostaju modrice, ali njezina tamna kosa i oči boje jantara, zajedno sa glatkom kožom, mole za moju pozornost. Nažalost, ona bi se vjerojatno prelagano slomila pod mojim dominacijom pa sam odbacio pomisao da je jebem, iako mi se kurac i na samu tu pomisao počeo dizati. “Jučer sam napisao novi lik u mojoj knjizi,” kažem joj. “Temelji se na tebi.” Savannah diže obrve vrlo visoko i vragolasto mi se osmjehne. “Misliš, biću junakinja u tvojoj knjizi?” “Nažalost, ne. Ti si više kao anti – heroina,” kažem joj iskreno. “Što to znači?” “To je važan lik u knjizi, ali ona ne posjeduju konvencionalne osobine junakinja.” 61

“Oh,” kaže ona sa nekim čudnim tonom u glasu. “Dakle, nema nadljudske moći koje bi mogle pomoći Maxu u njegovoj bitci sa zlom?” “Žao mi je, dušo,” kažem joj dok hodam natrag prema svojoj stolici. “Ti jednostavno nemaš ono što je potrebno. U stvari, mislim da ideš u susret prilično jezivom kraju.” “Šteta,” kaže ona i poigrava s hranom ispred sebe. “Ako je to ikakva utjeha, Max će ti dati nekoliko velikih orgazama prije nego što umreš.” “Pa i to je nešto, valjda,” kaže ona, a onda ostavlja svoju vilicu. “Dakle, kako si me točno prikazao u svom romanu?” Ja zagrabim zalogaj riže i povrća, stavim u usta i počnem žvakati. Nakon što sam progutao, stavljam vilicu natrag dolje. “Bez uvrede, ali ti si nekako plaha. Ti si tip žene koja od svega što dođe pod ruku pokušava izvući najbolje. Nisi mnogo pro - aktivna, bez prave želje i snalažljivosti da svoju sudbinu uzmeš u svoje ruke. Tako sam razvio tvoj karakter. Mislim, ona ima najbolje namjere, ali ona još uvijek čeka. Čeka da je Max spasi, a ne pokušava se sama spasiti.” Ona je samo zuri u mene. Lice joj je ravnodušno na početku, ali onda vidim naznaku žestine koji počinje da joj svijetli u pogledu. “To tako nisam ja,” promrmlja. “Da jesi. Ti si pasivna žena.” Savannah se hvata za rub pulta. “Ti me ne poznaješ.” “Znam dovoljno.” “Daj mi jedan primjer,” izaziva me. “Dobro... ranije danas, kad sam ti rekao da stvaraš previše buke s usisivačem, a onda sam ti rekao da koristiš metlu, odmah si me poslušala. 62

Nisi mi rekla da te prestanem gnjaviti, ti si mi se čak i ispričala, iako sam se odnosio prema tebi kao magarac, ne ti samo prihvatila ono što sam ti rekao da napraviš. I ja ovakav majmun kakav sam, znam da se metlu ne može koristiti na tepisima. Na njima se mora se koristiti usisivač za čišćenje. Ipak, ti se nisi niti pokušala obraniti.” Savannah je na ove moje riječi ostala otvorenih usta. Ona počinje nešto govoriti, a onda samo zatvori usta, dok joj je pogled bio prikovan za tanjur ispred nje. Odgurnuvši stolcu unatrag od pulta, ona podiže svoj pogled opet prema meni. “Samo sam pokušavala biti dobar zaposlenik,” ustvrdila je. “Dobar zaposlenik bi pokazao malo hrabrosti i rekao mi sa se tepisi stvarno trebaju očistiti na pravi način. Vidiš... pasivnost.” “Nazvala sam te šupkom,” ističe. Ne mogu si pomoći, ali zabacim glavu natrag i počnem se glasno smijati. “Ah, da, jesi. Ali ti to ne bi uradila da nisi imala bljesak temperamenta. Sve je to bilo prisilno. Nikad ne bi imala hrabrosti obraniti se, ako nisi pod većom tenzijom.” “Dobro... tu si me uhvatio nespremnu, ali to je samo jedan od primjera,” kaže ona. “Mogao bih ti dati desetke, Savannah. Kako je bilo kada si se pojavila u mojoj kući prošlog tjedna. Ti si tako bila prestrašena kad sam se ispred tebe pojavio samo u boksericama, da si bila čak spremna odbiti posao koji ti tako očajnički treba. Bila si prestravljena kad sam te pitao o tvojim osjećajima za Brodya prije neku večer. Vidi, ja ne kažem da ima ništa loše biti takav... Samo kažem da imaš osobine anti - junakinje koje ću iskoristiti u svojoj knjizi.” 63

Njezine se oči suze prema meni i mogu reći da je stvarno ljuta. Kladim se da će se opet izaći iz svoje na tri, dva, jedan ... “Ti stvarno jesi šupak,” ona uzvikuje vrelo, a zatim uzima dubok dah koji ispušta brzo. “I da, shvaćam da je ovo samo još jedan pravac iskazivanje bijesa, ali zaklinjem se da ću vas nazvati tako jedan dan, bez ikakve provokacije. Zapamtite moje riječi.” Ja si jednostavno ne mogu pomoći, već joj uputim izazivački osmijeh. Savannah odgurne stolicu još dalje i koraknu od pulta, ostavljajući ostatak svog obroka ne pojeden. Onda se okrene od mene i krene prema vratima. “Bježiš?” Ja joj se podsmjehnem. “Dakle, vrlo anti - junakinja.” Nisam siguran zašto sam ju izazivao, ali uživam u ovom trenutku. “Nimalo,” odgovori ona glatko dok uzima torbicu. Glas joj je ravan i bez naznake ljutnje. “Kao što se uvijek događa, imam posao koji počinje za oko pola sata. Hvala ti za večeru. Bilo je... pravo prosvjetljenje.” “Kakav je taj posao na koji ideš?” Pitam znatiželjno, jer odjednom, nekako je ne želim pustiti da ode. “Radim pola radnog vremena kao asistent fotografa,” kaže ona dok se okreće prema mene. “Interesira te fotografija?” “To je zapravo moj glavni posao. Imam diplomu poslovne administracije sa Carnegie Mellon-a sa sporednim predmetom fotografija i digitalna fotografija. Nažalost, upravo sam dobila otkaz sa mog posla kao fotografa za lokalne novine, pa radim svaku vrstu posla koji mogu pronaći u ovom trenutku.” “Šališ se?” Pitam, apsolutno iznenađeni zbog nekog razloga. 64

“Što... otpuhala sam ti sliku pasivne, male kućne pomoćnice? Ne misliš da bi netko mojih sposobnosti mogao završiti fakultet? Imati pravu karijeru?” “Ne, to nije ono što ja mislim,” kažem joj, iako... ako ćemo iskreno, ja sam pretpostavljao da nemaš nimalo ambicija. “Pa... žao mi je što sam ti unijela malu pometnju u karakteru anti heroine koju pišeš. Ako ti je od neke bilo pomoći, nisam počela tražiti drugi fotografski posao… još. To bi me trebalo držati čvrsto u uskoj maloj kutiji koju si formirao oko mene za sada.” Dobro, zaslužio sam to. “Zašto nisi tražila?” Pitam, jer je odugovlačenje, to što će je zadržati, možda samo trenutak duže i dalje me fascinira. “Jasno je da se ne ide na koledž za čišćenje kuća ili naučiti kako biti u nečiji pomoćnik?” “Zato što... pa vjerojatno ću se morati preseliti da bih pronašla nešto, a nisam još odlučila gdje želim ići. Dakle, ja za sada samo preživljavam.” Čini se slatka Savannah, koja definitivno još uvijek ima onu svoju stidljivu stranu, možda ima malo više karaktera nego što sam prvotno mislio. Prije nego što ja mogu išta više reći ona se okreće prema vratima. “Moram ići, tako da ne kasnim. Opet, hvala za večeru, a ako vam ne smeta isperite tanjure kada završite, da bi mi malo olakšali posao u petak.” Ona je izašla kroz vrata prije nego što sam čak i mogao reći zbogom. Sam završim svoj obrok, prelazeći u glavi na naš razgovor. I onda me udari snažno da je to vjerojatno najduži razgovor,… dobro trijezan u svakom slučaju, koji sam imao s nekim već dugo vremena. Nisam mislio da bi Savannah Shepherd zadržala puno moga interesa, ali sam zapanjen

65

saznanjem da ima slojeve koji sam previdio. Možda ona nije baš plašljiva osoba kakvom sam je zamišljao. To, naravno, ne sluti na dobro za lik koga sam uveo. Moja muza očito ima malo više odlučnosti. I odjednom sam bio zaprepašten saznanjem kako se treba odvijati moja priča.

NaŠ svet kNjiga

66

Osmo poglavlje Savannah Napipavam da stavim ključ u Gavinovu bravu, treptajući očima da se priviknem. Toliko sam iscrpljena da praktički spavam na nogama, nisam sigurna kad sam posljednji puta jela. Pojest ću na brzinu par komada povrća iz njegovog frižidera ili nešto drugo, samo da prestane kruljenje u stomaku. Dvadeset šest sati nisam spavala. Jučer sam očistila dvije kuće i onda otišla na put da potpišem ugovor za novine. Bila sam u Charlotte na otvaranju novog restorana lokalca iz Quter Banksa, čija sestra ima restoran u Nags Headu. To se pretvorilo u dvanaest časovno putovanje, deset sati vožnje u jednom danu. Vratila sam se u Quter Banks prije manje od trideset minuta i došla pravo ovdje da očistim Gavinovu kuću. Kada završim s njegovim čišćenjem, idem kući, gdje ću se kromirati i spavati do sutra u jutro kada je red na mene da volontiram u Haevenu. Konačno, ključ ulazi u bravu i otvaram prednja vrata. Mogu čuti Gvina kako se kreće u kuhinji. Kada sam ušla, vadio je bocu vode iz frižidera. Kada je zatvorio vrata, moj stomak je napravio mali skok, jer, sveti pakao, stajao je tamo bez majice i njegova prsa su veličanstvena kao što ih pamtim. Ne nosi ništa do para hlača i srebreno crne patike za trčanje. Prsa i lice su mu prekriveni sa slatkoćom, kosa zalijepljena za glavu očito je da je nešto radio Izvukao je bocu vode, smiješi mi se i kaže. “Dobro jutro.” 67

“Ti si šupak,” kažem mu ozbiljnog lica, kršeći moje obećanje da ću ga zvati tako bez provociranja. Ugušim zijevanje koje želi izaći iz mojih usta, koje bi potpuno razblažilo moć poruke koju mu želim prenijeti. Usiljeno se smiješi kratko i počinje piti svoju vodu. Način na koje se njegovo grlo pomjera dok guta je seksi kao sam vrag i koristim priliku da ga gledam neprimjetno. Kada je završio čitavu bocu, stavlja je na šank. “Upravo sam završio sa trčanjem i idem se tuširati prije nego počnem s pisanjem. Možeš li otići naprijed i početi sa usisavanjem da me poslije ne ometaš?” Prevrnem očima na njegovu gestu i priđem šanku da pokupim njegovu bocu od vode. Bacim je u kantu za smeće i kažem. “Naravno, još nešto posebno danas?” “Ummm... možda sendvič za ručak?” pita. “Bit će mi drago,” kažem dok primjećujem da je sudoper opet pun prljavog suđa, ali bar je isprano. Gospode... zašto ne može staviti suđe u mašinu? “Još si ljuta na mene?” pita. Trznem se iznenađeno. “Ne, zašto tako misliš? Jer sam te nazvala šupkom?” “Ne,” kaže smješkajući se. “Dala si mi fer upozorenje da ćeš to raditi. Bonus bodovi za to, usput rečeno. To je samo... činiš se tihom danas?” Podignem obrve na njega, zgrabim usisivač i krenem prema stepenicama. “Samo pokušavam ne preći granicu stereotipa koji si zamislio za mene,” dobacim mu, ali iskreno, ja sam toliko umorna da bi uspjela održavati prepucavanje sa njim. Kada sam stigla do dna stepeništa, uzela sam usisivač u ruke. Okrenula sam se i vidjela Gavina kako mi ga uzima iz ruku. “Ponijet ću ga za tebe.” 68

“Hvala,” mrmljam, ne sigurna kako se nositi sa ovim finim, džentlmenom Gavinom. “Moje zadovoljstvo, Slatkice,” kaže i krene uz stepenice ispred mene. “Slatka?” pitam, zapanjena ovim nadimkom koji mi je dao. “Da... slatka... jer, ti jesi... pa, slatka.” “Za pisca, nisi baš originalan,” mrmljam, a on se smije kao odgovor. Kada sam se popela navrh stepenica, vidim usisivač da je tu, a Gavin je nestao u svojoj sobi. Idem naprijed i počinjem usisavati tri spavaće sobe prvo, što će Gavinu dati dovoljno vremena da se istušira i napusti sobu prije nego ja dođem da je usisavam. Nažalost, normalno zatišje koje sam pronašla usisavajući šalje me u duboki san dok stojim, pa pravim manje i kraće pokrete da razbijem ritam. Gledam na sat i vidim da usisavam tek četiri pet minuta, a spremna sam da se srušim. Bože, ne mogu čekati da se ovaj dan završi. Kada sam završila sa rezervni spavaćim sobama, pažljivo ulazim u Gavinovu sobu. Vrata kupatila su mu i dalje zatvorena, pa uključim usisivač i počinjem čistiti. Trudim se biti brza da bi mu ostavila privatnost u sobi, ali samo par minuta od kada sam počela, vrata se otvaraju i val pare izlazi vani. I aaa... Gavin ulazi imajući na sebi samo ručnik umotan oko struka. Pogledam ga skrivenim pogledom, o sranje... ova slika će biti urezana u moj mozak zauvijek. On je prilično razvijen muškarac, ali moje oči bespomoćno prelaze preko crne linije koja se spusta odozgo prema njegovom pupku. Sjetim se kada sam ga prvi puta vidjela u boksericama. Radoznalost prolazi kroz mene, pitajući se koliko velik bi bio da postigne erekciju. 69

Gavin ne govori ni riječ, iako vjerojatno ga ne bi ni čula od zvuka usisivača. Gledajući dole, vidim ručnik koji nosi. Moja koža pecka sa znanjem da stojim u sobi s golim i veoma seksi Britanskim autorom. Znam da je ovo test. On me testira da vidi kolika anti - heroina mogu biti. Sigurna sam da očekuje da pocrvenim, duboko, što i jesam, ali sam isto sigurna da očekuje da se ukočim od poniženja i da ignoriram njegov podsmjeh tokom ove sramote. Vrijeme je za šou Gosp. Cookee, da vidiš osobine ove heroine. Držeći usisivač u jednoj ruci, prišla sam i zgrabila ručnik, prebacujući ga preko mog ramena. Okrenula sam glavu, pogledala pravo u njega, te držala kontakt očima i nisam gledala ništa ispod njegove brade. “Hvala,” kažem dovoljno glasno da me može čuti preko usisivača. Čak sam mu i namignula brzinski, prije nego sam se okrenula. Sveti pakao... on je gol potpuno. Dok sam ga letimično vidjela i samo gledala u njegove oči, moj širi pogled obuhvatio je njegovu golotinju u čitavoj veličini. Iznenada sam razočarana, jer nisam bolje vidjela sav njegov ostatak i moja prsa gore shvaćajući neosporno, da me sto posto, privlači ovaj stranac i isfrustriran čovjek. Ali Bože... vidi ga. Što ovdje nije privlačno? Vračam se da još koji put pređem usisivačem po tepihu. Gaseći usisivač, izgurala sam ga van njegove sobe. Imala sam osjećaj da se podrugljivo smije meni iza leđa. Voljela bih da sam imala dovoljno hrabrosti da učinim nešto što će ga ostaviti zbunjenim, da se pita da li je “slatka” Savannah Shepherd stvarno tako stidljiva kao što je on pristao da bude. Ali iskreno... ja to nemam u sebi. Posebno sa nedostatkom sna, ja sam donja. Vjerojatno bih napravila nešto neubjedljivo i sirasto, da bi moj novi 70

nadimak koji bi mi dao, bio “budala”. Već sam prešla hodnik kada sam razmislila, ne mogu ništa drugo do vratiti se i pitati ga, “Da li želiš da očistim tvoj ured brzinski s obzirom da nisam stigla prošli tjedan?” Sranje... već ima na sebi par farmerice, ali njegova prsa su još u vijek ukusna i ogoljena ispred mene. Kimnuo je glavom dok je posezao za majicom iz ladice. “Samo brzinski opraši. Sprat možeš slijedeću sedmicu. Moram obaviti par poziva prije nego počnem pisati.” Brzo otrčim dole i zgrabim zalihe, vukući se na treći sprat. Posljednje stepenice me ostave bez daha i mogu se kladiti da sve ima veze sa manjkom energije iz hrane. Njegov ured je lijep sa tamnim tvrdim, drvenim zidovima. Nema ništa do kitnjast drveni stol u sredini sobe koji se suprotstavlja podu i staklenim prozorima koji gledaju na ocean. Njegov stol je dobro organiziran sa lap topom na sredini, sa snopom pravnih papira i par olovaka. S desne strane lap topa je mali okvir i priđem bliže da bolje pogledam. Iznenađena sam kada vidim sliku malog dječaka koji sjedi na stepenicama ispred kuće. On je presladak, sa smeđom kosom i svjetlo plavim očima. Pokazuje polu krezavi osmjeh prema kameri i pitam se ko je ovo. Čujem Gavina da ide uz stepenice pa brzo nastavim čistiti njegov stol, brzo prelazeći preko fotografije Također sam očistila vrata i prozorske klupice i odlučila da ne čistim prozore, jer izgledaju da su u dobrom stanju i znam da Gavin želi raditi. Dok je Gavin sjeo za svoj stol i upalio kompjuter, ja sam van njegovog ureda. Malo prije nego je zatvorio vrata, podsjetio me je, “Sendvič i nekog 71

čipsa oko podne, ako nemaš ništa protiv.” “Naravno šefe.” Kažem mu i zalupim vratima iza sebe. “Slatkice... probudi se,” čujem glas koji govori, zvučeći kao negdje u daljini. Mentalno mu se suprotstavljam i nastavljam drijemati Nešto mi dodiruje rame i protresa me. “Hajde slatkice... ustaj.” “Stop,” kažem. Čujem kezeći zvuk koji postaje sve glasniji. “Savannah… probudi se. Ukočiti će ti se vrat u toj pozi.” Što? Podignem glavu i nejasno otvaram oči. Gledam okolo zbunjena, na nekom sam mjestu koje ne prepoznajem odmah, a onda Gavinova faca dolazi ispred mene u fokus. Onda vidim da sam u njegovoj kuhinji. Što ja pobogu radim u njegovoj kuhinji? “Gavin?” pitam dok sjedam i trljam oči. “Zaspala si na stolu,” čujem ga kako govori i počinjem da shvaćam. Završila sam s čišćenjem i stavila veš da se pere, još uvijek čekajući da upalim još jednu mašinu da opere. Otišla sam i napravila mu sendvič, stavila ga u frižider, a zatim sjela na jednu od stolica koje stoje pored kuhinjskog otoka. Nejasno se sjećam da sam spustila ruke na otok, odmarajući glavu tamo samo na sekundu. Namjeravala sam zatvoriti oči samo na moment, nadajući se nekom olakšanju od glavobolje koja je počela sat vremena prije. Zijevanje prolazi kroz mene i izvijam leđa, istežući ruke prema nebu i da... moj vrat je ukočen od poze u kojoj sam bila. Nemam pojma koliko dugo sam bila tako. “Cccccc,” Gavin kaže. “Spavanje na poslu. Kakav zaposlenik to radi?” 72

“Izvini,” mrmljam, trljajući oči ponovo. “Nisam mislila zaspati.” “Ne brini,” on kaže dok se naginje da drugu stranu otoka gdje sam stajala. Prebacujući ruke preko prsa, gleda dole u mene. “Bez uvrede, ali izgledaš loše. Teška noć?” “Nisam spavala nimalo,” kažem mu ponovo zijevajući. “Imala sam posao za novine u Charlotte jučer i kada sam se vratila u grad, došla sam pravo ovamo očistiti kuću.” “Koje sranje Slatkice?” čujem ga kako reži i fokusiram pogled na njega. Izgleda ljutito po prvi puta nelagoda ne prolazi kroz mene zbog toga. Previše sam umorna da bi bila prestrašena sa njim. “Nisi morala doći danas. Mogla si otići kući i spavati.” Odgurujući se od stola, stojim klimavo. “Pa da… izvini, ali siromasi moraju raditi kada mogu i nisam u situaciji da bacim posao u jarak.” “Idi legni na moj kauč i spavaj još malo,” naređuje mi i ne trudim se da ga gledam. Umjesto toga idem u sobu gdje se pere veš, gdje čujem mašinu da još radi. Tajmer kaže da ima još dvadeset minuta. Divota. Vraćajući se nazad u kuhinju, vidim Gavina da stoji na istom mjestu. “Napravila sam ti sendvič. U frižideru je,” kažem mu dok sjedam ponovo za stol, odmarajući bradu na rukama. “Još imam dvadeset minuta prije nego posljednja mašina opere i zatim se mičem.” “Idi legni na kauč i spavaj tih dvadeset minuta,” on naređuje ponovo. “Ne hvala,” kažem, odbijajući ga pogledati, dok mi se oči dižu do plafona. “Jebe mu,” čujem ga kako galami. Slijedeća stvar koju znam, jedna njegova ruka klizi ispod mojih nogu, druga iza mog vrata i podiže me od 73

stola. “Gavin,” cvilim u iznenađenju dok me nosi u dnevnu sobu, vjerojatno da me spusti na kauč. “Ne trebam spavati. Mogu kad dođem kući” “Samo ušuti Savannah. Jednom ta tvoja usta i nisu slatka,” reži na mene, a zatim me položi na kauč sa iznenađujućom nježnošću. Pokušam da ustanem čim me njegove ruke puste, ali on stavlja svoje velike ruke u centar mojih prsa i gura me dolje. Moj puls ubrzava ispod majice, a prije deset sekundi moje kosti su bile umorne od iscrpljenosti. Borila sam se moment, planirajući nastaviti svoju borbu, ali njegova sila pobjeđuje i gura me skroz dole. “Ako ne legneš, leći ću preko tebe i zadržati te dole. Sada što želiš?” “Dobro,” slažem se samo da me pusti, jer nema ništa zanimljivo oko toga da on leži preko mene, zar ne? “Samo da mašina završi. Sada idi jesti sendvič i vrati se na posao. Vidimo se slijedeći tjedan, ok?” Bulji u mene moment, usana sklopljenih u zabavi. “Naravno, Slatkice. Vidimo se slijedeći tjedan.” Gavin se okreće i odlazi u kuhinju. Zatvorim oči, momentalno sam gotova.

NaŠ svet kNjiga 74

Deveto poglavlje Gavin Koji kurac radiš, Cooke? Pitam se po stoti put dok gledam kako Savannah spava na mom kauču. Sunce je zašlo, a ona je već spavala dobrih devet sati. Nikad nisam vidio nekoga da spava tako čvrsto. Nije se pomaknula niti jedan centimetar... barem ne koliko mogu vidjeti. Nakon što sam je ostavio da spava na kauču, pojeo sam sendvič i bacio se na posao, otkucao još tri tisuće riječi prije večere. Vratio sam se u prizemlje, očekujući da će vidjeti da je kauč prazan, ali ona je još uvijek na leđima, jedna joj se ruka odmarala preko trbuha gdje joj je majica bila podignuta tek toliko da mogu zaviriti na malo glatke kože njenog tijela. Njene su duge noge bile gole, jer je nosila par kratkih traperica zato što je vrijeme još uvijek bilo toplo. Moji me jebeni prsti svrbe od želje da je dotaknem, ali sam odmahnuo glavom kako bi očistio mozak od takvih apsurdnih misli i otišao u kuhinju da zagrijem meksički gulaš koji mi je ostavila. Mislio sam da će je miris hrane probuditi, ponudio bi joj jelo i poslije je otpratio kući. Kad to nije uspjelo, pomislio sam da će je lupanje po kuhinji dok jedem, probuditi, a zatim ću je zamoliti da opere posuđe i otpratiti je kući. Ipak je ostala čvrsto spavati. Onda sam dohvatio bocu viskija i čašu, ova je plastična sa smeđim i zelenim palmama na njoj i nalio si svoju prvu čašu, sjeo sam na kauč

75

nasuprot nje i zavjetovao se u sebi da ću je probuditi kad završim svoje prvo piće. Sada, dvije čaše viskija kasnije, ona se još uvijek nije pomaknula. Ne znam zašto je nisam probudio i natjerao je da ode. Zureći u nju na slabom svjetlu iz jedine lampe koju sam uključio, u mojem su mozgu počele dolaziti tamne misli. Zašto me ta usnula djevojka toliko fascinira? Ona nije tip cure koje mi se obično sviđaju, onaj tip lakih cura koje volim jebati i onda i odjebati bez suvišnih riječi. Privlači me... to je sigurno. Ali ta me privlačnost plaši, jer je ne mogu shvatiti. Ja se obično klonim situacija koja me vadi iz moje zone udobnosti, a ona definitivno čini da mi bude neugodno. Ja sam bio prijatno ugrijan od viskija koji sam već popio, ali sam oklijevao da uzmem još jednu čašu. Samo nekoliko tjedana ranije, živio sam svoj život samo zahvaljujući viskiju. Ponekad bih se zbilja lansirao u zaborav uzimanjem kokaina, u očajničkoj želji da pobjegnem od svoje prošlosti. Ali sada, nemam tu želju. Ja sam večeras pio moj škotski i uživao u dimnom, slatkom okusu... uživajući u sporom sagorijevanju koji pogodi u moj želudac. Nisam želio da izgorim moje nepce samo gutajući tečnost, nego sam uzimao male gutljaje cijeneći finu umjetnost proizvodnje ovoga viskija. Ovo večeras je definitivno uvažavanje, a ne prisila. Sjedeći u polu - mraku, pijuckajući svoj viski i gledajući u ženu koja je spavala. Neki bi možda i pomislili da je romantično i slatko. Ali ja smatram da je to morbidno, jer bez obzira koliko mi je Savannah bila fascinantna, kad pogledam duboko u sebe, znam da je želim slomiti. Želim dokazati sebi da ona nije ništa posebno... da je ona točno onakva kakvom sam zamišljao 76

da je. Nezanimljiva vrsta žene koja misli da je nešto više nego što zapravo jest, te da u velikoj shemi stvari, nikada neće postići nešto više. To je razlog zašto nisam promijenio liniju njezina karaktera. Da... ona me zove šupak i da, ona sama tvrdi da je možda bolja od mene, ali nikad ne bi učinila neke stvari da je nisam praktički izazvao da ih učini. Ona to nema u sebi... ne dok ne bude izazvana, a ja sam je u nekim stvarima stvarno gurao. Zahtijevao od nje. Zahtijevao od svakoga, što se toga tiče. Ne, ona nema snagu karaktera kojim bi zaslužila status junakinje u mojoj knjizi, tako da ja ne mijenjam baš ništa što sam napisao samo zato što je ona pokazala malo hrabrosti. Savannah sa kauča ispušta nježni uzdah, a ja je napeto pogledam. Ruka kojoj joj je bila preko trbuha ide prema gore i ona se proteže preko glave, izvijajući leđa s kauča i protežući se. To joj povlači majicu naviše, otkrivajući više kože na trbuhu i ističući joj grudi van. Dvije čaše viskija koje sam popio nisu mi bile niti približno dovoljne da se moj kurac ne bi obazirao na taj njen ne namjeran, ali seksi potez. Počeo je da se diže uz zatvarač mojih traperice zainteresirano. Pitam se da li bih je mogao zavesti... upravo sada? Pitam se da li ako se upustim u ovo… hoće li moja privučenost njoj biti završena… kad jednom budem pumpao između njenih nogu. Samo da je jednom jebem, sa sirovom, iskonskom energijom... dali bi to bilo dovoljno da ju otjeram iz svojih misli zauvijek. Možda bih tada mogao prestati razmišljati o njoj. Ona bi pobjegla plačući, njezino bi dostojanstvo bi bilo u komadićima i mogao bih zaposliti novu kućnu pomoćnicu i završiti s njom jednom za svagda. 77

Savannah duboko udahne i ispušta dah i produži spavati. Ja ne mogu vidjeti da li su joj oči otvorene, jer ona leži u sjeni, ali po ravnomjernim kretnjama njezinih grudi, mislim da je opet zaspala. Stavljam svoju praznu čašu na stol pokraj sebe, ustanem i odem do kauča. Zurim u nju, lice joj je tako spokojno i mirno. Pitam se dali nešto sanja. Bez razmišljanja sam sjeo na rub kauča, u malom prostoru koji mi je dostupan pokraj njezina lijevog boka. Svojim sam prstom prešao po koži njenog trbuha i kažem joj, “Slatkice... vrijeme je da se probudiš?” Ona ispušta meki jauk i u snu podigne na jastuke svoja leđa u luk. O jebem mu, to je seksi. I da, definitivno želim da je jebem. “Savannah.” Pozivam je tiho i stavljam joj ruku na lice, prelazeći prstima preko njezinih sljepoočnica. “Moraš se probuditi.” Oči su joj se naglo otvore, odmah stvarajući kontakt s mojima, a ja pustim svoju ruku da padne pokraj moga tijela. “Ona je živa.” Ja promrmljam dok ona zuri u mene svojim tamnim očima. “Koliko je sati?” promrmlja sanjivo, okreće glavu lijevo prema staklenim vratima iza nas. “Malo nakon devet,” kažem joj. “Spavala si kao stijena. Mogao sam ti svašta raditi, a ti nikada ne bi niti znala.” “Oh, da?” Pita sumnjičavo, a san joj se i dalje čuje u glasu. “Kao što?”

O, malena, koje bi sve stvari mogao raditi s tobom. Idem na faktor šoka da vidim što će uraditi. Podižem svoju lijevu ruku i stavim prste na njenu golu kožu. Koža joj je topla i svilenkasta i ona zadrža 78

dah na ovaj moj blagi dodir. “Mogao sam prelaziti prstom po tvojim nogama, poslije preko koljena... niz bedro,” kažem joj, krećući prstima prema gore na putu koji sam joj opisivao. Kad sam došao do ruba njezinih gaćica, zaustavio sam svoj napredak. “Mogao sam polako prelaziti odmah ispod ovih kratkih malih hlačica... Našao bih rub tvojih vlažnih gaćica samo da bih si dokazao da si imala seksi san dok si ti spavala.” Maleni jauk izlazi iz njenih usta, a oči joj blistaju dok gleda u mene u njima se odražava svjetlo lampe iz sobe. “Nisi to uradio,” kaže ona, bez bilo kakve vrste osude u glasu na sve što sam uradio i rekao... i dali je moguće da čujem malo čežnje u njenom glasu? Prelazim prstom uz rub njezinih hlačica. “Ja sam radio sve vrste tamnih i prljavih stvari koje tvoja ograničena mašta nikada ne bi mogla u potpunosti cijeniti. To da sam ti učinio bila bi to za mene tek mala stvar.” “Možda,” diše u ubrzano, “ali ne bi to učinio bez mog pristanka.” “Hmmm,” kažem zamišljeno, otpuštajući materijal traperica i stavljam prste na njezinu vruću kožu, osjećam kako joj mišići skaču pod mojim dodirom. “Upravo sada... se pitam bi li mi dala svoj pristanak? Bi li mi dozvolila da stavim svoje prste samo malo unutra, da vidim jesu li ti gaćice vlažne, dali te ovo što ti upravo govorim pali?” Ona se nije niti pomaknula... zadržava dah i gleda da vidi što ću učiniti. No, tako ne može kod mene, jer ona će morati biti malo više nasilnom ako želi dobiti ono što joj nudim. Vidim u njezinim očima da želi ono što joj nudim, ali... ja želim više. “Reci mi, Slatkice,” podsmjehnuo sam joj se, dok sam prstima išao naprijed i natrag ispod ruba njezinih hlačica, samo nekoliko milimetara od

79

ruba gaćica. “Da li me možeš zamoliti za moje prste ili biste radije skočila s ovog kauča i otišla?” Savannah oštro udiše zrak, a ja sam veoma napet dok je čekam da odabere drugu opciju. Ja sam sada tako jebeno napaljen dok pokušavam da je zavedem, da bih je vjerojatno držao i ne bi joj dozvolio da ode. Ona uvuče donju usnu između zubi i žvače je zamišljeno dok prelazi po svojim mogućnostima. “Hajde, Slatkice,” ohrabrujem je, glas mi je grub i u njemu se čuje želja koju osjećam. “Pokaži mi što znaš, pokaži mi da me želiš unutra... duboko u sebi. Hodaj svojom divljom stranom... znaš da to želiš.” Jebi me, vidi joj se u očima u pokretima. Savannah savija bokovima gore, tihi zahtjev da preselim ruku. Jasno mi je sada da ona to želi, ali je još uvijek previše strah da to zahtijeva glasno. Premještam svoju ruku uz njezine noge i protresem glavom u želji da je kaznim. “To nije dovoljno dobro, slatkice. Moraš to tražiti od mene.” Savannah ispušta maleni krik frustracije, a ja mogu vidjeti borbu u njezinim očima. Ja sam je izvadio iz njezine zone udobnosti, a njezina je prirodna sklonost da se povuče, ali tijelo joj reagira na mene i ona se bori sa svojim zdravim razumom. “Znam što želiš,” kažem joj tiho. “Ti znaš što želiš. Ali dokaži mi da možeš tražiti to što želiš imati.” Ispuštajući dah, ona mi tiho kaže: “Želim da ...” “Reci mi,” ja ju tjeram dalje. “Dodirni me,” tiho kaže ona. “Gdje?”

80

Oči su joj stisnute, na čelu joj je dubok brazda. Kad ih je ponovno otvorila, ona frustrirano ispušta dah. “Između mojih nogu.” “Uh-uh,” ja ju ukorim. “Prljavije. Zbog mene, neka bude veoma prljavo.” Savannah otvara usta... ona je na rubu reći mi ono što želim čuti, a moj se kurac u očekivanju diže iz sekundu u sekundu sve više i više. Ona će možda konačno preći preko te njezine barijere i ograničenja, pokaza će mi svoju tamnu stranu, a onda će sve biti u redu, kad je konačno budem jebao. Kad je napokon mogu jebati. “Ne mogu,” ona uzvikuje i ustaje naglo s kauča. Ja se trgnem unatrag, iznenađen ovim njenim naglim pokretom, dok se ona pokušava progurati pored mene. Uhvatim je rukama oko struka i povučem je dolje u svoje krilo, pravo na moju bolnu erekciju. “Ne,” ona poviče i počne se boriti protiv mene. “Ššš,” Ja joj šapnem na uho, ali ne popuštam svoj stisak. Uzrujana je i ne želim je prestrašiti. Jebi ga... želim je utješiti iz nekog suludog razloga, koji nije dio mog DNA. “Psst,” ponovno sam šapatom dok sam joj nježno masirao leđa u širokim potezima da bih je smirio. “Žao mi je.” “Ti si kreten,” rekla je praktički grcajući s licem pritisnutim na mom ramenu. Uzdahnuvši, ja sam je malo odmaknuo od sebe tako da je mogu pogledati u lice. “Jesam. Nisam te trebao gurati na taj način. Mislio sam da možeš to podnijeti.” “Nisam neka vrsta bolesne igre sa kojom bi se ti trebao igrati,” kaže ona, a glas joj je zvučao daleko jači. 81

“Znam,” slažem se s njom, jer je to bila bolesna igra. Ali jebi ga... ona me je htjela. Na trenutak, bila je spremna na sve i da sam ja prihvatio kad je rekla da želi da je dotaknem između nogu, moji bi prsti sada bili duboko pokopan u njoj sada. Ali ja neka moja tama i potreba za kontrolom diktirala način na koji sam se htio igrati. Tako sam mogao donijeti svoje uvjete i natjerati je da ih se pridržava. Gurnem Savannah s moga krila i sačekam dok ona ne zastane stabilno na nogama i kaže joj: “Ti bi sada trebala otići.” Ona hoda na klimavim nogama prema kuhinju, a ja stojim ispred kauča okrenut prema njoj, a ona uzima torbicu i ključeve. Povlačim prstima kroz u kosu i uzdahnem iz frustrirano. Seksualna frustracija, ali i mentalna frustracije. Koji sam kurac upravo radio? Kad Savannah dođe do vrata, zastane oklijevajući, a zatim kaže ne okrećući se prema meni “Ne razumijem što se dogodilo.” “Jebi me ako znam.” Ja promrmljam. Savannah se onda okrene malo da bi me pogledala, okrećući glavu malo u stranu. “Ja sam znatiželjna, Gavin. Jesi li me i ti želio ili je to samo bio način da me pokušaš izvući iz kalupa ili si me htio staviti u drugi kalup?” Njezine me riječi udaraju i odjednom osjetim sram. U pet dugih koraka, stojim pred njom, obujmim joj potiljak objema rukama. Nagnuvši se prema dolje prema njoj, kažem joj, “Jebeno sam te htio. Ne sumnjaj u to. Ali u pravu si... ja sam te prije svega htio slomiti.” “Zašto?” Šapće, a u očima joj se vidi oprez. “Zato što u meni postoji tama. Ja sam previše gorak za tu tvoju predivnu slatkoću.” 82

“Ja smatram da je to veoma tužno,” tješi me nježnim glasom. “Veoma,” slažem se s njom dok popuštam stisak i okrećem se od nje. “Vidimo se sljedećeg tjedna.” Čujem kako Savannah otvara vrata dok hodam natrag prema kuhinji. “Gavine? ” Pita ona oklijevajući. “Što je?” Pitam, glumeći nonšalantnost dok okrećem pogled prema njoj. “Želiš li se odmoriti od pisanja? Sutra učini nešto što će te odvući iz ove kuće? Moglo bi biti dobro.” “Molim?” Ja sam zbunjen ovom apsolutnom promjenom teme. “Ja hmmm... ok, ja volontiram u skloništu za životinje koji se zove The Haven. Želiš li doći i pomoći mi?” Zurim u nju kao da je biće s druge planete. Lice joj je ozbiljno, vidi se da su njezine namjere čiste. Nju je rastužio moj mrak i želi me izvući iz njega.

Oh, slatkice... to se nikada neće dogoditi. “Ne, hvala,” kažem joj. “Nisam ja za takve stvari.” “Oh… u redu. Pa, ako se predomisliš, samo me nazovi.” “Neću,” uvjeravam je. “Ali hvala ti na ponudi.” “Naravno,” kaže ona s osmijehom. “Vidimo se sljedećeg tjedna.”

NaŠ svet kNjiga

83

Deseto poglavlje Savannah O moj Bože! Mislim da sam apsolutno i kompletno opsjednuta sa Gavinom Cookom. Mrzim sebe zbog toga, ali je totalna istina. Osjećam se kao druga osoba kada sam u njegovoj blizini. Kada me izaziva. Provocira me. Zavodi me. Daleko sam od svoje lige da naginjem prema tome da podvijem rep i pobjegnem, ali tu je tamna strana mene... duboko u meni, da želim istražiti osjećaje koje izaziva u meni sa svojom vudu magijom. Prošla noć... o Bože, prošla noć! Nisam nikada... ikada... bila tako napaljena, toliko seksualno svjesna, koliko sam bila dok mi je govorio prljave riječi sa svojom rukom na mojoj nozi. Gurao je i gurao u mene i željela sam se prevrnuti i dati mu. Željela sam mu reći prljave riječi koje je tažio da bi nastavio gurati prste u mene. Željela sam to očajnički da sam mogla osjetiti ukus i pustiti svoj strah i zdrav razum da prevagne. Kada me gurnuo dole na svoje krilo, mogla sam osjetiti njegovu ogromnu erekciju na svojoj nozi, željela sam da se trljam o njega gore dolje i da ga molim da mi uradi nešto. Željela sam promijeniti vrijeme, vratiti se unazad, te zahtijevati to od njega kao što je on želio, a ja odbila. 84

Bila sam opsjednuta s tim sat vremena nakon što sam stigla kući, još uvijek iscrpljena, ipak previše živčana da bih zaspala. Čak sam mu poslala ne ubjedljivu poruku, dajući adresu Havena i govoreći mu, u slučaju da se

predomisliš. Biti ću tu cio dan. Nikada nije odgovorio, ali to me nije iznenadilo. Gavin je tako zatvoren u svom svijetu, da mislim da ga ne zanimaju društveni događaji. Gurajući kolica sa jednim točkom nazad u skladište glavne zgrade, provjerila sam sat i vidjela da je tek devet sati. Trebalo mi je malo više od sat vremena da nahranim sve pse i mačke. Vratila sam se nazad, primjećujući da je većina pasa napustila kaveze, jer je napolju lijepo i hladno. Trebalo bi malo ugrijati, da bi mi odgovaralo da ih kupam vani. Naginjući se preko stola, mentalno sam prelazila preko svih poslova koje još trebam uraditi danas. Kada završim sa hranjenjem konja i očistim njihove štale, moram okupati pse, očistiti mačje boksove, te napuniti unutarnje skladište sa zalihama iz male šupe u kojoj držimo glavne zalihe. Zatim me Brody zamolio da odradim još neke poslove, ali bi mi trebalo ostati dovoljno vremena da se vratim za večernje hranjenje. Žilav dan na poslu i radim samo subotom čitav dan jednom mjesečno, da bi Brody i Alyssa imali malo slobodnog vremena dalje od Havena. Posvetili su čitav život svom poslu ovdje, te su njihove slobodne subote zaslužene. Samo što sam završila sa čišćenjem štala, čula sam vozilo da staje iza zgrade. Odlučila sam ostaviti konje vani da malo protegnu noge, te izašla vani da vidim ko je.

Moguće Gavin? Čim sam izašla, vidjela sam te bila razočarana da je to Brody. Nije da 85

nisam sretna što ga vidim, jer halo... to je Brody, već zato što sam se nadala u dubini duše, da je Gavin došao da provede dan sa mnom. Željela sam da ga upoznam bolje, jer me njegova tama mami jako. Također me je fascinirao njegov koncept viđenja mene i osjećam da ga moram natjerati da vidi da sam i mnogo više. Brody izađe i auta dok prelazim preko trave koja je upravo počela tamniti. “Što ti radiš ovdje?” pitam ga. “Alyssa radi nokte sa Gabby i Casey, pa sam pomislio da bi mogao doći ovdje danas,” kaže s osmjehom. Pratim ga u zgradu, a on ide u ured koji on i Alyssa dijele u prednjem dijelu zgrade. “Ma daj Brody. Tvoj je slobodan dan. Trebao bi biti vani i zabavljati se.” “Da, kao što? pita dok sjeda za stol i pali kompjuter. “Oh, pa ne znam... pozovi brata i idi surfati.” “Da... izvini, ali kada postane prohladno da moraš nositi odijelo, ne idem u vodu više.” “Kukavice, izazivam ga. “Apsolutno, on potvrđuje, klikajući na outlook da bi pokrenuo svoj mail. “Što još treba uraditi za danas?” “Gotovo sve. Ja sam nahranila životinje i očistila štale.” Gleda mail koji trenutak, a onda se okrene prema meni sa ozbiljnim izgledom. “Hajde naprijed i očisti male boksove i odradi one posliće za mene. Ja ću okupati pse.” “Nema šanse drug,” govorim mu sa strogim pogledom. “Ja volontiram ovdje i trošim svoje dragocjeno vrijeme i nema šanse da se odreknem jedine stvari kojoj se radujem čitavu sedmicu.” 86

Brody se smije i ustaje od stola. Škakljajući me ispod brade sa svojim zglavcima, kaže, “Pošteno. Nisam se ni nadao da ću uspjeti to prebaciti na tebe. Hajdemo podijeliti posao i vodim te na ručak prije nego odemo za svojim poslovima.” Pratim ga van ureda, nazad kroz hodnik i kroz vrata koja vode do mačje zgrade. “Moramo skrenuti u skladište i pokupiti neke probiotike,” kažem mu. “Te nove, Nelly ima labavu stolicu.” “Imam ih. I moramo otići do trgovine za građu. Vidio sam da je ograda za konje polomljena u dnu. Mislim da je jedan od konja razvalio.” Počeli smo sa čišćenjem malih boksova i da, ja sam otišla da se igram sa novim mačićima koji su stigli ove sedmice. Treba tako malo da ih se razmazi, ništa više od niza mojih majica kojima mahnem ispred njihovih malih, maljavih faca. “Paaa, što ima s tim Englezom s kojim si razgovarala u baru prošlu sedmicu? Rekao je nešto što te raspizdilo?” Podižući mače, držala sam ga u nivou svoga lica i gledala njegove male šape kako me pokušavaju udariti. “To je Gavin Cooke. Čistim njegovu kuću i zna biti malo bodljikav.” “Što ti je rekao da te natjeralo da praktično otrčiš iz bara?” “Nisam istrčala vani,” režim, iako sam imala ludi nagon te noći, da pobjegnem od njegovih seksualnih insinuacija. “Pitao je da li smo ja i ti ljubavnici.” “Nemoj reći,” Brody uzvikuje dok sipa svježu vodu u jedan od boksova. “Zašto bi pomislio tako nešto?” “Mislim da nije stvarno to pomislio. Mislim da je samo pokušavao da me isprovocira što je nešto u čemu on uživa.” 87

“Možda je pokušavao saznati da li si sama,” kaže. “Nije njegov stil,” kažem Brodyju odlučno i drago mi je što znam Gavina dovoljno da znam što je njegov stil. Ako je želio da se uvuče pod moju suknju, trebao je reći nešto kao Želim te jebati i nije me briga ako si tuđa. Da, to je Gavinov stil. “Pa, izgleda kao osoba prepuna sebe,” Brody kaže opušteno. “U ostalom... uvukao se te noći pod suknju Tanye Stokes, pa sam siguran da je bio sretan kamper.” Prošla sam pored Brodyja brzo, spuštajući mače na prsa. “Kako to znaš?”

“Jer ga je napadala prilično jako prije toga. Kupio joj je par pića. Otišli su zajedno te noći. Prilično očigledno zar ne?” “Pretpostavljam,” mrmljam dok spuštam mače u kavez. Čovječe, to mi smeta. Mislim, kužila sam da je Gavin igrač, ali on je prgav pustinjak, pa nikad nisam pomislila da će pokupiti lokalnu curu tako brzo. Znam duboko u sebi da nema ništa posebno što vidi u meni. On je muškarac sa točnim sklonostima. Fasciniram ga iz nekog razloga i želi da iskuša te sklonosti na meni, jer sam prilika. Nemam pravo da osjećam izdaju, jer nismo u vezi... nema ekskluzive... nema očekivanja. U stvari, ako se išta desi sa Gavinom, to bi bilo pod uvjetom da nema vezivanja... ekskluzive... očekivanja. Nije da očekujem išta od njega. Ali ipak... očekivanja od jedne vele noći sa njim su jako uzbudljiva očekivanja. To nisam ja... anti - heroina. Da li ima hrabrosti za to? To je nešto što moram razmotriti, ali jedna je stvar sigurna, ako to uradim... moram to i sprovesti, jer mi je jasno rekao da 88

moram reći da to želim. Sama pomisao da uradim nešto tako sramno, izvan granica i limita same mene, čini mi blagu mučninu. OH, koga ja to zavaram? Ja to nemam u sebi. On ima pravo. Ja ću uvijek biti djevojka koja čeka da muškarac napravi prvi korak... da me sačuva... da mi da orgazam. Ja u sebi nemam ništa zavodničko. Uzdišući frustrirano, otvorim posljednji kavez i posegnem da dohvatim uspavanu crno i narandžastu, prugastu mačku, te privučem mali boks bliže sebi. “Što je sa dramatičnim uzdisanjem?” Brody upita. “Ništa,” kažem odsutno i promijenim misli. Brody ima loše životno iskustvo i iz tog iskustva ima neizrecivu količine mudrosti koje imam namjeru iskoristiti. “U stvari... da li si se ikada osjećao kao da stagniraš... samo stojiš u mjestu bez ideje gdje otići ako ikada pokreneš kotače?” “Sretan sam da mogu reći ne kao odgovor,” Brody kaže dok zatvara posljednji kavez na kojem je radio. Okrećući se prema meni, naginje se na metalno kućište i stavlja ruke u džepove dok čeka mene da ga prosvijetlim. “Nikada?” pitam sa blagom nevjericom. “Ni kada si izašao iz zatvora?” “Ni tada,” on potvrdi. “Nisam imao ikakvih ambicija u tom momentu, pa ne postoji ništa što je zaostalo. Bio sam zadovoljan sa samim postojanjem, ako razumiješ što ti govorim.” Ne znam što misli, ali mogu zamisliti. Brodyjev šarmantni život u medicinskoj školi i dobra budućnost bili su oteti kada je otišao u zatvor. Od kada je izašao prošlog proljeća, sadržaj njegovog života je bio točenje pića u Last Callu i skrivanje od cijelog svijeta. Hvala Bogu da je Alyssa doprla do njega... da želi živjeti ponovo. Sada vodi Haeven sa njom i ne može biti sretniji. 89

To je ono što ja želim. Biti apsolutno sretna sa svojom profesijom... životom... svojim svijetom. Želim izaći iz osrednjosti u kojem se nalazim kao hrčak na onom kotaču u kojem se nalazi. “Pa shvatiti ću to da se osjećaš kao da stagniraš u mjestu?” Brody kaže dok me probija pogledom. “Razmišljam o tome,” kažem mu u žurbi. “Imam diplomu koja je praktično beskorisna, dobila sam otkaz sa posla s kojim se nadala da ću diplomu staviti u upotrebu, čistim kuće sada za život i da, radim za nepodobnog fotografa koji me napada kad god mu se pruži prilika i moram sve to trpi ti, jer mi treba posao očajnički. Na vrhu toga, nisam čak ni počela tražiti nešto drugo, jer ne zna što želim raditi od života. Nemam hrabrosti... nema vožnje. Ja sam anti - heroina. “Završila sam,” mrmljam brzo, osjećajući potištenost zbog hromosti mog života. Oboje smo izašli iz mačje zgrade i ušli u veliku šupu sa zalihama da bi mogli prenijeti ostatak potrepština u uzgajivačku sobu. Kad smo došli do vrata, Brody poseže i povuče me za rame da me zaustavi. “Savannah... ti imaš više hrabrosti od većine ljudi koje znam. Ne zaboravi što si učinila... jedna o najhrabrijih stvari kojih sam čuo u životu,” on mrmlja. Koža me pecka, jer me podsjeća na prošlost koja je bila ispunjena sa strahom, bolom, poniženjem i neobično i neobično... uspjehom. “To je bilo davno,” protestiram dok se okrećem da uđem u ostavu. Njegove me riječi pogađaju. Stvarno? Ima li pravo? Da li imam više odlučnosti nego što mislim? On priča o tajni loju sam jednom podijelila sa njim i Alyssom... to i nije 90

tajna, jer je bilo obznanjeno u svim novinama u Indijani. Prošla sam kroz pakao u svojoj završnoj godini srednje škole, trpeći predatorsko čudovište i njegove super bogate povezane obitelji. Bila sam maltretirana, grđena i rugali su mi se za moje postupke. Izgubila sam najbolje prijatelje i priuštila obitelji neizrecivu bol kada su bacali jaja na našu kuću i kada su kasno u noć primali prijeteće pozive. Nazivana sam kurvom, lažovom i napravila sam javni spektakl. Ali na kraju, zaglavila sam sa svojim oružjem i dobila. Bila sam povrijeđena i prošla sam kroz neizreciva mučenja da bi došla do cilja. Podigla sam bradu, ukočila kičmu i nisam nikada odustala. Da Brody je u pravu... to je definitivno blistavi trenutak u mom životu. Bilo je nešto u meni što se borilo protiv zla i nikada nisam odustala. Nikada nisam čekala da me neko spasi. Ja sam spasila samu sebe. Gavin Cooke ne zna što govori. Anti - heroina moje dupe.

NaŠ svet kNjiga 91

Jedanaesto poglavlje Gavin Čujem nešto... škripu možda... dole na prvom katu, naćulio sam uši ne bih li uhvatio još neki zvuk. Pogledam vrijeme na svom lap topu i vidim da je blizu deset sati, a ja sam na jebenim iglama čekajući da Savannah dođe. Jutros sam čak i ostavio vrata moga ureda otvorenima da bih mogao čuti kad bude stigla. Tako sam mogao, kao slučajno, sići u kuhinju da bih uzeo nešto, bocu vode možda i vidjeti je. Jebi ga, moram je vidjeti, jer sam proveo posljednja tri dana opsjednut tom ženom. Otkad sam je odgurnuo sa svoje pobjesnjele erekcije prošlog petka, kažem pobjesnjele, jer je postala monstruozna u posljednjih tri dana. Drkanje mi niti malo nije pomoglo, jer sve o čemu mogu misliti je osjećaj njene koža dok sam klizio prstima niz njene noge i o tome kako joj se oči potamnjele kad mi je rekla da je dodirnem između nogu ili o tome koliko je frustrirano izgledala kad nisam. I ja sam frustriran kao sam pakao, jer se bojim da ona neće napraviti taj dodatni korak i popustiti mi. Frustriran sam i zbog sebe, jer sam dopustio da mi ta zlatna prilika pobjegne, jer sam joj dao minutu kontrole, a mogao sam ju imati. Mogao sam je jebati i odjebati iz svog mozga i konačno završiti sa ovim. U subotu sam se morao zaustavljati… pa… vjerojatno barem pet puta da odem da joj pomognem u tom skloništu za životinje, samo sam htio da 92

još jednom osjetim dašak njezina mirisa, možda se podsjetiti na tu toplu kožu. Osjećam se poput dječaka koji je ludo zaljubljen ili tako nešto. Iskreno, to me veoma uznemirava. Nagnem se naprijed u stolici, da pročitam zadnjih nekoliko redaka svog rukopisa i uzdahnem. Ne ide mi onako kako bih ja to želio. Počeo sam scenu ovaj vikend, pisao sam je gotovo od riječi do riječi točno onako kako je bilo u petak navečer na kauču sa Savannom. Moj junak, Max, zatražio da čuje riječi koje je želio čuti. Želio je čuti kako ga ona moli, Želim da mi

dodirneš pičkicu, Max. I baš kao što se dogodilo u stvarnom životu, moja mala anti - heroina, koju sam nazvao Honey, jer da... slatka je kao med – odgurne se od njega zbog neugodnosti i sramežljivosti, odbijajući ga. Napisao sam ga na taj način, jer nemam namjeru mijenjati parceli liniju u vezi ovog lika. Max će je u konačnici imati, ali on će je na kraju izgubiti. I neće biti u mogućnosti da je spasi od zla, a ona se sama sigurno neće moći spasiti. Jup... treba razmišljati na taj način... biti iskren prema svojoj muzi. Buljim u ekran, čekam daljnje inspiracije da bih nastavio, ali mi inspiracija ne dolazi. Čitam svoj posljednji paragraf iznova i iznova i sada sumnjam dali Honey stvarno treba odbiti moga glavnog junaka. Prsti mi se trzaju. Jebem mu... scena definitivno treba preokret.

Max joj polako diže suknju niz nogu, prstima klizeći po njezinoj koži. “Znaš što ti želim učiniti? Želim da mi dopustiš da te diram... vidjeti jesu li tvoje gaćice mokre, kao što pretpostavljam da su. Zatim te želim jebat prstima... dopustiti da mi malo jašeš na prstima. Dovoljno za početak...” 93

Honey isprekidano ispušta dah, ali je ostala apsolutno mirna, osim prstiju, sa kojima me steže na ramenima. “Reci mi, draga djevojko,” Max je upita tiho nježnim seksi glasom. “Reci mi što želiš... što želiš da ti činim.” Honey je polako zatvorila oči, a onda je liznula usne. Max joj prstima pomiluje rub gaćica, zbog čega se je ona lagano trznula u njegovim rukama. U tom trenutku je bio tako jebeno tvrd da bi vjerojatno svoj kurac mogao upotrijebiti kao čekić. “Hajde, dušo,” Max je promrmljao blizu njezina uha, stavljajući samo vršak svoga prsta ispod elastičnog ruba njenih gaćica. “Pokaži mi tu sirovu žudnju, znam da imaš.” Honey je ispustila mekani krik i pomjerila bokovima u uzaludnom pokušaju da ga preseli da svojom rukom priđe bliže njezinoj srži. “Ti si loša djevojka,” rekao je Max i zaustavio se, izvukao je malo ruku samo da bi je kaznio. “Trebam te riječi, Honey. Izgovori ih.” “Ja želim...” “Reci mi,” rekao je oštro. “Dodirni me,” rekla je frustrirano u žurbi. “Gdje?” Honey oči potamne i puls u vratu je poskakujući. “Između mojih nogu.” “Nije dovoljno dobro,” prezrivo je rekao. “Prljavije. Ako to želiš, moraš reći jebeno prljavije to.” Honey je stegla zube, a u očima joj se vidjela odlučnost. Nagnula se napred i našla se veoma blizu Maxa, stavljajući usne veoma blizu njegovih i tiho zarežala: “Želim da mi dodirneš pičkicu, Max. Želim da prstima jebeš moju pičkicu.” 94

Max se smijuljio dok je stavljao svoju ruku između njenih nogu, milujući vlažnost njenih gaćica. “Dobra cura. Sada ču te jebati prstima, a onda ću ti nagnuti i jebati te od pozadi.” Da! Vičem trijumfalno u svojoj vlastitoj glavi kad sam otkucao tih posljednjih nekoliko riječi. To je jebeno savršeno. Točno onako kako bi trebalo biti. Zavalim se natrag u stolici, naravno osjećajući ushićenje zbog dobro napisane scene dok buljim u ekran računala. Upravo je onakva kako treba biti. Pa dobro... onakva kakva je trebala biti one noći. Kako sam ja htio da bude. Kako sam htio da Savannah traži od mene da je zadovoljim. Ali, jebote, to se nije dogodilo. Uzbuđenje zbog uspješne scene izbljeđuje dok shvaćam da Honey uopće nije vjerna mojoj muzi. Ja sam napisao onako kako sam želio da Savannah uradi i to je bolesno, bolesno, bolesno. To je bolesno, jer sam znam da želim Savannah i to veoma, iako ona predstavlja mnogo toga što mi se ne sviđa kod žena, pa sam pokušavao da je uguram u nešto što ona nikako nije... u jebeno književno djelo. Ja sam vrlo vjerojatno najveći svjetski drkadžija. Čujem tihi škljocaj otvaranja ulaznih vrata i znam da je Savannah stigla. Zbog toga mi puls skače, a ja se odgurnem sa svoje stolice. Kad sam došao do kuhinje, vidim je da odlaže torbicu i ključeve na mom pultu. Ona podigne oči prema meni, a onda se okrene da bi podigla kantu u kojoj su joj stajale stvari sa kojima je čistila. “Dobro jutro,” tiho izgovori. Zurim u nju, moja usta ne mogu formirati bilo kakve riječi, jer ja nisam tip koji će razmjenjivati ljubaznosti. Ono što stvarno želim učiniti je da je 95

uzmem u zagrljaj, gurnuti joj leđa o hladnjak i uzeti joj što više prostora, pa se onda možda i vratimo svako svojoj intimi u koju smo zapeli zbog te njene preplašenosti. No, na jarkom svjetlu dana, to se čini malo vjerojatnim. Ne, ona ne dolazi iz dubokog sna, iz zamagljenog mozga i spore reakcije. Ne, ona stoji tamo, gleda u mene svojim jasnim očima i vjerojatno veoma čistog uma. Dakle, ne govorim ništa, već samo hodam do hladnjaka kako bi uzeo bocu vode. Međutim, dok hodam između nje i stražnje strane pulta, pazim da hodam dovoljno blizu nje da mi se ruka očeše o njenu. Vidim je kako se zapravo sama gura u pult da bi mi dala prostora, a to mi nije baš dobro leglo. Normalno, znajući da na nju utječem na taj način dovodi moju krv do ključanja, ali to nije ono što sam namjeravao da se dogodi. Želim da napravi korak bliže meni, a ne da bježi od mene. “Želiš li da danas usisavam prašinu?” “Možeš to učiniti bilo kada,” kažem joj dok otvaram čep na boci. “Danas je dosta toplo... Mislim da ću pisati na stražnjoj terasi.” “U redu,” i to je sve što kaže dok se okreće da bi napunila stroj za pranje posuđa s tanjurima i priborom za jelo koje sam ostavljao svuda okolo. Čekam da mi još nešto kaže, ali ona to ne učini, uporno me ignorirajući dok sam ja stojim tamo. Meni se to uopće ne sviđa, a ja ne znam što učiniti s time, jer sam poželio da vodimo neki normalan razgovor. Kada je jasno da ona neće progovoriti niti riječi, tiho uzdahnem i krenem natrag prema stubama da bih uzeo svoj lap top. Baš kada što sam došao do dna stepenica, dobio sam inspiraciju i okrenuo se prema njoj. “Sutra bih te želio zaposliti za cijeli dan.”

96

Savannah poskoči od iznenađenje i okrene se prema meni. “Žao mi je... ne mogu. Imam još dvije kuće plus moram biti na jednom fotografiranju.” “Otkaži ih,” kažem joj. “Ja ću ti platiti više od onoga što ti oni plaćaju.” Ona me pogleda iznenađeno, na moj zahtjev i okrene se natrag prema stroju za pranje posuđa. “Žao mi je, Gavine, ali ne mogu otkazati. To bi bilo neprofesionalno.” “Koga briga?” Ja prasnem. “Ja ću ti platiti više nego što bi oni.” “I ja bih vjerojatno izgubila te poslove zauvijek, a to mi nikako ne odgovara,” kaže ona ozlojeđeno dok zatvara stroj za pranje posuđa. “Onda ću te zaposliti na puno radno vrijeme,” kažem... možda mrvicu previše očajno. Ona se okreće prema meni s malo mekšim pogledom. “Hm... ne, hvala. Ali za što sam ti potrebna sutra? Može li to pričekati do četvrtka, jer toga dana dolazim?” Moj mozak očajnički traži neki razlog, jer ja nemam pojma na čemu bi je zaposlio. Ne treba mi ništa. Misli, Cooke. Razmišljaj. Konačno, izvalim. “Moram otići u Raleigh pokupiti auto koje sam kupio. Želim da me voziš, tako da mogu raditi cijelo vrijeme.” J-e-e-e-b-e-n-o. Izgleda da ću kupiti prokleti auto, samo da bih mogao provesti nekoliko sati s tom ženom. “Ozbiljno?” Pita ona. “Zašto ne možeš kupiti auto ovdje?” Jebi ga, e jebi ga. “Hm... jer u ovom području ne prodaju tip automobila koji želim. Najbliža trgovina je Raleigh.” 97

Ja se nadam da postoji trgovina koja ima uvoz stranih auta ili nešto slično u Raleigh, jer sam tako jebeno u konfuziji sada. “Pa, ako možeš to učiniti u četvrtak, meni će biti drago da te odvezem,” kaže ona, a zatim počinje da čisti kuhinjske površine. “Ok,” kažem joj. “Ja idem gore pozvati ih da bi znali ću biti tamo u četvrtak umjesto sutra.” “Cool,” kaže ona, ne podižući glavu da bi me opet pogledala. Njezina ravnodušnost mi gura sve moje gumbe i osjećam suludu potrebu da dobijem njenu pozornost. Osim, što želim da je pritisnem uza zid i da je ljubim... možda i da stavim ruku između njezinih nogu. No, to neće učiniti, jer ću je vjerojatno preplašiti, a ja je nisam spreman pustiti je… ne još. Dakle, za sada, ja ću morati čekati svoje vrijeme i igrati u skladu s pravilima koje ona postavlja. Nakon što sam se vratio u moj ured, brzo sam pretražio Google i našao sam da Maserati i Rolls Royce imaju zastupništva u Raleighu, ispustim uzdah olakšanja, jer ova moja improvizacija neće biti otkrivena i otkazana prije nego je i počela. Isključim svoj lap top da bih ga odnio vani da radim na svom tekstu kad mi telefon zvoni. Izvlačeći iz džepa, vidim da je to moj otac i koliko god ja ne želio razgovarati s njim, znam da je vjerojatno važno, pa sam zato odgovorio. “Bok, tata,” kažem u odgovor. “Gavin,” kaže on oprezno i ja se zgrčim, jer je njegova bol i moja bol i ja sam toga imao dosta do sada. “Kako si?” “Fino. Dobro. Smirio sam se i pisanje mi ide lijepo. Ti?”

98

“Ja sam dobro,” kaže on, ali glas mu je tužan. “Činimo najbolje što možemo.” Zatvorim oči da bih ublažio bol i duboko udahnem dah. “Što ima?” Moj tata je šutio, a onda pročisti grlo. “Slušaj... imaš ponudu za kuću. To je mnogo više nego što si tražio, pa sam prihvatio ponudu.” Osjećam silan pritisak u grudima, guši svaki živac, mišić, venu i arteriju u mome tijelu. Otvaram usta da kažem svome tati, To je dobro. Super. Ali mi ne izlazi niti jedan jebeni zvuk. “Sve će se riješiti u narednih mjesec dana,” nastavlja on, a ja osjećam vrtoglavicu pa se zavalim u krckavu uredsku stolicu, koju još uvijek nisam bio u mogućnosti da zamijenim. “Pa... hm... slušaj, prijatelju. Mi ćemo je morati očistiti,” kaže on žalosno, a ja se uhvatim za rub mog stola dok mi mrak magli vid. “Što želiš da učinim s Charlijevim stvarima?” Moje oči brzo pređu na fotografiju Charlija koja je na mome stolu i osjećam da me njegov osmijeh grije. Mislim o svim Charlijevim stvarima u njegovoj sobi. Njegova plišana hobotnica i njegov mali vatrogasni šljem koji je na vrhu glave, imao je svjetla i sirenu i nosio ga je gdje god smo išli. Njegove male tenisice s čičak trakama i ljubičastim dinosaurusom na njima. “Sine?” Moj tata nježno kaže. “Što želiš da napravim?” Ja dišem teško, pokušavajući se usredotočiti. Nakašljem se nakratko, pokušavajući da očistim emocije iz svog grla, ali mi ne ide. “Spakirajte sve... dajte u dobrotvorne svrhe ili tako nešto,” jedva sam ovo prevalio preko usta. Moj tata šuti na trenutak, a onda promrmlja: “U redu. Ja ću te opet nazvati za nekoliko dana da vidim kako si.”

99

“Dobro,” kažem odsutno, moj se um već isključio iz ovog razgovora. “Živjeli.” Ali onda sam mu naglo doviknuo: “Čekaj.” “Gavin?” “Čekaj... nemojte davati ništa. Držite njegove stvari u vašoj kući, ako vam ne smetaju. Nisam spreman...” počnem govoriti, ali onda mi glas pukne. “Razumijem,” moj tata kaže s milošću koju samo roditelj može pokazati svome djetetu u boli. “Ne brini, u redu?” “U redu,” kažem. Razgovaramo još nekoliko minuta, a onda moja mama uzme telefon da bi me pozdravila. Pažljivo izbjegavamo razgovor oko Charlija, a kad smo prekinuli vezu, osjetim olakšanje, jer je razgovor završen. Stavim svoj telefon na stol i pređem rukama preko lica, a zatim kroz kosu i ostavim ih na vrhu svoje glave. Osjećam da počinje da me svrbi sve više i više i ja se oduprem porivu da počnem da grebem kožu na rukama. Čekam da tuga iscuri iz mene, ali dok se okrećem prema fotografiji Charlija, osjećam val ljutnje kako prolazi kroz mene. Vruć, kiseo, kao lava gori, gradi, uskovitla se i prolazi kroz moje tijelo. Želim povrijediti nekoga... istresati se na nekoga. Natjerati ih osjetiti ono što ja osjećam, pa možda ako podijelim teret, možda će me manje boljeti. I kratko razmišljam o Savannah dole, očigledno uronjenu u svoj mali svijet, a poriv da slomim njen čist svijet na pola da bih razriješio svoju vlastitu mizeriju uzima sve više maha. Mogao bih odmah poći dolje i sa nekoliko zavodljivih riječi natjerati je da moli za njega. Mogao sam je

100

nagnuti na kauču, jebati je grubo i onda joj reći da se gubi iz moje kuće, jer ne vrijedi ničemu. Da, to bi je slomilo... i demoraliziralo bi je vjerojatno nepopravljivo. I ja bih se osjećao dobro nekoliko minuta nakon toga, siguran sam. Ali onda pomislim da ću vidjeti bol u tim mekim, smeđim očima i sav se bijes okreće izravno prema meni, udara me u trbuh snagom nuklearne bombe. Jurim iz svoje stolice, zgrabim rub mog stola i dignem ga prema gore koliko god mogu i prevrnem ga. I moj lap top i fotografija Charlija padaju na pod. Niti na trenutak ne mislim na svoj lap top niti na dragocjeni rukopis na kome sam radio, već odmah idem oko prevrnutog stola i zgrabim okvir koji drži sliku Charlieja. Staklo je razbijeno, što uzrokuje tamnu nalik paučini slomljenu površinu koja zasjenjuje njegovo nasmiješeno lice. Čujem kucanje na vratima, dok privlačim sliku čvrsto na prsa. “Gavine... je li sve u redu?” Čujem kako me Savannah doziva. “Sve je u redu,” kažem joj, a moj glas grebe, slab je. Pročistim grlo i pokušam opet. “U redu je. Odlazi.” “Jesi li sigurni?” Pita ona oklijevajući. Bijes prelazi kroz mene i ja počnem vikati: “Odjebi više. Rekao sam da sam dobro.” Ona mi ne odgovara, a ja mogu čuti njezine korake kako nježno odlaze daleko od vrata. Naslonivši se na zid, lupio sam glavom jednom o njega. Jebi ga... hoće li to ikada završiti?

NaŠ svet kNjiga 101

Dvanaesto poglavlje Savanah Nevjerojatan je način na koji se dopadate ljudima kada plaćate 140.000 dolara u kešu za auto.

Evo vam Perrier, gospodine Cooke, sa kriškom limuna. Možemo li da Vam donesemo ručak gospodine Cooke? Da li je dovoljno toplo ovdje za Vas, gospodine Cooke? Mogu li da vas skinem i jašem Vas jako, gospodine Cooke? Okej, ovo posljednje se nije desilo, ali je recepcionarka koja je sjedila iza svog crnog lakiranog stola i balavila nad njim deset minuta prije nego što je tražila autogram sasvim sigurno postavljala to pitanje u svojoj glavi. Mogu to da joj vidim u očima. Da mu odam priznanje, Gavin uglavnom maše nestrpljivo iz daljine. Dao je autogram plavuši na recepciji, ali jedva je pogledao i uvjerio sve da mu ne treba ništa osim automobila. Promatrala sam kako Gavin prolazi kroz papire, potpisujući i promatrajući gdje god trgovac pokaže prstom. Ne mogu da shvatim kako je to imati toliko novca, ali on se nikada ne ponaša bahato ili da je bolji od svih ostalih. Sigurno, njegova kuća je ogromna, ali rekao mi je na putu ovamo da bi više volio nešto manje, slično dvosobnom stanu koji je imao u Londonu, ali da ne želi nikoga u blizini. Nije mi rekao zašto osjeća potrebu

102

da kupi novi Maserati Quattroporte, posebno, jer on nigdje ne ide, ali nisam planirala da ga ispitujem o tome. Pored toga, radio je na putu dovde, kao što je rekao da će, lap top oslonjen na krilu, a ja sam slušala muziku kroz svoje slušalice da ga ne bih uznemiravala. Tu zaista nije bilo mnogo prostora za razgovor. Gavin mi je u srijedu uvečer poslao poruku, rekavši mi u koje vrijeme da budem u njegovoj kući. Kada sam se pojavila ovog jutra, sreo me na trijemu i jedva rekao zdravo, ali me istjerao iz mog auta, insistirajući da uzmemo njegova kola koja je uzeo u zakup tako da smo ih mogli ostaviti u Raleighu. Željela sam da ga pitam u vezi buke koju sam čula u njegovoj kancelariji u utorak. Bila je velika lomljava, pretpostavljam stola. Te stvari ne padaju same od sebe tako da sam pretpostavila da ih je on prevrnuo. Kada sam otišla da ga provjerim, bio je vidno uznemiren... mogla sam da čujem u njegovom tonu glasa, prije nego što je zarežao da ga ostavim na miru. Njegov ton me uplašio... grub i bolan u isto vrijeme. Oklijevala sam na trenutak, osjećajući se da bi trebalo da otvorim vrata i vidim što mogu da učinim da mu pomognem, a onda sam se sjetila da je Gavin Cooke ništa više nego moj poslodavac. Preplanuo, ubjedljiv i veoma seksi poslodavac... ali ništa više. “Spremna da krenemo?” reče mi Gavin, stojeći iza prodavačevog stola. Izgleda nevjerojatno, nosi par ugljeno sivih hlača i crn džemper dugih rukava. Vrijeme je bilo svježije jutros i oboje smo se prikladno obukli. Izabrala sam svjetlo braun vunenu suknju sa smeđim hulahupkama i krem džemper. Živeći na sunčanim plažama Sjeverne Karoline, imala sam običaj da nosim šorc i kratak top dobar dio godine, ali kada osjetim i dašak hladnog 103

vremena, oblačim se odgovarajuće... vuna, hulahupke, čizme i trendi šalove. Iskusim to nekoliko mjeseci godišnje. Pratim Gavina napolje, a prodavač nam ide za petama. “Da li ste sigurni da ne želite da vas provozam i pokažem vam sve funkcije?” Vrteći glavom, Gavin odlazi do vozačkog mjesta sjajnog crnog automobila, koji moram da priznam, je jedno od najljepših vozila koje sam ikada vidjela, sa blago zaobljenim, elegantnim linijama. Otvara vrata i pokazuje rukom da uđem. “Ne, hvala. Mislim da mogu sam da shvatim.” “Ali moram da Vam pokažem kako da pređete iz automatskog na ručno,” prodavač praktično cvili nakon što sam sela na puter mekano, od bele kože, sjedište. Sigurna sam da nikada niko nije kupio auto koji nije bio prethodno testiran. Nisam čula Gavinov odgovor, jer je zatvorio vrata nakon što su moje noge sigurno unutra, on obilazi okolo prednjih vrata automobila sa prodavačem koji je zaostao iza. Kada je otvorio vrata, čula sam ga kako govori, “Ovo su ključevi auta koji sam uzeo u zakup. Neko će svratiti da ga pokupi kasnije danas.” On baca ključeve prodavaču, koji ih nervozno hvata, izgledajući izgubljeno, jer nije bio u stanju da testira auto. Gavin se spušta u vozačko sjedište i izgleda tako prirodno. “Hvala na pomoći,” reče prodavaču, koji izgleda potpuno uznemireno i zatvara vrata pred njegovom facom. Upalivši auto, on nagazi gas žestoko zbog čega prodavač odskače korak nazad. Prekrivam usta šakom da se ne bih smijala, a Gavin mi priušti mali osmjeh. Stavljajući pojas, reče, “Spremna da vidiš što ovo mače može da uradi?” 104

“Primjećujem da je već opustošio tvoj novčanik,” zezam se dok stavljam svoj pojas. On vozi auto u rikverc, što dalje od prodavača, koji nam mahne sa osmjehom na licu i sigurna sam da računa svoj procent upravo. “To je samo novac,” reče Gavin. “Kaže osoba kojoj novac curi iz pora,” promrmljah. Pali gas, odlazimo iz trgovine i van Bulevara. “Zvučiš kao da mi zavidiš na novo zarađenom bogatstvu.” “Nimalo. Mislim da kada bih imala mnogo novca poput tebe, također bih kupila ovaj auto. I po jedan za svakog od mojih prijatelja.” Gavin se osmjehnu, onako iskreno i shvaćam da nisam čula tako lijep osmjeh od njega ranije. Sjajno je. “Pa, pričaj mi o tvojim prijateljima,” ležerno reče, dok smo probijali put na jug. “Zaključio sam da ti je barmen iz Last Calla prijatelj. Ne ljubavnik, između ostalog.” “Nismo ljubavnici,” složih se. “To je Brody i on nije barmen. On je samo popunjavao smjenu te noći. On vodi The Haven sa svojom vjerenicom, Alisom.” “Dosta ih poštuješ, “ on zaključi po tonu mog glasa. “Veoma. Alisa je svetica. Ona je osnovala The Haven prije nekoliko godina i radila je danonoćno tamo. Brodi radi sa njom puno radno vrijeme nekoliko mjeseci unazad.” “Što je radio prije toga?” upita Gavin. “Bio je u zatvoru,” meko rekoh, pitajući se da li će nekada kada razmišljam o Brodiju zatvorenom za nešto što nije učinio, prestati izazvati boli. 105

“Šališ se,” Gavin reče sa nevjericom. “Ne. Pijanstvo, vožnja i neko je umro.” “To je užasno.” reče sa razumijevanju. “Koliko dugo je bio odsutan?” “Pet dugih godina.” Bili smo tihi nekoliko trenutaka i nisam imala pojma da li će me Gavin pitati još nešto o Brodiju ili ne. Priča je morbidna, fascinira čak i za nezainteresiranu osobu, ali umjesto toga, on pita, “Što je sa tvojim drugim prijateljima? Grupa djevojaka sa kojima si bila prije neku večer.” “Casey već znaš, Alyssa je bila tamo i još jedna djevojka je Gabby. Njen vjerenik, Hunter je Brodijev brat blizanac i također posjeduje Last Call.” “Braća blizanci, obojica vjereni sa djevojkama koje su bliske drugarice,” Gavin komentira. “Da li će biti duplo vjenčanje?” “Nemam pojma,” rekoh sa osmjehom na licu. “Ali, bila je dupla vjeridba. Momci su to izveli tako što su ih zaprosili istovremeno.” “Pravi čvrst mali krug vi imate tu,” razmišlja on. “Ne zaista. Mislim… oni se poznaju dug niz godina. Ja sam nova u grupi i ne tako bliska sa njima. Pa, jesam bliska sa Brodijem, radimo zajedno u The Havenu.” “A Alyssa nije ljubomorna,” Gavin me zadirkuje. Šmrknem. “Da poznaješ Alyssu... i da znaš kakav odnos ona i Brody imaju, ne bi to pitao nikada.” “Paa, Brody je kao tvoj najbolji prijatelj?” “Ne. Nemam najboljeg prijatelja, ali on je vjerojatno moj najbliži.” “Onaj koji zna sve tvoje tajne?” Gavin upita i okreće se ka meni na moment. “On zna jednu,” rekoh mu misteriozno. 106

“Hmmm,” reče Gavin i povlači palcem preko obraza. “Hoćeš li je podijeliti sa mnom?” “Možda jednog dana... ali ne danas.” rekoh mu. Stižemo do puta 440 i ukazujem Gavinu da drugi izlaz koji imamo ide na istok. Nema gužve i on glatko prelazi na autoput. Gledam kako rukuje mjenjačem. Kako ubrzava, koristi prste da povuče lopaticu iza volana. “Što to radiš?” upitam zainteresirana, jer motor se čuje glasnije svaki put kad povuče tu lopaticu. “Ja sam na ručnom režimu sada. Ove lopatice su dio mjenjača,” reče kada auto krene naprijed dok je ponovo pomjera. Mogu da osjetim vibriranje motora kroz kremasta kožna sjedišta. Vodi nas u krajnjoj lijevoj traci i letimo pored ostalih automobila koji izgledaju potpuno mirno. “Zašto koristiš ručice da prebaciš, ako auto to radi automatski za tebe?” Pitam ga i gledam kako okreće gore - dole i usporava na normalnu brzinu. Okreće svoju glavu prema meni, koluta očima. “Ti si žena. Što bi ti mogla da razumiješ u vezi sa V8 Ferarrijevim ugrađenim motorom koji ide od nule do šezdeset sekundi u minutu?” Smijući se, rekoh mu, “Imajući u vidu da to zvuči kao brbljanje za mene, očigledno ne razumijem.” “Točno,” reče i izlazi na put US 264, autoput sa četiri trake koji je praktično prazan. “Ali, imam ideju.” Gavin kreće da usporava. Zaustavlja ga i skida pojas. “Izlazi.” “Izvini??” “Izađi. Ti ćeš da voziš tako da možeš da osjetiš što je prava snaga.” “Nema šanse,” protestiram. 107

“Pizdo,” uzvraća on. Ja gledam u njega. “Anti - heroina,” reče sa zlim osmjehom. “Dobro,” gunđam, skidajući svoj pojas. Gavin i ja mijenjamo mjesta. Nakon što sam prilagodila pojas sebi i stavila ga, on ukazuje na neke od osnovnih karakteristika. “Što u vezi sa lopaticama?” “Daću ti da ih probaš kasnije. Sada, ostavi ćemo ih na automatskom režimu.” Nakon što sam stavila auto u pogon, provjerila retrovizor da vidim da nema saobraćaja, oprezno sam gurnula pedalu gasa i motor je zavrištao da krene naprijed. Momentalno sam pritisnula kočnicu u iznenađenju, što je izazvalo da auto krene i stane, bacajući Gavina naprijed, njegove ruke udaraju jako na instrument tablu. “Sranje,” uzviknuh. Gavin provali da se smije i dira mi nogu. “Akcelerator je veoma brz. Daj mu nježniji puls.” Pokušavam opet, laganije ovog puta i motor bruji dok auto puzi naprijed. Uključila sam žmigavac i polako stupila na autoput, postepeno ubrzavam do ograničenja brzine. Moje ruke su stiskale volan nakon što sam shvatila da vozim vozilo od 140.000 dolara. Onda, počinju da se znoje. “Opusti se,” Gavin mi reče. “Dobro ti ide.” “Ne želim da ti slupam auto. Trebao bi mi čitav život da ti ga otplatim,” mrmljam. 108

“Za to služi osiguranje,” on reče opušteno. I naredi, “Vozi brže.” Stiskam malo čvršće papučicu za gas i Maserati skače na moj zahtjev, motor reži na mene. Ne mogu da pomognem, a da se ne nasmijem. “Lijepo, zar ne?” upita Gavin. “Oo, da,” slažem se sa njim i moj osmjeh se širi. “Ti si seksi kao sam pakao,” Gavin reče tako tiho, da sam skoro posumnjala da sam ga dobro čula. Okrećem se da ga pogledam… i njegove oči su na mojima, poput sivih perunika tamne, čak i na popodnevnom suncu sjaju blistavo. Progutam teško, jer je u pitanju isti pogled od prethodne noći, kada sam mu rekla da me dodiruje između nogu. Osjećaj peckanja mi se širi kod vrata i moje butine se samo stisnu, nakon što sam vratila oči na put. Gavinova lijeva ruka se podiže i njegovi prsti su na mom vratu, prevlačeći preko baze glave i kroz moju kosu. “Da li si razmišljala o prošloj noći?” on mrmlja. Moje ruke stežu volan jače i moje stopalo popušta na gasu malo, ali riječi su zaglavljene u grlu. Plašim se da išta kažem. “Ja jesam,” on priznaje tiho i pomjera se u sjedištu i naginje bliže meni. “Razmišljao sam o tome mnogo. O tome što sam mogao uraditi drugačije.” “Gavin...” ja počeh, ali me on prekinu. Svojom desnom rukom mi prelazi uz butinu. Moj puls je ubrzan i moje stopalo je skoro spalo sa pedale za gas i skoro je nemoguće za mene da se koncentriram na vožnju dok me on dodiruje. “Ubrzaj, Slatkišu,” prišapta i približi se bliže mom uvjetu. “Ne želim da nas policajac zaustavi, jer idemo previše sporo.” 109

“Ja ne mogu-” “Možeš,” on insistira i njegova ruka putuje više. Trepnem teško i pritisnem papučicu za gas, vraćajući svoju brzinu u normalu. Moje noge se šire, olakšavajući mu pristup i za trenutak, njegovi prsti su na mom kuku. Njegov kažiprst se pomjera naprijed - nazad preko mojih braon hulahupki, ali ja osjećam vrelinu njegovog dodira u svojoj duši. “Hajde da uradimo ovo malo drugačije,” reče Gavin dok pomjera svoj prst lagano prema unutrašnjosti mojih butina. “Zaista želim da te dodirujem i sve što želim od tebe je da kažeš da.” “O, Bože,” uzdišem dok njegov prst lebdi iznad mog centra. “Reci da,” on traži, njegove usne su sada pored mog uha i ja sam bespomoćna. “Da,” zastenjem. Gavin sjeda naglo i povlači moju suknju uvis sve do mojih kukova. “Podigni se malo,” on reži. Uradim kako kaže, moja stopala pritiskuju papučicu gasa nenamjerno, uzrokujući da auto skoči naprijed. “Polako,” zadirkuje me i ja popuštam na gasu malo. Koristeći obe šake, on hvata moje butine povlačeći moje hulahupke i tražeći prolaz kod kukova. “Prokletstvo, da,” on uzdiše i pogledam ga dok povlači ivicu hulahupki što dalje od moje kože dok njegovu desnu ruku uvlači unutra. “Bele čipkane gaćice,” mrmlja i njegov prst klizi do ivice. “I one su vlažne. Moja omiljena vrsta.” Ne mogu da pomognem sebi i zajecam, a on pokušava da me opusti ljubeći me po donjoj vilici. “Polako, Slatkišu. Tek počinjemo.” 110

To je ono što me plaši. Jedva kontroliram bjesnilo svoje krvi i besmislene zvuke koje žele da izađu iz mojih usta. Sigurno ću da slupam ovaj auto. Polako približavajući svoj prst, on dodirne moj centar i pomjera prst gore -dole. Ovaj potez razdvaja moje usne i mogu da osjetim svoj vlažni odgovor na njegovo dodirivanje. Kukovi se podižu naprijed, pokušavajući da gurnu prst bliže, a on ne čeka. Njegov prst ulazi duboko u mene. Uzdahnem jako, duboko iz grla i suze se skupljaju u mojim očima, jer je ovo najerotičnija stvar koja mi se desila u životu. Gavin povlači prst nazad, malo ograničen materijalom mojih hulahupki i vrati ga nazad malo grublje. Kada ga povlači opet, on vrhom svog prsta trlja moj klitoris. Disanje mu postaje dublje, usne prislonjene na mom vratu i njegovo disanje uzrokuje moje dodatno drhtanje. Pomjera se brže, jer nemamo vremena i priznajem da ne bih željela nikako drugačije. Vozim talijanski sportski auto na polupraznom autoputu sa nevjerojatno zgodnim i grešnim čovjekom sa njegovom rukom između mojih nogu. Nema drugog načina da se ovo završi osim jako i brzo. “Treba da svršiš za mene, Slatkišu.” Gavinove riječi prelaze preko moje kože i moje stopalo pritiska papučicu jako. Igla na brzinometru se podiže i motor vapi da ga pritisnem još. Gavinov prst kruži, trlja, pritiska me i mogu da osjetim vlagu moje želje svuda. “Ja ću da…” “Jebeno da, hoćeš,” Gavin reži. “Ja…” 111

“Hajde Slatkišu... daj mi,” on naređuje i zaustavlja trljanje da stavi dva prsta u mene, udarajući me duboko i na pravo mjesto. “Daj mi, Savanah,” on počinje ponovo. Povlači svoje prste izvan da pritisne moj klitoris. “Jebeno. Daj. Mi. To.” praktično viče. I ja mu dam. Pucajući iznutra sa dugim stenjanjem, dam mu sve.

NaŠ svet kNjiga 112

Trinaesto poglavlje Gavin Mogu da čujem Savannah kako hoda na donjem katu dok čisti, a ja sam ustrajan u odluci da je ignoriram. Nekako slično kao što je ona mene ignorirala dok sam je vozio kući, otkako sam je naveo na orgazam svuda po mojim prstima. Izvadio sam kažiprst između njezinih nogu i počeo da ga ližem. “Izvrsno,” rekao sam, a ona je opet zastenjala dok joj je dah izlazio u oštrim, kratkim izdasima. Htio sam da zahtijevam da zaustavi automobil uz rub ceste, da je povučem preko svoga krila i stavim je dolje na svoj kurac. Jako sam želio to napraviti na autoputu 264 pod jakim svjetlom dana, dok bi ostali automobili prolazili pored nas, ali sam mogao vidjeti, po sramežljivosti u očima i po načinu na koji je odbila da me pogleda, da se to neće dogoditi. Tako sam trpio vožnju u tišini, na kraju vadeći svoj lap top i počeo da pišem novu scenu između Honey i Maxa. Scenu, gdje su bili zajedno u automobilu i nakon što ju je Max zadovoljio prstom, ona je jahala njegov kurac kada su zastali na cesti. Na žalost dok sam pisao tu scenu osjećao sam da Savannin miris još uvijek dopire sa mojih prstiju dok su se kretali po tipkovnici i zbog toga sam bio nadrkan i sa erekcijom cijelo vrijeme. Da, želim da ju ignoriram, na isti način koji me je ona ignorirala nakon toga, ali čudovište u mojim hlačama je živnulo željno nje, čim sam je čuo kako hoda na donjem katu. Posegnem dolje, uhvatim dlanom svoj kurac

113

kroz grubi materijal svojih traperica i stisnem ga. Zatvorim oči i uzdišem dok zamišljam da je Savannah stavila svoju malu ruku na mene. Samo ta misao... samo pomisao na njezinu malu ruku kako miluje moj penis izaziva toliku požudu u meni. Ustajem naglo sa stola i mrmljam preklinjući svoje misli. Nikad... u svim tim mjesecima kada sam posjećivao seks klubove i jebao skoro cijeli London, nikada se nisam ovako osjećao zbog neke žene. A ova žena nije onakva koja bi trebalo da privlači moju pažnju i da je drži ovoliko dugo vremena. Ona predstavlja sve što je suprotnost mome mraku. Ona predstavlja mogućnost izlaska iz te tame i mogućnost ulaska malo svijetla u mom životu. Ta misao čini da osjećam jezu i zbog toga moja erekcija slabi.

Tako je već bolje. Izlazim iz mog ureda idem niz stepenice, čvrst u namjeri da se suprotstavim. Da bi dokazao sebi da mogu biti u njenoj blizini, a i dalje biti svoj. Nalazim je u dnevnom boravku, kako čisti namještaj. Ona na sebi ima par izblijedjeli traperica, koje joj stoje kao salivene i majicu dugih rukava. Svoju je tamnu kosu digla u visoku rep, koji se njiše lijevo - desno dok se kreće. To me tjera da je odvučem do kauča, svučem je i jebem je ustima. Naglo se okrećući, uđem u kuhinju sa rukama stisnutim u pesnice, a kurac mi je opet u jebenoj erekciji. Otvaram hladnjak, zurim slijepo unutra, stvarno ne želeći ništa, ali nisam siguran što učiniti u ovom trenutku. Moji dobro skrojeni planovi suprotstavljanja Savanni nakon što je opet dignut otišli su dođavola. 114

“Gladan?” Pita ona iza mene, a moj kurac odmah skoči željan pažnje i gladan.

Ona nema pojma koliko sam gladan. Zatvorim vrata hladnjaka, okrenem se i počnem zuriti u nju. Ona izgleda kao da joj je neugodno, kao što bi joj i trebalo biti. Jučer sam je u autu doveo do orgazma prstom, a poslije smo jedva rekli dvije riječi jedno drugom. Želim joj opet raditi to, a i mnogo više. Normalno, Gavin Cooke bi radio odmah ne bi čekao niti minute, odmah bi uzeo ono što je želio. No, ona samo stoji tamo, nesigurnost joj se vidi u očima i ja se ne mogu se natjerati napraviti prvi potez. Sada sam postao anti - junak. Max bi me se gadio i stidio. “Ne,” napokon sam progovorio. “Nisam gladan.”

Pa, hrane svakako ne. “Dobro,” kaže ona i mislim da vidim malu naznaku razočaranje u njezinim očima. Ona polako krene pored mene, na putu prema praonici, valjda,i ja uhvatim dašak njezina parfema. Sladak je... cvjetni... nevin. Baš poput nje. Prije nego što sam se mogao zaustaviti, ruka mi je sama pošla prema njoj i uhvatio sam je za zglob. “Izađi sa mnom na večeru večeras?” Ona se trzne, a oči su joj se proširile iznenađeno. “Večera?” “Da. To je taj koncept u kojem dvoje ljudi sjednu za stol, a neki drugi ljudi im služe hranu.” Kutovi usta joj se nagnu prema gore, ali me opet pita: “Ti me želiš odvesti na večeru?”

115

Ne, Slatkice... želim te dobiti, svući te do gola, zariti se u tebe i na kraju izbaciti te iz svojih misli. “Da... želim te odvesti na večeru.” Što je tako jebeno čudno, jer ja izvodim žene na večere i vino. To mi prije nije bilo potrebno. “Zašto?” Pita ona sumnjičavo. “Zašto ne? Mislim da mi se sviđa tvoje društvo, još uvijek ne znam nikoga ovdje, a i malo mi je dosadno sjediti u kući cijelo vrijeme. ” “Oh,” tiho kaže ona dok gleda prema dolje, a ja sam iznenađen njezinim nedostatkom entuzijazma na ovaj moj poziv. Podižem joj glavu gore stavljajući joj prste ispod brade i gledam dolje na nju. “Zašto si toliko nesigurna?” Ona zatrese glavom kao da me negira. “Nije ništa. Mislim... ja sam mislila da ti nisi baš taj tip... nije važno.” “Što? To nisam bio tip koji bi izveo ženu na spoj?” Kažem joj čvrstim tonom, sa željom da je kaznim zbog ovih riječi. Pogled joj se stvrdne i ona prezrivo šmrknu prema meni. “Ne, ti izgledaš kao tip koji će pokupiti ženu u baru, a zatim otići s njom, tako da je možete jebati do iznemoglosti.” Ruka mi pada s lica dok me ispunjavao očaj. Jasno je da je čula o plavuši sa kojom sam napustio bar one noći. Nema smisla to skrivati, pa sam joj izravno rekao. “Nisam svetac, Savannah. Volim jebati. Volim se prepustiti tim osnovnim porivima. Pa što?” “Upravo tako,” kaže ona i očeše se o mene dok je odlazila. “Pa što?” “Čekaj malo,” kažem ja okrećući se i opet je zgrabim za ruku. Vrtim je prema sebi držeći je za ruku povučem je bliže sebi. Za moment ostaje bez daha i oči joj se prošire malo dok me gleda i jasno mi je da je privlačim... 116

definitivno je privlačim na takav način da možda ne moram trošiti bilo kakve dodatne energije zavoditi je. “Želiš li reći da bi bilo dobro da se samo jebemo? Ne moramo na romantičnu večeru uz svijeće? Nježne riječi... sporo zavođenje?” Ona šmrkne prea meni. “Mislim da smo jučer u potpunosti zaobišli taj korak, ne slažeš li se? Otišli smo direktno na desert poslije večere.” “To smo učinili,” promrmljao sam dok sam je privlačio bliže, veoma blizu svoga tijela da bi mogla može osjetiti koliko ju želim. Koliko god joj riječi izgledaju kao hrabra izjava da ona ne treba blažu stranu Gavina, ja u to ne vjerujem niti sekunde. Savannah mi možda pokušava dokazati da, da ona može uvjerljivo igrati ulogu heroine. Žena koja zna što hoće i ide na to, bez obzira na cijenu. Iako je to sada ostvarenje sna za mene, ja sam čvrst i odlučan da joj dokažem da ona nije taj tip žene. Dižem obje ruke i hvatam je za vilicu, stavljajući joj ruke oko vrata. Nježno je stisnem i koristim palčeve da uhvatim ispod brade. “Pa, imam predosjećaj da možda želiš da završiš ono što smo jučer započeli u autu?” Oči su joj se rasplamsale i jezikom je oblizala donju usnu, ali ona ne potvrđuje, niti negira moje riječi. Odlučujem da je gurnem jače, ovako ili onako ću joj dokazati da sam u pravu. Oslobodim joj lice, stavim svoje ruke na njene bokove i privučem je prema sebi da bi osjetila moju erekciju. Nagnem kukovima prema gore, da bi se očešao o njenoj pičkici. Mekani jauk pređe preko njezinih usana i zatvorila je oči.

117

“Želiš li da te jebem, Slatkice? Želiš li moj kurac između svojih nogu? Ili samo želiš večeras izaći sa mnom na večeru? Tvoj izbor.” Držim ja i dalje, čekajući da samo prihvati moj prokleti poziv na večeru i dokazati mi da sam u pravu. “Želim da me jebeš,” šapće kao ona dok polako otvara oči. “Upravo ovdje... stojeći... nije me briga.” Moje se tijelo trza u iznenađenju i pogledam u nju sa skepsom. Ona me gleda sigurnim pogledom, bez naznake oklijevanja i sumnje. Dio mene... jedan mali dio... želi joj uskratiti to i inzistirati na tome da ćemo izaći večeras. No, velika većina mojeg tijela, moj mozak, moj kurac... vrišti na mene da je uzmem. “Gdje je moja mala anti - junakinja otišla?” Pitam je u čudu. “Ona je odlučila prošetati se na divljoj strani,” kaže mi istim tonom. “Jesi li spremna za moj način prljavoga?” Pitam i na trenutak mogu vidjeti tračak sumnje u njezinim očima. Ali ona ispravi svoju kralježnicu, podiže bradu i kaže mi sigurnim glasom: “Ja sam spremna.” Zatvorim oči, duboko udahnem i ispustim dah polako. Kad sam ih opet otvorio, gledam u nju s tamnom osmijehom. “Tražila si ovo, Slatkice.” Pao sam na koljena pred njom, ona ispušta meki izdisaj kad mi prsti počnu spretno raditi na gumbovima na njenim trapericama i dok ih otvaram ispred sebe. Ja se uopće ne ustručavam dok joj guram ruke u pojas, povlačeći joj traperice dole... na istom su se putu našle i njene gaćice... povučem ih do sredine bedara. Zgrabim je iza nogu i naginjem se prema naprijed i gurnem nos točno na spoju njezinih bedara i duboko udišem.

118

“Mirišeš jebeno opojno.” Ja mrmljam prije nego povučem jezikom sve do njenog središta. Savannah poviče iznenađeno, a ruke joj polete dolje na moja ramena i steže me čvrsto. Da, ona jebeno miriše sjajno, a okus joj je još bolji. Nagnem se malo unazad, da bih pogledao i vidim da su joj oči čvrsto stisnute, donja joj je usna među zubima. Posežem prema njenim rukama koje me čvrsto stežu za ramena i stavim joj ih na njezinu pičkicu dok je gledam u lice. “Otvori se za mene dušo,” šapnem. Oči joj na trenutak otvore, gledajući me zbunjeno. Gurnem joj ruke natrag prema njenom tijelu i nježno je stegnem dok joj zurim u oči. “Učini to. Otvori se za mene.” Zvuk požude izlazi iz Savanninog grla. “Učini to,” kažem joj, glasom promuklim od žudnje dok sam joj oslobađao ruke. Spustim pogled i gledam kako joj tanki prsti pritiskuju nježno meso njene pičkice, povlači prstima da bi mi se otvorila... i pokazuje mi sve svoje lijepe tajne. Moj se kurac stvrdne do bolnih razmjera. Ruke su mi se vratile gore i zgrabim je za bokove. Ja se nagnem naprijed, a ona stoji, noge su joj ograničene trapericama i donjim rubljem, ali u potpunosti je izložena ispred mene i mome jeziku. Pritisnem svoja usta na nju i okrenem jezikom o njen klitoris, a ona poviče. Ja je dugo, uporno ližem, a ona opet zaplače. Ona je tako jebeno osjetljiva da se kladim se da bi je mogao natjerati da svrši u nano sekundi, ali mislim da bi moglo sačuvati to zadovoljstvo za neki drugi dan. Premjestim svoju desnu ruku, gurnem joj je između njezinih nogu i gurnem

119

svoj srednji prst u nju. Ona jebeno kaplje za mene. Želja počne bjesnjeti kroz moje tijelo, gotovo da osjećam vrtoglavicu. Više ne mogu čekati. Skočim na noge, uzmem je za jednu ruku i stavim je na svoj penis, koji se propinje na zatvarač mojih hlača. “Vidiš što si mi učinila?” promrmljam. Ona me nježno steže i oprezno rukom ide gore dolje, što uzrokuje da mi bokovi polijete naprijed, tražeći još bliži kontakt s njom. Uzimajući Savannah za ramena, vrtim je leđima prema sebi, a zatim ju zgrabim oko struka, podižući je s poda, jer su joj noge opterećene trapericama. I koraknem naprijed u samo dva koraka i pritisnem je uz rub kuhinjskog stola. Srećom, ogroman i čvrst, a nisam zabrinut da će izdržati našu težinu. Uhvatim je u stražnjem dijelu vrata i gurnem joj lice prema dolje na stol. Onda sam joj rastavio noge i zastao između njih s leđa. Ušao sam u nju sa dva prsta i osjetio sam kako se njezini mišići stežu oko mene, čak i diže svoju guzu, tražeći više. Osjećam se pomahnitalo... potrebno mi je ovo, a to se događa mnogo brže nego što sam mislio. Dajem joj je posljednji izlaz. “Jesi li dobro? Želiš li da se zaustavim?” Njezina se glava bacakala amo - tamo na stolu, ali moram biti siguran. “Reci mi da se zaustavim, Slatkice.” “Ne,” praktički je povikala. “Da se nisi usudio.”

Oh, jebem mu. Sada me ništa neće zaustaviti. Malo sam popustio svoj stisak kojim sam je držao i otkopčao svoje traperice, gurajući ih prema dolje izvlačeći svoj kurac. Gurnuo sam se bliže njoj, ne bih li dobio što bolji položaj uz njena leđa i da bih se što više 120

približio njezinoj pičkici, pristup je bio veoma težak, jer su joj noge gotovo bile slijepljene sa trapericama. Ali nemam vremena da joj svlačim odjeću. Moje tijelo traži olakšanje... olakšanje koje mogu dobiti samo od Savannah... u ovom trenutku. Nisam mogao čekati niti trenutaka više. Uhvatim je za bokove, podižući je sa poda i malo spustim koljena. Moj penis, koji je tvrd kao kamen i naginje prema gore, dobiva savršen kut i ja gurnem kukovima naprijed, pokraj svilenkaste kože njezinih bedara, pravo u njezinu vlažnost. Pogodio sam pravo mjesto već pri prvom pokušaju, osjećajući kako se glatka toplina otvara prema meni. Spustim je na zemlju, brzo napumpam svojim bokovima prema gore, ulazeći u nju u jednom oštrom pokretu, zbog čega ona krikne. Glas joj je promukao i sirov. Na trenutak sam pomislio da sam je povrijedio, da nije bilo njenog mekog, “Da,” koje je izgovorila na kraju. Ali ona mi dokazuje da joj je dobro... čak i više... kad je pomakla bokovima, zbog čega su joj unutarnji mišići počeli masirati moj kurac na gotovo bolno senzualan način. Ona je izuzetna. Čak što više. Ja se ne mogu kontrolirati, nikada nisam osjetio ovu goruću potrebu da sebe gurnem preko svih prepreka. Povlačim se unatrag i udaram naprijed, uživajući u njezinim krikovima dok se kuhinjski stol pomiće ispod nas. I opet i opet, nejasno slušam kako noktima grebe drvenu površinu stola kao da pokušava da se uhvati za nešto.

121

Jauk mi se pretvori u režanje, mišići moje zadnjice se stežu sa svakim potiskom u nju. Prstima joj kopam po bokovima, a ona viče najslađe riječi koje sam ikad čuo. “Više.” “O, Bože, Slatkice... što mi radiš?” Pitam je dok ulazim u nju, iznova i iznova. Orgazam je udari brzo i jako. Ja sam bio nespreman kad su joj ruke otvorile i dlanovima se oduprla sa stola i prsima se digla prema gore, izvijajući leđa, zabacila je glavu unatrag i stenje, a ja osjećam kako joj se tijelo ukrutilo i kako mi njena pičkica steže kurac. A jebote... onda počnem da svršavam, dugo... tako dugo. Uđem u nju za posljednji put, stisnem zube, ispustim svu svoju izopačenost u njeno tijelo, a onda sam još jednom svršio. Cijelo mi se tijelo, od glave do pete zgrči od užitka, a drugi me val zadovoljstva pogodi dok sam i dalje ulazio u nju. Savannah je klonula na stol, a ja shvaćam da mi se koljena tresu. I otpustim čvrsti stisak kojim sam je držao za bokove, trgnuvši se kad vidim crvene tragove koje sam ostavio iza sebe. Ja se nagnem nad nju, pritišćući joj se uz tijelo i stavim joj bradu na zatiljak. Ležimo tako, čini mi se vječnost, naši zajednički udisaji i izdisaji su ubrzani samo trenutak prije sada počinju da se smiruju. Podižem glavu gore, da bih je poljubio u stražnjem dijelu glave, a zatim je ljubim u zatiljak. “Jesi li dobro?” “Mmmm. Hmmm,” tiho stenje. Ne mogu vidjeti, ali mogu čuti osmijeh na njenom licu. “Hoćeš li izaći na večeru sa mnom večeras?” Ja je pitam. 122

“Mmmm. Hmmm,” ona odgovara, a ja joj uzvratim osmijeh.

NaŠ svet kNjiga 123

Četrnaesto poglavlje Savannah Što ja to radim? Pristajem da izađem na večeru sa Gavinom? Ranije danas u njegovoj kući, način na koji me je uzeo. To je bilo to. Mene je svrbilo, njega je svrbilo. Mogla sam da mu pokažem da sam mnogo više nego je on mislio, a možda i radio, a mogla sam i dokazati sebi da imam više hrabrosti nego mi je dao kredit za to. Ono što nisam računala su emocije koje su nabreknule u meni. Od trenutka kada sam mu rekla da želim da me jebe - i da, dalje se crvenim zbog toga - do ovog momenta, sada, kada stojim ispred svog ogledala i provjeravam kosu i šminku prije nego Gavin dođe da me pokupi, bila sam preplavljena sa strahom, nesigurnošću i sumnjama. Što sam učinila... s njim... to apsolutno nisam ja. Ja nisam taj tip djevojke. Nikada nisam bila. Ali ne mogu opovrgnuti da je to iskustvo sa Gavinom bilo jedinstveno i najuzbudljivije što mi se ikada desilo u životu. Osjetila sam slobodu, želju i seksipil. Osjećala sam se kao da sam držala moć, čak i dok sam bila udarena saznanjem da sam mu dala zeleno svjetlo da krene. Bilo je blještavo ukusno i čak dok sjedim ovdje i govorim samoj sebi da nisam taj tip žene... Želim to uraditi ponovo. Kada se Gavin podigao sa mog tijela, izvukao se... povukao se, osjetila sam usamljenost. Zatim sam osjetila posljedicu njegove želje kako mi curi 124

niz noge, a onda sam bila ponižena i prestrašena, jer smo imali nezaštićen seks. Ne mogu vjerovati da nisam ni jednom pomislila na to. Niti jednom kroz čitavo vrijeme dok je vodio ljubav sa mnom... ne, jebao me. Nije me zanimalo. Nekako me i dalje ne zanima, jer da je uzeo vrijeme da stavi kondom, moment bi vjerojatno prošao. Bilo bi kao da bijesna rijeka udara u branu i vjerojatno bi se zaustavili kada bi povratili svoja osjetila. Strah od ne osjećanja Gavina - u pomanjkanju te želje i požude nadmašuje moj strah zbog nezaštićenog seksa i želim lupati glavom od lavabo, jer sam bila tako glupa. Tako glupa. Skočila sam sa stola tako brzo i iako su mi se noge tresle, uspjela sam navući donje rublje i farmerice, praktično trčeći u toalet da se očistim. Buljila sam u ogledalo iznad umivaonika, diveći se rumenilu na svom licu i crvenilu na vratu, koje mi je ostalo kao posljedica najmoćnijeg orgazma koji sam osjetila u životu. Nisam se mnogo kajala. Kada sam izašla iz toaleta, misleći da sada bolje kontroliram svoje osjećaje, Gavin je stajao u kuhinji, pijući vodu iz boce i gledajući me kao jastreb. Dok sam se osjećala pomalo nervozno i nesigurno, on je izgledao kao da će me pojesti, izazivajući blago kucanje među mojim nogama. Pružio mi je bocu, tiho pitajući da li želim piti, ali odmahnula sam glavom i pošla pravo u vešeraj. “Pokupit ću te večeras u sedam,” rekao je. “Pošalji mi svoju adresu u poruci.” Kimnula sam, ne rekavši ništa, već sam radije otišla složiti njegov veš. Kada sam završila i vratila se u kuhinju, on je već bio otišao i nisam ga vidjela ostatak vremena koji sam provela čisteći kuću.

125

Moje zvono na vratima zvoni vraćajući me u stvarnost, dok ja buljim u sebe u ogledalu. Što će ova večer donijeti? Da li je ovo večera zahvale? Zahvala za jebanje? Ili Gavin želi nešto više od mene? Da li ja želim nešto više od njega? Ne znam odgovor na to i moje srce tuče sa strahom i uzbuđenjem. Kada sam otvorila vrata, on je stajao tamo, opušteno držeći svoje ruke u džepovima svojih tamnih, ali ispranih farmerki. Nosio je tamno sivi pulover i crnu kožnu jaknu, zbog čega je izgledao naoštrenim i grešnim kao sam vrag. Njegove oči bludno me odmjere, gore, dolje, razumijevanje je očito. “Izgledaš prelijepo,” kaže, dok ja pokušavam da se ne udesim pod njegovim pogledom. Rekao je da se obučem opušteno za večeras i držala sam ga za riječ, te izabrala par kratkih čizama, tamne Denim farmerice i ljubičastu dolčevitu. Uparila sam kožni mantil u karamel boji s čizmama u istoj boji. I posljednji je bio šal od sloja boja ljubičaste, plave, zelene i smeđe, te sam ga vezala dva puta, labavo,oko vrata, tako da je četvrtina visjela preko mojih prsa. “Hvala ti,” kažem smiješeći se, onda probam sa šalom. “I ti izgledaš zgodno.” Korakne naprijed, preko praga i obuzme svaki dio mog prostora. Spuštajući prst preko moje vilice, on mrmlja, “Ne tako zgodno kao što si ti jutros izgledala na mom kuhinjskom stolu.” Oh. Moja utroba se momentalno topi, moje kosti mlitave, te moram odstupiti korak unazad da bi raščistila maglu u mom mozgu. Gavin je svjestan uticaja 126

koji ima na mene, jer se nježno smije i grabi moju ruku. “Hajde. Umirem od gladi.” Malo smo razgovarali, jer mislim da smo oboje bili nervozni. Pa, jer sam ja bila nervozna. Mislim da Gavin nije prestrašen kao ja. On odiše samouvjerenošću i kontrolom. Nasmijava me nakon što sam mu postavila par pitanja o njegovoj karijeri, čak je priznao da je promijenio karakter lika u knjizi i bazirao ga na meni. Nazvao ju je Honey, što je glupo ime po meni, ali rekao je da je želio da bude jasno da je “slatka... ” kao ja. Pomislila sam da je to slatko, pa mi je ime Honey priraslo malo. Jeli smo u jednom od boljih restorana morske hrane Nags Hed i upravo sam naručila pečene kamenice na pladnju. Gavin nabere nos i kaže. “Zašto vi iz Sjeverne Karoline volite prženu morsku hranu?” Slegnem ramenima i kažem, "Sve je ukusnije prženo.” Gavin se ne slaže i naručuje pečeni brancin sa grilovanim povrćem sa strane. Kada konobar ode, promijenim temu razgovora, jer smatram da je neophodno. “Imali smo nezaštićen seks.” Uzdahnuvši, Gavin uzima gutljaj vode i naginje se nazad na stolicu. “Znam. To me pogodilo odmah, ali jebi me ako sam se mogao zaustaviti.” Njegove riječi... njegove prljave riječi koje me podsjećaju kako je razuzdana njegova strast bila, šokiraju me u prvi mah, ali me onda ispune toplinom. Ispune, jer on govori da me je želio očajnički, da je bio van kontrole. Nikada nisam pomislila da ću izazvati takvu želju u muškarcu... a kamo li kod muškarca kao što je Gavin Cooke. “Ne trebaš se brinuti zbog mene,” Gavin nastavlja. “Kunem se da sam čist.” 127

“Uvijek si pazio gdje svršavaš?” pitam nervozno. “Uvijek,” on kaže čvrsto, oči ne skida sa mojih. “Učinio sam svašta što bi navuklo crvenilo na te tvoje lijepe obraze, ali sam uvijek bio pažljiv.” "Kakve stvari?” pitam ljubomorno. “Stvarno želiš znati?” on pita mene. “Ne.” “Da.” “Recimo samo da sam... dok sam šest mjeseci pisao Killing the Tides, mnogo sam eksperimentirao. Možeš to nazvati istraživanjem ako želiš.” Nervozno se nasmiješim. “Kao ropstvo ili slično.” Nikada nije prekinuo kontakt očima, a njegov glas je jak dok priznaje. “BDSM, više partnera, orgije, analni seks, voajerizam, seks u javnosti. Reci... i vjerojatno sam to probao. Da li te to pali ili hladi Slatkice?” Usta mi se otvore u nevjerici i neki stran osjećaj me prožima. Malo mi se sve gadi, ali istovremeno sam malo i napaljena. Shvaćam bez imalo sumnje da je sve ovo van moje lige i da ono što smo napravili ovog jutra... iako je bilo najerotičnije što mi se desilo u životu... je vjerojatno njegova pitoma strana. Tuga me obuzima i shvaćam i pitam se, “Da li ću mu ikada biti dovoljna?” “A što je sa tobom.” Gavin pita i nije mu smetalo da čeka moj odgovor. Nije da ću mu priznati da li me je ovo napalilo ili ohladilo. Trepnem na njega. “Što je sa mnom?” “Nezaštićen seks,” kaže zlobno se smješkajući. “Ja sam tebi rekao, sad ti reci meni.”

128

Moje lice gori i oči mi se spuštaju na sto. Igram se sa salvetom na krilu, jer kako drsko od mene da nisam odmah očekivala to od njega. “Slatkice?” nježno me doziva. “Mogu reći da nemaš mnogo iskustva, pa nisam mnogo zabrinut da ću pokupiti nešto od tebe. Jeli tako?” Moje oči se podignu i kimam u oklijevanju. “Ali…” “I na pilili sam,” kažem. Gavinov ispusti dah u olakšanju i kaže. “Hvala Bogu.” Mislim da je zanimljivo da je bio više zabrinut da ću ostati trudna nego da će dobiti triper, iako oboje izgleda jako zbunjujuće za mene. Smiješi mi se i to je najbrilijantniji osmjeh koji sam do sada vidjela na njemu. Poseže rukom preko stola prema meni i ja puštam salvetu da je prihvatim. “Sada kada nam to više nije na putu, reci mi svoju tajnu.” “Moju tajnu?” pitam zbunjujuće. “Tajnu za koju si mi rekla da ćeš mi je reći možda jednog dana,” podsjeća me dok prstom miluje pozadinu moje ruke. “Oh, to,” kažem sa momentalnim razumijevanjem. “Nije baš tako interesantno.” “Mora biti ako je tajna,” kaže upitno. “Nije baš tajna. To je javno, samo ne nešto o čemu pričam.” “Da, rekla si Brodiju o tome.” “On mi je prijatelj... najbliži.” “Kladim se da Brody nikada nije bio blizak s tobom kao ja jutros... kada sam bio duboko u tvom tijelu.” Povučem svoju ruku i bljesnem na njega. “Zašto me uvijek pokušavaš šokirati sa svojim insinuacijama?” 129

“Ljubavi,” Gavin oteže seksi glasom, engleskim akcentom. “To nije insinuacija. To je činjenica... Bio sam duboko u tebi jutros, osjećajući svaki centimetar tvoje slatke pičkice oko sebe.” “Stani,” režim na njega preko stola. Naginje se nazad na stolicu polako, dajući mi proračunat osmjeh. Lupajući prstima po stolu, kaže, “Vrijeme je da prestaneš biti stidljiva ispred mene, Slatkice. Poznajem te iznutra i s vana, sada.” “Ti mene ne poznaješ,” kažem. “Znam dovoljno. Znam da si nevjerojatno slatka, ljubazna i brižna. Znam da imaš nevjerojatnu radnu etiku. Znam da si pametna i zanimljiva i jebeno si seksi. Znam također da preuzimaš rizik i da nisi kao što sam o tebi mislio na početku. Znam da si zatvorena i stidljiva, ali kada si ljuta boriš se za sebe. Znam da ti je tijelo nevjerojatno dok je omotano oko mene i znam da to želim osjetiti ponovo... večeras u stvari. Znam da te volim čuti kako vrištiš od zadovoljstva i znam da je moj penis bolan zbog tebe baš u ovom momentu. Kada bih znao da ćeš mi dopustiti odvukao bih te u toalet upravo sada i jebao stojećke, nadajući se da će neko ući i da ćemo morati biti tihi da nas neko ne uhvati. I znam... bez sumnje, da bi vrištala bez obzira na opasnost hvatanja.” Toplota se razlijeva po mom tijelu, jer on zna mnogo toga o meni već. To dokazuje da je gledao dalje od mojih sisa i guzova i da je primijetio i druge stvari osim stvari koje inače muškarac primijeti na ženi. “Sada, reci mi svoju tajnu,” on naređuje. Uzdišući, uzimam čašu i pijem gutljaj vode. Kada se nagnem nazad ponovo, odlučujem reći Gavinu najgore stvari koje sam ikada učinila u

130

životu. Jer tada... možda tada… možda tada će shvatiti da nisam mala mačkica za koju me smatra. Na kraju krajeva, nisam uvijek bila. “Bila sam gotovo silovana u srednjoj školi,” kažem bez premišljanja, odlučujući da krenem naprijed i iznesem mu sve informacije. “Što si rekla to jebo te?” kaže dok sjeda uspravno, a onda se naginje da uzme moju ruku ponovo. “Od strane mog dečka,” nastavljam i ne prekidam naše poglede. “Izlazili smo par mjeseci i pritiskao me je da imamo seks. Nisam bila spremna... nisam bila zaljubljena u njega i bila sam djevica. Nisam mu htjela dati svoju nevinost.” Gavin steže svoje zube, oči mu sjaje. “Što se dogodilo?” “Bili smo na zabavi... lomača je gorila, svi su pili. On je bio pijan, a i ja. Pokušao je ponovo i rekla sam NE. On je očito mislio da ne znači da i nije htio stati.” “Ali nije stao,” Gavin kaže sa prijetnjom u glasu. Zna da je stao, jer sam naglasila “gotovo silovao.” “Da... ali nakon što je neko čuo da vrištim i prekinuo ga. Momentalno je skočio sa mene i otišao.” “Što si učinila?” “Otišla sam pravo na policiju i prijavila ga,” kažem mu tužno, jer iako je to bila prava stvar za učiniti, donijela mi je mnogo razdora u životu koji ne bi imala da sam šutala. “Dobro za tebe,” kaže smiješeći se, stišćući moju ruku.

131

“Ne, ne dobro za mene,” kažem dok izvlačim ruku iz njegove. “Ići naprijed sa mojom tvrdnjom bila je najgora stvara koja mi se desila u životu.” Gavin trepće na mene, zbunjeno. “Kako to misliš?” “Mislim Kevin... moj dečko... moj napadač, bio je kapetan nogometne ekipe i najpopularniji dečko u srednjoj školi. Njegov otac je bio lokalni doktor. Njegova majka je bila u crkvenom zboru. Kevin je opovrgnuo da se to dogodilo i niko mi nije vjerovao. Nakon svega on je bio moj momak. Svi su bili stava da dečko ne može silovati svoju djevojku.” “Reci mi da se šališ. Što je sa osobom koja je vidjela što se desilo?” “To je bio Kevinov prijatelj koji nije htio svjedočiti što je vidio.” “I što si učinila,” on pita sa strahom. “Jedino što sam mogla. Rekla sam istinu i potegla svoje oružje. Tu je bio ozlijeđeni list. Moja odjeća je bila iskidana, Kevin me je zgrabio pa sam imala modrice na vratu i ogrebla sam ga po licu. Zajedno sa mojim svjedočenjem to je bilo dovoljno da se optužba podigne.” “Da li je bilo suđenje?” “Da. Mnogo mjeseci poslije i prošla sam pakao do tada. Izgubila sam sve prijatelje, jer mi niko nije vjerovao. Bila sam maltretirana... maltretirana od strane djevojaka koje su bile zaljubljene u Kevina i nisu vjerovale da je njihova zvijezda takva. Muškarci su se kačili na mene misleći da sam slobodna. Odrasli u zajednici su me izbjegavali, jer sam donijela sramotu u naš uspavani grad. Čak su i lokalne novine napisale članak i stale na njegovu stranu. Jedino su moji roditelji bili uz mene.” “Šališ se? Ko radi takve stvari?” “Grad Clearview, Indiana,” kažem mu. 132

Gavin jako proguta i mogu vidjeti strah u njegovim očima. “Kako se završilo?” Slegnem ramenima. “Pravda je pobijedila. Osuđen je za seksualno napastovanje. Dobio godinu i pol zatvora. ali je izašao nakon devet.” “Kakva je to pravda?” Gavin pita ljutito. Dajem mu pogled osiguranja... dajući mu do znanja da sam ok. “Pravda je, jer je porota odlučila da me je pokušao silovati. Nakon svega što sam prošla... to je bila najvažnija stvar koja mi se mogla desiti. Nije mi važna njegova kazna - važno je da sam dokazala jebenom gradu da to nije ok.” Gavin je tih moment, probavlja moju priču. Lagano se odgurne od stola i pređe na drugu stranu, spuštajući se na koljena pored mene. Zgrabi moje lice u svoje ruke i spusti poljubac na moje usne. To je naš prvi poljubac i sladak je, pun brige. Shvaćam... da smo Gavin i ja imali seks danas i nikada me nije poljubio do sada. Kako strano. Vrlo nestašno i uzbudljivo loše. Kada se povuče, Gavin kaže, “Oh, Slatkice... nakon što sam čuo priču, ti si bez sumnje najjača heroina koju poznajem.”

NaŠ svet kNjiga 133

Petnaesto poglavlje Gavin Riječi mi dolaze brže nego što su ikada dolazile i ja pišem stranicu za stranicom svoga rukopisa. Honey se je potpuno preobrazila. Nakon što je preuzela inicijativu popušiti Maxu dok je vozio svoj plavi Shelby Mustang GT500 s bijelim prugama koje su išle niz haubu, ona ga obavještava da će se boriti uz njega. Jedino što ona tražila za uzvrat je da će je uvijek jako jebati i da je nikad neće ostaviti. Ne... ona ga nije pitala... ona je to zahtijevala od njega.

Nikad te neću napustiti, obećao joj je Max. Tko bi pomislio da će Maxa ikada zabavljati misao monogamije? Začujem kako mi telefon zvoni, zapanji me i potpuno izjebe moju koncentraciju. Uzdahnuvši, zgrabio sam ga i vidim da je Lindie, zove iz New Yorka. “Smetaš mi.” Ja prigovaram u telefon kad odgovorim na poziv. “Pa, ako bi odgovarao na pozive, poruke ili e-mailove s vremena na vrijeme, ja ne bih bila prisiljena na takav kukavički akt,” odgovara ona istim tonom. “Dakle, kako stvari idu?” “Sve je u redu,” kažem joj, bacajući pogled na posljednjih nekoliko paragrafa koje sam napisao. “Ja ću ipak trebati još nekoliko tjedana.” “Ne možemo ti to dozvoliti,” kaže mi. “Tvoj je urednik rekao da više nema produženja.”

134

“Pa, ako žele kompletni rukopis, oni će morati jebeno čekati,” zarežim nemajući vremena raspravljati o ovom sranju. Bože, čeznem za danima kada sam bio samostojan. “Dali piješ?” Lindie pita sumnjičavo. “Ne u ovom trenutku,” kažem joj dok ustajem sa svog stola, izlazim kroz staklena vrata koja vode van na terasu. Vrijeme napolju je danas posebno lijepo, sunce šalje srebrne iskre na plavo - zelenu površinu Atlantika. Ponekad neki zrak svjetlosti uzrokuje oštar prasak po površini vode koja me udari u oči i zasljepljuje me. “Reci mi da si se sabrao, Gavine,” čujem joj u glasu molbu. “Reci mi da ti ne treba to dodatno vrijeme, jer si duboko potonuo u boci.” Trljajući most nosa, spremim se umiriti je. “Dobro sam. Upravo sam dodao novi lik u knjizi, a to traži malo više vremena.” “Čekaj malo... ne možeš to učiniti. Oni očekuju vrlo specifičnu priču.” “I oni će dobiti istu priču.” Ja je probam umiriti. “I plus još nešto.” “Nemoj ovo zajebati, Gavine,” ona mi kaže prisebnim glasom i to je razlog zašto je plaćam. Da bi me držala prisebnim. “Prestani se brinuti. Daj mi dva tjedna i imati ćeš remek - djelo,” obećavam. Još razgovaramo o rasporedu izdavanja, o drugom rukopisu koji ona želi dobiti od mene i izvještava me o statusu pregovara za filmsku ponudu trilogije. To sve ide iz jednog uha u drugo, jer sve što mogu misliti je da je Savannah od mog lap top udaljena samo nekoliko metara. Anti - junakinja koja će biti junakinja. Ona je razlog zbog kojeg trebam dodatni par tjedana za svoj rukopis. Ne samo što je ona promijenila moju

135

priču, već je ja još jednom želim okusiti. I mislim da me još jednom neće zadovoljiti, a ne znam iz kog razloga je to tako. Uvijek sam mislio da ću se vratiti u London kada završim sa ovom rukopisom, ali sada nisam baš siguran, jer nisam spreman otkazati se njezine slatkoće. “Slušaš li me, Gavine?« Lindie pita ogorčeno. “Ni riječi:” Ja joj kažem iskreno. “Moram se vratiti pisanju.” “Nemoj zaboravi... imaš potpisivanje knjiga u Chicagu sljedećeg mjeseca.” Jebi ga... to sam zaboravio. Zadnja stvar koju želim učiniti je otići sjediti za stolom dok dugi red ljudi čeka da se susretne sa mnom. “Pošalji mi detalje, tako da mogu staviti sve u svoj kalendar.” Nakon što sam prekinuo razgovor sa Lindie, zurim u telefonu na trenutak. Pogledam prema svom lap topu i rukopisu koji kao da me moli da produžim da ga pišem, a zatim se osvrnem prema telefonu. Prije nego što se mogu zaustaviti, ja šaljem poruku Savannah.

Što radiš sada? Stavljam telefon u džep i odlučim poći dolje uzeti nešto za jelo, ali mi se telefon oglasi signalom za novu poruku i opet izvlačim telefon i džepa. Ona je odgovorila.

Čitam tvoju knjigu. Ti? Palcem prelazim preko ekrana... preko Savannahih riječi i mislim o večeri koju smo imali sinoć. Njezina me priča - o tome kako je skoro bila silovana i pakao koji je prošla da bi dokazala optužbe protiv Kevina me zadivljuje. Tu sam shvatio da sam ju zaista pogrešno procijenio. Nisam joj dao kredit za tu mirnu, unutarnju snagu koju se čini da posjeduje. Tijekom 136

posljednjih nekoliko mjeseci, odbijao sam da vjerujem da bilo koja žena može posjedovati one osobine. Pa ipak, ovdje je bila žena koja je apsolutno prekrasna, slatko nevina, ali sa kičmom od čelika, zbog koje mi je sve vrijeme kurac u erekciji. Čak mi je još više privlačna od kako je podijelila svoju “tajnu” sa mnom i sada na kraju noći, kada sam je odveo natrag doma i otpratio do vrata, apsolutno siguran da neću jebati te noći. Prije nego je i otključala vrata, sagnuo sam se i jednom sam joj rukom uhvatio lice i spustio na njena usta kratak, vrlo čist poljubac prije nego što sam rekao, “Laku noć, Slatkice”. Zbunjenost ispunjava njene lijepe oči i zbunjeno progovori: “Ne razumijem.” “Rekao sam ti laku noć,” potvrdio sam. “Vidimo se sljedeći utorak.” Krenuo sam je ostaviti, jer da sam pogledao u nju još samo jednom, znao sam da se neću moći povući i da ću je ,tu na njenom drvenom trijemu izjebati kao nitko. A to ne bi bilo u redu... ne nakon što mi je upravo rekla o napadu na nju i o čovjeku koji je mislio da ima pravo uzeti ono što je želio. Baš kao što ja radim pola vremena. Ja bih je, bez obzira na posljedice, ostavio iza sebe. Već sam to učinio jednom sa Savannah, a ako bih to učinio opet, osjećao bih se kao da nisam ništa bolji od tog čudovišta Kevina. “Jesam li nešto krivo uradila?” Savannah je progovorila prije nego što sam mogao otići sa njenog trijema. Okrenuvši se opet prema njoj, uzeo sam njezino lice u svoje dlanove, nagnuo se prema njoj i ponovno je poljubio. Ovaj put poljubac nije bio tako sladak, ne tako čist, a osjećao sam da mi je kurac sve više uzbuđen, za ono 137

što misli da bi se moglo desiti. Ali sam se odmaknuo, poljubio je u nos i rekao sam joj: “Ne, Slatkice... ti si uradila sve kao što treba.” Tada sam je ostavio da stoji pored vrata. Pokušao sam zaboraviti sve na neko vrijeme. Dva sata sam radio na svom rukopisu, potpuno se izgubio u svom pisanju, zaista sam ju odgurnuo. No, gotovo svaku minutu mog svjesnog vremena, ona je mučila moj um. Kad sam pošao u krevet prošle noći, razmišljajući o tome koliko sam je jučer trebao... kako neću dopustiti da me bilo što spriječi da bih je jebao na mom kuhinjskom stolu, a ja sam razmišljao o tome kako sam je jako jebao i kako sam joj zamutio mozak orgazmima. Tada sam počeo da drkam sjećajući se toga i bio sam zadovoljan neko vrijeme. Onda je prošlo, a ja sam opet osjetio želju za njom. I poslao sam joj poruku. Idemo da se vozimo malo. Odmah je reagirala. Zar ne pišeš?

Trebam pauzu. Doći ću po tebe za petnaest minuta. Napisala je samo jednu riječ, Ok. Savannah otvara svoja vrata i smiješi mi se sramežljivo. Stojim tamo na trenutak... i upijam je pogledom. Svoju je dugu kosu pustila, prelijeva joj se preko ramena i niz leđa. Nosi par uskih, izblijedjeli traperica, krem boje, pleteni džemper i crne jahačke čizme sa smeđim kožnim oplatama što upotpunjuje izgled žene koja je spremna da sa mnom ide na vožnju automobilom niz obalu. Koja je bila moja namjera. Da je imam bar na trenutak... da provedem neko vrijeme s njom. Vidjeti čime me još može iznenaditi. Pogledati je još koji put, tražiti joj mane ili možda je uhvatiti u laži. Možda je čak i izložiti 138

nečemu što bi je izvuklo na površinu, ne bih li je ja izbacio iz svojih misli i jednom za uvijek prekinuo moju ovu opsesiju njome. Umjesto toga, ja sam preplavljen željom za njom. Željom, a ne požudom. Budući da su to dvije različite stvari. Požuda sugerira tjelesnu potrebu da se nešto ima sve dok više ne postoji potreba za time. Želja ukazuje na žudnju... nešto što je trajno i bez kraja. Nešto na što se polako navlačite... grije vas iznutra prema van i zamagljuje sva osjetila u cijelosti. To je ono što ja osjećam za Savannah u ovom trenutku, dok stoji ispred mene, tako slatko naivna da je ona sve ono što stvarno želim. To je prvi put da želim nešto što mislim da nisam zaslužio, u najmanju ruku, a sebični dio mene... onaj dio mene, kome se ne jebe dali ću je uništiti u tom procesu, odluči je uzeti. Ulazeći u kuću, namjerno se zabijem u nju, zbog čega je ona morala da napravi korak unatrag i ja je u nekoliko koraka pratim. Zatvorim vrata za sobom i savijem se prema dolje, uzimajući je u ruke i omatam joj noge oko moga struka. Ruke su joj se automatski uhvatile za moja ramena, a ja sam iskoristio priliku kad su joj se usta otvorila u iznenađenju da bih je poljubio, kližući svojim jezikom unutra. Ovo je treći put da sam je poljubio. No, onaj bratski poljubac od sinoć kad sam je prvi put poljubio, a i onaj malo žešći poljubac koji je slijedio onaj prvi, ne treba ni računati. Ne, ovo je zaista naš prvi poljubac i dubok je u želji da je posjedujem, zahtjevan je u želji da mi se pokori. 139

Ona je odgovorila... odmah, prstima kopajući u mišiće na mom ramenu. Usta joj se kreću uz moja, njezin se jezik bori sa mojim... taj osjećaj je tako sladak, božanski topao. Maleni je jauk pobjegao iz njezina grla i prešao mojim jezikom sa još većom željom i ja sam počeo hodati po njezinoj dnevnoj sobi. Ja malo povučem svoja usta, ali samo da bih ostavio svoje usne da odmaraju lagano uz njene. “Gdje ti je spavaća soba, Slatkice?” Ona nagne prema meni i stavi usne uz moj vrat, a jednom rukom me uhvati za potiljak i malo me povuče za kosu. “Pravo naprijed, druga vrata na s lijeva.” Savannahnini su prsti čvrsto zategnuti u mojoj kosi, a ona mi povuče glavu u stranu dok hodam niz hodnik prema njenoj sobi. Osjetim kako mi jezikom prelazi preko ušne školjke i onda me ujede, zbog čega sam zarežao na ovu njezinu smjelost. Možda ću morati promijeniti njen nadimak na Spicy, jer ona nije onako slatka kako sam mislio. Ušao sam kroz vrata njezine spavaće sobe, kratko obratio pažnju na blijedo žute zidove i na jorgan ukrašen bijelom čipkom na krevetu, upotpunjene čipkastim bijelo - žutim malim jastucima sa svilenim mašnama. Tako slatko. Tako nalik Savanni. Hodam do kraja kreveta, podignem se na krevet i počnem puziti na koljenima puzati po njemu s njom još uvijek obmotanu oko mene, a onda se savijem sve dok je nisam polegao na madrac. Ona me oslobađa svoga čvrstog zagrljaja, podigne glavu i gleda u mene vrelim pogledom. “Mislila sam da ćemo na vožnju,” zadirkuje me, a ja shvaćam da volim to kako me zadirkuje. 140

“Promjena plana,” kažem joj dok se malo pridižem, proučavajući njezinu ljepotu. Prije ovog trenutka, pokušavao sam strpati Savannu u neku kategoriju na temelju mojih iskustava i boli koji sam do sada pretrpio. Nije bila niti tip junakinje niti tip anti - heroine, više nisam siguran što je ona. Ona je jednostavno nešto... drugo. Mislim o tome što mi je sinoć rekla... o paklu koji je prošla nakon što je bila skoro silovana. Pitam se da li je užas tog trenutka... kad nije imala kontrolu nad situacijom, kada ju je silovatelj zgrabio i kako je ona pokušala da zaštiti svoju nevinost... Pitam se da li joj se te uspomene vraćaju kada je drugi čovjek dotakne. Zbog toga sam počeo da se pitam što da radim s njom, a moja se sebičnost našla u drugom planu. “Želiš li to učiniti?” Pitam je neodlučno. “Ovisi... o tome što ti želiš učiniti?” Pita ona skromno, a meni je jasno i bez da kaže i riječi, ja mogu reći po izrazu njezina lica, po njezinim sramežljivim riječima koje su prožete čežnjom, da ona želi sve što joj mogu dati. No, ja moram biti siguran. Podižem ruku, polako prstima dođem do njenog vrata i ovijem joj nježno prste oko njega. Palcem joj odgurnem vilicu na trenutak, a zatim joj podignem glavu da bi joj ključna kost provirila iz majice. “Ja ću te posjedovati, Slatkice. I upotrijebit ću onoliko vremena koliko bude trebalo. Neću te pustiti iz ovog kreveta dok god te ne napunim i iskreno... nisam siguran koliko će dugo to potrajati. Moram kontrolirati tvoje tijelo... natjerati te da vrištiš... natjerati te da se previjaš u krevetu, ljubavi. Želim da me moliš za to... i samo ako su tvoje riječi dovoljno slatke za moje uši, da ću ti dati to. Dakle, opet te pitam... želiš li da to učinim?” 141

Ona ne oklijeva… niti sekundu. “Bože, da.” Njezina potpuna predaja me ubija. Nagnuvši se naprijed, stavljam ruke na krevet u visini njezinih ramena i opet je ljubim. Po četvrti put i ovaj je put čak i bolje, svaki je sljedeći put bolje. Njene usne su tako meke, njezin dah ima miris metvice i slatke kave. Jezik joj se hrabro susretne sa mojim, onda se počne stidjeti i dok ja ljubim njena usta uporno, mislim da me uzima u potpunosti. Ona mi se konačno potpuno otvara. Odmaknuvši se opet od nje, ja se pomaknem s kreveta. “Imaš previše odjeće za ono što sam planirao sa tobom.” “Pa popravimo to,” kaže ona uz osmijeh, sjedne i počne svlačiti vestu preko glave. Stavljam joj ruku na sredini prsa i polako je gurnem natrag na krevet. “Uh - uh. Dopusti mi da to ja učinim. Dopusti mi molim te da te razmotam na svoj način.” Ona je odmah legne natrag na krevet, stavljajući jednu ruku preko trbuha, a drugi zabacuje preko glave. Ona me gleda očima u kojima je znatiželja i neutažene žudnje. “U redu,” šapće. “Ali se ti prvi skini?” “Mislio sam da ja kontroliram ovdje,” kažem joj nježno i gledam je sa upozorenjem u očima. “Molim te.” Samo jedna riječ. Molim. I ja joj odmah udovoljavam. Naglim pokretom odbacujem svoje tenisice, posegnem dole da bih svukao svoje čarape. Nikad se prije nisam skinuo za ženu... ne na njezin zahtjev i nažalost, mislim da nema seksi načina na koji bi muškarac svukao svoje čarape i cipele. No, nakon što to više nije bilo na putu, ona mi nježno naredi. “Majicu... svuci je.” 142

Nasmijem joj se mrko i uhvatim rub svoje tamno sive Henleyvice i podignem je polako niz svoj torzo. Po prvi put u povijesti, drago mi je što vježbam. Drago mi je da će me gledati kao što sam ja gledao nju i nadam se da nalazi zadovoljstvo pri pogledu na moje tijelo. Dok mi je majica bila preko glave nisam mogao da je vidim, ali je čujem veoma jasno kako uzdiše zadovoljno. Kad sam odbacio majicu u stranu, vidim da su joj oči uprte na mojim grudima. Stojim tamo... apsolutno miran, dozvoljavajući da me gleda. Njezine oči lutaju... preko mog trbuha, rebrima, grudima... ramenima, rukama, a zatim natrag preko stomaka, prije nego što njen pogled padne dolje malo niže gdje i gladno gleda na moju erekciju koja je sputana trapericama. Ruke su mi došle do njihovog prvog gumba, a ona zuri u mene još upornije. Zastanem oklijevajući, ona mi ne daje ni trenutak predaha i kaže: “Požuri.” O, jebote... ona me zavodi samo jednom reći i nema pojma što mi radi. Činjenica da je moja slatka plaha Savannah traži od mene da se skinem... da bi mogla vidjeti naprezanje moga penisa, uzrokuje da mi se u glavu zamagli od prevelike požude. Duboko udahnuvši da bih kontrolirao svoj pobjesnjeli puls, ja otvorim patent hlača i gurnem ih dolje zajedno sa donjim rubljem. Elastična traka donjeg rublja pređe preko moje erekciju i on zastane oslobođen, velik, ispred njenog pogleda. Ja nespretno svučem moje traperice i odbacim ih dalje od mene, a onda zastanem uspravno pred njom s rukama labavim na svakoj strani moga tijela.

143

Savannah samo zuri u moj kurac, širom raširenih očiju i shvaćam iako smo se jučer sjajno jebali, ona nikada prije nije imala jasan pogled na moje potpuno golotinju. Vidim po izrazu njezina lica da joj se sviđa, a ja se moram obuzdati da ne bih jednostavno pao na nju. “Ti si zapanjujući,” kaže ona pobožno, a meni se koljena odsjeku na ovu njezinu pohvalu. “Hoćeš li se dodirnuti?” Šapće. Iako su njezine riječi jedva čujne, one se izrečene s naredbom. Nemam pojma gdje je Savannah naučila kako reći te stvari ili odakle joj ta smjelost dolazi, ali ja sam postao nemoćan na njene zahtjeve. Mislim da bih učinio sve što traži od mene. Ruka mi se gotovo diže da bi ispunila njen zahtjev, a zatim sam zatresao glavom i otjerao maglu iz glave. Osmjehnem joj se mračno i hvatam je za jednu nogu na koju su joj još uvijek čizme. Stegnem joj nogu ispod meke kože čizme, kažem joj, “Ni riječi više iz tih prekrasnih usana. Ja ovdje kontroliram.” “Ali…” “Ni riječi,” kažem joj tvrdim pogledom i jače joj stisnem nogu. “Ako to ne učiniš, stavit ću ti kurac u usta da bi šutjela.” Savannah zatvori oči, a njeno tijelo podrhtava od užitka kojim joj idu misli. Ja zbog tih misli stanem gristi unutrašnjost svog obraza i skoro sam si pustio krv kako bih zaustavio u namjeri da uradim točno ono što sam prijetio. Kada opet otvori oči, pogledam me, samo kimne glavom prema meni i drži usne čvrsto zapečaćene. NaŠ svet kNjiga 144

Šesnaesto poglavlje Savannah Jedino o čemu mogu misliti u ovom momentu je o pušenju Gavinove kite. Njegova prijetnja da će me u šutati stavljajući ga u moja usta izaziva požudu u meni i mogu osjetiti vlažnost među mojim nogama. Nisam nikada pušila muškarcu... nikada nisam ni željela. Nikada do ovog momenta. Kratko pomislim da se odgurnem od kreveta i zablokiram svoja usta na njega. To bi pokazalo superiornom Gavinu Cooku, koji me želi staviti u podložan položaj s kime ima posla. Jedino što me sprečava je obećanje u Gavinovim očima da će mi uraditi nešto što će me natjerati da se raspadnem u komadiće. Prilično sam sigurna... kada oboje budemo gotovi i potrošeni... neću biti ista. Pa, zadržim svoj jezik, nadajući se da ću u budućnosti imati priliku da poližem taj divni, baršunasti, čvrsti komad njegovog tijela. Osjećam se tako divno... tako željeno... tako slobodno, dok ležim na krevetu potpuno obučena, a taj divni muškarac stoji ispred mene potpuno gol. Gotovo je zasljepljujući u svojoj veličanstvenosti, a tamna koža izgleda zauzima dobar dio njegovog karaktera, privlači me koliko i njegova fizička ljepota. Bila sam tako zbunjena sinoć kada me ostavio. Sigurna sam da me želio... sigurna da je želio voditi ljubav sa mnom... jebati me ponovo, kako god to nazvali. Muškarac kao Gavin ima nagone kojima se vraća ponovo i 145

ponovo. Bilo je skoro demoralizujuće kada se odmakao, ali kada mi je rekao da radim sve kako treba, počelo je imati smisla sve. Ja sam bila ja i Gavin je bio privučen time. Nije mi važno da li sam bila heroina ili ne. Bilo je nešto u meni što je uhvatio njegov pogled i vidjeti ću gdje nas to vodi oboje. Gavin otkopča jednu čizmu i svuče je, a zatim i drugu. Brzo skida debele, vunene čarape koje nosim i nemarno ih baca u stranu. Njegov pogled dolazi do mog, a njegove zelene oči su toliko tamne, da izgledaju gotovo crne. “Ne možeš ni zamisliti što ti želim raditi Savannah.” Govori moje ime... ne Slatkice i to je gotovo kao molitva. Uzdišem zadovoljno. Spuštajući se na krevet, stavlja prst ispod pojasa mojih hlača i miluje moju kožu. “Tako meka,” mrmlja. Čekam da mi svuče hlače, ali umjesto toga on ide prema gore i grabi moj džemper točno na sredini mojih prsa. Povuče za materijal i podiže gornji dio mog tijela sa kreveta. Polako me diže dok ne sjednem uspravno, a onda me povuče prema svome licu. Poljubi me ponovo, jako i grubo i kada nam se jezici dodirnu stenje mi u usta, a i ja njemu. Rukama mi prevuče džemper preko glave, dok moj mozak razmišlja što sam obukla ispod. Nemam mnogo seksi rublja, ali olakšavajuće je što sam obukla lijep odgovarajući set... grudnjak od čipke i bikini gaće. Baca moj džemper u stranu i bulji u moje bradavice koje se dižu ispod grudnjaka. Njegovi prsti dolaze do ivice grudnjaka i polako ih povlači, dok moje bradavice iskaču van na slobodu. Materijal koji prevlači preko njih ih 146

struže i pretvaraju se u male, čvrste čvorove, a ja stenjem od senzacije. “Isuse, tvoje grudi su prelijepe,” Gavin reži. Zatim su njegove ruke ispod mog pazuha, podižući me sa kreveta u vis. Moje ruke su na njegovim bicepsima dok me drži, uvlačeći jednu bradavicu u svoja usta i grize je jako da plačem od očajanja. Gavin stenje dok me sisa i nježno liže bradavicu da mi ublaži bol. Okreće glavu prema drugoj dojci, držeći me visoko u rukama, a moja glava pada unazad. Liže moju drugu bradavicu, ponekad nježno, ponekad grubo, a zatim me ugrize nježno, uzrokujući da mi se cijelo tijelo trese dok sam oduzeta iznad kreveta u njegovom naručju. “Moram te okusiti više,” Gavin mrmlja dok me spušta dole. “Trebam svoje lice među tvojim nogama. Trebam te na svom jeziku. Da li si ikada imala muškarčev jezik u sebi, Slatkice?” Oh, Bože. Njegove riječi... njegove prljave, prljave riječi. Uzrokuju da se moje cijelo tijelo trese, glava mi je ošamućena, a moje noge su spojene čvrsto. “Da li si, Slatkice?” on pita nježno dok otkopčava moje traperice i svlači ih s mojih nogu. Glava mi mlati s jedne strane na drugu, a moje oči gledaju njegovu erekciju, koja je nemoguće veća nego prije. Primijetila sam bisernu tečnost na njegovom vrhu i želim da je okusim. Čak sam se pokušala dići sa kreveta, ali Gavin me gura u prsa i zadržava dole. “Nemoj ni da si pomislila na to ljubavi. Ne prije nego ja iskoristim svoju priliku.” Gavinovi prsti se podvlače pod moje gaćice i on ih svlači niz moje noge, bacajući ih na pod. Nijednom nije napravio potez prema mom grudnjaku i 147

dalje je napunjen mojim bolnim, nabubrenim dojkama. Spuštajući ruke među moje noge, Gavin ih širi i ne mogu si pomoći da ne budem stidljiva ispod njegovog odvažnog pogleda. Njegovi prsti dolaze do mojih butina i dosežu moj centar. Pažljivo me širi za svoj uvid. Palčevima ulazi unutra razmazujući moju vlažnost okolo. Podižući jedan zglob, gurne jedan prst u mene trljajući moje unutrašnje zidove. Kukovi mi se podižu dok se on smiješi nježno. Odmiče prste i prinosi ih ustima, ližući ih zatvara oči u zadovoljstvu. “Jebote, okus ti je tako dobar... sladak. Kao med.” Ne mogu si pomoći da se ne nasmijem, znajući bez sumnje da se igra s riječima iz svoje nove knjige o heroini. Ili je ona anti - heroina? Ne mogu se sjetiti u ovom momentu. Spuštajući se dole do mojih članaka, Gavin silazi s kreveta i povlači me za njim, tako da su mi guzovi na ivici kreveta. Zatim klekne na tepih, lice mu je tako blizu meni da mogu osjetiti toplinu njegovog daha preko vlažnosti između mojih nogu. Rukama širi moje noge još više, a zatim podiže ruke i otvara me ponovo. Nježno puše u mene, a ja drhtim. “Blistaš za mene, Slatkice,” kaže sa strahopoštovanjem. “Popiti ću svaki dio tebe.” “Da molim te.” Uzdišem, a onda mi se oči zalijepe za njegove, jer sam progovorila, a on mi rekao da ćutim. Ispunjavaju me slike njega kako me podiže i gura svoju kitu u moje lice i drhtim. Opet mi se smije nježno i kaže, “Ok je ljubavi. Želim te čuti sada. Ne zadržavaj u sebi.” Gavin zakopa svoje lice u mene i prekrije me svojim usnama. Gura jezik 148

u moj centar, pravo u mene, a moje ruke se bore da njegovu glavu zadržim na jednom mjestu. Miče lice s jedne strane na drugu, klizi jezikom u suprotnim smjerovima, masirajući me svuda. “Mmmmm,” on stenje u moju toplinu. “Mogao bih ovo raditi cio dan, Slatkice. Jebote ukopati ću se u tebe.” Njegove riječi griju moju osjetljivu kožu i gura čitava usta u mene još jače. Plačem, zadovoljstvo prolazi kroz mene. Nikada nisam osjetila nešto ovakvo i moji kukovi kruže i vrte zahtijevajući više. I daje mi to. Dugo, lagano lizanje kombinirano sa brzim treptajima o moj klitoris. Gura jezik u mene i van, grebući me svojom bradom. Cijelo mi tijelo gori, mišići su mi stisnuti tako jako da osjećam da će mi tetive pući, a zatim stavlja usta točno na moj klitoris gurajući svoj jezik u mene. Brže i brže, jače. Dodaje jedan prst, a zatim dva... onda, oh, Bože, tri, pumpajući sa njima unutra i van, dok mu je jezik na meni, ližući me brzo i odlučno. U donjem dijelu leđa me steže, a rastapanje između mojih nogu počinje, a onda ide uz moju kičmu. Zadovoljstvo u meni raste. Stisnem oči, sve bruji u meni grozničavo. A onda popušta... pucam tako vrelo i jako, da se moje cijelo tijelo podiže sa madraca i vrištim sa suzama iz grla. Ide dalje i dalje... orgazam... moje vrištanje... i Gavin nije nikada prestao micati jezik po meni. Podižem noge divlje iako drugi val zadovoljstva pulsira u meni, a onda zakopam pete u madrac i plačem dok me drugi orgazam preuzima. Ali Gavin ne staje. Pritišće svoje lice o mene jače i stenje, ližući me jezikom, njegovi prsti i dalje idu unutra i van. Podiže usta samo na momenta, dovoljno da zastenje i kaže, “Još jedan Savannah. Daj mi još jedan.” On je nemilosrdan, mahnito kreće jezikom preko mene, u mene, iz 149

mene... podiže usta tako često da me poziva ponovo i ponovo. “Ponovo, Slatkice. Jebeno trebam da ponovo svršiš. Želim te uništenu od mog jezika.” I uništi me ponovo, ovog puta sporije, ali nimalo manje moćno. Cijelo tijelo mi se trese i tople suze mi se spuštaju niz obraze, dok dugo stenjem. Moji prsti su ukopani na njegovoj glavi. Kružim i dalje kukovima, pritišćući se o njegova usta da izvučem svaki djelić zadovoljstva koje mi daje. Kada posljednji, jaki drhtaj prođe kroz mene, Gavin konačno podigne svoja usta. Blista od vlažnosti i oči su mu teške i malaksale. Bulji u mene, gotovo fascinantno, a usne mu se podižu na gore. “To je bila najvrelija stvar koju sam vidio,” kaže tiho, ruke diže uz moje noge i stišće nježno. Potpuno sam potrošena... bez kostiju... nimalo snage nije ostalo u meni. Gavin se polako podiže, brišući usta svojom rukom. Spušta se preko mene polako i podiže moje noge gore. Zatim ih raširi i gledam ga fascinirano. Bulji u mene između mojih nogu i naginje se još malo. Stražnjica mi još visi na ivici kreveta i povlačim se malo unazad da mu napravim prostora kraj mene. Trese glavom i kaže, “Ne miči se.” Naginjući se još malo, Gavin gura moje bokove, podižući ih prema mojim prsima, dok se moja stražnjica podiže još malo. Približi mi se, puštajući mi jednu nogu grabeći svoju kitu. Njegove oči ni jednom nisu napustile moju pičku dok dolazi na mene. Zakopavajući noge još malo, namješta se na moj ulaz. Mogu osjetiti koliko sam vlažna kada je gurnuo svoju erekciju o mene. Kada je po tapkao svojom kitom o moj klitoris, zadovoljstvo je prošlo kroz mene i stenjem. “Sada ću te jebati, Slatkice,” upozorava me, ali nije potrebno. Borim se s 150

bolom od potrebe za njim, da me uzme i odgovaram na njega trljajući se o njega. Gavin sikće između zuba, a zatim liježe preko mene, gurajući se u mene još malo. Ogroman je... širok, dug, čvrst i svilenkast istovremeno. Oči mu se sklapaju na kratko, zatim otvaraju ponovo, dok gura unutra još malo. “Isuse, kako si uska. Tako mokra, vrela i uska, mislim da ću umrijeti,” kaže. Za sav tjelesni bijes koji se odvijao proteklih nekoliko minuta, njegove riječi su tako svečane da imam osjećaj da doživljava nešto usamljeničko i strano. Naravno, za mene je usamljeno i strano, ali ne bi ga željela na drugi način. Njegove oči pronalaze moje i buljimo jedno u drugo, tiho razumijevanje između nas nakon što je probao sve načine, nakon što sam završila u njegovom posjedu, te stvari neće više biti iste ni za jedno od nas. Bilo da smo skupa ili odvojeni, bilo da se ovo više ne ponovi, ovo će biti nevjerojatno, jedinstveno iskustvo za nas oboje. Podižem ruku i po prvi puta ga dodirujem. Po donjem dijelu stomaka, odmah ispod pupka. Povlačim prstima nježno preko njegove kože, prateći grube dlake koje počinju tu i spuštaju se dole prema masivnoj erekciji od koje je četvrtina potonula između mojih nogu. “Daj mi ga cijelog,” kažem mu... nježno komandirajući, ali ipak komandirajući. “Cijelog.” Gavin stenje i zabija se cio u mene, duboko, duboko, sve dok se njegova karlica ne zabije u mene. Njegova prsa uzdišu unutra i van, ali njegove oči me nikad ne napuštaju. 151

“Osjećaš li to Slatkice?” “Da,” mrmljam, jer osjećam svaki centimetar njega. “Da li si osjetila pravi moment?” on pita, gotovo hitno. “Osjetila sam,” uvjeravam ga. Jer osjetila sam ga u centru svoje duše. Trenutak kada me u potpunosti zaposjeo, kada je njegovo tijelo zgrabilo moje i položilo pravo na njega. Kada me uništio za bilo što drugo. Osjetila sam to. On je osjetio. Bilo je predivno i spržilo me i prestravljena sam značenjem svega ovoga. Gavin se počinje pomjerati u meni, luksuznim udarcima i mogu osjetiti da obilježava svaki dio mene. Drži moje noge raširenim, još stojeći poduprt od pod, ali nagnut na mene pod pravim uglom. Udara me duboko, ponovo i ponovo. Njegovi pokreti su odmjereni, ubrzavajućim tempom. Primijetila sam kako se mišići na njegovom vratu naprežu i linije oko njegovih usta zatežu. Obrve mu se spuštaju prema očima, ali su mu oči bolne sa potrebom za olakšanjem. Jebe me jače... brže, pecajući se za moje tijelo, putujući unutra i vani ponovo, zatim, oh tako duboko još jednom. Prelijepo je, oslobađajuće, on je sve što sam željela od muškarca ikada prije, ali nikada stvarno nisam znala da postoji. Gavin me iznenadi stavljajući svoje ruke ispod donjeg dijela mojih leđa, dižući koljena na krevet, puneći me polako. Pokreće čitavo tijelo, držeći moje sa sobom, spuštajući me na sredinu mog madraca. Njegovi kukovi nikada ne preskoče, nastavljajući ritam. Rukama dođe do mog lica i ljubi me dok me jebe. Njegov jezik je sporiji od udarca njegovih kukova u mene i preplavljena sam osjećajima koje ću propustiti, jer tutnjanje početka mog 152

orgazma ponovo započinje. Spušta se preko mene, preko moga tijela, a noge mi se omotaju oko Gavinovih kukova. On udara jače... nemoguće jako i plačem, jer se gubim u moru nadolazećeg olakšanja. Gavin se nasilno baca na mene... posljednji puta, podižući svoje tijelo gore, dlanovima se podupirući o madrac. Gleda direktno u mene, ide apsolutno i dalje i šapuće, “Svršavam, Slatkice. Svršavam samo za tebe.” Onda zadrhti i stisne oči. Opušta ruke i spušta se na mene, plitko pumpajući među mojim nogama, dok stenje sa strane u moju kosu. “Samo za tebe,” on šapuće ponovo prije nego postane apsolutno miran i ispusti veliki uzdah u mene.

NaŠ svet kNjiga 153

Sedamnaesto poglavlje Gavin Savannah vozi Jeep malo nesigurno... bojažljivo i ja sam uvjeren da ćemo zaglavi u mekom pijesku dok ona manevrira vozilo po plaži. Posudili smo od Caseyin Jeep, a ja sam bio šokiran kada sam saznao da je cijelo vrijeme bila u svojoj sobi dok sam jebao Savannah i očito je ne zanima što je ova vrištala toliko da je mogla kuću srušiti. I osmjehnem se kada vidim kako je dala gas, vozeći Jeep stazom po tragovima guma koje su bile pred nama. Kad smo bili zajedno u krevetu, imala je mnogo hrabrosti da zahtjeva ono što želi. Drugi put smo išli na to, ona me iznenadila preuzimanjem vodstva, vraćajući me natrag u život sa svojim mekim rukama i mekim usnama na mojoj koži. Ona me je gurnula na leđa, zastala iznad mene... i sela na moj kurac, a ja sam bio na nebu. Vodila me je cijelim putem…, cijelim putem do nirvane, bio sam zadivljen samopouzdanjem koje sam video u njenim očima. Ipak, Savannah je još uvijek slatka i skromna u drugim aspektima svog života. Kad smo bili gotovi, a naše srce stopa vratio pod kontrolom, predložio sam da odemo na tu vožnju. Ona oklijevajući me pita: “Mogu li te odvesti vidjeti divlje konje na Corolli?” “Zašto tako stidljivo?” Pitao sam je s osmijehom dok sam joj ljubio donju usnicu i prelazio rukom na njezinih grudi. Lagano je zastenjala i nije ništa rekla.

154

Podigao sam glavu i zagledao se u nju. “Zašto misliš da ne bih želio ići s tobom vidjeti divlje konje?” Ona slegne ramenima i spustila pogled. “Upravo sam shvatila, da možda moraš raditi druge stvari.” Oh, slatka Savannah. Ona me jebala kao da ne postoji sutra, izvukla iz mene i najmanju kapljicu svega sto sam mogao da joj dam. Ona me je tjerala da svršavam još i još, iako sam pokušao produžavati njezino zadovoljstvo, a kad me je dokrajčila, opet se srami od mene. To je jebeno slatko. “Idemo vidjeti te tvoje divlje konje.” Rekao sam joj i poljubio je nježno. “Onda ćemo ići na ručak, a onda ćemo otići kod mene i ja ću te jebati opet... i opet.” Ona je na to samo ljupko pocrvenjela, a onda se obukla. “Vidiš ograde koje se protežu uz ocean?” Ona ukazuje na desnu stranu dok vozi Jeep preko pješčanih dina. Gledam u tom pravcu u kome mi pokazuje i vidim debele, drvene trupce namještene vertikalno uz ocean. Valovi udaraju po njima i vidim bljesak metalnih prečki koje vise između čime prave barijeru kroz vodu. “To je zato da konji ne mogu napustiti ovo zaštićeno područje,” kaže ona, a zatim pogleda preko ramena prema putu koji smo upravo napustili. “Tu iza je ograda za zaštitu stoke. Oni ne mogu preći preko nje, čime se dobiva da oni ne mogu napustiti ovaj dio otoka.” Moram priznati... Uzbuđen sam što ću vidjeti kako ti konji žive na plaži, jedu divlji zob i piju iz kaljuža koje je napravila kišnica. Ona mi je sve rekla o malim ljepoticama dok smo se oblačili, ali sam se borio da obratim pozornost na ono što je govorila dok mi je bila pred očima u donjem rublju. 155

Morao sam se suzdržati od želje da ih strgam s nje i opet joj uguram jezik između njenih nogu. Dok smo odlazili iz Savannine kuće, primijetio sam neke uokvirene fotografije na zidu u njezinoj dnevnoj sobi. Bili su uokvirena u izbjeljenom drvetu... četiri fotografije okačene jedna kraj druge. To su bile fotografije konja, a ja nikada nisam vidio ništa ljepše. Slike su snimljene u zoru, dok je sunce na pola izašlo iz dubina Atlantskog horizonta. Nebo je lijepo roza i narančaste boje, s zagasito plavim oblacima koji su se skoro dodirivali sa rubom vode. Četiri konja stajala su do koljena u valovima koji su udarali u pijesak na plaži, tri odrasla konja i jedno maleno ždrijebe. Na tri fotografije su bili svi konji, ali je posljednja fotografija je bila fotografija malog ždrebeta koje se je igralo sa valovima. Uhvatila ga je savršeno, vretenaste su mu noge bile u čudnom položaju sa ostalim djelom tijela. “Jesu li to Corolla konji?“ Pitao sam. “Da. Ipak je krdo puno veće.” “To je nevjerojatno,“ komentirao sam dok sam ih proučavao. “Gdje si ih kupila?” “Oh, ove sam napravila ja prije nekoliko godina. Imala sam sreće vidjeti konje kako se igraju sa vodom. To je rijetkost.” Okrenuo sam se i pogledao je u nevjerici. “Ti si ih napravila?” Bio sam zapanjen. Rasvjeta, kut su bili savršeni, a kompozicija besprijekorna. Bile su to fotografije koje su trebale stajati u nekoj umjetničkoj galeriji. Ona mi se samo sramežljivo nasmiješila, a ja sam rekao: “Želim ih kupiti.”

156

Samo je iznenađeno pogledala u mene i rekla: “Ja ću ti ih isprintati i daću ti ih.” Odmahujući glavom, inzistirao sam. “Ne... želim te. Točno onako kako su uramljene. Koliko?” Savannah me pogledala kao da me nikada ranije nije vidjela. “Ja ću ti ih dati,” ustrajala je. “Ne, ja ću ih kupiti.?” “Onda ih nećeš dobiti,” rekla je, okrenula se i izašla kroz vrata. Nestala je ona sramežljiva žena od prije pet minuta, a na njenom mjestu je došla žena zapovjednik. Posve jebeno fascinantno. Savannah okreće Jeep nalijevo, na tvrdom zbijenom pijesku gdje nismo u opasnosti od zapinjanja i krenemo k sjevernom dijelu plaže. Plaža je apsolutno pusta, kako je ona rekla i moglo se očekivati usred zime, ali nekoliko redova tragova guma omogućuje nam da znamo da su i druga vozila danas bili ovdje. Vozimo se još nekoliko stotina jarda i nailazimo na kamion koji je parkiran u sredini široke pješčane staze. Vidim čovjeka i ženu u zimskoj opremi za ribolov i surfanje. Savannah im mahne dok prolazimo kraj njih i oni joj odmahuju natrag u pozdrav. Ona oduševljeno pretražuje horizont ispred nas, uzaludno tražeći nedostižne konje. “Ne dolaze ovamo baš često, ali je jako teško uhvatiti ih na plaži. Oni će uglavnom ostati na drugoj strani dina, onamo iza kuća,” kaže ona dok pokazuje prstom. “Mi ćemo sigurno vidjeti nekog kada se okrenemo.”

157

Vozimo se već neko vrijeme, ne vidim niti jednog konja, pa Savannah napravi lijevo skretanje preko staze prema pješčanim dinama. Mi polako prelazimo preko prhkog pijeska prije nego što pređemo na tvrdi neasfaltirani put prema malim kućicama na plaži. Dok smo skretali iza ugla, ugledali smo nekoliko konja... samo par njih kako pasu ispred crveno obojenih kuća na štulama. Savannah parkira Jeep i mi ih kratko gledamo. Stvarno su mali, oni izgledaju kao da bi se mogli slomiti ispod mene, ako bih pokušao jahati jednoga. Nije da sam htio. Nisam pretjerano sklon konjima, nisu mi dali da imam konja kad sam bio mali. A ovi su konji tamno smeđe duge, neuredne dlake i prosto su neodoljivi. “Protiv zakona je pristupati im ili dodirivati konje, nije čak dozvoljeno niti hraniti ih.” “Zašto?” Pitam dok smo gledali kako se još jedan konj pojavljuje sa druge strane kuće i pridružuje se ostalima. “Oni jedu vrlo specifičnu hranu. Ako bi im neko dao nešto na što nisu navikli da jedu, to ih može učiniti stvarno bolesnima. Osim toga, oni mogu biti i vrlo opasni. Ne bi želio da jedan Corolla uzme zalogaj do tebe.” Jebiga, da, ne želim to. Nakon nekoliko trenutaka, Savannah stavlja Jeep u brzinu, a mi se počnemo polako kretati kroz blato njihovog staništa. Idemo dalje od oceana, oko nas ima tek pokoja manja kuća, a vjetar puše niz stabla drveća oko nas. Savannah mi kaže da su to stabla divljeg draguna, mirte i crvenog cedra. Stabla su oblikovana oceanskim vjetrovima, stvarajući gust i težak hlad dok se vozimo ispod njihove sjene. Usput nalazimo još nekoliko konja i provodimo dobar sat vremena samo tako vozeći se i gledajući okolo. 158

Konačno, Savannah nas vozi natrag na plažu, to je jedini put kojim se možemo vratiti natrag na Highway 12. Ako ne znate kako voziti vozilo po plaži, ne dolazite na Corollu. Kada smo se vratili natrag preko dina i niz pijesak, ocean se otkriva pred nama, a meni dah zastaje u grlu. Neposredno ispred nas pet su konja stajala na rubu vode, a valovi oceana su im pokrivale potkoljenice. Savannah naglo zaustavlja Jeep i parkira se odmah da bi mogli neometano da uživamo u pogledu. “Hajde,” kaže ona dok žurno izlazi iz vozila. Dok izlazim iz auta, gledam je kako poseže prema stražnjem sjedalu i grabi svoju torbu za fotoaparat koju je stavila tamo prije nego smo krenuli. Hodamo oko auta do prednje strane Jeepa i ja zasjednem na prednji gril, gledajući kako ona izvlači svoju kameru. Ona spretno uklanja poklopac objektiva i radi prilagodbe na aparatu. Savannah zatim ode nekoliko koraka naprijed, još uvijek dobar trideset metara od konja i padne na koljena u hladnom pijesku. Sa kamerom na licu, ona tiho snima slike jednu za drugom, njezin je oblik tijela ovako još i nježniji. Konji su pošli na sjever, još više ulazeći u hladnu vodu sve dok im voda nije došla do debelih stomačića. Savannah mi je već ranije rekla da su im trbusi otečeni, jer su zbog zatočeništva često pili slanu vodu. Svakih nekoliko minuta, Savannah ustaje, hoda nekoliko koraka niz plažu - dalje od mene cijelo vrijeme fotografirajući. A ja cijelo vrijeme sjedim tiho naslonjen na haubu Jeepa, još toplog od vožnje, gledajući je. U ovom mi je momentu ona tako jebeno lijepa. Isključivo usredotočena, oduševljena ljepotom ponija koji hodaju kroz ledene valove. Vjetar puše, 159

podižući joj tamnu kosu oko lica, zbog čega je ona uporno diže ruku i trza je sa lica, opet i opet. Ja bi je mogao ovako zauvijek gledati i shvaćam da mi ta iznenadna misao izaziva stezanje želudca gotovo u nevjerici. Savannah je odličan paket u nekim aspektima, kao i mnoge druge žene sa kojima sam bio a zatim sam ih lako zaboravljao. No, ona je nešto mnogo više i nešto me veoma vuče k njoj. Možda zbog toga što ona stalno mijenja svoju osobnost, jednom je smjela u potezima, a drugi put se stidljivo osmjehuje. Očajnički sam je želio, ali koliko dugo? Pitam se. Savannah se napokon diže iz svog klečećeg položaja, istegne leđa zbog pozicije u kojoj je bila već duže vrijeme. Okrene se prema meni i počne hodati natrag. Ona ima veoma zadovoljan osmijeh na licu, a oči joj iskre dok prilazi sve bliže. Sa svojim fotoaparatom u jednoj ruci, ona ide ravno prema meni, niti na trenutak ne zastavši se u svom hodu, a moje noge se otvore kada je samo na dva koraka od mene. Ona uđe točno između njih, polože svoje male ruke na mojim grudima i diže se na prste da bi me poljubila. Povuče se iz mog zagrljaja smijući se i pitajući: “Nije li to bilo nevjerojatno?” “Nevjerojatno,” slažem se dok zurim u nju, želeći što više gledati ovaj izraz na njenom, iznova i iznova, odavde do vječnosti. *** Savannah leži, spava u mojim rukama. Pogledam na sat pokraj moga kreveta, vidim da je još malo deset sati noću. Nakon što smo bili na izletu 160

na plaži, otišli smo na ručak, a zatim se vratili natrag u njenu kuću na plaži, gdje sam joj naredio da spakira vreću s odjećom za nekoliko dana. Pogledala je prema meni sa pitanjem u očima. “Imam planove za tebe,” rekao sam joj jednostavno. “Kakve?” Upitala je s osmijehom. “Oni uključuju krevet, kauč, kupaonicu, radni sto, stražnju terasu moje kuće, a vjerojatno i sjedala mog automobila. Biti ćeš zauzeta neko vrijeme.” “Ne moraš raditi?” “Da, ali bi mi dobro došla pauza,” rekao sam joj, dok je moj um izračunavao sate koji bi mi trebali da bih je izbacio iz sustava i konačno se vratio svome pisanju. “Pa, imam posla,” rekla je ukočeno i nije se pomakla sa sjedišta Jeepa. “Naravno da imaš,” rekao sam sarkastično. “To ne znači da ne možeš spavati u mojoj kući, zar ne?” “Oh, pa onda ćemo spavati na krevetu, kauču, radnom stolu, zadnjoj terasi tvoje kuće i na prednjem sjedalu tvoga Maseratija?” Pitala je zaigrano. “Ne,” sam je rekao. “Mi svakako nećemo spavati na svim tim površinama... osim možda na krevetu.” Savannah je izašla iz Jeepa i u roku od petnaest minuta se vratila i ušla u moj Maserati tako da smo mogli početi sa spiskom površina na kojima sam je htio golu i željni. Nagnuvši se nad njom dok je ona spavala, jedva joj mogu razabrati crte lica na mjesečini koja ulazi kroz prozore moje sobe. Ona je gola ispod plahti kojima je pokrivena do brade, usta su joj lagano rastavljena dok tiho diše.

161

Ja se sagnem i protrljam svoje usne o njezine. Ona mi uzdiše u usta, pa sam je nježno poljubio. Do trenutka kad je moj jezik ušao unutra, ona je ovila ruke oko mog vrata i ispušta nježan zvuk dok spava. Moja ruka ode između njenih nogu i ja znam da je potpuno kada se prvom prstu pridružio i drugi. “Gavin,” prostenjala mi je u usta. To je bilo sve što mi je trebalo. Ja joj povučem plahte sa tijela, kliznem svojim tijelom prema njenom. Guram joj noge da bi ih joj razmaknuo, stavljam svoja usta na njezinu pičkicu, navaljujući na nju poput izgladnjela čovjeka, a ona je jedina hrana koja će me održati u životi. Nakon što sam je doveo do vrhunca i nakon što mi je napunila usta svojim sokovima zadovoljstva, uspužem natrag niz njeno tijelo i uđem u nju samo jednim jedinim potiskom, jebeno obožavam onaj mio način na koji ona doziva moje ime, dok je ja udaram sve dublje i dublje. Onda je jebem polako, preplićući svoje prste sa njezinima, na kraju stenjući iz dubine duše dok sam svršavao duboko unutar nje. *** Sljedećeg jutra nalazim Savannah dolje, stoji za pultom, gleda kavu koju kuha. Ona me čuje, okrećući se da prema meni i stidljivo mi se osmjehuje preko ramena i kaže: “Dobro jutro.” “Bilo bi još bolje da si bila u mom krevetu kad sam se probudio,” kažem joj dok zastajem pored nje. Njezini se obrazi crvene kao vatra zbog moga komplimenta, pa sam je nagradio prelaskom prstima niz njenu kosu, uhvatio sam je dvjema rukama za zatiljak i povukao je nagore da bih je poljubio.

162

Kad sam je pustio, ona je ispustila uzdah zadovoljstva i udaljila se od mene da bi uzela dvije šalice za kavu. Stavlja nam kavu u šalice i dopunjuje ih s mlijekom i u svaku stavlja po malo šećera, uzmem je za ruku i odvodim je u dnevnu sobu. Sjedam na jedan kraj kauča, a ona sjeda na drugi kraj sa nogama ispod sebe. Tako je jebeno seksi, ne nosi ništa osim majice i blijedo plave gaćice, koje mogu vidjeti zato, jer vire ispod ruba. “Imam prijedlog za tebe,” kažem joj nakon što sam otpio prvi gutljaj kave. “Ako to uključuje nas gole i da mi ti daš nekoliko razarajućih orgazma, onda prihvaćam,” kaže ona s osmijehom. Smijem se... ovaj me smijeh tjera da se osjećam tako dobro. Osjećaj mi je stran, ali tako je dobro. “Smiješna djevojko. Mislim da ti mogu to omogućiti... ali kasnije. Želim razgovarati o poslu s tobom.” Oči joj postaju ozbiljne i uzima još jedan gutljaj kave. “O čemu se radi?” “Želim te zaposliti da budeš moj pomoćnik,” kažem joj i čekam njezinu reakciju. Nemam pojma što bi mogla raditi, ali mi je ta ideja došla još jučer dok sam je gledao kako fotografira divlje konje u oceanu. Mislio sam već o tome i kad sam bio duboko u njoj i onda opet dok sam je sinoć gledao na mjesečini. Došao sam do spoznaje da želim nešto više sa njom, ne samo da je vidim nekoliko puta na tjedan dok mi čisti kuću, to mi više nije bilo dovoljno. To mi nikako neće biti dovoljno, čak i ako bi ostajala svake noći.

163

Ne, ja sam htio u svojoj kući... dok budem radio, znajući da je samo nekoliko metara daleko od mene, tako da je mogu imati kad god budem htio. Jednostavno rečeno... ona je za mene postala opsesija i dok sam razmišljao o ludilu u mojim mislima, stvarno sam odlučio da mi se živo jebe ako i poludim. U kratkom vremenu koliko sam je poznavao ja sam postao ovisan o toj njezinoj slatkoći. “Tvoj pomoćnik?” Pitala je zbunjeno. “Za što je tebi potreban asistent?” Doista... za što mi treba? “Za mnoge stvari,” ja zavalim se, moj um utrke se sa idejom. “Sitne poslove... Imam mnogo sitnih poslova za završavanje. Pregledavanje pošte, sređivanje korespondencije. Imam raspored na koji se moram pridržavati. Imam potpisivanje knjige u Chicagu za dva tjedna i trebam pomoć u istraživanjima i lekturu teksta. Odgovaranje na telefonske pozive, sređivanje odjeće, odgovaranje na postove na Facebooku i Twitteru, te blog za održavanje. Moram konačno završiti rukopis, a ja jednostavno nemam vremena za sve to.” “Zašto mi se čini da ima više od toga?“ Pita sumnjičavo, držeći rub svoje šalice kave točno ispod svog nosa da bi mogla udisati miris. “Uhvatila si me,” kažem sa smiješkom. “Ja te samo želim oko sebe 24/7, tako da te ja mogu jebati kad god poželim.” To je toliko blizu istini nego što će ona ikada znati, ali ja joj to nikada neću priznati. I to je, ona je odjednom postala moja slabost. Srećom, Savannah to shvate kao šalu i šmrkne prezrivo na mene prije nego što otpije još jedan gutljaj kave.

164

“Dakle, što misliš?” Pitam je. “Ja ću ti platiti dvadeset dolara na sat, a ti možeš prestati kršiti leđa čisteći kuće i raditi kod fotografa koji te samo žele ispipati.

Također

možeš

u

međuvremenu

tražiti

drugi

posao

sa

fotografiranjem... onaj koji će biti savršen za tebe kada završim svoj posao ovdje i kad budem spreman otići.” “A kada ćeš možda biti spreman otići?” Pita me ona tiho. Slegnuvši ramenima, ogradim se. “Nekoliko mjeseci vjerojatno.” Znam da sam obećao da će moj rukopis biti gotov za dva tjedna, ali ne postoji način da se to dogodi. Ja ću još malo odugovlačiti, stvarno još uvijek nema potrebe da odem sa otoka. Nema potrebe da napustim Savannah… još uvijek. “Pusti me da razmislim o tome,” kaže ona zamišljeno.

NaŠ svet kNjiga

165

Osamnaesto poglavlje Savannah Trebalo mi je osamnaest sati da razmislim i prihvatim Gavinovu ponudu. S veseljem sam nazvala Erica i dala mu otkaz... momentalno. Također sam pozvala dvije gospođe čije sam kuće čistila istovremeno sa Gavinovom i otkazala ih, jer sam prihvatila posao sa punim radnim vremenom. Bilo im je žao, jer odlazim, ali olakšala sam im jer sam preporučila servis za čišćenje koji mi je Casey preporučila. Kada sam se probudila na moj prvi radni dan kao njegov lični asistent, osjetila sam Gavinov vreli dah na pozadini mog vrata i njegovu ruku između mojih nogu, čija su dva prsta već bila u meni. “Što se tiče radnog vremena ljubavi,” on mrmlja, a zatim me ljubi po vratu. “Mislio sam da naš prvi zajednički radni dan započnemo kako treba.” “Insistiram da svaki dan započnemo ovako,” dašćem dok me obrađuje na pravi način. “A vikendima?” izaziva me dok njegov srednji prst kruži po mom klitorisu, uzrokujući da mi se leđa izviju u luku. “I vikendima,” složim se dok osjećam orgazam kako struji kroz mene. Iznenada, Gavinova ruka nestaje i nasilno sam izvučena iz zadovoljstva. “Zašto si stao?” praktično vrištim. Kotrljajući se sa kreveta, Gavin se nježno cereka i ide prema ormaru. “Imam nešto na umu.” 166

Podižem ruke i ramena sa kreveta, naslanjajući se na laktove, gledam njegovu predivno oblikovanu zadnjicu i ramena dok on pretura po jednoj od ladica. Kada se okrene prema meni drži svilenu kravatu u rukama, žutu sa plavim prugama koje se pružaju njenom dužinom. Gledam, hipnotisana, dok se vraća prema krevetu, motajući krajeve kravate između ruku, stežući je dok nije ostalo par centimetara između. Naglo je trzne i zategne materijal “Želiš se igrati?” pita đavolski. Progutam suhoću u grlu i kimnem glavom, iako se mali strah pojavljuje duž moje kičme. Nikada nisam bila vezana prije, a njegova namjera je očita u njegovim očima. “Dođi ovamo,” naređuje i ne oklijevam dok bacam prekrivače sa sebe i izlazim iz kreveta. Oči mu klize uz mene i niz mene dok mu prilazim i pored Gavina se uvijek osjećam kao najljepši stvor na svijetu, jer me takvom čini. Kada zastanem samo stopu udaljena od njega, kaže mi, “Okreni se. Stavi ruke iza leđa.” Radim kako je tražio, pokušavajući kontrolirati drhtanje mog tijela. Gavin se naginje naprijed i spušta nježan poljubac na moje rame. “Neću te povrijediti Slatkice,” govori nježno. “Ne dok me ne budeš molila za to.” Stenjem dok razmišljam o svim načinima u kojima bih ga mogla moliti za bol. Slike njegovog dlana kako me udara po guzovima prolaze mi kroz glavu i mogu osjetiti želju kako raste među mojim nogama. Gavin počinje vezati kravatu oko mojih ruku, dok mi se zglobovi naslanjaju jedan na drugi iza mojih leđa. Dok to radi, mrmlja mi na uho, “Znaš... eksperimentirao sam sa svim tipovima ropstva. Koristio sam lisice, čepove za usta, okove i užad za prepone.” 167

Kada zadrhtim, lizne školjku mog uha i naruga mi se. “Tako je, slatka djevojko... užad za prepone. Kladim se da bi ih voljela i ti, da te svežem mekim užetom, preko dojki, zatim preko koljena i između tvojih nogu... točno preko tvog centra.” Jauk je neočekivano izašao iz mog grla i moja glava pada unazad, jer mi vrat nema dovoljno snage da je drži pred takvim prljavim slikama. Gavin se smije nježno, praveći čvor na kravati oko mojih zglobova. “Izazivam te Savannah. Nikada ne bih želio da isprljam svoju Slatkicu na taj način.” Razočarenje nadire kroz mene u valovima, a zatim on kaže, “Ne ukoliko me ne bi molila.” Nemam priliku ni da zastenjem kao odgovor, jer Gavin zateže materijal oko mojih ruku i okreće me oko mojih ramena. Bulji u mene, njegove oči me istražuju. “Jesi li ok?” Kimam glavom, dajući mu osmjeh. “Naravno.” “Dobro,” on kaže, gotovo ponosito, spuštajući prst niz moj obraz. “Sada... spusti se na koljena za mene, Slatkice. Želim vidjeti što možeš raditi samo sa svojim ustima.” Sada ne mogu zadržati ječanje koje izlazi iz mene i Gavinove oči gore zbog mog odgovaranja. Držim njegov pogled, čak i dok se spuštam na mekani tepih koji prekriva većinu drvenog poda u njegovoj sobi. Kada se spustim u nivo njegove kite, spustim pogled preko njegovog tijela i pogledam veliku erekciju koja stoji uspravno samo par centi od mog lica. Prelijep je... svjetlo roze, sa otkucajima kroz vene ispod kože. Gavin nježno uzima moje lice u svoje ruke. “Otvori usta ljubavi.” Liznem usne i otvorim usta, podižući pogled da se susretne sa njegovim još jednom. Gleda u mene sa takvim intenzitetom da osjećam da gorim. 168

“Jebemu... tako si lijepa, klečeći tu ispred mene, potpuno podložna i bespomoćna. Reci mi Slatkice... da li ćeš me progutati?” Kimam na njega, odbijajući da kažem i jednu riječ, jer se bojim da će izaći iz mene u bespomoćnom kriku želje, što ne bi bilo seksi uopće. “To je moja djevojka,” kaže nježno, privlačeći moje lice ispred sebe. Nježno me naginje naprijed dok vrh njegovog glavića ne dodirne moje usne. Kružim jezikom kratko oko njega, prije nego nagnem glavu i primim ga čitavog u sebe. Gavin reži glasno u zadovoljstvu i saznanje da sam izvukla takav zvuk iz njega preplavi me sa moći. Prstima prolazi kroz moju kosu i zgrabi me za pozadinu glave. Povučem se nazad, prevlačeći jezikom preko njegove dužine i dalje izvlačeći seksi režanje iz njega, prije nego mu posišem vrh. Opet se počnem spuštati na njega, ali Gavin mi pritiskom zadrži glavu. Njegov glas zvuči udavljeno i kaže s čuđenjem, “Malo si predobra u tome. Reći ću ti što... budi mirna, lijepa djevojko i dozvoli da te jebem u usta koji minut.” Nemam pojma što to znači, ali zatim mi pokaže držeći moju glavu mirno i krene micati bokove. Unutra i van mojih usta, kita mu se pomjera, ne preduboko, zaustavljajući se točno prije nego mi dodirne kraj grla. Prevlačim jezikom preko njega, stišćući čeljust polako na svaki novi udarac, da bi mu dala još trenja. “Jebo te, Slatkice... gdje si naučila to raditi?” On mrmlja i pumpa unutra i van mojih usta malo brže. Frustriranost mi dolazi s lijeva, jer iznenada, imam neodoljivu želju da dodirnem Gavina. Imam neodoljivu potrebu da stavim svoje ruke na njega, 169

da dodirnem njegov izloženi penis dok izlazi iz mojih usta, da masiram njegova jaja sa svojim prstima. Povučem jako zglobovima i osjećam se potpuno bespomoćno dok ulazi i izlazi iz mojih usta, jednom idući malo brže, pa sam se zagrcnula. “Izvini bejbi,” mrmlja, stišavajući glas. Klečim tu, bespomoćna ispred njega, znajući da bi mi mogao uraditi što god poželi, ako osjeti potrebu. Pogledam u lijevo i raširim oči kada vidim ogledalo od mahagonija u uglu njegove sobe. Tipično, Gavin ima prebačenu majicu preko njega, previše je lijen da bi je bacio u košaru za veš, ali dovoljno je prostora da mogu vidjeti Gavina kako ide bokovima naprijed, nazad, njegova debela kita izlazi i ulazi u moja usta. Grudi su mi izbačene naprijed, prsti mi se grče svezani na leđima, Gavin zuri u mene dok ulazi i izlazi iz mene. Morao je primijetiti moje oči, jer se njegova glava polako okrene. Gleda u mene u ogledalu, gledajući me bespomoćnu dok mu pušim rukama vezanim na leđima. Kada nam se oči susretnu u odrazu ogledala, njegove ruke stisnu moju glavu dok on mrmlja, “Jebote Savannah... to je jebeno seksi. Gledati tebe, gledati nas u ogledalu. Vrelo, zar ne?” Kimnem glavom najbolje što mogu, jer riječi su mi spriječene, veličanstvenom dužinom Gavina u mojim ustima. Iznenađena sam kada se Gavin udalji, vadeći ga iz mojih usta. Praznina u ustima uzrokuje da mi se vilica objesi, momentalno znam da je zbog praznine koju je upravo napravio. Vraćam pogled sa ogledala na Gavina, čija se prsa ubrzano pomjeraju, lagani grašci znoja su mu na čelu. 170

“Zašto si stao?” pitam nesigurno. “Zato što sam umalo svršio,” kaže, gotovo u agoniji teško dašćući, dok ruku stavlja na pozadinu svoga vrata. Proguta jako... kao da želi poništiti nadolazeći orgazam. “Još nisam spreman da svršim.” “Oh,” je sve što mogu smisliti da kažem prije nego me Gavin podigne sa poda na krevet. Stavlja me na koljena i zatim sa svojom rukom na pozadini moje glave, gura me dole na madrac, sve dok mi ga brada ne dodirne. Spušta ruku na sredinu mojih leđa i vuče ravno prstima do sredine mojih guzova. Stenjem zbog dodira na zabranjenom mjestu. “Volio bih te jednog dana jebati u guzu Slatkice. Misliš da bi mi dozvolila?” Strani zvuk izlazi iz mog grla i nehotice se počinjem dizati sa kreveta. Da li bih mu dozvolila da to uradi? Nemam pojma, ali njegove ruke se ponovo podižu na sredinu mojih leđa i opet me gurne dolje. “Ne miči se,” kaže i osjetim da se odmakao od kreveta. Nemam pojma što radi, ali čujem ga preko sobe. “Ovo ogledalo će nam trebati.” Gavin dolazi u nivo mog pogleda i stavlja veliko ogledalo odmah pored kreveta. Rumenim se kada vidim svoje golo tijelo na koljenima, grudi prilijepljene za madrac, rumene obraze i usne otečene od onog što smo upravo radili. Gavin dolazi iza mene, rukama mi miluje butine. Ponovo buljimo jedno u drugo u ogledalu i on kaže, “Vidiš kako si lijepa? Vezana, bespomoćna, predana mojoj volji. Uzela bi sve što ti dajem, zar ne Slatkice?” I ne smeta mi kimanje glavom kao znak slaganja, jer on zna odgovor. Ja bih, stvarno, uradila sve što on kaže. Jednom rukom mi miluje guz, te je spušta između mojih nogu i gurne prst. Klizi polako kroz svilenkastu vlažnost, a ja dašćem dok mi to radi par 171

puta. Moje oči ga gledaju, a zatim prelaze sa njegove ruke na krutu erekciju, koja strši, upravo iza mene. Želim ga u sebi tako jako da me boli. “Što gledaš ljubavi?” Vraćam pogled sa njegove kite na njegove oči dok me on i dalje gleda u ogledalu. “Gledam u tebe.” Prsti mu se pomjeraju u meni, sporo i smije mi se razvratno. “Gledala si u moju kitu. Oči su ti prelazile preko nje i razmišljala si o tome da sam u tebi, zar ne?” “Da,” šapućem. “Da li to želiš?” Kimam, ali on i dalje nastavlja svoj rad prstima. Čeka, ide natrag puni krug, kada me prvi puta intimno dotakao na kauču tog dana prošle sedmice. Čeka da mu kažem točno što želim da mi radi. Udahnem duboko, pobrinem se da su nam oči spojene. “Gavine... želim da me jebeš sa svojom kitom. Da li je to dovoljno jasno?” “Kristalno,” on kaže smiješeći se, bijeli mu zubi bljesnu na tamnom licu. Pomjera se iza mene, uzme erekciju jednom rukom i namjesti da je gurne unutra. Toliko sam klizava od požude i želje, da on ulazi lako bez obzira što osjetim peckanje od njegovog pritiska. Oboje stenjemo glasno. Pomiješano zvučimo harmonično i erotično. “Volio bih da sam pjesnik,” Gavin mrmlja dok se počinje kretati u meni. “Volio bih da sam pjesnik, jer tada... samo tada bih moga pronaći riječi da opišem što mi radiš. Bio bih najprodavaniji svaki puta kada bih opisao kako se osjećam... u ovom momentu, kada sam zakopan duboko u tebi.” Oh, Gavine. Njegove riječi... one jesu poezija i nisu samo niz 172

samoglasnika i suglasnika koji izlaze iz njegovih usta. Njegov ton... sa potpunim obožavanjem kojim govori. Pogađa me duboko i dok je Gavin učinio svaki dio mog tijela da drhti od zadovoljstva, po prvi puta, moje srce se stišće, jer shvaćam da oboje imamo osjećaje koji se počinju rađati duboko. Pomjera se nježno i pažljivo. Da, uzima me otpozadi sa rukama vezanim na leđima. Ramena me bole i butine drhte i znam da bi ovo trebalo biti bezlično, ali nije. Dajem Gavinu nešto u čemu on mnogo uživa i shvaćam da i ja uživam u ovom, novom, seksualnom iskustvu. Ali ništa u našoj pozi, sa njim na mojim leđima, usne nam se nikada nisu srele i ja sam potpuno podložna, ne govori o ličnosti našeg odnosa. Ne, naprotiv, dok Gavin i ja buljimo jedno u drugo u ogledalu, dah nam se ubrzava, iako se on polako pomjera u meni... mogu osjetiti vezu koja raste duboko u mojoj duši i zabija svoje kandže u mene

NaŠ svet kNjiga 173

Devetnaesto poglavlje Gavin Savannah je bila moj osobni asistent već tjedan dana i na žalost, ona radi prokleto dobro svoj posao. Ona mi otklanja svaku i najmanju smetnju ili administrativni zadatak koji sam uvijek morao sam sređivati, ja sam slobodan, ne moram raditi ništa već samo pisati. Produktivnost mi je skočila, čak i uz uzimanja pauze tijekom dana da bih pošao dole i maltretirao svoju Slatkicu. Ove pauze imaju tendenciju da postanu najbolji dijelovi moga dana. Noću... mi provodimo sate istražujući tijela jedno drugome, a to što se poznajemo nešto manje od dva tjedna ne nalazim da je čudno što mi se sviđa to što mi je dostupna u svako doba dana i noći. Jučer sam je pitao: “Da li Casey misli da je čudno to što spavaš ovdje svake noći?” Savannah mi se smije, pročisti grlo i promuklo izgovori: “Ne. Rekla je samo da joj je drago što sam konačno povaljena.” Nasmijao sam se zauzvrat, poljubio je, a zatim smo vodili ljubav na ormaru u kupaonici, odnosno na jednom od mjesta na koje sam joj obećao da će biti jebana, sada ga mogu odstraniti sa svog popisa. Da, Savannah je bila najučinkovitiji osobni asistent ikad. K vragu, čak su i njezina istraživanja brza i sveobuhvatna, što dodatno ubrzava proces dorade mog rukopisa. U ovom slučaju, ja ću ga definitivno moći završiti u 174

roku od tjedan dana. Što znači da sam se uzalud nadao da bih mogao da protegnem sve ovo da bih imao više vremena s njom. Barem će ići sa mnom u Chicago u srijedu, a tamo ćemo biti nekoliko dana. Možda mogu produžiti naše putovanje, produžiti vremenski okvir unutar kojeg mogu dovršiti rukopis, a time i produljiti vrijeme koje ću provesti sa njom. Lindie me opet pozvala jučer, podsjećajući me to da imam rok, a ja sam joj samo rekao da odjebe... da ću uzeti još mjesec dana da bih napisao tu prokletu stvar ako budem osjetio da je to ono što mi je potrebno. Ona je odgovorila pitanjem koje mi je uvijek postavljala u ovakvim trenutcima: “Piješ li, Gavine?”

Pijem... pijem iz dubina Savannah bedara, mislio sam u sebi. I oh, da to je zavisnost koja je najopojnija od svih. Uvjerio sam je da sam u redu, ali da se kreativnost ne može požurivati. To mora da je bio standardni odgovor i od drugih autora, jer sam je smirio i prestala je da me požuruje. I onda sam ju podsjetio da knjiga nije bila predviđena da bude objavljena do sljedeće godine, tako da smo imali dovoljno vremena. Sumnjao sam da je moj urednik postavio rok koji je možda fleksibilan da bi se zadovoljio originalni raspored. Moj je rukopis pretrpio promjenu u okusu, a te su promjene često uticale na mene. To se ovaj tjedan dogodilo više nego jednom. Ja sam pisao intenzivnu erotsku scenu između Honey i Max, a usput da napomenem da je Max odustao od svoga slobodnog seksualnog života i toliko bio uronjen u sceni koju sam pisao da sam osjetio kako dobivam veliku erekciju. Nije mi trebao Freud da bih shvatio da su scene seksa između Honey i Maxa bili samo moja vlastita podsvjesna želja da radim nastrane stvari sa Savannahom, sve je to dobivalo riječi preko zaslona moga lap topa. 175

Ja bih samo izašao iz sumaglice pisanja, pročitao bih opet intenzivno erotsku scenu koju sam upravo napisao i odjedanput bih bio pogođen s velikom čežnjom i još većom erekcijom za Savannahom. Onda bih se samo odgurnuo natrag sa svoga stola, na brzinu pretražio kuću sve dok je ne bih pronašao, a onda bih odigrao tu scenu u realnosti sa njom. Jednom sam je odveo na stražnjoj terasi, s hladnim, kasno siječanjskim vjetrom koji je puhao oko nas i plažom koja je za sreću zbog toga baš i bila pusta. Povukao sam joj hlače dole, a ostavio ostatak naše odjeće i postavio joj dupe na ogradi terase. I samo sam izvukao svoj kurac i jebao je brzo i žestoko. Potom sam je odmah odnio unutra, a njoj su se od hladnoće bradavice ukrutile, i odmah sam je odnio pod vrući tuš, gdje sam se obrušio opet na nju, sa od tople vode, zagrijanim tijelom. Drugi put, našao sam je kako sjedi za kuhinjskim stolom, nos joj je praktički zagnjuren u lap top, zato što za mene radi istraživanje o Jacku Trbosjeku. Imao sam zamisao da je jedan od demona u mojemu zamišljenom svetu zapravo reinkarnacija Jacka, koji je volio rasturati svoje žrtve iznutra prema van. Samo sam otišao do nje, uhvatio je za rep kojem je sputala svoju lijepu kosu, a ona je samo zabacila glavu unatrag i pogledala me. “Želim te,” rekao sam joj jednostavno, a oči su joj dobile žestinu poput zalaska sunca. Samo sam je izvukao iz stolice, sjeo sam na stolicu koja je bila zagrijana od njezine slatke guze i naredio joj da se svuče. Nije oklijevala. Kada je bila potpuno gola, rekao sam joj da me zajaši. Moj je kurac već u erekciji, ali sam joj dozvolio da obavi ostatak posla. Ruke joj se lagano tresu i dah joj je već plitak do vremena kad me je oslobodila traperica i popela se na moje 176

krilo. Neposredno prije nego što se spustila na mene, rekao sam joj da čeka i ja sam svoju ruku stavio između njenih nogu. Već je bila vlažna - siguran sam da je počela vlažiti u trenutak kada sam je povukao za rep - ali sam je ja obrađivao prstima još neko vrijeme sve dok nije bila blizu vrhunca. Tada sam je nabio čvrsto na svoj kurac i dozvolio joj da nas ona obadvoje dovede do vrhunca, jednostavno sam joj prepustio da me odvede u zaborav. Stenjao sam kao gladna životinja dok sam svršavao, vrtio bokovima i prihvatio njezino željno obrušavanje na mene. “Slatkice,” zarežao sam. Kad smo oboje prestali drhtati, ona me je lagano ugrizla za vrat i prišaptala: “Ja ću te nazvati Prljavi.” Naslonila se i pogledala me s nježnošću i humorom zamotanim sa lijepom mašnom kao poklon kome sam se dugo nadao, odjedanput sam osjećao da mi se srce okreće u grudima. "Ja sam Prljavi na tu tvoju slatkoću?” “Ti si mnogo toga za mene,” promrmljala prije nego me je poljubila. “No, prljavo je meni omiljeno.” Uzimao sam Savannah kad god sam htio, a ona nikada, niti jednom, nije rekla ne. Naprotiv u očima joj se uvijek ogledavala vrućina i dala bi se u svakoj mojoj želji. I da, sve moje želje iz lap topa prenosio sam u stvarnost, ali ja bih bio deset puta budala kad ne bih priznao sebi da se nešto više događa u mom i ne baš fiktivnom rukopisu. Honey i Max su se transformirali. Oči mu više nisu gladno lutale preko svakog komada ženskog mesa koji bi mu stao na put. Ne, on je cijelo vrijeme ostao zalijepljen na Honey, a i ona na njega. Oni su razvili vezu, 177

koja se protezala, učvršćivala, te u konačnici zacementirala preko svih mračnih dana koji su provodili zajedno. U najgorim trenutcima, oni su jedno drugome sidro koje ih čvrsto drži na zemlju. U najboljim trenutcima, oni su postali jedno drugome svjetlost na kraju tunela. Podsvjesno sam malo zabrinut zbog ove promjene, jer to je apsolutno odstupanje od plota za knjigu koju sam poslao izdavaču. Max je bio promiskuitetan... velikim djelom zbog odlika samotnjaka, sa tendencijom alfa mužjaka kako je bio prikazan u mom prvom romanu. Muškarci su željeli biti kao on, jer je on jebao sve što mu je stalo na put diljem SAD-a. A žene su željele samo jedan dio užitka koji je on obećavao. Ali sada... sada je bio monogaman i svoje je srce dao samo jednoj ženi, a definitivno sam bio zabrinut, brinulo me je to da sam ja na kraju preduboko uronilo u slatkoći Savannah Shepherd. Po prvi put, nakon dugo vremena, hodam dalje od gorčine i boli mog prošlog života, i idem prema nečemu što je dobro, slatko i u čemu nema mraka. Ja žudim za svjetlošću sa kojom Savannah sja za mene. Njezin me osmijeh smiruje, dodir joj je mekan, očaravajući. Način na koji se smije me čini jačim, a njezin drzak pogled me savladava. Ja sam pao duboko s njom i umjesto da pokušam da se i 1ndžama izvučem iz ovoga i nađem neki izlaz, ja pronalazim sebe kako se želim vezati, sa njom želim nešto mnogo više i mnogo dublje, sa njom želim ići mnogo dalje. To je nešto što sam obećao da nikad više neću učiniti, tako sam brutalno bio ozlijeđen od Amandine ruke. Ipak, morao sam sebe upozoravati da gazim po tankom ledu, stavljam svoje srce u opasnost, ja si ne mogu pomoći, već je uporno iznova tražim. 178

Stojeći kraj svog stola, okrećem vratom s jedne na drugu stranu, otpuštajući napetost koja grabi moje misli i brige. Pogledam na sat i odlučim ići na trčanje. Savannah je otišla u trgovinu i do pošte da pokupi prispjelu korespondenciju. Imam vremena za trčanje i tuš prije nego se vrati, a onda mislim da ću sjediti u kuhinji i gledati je dok nam ona kuha večeru. Kad se vratim sa trčanja, Savannah je već u kuhinji, vizija obiteljskog života, kako miješa crveni umak na štednjaku. Ona podiže poklopac druge posudu i miješa ono što je unutra. “Hej,” kaže ona veselo. “Imao si tonu pisama na pošti, ali ću ti ja to razvrstati nakon večere. Vjerojatno je potrebno provjeriti poštu svaki dan da ne bi zaostajali.” Hodam za njom i sklizne rukama oko njezina struka. Nagnem se prema njoj i poljubim je u vrat i kažem joj, "Ti nećeš raditi nakon večere.” Savannah se pokušava iskobeljati iz mog stiska. “Ti si sav znojan, Gavine. Bljak.” “Tada se dođi tuširati sa mnom,” pozivam ju. “Ne mogu. Tjestenina će biti gotova za oko pet minuta. Idi se brzo istuširaj i onda ćemo jesti,” kaže mi čvrsto, uspijevajući da se otrgne od mene. Ja se na kratko mislim o tome da je povučem na pod i natjerati je da se oznoji sa mnom, ali umjesto toga, malo sam je jače udario po zadnjici i otrčao uz stepenice. Nakon brzog tuširanja, gdje sam ignorirao svoj bolan penis, jer samo malo pritisnuti se uza Savannahu je dovoljno da mi se kurac digne, vraćam se u kuhinju u par starih trenerica i majicom. Ona cijedi tjesteninu i govori mi. “Želiš li malo vina uz večeru, prljavi dečko?” 179

Osmjehnem se na ovaj njezin nadimak i odem do stalka za vino. Izvlačim bocu Caba i otvorim je vadičepom. Savannah vadi dva tanjura iz ormarića i na moj stavlja veću tjesteninu i zaljeva ga umakom od rajčice sa češnjakom. Onda sebi stavi mnogo manju količinu svega ovoga, a ja nam sipam dvije čaše vina. Sjedimo jedno pored drugog, vodeći nevezan razgovor, dodirujemo se koljenima. Mislim da mi se sviđa ona u mojoj kuhinji, u mojoj kući, svidi mi se to što sjedi pored mene, uvlačeći glasno rezance. To je tako jednostavno i tako složeno, jer sam u svojim obrocima ranije uživao sam i to toliko dugo vremena. Ipak, ne mogu poreći osjećaj mira i ispunjenja zbog toga što je ona tu pored mene. “Mislila sam te pitati,” kaže Savannah, dok sakuplja posljednje komadiće tjestenine u svom tanjuru. “Tko je taj sladak mali dječak na fotografiji na tvom stolu?” Meni se ruka smrzne usred jela, glava mi se sama okreće prema njoj. Nisam bio spreman da me Savannah pita o Charlieju, ali moj lijepi dječak nije baš neka tajna. Iako je istina da je njegova slika sa mnom non stop u uredu, jedini razlog zbog kojeg je samo ta slika, je taj što ja nisam imao drugu njegovu sliku, a želim ga blizu sebe dok radim. Sve ostale fotografije njegova nasmijana lica su sada sjedile u prašnjavim kutijama u kući moga oca u Londonu. Sjećam se da me je Lindie jednom pitala o Charlieju, a ja sam zarežao tako žestoko na nju da je ona prebledela i odmah je počela da se ispričava. Rekao sam joj da gleda svoj jebeni posao i izjurio iz ureda. Charlie je za mene bio bol, žaljenje i bijeda slomljenog čovjeka, podijeliti svoju priču sa Savannahom me može velikom brzinom vratiti u rupu iz koje 180

su mi trebali mjeseci da izađem. Ipak, Charlie je i sunce, krezub osmijeh i topli bebini poljupci. On posjeduje najveći komad moga srca i to treba proslaviti. Ne mogu poreći i to da Savannah isto tako ima komad moga srca. Ona je tamo napravila put, postavila prebivalište i nema šanse da ode u skorije vrijeme. Možda je vrijeme za oba komada moga srca da upoznaju jedno drugo. Pročistim grlo, ostavljam vilicu i okrećem se prema njoj. “To je Charlie... moj sin.” Savannah je lice osvijetlio velik osmijeh, a ona me gurnu rukom u rame. “Imaš sina? Nema šanse. Ne mogu vjerovati da mi nikada nisi rekao.” Ona se okreće na svom stolcu licem prema meni i nagne se naprijed s uzbuđenjem, potpuno je zaboravila na svoju večeru. “Reci mi sve o njemu i nemoj me štedjeti detalja.”

Oh, Slatkice... ne želiš detalje, ali ja ću ti ih svejedno reći. Znam da će joj ono što sam joj spreman ispričati izbrisati taj osmijeh s njenog lica, ja dižem ruku i pogladim joj obraz, dok joj govorim, “On je mrtav, Slatkice.” Njeno lijepo lice je sve bljeđe, a oči joj se pune kristalnim suzama. Diže ruku da pokrije usta, iz usta joj izađe neki polu jecaj. “Oh, Gavine. Ne. Ne. Molim te ne.” Moje se srce okiva bolom, ne samo zato što još uvijek boli kada kažem da je moj lijepi dječak mrtav, već i zato što vidim da je Savannah na svojim osjetljivim ramenima preuzela na sebe sve moje agonije. Ja klimnem glavom prema njoj i jedino što mogu je... tužno se nasmijati. “Oh, dušo,” kaže dok joj suze teku niz lice. 181

Ona ustaje sa svoga stolca i sjeda mi u krilo. Ovijem ruke oko nje da ju držim na mjestu, a ona hvata moje lice objema rukama. “O, ne, ne, ne,” mrmlja dok dodiruje usnama moje čelo. Onda mi ljubi oči, a zatim obraze. Osjećam tisuću toplih poljubaca uz kožu vrata natopljenih suzama, a onda zakopa svoje lice u moje grudi osjećam kako plače. Meni se srce nadima zbog patnje koju osjeća zbog mene i ja odjednom imam potrebu da joj ublažim taj osjećaj beznađa. Ustajem sa stolice, nosim je u dnevnu sobu i sjedam na kauč, držeći je u krilu. “Shhh,” tješim ju i dok ona plače, ja je u utješno mazim po leđima i kosi. Dok je ona prolila svoju tugu na mojoj košulju, pogled mi putuje preko kamina. Gledam četiri uokvirene fotografije Corolla konja koja je slikala prije neki dan. Došao sam iz svog ureda da bih ručao i odmah sam ih primijetio. Ona mi se samo sramežljivo osmjehnula, a ja sam poljubio da bih pokazao svoju zahvalnost. Proučavajući ih sada, mislim da mi se sviđaju jako puno u mojoj kući. Budući da mi je Savannah dala nešto njezino, nešto lično njeno. Baš kao što sam joj ja upravo dao nešto moje, nešto osobno moje. Savannah se pomiče u mojim rukama i vuče me natrag. Gleda me sa suzama u očima koje još uvijek kaplju bez prestanka i kaže: “Žao mi je. Nisam trebala pitati.” Podižem ruku i stavim prste na njezinim usnama. “U redu što si to tražila. On nije tajna. To što mu se dogodilo nije tajna.” Ona mi poljubi jastučiće na prstima, a onda me zgrabi za ruku i poljubi mi dlan... ručni zglob, prije nego mi je stavila ruku na grudima. “Ne mogu ni zamisliti.” 182

Ja se nagnem naprijed i dodirnem joj usta nježno, a ona za trenutak ostaje bez daha. “Drago mi je što si pitala. To je nešto što želim podijeliti s tobom. Želim njega podijeliti... s tobom.” “Ne moraš…” “Savannah,” kažem kako bih ju prekinuo. “Ti si okrenula moj svijet naopačke u nekoliko tjedana od kako te znam. Nikad nije postojao nitko sa kime sam želio da podijelim Charlija. Samo s tobom.” Savannah se namješta na mome krilu, stavlja obraz na moje grudi i miluje me po ruci. “Reci mi onda. Reci mi o svom slatkom dječaku. Reci mi kako je zapalio tvoj svijet, a zatim te ostavio u mraku. Podijeli ga sa mnom i daj mi malo svoga tereta.” “O, Bože.” Ja šapćem dok se naginjem prema dolje da bih je poljubio u glavu i stežem je čvrsto u svoj zagrljaj. “Kako ti uvijek znaš što mi trebaš reći?” Njena ruka klizi preko mojih grudi i više se zadržava na mjestu gdje mi se nalazi srce. “Zato što sam vidjela što je ovdje unutra. Ja sam to osjetila... to je jako i dobro srce. Osjećam to kad vodiš ljubav sa mnom, kada me jebeš, a i ono sve između.” “Koliko si ti divno stvorenje,” mrmljam dok joj ljubim vrh glave. Odlučio sam joj reći svaki djelić priče, počevši od početka... počevši s Amandom. Ženom koja je ubila mog sina.

NaŠ svet kNjiga 183

Dvadeseto poglavlje Savannah Moje srce se lomi. Bukvalno lomi na pola, zatim se dva velika komada prevrću u mojim prsima, gdje se lome dalje i pulsiraju od bola, zbog Gavina. Moja pluća se sužena i u glavi mi lupa, dok strah kao krv struji kroz mene. “Upoznao sam Amandu tokom moje posljednje godine studiranja. Nije to bila ljubav na prvi pogled, ali za mene je bila kompletna i fascinirala me je. Ona je bila pjesnik...znaš, jedna od onih mračnih tipova odjevena u crno od glave do pete, pušila je cigare i citirala Poe i Donne u svojim konverzacijama. Njene oči su neprestano bile tužne i mislio sam da je to zato što je pisala tužnu poeziju cijelo vrijeme.” Slušala sam njegovu priču pažljivo, primjećujući da u njegovom glasu nema sklonosti, ali ni gorčine. Kao da mi je pričao jednostavnu priču o brodu koji je promašio obalu jednu noć. “Kako god, izlazili smo... zaljubili se, živjeli zajedno. Amanda je vremenom izašla iz svoje gotičke faze, ali je nastavila biti mrzovoljna, čak i kada nije pisala svoju tužnu poeziju. Nakon što sam diplomirao, dobio sam posao tehničkog pisca u kompaniji koja je radila upute za druge veće kompanije. Dan za danom radio sam svoj posao, sastavljajući i pišući dosadne i suhe riječi na papir, a noću sam pokušao učiniti Amandu sretnijom.” “Zašto je bila tako tužna?” pitam, moji prsti lagano mu miluju prsa dok 184

mi je glava pritisnuta na njegovo srce, tako da mogu čuti brujanje njegovog života. “Bila je depresivna... ili smo to saznali kada sam insistirao da vidimo doktora. Živjeli smo zajedno i razmišljao sam da je zaprosim, ali želio sam da bude dobro. Želio sam da bude sretna i zaljubljena u mene kao što sam ja bio u nju. Tretirali su je različitim lijekovima, izgledala je bolje određeno vrijeme i naši životi su krenuli dalje.” “Dali ste se vjenčali?” pitam oklijevajući. “Ne. Ali je ostala trudna. Koristili smo kondome, ali mora da je jedan pukao. Bilo je iznenađenje za oboje, ali bili smo sretni zbog novosti. Devet mjeseci poslije, Charlie je rođen.” Gavin pravi pauzu, pročisti grlo i kaže hrapavim glasom.” Bio je prelijep. Perfektan.” “Izgleda baš kao ti,” kažem. “Imao je Amandine oči,” on dodaje. “U svakom slučaju, bio sam prepun sreće, ali je Amanda postala depresivna opet. Njeni doktori su zamijenili njene lijekove, ali ništa nije funkcioniralo kao stalna terapija. Postporođajna depresija, rekli su, te da će biti bolje vremenom.” “Ali nije?” pretpostavljam. “Ne, nije. Amanda kao da je bila povučena sve dublje i dublje. Morao sam je tjerati da radi jednostavne stvari kao kupanje, hranjenje. Nisam joj mogao vjerovati sa Charijom, pa bi ga moja mama pazila dok sam na poslu. Ali odlučio sam to ignorirati, jer je Charli bio dobro paženo dijete tokom dana, a noću bih ga imao samo za sebe, dok je Amanda sjedila ispred televizora i gledala šou program.” “Mora da si se osjećao usamljeno.” kažem tiho. “Ponekad... ali većinom nisam, jer sam imao Charlija. I on je imao mene 185

i stvarno... to je bilo jedino do čega mi je bilo stalo. Kako god, bilo je momenata kada je izgledala dobro. Pokazala bi interes za mene i Charlija i gotovo sam se mogao pretvarati da sve ide prema boljem. Čak je bilo vrijeme kada je bila normalna apsolutno i mogla se brinuti o Charliju.” Gavin se namješta na kauču, privlačeći moje tijelo bliže svome. Uzima dubok dah i polako ga ispušta. “Jednog vikenda, dobio sam poziv u nedjelju, da moram napraviti neke prepravke na projektu na kojem sam radio, prije nego odu na prezentaciju u ponedjeljak. Morao sam otići u ured. Pokušao sam nazvati mamu da pazi Charlija, ali bila je vani. Amanda je izgledala dobro tog dana... čak je ustala u jutro i napravila doručak. Uvjerila me je da će biti dobro sa Charijom i uputila me na vrata. Oklijevao sam, ali sam pogledao u nju dok se smiješila sa sigurnošću i shvatio sam da je to samo na par sati. Što bi se moglo desiti? Poljubio sam je, poljubio Charlija i otišao.” Moje srce udara ludo u slabe zidove mojih prsa i gotovo molim Gavina da prestane sa pričom. Ali zadržim svoj jezik dok on nastavlja. “Nije me bilo dva sata i dvadeset tri minute. Kada sam se vratio u kuću, našao sam Amandu da spava na našem krevetu. Nisam mogao pronaći Charlija nigdje.” Stomak mi se grči dok zamišljam Gavina u panici dok traži svog sina. “Istrčao sam kroz vrata... kroz dvorište, dozivajući njegovo ime. Jedan od susjeda me čuo, pa je izašao da mi pomogne u potrazi. Išli smo iz dvorišta u dvorište, dok nismo stigli do kraja naše ulice, koja završava malim nasipom, a on se spušta do malog potoka u dnu brda. Tu smo pronašli Charlija... u vodi. Imao je modricu na glavi. Mrtvozornik misli da je pao i udario glavom, ulazeći prvo licem u vodu. Udavio se. Bio je star dvije 186

godine.” Prstima očajnički stežem Gavinovu majicu, zabijajući ih duboko u Gavinovu kožu. Moje suze ponovo počinju teći i puštam ih da padaju tiho na moje obraze. Drži me dok i ja njega držim, zakopavajući lice u njegova prsa, dok moje suze natapaju njegovu majicu. Nakon par minuta podižem glavu i pogledam Gavina tužnim očima. Njegove plivaju u sjećanjima o njegovom mrtvom sinu, dok spuštam prste na njegovu bradu. “Kako si preživio nešto takvo?” “Nisam,” on kaže jednostavno. “Pokušavao sam se svim silama ubiti drogom i alkoholom. I ne sjećam se prvi par mjeseci nakon njegove smrti, jer sve što sam mogao raditi je kriviti sebe, jer sam ga ostavio sa Amandom tog dana.” Ispravim se i podignem iz njegovog naručja. Okrećući tijelo, zajahala sam njegovo krilo i uzela mu lice u svoje ruke. “Ne,” praktički galamim na njega. “To nije tvoja greška. Za sve je Amanda kriva. Ona je iznevjerila Charlija, ne ti.” Gavin uzima jednu moju ruku i ljubi je prvo. Naginje se naprijed, okrzne moje usne njegovim i tužno mi se nasmiješi. “Oboje smo krivi Savannah. Prihvatio sam svoju ulogu u njegovoj smrti i uvijek ću nositi taj križ.” “Što se desilo sa Amandom?” “Imala je slom. Policija je istraživala, ali nijedna optužba nije podignuta protiv nje. Imala je medicinsku dokumentaciju o svojoj bolesti i u ostalom... nisam želio da ode u zatvor zbog toga. Ona nije mogla protiv svoje bolesti... to je bilo van njene kontrole.” “Zar nisi bio ljut na nju? Ja je čak i ne poznajem, a ljuta sam na nju i nije me briga što je bila bolesna.” Moj glas je bijesan i neljubazan. To tako 187

nisam ja. “Želio sam je ubiti,” Gavin mi priznaje. “Želio sam je odvući do tog malog potoka i držati njenu facu dole u vodi, da bi mogla osjetiti kako voda natapa njena pluća i da osjeti koliko je bolna ta spora smrt.” Moje tijelo se strese od nasilnosti u njegovom glasu, ali onda on opet duboko udahne i sporo izdahne. “Ali našao sam novi izlaz za moju ljutnju. Osim pića i droge, svoje frustracije sam liječio na drugi način.” Gavin ne objašnjava i imam osjećaj da mi se ne bi svidjeli ti drugi načini. Ali mislim da stvarno znam, jer mi je nagovijestio prije. “Seksom?” “Sa svime,” kaže mi pošteno. “Sve sam radio do ekstremnosti i mnogo toga uključuje i seks. Upetljao sam se u podzemlje Londona, naučio sam sve načine kako povrijediti ženu tako posebno da doživi višestruki orgazam. Uzimao sam zadovoljstvo kad god mi je ponuđeno, ponekad sam čak i plaćao za privilegiju da zaboravim svoju usranu egzistenciju, dok bi mi neka žena sisala kitu. Radio sam stvari koje ti bi me ogadile Slatkice, koje mi ne bi dale pravo da sjediš na mom krilu i da me tješiš.” Glava mu se objesi postiđeno i utučeno i mislila sam da se moje srce ne može više slomiti. Drhtavim rukama zgrabim njegovo lice i podignem da njegove oči susretnu moje. “Ne možeš mi se nikada zgaditi. Te stvari koje si uradio... Te stvari koje si uradio... one su bile trenutak u tvom životu. Jedan mali, neshvatljivi trenutak i uradio si ono što si morao da bi preživio. I preživio si. Samo se pogledaj... ti si više nego preživio. Ti si procvjetao.” Gavin protrese glavom tužno. “Ne, ljubavi… Nisam preživio. I nisam procvjetao. Samo postojim. To je sve što znam uraditi.” Naginjući se, slatko ga poljubim u usta i on izdahne u mene. Poljubim 188

ga malo jače, dok se njegove ruke stisnu čvršće oko mene. Zakačim se za njegova ramena i ljubim ga još, pokušavajući isisati svaki djelić boli i sumnje iz njega. Čujem ga kao stenje jače, dok se trljam o njegovo krilo, ali se povučem unazad. “Nisi u pravu Gavine. Kada samo postojiš onda ne možeš imati nikakve emocije. Nema strasti. Ali kada živiš... hvataš prilike, piješ za sretan život i motiviran si. Muškarac kojeg poznajem... muškarac kojeg sam pustila u svoje srce, on je muškarac koji živi.” Tuga u Gavinovim očima ispari i ozbiljnost ispuni njegov pogled. Sluša me pa nastavim. “Prepatio si nezamisliv boli horora u svom životu i ostavio si to iza sebe. Unazadilo te, skoro prepolovilo na pola. Ali te nije slomilo. Ti nisi dozvolio da te slomi.” “Savannah…” Gavin kaže hrapavim glasom, prepunim emocija. “Muškarac koji je držao moje lice i rekao mi da sam ja najjača heroina koju je upoznao, je muškarac koji živi svoj život. Muškarac koji me dodiruje tako slatko i radi mi lijepe prljave stvari... muškarac koji me izluđuje požudom i tjera me da vrištim iz dna svojih pluća... to je muškarac koji je ispunjen strašću. Muškarac koji piše nevjerojatne riječi i uvlači svaki dio tebe u tu priču... je genijalan muškarac i kreativan. Ti si tužan Gavine i to je u redu. Dozvoli mi da to podijelim s tobom, ali nikada nemoj pomisliti ni na minut, da si samo muškarac koji postoji.” Gavin skoči sa kauča tako brzo da zacvilim od iznenađenja. Zgrabi me za glavu odzada, naginjujući moje lice nazad i ljubeći me jako. Ljubi me sa strašću i čežnjom i usporedno pravi ovaj moment najboljim koji dijelimo. Nosi me uz stepenice do njegove druge spavaće sobe, njegove usne nijednom nisu napustile moje. Osjećam nešto drugačije. U načinu na koji me dodiruje, u načinu na koji me gleda. Otvorio se prema nečemu, što 189

nikad prije nije uradio... nečemu što je čuvao samo za sebe i dok liježe na mene na krevetu i gleda me, ja shvaćam što je drugačije. On me treba. Gavin Cooke, muškarac koji je prošao kroz tamu i torturu, gušio se u ekstazi i vjerojatno po jebao pola Londona, da bi zaboravio svoje demone, ustao iz pepela nakon što je preživio, ali dok je to činio bio je potpuno sam. Sada više nije. Sada zna da postoji još jedna osoba koja je spremna podijeliti s njim njegov teret tuge. I mogu to vidjeti u njegovim očima... upravo sada, da je shvatio da me treba. I neka mi Bog pomogne, mislim da i on meni treba, jer me naveo da osjetim i iskusim stvari za koje nisam ni pomislila da postoje oko mene. Gavin se spusti na krevet, na moje tijelo i leži na meni. Ljubi me ponovo, ovog puta pažljivije dodiruje moje usne nego ikad prije. Pomjera se polako, ali slobodnije, pritišćući usta na moja, sišući moju donju usnu, grizući me blago. Jezici nam se dodiruju. Naginje svoju glavu da može ući dublje, posjedujući me temeljito. Ljubi me i ljubi, ne praveći nijedan drugi potez da me dodirne, osim lica. Mogu osjetiti njegovu erekciju čvrstu i dugu između mojih nogu, iako nije pomjerio kukove prema meni. Ovo sada nije u vezi seksa, iako znam da će doći. Ovo trenutno je njegovo pokazivanje koliko mu je stalo do mene, ne zbog onog što sam mu rekla dole, već zbog mene kao osobe. On konačno... da, konačno, jer sam počela da gorim za još njega, skida moju odjeću, puštajući svoje usne da putuju po svakom ogoljenom dijelu mog tijela. Tiho me miluje svojim usnama, jezikom i svakim dahom koji izlazi iz njegovih usta. Uvijam se i stenjem i čak molim da mi da još, ali on 190

uzima svoje slatko i prljavo vrijeme sa mnom. Kada sam kompletno gola, ustaje s kreveta, stajući kratko da se skine, njegove oči nikad ne napuštaju moje. Kada se vrati legne ponovo na mene, moje srce zakuca gladno za njim. Mogu osjetiti njegovu toplu erekciju kako pulsira između mojih nogu sa potrebom. Ali on ne radi ništa drugo već me ponovo ljubi po čitavom tijelu, sada šapućući najslađe riječi koje sam ikada čula da izlaze iz njegovih prljavih usta.

Slatkice... tvoja koža je tako meka. Mogao bih te ljubiti i lizati svaki dan. Tvoje bradavice... su perfektne. Tvoje grudi, tvoj stomak, tvoji bokovi. Sve jebeno perfektno. Dodirivati tebe je najbolji dio svakog mog dana. Mogli bi živjeti zauvijek i kada sunce zađe, meni tebe opet ne bi bilo dovoljno. Oh, Gavine... moj pjesniče. Kada se konačno malo podigne, pogleda dole u mene. Pridržava se na jednoj ruci, dok s drugom, uzima svoju kitu i usmjerava je u mene. Ulazi lako, ja sam tako spremna za njega i kad se zabije do kraja u mene, njegove oči lepršaju zatvorene i uzdiše. Kada ih otvori ponovo, naginje se i ljubi me nježno. Kada se odmahne od mojih usta, ali prije nego se pokrene u meni, prišapće, “Hvala ti.” I u sekundi, prilično sam sigurna da je moje srce zarobljeno.

NaŠ svet kNjiga 191

Dvadeset i jedan poglavlje Gavin “Isuse, ljubavi... koliko ti je točno vremena potrebno da bi se spremila? To je samo piće s prijateljima,” kažem ogorčeno dok se naslanjam na dovratak kupaonice. Savannah je marljivo radila na sebi posljednjih pola sata. Ja sam je gledao dok je stavljala kremu na lice i oči, onda je nešto stavljala u kosi. I onda se počela šminkati – činilo se kao da stavlja milijun različitih stvari po licu – i kada je bila gotova, izgledalo je kao da na njega nije stavila ništa. Osim očiju... trepavice su joj bile tako duge i guste da me je samo jedan pogled na njih ostavio bez riječi. Zatim je sušila kosu... onda je uzela nekakav štapić kojim je prolazila niz kosu, iza kojega su ostajali blagi valovi u njenoj bujnoj predivnoj kosi. Na kraju... da, na kraju, stavila je sjajilo na usne, napućila ih u ogledalo i u tom momentu sve o čemu sam mogao misliti je kako ove glatke, mokre usne primaju u sebe moj kurac. Morao sam joj okrenuti leđa i otići u kupaonicu prije nego je izjebem upravo ovdje i upravo sada. Kriste, ona je tako jebeno lijepa i seksi i ponekad mi se čini da je sve što želim da je samo gledam. Volim način na koji ona gleda u mene, pogotovo nakon što sam joj sinoć rekao sve o Charlieju, volim i način na koji smo vodili ljubav... zbog toga mi je srce igralo, kucalo brže i skakalo, drhtao sam i stenjao od užitka.

192

Mislio sam puno o tome što je Savannah rekla... o tome da nisam samo postojao, već da sam živio. Rekla mi je da me je život savijao, ali da me nikad nije slomio. I… pa pretpostavljam da je u pravu… donekle... prešao sam svoj put, kroz mrak kojim je moj život neko vrijeme bio obuzet. Uspio sam se izvući i napisati knjigu, a kad je prilika zakucala na vrata, uspio sam se otrgnuti iz života koji me je povlačio na dno i dobio sam priliku za novi početak, ovdje u Outer Banksu. Da... napravio sam sve to sam. Ispuzao iz najdublje rupe u koju sam ikada bio u koju sam sam sebe ukopao. Ali Savannah ne zna cijelu priču, ne zna za svoj udio u svemu tome. Možda sam se izvukao do ruba rupe, ali mislim da sam visio na tom rubu na prstima. Jedva... jedva. Nisam izašao iz te jebene rupe sve dok ona nije ušla u moj život i pogledala u mene preko ruba i nasmiješila se. Nisam izašao iz te rupe sve do prošle noći kad me je uhvatila za ruke i sa svakom mrvicom snage, brige i dobrote, izvukla me je iz nje. Probudio sam se jutros, nakon što sam razmišljao o tome cijelu noć, dok sam je držao u naručju i shvatio da bih mogao imati drugačiji život od onoga na koji sam mislio, počevši od danas. Počevši upravo ovog trenutka u kojem želim da ga stvarno započnem, odmah, da odem natrag u tu kupaonicu, skinem je do gola i slavim na njenom tijelu satima. “Ja sam spremna,” kaže ona, dok izlazi iz kupaonice. “Konačno,” prigovaram joj, dok je privlačim u zagrljaj. “Izgledaš fantastično. Mirišeš čak i bolje. Znam i to da imaš jebene nevjerojatan okus. Mogu li te malo okusiti?”

193

Kima glavom, pa se ja nagnem prema dolje. Poljubim joj vlažne usne i na njima osjetio okus vanilije i metvice. Onda sam je morao pustiti, inače nikad nećemo izaći iz spavaće sobe, a ja sam znao da je željela da se sretne sa svojim prijateljima. Nakratko se čudim kolikom se brzinom odvija sve ovo između nas. Prije samo nešto više od dva tjedna, ja sam režao na nju, a ona se sklanjala od mene kao mali miš. Onda sam je prstom doveo do vrhuncu u svom Maseratiju i stvari su se od tada definitivno promijenile. Nakon što sam je prvi put jebao, znao sam, da za mene, seks više nikad neće biti isti. A sinoć... nakon što smo razgovarali o Amandi, Charliju i mojoj navici, ona me je oslobodila ostatka mog mraka sa samo nekoliko malih, utješnim, ali iskrenih riječi. I sada, evo nas ovdje, a ona želi da upoznam njezine prijatelje. Ja sam naravno spreman za taj izazov, nakon svih stvari koje sam prošao, ništa me više ne plaši. Osim mogućnošću gubitka Savannah, sada kad sam je tek pronašao. Dakle, možda sam malo nervozan što me ne vole. Posebno Brody, koji je mogu reći, vrlo zaštitnički nastrojen prema njoj. Da, zaboravite ono jato njezinih prijateljica... Brody je onaj do čijeg ću odobrenja morati doći. *** “Dali se zabavljaš?” Savannah, kaže dok hoda prema meni sa smiješkom na licu. Ona je upravo sada na mjestu gdje je granica između ljubavi i zaljubljivanja i ona je jebeno šarmantna da ja jednostavno ne znam kako se nositi sa time.

194

Gledam je kako je igrala bilijar s Hunterom, oči su mi bile zabodene na njenu guzu i na dekolte koji je pokazivala kad se naginjala iznad stola. Svako malo, prelazim pogledom okolo kako bih bio siguran da nitko drugi ne gleda njenu guzu i sise što ja ne bih prihvatio baš ljubazno. “Veoma,” uvjeravam je i dok su me njezini prijatelji svi lijepo prihvatili... osim Brodya, koji je čini se malo rezerviran, tako da bih radije da je odvedem kući i provedem sate i sate tjerajući je da vrišti. “Dakle, kako stojiš sa JILJ?” “J-I-što?” Pitam, zbunjen. “JILJ... javno iskazivanje ljubavi,” kaže ona ozbiljno. “Neki dečki ne vole to i ja sam znatiželjna što misliš ti o tome?” Nagnem se prema noj, stavim joj ruke na lice i približim je sebi. "Nisam siguran. Idemo prvo isprobati... vidjeti da li mi se sviđa ili ne.” Sagnuo sam se, dodirnuo njene usne svojima, samo s namjerom da osjetim njihovu punoću. Ali ona se pritišće u moja, otvara usta i klizi jezikom unutra. Ja sam nemoćan, moram uzvratiti istom mjerom, pa ja... dajući joj duboko, senzualan poljubac, kada sam se povukao vidim joj u očima ošamućen pogled. “Mislim da mi se sviđa,” promrmljao sam i popustio stisak. Ona prstima zamišljeno prelazi preko svojih usana i napeto zuri u mene. “I meni se stvarno sviđa.” Ruke mi skliznu do njezina struka i omotam ih oko nje i privučem je sebi. “Kada možemo otići?” “Već?” Pita u nevjerici. "Upravo smo došli.” “Prije tri sata,” ističem, iako sam do sada uživao, umirem od želje da je imam samo za sebe. 195

“Pfff,” kaže ona, mašući rukom u negiranju. “Što je tri sata u velikoj shemi stvari?” A ja se opet sagnem u želju da je na brzinu poljubim. Stavio sam svoje usne blizu njezina uha. “To je tri sata predugo bez osjećaja tvoje slatke pičkice omotano oko moga penisa. Umirem ovdje, Slatkice. Želim da odemo da te mogu pojebati.” “Oh,” rekla je dok mi je disala u vrat, a zatim se povuče unatrag i pogleda me. “Zašto nisi odmah rekao? To zvuči kao puno više zabave nego samo visjeti ovdje.” Ja joj uputim veliki osmijeh i pustim joj struk, samo da bih je uhvatio za ruku. “Hajdemo se onda oprostiti.” Okrenem se da bi smo otišli do mjesta gdje su stajale djevojke i praktično sam se zaletio u Brodya. On drži bocu vode u jednoj ruci i čašu viskija u drugoj. Predajući mi piće on kaže: “Donio sam ti piće.” Ja uzmem piće od njega, a u sebi sam uzdahnuo u frustraciji, ali ipak mu odgovorim: “Hvala, stari. Nisi morao to učiniti.”

Ali stvarno nisi morao to učiniti. “Oh, sigurno sam morao,” Brody kaže ljubazno, iako osjećam ton ironije u njegovu glasu. “Osim toga, mislio sam da bismo mogli razgovarati.” Ja sam zbog iznenađenja podignuo obrve, da bih mu pokazao što ja mislim o tome, ali se onda okrenem Savannah. “Zašto ne odeš malo se družiti s ostatkom ekipe, ljubavi? Dopusti da se Brody i ja malo bolje upoznamo jedno drugo.”

196

Savannah očima brzo pređe između Brodya i mene, a onda je ona uzdahne tiho, ali ipak čujno. “Fino. Ali požuri, Filthy. Imaš za ispuniti neka obećanja večeras.” Ja trepnem na ove riječi, jer se čini da se pokraj mene Brody ukočio dok sam je gledao kako se pridružuje Gabby, Alyssi, Casey i Hunteru. Polako ispijajući gutljaj viskija, zamišljeno sam je gledao. Ona je jebeno savršena. Savršena za mene i ja se moram pitati što to znači za moju budućnost. Prije samo nekoliko dana, imao sam velika planove za vraćanje u London kad završim svoj rukopis. Sad nemam pojma što učiniti. Ja definitivno vidim Savannah u svojoj budućnosti. Samo ne znam u kojoj ulozi. Prilično sam uvjeren da to neće uključivati brak, jer se ulaskom u brak otvaraju pitanja očekivanja djece. Savannah je tip žene koji bi željeli djecu. Puno djece. Ali to je nešto što sam ja izbrisao s moje liste još odavno i tu se ništa više neće promijeniti. Imao sam jednu šansu za dijete i ta ja propala. Ja nikad ne želim opet prolaziti kroz to, jer bol gubitka daleko nadmašuje sve ono dobro. Ja nikada više ne želim ponovo prolaziti kroz taj bol. “Neke ti duboke misli plivaju kroz glavu” kaže Brody i ja se okrenem iznenađeno prema njemu. Bio sam potpuno zaboravio da je stajao tamo. “Savannah je duboka žena,” kažem. “Ona zaslužuje duboke misli, zar ne?” “Ona zaslužuje najbolje misli,” kaže Brody, a meni ne promakne prijeteći ton u njegovu glasu. Ja uzmem još jedan mali gutljaj viskija, procjenjujući čovjeka koji je stajao ispred mene za koga je Savannah imala veliko poštovanje. Moram 197

reći... To zaštitničko u njemu prema mojoj ženi ljuti me. Lijepo je znati da Savannah ima netko tko pazi na nju, ali to je sve što je potrebno, tako da sam odlučio da raščistim s tim. “Što ti je na umu, prijatelju? Pljuni već jednom.” “Ne želim da je vidim povrijeđenu. Savannah je posebna žena. Nema sumnje i ti to već znaš. Ali je čovjek može lako povrijediti.” “Nemam namjeru povrijediti je.” “Koje su tvoje namjere, onda? Ti si ovdje samo privremeno, zar ne?” Okrenem glavu i gledam Savannah dok ona pijucka svoje pivo i smije se na nešto što je Gabby rekla. Ako se bude smijala sa mnom tako svaki dan, ja bih želio ostati s njom zauvijek. Ili ju uvjeriti da ne mogu odustati od nje. Okrećem se ponovo Brodyu i kažem mu iskreno. “Moji izvorni planovi su bili da odem čim završim rukopis. Ali ja mislim da je to u ovom trenutku lakše reći nego učiniti.” Brodyu se čini sviđa moj odgovor, a ja mogu osjetiti kako se nešto leda u njegovom ponašanju topi. “Dakle u čemu je problem? Možeš pisati bilo gdje, zar ne?” “To mogu,” kažem. “Čini se kao jednostavno rješenje, zar ne?” On me udari po leđima i nasmije se. “Čovječe, ne postoji ništa jednostavno u odnosima. Ako je tako lako, svi će ih imati.” “To i izgleda jednostavno,” ja istaknem. “Ti i Alyssa... vas ste dvoje su toliko povezani da se to jednostavno da osjetiti.” Brodyu su oči postale meke dok je gledao u nju. “Nas dvoje imamo vezu koju je teško objasniti.”

198

Pokazujući na svoju čašu sa viskijem, protresem je malo i kažem mu: “Imam ovdje čašu sa alkoholom koju mi je neko donio, treba se to ispiti, tako da imam dosta vremena.” Brody zuri u mene, pogledom kojim kao da me procjenjuje. Ja mogu vidjeti da se premišlja dali sam dostojan čuti njegovu priču, a to ne mora imati nikakve veze s ničim što zna o meni. On je vjeruje Savannahinom instinktu o meni. Naslonivši se na zid, Brody napuni plastičnu čašu vodom iz boce. “Je li ti je Savannah rekla da sam bio u zatvoru?” “Da... samo da je to bila vožnji u pijanom stanju, netko je umro, a ti si bio u zatvoru pet godina.” “To je dio priče. Drugi dio... dio koji samo nekolicina zna, a među odabranima je i Savannah... je da ja nisam bio onaj koji je vozio taj automobil. Ja sam bio u zatvoru zbog svoje tadašnje djevojke, jer me je ona molila da ja preuzmem krivicu... i ja sam platio cijenu gubitka svega što je za mene bilo važno. Izgubio sam svoju slobodu, svoju liječničku karijeru i svoju obitelj na neko vrijeme. Ona mi je sve uzela.” Otvorenih sam usta slušao i onda me je u jednom trenutku udarilo da Brody i ja imaju nešto zajedničko. Mi smo oboje imali ljubavi koje su nešto uzele od nas. Dobro sad, to su bila dva vrlo različita načina na koji smo bili povrijeđeni, ali nas je ipak duboko povrijedila žena. “Bio sam prilično slomljen kad sam izašao iz zatvora,” Brody kaže produžavajući svoju priču. “Ja sam odustao od života... od ljudi... od moje obitelji. Postojao sam u svijetu koga nisam bio svjestan.”

199

Njegove su me riječi pogodile, jer znam točno što on govori. Točno znam kakav je to osjećaj. Otvorim usta da bih nešto rekao, ali me grlo steže zbog sirovost svega toga. Pročistim grlo i pitam ga: “Kako si ti to preživio?” Brody se okreće od mene i kima glavom prema Alyssi. “Ja sam preživio radi nje. Zbog nje. Sve zbog nje.” Dok sam pijuckao svoj viski, Brody mi govori kako je čuvao tajnu od svih da on nije bio onaj koji je vozio te noći. Rekao mi je da Alyssa za tu tajnu doznala greškom, kada je načula razgovor između Brodya i njegove bivše djevojke. Tako je počeo dijeliti svoju tajnu i poslije je cijelo vrijeme dijelio svoju nesreću i bol. Kako je svaki put bio s njom, razgovarao s njom, dodirivao je... istina je postajala sve više i više podnošljivija, sve dok se na kraju... on jednostavno nije mogao više sjetiti tame. Nije on to rekao ovako, ovim riječima, a hej... ja sam pisac pa imam tendenciju da prepričavam priče, ali to je suština onoga što mi je govorio. U vrijeme dok je njegova priča bila gotova, ja sam uporno zurio u Savannah, jer mi ona nudi potpuno isti put do spasenja kao što je Alyssa ponudila Brodyu. Ovo meni i nije neka novina. Pomislio sam da je mnogo puta to prošle noći. Ali pouka ove priče je ista... da nisu sve žene stvorene jednake. To što smo ljudi, daje nam mogućnost ogromne patnju i ustajanja posle svega i iznad svega, možemo opet biti puni života nakon preživljavanja boli. Pretpostavljao sam to, a Brody je živi dokaz da je to tako. Savannah i ja ipak smo ostali do kraja noći u Last Callu, ne ostavljajući sve da bi smo se zasitili jedno drugog. U ovom trenutku, nakon što sam čuo Brodyjevu priču, prilično sam siguran, da nakon što završim rukopis ne idem nikamo. Imat ću mnogo dana i noći koje ću provesti sa Savannah, 200

tako da sam je u sljedećih nekoliko sati iz daljine gledao kako se druži sa svojim prijateljima. Kad smo izašli iz Last Calla, Savannah je malo pripita, a ja sam cijelu noć popio samo tri pića, a posljednje sam popio gotovo sat i pol prije nego što smo otišli. I potpuno sam u stanju voziti. Mogao bih upasti u nevolje sa Savannah, koja je usput budi rečeno malo previše pijana, odlučila prekrižiti novu stavku u svojoj listi seksualnih želja. Ona pokušava da me navede da zaustavim sa strane ceste, tako da me može jebati u autu. Ja zarežim u sebi na samu pomisao na to razmišljanje i uzdišem još više kad se Savannah nagne u sjedalu i dlanovima uhvati moju erekciju. Ona se čak i nagne i poljubi me kroz traperice. “Vrati se u se sjedište, Savannah,” kažem joj nježno. “Ne želim da sklizneš iz svog pojasa kao što je to.” “Onda zaustavi prokleti auto, Filthy i dokaži mi zašto si zaradio taj nadimak.” Smijem se i hvatam je za ruku i dovodim je sebi do usta, dajući joj mekani poljubac po vrhovima prstiju. “Oh, Slatkice... ti si apsolutno savršena za mene.” Ona se za kikoće dok se okreće da me pogleda. A ja je na kratko pogledam. Iako u krvi ima dosta alkohola, pogled joj je ozbiljan i uporan. “Ja sam tako jebeno savršena za tebe, Filthy. Mi smo kao stvoreni jedno za drugo.” Ne mogu zadržati svoj pogled dugo na njoj, jer moram paziti na cestu, ali sam promrmljao u znak slaganja. “Mislim da si u pravu, ljubavi.” NaŠ svet kNjiga 201

Dvadeset drugo poglavlje Savannah Preplavljena sam. Pozitivno sam preplavljena Gavinovom slavom. Nisam imala pojma. Stigli smo u Chicago jučer poslije podne, gdje smo se prijavili u hotel. Zatim me Gavin skinuo i zadovoljio me tri puta, a on jednom. Istuširali smo se, obukli i zašli vani na picu. Svidjela mi se. On mrzi gnjecavi nered, reklamirajući da je ona iz New Yorka bolja. Smijala sam mu se i nastavila sam se smijati dok smo išli The Windy City ulicom, konačno zagnjureni glave u mali bar, jer je napolju bilo antarktičko vrijeme. Sjeli smo za mali sto u uglu, ja sam pila vino, dok je on pio skoč. Držali smo se za ruke, razgovarali, smijali se i smijali još malo. Kada je došla ponoć, ogrnuo me je sa mojim crnim, zimskim kaputom, koji sam morala kupiti za ovaj put, jer ga nisam imala, te smo pješačili pet blokova do našeg hotela. Nazad u sobi, pripremila sam dvije čaše vina, ganuta željom za ovim prelijepim čovjekom. Gurnula sam ga na krevet, otkopčala njegove farmerice i zgrabila ga svojim nježnim rukama. Zatim sam stavila svoja usta na njega i lizala, ljubila, sisala i još ljubila i sisala, dok su njegove ruke bile zakopane u moju kosu, a kukovi mu se dizali sa kreveta. Njegovo stenjanje potaknulo me i prožderala sam ga bez imalo milosti. “Isuse, Slatkice,” rekao je kada sam završila. Srušila sam se na krevet 202

pored njega sa zadovoljnim osmjehom na licu. “Pružaš mi nevjerojatno zadovoljstvo,” mrmljao je dok mi je skidao odjeću. Nasmijem mu se, kompletno sretna sa svojim životom u ovom momentu. Postala sam još sretnija kada je Gavin svukao moju odjeću i pružio mi zadovoljstvo od straga. Slijedećeg dana sam bila ošamarena preko lica Gavinovim uspjehom. Njegov agent, Lindie Booth, susrela nas je na doručku u hotelu. Ona je bila tip žene koja ne trpi gluposti... visoka, kraljevska, sa crnom kosom i još crnjim očima. Pretpostavila sam da je pedesetih godina. Kada me Gavin predstavio sa rukom oko mog ramena, ona žustro protrese moju ruku i kaže. “Zadovoljstvo mi je.” Zatim sam bila zaboravljena i sve je bilo u biznisu. Dok sam ja pojela svoj bijeli omlet, Lindie je prešla preko Gavinovog poslijepodnevnog rasporeda, koji je uključivao njegovo pojavljivanje u popularnom TV šou programu, potpisivanje knjige i zabavu organiziranu od strane njegovog izdavača, za njega i još neke uspješne autore. “Savannah… ti bi trebala izaći i vidjeti grad danas,” Lindie je rekla dok me pogledala preko stola. “Gavin će biti ekstremno zauzet i možemo poslati limuzinu po tebe u hotel večeras za zabavu.” “Savannah ostaje sa mnom,” Gavin kaže prije nego sam stigla i otvoriti usta da odgovorim. “Ona je moj asistent.” “Ali... imam asistenta za tebe za potpisivanje knjige i ja ću biti s tobom na TV emisiji,” Lindie kaže s nevjericom. “I da, Savannah će biti sa mnom na oba primanja,” Gavin kaže tečno i 203

uzme gutljaj čaja koji je naručio umjesto kave. Lindie dune i kaže, “Dobro” glasom koji nije zvučao tako dobro, ali onda nastavi brbljati o ozbiljnim dogovorima koje on ima u narednim mjesecima. Kada je Gavin izašao na stejdž u TV emisiji i publika poludjela za njim, tada sam bila preplavljena njegovom slavom. Žene su stajale i vrištale za njim, mnoge držeći primjerak njegove knjige Killing the Tides u svojim rukama. Stajala sam iza scene, ali sam mogla vidjeti Gavina, voditelja TV emisije i oko pola publike. Bila sam tako ponosna na njega, kako je odgovarao na pitanja voditelja i publike. Pričao je o erotičnim scenama, ne dajući im detalje što je pokrenulo njegovu strast da ih napiše, ali nagovještavajući da su ekstremno vrele, a to mogu i ja posvjedočiti. Čitanje Gavinove knjige natjeralo me više puta da se meškoljim. Skoro sam prestala disati kada je neko iz publike pitao Gavina da li je u vezi s nekim. On nikada nije izgubio ritam. “Apsolutno.” Skoro sam umrla kada ga je voditelj pitao, “I da li odatle dobijaš inspiraciju za sve seksi scene o kojima pišeš?” Bila sam prestravljena, ali čudno zadovoljna, kada im se nasmiješio i rekao, “Ne postoje riječi kojima bih opisao pravedno što mi radimo iza zatvorenih vrata.” Prestravljena... zadovoljna i da... i dotjerana. Lindie koja je stajala do mene samo se kikotala. Potpisivanje knjige je bilo potpuno druga stvar. Za razliku od TV emisije, ovo je bilo odvojeno od fanova velikom produkcijskom scenom, a za potpis su dolazili upravo pred njega. Većina ljudi koji su došli po potpis su bili 204

divni. Bili su fanovi očito, često spajajući ruke na prsima u oduševljenju ili milujući njegov potpis u njihovim knjigama. Ali par njih… ne tako ljubaznih dama, su htjele fotografiranje ili su mu se previše približavale. Kao njegov “asistent,” morala sam slikati te mlade, zgodne žene koje su stavljale ruke na mog muškarca, dajući mu otvorene nepristojne prijedloge. Jedna žena, koja je bila obučena u gracioznu, crnu haljinu koja je dosezala do polovine butina, sa crnim kožnim čizmama sa visokim potpeticama, sa oblakom uvijene kose oko oslikanog lica, zapravo je dala Gavinu svoj broj telefona. “Nazovi me kada završiš sa ovim potpisivanjem Gavine,” rekla je dok ga je gledala direktno u oči. “Pokazati ću ti Chicago kao što ga nikada do sada nisi vidio.” Tu je Gavin zaradio kredit, dodao mi je broj i rekao ženi sa šarmantnim osmjehom. “To je odlična ponuda draga, ali nažalost, imam planove za večeras.” Naglo okrenem glavu prema njemu, dok gužvam papir u ruci. Žena me nije ni pogledala. Nažalost? Je li to on rekao nažalost? Zagledam se u njega, iako žena nije odustajala. “Slijedeći puta onda?” “Žao mi je draga, imam planove i tada.” Čekala sam da se žena makne iza linije da bi slijedeći stotinjak ljudi moglo doći na red, ali očito, nije ih mnogo moglo proći uz stepenice od kovrdžave crne kose. Ona se nagne na sto, zbog čega pola njenih dojki ispadne iz haljine. “Ti razumiješ što mislim kada kažem da ću ti pokazati Chicago kao što ga nikad nisi vidio prije?” Gavin… taj nitkov, zabaci glavu i nasmije se. Pogleda ženu u oči kaže, 205

“Da, stvarno te razumijem. Ali ova divna dama koja stoji pored mene” i tu staje da stavi ruku oko mog ramena, “bi imala nešto reći u vezi toga. Vidite, ona je ta koja je rezervirala sve moje planove i prilično sam siguran da ne bi voljela da vidim Chicago. ” Moje lice je postalo još crvenije zbog njegovog otkrića i nisam mogla ni uživati u načinu na koji se ona ozlovoljila i od šunjala se od javnog poniženja koje joj je Gavin upravo priredio. Nageo se prema meni i pro šaputao. “Stvarno si preslatka kada si ljubomorna.” Gurnem ga u ruku i prosikćem. “Nisam ljubomorna.” “Slatkice… vibriralo je iz tebe. Tako jebeno preslatko.” Zadržim svoj jezik, jer je slijedeći fan došao i počeo razgovarati sa Gavinom o knjizi i moj krvni pritisak je počeo opadati. *** “Zadivljujuća si večeras,” Gavin kaže dok me drži blizu uz Norah Jones’

Come Away with Me. Njegova zabava od izdavača je bila prizor, zakupili su cijelu dvoranu Chicago’s Waldorf Astoria. Ledene skulpture, desetočlani bend, kavijar, šampanjac, smokinzi i balske haljine. Cijeli jedan svijet udaljen od mog života, plešući ovdje sa Gavinom, osjećam se zadovoljno u ovom momentu. “Iako sam volio da ti ja kupim haljinu,” Gavin kaže dok mi prstima miluje vrat od straga. “Moram priznati da je ova što si posudila od Alysse stoji prelijepo.” Kada mi je Gavin rekao da će biti događaj sa crnim kravatama na koji 206

planiramo otići, uhvatila me panika. Nisam imala balsku haljinu i sigurno nisam imala ni novce da je kupim. On je imao ponudu, galantan i seksi muškarac kakav i jest, da mi je kupi, ali sam odbila. U prkos svim intimnim dodirima i podijeljenim orgazmima, nisam se osjećala komforno da mi Gavin kupuje odjeću. Alysa srećom je moje veličine, došla je kao spasilac i uvukla me u svoj ormar prekjučer, dajući mi da izaberem haljinu za posuditi. Oči su mi ispale kada sam vidjela sve dugine boje svile, šifona i somota. Odabrala sam jednostavnu, boje šampanjca, bez naramenica, nabrana ispod grudi i padala u ravnoj liniji do poda. Imala sam dugi prorez na leđima i dobila sam od Alysse par odgovarajućih sandala, za koje se mogu okladiti da koštaju više od tromjesečne stanarine. “Drago mi je da ti se sviđa haljina,” kažem mu i zatim vragolasto dodam. “Više ću uživati dok mi je budeš skidao.” Gavin se kikoće i stisne me čvršće. “Gdje je nestala moja stida Slatkica? Tako si sada odvažna.” “Voliš to,” izazivam ga. “Volim,” kaže svečano i sagne se da me poljubi ispod vilice. “Što misliš koliko još moramo ostati ovdje?” “Pa, obzirom da si počasni gost, mislim da ne možemo otići prije večere,” kažem tužno, jer iskreno, nema ništa što bi voljela više, već da me Gavin vrati u naš hotel i prakticira prljave stvari na mom tijelu. “Ne mogu čekati da te imam za sebe,” Gavin mrmlja. “Stvari koje ću ti raditi večeras.” Ne mogu pomoći drhtajima koji prolaze kroz moje tijelo, njegove riječi režu moju kožu i uzimaju moje nerve za taoce. 207

“Imaš najmoćnije riječi,” kažem mu dok milujem svilene revere njegovog sakoa. “One prijete da će me baciti na koljena ponekad.” “Onda smo jednaki,” kaže dok me okreće okolo i spušta nisko. Njegovo lice lebdi nad mojim, dok šapuće samo za moje uši. “Samo od gledanja tebe, moja koljena klecaju.” Podigne me ponovo i dok posljednje riječi pjesme završavaju, daje mi prekrasan poljubac u kojem javno pokazuje nježnost. Kada se odmakne, dodirnem mu lice i pitam s čuđenjem. “Kako sam imala toliko sreće da tebe dobijem?” Gavin se smiješi... sa razumijevanjem, sa tugom i sa malim dodirom humanosti. “Ja sam sretnik Slatkice. Ništa više neće biti isto.” Ne, ništa više neće biti isto. Moje tijelo, na primjer, nikada neće reagirati na drugog muškarca kao što reagira na Gavina. To nije zato što on ima neki specijalan talent, iako ima talenta na bacanje . Njegov jezik na primjer. Neću reagirati na drugog, jer je moje srce vezano za Gavina kao što nikad do sada nije pripadalo drugom muškarcu. Totalno je porobljeno od strane njega i jedino on ima moć da ga njeguje ili uništi, ali što god on izabere, moj život je sada drugačiji. Gavin me odvodi sa plesnog podija za ruku. Na pola puta do našeg stola, pogođena sam iznenadnom inspiracijom. Vukući njegovu ruku, zaustavljam ga i on me gleda sa osmjehom. Približim mu se, podignem na prste i šapnem. “Želim se igrati prljavo s tobom.” Obrve mu se podignu u zabavi i nagne se da mi poljubi nos. “Misliš ili znaš? Jer uvjeravam te uraditi ćemo to večeras.” “Ne večeras... ne poslije. Sada.” 208

Toplota bljesne u Gavinovim očima i njegova ruka stisne moju refleksno... gotovo bolno. Njegov glas je promukao kada upita, “Sada?” “Sada u ovom trenutku,” potvrdim. Gavin se okrene na jednoj nozi i počne hodati, velikim koracima, prema vratima dvorane. Moram trčati da bi uhvatila korak s njim, moja ruka je u njegovoj, drugom držim haljinu da se ne spotaknem na nju. Izvodi me sa zabave, dole u hodnik, pravo u ženski toalet. Gura vrata da ih otvori, upada unutra, vukući me za sobom, samo par žena je unutra, sve su u haljinama i nanose ruž na usne, zatim se okrenu, pogledaju nas i udahnu. “Jebemu,” on mrmlja, krene unatrag, gurajući i mene. Počinje hodati ponovo u drugi hodnik, redom provjeravajući vrata. Prva su “Računovodstvo,” druga “Servis za hranu.” Sve zaključano. Mogu osjetiti frustraciju kako izlazi iz njega u valovima i moram se potruditi da se ne kikoćem. Konačno nađe otključana vrata i kaže “Samo za osoblje.” Uđemo. To nas vodi u drugi hodnik, ovaj put popločan bijelim pločicama, ne raskošnim, sa dubokim tepihom kao u javnom dijelu hotela. Na trećim vratima on pokuša i kaže “pomoćna oprema,” miriše na prašinu, vrata se zaljuljaju i otvore. Ugura me unutra i slijedi me. Svjetlo dolazi automatski, vjerojatno su senzori. Gledam okolo s interesom u redove metalnih polica koje su napunjene raznim sredstvima za čišćenje, papirnim proizvodima i posteljinom. Srećom tu je i brava na vratima, koju Gavin brzo zaključa, a zvuk ključanice me privuče da se okrenem i suočim s njim. Smije mi se grešno. A zatim je na meni. U jednom velikom koraku, pomjeri me unazad dok mi se leđa ne 209

naslone na zid. Šakom zgrabi moju haljinu i povuče je gore, naginjući se u stranu i nazad, da bi vidio što imam ispod nje. Znam da je zadovoljan, jer mu se nosnice podignu kada ugleda tange boje šampanjca, koje sam kupila da se slažu sa bojom haljine. “Oh, Slatkice,” on izdahne brzo. “Tako jebeno slatko.” Ruku spušta između mojih nogu i prste na ivicu mojih tangi. Stišće me nježno, gotovo kao da razmatra svoj slijedeći potez. Krv mi gori, jer smo upravo napustili zabavu koju će Gavin sigurno propustiti u ostavi smo u velikom hotelu gdje osoblje stalno hoda, zbog toga kroz mene zuji nervozna energija i požuda. “Um… dušo. Malo smo kratki s vremenom... zar ne misliš da bi trebali preći na stvar?” pitam ga slatko. Gavin stenje i gurne prste u moje donje rublje. “Moram biti siguran da si spremna... onda me možeš uzeti.” Kada mu prst klizne u mene, vidi da sam stvarno spremna, jer sama ideja da ćemo uraditi sve ovo, dovoljna mi je predigra. Moji kukovi jako mu se trljaju o ruku, uvlačeći njegove prste dublje. “Više,” zahtijevam. “Sada.” Gavin stenje ponovo i rukom jako gurne ispod mojih tangi, cijepajući im ivicu na jednoj strani. Ostaci odlepršaju niz moju nogu, zaustavljajući se na mom članku. Prikovana sam Gavinovim pogledom, vrelo me gleda, dok je sve radio u hodu. Oslobodi svoju kitu i moje ruke automatski se omotaju oko njega, milujući tu baršunastu tvrdoću. “Nema vremena za to ljubavi,” kaže i poseže dole da me podigne. Noge omotam oko njega, ponovo me gurne na zid, a kita mu je na mom ulazu. “Ovo mora biti jako i brzo.” 210

Zabije se u mene i gorim u zadovoljstvu. Rukama mu zgrabim ramena i zabijem zube jako u njih. Oboje stenjemo u zajedničkoj satisfakciji i on počinje pumpati brzo. Zabija se unutra, izvlači ga do kraja i u pravom momentu zabija ponovo. Svaki nerv mi gori, krv mi pjeva od užitka, jer je u meni i pozivam. “Jače dušo, brže.” “Ubijaš me Slatkice,” on stenje u moja usta i jebe me jače i brže. “Blizu sam,” kažem mu, jer mogu osjetiti ubrzavanje pulsa i moji mišići počinju da se stišću svuda okolo. “I ja,” kaže dok gura glavu u moj vrat. Njegove usne ljube moju kožu i siše me jako. Pomjera ruku između mojih nogu, prstom pronalazi klitoris i počinje kružiti sa pritiskom, uklapajući udarce svoje kite dok me obrađuje. Brutalan je, briljantan i kompletno moj. Iznenada, tresem se, moje ruke dolaze do njegove glave i zakopam nokte u nju. Zabija se u mene još jednom, jako, mislim da ću imati modrice na leđima, a zatim mrmlja u moj vrat. “Svršavam, jebemu, svršavam jako.” Nismo mogli ostati dulje od deset minuta, računajući u to i vrijeme kada je Gavin kleknuo i mojim tangama obrisao svoje sjeme između mojih nogu. Ali... to je vjerojatno bilo najboljih deset minuta u mom životu i bila sam gladna da nešto slično ovome uradim ponovo ubrzo.

NaŠ svet kNjiga 211

Dvadeset treće poglavlje Gavin Iscrpljen sam. Prije samo tjedan dana sam bio u Chicago, a zatim letio prema ‘Velikoj Jabuci’. Bio sam u New Yorku dva dana, dva dana previše po mom mišljenju. Imao sam dogovorena dva potpisivanja knjige, sastanak s mojim urednikom, sastanak s ekipom za marketing moga izdavača i na kraju sastanak s Lindie. Bio sam u pokretu bez prestanka, susrećući ljude, govorio o mom radu i reklamirao samog sebe. Mrzio sam svaki jebeni dio toga, najviše zato, jer sam morao ostaviti Savannah kući. Trebala je ići sa mnom, ali viječe prije nego li smo trebali krenuti nije se osjećala dobro. Do jutra joj je curio nos, jedva je govorila od promuklosti, a kašljala je tako jako da sam se bojao da će iskašljati pluća. Kada sam je čuo kako kašlje, skočio sam iz kreveta, dodao joj Tylenol i sok od naranče, pa izvukao mobitel iz džepa. “Što to radiš?” zaškripala je dok je jedva gledala u mene iz kreveta. “Otkazujem svoj put,” odgovorio sam joj dok sam po mobitelu tražio Lindin broj. “Ne, ne otkazuješ,” rekla je glasom koji je zvučao kao da u grlu ima žilete. “Dušo… bolesna si. Ne ostavljam te.” “To je prehlada, Gavin. Samo prehlada, sigurna sam.”

212

“Nikada nisam čuo prehladu koja tako zvuči,” odvratim joj, a ona se zakašlje jako, kao da potvrđuje moju izjavu. “Ne otkazuješ ti ništa,” rekla mi je odlučno. “Treba mi samo nešto protiv prehlade i odmor. Biti ću dobro za dan dva.” “A tko će se brinuti o tebi dok mene nema?” Zarežao sam na nju. Nacerila mi se… crvenog nosa iz kojeg curi, a ona mi se jebeno ceri. “Tako si sladak kada glumiš mamu - kokoš,” rekla mi je smijući se, da bi se odmah potom nakašljala. “Ali ja se mogu brinuti za sebe.” “Daj molim te, da te barem odvedem doktoru,” govorim joj, gurajući mobitel nazad u džep. “Ne možeš. Moraš se spakirati i stići na aerodrom, ali obećajem ti, ako se do sutra neću bolje osjećati, otići ću doktoru. Okej?” Gunđao sam, mrmljajući prostote u po glasa i gledao je kako mi se ponovo ceri i kikoće kao kokoš. “Majka kokoš,” zadirkivala me. Nevoljko sam se pakirao, pokušao je poljubiti prije nego odem, što je ona odbila, jer nije htjela da se i ja razbolim. I tada sam joj ukazao da sam je veće prije luđački jebao i da su mi usta bila posvuda po njoj, uključujući i moj jezik u njenim ustima i da me ni najmanje ne brine da li ću se razboljeti. Još uvijek me nije željela poljubiti, već mi je pružila ruku da se rukujemo. Odbivši rukovanje, uspuzao sam na krevet i zario lice u njen vrat. “Pazi na sebe, Slatkice.” Uzdahnula je, prelazeći mi prstima po kosi i promrmljala, “I ti na sebe, Filthy.” Nazvao sam je jučer. Nije joj bilo ništa bolje i kao što je obećala, otišla je doktoru. Zvučala je grozno, ali mi je uspjela reći da joj je dao antibiotike i neki sirup protiv kašlja od kojeg joj se činilo da halucinira ružičaste slonove 213

kako gaze po njenoj sobi. Ja naravno, nisam mislio da je to smiješno i gotovo istog trena htio uskočiti u avion da se što prije vratim kući, ali se ona nježno nasmijala u slušalicu, iskašljala još dio pluća i uvjerila me da je dobro. Kada sam jutros ulazio u avion, dobio sam njenu poruku da je morala otići raditi u Haven, jer je Jimmy, tip koji inače radi subotama, bolestan. Odmah sam joj poslao poruku, podsjećajući je. I ti si bolesna. Ostani u

krevetu. Nisam tako jako bolesna kao Jimmy. I plus toga, danas se osjećam puno bolje, odgovorila mi je. Nisam bio sretan s njenim nemarnim odnosom prema vlastitom zdravlju i to sam joj dao do znanja. Dupe će ti se crveniti od moje ruke kada

dođem kući. Nije se dala zastrašiti. Obećanja, obećanja. Dovezavši se do Havena nisam vidio niti jedan drugi automobil. Ovo je drugi put da sam ovdje. Prvi puta sam došao prošli tjedan kada sam se vratio iz Chicaga. Savannah je željela odraditi nekoliko volonterskih sati i pitala me hoću li joj se pridružiti. Iskreno, nisam baš imao neku preveliku želju, ali sam nevjerojatno napredovao s rukopisom zahvaljujući Savanninoj pomoći sa svim ostalim sranjima s kojima se obično nosim, ali nisam želio biti daleko od nje. Pa sam pristao. I dobro se zabavio. Nije to bio lagan posao, ali stvarno… kako igranje sa slatkim štencima može biti išta drugo nego zabavno? I da, možda sam se igrao sa štencima više nego što sam pomagao Savannah, ali ona mi se samo smiješila i 214

odmahivala glavom, a ja sam je puštao da obavi sav prljav posao, dok sam ja češkao trbuščiće svakog psa, po nekoliko puta. Odvezao sam se iza zgrada i ugledao Brodyev kamion, ali ne i Savannin automobil. Taman sam izašao iz Maseratija kada se pojavi Brody iz uzgajivačnice. Brody zazviždi. “K vragu, čovječe… dobar autić.” “Možeš ga provozati kad god želiš, kompa,” kažem mu dok je obilazio automobil, gledajući elegantne linije i sjajnu boju. “Javit ću ti se jednom za to,” kaže mi i doda, “Tražiš Savannah?” “Da… upravo dolazim s aerodroma, a rekla mi je da će biti ovdje.” “Bila je do prije nekih sat vremena, kada se je našao da se gotovo srušila na pod. Previše je bolesna da bi radila danas.” Psujući, vratio sam se nazad do automobila. “Hvala. Idem ju nalupati po dupetu, jer je izašla iz kreveta iako sam joj izričito rekao da se ne miče.” “Opali je jednom i u moje ime,” Brody poviče za mnom, ja mu mahnem preko ramena, ulazeći u auto i odlazeći se pobrinuti za moju curu. *** Našao sam Savannah u svom krevetu - zapravo, našem krevetu sklupčanu, s pokrivačima zavučenom do brade. Čelo joj je bilo znojno, a koža ljepljiva. Sjeo sam pored nje na krevet, nježno je milujući po glavi, govoreći, “Savannah… dušo… doma sam.” Oči joj se istog trena otvore i fokusiraju na mene, a pospani osmjeh obasja joj lice. “Hej,” kaže mi, glasa još uvijek kako da joj je žaba zapela u grlu. “Ne osjećaš se ništa bolje, koliko vidim.” 215

Odmahne glavom i zakašlje se, prekrivajući usta podlakticom. “A nisam li ti ja rekao da ostaneš u krevetu? Brody mi kaže da te našao da se rušiš na pod, takoreći u nesvijesti,” izgrdim je. Savannah spusti obrve, tužno me gledajući i procvili. “Željela sam da mi bude bolje. Znala sam da se vraćaš doma danas i vidi… čak sam obukla i seksi rublje, jer sam te željela zavesti.” Otkrije se i stvarno ima neko vraški seksi rublje na sebi… crno, prozirno, čipkano i bez obzira na to što je mojoj djevojci crven nos i bale joj cure iz spomenutog nosa, moj se kurac trzne od pogleda na njeno tijelo pokriveno čipkom. Povučem pokrivač nazad do njene brade i umotam je u njega. “Zločesta djevojko. Nisi imala što tražiti van kreveta i definitivno nisi u stanju paradirati tako obučena, tjerajući da mi se digne, znajući da te neću ovakvu iskoristiti. Dobiti ćeš ti po dupetu, samo neka ti bude bolje, nećeš moći sjediti tjedan dana.” Očito se osjećala dovoljno dobro da se nasmije na moju nepostojeću prijetnju. “Falio si mi.” “I ti si meni falila,” kažem joj dok se naginjem spuštajući joj poljubac na čelo. “Da čujem, kada si zadnji put jela?” Ona slegne ramenima, a ja je pogledam ne odobravajući to što nije jela. Samo mi se nacerila. “Pileća juha, lijek, a nakon toga spavanje dok ja odradim nešto posla, okej?” “Okej,” pospano mi odgovori, već napola zatvarajući oči, dok čeka da joj spremim nešto za ručak.

216

“I ti ćeš se razboljeti,” Savannah promrmlja. “Neću se razboljeti,” odgovorim joj, privlačeći je još bliže k sebi. Moj dobro razrađen plan da je nahranim, dam joj lijekove, a onda odem raditi je bio je onemogućen. Bio mi je dovoljan jedan pogleda na nju sklupčanu u krevetu da shvatim koliko mi je nedostajala posljednja dva dana, pa sam rekao, jebeš rukopis. Skinuo sam se u donje rublje i uvukao se u krevet pored nje, zagrlio je, unatoč njenim protestima da ću se i ja razboljeti i stisnuo je čvrsto uz sebe. Zajedno smo gledali TV neko vrijeme, a Savannah je povremeno drijemala i kašljala… povremeno i teško dišući. Nije imala temperaturu, pa sam je pustio da spava u mom naručju. U šest sam nam podgrijao još juhe, natjerao je da popije antibiotike i sirup protiv kašlja, te joj pripremio kupku. Bila je pomalo nesigurna na nogama dok sam joj skidao crnu čipku s nje i pomagao joj ući u kadu. Sjedio sam na rubu kade dok se je prala, pomažući joj povremeno, samo kako bi je mogao dodirnuti. “Zločesti dečko,” promuklo promrmlja, nisam mogao ne složiti se s njom. Nakon što sam je izvukao iz kade, osušio sam joj tijelo i kosu, navukao jednu od mojih majica preko glave i spremio je nazad u krevet. Znao sam da bi se trebao primit posla oko knjige, ali nisam si mogao pomoći, već sam se uvukao u krevet zajedno s njom. Savannah ispreplete prste s mojima i ugnijezdi se bliže meni. “Jesi li blizak sa roditeljima?” Stisnuo sam naše isprepletene prste i milovao joj bok drugom rukom. “Naravno. Hoću reći… prilično smo bliski. Nakon što je Charlie preminuo i

217

nakon što sam ja prešao preko ruba, stvari su jedno vrijeme bile zategnute, ali oni su bili tu za mene, kao jebena stijena.” “Sigurna sam da su bili devastirani,” tiho je rekla. “Da… potpuno. Ne samo zbog njihovog unučeta nego i zbog sina također. Što je s tvojim roditeljima?” “Prilično su fenomenalni. Naravno, već sam ti rekla kako su me nevjerojatno podržali tijekom cijele one stvari s Kevinom.” Moje se tijelo nesvjesno zategne kada pomislim na 'cijelu tu stvar s Kevinom'. Volio bi pronaći njegovu jadnu guzicu i isprebijati ga. “Voljela bi da ih jednom upoznaš,” Savannah. Poznati joj roditelje? Hmmmm… i zašto sad ta ideja ne uzrokuje paniku u mom trbuhu? Zašto mi ta ideja zvuči privlačno? Oh, znam zašto… zato, jer mi Savannah priznaje da imamo nešto jebeno duboko među nama, baš kao što sam slutio. “Prebrzo za tebe?” tiho me pita. “Molim?” Pitam je trepćući. “Jeli što, prebrzo?” “Upoznavanje s mojim roditeljima. Odjednom si utihnuo kada sam predložila to.” Okrenem se na bok i spustim glavu na njen jastuk, tako da se gotovo dodirujemo nosovima. “Volio bih upoznati tvoje roditelje, Slatkice. Reci mi više o njima.” Nasmiješi se i duboko udahne, a meni se učini da zvuči malo bolje nego ranije. “Dat ću ti skraćenu verziju njihove biografije. June i Brian Shepherd, ovoga će ljeta proslaviti trideset godina braka. Dobili su jedno i prilično anđeosko dijete, Savannah. Mama je tajnica jednom računovođi, a 218

tata je električar. Pomalo su sramežljivi, tako da sam, iskreno, po tome na njih, ali imaju najveća i najbolja srca na svijetu. Obožavati ćeš ih.” “Siguran sam da hoću.” Jednako kao što i tebe obožavam, slatka

djevojko. “Jesi li oduvijek htio biti pisac fikcije?” “Uvijek,” odgovorim joj dok joj prebacujem ruku preko struka i privlačim je k sebi. “Jesi li napisao knjige neke druge tematike?” “Nekoliko,” kažem joj. “Iako, te su smeće.” “Ne vjerujem,” negira me. “Čitala sam tvoj rad. Nevjerojatan je.” “Jee, ali ti si čitala moje radove nakon Charlia. Pisao sam iz nekog tamnog mjesta, duboko u meni i to se vidi u knjigama. Iz nekog razloga, ljudi vole takva sranja.” “Kakve su ti druge knjige?” “Historijska naučna fantastika… vitezovi, dvorci i zmajevi i slične stvari. Nema romantike. Nema seksa.” “Smijem li pročitati nešto od toga?” “Naravno, dušo. Što god želiš,” odgovorim joj dok mi ruka klizi niz njena leđa do boka. Nije obukla gaćice nakon kupanja, pa rukom odem još niže, prelazeći joj po golom dupetu. Ona uzdahne i primakne mi se još bliže, sve dok se nije naslonila na moju erekciju, koja je počela rasti onog trena kada sam dotaknuo njeno golo dupe. Savannah zavrti bokovima o mene, trljajući se, a ja zastenjem i odgurnem se od nje. “Uh - uh,” Opomenem je. “Ti si bolesna.”

219

“Oprosti,” promrmlja, spuštajući pogled prema mojim prsima. “Znam da izgledam grozno.” Rukom prođem uz njeno tijelo, sve dok joj prstima ne podignem bradu i nagnem glavu prema gore. Nagnem se i poljubim je, pa protrljam nosom o njen. “Ne izgledaš grozno. Izgledaš predivno kao i uvijek i siguran sam da možeš osjetiti koliko te želim, koliko sam tvrd zbog tebe. Ali treba ti odmor. Što ti prije bude bolje, prije se možemo vratiti jebanju.” Obrazi su joj žarko crveni, ali ona je hrabra i odvažna kada kaže, “Ali ja nisam umorna.” “Odmaraj se,” ponovim joj. Osmjehnuvši mi se sramežljivo, ali i pomalo zločesto, kaže, “Mogla bi… znaš, olakšati te ako želiš. Mrzim razmišljati kako ležiš tu, sav tvrd, pulsirajući, željan…” “Bože, kako si zločesta,” zastenjem i okrenem lice u jastuk. Tiho se nasmije i gurne ruku među naša tijela kako bi me dodirnula. Istog je trena zaustavim svojom rukom. “Savannah… Tako mi Bog pomogao, ako ne prestaneš, zavezati ću te.” “E vidiš, o tome ti ja govorim,” uzvikne i ponovo mi pokuša uhvatiti kurac u ruku. Pustivši je iz naručja, izvučem se iz kreveta i bijesno, ne odobravajući gledam u nju. Ona mi se jebeno naceri. “Kuda ideš?” “Ili ću pod hladan tuš ili ću se sam olakšati, ti vražja ženo,” zarežim na nju. Njen cerek postane samo još veći. “Mogu li gledati?”

220

“Jebeno ćeš me uništiti,” promrmljam, okrećući se od nje krenuvši prema kupaonici. Da bi naglasio, zatvorim vrata i zaključam ih, samo kako bi bio siguran da će ostati u krevetu i odmarati se. Napravim par koraka do kupaonskog ormarića i spustim ruke na njega, podižući glavu da se pogledam u ogledalo. A tamo me dočeka moj odraz s nevjerojatno velikim jebenim osmijehom. Jednostavno zračim. Osmijeh koji je Savannah tamo stavila, a koji više nikada ne želim izgubiti. Spustim ruku do svog međunožja i povučem kurac preko bokserica i razmišljam o drkanju. I tada odlučim da ću se suzdržati od toga, jer ako Savannah mora čekati, onda ću i ja. Otvorim tuš i dok čekam da se voda ugrije skinem bokserice sa sebe. Taman kada sam zakoračio u tuš, čujem kako Savanna trese kvaku. “Zločesti dečko,” poziva me, glasa još uvijek hrapavog i zato znam da joj je još uvijek potreban odmor. “Mogu li molim te ući i gledati?” “Odlazi, Slatkice,” Zarežim. “Ne puštam tebe niti tvoje poroke unutra.” Čujem ju kako se smije i tada utihne, pa pretpostavim da me je konačno poslušala i vratila se u krevet.

NaŠ svet kNjiga 221

Dvadeset četvrto poglavlje Savannah Bože, tako sam jebeno napaljena da ne mogu podnijeti. Ja... Savannah Shepherd, žena koja na prste desne ruke može izračunati s koliko je muškaraca bila. Žena koja nije znala da postoje višestruki orgazmi. Žena koja nikada nije imala muškarca u ustima. Tako jebeno napaljena. Nakon dva dana odmora u krevetu, gdje je Gavin ispunjavao svaku moju potrebu, konačno me je pustio da ustanem. Nije mi dao da radim bilo što osim da sjedim na kauču, forsirajući me supom i antibioticima. Dva dana nakon toga, kada nije čuo moj kašalj najmanje osamnaest sati, rekao je da sam se uredno oporavila. Uredno oporavila, moja guzica. Ja sam se totalno oporavila. Naravno, imam piti antibiotike još koji dan, koje ću stvarno ispiti, ali osjećam se dobro i kao što rekoh... Napaljena kao đavo. Mogu čuti da je Gavin ustao u svom uredu, ta stolica na kojoj sjedi, škripi periodično. Ne smijem ga uznemiravati tamo, jer je to njegov privatni prostor i znam da su mu misli negdje drugo. Odlučim da okupiram svoje vrijeme, očistim pod u kuhinji, obrišem prašinu na namještaju i operem naš veš. Kada sam završila, nisam ni malo umorna i blago sam zabrinuta, jer Gavin nije nijednom došao da me provjeri. Po njemu, ja sam praktički umirala prije dva dana. Da li sam spomenula i da sam seksualno iz frustrirana? 222

Sa odlučnošću u ramenima, zgrabim usisivač i ponesem ga na drugi sprat. Uđem u Gavinovu spavaću, odmotam kabel i uključim. Počnem na udaljenoj strani, bliže krevetu, čistiti prašinu. Počnem brojati... polako u sebi, jedan, dva, tri... Guram i guram usisivač, saginjući se da dokučim ispod kreveta. Četiri,

pet, šest, sedam... Još koji puta oko noćnog ormarića mahnem usisivačem. Osam, devet,

deset... “Što je jebemu to, Slatkice?” čujem Gavina prije nego ga ugledam. Okrećući se, gledam kako prilazi zidu i isključuje kabel. Usisivač prestane raditi.

Deset sekundi. Impresivno. “Što?”Pitam nevino. “Ti usisavaš. Trebala bi se odmarati…” “Nisam bolesna.” “Još uvijek uzimaš antibiotike. Ti si bolesna…” “Nisam,” kažem dok ispuštam usisivač iz ruke i pada na pod. Posežem za krajem majice koju nosim, podignem je i skinem preko glave, bacajući je nemarno na pod. Gavin me gleda, proguta jako i upita, “Što to radiš?” “Zavodim te,” kažem ustvari. Njegove oči lutaju preko satenskog grudnjaka boje breskve koji sam odabrala poslije tuširanja, nekoliko sati prije. Lično znam da mi ova boja dobro ide uz ten, te mi se grudi čine bujnijim. Ruke mi se spuste do dugmeta na hlačama, izvučem se iz njih, odbacujući ih stopalom. Gavinove oči se naslađuju odgovarajućim donjim djelom mog rublja koje imam na sebi. Samo da bi zadržala njegovu pažnju, 223

stavim ruke na stomak, dokono trljajući kožu prstima. Zatim spustim ruke, stavljajući prst pod lastiku rublja. “Trebala bi biti u krevetu,” Gavin kaže nejasno, njegove oči su na mojim prstima, koje zavlačim dublje pod rublje. “Planiram biti,” kažem mu promišljeno, moleći se da mi priđe. Ono što dobijem je da ispusti kabl od usisivača iz ruku i skupi šake čvršće. S uzdahom kaže, “Savannah… dušo… moraš se odmarati. Imaš bronhitis. Ne trebaš čistiti i sigurno ne trebaš trošiti svoju snagu na jebanje mene.” Gubim ga. Mislila sam dok sam izvodila striptiz, da će biti moj, bespomoćna da se borim s požudom kada znam da ću izgubiti. Ono što nisam računala je da je on pažljiv, uspravan čovjek koji neće riskirati da me povrijedi zbog ponude koju mu dajem. Glupi čovjek. Napravim dva koraka, dođem do ivice kreveta i srušim se na njega. Pozicioniram se na centar i podignem se na laktove, što će moje grudi isturiti u provokativnu pozu. “Dušo… prljavi dečko... osjećam se dobro. Osjećam se odlično, ustvari, osim ove boli među mojim nogama. Trebam te.” “Isuse,” Gavin mrmlja, koračajući pola koraka prema meni. “Ako ne dođeš ovdje i daš mi veliki orgazam, morati ću se sama zadovoljiti.” “Ne bi to uradila,” izjavljuje odlučno. “Gledaj me,” kažem mu hrabro i moja ruka se ponovno spusta u moje gaćice... daleko, daleko dolje. Dodirujem se sa srednjim prstom, zapanjena sam kad otkrijem da sam 224

mokra. Gurajući dalje, blago dodirnem klitoris. Kukovi mi se podignu s kreveta i čudan jauk izađe iz mojih usta. Gavin je na meni u sekundi, čupa moju ruku između mojih nogu i ruši me svojim tijelom. Njegove usne su na mojim, njegov jezik duboko u mojim ustima. Ljubi me divlje, energično, kao tigar koji je puštan iz kaveza, koji nije jeo danima i tu je lijep, sočan odrezak koji ga čeka. “Jebemu, Savannah.” Praktično mi reži u grlo. “Izluđuješ me.” “To je bio plan,” mrmljam, gurajući kukove gore, dole, protiv njegove tvrdoće. Gavin podigne usta s mojih i pogleda me pažljivo. “Jesi li sigurno dobro?” “Dobro sam,” kažem mu sa osmjehom, ljubeći njegovu bradu, njegovu vilicu, uvijajući kukovima ponovo. “Bit ću nježan,” obećava mi. “Da se nisi usudio,” režim na njega. Daje mi divlji osmjeh i gurne svoj jezik ponovo u moja usta *** Soba je u polu mraku, svjetlo od TV - a baca plave sjenke preko naših tijela, dok ležim u Gavinovom naručju. Jednom rukom mazi mi leđa, a drugom kosu. Ostali smo u krevetu cijelo poslije podne, testirajući svoju izdržljivost i snagu, malo drijemajući, jednom smo jeli i ponovo nastavili s valjanjem. Prije deset minuta, Gavin je ušao u mene krajnje jako, gotovo mi je iščašio kukove svojim posljednjim silovitim potiskom, a zatim me je ljubio nježno naredne dvije minute. Kada se izvukao iz mene i legao na svoju stranu 225

kreveta, rekao je, “Gotov sam. Potrošila si me. Nemam više ništa za tebe ljubavi.” Kikoćem se i prevrnem na njega, namještajući glavu na njegovo rame, ruku prebacim preko njegovog struka. On me privuče rukama bliže, milujući moja leđa i kosu i osjećala sam se dragocjeno kao nikad u svom životu. “Gotovo sam završio rukopis,” Gavin kaže odsutno. “To je divno,” kažem mu, stavljajući nogu između njegovih, uživajući u načinu kako njegova gruba koža trlja moju glatku kožu. “Hoćeš ga pročitati?” Podignem glavu, gledam u njega sa uzbuđenjem u očima. “Da li si ozbiljan?” “Naravno da sam ozbiljan,” Gavin kaže iznenađeno što sam uopće pitala. “Tvoje mišljenje mi je važno.” Prstima dokono mičem po Gavinovom stomaku, prelazeći prstima po trbušnjacima i po pločicama na trbuhu, po ispupčenjima i udubinama njegovih trbušnih mišića, koji se grče kada ih dodirnem. Pustim prste u tamne dlake i želim se spustiti par centi niže, ali Gavin izgleda kao da sam ga slomila večeras. “Što ćeš učiniti? Sada kada si ga završio?” pitam ga neodlučno, jer nismo razgovarali o budućnosti nakon njegovog rukopisa. Gavin je došao u Quater Banks da pobjegne od spirale jame uništenja u koju se počeo uvlačiti. Došao je specijalno da napiše knjigu i sada kada je skoro gotova... Sada... On nema razlog da ostane. “Nisam siguran,” kaže pažljivo. “Moram se vratiti u Englesku u nekom momentu da se pobrinem za kuću. Uzmem Charlijeve stvari.” Gavin mi je rekao da njegova kuća u Turnbridge Wells… ona u kojoj je 226

živio sa Amandom i Charlijem, je prodana. Dok je njegov otac imao trajnu punomoć i bio u stanju da se nosi sa detaljima prodaje, sve Gavinovae i Charlijeve stvari su spakirane i preseljene u kuću njegovog oca za privremeno skladištenje. “Ali nema žurbe da se to uradi,” on nastavlja. “Moj otac kaže da mogu držati stvari tamo koliko god želim. Sve dok ne odlučim gdje želim živjeti trajno.” Ja sam tiha, ne znajući što da kažem. Ono što sam stvarno željela reći je, “Nemoj otići. Ostani sa mnom zauvijek i gradimo nešto zajedno.” Ali tendencija moje anti heroine puzi u najvažnijim trenutcima i ja ostajem tiha. Gavin ćuti također i uzimam to kao dokaz da on zaista ne zna što želi uraditi. Vrijeme prolazi i moje oči putuju na TV koji je utišan. Repriza

Buffy the Vampire Slayer traje i ja se malo zainteresiram, pokušavajući shvatiti što Buffy ludo pokušava reći u ovom trenutku. “Slatkice?” Gavinme doziva tiho. “Da, Prljavi,” odgovaram izvještačeno ozbiljna i iako ga ne mogu vidjeti, osjetim da se smije. “Što kada bih ti rekao da želim ostati ovdje... s tobom?” Moja glava iskoči i ispravim ramena da ga mogu gledati. “Da li si ozbiljan?” “Možda,” on kaže sa blagim osmjehom. “Zavisi koji je tvoj odgovor.” Prevrćući se, prebacim nogu preko Gavina i sjednem u njegovo krilo. On stavi ruke na moje butine, a ja se nimalo ne stidim svoje totalne golotinje ispred njega. On je lizao svaki dio mene “Gavin... Nemam nikakvo objašnjenje za vezu koju smo napravili ovih posljednjih nekoliko tjedna, ali znam ovo... nije me briga ako se to čini brzo 227

ili bijesno ili ludo. Znam da se nikada nisam osjećala ovako prema bilo kome u mom životu i bila bih jako sretna kada bi ostao. Ludo sretna ustvari.” Njegove ruke se podignu sa kukova na moje grudi, koristeći prste da kruži oko bradavica. Očima prati pokrete ruku i čini se izgubljen u mislima... zamišljen i malo nesiguran. Možda sam pretjerala. Možda sam rekla previše... izgledala previše uzbuđeno. Možda sam ga okrenula od ideje da ostane sa mnom i smišlja način kako da se izvuče iz nereda koji je napravio. “Charlie je u Engleskoj,” kaže dok su mu ruke još uvijek na meni. “Da,” potvrđujem. “Jeste.” “Želio bih se vratiti... da obiđem njegov grob.” Podignem ruke i stisnem Gavinove, držeći ga čvrsto uz mene. Stisnem njegove prste nježno. “Naravno ljubavi. Možeš otići kad god želiš.” “Želim da ideš sa mnom,” kaže, i dalje gledajući u naše ruke spojene na mojim prsima. “Da, ići ću s tobom kad god poželiš.” “I živjeti ćeš ovdje sa mnom?” kaže dok mu prsti ponovo počinju kružiti po mojim bradavicama. i osjetim kako počinje rasti ispod mene ponovo. “Da, živjeti ću s tobom, Prljavi.” “Nastaviti ćeš biti moj asistent... pomagati mi... putovati sa mnom?” Oči nikada nije podigao do mojih, umjesto toga, one još uvijek nejasno gledaju u ruke kojima obrađuje moje bradavice. “Da, sve to,” kažem mu čvrsto. Konačno... podigne oči i čini se da sjaje od bljeska svjetlosti sa TV - a. One su divlje, otvorene i ranjive kada pita, “Da li ćeš se početi zaljubljivati u mene?” 228

Dah mi zastane u grlu i srce mi se širi oko deset puta više od normalne veličine. Izvučem jednu ruku i stavim je na Gavinovu bradu. Zatvori oči kratko, zbog dodira, ali otvori ih isto tako brzo da čekaju moj odgovor. “Da,” šapnem mu. “Početi ću se zaljubljivati u tebe. Obećavam.” “Dobro,” i on meni šapne. “Jer ja sam već počeo taj proces s tobom.” Pritišće moje dlanove pokraj svoje glave, naginjem se i ljubim ga nježno. Kada se podignem dam mu najnježniji osmijeh. “Zaljubljuješ se u mene, huh?” “Zaljubljujem duboko,” potvrđuje. “I ja isto.” “To je šansa za mene,” keseći se kaže. “Je li ovo prebrzo?” pitam, zabrinuta da možda vidimo nešto što želimo vidjeti, a ne bi trebalo biti vidljivo još uvijek. “Nedovoljno brzo, po mom mišljenju,” kaže i onda pomjeri svoje ruke da se igraju između mojih nogu. Glava mi pada unazad od prvog dodira i posegnem rukom iza sebe jednom rukom da ga milujem. On je već dignut i dalje klizav od naše prošle runde vođenja ljubavi “Mislila sam da si rekao da si gotov?” kažem šapatom kada klizne jednim prstom u mene. “Nikada neću biti gotov sa tobom, Slatkice. Nikada.”

NaŠ svet kNjiga 229

Dvadeset peto poglavlje Gavin “Savannah!” povičem iz svoje uredske fotelje, zureći u rukopis na ekranu lap topa. “Što je?” poviče negdje s prvog kata. “Dođi ovamo,” pozovem ju, naslanjajući se u fotelju i s osmjehom gledam u računalo. “Ne,” uzvrati mi vičući. “To su tri kata stepenica, a ja samo još uvijek bolesna.” “Sereš. Nisi se bunila posljednja tri dana dok sam te jebao, šašava djevojko, pa tri kata stepenica ne bi ti trebala biti problem. I zato izvoli dovući svoju slatku guzicu ovamo.” I mogu zamisliti osmijeh na njenom licu dok slušam kako trči stepenicama prema meni. Kada čujem da je došla do vrha, okrenem fotelju prema vratima. Utrčala je u sobu, bacila mi se u krilo i omotala ruke oko mog vrata. Fotelja zaškripi pod dodatnom težinom i pokretima. “Što je, mali? Htio bi jedan popodnevni brzinski sex?”

Pa da, da htio bi, ali ne izgovorim to na glas. Umjesto toga, okrenem fotelju ponovo prema stolu, tako da smo oboje okrenuti prema njemu i pokažem joj prema laptopu. Ona se nagne naprijed, pogleda u ekran i pročita zadnji red.

Kraj. 230

“Filthy,” vrisne, dok me grli tako da pucaju kosti, gotovo me daveći. “Završio si.” “Jesam, završio sam,” kažem joj, istovremeno sretan i tužan. Definitivno je ovo razlog za slavlje, kad autor završi knjigu, za koju je prolio suze, znoj i krv. Ali istovremeno je tužan i prazan, jer ostavljaš iza sebe te iste suze, znoj i krv. A tu je i nervoza… strah da ono što si napisao nije bilo vrijedno suza, znoja i krvi koji su istekli iz tebe na papir. Posebno nakon velikog hita prije. Je li ova knjiga jednako dobra? Hoće li je obožavatelji voljeti ili ću ih razočarati? Savannah se iskoprca iz mog krila i povuče mi ruku da se ustanem. Sagnem se da je ponovo zagrlim, možda i uhvatim te slatke usne u još jedan poljubac, kako bi mogli početi proslavu, ali ona me odgurne, prođe pored mene i sjedne u fotelju, koja zacvili kada ju privuče do stola. Rukom posegne za mojim lap topom i dobaci mi. “Ne mogu dočekati da ovo pročitam, zločesti dečko.” Brzinom munje, udarim je lagano po ruci, opominjući je, a ona zacvili povlačeći ruku i pomalo ljutito me gledajući. “Zašto si to napravio?” “Nema čitanja, još. Idemo na put.” “Put?” upita me sumnjičavo. “Da, put. Trebamo odmor.” “Odmor?” “Na plaži.” “Na plaži?” “Jel' ti se mozak zapleo, ljubavi?” Upitam ju dok je povlačim iz fotelje i omatam ruke oko njenog struka, naginjući se istovremeno da je poljubim u vrat. 231

“Ali… mi živimo na plaži,” kaže mi bez daha dok je ljubim iza uha u ono slatko mjesto. “Prokleto hladnoj plaži po zimi,” napomenem, pomičuću usne prema njenoj vilici. “Htio bi da odem na neku tropsku plažu s tobom.” “Mmmm. Tropi,” zastenje kada sam joj dlanom obuhvatio dojku. Pustim je, primim za ruku i krenem prema vratima ureda. “Idemo se onda pakirati.” Savannah me prati niz stepenice u spavaću sobu. Odem u ormar izvučem kovčeg i bacim ga na krevet. Okrenem se prema komodi, otvorim ladicu i počnem vaditi stvari i bacati ih u kovčeg. “Spakirati ćemo moje stvari i onda otići do tvoje kuće da uzmemo sve što ti trebaš.” Zbog Savannaine ruke na donjem djelu mojih leđa posrnem, a poljubac u koji mi utisne u sredinu leđa me zaustavi. Okrenem se prema njoj i pogledam u njeno predivno lice, dok me ona gleda s nekom toplinom u očima. “Prije nego krenem, mislim da ti treba čestitati za dobro obavljen posao.” “Čestitati?” upitam je, dok mi se usne podižu pohotan osmijeh. Njeni nježni prsti otkopčaju mi hlače i polagano spuštaju patent. Dah mi zadrhti kada gurne ruke uz moje bokove i gurne hlače prema dolje. Povuče mi gaće i nježno uzme kurac u ruku koji istog trena počinje rasti kada Savannah krene rukom gore dolje… “Da, trebaš nešto posebno,” promrmlja dok se spušta na koljena ispred mene. “Nešto posebno?” ispustim dug uzdah. “Čestitati ti posebnom nagradom,” prišapće i jezikom lagano pređe preko glavića. 232

“Nagradom,” ponovim ošamućen. “Jel' ti se mozak zapleo, ljubavi?” zadirkuje me i tada me cijelog uzme u usta. Da, mozak mi je kompletno zapleten kada se radi o Savannah. Rukom joj prelazim po kosi, dok joj glava ide naprijed nazad po mom kurcu. Gledam je s vrelinom u očima i toplinom oko srca, osjećajući kako mi se jaja stežu, a u grudima mi lupa kao bubanj. Bože, padam jako… *** “Htio si otići na tropsku plažu i tu smo, a još uopće nismo izašli iz sobe,” Savannah se požali, dok joj je glava naslonjena na moje bedro, a ja joj za to vrijeme milujem stražnjicu. Upravo smo završili s lekcijom iz matematike… onoj koja uključuje dodavanje dvije osobe, dvoja usta, a rezultat je slatki broj šezdeset i devet. “Ova soba je odlična,” kažem joj, nježno je udarajući po dupetu. “Zašto bi uopće željeli izaći iz nje?” Savannah podigne glavu i pogleda po sobi. Vrati pogled na mene, usne su joj otečene od nevjerojatnog pušenja koje mi je upravo podarila, a vrat joj je crven od orgazma koji sam ja njoj pružio. “Stvarno je odlična soba,” složi se sa mnom. Ako ćemo iskreno, najbolja u kojoj sam bio. Nakon što smo prije četiri dana, kao dvoje djece u trgovini slatkišima, jurili uokolo, pakirajući se, zastali smo gledajući jedno u drugo i shvaćajući da zapravo nemamo pojma kuda želimo otići. Pa smo brže bolje sjeli pred

233

moj lap top, tražeći idealnu destinaciju. Dva sata kasnije odlučili smo se za Jade Mountain u St. Lucia4. Ljetovalište nije preveliko, ali pruža najbolju moguću uslugu svojim gostima. Svaka soba ima svog batlera, kojeg možete dobiti na mobitel u bilo koje doba dana i noći cijelo vrijeme boravka. Ali to nije najbolji dio. Ne, soba je najbolji dio ovog cijelog putovanja. Bila je ogromna, bez unutrašnjih zidova. Veliki, king krevet s četiri stupa i mrežom protiv komaraca preko njih, zauzimao je jedan zid. Kupaonica je zauzimala drugi zid, postavljena na podiju. Toalet je bio sakriven polu zidom, obloženog pločicama, visine otprilike jednog metra, da bi se dobio osjećaj privatnosti, no tuš je bio bez takve zaštite. Na sredini sobe bili su kauč, dvije stolice i stolić za kavu, a malo desno od njih, manji unutarnji bazen. No najbolja stvar od svega je bila da je soba imala samo tri zida. Četvrtog zida nije bilo… nije postojao, pa je predivan pogled na planinu Piton i kristalno more Kariba bio nesmetan. Unutarnji bazen je zapravo započinjao u sobi, uz rub povišenja na kojemu je bila kupaonica i protezao se cijelom dužinom do velike terase na kojoj je bio namještaj od tikovine, tropske biljke, posađene u ogromne zdjele oko kojih su letjeli kolibrići, hraneći se nektarom. Svaka je soba bila dizajnirana da pruži potpunu privatnost onima koji su u njoj boravili. Pa iako je odmaralište bilo kaskadno građeno niz padinu planine, čak i kada bi došli do ruba terase i nagnuli se, niste mogli vidjeti u sobe oko vas. No to nije značilo da niste mogli čuti ljude u sobama do vas, što smo otkrili prvo večer kada sam vodio ljubav sa Savannah na jednoj od ležaljki na terasi. Nakon što je vrisnula, svršavajući, čuli smo nekoga iznad nas 4

Ljetovalište na jugozapadnoj obali Karipskog otočja

234

kako se smijulji. Sakrila je svoje za rumenjeno lice u pregib mog vrata i prosiktala da je nosim nazad u sobu. Umjesto da je poslušam, podigao sam je i bacio u toplu vodu bazena i skočio za njom. Zafrkavali smo se, špricajući jedan drugoga, pa se ponovo ljubili, a mom kurcu kao da nije bilo dosta Savanne, jer sam u trenu ponovo bio tvrd. I tada sam ponovo bio u njoj. I tada je ona ponovo vrisnula. I ponovo se čulo smijuljenje iznad nas. Do drugog dana, nije nas bilo briga tko nas može ćuti i izbjegavali smo biti obučeni, osim kada je batler dolazio u sobu da bi nam donio hranu. “Pretpostavljam da bi mogli izaći… raditi nešto,” mrmljao sam dok sam joj rukom klizio uz bedro. “Hmmm,” stenjala je kako sam se približavao njenom slatkom mjestu. “Kao što?” “Mogli bi otići do plaže, izležavati se ili na ronjenje s dihalicama, otići se provozati biciklima, jedriti… samo odaberi, Slatkice. Možemo bilo što od toga. Pod jednim uvjetom, da nosiš onaj bijeli bikini koji si ponijela.” “Zašto bi me želio u bikiniju, kada sam cijeli dan i noć gola ovdje?” Slegnuo sam ramenima. “Dobro pitanje. Onda definitivno ne izlazimo iz sobe, jer bi se morali obući.” *** “Kako u ovom ludom svijetu, pijani, zapušteni autor romana sretne nevjerojatno slatku fotografkinju i završi s njom na vrućem, bijelom pijesku Kariba, gdje ona cijele dane i noći vodi ljubav s njim, a njegovo srce postane beznadnežno izgubljeno u njezinom?” 235

Da, konačno smo nešto obukli i spustili se do plaže. I da, zbog Savanninog bijelog bikinija mi je vraški vruće i neugodno. Ležimo jedno pored drugog na ležaljkama. Pijesak je mekan i topao… predivan, bijeli, nježni kristalići koji svjetlucaju na suncu. Voda je nevjerojatne plave boje, prozirna poput stakla, od kojeg se odbijaju sunčevi zraci. Sanannah je ispružila ruku, ispreplela prste s mojim dok se pečemo na suncu, pijuckamo mohito i promatramo dan kako lagano prolazi. Jebeno se ne želim vratiti nazad. Zapravo, pitao sam se mogu li iznajmiti sobu, ovdje na Jade planini, da Savannah može biti gola čitavo vrijeme dok ja ovdje pišem sljedeći roman. “Ono što je meni čudno je, da ti imaš talent da napišeš mračne, erotične triler knjige, a opet, sjediš tu pored mene i izgovoriš mi najljepše riječi. Stavi takvo što u knjigu, prodaj ih i imat ćeš sve žene pod svojim nogama,” kaže dok promatra pučinu. Okrenem glavu da bi je mogao pogledati. Kosu je skupila na vrh glave u neurednu punđu. Velike, ovalne sunčane naočale skrivaju joj oči, a usne sjaje od gutljaja koktela koji je upravo popila. Bikini, koji nije ništa nego četiri trokutića tkanine, nesigurno povezanih trakicama, ističe joj se na potamnjeloj koži “Da li je i tvoje srce beznadnežno izgubljeno u mojem, ljubavi?” Polagano okrene glavu prema meni i iako joj ne mogu vidjeti oči, skrivene iza tamnih stakala, po tome kako je stisnula moje prste i kako je nagnula bradu, znam da je ozbiljno misli kada mi kaže, “Toliko izgubljeno, da ne znam mogu li ga naći tamo kuda je otišlo.”

236

“Ja ću ti reći gdje je. Ono će živjeti ovdje, odmah pored mojega. Dati ću ti pristup kad god ti zatreba, ali ću ga zadržati ovdje, duboko zakopanog pored mojega, na sigurnom.” Jedan trenutak samo smo gledali jedno u drugo, puštajući da naše slatkaste riječi lebde oko nas, a tada Savannah frkne. Slobodnom rukom prekrije usta, pokušavajući se obuzdati, ali bez uspjeha kada nagne glavu i počne se smijati s sa uživanjem. Smijem se zajedno s njom i osjećaj je jebeno savršen. “Bože, tako smo otrcani,” uzdahne, dok joj se smjeh polagano smiruje. “Okay, idemo ozbiljno razgovarati,” kažem joj i ponovo vraćam pogleda na ocean ispred sebe. “Rekla si da bi nastavila raditi kao moja asistentica i samo da znaš, nema šanse da ti dozvolim da se izvučeš iz toga, ali isto tako mislim da bi trebala napraviti nešto u vezi fotografiranja…” “Kao što?” upita me lijeno dok polako ispija još gutljaj Mohita. “Što god želiš. Koji je bio tvoj primarni cilj kada si završila koledž?” “Željela sam fotografirati divlje životinje. I željela sam svoj vlastiti studio, mjesto gdje ću se moći zatvoriti u tamnu komoru i razvijati svoje fotografije. Tada bi ih mogla uokviriti i prodavati i postati bogata, bogata, bogata. Ali u suštini… samo želim fotografirati životinje. Sve ostalo bi bilo samo da mogu održavati svoje navike.” “Kada kažeš da bi fotografirala divlje životinje… misliš divlje životinje, kao na ravnicama Afrike?” Upitam je, iako mi ta ideja nije baš draga. Prvo, bila bi predaleko od mene, a kao drugo, nisam ni želio pomisliti da bi je lav mogao pojesti. “Bilo kakve,” pojasni mi. “Nije bitno koja je vrsta životinja. Sve dok su slobodne u svom prirodnom okolišu.” 237

“Onda je to ono što bi trebala napraviti. Moraš uzeti nekoliko dana u tjednu i izaći van i fotografirati takve stvari.” “I što napraviti s njima?” podsmjehne se. “Nije da je tamo vani veliko tržište za takvu vrstu fotografija.” “Možeš s njima što god želiš, Slatkice. Prodati ih časopisima, dati ih kao poklone ili ih izložiti u galerijama. K vragu, mogla bi i izdati knjigu svojih fotografija. Oko čega ti ja mogu pomoći.” Savannah se okrene da me pogleda i čak bez da vidim osjećaje u njenim očima, vidim joj sumnjičavost na licu. “Poanta je u tome,” kažem joj ozbiljno, “da ti možeš napravit što god želiš, pa čak i ako je to samo fotografiranje zbog vlastitog užitka, da bi ih kasnije gledali dok se mazimo na kauču i pijuckamo vino.” “Ti ponekada činiš stvarima tako laganima na prvi pogled,” promrmlja. “Nije nikada lagano, dušo. Ali to je tvoja strast.. i tako je zabavno. Tako da ja, sada, ovdje, proglašavam da kada se vratimo u civilizaciju, pod uvjetom da se uopće odlučimo vratiti, ti moraš odrediti koje ćeš dane otići van i slijediti svoj san i fotografirati.” Savannah mi se nježno osmjehne i okrene glavu od mene, podižući lice prema suncu. Nježno joj pomilujem prste i zatvorim oči. “Gavin?” “Daa?” “Jesi li ti stvaran?” Riječi su joj tako nježne… tako nesigurne, da se istog trena sjednem i prebacim noge prema njoj. Povučem ju za ruku, tako da i ona sjedne i okrene prema meni. Kada je sjela, maknem joj naočale s lica da joj mogu vidjeti oči i maknem i svoje da i ona može vidjeti istinu u mojima. 238

“Zašto dvojiš, Slatkice?” “Pa, zato… jer se takve stvari ne događaju u stvarnom životu, a definitivno se ne događaju meni. Ti si… veći od života, a ja se u usporedbi s tobom, osjećam malenom. Ti si mračan i misteriozan. Seksi i karizmatičan. Tvoj me dodir ostavlja bez daha, a tvoje me riječi hipnotiziraju. Osjećam se istovremeno izgubljeno i nađeno s tobom, ali većinu vremena sam negdje između ta dva osjećaja, što je puno gore nego samo biti izgubljen.” Nagnem glavu na stranu i osmjehnem joj se s razumijevanjem. Povučem je za ruku i kažem, “Dođi ovamo, dušo. Sjedni pored mene i dozvoli da ti sve objasnim.” Ona ustane i pusti me da je povučem u svoje krilo, tako da me zajaši. Volim biti ovako blizu nje, licem prema licu, pica prema kurcu. “Dignut će ti se ako ovako sjedim,” kaže samouvjereno, lukavo. “Uvijek ti se digne.” “Nije me jebeno briga.” Osmjehnem joj se. “Volim kada si ovako.” “Ali svi će vidjeti,” govori mi dok očima prelazi po prepunoj plaži. “I opet, nije me jebeno briga. Oni će možda vidjeti, ali ti si jedina koja će ga osjetiti.” Povuče donju usnu među zube na trenutak, razmišljajući o mojim riječima. Spusti bokove niže i dotakne moju erekciju koja je već napinjala moje kupaće. “Mmmm, ovo je dobar osjećaj,” kažem joj, ali i zaustavim njeno pomicanje primivši je za bokove. “E sad, o čemu smo ono razgovarali?” “Razgovarali smo o činjenici kako ja nisam dovoljno dobra za nekoga poput tebe… ne baš.”

239

Nagnem se naprijed i spustim nježan poljubac na Savanninu prsnu kost. Koža joj je topla, a na usnama mi ostane okus soli kada ih maknem s nje. Pogledam joj u oči, potpuno jasan, počnem joj govoriti. “Savannah… Slatkice… sve što si rekla je naopako. Ja sam taj koji nije dovoljno dobar za tebe. Tvoja je svjetlost toliko blještava da ja samo mogu biti zahvalan na tome što mogu stajati pored tebe i što me tvoja svjetlost dodiruje. Kažeš da se osjećaš malenom pored mene? Vidiš, ja sam potpuno preplavljen tobom. Koža mi treperi kada god si blizu mene, a srce mi hoće iskočiti iz grudi kao uzbuđeno štene. Nikada nisam prije osjetio da je nešto tako ispravno… da tako treba biti. Nema nekog razloga zašto je tako, ali kada su u pitanju osjećaji i emocije ni ne treba neki poseban razlog. Sve što znam je da onaj osjećaj duboko u meni, moje srce, moja pamet… kurac koji se gura o tebe, sve mi govori da si ti ta. Ona prava. I zato molim te, bez sumnji, dvoumljenja. U redu, dušo? Dobri smo jedno za drugo i to je sve o čemu trebamo sada brinuti.”

NaŠ svet kNjiga 240

Dvadeset šesto poglavlje Savannah “Da li si siguran da želiš ovo uraditi?” pitam Gavina… znam da je već treći puta. “Siguran sam,” kaže dok izvlači par boca vina sa postolja i postavlja ih na kuhinjski sto. “Razumjeti ću ako nisi siguran,” kažem. “Siguran sam da bi razumjela.” “Mislim... možemo otkazati ako želiš.” “Ne možemo otkazati,” kaže on i da, tu je zlobni kez na njegovom licu. “Ali ako želiš—” Gavin se naglo okrene prema meni i privuče me k sebi. Poljubi me jako, brzo, moćno i kontrolirano. “Začepi, Slatkice. Oni će biti ovdje za deset minuta, a ti si se stisnula više od vlastite pičkice. Što je bilo?” Teško da sam pocrvenila imalo, jer njegov prljavi rječnik iz dana u dan sve lakše probavljam. “Smo sam... nervozna, jer svi dolaze.” “Zašto,”on pita dok me ljubi u čelo. “Već sam bio sa tvojim prijateljima. Mislim da im se sviđam, zar ne?” “Izgleda,” škrto priznam. “Onda u čemu je problem? Željela si ih pozvati ovdje sve zajedno i rekao sam ti da je to fantastična ideja. Ovo će biti zabavno.” Uzdahnem, stisnem ga, a zatim se izvučem iz njegovog zagrljaja. Okrenem se frižideru i počnem vaditi svu hranu koju sam napravila. Vegetarijansku platu, narezani sir, grožđe i meso. Lonac začinjenih ćufti 241

tinja na šporetu, a u drugom je topli grah, sa nekoliko vrsta plavih sireva i piletinom. “U pravu si. Samo... stvari između nas su se odvijale jako brzo i ne želim na me osuđuju.” Očekujem riječi utjehe i ohrabrenja od Gavina, ali on jedva kaže, “Jebeš ih ako nas osude. Onda ih i ne trebaš.” Podignem pogled do njegovog i vidim ljutnju i zaštitu. “To je grubo,” mrmljam. “I ja ih trebam... on su moji prijatelji.” Gavin uzima Macallan iz raznih boca i mikseva koje je donio iz bara iz donjeg kata. Sipa sebi čašu, uzme gutljaj i kaže, “Ja to vidim ovako... možda si nervozna, jer ti sumnjaš da je ono što mi imamo pravo. Ti si rekla da je prebrzo - ja sam rekao da nije dovoljno brzo. Možda nismo na istoj valnoj dužini kao što sam mislio da jesmo.” Zatrepćem na njega iznenađeno, pogođena gnjevom njegovih riječi. “Što? Ne, ja to ne osjećam.” “Ako je tvoje srce iskreno i sve što si mi rekla u St. Lucia istina, onda se ne bi brinula što drugi misle. Prihvatila bi stvari kakve jesu i uživala u njima.” Odgurnem se od stola, priđem Gavinu i stanem pred njega. Omotam ga rukama oko struka, namjestim obraz na njegovo srce i čujem kako kuca. Ne odgovara na moment, a onda spusti čašu i stavi ruke oko mene, naginjući obraz na moju glavu. “Prljavi dječače,” kažem nježno. “Moje srce je sigurno. Moje tijelo je sigurno. Ne ljuti se što sam nervozna. Nije da sumnjam u tebe, ali sumnjam u svoje prijatelje i da neće sve vidjeti dobro. Očajnički želim da vide iste stvari koje sam ja vidjela. Želim potvrdu da ono što ja mislim da je najbolje što mi se desilo u životu, nije samo imaginacija.” Ispuštajući duboki dah, Gavinmi mrmlja, “Žao mi je. I ti si najbolje što se 242

meni desilo i ne želim da ikada sumnjaš u moje osjećaje.” “Ne sumnjam. Ne bih mogla. Pokazao si mi više puta na više načina.” Vratili smo se iz St. Lucie prošli vikend i još uvijek sam u oblacima zbog vremena koje sam provela sa Gavinom sama. Nismo imali nikakvih briga, nikakvih obaveza, samo nas dvoje. Stvari koje mi je radio... riječi koje je rekao. Nagomilale su se, sve jedna za drugom, dok nisam bila umotana u deku brige i posvećenosti. Napustila sam St. Luciu znajući da sam pronašla svoju drugu polovinu i željela sam to obznaniti svijetu. Samo sam prestravljena da će mi svijet uzvratiti, Luzeru! Zvono na vratima zvoni i ja se povučem da pogledam Gavina. On uzme moje lice u ruke i gleda me intenzivno. “Samo ovo zapamti i ovo je jedino što trebaš uzeti k sebi iz ovog razgovora. Kada se ova noć završi i svi tvoji prijatelji daju blagoslov našoj vezi, jebati ću te tako jako, da ćeš se onesvijestiti od zadovoljstva. U stvari, mislim da će i neki konopci biti upleteni u priču. Ti vezana za krevet... noge visoko podignute... moja usta na tvojoj pičkici, dok ne svršiš, pa opet i opet. Ne mogu jebeno čekati.” Oči mi se gotovo prevrnu u glavi i gaćice su mi vlažne već od pomisli. Gavin je to uradio namjerno... dao mi je malo svoje prljavštine da bi moje brige nestale kroz prozor. Da se imam čemu radovati i da ne zaboravim dok riječi između nas obiluju, imamo nevjerojatne stvari u krevetu, što je dodatno svjedočenje da je ono što mi imamo, pravo. “Oh, Prljavi.” uzdahnem teško. “Uvijek znaš što trebaš reci da navlažiš moje gaćice.” “Gaćice?” “Daaa.... čula sam da si to rekao par puta.” “Znam... ali zvuči čudno od tebe.” 243

Cerim se na njega i on na mene i sve naše sumnje i bojazni su zaboravljene. Daje mi brzi poljubac i zatim me gurne prema vratima da dočekamo naše goste *** “Djevojko... ti ne gubiš vrijeme, zar ne?” Casey mi govori namigujući, dok podiže obrve na kuhinjski sto i kezi mi se. “Od zaposlenice do živjeti zajedno u ljubavi u mjesec dana. Lijepo.” “Ostavi je na miru,” Gabby lupi dok umače parče celera u grah sa piletinom. Zagrize zalogaj, stenje i gleda me s pohvalom u očima. “Oh moj Bože, Savannah. Ovo je tako dobro. Moram imati ovaj recept.” “Daaa, ostavi našu slatku Savannah na miru, Case,” Alyssa kaže slažući se. “Što?” Casey kaže sa rukama ispruženim, ismijavajući se iznenađeno. “Samo govorim... naša djevojka nije pogledala muškarca dva puta od kada je poznajemo, a sada je zaglavila sa imućnim, poznatim autorom, koji je jako zgodan, usput. Dobro odrađeno. Moja poenta je... totalno sam, jebeno ljubomorna na nju.” Sve se smijemo, podignemo naše čaše i nazdravimo zajedno. Preletim očima do dnevne sobe i vidim da svi momci stoje sa tanjurima u rukama, sa jednim pogledom na hokej utakmicu, koju je Gavin pustio kada je Hunter tražio. Kao da me osjeti da buljim, Gavin okreće glavu prema meni i oči su mu nježne. Da mi poseban osmjeh, te se vraća prema Brodyju koji nešto govori. “Pa... ja mislim da je divan,” Alyssa kaže. “Od vremena kada sam prvi 244

puta poljubila Brodyja, do vremena kada smo počeli živjeti zajedno, prošlo je samo par sedmica.” Gabby kima glavom. “Srce zna što srce želi.” “Čekajte? Ovdje govorimo srcima?” Casey pita zbunjeno. “Mislila sam da je ovo samo seks. Ako su srca upetljana i nisam tako ljubomorna.” Smijući se Casey, bacim grejp na njenu glavu i promašim. “Baš si dosadna, Casey. Jednog dana ljubav će te pogoditi tako jako i ja ću se kikotati na tebe dok se budeš spoticala okolo pijana od nje.” Naginjući se bliže, Gabby pita¸ “Pa... da li je ovo ljubav?” Druge djevojke se također nagnu da čuju moj odgovor. Bacim pogled na Gavina i moje srce počinje lupati... kao da doziva njegovo. Okrenem glavu prema djevojkama i šapnem im, “Za mene jest. Samo to još nisam rekla na glas.” “A on?” Alyssa pita. “Ne znam... mislim da jest. Mislim, mnogo toga smo rekli o osjećajima, ali još uvijek nismo formalno rekli da se volimo.” Alyssa se kikoće. “Nema ništa formalno u ljubavi Savannah. Ona je vrela, zbunjujuća i totalno iščašena. Pretpostavljam da ćete te riječi reći u pravom trenutku, bez planiranja.” “A ako ih on ne uzvrati?” pitam sa strahom, jer sve u svemu, mislim da je Amanda ubila Gavinovu sposobnost da voli drugu ženu ponovo. “Ti određuješ koliko su ti važne te riječi i odlučuješ što dalje. Ljubav je mnogo više od riječi.” “Ok,” Casey dovikuje dok puni svoju vinsku čašu. “Ovaj razgovor se pretvorio u previše zlovoljan. Hajdemo o nečemu drugom... kao... kakav je seks Savannah? Mislim... pogledaj Gavina. Odmah znaš da taj muškarac 245

zna s ženinim tijelom.” Sve četiri pogledamo Gavina i hvala Bogu, on ne primijeti. “U pravu sam?” Casey pita i tri glave se okrenu nazad, dok ona drži pogled na meni. Naginjući se naprijed, šapnem ponovo. “Ne znaš ni polovicu od toga.” “Reci mi bar četvrtinu,” Gabby kaže iznenada. Cereći se kažem, “Oh djevojke... stvari koje radi s rukama i ustima samo, vrijedne su umiranja.” Alyssa odmara bradu na ruci i uzdahne. “Brody je dobar sa ustima, također. Volim to. Vi ne volite?” “Hunter isto,” Gabby kaže. “Mora da je to zajedničko za Markhame.” Sve se cerekamo i dospemo još vina. “Nije fer,” Casey prigovara. “Nisam imala dobar oralni već godinama.” “To je zato što nisi pronašla pravog muškarca, Casey. Muškarac koji te želi zadovoljiti će te ustima,” Alyssa objašnjava. “Da, ali to zahtijeva vezu,” Casey izjavi čvrsto. “Dok vi starite, monogamne žene, Casey Markham ne ulazi u vezu.” “Onda možeš zaboraviti dobar oralni seks,” kažem joj prije nego ubacim koji komad grejpa u usta. “Pa ja ću živjeti kroz vas ako ništa,” Casey kaže. “Reci mi što radi sa ustima.” Sve ukupno je bilo zabavno nagovijestiti, ali nisam baš za da dijelim svoje intimne trenutke sa Gavinom. To je samo za mene. Ali dajem joj ovo. “Recimo samo da sam mu dala nadimak Prljavi.” Casey uzdahne. Alyssa također. Gabby kaže, “Nema šanse.” “Da, ima šanse,” kažem kezeći se, ponosna na sebe, jer sam im rekla 246

nešto što ih je šokiralo. “Hej Prljavi,” Casey zove prema dnevnoj sobi i sve četvorica se okrenu da je pogledaju. Klizim do pulta, lice mi se crveni da blješti. Gabby i Alyssa se cerekaju. Lagani seksi osmjeh dolazi na Gavinovo lice i on počinje hodati prema kuhinji. “Što je bilo ljubavi?” on pita dok gleda Casey ozbiljno. Oči mu se spoje s mojim, obgrli mi čvrsto ramena i vidi bol sramote na mom licu . “Pitam se,” Casey kaže bez uvoda. “Što si točno uradio našoj slatkoj Savannah da ti da takav nadimak?” Gavin joj se nasmiješi, prođe pored pulta i stane meni iza leđa. Rukama me uhvati oko struka, povuče me, ispravi iz pogrbljene poze. Spusti lice, protrlja nosem moj vrat na moment, prije nego ponovo pogleda Casey. “Sada, Casey ljubavi, ne bih te pozvao u našu spavaću sobu, a siguran sam da ni ti mene ne bi pozvala u svoju. Ali dozvoli samo da kažem... moj brend prljavih komplimenata, Savannah prihvata veoma dobro. To je spoj iz raja, mislim.” “Dobra ti je ta,” Casey kaže dok kima glavom gore dole. Gabby i Alyssa smiju se ponovo. Okrećući me u naručju, Gavin se nagne, da mi meki poljubac, a zatim kaže, “Sada, Slatkice... prestani govoriti djevojkama naše seksi tajne ili za tebe večeras nema konopaca.” Okrene se i ode, a ja ostanem sa tri djevojke koje bleje u mene. “Da li je rekao konopci?” Alyssa pita zapanjeno. “To je tako vrelo,” Casey mrmlja. “Kad budemo išli nazad doma, stanemo u trgovini da kupimo konopce,” 247

Alyssa kaže. I svi se smijemo. *** Govoreći o konopcima, moje noge su polu opuštene, jer su vezane mekanim, najlonskim konopcem, koji je zategnut ispod mojih koljena i vezan za uzglavlje kreveta iza mene. Gavin ih je zategnuo čvrsto prije nego ih je svezao u čvor, uzrokujući širenje mojih nogu i podižući pola mog dupeta sa kreveta. Njegovo lice je među mojim nogama posljednjih trideset minuta i izgubila sam se u brojanju mojih većih i manjih orgazama. Sada me nježno liže, mrmljajući riječi u moju vlažnost, koje ne mogu razumjeti, ali ja sam izvan svih obrazloženja ili briga o razumijevanju. “Dosta,” hrapavo kažem. Odgurnula bih Gavinovu glavu da mi i ruke nisu svezane za uzglavlje kreveta. Podižući glavu, Gavinove oči su tamne i grozničave dok me gleda. “Tako si jebeno seksi ovako. Mislim da te nikada neću pustiti iz ovog novatorstva.” “Moje su noge zaspale,” žalim se bez energije. “Pretpostavljam da ću onda tvoje osjećaje morati usmjeriti u drugom smjeru, zar ne?” pita prije nego spusti usne ponovo na mene. Vezana sam tako temeljito, moji kukovi se ne mogu pomjeriti čak ni refleksno protiv ludog zadovoljstva koje mi pruža. Tijelo mi je totalno bespomoćno... Ne mogu se pomjeriti ni centimetar, što me tjera da se fokusiram na osjećaje koje mi izaziva sve više. Moja svijest o tome što on radi je toliko pojačana da to čini zadovoljstvo oštrijim. 248

On je nemilosrdan. Apsolutno fokusiran i odlučan da svršim ponovo, te se pitam koji je njegov cilj. Pružio mi je zadovoljstvo više puta od kada smo svršili zajedno, ali on je odlučan u svojoj namjeri da me izludi potrebom za njim. Jecam, vučem konopce, govorim mu da stane i molim ga. On nastavlja, mrmljajući riječi između lizanja i sisanja i mozak mi biva preplavljen osjećajima. Kada svršim ponovo... što je to bilo - četiri puta - momentalno mi se zacrni pred očima zbog snage koja teče kroz mene zbog vezivanja. Kada dođem k sebi, Gavin kleči pored mojih koljena držeći nožić u rukama. Presječe konopac na jednoj nozi, a zatim na drugoj, da ih oslobodi i ja stenjem dok krv ponovo kola kroz bolne udove. Liježući pored mene, još uvijek obučen, Gavin mi počinje masirati noge da pomogne lakše cirkuliranje krvi. Stisnem zube zbog iglica boli koje me bockaju, ali tiho za sebe pomislim... malo neugodnosti je vrijedno ovoga. “Ovo je bilo vruće,” Gavin kaže dok me masira. “To je bilo nevjerojatno,” mrmljam. “Rekao sam ti da ćeš se onesvijestiti,” kaže samouvjereno sa zlobnim smiješkom. “Ti si nevjerojatan,” kažem mu.

NaŠ svet kNjiga 249

Dvadeset sedmo poglavlje Gavin Oduvijek sam znao da je veljača u Londonu siva i hladna, ali sada mi se čini još i više nego inače. Siguran sam da to nema veze s trenutnim vremenom, već zbog činjenice da ne želim sad biti u Londonu i da sam tu bez Savannah. Posljednjih je nekoliko tjedana bilo mi je nevjerojatno dobro. Savannah je pročitala moj rukopis i proglasila ga remek djelom. I sam sam ga pročitao još dva puta, radeći usput neke izmjene i prilagođavao neke sitnice u zapletu. Tijekom dana ja bi radio u svom uredu, a Savannah bi radila u kuhinji, sređujući moje poslove oko knjige. Ponekad bi uzela dan za sebe i vozila se istočnim djelom Sjeverne Karoline. Spakirala bi svoju opremu za fotografiranje, sendviče i naravno mobitel da joj mogu slati poruke dok nije pored mene. Vratila bi se kući navečer, prebacila slike na računalo i onda bi ih uz večeru zajedno pregledavali. Svake noći… ali svake jebene noći, a i koji put i po danu, čak i više nego koji put… bio bih u njoj, milujući je i nabijajući se u nju, pojačavajući moju povezanost s njom, izlijevajući svoje orgazme u nju, šapćući joj slatke riječi. Nisam je se mogao zasititi… ne mogu je se zasititi. Sam sebe sam pitao, hoću li je se ikada zasititi. Nešto u meni je uvijek odgovaralo vičući… nikada!

250

S rukopisom konačno kod mog urednika i nekoliko tjedana slobodnog, prije nego moram početi raditi na novom, odlučio sam otići na kraći put doma. Uglavnom zato da bi vidio roditelje i pregledao stvari koje je tata spremio iz Turnbridgea. Većinu sam stvari želio donirati, ali znao sam da će biti nekoliko koje ću željeti zadržati. Poput Charlieve šašave, plave hobotnice i naravno svih fotografija. Moji će dom od sada biti u Duck u Sjevernoj Karolini, a taj dom treba biti ispunjen fotografijama moga sina. Shvatio sam da me razmišljanje o Charlievim slikama više ne boli toliko kao prije. Savannah nije ovdje sa mnom samo zato, jer moja plaha bojažljiva djevojka nije nikada prije putovala van Amerike i nema putovnicu. I zato sam je ostavio sa slatkim poljupcem i naređenjem da napravi putovnicu što prije, jer sljedeći put, jebeno sigurno ide sa mnom. Shvatio sam, da s direktnim letom iz Raleigh za London, možemo nekoliko puta na godinu otići do moje obitelji i posjetit Charlijev grob. Moj let je u jedanaest sutra ujutro i nemam više ništa za napraviti osim dobro se naspavati večeras. Nisam prihvatio ponudu mojih roditelja da ostanem u njihovoj kući u Turnbridgeu, radije sam se odlučio za hotel blizu aerodroma, da uštedim na vremenu ujutro. Sve jastuke na krevetu složio sam uz uzglavlje, iza sebe i naslonio se na njih. Dohvatio sam laptop, udobno se namjestio na svim tim jastucima i otvorio laptop u namjeri da počnem pisati svoj novi roman. Čini se da sve o čemu mogu razmišljati je da se vraćam Savanni. Savannah, Savannah, Savannah. Tako slatka, Savannah. Bože, ne mogu vjerovati koliko mi jebeno nedostaje. Gotovo da se osjećam slabo bez snage priznavši to, ali ne mogu poreći da je moj život 251

ponovo krenuo pravim tokom zbog nje. Neprekidno me brine koliko mi je potrebna… koliko očajno želim biti u njenoj blizini. Posegnem za svojim mobitelom i uključim ga. Pritisnem tipku najdraži i odaberem Savannino ime. Jedino ime u mojoj listi najdražih brojeva. Nakon što se tri puta začuo zvuk poziva, javi se njena govorna pošta i iako neću ostaviti poruku, svejedno odslušam do kraja samo zato da bi joj čuo glas. Od toga me zaboli u grudima, ali osjetim i žudnju za njom. Prekinem vezu, otvorim prazan dokument i razgibam prste. Spreman sam započeti pisati. Osim što… moje misli odlutaju. Pitam se što Savannah sada radi. U Americi je sada blizu podneva, ali to koliko je sati nema veze. Njen raspored nije takav da nužno prati vrijeme. Možda je vani, fotografira ili je otišla po moju poštu. K vragu, možda je i uključila prokleti usisavač i zato se ne javlja na mobitel. Velika je vjerojatnost da je možda i u Havenu, do grla u štencima i mačićima. Nasmiješim se, jer iako mi stravično nedostaje, volim njenu posvećenost stvarima do kojih joj je stalo. Čak sam i ja volontirao Havenu zbog nje, iako ne zbog nekih nesebičnih potreba. Veći je razlog bio to što sam želio biti pored nje što je više moguće. Pokosila me. Jebeno me pokosila, kažem vam. A kako i neću biti? Sjećam se kako sam rekao Savannah da imam sreću što me dotakao samo jedan zrak njene svjetlosti, a istinitije riječi nisu mogle biti, pogotovo sada kada njena svjetlost nije ovdje sa mnom u sivoj i tmurnoj Engleskoj. Sjene se čine tamnijim, a moja krv hladnijom kada ona nije pored mene. Ovoga trena, čeznem za tračkom njene svjetlosti. Super… sad sam i jebeni poeta. Bolje da ispraznim misli od toga sranja. Moram napisati jebeni erotski triler, a u njemu nema mjesta za romantične 252

osjećaje. Moram se spustiti s oblaka i napisati nekoliko scena hardcore, prljavog seksa. Životinjskog seksa. Stenjući, shvatim da i zbog toga mislim na Savannah i ne mogu si pomoći nego se osmjehnuti kada shvatim da postoji malo togo što neće moje misli odvesti k njoj. ***

Otvorio sam vrata svoje kuće, spreman iskočiti iz kože od iščekivanja da ponovo vidim Slatkicu u sljedećih par sekundi. Poslao sam joj poruku onoga trena kada je avion sletio, Evo me u NC5. Doma sam za tri sata. Budi gola. Odmah mi je odgovorila. K. Vidimo se brzo. Očekivao sam neki prostiji, prljaviji odgovor, ali nisam previše o tome razmišljao, jer sama pomisao da me ona gola čeka, tjerala me da pritisnem gas na Maseratiju malo prejako za vrijeme vožnje od Raleigh do Outer Banks. Do trenutka kada sam stigao do kuće, bio sam uvjeren da će me čekati na ulaznim vratima bez ijedne krpice na sebi. Kuća je tiha dok ulazim u nju, a znam da je Savannah ovdje jer joj je auto parkiran ispred kuće. Pomalo me brine to što ne skače gola na mene. “Savannah?” pozovem ju. Ne odaziva se i vjerujem sa je to zato jer se tušira. Krenem prema stepenicama, ali kutom oka ugledam je kako sjedi na stražnjoj terasi, na jednoj od ležaljki, umotana u deku i gleda prema oceanu.

5

Misli na North Carolinu

253

Kada začuje otvaranje vrata na terasu, okrene glavu i pogleda me, a ja za trenutak ugledam nešto u njenim očima. Tjeskobu možda? I samo tako to nestane, a mene obasja njen presaldak osmijeh. Ustane se sa ležaljke i baci deku na pod. I u trenu je u mojim rukama, čvrsto me grleći, lica zakopanog u moja prsa. Spustim glavu, gurajući nos u njenu kosu, udišući cvjetni miris moje Slatkice. “Hej,” pozdravim je, stišćući je uz sebe i osjećajući da se gotovo očajnički drži za mene. “Što radiš ovdje vani?” Ne odgovori mi odmah, ali onda slegne ramenima i malo se odmakne. “Samo uživam u pogledu.” Pogleda me u oči na trenutak, da bi odmah zatim spustila pogled i jasno mi je, bez imalo sumnje u to, da nešto nije u redu. Popuštam stisak oko nje i prstima je uhvatim za bradu, podižući joj lice prema meni. “Što nije u redu?” “Moramo razgovarati,” nervozno mi odgovori, a ja osjetim kako mi u želucu raste nervoza. Hladan vjetar s oceana, na trenutak podigne njenu kosu, koja zaleprša oko njene glave, kao da živi odvojenim životom. Ali, vjetar je samo trenutak u vremenu i njena joj kosa padne na ramena… kao da je prestala živjeti. Sve mi se to čini kao zlokoban predosjećaj. “Što je, Slatkice?” nježno je pitam, iako mi krv ključa. Odmaknula se za korak od mene, prekrižila ruke preko trbuha, kao da se želi zagrliti i tiho kaže, “Kasni mi.” “Kasni?” “Mjesečnica.”

254

Shvaćanje i jeza zakuhaju u meni, osjetim kako mi koljena klecaju. “Mjesečnica ti kasni?” “Da,” tiho mi odgovori, još uvijek držeći pogled na mojem. “Jebote,” promrmljam, okrećući se od nje. Gledajući prema oceanu, provlačim prste kroz kosu i razmišljam što bi sad trebali napraviti. “Moramo otići kupit test za trudnoću. Nema smisla da se brinemo—” “Već sam kupila jedan. Pozitivan je.” Trznem glavom nazad prema njoj. “Jesi li sigurna?” Ona kimne glavom i ovoga puta makne pogled s mene. Pustim pogled da mi pređe lagano s nje nazad na Atlantik. “Jebote,” tiho kažem i odmah zatim ponovim, ne baš tako tiho, “JEBOTE!” Bijes prostruji kroz mene i ne znam odakle dolazi, ali sam potpuno nemoćan zaustaviti ga. Sve što vidim je Charlievo maleno tijelo u potoku i znam da je to nešto što ne mogu ponovo proživjeti. Okrećući se ponovo prema njoj, zaurlam, “Kako se, jebote, to dogodilo? Rekla si da si na piluli. Jesi li mi lagala?” Savannaine oči se rašire pune straha i ona se odmakne korak od mene. “Ja sam… ja,” promuca. “Onda, jesi li ih zaboravila popiti?” Pitam je mahnito. “Zato, molim te, objasni mi kako možeš biti trudna ako si na piluli.” Kršeći ruke, jednu o drugu, ona prišapće, “Um… antibiotici koje sam pila… pročitala sam da mogu umanjiti efikasnost pilule.” “Jebem ti sve, Isusa mu,” izderem se na nju i na bilo koga tko bi se želio približiti mojem bijesu. “Jesi li znala za to kada si ih uzimala?” Oklijevajući kimne glavom i kaže, “Sjećam se da sam čitala negdje o tome… ali vjerojatno sam zaboravila na to.” 255

“Zaboravila si?” Pitam je s nevjericom. “Kako, jebeno, možeš zaboraviti nešto tako važno?” Ljutnja ispuni Savannin pogled dok bijesno maše rukama prema meni. “Ne znam,” poviče na mene. “Jednostavno sam zaboravila. Nisam mislila na to. Žao mi je, ali jednostavno sam zaboravila.” Frustrirano odmahnem rukama i maknem se od nje par koraka. “Oh, to je jebeno predivno, Savannah. Baš jebeno predivno.” Okrenem se, dugim koracima dođem do nje i uhvatim ju za ramena. “Sjećaš li se kada smo imali onaj naš mali razgovor o sexu bez zaštite? Sjećaš li se kako nisam bio toliko zabrinut da ću pokupiti nešto od tebe, ali sam želio biti vraški siguran da nećeš ostati trudna?” Kimne glavom, sva ljutnja kao da je iscurila iz nje i tuga joj ponovo zamuti oči. “I, je li ti ikada palo na pamet da je to možda zato, jer ne želim jebenu djecu?” Povičem. U tom sam trenu potpuno van kontrole i nagon da nešto uništim je toliko jak da istog trena maknem ruke s nje u strahu od onoga što bi mogao napraviti. Svaki i najmanji tračak nježnih osjećaja koje sam ikada imao prema Savannah, kao da je nestao i nije ostalo ništa osim bijesa… prema njoj… prema nepravednosti situacije. “Žao mi je,” je sve što kaže, zvučeći slomljeno… potpuno slomljeno. Osjetim kako mi srce probada maleni ubod suosjećanja za nju. Znam da nije ovo namjerno napravila. Znam da se to slučajno dogodilo, ali ne mogu sebe ponovo staviti u tu situaciju. Duboko udahnem, pokušavajući izbaciti ljutnju iz sebe.

256

“Ovo se nije trebalo dogoditi,” kažem blago, tiho. “Nisam spreman da se to dogodi. Nikada neću biti spreman za to.” “Nisam ni ja spremna, također,” kaže. “Ali, to se događa.” Konačnost njezinih riječi je kao zvuk zatvaranja vrata zatvora iza mene i osjetim kako u meni raste panika. Nisam zabrinut zbog toga što bi mogao biti vezan uz Savannah zauvijek, jer prije nego sam prošao kroz vrata, razmišljao sam upravo kako bi to bilo dobro. Ono na što nisam spreman… za što nemam hrabrosti, je donijeti još jedan nevini život na ovaj svijet i onda neprestano patiti u strahu da će ponovo biti otrgnut od mene. Kada samo pomislim kako je Charlie morao biti uplašen… kada pomislim kako je patio… Ne! Jednostavno ne mogu to napraviti. Kako u jednom trenu moj život može biti tako savršen, a već u sljedećem da se sve ruši oko mene? I dok gledam njeno slatko lice, lice koje sam tako dobro upamtio da ga mogu vidjeti u svim svojim snovima, shvaćam da je sve ovo bila varka. Savannah je stvorena da je netko drži kao kap vode na dlanu. Za nekoga tko će s njom dijeliti sve trenutke u životu. U životu koji uključuje djecu. A ja, ja sam još uvijek zakopan u mračnom očaju, držeći se samo koje mi mogu donijeti udobnu sigurnost. Nemam u sebi snage da ponovo izložim srce takvom riziku… ne s još jednim djetetom. Strah prođe kroz mene dok se sjećam trenutka kada sam ugledao Charlia… kako beživotno leži. Bol koja je preplavila moje tijelo tada, srušila me na koljena. Takvu bol nisam nikada doživio, i zakleo sam se sebi, ne želim ponovo iskusiti. Počinjem neravnomjerno disati kada strava tog trenutka prodre kroz mene. Trebam prostora. Trebam se maknuti od Savannah i nezaštićenog života koji raste u njoj. Stresem se od očaja i vratim u kuću. 257

Savannah me prati, gleda kao prolazim kroz dnevnu sobu, kuhinju prema ulaznim vratima. “Kuda ideš?” upita me. “Provozati se. Moram razmisliti,” i to je sve što kažem prije nego zatvorim vrata iza sebe. Stojeći pred zatvorenim vratima, prepipam džepove. Novčanik. Ključevi. Spreman sam. Sjednem za volan Maseratia i natraške se izvezem s prilaza. Pogledam još jednom prema kući i vidim Savannah kako stoji iza kuhinjskog prozora, gledajući u mene. Na trenutak oklijevam, pitajući se hoće li ostati tako gledajući dok joj se ne izgubim iz vida. Gledamo jedno u drugo… trenuci prolaze, a tada se Savannah okrene od prozora i nestane u kući. Izvezem se do kraja s prilaza i krenem Autoputom 12. Nemam pojim kuda idem. Sve što znam je da trebam stvoriti neku udaljenost između sebe i nereda koji sam ostavio iza sebe. Savannaine me tužne oči proganjaju, ali ne dovoljno da bi se okrenuo i vratio k njoj. Vozim prema jugu kroz brda Kill Devil i Nags Head. Razmišljam… što da napravim? Ima li u meni snage da podižem dijete zajedno s njom?

Ne, moje misli viču. Ne, nemaš to u sebi. Zaštiti se. Nastavljam voziti, skrećući na autocestu 64, prema zapadu. Vozim i vozim i vozim. Što sam dalje od Savannah to je manji pritisak u mojim grudima. Vozim prema zapadu, sve dalje i dalje.

258

Upalim radio, ali zvuk koji dopire iz njega nema nikakav utjecaj na mene. Charlie, Charlie, Charlie. Moj jadan, mrtvi Charlie. Mislim mi lutaju. Pokušavam se sjetiti kakav je bio dok je bio živ, ali sve što vidim je njegovo natečeno, mrtvo tijelo. Mislim na piće i drogu… i toliko se želim sada uništiti s njim da gotovo osjećam kako me koža svrbi od potrebe. Žene… nebrojene, bezimene žene kojima sam se okretao u pokušaju da utopim svoju tugu. Mogu ih vidjeti kao da su tu sa mnom… kako mi šuše, kako mi dozvoljavaju da ih jebem u dupe samo zato, jer sam ja tako rekao, dražesno tražeći da budem samo malo grublji s njima. Pokušavam misliti na Savannah, ali njeno lice mi je zamućeno. No, te žene mogu vidjeti sasvim jasno. Baš kao što vidim i Charlie… mrtvog Charlie. Trepnuvši, ugledam znak na kojem piše Raleigh, I-540 prema Raleigh-

Durham Airport. Ne oklijevam ni trenutka prije nego uključim žmigavac i skrenem na izlaz prema aerodromu.

NaŠ svet kNjiga 259

Dvadeset osmo poglavlje Savannah “Koliko ti puta moram reći da prestaneš nositi teške stvari, Savannah?” čujem iza sebe. Pogledam preko ramena i vidim Brodyja kako stoji na vratima skladišta, gleda u mene. Grabi koracima, uzme kutiju sa konzervama hrane za pse koju sam držala u rukama i podigne je na policu. “Nisam invalid,” režim. “Pa me prestani tretirati tako.” “Ne… ti si trudna i bljuješ i prestani biti tvrdoglava.” Okrenem se prema košarici sa zalihama, počnem je puniti sa vitaminima, slažući ih metodički u odjeljke. “Bljuvala sam prije mjesec dana. Doktor je rekao da je beba u redu.” “Ako želiš zadržati posao, onda radi kako sam ti rekao,” Brody kaže i njegov ton glasa ne ostavlja prostor za raspravu. Uzdahnem, nastavim slagati manje kutije dok Brody preuzima teže. Radimo jedno pred drugog u tišini i pokušavam ne biti ogorčena zbog njegovog zaštitničkog stava. Ne može mi pomoći. Ogorčena sam. Ogorčena, jer Brody radi ono što bi Gavin trebao. Nemojte me shvatiti pogrešno. Veoma sam zahvalna Alyssi i Brodyju. Nagovorili su me da počnem raditi u Haevenu, puno radno vrijeme, što sam odbijala više puta u prošlosti. Ali i ja znam da prosjaci ne mogu birati. Sa bebom na putu, nemam bolje opcije. Eric me sigurno ne bi zaposlio ponovo, a dvije gospođe kod koji sam čistila kuće, zaposlile su 260

zamjene sa kojima su zadovoljne. Osim ako se ne želim vratiti kući sa stomakom između nogu, stvarno nemam izbora, do prihvatiti njihovu ljubaznost. Njihovu milostinju. Jebote, to me baš boli. To što sam zaglavila u ovoj situaciji, ali moram zahvaliti prijateljima na njihovoj dobroti. Jebeš Gavina što me ostavio, bez riječi... bez posljednjeg pogleda. Kao idiot sam čekala. Čekala sam u njegovoj kuhinji sat vremena da se vrati. Onda se sat pretvorio u dva, pa u tri. Nakon četiri sata, počela sam ga zvati, ali sam dobijala govornu poštu svaki puta. Otišla sam u krevet te noći, spavala nemirno i vratila se dole da ga čekam u kuhinji. Čekala sam ga u njegovoj kući tri jebena dana. Kao idiot. Onda sam prenijela svoje stvari kući i plakala još dva dana. Dan poslije toga, otišla sam doktoru, uradila test krvi, koji je potvrdio da sam trudna, a onda sam plakala ponovo. Miks sretnih i tužnih suza. Nisam željela ostati trudna. Jedan dan... sigurno. Ali ne dok još ne ostarim. Ne dok ne ostvarim svoje druge snove. Ali činjenica je bila... da sam trudna, iznenada, imala sam u sebi život koji raste i jedva sam čekala da se sretnemo jednog dana. Opet sam pustila suze, pretvarajući se da odvajam jedne sretne, jer ću imati bebu ubrzo, a druge tužne, jer me je muškarac, za kojeg sam mislila da ga volim, napustio. Nakon tog dana, odbijala sam da plačem ponovo. Odbijala sam da zovem Gavina ponovo. Ali jesam otišla do pošte da pokupim Gavinovu, da bi našla njegov boks prazan. Očekivala sam da je pun i kada sam upitala finu gospođu iza pulta gdje je sve, rekla mi je da je adresa za primanje pošte promijenjena i da je 261

pošta preusmjerena na adresu u Engleskoj. Suze su me za peckale u očima kada mi je to rekla, ali odbila sam da pustim da padaju. Jako sam progutala... progutala svoje srce, svoje suze i svoj ponos. Sve sam gurnula dole i odbila da sve to pustim vani ponovo. Na parkingu sam sjedila u autu i obrisala Gavinov broj sa svog telefona. U tjednu sam zaboravila broj i sada, oficijelno, nemam način da stupim s njim u kontakt sve i da hoću.

Tjedni. Moj se život sada mjeri u tjednima. Kada sam bila trudna pet tjedna, Gavin me ostavio i nastupila je faza poricanja. Nema šanse da me ostavio zauvijek. Vratiti će se. U šestom tjednu, vratila sam ključ od njegovog poštanskog sandučića i nastupila je faza ljutnje. U sedmom tjednu, suočila sam se sa jutarnjim mučninama, prihvaćajući da ih imam i poslijepodne, ne samo u jutro. Prihvatila sam Brodyjevu i Alyssinu ponudu da radim u Haevenu i miris psećeg izmeta izazvao je moju tegobu. Obično sam stizala do toaleta prije nego povratim. Došla sam u fazu pregovaranja i svaku noć sam se molila Bogu da Gavin uvidi razlog i da mi se vrati... ako može na koljenima. U osmom zjednu trudnoće, počela sam brljati i imala sam blagi napad panike. Doktor me je pregledao i vaginalni ultrazvuk poslao me u smijeh ispunjen olakšanjem kada sam čula otkucaje bebinog srca. Bila sam uvjerena da je sve u redu, ali bila sam u fazi depresije, gutajući suze i krijući tugu od prijatelja. Niko me nije mogao uvjeriti da je sve u redu. U dvanaestom tjednu u nastupu zlovoljnih i morbidnih misli, morala sam da se mučim, pa sam se provezla pored Gavinove kuće da malo provjerim. 262

Bila sam ošamarena po sred lica velikim natpisom Na prodaju, koji je stajao u prednjem dvorištu. Pošto nije bila u pitanju Caseyina firma i nije me mučila krivnja, zabila sam se u njega autom, gazeći na gas sve više, dok se drveni stub nije slomio i znak pao. Neko bi to nazvao još jednom fazom ljutnje, ali ja to nazivam prihvaćanje. Završila sam s tim. I sada... danas je sedamnaest tjedna, provela sam jutro u doktorovoj ordinaciji na ultrazvučnom pregledu i bila šokirana, jer mi mogu reći spol bebe. Saznala sam da ću dobiti djevojčicu. Moj osmjeh je ogroman... da, to bi se moglo nazvati fazom uživanja. “Pa da li ćeš mi reći ili ću to morati izvlačiti iz tebe?” Brody pita ljubazno. “Što da ti kažem?” pitam ga nevino i gledam ga. On bulji u mene i čeka. I ja samo buljim u njega. On bulji još više. “Dobro. Djevojčica je,” kažem sa laganim vriskom uzbuđenja. Brody me zgrabi, podigne me i okreće dok mi se ne smuči. Zagrli me jako, poljubi u vrh glave i kaže na uho, “To je divno. Tako sam sretan zbog tebe. Moram nazvati Alyssu i reći joj.” Kada me oslobodi... vrati moje stope na tlo, otplešem sretni ples, dok mi se Brody smije. Vratimo se do polica i sve je mirno. Počinjem sanjariti o dječjoj sobi za koju znam da je nikada neću imati, jer nema prostora u dvosobnom stanu koji dijelim sa Casey. Kako god, još uvijek zamišljam naborane, roze zavjese, roze i sive slonove na zidovima i jorganu i pliš tepihe u koje noge propadaju, dok je njegujem noću. “Hoćeš li mu reći?” 263

Moje tijelo se trzne na ove riječi, koje prekidaju moje fantazije i ispune me crnilom. “Ne.” “Zašto ne?” Brody pita. “Jer ne zaslušuje da zna,” kažem mu hladno. “U ostalom... ne znam ni kako da ga kontaktiram.” “Zar nemaš njegov broj?” “Ne. Obrisala sam ga prije par tjedana i ne bih ga se mogla sjetiti ni da mi život ovisi o tome. I ne želim ga se sjetiti.” “Ozbiljno?” “Ozbiljno.” “Mislim da bi mu trebala reći,” Brody kaže. Ljutnja prođe kroz mene i nadam se da beba ne može osjetiti strašne vibre koje idu kroz mene sada. Okrenem se prema Brodyju, praktično pljunem na njega, “Zašto jebo te misliš da ga zanima spol bebe? Dao mi je prilično do znanja da me ne želi... mislim nju.” “Jer te voli i garantiram ti da voli i nju. On je samo sjeban u glavi Mislim... pogledaj kroz što je prošao sa svojim sinom.” Odmah zažalim što sam Brodyju ispričala čitavu istinu o Gavinovoj prošlosti. To je bilo u mojoj fazi poricanja, jer sam ga pokušavala opravdati. Sada se Brody usuđuje da mi to baci u lice. “On ne voli ni mene ni mali kikiriki,” mrmljam. Počeli smo je zvati “kikiriki” od početka i sada je zaglavila sa tim nadimkom. To joj je potencijalni nadimak koji bi mogla dobiti za cio život. “Kladim se da vas voli obje,” Brody kaže čvrsto. “I ti voliš njega.” “Ne, mrzim ga, mrzim, mrzim, mrzim, mrzim,” kažem, lupajući stopalom o tlo svakom proklamacijom. 264

“Prilično sam siguran da ga voliš.” “Ne, ja sam prilično sigurna da ga mrzim.” Brody uzdiše i zvuči kao patnja. “Da li voliš kikiriki?” Brzo ga pogledam, dovoljno dugo da vidi ogorčenost u pogledu. “Naravno da je volim. Glupo pitanje.” “Onda voliš i Gavina… makar dio njega, jer ta beba jeste dio Gavina.” Buljim u Brodyja, bocnem ga u prsa. “Što je tvoj problem? Proveo si tjedne pljujući Gavinovo ime zajedno sa mnom, prijeteći da ćeš ga zakopati u zemlju šest stopa duboko, ako još jednom vidiš njegovu facu. Sada, odjednom, on je tvoj šampion?” Sliježući ramenima nonšalantno, Brody kaže, “Samo mi ga je malo žao... znajući njegovu prošlost i sve. Siguran sam da je prestravljen. Prestravljen zbog drugog djeteta i mogućnosti da ga izgubi. Strašno je biti odgovoran za mali život. A on ima razlog biti prestravljen više nego bilo ko od nas.” “Što bi ti mogao znati o tome Brody? Ozbiljno... što bi ti mogao znati?” “Znam malo o tome,” kaže samozadovoljno i kosa mi se podigne na vratu. Okrenem glavu olako prema njemu, usta su mi otvorena. “Da li si... Je li Alyssa…?” “Trudna? To jeste,” kaže sa velikim cerekom. “Ali nismo još nikom rekli i zato drži usta zatvorena.” “O moj Bože,” vrisnem i bacim mu se u naručje. “O moj Bože, o moj Bože, o moj Bože. To je divno. Tako sam sretna. Imati ćemo bebe zajedno. I vi ćete imati malog dječaka i biti će slatki jedno drugom... ili možda bi smo ih trebali vjeriti. Što misliš o tome?” 265

“Mislim da si smiješna,” kaže dok me stisne posljednji puta i pusti od sebe. “Ali da se vratim da temu... mislim da je velika šansa da se Gavin prestravio i nije znao što učiniti. I mislim da su jednake šanse za zna da je sjebao stvar, ali nema pojma kako sve popraviti. Mislim da bi ga trebala kontaktirati.” “Pa bi ja trebala biti bolja osoba, dali to govoriš?” kažem sa porugom u glasu. “Kažem, Savannah, ti si vrsta žene koja je uvijek bolja osoba. To si ti i također poznajem tvoje srce... to je praštajuće srce. I srce koje voli. Možeš mi reći što god želiš, da ga mrziš, ali oboje znamo da to nije istina. Oprosti mu ovog puta. Otvori vrata i vidi hoće li se vratiti.” Tresući glavom, želim poreći što on govori, ali još uvijek ne razumijem Brodyjevu empatiju sa Gavinom. “Ne razumijem te Brody. Mislila sam da si ti posljednja osoba koja želi da se on vrati u moj život. Prijetio si više puta da ćeš ga ubiti.” “Oh, kada se vrati... a kladim se da hoću, ubiti ću Boga u njemu, jer te je povrijedio. Ne griješiš u vezi toga. Ali onda ću mu oprostiti, kao i ti.” Sada mentalno protresem glavom ponovo da Brody ne vidi moje odbijanje, da nisam spremna prihvatiti ono što govori. Nisam spremna prihvatiti ni njegov prijedlog što bi trebala uraditi. Kontaktiranje Gavina će otvoriti svijet patnje, jer nema veze što Brody misli, ja lično mislim da je Gavin završio sa mnom i bebom. On ima toliko sranja za prevladati i nisam sigurna da ima herojskih kvaliteta u njemu da prizna grešku i preuzme rizik za nešto divno. “Svakako nije važno,” kažem, iznenađena kako mrzovoljno moj glas zvuči i kako se osjećam u sebi. “Rekla sam ti... ozbiljno ne znam kako 266

stupiti s njim u kontakt.” “Pa onda je dobro što ja znam,” Brody kaže sa osmjehom. “Kako to misliš?” pitam pažljivo, odbijajući da se uzbudim i na moment zbog tog možda... samo možda, da mogu biti sretna sa Gavinom. “Potpisuje knjige ovog vikenda u New Yorku. Moraš otići da ga vidiš.” “Ne mogu,” kažem. “Možeš.” “Ne mogu.” “Možeš i hoćeš.” Trljam zglobovima iznad prsne kosti da odagnam bol koji tu osjećam i sve što dajem Brodyju ovog puta je, “Razmisliti ću o tome.” ***

“Koje je tvoje omiljeno sjećanje na Charlija?” pitam Gavina dok ležimo u krevetu zajedno jedne noći prije spavanja. To je postala rutina... Vodili bi smo ljubav ili se jebavali, zavisi od raspoloženja, a onda bi smo ležali u mraku i pričali. Ponekad su nam teme bile lagane i svijetle. Ponekad duboke. Već sam prije saznala da Gavin nikad ne bježi od razgovora o Chariju sa mnom i koristim svaku priliku da saznam što više o njegovom sinu koji je proveo dvije kratke godine na zemlji. Jer svaki detalj koji saznam o Charliju pomaže mi da shvatim pravog Gavina Cooka, sve više i više. Gavin se kikoće dok me mazi po ramenu. “To je lagano. Prvi puta kada se nasmijao. Držao sam ga na krilu... mislim da je imao tri mjeseca. noge su mu bile jake i volio je pokušavati stajati što više dok ga držim. Suočen sa mnom, dok sam proizvodio neke smiješne zvukove i pravio smiješne face ili 267

nešto slično tome. I taj mali kikot je jednostavno izašao iz njegovih usta. Bio sam šokiran... nisam čuo ništa slično tome do tada. Možeš li povjerovati? Nikad nisam čuo smijeh bebe. To je bilo čudo. Bilo je presmiješno. Nasmijao me je i kada sam se ja nasmijao i on je to uradio ponovo. Onda sam se nasmijao ja, a zatim on, a onda smo sjedili tu i smijali se jedan drugom.” “Zvuči kao najbolje sjećanje ikada.” Kažem mu sa osmjehom na licu koji ne može vidjeti u mraku. “Želiš čuti moje najbolje sjećanje na tebe?” on me pita. “Reci mi,” kažem mu. “Moje najbolje sjećanje je upravo sada... ti me pitaš o Charliju i moje sjećanje na njegov osmijeh. Da, moje najbolje sjećanje je dijeljenje tog specijalnog momenta sa mojim sinom, sa tobom.” Udahnem dugo i duboko i moje srce plače od radosti. Spustim šalicu od čaja sa strane, ustanem sa kauča i obrišem suze koje idu niz moje lice. Sjedim ovdje cijelu noć, pokušavam odlučiti što učiniti. Brodyjeve riječi odzvanjaju u meni...

On ima više razloga da bude prestrašen nego bilo ko od nas. Onda voliš Gavina... makar dio njega. Jer te voli i garantiram ti da voli i nju. Nemam pojma da li Brody zna o čemu priča. Ali znam jednu stvar koja je sto posto točna. Ja još uvijek volim Gavina i zbog toga, moram doći do njega i dati mu šansu da objasni svoje ponašanje. Sjedajući za kuhinjski sto, otvorim svoj lap top i potražim let za New York ovog vikenda. NaŠ svet kNjiga 268

Dvadeset devet poglavlje Gavin Pogledam dolje na sat, ja promrmljam proklinjući kad vidim koliko se polako vrijeme kreće. Lindie me udara u rebra, nagne se i prosikće na mene, “Pokušaj djelovati kao da uživašu ovome. Pokušaj se ponašati kao da si sretan što vidiš svoje obožavatelje.” Podignem pogled gore prema sljedećoj ženi u redu, nalijepim osmijeh na licu dok mi ona pruža knjigu. “Gospodin Cooke... čast mi je upoznati vas. Voljela sam, Ubijanje plime i oseke. To mi je omiljena knjiga. Pročitala sam je sedam puta, već i Bože moj... Ne mogu vjerovati da stojim ovdje i razgovaram s vama.” Borim se zadržati osmijeh na mjestu, sve ovo je postao jebeni posao i počeo sam ga mrziti u posljednje vrijeme i kažem: “To je vrlo ljubazno, dušo. Kome bih trebao posvetiti ovo?” “Marie... posvetite za Marie, s ljubavlju, ako vam ne smeta.” jedva je izgovorila. “Moji će prijatelji umrijeti kad budu vidjeli. Oh i mogu li se slikati sa vama?” Ja brže - bolje ustajem sa stolca. Obilazim oko stola i Marie se zalijepila za mene dok nas Lindie slika sa ženinog telefona. “Nisi se nasmijao,” Lindie zareži na mene, pa sam zalijepio osmijeh na lice, a ona nas još jednom fotografira. “Savršeno,” kaže Lindie, a cura mi skoro izbaci zrak iz pluća svojim čvrstim zagrljajem. 269

“Hvala vam, gospodine Cooke. Hvala vam puno. Vi ste nevjerojatni. Najbolji ste čovjek. Hvala vam puno.” Da, ja sam zaista jebeno dobar čovjek. Ja sam toliko nevjerojatan da sam napustio ženu koju volim, koja je trudna s mojim djetetom. Ostavio sam je iza sebe i držim glavu u pijesak već tjednima, a sada kada mi je konačno glava slobodna, ne znam koji kurac ja još radim. Bol me udara u grudi kad pomislim na Savannah... sama, trudna, uplašena. Želim da razgovaram s njom... da je dotaknem. Ludim od želje da doznam... kako je, što radi? Kako je beba? Pa ipak, jebeno sam prestrašen da čak i podignem telefon da je nazovem. I otkako sam izašao iz moje kuće... udaljio od Savannah, nije prošao niti jedan dan, da nisam zažalio zbog svoga postupka. Isprva, najviše sam žalio zbog toga što joj nanosim bol. Bilo je to nešto što nisam mislio da sam sposoban uraditi. Ipak, gnjev unutar mene je vodio neke moje postupke. Dozvolio sam da me moj gnjev vozi i odvede skroz do zračne luke, gdje sam se ukrcao na avion za London. Toliko sam puta psovao Savannah u svojoj glavi zbog toga što je ostala trudna, iako znam da je to bila samo slučajnost. Proklinjao sam je zbog toga što me je natjerala da se zaljubim u nju, a onda je uradila nešto tako glupo što je sve to upropastilo. Onda sam okrenuo taj bijes k sebi i okrivljivao sam se za svoje sebične postupke i što nisam video dalje od nosa. Tjedni su se nizali jadan za drugim i nije bilo dana koji je osvanuo, a da ja nisam želio da uzmem telefon i da joj se javim. I onda, vrijeme je neupitno prolazilo i znao sam da se bližim točki u kojoj bi Savannah počela da me mrzi i onda više ništa ne bi imalo smisla pokušati prepraviti.

270

Onda je tu moja najdublja žalost, koja je došla kada sam saznao da ću postati tata. Moja krvi i meso... moj DNK... moje srce, svakodnevno raste unutar Savannainog trbuha. Propuštam svaku i najmanju sitnicu sa njom i onda se moje žaljenje brzo pretvorilo u gorčinu. Još jednom sam postao mračan, sebičan šupak. Pio sam i previše, upotrebljavao i drogu, uživajući u obamrlosti u koju me je to dovodilo. Jedini aspekt iz mog prethodnog života u koji se nisam ponovo upustio su bile žene... bezbrojne, bezimene žene. Nisam imao želje za njima, jer svugdje gde sam pogledao, vidio sam Savannah lice. Savannahino tužno, prestrašeno lice. Onaj njen izraz na licu kad sam otišao. Svugdje ga vidim. Svaka žena ima njeno lice... jer ja želim da to bude tako. Ja bih i ubio ako treba samo da još jednom pogledam njeno lice. Druga mi je knjiga bila gurnuta pod nos, a dvije mlade žene stoje ispred mene. Vidim po nervoznom izgledu na njihovim licima da se neću morati previše baviti njima. Nejasno sam primijetio da ima još tridesetak ljudi koji su stajali u redu, što znači da imam još jedan dobar sat do sat i pol ovoga sranja prije nego što završim sa svime ovime. Rekao sam Lindie još jutros... nema više potpisivanja. Gotov sam s ovim sranjem zauvijek. Ona je samo odmahnula glavom, osmjehnula mi se i rekla: “Kako god želiš, Gavine.” Znam vrlo dobro da je vjerojatno već dogovorila drugo potpisivanje. “Kome bi trebalo ovo posvetiti?” Pitam ženu koja mi je dala knjigu. “Stephanie,” kaže ona bez daha, a ja se prisilim da mi lažni osmijeh ostane na mjestu.

271

“Naravno, dušo,” kažem joj, naškrabavši neke besmislene riječi, prije nego sam joj vratio knjigu. “Hvala vam što ste je čitali.” Djevojke se nasmiju, kimaju glavom i izgledaju kao da će o tome nešto reći, ali onda su skliznuli u stranu. Vraćajući pogled na Lindie nagnem se prema njoj i prišapćem: “Kunem se jebenim Bogom, ako si bukirala još koje potpisivanje, otpuštena si.” Ona ne govori ništa, samo blijedo gleda u mene. Stavljam osmijeh na lice i podignem glavu da bih pogledao svog sljedećeg obožavalaca. I sve što sam ikada želio u životu stoji u redu ispred mene. U glavi mi se počne vrtjeti, svijet se nagne i čini mi se da se tlo ispod mene počelo tresti. Savannah. Ona stoji na drugoj strani stola... tri koraka od mene, držeći kopiju svoje knjige na grudima. Vidim zabrinutost u njezinim očima boje jantara i kako nervozno žvače donju usnicu. Mogu osjetiti kako mi osmijeh nestaje sa lica dok sam zurio u nju. I ona zuri u mene. Želim skočiti preko stola i zgrabiti ju. Ona je tako jebeno zapanjujuća, a ja pogledom prelazim preko njezinog tijela. Nosi smeđu, široku, vunenu haljinu koja ima pojas vezan preko njezina trbuha i preko njega otkopčan zimski crni vuneni kaput. Znam da je ona u već više od sedamnaest tjedana trudnoće, jer sam ja to sve obilježavao u svom kalendaru, ali ne vidi se da je trudna. Ne vidim trudnički trbuh, ali ipak, trbuh bi moglo biti skriven od tog prokletog pojasa na sredini trbuha i tog njenog glomaznog kaputa.

272

Je li trudna? Je li uradila pobačaj? Ta mi pomisao izaziva mučninu u želucu, ali ne... Savannah to nikad ne bi učinila. Nikada. U mozgu mi se vrti tisuću reći.

Kako si, Savannah? Ne, previše banalno. Dobro izgledaš, Savannah. Ne, previše hladno. Bože, kako si mi jebeno nedostajala, Savannah. Ne, previše očajan. Savannah otvara usta da nešto kaže, a ja čekam suzdržavajući dah. Obrve joj se skupe u mrštenju i ja sam obeshrabren blagim sjajem suza koje formiraju u njezinim očima. Ona zatvori usta, gledajući me još koji trenutak, a onda se okrene i ode, a knjiga koju je držala u rukama padne joj na pod, praktički protrčala pored reda mojih obožavalaca i potrčala prema izlazu knjižare. “Savannah,” vičem za njom, ali ona se ne zaustavlja. Trznem se iz svoje stolice i skoro preletim sto ispred sebe i praktički se zakucam u ženu koja je stajala tamo. “Žao mi je,” promrmljao sam dok sam je hvatao za ruku da je pridržim, a zatim opet počnem trčati za Savannahom. “Gavin” Lindie viče iza mene. “Vrati se ovamo... imaš obožavaoce koji čekaju.” Ne obraćam pažnju na nju uopće. Nejasno sam čuo njezine ponuđene isprike dok je govorila: “On će se vratiti.” Ramenom sam udario u drugu osobu koja je stajala u redu dok sam se ja probijao premaa majci mog djeteta. Još jednom sam promrmljao ispriku. Skrenuo sam u desno kako bi izbjegao udar u sljedeću osobu i udario sam koljeno u stol na kojemu su bile naslagane knjige. 273

Zajebi tu bol. Opako opsujem, uzrokujući uzdahe svih okolo i produžim dalje. Kad sam došao do ulaznih vrata, skoro ispadnem kroz njih van na pločnik u New York Cityu, gdje je bilo deseci ljudi. Gledam lijevo i desno, očajnički tražeći Savannah. Onamo... onamo, da ona je. Vidim joj dugu, smeđu kose koja se njišu naprijed - nazad dok ona brzim tempom hoda do Zapadne 18. ulice. Moja se luda trka nastavlja, udaram u prolaznike i opet govorim riječi isprike. I konačno sam je počeo sustizati na križanju Park Avenue, gdje je ona morala čekati da se upali zeleno svjetlo. “Savannah,” vičem. Glava joj se okrene prema meni i strah joj ispunjava oči. Ona se na brzinu okreće, a počinje trčati dolje niz Park Avenue. No, moje su noge duže i vidim je, ne može mi pobjeći. U četiri duga koraka dođem do nje i zgrabim je za lakat i okrenem je prema sebi. "Savannah... zaboga, hoćeš li samo počekati minutu?" U očima joj se video bljesak bijesa, a ona zareži: “Miči svoje jebene ruke s mene.” “Ne,” kažem joj odlučno. “Ne dok ne zastaneš i dok ne razgovaraš sa mnom na trenutak.” “Ne želim razgovarati s tobom,” rekla je kroz zube pokušavajući se opet osloboditi mojih ruku. Ja ne odustajem i čvrsto je držim. “Ipak si došla ovdje da bi me vidjela.” “Greška,” kaže ona, tužno i još je jednom pokušala da se oslobodi od mene.

274

Ja joj uopće ne dajem priliku da se odmakne makar i jedan korak prije nego što se opet našla u mom stisku, okrenula se prema meni. “Molim te... samo čekaj malo.” Nisam siguran je li to bio ton moga glasa ili je ona možda već bila umorna, ali više nije pokušala da se udalji od mene. Umjesto toga, ona je samo zuri u mene tim velikim tužnim, smeđim očima, zbog kojih sam dobio želju da je zagrlim. Držeći je čvrsto za ruku da mi ne bi slučajno opet pobjegla: “Kako si? Jeli sve u redu?” Ona ispušta zrak iz pluća i otrgne ruku od mene. Pustio sam da se malo udalji, dajući joj prostora koji želi, ali spreman sam da je opet uhvatim ako pokuša ponovno pobjeći. “Dobro sam,” kaže ona. “Beba?” Pitam, a osjećam da mi srce kuca u grlu, zato što osjećam potrebu da mi ona govori o bebi. “Ona je u redu,” kaže ona nevoljko. “Sve je u redu.”

Ona? Djevojčica? I ona je u redu. “Djevojčica?” “Da, žensko.” “Imamo djevojčicu?” Ponovno je pitam u čudu, dok mi pogled luta po životu grada oko mene. Žensko. Nepredviđen izliv zadovoljstva prođe kroz mene. Ja ne mogu zaustaviti osmijeh... pravi osmijeh... prvi u mjesecima koji su iza mene, koji je obasuo moje lice. “Dobit ćemo djevojčicu,” kažem u čudu. 275

“Ne,” Savannah zareži na mene. “Ja ću dobiti djevojčicu. Ti nećeš dobiti ništa.” Ona okrene glavu... opet u pokušaju da pobjegne od mene. I opet, hvatam je... zavrtim je još jednom prema meni. “Ne.” molim ju. “Molim te, nemoj ići. Ostani... razgovaraj sa mnom.” “Ne mogu,” kaže ona. “Ne mogu to učiniti. Mislila sam da mogu... ali te vidim... Ja jednostavno ne mogu.” “Možeš,” kažem joj hitno. “Daj mi minut…” “Gavin,” čujem iza mene, okrećem glavu i vidim da Lindie trči prema meni. “Moraš dovući svoje dupe natrag u trgovinu. Imaš obožavatelje koji te čekaju.” Savannah koristi priliku da se još jednom otrgne iz mojih ruku. Gleda me očima u kojima vidim molbu, a sada je njezin red da moli. “Molim te... preklinjem te, Gavine. Samo me pusti. Ostani što dalje od mene. Ne mogu to učiniti s tobom.” Suze joj izliju iz očiju i kao kristali počinju da padaju niz njene obraze. Srce mi lomi, jer čujem konačnost u njezinu glasu. “Gavin!” Lindie viče na mene, a ja se okrenem da bih video kako zuri u mene. “Jesi li ti izgubio razum? To je potpuno neprimjereno. Vrati se u jebenu trgovinu, odmah.” I okrenem se prema Savannah, spreman da je zadržim još jednom, ali ona je već nestala. I ugledao sam njenu kose... pola bloka dolje dok je žustro odlazila od mene. “Gavin” Lindie zareži na mene. “Zaboga evo, dolazim,” vičem na nju, ali se ne okrećem sve dok Savannah nije potpuno nestala iz mog vidokruga. 276

Uzdahnuvši, okrenem i prolazim pored Lindie... natrag u knjižaru. Ona srećom ostaje tiha i ne grdi me zbog mog ponašanja. Ja izvlačim svoj mobitel iz džepa i biram Savannah broj. Ona ne odgovara, ali to niti ne očekujem, pa sam samo ostavio poruku. “Savannah... molim te razgovaraj sa mnom. Ja ću doći k tebi nakon potpisivanja. Ili ti možeš doći k meni. Ja sam u Mandarin Oriental. Soba 877. Molim te... preklinjem te. Razgovarajmo. Imam toliko toga što ti trebam reći.” Ja prekinem poziv... ne znajući što drugo mogu učiniti u ovom trenutku. Hodam natrag u knjižaru s Lindie, ispričavajući se mojim obožavaocima dok sam prolazio pored njih. I kada sjednem za stol, stavim osmijeh na lice. Osim što sada taj osmjeh nije lažni. Ovaj put... on mi dolazi prirodno. Vidio sam Savannah... i izgledala je divno. I iako ne želi da me sasluša, činjenica je da, ona je mene došla tražiti. To bi moglo značiti da se ona i dalje mora brinuti... barem malo, da sigurno, kad je već prešla sav taj put. I... imam djevojčicu. Malu bebu, moju djevojčicu. Moj osmijeh postaje još širi dok dižem pogled i pozdravljam sljedeću osobu na redu. *** I tako, ovdje sve počinje. Barem se nadam da je ovo početak. Ja sam rezervirano najraniji let koji sam mogao iz New Yorka sljedećeg dana. Savannah nikada nije uzvratila na moje pozive. Da, pozivi, množina.

277

Ostavio sam joj sedam glasovnih poruka, ali ona je dokazala da je tvrdoglava. Pretpostavio sam je odletjela natrag u Sjevernoj Karolini i ja sam je sada jurio. Parkirao sam automobile u The Haven, pažljivo prateći prašnjavi prilaz koji je vodio iza zgrada. I osjetio sam veliko olakšanje kada sam video Savannahin auto parkiranog pored velikog kamiona. Nema nikoga na vidiku. Parkirao sam i ugasio auto. Čvrsto stežući volan, stavio sam čelo na dlanove i duboko udahnuo zrak. Ovo moram napraviti ili ću umrijeti. Dok sam izlazio iz auta, čuo sam kako se stražnja vrata uzgajivačnici otvaraju i vidim Brody kako izlazi. On me pogleda u oči, a ja sam osjetio olakšanje kada sam video kako mu je polagan obasjao lice. On krene brzo prema meni. Na dva koraka od mene, pruži mi ruku. Brzo sam prihvatio njegovu ruku, uzvrativši mu osmijeh. Stisak njegove ruke je snažan, prijateljski. On mi dva puta pumpa ruku, a zatim me povlači prema sebi za ono što mislim da bi moglo biti muški zagrljaj i na trenutak mi se učinilo da je to pomalo čudno, ali onda vidim drugu ruku koju je sakupio u pesnicu kako poleti prema mom licu. On me udara sa strane u čeljust, što mi je glavu naglo okrenulo udesno, a on u isto vrijeme oslobađa stisak na mojoj ruci. Ja skoro poletim unatrag, potpuno zatečen ovim udarcem. Udarim u auto iza sebe i skoro sam pao na zemlju kad sam uspeo da se uhvatim. Brody nije još završio sa mnom. On krene prema meni, ljutnja mu izbija iz očiju.

278

Trljam svoju oprezno čeljust, savijam je oprezno u želji da vidim da nije možda slomljena. Dižem jednu ruku ispred sebe u želji da ga zadržim, jer ja ovdje nisam došao da se borim sa Savannahim najboljim prijateljem. “Dobro... zaslužio sam to,” priznajem. Brody se na trenutak zaustavi, ali on još uvijek izgleda kao da me želi ubiti. “Ti govno, zaslužuješ puno više od toga.” Povlačim sam se uz auto da bih stao na noge, jer sam prilično siguran da ću morati da se branim. “Vjerojatno,” kažem mu. “Ali, da li stvarno želiš da me sravniš sa zemljom prije nego uspijem izgladiti stvari s Savannah?” “Ne možeš popraviti stvari s njom. To je učinjeno i ti moraš otići.” “Volim je,” rekao sam mu jednostavno. Brody se ironično nasmije i raširi ruke na stranu. “Oh, pa bože... to je već popravilo stvari, zar ne?” “Gle, stari,” pokušavam ga razuvjeriti. “Možeš me tući koliko te volja, ali ja ipak idem vidjeti Savannahu, a ona će me saslušati što joj ima za reći. Neću je pustiti sve dok mi ne oprosti i dok me ne uzme natrag. Dakle, trebam izdržati batine da bih došao do Savannahe, neka bude.” Raširim svoje ruke sa strane. “Da vidim tvoj najbolji udarac.” “Sa zadovoljstvom,” Brody zareži, a zatim iskorakne prema meni. “Dosta,” čujem iza sebe Savannah, a Brody se odmah zaustavlja. Okrenem i tu je ona. Moja Slatkica Izgleda kao da želi da me ubije isto onoliko koliko i Brody to želi.

279

Uzdahnem... jer izgleda da će ovo biti dug dan i kažem: “Hej, Slatkice. Što trebam uraditi da bih mogao da pričam nekoliko trenutaka nasamo s tobom?”

NaŠ svet kNjiga 280

Trideseto poglavlje Savannah O Bože. On je ovdje. On je došao za mnom. Shvaćanje što bi to moglo značiti skoro me sruši. Da li je došao zbog mene ili kikirikija? Oboje? Gavin hoda pored Brodyja, gleda u njega oprezno i priđe mi. Zatim je tu... u mom prostoru, centimetar samo udaljen od mene i gleda me sa nemjerljivo prelijepim i tužnim očima. “Moramo razgovarati,” kaže tiho. Osjećam da se trebam povući od njega... u opasnosti sam da budem očarana, a slomljeno srce se boji skrhanosti. “Nemamo o čemu više razgovarati. To vrijeme je prošlo. Prošlo je dvanaest tjedana od kako si otišao.” “Ne govori tako,” škripavo kaže. “Jebo te nemoj to govoriti.” “Pa što želiš da kažem, Prljavi? Dobro došao. Drago mi je da me posjetiš ponekad?” Usne mu se podignu polako i izgleda razigrano. “Nazvala si me Prljavi?” “Pa što?” gunđam. “To je nježnost. Trebala bi me nazivati lošim imenima, ali ti odabereš da nećeš. Pružaš mi nježnost. Mislim da se još pališ na mene.” 281

Želim ošamariti njegovo lice da maknem taj pogled, a želim i sebe udariti u dupe, jer mi je to pobjeglo sa jezika, jer Gavin me poznaje malo više. Uvijek i jest. Posegne i uzme nježno moju ruku u svoju. “Hajdemo u našu kuću. Hajdemo razgovarati.” Ne propustim način na koji je rekao našu kuću, što prouzrokuje razne osjećaje koji kuhaju u meni, pokušam se izvući, ali njegova ruka me stisne. “Gavin… ne želim.” Iz pogleda mu je nestalo zaigranosti i zamijenila ga je odlučnost. Okrene se i krene prema autu, vukući me za sobom. “I stvarno mi se jebe zbog toga Slatkice. Daj mi sat tvog vremena.” Hodamo pored Brodyja, koji se nageo na auto, njegove ruke su prekrštene na prsima dok intenzivno prati našu igru. Pogodi Gavina mrtvačkim pogledom i zatim podigne jednu ruku da pokaže na njega “Ti i ja dečko. Ovo ćemo završiti poslije.” Gavin mu kruto kimne, a ja se potpuno iznenadim kada lupim Brodyju. “Oh, prekini Brody. Ti si taj koji je želio da se on vrati, ti glupane.” Zastao je kao ukopan na svom putu, Gavin se okrenuo da pogleda Brodija iznenađeno. Brodi je samo zabacio glavu u jakom smijehu, a onda pogledao nazad u Gavina. “Skoro sam te zeznuo brate.” Čitava vožnja do Gavinove kuće prolazi u tišini. Sjedim sklupčana na suvozačevom sjedištu, rukama se grlim, dok gledam kroz prozor. Misli mi kolaju o potencijalnim stvarima koje će se završiti Gavinovim govorom i pokušavam otvrdnuti srce protiv njih. Ne želim čuti te stvari. Stvorila sam svoj mir, ozdravila sam. Prošla sam faze žaljenja... poricanja, ljutnje, pregovaranja, depresije... još malo bijesa bačenog u dobre svrhe, a zatim 282

prihvaćanje. Gotovo je. Završila sam. Prihvaćam, totalno sam preplavljena osjećajima samo što sjedim do Gavina. Srce mi lupa, ruke se znoje i leptirići su mi u stomaku. Ili je ovo loša probava? Moglo bi biti oboje. Kada Gavin skrene na svoj prilaz, uspori auto i vidi slomljen znak koji još uvijek leži na zemlji. Očito, niko nije primijetio moj vandalizam i popravio to. Glavom zavrti i pogodi me direktnim pogledom. “Tvojih ruku djelo?” Slegnem ramenima, lakomisleno odgovorim, “Nemam pojam o čemu pričaš.” Gavin frkne u odgovoru i nastavi putem. “Točno.” Obzirom da nema bijega od neizbježnog, slijedim Gavina uz stepenice i u kuću. Njegovu kuću. Ne našu, potvrdim sebi. Bacajući ključeve na pult u kuhinji, uđe u dnevnu sobu i stane kao ukopan. Ramena su mu kruta i ruke stisnute. “Gdje su konji?” Ne odgovaram. Neću mu ovo učiniti lakim. Okrene se prema meni i oči su mu utučene. “Što si učinila sa fotografijama konja koje si mi dala?” Pogledam u južni zid dnevne sobe gdje sam ih objesila iznad kamina. Potpuno je prazno, gotovo se rugajući Gavinu da je sve što sam mu dala, oduzeto… “Očekujem da su na županijskoj deponiji,” kažem hladno. “Bacila si ih?” pita začuđeno. “To je bila faza ljutnje koju sam prošla. Ta je došla baš između poricanja i pregovaranja. Ali nisam ih samo bacila... skinula sam ih sa zida, odnijela 283

pozadi na palubu i u ništila ih sa čekićem. Zatim sam uzela male komadiće drveta, stakla, papira i bacila ih. Znaš kako je to, zar ne? Da nešto uništiš?” “Znam nešto malo o tome,” Gavin kaže nježno, oči su mu sada čak i tužnije i sranje... sada mi ga je čak i žao. “Nemoj mi prosipati tu taj jadni izgled Gavine. Nemaš pravo.” Uzdišući, zgrabi moju ruku i hoda do udaljene strane dnevne sobe, vukući me za sobom. Kada dođe do velike, pretrpane stolice u uglu, pusti moju ruku, a on sjedne dole. Stojim tu, par koraka od njega, gledam kako se naslanja, spusti blago rastavljene noge na pod. Nasloni lakat na stolicu nemarno. Spusti bradu na dlan ruke, gleda u mene odlučno i kaže, “Ok… hajdemo to odraditi.” Zatrepćem na njega. “Hajdemo to odraditi?” “Pa, očito je da si ljuta na mene. Trebaš to izbaciti iz sebe... reći mi. Pa, odradimo to.” Stojim tu, s rukama omotanim oko stomaka, gledam u njega i kažem, “Ne, hvala. Pomirila sam se tim što se desilo među nama.” “Jesi vraga,” Gavin kaže mirno. “U slučaju da si zaboravila, dozvoli da te podsjetim. Rekla si mi da si trudna. Ja sam bio totalni šupak i svu krivicu prebacio na tebe. Mislim da sam te čak nazvao i glupom zbog toga. Nijednom ti nisam dao povod da sumnjaš, ostavio sam te pod izlikom da trebam razmisliti i odvezao sam se od tebe. Pravo na aerodrom, bez da sam se ijednom osvrnuo, kupio kartu i otišao za Englesku.” “Prestani,” kažem nježno, jer mi ne treba da se ponavlja. On me ignorira. “Ostavio sam te na cjedilu, samu dok si trudna. Bio sam odsutan dvanaest tjedana i nijednom te nisam kontaktirao da vidim da li si dobro.” 284

“Dosta, Gavine,” kažem sa malo više snage, spuštajući ruke i praveći pesnice na dlanovima. “Ostavio sam te, bila si prestrašena... sama... nesigurna što učiniti. Srce ti je bilo slomljeno, bila si ljuta i tužna.” Zakopam nokte u dlanove i gledam ga. “Plakala si i lomila stvari,” kaže, glas mu je jak i prijeteći. “Proklinjala si me, a zatim još plakala. Hajde, Slatkice... uradi to, jer ja sam ti to uradio, svojim djelima, pokazao da mi ni ti ni naša kćerka ništa bitne.”

“Ona nije tvoja kćerka!” vrištim na njega, moja prsa se podižu zbog bijesa i jada. Oči mi ovlaže, duboke lokve se razliju. Udahnem duboko i izdahnem, zatim sve ponovim, dok se ne dovedem pod kontrolu. Glas mi je malo normalniji kada ponovim. “Ona nije tvoja kćerka. Nisi je želio i sada nemaš prava na nju.” Gavin bulji u mene... oči su mu širom otvorene, koža blijeda. Bol mu pređe preko lica... mrveći me u milion komadića, srce mi se trzne. Otvorim usta da povučem te okrutne riječi, jer nije važno što... nisam tako mislila. Nikada nisam to mislila. Brzinom svjetlosti, iznenada, Gavin se nagne u stolici i zgrabi me oko struka. Ruke mi slete na njegova ramena zbog ravnoteže, dok me on povuče između svojih nogu, a sebe smjesti na ćošak stolice. Ruke su mu brze... spušta ih na rub moje majice, podiže ih do ispod mojih grudi, otkrivajući moj stomak, koji je otečen u donjem dijelu. Bulji u moj stomak, očima punim kajanja. Nagne se naprijed, ljubi mi stomak tako nježno, da gotovo ne osjetim. Okrene glavu, bradom grebe moju kožu, omota ruke oko stomaka i drži me čvrsto. Stisnem oči da ne vidim divnog čovjeka ispred mene, poniznog 285

ispred moje utrobe, dok grli svoju bebu i mene. “Ona je moja kćerka,” mrmlja. “Uvijek sam je želio. Možda sam bio uplašen, ali sam je uvijek želio.” Oklijevajući, pomjerim ruke sa njegovih ramena na njegovu glavu, povlačeći prste kroz njegovu svježu, tamnu kosu. Stisnem ga... privlačeći ga malo jače na stomak, dok on zaustavi disanje. “Žao mi je, Savannah,” Kaže sa toliko patnje, da mislim da ne mogu podnijeti. Osjećam vlažnost na stomaku i znam da su to suze iz njegovih očiju. “Oh, Bože,” kreštim grabeći mu glavu još čvršće. “Tako mi je žao,” mrmlja, okrećući se da mi poljubi stomak ponovo. “Žao mi je. Tako jebeno žao.” Moje suze počinu slobodno padati, ponovo. Puštam ih... puštam da sa njima izađu bijes i patnja... puštam ih niz obraze i molim da odnesu ugriz izdaje koji sam osjećala. Gavin podigne i zabaci glavu da me pogleda. Očima vlažnim... mučenim. “Ne zaslužujem tvoj oprost. Muškarac ne može učiniti ništa gore nego napustiti svoju ljubav onda kada ga treba najviše. Ja sam to učinio i ne zaslužujem ni mrvu tvog dobrog srca. Ne zaslužujem da staviš svoje ruke na moje obraze i kažeš da će sve biti u redu. Nemam pravo tražiti sigurnost ili mjesto u tvom životu. Nemam nikakvo pravo tražiti to sada, ali ipak... preklinjem te, Savannah. Preklinjem te cijelom svojom dušom da mi kažeš da je sve u redu. Da mi oprostiš i primiš me nazad. Učiniti ću sve što tražiš i kunem ti se, više te nikada neću iznevjeriti.” Gavin se odgurne od stolice i padne na koljena, pritišćući lice na moj stomak, ljubeći mi kožu, kvaseći je sa još suza. 286

Riječima prolazi kroz mene... pravo kroz kožu i mišiće koji štite naš mali kikiriki. “Molim te kćeri, oprosti mi. Molim te oprosti svom ocu zbog njegove slabosti. Kunem se da te nikada više neću ostaviti ponovo. Molim te reci mami da oprosti čovjeku zbog njegovog straha i slabosti. Zbog previše demona u njegovom ormaru. Preklinjem te... molim te.” “Prestani,” plačljivo kažem i zgrabim ga za kosu ponovo, odmičući mu lice unazad. On sjeda na butine i ja kleknem na koljena ispred njega, lica su nam jedno ispred drugog. “Molim te prestani.” Gavin zatrepće na mene, novi val suza silazi mu niz sumorno lice. Rukama mu ih brišem, dajući mu tužni osmjeh s oproštenjem za koje preklinje. “U redu je Prljavi. Sve će biti u redu. Obećavam.” Nagnem se naprijed i naslonim usne na njegove, nastavljajući šaputati. “Opraštam ti. Razumijem. U redu je.” Kada se povučem, njegovo lice je u nevjerici zbog mojih riječi. Mogu vidjeti da se još sam sebi gadi, da bi vjerovao u njihovu istinitost. Obuhvatim mu lice rukama i malo ga protresem. Nagnem se još malo bliže, gledam pravo kroz njegove oči... gledam pravo u njegovo srce. “Čuješ li me... Opraštam ti. Početi ćemo ponovo... svi mi... zajedno.” Čekam na to... gledam prisno i konačno, tamne oči zasvijetle. Vidim kako prihvata što mu govorim, gledam... u dubine njegovih prekrasnih sivih očiju, kako konačno razumije da je njegov grijeh oprošten. Gavinove ruke se omotaju oko mene... jedna oko leđa, a druga oko zadnjeg dijela glave. Privuče me bliže i drži me čvrsto, dok zakopavam lice njegov vrat i duboko ga udahnem. “Hvala ti,” on šapuće jednostavno. “Hvala ti.” Ostanemo tako... minutama, satima... nemam pojma. Sve što znam u 287

ovom momentu je da sam obrisala prošlost i neću misliti ni jedan moment na bol koji mi je izazvao. Samo ću misliti na našu zajedničku budućnost i da je izgradimo jakom. Grabeći me za kosu na pozadini glave, Gavin me povuče sa svog ramena i bulji u mene. “Volim te, Slatkice. Toliko jebeno da to boli.” Drugu ruku spusti na moj stomak. “I volim našu kćer, također. Sa posljednjim dahom u svom tijelu, volim je i ne mogu čekati da je upoznam. I bojim se, Slatkice. Znaš da sam zbog toga pobjegao, zar ne? Zbog Charlija… tako sam uplašen.” “U redu je dušo,” pjevušim mu, dok stavljam svoju ruku preko njegove koja milije našu bebu preko moje kože. “Sve će biti u redu. Obećavam.” “Vjerujem ti,” on kaže, naginjući se još malo da me poljubi. To je ukočen poljubac sa nedostatkom Gavinovog samopouzdanja. On oklijeva, nije siguran gdje su granice. Otvorim mu svoja usta... gurnem jezik u njegova i to mu kaže da je ok. Da ga želim onako kako on želi mene. Da žudim i ja za njim, onako kako on žudi za mnom… Privlačeći me sve čvršće i čvršće, ustima napravi bolju ugao i zakopa se zbog bolje povezanosti. Jezik mu je topao i sladak, nedostajao mi je jako puno. Odmakne usta od mojih, klizi po mojim obrazima, mojoj vilici... šapuće mi na uho koliko me voli, a onda me ljubi ponovo. Rukama mi miluje stomak, gore do mojih grudi koje su osjetljive. Bradavice mi se ukrute između njegove ruke i svile mog grudnjaka. Magično... glatko... samo na način na koji to Gavin može uraditi, makne svu moju odjeću i gurne me na tepih u dnevnoj sobi. Kleči između mojih nogu, smjesti ruke na moj stomak i nježno trlja tamo gdje je nabrekao. Gleda u 288

svoje ruke, hipnotisano, dok ljulja svoju kćer prvi puta. Podigne oči do mojih i kaže, “Znaš da će biti razmažena do srži.” Smijem mu se, iskreni osmjeh po prvi puta u sedmicama, koji mu zaustavi dah. “Oh, Slatkice,” kaže s poštovanjem, uzvraćajući mi osmjeh. “Nedostajao mi je taj osmjeh.” “I ti si njemu nedostajao,” kažem mu. “Nedostajao si mi, ali sada si tu.” Ruke mu se dignu uz moj stomak, obuhvati mi dojke, ali mu oči nikad ne napuštaju moje. “Voliš li me Slatkice?” “Volim te Prljavi,” uvjeravam ga. “Nije važno što... nikada nisam prestala.” “Nedostajalo mi je da me zoveš tako,” on priznaje, čupkajući moje bradavice i konačno spuštajući pogled na moje dojke. “Nedostajalo mi je mnogo toga.” “Vrijeme je da to nadomjestimo, zar ne misliš tako?” pitam hrabro. Vreli pogled podigne ponovo na mene. “Što si imala na umu?” “Željela bih da me malo ispljaš,” kažem mu iskreno i nagrađena sam njegovom rukom između mojih nogu.

Oh,da... to mi je mnogo nedostajalo. “Nešto poput ovoga?” kaže dok gura prst u mene, stenjući zbog udobnosti čim uđe u mene. “Mnogo toga,” izdahnem grubo. Očima me pali. “Ili možda želiš moj jezik ovdje?” pita dok gura i gura prst u mene. “Prljavi,” dašćem u gorućoj potrebi. “Nema više priče. Samo mi pokaži.” Gavin jurne i spusti lice između mojih nogu. Ruku makne i stavi je preko 289

mog stomaka, dok spušta usta na mene. “Volim te, Savannah,” kaže nježno prije nego me prekrije. “Volim te, Gavine,” stenjem, a onda sam izgubljena u čovjeku kojeg volim.

NaŠ svet kNjiga 290

Epilog “Ozbiljno Gavine... da li je povez preko očiju stvarno neophodan?” pitam, pokušavajući shvatiti gdje me vozi, prije nego stignemo. Totalno sam izgubljena. “Nije izgledalo kao da ti smeta kada sam te natjerao da ga nosiš u krevetu,” kaže pametno... sa tim uvijenim engleskim akcentom, koji je jedan od mnogih stvari koje obožavam na njemu. Pocrvenim od prisjećanja, jer da... volim kada mi stavi povez pa ne mogu vidjeti što radi sa mojim tijelom. Otklanja taj cijenjeni osjećaj gledanja i ostaje mi samo da slušam i osjećam. Pojačava sve. Noge mi se stišću od čežnje. Osjećam njegovu ruku na mom stomaku, miluje blago. On ga naziva bejbi čvoruga, ali ja ga zovem bejbi oblutak. Osjećam se kao kit. Izgledam kao jedan, također, zamišljam. Moj život se još uvijek mjeri u tjednima, ali sada su bolje nego što su bile. U sedamnaestom tjednu Gavin je insistirao da se preselim kod njega za stalno i prenio sve moje stvari k sebi. Casey je bila u redu s tim, jer je zaradila gomilu novca kada je prodala Gavinovu kuću i nije bila ovisna o dijeljenju troškova za stanarinu. U devetnaestom tjednu, moji roditelji su došli u posjetu da upoznaju Gavina. Svidio im se i dok smo tiho vodili ljubav u sobi do njih, rekao mi je, 291

“Obožavam tvoje roditelje. Imam novu porodicu sada.” U dvadesetom tjednu, imali smo moj zakazani pregled. Oboje smo plakali dok smo gledali ultrazvuk i Gavin mi je ljubio stomak, u prkos gelu koji je bio preko njega. “Ti si ljepotica, mala Clare,” rekao je dubokim glasom. Opet sam plakala. U dvadesetdrugom tjednu, Gavinovi roditelji su došli u posjetu. Te prve noći, popela sam se na Gavina i jahala ga polako. Sada mu je ovo bila omiljena poza, jer je mogao vidjeti moj nabrekli stomak i gledati moje oči. “I ja obožavam tvoje roditelje, također,” rekla sam mu. Odgovorio mi je, “Manje priče, Slatkice. Više jebanja.” U dvadesetšestom tjednu, Gavin je insistirao da prestanem raditi u Haevenu. Ovo je rezultiralo svađom epskih proporcija i samo nakon što je nazvao Brodyja i uvjerio se da neću raditi ništa teško, konačno je popustio da ostanem. Kao da je imao prava glasa u onome što ja radim. I sada smo u... dvadesetdevetom tjednu, stavio je moju debelu guzicu u auto, sa povezom preko mojih očiju, vozeći me ko zna gdje. Bože, volim svog Prljavog. Konačno, auto se zaustavi. Strpljivo čekam da mi otvori vrata i izvede me vani. Drži jednu moju ruku u svojoj, a drugu mi je stavio u dno leđa i vodi me. “Korakni, Slatkice,” kaže kada dođemo do ivičnjaka i slijepo ga slijedim. Napravimo još par koraka i on me oslobodi. “Samo sekundu.” Čujem ključeve u bravi, a zatim škripu otvaranja vrata. Ponovo mi uzme ruku, druga je na leđima i uvede me u hladnu prostoriju. Pomjerajući me još par koraka naprijed, okrene me za sto osamdeset stepeni i konačno skine 292

povez. Kada makne crni materijal, zatrepćem zbog svjetlosti i shvatim da gledam u staklena vrata, koja su okrenuta prema ulici gdje je parkiran Maserati. Počnem se okretati okolo, ali rukama me zgrabi za ramena i kaže, “Samo čekaj.” Onda me okrene za devedeset stepeni na desno. Vidim dugi, prazni zid, obojen u bijelo. Mogu vidjeti sivi tepih ispod stopala, ali soba u kojoj smo, izgleda prazno. Ponovo me okrene, opet devedeset stepeni i vidim zadnji zid sa vratima koja vode Bog zna gdje. Konačno me okrene, za posljednjih devedeset stepeni i udahnem duboko zbog iznenađenja. Cijeli prostor je odražen u zidnom slikarstvu i ne bilo kojim slikama. To je replika slike bebe konja Corolla. Srce mi odmah poskoči zbog krivnje, jer sam uništila slike koje sam uradila i objesila u Gavinovoj kući. Ali sam ispravila tu situaciju. Imala sam još kopija i dala Gabby da napravi okvire. Zamjena sada visi iznad kamina ponovo. Izvučem se iz Gavinovih ruku i priđem bliže muralu. Mali konj zauzima čitav zid i ko god da je slikao nije propustio ni jedan detalj, fine dlake kako se pomiču zbog njegove kretnje ili rasipanje vode sa kopita dok ga zabacuje. Okrenem se prema Gavinu i mrmljam, “Ovo je nevjerojatno, ko je ovo radio?” “Umjetnik koji je doletio iz Miamia. Prilično fenomenalno, zar ne?” “Fenomenalno nije dovoljno,” kažem u nevjerici dok gledam mural ponovo. 293

“Hajde,” Gavin kaže uzimajući mi ruku. “Želim ti pokazati ostatak.” “Ostatak čega?” pitam dok se odmičem od njega. “Kakvo je ovo mjesto?” “Ovo je tvoj novi foto studio.” Trepćem na njega, zbunjena i ne razumijevajući riječi koje mi govori. “Ali ja nemam foto studio.” “Sada imaš, Slatkice,” kaže dok povuče moju ruku i vodi me do vrata na zidu. “Ovo ovdje možeš koristiti kao izložbeni prostor, a i dovoljno je velik da ga možemo podijeliti i napraviti dodatni prostor ako želiš raditi portrete.” Vukući me kroz zadnja vrata, kaže, “Čekaj dok vidiš ovo.” Vodi me kroz drugu sobu i ja pitam. “Kako si uradio sve ovo?” “Morao sam unajmiti nekoga ko će mi reći sve što mi treba,” kaže, a ja se okrenem da pogledam tamnu sobu koju je napravio za mene. Kaže mi, “Ali možeš razvijati sve svoje stvari ovdje kada se vratiš da radiš svoju fotografiju.” Police rađene po mjeri napunjene su svim što mi treba za izradu fotografija. Nikada više neću morati posuđivati opremu iz lokalnog koledža. Ima sve... uvećalo, zaštitnik, štafelaj, štipaljke, posude za obradu. Boce za tečnost, lijevak, papir... čak i malu napravu za sušenje. “Ne znam što da kažem,” šapućem, dok prstima prelazim preko uvećala. Gavin došeta iza mene i stavi ruke preko mog velikog struka, povezujući ih. “Ovdje ti kažeš hvala ti.” Okrenem se u njegovim rukama i kažem, “Hvala ti moj slatki, prljavi dječače. Volim te.” “I ja volim tebe,” mrmlja prije nego me poljubi. “Da li ti se sviđa?” 294

“Sviđa,” uvjerim ga. “Ali zašto sada? Kako sada?” Slegne ramenima. “Samo sam shvatio ako budeš imala svoj prostor, možeš raditi više fotografija, a obzirom da to toliko voliš... stvarno moraš više slikati, ljubavi.” “Ali ja imam posao. Pomažem ti sa svim tvojim stvarima.” “Ali to nije tvoja strast Slatkice. Moraš ići za njom.” “Ti si moja strast,” kažem mu i poljubim ga ponovo. Uzvrati mi poljubac i gurne me na sto. “Govoreći o strasti,” govori u moje usne. Ruku podigne i trlja mi dojke. Tako su jebeno osjetljive ovih dana pa si ne mogu pomoći i nevaljala sam. “Mislim da bi mogli iskoristiti ovaj sto upravo sada.”

Da, molim. “Dušo... ti znaš reći prave stvari,” kažem mu kezeći se i počnem raditi na njegovom pojasu. “Znam i kako raditi prave stvari, također,” uvjerava me dok pomjera moje ruke da mi može skinuti majicu preko glave. “Daj mi minut i dokazati ću ti to.” Ne mogu si pomoći, već uzdahnem predviđajući.

Da, molim.

295