Drugačije razumijevanje Osmanlija -İlber Ortaylı

(j}

,.

ll llllll llllll l jlll

9 789958 S907S7

o OJ o

Curć1luk Veliki 27

71 000 SaraJevo, Bosna 1Hercegovina Tel./fax· +387 33 574-700; 574-701 E-ma1l: [email protected] www.connectum.ba Izdavač

l Connectum, Sarajevo Za izdavača l Ajet Arifi Naslov originala l Osmanhy1 yeniden ke~fetmek Prijevod sa turskog l Salmir Kaplan Redakture prijevoda l dr. Kerima Filan Urednica l Emina Kamenarević Korektura l Emina Kamenarevtć ~n l Benjamin Krnić m.trno8

l SEMUST, Sarajevo

.-IMID, septembar 2009. NM, SIUIIllaVO

biblioteka DIALOGOS

PREDG V R

njiga Drukčije razumijevanje Osmanlija libera Ortajlija (ilber Ortayl ), štivo je koje je pobudilo iznimno veliku pažnju turske javnosti. Knjiga je prvi puta objavljena u februaru 2006. godine i do danas je doživjela preko 25 izdanja, a nedugo nakon prvog izdanja postaje i najprodavanija knjiga u Turskoj. Sastoji se iz predgovora autora i 21 poglavlja koja nisu međusobno povezana. Poglavlja su uglavnom nastajala na naučnim skupovima i konferencijama na kojima je učestvovao prof. Ortajli. Sva poglavlja - kao što se da razumjeti iz samog naslova- tretiraju Osmanlije i različite segmente Osmanske države, od znamenitih ličnosti do osmanske kuhinje i arhitekture. Svako poglavlje je izrađeno ustaljenom naučnom metodologijom, no radi pristupačnosti knjige širem krugu čitatelja, autor se odlučio da naučni tekst rastereti fusnota i detaljnog navođenja izvora, o mu je svakako dalo na popularnosti i boljoj prijemčivosti kod čitalačke publike. Kako treba razumjeti na ov Drukčije razumi-

jevanje Osmanlija? Da bismo ispravno shvatili poruku odašilje čitatelju kroz ovakav poznavati neke .s~ente iz ruSl~on držav~ kap i na.•~-u.~~.A...\A!J.\· ..." ......... ! l . a . . f t..' .

lustemuatt.:aa-m

{Pn H 1 ritn "er ~ultana 1\l lulhatnida ll koji je • , {)J'- tn :):' g ) lisn)Olll \ ladavinon1 obilježio 1 <.rt' lnji 1 eri) t l)snlansl e države. Iako su 1 li"t' n ·ega na priJt'stolje došla još tri sultana, nllh.)~'i ~a nazivaju po ljednjim sultanom, jer je inst tt u ija sultana nal on Abdulhamida umno'" 111' "~labila i izgubila ulogu koju je imala do nj ~a . Zvanična historija u Turskoj sultana 1\hdulhan1ida II tretira uglavnom kao negativn )g vladara, apsolutistu koji je načinom svoje vlad·1vine negativno utjecao na razvoj demokratij i ljud kih prava. Profesor Ortajli se ne slaže a takvin1 stajalištiina i sultana Abdulhamida II ~nlje"' ta u jedan sasvim drugačiji povijesni kontek t. Prikazuje ga kao pozitivnoga vladara i jednog od najsposobnijih u historiji Osmanlija. On je svojom visprenošću i načinom vladanja prolongirao konačni kraj Osmanske države, koji je bio sasvim izvjestan i očekivan još u 19. stoljeću.

Ovo je samo jedan primjer koji pokazuje da se prof. Ortajli u svojoj knjizi nije držao ustaljenih klišea u pisanju historije, da je u punom kapacitetu koristio intelektualnu slobodu, te da je upravo to ono što ovu knjigu čini zanimljivom i drugačijom od ostalih. Salmir Kaplan

''Drukčije razumijevanje

(Jsmanlija" nastalo je kao projekat u sklopu kojeg sam u formu rnjige sakupio svoje radove i predavanja o (J.smanlijama, održavana na naučnim simpozijum ima i razlići­ tim tipovima konferencija. Predavanja je najprije trebalo prebaciti u elektronsku formu što je učinila Neslihan Atatimu~; kći Engina Atatimura, a potom je taj tekst trebalo prekontrolirati i dodatno urediti. Izdavačka kuća "Timaš(( mi je uputila ponudu za objavljivanje toga teksta što sam, moram priznati, prihvatio sa velikim zadovoljstvom i nadam se da ie knjiga opravdati očekivanja izdavača, te da će kod čitatelja isprovocirati komentare i dodatni interes za osmanskom historijom. Želim da se ova knjiga ne shvati samo kao drukčije razumijevanje Osmanlija, već i kao dopunsko objašnjenje nekih dijelova osmanske historije koji se u službenim školskim programima u Turskoj obrađuju veoma šturo. Generalno sam mišljenja da svečani programi povodom obilježavanja raznih godišnjica nemaju baš puno smisla i da za sobom ne povlače konkretne akcije. Međutim, 700. godišnjica osnivanja Osmanske države u Turskoj je probudila neoče­ kivani interes za historijom Osmanlija, pa su se intenzivnije počeli tražiti odgovori na ~~~ poput onih: "Šta je Osmanska imperij•?J.fĐI!.--- . institucije postojale unutar te "·,np~eq~~., tada živjelo? Zb~g 6egQ, je to Dia

iLBER ORTA'rll

toga e ukazala potreba za ovakvom jednom 1 • ton1 literat re ko;a će na najpristupačniji način "iren1 AJ ugu čitatelja ponuditi odgovore na postavljena pitanja. Zasigurno je i knjiga koju držite u rukanta jedna od takvih, a nadam se da će ih u budućnosti biti još ovakvih. Autor

ISTANBUL- CRTICE IZ PROŠLOSTI Be mekam-z Konstantiniyye el-Mahmiyye ... U Konstantiniji, mjestu zaštićenom ...

Ovako se u fermanima i službenim spisima stoljećima spominjao grad Istanbul. Pod ovim imenom se spominjao i na prvim stranicama štampanih djela, i to čak do prije nekih stotinu godina. U cjelokupnoj historiji Arapa i u historiji islama Konstantinija je naziv koji se koristi za današnji Istanbul. Nikada se kroz historiju nije našao niko ko bi se usudio omalovažavati i poricati ime njegova utemeljitelja Konstantina. I osmanski Istanbul sasvim je rado prihvatio i nosio ime velikoga Konstantina. Međutim, bilo je sasvim za očekivati da u vrijeme okupacije Istanbulal, u pericid11 nakon Prvog svjetskog rata, Turcima počne smetati ime Konstantina u nazivu grada, jer su se među okupatorskim snagama nalazili i Grci koji su ime utemeljitelja grada, cara · li poistovjećivati i mijenjati sa ..... ·. Konstantina koji je vladao malom,bllm L&'-io.LIA#&al

' ' ,. 1 J

~io

j:dini razl~g zbog kojeg se ime Konstantinija 1 sluzbeno ukinulo. Poznato je da je ovaj veliki grad imao i druga imena. Kada je J(onstantinopolis u 4. stoljeću službeno utemeljen samo je jedan grad bio ispred njega - Rim. No kako je bio središte stabilne, bogate i moćne imperije, Konstantinopolis je za par stoljeća zasjenio Rim i do?i~ naziv Novi Rim (Nea Roma). Kako je Start Rtm propadao, osiromašivao i ostajao bez stanovništva, Novi je, kao u inat, išao suprotnom, uzlaznom putanjom. Nakon dva stoljeća na svijetu se nije mogao čak ni zamisliti veći grad od Konstantinopolisa. U to d_oba .s~ Aleksandrija, Rim, Jeruzalem (koji je povr~ki bto veći jer je bio religijsko središte), Antakija 1 stara _Atena bili gradovi-ruševine. Nije moguće pronaći grad u svijetu koji bi po veličanstvenosti i raskoši parirao Istanbulu. U velike se gradove toga 1

tJ

r:

l" l l t J IVt l J f l l

J J t r J "', Ff r

~

[ l JA

p()rioda svaka]<(, rrHJgu ubrcJ)JfJ (JITJf')tanbulotn . , ~ 6. stolj eću dva su ncimara iz Mil ta i Ajdina (7 r~lles), .An lem i os i hi dor, <;a grac! J!J w·liku bogomolJU koJu danas nazivamo Aja Sofija (B()zanska mudrost). 'I'esko je povjerovati da bi S(: ()na oi-u;ala danas da mimar Sinan u 16. stol j(~( u nije 1zvrs1o potrebnu restauraciju. 'l'ada je ljudski rod prvi puta uspio izgraditi kupolu osovljenu pomo, u stupova i lukova te kasnije ni Bizantinci niti drugi narodi neće imati prostora da usavrsavaju tehniku podizanja kupola. Do izgradnje grandioznih džamija u 15. i 16. stoljeću, u Istanbulu se ništa nije moglo mjeriti sa raskošnim kupolama Aja Sofije koje su parale nebo iznad grada. Nikako se ne smije zanemariti graditeljstvo iz perioda renesanse, ali moramo ustvrditi kako je ipak istanbulska arhitektura bila ta koja je gotovo hiljadu godina svojim raskošnim djelima- uglavnom bogomoljama - privlačila pažnju cijeloga svijeta. Posjetiti Istanbul, prošetati njegovim ulicama, razgledati ga - bila je privilegija čak i za narode sa dalekog istoka Rusije, iz Italije, Grčke, Sirije, Kavkaza pa i za one iz Skandinavije, za koje se zna da su se u to vrijeme još uvijek p · marno bavili lovom. Ne smijemo zai)()I'&\1Jtti~ Ruse koji su u Istanbul dolazili radi n~Mioe ostajali oduievljeni njegovim N e jelom evrops o koJ j b

,?o

Istanbul. Peter Coek.

1'\

ILBER ORlAYLI

on "tantinopohsonl. Spomenimo kako je I
U imenima što 5u ih Istan bulu davaH razl1/1 ti narodi ogleda se rasko~ i b()gatst v() grt::td a. Asitane-i Saadet (Grad srf·Ć('), !Jarus-.S'aad~t (I
, t..\ Jala na č el u <.:Jt'ltllupnog Arn1ensl

og et11ičkog kot pu,"a i Ul ravl},1la nJtnle. N al 011 intenzivnih n11gt ,lc tj a Jl'' rej'" koga stanovništva u 15. i 16. st<.)lJecu, Istanbul i Solu11 postaju glavni jevrejski C(\ntri u vijetu. Mnogobrojna imena što ih nosi l' aZUJll k,1ko Istat1bul živi u legendama mnogih naroda, a i danas se ponosi multietničnošću i n1ultikulturalnošću kakvom se malo koji grad n1ože pohvaliti. Ovo je bitna i nepobitna činje­ Ilica na kojoj treba uvijek insistirati. Istanbul je bio grad veselja i zabave. l ~ arakteristične ceremonije i originalni dvorski protokol nešto su što se kod dr ugih naroda rijetko susreće. N e zaboravimo da je tokom 16. stoljeća na evropskim dvorovima dominirao španjolski protokol te da je protokol francuskoga dvora počeo vršiti utjecaj na druge narode tek u 18. stoljeću, dakle nakon Luja XIV. Tokom jednog sastanka rektora iz Evrope krajem 1940-ih godina, tadašnji je rektor Istanbulskoga univerziteta, rahmetli prof. dr. Sidik Sami Onur (Szddzk Sami Onur) kazao: "Najstariji univerzitet je upravo onaj što ga ja predstavljam i stoga treba da mi se u službenom protokolu dodijeli počasno mjesto:' Istanbul je grad koji od vremena cara Teodosija u pravom smislu riječi posjeduje univerzitet i po tom je pitanju puno ispred Praga, Cambridgea i ostalih znanstvenih središta Evrope. Konstantinopolis je stoljećima bio predmetom divljenja i ono čemu se stremilo kao uzoru. Tradicije ovoga grada su s ciljem njihova prono14

Zlatni rog, Most i Galata, pogled sa Bajazita. J. Godfrey

šenja i predstavljanja našle mjesto u brojnim djelima različitoga tipa. Čak su i sami bizantijski carevi osobno sastavljali djela o tradicijama l(onstantinopolisa. Za primjer navedimo l(onstantina Porfirogeneta i njegovo djelo De Ceremoniis Aulae Byzantinae iz 10. stoljeća. Nedvojbeno je bizantijski dvorski protokol na određeni način nastavio živjeti i u okvirima osmanske tradicije. Osmanskim protokolom je do u tančine bio određen način života sultana, način njegove komunikacije sa velikodostojnicima na dvoru; striktno je bio određen i carski jelovnik.. kao. i način na koji se izvodi selamluk, ceremoniJa priređivana prilikom sultanova odlaska na džumanamaz u neku od istanbulskih džamija. protokol nije bio bitan samo za vine nego i za cjelokupan islarns~Cii

ži vop1sne i zanimljive. Nair on ~to bi novi su] tan bio opasan mačem na Ejupu3 fEyup), sultan bi sa svečanom povorkom prolazio cijelim gradom, vozeći se čak i morem. Sredinom mjeseca ramazana sultan bi u svojstvu halife svih muslimana uz ceremoniju i povorke posjećivao Časni ogrtač (Hirka-i Šerif) i ostale svetinje koje se pripisuju Muhammedu a.s. Nakon ove ceremonije sa naglašenim vjerskim karakterom, ispred carske kuhinje (Matbah-i A.mire) postavile bi se tepsije sa Udi ldvom - jedna je dolazila na 10 vojnika koje su u dvorskim kuhinjama pripremane za pripadnil
li

3 Gradska četvrt u Istanbulu. {Op. prev.) 4 Regularne vojne jedinice što ih je plaćao sultan, a koje su .... neposrednom komandom Porte. (Op. prev.) S Zapovjednik svih sllahdara {dvorjana koji su nosiO podara). (Op. prev.) 6 Dan~ ulke koja povezuje1rgove

p , .. . . ..

izuzetno , molba, žalba naroda ili grupe ljudi • (Op. pre .)

ORUK(IJF PAIUMIJEVANJF OSMANLIJA

iLBER ORl YLI

koJlll1 '"u

prekrtvane,

sljedećeg

dana

vraćaju

se

na?ad. Pren1a Jilmazu Oztuni (Yilmaz Oztuna), za ~ ul tanske kćeri priređivala se svečana ceremonija prilikom udaje, dok je za prinčeve ceremonija bivala upriličena u čast obrezivanja. Te su ceremonije bivale krajnje pompezne i raskošne i na njima su obično prisustvovali gradski zanatlije, ulema i vojnici gdje bi svi zajedno u jedan glas pjevali gulgule. Te su ceremonije trajale danima što je bila prilika da se na ulicama grada pojave i provesele svi, od proste svjetine do umjetnik~ · zanatlija koji su u čast obrezivanja prinčeva često stvarali i svoja najljepša djela. Sve spomenute ceremonije dio su hiljadugodišnje istočnjačke tradicije. Slične su se ceremonije dale vidjeti i u Iranu i Bizantiji, ali su svoj vrhunac i najrazvijeniji stadij doživjele upravo u osmanskom Istanbulu. U 19. stoljeću ovi se stari običaji mijenjaju! Istanbul ulazi u jednu potpuno novu fazu. Sta to zapravo znači? Način komunikacije između dvora i puka poprima drugačiji oblik. Doduše, još je svako mogao posmatrati selamluk petkom pred džumanamaz, čak je bilo odvojeno mjesto i za žene koje su željele posmatrati. Dosta se držalo do opće sigurnosti. Trupe koje su pozdravljale sultana nisu bile sastavljene isključivo od muslimanskih vojnika. Bilo je tu vojnika, čauša7 i 7 Niži an u vojsd. Maže se odnositi i na nižerangiranog dvorskog službenika. (Op. prev.) 18

Proslava Bajrama u drugoj avliji Topkapi-saraja. P.Martini

mulazima8 različitih vjera. Jer toga se dana pozdravljalo vladara gotovo svih vjerskih skupina u svijetu i predstavnici svih mileta bili su tu da mu pokažu svoje poštovanje i pokornost. Selamiuk pred džuma-namaz postao je mjestom gdje se manifestirao osmanski dvorski protokol. Stoga su priliku posmatrati selamluk imali i strani izaslanici u gradu, kao i mnogi stranci koji bi se tu zatekli tek tako. Tako ste u nekom uglu mogli uočiti grupu stranih gospođa i gospođica koje su se okupile da bi posmatrale spomenutu cermoniju. Jednako zanimljiva i bitna ceremonija bila je opasavanje novoustoličenoga sultana mačem, a ..............P7')•''~•ra.: na Ejupu. I tu bi se formirala svečana ~ koja bi pratila sultana kroz grad. Zaldll kako li je svečano i ~rdo -·-'-&U~ 8

IH lli l

Ill IJ/\ l llMlll VANJE

MAN LlJ A

•

nJ n

Ml MAR SINAN Period vladavine Sulejmana Veličanstvenog označava zlatno doba ne samo Osmanskoga carstva nego i cjelokupne turske historije. Sva su carstva manje-više imala svoje zlatno doba. Taj period može trajati stoljeće, stoljeće i pol, nikad ~e ~~ sigurnošću ne može znati. I Osmanska je imperija, baš kao i sve druge, imala svoj zlatni period koji je trajao dva i pol stoljeća. Ostalo sve otpada ili na doba osnivanja i razvoja carevine ili na doba stagnacije i dekadence. I danas se sa čežnjom sjećamo zlatnoga doba Osmanlija perioda Sulejmana Veličanstvenoga i drugih sultana. Nakon 46-ogodišnje vladavine Sulejmana Il, cijelo stoljeće - a na određeni način i danas period njegove vladavine percipiranje kao idealan model i mnogi ga se književnici i historičari sa sjetom i žalom sjećaju u svojim djelima. Carevina i turska književnost u tome su periodu dobili svoje najveće pjesnike. Mi se još uvijek bavimo tih ljudi, njihove poezije i '-&&&·~•"~la;&""""§''IU! sti. No ima onih ~ojikduda je

l 1 ivi 1110 n1i l oji s' sn1atran1o odgajatelj ima i u . it :\1·in1a na._ ~ n1ladosti koja svoje kulturne po tr be zadm o ljava skromnim vokabularom o.d 1.000 rij či. Čvrsto sam ubijeđen da bi se, ukoliko b1 se Turci istinski zainteresirali za svoju književnost i jezik, počele otkrivati nove, do ada nepoznate kulturne riznice. Razmislite malo o činjenici da su tada, u vrijeme najvećih pjesnika, poeziju koja uopće nije bila loša pisali i sultan Sulejman i njegova miljenica Rokselana. I najglasovitiji majstori minijature, mnogi ilustratori i iluminatori žive također u ovome periodu. Tada sa istoka u Istanbul pristižu karavane deva koje dovlače na hiljade rukopisa i tako istanbulske biblioteke postaju bogatije za najdragocjenije istočne rukopise. Istanbul je tada bio privlačan i za Zapad. Sultanov omiljeni vezir Makbul, odnosno Maktul Ibrahim-paša (do pogubljenja je nosio nadimak Makbul - Sretni, a nakon pogubljenja zbog političke kazne nazvan je Maktul - Pogubljeni) bio je veliki državnik koji je skoro pa otpočeo renesansu u Osmanskom carstvu. Ne zaboravite da je Makbul Ibrahim-paša po povratku sa boja na Mohačkom polju donio skulpture Apolona, Herkula i Diane koje je dao postaviti ispred svoga dvorca,9 što će biti uzrokom mnogih rasprava, a postepeno će otvoriti vrata i jednoj buni. U ovome periodu turska arhitektura koju su 9 Današnji Muzej islamske umjetnosti na Hipodromu u neposrednoj blizini Plave džamije. (Op. prev.) 24

Sulejmanija džamija. Thomas A/lom.

do tada krasile lokalne karakteristike ide ka svojevrsnoj jednoobraznosti. Primjerice, ako pogledate džamije što ih je sultan Fatih dao izgraditi po Grčkoj, na Peloponezu, u Ateni ili Janjini, vidjet ćete evidentan utjecaj bizantijske arhitekture iz njezinog kasnoga perioda. Takve se građevine daju susresti čak i u Istanbulu. No u 16. stoljeću, sve građevine, džamije, medrese, šadrvani, od Bosne pa do Halepa i Egipta, ~ju zajedničke odlike i pripadaju..- očigl~ Je istom graditeljskome stilu, bas kao da Je postojalo nešto kao Ministarstvo pro~mog uredenja koje bi iskoordiniralo sve te silne projekte. A ključna ličnost u procesu originalnog osmanskog sumnje je veliki neimar Koje bio taj

--A-·

Zna s~ da

, ..ul ·

l

"l iz~radn\1

't)} n ih

nr '\

p t 'LlZI u llt'llll~1ISkl )d -..ak. ..1 i uzin1an i u t' :\ red t'~ do' od t' nl su u t .. r1 :1 bi n g :t le t btla u~ biČalena prak a pril1. n1 pr 1 \ L dtn)a d ' irn1 . l r ti '"'tl dj ča~ e~~ trebah pc 1 dt.' 'lti dr đ n·:t zn·:tnja i v e t1ne p trebne · dnt. 111 graditelju. Ponekad : n1nt gt. pretiert1ie p pit'"ln.tl porijekla dječa ­ k regrutiranih pt1ten1 dev irn1e, ali treba znati da je Ye oma te . ke a i gurnu . Ctl tlst:vrditi porijeklo. limar inan je bio o n1anski graditeli i bio je O manira. \ 1djet cete da je on iza yao iz svih etničkih i regionalnih ok,,ira. Svakako da se smatra i vojnikom jer je uzet iz jednog od janji..1

a

~

u rt d

~

čarskih

odžaka.

Obišao je cijelu Osmansku carevinu uzduž i poprijeko. A zašto? Prilikom vojnih pohoda potrebno je duž cijeloga puta popravljati mostove, izvore pitke vode, konake gdje će se vojska okrijepiti, praviti ili popravljati džamije. Da bi se sve ovo izvelo na najbolji način, potrebno je ovladati različitim vještinama, upoznati materijal i raditi u suradnji sa lokalnim majstorima. Stoga, oni koji su učestvovali u ovim projektima - da ih tako nazovemo - u kratko vrijeme stekli su internacionalna znanja i dobili priliku da ovladaju mnogim vještinama koje su strane, recimo, jednom današnjem studentu arhitekture. Danas nažalost nismo u mogućnosti studente arhitekture odvesti u Englesku, Italiju, Egipat, Indiju, Kinu i pokazati im tamošnja arhitekton26

ska r 'tn 'l'- lj 'l i up zn ti ih v Iii in t i n Ul i p l Z n 'l t i 111 pr f ori n t 1 sn1 't nuti un1~1 l'~ l o u k n did ti z n l)~n1anskonl ar .. tvu in1 H n1 gućn t d u 'lJ e lu car 'Vintl - dakl . tri k n tin nt - i upoznaju nj '""lltl iviliz ~l ·iju, :t in1 j v k ko u v likt: pon1agalo u njihovu tr u ., IlO nl r zvoju. l kori t iv ..,i priliku da u ~od n1aj tor koji p zn 'tl i lok"1lne geograf ke prilik i voj tva gr đ vin~kil1 n1aterijala - što je od iznin1n važno ti - ti u 111ladi ljudi bili kadri razvijati tandardno gradit ljstvo. .Nije potrebno da budete "kolovani arhitekt ('j

•

da biste danas na dzamiji Osman Šaha u Trikali (Grčka), te n1nogim džamijama u Istanbulu i Halepu prepoznali potpis mimara Sinana. Svaki građanin koji pazljivije osmotri ove građevine- pa n1akar i 11e posjedovao osobita znanja iz arhitekture - lahko će shvatiti da su djelo ruku istoga majstora. A samo genijalni majstori mogu posjedovati u ovoj mjeri karakterističan i lahko prepoznatljiv graditeljski stil. Turska je umjetnost, dakle, imala e pu naziva osmanskom. Ljudi u u to ij'-&&.lll.... zili kroz sasvim nove faz . U 16. oljeću p dava ortodoksija, konz ·vru pri tup vj ·. U aja se i Jamska knjii o i knjiže &·""~~ Srednjega istoka. Jed n od posr dnjih IUI.--ta je i šejhulislam Ebu uud dij min šejhulislam jo mj bi sc ni drug

-

K

ii t. ._llW.

l lt l t< Ut<

11\Y I I

ž 'vnosti podj ·d n. l o pr tvladu j · n1isti< Jza m te se kroz sva l u sferu utnj e tn os ti J1(' 1zbježno poČ' inje provla ,.iti produhovljenost. I ržavnc granice iz t >ga doba daJU nam za pravo d a upotrij(·bimo t rn1in Orb Ls ()ttornanorum - ())manski .svijet. ranice su se pružale od današnje Madarskc na zapadu do Gruzije na istoku, te od ukrajinskih ravnica pa sve do sjevera današnje Etiopije iliti Abesinije. Unutar granica Osmanske carevine nalazili su se i Alžir, Tunis i Libija u sjevernoj Africi te crvenomorski bazen sve od Jemena, kao i Perzijski zaljev. Zamislite jednu ovako veliku i šaroliku carevinu, sa mnogim religijama i različitim jezicima. I onda zamislite izuzetno nadarenu osobu kojoj se pruža prilika proći svim ovim predjelima i steći potrebna znanja i iskustva. I
Jj ud J jl·dn ~ ki, prr~ d stavJj a us rrJj st tr J un tar Vf>j ega - kak() u tr•f)rJjj ttJYr> Jr·dJldVfJ i u prf.iY~i čovjek jz n~JjudaJJenij eg vuta (Jdrevinf· ima moguć.no~t dospj(~ti u na j vise u pravne e rgan e. Pored šerjjatskog p(J&tojj i obif Sf· da govoriti i o pravu kršćana i Jevreja da unutar vlastite zajednice primjf)njuju svoje pravo. ( .. ak se i za grčku pravoslavnu zajednicu u periodu što ga nazivamo turkokratia primjenjuje pravo iz posljednjeg perioda Bizantije. Jako je Carevina bila orrromna, u svakodnevnome se životu još nije primjećivalo rasipništvo, kao što je to bio slučaj u imperijama novoga vijeka. Na sceni imamo situaciju da vlast, odnosno uprava nad izvorima koji su carstvo činili bogatim, na odredeni način gubi primat na ekonomskom polju. Jer najljepše građevine bile su džamije, medrese, sebilji. .. Najljepše i najbogatije zdanje u Istanbulu u 16. stoljeću ipak nije Topkapi saraj iako je izuzetno elegantan sam po sebi. Tada je jedan sandžak-beg imao prihod od oko 12. 000 zlatnika, dok je ostavština najbogatijega b sanskog trgovca iznosila oko 4. 000 zlatnika. Moj profesor Halil Inaldžik običavao je kazati kako su u ovo vrijeme u najpovoljnijem položaju bili i ujedno činili najbogatiji društveni sloj velikodostojnici i oni koj· su up avlj · ·zal nim posjedima. Pripadnici Ulc:laaa&..-~

su također imali visoka

E

111~

nlija arhitektura nije značila samo avl· davanj zidarske tehnike. Tu je p ostojao aut rit t koji je stajao na čelu graditeljske ekipe i 1' ·i je donosio sve odluke prilikom građenj a. Ako bi on ocijenio da postoji opasn ost od uru. . avanja o dre đenih dijelova zgrade, npr. balkona, bio je ovlašten da na licu mjesta izda naredbu za rušenje. Tako se na području Sultanahmeta do 19. stoljeća primjenjivalo pra\ilo po kojem se nisu smjele graditi visoke zgrade kako ne bi došlo do oštećenja podzemnih spremi ~t~ ~.. ·tkp vode. No u 19., a posebno u 20. stoljeću o.. o se pravilo počelo kršiti i na tome su lokalitetu izgrađene mnoge visoke zgrade. Po ustrojstvu i zadacima, neimarski odjel bio je dio janjičarskoga korpusa, i osobe koje su se pripremale za buduće neimare utapale bi se u imperijalističku kulturu Osmanlija te na taj bi način kod sebe izgrađivali karakterističnu lič­ nost. U ovakvom su ambijentu izrasli mnogi genijalni umovi turske graditeljske umjetnosti. Još uvijek se ne zna tačan broj djela mimara Sinana. Aktuelno je i pitanje kako je projektovao svoja djela. Do nas, nažalost, nisu dospjeli originalni nacrti i planovi, ali postoje određeni zapisi i o tome. Zna se da je mimar Sinan uvijek radio male makete - na principu lego kockica - i potom ih razvijao zamišljajući finalnu verziju. U vrijeme kada je mimar Sinan djelovao, zacijelo nije bilo ni željeznice ni aviona, a znamo da je "pokrivao" ogroman teren i stajao na čelu ogromnoj armiji neimaca Qsmanske carevine; Složit

Šehzade-džamija Eugene Flandin. ćete

se da nije bio u stanju osobno nadgledati izgradnju svakog pojedinačnog objekta širom carstva. Nedvojbeno se nameće zaključak kako je mimar Sinan stajao na čelu jedne graditeljske škole u kojoj su pored njega djelovali i drugi neimari i njihovi pomoćnici koji su slijedili stil glavnog graditelja. ., . Tako se u mnogim dijelovima carstva - čak 1 tamo gdje zasigurno nije mogao prispjeli i lično graditi- uzdižu građevine koje~~­ sko-stilske karakteristike mimara S•nana. Bw Je to graditeljski genije što je građ~ i Oblastima u kojima su građene podalio ledmslYe.a. originalan osmanski arhitektonski ~· oko Sulejmanije, g+ se nalaZi~,~~ turbe mimara Sinarla, ~~

ll td

t-. d

R l \\ l l

D l~ U K( l J E Rl l U M l Jf Vf\ rJJ f O S M A ·~ Ll J A

h\ \tn •~' 1\,\~ J' i ~ll'ntitct , n,\s~\ licna kart,\, naša t ll l 'n.\ l\ tt l t'ntlju . St''!' ~\ ' e nnsc alJk'n'o pona. ,H lJ' n.l~pr.tnl 'n l' :-;t'l'l.line l'.lVtlll s!unoubistvu. l t ~.ln h ul \st\ u ll' ll' l.'l' n, ls P'lst td jet i pred 11.hl

L1

'

n~\~"l

n 1i ~11

'

U 111U'U

r a' l.l 1ku

t111 ll

·

..

t

..

gt''llt'I\l 'l a

111 ~d·

s

n1 riti pr n ) iti i pri t 111 ru l 1nbulL i · dna d l Zl• d zab

rl\ a

ibli t k n

tr~ u

lika l t nbul

n

•

u

ci j t turske drzavne gruntovnice i katastra (7apu J ·aciru,tro Gen el M1idi~rlagu) .

Bez sun1nje je Džafer-agina medresa (c·afer f\~t.l A11edresest) najznačajnija građevina na potezu izn1eđu Aja Sofije i sokaka Soukčešme, objekat na tao u klasičnon1 periodu. Danas se u ovoj zgradi koja je dodijeljena Fondaciji za brigu o turskon1 kulturHoJn naslijedu (Tark J(ultUrune Hi.zn1 >t \fa~fi) održavaju kursevi kaligrafije, ebrua i drugih ostnansl'ih utnjetnosti te se priređu 'tt izložbe.

k lj

,

irm k ž t

•

l

unutrašnjosti Anadolije - prirnjr·r mimarc.t SJ nana - pa čak i sa I
b.

,l .. 1 ,

i ~ ~ ,l

'

~

L kl ga u zrasta, dalle

\n 11c up 1trij ebiv ~ i per' l\ al 11t u eYropski111 Jezici< l 1li bo\. Star sr1a dob J iYaL:t ie 1d q pa do 14-15 ~ pr .1 · .:.1 regrutirati starii e od 1 · :tl li i "'nekle Yec f rmirane lično..: ir e za ll-nl era,·anie. lT literaturi se ,1

'

~

,.L, r ic ·i

dre di ka

~to

su nei e.: . ,I~enium glipodmladiti - :e cr zili diečaci koii ,-eć pos jere zn311·· ili za koie bi se utvr... . .. . . ~s..ll. teta za trazeno zaru.man e. e a 1e upra,·o mimar Sinan bio nam·en ki regrutiranihn dječaka. . ·e ·e ·a no da pri tome pori.eklo i etnicitet L.~'-L1.1- nikak"\ru ulogu. Osmanska drza\i a se · · ći o·nike ne zamara tal""';Jm pitanjie a u n eri· etko uzimani djecaci iz ~c.__.c.LI·· e }\nadolre - iz aramana - koji su bili . -'-""~~~e . ere. Kavkazu i u Albaniji bilo ·e sela oja su živjela ogromnoj bijedi i bez bilo kakve nade u bolju bo«hiČIIOtSL Ljudi nisu imali uslove za bavljenje CA.&.IL.afUa..a&JI..II.IUI..I..I. ili stočarstvom tako da su jedva uspijevali prduaniti djecu. takvim su područjima rodlleli jedva Obli devšinnu . su vidjeli kao jedina lllogtliDolt da izbave djecu iz bijede. .........

-

.LLS:
.Lii:..

Jf

.....

mladi da se nakon što odrastu ne bi sjećali svoga prJrijekJa, za l~egrutir

ni

dječ~:tr J

nisu

})jJi trJJd/(J

što postoji mnogo pr1mjera, a ~prJmenut (f~mo Mehmed-pašu Sokolov1fd, 1<-rJ)J (r~ kasnije prJsrf.;dstvom devširme u državnu sluz bu uklJUČiti mnoge članove svoje porodice. M~dutirn, neki od Sokolovića u isto su vrijeme bili i srpsk1 patrijarsi. lli Ajaz-paša za kojeg se vezuje zgodna prića po kojoj je jedne zime dobio stare cipele od neke žene u južnoj Albaniji. Kasnije joj je u znak zah,ralnosti vratio iste te cipele napunjene zlatom. Porijekla se manje više sjećao svako. Ono sto se zaboravljalo bio je maternji jezik i vjera.. Nakon što sve kandidate sakupe na jedno mjesto, pješice bi se krenulo na unaprijed određenu destinaciju. Dječaci su bili dovoljno odrasli, a i zdra\ri da bi mogli pješačiti. ajprije bi ih obrezali, a potom razdvojili. Oni koji su bili inteligentni i lijepe vanjštine odvođeni su u Enderun (unutarnja služba), gdje su istodobno služili na dvoru i

prolazili kroz najkvalitetnije obrazovanje. Nal~ perioda provedenoga na dvoru izlazili · _",_ sku službu (Birun) sa činom sancJžat-4Jep ttll.i.!l nekim drugim · · •· Kada se uzme u obzir

l ,, , t rt n ,\ u, ll' l r~\ z utni · e va, l ~ll o to nel i uu~l \ lL\ ll u n 'l ) na . tuni ' t' odabrano selo, n · n '\',\ ~ , l r i ~iln"' "'dvod 'dj e . , a ·i. Naprotiv, t tl J , , 't l i l" ·,h ~u ndlazili d broYoljno, vjel , , tal t) sl a~iti bijed' i 11aprcdovati 1 h tu. 'i u ih~v · <:'sniobjeltivil n1oguć110li i' , t ' <-'lll ratoYa. llostalon1, da li u tu t n n --~-t<. za~arat1tira110? Net~i će r rut \ Uli i" ~ '·l('l ~t·1ti bi ~Ili janjičari dok Će l1111 ~d - pa . . okolovića i 1l n1u - a~ 11 iL l"' it.\1 1p. p reY.), postati iri i :lrz·1ti uzd · i lc "'areYine tl svojin1 il~ · d11aka dar1aS11joj u

.l

z

i pripr ma11. adžen1i oglana u bil na prin ipu kla ične škole sa ·i bi e domogli ultano e u u ultan oj blizini. Jako je ·i n cin n ·i brazo alo dječake u n i li m u lice. klopu obrazop rt li an· e aligrafiju, knjium· tn ti. dređeno · disciplini i ._.,.ralo znaciti da 'e

Bilo je i onih koji su, pCJk, bili izuzfjtno u(f·ni, kao Mahmud paša, Džagalazadf·, Mehmfjd-pl:tsa Sokolović. Lutfi-paša je poznat kao autor djeJa. I
de · p-·-·---

e, --~~~·

l it: la l r st rat i ' svoj svi j t l poviJ st J, pri -liju ili . u j j s bizant i j sl i pl ~ n ići iz pot (Jdi ( ihail l t i r nosogh1, ili poznati Murat-- paša l oji j l i iir l tni p~totnak carske btzantsk p r li p, l :1ologa. Sen1si- paša je, pak, bJ(J izdanal loz Isfendijaroglua. šavalo se da, kao u p1in1jeru Mel1med paše Sol olovića i Mal1mud-paše, nakon bitke ulema i d vširtne etnini - koji su bili dosta iskusni i inteligentni - razgovaraju s porodicama i obja Sile da je devširma obostrani interes. u JJ aj t ~ svoju djecu da služe sultanu i postanu muslit11ani jer to je dobro i za nas a i za vas': govorili b1 ubjedujući roditelje. Mehmed-paša Sokolović došao je iz učene familije kao dijete sveštenika. Naglasimo da je kasnije postao iskren i dobar musliman. Upravo to predstavlja najznačajniju karakteristiku cjelokupnog sistema devširme. Veoma je bitno pitanje kako je moglo doći do ovako uspješne asimilacije. Prije svega, naglasimo da je Enderun neovisna institucija čiju historiju moramo dobro upoznati. Tu su se ljudi jedni drugima obraćali sa "vi': tu nije bilo ni traga bilo kakvoj drskosti i neučtivostL Zapovjednicima odaja obraćalo se sa puno poštovanja. Za sve je postojao precizan raspored i satnica. Tačno se znalo kada se objeduje, pa, ustaje, kada se ide na počinak i 1 · to ·-IVaJU avtluacijom o•ma".Jcoga tlvora, ito je -J

prilnJel'l

,

govrJrJ i rJ '; mali'"Jrr,~ m trjr ·.. ~om J~'') Int--resa n -tJ rJ j(~ ttafJr)rn en 1 d jP ., đe i s tr., j'; Z h u varJJ an tu"- {a em "'ug1 e o je m ' sJ tt kako s dj e~ :~jk€ n p ljene u Haremu tu samo radi sultana. rJn€ tu da bi b1le predt;tallljene 6ulta.nu kcJJi oda J re one l
;1

vrijen1

vladavin ul tan a Ahmeda III (17031730} regrutova no svega l. 000 dječaka. No tada, polovicon1 17. stoljeća, devširma se poći­ nj pritnjenj ivati i među Turcima u Anadoliji. Jedan o d anadolskih adžemi oglana je i veliki vezir evšehirl.i Damad Ibrahim-paša. Naravno, i u odredu Ziiluflu BaltacLlarll uvije!< je bilo turskih adžemi oglana, kao što je Baltadži Mehmet-paša. Bi1o je i adžemi oglana koji su regrutirani kao muslimani, primjerice oni sa I
11 Naziv za jedinice sačinjene od vojnika dovedenih preko devširme, a koJe su b11e zadužene za čuvanje dvora. Jo~ su se nazivali i teberdaran. (prim. prev.)

PORODICA KAO INSTITUCIJA Šta se podrazumijeva pod izrazom "osmanska porodica"? lv g1i S1TIO kazati i "porodica u osmanskom društvu" ali postoji razlog zbog kojeg nismo. Naime, kako je Osmanska carevina ogromna i posljednja imperija u pravom smislu riječi, ona predstavlja pravi mozaik različitih vjera i naroda koji su govorili različitim jezicima. No bilo je tu i zajedničkih elemenata koji su spajali sve te silne različitosti, a među njima prvo mjesto svakako pripada instituciji porodice. Beduinska plemena u Arabiji i balkanski gradovi na obali Jadranskog mora bili su dio iste Carevine kojom se upravljalo iz Istanbula. Iako je ogromna udaljenost od jednog do drugog kraja carevine uzrokovala velike različitosti u društvu, porodicu je ipak krasila jednoobra-

znost. Uzmimo za primjer po jednu porodicu iz nekog malog sela na Dunavu, ili iz bazena Eufrata, sa Kavkaza ili pak iz arabijske Nedžefu i vidjet ćemo da po pitanju ~v nih odnosa, očuWlftja porodičnih

shvatanja uloge

·DdfOGt1ce

apS.,QAglQ.JIMU m~•

ll BlR OR Lt\' ll

Pod popnon1 osn1ansl a porodu a podnr;,lltn i jevamo jednal o muslilllallsl u lwz ohz.ira r Ht n1 ezhebsl u pri pad nost - l a o i k ršl·a nsk u i jevrej sk u porodicu. Porodi ·a j • bila l <'11 u·lj dru š~ tva, a može sc posmatrati iz dva razli (·ita ugla : iz ugla države i društva. , 'ta j ' prPdst avija la pot'(> dica? Za državu jP porodica najbitnija osr ova koja obezbjeduje reproduciranje stanovrdst va} ali je i ta koju se oporezuj(' kako bi sc nar 1ak', la sredstva za državnu blagajnu. {J J
Prilikom sklapanja braka izm(~du mu slim~ na, potrebno je spomenuti ćin zavesti u tzv. 4(~rijat­ ske registre (sidžile). Medutim, to sc uvijek njj(~ radilo, tačnije nije se moglo uvijek uraditi. I_.:~itn(J je bilo - uz vjerske ceremonije što takoder ni j(~ uvjet nego je dio tradicije - društvu obznaniti sklapanje braka. Nakon toga mladić i djevojka smatraju se mužem i ženom i zajedno sa djec
kao

Olft·

j

,

f

\

L f

·p s, zpn,lnla branilo da izlaze, ali u Istanbulu - i n :\ s~u110 tu nego i u mnogim manjim mjestiIlla - :ene se sasvim slobodno pojavlj uju na

··1vnin1 n1jestima. Tada je bila raširena praksa po jećivanja turbeta i to toliko da bi se - kad bi "'e obredila sva muslimanska turbeta - smatralo obavezom prisustvovati obilježavanju uznesenja svete Marije (hazreti Merjeme). Na Dan Gospe u crkvama oko istanbulskih zidina zajedno bi se okupljale i kršćanske i muslimanske žene. Ovo je u svome putopisu Put u grad sultana 1 Jh. stoljeća zabilježio Salomon Schweigger. Dalje bilježi kal
48

caj i mjesto mahale. IaJr(J j(· - vdkt1 smr1 vr·l pr1 crtali- porodica ta koJa ćinj j(·zgru 'J~manr>krJga društva, najbitnija uloga 1pav pr1pada mahali, dakle susjedstvu. Za osmansku prJrorJj(,u ona je osnovni element, polazišna platforma. A s ve ima svoj razlog. U jednu mahalu se mogla doseJiti samo ona porodica za koju je imao ko jarr1ćiti. ~l o znači da su ostale komšije ovu porodicu držali pod kontrolom i imali pravo opomenuti ju i ćak istjerati iz m ahale u slučaju da se ova na bilo koji n ::lrin neprikladno ponaša. Bila je to ustaljena praksa. I
-

podizuti gla~ iz jed11og jedinog razloga - d a ne '--uj n1ahala. Smisao mahale jeste u tome d a lj udi Žl\ e jedni sa drugima, da budu zajedno. To je veoma bitna stvar koju t reba uvij ek imati na umu. ]oš je bitnija činjenica da mahala posjeduje i pravni karakter. Naime, kada se sakuplja vanredni porez, tzv. avariz-i divaniye, ne oporezuje se svaka kuća ponaosob, nego se oporezuje mahala ili nekoliko kuća zajedno, što mahalu čini bitnom i s aspekta finansijske politike. Svaka je mahala ponaosob bila obavezna voditi brigu o otpadnim vodama, česmama i protupožarnim mjerama. Stanovnici jedne mahale u periodu pojačane nesigurnosti na sebe preuzimaju brigu o bezbjednosti svoje mahale. To je veoma bitna činjenica koja nije regulirana zakonom nego tradicijom koja je znala biti jača i od zakona. U mahali rame uz rame žive i siromašni i bogati, jer mahala se ne formira po principu ekonomske moći njenih stanovnika, već po principu pripadnosti zajedničkoj religiji gdje imućniji - onoliko koliko su u mogućnosti v • v •• pomazu one stromasniJe. Dijete kao novi član jedne porodice rađa se u mahali i komšije su ti koji prvi dođu da s roditeljima podijele radost. Ukoliko je porodilji potrebna njega i pomoć, komšije su tu da pripomognu. Kad poraste, dijete ide u školu koja se nalazi u mahali. Muslimanska djeca pohađaju mekteb, a kršćanska i jevrejska vjeronauk u sklopu crkve ili sinagoge. Zajednica uspješnu 50

,

......

--··· · ~--·,··~~--

,."...", •• , ••

*-•Jn

dj ecu nagrađuj e, a upozorava onP koji iz nekog razloga ne pohađaju školu. U mahali se dijeli i dobro i zlo. Vjenčanja i svadbe se realiziraju uz pomoć komšiluka. Isto tako se u smrt nim slučajevima cijela mahala stavlja na raspolaganje ožalošćenoj fam iliji. Ul
u --·:.eft'·""'Đ.lQ~~~l~

tan , ništa u v \ld

gradovin1a dolazi do ~t L ent)ll naru~~l\ anja ovoga sistema. No Tur K.. :\ jo~ uvijel - kao i ostala društva ...~ · ~ d11 (lg~1 1 -to lpa - u ovom pogledu relativno 1nze1 yativna u odnosu na evropske zemlje. U slučaju nerazvijene ekonomske moći i društva, p rod1ca je ta na kojoj se zasnivaju društvene nazovimo ih tako - institucije. Ekonomska kriza u Turskoj pokazala je manjkavosti usistema" u kojem pod istim krovom ne žive tri generacije iedne porodice. U društvima gdje su krize česte, zajed.nicl
'-

*** Porodica je, s jedne strane, u osmanskom društvu imala i ulogu obrazovne institucije škole, odnosno mekteba. Jer dijete se odgajala u kući, zašto se posebno brinula najstarija generacija u porodici, te se stoga može govoriti o osmanskoj porodici kao društvenoj instituciji. Iz katastarskih popisnih deftera (tahrir defterle-

sz

ri) vidin1o da su muske glave porodice pore ki

obveznici i da im se dodjeljuje toliko obradive zemlje koliko će n1oći obrađivati jedn·m parom volova. Čak su i u gradovima porodice- tačn"je ono što podrazumijevamo pod pojmom ušire porodice" - osnovna proizvodna snaga. Grads i majstori za šegrte uzimaju nekoga od rodbine ili sugrađana. Stoga vidimo kako se u starim cirustvima zanati zasnivaju na parodičnoj tradiciji, ne prelaze tek tako sa učitelja na nasumice odabranog učenika. Zbog toga su neki zanati karaktertsttčni za određene narode pa primjećujemo da su Armeni tradicionalno zlatari, Rumi stolari a Surjanci kamenoklesari i srebrenari. Zanimljivo, Turci se tradicionalno bave staklarstvom i vitražom. To saznajemo iz deftera što se čuvaju u Sulejmaniji, a koji su osnovni izvor za izučavanje kulture ishrane u turskom društvu. Ljudi su u osmanskom društvu naviknuti da objeduju unutar porodice i za dugi vremen ki period turska kuhinja, kao ni kuhinje drugih naroda u Osmanskoj carevini, ne izlaze na tržište, ne mogu se naći u restoranima. I danas je donekle slična situacija. Iako je u Turskoj oko 70. 000 Armena, danas ne možemo naći neki ugo titeljski objekat u kojem ćemo kušati Arm kuhinju. To je još uvijek kuhinja koja e za rz&Jta u granicama porodice, odnosno kuće. J.\fHJ to i najmarkantnija razlika izm zapadnoevropskih ~ta

Na koncu, kultura mahal

·e nata~~

u" u

ll.B~R lH~l l\ ' ll

l tv l)l z ira na v·eru, odra talo uz strašila, dobre vtlt\ 1 l aJkt' l)d k\_)jih ve u nevjerovatnoj količini vrv , ht. nostulla. Na to tada nije moglo utje~lti ni slikovnicama n1 kolon1. ve se to unutar pot od tee pr pricavaju ~i p reno ilo sa starijih na ll1l·ldt:..

Porodica k o k nz rvati na imperijska in titu ·ija, koja u'" to in1· i pr nti,,nu ulogu u dru t tl, p toji i dana . ri "' m s loziti da je n \zapt) ·l ~no ' t 11 ~ tivna p j va, li u liko e kod 11a . . n mar11f 'tir·1 na n g ti an i f
pr 'V ntivnon1 karakt ru. sn1~u1 . ka p or di a po . itlj , n1ij njati zajedn a p 'riodtHll Trln irna ta l . in1 , žena p l(1hk > ul zi u mn )ge fer zivota, brazuje p t j t koja brazuj "im mijenJaJtl ne e k n m k pr tp ta k unut r porodi . Zb g )dr n ih n g ti nih toko a, p r di j p , t·1la i t m ur d n zak n m. T ko j , napritnj r" d n , n i Z n z brani pr k mj rn g tr nj ( en~J i. rafa t an un u) im h tj l i z br niti miraz i li tr~."c....'""' m njiti p nizi nj mp znih dbi i t ......., "'

l

Iju

nj

.

\.:;t

J

~"'L

v

11TT

T

T

proces okončan je ukidanjem Pravnog dekreta o porodici (Hukuk-i Aile J(ararnamesi) i donošenjem Građanskoga zakona (Medeni Kanun) 1923. god1ne. Ustvari, bio je to proces romanizacije turskoga prava, njegovo usklađivanje sa zapadnim pravom. adalje će po"edinac i porodica biti temeljni elementi društva i sa pravnoga a pekta. Tedno od bitnijih pitanja kada govrimo o porodici ·este i pitanje razvoda. Prema islam'"' - me pr ''U i ustaljenoj osmanskoj praksi, žena bi za razy d trebala imati ozbiljne razloge, kao naprimjer, ako njen muž pije i konstantno ustrajava u tome. Ako muž da riječ da više neće konZtlmirati alkohol, ako e zarekne da će je "pustiti" ake opet konzumira i potom ne održi riječ, zena ima pravo sama tražiti razvod. Također i u l tt jtt da e za muža ne zna gdje se nalazi, tj. '"ada e matra izgubljenim, žena ima pravo na razvod. igurno da e i različite nastranosti kod muža tretir ·u ao valjan razlog da se ženi da prav na raz od. I u slučaju da se supruznici u br u ne ažu žena d biva razvod o ga ~

··iuprakda --·-dt i .,.........

ft~··awwt.G

ima pra

O

•

Ur

71•

•

Je p tao zasro 1 .o Je ~a bud paž ji rL Ponekad su og r:a zloga osta a.. ži rjeti sa

Pitanje obrazovanja i razvoja porodice, posebno njenih ženskih članova, u 19. stoljeću postaje druš no pravilo, čak možemo reći da postaje i

ma pored kamina. u je oba ezno i čitanje knjige, člano ri porod·oe su obrazo rani, ba e e čitanjem i ručnim radom'" školskim knjigama porodica se predsta rija o rako kao što smo opisaH. od nas je bilo drugačije i muškarci osjećaju dosadu da sjede u dnrenim kućama, recimo u Istanbulu, gdje su se okup ile žene, te lijek pronalaze u odlasku u obližnje kahve, čime postaje e\ridentna pobuna protiv ustroja koji vlada u porodici. Takva je ideologija doprinijela da se porodice rasparćaiu i da se počnu formirati porodice u koJima tri generacije prestaju živjeti skupa. Osmanska porodica, kao što smo već naglasili, predstavlja tip porodice u kojoj zajedno žive tri gen eracije, mjesto gdje se pridaje važnost rodbinskim i dobrosusjedskim odnosima. Ovo je karakteristika za kompletno osmansko društvo. Zbog ovakvog načina uređenja unutar porodice, postojao je općeprihvaćen način komuniciranja i obraćanja između članova jedne porodice, što se prenijelo i na ulicu. Bez obzira na vjeroispovijest, u Turskoj se i danas svim starijima obraća sa tetka (teyze), amidža (amca), brate (karde~im) i sl. Ovakav običaj zadržao se čak i kod ljudi koji su napustili Osmansku imperiju i nastanili se u dalekim krajevima poput Amerike. Ono na što se ovi ljude najviše žale jeste nem~ gućnost uspostavljanja bliskih odnosa

m SIJa. U k jigama na Zapadu porodica se predstavlja liko đusobnog druženja djece, roditelja i

dima u novim domovinama po Evropi koje su im zamijenile osmansku Mi na porodicu siedamo ..-~}j

a

z

'O

m a o e n~ - o ne ~ stagali. Je J b. o .~rJd stara eljs 'Om rodi eljar a a (J ~je "ma rr~~~ e jf:: -:s(. eri- as rrj.~ se stara j.. je .fJ r~(;. i ~ . . rj. ~0ć-. . da nag;.asim da j, · riJeme b. 0 nezbrinute d ece. Tak .ra djeca " z r..;o ređenu novčanu na dokn adu je f ,'(j na ienaroa rCJ)e su it odga;a e. J)rJ J Zd (j nr; ..) ~.; zna da su u 19. stol;ecu reve zajedrJJr../.; - pr1je s (;ga nf.;mushmar1ske - p aralt: z;jhva]juJ u(.J s rrJtištima i sličnim fo ndacijafillE. J)(;tr.; i prJrrJdJca po~taju predmetom zaniman ja odredenih fondacija. i muslimani ni krsćani nisu škrtarili na otvaranju fondacija za nezbrinutu djecu, ali ne smetnimo s uma da je U> bilo drustvo koje je živjelo skromno. Sve je bilo u granicama skromnosti. Mišljenja sam da se danas trebamo stidjeti silne nezbrinute djece na nasim ulicama. Živimo kao društvo koje nije ispunilo obavezu prema takvoj djeci.

#

'.

j dova baka, u hladnim zimskim

noći-

zer.vativnu ~

·

di u l' ao institu ~ ij u ne mogu mnogo utjecati vladaju i politički režimi, ona uvijek ide ustaljenonl ruton1. No ne može se kazati kako promje-

ne eko110n1ske prirode u posljednjem 111 u negativno utjecale na porodicu.

stoljeću

VISOKA PORTA Bab-l ali naziv je koji često možemo ćuti. Ustvari, tačnije naziv koji smo često mogli ćuti u prošlosti. Otkako je štampa promijenila lokaciju i otišla u rubne dijelove grada (jkitelli), ovaj se naziv prestao koristiti. I
1\ rh iv ·e, n e ko li l o go d i n a r a 1 i j ', z a n 1a Jo Jz bJ(·, ~h) tlp~lsnost pri likon1 p >Ža ra u kojem j(· jzgori
l:Yodine 1808. Alemdar Mustafa-paša je, braneći , t be i svoju prilježnicu od janjičara koji su ga napali u njegovu konaku s ciljem da ga ubiju, pucao u sldadište municije. Došlo je do katastrofalne eksplozije u kojoj je poginulo nekoliko stotina janjičara i u kojoj je konak sasvim uništen. Ovakav politički harakiri s vremena na vrijeme eta se susresti u turskoj državničkoj tradiciji. Poslije su Porta i konak ponovno izgrađeni. Do perioda Tanzimata zgrada Porte bila je sagrađena od drveta. Zgrada u kojoj je danas smještena uprava istanbulskog okruga (valilik) izgrađena je od kamena 1844.godine i bila je sjedište velikoga vezira. U prošlosti je Porta bila mjesto na kojem su se obučavali mladi ljudi koji će ući u državnu službu. Stoga se za službenike obučavane na Porti koriste izrazi portinski efeniđe i portinski pisari. U turskom jeziku - nekad u pozitivnom, nekad u negativnom značenju - živi izraz Porta, pa se kaže portinski mentalitet, portinska dvoličnost, portinsko gospodstvo, portinski maniri. Do početka 19. stoljeća imamo malo zgrada i institucija, tj. objekata koji će i fiZički predstavljati otjelovljenje carevine. Topkapi saraj bio je sultanova kuća. Naravno, svi dijelovi dvora nisu bili namijenjeni za stanovanje sultana. Sultanova p ivatna kuća bio j Harem.

to

Ulaz Babi-alL Thomas A/lom

Da li se o Enderunu, kao skoli u kojoj su obrazovani budući d,~orski službenici, te o Carskom vijeću (Di~an-z Humayun) može govori~ kao o institucijama u pravnom smislu? Osvrrumo se malo detaljnije na Carsko vijeće. ČlanoviDivan-zHumayuna, odnosno Carskoga vijeća, bili su veliki vezir kao ~redsjedavajući te rumelijski i anadolski kazasken. Iako od ~6._ stolJ. eća stoJ· i na čelu ilmije, vjerskog staleža. šejlml. ,..1 islam nije bio član divana. Drugi. treći 1 · bili su članovi divana. kao 1 hzput;Umvezrr .. ,. derya zapoVJ·ednik mornarice. Kasnije ce , -1 "' .ičarski nom Carskoga vijeća postati J8DJ ~ članom divana bio je . i nišandžija .-.'~~·.llloii! upra ljao svim ka.~............... nim prepiskama b. četvrti

aa

državnicima. To

ll

t t ~ ~ t\

\' l l

ll l~ Ill

t

l J l l~ A/ll Ml JI

VANJ l () MAN l ll 1\

DRUKČIJE RAZU lilJE A JE OS

zda a do --umena a i na taj naćin ih o up ma i onim istraži· ra ć:r.: a osmanoriJe iz cijeloga s rij era koji ne~aju ćno t ži jeti i 00raviri u Ista:r_iJ~lu . OJaO Je JOS Jed.an uree - ured .rapetan pase. aJazio se na Kasirr. pasil4 (Yaszmpa;a . remenom ie preustroien u tnl.Starstvo pomorstva !Jahri e 'eza,~ett , a danas je u cif za pr) ' ednistva mornarice gdje se nalaz s l2be!i8 5jed1šta admirala turske mornarice. z zetno je zar "mlji ra ćJnjenica da sejhul-islam n~je imao s :oga konaka . . j ego v sluibeni ured nalazio se tamrJ gdje je 1 privatno stanovao. vi i (JbJekti predstavljaju fizićku manifestaciju osmansk~ d rz ave, što će se pro siriti i u p rovi neijama gdje će se uredi kajmakama15 i sudnice popularno nazivati driavna kapija (devlet kapzszJ ili tvrdava {kale). U blizini zgrade Velike Porte nalazio se defterdarluk, sjedište finansijskog ureda. akon velikog požara i restauracije, zgradu je na korištenje uzela policija. Iza te zgrade nalaze se državni arhivi koji oskudijevaju sa prostorom za čuvanje dokumenata. Istanbul kao grad - ali i Turska kao država - pokazuju nedozrelu politiku vođe­ nja arhiva koji čuvaju šestovjekovnu historijsku ..

•

..

•

....

.,

1'1

.,

A LIJA

arhive u kojima se čuva iskljućivo diplomatska građa. Bila je praksa da velike države međusob­ r_o razmjenjuju ambasadore. anije svaka država niJie mogla imati ambdsadora i ambasador se nije mogao slati u svaku zemlju.. Ambasadori su bili privilegiia velikih zemalja, što je bilo i pravno regul1sano. Među velike zemlje koje su među ­ sobno razmjenjivale ambasadore ubrajale su se Austro- e garska, Rusija, Francuska, Tj emaćka, Italija, Španjolska i naravno osmanska država. U biti je trebalo da se ambasade nalaze na Parti, ali su još od vremena Bizantije sva strana izaslanstva bila smještena sa druge strane Zlatnog roga, na Bejoluu (Beyoglu), gdje se i danas nalaze skoro svi konzulati. Jedini izuzetak predstavljalo je izaslanstvo Irana koje se nalazilo na Porti. I danas je u toj

države koje su u prošlosti bile vodeće svjetske ' kao ito je to bilo Osmansko carstvo - imaju

zgradi smješten Konzulat Islamske republike Iran. Kad smo već kod te zgrade, htio bih da ispravim jedan pogrešan podatak koji se često ponavlja - zgrada nije djelo poznate graditeljske obitelji Balyan već braće Fossati. U posljednje vrijeme Porta je svjedočila mn&-gim nemilim događajima. Godine 1945. izbili su veliki neredi u čijem su se središtu nalazile n · ne Tan (Zora), ill joi ranije u proilosti pozR21i napad na VISOku Penu 1913-g. kOIIII.tD-,li Enver i Talat-paia i u ajem rata. Bio je to krvaV-i ·: dfZIW

14 Gradska lemt u Istanbulu smjeJtena na obali Zlatnoga roga. (Op.

Vladu, netd•ieateD~

gradu. Velike države poput Turske - ustvari one

pm)

~~----- · 1 -

, kn hi~t\ ri'u i l u lt u ru. Naz iv l' arta dolazi od in l 'lla l zaalnZ,_ldt:' ( ( -, l~ lla arie) Sinan paše. I ' ' nie,, . l s .. bq tcdaju n1nog' pri(~e i legende l . ~ k, \' 1 <-'kl <.)!'t ali h 1 asa ne tur sl oga po rij l,la. l <. l<. ~ l1nl hlllllllt'ru i11an paša p orije klon1 je iz ~ r t\' !'k' p ro li ~ ' l igalo, sto z11ači da j bio tali\ulsk11lcn1ic. Navodn ga j zarobila osn1a11,t 111 rnari ~a i doY la tl . . arcvirltl, a n1ajl·a n1u · raniit' - takoder ka zar bljcnica- a osn1ank~.1~ Yora do spit~ la u l tali· u i udala se za grofa l 1~,1loa. Pot a· no je o tala vj~ r11a i la nl tl" vjeri u koit · Jt r <.iena pa je i si11a o<.igajala u turskot11 i i lan1 k )Ill <.iul1u. St ga Ilije bilo te . ko da Sirlai1"" a' · kroz dev: irn1u pri tttpi ja11jičarin1a i postall :.. Illll Hn1a11. Bio · · da11 od ZI1ačaj11ijih osn1an-

kil1 drža 11ika. K k · u t n1 k artu in1ao svoj konak i kako · tu o t

io i n ke od oj ih zadužbina, kvart se k~ ni· proz ao po njemu, što je veoma česta pr k a za I tanbul. Ovaj je kvart danas poznat p n1n im "kolama, tamparijama, fotokopirni ma i knjizarama te e smatra jednim od bitnijih ntara I tanbula. U Džaalolu se nalazi i man i arhi - Ba~bakanlzk Osmanli

oji, ruku na ree, za lužuje mnogo du d one u kojoj e dana nalazi. ....-.~-...~.~ nalazi e i lftihad Evi, mje to j ne odgo m d nom tuntkOIJfl. :p JI;mu ....- •.~....- p zn • Jptihad WIM ). Za .

• • • -.-

-....,. ,-w ,,J .,.-.. •

t"W 'J t...ii

" ' - ' l Y ,.,....-,

lJTT

od ruke do ruke. Bio je to modernistički islamski časopis , kako je volio kazati rahmetli fJžemil Merič 1 6 (Cemil Meri{:). U njemu su se izdavale fetve kojima se htjelo sve modernističke ustanove iz 19. i 20. stoljeća prikazati sukladnim pravilima islama. Zbog toga je izazivao gnjev radikalnih skupina. Priča se kako su sigurnosne jedinice bile prinuđene topovima osiguravati prostortJe casoptsa. U neposrednoj blizini nalazi se i sokak Čatalčešme ( c;atal{:e~me), koji je ustvari mali, historijsl
v

•

BAROK UISTANBULU Zahvaljujući

trgovini, u 18. stoljeću su se, pored Istanbula, razvili mnogi gradovi. Za primjer navedimo Plovdiv u Bugarskoj, Skoplje u Makedoniji, Sarajevo u Bosni i Hercegovini, ili Trabzon na obalama Crnoga mora. Tu se svakako mora spomenuti i Haifa u današnjem Izraleu te Damask i Halep u Siriji gdje se širila atmosfera prijestolnice. !(asnije će se u velike metropole raziviti još i Solun, Bejrut i Izmir. Zanimljivo je da standardizacija u osmanskoj arhitekturi koja počinje u 16. stoljeću nije karakteristična samo za javne objekte poput džamija, karavan-saraja, mostova i imareta, nego se jednako primjećuje i na objektima koji su služili za stanovanje. Jedno su vrijeme svi esnafski konaci bili ukrašeni stil· ski dotjeranim dekoracijama među. između ostalog, nalazile i slike·..Jail& stoljeću se na jedan 1·rttei~esam.e

skoj arhitekturi - na džamija i .,_..._..y·cl.g&!l!.~~ sličan

l

l

l

'r l ~ki hi t"H 1 ' ari un1jetnosti razlikuju apol nsk i dil)niz ij ·ke umjetnosti. Apolonske su in1 , d")bile po grčkom bogu Apolonu i to su one u l)lLllla Je Apolon bio veliki majstor- arhitektura, likarstvo i vajarstvo, dok se u dionizijske ubraja teatar i muzika. Barok, dakle, nije karakterističan samo za apolonske umjetnosti - arhitekturu i slikarstvo. Susreće se i u dionizijevim umjetnostima, u muzici recimo. Tu se čak jasnije manifestira nego u arhitekturi. Barok dalje postoji i u književnosti, a govori se i o baroknoj misli. Zadržimo se malo i na baroku u kilJlL.evnosti. Roman Le Sage je pitoreskni roman iz 18. stoljeća nastao pod utjecajem baroka. Sigurno u to vrijeme nije bilo lahko prenijeti sve te informacije i učiniti da zažive u osmanskoj umjetnosti. No desile su se neke promjene koje ne možemo i ne smijemo nikako zanemariti. Još uvijek se raspravlja o tome kako je moguće da je u 18. stoljeću evropski barok u tolikoj mjeri mogao utjecati na osmansku umjetnost. Naglasimo odmah da taj utjecaj nije bio toliko jak da bi se proširio i na književnost i filozofiju, ali je zato značajno utjecao na arhitekturu. Perspektiva se u djelima slikara počela koristiti na čudan način. Turski su historičari umjetnosti ustanovili kako se ista perspektiva koristila i u tradicionalnim narodnim umjetnostima, u tzv. bektašijskom slikarstvu. Iransko slikarstvo koje je također posjedovalo istu tu slikarsku perspektivu - već krajem 16. stoljeća značajno utječe na predjele oko Azerbejdžana. 70

Postoje mišljenja po kojirna je iransko slikarstvo u 18. stoljeću utjecalo na Osmanlije, prije svega na Istanbul. Znači da korijene spomenutih promjena u slikarstvu ne moramo iskJjučivo tražiti na Zapadu. Iran je možda bio presudniji. Majstori minijature poput Levnija napuštaju tradicionalne osmanske minijature, a okreću se portretima i slikama u kojima se likovima udahnjuje više živosti. U istom se kontekstu treba osvrnuti i na djela majstora minijature Vasifa obrazovanog u Enderunu. Ipak, ponavljamo, N.jučne promjene desile su se u arhitekturi. Jedna od funkcija barokne arhitekture u Evropi jest i konkretiziranje države u očima naroda. Ukrasi na pročelju zgrada sa monumentalnim, dugim i širokim stepeništem, izuzetno su lijepi i ostavljaju utisak na posmatrača. Država je pompezna i građaninu se manifestira kroz simpatič­ ne građevine i na taj način se nameće masama. Srednjovjekovna umjetnost, puna sjete i melankolije što čovjeka upućuje jedino na patnju, svoje mjesto prepušta arhitekturi koja odiše žnotom. U čemu se ogleda prilagođavanje ĐSJnaJilSI2 umjetnosti baroku ako znamo da je 101.~o• aa~ krasile spomenute karakte · · redrij.""'.....,.,. ne arhitekture? Jasno je u •· utjecaj DaiQIS~ ga slikarstva u odjeljenjima '14 pi-sar.-.L• što su Harem i dr. O 1111.ljetni oj v.meaJ• djela dalo bi se CUSitQJIN društvo u .....,..........~g Zl-li'DAilll n tneMB .....

\

l

.

l

l J l~ lli \'1

at h na

uinJt~t no.

t

lli

l~ A/ll

Ml J l VAN l[ O , M ANl l l A

k~trakt 'l' i

ul p~)~tcp e nt.) nahlZt' sV(.)Jl' 1\lJ<.~ . . ' 1n uanl,l. l l ~ .. l ' 1 u n 11 t'' t n 1e l L' t t n d L n ,i j e s u s 1 e..' e u s e u l ' l\ 1111 i . kop~kin1 l on'"1cin1a, u l~osni, na ~l ' 1111 tocin1a, na Peloponc1u t,ao i u gradoviIlla ~~·sk e obla ti - lz111iru, Aj dinu, 'rire u i Bn·~i. I ta un1jet11ičl a tendencija karakteri z ira i nake tl Trabzotlu, Gire unu i u Siriji. Ljudi vole slika11je, vole žive boje i u n1a l ojen1 dijelu Carevii1e se 11alazili žele 11a zidovin1a svo jih kuća gledati Istanbul. Barol , kojeg u našoj

arhitekturi karakteriziraju floralni dekorativni motivi, razvija dominant11u arl1itekturu koja se oslanja na tzv. suhi motiv i linije, na arhitekturu vanjskih zidova. Džamije sa spomenutim arhitektonskim karakteristikama su Nur-u Osmanijel7 i Nusretiye na Tophani, gdje su ovi motivi izuzetno naglašeni. Pored ovih džamija, barokne karakteristike još nose i neki sebilji. U Bejkozu (Beykoz), jednoj od udaljenijih gradskih četvrti koja se nalazi na Bosforu, Ishakaga je 1746. godine dao izgraditi monumentalni šadrvan. I
Unutrašnjost ,tvllje Nur-u O nmnije dž(_ rnij }. Tho1nu A/lom

barokne industrije) zasnivala s na por •l nu. ]3(\jkozu je na putu da postan~ ' ntralni pr d stav11ik baroka na J~osforu urnnogom pomogla palača koju je - zaj dno sa tvornicom t k.st1la Sun1 erbank (Sumerbank) i objektima u koJlma se obrađivala koža i staklo - dao izgrad1t1 Mahmud I. Najzad, tu je i kasarna koju j u Selimiji izgradio sultan Selim Ill i .koja j , n samo u Turskoj nego i u cijeloj Evropl, repr ze tativan primjer baroknih građevina .ovoga l • Konaci vezira i paša iz ovoga P ~da . 0 su raskošniji i ljepši nego oni iz ra jih P Najraskošniji konaci sačuvani do P _ bilo da se nalaze u Istanbulu ili provincija - potječu iz ovoga P 'IOGL& nazivamo barokni. Veo a je ··~....,, prijašnjih perioda koje b. ......-~ primjer za stamb,eau

nlnl ~ rat ' ~ li i v· rovatno su javne objekte ~r 1dili za puno paznje. Prema njemačko m puto-

·'"ll n1onu Sch\veiggeru, koj1 je posjetio "~'"1nbul u lo. tolJ ecu, lCTurci grade velike bogonl lie ako b1 se umilili Allahu': Ovo je tumače­ nje b gobojaznosti na jedan drugačiji način . Črnjen1ca je da su ljudi u 17. stoljeću bili pobožni. Tada su objekte javnoga tipa izgrađivali ras _.. ošno i sa mnogo pažnje, dok su u isto vrijeme priYatne objekte gradili krajnje skromno, u usporedbi sa javnima. ~ To u 18. stoljeću prevladava drugačija atmosfera i ljudi, sukladno finan, . .. . . . J, sijskim mogucnostuna, miJenJaJU mnoge na ·__ vezane uz pri atni ž:iv·ot, što rezultira uspostavom novoga životnog stila. Tako se na primjer u nekim dijelo\rima Istanbula, u Kaithani (Kagtthane) i Goksuu (Goksu), pojavljuje nova vrsta zabave, koja nije rezervirana iskljućivo za paše i vezire, kako se to često misli. Tu su se zabavljali i pripadnici zanatlijskih udruženja, a zabave nikako nisu bivale prostoga karaktera. Tu su se razvile mnoge grane narodne umjetnosti kao što je narodno pozorište. ~urci su mnogo voljeli zabave u Kaithani koje su istodobno izazivale zavist kod radikalnih i siromašnih društvenih slojeva. Objekti koji su služili za zabave u Kaithani porušeni su što prilikom buna i nemira. što prilikom industrijalizacije kada se grade tvornice papira, livnice olova i druge tvornice. ovi objekti smatrani suvišnima te su Tada pt '-

"U

Muzićari u Ku~ksuyu. William Henry Borlett

'~·· .·.~

za i j .. ki 111 ) ,lik IH:' bi bio potpu11. Iz perioda barl a - u i po .nat 11arod11e pripovijetke l
l

ovim nazivom . Značaj Perioda tulipana u tursl
r

SULTAN MEHMED FATI H 30. n1arta 1432.g. rada s~ "'in l lt~ nu M ur du ll. U počctl u je izgledalo kao da u pć n ć postat i prijestolonasljednil 0111, ali j razv j dogadaja - sn1rt starijeg brata - učinio da ov j dječak zasjedne na tron u ranoj životnoj dobi. Medutin1, tron je kasnij ponovno pr pustio ocu i povukao se u Manisu, glavni grad sandžaka Saruhan, što je jedinstven primj r u osmanskoj historiji.I9 Međutim, kada je navršio 21 godinu, dakl 1453.g., odlučio se da napadne prijestolnicu koja se u to doba smatrala prijestolnicom vijeta, mjesto za koje je bilo dovoljno kazati samo

grad (polis) i da se zna o kojem je gradu rij • I
.,,.B,

19 Sultan Fatlh Je pwl njegov otac MuraH tr.~.u• zfra .................... 1am·~u --~'l"

zu 1 zn tu p d nazivom Run1.eli Hisarz, prilikom osvajanja. nJe I tanbula veliki je historiJSki dogaa . 1 e o reliki događa1 samo s aspekta turske nactonalne hi torij e. Istanbul je osvojen upotrebom ratrenog oruŽJa i primjenom tada najmodernijih 'Ojnih taktika, na ćemu se nažalost do oljno ne inzistira. S vojnog aspekta bio je to ra poput onih lođenih u doba renesanse. Tokom cijelog perioda renesanse gradovidrzave u Italiji ratovah su unajmljenirr1 -."::;:::~ kim trupama nazjvanim Condottiere. Da b1 se IZbJegla masovna stradanja vojnika u borbama, naćin na koj1 se rat vodio, zbog izuzetno razvijenih strategija više je podsjećao na šahovsku igru nego na rat. U mnogim ratovima vođenim u Evropi u to doba (Francuski rat ' Tridesetogodišnji rat i dr.) i nešto kasnije, moderno vatreno oružje nije igralo značajniju ul~gu. aglasimo da je na tom polju od evropskih zemalja Kraljevina Mađarska bila malo ispred drugih. Kako bi se na polju vojne tehnike mogli nositi sa Mađarima, sa kojima su se već stotinjak godina borili za prevlast na Balkanu, Osmanlije su se o~renuli razvijanju tehnike koja će biti napredOlJa ~d one neprijateljske. Taj posao dovršio je mlad1 vladar Mehmed II koji je naprednom tehnikom - četiri teška topa koji će postati simbolom ratova u novom vijeku i mnoštvo havana r1

1t1

pokretnih topova - upotrijebljenom po prvi p ta napao neosvojive zidine Konstantinopolisa 80

Džamija Aja Sofija Dumouxa.

koje su važile za najveličanstveniju utvrdu novoga vijeka. Stavivši Bosfor pod kontrolu i spriječivši dotok eventualne pomoći iz crnomorskih kolonija, u mjesecu aprilu počela je opsada grada. Rat koji će trajati 53 dana uistinu će staviti tačku na srednji vijek. Do tada se Osmanska carevina, s aspekta postojanja institucija koje čine imperiju, nije u potpunosti mogla smatrati imperijom. Međutim, osvajanjem grada kakav je Istanbul, tj. Konstantinopolis - ili kako bi to istočnjaci kazali Konstantinija - osmansko društvo razvija imperijalističku svijest čiji će se utjecaj primijetiti u umjetnosti, kulturnom životu i, dvorskom protokolu. Ovaj imperijalistički period za automatski označava i prelazak iz s~ega u lUNI

DRUK IJE RAZUMIJEVANJE OSMANLIJA

ra it ·

1

......! ·

a· ii11a k "'j i

tl t. bil Je

zili

udaHz111a FrJ.IlCU ka revoltt:r iz 1- . ~ di e' ili poe etak up trebe štamari" . T·'-~ a n11ati na un1u da otprilike u isto rr e ~11e ' ada ·e 1 .. , -ol en Istanbul po čin j e pro_t talran ~ ·ih drza,-a ĐenoYe i ~~Uetačke repu. ""e, -red zemnih sila koie su se oslanjale na trgovinu u istočnom lediteranu . O vak···v a je ...... -·ruaciia nametnula i ubrzala on aranje k a dale'im okeanima. Opsada Konstantinopolisa trajala je 53 dana. _ -apa di su bili žestokog intenziteta i, prt3 su·v remenim bizantskim i t alij anskim izvj eštajima te prema zapisima v·elikih historičara poput Runnimana, Babingera i Schlumbergera čiji se stav~ovi zasnivaju na pouzdanim izvorima - u noći sa 22. na 23. april izvršena je operacija u kojoj su se, najvjerovatnije, ratni brodovi iz Bosfora prebacili u Zlatni rog. Kako se malobrojna flota sastojala od lahkih galija, bilo je moguće izvršiti prebacivanje tokom jedne noći. O va je opsada bila nešto sasvim drugačije, nešto što Bizantija još nije bila doživjela uprkos činjenici da je Konstantinopolis već bio opsjedan preko 20 puta. Bizantija je naziv koji je Evropa počela upotrebljavati za Istočno rimsko carstvo nakon njegove propasti kako bi obezvrijedila imperijalističku tradiciju. Shodno tome, mi za Istanbul nikada nećemo reći Bizantija, ali ćete čuti naziv Istočni Rim. Poznato je da su Nijemci kao nasljednika Rimskoga carstva htjeli t

promovirati

·

a

jemačka-Rimsko carstvo

ili Sveto

rin1sl o carstvo kako su ga još nazivaH - ko;e i 11ije bilo carstvo u pravom s1nislu riječi - i pri torne uništiti čak i spo1nen na 13izantiju. Upravo stoga je ln1perija koja je sa1nu sebe nazivaJa Rimskom i koja se smatrala nasljednikom Starog Rima, nakon propasti, na Zapadu preimenovana u Bizan tiju . Zato smatram da trebamo biti veom a oprezni p rilikom upotrebe spomenutih n aziva te da trebamo odstraniti određene nazive iz historijske terminologije iako su isti u potpunosti p ostali ustaljeni termini. Jer Bizantija vuče ''Oj e korijene iz helenističkoga perioda, ustvari postojala je kao grad-kolonija i u prethelenistič­ kom periodu i nije se prostirala dalje od Sarajburnua (Sarayburnu)20. Bizantija je kroz svoju historiju opsjedana više od dvadeset puta. Nekada su je opsjedale krvoločne ratničke barbarske mase, a nekada države koje su posjedovale uvježbane vojničke trupe, i niko od njih nikada nije polučio uspjeh. Ali po prvi puta se desilo da jedna vojska ops~ Konstantinopolis najmodernijim oružjem koje; će označiti početak ere modernoga nae~ Možemo kazati kako je tim plde$ l'~ došla pred sama vrat~ ~e ~ dema& · zapadni historičari sl~ Đ~-,.~·~· najkrvavije borbe rom katapulta i teSJl(ft~~~~~ se ukazivati

duž

~1\;JLJ.il.~~i:~~.Jig

DRU tt( IJE PA/UMIJF v'ANJF OSMANLijA

llllP(II\,11

o~' :1 ,\ll orn

vo 'sl 0111 Ne z na se tat· no koliko je , >' uikn J roja la VOJ~k~l sto je opsjedala grad. S.tvn\nu'ni Ltlijan~kl hist ori< ar Barbaro piše da ~tt )~tnanlije grad opsjedale sa l OO. 000 - J 60. 000 v )j ntl .1, dok llalkokon Iii daje cifru od 400. l)()() l\llislJt'llJa sant la l i se isti n a tnogla l ri ti n \,• ljt na sre lini. l n t l rn i hist >ril'·ari - od , chlun1bergc ra do l un t int 1na - bnrataj u n nliH>go nl ' razli(· itinl if l\ una. ;\ ko uzn1en1o u obzi r uvjete koji su vlal.tli n l > loba, kao i logi. tt ·k\ pot rebe, ishranu i z lrav. l v 'll i aspt.'kt , za klj u(·u jento da broj voju i1 ., nije 111 ) •·1o dose ·i ·if ru )d 200 300 hiljada. l o t rel n ) j ' za ta ko ogr nnni broj vojnika osigura ti i higijen. l' e usl )Vt, jer u protivnon1 postoji r \1ln~1 )l 1. no. t o l sir 'nja zaraznih bolt\sti n1edu v >j .. kon1. In1'1j u i sv' l o 11 ~1 un1u, n\ sn1ij 1110 t ko ol hk l 1 r 'LIV li uvati broj osnv1nsl e vojske. B z ik k ih d oj bi t rdin1 da j i broj onih koji su br nili gr d bio dal ko ispod gor spon1 nutil1 ·ifara. dolij , li . u n~padin1 . i zahvaljuju i voj j hr~br . ti, nazi i nada.. r. to ·i zidin . iz ntij n1, dno n I to nin1 rin1 kirn rt m nij dm· h z l d l m l du j i p nik . r d j d z dnj m m nta j r k k ih j rij· . N pr d z b drž n j

bz ni •

J )

•

l

u -

koji je više od hiljadu godina pr!~dstavljao kršćan­ ski centar kojemu se divio cijc·Ji svijc·t, prelazio je u ruke jedne nove sile. Aja Sofija za pravoslavne vjernike nije više pred stavljala nešto veliko jer je bila simb olom jedinstva sa katoličanstvom. Za njih je katoličanstvo značilo krvoločne Latine koji se u vrijem e invazije 1204. godine - kada su na prevaru zauzeli I
Turaka nego hljeb Evropljana. J ako grad nije predan nego je osvojen, tri je dana bio prepušten vojnicima koji su se nadmetali u sakupljanju ratnoga plijena. Takvo je bilo pravilo. Da je grad predan u roku od mjesec dana, vojnicima se ne bi dozvolilo da pljačk ·u i haraju gradom. Posij dnji bizant ki kralj sigurno je razmišljao k ko mu kao l d e imperije n doli i pr d ti

Tijel p lj pr n d n j j

ul

j

Hf tt\ UKI

'Ll

DPUI'riJF R/· 7 UMIJE / ANJE ocMANLIJA

l h ,1 l r 't V{lrcna u islan1sl u bogomolju. Ll~1j ' l' nl ' >stati do polovice 16. stolj eća kada . u iz~ t\l ten ' izan1ije ul ifJnanija i Selin1ija koje su ' ' { l ;\ ·a Sofije. Nijedna građevina u ,\l ,l n · ., t opi, uklju čt1j ući i građevin e iz peril r n' . a ns ~ 11 Italiji, nij e p r ivlač ila pažnju kao \ ",1 '-)t'i·a. 1 o izgradnje v likih crkava u periodu ·a u fra bila je ono o čemu su . u1"ali vi krš ~fln kine. rodi. I r aYo tz t 1g rail :1oa bitan je momenat pret' :tr'ln ·a i a . . ofiit.: u džan1iju. U periodu u lik l q ·iO- il1 g )dina, oYa bogomolJa koja t 'inl'l bila pr drnetom n1nogih nesuglasi~ 1 n :\du r1ar din1a pretvorena je u muzej, što je ~ kultl.tril -p oliti . kog a pekta racionalan potez "i tr~ba p zdraviti. '- ll 1

t

r

***

J n ·e

da je ultan Fatih nakon osvojenja rad z te ao u a vim ruševnom stanju. U takvo j je do.. o početkom 13. stoljeća kada je prepu.. en na milost i nemilost križarima koji su l . . utemeljili Latinsko carstvo koje će trajati 50 odina. Za to vrijeme Konstantinopolis je pretrpio mnoga divljanja i poslije se nikada u

................~ . ru·e uspio oporaviti.

~

e...

· trebalo ponovno izgraditi. Da bi · nakani. Fatih je poduzimao apsolutNaJIDDte- je trebalo ·ti dovol·an broj

.-o .

~

Stanovnistvo jf; do todrno iz Konje) Aksaraja i Nidea (Nigde), odnosne) I
spomenicima susreće u pitanju različita · sebi YUU~· ·~~~

aaziY.·BIAIIIIJiffll~3

J dan t, l ~ , gr, l 1 r a j u ruke (JsmanJiJ a. r\~

dl r i j razvijaj u se na jed an n ovi n in . d nastaje i I< a palJ ć a rši ja. Istraži vanja u p kaz la da se tu l u vrijeme B1zantije nalazil č ar v ija (Patria /(onstantinopolou) . I
FATI Hl FEJHL·

f

Osvajanje Istanbula promjjenilo je tok nekih stvari. Prije svega počelo je uzdi zanje tada najveće svjetske metropole koja je bila na izdisaju, te učvršćivanje Osmanlija kao muslimanske imperije na Balkanu. Iako se pad Konstantinopolisa mogao pretpostaviti, činjenicu da je osvojen u prvi mah nije bilo lahko prihvatiti, i to ne samo za kršćane sa zapada, nego čak i za istočne narode. U vrijeme pred osvajanje Istanbula Mađarska je bila zauzeta organiziranjem krstaških pohoda. Papa je alarmirao sve kršćanske narode da se ujedine. Italija se gušila u problemi.ma. Nekoliko decenija poslije Gedik Ahmed-paša će proći kroz Otrantska vrata i osvojiti Otranto u Italiji. Ne zaboravimo da je većina onoga što se vijeda vezano uz osvajanje ~ lr-/J.IIIIIfe: samo obična pretpostavka i:~~~~~~·Mil treba vezivati :..-a.l.u~l&~i islamu. To je ·YIBte~: htjelo ujediniti 1EIB4m .ac.

ILBE:.R OR TA.) Ll

ag la .. in1o da historičari ovakvo nešto ne bi trebali nikako uzim ati u razmatranje. Međutim, n1ožda je u to vrijeme bilo potrebno širiti inforn1acije poput ovih. Možda je to bila neka vrsta odbrambenog mehanizma. Spomenimo i to da pad Istanbula - događaj koji je toliko uzdrmao Zapad - u državi Akkojunlu, s kojom su Osmanlije graničile n a istoku, nije ni spomenut u službenoj historiji J(itab-L Diyarbakzrzyye (I
'-

«l

DRUI<'ČI J E RAZ UMIJEVANJE OSM ANLIJ A

scenu će isplivati !i!ll

Sveta Stolica je•:G\iljjilii~I.Qa-.tr~MmttBf.l koristi od USI)l)Sial manskim VI;lQa._

kr... anstvo, j ~r ul oh l o postaneš kršćanin, postat ćes i vladat .ijeloga svijeta. Za to ti je potrebno san1o aquae ]Jauci (n1alo vodice):' ]as110 je da se posljednjin1 riječima otvoreno aludira na čin kr . tenja, koji papa predlaže sultanu Fatil1u. Ne po toji dokaz koji bi sigurno potvrdio ovo pismo, ali se u arhivima nalaze neki koncepti i dokumenti koji ukazuju na postojanje i sadržinu pisma. Narav110, ne postoji n ikakva mogućnost da je Fatih na ovakav prijedlog gledao blagonaklono. Međutim, kasnije će doći do rasprava na ovu temu i bit će onih koji će kazati da je Fa ·11, u biti, uvijek i bio kršćanin. Ne! Takvo nešto n ije moguće. Ali Mehmed Fatih ipak nije bio pobožan u onom smislu u kojem je bio njegov sin Bajezid Il, niti je bio vladar kakav je bio njegov unuk Selim I Javuz. Njegovo se vjersko ubjeđenje ne može dovesti u pitanje, ali u svakoc\nevnom životu se nije manifestiralo u pretjeranoj mjeri. Tokom cijele vladavine karakteriziralo ga je kozmopolitska držanje. Bio je u bliskim vezama za hurafijama Fazlullah efendije. Ovdje se ne možemo puno zadržavati na pitanju hurafija, ali spomenimo da je glavna karakteristika ovog čudnog tarikata nastalog u Iranu povezivanje svega sa slovima i njihovom brojčanom vrijednošću. Na osnovu toga donosili bi razna predskazanja. Slična vjerovanja pronaći ćemo i kod talmudista i kabalista u judaizmu. To je učenje ipak okupljalo mnoge ljude pripadnike različitih vjera. I dak je ovaj kozmopolitski pokret pokazivao tendemeiju 8.2

uživajući

sultanovC' simpatijf' - njje isključet10 daje i sultan pripadao pokretu - Mahmudpaša [Anđelović], koji je iz kršćanske svećeničke porodice u Istanbul došao kao adžemi oglan (kasnije će biti nazvan veli), u krvi je ugušio hurafijski pokret. Izraz u krvi i nije najprikladniji jer pokret nije ugušen krvlju nego vatrom. Spaljivanje ljud i nešto je poprilično strano islamskoj tradiciji, a korijene vuče vjerovatno iz drevnih civilizacija. Mahm ud-paša je postigao ugled smirujući negativne reakcije karamanskog ~ · dl ovništa silom iseljenog iz svojih domova, te makar i privremenim odgađanjem daljnjih iseljavanja, što je bila zamisao sultana Mehmeda Fatiha. I
rasta

ll

lli l' {)1'1/\\ ll

lJ l< l J V r l JJ Pl l l JM l jf l l NJ f () '~ t/11 tl Ll J A

Fatihova džamija.

i bit no utjecao na ckonon1ske prilike u svijetu.

svajanje Istanbula, sredozemnih otoka (N gr lJ ont i ~unotraki), osvajanje Trapezuntsl ..o, arstvu l .!J. • .g., o~ vajanj Krima 1475.g., tdvljanj , J ogdan•1 (dana~ nj a Moldavija, op. 1 r v.) u statu azala, izbijanj na Jadr.ansko ov j d prinij lo početku kra!a ~a­ 1110 r - s r dnjo j k n r publik kakva Je bila

R pubr , u r

nJ• n u, j

tih . Upr p ziti ·----

lLBE:. R ORl l\~ Ll

izn1 :\du Istoka i Zapada. Ovdje želim naglasiti j dnu tvar, a to je da je sultan Mehmed Fatih b1o i točnjak bez kompleksa prema Zapadu. Ne an1o da je ovakve ljude bilo teško susresti među tadašnjim državnicima, bilo ih je jal
Osmanova) ubraja se među temeljne kronike koje tretiraju hlstorijat osmanske države. {Op. prev.)

DRUKČIJF RAZUMIJE /ANJE OSMANLIJA

U društvu na čijem y:. čelu stajao sultan Fatih nalazili su se domaći historičari poput Dursunbega ali i historičari iz Istočnog Rima I
vanja. Daje im jednu ruku, .-~. .

ko će p1s ~ ~ Ibn Kem2l a p 'shJ na a ~ha r..~ r 10re k2 /() ko prij ..s olje i sa tiro ?r;vezuju nuću članova ..~r; s]jednJe

biza nt-

dJn s i j , p< znat · aristokra ske ?r;rr;~. ':.~, č g j Hene preuzr.. rJ ')ve staro na s IJ<::d ::. J( ao što je .Sunce na neheszma ;edn0, tarfJ i na zemlji trr,ha da hude ;edna driava i ;edna v;era; rij či s koJe j 1zgovor1r; .\1chm(:d fat1h. (J·,·o je un ·v ~rzalistićka a~(;rJja krJ) u će slij~d1t1 c1;elo vrijem . vakav univerzd Ji zam, bez ikakve dvojbe, teško da se moze prihvatiti i na istoku i na zapadu. Tako ga ljudi nikada nisu prihvatili rijećima, u svojim glavama su ga apsolutno prihvatali. I kao da se turska historiografija razvila u 15. stoljeću

samo da bi potvrdila stvaranje imperije. Kako je renesansa vremenski period u kome se iskristalizirala evropska civilizacija sa svojim korijenima, tako je 15. stoljeće period u kojem su se iskristalizirati svi razvojni faktori bitni za turski, odnosno istočni svijet. Historija će se pisati pod okriljem Osmanlija. Historija turskog naroda, ali i drugih muslimanskih naroda pokazuje kako je u to vrijeme onaj ko je bio uz Osmanlije i u njihovoj blizini prosperirao, dok su oni koji su ostali daleko od Osmanlija iščekivali vlastitu propast. To se na najbolji način očituje u tužnoj i tragičnoj sudbini Andaluzije koja je najmanje tri stoljeća stajala na čelu svakog kulturnog i naučnog razvoja u SYijebL

s

s

Ka o smo se hranili ros ost·? / ~ a se o insti uci'a krije pod po·mom osmans o- . . kuhinja? Da, osmansko-tur ka kuhin"a nr e nista drugo do Institucija, skup različitih tradici·a. Sa sigurnošću se može kazati kako je ovo podmcje sasvim slabo istraženo. Ovdje se problematika ne S'-'Odi na patlidžane ili kolače koje su pripremale naše nene i majke. ažalo~ neki istraživački radovi vezani za osmansko-tursku kuhinju svode se upravo na spomenuto. Međutim, spomenimo i radove koji su nastali na osnovu prvorazrednih historijskih izvora. Autori radova iz kojih se pouzdano • informirati o osmansko-turskoj """"--L......

između

ostalih, Stefanos ~erasi·lolll~~:;ill•• rahmetli Suhejl Unver (Siihql 'UIJJIIJ Kut. ažalost ne postoji i -ja turske kuhinj~ 41-.d.ill•lli nikako lahak oosaa::-~ jlltg"."..,

ll

\

l

._ •

hin· ' nL ,ll ) n L n1ogu biti ogranič e11e ri· , tt , 111 u ih 11a satno jedan grad. ti u p ravu 011i koji bi smatrali da je r· · t . . ,l uhinia ograničena samo na Pariz ili ll' \ r~ a1l ~ '"? J. tak,-ih ne može ni biti jer su Fr, ·1 -- uzi 'ec odaYno kompletirali istraživanja 11 p hu i tako otldonili sve eventualne 11e un11ce. Slična je situacija i po pitanju kine- '"e kuhh1je. r ro kod nas je situacija takva da se d no e oriientacioni sudovi koji nisu zasnovani na historijskim dokumentima, niti uzimaju 11 obzir kulinarsku tradiciju različitih krajeva care'rine rele,rantnu za nastanak i razvoj osmanskoturske kuhinje. Ilustracije radi spomenimo kako se u Egejskoj oblasti u ishrani koriste masline, što je sasvim poznato . .tAJi tvrditi kako se u Anadoliji masline ne upotrebljavaju, u potpunosti je pogrešno. Ako pogledamo u kadijske sidžile iz 17. stoljeća naći ćemo ubilježeno kako kadija (u mjestu gdje službuje kadija obavlja funkciju sudije i, današnjim rječnikom kazano, funkciju načelnika opći­ ne što mu u nadležnost stavlja i određivanje narha - zvanične cijene najneophodnijih namjernica, čime država štiti potrošača) utvrđuje cijene zajedno sa predstavnicima trgovaca. Cijena maslina ulazi pod narh, a mjesto u kojem je vođen registar je Ankara. Znači da su stanovnici Ankare u prehrani koristili masline, iako ne u količinama u kojima su ih koristili stanovnici \ li

'-

T

Egejske oblasti. U knjizi Dina1nJn Mutfat" a~ Dediza ~ nalazimo kako -.:a..~,.. ~~11 ~·fi:~

·-

• l -

. - - . - -- .

vj e rskih razloga u prJprcmanju mesnih obroka koristili maslinovo ulje, iako mnogi (Jd njih nisu bili nastanjeni uz Egejsko more. r-f akodcr vidimo kal
Its

R

~Jr' J v t l JE Pl l JI/d J EVf J J

R1AYtl

v )j tven na vi n pripremanja kiseli h krastavaca. ")itno Inje to zauzimala je i baklava ~pravlj a n a od različitih žitarica. U osmansko-turskoj kuhi nji najomiljenija i najtraženija bila je baklava iz Halepa i Damaska. Za sve se regije, kao i za mnoge gradove, vežu karakteri s ti čn e vr~te baklave. Vidimo da je glavna odlika osmansko turske kuhinje u prošlosti bila raznolikost, čime se danas, nažalost, teško možemo pohvaliti. U Iranu, srednjoj Aziji, te mnogim drru,im zemljama kojima su vladali Osmanlij~ , nije postojala toliko bogata i ukusna kuhinja. Anadolske stanovništo doprinijelo je razvoju tradicije spravljanja slatkih jela i jela od povrća. U Armenskoj kuhinji bitno mjesto pripada spravljanju ribe, u ćemu ima utjecaja helenskih i drugih naroda nastanjenih uz morsku obalu. Zacijelo je dugogodišnja prevlast na Balkanu ostavila traga i u kulturi ishrane. Kao što smo neke stvari proširili na Balkan, otuda smo vjerovatno preuzeli određene tehnike pripremanja jela. No to nije nikakva zagonetka i jasno je da danas Mala Azija, u odnosu na regije i zemlje koje je okružuju, posjeduje izuzetno bogatu kuhinju. Kako je došlo do toga? Odgovor na to pitanje do danas je ipak ostao zagonetka.. To je pitanje na koje ne možemo odgovoritL S druge starne, kada su u pitanju tehnike pripremanja jela i sldadiitenje namimica, nedvojbeno odsbtpamO od tradidonalne kuhinje. Danas je 1lftlltiz sasvim iftliao iz upotreb& A jqi 118Cli&VI110 - ~ generadJa p -~~~fl~-

O 1 M t<

t f fJ A

zap ar Jt jJa Z aš o H~ dar, · r ~ IJf,tJ fJ .~f ljav"' jt• Jj toJd"
4

,

ni

z<·rnJjarH· p
a

DRUV(IJF PA/UMIJE /f.tJJ

lt.BIR 01\1\)ll st rul t uru

i higlJt'nsl,e uslove za toliki broj staIHn nil ~L toga Je za to vrijetne brojka od nekolil (.) stottna hiljada stanovnika ogromna. Odakle "u n1nogoljudni gradovi osiguravali dovoljne l oličine brašna, mesa, pšenice i ostalih žitarica? ln1perije su pitanje opskrbe rješavale na način da su određenitn ljudima - milom ili silom - u dužno t stavljali transport spomenute robe. lJ Istanbul su osnovne namirnice poput brašna, pšenice i drugih žitarica stizale iz Dobrudže, a n1liječni proizvodi, tnaslo i sirevi sa !(rima. Poznato je da su se u krimskin1 stepama proizvodile ogromne količine mlijeka i mliječnih proizvoda koji su se kasnije morskim putem transportovali do Istanbula. Stoga lukom i ujedno sandžakom l efe nisu upravljali krimski hanovi koji su bili osmanski vazali, nego je luka, ustvari sandžak I
Istanbul nije b1o grad J
ri i radnici iz razliQ.• dij,elnv. 23lehaja (KtiMtltll~,DQIMalll&altUit tt~l

~

u e tet n1an1 ko}Illl'-l se traži dopremanje potrebnih n1atet1jala 1 počinjao b1 intenzivan rad na po no\ no} izgradnji uništenih objekata i na vracanJU ZI\ ota gradu. No bio je to posao koji je izi k1vao n1nogo vremena i n ap ora. Problem sa opskr bom i prehranom u velikim gradov-im a bez sumnje je utiecao na to da staIl OYnici tih gradov-a nisu bili opušteni i darežlji\ri kao ljudi iz manjih gradoYa i regija . . . To kada su se u 19. stoljeću počele m ijenjati mogućnosti transporta robe, promijenilo se i stanje. Prije se oko Istanbula nalazilo mnošhTo bašči u kojima je prispije\ralo razno \"OĆe i po,rrće. P baščama su bila poznata i naselja uz Bosfor. mada će nama danas kao bajka zvučati činjenica da su Langa i Čengelkoy (c;engelkoy) bili ču,reni po uzgoju krastavaca, Arnavutkoj (ArnavutkO}t} po uzgoju jagoda i tako redom. (Danas su ovo luksuzne četvrti smještene uz Bosfor, op. pre .) Iako se danas situacija u potpunosti izmijenila, u prošlosti se Istanbul oćem i po rćem nabdijevao iz neposredne okoline. Međutim, što se tiče zado olja anja potreba za hljebom i mesom, situacija je bila drugačija. Žito i meso tizali u iz Anadolije. I tanbul e ranije p enicom nabdije o iz Dobrudze i Ru ije.

otk o u e do elj ni i iz Rumelij naselili uz b d d zelj zni u, t čnij o j i tu p · b ·ti polj pri m, I d b· · • • ....-..~-za p . d

stanju vojsku opskrbiti domaćom pšenicom o·a 1e dopremana prugom što će bi · stav ·ena u funkciiu nakon 1890. godine. Sigurno su že ·eznica i slicne te ·o ine savremenog doba umnogome mo dernizirale 1 olaksale zivot, nakon oega se na Fatihu . ..:!\ksaraiu 1 drugim centrima Istanbula za razlihll od ranijih p erioda - lahko mogu rupiti osno,~ne prehramben e namirnice poput me a, hlieba i prii e S\ ega' o ća i po\TĆa. Problem opskrbe grada šećerom ri" ešen ·e zah\ar u·ući gla, ama šećera dopremanim iz .i\ustri"e i Rusi·e. Problema u c pskrbi neće biti S\e do početka Pnog ·etK g rata. L·udi \reć početkom rata nisu mogli naba\riti oYa· uYozni proiz od. Zbog toga su bili prinuđeni promi"eniti neke na,fjke - izbaciti iz upotrebe pekmez, džem med - te su se usljed nedostatka ećera u ishrani poceli razbolijevati. S\fi znamo da u ogromne nestasice u to doba prouzroko\ e i iren·e uge. ogi su ljudi umirali u 1·ed neotporno ti na influencu i slime bole ti. To 'e biti ·edan od razloga što je J.SaliiDllll tokom P og ·e og rata ima ljud ih zrta .

e m ral

~· 11 (;d

I sL

uJu, p t d d" () 1 1 1J ) {; n j;J AJ d JJ 1r11d~ Il i'l. s, tt-J)iJ 1 f

dž llflZ( s uJL n B jJ( rl (·ji (11t~y!t~rht~yl) pr"-JJJ, furf --tu s uJt~jnJ M J n ud~J gdj(· ć 1 tJĆJ ~V

tivnu stvar. Naime, nakon iskustava iz dva svjetska rata Turska je postala organizirana zemlja. Nakon Drugog svjetskog rata stvorene su mogućnosti da i najudaljenija sela budu opskrbljena prehrambenim namirnicama, Danas se, za razliku od ranijih perioda, u Turskoj bez proble mogu naći sve vrste robe i uz to smo j dna od j ft' nijih zemalja Evrop·~

izvori roa koji a J rJ (~ )m n'J"r;; drž~ ,ri t d ria rti S ..J_di ~~ (l~/3 j(/ je fJr(·1 e d1ta, tr;d ~'"' mj .. to za z" maju kaz" anja stran'l J;UU;pi~a a. Početkom 11" fit.oJjeća p<>ć nje tur iziranJe prosu ra današnje "furslre. Mnogo pri j(~ na } J(Js od 12. stoljeća, Talijani se na ovim prof-)torima bave trgovinom i diplomacijom i nazivaju ih Turchia Hi Turcmenia~ Zaključujemo da su Talijani, Đenovljani i Mlečani, koji su izvrsno poznavali Bliski istok, još tada ove prostore n-azvali Turkijom, odnosno Turkmenija~ dok smo mi istim predjelima davali nazive koji u sebi sadrže pojam Rum (Bizantija), pa tako imamo 1

()

rumske Seldžuke, rumske zemlje, RumeJiju M Uzrok je, naravno, imperija~Uti&a IDW.ja Osmanlija koja je u tu svrhu sve pov~ Ja Bizantom, tj. Istočnim ~ • eantvo.m. Zabilješke putopisaca koj. su propatovali zemljama od izuzetne U arhivu u

danas jem~ o Tu skoj ll:'....~~ Kada M

n1 n1 hi t ri·-k 111 bogat tvu radi. u n, J z i 11111 a tan1pana djela. Samo brOJ put pi n ... L. ]ih u o n1an kim zemljama tokom 1 . - lj ' izno~i preko pet hiljada. Tajstariji put pi ... i na njemačkom i francuskom koje sam in1ao priliku čitati, odnose se na Tursku iz predo man kog perioda. Prvenstveno se tiču ron tantinopolisa, ali nam daju korisne pod atke i o Anadoliji kojom su tada vladali Turci. O d putopisaca koji opisuju osmanski period - tač­ nije period Murada II -prije svih moram o sp omenuti Francuza Bertrandona de la Broquier ... te njemačkog zarobljenika H an sa Schiltbergera. Potonji je zabilježio i molitvu Bogu Ocu sastavljenu na turskom jeziku, tačnije na krimskotatarskom čagatajskom dijalektu. To je izuzetno interesantan podatak koji pokazuje kako su čak i u to doba turski narodi bili meta misionarske propagande u čiju svrhu su pripremani odlomci Biblije i razne molitve. Evropski narodi zanimali su se za istok. Zanimljiv je podatak da je knjiga Hansa Schiltbergera, prije nego što će biti štampana napisana je prije nego što je izumljena štamparija - prepisivana u desetine primjeraka koji su išli od ruke do ruke. Iz ovog zaključujemo da je čitanje bilo rašireno među narodom i prije pokretanja štamparije, čak u tolikoj mjeri da se proučavala tada daleka Turska. Za nas su veoma bitni zapisi francuskog putopisca Je ana Chardina, koji je u 17. stoljeću napisao dva putopisa, Od Pariza do Tbilisija i Od Pariza do lsfahana. o.4

~1 0

Pogled na Istanbul sa Ok Mejdana. William Henry Barlett

Pored toga što u ovim djelima nalazimo izvanredne opise iz kojih saznajemo mnogo, primijetit ćemo još nešto veoma zanimljivo, a to je da Evropa na Istok, na istočni Mediteran počinje

gledati kao na "predjele koji miruju, koj! se ~e mijenjaju niti se razvijaju': Naime, Char~. k~e doslovce ovako: "U Aziji se baš ništa ne miJenJa. Primjetna je indolencija i nezainter~~,?st• dok se u Evropi konstantno nešto miJenJa. Iz

pera izvanrednog pisca kakav je Chardin, k?ji je živio u vrijeme baroka, dakle u 17. stolJeĆU, razumijemo da je Evropljanin dostigao vrhunac u samodivljenju. Istu tendenciju pronaći će • • kod Jeana Baptistea Taverntera,.&IA&'-~""'···--·-pisca iz perioda francus og prosvj • • je iza sebe ostaVIO ts Mediteranu, pod ...a~•y.- ~ -- .......... :':"T~ J ......

l L tj l

~

U K l J\ ) l l

l)J la har li11a i ·raverniera nisu, dakle, značaj ­ na san1o zbog opisa predjela koje su posjetili, ve su bitna Jer pokazuju i to kako je zapadnjak počeo gledati na istok te kako se na Zapadu tvara pojam Istoka koji će kasnije postati oznakon1 za jednu posebnu civilizaciju. Za nas je od posebne važnosti i djelo Nicolasa de Nicolaya Navigation into the Tur/(ie, jer tu pronalazimo mnoge interesantne podatke o državi i društvu, tačnije o društvenom životu u Turskoj iz tog vremena. Ovdje želim ukazati na jedan zanimljiv detalj. Naime, De Nicolay naziv naše zemlje ne piše na način kako se to piše u savremenom engleskom jeziku - Tur/(ey, što znači da današnji oblik riječi - koji mi nalazimo uvrjedljivim jer nas, kao, poistovjećuje sa guskom24 - i ne bi trebalo povezivati sa riječju koja označava gusku, a pogotovo zbog toga ne bismo trebali imati nekih kompleksa. Salomon Schweigger koji dolazi u našu zemlju krajem 16. stoljeća bio je fanatični protestantski svećenik. Pored podataka što ih ostavlja u svom putopisu, pažnju privlači i njegov osobni odnos prema narodu i zemlji u koju je došao. Čak i na stranici na kojoj opisuje turski hamam ne može a da ne spomene tursku vojsku kao noćnu moru svakog Evropljanina. Izdvojit ćemo neka interesantna zapažanja iz njegova putopisa: "Ljudi se 24 U engleskom jeziku riječ guska i naziv države Turske pišu se identično- turkey. UTurskoj postoje mnogi zahtjevi i inicijative da se ovo izmijeni jer mnogi intelektualci i kulturni djelatnici u Turskoj takav izraz smatraju uvredljivim l diskriminirajućim (prim. prev.).

DRUttriJr PA/UMIJF /ANJr OSMANLIJA

čak i

u hamamu zaogr(u povrJvaćPm. J
nepresuini ~~Ba

i ' nnr, lne l ) tltle za i. u \, \V '\ nj' hL torij), geo .'rnflj \ ~lli i knlturn g. \ l iV ta. Llkratko receno, l\ \ li ~t' > nh)tltllllt: nL1lnon1 lj e lu. Evlija c·' t lehija · lllt l'l is,\t k~lkY ~ lt)d n·:ts nij . bilo ni prij a ni l ~h j nj t ga, putopls~lt kak~1v se i u .Evropi rf \t k l ~U~ l' L l ' t\ 1\ ' luti n . t pL r l vlij L t le bije in1an1o

put tF 1s~1ca k t) lt s n n1oze zaobi~ i. t L n th.l n'ih i i irn1i~ kiz _,clebi lvl hn1 t ... l n lt.a. sj ti · e r . n ·u . ku u vrij nl t r n ~a ns:\ k,l l--l ;t na prijt:stolju bio kralj Luj r\ r. n ~ iz' l)I a na k L) l sl'' pt)Z ivaju ist raz· '<"\ • \'t)g,\ pc ri L d~ lui benih i n sluz b t ni h doktllllt.'n,tL 1 ,\ lt r (1z li itih pisan1a. h1ogi stl e\ ropski U 'lU \ ni i istraživali Yaj period ir':\11 tl ke, d11 sn z p 1dne ivilizacije i pored ilnih d 111'1 ih iz, r 'l vi u - n an1o turkolozi n tt i ~ i l zi iz ijel Evrop - pozivali i na ' j i d n ktu Ini put pi }irn1i ekiz hn1 d- {i ndij . J r tu n lazi j d n drugaiji pri tup, dru l d i dru cija r ta kritik . Iz m k j n mogul)Sl11, n~k1h

nja, kulturni život i ekonomski poredak jedne tal ve države, 1noran1o se, dakle, koristiti i stra11in1 izvoriina. U 19. stoljeću - stoljeću promjena - pojavljujtl se ličnosti poput Oliviera, Texiera i I\lordtmana, koji na istočnu civilizaciju gledaju sa mnogo predrasuda. Preko tih predrasuda ne može1no tek tako lahko prijeći jer se radi o izuzetno obrazovanim ljudima koji su poznavali i turski jezik. Prilikom čitanja ovih autora moran1o biti jako pažljivi. ~ ki su ptltopisi iz 19. stoljeća mnogo zaniIllljivi. Spon1enimo putovanja Ali Beja (Ali Bey) tl Bagdad i Indiju koja je pretočio u interesantan putopis. Interesantno je to kako autor u to vrijenl e gleda na Bagdad, kako gleda na Indiju. Sve te zanin1lji e detalje pronalazimo u putopisu Ali Beja. Uz ovaj postoji još putopisa o Indiji nastalih iz pera turskih putopisaca. ajznacajniji turski putopisac iz 20. ~-eĆ.a je te Falih RifkiAtaj (FalihRif/a.Attq) .. ~­ u njegovi pogledi na Balkan ...

A...

komuni tičku Ru iju, a.a.~&QW~~~..;M tan ku Indiju. Jer ........ Dl

• zn Jemo ---..- .- __,..,....~

------nih z·- --

· - - ---

čajni"

strane putop1se na tursl i jezik i tako ih

približiti tu1 l on1 čitatelju. No prije toga trebali b1 -n1o uraditi modernu verziju domaćih putopisa - n1eđu kOJima je mnogo onih koji su od velike vrijednosti - napisanih arapskim pismom na osmanskom jeziku, što, nažalost, do sada još nije urađeno. I na kraju, imajmo na umu činjenicu da su putopisi izvor iz kojeg crpimo podatke koje ne možemo naći u službenim dokumentima, službenim zapisima, pismima i sl.

116

OSMANSKI SARAJI25 -TOPKAPI SARAJ Mnogo se govori o raskoši i veleljepnosti osmanskih saraja. No oni koji su imali priliku obići evropske prijestolnice poput Moskve, lahko će shvatiti da su državni izdaci Osmanske imperije u 19. stoljeću na vlastiti raskoš izuzetno skromni u poređenju sa izdacima drugih velikih država tog perioda. Osmanska drža\'a potpadala je pod kategoriju velikih država koje imaju svoj osobni i karakterističan protokol. Protokol je prije svega podrazumijevao razmjenu izaslanika - današnjim rječnikom ambasadora - između velikih država. U 20. i 21. stoljeću sve države međusobno razmjenjuju ambasadore, no ranije je mali broj država imao svoje izaslanike u drugim državama. Jednu državu u prijestolnici druge predstavljale su dvije kategorije diplomata, prvu su činili obični diplomati, a drugu diplomate sa visokim nadležnostima. Državni izaslanici podlijegali su protokolu država u kojima su se nalazili. Mjesto gdje su izaslanici boravili nije se nazivalo rezidencija nego dvor (saraj). za -w&ll~· mjer spomenimo Palais de France u JSOtD Dvorovi stranih izaslanika imali su i zaštitu. Otvaranje izaslanstva ..,•• vlade države domatina. 2S Dvor sultana lit nena_1JI~fDOiun DCJStlllll

,l t'

se gradi u z zg t ad, t ranih izaslansta~~·

lak" ~t'' n,lprinl}l"t, llZ trai10 izaslan stvo niJ e lllt gla n,ltlziti n1e)l1ana. I kola izaslanil
Prvi ulaz u Topkapi-saraj (Babi-Humajun) i česma Sultana

Ahmeda Trećeg. Thomas A/lom.

-Veliki praznični salon (Buyuk Muayede Salonu) i Ambasadorska odaja (Sufera Odasz) gdje su se predavali akreditivi i gdje su se ambasadori nakratko susretali sa sultanom. U prazničnom salonu priređivana je i ceremottija ustoličenja sultana. Tom prilikom bi - kao i u dane Bajrama - ceremoniji prisustvovali visoki državni službenici koji su ulazili u državni protokol te vjerski lideri. ]oš je bila potrebna jedna velika i raskošna prostorija gdje će se uručivati akreditivi ambasadorima. Sultan je u istoj odaji, izgrađenoj za diplomatske potrebe, održavao sastanke sa stranim ambasadorima. Osim dvije spomenute odaje, Dolmabahče saraj se ne može pohvaliti nikakvim glamurom i ~~....~~ zorn. Najveća raskoš dvorca svakako je stven pogled na Bosfor. Kao što smo vidjeli, · novih dvoraca u 19. stoljeću ~-.j

Pore(l toga želin1 naglasiti i sljedeću či11jenicu: osmanske palače se samo po prirodnim ljepotama mogu mjeriti sa palačama građenim u isto vrijeme po velikim evropskim državama. Došli smo do zanimljive teme. Naime, vidimo Pierrion. da u osmansl
Drugi ulaz u Topkapisaraj (Babusselam). J.A.

120

Treći ulaz u Topkapi-saraj (Babussade).

sestara, žive ili na sultanovu dvoru ili u konaku sultanove kćeri odnosno sestre. Međutim, ni od tih konaka danas nema nekih značajnijih tragova. Od poznate palače Esme Sultan na Bosforu ostalo je samo ime. Zgrada koja se danas nalazi na tome mjestu nema nikakve veze sa palačom Esme Sultan. Ovdje bismo se trebali osvrnuti na još jedan značajan detalj. Naime, izgledalo bi kao šala kada bismo zgrade stranih izaslanstava u osmanskoj prijestolnici, i to pogotovo one iz 19. stoljeća, htjeli porediti sa skromnim konacima osmanskih državnika. Pogledajmo samo zgradu britanske ambasade na Tepebaši (Tepeba~t), ili zgradu ambasade Palaice de France i sve će nam ".A:i~ biti jasno. Tu je još i poznata Venecij ndli~fi..... ča iz 16. stoljeća u kojoj se mletačko izaslanstvo, a kasnije

an1basada, poton1 po?nata zgrada talijanske a111basade 11a Mački, izgrađena u 20. stoljeću, gdJe je da11as smještena umjetnička škola. Ne po toji dalle nijedan vezirski konak ili palača nekog velikog vezira koja bi se mogla mjeriti sa spomenutim građevinama. Na sceni zapažamo izuzetnu skromn ost potal
Već

smo kazali kako u 19. stolj eću u Istanbulu ne postoji konak bilo vezira bilo velil
w

Nije se moglo mjeriti ni sa raskošem u Rusiji iz 19. i 20. stoljeća. O tome u romanu (/~ jstanbul (Tri Istanbula) na veoma lijep način piše Midhat Džemal I(untaj (Midhat Cemal Kuntay). Piše kako mermerna palača podmitljivog Abdulhamidovog ministra pomorstva u očima mladog ru skog princa koji u njoj pronalazi utočište pred revolucij om, ne predstavlja ništa spektakularno, čak se ne može ni usporediti sa palačama koje je ovaj za sobom ostavio u Rusiji. Svakako se moramo osvrnuti i na Topkapi saraj i njegov specifičan karakter i posebne tradicije, koje ga karakterišu više nego glamur i bogatstvo. Topkapi saraj zapravo predstavlja ognjište iz kojeg se razvija osmanska historija i tradicija. Svaki je sultan - čak i oni koji više tu nisu živjeli - uz ceremonije obrezan upravo u Topkapi saraju. Topkapi je jedna tradicija i potrebno je poznavati život koji se odvijao iza velikih zidina koje ga okružuju. Usto se u svakom dijelu saraja, u njegovu svakom uglu mam~ festira osmansko shvatanje pojma države.. Topkapi je do 19. stoljeća dom carevine Nalazi se na najljepšem mjesto na svijetu, na Sarajburnuu, kako ga mi 'furei nazivam~ Topkapi saraja pruža e p9g1ed na Qlt:H, =~~~ Kažimo i to kako .liRP~ su vremenom

mada danas.,. ".,...._. koje ·: ~~~.;·:~i..~

L r' J v

1

4> va {Jj'' va ·,1 raiar'·

u

fJtJ la/r

l jra 'Jj a ha

/")r-t t-tl t u ;a 1 ral a

1

ku P/''' rnu

r/(,1 rl ;r,r u

Jr ajY,r·ra

1

JE 'l l J Ih l JE if.

rJ

r1

~ fli A Lf JA

1t

n

\ ' "'

t .,

t 1

nuLu· lvt rn nnlnzila se s ko ln, u bit i inst tl uci ·,\ l \) · n nazivan1o En lerun. U s u~ltni J<.' lo bio 1 ~"'han . til o lgajanja gdj' s' sv' odviJalo po 1 r t >l' olu. Sv..1k1 o ljel saraja itnao j ' za seb ' l ar..1l tL't isticne obi aj' i pravila, od Rizni '<, vanJslt h i unutrašnjih o Inja, pa do ba šč i l oj' su s:\ pruzale do n1ora, a kroz koj e se danas pruža z lj t 1.nič l,t I,olosijek. Spon1 'ninlo kal o je dvor, ustvari odžak bo .. tandžija, bio odgovoran za ist·1nbulsku obalu, dok su za sigurnost na dvoru i u gradu bili odgovorni spahije alt.l biiliiA i konjani i kapikulu odreda. Na kraju, svi dvorovi - baš kao i ljudi ju dužnost nekin1 drugin1 dvorovin1a ili nel in1 drugin1 instancan1a. 'l'opkapi saraj je za prilike koje su vladale u 19. stoljeću odigrao ulogu klasičnog doma jedne velike države. Njegovu će funkciju preuzeti saraj Dolmabahče.

ULEMANSKE ČETVRTI UISTANBULU Sulejn1anija, Vt•fa, Vczn d'l..il r ( ~~zneciler), Z<.'jrek (Zeyrel<), Fati h i Fatih arša1nba (Fatih ( .'ar~f)cunba) centralni su dij elovi Istanbula koje uj ·dno n1ožen1o označiti i kao ulemanske četvr­ ti, zahvaljujući tnedresatna Sahn-i Seman koje je . l tan Mehn1ed Fatih sagradio u sklopu džamije i koje su u to vrijeme predstavljale najveću obrazovnu instituciju. Svršenici ovih medresa, kao i medrese Sulejtnanije koju je u 16. stoljeću utemeljio Sulejman Zakonodavac, dakle svršenici ŠK()j& koje su predstavljale najviše obrazovne cije u Carstvu, dobivali su tzv. lstanb što je tada bio uvjet za dobivanje P-&-je, muderisa ili muftije. Oni koji ne ovaj ispit ne bi bili smatrani za ne i učene osobe. Život u spo četvrtima vrtio se oko ·"~~"'··­ učenici

medresa prow šteni. Predavanja su nim rječnikom ·K Uta davanja ili

LB

O

z nu 1l

D

p n1enuti kako su obrazovne r 111 u 19. tolj eću isle protiv medresa koje u t d tavljene asvim u drugi plan jer je forn1ir 11 novi i te m u č i. em su se sred ištu nalaz u e kole n1odernoga t1pa. Čak su se i te no\roosn o vane vkole - kao što je naprimier Darulfunun nalazile u ist im kvartovima u kojima su se n alazile Sahn-i sem an i Suleimanija, klasične škole o kojima smo govorili. Kako bi se što bolje prilagodili novom pra,rnom poretku i no\rim pravnim pitanjima koja su se nametala, ulemanski stalež utemeljio je nove obrazovne instituCIJe kao što su .~.\1.edresetu - l K udat i.Afekteb-i uvvab. U ovim novim školama za obrazovanje kadija primjenjivao se program zasnO\'an n a zapad~ nom, tj. rimskom pravnom sistemu. Po pr\'1 puta kod Osmanlija predavanja se ne prilagođa~ vaju obavezama profesora, nego se profesori prilagođavaju utvrđenom rasporedu časova. Velika većina turskih pravnika iz 20. stoljeća obrazovala se u ovim školama. Zna se da su se mnoge škole kao što su Merdžan (Mercan) i Darušafaka (Daru~~afaka) nalazile u istim dijelovima grada. Kažimo kako se historija ovih dijelova grada prožima sa kulturnom historijom Carevine. Jezik kojim se tu govorilo nazivamo istanbulskim tu~~kim. ~o~ sam bio dijete, često sam imao prilike slusati ovaj dijalekat i to uglavnom od starica koje nisu prošle kroz formalne obrazovne institucije poput gimnazija ili univerziteta: jer .u protiv: nom sigurno ne bi bile u mogucnosti sačuvati 128

E

Z

l\

Pogled na Istanbul sa zaleđa Ejupa. autentični

r.H.. Leitch.

istanbulski dijalekt. Ilu tracfe radi spomenimo kako ·e u n"iho\om, dakle istanbulskom dijalektu, gelecek p~e enb~ 6 bilo ela& per~enbe, olU)'Or2 - je bilo olyor. to u nek4 i izgovarale kao "if: Te u t ar ice pričale svun čisto i na ispra an u način formirale rečerucu. eki se pitaju kako je to moguće ako ne · duju nikakvo formalno obrazovanje. o rom na okolnosti možemo azati --.. dovale bogatiji repertoar 4.1.a~~ ... ~·-· riječi od nekih vi o oobrazo ........,... nata. Ipak su to bili ljudi o ·i ovim ulemanskim grad · Profesori i učenici m - blje, stanovali u u · · se nalazile i ole. '11-26 S/jfdf{liltrttat(Op.·liJIV;: 27 -;1Jifl!tMI ·- ..,.......

r, z1i l d i z t 1e lu 1 o ga ti h i s i ro 111 a š n i h . Sa fo t o gr a fi j, l oj ' s ' UV dj u u arhivi n1a da se vid jet i kako j u t e rrij )n1 · bilo nH>gućc d ct se pored luksuzn<- g l onal a nalazi siron1ašna drvflna kuća u r 1 • vnorn stanju. (>ni koje to zan itn a i danas n1ogu vidjeti ovakvfl prizore u nekim m ah ala m a

u blizini I
10

Por(·d toga st(J Jf ()~() Fatih
Historija je zabilj~žjJa nl·kobkrJ prJbuna učenika medrese i sli ćn ih nemiJib dogadaja. U 17. stoljeću pojavio se Ustuvani Mehn1ed :Efend ija čiji su slj edbenici sve zabranjivali pod izgovorom da se radi o novotariji, upravo kao što to danas rade saudijski vehabiti. Naprimjer, branili su da se u džamijama ikamet uči sa mekamom jer je navodn o novotarija. Najznačajnija karakteristika ista11buJskil1 džamija jesu upravo mujezini koji su prelijepim glasom učili ikamet, što je privlačilo i istanbulske buržuje da posjećuju velike gradske dža1nije. Poneseni prelijepim ikametom mujezina, ljudi bi, izgovarajući na sedždi Subhane Rabbije-l ala (Neka je slavljen moj Gospodar Uzviše11i), glasno izgovarali riječ ala (znači i prelijepo, prekrasno) hvaleći tako mujezina na glas. Pristalice I
bzir k .". . . . . . P--~'LJII

~··•"Miii'~.U,~ _: -.AQi_.,.\A,RI.W.,

.,

lEĆ

L

d:a im

.

,roe

mjerenirn o ·e đima uniStio duh starog

_anr.cJ·o. . o._:l_l<. l. kamen) svaki naagr~~::i o e
Pogled ua Zlatni rog sa Mezarluka na Ejupu.

Wiliam Henry Barlett.

a se danas, kojim slučajem, u evropskim z 'l111j--ln1a l oje svi mi smatramo kulturnim zapost 1vi l' ulturno-historijsko naslijeđe i da se preJ)U ti ~ a1110 sebi, šta bi ostalo od njega? Da li bi u l in1u ostao neki spomenik iz renesanse, ili iz p riada baroka? Šta bi se desilo da se u Parizu odmah iza Louvrea podigne Swiss Hotel? Da li bi ostalo nešto od zapanjujuće kulture iz perioda Luja XIV? Međutim, danas su ta dva kvadratna kilometra na kojima se nalaze ulemanske četvrti Sulejmanija, Vefa, Zejrek i Fatih Čaršamba na milost i nemilost prepuštena sudbini. Treba sačuvati tradicionalnu arhitektonsku strukturu u ovim četvrtima, određenim mjerama zaštititi i ljude koji su tu nastanjeni. Ne smije se žaliti materijalnih sredstava kojima će se na tim mjestima sačuvati onaj stari Istanbul i tako dati podsticaj mladima da ne bježe iz tih dijelova grada, 32

ma predstavlja istar.ly -·c 'O · ObjekatukojemJe d~l!la~..... · muftijstvo bb,-ši 1e ured _e· -i prije toga ured jan.icar ..og a=-e, generalštaba. Kada ·e l _6. go ine čarski odzak, zgrada je dodi~eren e čijem j e ćelu staj a o šejhul-i lam. Do tad e ih t nikada nije imao svoj objekat. Iznad ulaza nal zi se slje,deći natopis: Bab-z .fitneydi. Ha - ldz maka1n-z ~(ta, što bi u prijevodu značilo: Bila lJ

ovo vrata smutnje. Bozijom voljotn dodijeljena su Mešihatu. Natpis je tavljen nepo r dn poslije ukidanja janjičarskog odžaka. Gledajući prema vratima s de ne tran paznju privlači skromno turbe velikoga č ·~.. obilježio Osmansku carevinu. 'TI m koje liči na šahovsku figuru pijun pri---....... nom carskom neimaru Sinanu. blizini, u mezaristanu oko džamij nalazi se i turbe sultana Sul jm n n IWft,l~ a nekoliko kilometara dalj i turb Selima I Javuza. 'furb ul ____ pokorili svijet, sultana oji krasi izvanredna skromn . Dovoljno pažnj

-

skim di

mij~

ILOC.I'\

\..'1'-lf"\11.:;1

''unutar zidina': dakle tl staroj jezgri Istanbula. P rL pu "'tili sn1o il1 na milost i nemilost sudbini. Također, nismo podigli glas ni onda kada su neposredno uz ove objekte od historijskog značaja podizane različite građevine modernoga tipa. l ra o da u ogromnom Istanbulu baš nigdje drugdje nije bilo mjesta za banke i osiguravajuća društva. Ne razmišljaj ući o tome dozvolili smo da se tu podignu kojekakvi instituti. Neki bespotrebni objekti koji pripadaju Istanbulskom univerzitetu podignuti su upravo u ovom dijelu grada. Nismo pokazali dovoljno interesovanja za sprječavanje izgradnje nekih objekata koji narušavaju opću sliku, čime smo pali n a ispitu odgovornosti prema svjetskom kulturnom naslijeđu. Sokak u kojem se nalazi Biblioteka Atif Eendije, kao i prekrasna džamija koja je, zapravo, crkva iz kasnog bizantskog perioda, sasvim je prepušten nebrizi, pa danas vidimo kako vrvi od nekih radionica kojima tu nije mjesto. Otkuda nam pravo da se ponašamo tako nemarno? I kao da sve ovo nije dovoljno, iste ove četvrti su ujedno i mjesta u kojima dominira bijeda i siromaštvo. To su mahale čije stanovništvo, uglavnom, živi dan za dan, sa neriješenim egzistencijalnim pitanjima. Ne znam treba li uopće i napominjati kako se tuda ne može proći od nagomilanog smeća, a sjetit ćemo se da je to mahala u kojoj je zakopan hazreti šejh Vefa. Tu su još uvijek i bozadžije koji su dio tradicionalnog folklora ove četvrti. Mnogi rođeni stanovnici Istanbpla slabo po~ju ove dijelove grada i sigw.;n.o daJ!propu~

štaju mnogo ne oprobavši tradicionalnu bozu. Jo.š u :~iJem: moga djetinjstva moglo Sf' lijf'po prosetat1 s1rokim sokacima izmedu velikih džamija kakve su Sulejmanija, Fatihova i Šehzadebaši. T~da ~e to ~io. jedan drugi Istanbul, onaj u kojem niJe bilo ruznih zgrada. Iz jedne tačke vidjelo se i nekoliko džamija, pa čak i one udaljenije. Bio je to Istanbul pun zelenih površina i visokih stabala. Prilikom obnove moramo voditi računa o značaj nim starim objektima. U vremenu koje je ispred nas moramo pokazati visok stepen brige i pQŽnje, jer nismo toliko bogat narod da bismo mogli zanemariti ovaj dio kulturnoga naslijeđa. Još jednom ponavljam kako ni zemlje za čije narode kažemo da su naj kulturniji ne mogu sebi dozvoliti takav luksuz da žrtvuju dva kvadratna kilometra kulturno-historijskoga naslijeđa.

••

l

va odn vni . rus '"h .."__._....._

v •

)

tn) in'' 'lll trn i ~ rotn . l isla tnskon1 svije tu l \ '-l'- j ' s,U ll {, i j ~ lin ~l ~t i.e koJ l' su ~t' O\ oh ko

irz . tl' U zi\ ~)t l l. )edna Jt' <)Slll . lllSka koja 1 ' t~ \' i ~ n1a n lit~J . l odtH)sno nJego' a oca u 1 tuz !\lp a ~kn ji se danas lnlennje kao Ert ugru l ,.r 1) n 1..h .t 1 n t l i s n 1a t 1 a Ju 1a l o p or 1j e l,l o v u e t' l ...g n z lana ( ()~.... u , l lt JJ) . l~ ilo kako bilo sigurnt' j :-. tt) la · t n·en vij t l traj al) st.'danl stoljeća . l 1 ug . 1 Hn~1stija pot'erl' od l zingis l ana. a .... nast . vra St' prt'l (.) l"' rinlskih l"'azansl' ih i 'L trahanslih h . HlO\ ~L L'.t'nidl a osnl~UL kih 1 rin' a l' · rinu1 susje ln1h vt1dara bio it' politici i pri11 ip u prvih lSO godina osn1anslt.' iinastij '. ultan l aj 'Zid L sin Ivlurada L OZ('nio se kct'rk )Ill bt'ga (~ern1ijana vladara g<:'rn1ija11skog b .. ·lika {knez vine). ultan (.)rhan oze11io . ' k rkon1 biz·1nt ·kog cara l' antakuzenosa 1 cin1e 111 n k·i di11a . tija dobiva pl =-n1ićku kr izttz tn ij nj nu u kr an kon1 ij tu. I to j i a u po tavlj· nj n1 t(1zbin kil1 za a dii1a tijon1 kkojunlu ili a dina tijon1 on1n 11 koja j lad l Trap zunt kin1 ar t 0111. To z11a i da j h l m il j d11 tran p t 111 k jh Hajdara, drug tr n i · r iz din tij omn n. J ro tn u in i B j zid ll po lj dnji m n ki prin i k ji u ž nili k rk m u~

krim ih h no . ul n lim l J uz žni j Hf:u ul n, u M n l j i u lj d

'

u11 . l r t ~ ' .. J .. t Ul tt u l' t ..t n ' n tt ' l \ t ~ l.... ·t h ' ·u u~LJ\ n,lt\1 ht tl'. Ill l~ t.lt' l { lt.l ·a, pllt\H\1 : · .. z~ a ii l n .. t 'tli it h{. tt' 1 ~·t 'i u je tzgr·t" I .. ~ n_\ Il e :l Ill ili a n t' ,:t .. lh:1ul tJdaj·t u E ·e· untL ~ r tc · l n1 1 bih) t1drt til' th) i to sa · 1n1 · g .1m . 1z Endertula Ct :t: ..::tt · rL' ;ti, tt l o hl o 1 će b1edcYati i L Zn~1 .. d·:t je ultan o J ,_ do\' 3.0 u l l časoYa jer je dorttčak bio u sasvin1 rane sate. Bilo je tačno određeno odakle i na l' oji naćin objed treba da stigne. Zna se da s hra11a u periodu nakon Bajezita II servirala isključivo u porcelasnkim posudama, što je vjerovatno povezano i sa bogatom kolekcijom porcelana i keramičkih pločica svuda po Topkapi saraju. Prvo su aščije, a potom i češnigiri30 bili zaduženi da preduzmu potrebne mjere u cilju sprječavanja eventualnog pokušaja ubistva sultana trovanjem hrane. Spomenuli smo kako je pred sultana dolazilo 60 različitih vrsta jela. Naravno da svako nije mogao ni kušati. Sultan bi nerijetko samo probao neko od jela, a nekada bi samo pogledao i ne probajući ih. Pretpostavlja se da je kasnije - kako je to običaj u starim istočnjačkim i turskim tradicijama - osoblje jelo obilnu hranu koja bi ostala poslije sultana. Sultan se navečer 1

30 Naziv za osobu koja služi jelo svome gospodaru (sultanu i drugim visokim dostojanstvenicima) pod obavezom da jelo koje služi prethodno proba. (Op. prev.}

ponovo vraćdo u J lu· 'IlL l tu je P~' .,t ,kol >llt b lu la~no O lfe l '~lO l d l ' • f: • pi'OV(l litt Vl iJ 'Ill ·, l OJorn · ' robu1jon1 )st ti i gl, Sva) i j ' u] l n bio ovj ·k s 1 z 111 lt
se ne zna tačno z, sv kog su] t t t ali j svaki im o po · o koji g J Vladar svij ta, v liki sult n ul J izuzetno vj št zl t r. k Venecij i ost lih dij l v različita dj la na o novu J jale i naučn studiJ . J Nedžipolu (Gulru Neclpollu) monografiju o k u

koja predstavlja v stičan za p riod Sultan Murad mogu po

d

J---

v

l

l

l

l

l

!

l

\

l

l

l

-·--

• , - - -..

· -........... . -.-.

l

n iv ·r;JI ·tu t) n ·ki predm ti drveta koji s· J aLt;(· u gr dskom muz(·j11 u l sUIIJbulskonJ

()rl

dvor ·u }ild11.

Sultan Al luhn ·dž1d bavio s modernim sHl a1·st von1, a usto Je bio i dobar kompozitor. M 'lo lij l
• on1p nu· UlJ• 111 pr thodni i

Mura l V bio j .. jako dobar pijanist, kompozit >r i u i to vrij 111 likar. Princ Sejfedin Efendi ( , '.!fi, dd in hJcndi), in ul tana Abdulaziza, imao j i11t r an tn z 11in1anj -onako krupan kakav j bi , p u kim min r tskim tepenicama i pripr ma r m z n k k ndilje. Nj go ... ·•,.._ usl j u hi t riju z h ljuju i m pas~u k j m j bi r i m j t . b i ni nj .

u ul

DRUKČIJE

111 ( fit:

(~

utbal en1anetLer). 1 Jako n ;::tr, lo u nov J vc r a 6r ~ in rn l 'J s ;lj( f.o O\ 1 r ·1~ b~ J · Jj }j~ (J l ·vij# n.- u 'J r;pvapJ saraju. n ~ s J ~ j Jj pr i n e, ij eJ o s n r; ',~ 1 u d1rJ i v n ~ , J1 • ; 1va gr a č sr ( r.J (J-!ir~a- l $a ad l ) g j >ba vlja f;brr d vjer~vr;g vu panj a ~~u ul) , (>n ·.( g~t ·" t1;r· lr; stavlja u 1<-efJne. 1 lz r. z; j"' I e J zjl· Sr. i~tCJga mjesta. SuJtanj su 1 n ~ Ji tr pc ·j( ('J v,. i t;-') dH; dvQra pa se tako j J tr~ ·a j n1ni( ( i ( hazine; do kr2;a na lazj ]a l ·r( pk . piju. r ·pc)nc tj kr>;(· d~lna s imate pri . 'n vi j( tj J/I (>ŽC'n u pr( btrJrijama Unutrašnje rizni ( ', i 1 J rr ši ·t i su ću vani na istome mjestu. S dt ~ n)(' dir kt ni kontakt sa narodom ostvariv;lO prdik m " remonijc u s toli čenj a kada bi u lt ·u1 bjo opa --a n mačem, što se smatralo samim ~ ino1n okrunjenja. Početak vladavine jednoga sultana službeno se računao od momenta kada bi ga m vlevijski šejh ili nakibu-l ešraj31 u staroj "· tvrti Eju p Sultan (Eyup Sultan) opasao mačem. Prij stolonasljednik bi, nakon što bi vidio mrtvo lij ~Jo svoga prethodnika, sjeo u zlatni prijesto koji se postavljao ispred Vrata sreće (Babussaade) t

J

1,

'j

J(

u 'ropkapi saraju. I'om prilikom bi i državni velikodostojnici položili zakletvu novom sultanu. 1' l li su razglašavali ustoličenje novoga sultana uzvikujući: "Država i narod od sada pripadaju ul nu Ibr him Hanu .. :' ili "sultanu Sulejman u .. :' itd. Ov j ritual i običaj nije se nikada i' n . 31 Prvak uglednika koji vuku porijeklo od Muhammeda, a.s., tj. osoba koja zastupa sve Poslanikove potomke ujednom mjestu. 144

ZU lt i~EfA JE OS A L l

Čak je i pos,jednji sultan lahjdedd.in Han pre-

uzeo sultanat sjedajući u prijesto ispred rata sreće 1 primajući zakletvu. Jedinim odstupanjem od ovalrvog ob1ćaja stupanja na prijesto smatra se ustoličenJe sultana Rešada ( 1ehmed ) nakon nemilih događaja 31. marta 19(;9. godine. Ustoličenje se obavilo velikom brzinom u Ministarstvu za ratna pitanja gdje je i položena zakletva. Još se izuzetkom moze smtrati davanje zakletve pučiste Husejna Avni-paše sultanu l

r također u Ministarstvu rata.

Sultan je petkom išao na džuma-namaz, gotovo uvijek u drugu džamiju i tom prilikom okupljala bi se svjetina da ga pozdravi, što se naziva selamluk. Svjetina nije goropadno klicala i aplaudirala podilazeći sultanu, već bi uzvikivali: "Sultane ne budi ohol, od tebe je veći Allah." Selamluk je bila veoma bitna ceremonija. U klasično doba narod je prilikom selamluka sultanu uručivao žalbe. Žalbe je sakupljao rikabdar aga i potom bi bile razmatrane na sastancima Carskog vijeća. Sve žalbe su zavođene u službene deftere koji danas čine veliki dio arhivske građe. Među žalbama koje su se predavale rikabdar agi ima veoma interesantnih. Žalbe nisu uvijek bile napisane na turskom jeziku. Sultan je sa velikim vezirom korespondirao putem pisama čto se naziva telhis. TI su do menti prvorazredni historijski izvor za strativni i politički život u 19. stoije

l LB l R L) Rl \)

Ll

DRUV(IJF PJl / UMIJE/.t·NJ E OSMANLIJA

1~n1 a n~k1

~ ,

sultani posjedovali su različite ljudk"lt ~lk ter e. fak o možemo reći da je Bajezid I

Jek l' oji je volio čitati, dok je sultan ~ hn1ed I bio lukav i samozatajan, zbog čega je i u p1o pobijediti braću u periodu interregnuma32 te ponovno uspostaviti jedinstvenu vlast u carevini. Murad II se mnogo interesirao za isto čnj ačku književnost i sijasetname (djela o upravljanju, op. prev.). U vrijeme njegove vladavine nastali su mnogi prijevodi. Sultan Mehmed Fatih bio je vladar- prosvjetitelj svoga vremena, vladar kojemu su se svi divili, a mnogi i zavidjeli. Iako se ponekad s tim malo i pretjeruje, 0 }'l dano se zna da je ovaj mladi vojskovođa poznavao grčki, talijanski, perzijski i arapski jezik. Iz domaćih i stranih izvještaja saznajemo da je dobro poznavao i historiju. O tome su nam pisani trag, među ostalima, ostavili Mlečanin Giacomo de Languschi i Bizantinac Kritovul. Bilo je još sultana i prinčeva koji su dobro poznavali strane jezike. Princ Ahmed, brat sultana Selima l, toliko dobro je poznavao arapski da je mogao pisati sijasetname na arapskom jeziku, dok je sultan Selim I poznavao perzijski i bio jako dobro upućen u perzijsku poeziju. Sultan Sulejman Zakonodavac mnogo je čitao i dobro se razumio u poeziju. Sultan Selim I Javuz bio je veoma temperamentan čovjek. Posebno je bio osjetljiv na laž. Kada bi se ispostavilo da je neki veliki vezir b ll'

~-o,

1

32 Period 1402-1413. godine kada su se sinovi sultana Bajezita l me4usobno borili za krunu. (Op. prev.)

~

posegnuo za neistinom, JetjeJa bi mu g] a va. To je, doduše, bilo i pravilo u to doba. Jer se po državu laž smatrala najpogubnijom osobinom kod jednoga zvaničnika, tako da se ljudi ma koji su upravljali državom nije mogla oprostiti. Izuzetaka je jako malo, samo su se rijetki uspjeli spasiti sigurne smrti, mada političku kaznu nikako nisu mogli izbjeći. Među sultanima je bilo i onih veoma srdačnih i blagih. Međutim, opća karakteristika osmanske loze bila je, zapravo, ujediniti sposobnost i uspjeh i ne govoriti mnogo o stvarima od državnog interesa. Čak su · 0 11. · temperamentni, kakav je bio Selim I, na neki način tajili svoje osjećaje i misli. To kao da je bila karakteristika sultanske porodice. Stoljećima niko nije niti pomislio na to da bi trebalo vladajuću porodicu zamijeniti nekom drugom. Članovi osmanske dinastije imali su karakterističan odnos s narodom. Bila je to dinastija koja je zaredom iznjedrila desetak velikih vojskovođa, a mnogi njeni članovi su bili poštovanja vrijedni umjetnici. Jedan narod su doveli na vrhunac moći i vrhunac blagostanja. No upravo su nedostaci osobina karakteristič­ nih za ovu dinastiju utjecali na to da se carevina ne othrve suvremenim tokovima s početka 2Q stoljeća i da na kraju propadne.

0srr.a~ :a~.. a

'Om o za o

r .... eć pa.Sa ·e _-...._ . . ca etuno ogfa r ećl ć "e a e z··s ._ grnu pa-i šah što o znaea a o o~a .,.o.... o z zspod nogu šahovih . Pase pocinju od cina nzirliva i oni u skom rustvu ojnicki zapo' -ednici. fuli a -e ćin koji bi danas odgo arao brigadnom generalu, a dobi,,ali su ga upravitelji sandžaka - sandžak-bezi. Bili su \7 0jnici i pripadali su ..o-nickom staležu. aravno, imali su i civilnih zadu., . ze nJ a. Do 19. stoljeća osmanska administracija ne dijeli se na vojničku i civilnu klasu. U visokorangirane zapovjednike koji su bili iznad sandžakbegova ubrajaju se veziri na čelu ejaleta, ili p · drugi i treći vezir koji su se nalazili u cen i prisustvovali sjednicama Carskoga vijeća (Divan-z Humayun), potom zapovjednici mornarice (kapudan-i derja ili kapetlm:paša) koji bili u rangu vezira, te rumelijski i anad"·&!'l~ beglerbeg. Iako je sigurno bilo i izuzetaka, .~. .. je struktura bila ovakve kao što Dužnosnici koji su aal2 stoljeća ejaleta bili su vonj~ V-iše ... . __ ...._....._ vjednici, ~ada ~·'!!-~ sintezi o\98 :g~~u:JJ~\1 r,....·-

·- · -

~

a l' apetan pašu - koji je bio zapovjednik u rangt1 vezira i član Carsl
]Josto je j . .vi. <;okoran ofTi rani d rz a~/[} l. (J.l uznrJsn JCJ .. ko)l su dobih 1mc po zanima nJ· u k(>J.im .~u sc bavJ· li. Takav je slučaj sa DZerah Mehmet-pašom ~G_errah. Mehm~t-pa:;a; koji se nalazio i na polozaJU vehl~og v: zJra. Kako je bio poznat kao hirurg nazvan Je Dzerah. Poznata istanbulska ćetvrt Džerahpaša (Cerrahpa:;a) dobila je naziv po džal

A

(!

•

miji što ju je tu dao izgraditi ovaj osmanski državnik. Na neki način izgradnja Istanbula bila je posao koji su obavljale paše. Gradeći hamame, medrese i prije svega džamije podsticali su naseljavanje, o dnosno formiranje novih mahala oko spomenutih objekata. Zbog toga kažemo da je Istanbul grad paša. Mnogo je gradskih četvrti d obilo naziv po različitim pašama. Iako je osmanski vojni stalež u klasičnom dobu uglavnom obrazovan u Enderunu, bilo je i onih koji su još kao adžemioglani odmah pripremani za odred janjičara. Ovaj je sistem zacijelo bio u tijesnoj vezi sa institucijom Od 17. stoljeća devširmom su '-&tzJ~~.aVJMIIW tovani turski dječaci iz Regrutirani adžemioglan između 10 i 12 godina - ·.~ Edirne saraj, Galata sve zavisno od tal~enl:a):-;:gt~ cije. Dječaci koji...,._,..,.,._ čitanju i · što je

baš svakim.,_._.....

napi~ao

Isplovljavanje Kapetan-paše iz dvorca Džebedžiler (Ce

ostao 14 i pol godina bez prel
poznato r )1 () pr)rj nar)jrJ lOm A safname. Jedan od onih Y.rJ)J su s~ razumjeli u umjetnost bio je i Ibrahim-pasa iz Parge1 za ži ''J ta prJznat kao Sretni (Magbul), a nakon smaknuća kao Pogubljeni (Maktul). Dugo god1na bio ;e u. blizini sultana Sulejmana Zakonoda 'Ca i bio je tolil
IJPUYrlj

staleža l
formi postat će ministar vanjskih poslova. (Op. prev.)

Rf.7lJMIJEVANJE OSMANLIJA

ćak i u J 9. stolJcć u postojala je skupina paša

koj i nisu prošli klasično obrazovanje nego su došli iz red ova obične vojske (nefer). Neki od takvih p aša bili su Jed i Sekiz Hasan- paša (Yedi Sekiz Hasan Pa~a) ili d rugim imenom Ćorumlu Hadži Hasan- paša (c;orumlu Hacz l lasan Pa~a), potom Tahir-paša zapovjednik albanskih tufekčija34 i dr. Međutim, i Abdulezel- paša koji je pao kao šehid u boju u Grčkoj, također je bio alajli paša, dakle paša koji je prethodno bio samo obični vojnik. Među takvtm pašama bilo je čak i onih koji se nisu znali snalaziti na karti, no kako · p ografiju poznavali napamet nerijetko se dešavalo da su imali bolju orijentaciju u prostoru od nekih pismenih vojskovođa. Bilo kako bilo, turska je vojska u 19. stoljeću doživjela ogromne promjene, za čiji se početak može uzeti uvrštavanje prirodnih nauka u moderni sistem obrazovanja. Inače, u 18. stoljeću prelazi se na centraliziranu i redovnu vojsku. Kako su vječiti neprijatelji - Nijemci, Austrijanci i R · - izvršili određene reforme vojničkoga SJSEftfla). tako su i Osmanlije bili primorani u . ~.,. Novoutemeljene inženjerijsl
•

&Ul.

ll l

t ,,

l Jl ' l

1\ )

l l

URUK l lj

nicl e gr tq (', inac ' nei:;ostavne za redovnu voj sl u l o · ' :-;u sacinjavali vete rinari neophodni za l on ' h lt pul , potorn liječn ici i ratni hirurzi. Ova lv.1 voj n ici . 1 odj 'lje nja - inžcnjerijsl o i tehnič­ l (l - n e ·e bit i dovoljna tol·on1 l8. stoljeća. \loj ne •nedi ·i ns l e i vcterii1arsl·c š l-ole inkorpor·irat ·e sc u ·ivilni "' l' l tor i u l 9. stoljećtl biće orgnuizirnnc na iston1 j)l'itlcipu kao i pravne, llli\ lVne i trgovai·lt', ial' l ·ivilne ši-ole. Od tog 1non1 'n ta s' u o, niHil..J oj voj~ ci počinjtl javljati ref rn1 'i noYi til v< ·ntl a i oficira, l ao i usllađi­ v ..tn ' ' ,1 111 l l 'rnin1 n1ctodan1a Il'l vin1 poliima. 't1vu ' r 'f rn1 ' l' oje Ct' doprinijc ti da se p ojavi n vi 111 ) i<:'l'ni t it l on1at1dai1ta u o n1anskoj \'{ ·s i o gle la \1 s ' u p
·tn

•

l

u

-

-

RAZ UMfJ E

vilajete na čij em su se čelu nalazile civilne paše koji su obnašali funkciju valije. Vojne oblasti su ponekad obuhvatale i više vilajeta, što je primjetno i u organizaciji pomorske službe. U novom sistemu organizacije pojavljuje se i nova oficirska klasa koja će iznjedriti neizmjerno vrijedne ličnosti. Prije svih treba spomenuti heroja iz Grčkog rata Gazi Ethem-pašu. Zanimljivo je kako je Ethem-paša bio toliko obrazovan da je iz vojnoga pohoda donio neka vrijedna stara djela. U svakoj bici u kojoj je uče­ stvovao polučivao bi nevjerovatan uspjeh. Svaku dužnost koja bi mu bila povjerena izvršavao je krajnje odgovorno i uspješno te je svojim sveukupnim angažmanom zlatnim slovima upisao svoie ime u historiji. Jednako uspješan bio je i Gazi Ahmet Muhtar-paša. Potom i jedan od velikih vezira iz posljednjeg perioda i ministar rata Mahmut Ševket-paša koji je do te mjere bio obrazovan da je iza sebe ostavio nekoliko djela. Svi spomenuti su paše pruskoga tipa. U isto sn vrijeme odlično poznavali vojne tehnike i Yjeitine, ali i historiju, za što je najbolji primjer hmet Dževdet-paša. Ova no oobrazovana grupa predstavljala je proce modernizacije carevine. neu pjesnoga EnverzbOg ranog 1111~ pred .. · uimerm•rr~S~n

l otvrda teze n tlsl jt'snosti novih generacija. Nij' sltl aj110 da stl svi s1 0111 'nuti sredinon1 Prvog ~vj t: t l' g rata prot11akt1t1ti u generale (tr1irlivr1), a talia "'tl ii1r:tli 35 36 godii1a i bili već odav110 sazr :\li voj11ici koji su se borili dvije godi11e tl Siriji i }cilletltl, a tri godine kasnije učestvovali i u bor·-

batlla protiv buntovnil
fr )JlLU. ()vo su bili san1o 1 j i h pr i 111 j •ra. M ·du pašan1:-1 j l il< i oni J J (ji su z vr'. ili prusk \ akadttnij ·t 01 il koji su 1 J<~ li f1 n u sko obrazovan j ·, kao v. t o s 1 S t kr u 1 .'" (.~u) 1 u fJrl.~tl), branitelj l,dirn ·a, Ali Riz 1 ~.t koje• u j • zbog rat ni h zasluga u Skadru (J ~r j sk dl r, n4 tvrdav<\) ponovno vra '·'n X.j n 1 ·š , J< 'J Ali Nizan1i .- paša i dr. lJ grupi ugl dni l 1 (š, J~ l zili su se i dokazani prva ·i iz Rata z, n ovi r < st, kao što su Asin1 iunduz (Astrn Gh1ndii.z) i lsn •t l Ilon u (isrnet Jnijnu), koji su s istakli k,< prvo klas11i ko•nandanti. Poznato nan1 j , k ko u n )kj komandanti poput Mustafe l( Jn· J-pa uspj Ji rehabilitirati carevinu koja je u l'rvom svj t skon1 ratu skoro pa uništena, a u postr tnom periodu dovede11a u još teži polož j. Usto u uspjeli reorganizirati vojnu i civilnu lužbu i bili kadri upustiti se u novi oslobodil čki r t i iz njega izaći kao pobj dni i. Očigledno je da su ti ljudi im li zn

cije čak i u stvarima koj u išl d J kih, što je svakako r zult t i nja novih škol u 19. olj ć , ....,.,. su ga mladi oficiri kl' ž v ć v likoga e r tv .

KADIJE Institucija kadije jedna je od najbitnijih institucija kako u Osmanskoj imperiji tako i u cijelom islamskome svijetu. Riječ kadija dolazi iz arapskog jezika, od korijena kaf, da i ja koji nosi značenje suditi, dok sama riječ kadija označava sudiju. Poznato je da je institucija kadije jedinstvena i originalna. No u isto vrijeme bi se ta jedinstvenost dala i relativizirati ako znamo da na cijelom svijetu otkako postoji društvo i država postoje i sudije, a zanimljivo je da su u jednom periodu u Evropi sudije upravljale gradovima. Osmanski kadija je, pored toga što je sudija, istodobno i notar i nadzornik vakufa:t·riellll njim rječnikom kazano gradv.-....~~~......:M bio taj koji je zapovijedao oCJJr:eJJ•a.1· za uspostavljenje i oču.y_~~··~ ~~ je (zabtta), gradskih ... . . . _,.,., noćnih čuvara

državni (esnaj), .......- x•e~2 sasvim · !:ml~tt•~•

r d z ic·, ~[O ~a~ ·m odgo ara a 4"im drza -ama. e a ..a sluzba pr··e .: ega pokazuie kako .e O an- . .a impe rf a - kao nasr edni ea R1m-- ,e er··e . rao po-_·edn·e ~.:.rru;ko carsno- na · o ""O • pro--oru -redozemnoQ bazena formi ........ r a zna-no· m·eri cen raliziranu upravu. ~ e obla~ : -o·e :u b. e pod ·lascu Osmanli·a "adi· e su se :lo--a ·ate dire crno iz Istanbula. 'adra u }\nadali·i i Rumeliii sta.ali anaa.o- -·irumeli·s --·kazasker:.Spomenimo i -o . .ako ·e za Egipat -ažila posebna hi·erarhi·a. oš ·ednom !:agia-irno -ako se u prr e tolnici aonos· a odluka o posta\ran·u s\-akoga ' adiie, od onog u najman·em kadiluku pa do onoga u ez e

~

"-#

~

J..

•

l

fiaJ'BCem..

Kadija je pripadao ulemanskoj klasi (ilmiJ')'e , što znaci da je bilo potrebno da završi med.resu i dobije potrebnu diplomu, odnosno don~olu (icazet . S\rrsenici medresa karijeru su otpoči­ njali na tri razlicita polja. Prvo je bilo mjesto muftije (ifta), drugo mjesto predavača na me dresi tedris i treće mjesto kadije (kaza). Svi oni koji otpočnu karijeru na jednom od spomenutih polja, manje više u svim islamskim zemljama uživali su odredeni ugled. o u osmanskom je sistemu postojala i jedna znatna razlika. aime, svi su bili izjednačeni po protokolu i da bi dobili funkciju morali su proći određene obrazovne

institucije, odnosno položiti odredene ispite koji potvrđuju da su sposobni za obavljanje funkcije. ije bilo bitno koju je medresu kandi-

162

dat za rsio i 'or ""O ·u ·e od· a po ađao. o upoceth.'U ·e bilo ·a 'O bitno da ·e ..andida po ozio potrebne i p· e 'o·i u po r · ali n·e o obraz o' anost a u 15. i 16. stor eću o 'an ·da ~e tražilo da su s rsenici Fa iho e Sa - · e~- a ili Scle mano,,.e Sttle :nzani e medre e "'o·e u co \~i~eme bile na·prizna ··e ·so'e ·sams'e skale. Osobe ko· e su izlazi e ·z o · medresa dobi' si diplomu od svoga muderi a iz az1 u na ispit pred mieso\ ·ru komisru gd·e su bili pro' · era,·ani i usmenim i pismenim metodama. 'Oliko bi usp·esno polazili i ta· ispit dobi ali su tz\.. istatibulski ruus lstdnbul Ruiisu , bez koj eg jedan S\·ršenik medrese- makar da ·e i 40 godina stjecao znan·e po raznim medresama nikada niie bio cijen· en kao ona· koji ·e polozio taj ispit. Oni ko·i ne bi dobili lstanbulski ruus nigdje unutar granica carevine nisu mogli oba 1·ati funkciju muftije, predavaca na medresi, a posebno funkciju kadije. eđu kadilucima ·e postojala stanovita gradacija, baš kao i ~.. preda ačima, odnosno muderisima u Rumeliji i Egiptu. a dužnost su Sl1111J811· dnevnom plaćom od 25 akči. ·· raugirani • karijeru su počinjali u asab·, a ~· rani u ećim medresama. pokaže ........ dovoljno učen, mogao je b. · ·UIIiaprijeden • zvanJe. Dže det-pasa, nmlltl1f!··dlial911ilk

historiji, arijeru ..,..,._;_ obrazovnih IDS1ED

1 r >h'~or ( r lin,tri ' us

kih zr

l

n1iir.lerrisi11).

l i< izttzt'( IH tlS J jt'S;lll , focJjjeJj ~a t i 111 i n ( 11 1, d lu e i o j · n a p u s ti t i u Je111 ,u 1 ~Lt le ž i 1 re sa o j e u u pr a v n 1 s t a Je ž, i to u ?. ' ·1n j u ve z i ra. 'J 'a k o s u i J a d i j p o J{ u m e Ji j i i \ na lij i, a lt k' at no st \penu na koje In su se nalazili 1 < j njali karijeru u n1anjin1 kadilucim a a 1 la u od 25 a kti dn vno. l~o je značil o da će iz 1 rih< la koji dodu u sud nicu satn uzeti plaću. J adi'a j vr menom bivao promican, a na jed n n1 n1j tu nije n1ogao ostati više od jednu i pol do dvije godine. Smatralo se da će se kadija, stane li duže u istotn e n1jestu, sroditi s narodom i da će izgubiti potrebni autoritet i ugled. Kao sto smo već kazali, kadija je u isto vrijeme grado11ačelt1ik, 11adzornik vakufa i kontrolor regularnosti u procesu prikupljanja poreza. Ako e još u Injestu gdje službuje nalazi i tvrđava - a uglavnom se nalazila - nadzorni organ za posadu tvrđave kao i za njenoga zapovjednika (dizdar) nije bio vojni zapovjednik te oblasti, dakle sandžak-beg ili beglerbeg, nego kadija. Ra~ jednoga kadije kontrolirao bi drugi kadija, speciJalno određen za tu zadaću. Kadije kontro~ori nazivali su se mehayif mUfetti~i. Zanimljivo Je da kadije ponekad zajedno sa stanovnicima kadiluka podnose predstavku centralnoj vladi u Is~b~u. Ta funkcija u potpunosti odgovara nacelniku okruga. Po šerijatu kadija je i predstavnik stanovništva jednako koliko i službenik u službi države. Ovo je izuzetno značajan momel ,\l

164

O }t\

nat. Jk _, su,lnice f td/ r ionirale su na principu j('clnog sud jj (· - vrl rl 1je. ) to će se izmijeniti u J 9. stolJ(·r:u. Institucij a tužitf·1j a u ~JJt.i nije prJstojaJa. Tek je ustanovljena u 19. stoJJf·ć u. Isto takrJ nisu postojali ni advokati. Sve su () VO institucije koje ne postoje u islamskom pravu. Posmatrano iz ugla ondašnjih prilika, za ovim institucijama i nije postoj ala velika potreba. Kadije u Osmanskoj carevini nisu primjenjivali samo šerijatske propise, nego su, shodno zahtjevim a, interpretirali i orimjenjivali odredbe iz običajnoga prava. I
niJe nrkada desilo da se kadije kažnjavaju na

pon1enuti 11ačin, no ima još strašnih prijetnji, ča k 1 onih koje potiču iz predislamskoga perioda. HNe dozvolite da vas opusti misao kako krvne kazne neće biti primjenjivane. U slučaju bilo kakvih nepravilnosti naredit ću da vas pogube ne puštajući vam krv:' I
l!.s~ut ć~ ispričati i jednu anegdotu o kadiji koJI. Je sluzbovao u Kirklareliju, a koji se tada ?azivao Krkkilise35 (Kzrkkilise), nakon čega je cekao unapređenje i novu službu. Priča se kako je p~s~enom molbom tražio da bude postavljen ~ BitOlJ (tur. Manastir). Odgovorili su mu kako Je polo~aj bit~lskoga kadije jako odgovoran i kako nJego~? tskus~o nije dovoljno za jednu takvu funkCIJU. KadiJa je na to kazao: ~ko sam mogao držati pod kontrolom četrdeset crkava za~to .onda ne bih mogao upravljati i jedni~ običnim m na tirom?" Hij rarhija, obrazovanje, isku tvo, razli iti 16635 Kirk - tur. četrdeset; kllise- tur. crkva

ispiti za buduće kadiJe, neki su od elemenata kojima se uspostavljala kontrola nad ovom institucijom. Iako su različite nepravilnosti u radu, povremeni slučajevi mita i korupcije umnogome narušili pravosudne institucije, kadiluci su se održali do kraja Osmanske imperije. Ovdje čitateljima želim ukazati na jedan detalj koji nam govori nešto o kadijama, ustvari o instituciji koja je već odavno samo clio naše prošlosti. U Uskudaru na greblju Karadža Ahmet36, na jednom od starih nišana, čiji se broj smanjuje jer se iz dana u dan uklanjaju, stoji sljedeći natpis: On

(Allah) je Vječan. Misirski kadija, koji je idući kopnom u Siriju, krenuo iz Hame u Trablus Šam i na putu se razbolio i umro. Naš kadija Sultan Ahmetimamzade (Sin imama carske, sultan Ahmetove džamije, op. prev.). Znamo da su imami carskih džamija bili učeni i veoma obrazovani te da su imali i veća primanja. Bili su poznati u cijelom Istanbulu. Znači da je kadija o kojem govorimo sin ili unuk nekog tih imama. Na nišanu dalje stoji: Merhum i

magfur essejjid Mustafa efendi, el-F~ 1919. Iz navedenog se jasno · da je i u posljednjim trzajima carstva, ada mnogt dijelovi izgubljeni, među njima · Damask, msti~ tucija kadije još u ·je ua.·--· Jasno je da su lj~~~· &

36 Jedno od dva najpoznatiji IStMlbUISD uazijskom dijelit 370najkojemje

vi .. l' i nl 1 l zajin1a nerijetko bili tu kao nastaval' p rodicne tradicije 1 da su obavljajući preuz tu funkciju dospijevali u sve krajeve prostrane iinperije. Svugdje ima nišana kao što je onaj o kojem smo maločas govorili. Ako ih pažljivije pogledate, vidjet ćete kako je, naprimjer, neko rođen negdje u Rumeliji ukopan u Bagdadu, Trabzonu i sl. Jednako ćete uočiti i mezare trabzonske ili istanbulske uleme i njihovih pntnm'"' ka širom Anadolije i Rumelije. Ukidanjem janjičarskog korpusa 1826. godine i kadije gube ulogu koju su do tada imali. Ukidanjem janjičara, koje se naziva sretni događaj (vaka-i hayriye), institucija kadije doživjela je velike turbulencije. Ukidanjem janjičarskog korpusa nije se ukinula samo vojska; možemo kazati kako su i snage zadužene za uspostavljanje i očuvanje reda pogođenje ovom reformom jer su gradski nadzornici, noćni čuvari reda od kojih su se, između ostalih, sastojale te jedinice, pripadali janjičarskom odžaku. Pomoću tih odreda održavao se javni red i na Adalaru38 i u nekim od luka. Kadija je svuda - ne samo u Istanbulu - sprovodio odredbe zakona potpomognut gorespomenutim sigurnosnim jedinicama. U isto vrijeme (kada su ukinuti janjičari, op. prev.) odjednom se smanjuju i kadijske ovlasti. Tako su kadije prestale vršiti finansijske i kontrolorske funkcije, kao i funkciju gradonačel38 Ada/ar- Otoci, danas jedna od istanbulskih općina koja se, kako joj sam naziv kaže, sastoji iz otoka koji se nalaze uMramornom moru. (op. prev.) 168

nika. J< aJro Sf' ncs1 (j Yasnj;(· j lJ prava nad vakufima organizirala JJU su do tada obavljale. I konačno, formirani su sudovi u administrativnom smislu (kazneni sudovi) ćime su kadijske pravosudne ovlasti ostale ograni ćene na područje koje nazivamo građanskim pravom. U tom pravcu je i medresansko obrazovanje rYv ng društvenog sloja u vrijeme imperije dozivjelo stagnaciju i kasnije eliminaciju. Jer, val reformi koji zahvata carstvo otvoreno preferira sekularni obrazovni sistem i sekularne škole. No osmanski su pravnici (jakihi) odmah poduzeli određene mjere. Naime, osnovali su nove, modernije pravne škole za izobrazbu kadija koje su se nazivale medresetu-l nuvvab, medresetu-l kudat ili pak kadz medresesi. Bitno je naglasiti kako je program po kojemu se radilo u spomenutim pravnim školama bio puno bliži zapadnom pravu nego aktuelni program u Mekteb-i Maarif-i Adliye, pravnoj školi koju je osnovao sultan Mahmud ll. U kadijskim pravnim školama predavali su se neki predmeti vezani uz zapadno pravo, pa se tako, između ~ predavalo i rimsko pravo. Tu je, za razliku od starog obrazovnog sistema, postojao određen plan rada i precizan raspored pr-edavanja, baš ~~~-~~ savremenim pravnim fakulwDma. Po su i profesori bili primorani na ~. . . r.. ecJle plinu kada je u pitanju aatniea o.GJ~ davanja. ZahvaljJ!j Iti .IVAM--~"~ su uspjeli IL '-vej

funk ij , u art vini ... ve do proglašenja Repubhke - . . ai~ i d ) u vajanja građanskog zakona (medenf ka11un) - prin1jećujemo da su mnogi sudije bili vrvenici spomenutih kadijskih pravnih škola. edvojbeno je veliki uspjeh u posljednjem toljeću carevine to što su pripadnici civilnoga staleža, prethodno prošavši o dređeno obrazovanje i ispite, uspjeli sprovoditi centraliziranu upravu i pravni sistem jedne ogromne imperije držati u određenim okvirima, što na ovom polju šestovjekovnu Osmansku carevinu bitno :-~z4i­ kuje od drugih islamskih carst ava.

*** Funkcija kadije i kazaskera u osmanskoj državi iznimno je bitna. Sve do 17. stoljeća kada se unutar ulemanskog staleža konačno ističe šejhul-islam - čija je uloga počela dobivati na važnosti još u vrijeme Sulejmana Zakonodavca sa šejhul-islamom Ebussuud Efendijom - bitnu ulogu imali su rumelijski i anadolski kazasker (vojni kadija) koji su bili članovi Carskoga vijeća (Divan-z Humayun). Šejhul-islam nije bio član Carskoga vijeća. Da bi dosegli svoj vrhunac, trebalo je imati veoma uspješnu karijeru. U vrijeme carstva pojavile su se mnoge muderiske i kadijske porodice. Ehu-Ishakzadeler, Karačelebizadeler, Kopruluzadeler, Minkarizadeler samo su neke od mnogobrojnih ulemanskih porodica. Oni su činili jedan društveni sloj koji je svojim načinom 170

života, načinom na ko·i u tro "'· i i S\' Ojim odnosnom prema kuJ r · raz o odio kulturni život kod Osman fa. Zbog S\'ega ovoga mi bismo danas eb dobro pozna\rati ovaj društveni slo· rudi. bismo se trebali pobrinuti za nadgrobne ni ane koji pripadaju istaknutim alimima i 'adfama posebno za one što leže po velikim istanbul . . ·m grebljima, i zastititi ih kao jednu vr tu hi ori·skih dol(umenata. Tažalost, S\ akim danom pod .,-""' :~im količinama betona nestaju stari ni .. ani ulemanskih porodica. J.

CARSKO VIJEĆE /)ivan -i Humayun je sintagma iz perzijskoga jezika koja se prevodi kao Carsko vijeće. Šta je zapravo to Carsko vijeće? Ovo tijelo je postojalo od samih početaka osmanske države, a zasjedanja je vodio lično sultan. Prema nekim predajama, u vrijeme sultana Murada II vijeće se sastajalo na otvorenom prostoru, a jedne prilike, dok je trajalo zasjedanje, prišao je neki derviš_. ko je od prisutnih sultan Murad. Tada je ~ ustvari upravna klasa počela bivati dosta ]),u·sawl prisna sa podanicima. Stoga su se ..,UGJ [e CRCarskog vijeća poč la održavati "'~. .f'l~~"lill! prostoru, d lj od iju sult n M h j

lj ....""_.,

Carsk vijeće je u pra 'Om smislu riječi ti"elo lro;e je upravljalo care Tinom i to nije bilo kJasič.. , . . no ·viJece ministara. Iako se ne može kazati kako su odluke Carskog vijeća s pravnog aspekta imale određenu težinu, u praksi su bile valjdne. To zbog toga jer je veliki vezir bio ministar sa neograničenim ovlastima. Sazivanje zasjedanja kojim on predsjedava, način vođenja rasprava, raspuštanje zasjedanja, dani u kojima se održavaju zasjedanja - sve ovo predstavlja tradiciju ujd je nastajala stoljećima. Članovi Carskog vijeća uglavnom su jutarnju molitvu obavljali u Aja Sofiji koja je za cijeli islasml
•

l-

n dg ra rajući način, zavig doba. u b h člano ri Carskoga rijeća ? -aravno, prl e ih rer /. ezir, a po om l, 2, 3 j 4·. :rezir. Člano ri di rana bili su . tj-.rojica ;raza~ :Vera, rumeanadolski. ŠejhuJ-islam rr e bio ćlarl divana. Također ni muftija nikada ni;e b1o ćlan Cars og :rijeća. uftija će na vainostJ dobiti nakon Tan zimata,39 a spomenimo 1 to da je po protoko u šejhul-islam dolazio iza i.re]ikog vezira . Dakle, sejhuJ-i lam se nikada nije nalazio u T rrđavi pra'f.rde (rrtjesto gdJe su se u> Topkap · saraju odria ...rali sastan eJ Carskog vijeća izgrađenoj u firentinskom sti]u koja se vidi iz Čitavog Istanbula, i koja je predstavi; ala svu uzvisenost i impozantnost države.

b1 a

11

rJ ,· .

Osim spomenutih vezira, ćlan divana bio je i janjicarski aga. Ovdje rijeć aga oznaćava generala. akon njega tu je kao ćlan još i zapovjednik osmanske mornarice, kapetan paša sa ćin om maršala koji će u 19. stoljeću postati ministar pomorstva. Član divana bio je i nišandžija, čija je uloga bila veoma bitna. U biti nišandžija je

kod Osmanlija bio prvi u hijerarhiji službenika svih kancelarija. jegova uloga bila je mnogo bitnija nego što se misli, jer on je stajao na čelu cjelokupnog katastarskog ureda Osmanskog carstva. U uredu nišandžije vodila se sva evidencija o posjednicima timara i zeameta. Nišandžija je direktno bio nadležan za dodjelji39 Proces znalajnih reformi u osmanskoj državi u periodu 1839-1876. godine.

176

ranje berata uiivaocima timara " z.eameta ao i za produživanje peri< da k ristenja "stih. P red \relikog vez· ra, nisa rJ i:"ja je bi najv"si šef jedne lrancelarije međ e anovima divana. išandžij. e odgo-.rarao · reisuLruttah, šef svih p"sara ·pre.rodi a ea ko; i su radili u ·red za vanjske poslove. ~aj aznl;afunkcl;anišandzije ~l ajen2dwrnistvo nad drzavnim katastrom.. fJakle, kroz njegove ruke prolazila je sva si na dokumentaciJa o ttmar1ma 1 zeamettma na cemu Je poctvao ~.roi ni, adm"nistrati 1 ni i finansijski poredak.. eki uživaoci timara su svoje posjede dobivali kao nagradu za pokazane zasluge u ratu, no i u tom sl ućaju dodjela posjeda i njegova daljnja sudbina zavisila je od oštroumnosti, sposobnosti i pravicnosti nišandžije. U njegovu nadležnost je, također, ulazila i kontrola nad vlasnicima tima..

..

•

-

•

't'~

ra, vođenje brige o oslobođenim posjedima, potom i oduzimanje timara od uživaoca ukoliko se ovaj ogrijesi o pravila. Dželalzade Mustafa (Celalzade Mustafa), koji je djelovao u vrDI!IIIe Sulejmana Zakonodavca, jedan je od onih džija koji su bili veliki znalci kako ževnosti tako i na polju historije. .Mtml JJMIDdžijama je bilo i onih koji · eoma C181lll1 poznavatelji arapskog i perzijskog .. Dva najznačajnija Bana -~·

anadolsld · funkcije voj ·

dva službenika nog dl~ zatim

l t)~t,l\ ljenJt' i unapređe11je.Veziri sa činom run1elijskog 1 a11adolsl og beglerbega bili su čla­ novi d1vat1a od samoga početka. Sigurno da je Car--ko vijeće osjećalo potrebu za ljudima l
178

Zasjedanje sadriazamova divana. De /'Espinesse.

države čega su duboko bili svjesni u svakom momentu. Divan se sastajao petkom. Petak je bio dan najintenzivnijih aktivnost~. Raz~atrale su se pismene žalbe podanika l sasl~sa~ale se .one usmene. Na kraju zasjedanja dodJelJivala se Jednokratna pomoć od 50 akči onima koji su tek konvertirati u islam. U ranijim društvima promijeniti vjeru značilo je prekidanje ~ veza sa rodbinom, zajednicom pa i zanatom kOJIDl s~ do tada bavio preobraćenik. Zbog toga se ud?VIcama i nemoćnim starcima koji bi prešli n~ ~~~: uz jednokratnu pomoć, osi~vao smJeštaJ I opskrba u vidu životnih n~ca: Svakih tri mjeseca zasJedanJe divana povezano sa jednom posebnom Naime, toga dana &i se orti sakupljali u Msom

rece, dje bi e s posebnom pažnjom naglas p· e al1 gulbank i gulgule. To je b1o savršen prizor, za·edni č ko pievanje od kojeg su se tresla ebesa i zemlja. Tada se "'/oj nicima služila čorba. o ojska pojede čorbu, znak ;e da ceremonija dodjeljivanja plaća janjičarima (ulufe) može početi. Ukoliko vojska ne pojede poslužene čorbe - na pomolu je pobuna. Prvi vojnik prve janjičarske orte bio je lično sultan. Dijeljenje ptaća janJjćarima svakih tri mjeseca i uz ovakvu ceremoniju predstavlja sasvim interesantn LlddJr.. Jju vojoj su prjsustvovali i strani izaslanici koji su <.>(; naJazih u prijestolnici kao i predstavnJci vlada susjednih drzava. (J 1k. stoljeću Carsko vijeće počinje gubiti na vazn(Jsti. Zasjedanja se više nisu održavala nekadasnjim intenzitetom. U 18. stoljeću u carstvu se javlja tendencija decentralizacije. Sticao se dojam da zajednice u pograničnim ejaletima i gradovima posjeduju određeni vid autonomije. Ponovna centralizacija u 19. stoljeću iznjedrit će neke nove strukture i vidove uređenja pa se u tom smislu uspostavljaju ministarstva. I
lj 110

ji lj v dio z j d nj ,

nego ga je pratio sa strane iz kafeza. U Moskvi je postojala takozvana Bojarskoje duma, tj. Boj arska skupština koja nije baš upravljala Moskvom nego je bila tijelo obvezujućeg savjetodavnog tipa. Skupština je sa carom bila u sličnim odnosima kao i divan sa sultanom. Ne želim da ispadne kao samohvala, ali je činjenica da je među svim tim sličnim državnim tijelima širom Evrope najspecifičniji i najuređeniji protokol - koji je dosta pažnje posvećivao raskoši, u kojem je iza svakog aeLcUjct uila skrivena neka mudrost - pripadao osmanskom divanu. Tu se i najmanje kršenje pravila smatralo incidentom. Ako neki od člano­ va povisi glas, bivao bi izvrgnut ozbiljnim kritikama i to se smatralo nekom vrstom unutarinstitucionalne pobune. Tu je moglo doći do različitih neslaganja i rasprava, ali je opet dominirao određeni sklad. Ako je sultan posjedovao jak karakter, ako je bio autoritativna ličnost, ili ako je veliki vezir bio u stanju dominirati situacijom, značilo je da stvari idu dobrom putanjom. Pored Carskog vijeća nalazile su se dvorske kancelarije. Dokumenti koji su se čuvali u tim kancelarijama danas se nalaze u Arhivu predsjedništva vlade (Ba~bakanlzk Osmanlz Ar~ivi) u Istanbulu. Ne tako davno ti dokumenti su se čuvali u Topkapi saraju gdje je danas izložena jedna od najinteresantnijih kolekcija naoružanja u svijetu. se da ćemo uskoro imati mogućn0sti

ciju izlažemo u posebnom objektt4 n A$1 zi se i Od ja M -~~···~·

'"n·.. di\,1, t \ lil iv zir tt lhi .Zavrij n1 u t li n·.. ul tan~ ili baj ran1 l ih ceren1l nija, i 1 r d pr t rij ) u kojoj u se veziri sastajali sa ult n 111 p tavljan je zlatni tron. Tu se u posebninl prili an1a postavljala zastava (kao što su progla"' nje svetog rata - džihada - ili slučaj kada je .. ultan 1826.g. povodom ukidanja janjičarskog odreda sazvao narod). U središnjem dvorištu Topkapi saraja skoro pa da su bila smještena sva glavna tijela državnoga aparata kod Osmanlija. Tu se očitovao kontinuitet i postojanost carstva, kao i prisutnost tradicije, ali isto tako u središnjem dvorištu su se zbivale i pobune janjičara koji bi, prošavši l
•••

• v

•

•

VISe SVOJOI11 gra lOZI < , ' U J

stoljeću je, 11ak<. n štt j pr tr t i<

Jzgr , l ·n od katnena. U svi1n dvt rt viJ : o J • 1 l o 1. perioda ( Bal1česaraj, l l· 1 s~ r· j, Ld it J 1: j) pt čak i u kot1aciina ajana iz 18. s < lj ,1 t J h su slični tor11jevi. No nij clan od njU J lJ l 10 kao toranj u 'l'opkapiju zbog koj g s J jv zr l)l organ centralne osmanske upr v J zv· o I
se osvrnuti na E,..~.._.........

1 tlŽt

t,

SULTA AH ET Sultanahmet je trg za koji možemo kazat· da ·e tačka iz koje počinje svijet. Ia tom trgu, uz Jerebatan saraj (Yerebatan Sarayz )41, u neposrednoj blizini Aja Sofije, nalazi se ilionski kamen (Million Ta~z), što predstavlja tačku iz koje je se imperija širila na sve četiri strane svijeta. Počevši od 4. stoljeća pa sve do danas, Istanbul je svjetska prijestolnica. Uz pomoć historije i uz blagonaklonost sudbine, još uvijek uspijeva održati takav imidž. Istanbul, grad koji se u različitim historijskim periodima zbog ratova i ekonomskih kriza nalazio na margini svjetske scene, danas je ponovno na putu da postane kulturna prijestolnica. Danas je situacija takva da je kulturni program koji nudi Istanbul toliko obilan da ljubitelji umjetnosti nekada ne znaju za koji događaj da se odluče. No Istanbul je istodobno i mjesto velikog siromaštva gdje su mnoge stvari još uvijek nedovoljno sređene. Nažalost, u posljednjih 50 godina oko Jerebatan saraja izgrađene su mnoge visoke zgrade, do postojeće i sada nadograđuju. Međutim,. znati kako se i u periodu oba Rimska cilju zaštite Jerebatana i ostalih 41 Podzemni spremnik pitke vode iz vmn,An~ muzej. (Op. prev.}

-

•'O

..

..

e _o -

""") '~c 7 1:'; ,:- - r. ~~ e u 1 e~

2

JE

~

i zg .. e-: ... _ , oj oj . e

... a· e cija, ozemo , _2a . JE 112 on pro s _or n ·s _ posrJo. -;s" r e grad "ne. TrenL!tiJO j e na ..,r)ja z~ !l. OC! po encijalne :~~je o grac: ~ ji la na (J m ~::os _or ~ š :;: do :-a z nar L1Siambijeta nu str Lr t~ga . . .__Tsto pos:G·_ i b jaza n ~;;, bi se gra ~~ JOm zgrad a o -,o .>r.)~ :-oraa, tj. o o Sultanat err:e~a; pored ar~; tek· ns og nesl' ada opasnost mogla dovesti i arhe l ska brJga tstva koJa pod sobom krije prijesto njca ~tara 1.500 godina. Ovaj problem n"kako ne smijem o zanemariti. o na trgu se već nalazi nekolicina neprikladnih građevin.a. Jedna od njih je i zgrada sudnice (~ult~nahmet Adliyesi}. lako je sama zgrada dJelo J~dnoga od na.~ih najpoznatijih arhitekata, ne ~oze se ~brojiti u njegova bolja ostvarenja. Ob!eka~ u koJ.e~u se nalazi sudnica pokvario je ope~ ~hku, ~h 1 zbog prirode poslova koji se tu odVIJaJu, poJavio se i sasvim nepotreban probl~m u fr~~ve~ciji saobraćaja. Sultanahmet je ~cka o koJOJ s~t moramo voditi brigu. To mjesto Je samo po sebi materijalni dokument o plemić­ kom duhu što ga Istanbul kao grad baštini već 1.500 godina. Država i n_arod koji posjeduje trg kakav je Sultanahmet I znamenitosti poput onih koie se ~. . . .-'. ". '

~rs

~

186

J

1

edova džarruja, trg .. IU'.U"t:1l~ omas 1om i S.. Brodshaw.

nalaze na samom trgu i o 'O n·ega pra\Uffi mogu poh' aliti kulturom i po' ··esnim identite om ~oga grada.. ~o 'qse ·e nego ocieedno da o S\'Ojim odnosom prema tim znamenitostima sami sebi oduzeli pra\ o na bilo kablU samohvalu. Hipodrom se oko 500 godina matrao centralnom tačkom S\rjetske prijestolnice što potvrd · i spomenici koji se tu nalaze. Jedan od tih ~­ menika je i obelisk faraona Tutmozisa m. Obelisk je prenesen iz Egipta za ··eme a vine cara Teodosija, odakle ustvari i poti praksa da se u glavne gradove e pskih ol ·jalističkih sila - Pariz i London - prenese lisk iz Egipta. Ovaj graciozni objekat zaJ.eGJ~ Plavom džamijom ispred oje se ··~~ sliku hrama iz drevnog Egipta. 4.1&&.1~·-~~ ša što su džamija i obeli · tektonskom sldadu.

<)drnal por ~d ()b e li~ka naJazi se i spomenik u

obld
•

, 1

l'.

N

t

~sni j

I l ,, l že n1ij j, Sofija je bila najveća b g n1c lj~ ne rij tu. 'I o je građevina koju svoj 111 sn tr ju ri 11 ~ rodi, kojoj streme i kršćani i 111U Jin e ni. U životu i književnosti mnogih n arod živi u blil u fantastičnih legendi. j ofiju karakterizira širol
.

p lj ž

oj j d

Aja Sofija JC V(lJivJ vjr·rsvt r r~ntar. Pretvaranje Aja Sofije u muzej 1930 ih goci1na mrJžr· se protumačiti kao iskorak nove I<.epubl1 ke na internacionalnu scenu. Preimenovanje Atmejdana (Hipodroma) u Sultanahmet svakal
naka. I u osmanskom periodu dešavali ustanci poput maloprije s.,":~~...-.&~

vremena Bizanta. eliki ezir Zakonoda ea, Ibrahim-paša uvijek bio

Sll

Na svijet dodo.~e elva lbrahitna, j ~r.lan sru.~i /(ijJove, rlrugi ifJ fJOslavi. vi su st i hovi razbjcsnjeli velikog vezira Ibf: 1 in1-pašu i pr tposf avija se da su uzrok iganijcv sn1rti. I oliko je n1eni poznato, ovi su sp< n1cni i bili j dini takvoga tipa koji su u J6. Sf o Jj Ćll f r: siJ i 11 ki 111UsJin1asnki grad. $ • • 1 < voga tipa nalazili su se po dvorovilna i drugim n1j ·s ti n1a, 111 dutiJn, sve do 20. stoljeća, nigdje s na trgu n ć ~ postaviti slične skulpture. l)iskutabilno je da li je današt1ja zgrada Jbrahim-pašinog saraja uistinu bila njegov saraj ili j to možda bila mehterhana, objekat u kojem su s s puno pažnje čuvale zastave i doboši vojni l og orkestra (mehter). U svakom slučaju postoji velika mogućnost da se ipak radi o palači čuvenog velikog vezira Ibrahim-paše, u kojoj se danas nalazi jedan od najzanimljivijih muzeja u cijeloj Evropi. Zalaganjem uposlenika muzeja, prije svih ljudi koji stoje na čelu institucije, često s upriličuju veoma zanimljive postavke. Sultanahmet je i tokom 19. stoljeća očuvao svoj identitet. Ipak, velika česma u kozmopolitkom, tačnije u bizantsko-maurskom stilu k r kt rističnom za Njemačku, a koja je podi-

192

gnuta na trgu Su1tanahmet u r:ast pr>sjete Istanbulu IJj(·maiV<>ga Y11jzera WiJheJma, svojorn p<>JaV(>rn (Jdudara <>rl C>p (.(· harrnrJnJ;r.; trga. l~ a tom obJr·vt' j(· nag]asen p<;)if J(Jq mrJmenat više n(·g(J urnjetrdćki, a f(> r>dslJY.~va tadasnji odno~ snaga. ćc~sma apsolutno kvari sklad u koj(!ffi se nalazi bliže okruženje. Jedna od novijih građevina na trgu jeste i bivša zgrada Ministarstva trgovine, odnosno Državne katastarske uprave, a danas zgrada rektorata Univerziteta Marama, izgrađena u 19. stoljeću.

'*** Iako su se oko Sultanahmeta dugo vremena

11alazile drvene zgrade i stambeni objekti, danas se nalazi pred ozbiljnom prijetnjom od betonizacije. I
po. lm ni prost?ri zbog l oj ih se i ovdje intenzivira pr o nl et vozila, velil' a su opasnost za n ·r ". tra u E ·k · aJ Je p Sl ~ . . 'ropl O.J.~m~ nema ravna. Jer ni Trg Sv. Mar ka u VeneC.lJl, m. Trg Sv. Petra u Rimu kao ni l onkord ~ Pan zu m su m jesta koja će vas vratiti 1.500 god1na u prošlost.

NEOVISNI EJALETI UOSMANSKOM UPRAVNOMSISTEMU Za Osmansku imperiju kažemo kako je Treće Rimsl
Međutim, u administrativnom smislu la je i druga kategorija ejal~ta koja je ---~čaj nu ulogu u životu carevine. Tu naime, čine tzv. ·r.::tt•-~~J:.'Ii'___, ,".._;.

mumtaze} -----a:JL194

••

,_,

•

,,

.....,.8 • ,

'

,

...

l

'

k,\t t ' 1, or ij n'? Bi l i s u t o 1'" r i n 1s ki <,j nl<' t (l
osmansk administracije. I
po toj ći ili izgr diti novi vodovod, podići č u k o bi tv rili bolji l vi z h džij ,

196

a sv<· to bilo j(· izuzetno te~lt<, s obz1rom na t(J da u tin1 r<·gJJarna nij(· p()')tojao str ućni kadar koji bi izv(~o potrebne rado v<·. Stoga su do vodeni majstori i grad(·vinski materijal na što je trebalo utrošiti cjelokupan godisnji prihod ubran od carine jednoga pristaništa za brodove. '"I'akoder su S ( l i sred stva iz bogatih cjaleta, kakav je bio egipatski, trošila za izgradnju i popravku prenoć iš ta u Meki i M edini. I u modernim zemljama postoj e izdaci ovoga tipa, jer postoje oblasti koje su bitnije sa političkog nego sa ekonomskog aspekta. Osmanska država je pridavala važnost 1 zazu i zbog toga što je u 16. stoljeću jedan veliki sultan kakav je Selim l, osvojio ove predjele i tin1e stekao i titulu halife čime je postao SlzJga dvaju harema. U njegovo su se ime učile hutbe i spon1injao se po toj tituli. Titula Sluga dvaju hare1na koja je prešla na osmanskog sultana, odgovara 11a Zapadu bitnoj instituciji koja se 11aziva Custodia. I
dv 42 L •~u'J nj , n dzor (op. p

grada). Tak đ r e ni kadijama koji se pošalju u ove gradove nije mogao do d ijeliti n eki obični rang. Mekanski i medin ski kad ija predstavljali u naj išu tačku u kadijskom protokolu, što se nazivalo haremejn mevlevijeti. Rijetko se dešavalo da je istanbulski kadija bivao neko ko prethodno nije bio mekanski ili medinski kadija. Službovati u Meki ili Medini značilo je biti visoko rangiran kao kadija. Čak su i osobe zadužene za nadzor nad mekanskim vrelom Zemzem bile visokopozicionirane unutar ulemanskoga staleža. Meka i Medina su sačuvale ovakav status sve do kraja 19. stoljeća. Koliko je pažnje država posvećivala ovoj oblasti pokazuj ·

mjer sultana Abdulhamida II koji je uz pomoć turskih inženjera i radne snage željeznicom spo-

;·o edinu sa Damaskom. Ovaj poduh at b·o je te · ; · oriji · događaj

Bez Egipta njje n1ogu će zamj liti ni Rimsko carstvo ni Bizant. Slabljenje Bizanta počelo je o dmah nakon gubitka Egipta, a i za Osmansku imperiju imao je istu važnost. Prije svega Egipat je bio žitna riznica. Drugo, bio je oblast koja je osiguravala kontrolu nad susjednim teritorijem. Treće, n e treba zaboraviti da je bio od značaja i u finansijsko m misiu. Jer historičari konstantno pona ljaju ako je Cezarevim os ajanjem Egipta Rim d.OSt~ pen pra e drža e te o je skog i poreznog ~..·~..~..........

Egiptu, Julije Cezar uteJ[IleiJIIQ:·:t l gajnu. Sultan Selim I .

u

5 7. a:oame"

ran e ii at sl i l \Ct \r lar u rangu v zira s činom b ~ l rb \ 1 ~1. l ft r lar j najbitnija osoba za fina11, r l' u 1 o li til u kod Osmanlija i mora se razunlj ti u ra vunovodstvo i kontrolu prihoda. I gipat l' i je l adi ja bio službenik koji je posjedovao veliki ugled . I
zoo

nu \JJ() od iznimne g značaja jer je bio i tačka iz koje se kontrolira1a maršruta kojom su se cretale hadžiJe. Emiru-l hadž bio je z~r žen za pitanja hadža i nalazio se u Suezu. Kao što idimo, posjedovao Je istu titulu kao i valija J.J~mas a. To znači da se poslovima rezamm z hadž upravljalo tz Sueza. Oko 24 miliona akči odvajano je iz prihoda Egipta za potrebe eke i M edine. Da kojim slu ća· em nije b o žita i riŽJe iz Egipta, u H idžazu bi vladala glad. Egipat je bio ejalet koji je svoje obaveze plaćao godišnje. l drugi neovisni ejaleti kao što su Bogdan i Eflak, područja koja se danas nalaze u sastavu t . unije, potom Erdelj koji se također nalazi u Rumuniji iako je u biti mađarski i naravno Krimski hanat, svoje su obaveze plaćali također godišnje. ~ . . ... 1vlalo ćemo se zadrzati na danasnJOJ RumuniJl i područjima Eflaka (Vlaške) i Bogdana (Moldavije). Sultan koji je organizirao ejalete sa posebnim statusom bio je Mehmed Fatih. snlta_n koji je u biti i uspostavio" ~riju. ~k Je područje između Bukuresta 1 TrgoVJSta u Bugarskoj. To je naziv za zemlju Vlaha. ~dan je naziv za ejalet koji se fo~o oko ~- e. a kasnije se proširio i na grad }aSI. Stanovm~ ~ e dvije susjedne oblasti govore veo~ slicnun dijalektom rumunskog je~. ~ ..~ 1 skih jezika starolatinskom Je DaJSli~IJ ski. Prije nego će pasti pod '"',.;p..~....

Eflak su bile d ··e državice veu odnosno Ma ~ar.sak.

1)olu ~

an1( . taine lrzave na -;eltt sa vojvodotn koji . e in1e novao iz n1 \cl tt lol ah1ih bajara, tj. aristol. . rata, na o tr :.cl :.11i vre111enski period. a as1 el ta san1ostalnosti r umunskog naroda, o, n1at1sl'1 period je veoma značajan. Nil
Princ se nalazio u svojstvu kralja i u (Jsmansko rusl
z

le r. 'fursl a je i centar 13izatltskoga carst''~'- , eldzucl a c ivilizacija je takoder tu. U istl)t~ n j ;\ nadoliji se 11alaze n111oge zat1it11ljive Ll' )pii1 :\ koje pri padaju gru zijskoj i Ar n1enskoj ' l'al

l

ivilizaciji. ()d z načajne važnosti je i period bej lik·l (l·n eževina). Najobil11iji period je ovaj posljed11ji 111ilenij u kojem se uzdigla i Osn1ansl
zaštiti ku lturno historijr.;kih spo mc-~njka prava jf· drama p una kontrasta, jedno t ragi čno i nerijeseno pitanje. Ćak je i jedna Italija - koju po ovom pitanju smatramo pros vj ećenijom od nas ostala bespomoćna naspram pljačkaške i kolekcionističke svijesti. l(rajnje je teško izaći na kraj s tim. Nasuprot tome, Izrael je kao mala država - država koja ima jako razvijenu svijest o vrijednosti kulturno-historijskih djela i arheoloških iskopina - podigao arheologiju na stepen nacionalne discipline i stoga je imao mnogo manje problema sa ~~curenjem" arheoloških vrijednosti. I
nom • koje . . . . ..-.-...

n.·~~i.~~

Muzehane-i Humayun. Arheološki muzej

aukcijskom centru kakav je Christies vrijedna orijentalna djela nabacana bez il
n ja o egipatskoJ C1 viJizaciji, nf, samo kod EvliJ~ nego i u cijelom svijetu, bila na nir,kom nivou JPf do tada još nisu bila učinjena neka ozbJljnija istraživanja i iskopavanja. 'lada jos nije biJo ni govora o znanstvenom pristupu jednoj tako značajnoj civilizaciji, nije bilo govora niti o dešifriranju hijeroglifa. Početak naučnoga pristupa egipatsl
Henry

l l q . \. 1

l~t,Ull

'

''ll

ulu iz\ rsio je istra:.ivanja i ist opavanJa na "'n k) ·ih se dt)Sll) do n1nogih novih saznanja l' h '' th.'l a~irs koJ civili1aciji. va ta iskopavanja 1zvr; 'n,l su na t :-.rt'nu kojin1 u prethodno vladah sn1anli·t. ll ton1 periodu, dak l u 19. stolje"'U, kod na .. arheologija l·ao naul·a još 11ije bila utt"'lllclj 11a, tal o da nij n1oglo biti ni govora o takYinl arheološkim isl·opavanjin1a. Usput spo111 nin1o kako je u lC). stoljećtl drzava slt1žb ninl puten1 tražila podatl e o el-qatu·JS koji se inteilzivno konzumirao (žval,ao) u Jen1enu u 19. stoljecu, na temelju čega n1ožemo 1azati 1at o ipal nije tačno da u osmans1 oj državi nije p OJala nikakva zainteresiranost za geografska i historijska istraživanja, no ipak se to ne n1ože ttspoređivati sa istraživačkim duhon1 prisutnim u evropskim zemljama. Evlija Čelebija je, naprimjer, dobro osmotrio ostatke mikenske civilizacije na otoku I
kao t nuz ·j n,loruž"nj , o ln< Sl v j1 i 1 uz 'J· iodin' l81t. ~d tu)h i v 'iil i v zir M Ir L l i l U Z ·j (i\1iiz )-i J-lii11Jayun). l ug 1 rij t g iz ·ij l države po(·eli su s slati vrij dni t ri pr dn ti. C1odine l847. n1ut 'Sar if J ruz l 1 " lj e rt ... ž sarl ofaga od porfirnog tn ·r11 r l ji n l zi u Asl alanu u (~az i. rt 'Ž ba. i n odgov r zn 1 stvenin1 l rit rijin1a ali j ' zna v, j no t d n nj govoj površini p iš ': "Da li j ' moguć v j rk fag prebaciti u Istanbul?" Pitanj j upuć no uredu velit og vezira. ·raj sarkofag nij pr b čen u Istanbul, ali je ovaj prin1jer bitan jer pokazuje odrede11i nivo svijesti o kulturno-historijskim spomenicima kod tadašnjih državnika. No bilo je slučajeva da se realizira transport spomenika · u sjedište imperije. Tako je finansij ki upravnik oblasti Adana iste godine u prijestolnicu poslao 11el o lil o kolekcija antičkih djela. U tom su periodu mnoge kolekcije završile u spomenutom Carskom muzeju u Istanbulu. Veliki vezir i valija Ahmet Veflk-pa" j 1872. godine za naučnog savjetnika u .car k~m. muzeju postavio Nijemca Dethiera 1 .ta~ J J.ZVr.. n jedini znanstveni inventar po ~~~ . ~e.. Cl) • U današnjoj Keramičkoj pal Čl ((:m&l& Of/e:) palači iz vremena sultana M da se nalazi u dvorištu arh lo og m ......... ,.-, ran je prvi muzej. Tu j bč crkve Sv. Irene. li~~­

nama (Asar-.1 AlfJ[A-.ti».~ O stu:o~m~·Af.~

njacin1a ( alnan1e) k ·i e nekako baš u tom periodu p in·u objavljivati na državnom i vilajetkom nivou. Tako se naprimjer u godišnjaku \'il ajeta Aj din- kojem su pripadali Izmir, Manisa, DenizH i Mugla - na zanimljiv način objavljuju tacni podaci o antičkom gradu Efesu i Bergami. Daju se informacije o historijskome blagu koje nam je tada još uvijek bilo totalna nepoznanica. Tu je dat i sasvim dobar opis Zeusovog oltara u Bergami za koji se kaže da je poklonjen Nijemcima jer mi nismo znali o čemu se zaprav ~ r11 ijemci su bacili oko na oltar i uložili su ogromne napore da ga se domognu. Iako je izmirsl
212

opet kako je gotovo ne !J' imjet,,o poklopac sark~­ faga koji se nalaz1o ispred dza~iJe NuruosmaniJe prebačen negdJe drugdje da b1 potom b10 poklanjen britanskom ambasadoru. iz svega ovoga izvodi se zaključak da se arheologiji nije pristupa. .., . lo na ozbiljan znanstveni nactn. . Osman Hamdi-bej (Osman Hamdz ~ey), direktor Carskog muzeja, inicirao je do~ose~Je Uredbe o starinama kako bi se stalo ukraJ s:oJevrsnom otimanju starina i kako bi se prekmulo sa praksom davanja ustupaka u ovom prave~. NaKon što ga je 1881. godine sultan A~dulhamtd imenovao za direktora Carskog muzeJa, Osma.n Hamdi-bej 1891. godine zgradu Carskog muzeJa . alazi u Parku Gulhane (Gulhane Parkz), .. k oJa se n neposredno uz Topkapi saraj, dao pretvonh u Arheološki muzej grada Istanbula . .r d anasnJl (Istanbul Arkeoloji MUzesi). Pro!~kat '·e os~us lO Alexandre Vallaury, poznati taliJanski ~hitekta iz Istanbula. Osman Hamdi-bej potru~o ~e da iz Sajde dopremi i Sarkofag s upla_~a~nm :;_?ama. Vallaury je bio arhitekta koJI Je o ~:~ poznavao i nadasve volio safrkofage. Tako Jvki stara zgrada talijanske ambasade na Mac napravljena u obliku renesansno~ sar~ofa~a. l Osman Hamdi-bej je turski slikar l ar eo og koji je lično vršio iskopavanja n_a prosto~u današ. g Libanona i Sirije i proslaVIo se svoJ nJe k .ih. d ~ o štajima o otkrićima do ?J . Je osa . se u Beču i Parizu, a radto Je u jetu, u uredu valije cu~kbtn fdez.ofU i v

• •

v

cle ifriranjP t Jd ~ kogd p1<.>1n a, u i5tOJ lll . PI i i <)sn l u I faJJ dj - beju dugujemo upoznavanj(· nlat<'rija lnih ostataka fenićke civilizacije, l (lo i o t l opa vanj(' i pred5tavljanje nekropole u aj li (I raJjevsk(' grobnJce). )sntan l Iamdi bej izveo je generaciju strućnja­ l' n J al vi.. su Aziz-bej (Aziz Bey) i Tahsin Oz (1cthsin (Jz), od koj1h je ovaj drug1 vršio iskopavanja u Efesu i jedno vrijeme obnašao funkcij u ltt[ t lJ 'Illo

direktora Topkapi saraja. Nakon Osmana H amdibeja na mjesto direktora muzeja dolazi Halil Ethem-bej. Ovaj poznati stručnjak za kovani novac zauzima značajno mjesto u našoj historiji. Utjecao je i na arheološka iskopavanja u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća koja su se vršila i na prostorima što su danas ostali izvan Republike Turske. Te iskopine daju se vidjeti u Arheološkom muzeju u Istanbulu. Od tada više nismo zemlja iz koje svako kome se prohtije iznosi vrijedno blago iz davnina, ulazimo u red zemalja u kojima se arheologiji pristupa na znanstvenoj razini. Ako i danas na određeni način neke starine · "cure" iz zemlje i ako neke druge možda propadaju, to se sigurno ne dešava zbog našeg neznanja i nerazumijevanja nego zbog nemogućnosti da nešto poduzmemo. Nažalost, svjesni smo da još uvijek ima situacija u kojima smo nemoćni. Eventualni nedostatak svijesti o značaju antič­ kih djela i kulture u cjelini povezan je između ostaloga i sa nedostatkom saradnje na relaciji država-narod. Izvjesno je da bi jačom saradnjQm

u nmogim sl~vima bila one•~~ena Q....... 2l

#'W'

nja antickoga blaga. eđutim, i veće drža e od Turske imaju sli enih problema. s· etite se samo ogromne Rusije, koja inace posvećuje veli 'U pa:lnju starinama i starim civilizacijama, a ko·a.·e ipak prije nekoliko godina za vrijeme krize bila primorana u inozemstvo prodati mnoge vr~je~ne eksponate iz svojih muzep. Iz ovog prunJera jasno je da postojeću svijest o očuvanju starina i nije tako lahko sprovesti u praksi. . O vdje želim kazati kako je Republika Turska zaštitila svoje starine i još uvijek ih š~iti, ali or~a: nizacija i suradnja između države_1 naro~a JOS uvijek nije na dovoljno visokom mvou. TaJ problem treba riješiti u što kraće vrijeme.

EN DERU N U državnoj administarciji najvažnija institucija osmansl
v (i na ih j \ l ila nei'-tlttsna i bili su tek kandidati za vi < lt' 1 ozic ije. Novopridošli su se nazivaJ i dolan1alz a n,1l on odredenog perioda provedenog u End runu i 11akon što prođu neke provjere znanja postajati su kaftanli. Ovaj drugi stepen 'ec in1 je omogućavao da postanu službenici sa n1ogućnošću unapređenja. Ako ne prođu taj prvi stepen, onda se šalju u kapikulu odrede. Enderun je mjesto gdje se živjeo teškim životom. Bila je to dvorska škola, ali ne škola u smislu u kojem danas razumijevamo školu. Dječake koji su se nalazili u Enderunu profesori su opširno podučavali turskoj kulturi i islamu. Danas su nam poznata mnoga imena koja su prošla kroz Enderun. Tako je kroz ovu instituciju prošao i poznati muzikolog, inače službenik u državnoj administraciji Albert Bobovius, kojeg poznajemo pod imenom Ali Ufki-bej. Živio je sam. Podaci o zadnjim danima života i načinu smrti ovog velikog čovjeka nisu nam poznati. No djelo iz njegova pera o godinama provedenim u Enderunu svakako bi trebalo pročitati jer nudi mnogo podataka o sistemu koji se tu primjenjivao. U Maloj (KUr;:Uk Odast) i Velikoj odaji (BUyUk Odasz) dječaci su u isto vrijeme i služili i učili bonton, dok su oni kod kojih bi se primijetila sklonost ka nauci i umjetnosti unapređivani sultanovim ličnim ukazom. Enderunske age bude se sa sabahskim ezanom. Ako je potrebno, odlaze u hamam, neizo~tavn~. o~avljaju jutarnju molitvu, nakon čega un pocmJe radni dan. Ako bi se neko od dječaka

218

prild () br r; l ,; r1j (·,

z

neprimjerc·ni rnanir1, bunf(Jtrdstv(, fJrl6tUJJdf1J(· od strogih pravila ()bJa(·(·nJa j sl. Jako sP vodilo računa () tt>rn da stanovnici Enderuna izmedu sebf~ jmaju zdravu VfJrrlunJk~­ ciju, punu discipline i lisenu svak(Jg vjd<:t dr,')k(> . . sti. Stroga prvila u Enderunu fJ(JdSJ(~(aju na principe na kojima je u 15. &tolje(u zasnovan jezuitski pravac u kršćan stvu. Treća stepenica u napredovanju enderunskih aga bila je I
se nalazi u Ostavi p u'aat.a. U najvišem r~ ~ L ene a;

ha odal a , i age iz te odaje su po izlasku 1 o tajali v :\ziri. 11i su predstavljali najelitniji razr d E11deruna. 1.,u je postojala i zanimljiva sin1bolika. Naime, u dijelu džamije (Agalar Can1ii, danas je to rukopisna biblioteka u Topi api saraju) koji je ukrašen porcelanskim panoima namaz su klanjali sultan i age iz Lične odaje, dok su u dijelu džamije sa običnim zidovima klanjali age iz drugih odaja. Iz ovog se primjera zaključuje kako rang enderunskih aga nije pokazivala samo odjeća nego i mjesto na kojem su obavljali molitvu. I
220

'

ccrerno1 tijc1ma izvan njega (ustoličenje sul ana, selamlul< petkom) enderunske age su i svojom fizičkom impozantnošću- što je i bilo raz ogom njihova sudjelovanja u tim ceremonijama - i svojom svečanom odjećom - posebno kićankama (peyk) koje su nosili na čelu - bez daha jedna o ostavljali i domaće i strane promatrače. Rijetki su bili državnici koji nisu nosili ukrasne bakrene gravure. Bilježi se anegdota po kojoj je neki ubogi bektašijsl
škola. Poznato j

l'" lj u ~no lllJl'Sto pripalo n1oder11in1 pravnim llfukr "-), upravnn11 (J1u!Aiye) i vojnim (Harbiye) 'kolanl'"l. Poč 'tl on1 20. stoljeća Enderun, tačnije on ) st je ostalo od njega, biće konačno ul
m

'

sultana koji je bio izvr~tan kaligraf i koj1 je izuzetno volio čitanje. IJanas se u toj biblioteci ne čuva gotovo nijedno rukopisno djelo, svi rukopi~ si su u spomenutoj džamiji enderunskih aga. Obrazovni sistem kod Osmanlija se, kao što smo vidjeli, temelji na odabiranju i obrazovanju dječaka koji su se prethodno nametnuli svojim talentom i sposobnošću. S te strane Enderun se u čitavoj povijesti odlikuje originalnošću. Sličan sistem - koji se temelji na služenju - postojao je i u drugim državama. Postojao)e kod. mamelul
(®naj koji ima

:~:;J.ill~M~·.~

na~lnvit \'S(' i u ~ 1 ol:n11a nns talirn u 19. s f o JjPću l no t•
z~nliJnnnju,

l ao što je J(ernanke.~ Sl rij lac , sl > J okazuj<' da nije "školarac" n ego s 1 o rt is t \L 7 zvi l ( l u g i) , n a d i n1a k š t o ga j e 11 o s i o f\ < h n < l 1 asa Soko lov i ć, takoder je iz enderunskih lana. 1

l · \ ~~H i koj i hi S<' ist aJ nuli svojin1 sposobnostil na tt s:1raj in1a ;alata i Edirne dovodeni su u ~obi e d l ~- J ) godina u 'J(>pkapi saraj, dakle u .nd ' rtlll . )ni koji bi s ' dol m~ali u učenju, ali i sl uzcn j u , una1 rcdivani su u višu odaju. Zna se la j<' l ilo onih koji su ~jj 'li život ostavili u l:n lc r'IIIJU, biJo je i onih koji su sa pozicija haso~ln ba: ibhd.1 rage i sl. post ali heglerbezi pa čak

·t:,.

l V( ' ZJl' l.

n l ~ run ni j bi< t( udai na škola u klasičtlOI11 s~~1i lu. l j( ·a i su 1 roJazili stroga pravila seleklJ nakon rra su biv·ili bud110 11adzirani u sluzi i krc z koju su bi ali i unapr divani. Tu je ~lu?, kt l s ·bna a trn o f ra i tu se obrazovala l dmst <>n.t dru. t nn . kupin·L Pazeve su karakt rizir· l• br~ j~1 razi~ ~to ti - bili u to ljudi koji u d d 111. 11.. r·1zh Itih kraj a u kojima se r kun, lban kim iJi Ja nskim jezicit r zlicito ti spau nd unu u z d i · zik uni rzalne d or ke

j

-~ILIIo

d or ku izoin iz o ora. To man imperije. uz j u p pi

Saraj bilo S)UzbeniVa VOji SU fJfOŠJi ~fldPfUfl5VJ sistem. Paževi koji <)U jzJaziJi iz Enderuna nisu imali kontakta sa ~vojom porodicom, a i stari jezik i vjera su često bivali zaboravljeni. Takva osoba u potpunosti je pripadaJa novom kulturno-civilizacijskom koloritu u kojemu se nalazila. Navedeno važi i za pripadnice H arema. Paževi su postajali i veziri sa t ri tuga, službovali su u udaljenim provincijama Carstva. Jedan od takvih bio je i budimski beglerbeg Mustafapaša, bliži rođak Mehmed-paše Sokolovića. I onoga dana l
i -t n

k · m · l kinu ta l v irma r srstem u l . i 1 . "'t !"eću postepeno doki-

p n1 da End run p iv ·u na istim principima. Za ni"em p ri da reformi (Tanzimat) nadareni mladići angazirani su u kancelarijama Visoke Port: odakle su kasnije izlazili kao veliki lj udi, kao to je slučaj sa velikim vezirom Mehm et Emin Ali-paSom, Midhat-pašom itd. Ende~un je predstavljao tradiciju obrazovanja drza~rnik_a kod Osmanlija. Ova stvaralačka snaga olaksala Je posao modernim upravničkim školama ~- 19. st~ljeću kao što su Galatasaraj i MulkrJe, kao 1 utemeljenje m edicinske, veterinarske i inženjerske škole koje su bile internats~~ga tipa. O smanska imperija stvorila je upravm~ku_ klasu od enderunske i haremske krvi, po p_nncrpu zaslužnosti i nadarenosti, a ne po princ~~u krvnoga srodstva, što na ovim prostorima n~.: doz_volilo uzdizanje niti jednoj drugoj dinaS~lJl ~oh_ Osmanovoj. Ovo je jedno od važnijih pitanJa, I Enderun se kao škola treba vrednovati upravo s te strane.

POSLJEDNJE RIMSKO CARSTVO Osmansko carstvo posljednje je Rimsko carstvo u historiji. Ova teza prouzrokovala je mnoge diskusije u našoj literaturi, u političkome životu Turske. Sve iz razloga što se, sasvim je očigledno, dovoljno ne poznaje termin rimski (bizantski), iako on danas predstavlja osnovu moderne civilizacije, pravnoga i administrativn oga sistema. Uprkos prisutnome rimskom sistemu, mnogi narodi u svijetu ne mogu da shvate njegov značaj i veličinu. U zapadnoj Evropi rimski period je ispravno shvaćen i dato m u je mjesto koje zaslužuje, međutim, savremeni Grci, zbog pogrešno usmjerene historiografije i lošeg sistema podučavanja historije, rimski period smatraju periodom dekadencije, barbarstva i razvrata. Za njih je period Rima nešto čega se treba stidjeti. Ovakvi su s~avovi p~­ ćeni čak i u nekim zapadnim zemlJama. Gre na Rimljane gledaju kao na degenerirani izdanak svoje vlastite civilizacije. . Nažalost, iako nema nikakve potrebe za tim, razmišljanja o Rimskom carstvu u Turskoj nisu mnogo pozitivnija. Na sasvim besmislena ras~orlawbkc~bJ.: se!d'CJ~lil trebe termina im~ijg. ; '• m1aattl1 stavlja znak je,C.hlaiGQt•~~j~~; . ·~im~P.~JIIIIIIJ-

ILSE

OR1A 'll

Sultan Fatihovo opsjedanje Istanbula

velike veze između pojmova imperator i imperijalizam, a posebno ne u eri Rimskoga carstva kada je termin imperijalizam bio daleko od negativnog znaćenja. Tako se pogrešnom sistemu podučavanja sociologije kao model imperije navodi Franc uska iz vrem e na Napoleona III kolonijalistička Fran cuska iz 19. stoljeća - nakon čega se osmanska država definira kao država koja n ema baš nikakve veze sa takvim grijehom i sramotom (!). O sobe koje nisu u stanju ponuditi historijat jednog pojma kakav je država, pokušavaju ustvrditi dinstinkcije između države i imperije. Sve ovo zorno pokazuje kako se u našoj historijskoj i političkoj misli pojmovi imperije, rimske misli i rimske strukture dobrano ne razumiju. Međutim, naši su preci sve to shvatali potpuno drugačije. Rim je za njih označavao univer228

DRUKČIJE RAZUMijEVANJE OSMANLIJA

zalnu imperiju. Za njih je to bila misija koja se prepuštala drugima nakon što bi se dotadašnji izvršitelji umorili od ovog političkog bremena. Tako je našim precima pripalo da zavladaju rimskim (bizantskim) zemljama Dtyar-L Rum), jer sa tim se bremenom očigledno više nisu mogli nositi narodi sa grčkog govornog područ­ ja iz srednje Azije, zapadne Anadolije, odnosno Male Azije. Tu su misiju preuzeli Seldžuci, preu zeli su je Osmanlije. Bilo je potrebno osvojiti rimsku prijestolnicu, Novi Rim, tj. Istanbul i na taj način ostvariti cilj. Osmanski vladar bio je istovremeno i vladar Turaka (Turk Hakanz), i halifa svih muslimana kao i bizantski kajzer (Kayzer-i Rum). Dodajmo i to kako postoji anegdota nastala u 18. stoljeću po kojoj hilafet na osmanske sultane nije prešao nakon što je sultan Selim I osvojio Kairo i Hidžaz i da, kao, postoje pisana svjedočenja koja kažu da su sultani i prije toga koristili titulu halife. Bar tako

pišu osmanski kroničari. Podsjetimo kako ni sul-

tan Selim I ni njegov sin Sulejman Zakonodavac nisu naglašavali titulu halife onoliko koliko su to radili sultani Abdulaziz i Abdulhamid Il. Treba istaknuti i to kako su muslimani Turci

glavni faktor na kojem se temeljilo poslje~je

Rimsko carstvo u historiji. U to nema sumnJe.

Jezik koji se koristio u vojsci bio je turski, a ska je bila turska institucija. Putem -~"!l­ dovodila su se neturska djeca, ali su i govorili turski, prošli kroz proces u.M~J nakon toga činili jezgru KaJ~~i..

Gla' ni tcn1clj tur ke države tokom cijele histo rije bila je voj l· a, a u vojsci se konstantno govorio i 11jegovao turski jezik bez presedana. Službeni jezik državne administracije kod Seldžuka i Osmanlija bio je turski. Ponekad se kao službeni koristi i lokalni jezik, kao što je slučaj s upotrebom perzijskog jezika u administraciji u Iranu za vrijeme vladavine Seldžuka. No nigdje se u nekoj od turskih država nije moglo desiti da neka molba ili predstavka bude vraćena iz razloga što je napisana na turskom jeziku. Da li možda postoji bilo kakav dokaL. u tome da turski nije bio u upotrebi u administraciji, da nije bio validan u bilo kojem dijelu neke od turskih država? Naravno da ne postoji. Ovdje se moramo dotaknuti još jednog bit11og pitanja. Naime, kroz historiju su u Ostnanskom carstvu uz Turke postojali i drugi narodi čiji su kulturni elementi izvršili utjecaj ili, čak, potpuno ušli u naš kulturni kolorit. U folkloru i sociologiji koristi se jedan jako zanimljiv njen1ački termin - Volksfrommigkeit, što bi u prij vodu značilo narodno vjerovanje, pa tako č sto vidimo da se međusobno na zanimljiv način i pr pliću kršćansk , j vr jsk i muslim n k tr di ij • N rij tko su mnogi kršć ni obil zili turb t mu limanskih vlij , mu lim ni u z j dn kršć nim obilj ž v li pr znik ~ lik , t ko mu lim ni p ihv t ju n j obič j i o d lj . M u b p

j

•

lU

230

•

. . i tro u priJ. emnom salonu Susret sa jednirn evropskim man s m_ Topkapi-saraja. De f EspJnasse.

*** je da }e tur ka l1i '"'t rija đuti111 i todob11 ) 'i ._ Il

m 110gobr j11in1 drz n1 n k imp rij n( r d r· zli itih t

•

bili u . a, ta 1ll s111at1sk ~ i111perije ne možemo r :\ i ia stl ll d >V llj tloj 111jeri osviješteni po ovom pit·111jll. :\đt1tit11, ovo donel
232

viso l< P znan st 'f(· no-istraziva/ ~(· institur 1je pravi, isto tako ne IIlOZ<:ffJ(J r(·fJ do fr· ov3lrve p(Jvijesne tvrdnje pcJm(JĆi ispravn(Jrn razumijevanju naše nacionalne his tor 1j(·. Danas studenti historije u FrancuskoJ i Rusiji dobro znaju šta se dešavalo u arapskim zemljama pod Osmanlijama, ali mi još ne znamo. Na tu temu još n ije nap isan ni najmanji ćlanak. Kod nas ne postoji niti paragraf napisan o Balkanu rije Osmanlija, o tome kakve su se promjene desile u životu tamošnjih žitelja dolaskom Osmanlija. Svi smo se začudili i čak uzbudili kada smo čitali Andrićev roman Na Drini ćupri­ j a, roman nagrađen Nobelovom nagradom. . . Zamislite o kojem stepenu nepoznavanJa cinJenica se radi kada nas je jedan historijski roman u kojem se ne daju nikakve utemeljene informacije, roman čiji je autor srpskohrvatski nacionalista, uspio uzbuditi i uzrujati. Još jedna zanimljiva činjenica: in~~graln~ historiju Osmanske imperije nisu uradili ~ historičari u 18. ili 19. stoljeću, već je to. uradio austrijski naučnik Joseph vonHaJnmer ~ Uz njega je bio još jedan historičar, osoba koja Je širim masama poprilično nepoznata - Johann Wilhelm Zinkeisen. Hamer je bio Austri;anac. Zinkeisen Nijemac. Uradili su poprilično oDŠBDII·I riju jedne univerzalae ."".

Osmanska, ne «&a • IZVore

l&.d~~.8"!

iezik)~ SlWlCIGJ .~1

-

e 111 a kt j i l 'ra n ~ u s ko j . Sv j s e s Ja ž<' 1n 0 b "t v ljt•lo za. larj •lo. No dok god ne nabarinl n ve it "'l ', pri nud eni srno hodati u starim, mabr i po snijegu i zimi. To je neupitna istina. 1 . ~1 o j r ć i da danas bilo ko neš to radi b z. da I·onsultira Hammera. Medutim, polrebno J . oval' vu naučnu sintezu cjelokupne historij j d11og univerzalnog carstva približiti i narodnin1 n1a arna u obliku popularne književnosti sa hi torijsko1n tematikom. Doskora nešto takvo nije postojalo. Narod je o historiji saznavao iz časopisa (Hayat Tarih Mecmuasz) i radova Jilma~a Oz~une (Ytlmaz Oztuna). Prije toga nije postoJala hteratura koju bi s interesovanjem mogle pratiti šire mase, učenici i studenti. 1\ t L t r ij i

Jj

***

Izvori za osmansku historiju sami po sebi su zagonetka. Poznato je da je Imperija nastala oko 1300. godine (mada prof . Halil Inaldžik datum nastanka pomjera još ranije). Sve do sredine 15 stoljeća, ~nači punih 150 godina, o Osmanlijam~ ne saznaJemo od savremenih Turaka. Poznati kro~čar~ poput Ašikpašazadea (A$zkpa$azade), Oruc-beJa (Oruf Bey) i Mehmeda Nešrija (M~h~ed Ne$ri) pojavljuju se tek sredinom 15. stolJeca. U svojim djelima pišu i o minulim vre~~nima,. ~ na osnovu priča koje su došle do nJ~· K~riStili su i neke pisane izvore koji se nisu sacuvah do danas, a kakvi su to izvori bili, kako su gledali na svijet i događaje - u potpunosti je

• ""'t'

WJ

W'

••

, , .. l J }

I

Y

r-i l ....

J J.

""

.J I . t T

.

•J I

nP poznato. ']'ako, naprjrnJ(·r, ;, ~J v p~JSd Z~J dr~ sprJ minj<~ djPJo izvjesnog Ja h5J J-akiha (J krJjr·rn ne znamo ništa. J)o nas nJJ(• došJa ć~k ni jedna jf;dJ na stranica tog djela. J)a kojim slučajem danas imamo ovo djelo pred sobom, vjerovatn(J bi neki dogadaji bili objašnjeni iz drugog i drugačijeg ugla. Pisci kronika čija smo imena navodili, historičari su koji su stvorili imperijsku atmosferu. U njemačkom jeziku postoji jedan divan izraz za pisce kronika - reichshistoriker, znači državni historičar, imperijski historičar. U vrijeme kada t-atih osvaJa Istanbul, Albaniju, Bosnu, dakle u periodu kada se rađa nova svjetska sila, spomenuti kroničari pišu o periodu osnivanja Uzvišene Države (Devlet-i Aliyye). Da li je moguće da su uspjeli period formiranja države prenijeti u autentičnoj atmosferi? U međuvremenu su se s istinom mogle pomiješati mnoge legende. Mišljenja sam da nove podatke o tom periodu nećemo dobiti dok temeljito ne istražimo arhivsku građu na zapadu, a koja govori o suvremenim državama kao što su mamelučka, mletačka i dr. Treba spomenuti i arhivsku građu u Moskvi, značajnu posebno za filološke discipline, koja je jako bogata, ali do sada neiskorišten~. . S istim problemima susrećemo se 1 na drugim poljima. Najstariji popisni de~ri koji. go~<>E porezima i zemljišnim odnoslllla, potiču stoljeća. Određeni broj ~J.IM?. i 46 Zbornik koji sadrži osmanskt 47 Zbornik odluka ~lade uputenlh nlllm prev.)

ILBt R ORlAYLI

Susret šejhul-islama i pravoslavnog patrijarha. Smeeton.

ra iz Arhiva Predsjedništva Vlade (Osmanlz Ba$bakanllk Ar$ivi) danas je objavljen i dostupan javnosti. Uspješne kolege sa Odsjeka za historiju na Istanbulskom univerzitetu, kao što su Feridun Emedžen (Feridun Emecen), potom Mehmet Ipširli (Mehmet ip$irli) i Ilhan Šahin (ilhan $ahin) uspješno se bave obradom deftera i u svojim radovima jasno pišu kako izvori ne idu dalje od 15. stoljeća. Stoga smo primorani nepoznati historijat osnivanja jedne univerzalne imperije otkrivati i objektivno razumijevati pomoću postojeće građe. Mi, i pisci historičari i običan svijet, jednako smo podložni - u nedostatku adekvatne građe - pogrešnom razumijevanju i tumačenju kada je u pitanju ovaj rani period. Nadam se da ćemo, ako Bog da, u budućnosti nadoknaditi sve nedostatke. 236

BilJeška o p ise u

Prof. dr. Ilber Ortajli (Ilber OrtayJ1), rođPn je l947. godine u Bregenzu, u Austriji, gdJe se njegova porodJca zatekla usljed Staljinovih protjerivanja i raseljavanja SO':jetskih muslimana, a među njima i krimskih Tatara kojima je pripadala porodica Ortajli. Odrastao je i školovao se u Turskoj. Završio je Fakultet političkih nauka na Anka rskom univerzitetu i Fakultet za jezik, hisotriju i geografiju, Odsjek za historiju, na istom univerzitetu. Magistarski rad odbranio je na Univerzitetu Čikakgo, a mentor mu je bio istaknuti historičar osmanskog perioda prof. dr. Halil Inaldžik. Nakon toga je odbranio i doktorsku disertaciju pod nazivom Tanzimat'tan Sonra Mahal/i idareler (Lokalna uprava u periodu nakon Tanzimata), dok mu je izborni rad za zvanje docenta nosio naslov Osmanlt imparatorlugu'nda Alman Nufuzu (Utjecaj Njemačke u Osmanskoj carevini). U svojoj karijeri je kao gostujući profesor predavao na univerzitetima širom svijeta, a neki od njih su Princeton, Cambridge, Oxford i dr. Objavio je mnogo radova o osmanskoj historiji, period između 16. i 19. stoljeća, kao i o historiji Rusije. U periodu 1989-2002 bio je šef Katedre za upravnu historiju na Fakultetu politič­ kih nauka Ankarskoga univerziteta. Godine 2002. je prešao na Univerzitet Galatasaraj. Trenutačno se nalazi na poziciji direktora Muzeja Topkapi saraj. Ovdje ćemo spomenuti i neka od njegovih najpoznatijih djela: • Lokalna vlast nakon Tanzimata {1974) • Razvoj lokalne uprave u Turskoj {koautorstvo sa ilhanom Tekelijem, 1978) • Historija uprave Turske (1979) • Njemačka populacija u Osmanskoj (1980) • Njemačka Abdulhamida

•

Od

•

l,,jdu žt ~tt ljt'(~l' ltnpt'rij t ( l9HJ) • T't\\ li<---ij.l lol nin, vlasti od rranznnata do Pe:tullil< ( lc. '5) • • t r.tni e Istanbula ( l 986) • .. t u He ,. on t )t ton1an ·rransformation (1994) • l'~ lija u ostnanskoj državi kao čovjek prava i vta~ t i (J9C·l·) • tJvod u historiju uprave Turske (1996) • s1nanska porodica (2000) • Putovanje granican1a historije (2001) • Ekonotnskc i socijalne promjene u Osmanskoj itnperiji (200 l) • Od osn1anskog naslijeđa do Republike Turske (koautorstvo sa Taha Akyolijem 2002) • Ostnanski n1ir (2004) ,.f urske škole - mostovi mira prema svijetu • (2005) • Drukčije razumijevanje Osmanlija (2006) Razgovori (2006) • Drukčije razumijevanje Osmanlija II (2006) • Putovanje Starim svijetom (2007) • Prof. Ortajli je poznat i kao poliglota. Govori turski, engleski, njemački, perzijski, francuski, ruski, talijanski, latinski i grčki jezik.